This is a digital copy of a book that was preserved for generations on library shelves before it was carefully scanned by Google as part of a project
to make the world's books discoverable online.

It has survived long enough for the copyright to expire and the book to enter the public domain. A public domain book is one that was never subject
to copyright or whose legal copyright term has expired. Whether a book is in the public domain may vary country to country. Public domain books
are our gateways to the past, representing a wealth of history, culture and knowledge that's often difficult to discover.

Marks, notations and other marginalia present in the original volume will appear in this file - a reminder of this book's long journey from the
publisher to a library and finally to you.

Usage guidelines

Google is proud to partner with libraries to digitize public domain materials and make them widely accessible. Public domain books belong to the
public and we are merely their custodians. Nevertheless, this work is expensive, so in order to keep providing this resource, we have taken steps to
prevent abuse by commercial parties, including placing technical restrictions on automated querying.

We also ask that you:

+ Make non-commercial use of the file s We designed Google Book Search for use by individuals, and we request that you use these files for
personal, non-commercial purposes.

+ Refrainfrom automated querying Do not send automated queries of any sort to Google's system: If you are conducting research on machine
translation, optical character recognition or other areas where access to a large amount of text is helpful, please contact us. We encourage the
use of public domain materials for these purposes and may be able to help.

+ Maintain attribution The Google "watermark" you see on each file is essential for informing people about this project and helping them find
additional materials through Google Book Search. Please do not remove it.

+ Keep it legal Whatever your use, remember that you are responsible for ensuring that what you are doing is legal. Do not assume that just
because we believe a book is in the public domain for users in the United States, that the work is also in the public domain for users in other
countries. Whether a book is still in copyright varies from country to country, and we can't offer guidance on whether any specific use of
any specific book is allowed. Please do not assume that a book's appearance in Google Book Search means it can be used in any manner
anywhere in the world. Copyright infringement liability can be quite severe.

About Google Book Search

Google's mission is to organize the world's Information and to make it universally accessible and useful. Google Book Search helps readers
discover the world's books while helping authors and publishers reach new audiences. You can search through the full text of this book on the web

at|http : //books . google . com/

RARIES • STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVBR

ITY LIBRARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD

lES . STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD [JN IVERSIP

iRD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVERSITV |_|

IVERSITV LIBRARIES . STANFORD UNIVERSITV LIBR^IES

RARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANtORD UNr

ITV LIBRARIES STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES STANFORD

lES . STANFORD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UJM IVERSlT

)RD UNIVERSITV LIBRARIES • STANFORD UNIVERSITV [jRRARI

;lr#^r^!^>.

.•!^^?lil?^!:|;

:, ^'

X II -.■ -• ! * X

Digitized by

Googk

Digitized by

Google

Digitized by

Google

Digitized by

Google

RJEČNIK

Digitized by

Google

Digitized by

Google

RJEČNIK

HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA

NA 8VUET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA

ZNANOSTI I UMJETNOSTI

OBRAĐUJE

P. BUDMANI

DIO V

KIPAK— LEKEN

0 ZAeREBU 1898-1903

a KIMARNIOI JUOOSLAVBNAKK akademije (DIONiOn TiaKA&S)
TISAK DIONIČKE TISKARE.

Digitized by

Google

P6 /37f

Digitized by

Google

KIPAK

KIPAK, kipka, tn. dein. L kip. — U iStuliće^ou
rječniku: .persona* s dodatkom da se nalazi u
pisca GundulićaC?). — Može hiti da i ovaj pri-
mjer amtj pripada^ a ne pod kipac: Nađoae ^di
im Tifiijahu obišeni o vratu niki mali kipci, to
jo3 nike male prilike od laživih bon^ova. A. d.
Bolla, razgov. 1()8.

KIPAKLANANE, n. vidi kipoklaAano. — U
jednom ])rinijeru xvrii vijeka (može biti da ntoji
štamparskom grijeMom mj. kipoklanane). Sve
kipaklanane udunuto. S. Kosa 188*^.

kIpAN, kipna, adj. postaje od 1. kip nastav-
kom bn.

n. u kojega je velik ili lijep kip (vidi 1. kip,
2, b i c). — U Mikafinu rječniku: kipan, od ve-
lika tijela ,vir magnao corporaturae* ; u Bjelo-
Mjetiievu: kajkavski kipen, v. lep. 2. kipen, t. j.
velikoga tola i »podobnoga ,vir magnae corpora-
turae*: » Stulićevu: v. lijep, krupoatasan iz Bje-
lostjenoeva.

b. personalis, koji pripada kipa (vidi 1. kip,
a). — U jednoga pisca xviii vijeka. Zaviti niki
jesu Istiniti (ovako pisac zlo prevodi laf. roalis,
koji pripada stvari, stvaran ; ovoga značena nema
kini istinit), a niki kipni . . . Zavit istiniti jest
tkoji tiče imanja vrimenita onoga tkoji ga čini.
Zavit kipni jest tkoji tiče kip . . . Tomačim se
prilikam: činim zavit dat toj crkvi toliko pinez,
v(xka n(t)c.'j ovi jest zavit istiniti; činim zavit
p*)jt pohodit tu crkvu b. divice; ovo jest zavit
kipni. Blago turi. 2, 97. Ovi zavit tiče dila
kipna sto ima izvršit to če)ade. 2, 97.

KIPAR, kipdra, m. sculptor, statuarum artifex,
ćotjek koji pravi kipove. — Načineno u naše
vrijeme. Kipar, art. ,bildhauer^, tal. ,scultore',
fre. jsculpteur*, egL ,sculptor*. B. Šulek, rječn.
ziiastv. uaz.

KIP AK A, /. mjesto gdje se hrane kipovi. —
Načineno u naše vrijeme. Kipara, art. stat.
.i^lvptothek^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KIPARIJA, /. radna kojom se prave kipovi.

— Piporedi kiparstvo. — Načirieno u naše vrijetne.

— fj' Šalekovu rječniku: ,bildhauerei, s. bild-
haiiorkunst*.

KEPARIS, m. Cupressus sempervirens L., čem-
)tres. — Od grč, xvn(iQi(F<To<;, ali preko rus. kh-
napHf-K. — Nije narodna riječ, i f mlaz i se n
kiiigama pisanima crkvenijem jezikom (isporedi
ćijjaris). a između rječnika u Stnlićeru (v. čempres
< dodatkom da je riječ ruska). Jedan panagijar
^tar od kiparisa. Glasnik. 50, lfi5. (173B). Ki-
paris ,die cjpresso' ,"Cuprossus sempervirens*. (i.
Lazić 159.

KJPARNICA, /. mjesto gdje rade kipari, gdje
<e grade kipovi, — Načineno u naše t^rijeme.
Kipamica, art. ,bildhauerwerkstatt, bildhauer-
atelier*. B. Sulck, rječn. znanstv. naz.

KIPARSKI, adj. koji pripada kiparima, ki-
Jšjtarstvu, kipovima, — Načineno u naše vrijeme.

— U Štdekovu rječniku : kiparsko učilište, ki-
parska akademija ,bildhauerakademie' ; kiparsko
dlijeto ,bildhauoroisen*.

KIPARSTVO, n. umjetnost ili zanat kiparski.

— Načineno u naše vrijetne. Kiparstvo, art.
,bil(lhaaerknnst*, tal. ,scultura, glittica*, frc. ,art
plastif|uo*, ogl. ,plastics*. B. Sulek, rječn. znanstv.
naz.

KIPOAO, kipčca, m. dem. kipak. — U Stuli-
ćevu rječniku kod kipČić. — sasma nepouzdano.

KIPČIČ, m. dem. kipak. — Samo u Stulićevu
rječniku: ,8igillum^

KIPJETI, a, b).

KIPIĆ, m. dem. 1. kip. — U jednoga pisca
našega vremena. Sin kukavnoga prodavca kipića
od sadre. M. Pavlinović, rad. 67.

KIPIV, adj. personalis, koji pripada kipu (vidi
1. kip, a). — isporcdi 2. kip|iv. — U jednoga
pisca xviiT vijeka. Meju onomu (sic) koji daje
i prima (nadarje) ima biti kipivo razlučenje. A.
d. Gosta 1, 246. Svrženje jest jedna pedijisa cr-
kovna ... i ovo jest od dvi vrsti . . . : kipiva oli
činiva. 2, 208.

KIPJETI, kipim, impf. exundare, redundare,
effervescere. — -je- stoji u jušnom govoru mj.
negdašnega d, te se u liercegovačkom govoru j
(iza p) mijena na ]: kip|eti; u istočnom (jlasi
kipeti, u zapadnom klpiti. — Akc. se ne mijena.
— Riječ je praslavemka, isporedi stslov. kypdti,
rus. KHn-kTb, češ. kypeti, pof. kipieč; Miklošič
isporeduje i let. kupt. — Nejasna postana: Mi-
klošič isporeduje sa snskrt, kup, kupjati, micati
se, kopajati, pomicati (iiber die steiger. u. dehn.
30); Brugmann (vergl. gramm. der indogerm.
sprach. I:', 384) sa srvnem. hopfen, anglosaks,
hoppian, staroisl. hoppa, novovnem. hiipfen, poska-
kivati. — naš narod kao da misli da je isti ko-
rijen što i kod kap, kapla, kapati. — Između
rječnika u Mikafinu (kipiti, kakoti lonac kipi
jscorrer per sopra, come fa la pignatta per il
gran bollere* ,effluo*), u Belinu (kipiti ,bollir©
traboccando* ,effluere fervendo* 144b; ,traboccare,
inteso di cosa che bolle* ,effervesco* 738a), u
Bjelostjenčevu (kipim, vrem, vrim ,undo, forveo,
buUio, bullo, fervo, conferveo, fervesco*; kipeti
prestajem ,deferveo, defervesco*), u Jambrešičevu
(kipim, vrem ,ferveo, bullio*), u Voltigijinu (kipiti
,traboccare, rotresciar di pentola* ,da3 iibergehen
des topfes'j, u Stulićevu (,effiuere, exundare*), u
Vukovu: kipjeti (kipjeti, kipeti, kipiti), kipi ,iiber-
laufen* ,redundo* : u Daničičeim (kypeti ,8catere*).

a. vreti tako da ono što vri izlijeva se preko
suda, pa i uopće izlijevati se.

a) exundare, suhjekat je ono što se izlijeva.
na) u pravom smislu. Sve hlipi is pime lopiže,
slanina gdi kipi. M. Držić 429. Lonac koji vri
kod vatre, iz koga skaČu kipeči kap|ice vode.
M. Radnić 275*. — bb) u metaforičkom smislu.
Nemoć kipi. Naručn. 73a. VŽiganija od piti
kipjahu. Transit. 8. Načnet iz nega kipiti svaka
tajna. Z. Orfelin, podr. 28. — cc) scatere, u
prenesenom smislu, vrvjeti (o sitnijim životifinma,
što se gotovo izlijevaju kao kapi). (Strjezići) jak
mravi kipjahu. M. Vetranić % 283. ]Vlnogynii.
črbvemi. kipeštimb po udesehb jego. Okdz. paiu.
šaf. 57.

b) subjekat je sud ili uopće nešto iz Čega se
što izlijeva, aa) u pravom smislu. Dođi ja a ko-
marde na brijeme od objeda, pristavi; gospoda
se s mise vraća;, odpni gospođu, a ne imaj ka<l
spjenit; svući gospođu, a lonac kipi. M. Držić
134. Lonac kad vri, sve Sto v^će pokriva se, sve
većma kipi. (D). Poslov. daniČ. Kotlovi olovom
kipeći. J. Rajić, pouč. 1, 32. Idi u zemlu koja
kipi medom. 1, 81. — metaforički. Kipec pinom
živom tuge otrovito. I. T. Mrnavić, osm. 49. —
bb) u prenesenome ili u metaforičkom smislu,
dražiti se, žestiti se, mamiti se (naj češće od (u-
tine, ali i od kojega drugoga žestokoga osjećami
duševnoga, n. p. od stralia, že}e itd.). — subjekat
može biti : čelade. Ali oholostju, čoviče, li kipis.
I. T. Mrnavić, ist. 187. Sav u gnevu kipi. J.
Rajić, boj. 9. Ako su i kipili od jarosti. pouč.
1, 50. Tu padnu oda svakud slijepci koji uz
gusle pjevaju junačke pjesme, propast srjiskoga
c^aiNtva i pogibiju srpske gospoStine. narod se
svije oko pjevilč& da čuje i upamti pjesmu, mnogi

Digitized by

(Google

KIPJETI, a, h).

KIPOKLANATI

uzdišu i plaču, a svi kipe. R. ](jnV)isa, prip. 105.
- .s/'cr, prsi. AV kako mi sreo kipi! V. JJojseu
125l>. Srce mi kipjaše za uaukom. G. Zelić H.
Kad kipjaue srce moje i rastrzah se u sebi. Đ.
Danici ć, psal. 73, 21. Pa im srce od č-emera
kipi. Osvetu. 1, 50. Što mi prsa kipe sa užasom.
P. Petrovic^, ffor. vijen. 20. — duh. Va|da duh
mu ua osvetu kipi. Osvetu. 1, 32. — starost
(stara dob ili stari \udi). Kipi starost koristo-
jubijem ili ti pribitkom. J. Rajic'*, pouč. 1, 3. —
cc) biti pun sitnijeh životitia, i*tporedi a) cc).
Vse (tijelo) crvi ki]))a.«^e. Korizm. 25*>.

b. efl'ervescere, vreli uopće. Mliko kipiti^ uz-
mložati se i posudicu napuiiati poče. A. Kauižlić,
utoč. (>25. U kazanu kipe. J. Rajić, pouČ. 3, 127.
Zemja drće, kipi more. J. Krmpotić, kat. 103.
Dan u koji će tresti se planine, kipiti more. D.
Rapić 12. — Nije jasno u jednom primjeru xviii
rijeka: kao da znači gorjeli. AV kipite (n vra-
govima) vične glavne posrje<i ove peći davne. J.
KavaAin 423b.

e. vidi kapati, 1, a, a) aa). Kojijem (nosom)
odsvud krv'ca kipi. M. Divković, plač. 45. Znoj
izmiješan s krvi kipi s glave, ter pada na zomju.
Đ. Bašić 54.

KIPLAR, m. prezime. — U naHe vrijeme. Jovan
Kiplar. Rat. 355.

KIPLETA, /. nejasna riječ u jednom primjeru
XVI vijeka. Nije mi remete, rešeta, kiplote. M.
Držić 136.

KIP^iE, n. coll. 1. kip (vidi pod 5). — U
jednoga pisca xvin v^eka ^svagda kipje). Svijetla
tuča pretvrdoga stoji kipje jasnih ]udi. J. Ka-
vanin 481*. Meu svetim' se opet sgleda od krje-
posti kipje slavno. 489*. — I u množini. Svakoga
ni od kamena gorustasna kipja jaka (ne čifie se).
205*. Stupja, kipja jasnijeh zida razkošnoga svi
su vida. 479b.

kIp^jENE, n. djelo kojijem se kipi. — Stariji
je oblik kip|enje. — U Mikafinu rječniku: kipjenje
,ofrtuxus, effluentia, effluviimi* ; u Bjelostjenčevu :
kajkar.ski kiplei'ie, vreno; u SttUičevu: ,oxundatio*;
u Vukovu : ,das iiberlaufen des siedenden wa3sers*
,redundatio*.

1. KiP^ilV, adj. koji kipi. — U jednoga pisca
našega vremena. Kip|iva žuč. P. Bolič, vino-
djel. 2, 44i.

2. KtP^ilV, adj. vidi kipiv i kipan, b. — U
jednoga pisca xviii rijeka^ a između rječnika u
Stufićeru (.i)ersonalis'). Iziskujučo kip|ivo pribi-
vano. I. J. P. Lučić, nar. 106.

KIPOt'ASNIK, m. čovjek koji časti kiporCj ispo-
redi kipoklaualac. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Poganini i nevirnici u niko vrime bili su kijK)-
ćastnici. I. Volikanović, uput. 1, 412.

KIPOrASTAN, kipočasna, adj. koji pripada
kipoćašćUy n. p. o hramu, crkvi gdje se kipovi
časte. — (> jednoga pisca xviii vijeka, a iztnedu
rječnika u Stufićeru (,falsLs numinibus dicatus').
Pojjove chI niovi kipočasni crikava. P. Macukat 5.

KIPOČASTITE^i, w. čotrjek koji kipove časti,
isporedi ki|)oča-sniK t kipoklahalac. — U Belinu
rječniku : ,idolatra e idolatro, adoratoro d' idoli*
,idolorum cultor* 374»; u Bjelostjenčevu: kaj-
kavski kijK)čiustitel ; u Voltigijinu: ,idolatra, ido-
latro' ,al)gotterer' ; uStufićevu: ,falsorum numinum
cultor'.

KIPOČASTITI, kii)očastim, impf. častiti kipove
(kao bogove), isporedi kipoklanati. — Samo u
Stulirevu rječniku: »falsa numina coloro'.

KIP0CA8CE, n. idololatria, vidi kiix)čašćene.

— Stariji je oblik kipočastje. — (^ pi.snca xvii »
XVIII vijeka, a između rječnika u Mikafinu (ki-
počastje, poganstvo, klaiianje koje se čini kipovom
časteći hudobu , idololatria, idolorum cultus, falsa
deorum roligio*) gdje se naj prije nafwdi, u Bje-
lostjenčevu (kipočastje, v. klaiiaiie), u St ul iveru
(kipoČa'^tje ,falsoruin numinum cultus-). No(Misluh
jest zvan kiiK)čiistje aliti vragoklaiiano. M. Railiiić
546b. J^ogansko je kipočašćo. J. Kavanin i")"»b.
Čim kra| slavski kii)<>častje to smlati* jo. 3025*.
Sin Bo/ji izgoni tmine kipočastja. A. d. Bella.
razgov. 239.

KIPOČA SCENE, n. idololatria, djelo kojijem
se kipovi časte (kojijem se kipočastij, is)foredi
kiiM)klanano. — Stariji je oblik kipočašćonjo. —
U pMaca XVIII vijeka, a između rječnika u Be-
linu (kipociastjonje ,idolatria, culto d' idoli* .ido-
lorum cultus* 374**) gdje se naj prije nahodi.
Rvat se s jodnijem svijetom punijem kipora*<t jenja.
D. Bašić 232. Koji je uzrok bio da su u kijK>-
Častjene iliti novirstv« upali? I. Volikanović.
uput. 1, 83. Običaj ovi bijaše jost vika jiotoga
i šestoga u koje vrime ne bijaše kipoČasteno jost
sasvim pristalo. 3, 477. Ustego so otl poganstva
i kipočašćena. A. Kalić 257.

KIPODJELAC, kipodjelca, m. čovjek koji ki-
pove djela, vidi kipar. — isporedi ki])odje|ac. —
U jednoga pisca xviii vijeka (po zapadnom go-
voru kipodilac). Kipodilci, gombari, iglari. M.
A. Re|ković, sat. KKb.

KIPODJE^jAC, kipodjojca, m. vidi kipodjelac.

— U jednoga pisca xviii vijeka (po zapadnom
govoru kipodijac). Jakov, koji u Vacimu buduć
izuć kipodijac. J. Kavanin 113b.

KIPOKLAN-, vidi kipoklaii-.

KIPOKLAI^AC, kipoklauca, m. vidi kipokla-
fialac. — U pisaca xviii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,idolatra e idolatro, a<lorat^>ro
d' idoli' ,idolorum cultor* 374«). S kipoklanac ki
ukomo oni sjever svoj zahode. J. Kavanin 2(>0'».
Na krmi joj mnokrat stoje ki|x)klai^ci slave. 378«.
Slijepe obsluži kipoklance. 41.3^. Od neznabo-
žaca i kipoklanaca. M. Dobro ti ć 5:30. — U ova
dva primjera n ispred c promijenilo se na u:
Kipoklance ki Kumane obratiše. J. Kavanin
307b, Častit<3)i negovi jesu kijKiklanci. I. J. P.
Lučić, nar. 16.

KIPOKLANALAC, kipoklanaoca. m. idololatra,
m. čovjek koji se klana kipovimu (kao bogovima i,
vidi neznabožac, poganin. — isjmredi kiiNiklanac
kipoČa^stitej, kipočasnik. — V pisaca xviii vijfka,
a između rječnika u Stulićevu (v, kipoč.astite|i.
Čini sebe poganijem kipoklanaocom svak tko
ičijom inijom osvem Boga zakune se. S. Rosa
73". Ni bludnici, ni kipoklanaoci, ni hotimci ne
utaže pravdu Božiju. D. Bašić 27. Ka<l bih ja
govorio o vijeku pakjenomii s nevjernicima ali
s kipoklanaocima. Đ. Bašić 284.

KIPOKLANANE, n. djelo kojijem se kipoklana.

— Samo u jednoga ^^Asca xviii vijrka (sa starijim
oblikom kipoklananje). Buduć iskoronuf) svaki
bilig kipoklaiianja u svomu kra|estvu. Blago turi.
2, 6(). Kipoklananje nije drugo neg je<lna čast
podavana stvorenju kakono da bi bio iJog i kad
se štuje stvorenje tom častju što samo pristoji
Bogu. 2, 80.

KIPOKLANATI, kiiK)klanani, impf. klainati se
kipovima (kao bogtivima). — isporedi kij)očastiti.

— (i^ jednoga pisca xviii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu {.\dn\iitrfira. adorare gl' idoli' , idola
colcre* 37l»*j, u r<>//////|//w« (.idolatraro' ,al)gottcn*y
treiben*). u Stnličevu (v. kipočastiti). A nam H«»g

Digitized by VjUUV IC

KIPOKLAl?rATI

3

KIPU(\ 1, b.

je joclau sami ... a bacamo kipovo iiio ko srjo-
tamo. kipoklaiiat ne uioremo. J. Kavaiiiu 50 1^^^.

KIPOKLANAVAC, kii)oklanavc^, m. vidi ki-
poklaiiac. — U dru pisca xviii vijeka. Uziiemi-
liše Ho god. 868 Žudi je protiva Krstjanom vole
voće neg kipoklanavci. M. PaviSie 18. Cesa-
rima, Dijoklecijanu i Maksiraijanu kipoklanav-
cima. Blaffo tiirl. *2, 121. Negovi klai'iavci jašu
ki^Kjklauavc'i. '2, 272.

KIPOKLANSTVO, n. vidi ki^Kiklaiiane. — U
tri pi^ca xviii vijeka koja sva tri pišu n wj. n.
Svi preslavni Hrvatnici, kipoklanstvo ki odmećuć...
J. Kavanin 296b. Pasti u kipoklanstvo oliti u
idolatriju. Ant. Kadčić 55. Razloo^ jest jere bi
}K)dložio puk, koji je na neg^ovoj misi, pod kipo-
klanstvo, klanajući so stvorenju kruba na mlsto
stvorite|a. Ant. Kadčić 78. M. Dragićević 148.

KIPOKLONSTVO, n. vidi kipoklanstvo. —
Jamačno je naHiieno od osnova riječi kip i po-
kloniti se, te vafa da bi uprav (flasilo kipopo-
klonstvo, pa je jedno po ispalo iza drugoga. —
U dva pisca xviii vijeka. Posli kipoklonstva
zlatnoga telića. I. J. P. LuĆić, razg. 28. Kipo-
klonstvo Boga uvriđuje. 110. Upade u grih od
kipoklonstva. Grgur iz Varesa 48.

KIPOSAN (kipostan?), kiposna, adj. rndi kipan,
b. — U jednoga pisca xviii rijeka koji je sam
tu riječ načinio. Može se reći da oblast gospo-
đama bašćinska probodi s ist<im stvarju u bašći-
nike . . .; dali oblast gospfKlarna kijKisna, i tako
druga blagodarstva koja pristaje cojadotu ne pro-
bode u ovakovo vrsti bašćinike. A. d. Costa
1, 255.

KIPOSLOŽAN, kiposložna, adj. u kojega su
složeni zajedno kipovi (kip u značenu pod 1, a
ili c). — IJ jednoga pisca xviii vijeka j koji ovako
prevodi lat. individuus. Ženitba jest muškog i
ženskog muževski zavez među zakonitima gla-
vama, kiposložnog života običaj uzdržajući (,in-
dividuam vitae sociotatem rotinens'). B. Loaković,
nauk. 2iW. Da bi muško i žeiLsko kiposložnim
društvom živući i pribivajući plodili narod čovi-
(uinski. 288.

KIPOSTOLAC, kipoštolca, m. vidi kipoštovac.

— (^ jednoga pisca xviii nijeka ; zlo načineno
mj. ki^K)štovac (da nije mj. kipoštovalac, vidi se
po kipoštolstvo koje vidi). Ovi kra| zao ćovik
bišo i kipoštolac i veliki nevirnik. And. Kaćić,
kor. 26().

KIP0ST0L8TV0, n. vidi kipoštovstvo. — Badi
poslaiia isporedi kipoštolac. — V istoga pi^sca u
kojega ima i kipf>štolac. Od tnda idolatrija aliti
kij»oštolstvo postade. And. Kaćić, kor. 14. Upasti
u kipoštolstvo. 257.

KIPOŠTOVAC, kipoštovca, m. čovjek koji .Haje
kipove (kao bogove)^ isporedi kipoklanalac. —
Samo u Stnličevu rječniku: v. ki]X)ćastite|. —
ispttredi i ki]X)štolac.

KlPOSTOV^iE, n. štovane kipova kao bogova.

— isporedi kipoćašćene, ki]X)klanane. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka u kojega ima na kraju
-vje. Grili smrtni . . . jest jedno kipoštovje u
komu čovik umrli ne dva zrna tami^ana prikazuje
onomu bogu lažnomu nogo sobe istoga prikazuje
na posvetilišt« vragu paklenomu. P. Knežević,
osm. 86—87.

KIPOŠTOVSTVO, n. vidi kipoštovlo. — Samo
u Stuličevu rječniku: v. kipoć^vstjo. — i^sporedi i
kipoštolstvo.

KIPOTVORAC, kipotvorca, m. čovjek koji tvori
kipove, vidi ki|uir. — »Složeno od osnova riječi

kip i tvoriti nastavkom w^b. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mika\inu (kipotvorac, koji
kipe čini ,statuarius^) gdje se naj prije nahođi,
u lielinu (,statuario, facitor di statue', ,statuarius'
707tt), u Bjelostjenčcvu (kajkavski kipotvorec, pil-
tavar ,statuarius*), u Voltigijinu (,statuario' ,bild-
liauer'), u Stuličevu (v. kipotvomik). Kip mra-
morni u komu je ruka vješta kipotvorca duh i
život nekijem načinom bez same riječi utvorila.
B. Zuzeri 1K5. Baci nu kipotvorcu, pristojnu
činu kojom prociiien jesam od liib. I Velikanović,
uput. 1, 62. zacb. 11, 18.

KIPOTVORAN, kipotvorna, adj. vidi kipo-
tvorski. — U Stuličevu rječniku: ,di statue* ,8ta-
tuarius'. — nepouzdano.

KIPOTVORNIK, m. vidi kipotvorac. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,sculptor'.

KIPOTVORNOST, /. vidi kipotvorstvo. —
Samo u Stuličevu rječniku uz kipotvorstvo.

KIPOTVORSKI, adj. koji jtripada kipotvorstvu.
— Samo u Stuličevu rječniku: v. kipotvoran.

KIP0TV6rSTV0, n. vidi kiparstvo. — ispo-
redi kipotvorac. — U Belinu rječniku: ,statuaria,
cioo arte di far statue* ,statuaria* 707*; u Vol-
tigijinu: ,statuaria, arte* ,bildhauorkunst* ; u Stu-
ličevu : ,statuaria*.

KIPOVI, m. pl. pusta u Slavoniji u županiji
srijemskoj. Razdijej. 148.

KIPOVOBORAC, kipovoborca, m. čovjek koji
misli da je grijeh častiti kipove i uništava ih. —
Na jednom mjestu u jednoga pisca xviii vijeka
koji je načinio ovu riječ prema ikonoborac da
je ovoj sličnija, uzeo je za prvi dio pl. kipovi.
Mogu se na nih tužiti, i na niki način ikono-
borco, to jest kipovoborco zvati. A. Kanižlić,
kam. 582.

KIPRA, /. psovka za staru ženu. — Nepoznata
poslana. — U jednoga pisca xviii vijeka. Ovde
baba odgovara babi koja nu polcara : ,Muči kipro !
tu ne skici!* V. Došon 125l>. Sad ju (svekrvu)
zove: ,majko mila!* a sutra će bit kobila, priko-
sutra već do ručka bit će kipra, bit ć-e kučka.
157^. A to tvoje mlado štene, u naramku kipro
žene . . . 285*.

KIPRK', m. prezim". — U naše vrijeme u
Dubroimiku. Scbem. rag. 187(). 25.

KIPRNIK, m. mjesno ime. — U sjiomeniku
XIII vijeka. U Kypri.nikb i oti. K3'pri.nika . . .
SjKim. stoj. \). (1254—1264).

KIPTJETI, kiptim, impf. vrvjeli. — isporedi
kipjeti. — V naše vrijeme. U noj o trojicama
kipti sabor iz nekoliko okolnili sela. M. D. Mi-
lić^vić, zim. več. 22.

KiPUC, adj. koji kipi. — Uprav je part. praes.
od kipjeti, vidi i goruć i vruć. — Može hiti stara
riječ, isporedi rus. KHnyMili; u našem se jeziku
jav\a od xvi vijeka. — Između rjeČmika u Bjelo-
stjenčcvu (kipuć, vrel, vruć ,fervidus, forvens*. 2.
kipuć (kipućan) človek, gda je jako srdit ,bomo
ira aut odio fervens, ira aut odio inceasiis et
fervidus') i u Stuličevu (v. klokunajuć).

1. adj.

a. vidi kipjeti, a, h). a) u pravom smislu.
Lonac kipući. F. Vrančić, živ. 89. — h) u meta-
foričkom ili prenesenom smislu. Bišo (fratar)
kipuć na to zlo. Transit. 268.

b. vidi kipjeti, b. a) u pravom smislu, rrio,
vru6. Toliko ni kipnć železa tvrda kus, kad će
ga kovač tuć, ali ga glodje brus. D. Baraković,
vil. 268. Riga van dim kipuć plamici živima.
815. Vozanoga u kipućo liitibu ulje. F. Gla-

Digitized by

>j6ogIe

KIPUĆ, 1, b.

1. KIBLTA, c.

vinić, cvit. 130l>. — h) u prenesenom smislu.
Studena narava i kipuće krvi. Naru&n. 27<^.
(Molitva) kipuća, delatelna. 97b. Gdi je jid
kipući zavidosti duge. Đ. Baraković, vil. 59.

2. adv, kipuće. — U Bjelostjenčevu rječniku:
,ferventer, fervide'.

kIpUĆAN, kipućna, ađj. vidi kipuć. — U
BjelostJe7i<'evu rječniku kod kipuć.

KIPUIJINA, /. osobina onoga Ho je kipuće. —
U Bjelostjenčevu rječniku : kipućina, vrelost, glo-
gotarie, klokane ,fervor', i u Stulićeru : v. klokuii.

KIPUR, m. prezime. — Prije našega vremena.
Kipurb (prezime). S. Novaković, pom. 69.

KIR-, na početku nekijeh riječi grčkijeh u spo-
menicima čirilovskijem nalazi se j/isano kir- i
}yVT', te jamačno treba čitati ćir-, vidi ćir, ćira,
Cirijatejov, Ciril, ćiriopasha.

KLRAGIJA, m. ukučanin, tur. kiragy. — Mno-
žina je ženskoga roda. — U Vukoim rječniku:
kiragija (kiraj^ja) ,der miethwohner, miethmaun'
,inquilinus'.

KIRAJCUA, m. vidi kirajgija. Koštaci, posle
nekoliko dana, ode u onu svoju kuću, da vidi
kako mu se vladaju nove neznane kirajcije. M.
Đ. Milićević, medudnev. 82.

KLRAJGLTA, m. vidi kiragija. — U Vukovu
rječniku kod kiragija.

KIRE, vidi koji.

KIRICA, /. vidi: Kirica, suvrst smokve (Va-
javac, u Primorju). B. Šulek, im. 144.

KIRK'', m. prezime., u Banatu. V. Arsenijević.

KIRIGIC (uprav Kirigijićj, vi. prezime (po
ocu kirigiji). — U naše vrijeme. Vasilijo Kiri^ić.
Rat. 98.

KIRICtLJA, m. čovjek koji daje u tuijam, pod
zakup »voje kone da se na nima jaše ili goni,
te sam za platu ide s nima. — isporedi ćiri/^ija.

— U množini je ženskoga roda. — Koliko znam,
nema u turskom jeziku riječi kiri^ od koje bi
ova mogla jtostati; nego se načinila u našem
jeziku (a ima t bug. kirigija i rum. chirigia) od
kirija turskijem nastavkom ^i. — Od xvi vijeka:
naj stariji je primjer u spomeniku ditltroračkome
god. 1528 2*isanom talija'nsk\jem jezikom : ,Mor-
lachi ouoro chirisie*. K. Jireć^k, die wlachon. 15.

— XVI i XVII vijeka pisatwje ž mj. g (vidi g i)od
c * o). — Između rječnika u Belinu (,mulattioro,
colui eho guida i muli' ,mulio' 5()2h; ,vottnralo,
vctturino' ,qui vecturis vivit' 703^), u Sttdićevu
(v. gonać), u Vukovu (,fuhrmann. der saunier*
,vo<'turarius, voctor clitellarius*). Ovo ti se brode
tursko kirižije karavane. Nar. pjos. u P. Hokto-
rović 20. Pripravan služiti u sfakoj potrebi
istijom slugam ili kirižijam za dati nira vcćo
vrjomona da poćinu. B. Kasić, fran. M. Pu-
tovati s kirižijami (,kiri.sijami' možebiti štam-
parskom griješkom) hodeći i vrao-ajući so. 72.
Zapopiva VlaSić kirigija. And. Kačić, razg. 280*.
Kirigija, ti si u goremu (jadu) pronoseći ranu
na samaru preko Bosno na Ercegovinu. Nar.
pjes. vuk. 1, .5(H). Podigle se kirigijo mlado od
ubava Skopja bola grada, oni voze Grke i Bu-
gare. 2, 324. Jedan voli kirigija mladi. 2, 325.
Kij'i^ija, kamo ti kirija? — U han^je i u me-
hangije. Nar. posl. vuk. 133. Boje je biti i
kramar nego kirigija. ^ Nar. blag. mehm. bog
ka{)et. 25. Za negova Šarca jedni pripovijedaju
da mu ga je poklonila nekaka vila a jo<lni opot
da ga jo kupio u nekakijoh kirigija. Vuk, živ.
240. Ustanu kirigijo da opremaju koiio. Bos.
vila. 18H(). 78. Kiriž:ija, foringas, vozar za platu
,lohn-kutacher^ Jur. pol. torminol. 330.

KIRIGIJAŠ, kirigija^a, m. vidi kirigija. — V
tiase vrijeme u Bosni. Zapovjedi svim kirigi-
jafiima da sve ćerpić« |X)lako pomoću u krosue
i da so odmah spremo na put. Nar. prip. bos.

1, 35. ^

KIRIgLIINSKI, adj. koji pripada kirigijama.
— U naše vrijeme (pisano kiri^ijnski i kiriginski).
a između rječnika u Vukovu (kirigijnski, n. p.
koii, soha .fracht-' ,vecturarius'). Popadatio soho
kiriginsko. Ogled. sr. 1H9. — Ima i adv. kiri-
giji nski, kao kirigije. Vi pjevajte jasno kiri-
ginski. Nar. pjos. juk. 578.

KIRIGIJSKI, adj. vidi kiri^ijinski. — U twše
vrijeme (pisano i kirigiski), a između rječnika u
VuJcovu uz kirigijnski. Kirigiski koni. M. Mi-
lićević, zlosol. 13. — Adv. kirigijski. Pa naćera
od ogaka bila, a zapjeva tanko kirigijski. Smailag.
meh. 48. ^ ^ '

KIRIGOVANE, n. djelo kojijem se kirigu^je. —
Između rječnika u Vukovu. O uređenu kirig*>-
vana. Zbornik zak. 1853. 2, 49.

KIRIGOVATI, kirigujem, impf. biti kirigija,
raditi kao kirigija. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kirigovah, u impt. kiriguj, u ger.
praes. kirl^uiući; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. osim aor. 2 i 3 sifig. ktri^ova i u
part. praet. act. ktri^ovao, klrigovala. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,fulirmanns-
geschaft treibon* ,vecturarium agoro*). Dobić^^
svaki kirijas knižicu od dotično oblasti u znak
da je vlastan kiri^ovati. Zbornik zak. ia53.

2, 49.

1. kIrIJA, /. fiajam, zakup (i sama pogodila i
ono što se plača), naj češće se kaže o konma
(i'iporedi kirigija) i o kući. — isporedi ćirija. —
Od arap. kira (ne qirć kao što je naštampano
kod ćirija), tur. kira. — Akc. se mijena u gen.
pl. ktrija. — Govori se uzeti, dati na kiriju *
češće pod kiriju. — Od xvii vijeka (ima i u bu-
garskom jeziku), a između rječnika u Belinu
(,vettura, portatura* ,vectio* 7r>3b), u Bjelostjen-
čevu (kirija, v. foringa), u Stuličevu (,ix)rtatura'
,transportatio, veotio'), u Vukovu (1. ,die miotlio'
,morcGs conduc'ti*. — 2. ,dio fnu'iit* ,voctura,
mercos vocturao*).

n. najam tuđega kotla za jahane ili nošene, i
ono što se za to plava. Izgubit brodidvu, jh^iios
i kiriju. (D). Poslov. danio. Aratos ti kirijo,
sadi mi s kola. Nar, posl. vuk. 11. Kirigija,
kamo ti kirija? — U hangijo i u inohangijo.
133. Kad (kon) oslabi noseći što ^<^sto pod ki-
riju. Vuk, poslov. 99. Kon se dado na uslugu,...
pod kiriju ... V. Bogisić, zboru. 4-14. ,81aba V,
gospodine, i iz kirijo plaća, to toliko samo da
ćoek nijo dokon*. J. Bogdanović. — (I prefiesenom
smislu (kao od šale) znači batine. Traži kirijo
na sului putu. (^Traži zla). Nar. posl. vuk. 31V».

b. najam tuđe kuće ili stana ili sobe i što se
za to plaća. Uzmem na 10 dana pod kiriju jodnu
sobu. D. Obradović, basu. 382. Ku(*a so uzme
ili da pod kiriju. Vuk, rjećn. pod najam. Tu
je živeo gotovo neznano i neviđeno, primajući
kiriju od svojih nekoliko kuć^ i dućana. M. Đ.
Milićević, mođudnov. 82. Poti dan kako čekam
kiriju. M. P. Šapćanin 1, 78. Vis dućana uzoo
onu kuću pod kiriju. Bos. vila 188li. 291. —
Amo može pripadati i ovo: Pčele gospodaru
blagodarnu kiriju s medom i voskom naplaćaju.
I. Jablanci 157.

c. zakup tuđe zemfe i što se za to plaća. Moro
li .so izvadit simo i kirija? F. Matić 78. Ono
teško velike arondc ili kirijo kojo so po drugima
vilaetama od duhana placuiju. I. Jablanci 165.

Digitized by

Google

1. KIRIJA. d.

5

KISAC

li. uopće. Stvar tuda tebi data iia |)ostavu,
na kiriju ... A. Baći6 112. J. Banovac, uboj. 87.
Oil ovuda teška (/i^armicija, od onuda malta, od
ovuda porcija, od onuda kirija, akcis. Đ. Kapić
1112.

2. KIBIJA, /. ime nekijem ribama. Kirija
mala ,Ant1iia8 sacer^ Kirija prava ,Serranu8
gigas* (vidi kijerna). G. Kolombatović, f>esci. 5.

KLRLTAKOVIĆ, m. prezime. — U mise vrijeme.
D. Avramović 267.

KIRIJANE, n. djelo kojijem se kirija. ,Kakvo
'e to tvo'e kirijaAe, kad ti ne moš sebe ni koiia
iz kirije raniti?* J. Bogdanović.

KIRIJAS, kirijdna, m. vidi kirigija. — U naše
crijeme. Roba koja se ix) kii-ijašu uvozi. Zbornik
zak. 3, 672. Kirijaš ,vecturariu8*. D. Nemanić,
čak. kroat, stud. 68. ,0n je kirijaš, pa mu 'e
lako dokraj cara doći^ J. Bogdanović.

KIRIJAŠKI, adj. koji pripada kirijaš inui.
Dužan je predložiti svoju kirijašku knižicu
Cfrachterbuch'). Zbornik zak. 1853. 2, 4U. ,Či'
su to koniV' ,Kirijaški^ M. Modić.

KIRIJATI, kirijam, impf. vidi kirigovati. —
U mišc crijeme. ,Vavije kirijaš, a nikad ni solde
u g<^pu nemaš'. J. Bogdanović. — Sa se, paaivno
hez f<af)jektu. Tako to ide, kad se kirija. M. P.
Sapcanin 1, 81.

KIHIJE, vidi kirijelejšon. — U jednoga pisca
XVII mjeka. Ovo Kirije naredi sveti Grgur papa,
... za kirijom se govori glorija. M. Divković,
nauk. 166*.

KIRUELEJŠON, uprav Kyrie eleison, grč.
Kvgu 4X^i,(rot\ Go8ix)di pomiluj, riječi kojima se
u rimskoj katoličkoj crkvi pohnu letanije i što se
govore u prvom dijelu od mise (vidi Dobretićev
primjer kod kanon, e). — / sa^no kirije (vidi).
— U jednoga pisca xvii vijena. Za introitom se
govori kirijelejšon devet puta. M. Divković, nauk.
165b.

KIRIKA, /. itne ženskoga lica u drami, va(a
da je iz . grčkoga jezika. — U rukopisu xviii
vijfka (u drugom rukopis^u stoji Krika). Lovrinac
pojde u kuću Kirike udovice. P. He k torovi ć (?)
05. Ozdravivši Kirika iLstane se gori. 1H>.

KIRtL, m. K'ĆQiXlo<;j ime muško. — isporedi
('iril. — Od XVII vijeka. Sveti Kiril Aležandri-
janski. S. Budinić, sum. 11^>. Kiril Popović.
Nar. pjes. vuk. 2, 659 (među prenumerantima).

KIRILAC, Kirilca, m. mjesno ime. — U spome-
niku XIII vijeka. Kyrilbcb. Spom. stoj. 11. (1276
-1281).

KIRILOVAC, Kirilovca, m. mjesto u Srbiji u
okrugu smedi^revskom. — isporedi Cirilovac. Niva u
Kiriiovcu. Sr. nov. 1861. 118.

KIRILOVA(yKI, adj. koji pripada Kiriiovcu.
isjHjredi ćirilovački. — Kii-ilovačko Brdo, mjesno
ime u Srbiji u okrugu smed^revskom. Vinograd
u Kirilovačkom Brdu. Sr. nov. 181>6. 246.

KIRILOVIC, m. prezime (po ocu Kirilu). —
isporedi Ćirilović. — U naše vrijeme. Grigorije
Kirilović. Nar. pjes. vuk. 2, 650 (među prenu-
merantima). Sofronijo Kirilović. Šem. prav. 1878.
13. 09. Aleksandar Kirilović. 94.

KIRILOVSKI, adj. cyrillicus, cyrillianus, kažt
w o slovima i o bukvici što se misli da je načinio
sceti Ćiril. — U naše vrijeme. Ostavili kirilovski
alfa\'it. Vuk, dan. 1, 98.

1. kIrLN, Kirina, m. Quirinus, ime muško, pa
i nadimak i prezime.

a. ime muško. — Od xiii vijeka. Iz Grobnika
Kirin plovan. Zak. vinod. 55. Valentin i Kirin.
Mon. croat. 11. (1275). Domin Kirin Vranić.
65. (1445). Kirin Štefulinić. 125. (1486). Selo
Kirina Vrbanića. 270. (1572). Od mene Kirina.
Starine. 11, 143. (oko 1679—1688).

h. nadimak, u hrvatskoj krajini, V. Arseni-
jević.

e. prezime, — Od xvii vijeka. Ivan Kirin.
Statut trsat. 219. (1640). Kirin. Schem. zagr.
1875. 228.

2. KIRIN, m. selo u Hrvatskoj u županiji za-
grebačkoj. Razdijej. 87.

KIRINA, /. Kvgi^vTj, Cyreiie, (grčka) pokrajina
u sjevernoj Africi, — Po grčkom obliku u Vuka.
Nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona. Vuk,
mat. 27, 32.

KIRINAĆ, Kirinća, m, mjesno ime. — U spo-
meniku XIV vijeka. Do Gaćnoga i do Kirinća.
Mon. croat. 3. (1321).

KIRINCAK, m. itne mjesno. — U spomeniku
XV vijeka. Od Bukovja u Kirinćak i Kirinćakom
u Lipu. (vidi i Bukov|e pod 2). Mon. croat.
170. (1498).

KIRINIĆI, m. f)l. ime plemenu ili selu. — IT
spomeniku xvi vijeka. Prekrižje kud hode Kiri-
nići. Mon. croat. 214. (1525).

KIRINOVIĆ, m. prezime. — U spomeniku xvi
vijeka. Petar Kirinović sudac. Mon. croat. 252.
(1552).

KIRIZMA, m. 2)rezime. — Prije našega vre-
mena. Kirizma (prezime) Nikodemb. S. Nova-
kov ić, pom. 70.

KIRIŽGINICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
ćuprijskom, Niva kod Kirižginice. Sr. nov.
1873. 508.

KIRJAKOVIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme.
Nar. pjes. vuk. 2, 651. 655 (među prenumeran-
tima). Šem. prav. 1878. 53.

KIRKA, /. kestenov cvijet (Vajavac). B. Šulek,
im. 144.

KIRKOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Mikula
Kirković. Mon. croat. 272. (1573). — I u naše
vrijetne. D, Avramović 272.

KIRLA, /. ratilo kojim kalafat maže brod, vidi
skuban. M. Pavlinovic.

KIRMAN, m. ime muško. — U spomeniku xvii
vijeka. Što i iza tati ostalo ono je Kirman uze\
Starine. 11, 125. (1679).

KERNA, /. vidi kijerna. — U naše vrijeme u
Dalmaciji. Časop. čes. muz. 1854. 2, 186.

KIRŠIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mate Kir-
Sić. Mon. croat. 335. (1579). Pusto ćelo selo
jedno Tomaša Kiršića; Blaž Kiršić drži ćelo selo
jodno. 307. (1598).

1. KIS, glas kojijem se zove pas (rjeđe se istijem
glasom goni ča). — U naše vrijeme u Dubrovniku
i u okolini, a između rječnika u Stulićevu (kis
kis ,vox qua canas in Illyrio alliciuntur*). Gdje
mi je kučak? kis kis! evo ga ol F. M. Appen-
dini, gramm. 322.

2. KIS, m. oxydum, (u Itemiji) što postaje kad
se koje počelo (elemenat) spoji s kisikom, — Na-
čiiu'no u naše vrijeme. Kis, chem. lat. ,oxydum*,
,oxyd', tal. ,ossido', frc. ,oxyde*, egl. oxyd*. B.
Sulek, rječn. znanstv. naz.

KISAC, kisca, m. (u Jiemiji) od dva kiša u
kojima je iMi elemenat uz kisik, onaj u kojemu
ifna mane kisika. — Načitieno u naše vrijeme.

Digitized by

^uogle

KISAČ

6

KISELIČAR. b.

KliSAČ, f/i. srlo u protoprt'siHtenttH nocnmdskom,
Šern. prav. 1878. 2i.

KISAD, /. coll. kao da je množina j)rcma kiše,
kiše ta, Što bi moglo značiti paŠČe, stene (postalo
hi od 1. kifl) ali nije potvrđeno. — V Tlercrtfovini
upotrebfava se kao psovka (kao paš^ad, štonad).
Onda ilirska đeca okupe lirišoansku kameiioiu
vičući ; ,Ko vas za božić pita, kisadi od krmaka ?'
Nar. prip. vr6. 46.

KIRA^jKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne-
zevačk(rm. Niva kod Kisajke. Sr. nov. 1875. 657.

1. KISAlifE, n. djelo kojijnn se kiša (vidi 1.
kisati). — U Bjelostjničrvu rječniku.

2. kIsANE, n. djelo kojijem se kiša (vidi 2.
kisati). — U Vukovu rječniku.

KISAO, ktftla, adj. vidi kiseo. — Jiiječ je pra-
.slavenska, isporedi stslov. kj'sH, rus. KHCJiuft, čcs.
kysl^, po}. ki8ly. jtremda je bila običnija ri:ječ
nego kiseli., u našemu se jeziku potvrđuje intom
u jednom primjeru xviii vijeka, ali kao da je
narodna riječ u JAci (v-idi kod kiselovnicaV —
Između rječnika samo u Stuličevu fkisli, v. kišio)
s dodatkom da je riječ ruska. Naravni otrov
i'ie^v kisli jedno objeta, drugo misli. J. Kavaiiin
350»>.

1. KISATI, kisam i kišem, impf. kininu ti, ^^a
i vreli (u Bjelostjenčevu rječniku i kuhati). —
Hiječ je praslavenska, isporedi rus. (o)KHcaTfc,
češ, kysati, kysam t kj'Ši, po\. kisać. — U jednoga
pisea Čakavca xvii vijeka (gdje je metaforicki
smisao), a između rječnika u Bjelostjenčevu (kišom,
kisam ,fermentesco'. 2. ,ebullio'. 8. v. kuham) i
u Stuličevu (»fermentescore' iz Bjelostjenčeva).
Pun sržbo i bisa tolik broj kad vidi, sreo mu li
kiša, stara so i sidi. Đ. Baraković, vil. 62. Ki-
sati, po naj vise s prijedlofcom ,do'. »Jeli ti kruh
dokLsao?' ,Nije još', u Dobrosclu. M. Medi6.

2. KISATI, kts&m, impf. kriviti i mijenati licem
kao što biva kad čelade hoče da se zaplače. —
isporedi 2. kiseo. — U Vukovu rječniku : ,(6sterr.
raunzen) sich zum weineu anschicken^ ,os ad
fletum diduco*.

KJSE, kiseta, n. vidi kod kisad.

KISEL, m. ime bifei. — Zečji kiael, OxaIis
Acetosella L., zečja soca, zečji kupus, kiso)ača,
sočica, slanica, u niskom okrugu. S. I. Peliva-
nović. javor. 1881. 123.

KI8ELAC, kiaelca, m. mjesno ime. — Postaje
od kiseo, isporedi n. p. Kise|ak. — U spomeniku
XIV vijeka (pisano Kiselbcb, vidi kod kiseo), vidi
u DaniČičevu rječniku: Kyselhka i Ky3elbcb, selu
je ,TudorLČu* u Toplici išla moda ,u Kisclbku
reku, i uzb Kisolbcb do puti* (Glasnik. 15, 3(.)6
god. 1348?). tu su dva imena istoj rijeci, mislim
da će u jednom biti pogijeŠka, i to u prvom
gdje može biti da bi trebalo ,Kysolbsku'.

KISEL AČA, /. vidi kise|aČa, b. — U Stuličevu
rječniku: (s -je-, vidi kod kiseo) kLsjelača, trava
,trifolium acidum'.

KISELICA, /. postaje od osnove kisel (vidi
kiseo) nastavkom ica. — Može biti praslavenska
riječ, isporedi rus. KHce.tiii^a, češ. kvselice sa zna-
čenem kao kod a. u našemu se jeziku jav\a (kao
mjesno ime, vidi kod f ) od xiv vijeka.

n. kisela juha (mdi u Vukovu rječniku). —
Između rječnika u Bjelostjenčevu (kiselica, juha
ugrska ,jus 1. jusculum furfiiraceum, jus acidum,
jusculum austerum ex furfuribus'), u Voltigijinu
(kiselica, kisjelica ,brodo acido' ,saure suppe'), u
Vukovu (,saure suppe' jus acidum'; kiselica od
rasola ili od octa ili trična kiselica bto obično

u Srijonju grade s primjerom i: narodnr pjesma :
Teraj, kume, logova preko toga korova: daleko
je Mitrovica, oladi so kiselica). Ove stvari o<i
svijeta jesu kakono kiselica koja ne nasić-a nogo
većma razdražuje jedene i čini izjesti veće. M.
Radnić 370* (ne znam pripada li ovaj primjer
amo). A ti uz neg kusaš kiselicu. J. 8. Re)-
ković 68. Dobru juhu ter pečenu mužu dili.
kukuricu, kiselicu sebi drži. Jačke. 265. — S ć
u Voltigijinu rječniku (kisjelica kod kiselica).

b. droždina od vina. — Od xvii rijeht, a
između rječnika u Mikafinu (kiselica od grozdja,
droždje ,feces*) i u Vukovu (,weinhefen' ,faex,
faeces' s primjerima: Stoji vino još na kiselici.
Dobrog je vina i kiselica dobra (vidi i Nar. posl.
60). — Dignuti di-ožđe, kiselicu »defeco*. J. Mika]a,
rjočn. 64*. Rodan jest Moab, počiva svrhu svo-
jizijo kiselica. M. Radnić 479*. jer. 48, 11. I
obesi jednu kesicu do kiselice (u bure). Z. Orfelin,
podr. 237. Oci»t dobro uskisnut sa svojom kise-
licom pomešaj. P. Bolić, vinodj. 2, 313.

0. M ova dva jjrimjera nešto žitko i ki^selo (u
drugom nešto što se jfijf"), »U u ostalom nije ja^tno
značene. Ne ima smrada i nečistoće koju so on
ne uzda da neće s kiselicom i sirćetom oprati.
D. Obradović^ sav. 58. Od jila smiš otprit usta!
Kiselica ti ni grusna, vino, pivo ino žgano uigdar
t' ni bilo proi-ano. JaČke. 266.

đ. kiselo voee. — Od xviii vijeka (ali oro zim-
čene ima i u ruskom jeziku). Kiselice, dui'ie.
kruške ... J. Kavanin 21*. Kiselica, suvi-st ja-
buke (Vajavat;). B. Šulek, im. 144. Kiselica,
B|iva. Bas taj i, Daruvar.

©. ime bifkama. — Između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (kiselica, trava ,oxelis'), u Voltigijinu
(kiseli(;a, kisjelica ,acetosa* ,sauerampfer'), u Fm-
kovu (,dor sauorampfer' ,Rumex acetosa Linn.* ). Ki-
selica, Kisejača, slov. kiselca, kislca, rus. kmcc.ik;*,

KMC^HHKA, KUCaeilHHi;/!, KlIC^HI^a, KMC^JIIIKH, KH-

cjiA^Kn, KMciH^h, KHC.1HHKH, čoš. kyseldč, kyselak.
luž. kiselčk (Rumex acetosa), oxalidos, trifolium
acutum, lapacium, acetosa, acedula (u mletačkom
rukopisu), 1. Oxalis acetosella L. (u mletačkom
rukopisu); 2. Rumex acetosa L. (Bjelostjonac).
B. Šulek, im. 144. — S d : između rječnika u
Belinu (kiselica »acetosa, erba nota* ,oxelis* 26*»';.
u Voltigijinu (kisjelica kod kiselica), u Stuličevu
(,oxalis' ; kisjelica mala ,oxalis minor'). Kisjelica,
oxalide^(S. Budmani, Dellabella), Rumex acetosa
L. B. Šulek, im. 144. — i s nekijem pridjevima.
Kisjelica mana, acetosa minore (Aquila-Buć).
Rumox acetosella L. KisjolicA rimska, acet-osa
romana (Kuzmić, Aquila-Buć), Rumex scutatus
L. Kisjelica veća, kisjelica velika (Kuzmići.
acetosa maggiore (Aquila-Buć), Rumex a(^etosa
L. R. Šulek, im. 141.

f. mjesno ime (samo Kiselica i Kisjelica^

a) prije našega vremena. — ii jtrva dva jtri-
fnjera može biti ime vodi ili izvoru. Po sre<lo
dela na kami koji spada u Kiselicu i nizb Kisć-
licu gde pripada u reku. Glasnik. 27, 291. (1347).
Preko brbda vvše Kiselice i vyše gradišta na<lb
Kiselicomb. 24, 2()8. (1388). Kyselica. S. No-
vaković, pom. 136.

b) selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 21.

p:. kisela roda, vidi kod kiseo. — U naše vrijeme
kod pisaca. Kiselica, ggr. ,sauerbrunuen, sauerling',
tal. ,acidula', frc. ,eaux acidules ou gazeuses*, egl.
,acidulous spring'.

KISELIČAR, m.

a. zovu po srijemskim selima jude koji često
jedu kiselicu (juhu). M. Medić.

b. posni triod iz koga se za vrijeme Časnoga
posta poje u crkvi; grašar. Zovu ga pojx)vi i

Digitized by

Googlv

KISELIČAIt, b.

ucite)i u tiali tako, jer »e za, vrij ome ]K)Mta naj
vi^.e jp*l<* kiHelio«. u Bačkoj. V. Arscnijović.

KISELirAST, a(lj. po musfo kiHeo. — U naše
nijnne. Kiseličasto jelo. P. Bolić, vinodjel. 2,
ml. Kiseličast vkus.' 2, 324.

KISELIOKI, adj. koji pripada Kiaelici (vidi
druifi primjer kod kiselica, f, a)), — 5 6. —
fRk'kn kLs^lićku. Glasnik. 24, 208. (1388).

KISEIjIKA, /. vrsta jabuke. — inporedi kise-
lica, (1. kiselka.^ Kiselika, kiselka, iiuvrst jabuke
<Va|avac). B. Šulek, im. 144.

KISELINA, /. postaje od osnove adj. kiseo na-
st arkom ina. — li^di oblika kisjelina vidi kod
kiseo. — Mislim da se akc. mijena u dat. »infj.
kiselini, u acc. sint). kiselinu, u voc. »ing. kise-
lino, u nom.^ acc.y voc. pl. kiseline. — Od xviii
rijeka (vidi kod b), a iztnedu rječnika u Vukovu
(riđi kod a i c).

n. osobina fukiis) onoga što je ki^sclo. — Između
rječnika u Vukovu (,(iie saure' ,acor, aciclitas').
Ocetni vkus je katkad zbo^ svojo jutine i kise-
line vesma ne[>rijatan. P. Bolić, vinodj. 2, 356.

b. kras. — U rukopisu xviii rijeka (s je). Ki-
sjelina .fennento'. S. Budinani 421 1>.

r. kiselo mlijeko. — Od xviii vijeka^ a između
rječnika a Vukovu: (u Hrvatskoj) kLselo mlijeko
(kao slatko varenika) ,saure milch* ,oxyffala*.
Mores isti prah zamisati u kiselinu. J. Vladmi-
rović IH. — S je. I mjesinu mlijeka kisjeline.
Nar. pjos. herc. vuk. 156. Ne hć^nu me mlijekom
napojiti nego mi pruže pućeriou kisjeline (-Sj-
zmičiglas osobiti f vidi kod 1. j, 2, d, a) bb)) na zloj
cijeni. S. l^ubiša, prič. 97.

d. kiselina. sryeš, striješ, birsa. u Hrvatskoj.
V. Arsenijević. 8te|u svojstvenom zovemo vin-
skom kiselinom. P. Bolić, vinodjel. 2, 35.

e. kisela jabuka. Nijemci u Srijemu.

r. acidum, (u herniji) što j^ostaje kad se spoji
}fOČeh (elemenat) 8 vodikom^ te je obično kisela
ukt4r<a. — Načineno prema nem. saure, možebiti
po čeJi. kjrselina. — U naše vrijetne kod pisaca.
S(irapoi*na kiselina (koja se u apateki pod imenom
.ai'idmn sulphuricum concontratum* dobiti moŽe).
Nov. sr. 1835. 39. Kiselina ug)ena. J. Paučić,
zoolog. 12. Kiselina ocatna. 23. Kiselina pruska.
49. Kiselina, ehem. ,8aure*, tal. ,acido*, frc. ,acide*,
egl. ,acid^. B. Šulek, rjećn. znanstv. naz.

KISELITI, kiselim, impf. činiti da što kišne,
tte samo da bude kiselo nego da se i skrasi i na-
poji čega žitka. — Akc. se ne mijena (aor. 2 » 3
sing. kiseli"). — liudi oblika s -je- (kTsjeliti) vidi
kod kiseo. — Od xviii vijeka (naj prije u Belinu
rječniku, vidi kod 2).

1. aktirno.

a. činiti da što postane kiselo (n. p. mlijeko ,
htpitSj tijento itd.). — Između rječnika u Štuli-
crvu (kisj eliti, vidi kvasati) i u Vuktrvu (n. p.
jolo, mlijeko »sauern* ,acidum reddo*). Dva na-
čina jesu kupus kiseliti. ,J. S. Rejković 4()6. Da
-mirimo i da kiselimo, da od drugog sira ne pro-
simo. F. Krauss, smailag. meh. 160.

b. kvaaiti, močiti. — U Vukovu rječniku: n. p.
opanke, kudo}u ,einwoichen^ ,macero*.

2. Krt se, refleksirno ili pasivno. — Između
rječnika u Belinu (,fermentarsi o lievitarsi* ,ter-
niMitesco' 310*) i u Voltigijinu (,fermentarsi, lie-
vitarsi* ,gahren*). Još se inač krastavac kiseli.
J. S. BeJkovićv,S21. Kože se u boji kisele ili
vriju. u Hrvatskoj i Slavoniji. F. Hofelo. — ki-
>\ieliti. Nekakva baba umuze mlijeka, pa da joj
•<e prije ukisjeli reče; (kao što se obično govori
kad se kišjeli) (-sj- značH osobiti glas, riđi kod 1. j,
2, d, a) bb))^ Nar. prip. vrć. 15.

KISE^iAK, b.

KISELKA, /.

u. vrsta jabuke. — isporedi kiselac, d. Ki-
selka, suvrst jabuke (Va)avac, Stubica). B. Šulek,
im. 144.

b. vidi kise]ača. Kiselka, sauerampfer (Va-
|avac), Kumex acetosella L. B. Sulek, im. 486.

c. vidi Kiselac.

KISEL6(^'A, /. vidi kiselina, a. — U Jambre-
šičevu rječniku: ,aciditas*.

KISELOST, /. vidi kiselina, a. — U jednoga
puHca XVIII injtka. Visneva kiselost. Z. Orfelin,
podr. 371. Kiselost, chem. ,aciditat', tal. ,acidita^
B. Sulek, rje&n. znanstv. naz.

KISELOVNICA, /. kisao kruh bud kakova
brašna zovu kiselovnicom. ,Donio, brate, ili iznio,
brate, proda nas cijelu kiselovnicu nama' od po
nogo debelu*. — u iiaše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

KISK^iAČA, /. postaje od kiseo. — p<poredi
kiselica. — U naše vrijeme.

n. vrsta (kisele) jaJmJce. — Iznađu rječnika u
Vukovu: (u užićkoj nahiji) ,art apfel* ,pomi gen us*.
Kise]aĆa, suvrst jabuke (Vuka, može biti da treba
čitati Vuk, ali vidi da{e). B. Šulek, im. 141. —
/ s pridjevmn. Kise^ača bijela, kisela, bjelkasta
jabuka (Vuka). B. Šulek, im. 144.

b. bi^ka. — Između rječnika u Vukovu: (u Du-
brovniku) ,sauerklee' ,Oxalis acetosella Liun'. —
Kise}aĆa, rus. KHcaeivb, KHc^iMi^a, snHHH Kiic.iMua,
alleluja, trifoglio acetoso (Skurla), draba (Du-
rante), 1. Oxalis acetosella L. (Danilo) ; 2. Rumox
acetosa L. (Lambl, Visiani); 3. Rumex acetosella
L. (Gospić, u omiškom rukopisu). B. Šulek, im.
144. ~ I 8 i)ridj€vima. Kisejaća mana, acetosa
minore (Durante), Rumex acetosella L. Kisejaća
veća, acidula vel acetosa (Durante), (Rumex) ace-
tosa L. B. Šulek, im. 144. — S -je-. Kisjejafea
(KisjelaČa Skurla, Stulli), 1. trifoglio acetoso, alle-
luja (Pizzelli, Aquila-Buć, Kuzmić), Oxalis ace-
tosella L.; 2. acetosa maggiore (Anselmo da Ca-
nali), Kumex acetosa L. B. Šulek, im. 144.

e. ime n^jestima.

a) liiva u Virju kod Vinice u Hrvatskoj.

b) zemla u Srbiji u okrugu valevskom. Sr. nov.
1874. 85.

KISĆ^iAJA, /. vrsta jabuke. I. Pavlović. —
isporedi kise|ača, a.

KISŽ^iAK, kisejdka, m. postaje od osnove adj.
kiseo. — Akc. kakt je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. i acc. sing. i voc. : ki-
še] ače, klsejaci.

a. kisela voda (rudna). — Između rječnika u
Vukovu (vide kisela voda) s dodatkom da se go-
vori u Bosni.

a) sama voda. Vode rudne . . . nahode se na
više mjesta i to prvo: kisejaci iliti kisele vodo,
naj glasovitiji u Lepenici. F. Jukić, zem). 7. Ova
se voda tamo zove kisejakom, jerbo je kisela, i
prodaje se na oke u Travniku i u Sarajevu. Đ.
Popović, poznav. robe. 128.

6) mjesto, izv^or kisele vode. aa) uopče. Na
ovome drumu još imadu tri kisojaka. F. Jukić,
opis. 7. Lepenica, naj boji kise)ak u cijeloj Bosni.
36. — hb) kao mjesno ime u Bosni, aaa) selo
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 13. — bbb)
mjesto u okrugu Đone Tuzle. Kisejak, 2 sata od
Soli Done, blizu sela Pojane. F. Jukić, zem|. 43.

b. ime bifkamn, isporedi kiselica, e. — Između
rječnika u Mikajinu (kisejak, kiselica, trava ,oxa-
lis, acetosa*) i u Vukovu (vide kiselica). LiSće
od ove trave skoro jest prikla/lno divjemu kise-
jaku. I. Jablanci 173. Kisejak, 1. Rumex ace-

Digitized by

>^uogle

kise:i;.ak, b.

to«a L. (Pauci/"., u omiškom rukopisu, Lazić); 2.
Oxalis aoGtoaolla L. (Orfelin). B. Šulek, im. 144.
Kiselak, Kumex acotosolla ot patientia L. (Brla-
kovic). 486. — I 8 pridjetntna. Kisojak pitomi,
Kumex scutatu« L. (Bolić). B. Šulek, im. 144. —
KiHejak cnii, auvrst vinove lozo (Dragosavlović).
144. — I 8 -je-. — između rječnika u Stulićevu
(UZ kisjelica). Kisjo]ak, acetosa, oxalia (Stulli),
Kamex acotosa L. B. Šulek, im. 145.

e. kiseo 8ir. — U Bjelostjenčevu rječnika: ki-
se]ak (scilicet) sir ,oxigalacteus casous, oxigalac-
tius 1. oxigalactium*.

d. kiselo vino, — U jednoga pisca našega vre-
mena, Pirot noma kud izvoziti svojega krasnoga
vina, a Sofija mora po skupo novce piti mahom
svakojaki kise^ak. M. Đ. Alilićević, s duu. 54.

C. u Lici slaba rakija, koja na pos}etku curi
iz rakijinskoga kotla. cf. veća, pa toka. u Dobro-
solu. M. Medić.

KISE^iAKOV, adj. koji pripada ki^cfaku. Ki-
še) ako v koren dobiva se od kise]aka, Kumex ace-
tosa L. Đ. Popović, poznav. robo. 227.

KlSE](jiAST, adj. koji je ponešto kiseo, — U
naše vrijeme. U kisejastim bijuim organima. J.
Panfcić, botan. 10.

KlSE^iENE, n. djelo kojijem se kiseli. — U Stu-
lićevu rječniku: kisjejene »fermontum*, i u Vu-
komt: 1. ,das sauern* ,fermentatio*. 2. ,das oin-
woichon' ,macoratio'.

KISE^ilCA, /. Rumex acot<jsa L. — U naše
crijetm u Dalmaciji. Kisejica uz kisejača. Čas.
6os. muz. 1852. 2, 52.

KISELKA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu
kfieževačhom, iSfiva kod Elisejko. Sr. nov. 1872.
645.

K[SE^i6ĆA, /. vidi kiselina, a. — U jednoga
pisca xvni vijeka. Ova ki8e|oća . . . opet se ra-
stopi. I. Jablanci 215.

KISEO, kisela, adj. acidus, u kojega je ukus
kao u octa. — Korijen je isti što i kod glagola
kišnu ti (kys). — Osnova je kysol, ali se dovofno
ne moie znati, jeli nastavak ol ili cl, po kojemu
je zadnemu oblik u južnom govoru kisio, ktsjola
itd.y u zajjadnom bi bio kLsio, kišila, ali mu
nemam potvrde ; u istočnom je u oba slučaja jednak
oblik : kIseo, kisela, oblik se s -e- potvrđuje tijem
što je običniji u južnijem krajevima i u starijim
spomenicima [nsanima crkvenijem jezikom, i što
je u bugarskom jeziku oblik klsAl i u gorno-
lužičkom kisa}y, i u pofskom ima riječ nieklsialo^ć
(češ. kysely ništa ne dokazuje, jer -se- može po-
stati i od se i od se, kao ni ru.ske riječi KMceat,
Kiice.4HHa itd. Što postaju od ov>e osnove, i to
8 istoga razloga); oblici se s -e- potvrđuju tijem
Što ga imaju na sjeveru našega naroda i jekavci
i ikavci, pa amo pripada i novoslov. kisel. Ni
po postanu ne može se za cijelo znati kako bi
trebalo da je : moglo bi u našem jeziku e postati
od e kao u obite), ali se opet ne poznaje sufiksa
cl'j,, fiego samo u part. pra^t. act. glagola tre-
ćega reda (na eti), a glagol kyseti nije potvrđfn
kao jpTOslavenftka riječ (vidi kod kisjeti). — Vafa
da je praslavefiska riječ (isporedi češki i gortio-
lužički oblik), ali kao da je običniji bio oblik
kysl'b (vidi kisao). lit. kiselius ca(a da je uzeto
iz jmfskoga jezika u kojemu ima klsiel. — U na-
šemu se jeziku jarla od proijeh vremena, a između
rječnika u Mikafinu (kiselo, Juto ,agro' ,acris';
kiselo kako kvas ,fermentatus' ; kiselo, uskisnuto,
kako ti kruh kiseo ,fermentatU8'), u Bjelostjenčevu
(kisel, usklsnut ,fermentatus'. 2. prekisel ,nimis
fermentatus^ 3. kisol, octen, }ut) oster, jak, žestok

KISEO, 1, d.

,acerbus, acidus, accidus, austerus, acer, itiucidus').
u Jambrešičevu (kisel ,acidus*), u Voltigijinu
(kisel ,acido, acetoso' ,8auer*), u Stulićevu (kisol
iz HabdcUćeva), u Vukovu: (comp. kiseliji) ,sauer,
acidus'; a s -6- u Belinu (klsio, kisjela ,fonnen-
tato o lievitato' ,fermentatus' 310«; ,ina^ito*
,acrem esse* 388*; i s oba oblika: kišio, kisela
,acetito, del latte' 26a), u Stulić^^u (kišio, kisjela
,formentatus, acer, acerbus^), u Daničičevu (kyselb
,acidus; fermentatus^.

1 . adj, — Komp. : kisMiji (u Vukovu rječniku)
ili kisj^liji.

«. uopče. n) u pravom smislu. (Pića) bise
drugim kisela, žlhka i uepodnosna. Korizm. H2*>.
Pića, ima dva kraja: žuliko i slatko, med kimi
jest treto, kako ono kiselo Oi slano. F. Glaviuić,
cvit. 10 — 11. Ar ne vaja već kisela (hran<iL
V. Došen 167*. Knige su kao i jeđeci, niki
sladki, niki kiseli. M. A. Rejković, sat. Blb.
Kiselo kao vist. Nar. posl. vuk. 133. Kiselo ka4>
sirce. 134. Kiselo vino leciti. P. Bolić, viuod.
2, 17. — h) u metaforičkom smislu, kao neveseo,
neugodan. Lice mu je neveselo; tilo mu je sve
kiselo. V. Došen 176^. Trčati za taštom i ki-
selom gostbom tila i svita. A. Tomiković, gov.
163. To je ni kiselo ni veselo (ni zlo ni dobro,
običajno govori se o jezbini ,insipido*). M. Pavli-
nović.

b. 0 voću. (Jablka) jedno malo kisela. Korizm.
11b. — Q grožđu, kad se kaže, znači i da nije
zrelo. Otci su naši zobali grozdje kiselo. Bor-
nardin 31. L Baudulavić 37^. ezech. 18, 2. Ki-
selo grožđe, ne va|a, trnu zubi od iiega. (Kazala
lisica kad nije mogla da ga dohvati). Nar. posl.
vuk. 133. Oci jedoše kiselo grožđe a sinovima
trnu zubi. Đ. Daničić, jer. 31, 29. jezek. 18, 2.
— 8 -e-. Otci naši zobali su grozdje kisjelo. N.
Kanina 45b. ezech. 18, 2.

c. 0 čemu (žitku ili tvrdu) Što nekijem djelovanem
postaje kiselo, u) o mlijeku. Da jastb že i kiselo
mloko gusto. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 101*.
Mlijeko kiselo. J. Mikaja, rječn. pod mlijeko.
Traži u Ciganke kisela mlijeka. Nar. posl. vuk.
320. — 8 -e-. Mleku kiselu. Domentijanb 115.
Kisjela mlijeka trbuhe naliti. M. Vetranić 2, 32H.
Lijepa li je vruća pogača u kišjelu (-šj- znači
osobiti glas, vidi 1. j pod 2, d, a) bb)) mlijeku.
Nar. prip. vrft. 215. — h) o hlebu, kruhu (kaže se i
u kiselo i u kiselu). Kruh ima biti prešan, a no
kisel. Naručn. 20*. Posvetiti u kiselo ali ti presno.
K. Pejkić 66. Kruh . . . kiseo to jest s kvasom
učinen. L Grlićić 110. Nije dobro posvećeno u
prijesnu zašto je Isukrst u kiselu posvetio. A.
Baćić 297. Koji godir uzjede u kiselo poginućo.
299. Da je blagovao jaganca s prisnim kruhom
a ne 8 kiselim, i u prisnu posvetio a no u kisolu.
299. Da nije kisela kruha. 299. Da ne ima
kruha u kiselo u svemu Izraelu. 301. Niti so
u kiselu čini (kruh) da je svršen. J. Banovac,
razg. 224. Kruli kiseo i liti zakuvan s kvasom.
A. Kanižlić, kam. -458. U kruhu kiselu, to josi
u kruhu s kvasom. 486. Kruh kiseo. L Veli-
kanović, uput. 1, 60. Da bi blagovali kruh u
sladko a ne u kiselo pečen. 1, 60. Crkva la-
tinska služi se samo kruhom u prisno a grčka
crkva samo u kiselo. 3, 42. Uz hjobove kiselo.
Đ. Daničić, 2mojs. 3^1, 25. Ne jedi s nom h]eba
kiseloga. 5mojs. 16, 3. — s -e-. Da se daje
klselb hlebK vsemb jednaki.. Glasnik. 15, 3(Hi.
(1348?). Ki'uh kisjeli trijebiti. S. Rosa 1'40»».

d. 0 rodi. u) uopće, — u jedinom primjeru (s
-e-) mctaforički. Deveta voda kisjela. (Daleka
rodbina kao da nije već rodbina, radi deveta
vidi deveti pod c)). (D). Pošlo v. danič. — 0)

Digitized by

Google

KISEO, 1, d.

9

KISNUTI

rodn Hto iz zemle izvire, te je vuilo kisela (radi
ntffirur. kiseline štit Je u nitj)y pa i voda koja se
ovako naeini; zove .se kisela vo<la i izvor i mje.sto
ilfl.k ./<' in^i**'-, isporedi kisojak pod a. — između
vjernika u Vukova: kisela voda, 1. ,der saiier-
bruiiiien* ,fons a<juae acidae^ s primjerom : Otišao
na kiselu vodu. 2. ,dor sauerbruniien (wasser)'
,a4uae acidae' .s primjerima: Pije kiselu vodu.
pomogla mu kisela voda. cf. kisejak. — Na četvrt
sata od Palanke kraj same reko Jasonice izvire
mlavno poznata kisela voda. M. Đ. Milićević,
srb. 180. — amo može pripadati i ovo: Osim
ovi mineralni izvora ima . . . jedan kiseo kod
Asan-pasine palanke, jedan, oix»t kiseo, u Buko-
viku. Vuk, dan. 2, 29. — i kao mjesno ime. Ima
jedna »Kisela Voda' na putu kud se ide u Gnilan,
kad se j^rode selo Dobričane s desna . . . Ovo
mesto zove se ,Kisola Voda', kao što se vidi, vrlo
bi mogućno bilo zamišjati da se ovo mesto misli
pod ,Kislinom', ali ja opet ostavjam pitane ne-
rešeno. 8. Novaković, novo brdo. 89. isporedi
kiblina, c.

©. kod imena nekijeh bi\aka kao pridjev.

u) kisela djetelina, vidi kod djett^lina.

f>) kiselo drvo, Rus tvpliina L. — Između
rjeenika u Vukova : kiselo drvo ,der essigbaum'
.Rus tvphinum'. — Drvo kiselo, Rus typhina L.
(Lazić). B. Šulek, im. 76.

c) kiseli trn, vidi kod trn.

2. adv. kiselo. Kada dosta kiselo udara. J.
S. Relković 348.

KISEONIK, m. vidi kisik. — Načiiieno u naše
vrijeme. Kisoonik, oxigen. J. Pančić, zoolog.
25. 86 delova kiseonika. Đ. Popović, poznav.
robe. 156.

KISIC, m. prezime. — U miše vrijeme u Da-
hroimiku. P. Budmaui.

KISIDO, Kisidola, m. mjesto u Srbiji u oknuju
požarevackom. Niva u Kisidolu. 8r. nov. 1866.
155.

KISIK, m. oxygonium, (u Ihemiji) elemenat ko-
je f/a ima u vazduhuj te bez iietja fte bi motjle ži-
vjeti životinc i bifke, niti bi što motjlo gorjeti. —
isporedi klseonik. — Načineno u nose vrijeme
(jer se mislilo da je ijlavni elemenat kod kiseline)
prema oxygonium i iiem. sauerstoff. KLsik, chem.
lat. ,oxygenium' ,sauerstofl", oxygen', tal. ,ossi-
geno', fre. ,oxygeno*, egl. ,oxygen'. B. Šulek,
rjočn. znanstv. naz.

KI8I^EVAČKI, ad^j. koji jtripada Kisifevu.
Kisijevačka (opština). K. Jovanović 14<).

KISHiEVO, n. selo u Srbiji u okrugu požare-
vaek(tm. K. Jovanović 110. — Može biti da je
isto mjesto što se pomine xiv vijeka, vidi u Da-
nićićevu rječniku : Kysi|evo, selo koje je car Lazar
dao crkvi bogoro<iičinoj u Ždrijelu braniče vskom :
.Adujevo sb Kisijevomb* (Mon. serb. 191 god.
i:-)HO). nominativu nema [)otvrde. i sad ima blizu
rmoga Ždrijela selo Kiši) evo.

KIŠIO, vidi kiseo.

1. idsiTI, vidi kisjeti.

2. KIŠITI, kišim, impf. (u herniji) činiti da se
što (kakav elemenat) spoji s kisikom. — Načineno
a naše vrijeme. Kišiti, chem. okisiti ,oxydiren*,
tal. ,ossidare', frc. ,oxyder*, egl. ,to oxydate'. B.
Sulek, rječu. znanstv. naz.

KISJEL-, vidi kis(d-.

KISJETI, kisim, impf. postaje od korijena gla-
gola kLsnuti. — Akcenat se ne mijena. — Nalazi
se pisano gotovo svagda kišiti, ali sam čuo u Du-
brovniku kisjeti, i mislim da je to pravi oblik,

kao što se vidi po (neprelaznom) značenu i po
akcentu.

n. biti po malo kisela ukusa. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu (kišiti, kisim ,sauerlich
schmeckou' ,subacidulas sum'). Ako bi . . . vino
kišiti počelo. Z. Orfelin, j)odr. 2U^.

H. po malo i tiho padati (o kiši), po malo i
tiho da zdjeli. — U Stulićevu rječniku: kišiti ,le-
viter pluere* s dodatkom da se nalazi u pisca
Lastrića (?) ; kisjeti, vidi kišiti. — I u naše vri,jemc
u Dufjrovniku. ,Počelo je nešto kisjeti'. ,Kisi ix)
malo'. P. Budmani. — isporedi kisjeti.

1. KISKANE, n. djelo kojijem se kiska (vidi

1. kiskati). — U Vukovu rječniku.

2. KISKANE, n. djelo kojijem se kioska (vidi

2. kiskati). — Stariji je oblik klskanje. — U Jie-
linu rječniku: klskanje ,il chiamaro qualche ani-
raale, cane o simile* , voćare' 188»», i u Stulićevu :
.il chiamar i cani' ,vocare canes'.

1. KISKATI, kTskam, impf. dem. 2. kisati. —
I! Vukovu rječniku.

2. KISKATI, ktskam, impf. zvati psa govoreći
kis kis. — U Jielinu rječniku: ,chiamar i cani'
1881>, i u Stulićevu: , voćare canes'.

KISLICA, /. u Vukovu rječniku: na sukni po-
stava odozdo iznutra (oko jedno podlanice široka),
cf. singef s dodatkom da se govori u Srijemu. —
Vaja da je od maj. kiszelni, izrezati, istr ići.

KISLIna, /. postaje od osnove adj. kisao, kao
kiselina od kiseo.

a. vidi kiselina, a. — f/" Voltigijinu rječniku :
,aoetosita, acerbezza' ,saurigkeit'.

b. vidi kiselina, f. Kislina praskajuća, (knall-
saure) ocarinuje se u prometu. Zbornik zak. 1858.
1081. Kislina sičanasta spada među tvari ke-
mičke. 1865. 1(54.

f». ime mjestu prije našega vremena. — U jednom
je rukopisu u jednini : Basa pleni Kislinu i Sko-
balića Nikolu uhvati. Archiv fiir slav. philog.
2, 96. u drugome u množini, i otale u Daničićevu
rječniku: Kj'sline, 1454 ,Skobalić'. ubi Turke u
Bane. po tomi. priđe basa na Kisline i Skobalića
uhvati' (Okdz. pam. šaf. 78). — vidi i: Iz toga
se . . . jasno vidi da je ,Trepana' uprav onde gde
se put Kumanova za Novo Brdo razdvajati može.
p^) beleškama izvora jedva može biti šumne da
je tu negde i ,Kislina', ali se za nu ne mogaše
do sad ništa pouzdano razabrati. S. Novaković,
novo brdo. 89. vidi i kod kiseo na kraju.

KISLOROD, m. vidi kisik. — Načineno po la-
tinskom (grčkom) imenu. — U jednoga pi^sca na-
šega vremena. Voda se iz dve sastavne ČAsti, t. j.
iz v<xloroda i kisloroda slaže. P. Bolić, vinod.
2, 9. Koje telo s kislorodom složeno ... 2, 21.

KISLOST, /. vidi kiselina, a. — Od osnove
adj. klsao kao kiselost od kiseo. — (J istoga
pisca XVIII vi^jeka u kojega ima i kiselost. Saču-
vati vino od kislosti. Z. Orfelin, podr. 218.

KISLOTA, /. vidi kiselina, a. — isporedi ki-
seloć^a. — U jednoga pisca našega vremena. Kad
malo primi (čingir) kislotu i miris ot vina, ono
se otoci. S. Tekelija. letopis mat. sr. 119. 72.

KISNUCE, n. djelo kojijem se kišne. — St<iriji
je oblik kisuutje. — f/ Mikafinu rječniku: kis-
nutje, raskisnutje ,infusio'; u Belinu: kisnutje
,macerazione, il macerare, far molle' ,maceratio'
449a; u Stulićevu: kisnutje ,infusio, mador'.

KISNUTI, klsncm, imjtf. postajati kiselijem,
misli se o (hsobitoj (hemičkoj) promjeni što se zbira ^
n. p. kod vina ili drugoga pića, kad postane ocat,
kod mlijeka, kod hfeba ili tijesta itd. — Ako. se

Digitized by

>^uogIe

KISNTJTI

10

1. KIŠA. a.

tie mijeva fnor. 2 i H shtff. ktsnu). — -i- stoji
luj. nr.gd(i.šnfi(fa y. — Riječ je priuilaoennkii (vo^a
da je Isprra bio pei'fektirni tjluffoljj isporedi stslor.
kysiii)ti, rtis. kmi-h^tl, ćeš. kyanoiiti, jfo^. kianj^i?'.

— Korijen je kyrt, te se -y- može promijeniti na
va (vidi kvas, kvasiti) ; nije pot orden kao indo-
evropski korijen (kus ?) ; rijeci .što bi od ifmfa po-
stale u litavskom jeziku (vidi kod kiseo i kvas)
jamačno su uzete iz slavenskoga jezika. — Oblici
prošloija vremena (osim impf.) moffu postajati i
od satna korijena ; aor. kisnuli t klsoh, (fer. praet.
kisnuvši i klsavši, part. praet. act. kišimo * ktsao ;
ali nemn potvrde u primjerima već samo za part.
praet. art. : Klso čoban kišnu struku suši. Osvetn.

1, 18. (radi značeua vidi b, b)}. — Između rječ-
nika u lielinu (,e3ser ba^uato dalla piogft^ia' ,ma-
(lofiori pluvia* 5Gt)*'), a Bjelostjenčevu (kisnem,
v. okisuujoui ; ove riječi nema napose u istom
rječniku), u Voltifjijinu (v. kiseliti se), u Stuli-
ćevu (1. ,ad i)luviam moram trahere*. 2. ,formen-
toscore^ ; za ovo značem ima dodatak da je po
riuskftm jeziku), u Vukova (1. ,sauer wordon'
,acosco'. 2. ,vom rog^en benotzt werdon' ,pluvia
madosco')

a. sa značeiiem sprijeda kazan ijem. Tako kišno
(sirce) budući na vruću. J. S. Rojković 249. Za-
kisolila žena u sobi lonac mlijeka, pa ^a pokrila
i ix)vezala torbom, da bi se u toplini prijo uki-
selilo. kad to sve svrši, onda reče: , Kisni, no misli,
sti^^lo me do vrdta' (t. j. da se mlijeko ukiseli
dok ona bude do vrata). Vuk, i)oslov. IB-l. Vino
kišno. P. Bolić, vinodj. 2, 340. ovako se kaže i:
tijesto, h|eb, kruh kišne itd.

b. madescero, madefieri, po svoj prilici s toffa
što tijesto, kad kišne, nahuja kao sunder u vodi,
postalo je i drutjo znaćene u našem jeziku: pro-
makati se, napajati se, (jreznuti, isporedi kvasiti.

— i u bunarskom jeziku ima slično značene.

a) uopće. — Od xv vijeka (vidi F. Miklošić,
lox. palaeoslov.- kod kvsm^ti), a između rječnika
u Belinu: staviti da klsne ,macerare, toner una
cosa in ac<^ua tanto che vouga molle' ,mac'ero'
449«.

h) često se kaže kad što (može biti i če(ade)
stoji nepokriveno i nezaštičeno na daždu (kiši).

— Od XVIII vijeka. Svoju hranu jer čuvati znadu
da ne kišne. J. S. Rejković 299. Pa joj kišnu
krsti i ikone. Nar. pjes. petr. 2, 578. Niti kišno,
nit' ga sunce žeže, nego uzuri, jede i pije. (Kad
so ka/e za koga da dobro živi). Nar. ix)sl. vuk.
228. Cim se čarak od puško pokriva da ne kišne.
u Nar. pjes. herc. vuk. 3r)H.

e) po predašnemu zn^čenu kaže se i o kuri ili
o sobi (i o krovu) kad krov n^ brani od kiše neifo
kapi. Mi, ako nam je jedna kuća. dim) iva, ako
nije dobro pokrivena, ili je ostavimo, ili nasto-
jimo napravit da ne dimi i da ne kišne. J. Fi-
lipović 1, 108'**. Kuću samo opravjati može da
ne kišne. Glasnik, ii, 1. 4. (1808). I sve su
(kuće) {X)krivene crijei)om, ... da se svake go-
dino moraju prekrivati, pa oi^et kišnu. Vuk, dan.

2, 4r4. Ponavjao sam dvije kelije i jednu malu
crkvu kojo su bile bez podova ostale, i nemalo
sve propale kisnući. G. Zelić 419.

d) po znamenu kod b) ili prema riječi kiša,
jedan pisac xviii vijeka upotreb^ava ovu riječ u
značenu: daždjeti^ puštati iz sebe kišu. Bocr nobo
zatvori, da ne kišne, A. Kanižlić, utoč. 125. —
/ s instrumentalom (u pravom ili prenesenom
smislu). Vi, oblaci, kisnito suzami. uzr. 13. Ki-
smiti će nebo žestokim ogiiem. bogojubn. 33. Eto
nebo s krizi kišne! fran. 130.

KlJSONK^, m. prezime vhisteoske porodice u Du-
brovniku; I at. i tal. (^Lsana (^(Jhisagnaj. Annal.

rag. anoii. nod. 150. 1H2. — U Daničićevu rječ-
niku: Ky8onići,, vlastelin dubrovački ,Marinb Ki-
sonićh' u vejem vijeću 1253 (Mon. serb. 10). —
Može biti da treba čitati Kisonić.

KIST, m. penicillus, oruđe za sUkatw^ tMČinciw
od dlaka ili struna što su tvrdo vezatu' na pali-
čici ili u cijevi. — vidi i kiščica. — I^ijc na-
rodna riječ, nego su je u naše vrijeme uzeli pisci
iz ruskoga jezika. — Upofreblava se u muškom
rodu, premda je ženskoga roda u ostalijem sla-
venskijem jezicima. — lliječ je praslaven^ska, i-sy>o-
redi rus. khcti., slovački ky8f, pof. km: — Iz-
među rječnika u Stulićevu: (nije zabUežen rod)
v. pernik s dodatkom da je riječ ruska. Kist.
art. .pinselS tal. ,pennello', frc. .piusoau*, o;(l.
,pencil': kist od vlavsa, art. .haarpinselS tal.^,i»eii-
nello di peli'; bot. kist, lat. ,pennicillus*. B. Sulek,
rjočn. znanst. naz. — Ima i u Šulekovu rječniku
(kod pinsel) gdje nije zabi(ežen rod i u Parčićitvu
gdje je zabifežen muški rod.

KI8TAĆA, /. os sacrum, tanka kost (nnHno
kičmenice). — II pisaca našega vremena (rafa da
je riječ načinena). KistaČA, zool. ,das heili^e
bein', tal. ,sacro osso*, v. ,kreuzboin'. B. Hulek,
rječn. znanst v. naz.

KISTAČKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po-
žarecačkom. Livada u KistaČki. Sr. nov. 1872.
GIB.

KiSTANE, n. trgovište u Dalmacije u kotaru
benkovačkom. Repert. dalm. 1872. (>.

KISTEN, m. samo u Stulićevu rječniku: v.
koštan.

1. KIŠA, /. pluvia, voda što pada na zem{a
iz oblaka i vrijeme kad to biva. — ispitredi dažd.
— Postaje od korijena glagola kisnuti (u znact^nu
kod b) nastavkom ja, te se -sj- mijena na š. —
Samo u našemu jeziku: potvrđeno je od xvii
vijeka, ali je kod većina naroda zamijenilo stariju
riječ dažd koja ostaje samo po zapadnijem kra-
jevima. — Između rječnika u Mikafinu (kod
daž, vidi dažd), u Belinu (^,pioggia, acqua che
viene dal cielo' ,imbor' 56(5^), u Bjelostjenčevu
(v. godina), w Voltigijinu (»pioggia' ,regen'), u
Stulićevu (v. dažd), u Vukovu (Aer regen' ,pluvia-,
cf. dažd).

n. uopće. Poslije kiše bude ajer vedar. M.
Radnić 112«. Neka raste kakono kiša moj nauk.
429«. Zapovidajući nobesom da kiše ne da<hi.
S. Margitić, fal. 40. Voda bila iz mora ili od
kiše. A. Baćić 280. Daću vama kišu na vrime
svoje. J. Banovac, pripov. 139. Kada je ići tražit
i isprosit divojku za oženiti se, niti se gleda kiša
ni snig, ni zima, ni vrućina. F. Lastrić, od' 23().
Ilija zapovida nebesom, da ne spušćaju kiše dok
im on ne reče. 343. Doći će nam, veli. kako rosa
iliti kiša vrimenita i ugodna, ned. 33. Svojom
molitvom zatvori nebo i ustavi kišu. 217. Kako
zemja brez kiše i roso neplodna jest, onako je
svaka duša brez r(3se od darova dulia s. utišit^|a.
250. ZemJa, koju kiša ne natapa. 251. Led iliti
tuča s kišom i vatra iliti gromovi i mune pro-
si|)aju se i iz tog oblaka. 391. Podnosio sam
zimu, vrućinu, kišu, putujući gladan i žedan.
A. Kanižlić, bogo|ubn. 19. Srito ga velika kiša.
M. Zorićić, zrc. 88. Dođoše k jednom potoku
koji poradi kiše bijaše velik ustao. 204. Kiša
odkud dolazi. ^V. Došen v. Oblak visok malo
kiše dade. vi. Sto jo kiša to je jela viša. And.
Kačić, razg. G4l>. No izlažaše is kuće kad je
kiša. N. Palikuća 9. Molitvom nebo zatvorio jo,
da zemji kiše nije dalo za tri godine. L Veli-
kanović, uput. 1, 93. Jedan išt*^ kišu a dnigi u

Digitized by

Google

1. KISa, a.

11

KIŠČICA

isti par ište vedro. J. Kajic*, fioiit. 1, 100. Kao
kiša niz jelovo ^rane. Nar. pjes. petr. 2, 274.
I^i^raju se magarci, bić<3 kiše. Nar. posl. vuk. 14.
Sipa znievle iz pušaka kao kiša. Vuk, nar. pjas.
1. 1<>2. Mno^i bi stali pred vratijera na dvoru
i na kiši i snijegu. G. Zelić 501. Da se ne bi
kišama izlag:ale duge. P. Bolić, vinodjel. 2, 108.
Kiša kao iz niješine. V. Vrčević, niz. 188. Niti
žalim pijeska niz vrleti, što će kiša u ravan
snijeti. Osvetn. 2, 126. Zemjieu će oprat kiša
crnu. 3, 164.

b. o kiši se kaže ('isporedi dažd pod d)): o)
da pada. Da kiša ne pada. A. Baćić 500. Kiša
ka<l pade, ne ustavja se voda na visoki planina.
F. Lastrić, ned. 34. Pane kiša. J. Banovac, pred.
52. Preni ako je dažd iliti kiša padala. A. Ka-
nižlić. kam. 28J3. Ko kad s' vere ptić kad pada
kiša. I. Zaničić 215. Ne može načiniti da kiša
l>a<la. M. A. Re|ković, sabr. 56. Kiša jmde,
medna rosa u poju. Nar. pjes. vuk. 1, 153.
Sunce sjaše, a kiša padaše. Nar. pjas. petr. 1,
161. Bog će dati pa će kiša pasti. 1, 284. Kiša
kad hoće da i^adne, naj prije poćne kapati. Kiša
im^la kap|icama, pak napada lokvicama. Nar.
ix)sl. vuk. 134. Jedan dan padala kiša. Nar. prip.
vrč. 2(X). vidi i: Kadano za 3 godine i 6 miseci
ne pade kap kiše. F. Lastrić, od' 203. I zatvo-
ri vse se tako, da za 3 godine i šest miseci kap
kiše na zemju ne pade. 343. — ide. Da no ide
kiša. A. Baćić 435. Kiša ide. A. Kanižlić, rož.
61. Kiša ide, javoriiia trune. Nar. pjes. vuk.
1, 288. Kiša ide i pomalo sn'jega. 1, 463. Kiša
ide, gonge rumenije. Nar. pjesm. petr. 1. 2()4.
Ide kiša i iz neba i iz zemje (vrlo). Ide kiša
kao iz rukava. Nar. posl. vuk. 96. — dolazi^
hodi. Jesi li vidio, kad plaho kiša dođe, da za
malo dura. J. Banovac, razg. 33. Kad bi kiša
hodila. P. Knežević, osm. 140. — nalazi. Koja
(kuća) kad kiša nade i počmu vitri puhati. M.
Zoričić, osm. 23. — daždi. Dažđi kiša od krvi
•V junačko (u neprarom smislu, vidi kod d). Osvetn.
3. 140. — b) da udara. Udari kiša. F. Lastrić,
ned. 310. Na sve strane udariše kiše. Nadod.
43. S večera je kiša udarila. Nar. pjes. vuk.
1, 352. Udri, kiša, al' na brata moga, samo
nemoj na švalera moga. 1, (>37. Kad kiša hoće
da udari, naj prije počne prokap|ivati. Nar. posl.
vuk. 117. Udarila kiša. Nar. prip. vuk. 204.
Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu od
kuće do kuće te pjevaju i slute da udari kiša.
Vuk, živ. 61. — lije. Lije kiša kao iz kabla.
Nar. posl. vuk. 169. — pfušti. Zapjušti kiša kao
iz mjehova. S. ^ubiša, prip. 268. — sti>>^ne se.
Dok se kiša malo stisne. V. Došen 205». — e)
(o maloj kiši) da kapfe. Kiša kapje, trava raste,
.lačke. 10. — rosi. Nek ti rosoć sitna kiša zrak
proladi. A. Kanižlić, rož. 2. — đ) (kad prestaje)
da mane. Jelica je prozaplela grane i da ishar
i da kiša mane. Osvetn. 2, 33.

e. iiekijem se pridjevima kaže kakva je kiša,
n. p. može biti: iifia. Iz oblaka tiha kiša pade.
Nar. pjes. petr. 1, 24. — sitna. Sitna kiša udari.
Nar. pjes. vuk. 1, 511. — rosna. Da udari rosna
kiša. 1, 111. — burna, (frozna, nagla, plaha.
Kano buma kiša iz oblaka. 4, 374. Magluština
slaba biše rodna majka grozne kiše. V. Došen
260b. Vedro nebo, grozna kiša }mda. Nar. pjes.
vuk. 1, 369. Kano grozna kiša iz oblaka. 4,
257. Pusti Bog naglu kišu. E. Pavić, ogl. 16.
Posli nagle kiše. 20. Plahe kiše. A. Kanižlić,
fran. 10. Da iz neba plaha kiša padne. Nar.
pjes. vuk. 2, 313. — dobra (jaka). Jednom |eti
poslije tolike suše pane dobi-a kiša. Nar. prip.
vrč. 49. — pa i po koristi koju čini, lijepa, obi- \

tata, zlatna. Zen»|a zasušona \TUĆinom i vitr
ne more većega blaga imati, negoli vrinienitu,
lipu, obilatu kišu. F. Lastrić, ned. 33. To da
mane lijie kiše (oblak). V. Došen 19». Zlatnu
kišu dok donose (oblak), gdi je triba da iz trese.
261«.

d. u nrpravom smislu.

a) vidi dažd, b). Kada iznevironi gra<i s mu-
nami, lužnom kišom usilova da se pridade. A.
Kanižlić, fran. 53. Leptir kad iz čaurice izmili
pušta po lišću crvene kao krv kap|ice, otuda:
krvava kiša. K. Crnogorac, zool. 146.

b) vidi dažd, c). Dažđi kiša od krvi junačke.
Osvetn. 3, 140. Kišu milosrđa slabim. Bos. vila.
1886. 86.

e) uhititi kišu, okisnuti, biti pijan, opiti se.
Dubrovnik. 1868. 211. — isporedi okisnuti.

2. KiŠA, /. surla, rilo (u svine). — U Vukova
rječniku: ,der riissel' ,rostriuu suis', cf. ćuša, surla,
rilo.

3. KIŠA, /. vidi kist. — U jednoga pi^sca \\\\\
vijeka. Tu vidiš starom slikovane kišouj rat(\
tu slavnog pokolena hodilo, način, oružjo. M.
Katančić 62.

KIŠAN, kišna, adj. koji pripada kiši uopće i
u osobitom smislu, — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Vukova : kišan, vide kišovit ; kišni,
n. p. voda ,regen- (z. b. wasser)' ,pluvius'.

». koji donosi kišu, koji je obilat kišom (vrijeme,
oblak itd.). Vrijeme kišno. M. Racbiić 109«.
Sije te/^k po Jutoj zimi i kišnoj. 476*. U vrime
zimno i kišno. I. Velikanović, uput. 1, 522. Proz
dimove sijevaju vlake, kA svjetlice proz kišne
oblake. Osvetn. 3, 156. — Amo može pripadati
i ovaj primjer u kojem je značene : pun vode
(kišna). KTso čoban kišnu struku suši. Osvetn.
1, 18.

b. koji postaje od kiše (voda, vlaga, kapfa itd.).
Voda kišna ili snižna. J. Fili|)ović 3, 17**. Voda
daždi va iliti kišna. I. Velikanović, uput. 3, 20.
Snižna voda, kišna, od živadi krv i s drugom
pomišana, mladi. J. S. Rejković 90. Da jim
kišna prispit more vlaga. 141. No se primi iza
kišne škropi. 305. I vrime ti kišnom duhom
stene. 310. Voda kišna. |B. Leaković, nauk. 163.
Kišnim kapjama razmekšavaš je. D. Daničić,
psal. (>5, 10.

e. koji se upotreblava kad je kiša. Kišni plašt
,regenmantel*. Hajdeuak, naziv. 33.

d. kao .pridjev kod imena bifke. Kišni neven (Ca-
lendula pluvialis L.). K. Crnogorac, bot. 93—91.

KISANE, n. djelo kojijem se kiša. — Između
rječnika u Vukova (,das einweichen' .maceratio*)
8 dodatkom da se govori u Dubrovniku (vidi kod
kišati). Uslijed dugog kišana u moru. L. Zore,
rib. ark. 10, 329.

KISATI, klšam, impf. greznuti, namakati si'.
— Ako. se ne mijena. — U naše vrijeme u Du-
brovniku, a između rječnika u Stulićevu (,immer-
som esse'). ,Košule va|a da kišaju nekoliko u
vodi'. ,Skvasi beškot, ma nemoj ga ostavit da
kiša^ ,Dosta si se kupo, ne kišaj više u moru'.
P. Budmani. — Ima i u Vukovu rječniku: kišati,
kiseliti što, u. p. košuje u vodi ,einweichen* ,ma-
cero*, i kišati se, jK>kiseliti se, raspasti se u vo<li
,eingoweicht wcrden' ,macerari' s primjerom : Da
vidimo hoće li se beškot dobro kišati i s do-
datkom da se oboje govori u Dubrovniku ; ali ja u
ovakom prelaznom i rejleksivnom znače nu ni jesam
čuo u Did)rovniku, premda to biva kad je ovaj
glagol s prijedlozima, vidi n. p. iskišati, raski-
šati, zakišati.

KIŠCKJA, /. oruđe za šara ne ^ vidi kist. — U

Digitized by

^uogle

KIACICA

12

2. KIT

Vukova rječniku: vide garajka^ ali otJe, riječi nema
na, svom mjeMu. vidi i: Kiscica, bot. art. lat. ,pen-
nicillus* ,pinsol', tal. ,peiiuelliiio'. cf. kist. B.
Sulek, rje6. znanstv. naz. — Jamačno je dem. od
ki»t, Još bofe od deminutiva ki4(t)ka. zaŠto je
ženskoga roda vidi kod kist.

KIŠEVAC, Kigevca, m. mjesto u Srbiji u okrugu
kruševačkom. Livadu u Kiževcu. Sr. nov. 1875.
339.

KIŠEV BRUEG, m. seoce u Urcatskoj Misu
Novoga Čiča u županiji zagrebačkoj, (kajkavski)
Kisevbre^. Schem. za^r. 1875. 194.

KISEVIĆ, m. prezime. — xvi rijeka. Mihal
Kiscvić de Lomuica. Mon. croat. 252. 0)ko 1552).

KISEVIT, adj. vidi kiSovit. — U naše vrijeme.
Godina kiševita i prilično rodna. M. Đ. Mili-
ćović, živ. srb. 2, 27.

KIŠEVO, n. seoce u Hercegovini. Schem. rajL5:us.
187(5. 58.

KIŠK^A, /. d4.'m. 1. kiša. — Od xviii vijeku, a
između rječnika u Voltigijinu (.piovuccia' ,kloiner
n^fi^on, riost^ln') i u Vukovu (dim. v. kiša\ Da
bi se Bog dostojao ^žednu zom|u razladiti. A. Ka-
nižlić, utoč. 124. ŠuSkajuća kišica. M. A. ReJ-
ković, sat. L8«. Do ^od dobije kišicu plodnu.
(t. Poštalić 121. Ja sam, majko, Đurđovska ki-
šica. Nar. pjes. [x^tr. 1, 8. Iz noba vam kišica
padala. 2, 112. Oblak kaza kisici, a kišica tra-
vici, a travica ovcama, belo stado čobanu. Nar.
pjos. srem. 60.

1. KIŠIĆ, m. prezime. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Bujslav, Kišić, Šimonoti. J. Kavanin
1I()'>.

2. KISIĆ, VI. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle.
Statist, bosn. 83.

kIŠITI, vide kišjoti.

K {sjeti, kišim, itnpf. daždjeti, padati (samo
ti kiši). — ^lA;c. se ne mijena. — Postaje od kiša
nastavkom jo u inf., i u pracs. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Voltigijinu (,piovero, dilu-
viaro' ,ro^neu'} / u Vukovu (kišiti, kiši, vido ki-
šjoti; kišjeti. kiši ,re^en' ,pluere', cf. daždjeti
s dodatkom kod oboga da se govori u Boci). Ako
im ne kiši oz^or s neba. M. Radnić 54*. Dokle
ne kiši svrhu zem]e. 62*>. Ako zaištu da ne kiši,
ne<^e kišiti. 234**. Jela, ako se stavi na zom]u u
vodu koja kiši, izagnije. 257**. Ilija učini da
no daždi a da kiši kad on hoti. 529^»; Svrhu
gradova od So<lome čini kišiti o^ai'i. S. Mar-
tr'Mu', fal. 68. — Vidi daždjeti, II, b, a). Bog
kiši svrhu pravednije i svrhu nepravednije. M.
Radiiić 77^>.

KIŠKATI SE, ktSkam se. impf. (recipročno)
svađati se, dražiti se s kim, ali često od igre i
šale. — U iJubrorniku od xvi rijeka. Namjeri
ino tuj čes moja gdi gizdava taj gos|)oja s ^jU-
bavi se razgovara, gdi se kara i tiječe i š iiim
(s Ijubaci) kiška gorska vila, i smjejući iiomu
roče: ,Sad ti oskuboh zlata krila*. A. Sasin 124.

— / u naše vrijeme: , Djeco, nemojte se kiškati*.
P. Budinani.

KIŠLEGINA, I«, mag. kis legeny, mali momak.

— U rukopisu xviii rijeka (može hiti i prezime).
PriiK)ininu da imat voska 17 oka na Stojanu kiš-
logii'iu 2 Ibr. i 3() kr. (Hasnik. 56, 135.'(l733j.

Kis:^iIV, adj. vidi kišovit. — U Vukovu rječ-
niku s dodatkom da se govori u Boci.

KIŠNICA, /. (uz voda), kišna voda. — isjwredi
daždevica, bj. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (vide daždevica s dodatkom da

se govori u Bačkoj). Da odvratiš kišnicu vodn
s tvoje strehe. V. Bogišić, zakon. 293.

kIŠNA, /. greblo kovačko, kao ono kojim le-
bari čiste svoje peći, t. j. vade ni me žar iz peći.
M. Đurović.

KIŠNAK, m. ime nekijem životinama. — Po-
štede od 1. kiša.

II. Salamandra maculata Laur. u Đakovu. —
isporedi duždevnak.

I». puž balavac. u Daruvaru.

KIŠNABA, /. Kana viridis L., žaba. u Gracu
u Slavoniji.

KIŠNICA, /. vidi kiSnica. — U naše vrijenw.
Jama u kojoj se ustav[a voda kišnica. M. Đ. Mi-
lićović, omor. 103.

KIŠOBRAN, m. štit od kiše. — isporedi ambrol.

— Načiiieno u naše vrijeme prema nem. regeii-
schirm*. — U ^ulekovu rječniku: ,regenschirm*.

KIŠOVICA, /. vidi kišnara. — U Božjakovini.

KIŠOVIT, adj. vidi kišan, a » daždiv, a). —
isporedi kišovit. — Od xviii vijeka, a izmvđu
rječnika u Stuličeru (v. daždiv) t u Vukovu (n. p.
godina .reguerisch' .pluviosus'). Kada jest kišo-
vito vrijeme. I. Jablanci 59. Vromo kišovito.
J. Rajić, pouč. 3, 138. U vrime kišovito satii se.
J. S. Rejković 220. Kišovito vrijeme. Vuk, po-
slov. 170. Biće nami Jeto kišovito. Magaz. 18<>H.
65. Onaj će mesec biti kišovit. M. Đ. Milićević,
živ. srb. 2, 27.

KISOVITAN, kiš6vitna, adj. ,vidi kišovit. —
U jednoga pisca xvin vijeka. Ne zaktiva kišo-
vitno vrime. J. S. Re|ković 212.

kIŠPATIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.

KIŠPATOVA DOLINA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu požarevačkom. iSriva u Kišpatovoj Do-
lini. Sr. nov. 1873. 795.

1. KIT, glas kojijem se tjeraju jagaikci od ovaca
da se zaluče. — isporedi kit luč. — U Vukovu
rječniku: ,ruft man don lammem zu, indem mau
sie von don miittern abtreibt* ,vox sei>arantis ad
tempus agnos a matribus'.

2. KIT, m. Balaena mysticetus L., naj veća i*-
votina što sad ima na svijetu, pošto živi u nujru,
če.sto se kaže da je riba, premda riba nije, jer je
vruće krvi, diše plućom i doji nUdde. istijem sr
imenom zovu i druge slične vrste. — isjmredi ba-
lina (ovako je akcenat, ne bal ina). — Of/ grčk.
xtjio^, — Drukčije je zabifežen akcenat u Vukoru
rječniku, ali to nije pouzdano: Vuk kaže da je
čuo ovu riječ u Dubrovniku, ali Jamačno ko mu Je
akcenat kiizao nije znao kako treba da bude, Jer
ni u Dubrovniku ova riJeč nije narodnfi. ovdje
je akcenat zafniežen po Mikafinu^ Belinu, BJelo-
stjenčevu rječniku i po dva naj starija primjera.

— Nalazi se i u stslovenskom: kiti* (ne kvtT., po
čemu se vidi da nije davno primfeno iz grčkoga
jezika) i u ruskome,: khti,, (češki Je krt tMČiik' no
u naše doba po krivoj analogiji), a Jamačno
nije nigdje narodna riječ nego uzeta iz crkvenoga
Jezika. — Između rječnika u Mikafinu (kit. ba-
lina, riba ,cetus, ćete, balena, pistrix'), u Belinu
(^kit ,balena, pesce mai'iuo noto* ,balona* 125**), u
BJelostJenčevu (kit ,cetus, pistrix, balena*), u Vol-
tigijinu (»balona* ,walltisch*). u Stulićevu (.balaena.
cetus'), u Vukovu (k!t ,der wallfisch' ,balaena
mysticetus'). Strahovita i velika riba kit (,kijt*).

A. Gučetić, roz. jez. 174. Blagosiv|ajte, kiti
(.kijti*) i sfa koja se kreću u vodah. Gospodina.

B. Kašić, rit. 237. dan. 3, 79. Blagoslovite, kiti
i sva koja se podvižut u vodah. Gospodina. I.
Kra}ić 40. Stvori Bog kitove velike i sve Žive

Digitized by VjOOV IC

2. KIT

13

1. KITA, b, a).

duSe Sto so miču. Đ. Daničić, Imojs. 1, 21. Ki-
tovi, cetacea. J. Paučić, zoolog. 185.

3. KIT, m. nidi kitina. — Samo u Bjelostjen-
čevu rječniku: kit, vele se svrži z suogom obtr-
šene ,g7*avatne nivibu« frondes, frondes nivibus
depra<wae'.

4. KIT, m. vidi 1. kita. — U dva piaca xvii
i XVIII vijeka. U livu nakiti mirisna evića kit.
D. Baraković, vil. 280. O svem kitu našijeh sina
kojih pravi djela jaka činoja-avla Foskarina. J.
Kavani u 20r>*.

5. KIT, m. mjesno ime u Srbiji, a) u okrugu
smederevskom. Niva u Kitu. Sr. nov. 1871. 84().

— h) u okrugu užičkom. Zabran sa nešto nive
u Kitu. Sr. nov. 18i>9. 2m.

1. KITA, /. frons (frondis); fasciculus, gran-
vica a lišćem; Hvežan. uz ova dva značena ima
ih još hekoliko drugijeh, ali su sva slična medu
sohom i potječu iz jednoga od ova dva. koje je
od ovijeh starije 7ie fnože se razaznati: čini se
po smislu da je prvo, ali ga opet neina u po\skom
jeziku a gotovo ni u češkom, kao ni u litavskom.

— -i- stoji mj. mgdašnega y. — Riječ je pra-
šta venska, isporedi stslov. kyta, rus. kut«, češ.
kyta (sad samo dem.: kytka), po(. kita, ;>a i
litav.ski kuta ,qiuistG' (i'iem. kaute, snopak lana
ili k4mopa}a, vafa da je uzeto iz litavskoga ili iz
kojega slavenskoga jezika). — Nepoznata poslana;
mitze hiti da je korijen kyt (kut) srodan s ko-
rijenom kvit riječi cvijet (pra,slavenski kvSti.).

— Tzniedu rječnika u Vrančićevu (frons, frondis'),
u Mika(inu (kita od evijetja ,fasciculus florum';
kita bisera ,linea margaritarum*), u Belinu (,mazzo,
fascetto di che che sia' , fasciculus' 407'» ; ,festonc'
,sertum' .S12»; kita svilna ,fio<!Co di seta* ,floccus
sericus' .818*1), u Bjelostjenčevu (v. ^ana. 2. kita,
veja stara ,draco'. 3. kita spleteni ženski lasi
,capilli compti'. 4. kita ili i-ozgva trsova ,duramen,
duramentum, brachium seu raroiis vitis, palmes,
saruientum vitis, flagellum vitis, colis etc.'), u
Jamhrešićcvu (,frons, ramus'), u Voltigijinu (,chio-
ma; fiocco; mazzo di fiori' ,langes koptliaar;
flocke; blumenstrauss'), u Stulićevu (,flocciLs, fasci-
culus; ramus'; kita cvitja ,fiorum fa.sciculu8' ;
biserna kita ,margaritarum series'), u Vukovu:

1 . .tler strauss, buschen' ,sertum' s primjerima :
kito cvijeća. — Po kitu ružice, po drug^u |ubice.

2. (stojaće) kito i svatovi, t. j. kićeni svatovi
,wie im Vir^il': ,arma virumque*. 3. ,die quaste'
.cirrus, fimbria': kito na fesu. na barjaku. 4. kita
,und' kito ,das mannlicho glied der kinder'.

a. frons, termes, grančica s lišćem (a i s cvije-
ćem i s voćem), hvoja.

aj u pravom smislu. Od ovo;3:a zlo^a korena
ishaja 7 zlih kit. Naručn. 8.5'*. Na zelenoj
kiti masline. Korizm. r>lh. Na vsakoj kiti tri
phKli. 91»'. Ona (golubica) priđe k nemu no-
seći kitu masline u k)unu. N. Kanina 11(5».
^en. 8, 11. Priđu ptice nebeske i giiizda čine
na kitoh negovih. Anton Dalra., nov. test. 20.
inatth. 13, 32. Kad kito heje mehka bude.
72. mar. 13, 28. Vazese kite od palam. 152.
joann. 12, 13. Na naj vise kite od dubaca penući
se. P. Zoranić ;M)^K I ptičice zube rite pojuć mej
ztdene kite. 42^. Kite palam. Nauk brn. 42.
Kite i granje krAahu od dubja. M. Divković, bes.
34()'». Uzmi u ruku ti, Marine, ovu kitu od
masline, kat. 1(X>. Ovaj dub prignuvsi grane
i kite svoje ... B. Kasić, is. 15. Že[a me ponuka
da vidim tri kite od storoga struka zelene rak i te.
D. Baraković, vil. 20. Ne osto dubof j>an, ni
grane, ni kite. 57. Crv zalize s stobla u grane,
z gran u kite. I. Ivanisović 178. Neg sodi ovoga

hrasto na koj kiti. P. Vitezovič, odil. 51. Pri-
kazujem jednu kitu ne samo voćem naresonu.
A. Vite)i6, ost. ix. Kitu od lovorike u ruci bi
nosio. S. Margitić, fal. 211. Donese kitu od
palme iliti pome. A. Kanižlić, utoč. 57(>. Među
dičnijem dubja kitom. S. Kosa 130'\ Opet carsko
oko ja.<»no zaviruje, riječi čite: , Poznaje se' reče
,lasno, slavonske je gore kite'. .7. Knnpotić,
kat. 73. Bjehu gore snježno čelo promijenile u
zelene kite. N. Marci 31. Donijefte domaćinu
kitu masline. Nar. pjes. vuk. 1, 10. Pruži mi
kitu lozovu lijepa grožđa vinova. Nar. pjes. petr.
1, 120. Zrasla mi je kito lužmarina. Nar. pjes.
istr. 2, 5. NaranČA se vetru moli da joj kitu ne
sprelomi. 2, 28. Daj mi jednu kitu graha. 2,
48. Kito rakitova, to je steja moja. .Tačke. .38.
Kito, grana obična u Primorju. F. Hefele.

b) u prenesenom ili metaforičkom smislu, au)
kao dio ili vrsta čega. Ki grih ima 14 kit, ke
kite su ove . . . Storine. 23, 1.35. (1490). — bb)
u rodu, porodici, dio. Kite krvna i koliko je
kit i koliko je kolen. Naručn. 63«. Kite je pravo
akup|enje v osobstvih skup)enih a prijazanju krvnu.
63*. Kite jesu tri, jedna gori gredući, druga
doli, treto poprik. 63b. — cc) čast, slava, va(a
da je po lat. i tal. palma, grana (uprav list)
paotne stoje Ino znak pobjede i slave. Ova krepost
daje kitu mučenikom i okruna divice. M. Hadnić
519b. M. Zoričić, osm. 132. Učite) u Jurišiću, i
tva mudros bi vremena, tvoju kitu cijeniti ću.
J. Kavanin 152'». Da u ovom slavnom cvitu sva
starina steče kitu. V. Došen 36*'. I s kog' kitu
od svetosti on ukido po bludnosti. 112^. Uresio
ga je s kitom od mučenika. A. d. Costo 1, 20.
— nositi kitu znači: biti nnj bo(i, predtiačiti,
po latinskome palmam ferro, tal. portor la palma.
Ova krepost . . . nosi kitu i privodi brodnika u
pristonište od spaseiia. M. Radnić 519«. Ova
kripost nosi kitu i privodi brodara u zavitorje.
M. Zoričić, osm. 132.

b. fasciculus, snop ili svezan u koji je skupjeno
mnogo stvari jednakijeh ili sUčnijeh među sohom
(misli se obično o stvarima tankijem i dugijem,
kao n. p. 0 stapkama, što se naslonaju jedna uz
drugu pa se onda vežu zajedno), često se uz to
mmi da je nešto ugodno vidjeti.

a) fasciculus florum, kad se ovako zajedno
veže cvijeće vite ili različne vrste tako da cvjetom
ostaju jedan uz druffi. — vrlo često. Ter kite
pak viješ od evijetja svakoga, kako toj, kruno,
smiješ činiti od Boga? N. Naješković 2, ^>4. Da
vjerenica vjereniku kitu svije. M. Držić 144).
Sad me je poslala s ovom kitom da nađem Pje-
rina i da mu je dam. 406. Od bijelijeh ću ja
ružica lijopw kitu darovati. G. Palmotić 1, 97.
Cijeć veselja podsmjehuje od ružicii skladna kito.
J. Kavanin 37*. Urešen s ovezijem rajskijem
krunam i kitom. V. M. Gučetić '208. Vije vijence
i lijepe kite Lsukrstu. 212. U ruci drži od ru-
žica kitu. A. Kanižlić, rož. 16. Kra) pako na
štitu svomu imao je kitu od sviju cvitova. uzr.
9. Stade ti ga buditi kitom cv'jeĆA bosiokova.
Nar. pjes. mi kl. beitr. 1, 31. Trej)eću jim krila
pozlaćena, za kal|mkom kito vesliđena. And.
Kačić, razg. 314*>. Barem kitu cvito ponesavSi.
Đ. Rapić 255. Uzmite ovu kitu i nakitite vaša
prsa. A. T. Blagojević, khin. 78. Ruže prez i
ružmarina nit' je kite nit' je lipe. M. Katončić
65. Oko tebe loza vito i gorica kano kito. 75.
Koja kito prv'jenčeva, te je kito svilom vito.
Nar. pjes. vuk. 1, 19. S večera je bosijak nikao...
a u zoru u kite se vio . . . Svakom svatu }k>
kito bosijka. 1, 22. Po kitu ružice, po drugu
jubice. 1, 102. Iduć s vode cvijeĆ43 sam brala,

Digitized by

Google

1. KITA, b, a).

14

1. KITA, b, i).

savila sam do četiri kit<^. 1. 2H2. V'joiico viju,
kito vežu. 1, 2'dL Oko grada cvijeće |K>braia^
a uaj vitio cvijecMi ]ubidra^a, oiia uii ga u kitu
savija. 1, 234 — 2B5. Pa se vije ruža oko bora,
kao svila oko kito 8mi)a. 1, 24(). Nosi kitu sit-
noga bosijka. 1, 246. U' ću brati kitu cvijeća?
1, HiM. Audelina ružu brala, divini kitu nakitila.
1, B.S*». iMima dajo do tri kite: jodna kita jergo-
vana, druga kita od jablana, troća kita bosioka.
Nar. pjes. potr. 1, 95. Pa djevojke kite viju i
za glave diju. Osvetn. .% 4. — Amo pripadaju
i ovi primjeri (po svetom pismu) : Zato ga zovu
kitom od mire. iS. Margitić, fal. 122. Uzimaše
kitu aipanta. I. Đorđić, salt. 168. Uzmit-e kitu
isopa i zamoeite je u krv. Đ. Baničić, 2mojs.
12, 22. — Kaže se ce^adetu od mila. Ali livala
Gospod-Bogu, moja kito od ružice, jur ć^š parjat
sve tužice. A. Čubranović 143. Moja kito peri-
voj na, zlatom žicom svita! D. Raiiina 105*>. Zač
bi rad'ja. moja kito, tebi za har paslužiti neg
za drago druzijem mito. S. Bobajević 208. Ajme 1
dite, kud te riniUhj lipu kitu materinu? V. DoSen
1<»7*». Ej Momire, lepa kito cveća,! Nar. pjes.
vuk. 2, 1(>2. O devojko, kito naša! Nar. pjes.
potr. 1, 83. Đeverovi, kite moje ! 1, 98. O sva-
tovi, kite naše! 1, 105.

b) kad je sastavfeno ili »vezano što drugo (ne
cvijeće ili ne samo cpijeće), n. p.: aa) voće.
Obilna i sita svega za dovo|e, kako voća kita,
gdi je rodno poje. P. Hektorović 57. Kitu mi
njoki dan jabuk da gubica, da joj hvalim pram
zlatan i ures od lica,. I. (fundulić 140. Kite
zlatne i rumene vise o dubju voća zrela. 319.
Bog uresi kitam^ voća, cvijeća i trave po|a. I.
Đordić, uzd. 14. — bb) klasje. Kita, rukovet
konopje. u Lici. F. Hefele. — ccj perje (u perja-
Ilici). Vrh kamen ka svim bogata siva perja trepti
kita. I. Gundulić 299. Na glavi mu jes bogata
žuta od perja i zelena kita. P. Kanavelić, iv. JiO.
Za klobukom bela kita perja. Nar. pjes. vuk. 2,
302. Dovati mi jednu kitu porja, jednu pojja,
drugu perjanice. Pjev. crn. 19(><*. — prema ovome
tnože znaci ti i klas u pšenice i metlicu^ resu
(muški cvijet) na kukuruzu. Jak blagoga od
vjetrića ka<l krenuta ljetno u vrijeme zrela u kiti
jur pšenični Sušili mahom jednacijeme... P. Sor-
koćović 586*. Kita, resa, metlica kuruze. Goveđe
po|o kod Daruvara. — đđ) zlato (možebiti zlatne
niti, ali nije jasno jeli ovo znaćehe u svakom
primjeru, te može biti da je gdjegod znacene kao
kod c)). Oni su meii }uđi veuac kićen zlatom, . . .
oni zlatna kita, oni cvit, oni ćast, oni miris svita.
Đ. Baraković, vil. 115. Procvitaše toko kako
zlata kita. jar. 74. Nosi kitu zlata, da pozlati
vrata. Nar. pjes. vuk. 1, 117. — ee) kod kita
mira u narodnijem pjesmama vafa da se misli
ujedno na miro (isporedi i kita od mire kod a))
i na mir. A u ruke dvije kite mira, da je mirna
jedna i druga banda. Nar. pjes. vuk. 1, 16. A
koja je svijeh svata, ta je kita mirom svita, mir
donijeli! mir ponijeli! 1, 203. — ff) u prene-
senom smislu, pjesme, molitve itd. zajedno skupfene.
Pjesmo u kitu složeno. I. Đordić, uzd. vii. Sve-
kolike (molitve) u kiti prinosi i prikazuje prid
pristoje svemogućega. I. Đordić, ben. 181. —
OO) ^^f> drugo ujedno složeno (samo u pjesničkom
govoru). Tuj ruci obidvi i ličce i grlo na moj
skut kitom svL Š. Menčetić 298.

c) nakit na odijelu (svagda na fesu), na po-
kućstvu (n. p. na zavjesu, na sagu itd.), na ba-
rjaku itd., što se sastoji iz mnogo niti ili resa
svilenijeh ili vunenijeh itd. (2)a i iz zlatnijeh ili
srehrnijth) koje su obično iste dufine te su na
jednom kraju (na gornemu) zajedno sjdetene ili

drukčije sastavft'ne i tako rise (k-ao kita cvijeća ili
drugoga ćega kad se izvrne). — Od xviji vijeku (trio
često). £pitraila 4 . . . na nih po 4 kite svilene.
Glasnik. 56, 205. (^1733). Kite i zastore viseće
oko obloka i vrata. F. Lastrić, test. 352«. Indi
samo diram kite kojo liogov kaljmk kite. V. D<išen
161^». Na kal paku perjanica vije. po rameni kita
bije zlatna. M. KatanČić 68. Kite kiti, jkkIvc-
zice plete, svaka kita od dukata zlata. Nar. pjes.
vuk. 1, 158. Pokriću te (koiia) svilom do kolona,
od kolona kito do kopita. 2, 217. I opasa sabju
dimiskiju, zlatne kite biju po zemlici. 2, 224. Od
krstova zlatne kite vise. 2, 290. Zelen ga jo
barjak oklopio, ajamaka kita od barjaka. 3, 194.
Ali kida kite na pojasu. 3, 397. I baš viju kito
od barjaka. 3, 421. A na glavu fesa finofesii, na
kome je kita od bisera. .3, 535. S kape bješe
kita opanula. Nar. pjes. herc. vuk. 511. Razvišo
se kit43 i barjaci. Nar. pjes. potr. 2, 289. A za
liinia udriše kočije pokrivene dibom do zoma)a,
sva ibrišim-kitom potkićena. Smailag. meh. 11.
Svilene kape kićenke od kojijeh .su svilene kito
visite s jedne strane niz prsi. Vuk, živ. 2(>8. To
se (,kvaste') srpski zove kita, n. pr. na fasu. pism.
25. Po crjenoj kapi oštrujici i po struci kita
kostretnijeh. (5svetn. 2, 6. — Amo može pripa-
dati i ovaj primjer, ako nije u nemu šire zna-
cene kao kod b) : Kosa joj je kita ibriŠima. Nar.
pjes. vuk. 1, 157. — Va(a da amo pripada i ovaj
primjer u kojemu se zrake sunčane shvaćaju u
pretiesenom smislu kao da su niti ili rese za kitu :
Sunce trakov kite nadvisiv odzgara. H. Lučić
238. — U ovom pHmjeru stoji u metaforičkom
smislu 0 tjelesnom osjećanu: Meni slane kite po
obrazu biju od negova stida. S. ^ubiša, prip. 218.

đ) kita od bisera, biserna, biser-kita zn/tči
obično što i niz, struka bisera (vidi u Mikafinu
i u Stulićevu rječniku). Ni biserna kita koju
Zadar uni . . . Đ. Baraković, vil. 41. A na prsih
kolajne nišani, biser-kite i kamena draga. Osvetn.
2, 145. — U ovom je primjeru značene kao kod
c): Ja sam biser prosula, pomozi mi nizati i u
kitu kititi. Nar. pjes. vuk. 1, 180.

e) kao što se kita cvijeća uopće poklana žen-
skom čefadetu, tako se zove kita i drugo što se
prikazuje mladoj u svečanoj prigodi kao dar.
Drugi sastanak ženidbeni zove se ,uprosi', ka<lno
idu mati i otac, il', ne ima li nih, drugi rođaci
i kućani na uprose devojci, noseći joj kitu, t. j. ja-
buku nakićenu novcem, svilom i navozom, koja
je omotana u rubac ili šarenu maramu koju dc-
vojka iz nihovih ruku uzme u znak da jo vjora
sklop) ona. (u Zumlterku). V. Bogišić, zborn. l(i<)
—161.

fj u prenesenom smislu, kao nukit, ures uopće.
aa) u pravom smislu, n. p. kod odijela. I kad
na se kite meću (mlade) da se svitlo ... V. Došen
104*. — kod pjesme. Što sam reko od Nei-eida,
Teti i Netuna, sve su to kite pjesničke. N. Marci
7. — bb) u pretiesenom smislu, kao n. p. što je
koje Čejade kojemu mjestu. (Starešine) koji sad
su srića svita, potle nebu lipa kita. V. Došon
250«.

g) duffa kosa spletena, pletenica. — Po sjevero-
zapadnijem krajevima (vidi i u Bjelostjenćevu i
u Voltigijinu rječniku). Jedna (divojka) čošo
žute kite svoje. Nar. pjes. istr. 6, 27. Kita ,ca-
pilli nexi'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 19.
Kita, ime pletenici kosi djevojačkoj, u Prigorju.
F. Hefele.

h) penis (puori, verecundiae causa dicitur). —
U Vukovu rječniku.

i) skup, mnoštvo če\adi, ali svagda u pohval-
nom značenu. K bijelomu Smodorovu pošji kitu

Digitized by

Google

1. KITA, hy i).

15

KITALI

tvih junaka. I. Gundnlić 120. S dru^o (stranr)
vojaka tni Pi))aka svijoui sf» kažo lijopa kita od
luubreuijeh svu juiiaka po izboru skladuo svita.
4wit. Bižo u onoj vojski kita jedna od oetrdoset
soldatov kršćenikov. F. Glavinir, cvit. 7()». Vi-
doi''i onu kitu mladih bratov smili se na no.
2V2^K Ter se S nome radovaše i neljeska ta kra-
jica i š nom kita svi divioa. S. Mar;|fitić, ispov.
IH'2. Kanunikov da se kita stavi u vaš grad. ,1.
Kavanin UU^. Tu tisni kitu tvojih junaka. 220*.
Kon riih kola iz^HJvijedac i biskupa kita vrvi. 522b.
Kita svojijeh )ubovnica. I. Đordio, salt. 147. Xa
ilvi strane mučenika kite. A. ,1. Knezović 276.
Nije ono jato sokolova već bosanski kita vite-
zova. And. Kaćić, razg. 245«, Lipi koi'ia a lipši
jmiaka kano jedina kita divojaka. Bl4b. Naj izvr-
<<itija kita društva gosposkoga. I. J. P. Lučić,
mz^. .3. Otišla je ona plemenita kita Moskova
II Kim. A. Tomiković, živ. OL Prinoćio je svojom
kiU)m vojnika po<l golim nebom. 1H3. Divnu
kitu svojte svoje. Nar. pjos. vuk. 1, 93. A za
ninia po dvjesta Srbina . . . Bože mili, da lijejM^
kito! 4, ISH. I lijepe kite Jugovića. P. Petrović,
j^or. vijen. 10. One kite }udi što mi zovemo izu-
iiiite|im. M. Pavlinović, rad. 28. Imamo lijepu
kitu braće i u liih svijetla oružja. Pravdonoša.
IH.')1. 21. Pa premda je gozba uzorita lijepa
druga ubranijeh kita. Osvotn. 1, 4<). — JI ovom
primjeru sUiji potive meiaforicki prema znaćenu
kod c) : Sve šost posla u zemju slovinsku, glavnu
kitu od kadife rimsku. Nadod. 138. — Po Belinu
rjvčmku znači ne satno mnostro ćefadi nego i
»urin kako .su će(ad poređena, t. j. naokolo, vidi :
kita judi jcertdiio d* huomini. vale radunanza
il'laiomini posta in giro* ,oorona* 18G*. kao da
je orakoro značene i n ovom primjeru našega
rremena : Nud* pogledaj, mlada Mare, okolo sebe,
divan ti se sabor bere okolo tebe : jedna kita roda
tvoga, druga od doma. Nar. pjes. vuk. 1, 25.
isporedi pod c.

r. cesto se (osobito u narodnijem pjesmama)
kate kita i svatovi, vidi n. p. : Da (xlvedem kitu
i svatove. Nar. pjes. vuk. 2, (>5. Spromišo se
kita i svatovi. 2, 151. Azurala, kita i svatovi!
2. 334. Podiže se kita i svatovi. 2, 339. Da po-
kupim kitu i svatove. 2, 593. Neka kupi kitu i
svat4ive. Nar. pjes. horm. 1, 6. A za nimo kita
i svatovi. Hos. vila. 1892. 205. Vuk tumači ovo
ti srom rječniku (vidi sprijeda) kao da znači isto
što kićeni svatovi (vidi kititi, 2, b, a))y po čemu
hi hilft retorička ili gramatička jignra u kojoj od
drn supstant iva jedan bi bio drugome kao adjektiv
ili pridjev (Vuk isporednje tat. arma virumque
što bi po negovu shvaćana značilo isto što virum
annatum) ; ali da bi u ovom slučaju kita bilo isto
štu nakit teško mi je vjerovati. i.stinay često se
bi:e i kićeni svatovi, ali bi opet ovo moglo po-
atati nd kita i svatovi bez obzira na značene što
je isprva imala riječ kita. ipak je teško razabrati,
prtmda se. nekoliko puta pomii'ie kita uz riječ
svatovi na drugi način, u noj starijem primjeru:
Prilijei«. djevojka od roda pribjegla, a za iiom
za iiomo na kite svatove. Nar. pjos. u Š. Men-
iVtić— G. Držić 511 kao da znači isto .što kita pod
b, i), tako bi bilo i ovdje: Ode Komnen za kitom
svatova. Nar. pjes. juk. 88. moglo hi biti i uže
zmu-ene (vidi b, i) pri kraju), isporedi i: Ljopo
ti je iK>gIedati kako svati kitom sjede. Nar. pjos.
vuk. 1, iiiy. — po primjerinui: Pokupiše na kitu
><vatove. Nar. pjes. petr. 2, 444i. I pokupim na
kitu svatove. 2, 522. Nar. pjes. juk. 99. Poče
kupit na kitu svatove. 343. Nar. pjes. petr. 3, 450
može se pomisliti da se misli na kitu što je na
barjaku i na sam barjak, a isporedi i: Douijc^še

domaćinu kitu masline. (Pripovijeda so da je u
Hisnu otju'ije bio običaj u svatove mjesto ba-
ijaka nositi granu masline; no sad se to samo
onda čini, kad je mladožei'iina ili djevojačka kuća
u žalosti. Vuk). Nar. pjes. vuk. 1, 10. a moglo
bi biti da se misli i na značene pod b, e).
il. ime bi(kama.

a) rafa da je ij<to što raki ta u ovom primjeru :
AV im kućo biše splite od ševara i ml kito. .1.
Kavanin 28b. ortt bi .se potvrdilo i riječima kita
rakita u naše vrijeme: Široka kita rakita zeleno
poje prekrila. Nar. pjes. hore. vuk. 297. Kita
rakita i u Aoj dvanest stupova . . . (odgonetaj :
godina). S. Novaković, nar. zag. 31. Na i*akiti
kiti dvoji troji ptići... (odgonetfaj: grebeni). 33.

b) u jednom primjeru xvii vijeka može biti da
znači kakav cvijet (ako nije značene kao kod b,
a)). Naredbe i urehe od cvitja i ružo, kita i
}ubičic. M. .lerković KK).

c) Kita pasja, Ruscus aculeatus L. (Lambl).
B. Sulek, im. 145.

2. KITA, /. itne žensko. — r Vukovu rječniku:
,frauennamo' ,nomen feminae'. — vidi: Toči vino
Kita Cetinija... Koji pije svaki noj napija. Nar.
pjos. istr. 2, 73.

3. KITA, /. ime planinama. — V naše vrijeme.

a. planina u Hercegovini. — Između rječnika
u V'tucovu (planina u Hercegovini). Ja zapadoli
u Kitu planinu. Nar. pjes. vuk. 3, 320. Na
Rudine u Kitu planinu. 4, 519. Doklon dođeš
pod Kitu planinu. Ogled. sr. 404.

b. j)laninski vrh u Srbiji u okrugu niskom.
M. D. Milić^vić, kra]. srb. 3.

4. kITA, /. hyj). 1. kita. — vidi 1. kita pod
b, h).

5. kItA, /. ime domaćijem život ina nm. — Vprav
je ipokoristik.

«. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24.

b. ime ovci — u Bruvnu.

c. ime kozi. — u Bosni.

6. KITA, m. ime muško. — U naše vrijenu' u
Srbiji u okrugu aleksitiačkom. Sr. nov. 18(>f>. 591.

7. kItA, m. vidi kito.

KItAB, kitdba, m. vidi ćitab, arap. kitab. —
U jednoga jmca našega vremena. Der Afi/.o,
sveznalico stara, štono znadeš sve sedam kitaba !
Osvet. 1, 21.

KITArA, /. ime pra.<iici. F. Kurelao, dom.
živ. 41.

KITAJ, w*. vidi Kina. — Jz ruskoga jezika.
— n naše vrijeme u pisaca. — U Šulekovu rječ-
niku: ,China'.

KITAJ AC, Ki tajca, m. čovjek iz Kita ja. — V
pisaca našega vremena. — J^ Šulekovu rječniku:
jChineser*.

KITAJKA, /. žensko čefade iz Kitaja. — U
pi^saca našega vretnena. — U Šulekovu rječniku:
,Chineserin'.

KITAJ LIJE, vidi kitali i kitalija. -- U jedinom
primjeru kao da stoji u srednem rodu uz ćebe.
Na nga moću ćebe kitajlije. Bos. vila. 1892. 174.

KITAJSKL adj. koji pripada Kitaju, — Od
XVII vijeka i u naše vrijeme (samo u , piAaca).
Na Kitajsko blato hodili u Tatare. I. T. Mruavić,
osm. 142. i u Šulekovu rječniku: jChinc^HiAM gdje
ima i adv. kitajski.

KITALI, a(ij. narešen kitom ili kitama (vidi
1. kita, b, c)). — ye mijena se po padežima. —
Po.staje od kita turskijem nastavkom li. — isporedi
kitalij.% kitajlije. — (I naše vvijeme u Bosni. I
kitali fesa tunajliju. Nar. pjos. \\otv. 3, 584.

Digitized by

Google

KITALIJA

ir>

KITA RA

KITALIJA, /. (struka) « kitanm. — isporedi
kitali. — U naše rrijeme u Bosni. A proturi
struku kitaliju. Nar. pjos. j)otr. 2, 5(>H. 3, 5K3.

KITA^i, m. zovu u Istri kod nošiie onu opravu,
koja dolazi izinod goriie opravo i koKUJo. TJ Klani
(u Lstri). F. Simcić.

1. KITAN, kTfcna, nd^j. frondo<;us, ornatua, na
kojemu je mnoffo kita (vidi 1. kita), kitnast, kićen.

— Od XVII rije)ca, a između rječnika u Voltigijinn
(kitan, kitaiia! ,froiido^o* ,laubif.h, bolaubt'), « Stu-
iićevH f,frondescons. frondifor, frondosns*), u Vn-
koru (I. vido kitnast s primjerom iz narodne
pjesme: Modu kitnim goricama. 2. kićen ,ge-
schmuckt* »ornatus* s primjerom iz narodne
pjesme: Pa ulivati kitnu Crnogorku).

1. adj. — Komp. kitniji (J. Kavanin 520*«).

a. frondoaus, foliatus, densus, kitnastj o drretUj
drveću f o sumi gdje je mnogo kita (riđi 1. kita,
a), pa i o grani na kojoj je gusto Ušće i o gustom
lisću. kod toga se cesto ima u misli i dnufo zna-
će ne (kićen).

u) na kojemu je mnogo kita, granćicd. aa) o
drvetUj drveću. Kitni javor, vita jela. ^.. I. Gun-
dulić 4<)2. Lijepi hrasti, kitni bori. G. Palmotić

1, KM). Kitna dubja. 2, 425. Na kitnoj jeli.

2, 4ft9. Sin dobi-oga Noa koji kitnu lozu prvi
usadi. 3, 17*'. Kitna dubja grane. P. Kana volić,
iv. 522. (Marija) od lopena uzoritija, kitnija
maslin, cedra vitija. J. Kavanin 520«. Zeleno
dubovima kitnijem gore. I. Đorđić, bon. 199.
Sotnico dubjom kitnijem u du]inu tja daleko
uprav|one. B. Zuzeri 24(). Dub ovi granat i
kitan, oni nag i kršjav. A. Kalić 24(i. — u ora-
korom je primjeru uprav znače ne: kićen, nakićen-
Gdi veselijem plodom kitno sveđ maslino zelene
so. D. Palmotić 3, 53*. — bb) 0 šumi, goriy j)a
i uopće 0 mjestu gdje je gusto drreće. aaa) o
dubravi, gori. ^Kitnijoh dubrav sjeni mile bjehu
nomu omilile. G. Palmotić 3, fU)«. S Bogom, kitne
o dubrave! A. Gleđović 7». — O prilipa goro
kitna ! P. Knežević, osm. 303. Tu se vide kitne
gore. N. Marci 11. — Kitni Liban i ugodni. I.
Dordić, salt. 87. Kitni Tabor. 303. Jordan iz
Libana kitna iz vira. N. Marci 76. — bbh) o
perivoju. Koji perivoj? kako kitan? kako raz-
bludan? A. Kalić 75. Ko kitni perivoj. 359.

— ccc) 0 strani, državi. Usred kitnijoh tozijeh
strana jodnoj lijepoj u prodoli velika se svijora
(jo)ana u ravnini svoj oholi. J. Palmotić 313.
Plrxlne i kitne države. A. Kalić 35. — đdđ) o
po(u, zemfi, mjestu (u sva tri primjera značene
je: kićen, nakićen). U cvijeću kitno poje. I.
Dordić, uzd. 178. KoA se zem)a s mnogom slavom
plodna ukaza i zelena, zračna cvijetjem, kitna
travom ... G. Palmotić 3, 24b. Dubjem kitno i
i^skosno koje mjestoce. B. Zuzeri 155.

b) 0 hvojama, granama, grančicama na kojima
je mnogo lišća. Grm ih spleten, dubjo cesto
gustim gajom jur obstrije, paČo kitnim hvojam
mjesto nebesom ih istim krije. L Gundulić 402.

— Vidiš oni dub, gdi kitne gi*ane svoje svud
prostira. G. Palmotić 1, 87. Druži nosoć grane
kitne. P. Kanavelić, iv. 372. A priprosni od
naroda kitno grane svi nosahu. P. Knežević, živ.
19. — U tebi je, baščica, grančica kitna zelena.
M. Katančić 75.

cj kojega je mnogo zajedno, gust, o Ušću, roć^i,
crijeću. Sušicom zviždi i žubori kitno listjo čim
trepoće. G. Palmotić 2, 476. — Sladko voće,
kitno (tvijoće. I. Dordić, salt. 1. Obilnos i kitna
cvijeća i zrela voća. B. Zuzeri 129.

fl) prema znače im kod h), o sanwj sjeni stoje
čini gusto Ušće. Pod di*ag žubor od slavica kitnu
u sjencu biše pala. I. Dordić, pjesn. 11.

b. omatus, oxomatus, kićen, nakićen, urešen,
narešen, u naše rrijeme mij češće o ženskima i
o svatovimn. — Kad se pomine i ono čim jr ko
kićen ili .što kićeno, stoji u instrumentalu, jedan
put u genetiru (vidi prvi primjer kod a)).

a) o čefadetu. Djedi su mi svi oči ni čari
istočni privisoci ; smorni gorštaci u planini ma-
tere su moje oci . . . Dvorili su kitni zlata jo<lnijoh
plemići usred grada; druzijem grad je bio pojata,
a dvorani drobna stada. I. Gundulić 304 — 3^>5.
Ali čas neumrlu tvoji djedi, slavom kitni, u po-
žušnu boju vrlu dobivahu nodobitni. 277. Sva
ga Gora Crna izabrala za svojega gospodara.
Osvetn. 3, 64. — o barjaktaru. Da mi bude
kitan barjaktare. Nar. pjes. potr. 3, 348. A zi
nima kitni barjaktari. Nar. pjes. magaz. 18<')7.
95. Perjaničkog kitna barjaktara. Osvetn. 2.
159. — 0 ženskima i o svatovima, vidi kititi, 2.
b. Tvoje seke kitno Anđolije. Nar. pjos. pi>tr.
2, 195. Mlado momke i kitne djevojko. 3, 155.
Po imenu kitna Vasilija. 3, 340. Vidiš Jane
kitne čobanice. 3, 429. Do gospode kitne Maksi-
mije. Nar. pjos. stojad. 1, 117. A kod iiega
nide nikog nema nego ćerca, kitna Anđolija.
Nar. pjos. u Banićima. D. Šurmin. No govori
kitna Crnogorka. Oglod. sr. 501. — U kaura kit-
nijeh svatova. Nar. pjes. potr. 3, 354. Kitni svati
Mirčeto vojvode. 3, 4(51. Kad se kitni svati sa-
kupile. 3, 631. Opraviše haber Ćupriliću, da
mu kažu za kitne svatove. Nar. pjos. horm. 1, 16.

b) 0 životihi (o kpnu). Ate, svilom kitno.
srebrom pokovate. Osvet. 4, 49.

c) o udu fudskoga tijela (u jedinom primjeru
0 glavi). Glava kitna i puna uresa, a misli?
Da nije medu tezijom cvijetjem koja zmija? B.
Zuzeri 4.

d) 0 kipu (vidi 1. kip, 5). S drugo strane
prv'i u redu kip se kaže plijenim kitan. T. Gun-
dulić 429.

^ e) 0 odijelu i uopće o čemu što se na sebi nosi.
Nihove se bane kćeri u bogatom kitnu un»su.
I. Dordić, salt. 480. I dala mu kitno obi|ožjo.
Nar. pjos. petr. 3, 223. A kitne so perjanice
nisu. Osvetn. 2, 99.

f) 0 pokućstvu. Crno mu so oči otrgoso do
banova kitna čiviluka. Nar. pjos. horm. 1, 2S0.
Doskočio kitnu čiviluku. 2, 7. (56.

g) o kući, stanu, o čaršiji. I bijasmo na kitnu
bijardu. Nar. pjos. vuk. 5, 405. No izlogoli iz
kitno bijarde. 5, 4(K). — Ode M.ando u kitnu
čarSiju. Nar. pjes. juk. 466,

h) 0 gradu. Egra, Ostrogon, Biograd stoj ni i
Kaniža, gradi kitni. (i. Palmotić 2, 31(5.

i) u prenesenom smislu, o govoru (kad govornik
traži i izabire riječi da govor bude nekako kao
nakićen), oratio ornata. U cvijeću kitna govo-
rena kriju se zmije. B. Zuzeri 38.

Z, adv. kttno. Kitno majci n visine nisto.
Nar. pjes. petr. 3, 256. U čokoće lozu kitno
veže. Srp. zora. 1876. br. 4, str. 84.

2. KITAN, kitana, m. postaje od 1. kita.

II. kaže se od mila djetetu. — U naše vrijeme
u Lici. ,Kitane moj!^ I velikom .se čojku pre-
vare žene reći: ,Kako ti stoji kitan?'

b. ime prascu. F. Kurolac, dom. živ. 41.

C, ime jarcu. F. Kurolac, dom. živ. 38.

KITANA, /. ime žensko. Zem)ak. 1871. 2.

kItaNOVA ĐUMURANA, /. ime mjestu u
Srbiji u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 171.

KITANOVK*', m. preziine. — U naše rrijeme.
Dimi tri je Kitan ovi ć. Rat. 176.

KITARA, /. tal. chitarra (frane. guitare), mu-
zikalna sprava (slična tamburi) sa šest žica što

Digitized by

^uogle

KITARA

17

KITIČICA

ac prstinui tržii kod udara i'tn. — U dva pluća
XV i XVIII vijeka, ali J(t znavcne prema grč. xt-
&đQn^ lat. cithara. Pridav^«i jos u broj 8 kitarom
Apola. M. Mariilić 7. U svoje vijoline, kitare
i tamburo zazvone. And. Kačić,'kor. 2G2. — U
na^e vrijeme u Dubrovniku ima znaveue kan i u
talijanskom jeziku. P. Biidmani.

KITARC'IJA, m. čovjek sto udara u kita r u. —
Načineno od kitara turski jem nastavkom či. —
U jednoga pisca xvni vijeka. Čini doći jednoga
tamburčiju aliti kitarčiju. And. Kačić, kor. 160.

KITAST, adj. u Vukovu rječniku: vide kitnast.

KITAŠ, m. vidi sijerak. — U na^e vrijeme u
Dalmaciji. Kitaš, Sorghum vulgare Pers. (Lambl,
VLsiani). B. Šulek, im. 145.

KITA VA,/. Une kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24.

KITEŠ, m. im^; jarcu. F. Kurelac, dom. živ. B8.

KITE Š A, /. ime domaći jem život inama.

a. kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24.

b. kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38.

C. prasici. F. Kurelac, dom. živ. 41.

KITEŽ, m. ime volu. — U na.se vrijeme u Istri.
Volić kitež. Nar. pjes. istr. 4, 4. Pisac tumači
ovu riječ u bifešci: rogovi na kite.

KITICA, /. (lem. 1. kita. — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (,fiocco dello corone^
jlemnisci'), u Belinu (,fiocchetto, fiocco piccolo*
,flocculus' 318»; kitica cvijetja ,fascotto di fiori*
,tasciculus florum' 3()4a), u Voltigijinu (,fiocchetto,
mazzetto di fiori' ,blumonstrausschen'), u Stuli-
ćeru (,flocculus'), u Vukovu (dim. v. kita).

a. vidi 1. kita, a. Ovo je onih sedam koreni
sa svojimi kiticami. NaruŽn. 85*>. Žila se ma-
sline prostrla niz dola, a po noj kitica svudi tud
pronikla. H. Lučić 217. Za že|u slatkoga mirisa
utrgnu kiticu jednu. P. Zoranić 35*>. Kako u
je<lnom stablu dvi kitice različitoga sada mogu
se ucipiti. F. Glavinić, cvit. 420. Da iman ro-
žicu, kiticu bo§i}ka. Nar. pjes. istr. 2, 78.

b. vidi 1. kitica, b.

a) indi 1. kitica, b, a). Kitice povita, pokli
mi ti dođe, od one svita jedine gospode ... N.
Naješković 2, 9. Kaži mi, kitice, zelena vijek
bila, što je od krunice, ka mi te posila? 2, 02.
Tvoj gospodar s kiticom Seta i djevojke snahodi.
M. Držić 210. Ako li joj (dadeš) kiticu ali vinac
od cvića, A. Kanižlić, utoč. 243. Komu voćku,
kom cvita kiticu. M. A. Kejković, sat. L2l>. Baš
kiticu lijepu sakupili đurđica jućcri. M. Katančić
50. Pa savija cv joće u kitice . . . ,Što ja kitim
cv joće u kitice . . .' Nar. pjes. vuk. 1, 40. U
svakoga po kitica cv'jeća. 1, 399. Ujegoše dva
Božja anđela, zaklaše joj u bešici sina, pokupiše
krvcu u kiticu, poštrapaše njeme i slijepe. Nar.
pjes. herc. vuk. 317. — Kaže se ženskom čefadetu
od mila (isporedi kod 1. kita). Oto t' sam molio
svaki dan, kitice. Š. Menčetić— G. Držić 495. Na
svi tlo, ugodna kitice moja, poj. I. Ivanišević 3.
O kitice Jano čobanice ! Nar. pjas. petr. 1, 270.
Hćerčice moja, rožice moja, kitice moja ! Nar.
pjes. istr. 5, 3.

b) o klasju, vidi 1. kita, b, b) bb). Povezi nih
(klasove) na kitice. Z. Orfelin, podr. IGH. Svezi
u tri kitice. 217.

e) cvijeće što raste ujedno na nekijem bi f kama,
te je nalik na kitu cvijeća ili na perjanicu, ispo-
redi 1. kita, b, b) cc). Kitica ,mappa, qual h
(|uella del finocchio, aniso, e siraili' ,petasus'. A.
d. Bella, rječn. 4<)1*». Kitica .panocchia, nome
gonorico di tutti (juelli somi a guisa di (;hioraa
nolla cima dolio pianto' ,panus- 538l>. Kitica
,thyrsus'. J. Pančić, bot. 57.

ti) vidi 1. kita, b, c). Tobolac sa zlatni jem
kiticama. Vuk, kovč. 90.

e) vidi 1. kita, b, b) ff). Složiti kakono u ki-
ticu ona čudesa. B. Kašić, in. 101. Ugodno će
ti s toga biti iznaći pri svrsi lijepu kiticu pjesni
na čas srca Jezusova. I. M. Mattei xviii.

f) stropha, nekoliko stihova koji mogu tneđu
sobom biti različni u metru, a sačinavaju jedninu
nuttrom i smislom, nnj češće je kitica dio pjesme
koja se onda obično dijeli u kitice jednake po
metru. — U pisaca našega vremena. Kitica, stil.
,stropho', tal. ,sti*ofa* ; dvoredna kitica ,zweizeilige
strophe' ; od jodne kitice ,einstrophig' ; članak ki-
tice jcolon, strophenglied". B. Šulek, rječn. znanstv.
naz. — Inui takovo značene i arapska riječ qi^a
(tur. qyta), ali je jamačno kitica dobila ovo zna-
čene po predašnemu (kod e)).

g) vidi 1. kita, b, g). Na glavi joj zakvrčeni
vlasi a kitice narosene iglam. M. KatanČić 67.

c. purin nos. Đakovo. — Jamačno po ztmčeiku
kod b, d).

d. vidi kiČica pod c. — U Vukovcu rječniku:
vide kičica s primjerom iz narodnijeh pjesama :
A zafuzda jednom žicom zlatnom, okiti mu kitu
do kiticah. — Te joj jube ruke i ko]ena, šarca
koiia doje u kitice.

e. u apozici-ji kod mjesnoga imena ističe kra-
sotu onoga mjesta. — Između rječnika u Vukovu :
(stajaće) ,die zierliche* ,omata' s primjerom iz
narodne pjesme: Odovle ću preseliti, kado, u ki-
ticu varoš Podgoricu. — Veseli se, Punte, nad
morem kitice, od ovog otoka naj lipša rožico !
Nar. pjes. istr. 2, 138.

f. ime žensko. — U jedinom je primjeru izmi-
šleno od satna pisca. Jednojzi Perlica, drugojzi
Kitica . . . bješe ime. M. Držić 51.

g. bUka. — Između rječnika u Mikafinu (cr-
Jena kitica, trava ,centaurium*), u Belinu (cr|ena
kitic^i ,centaurea, herba medicinale' ,centaurea'
184h), u Stulićevu (,centaurea' ; kitica zlatna ,cen-
taurea minor' ; kitica velika ,centaurea magor* ;
kitica crjena ,herba febrim depellens*), u Vukotm
(,das tauseiidgiildenkraut' ,Gentiana centaurium
Linn.'. cf. kičica s dodatkom da se govori u Du-
brovniku). — Kitica, rus. kutka (Zea mais), gra-
nula, sol terre, centaurea (u sinskom rukopisu),
Erythraea centaurium Pers. (Vodopić), v. Kičica.
B. Šulek, im. 145. ^ I s pridjevima (za istu
bifku i za druge). Kitica crjena, amortella (Aquila-
Buć, Pizzelli, Skurla), febrifuga (Pizzelli, Kuzmić,
Aquila-Buć), Erythraea centaurium Pers. (Lambl,
Vuk). Kitica gorka (mala, u rukopisu visovačkom),
Kitica mala (Pizzelli), Kitica mana gorka (Du-
rante), centaurea minore (viaovački rukopis, Piz-
zelli, Durante), Erythraea centaurium Pers. Ki-
tica zlatna, centaurea minore (Kuzmić, Anselmo
da Canali, StuUi), Erythraea centaurium Pers. —
Kitica veća, velika (u visovačkom rukopisu), cen-
taurium magnum (Durante), Centaurea centau-
rium L. Kitica žuta, centaurea major (Lambl),
Centaurea centaurium L. — Kitica srčana, tor-
mentiUa (Aquila-Buć), Tormentilla erecta L. B.
Šulek, im. 145.

h. ime mjestima.

a) selo u Crnoj Gori. Od Kitice sela Marti-
nićah. Nar. pjes. vuk. 4, 84.

b) planina u Srbiji. Na čijem (Platova) gre-
benu izdižu se lepa, jedno uz drugo tri vrha Ki-
tice.„ Glasnik. 43, 332.

KITIĆICA, /. dem. kitica. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,panocchietta, dira.
di panocchia* ,panicula' 538b) gdje se n<tj prije
nahodi i u Stulićevu (,parvus fiocculus'). Čuda 'e
V lozi driva ko kitičic nima. Jačke. 92.

Digitized by

>JbogIe

KITIĆ

18

KITITI, 1, b, b).

KITIĆ, m. preeime. — U naše vrijeme. Bat
872.^

KITILAG, kltioca, m. čovjek koji kiti. — U
jednom primjeru nečega vremena u kome ima gen.
pL griješkam kitioca. Ter boji se da nestane
gvožđa i u Skadra srebrom kitioca. Osvetn.
2, 102.

KITIN, m. preeime, — U naše vrijeme. D.
Avramovid 248.

KITINA, /. snijeg što ostaje na drveću. — Po-
staje od 1. kita. — U naše vrijeme, a iztneđu
rječnika u Vukovu (,die schneebuschen auf den
baumen nach frischge&llenem schnee* ,nives in
arboribus^ s primjerom : Kitina u planini, ne možo
se ništa sjeći). List opane, kitina napane. Nar.
pjes. petr. 3, 530. Kad sa gore opane kitina. V.
Bogišić, zbom. 612. Pod jelom zelenom smo sta-
jali a kitina nam je za vrat sipala. Bos. vila.
1887. 306.

KITINČIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Ive Ki-
tinčić. Mon. croat. 308. (1598).

KITIŠANCI, KitiŠanaca, m. pl pusta u Sla-
voniji u iupaniji virovitičkoj. Razdije}. 13a

KITIŠANSKI, ac^j. koji pripada Kitišanima.
KitiSanske nive. u Valpovu.

KITITI, klt£m, impf. omare, exomare, prida-
vati čemu (oljektu) što Čim ono biva [epše, ugod-
nije, resiti. — Postade od 1. kita, te bi uprav
značei^ bilo : pridavati čemu kite (osobito u zna-
čenu kod 1. kita, b, a), b) itd.). — Ako. se ne
mijena (aor. 2 t 3 sing. kiti). — Od xiv vijeka
(vidi kod 2, c), a između rječnika u Mikafinu
(kititi, nakititi ,omo, exomo, condecoro, insignio,
como'), u Belinu (kititi cvijetje ,fiBur fascetti di
iiori* ,fiores in fesciculos oolligare^ 304*), u Vol-
tigijinu (,omare, abbellire^ ,au8zieren*), u btuli'
ćevu (,omare, exomare, polire, expolire'), u Vu-
kovu (,zieren, schmacken* ,exorno^).

]. aktivno.
' a. subjekat je čefade (a u prenesenom smislu i
dnigo što, vidi drugi primjer kod a) cc)) što pri-
daje kome Hi čemu drugome nakit, ures; ovaj,
kad se izriče, stoji u instrumentalu.

a) objekat je drugo če\ade ili životina ili što
neživo, ua) u pravom smislu. Težak popije vajać
za volovi teško ralo cvijetjem kiti. I. G^undulić
126. Ono što tratiš kiteći stvorena nerazložita.
M. Hadnić 359l>. UČite od mene ne nebesa zviz-
dama kititi, niti travam i c vicem zemju. F. La-
strić, test. 328^. Pohodi liezine crkve, kiti pri-
like i kipove. A. Kanižlić, fran. 209. Ne kitimo
cvitom zlata. V. Bošen 37*. Bijaše običajan kitit
cvitjem jednu priliku iste divice. F. Kadman 57.
Jer doista, tko god crkvu kiti, on od srčbe dragog
Boga miti. M. A. Kejković, sat. Cl^. Kitite
me cv'jećem karanfi)em, čim je mene Merima
kitila. Nar. pjes. vuk. 1, 257. Nabrati ću po
poju rožica pa ću kitit brata i nevestu. Nar. pjes.
istr. 1, 52. Turskim glavam goru kitim. B. Jia-
dičević (1880) 18. — 60) u prenesenom smisla,
hvaliti. Protresujući ovu falu kojom Menijata
kiti Focija. A. Kanižlić, kam. 45. On kiti falom
I)apu. 271. Ovako te, o holiti ! lažorično jato
kiti, dok iz tebe što iztrese, dok izmami i odnese.
V. Došen 36^. — cc) u metaforićkom smislu.
^ubi te duh sveti tebe posvećujući, kiteći i pro-
svitjujući. M. Zoričić, osm. 118. — amo može
pripadati i ovaj primjer. Jer je ispovidi oružje
koje pridobiva sve oblasti paklene, true sržbu
Božju i kiti dušu svim kripostima. M. Zorićić,
zrc. 137—138.

b) objekat je samo tijelo ili dio tijela u su-
bjekta, aa) u pravom smislu. Oni gušteri muče

glavu moju zašto ju sam savišo rosUa. M. I>iv-
ković, bes. 184*. (Bog) zore mile zlate pr&me,
prsi bile sved rumenom ružom kitL L Gundulić
212. (Vojvode) bijelim perjem glavu kite. 444.
Kiteći tijelo s razUkijem iznašastjami. M. Hadnić
287*. Ua imaš jošter što kititi, bila bi i u glavi
i na glavi sva prijašua tvoja taština. B. Zuzeri
119. Glave kititi (ubicom. F. Lastrić, test. ad.
82^. One pletu ruse pletenice i kite ih žutim
magarijam. Nar. pjes. herc. vuk. 219. Smijem
svoja kitile nedarca. Osvetn. 2, 99. — Ob) mogao
bi amo pripadati i ovaj priit^jer u kojemu su-
bjekat hvali (isporedi a) boj) koju svoju osobinu :
Pripovidke od starina prid hijadu još godina kaže
kan^ da b' lani bile i š nime se dogodile, s voj-
skom negda još od Trtjje on junaštvo kiti svoja
V. Došen 39*.

c) objekat je govor (može se itnati u misli) ili
pisnw. — u prenesenom smislu, aa) činiti da
bude (epši govor retoričkijem naćitu}m. Kititi ste-
zavnijeh razložoha. S. Kosa 173^. — bb) objekat
je kniga, pismo. — tieuki narod shvaća pisane
kao slika fle i rešehe. — U narodnijem pjesma fna.
Da ja kitim jodnu sitnu knigu. Nar. pjes. vuk.
2, 382. Donese mu divit i hartiju, te je sitnu
knigu nakitio, ne kiti je kud je j&ojzi kaže, no
je kiti preko mora siiieg, preko mora do grada
Soluna. 2, 382. — s istijetn značenem: kititi što
u knizi. Šta je paša u nojzi (knizij kitio? Nar.
pjes. horm. 1, 310. — cc) govoriti lijepo, a brzo
i lako. — objekat se ne izriče. Smijah se od mi-
line, đe ti tako lijepo kitiš. S. Matavu}, novo
oružje. 126. — često o naricanu. Ona što naj
[epše zna kititi sjede mu više glave a ostale svo
redom. Vuk, živ. 186. Kako (tužbarica) kiti i
nariče mrtvoga. Y. Bogišić, zbom. 30l.

b. subjekat je ono što se pridaje kotne ili čemu
(objektu) da bude (epše, te kititi znači: biti ures
objektu.

a) u pravom smislu, ali se riječi kruna, vijenac,
lovor itd. mogu shvatiti i u tnetaforičkom zna-
čehu (kao slava, slava rajska itd.). Kim neumrla
svej zelena do tri vijenca čela kite. J. Kavaiiin
298 1>. (Carsku) glavu kruna kiti. A. Kanižlić,
kam. 319. Toliko te kruna na nebosih kitL fran.
140. Koga slave vičiie puua jasna kiti sada kruna.
bogo|ubn. 393. Indi samo diram kite koje liegov
kalpak kite. V. Došen 161^. Naše prame kiti
lovor. N. Marci 12. 1 iieg kite dva nišana sjajna.
Osvetn. 3, 152. — Mogla bi amo pripadati i ova
dva pritnjera u kojima je saJjjekat jopota, jepost:
Er dobivši, tvo pustoši voć ljepota kitila bi. J.
Kavaiiin 66^. Koje (lice) taka lipost kiti. P. Kne-
žević, pism. 174.

b) u prenesenom smislu, aa) objekat je cerade.
aaa) subjekat su duševiie (moralne ili umnej oso-
bine, (dobra) djela itd., te se kićene shvaća u mo-
ralnom smislu. U tebi je redovniška poniznost,
ustrpjeiio i svaka druga dobra prilika, koja to
kito prid Bogom i prid judma. J. Banovac, prisv.
obit. 5. Pram ubogim prostrano blagodarstvo
tvoje, izgled dobra živ|ena, sladki način općenja
sa svakim, nauka tvoji iiotakmonost, i sve oso-
bitosti koje te kito ... J. Filipović 3, vii. Ktvl
kriposti jasne gazi koje dično naš svit kite. V.
Došen 213*. One (kriposti) dušu kite, pamet
rasvitjuju a svijest umiruju. B. Leaković, nauk.
479. — Sveta mudi-os kiti, resi Tomasa. V. M.
Gućetić 135. liazum koji jude kiti. V. Došen
21*. — Ovo su dila koja ga kite. J. Banovac,
pred. VI. — bbb) subjekat Je spofašha čast, po-
čast. Diploma, koja liega i svo druge od vaše
kuće i plemena poštenoga kiti. L. Vladmirović
5. — hb) obJcJcat Je mje.sto ; su/jjekat su čefad ili

Digitized by

Googlv

KITITI, 1, b, h).

10

1. KITKA

mana mjesta (n, p. gradovi^ varoši) što su u
objektu. Još varose brojiS plemenito koji tebe
sa svih strana kite. M. A. Kejković, sat. B2^.
Grad veliki imade i čo}adi plemenite koja takva
mista kite. V. Dosen 31b. _ cc) objekat je što
umno. Znadijau navlastito stari mudri Grci da
različnost crkvenih običaja ne dvostrufti viru, ne
kvari jedinstvo svete crkve, da paĆe Aezino ve-
ličanstvo još lipše resi i kiti. A. KaniŽlić, kam.
IV. — tako je i u ovom primjeru u kojem premda
je subjekat Čefade, smisao je da je on sam ures,
nakit: Rekla je neka prosta žena o velikašu na-
šega naroda: , On kiti svoje gospodstvo* ,er be-
legt seine wurde mit thaten, bedeckt sie mit
ruhm*. F. Kurelac, rad. 20, 89.

e. kad je objekat kita, vijenac itd., ili ono od
čega je kita, vijenac itd., značene je od prilike :
graditi, nadiAati, savijati (uprav: činiti kitu).

a) objekat je kita, vijenac itd. Lijepa kita,
ima bit da ju je i lijepa ruka kitila. M. Bržić
406. Kite kiti, podvezice plete. Nar. pjes. vuk.

1, 158. — Vijence kiti, beri cvijede. I. Đordić,
uzd. 61. Vide po)a sva u cvijetju kitit vijenac
primalitju. N. Marci 38. — A Boga ti, siv zelen
sokole! ko ti žuti noge do ko)ena? ko ti zlati
krila do ramena? ko ti kiti krunu nad očima?
Nar. pjes. petr. 1, 157.

b) objekat je cvijeće, biser i drugo od Čega se
može načiniti kita ili vijenac, €UM) uopče. Za me
rodno ljetne vrime zlatnim klasjem i&ive puni; za
me zrela jesen paka kiti o dubju voća svaka. I.
Gundulić 245. — Pjevalico divna, ti koja si pra-
tila i Marka, i kitila za kalpakom perje. Osvetn.

2, 13. — Ob) često se kaže: kititi u kitu, u kite,
u vijenac. Svako u vijenČac cvijeće kite. P. Ka-
navelić, iv. 84. Što ja kitim cv jeće u kitice . . .
Nar. pjes. vuk. 1, 40. Ja sam biser prosula, po-
mozi mi nizati i u kitu kititi. 1, 180. Pod na-
rančom cvijet otpadaše, devojka ga u kite kićaše.
Nar. pjes. herc. vuk. 199.

t. pasivno. — part. praet. pass. kićen često
se nalazi i kao adj., te može značiti i lijep,
hrcLMn.

a. uopče. Kićene biserom. M. Marulić 14.
Kićeno poje. M. Vetranić 2, 392. Ter ti pri-
kazuiu vence zelene, peUnom kićene. P. Hekto-
rović 62. I naranču biserom kićenu. Nar. pjes.
vuk. 1, 390. I dva fesa biserom kićena. 1, "446.
Za klobukom bela kita perja, u dnu perje srebrom
zaliveno, a po sredi zlatom prepleteno, i po vioi
biserom kićeno. 2, 302. Cijepaše kićene darove.

3, 34. ^ubi daše kićena zelenka. 3, 37. Od
glave mu skide kićen kalpak. 3, 507. Koja
cijena robu kićenomu? Nar. pjes. juk. 78. Pa
ti uzmi kićenu bukliju. Nar. pjes. petr. 2, 621.
Od šumovite Bavarske, od kićenoga Wirtemberga.
M. PavUnović, rad. 7. Beograd slobodni, na-
predni, lepi i kićeni setio se zmaja. M. Đ. Mi-
lice vi(^ pomenik. 5, 817.

b. u narodnijem pjesmama dodaje se i bez po-
trebe (epithetum perpetuum) nekijem supstanti-
vima što znače če\ad, a) o svatovima ^t čavlima,
vidi čauS, b)). — tu Vukovu fječnihu: kićeni
svatovi (i čauši) s dodatkom da je stajaća riječ
,das stehende epitheton der hochzoitgaste^ —
vidi i 1. kita, c. Ona kupi kićene svatove. Nar.
pjo8. vuk. 1, 156. Večeraše kićeni svatovi 1,
255. Hazur da ste, kićeni svatovi ! 2, 57. Nema
brata ni kićena svata. 2, 546. Povikaše kićeni
čausi: ,8premajte se, kićeni svatovi!* 2, 151. —
0) o djevojci %li uopće o mladom ženskom, kod
čega može biti da se i ne misli na nakit nego
na (epotu. Te otim)e kićeno dovojke. Nar. pjes.
vuk. 3, 14. Kad to zaČu kićena Hajkuna. 3,

381. Iz dvora ih niko ne gledaše nego dookan
kićena kaduna, ona mlada gola izlazila. 4^ 889.
Kad to čuje kićena Anđuša. Nar. pjes. juk. 187.
1 s nim ide kićena djevojka. Nar. pjes. marj. 28.
I povesti kićene Latinke. Nar. pjes. hdrm. 2, 78.
e. kod mjesnijeh imena.

a) Kićeno Drijevce, vidi drijevce pod a) cc).

b) Kićeni Dub. — u Daničičevu rječniku:
Kyćenb, mede su Stjepanovoj crkvi s Cabićem
išle ,podb Kićeni Dubb* (Mon. serb. 93 god, 1330).

3. sa se.

a. u pravom refleksivnom značenu, kcul radna
prelazi od subjekta na iiega sama. a) uopće.
Svaki pelikom svojim se kiti. J. Kavanin 309b.
Da sam se tuđim perjem kitio. A. Kanižlić,
bogo)ubn. XII. Kuzmica Aim se (durđicem) kiti.
M. Katančić 50. Koje mlado prođe, nek se ružom
kiti. Nar. pjes. vuk. 1, 898. — i metaforički.
^ubo moja, pitoma ružice ! l'jepo ti mi bješe pro-
cvatila, ar zaludu, kad s^ ne kitih tobom! Nar.
pjes. vuk. 1, 406. — b) Često u nedobrom smislu,
kad se če]clde (noj Češće žensko) bavi svojijem
odijelom pa % ostalijem (n. p. pleteiHem kose) tako
da bude fepše vidjeti. Ako se i ne kitiš sa sdom
svrhom. M. Badnić 72b. Ako sam se kitio ali
činio koja veličanstva veće nego sam jaki za
taštu slavu. P. Posilović, nasl. 111b. Ovo je
pokaraAe što sam se kitila. S. Margitić, ispov.
79. Već se počeše kititi i resiti. J. Banovac,
pripov. 106. Što se žensko vrlo kiti. V. Došen
104*. Da bi se pošteno i stidjivo odivale, niti
se kitile zlatom, srebrom ... B. Leaković, nauk.
247. Kitila si se nakitom. Đ. Daničić, jezek.
23, 40.

b. značene se može shvatiti kao pasivno jer
djelo ne postelje od sama subjekta, ali ipak ne
misli se ni na koga od koga bi postalo, a) u
pravom smislu. Nut^ onoga, kom kaciga snie-
žanijem se perjem kiti I. Gundulić 440. (Pasa)
kom se po)a rese i kite. I. Đorđić, salt. 481.
Vidićete u napridak obraz svega okoliša koga je
mraz zimiiii bio pogrubio, kako se promh&uje i
kiti lipotom. F. Lastrić, ned. 137. Nije lasno
poznat kojim se (cvitjem cvitnaJc) lipše kitL svet.
46«. A kad dođe bijel danak Đurdev . . . planine
se kitiše jablanom. Nar. pjes. vuk. 4^ 212. Kiti
se nebo zvjezdama, zeleno po}e ovcama. Nar.
pjes. petr. 1, 5. — b) u prenesenom ili meta-
foričkom smislu. Lovorikom ter se kiti (mlajih
vlastelina skup), J. KavaAin 176b. Sveti Marko
medu ostalim kripostima svetim, kojim je sjao
i kitio se. F. Lastrić, od^ 322. Odkud učini red
serafinski, iz koga izađoše tolike i tolike glave
glasovite u nauku i u svetini, kojim se kiti i
prosvit|uje s. crkva katoličanska. 365. Da se krune
ceseu*ske milosrdjem od oproštenja većma kite i
gizdaju. test. 122b. Stvari sobom plemenite neće
da se lažma kite. V. Došen 40*. Prokleto grlo
tvoje koje je od oholosti i izpraznosti biserom
se kitilo. D. Bapić 4. Pa poslije (pjesma) idući
od usta do usta raste i kiti se. Vuk^ nar. pjes.
1824. 1, 32. — amo pripada i ovao primjer u
kojemu je subjekat prema ol^ektu kod 1, c: I ako
vam 8 druge strane visoke se česti kito, i velika
dobra hrane, kad mir s carom učinito ... L Gun-
duUć 454.

1. kItKA, /. dem, 1. kita. (Veridbentk) sa-
stanaka bude obično tri: kitka, lom}e]&e h}eba i
glavna prosidba. kad koji domaćin hoće sinu
devojku da isprosi, onda naj prije pošle jednoga
svoga provoda)^ija sa kitkom od bosiJKa u kojoj
itna po nekoliko parica ... (u Srbiji u kneževač-
kom okrugu). V. BogiŠić, zbom. 166.

Digitized by

Google

2. KITKA

20

KIVAN

2. KITKA, /. iskićena kapa što žemke nose na
glavi u Srbiji u okrttgu niskom. Žensko nose na
glavi srebrne kitke okićene srebrnim lančićima
i podnizane paricama. M. Đ. Milićević, kraj. srb.
13(3.

8. KITKA, /. dem. kituja, ime krari. F. Ku-
rola<% dom. živ. 24.

4. KITKA, /. mjesno ime u Srbiji, a) u okrugu
aleksinačkom. Niva n Kitke. Sr. nov. 1875. 293.

— b) u okrugu kneževnčkom. iSfiva u Kitku. Sr.
nov. 1875. 657. — c) planina u okrugu kruM'-
raćkom. M. Đ. Milićević, arb. 723. — fl) gra-
nična straža u okrugu vranskom. M. Đ. Mili-
ćević, kraj. srb. 272. i u okrugu topličkom. 336.

KITKANE, n. djelo kojijem se kitka. — U Vu-
kom rječniku.

KITKATI, kitkam, impf. govoriti kit kit. —
r V^ukovu rječniku: ,kit kit sagen* ,dico kit'.

KIT LUČ, tndi 1. kit. — Radi luć riđi zalu-
ćiti. — U Vukoru rječniku.

KITNA BARA,/, itne mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. 7a <lana orana u Kitnoj Bari. »Sr.
nov. 1863. 416.

KITNAST, adj. vidi 1. kitan, 1, a. — U Vu-
koru rječniku: ,buschig* ,densus*, n. p. bosi}ak.

KITNICA, /. omatus, mundus, Hogod čim se
čefade (noj češče) ili odijelo kiti. — Načii^eno u
naše vrijeme. — U Šulekoru rječniku : ,galanterie-
waare; putzgegenstand ; putzsache; putzwaare;
selimuck'.

kItNIČAR, m. čmjek koji (po svom zanatu)
gradi ili prodaje kitnice. — Načiiieno u naše
vrijeme. — IJ Šulekovu rječniku: ,galanteriear-
beiter ; galanteriehandler ; putzhandler ; putz-
waarenhandler*.

KITNIČARICA, /. žensko čefade što (po svom
zanatu) gradi kitnice za žensko odijelo. — Nači-
neno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,putzmacherin'.

KITNIČARNICA, /. mjesto (dućan) gdje se
prodaju kitnice. — Načineno u naše vrijeme. —
U Šulekovu rječniku: ,galanteriehandlung; putz-
ladon ; putzwaarenhandlung'.

KITNIČARSTVO, n. prodaja kitnica. — Na-
ći nenft u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,^aIantoriehandel ; pntzhandel*.

KITNA, /. kičene (osobito žensko). — U naše
rrijf'inf. Si)avaćc sobo, sobo za kitAu žensku . . .
Nov. sr. 1834. 131. Sa ukrašenom brilijantima
ženskom kitnom. 1834. 203. — U Šulekovu rječ-
niku: .oralanterie (putz); pntz (das anfputzon) ;
selimuck ; schmuokon*.

kItNAČA, /. vrsta jagode. Kitnaća, Fra^^aiia
olatior Ehrh. i^Pančić). B. »*^ulok, im. 145.

KITNAK, wi. vidi 1. gorun. Kitnak, Quercus
|)odunculata L. (PanČić). B. Šulek, im. 145.

KITNAST, adj. vidi 1. kitan i kitnast. — U
naše vrijeme.

a. vidi 1. kitan, a, i kitnast. ,Vido re, kako 'e
onaj ogranak rodan i kiti^ast'. J. Bogdanović.

h. vidi 1. kitan, b.

a) adj. Ovo nije samo kitnasto po istočnom
običaju, nego i dobro proračuneno. M. Đ. Mili-
ćević, kra). srb. 101. Lijepo li bijaše pogledati
tu lijepu kitnastu družinu. Srp. zora. god. 2, sv.
7, str. 159.

b) adv. kTtnasto. Posa<^li se do mene pa kazi-
vaSe prosto i kitnast«>. M. P. Šaj>čanin 1, 118.

— Ima i kom]). : kitnastijo. A lo|^>a (irkinn ««e

naj kitnastije obukla . . . Srp. zora. god. 1, sv. 5,
str. 101.

KiTO, m. ime volu (vafa da je hgp. kitoua).
— U jedinom primjeru ima voc. kito, što može
biti i od nom. kita. Kad Judi oru, pa mu jedan
gore od drugoga oteže, onda viknu na n: ,U.<*tu
mrko ! ustu plavo ! ustu kito !* Nar. prip. vrč. 184.

KtTOG, Kit6ga, m. itne šumi u Srbiji u okrugu
šabačkom. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu : ,oin grosser wald in der Mačva, zwischen
der Drina und der festung Šabac' s primjerima :
Pogubi ga pope Smi)amću u Kitogu lugu zele-
nome. (Nar. pjes. vuk. 4, 207). Kitog prođi i u
Šabac dođi. (4, 260. 262). — O Kitože, ne zele-
nio se ! Nar. pjes. vuk. 4, 209. Eto Kara iz luga
Kitoga. 4, 290. Mačva je pre nekoliko desetina
go<Iina bila sva obrasla gustom rastovom gorom
i upravo nenu sredinu činio je onaj čuveni Kitog
koji je i pesma obesmrtila, ali je sad gora tako
proređena, da je putnik leti od ^pca do Drine
že|an debeloga hlada. M. D. Milićević, srb. 421.

KITONOŠA, m. i f. čefade što nosi kitu. — V
jednoga pi^ca našega vremena. Žena mlada ili
đevojka načini kitu od kakva mu drago cvijeća,
pa s kitom stane u sredini društva . . . Kitonosa
udari ga malo po obrazu . . . Ako ovu kitu nosi
muški ... V. Vrčević, igre. 14 — 15.

KITONA, m. ime dofnačijem životinama.

a. ime volu. F. Kurelac, dom. živ. 24. D. Tr-
stefiak. — Između rječnika u Vukovu. (Vo reče
kravi:) ,Pak se spomeni đegoć tvojega staroga
kitone^ Nar. prip. vrč. 184. Kitona, belorep vo.
u užičkom okrugu. S. I. Pelivanović.

b. ime jarcu C^. — u Bosni.

kItORES, m. ures od kita. — U jednoga pisca
XVI n vijeka koji će biti sam ovu riječ načinio.
Drvje, šuma i šikare ukazu različiti kitoras. M.
A. Rejković, sat. L7a.

KITORESA, /. itne kozi. F. Kurelac, dom.
živ. 38.

KITOŠA, /. ime prasici. Bastaja, Daruvar.

KITOŠČK^ m. zove se dio Kitoga (kod Šapca)
do sela Majura na južnoj strani. M. RužiČić.

KITOV, adj. koji pripada kitu (vidi 2. kit).
Ijuna V Čreve kitove tri dni i tri noći . . . Pril.
jag. ark. 9, 107. (14()8). Kako si oslobodil .Tonu
iz utrobe kitove. M. Alberti 435. Kao što je
Jona bio u trbuhu kitovom tri dana. Vuk, mat.
12, 40. (Vuk u izdanu Novoga Zavjeta god. 1847
na strani vi kaže da je kitov ^riječ koju je uzeo
iz crkvenoga jezika). — U Šulekovu rječniku:
kitov us ,schwarzes lischbein* (kod ,bein*); ,wall-
fischbarte'; kitova kost ,wallfischbein'; kitov tuk
,wallfischspeck*.

KITOV BOR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Livadu u Kitovu Boru. Sr. nov.
1864. 40<).

KITOVir, m. prezime. — IJ narodnoj pjesmi
našega vremena. Eto ide Kitović-Osmane. Pjev.
crn. 45».

KITOVNICA, /. selo u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 101.

kItUJ^jA, /. ime kratn. F. Kurelac, dom. živ. 24.

KIT UŠ A, /. inui domačijem životinama.

a. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38.

b. ime pramci. F. Kurelac, dom. živ. 41.
KIVAN, kivna, adj. cj[ui succenset, (jui odium

occultum gerit, u kojega je na srcu mržna, pizma
na koaa. — Biječ nepoznata postana. vafa da
nije od korijena glagola kovati (isporedi kovaran);

Digitized by

Google

KIVAN

21

KLAONICA

ako je tuđa riječ, mogla bi postati od nMfjar.
kivanni, žefetij ili od pers. kin, tur. kin, mržita,
piznia, neprijatefstvo. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (na koga ,der etwas
wider einen auf dem herze hat* ,iratu3 alicui*)*
Kadiji se zadrijemje, a Hero ga gledaše onako
debela zavratka, a kivan na kadiju, pa udari ga
rukom po zatilku. Nar. prip. vrč. 90. Varme-
đaši kivni su na mene. S. Tekelija. letopis mat.
sr. 120, 71. Maćuha je na tebe kivna. S. ^iU-
biša, prip. 71. Providnik i pasa bili su kruti i
na raju kivni. 173. Osman, kivan popu. M. B.
Milice vic, jur. 44. A ti vižle i sokole, vi ostaste
i ijedni i kivni. Osvetn. 4, 21. ,Nešto sam na n
kivan, sve bi ga zubi grizao^ J. Bogdanović. —
U jednoga jmca ^mmja vremena i o čemu ne-
živom; značene može hiti i mrzak. Pa te kivne
zakobismo klance. Osvetn. 1, 2. Da se sužiii
oproste sužanstva, a vas, kivne ojađene ziđe,
s vedra neba trijes ne obiđe! 1, 40. Vile hamu
sreću nima navijeŠtale : Jute nože da u krvi kale,
dokle kivne ne iskale jale. 4, 30. A ni ped|a
zem}e ne dobili čim bi štete naknađali kivne.
5, 105.

KiVOT, m. vidi ćivot. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Stulićeou (,arca, capsa' s do-
datkotn da je uzeto iz misala ; kivot uvjetni ,arca
quam juxta caerimonias a lege praescriptas Judaei
circumferebant, vel in templo asservabant* 8 do-
datkom da je uzeto iz brevijara). Tu celiva sve-
toga u kivotu i staru arapsku ikonu. M. P. Sap-
čanin 1, 33.

KiVOTIĆ, m. dem. kivot. — U rukojmu xviii
rijeka pisanom crkvenijem jezikom. Imeždu sve-
štenika kivotić stojit jerusalimski. Glasnik. 56, 204.
(1733).

kIzLAR-AGA, m. naj glavniji hadum u dvoru
turskoga cara, zapovjednik nad hadumima. —
Tur. qyzlar aghasj, zapovjednik nad djevojkama.
— Od XVII vijeka (u Gundulićevu Osmanu dosta
često, i shvaćeno je kao ime muško: u starijim
rukopiifima stoji Kazlaraga, što je poslije pro-
mijetietio nu Kizlaraga). Kazlar-aga u istok zore
na korabju zlatnu uzide. I. Gundulić 362. Kazlar-
aga (ču) glas pun slave od neizmerne svim liposti
Sunčanice prigizdave. 372. Kizlar Aga opazi ju
(Sunčanicu). J. KavaAin 235b. Ali u to crnci
uzdani Kazlar aga kijem naredi, djevojčica cvijet
izbrani iskat s carske zapovijedi ... P. Sorko-
čević 575*. I svojega agu kizlar-agu. Nar. pjes.
vuk. 3, 85.

KIŽDOBRA, f. ime mjestu. — - Prije našega
vremena. Kiždobraa. S. Novaković, pom. 134.

KLABUČIĆ, m. dem. klabuk. — U naše vrijeme
u Istri. Naša sloga, god. 14, br. 14, str. 61.

KLABUK, klabuka, m. vidi klobuk. — U Vol-
tigijinu rječniku: ,cappello* ,hut' i u 7uiše vrijeme
u Istri. Naša sloga, god. 12, br. 8, str. 31.

KLAČAN, klačna, a^. koji je građen klakom,
capnen. — U naše vrijeme. Opet će me nagnati
da mu na zor donesem kamen, pržinu i šjaku
da mu majstor Košta gradi klaČni grob. Nar.
prip. vrč. 87. Zagradi klačnim zidom granicu.
V. Bogišić, zbom. 402.

KLAČENE, n. djelo kojijem se klači. — U Vu-
kovu rječniku.

KLAČEVICA, /. selo u Srbiji u okrugu ću-
prijskom. K. Jovanović 179.

KLAĆINA, /. postaje od klak.

H. vidi krečana. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (,fomace di calcina^ ,fomax

calcaria' 158b), u Stuličevu (,fomax calcaria*), u
Vukovu (vide krečana s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori). Pri jednoj gorućoj peći ali kla-
čini. V. Andrijašević, put. 51. Naša slama jaka
je u klaČini iliti japnenici raztopiti stanac kami.
A. d. Bella, razgov. 217. Svake peći i klačine
vruće. L. ^ubuški 21. Baci ga u klačinu go-
reću. M. Pavišić 19. U isto vrime pa)aše klačinu.
M. Zoričić, zrc. 209. Neki gradi klačinu, neki
vadi i đe|i kamene. Nar. prip. vrč. 153. Hćaše
se Bogom zakleti, da je klačina progorela. Srp.
zora, god. 2, sv. 2, str. 26. ,Juče smo dozidali
klačinu, a danas ćemo je zapaliti', u Dobroselu.
M. Medić.

b. augm. klak, a znači Što i klak. Kamene i
klačina od koji se čini oli gradi kuĆA. M. Do-
bretić 190. Ako klačinom zid ogradi. V. Bogišić,
zbom. 442.

C. i^ne mjestu u Nikšiću. — I u množini:
Klačine. Vir Kastovac sa sjeverne strane, most
Klačine sa jugova puta. Osvetn. 5, 107.

KLAČINAC, Klačinca, m. pusta u Slavoniji u
županiji požeškoj. Razdije}. 123.

KLAČINAR, m. čmjek što pali klačinu. — U
jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika u
Belinu (,fornaciajo di calce' ,calciarius* 158b),
* u Stuličevu (,colui che fa cuocer la calcina*
,calcarius'). Jedan Žudija klačinar , . . baci ga u
klačinu goreću. M. Pavišić 19.

KLAČINARA, /. komad ili komadi ili prah
od vapna (klaka) što otpada iz starijeh zidina.
— Oblik je talijanski i načinen je od tal. calcina,
vapno talijanskijem nastavkom ara (riječ je tali-
janska calcinaccio). — U Belinu rječniku: ,cal-
cinaccio, pezzo di calcina di muraglie rovinate'
,rudus* 158b, % u Stuličevu: ,calciiiaccio, pezzo di
calcina di muraglie rovinate' ,rudus*. i u naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KLAČINCA, vidi klačnica.

KLAČISTA, izrađena obuča (u Srbiji u okrugu
vramkom). M. Đ. Milićević, kra}. srb. 314.

KLAČITI, klaČim, impf. lijejnti zid vapnom
(klakom), uprav imperfektivni glagol prema okla-
čiti i zaklačiti, nije svagda isto .što krečiti. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Belinu (kla-
čiti zid debelo ,arricciare il muro, dargli la prima
crosta rozza di calcina* ,murum incmstare* 103b),
u Voltigijinu (,arricciare muro, incrostare' ,don
mortel aufwerfen*), u Stuličevu (,incrostare, into-
nacAre* ,crustare, crusta vel calce obducere*), u
Vukovu (vide krečiti).

a. aktivno. U bjaku kom klače i kartaju obraze
(metaforički) otrovi najače i gnusobe ulaze. I.
Gundulić 145. Meti, peri, a klači odaje. Nar.
pjes. horm. 1, 86.

b. 2)a8ivno. ,Ovo je platno klačeno*, t. j. skro-
bjeno, ima mnogo škroba ili štirke u nemu, pa
je tvrdo; za to ga malko pokvase žene jezikom,
pa odmah vide, jeli rijetko ili gusto, u Dobro-
selu. M. Medić.

C. sa se. ,01azi od klaka, nemoj se klačiti^
J. Bogdanović.

KLAČKAONICA, /. u Vukovu rječniku: vide
ka|uža. — Kao da je onomatopejska riječ.

KLAČNICA, /. vidi klačina, a. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (klačnica,
japiieiiica ,calcaria fomax, calcatorium*) gdje se
naj prije nahodi, i u Stuličevu (v. klačina). Da
ova klačnica bude oslobodjena od svake protiv-
KĆine. L. Torzić 224. Dopusti nami prijati žu-
djeni dospitak i korisni konac ove klačnico tako
da koja godi zgrada bude s ne klakom združena...

Digitized by

^uogle

KLAČNIOA

22

1. KLADA, b.

224. Kakono Čine đoar od kameAa u klačnici
sažežena. S. Margitdć, fiEkl. 282. — U knisi iz
koje 8U prva dva primjera uzeta ima: Blagoslov
japlenice ali kladince. L. Terzić 221. ali je ja-
mačno klaćince sama štamparska pogreška, premda
se nalazi i u drugome izdanu (god, 1747 prire-
đenu od B. Pavloviča) gdje opet na dva mjesta
stoji klačnica.

KLl.ČNiK, m. selo između srpske suhe gra-
nice, Drine i Višegrada. J^, Stojanović.

KlAĆ, m. čovjek koji se klatari. — Postaje od
osnove glagola klatiti — U naše vrijeme u Istri.
Klać jhomo vagos^ D. Nemanić, čak. kroat. stud.
18. |Ter sam ćeli dan klatila kako i klač po
grade. Nar. slog. god. 9, br. 24^ str. 95.

KLAĆE, n. vidi kla^e. — Poštede od part
praet. pass. klat (glagola klati) kao klane od klan.
— U jednoga ptsca našega vremena. Napokon
dodijalo im klaće, pa ga prekinu i na miru ostanu.
S. l^ubiša, prip. 156.

KLAĆŽI^'E, n. djelo kojijem se ko klati. J.
Bo^anović. — U JambreŠičevu rječniku ima
grijeSkom klateiie, klatarija ^vagatio'; u Volti-
gijinu klateAe ,yagamento^ ,da8 herumschw&rmen^

KLAĆI, m. pl. selo u Bosni u okrugu trav-
ničkom. Statist, bosn. 59.

ElAĆ^H, m. vidi klač. — U naŠe vrijeme u
Istri. Klaćuh ,liomo vagus^ D. Nemanić, Čak.
kroat stud. 41.

KlAĆUŠA, /. žensko cerade što se klatari. —
isporedi klač i klačuh. — U naše vrijeme u Istri.
Klačuša ,femina va^^ D. Nemanič, čak. kroat.
stud. ifortsg. 48.

KlilĆIJŠiNA, /. augm. klačuSa. Klačufiina
,mulier vaga^ D. Nemanič, čak. kroat. stud.
iftsg. 68.

KliAD, m. thesauros, blago zakopano u zemju
ili drukč^e siikriveno. — Postaje od korijena
glagola (1.) klasti. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi rus. icjia^i i pol. klad, kod našega je naroda
nema^ nego je u naše doha uzeta iz ruskoga je-
zika. — U SuUkovu rječniku: ,ein verborgener
sohate' kod ,schats'.

1. KLAdA, f. oaadeX| codez, dva su glavna
značena (od kojijeh je jamačno drugo postalo od
prvoga) : jedno je pan^ a drugo kao puto, negve,

bukctgije. la- postaje od praslavensko^a ol. —

Biječ je praslavenska (s oba dva znaČena), ispo-
redi stslov. klada, rus. KOJio^a, češ. kldda, ^o/.
ktoda: lit. kalada (samo s drugijem značenem)
moie hiti uzeto iz ruskoga jezika. — Jamačno je
ista riječ Sto i u stnora. i u aglsaks. holt, šuma,
a u stvnem. i novavnem. holz ; isto 6e hiti i irski
caill, coill, šuma. sumniva je srodnost s grč.
xlddos^ oranica, miadica.

m. pan u drveta, cUi svagda koji je već suh ili
po^ečen, pa i miUo otesan, i uopče veliki debeli
komad drva. — Između rječnika u BjelosljenČevu
(klada, trup^ kladina ,truncus, arida arbor in
terram prostrata*)} t« JambreŠičevu (klada, kladina
,tnmous'), u Volti^jinu {ftronco^ ,klotz^), u Stu-
ličevu Gtrabs, trabes'), u Vukovu (,der klotz, block'
,trab8, truncus').

a) uopče. Za tim dojde treta, Lađa, blida,
suha kako klada. M. Marulič 261. Još vidjeL
a gori gdje med'vjed od klade tudijer se satvori.
M. Vetranić 2, 84. (Vila popade) jedan stup od
klade, od suhoga pluta ... a pak mi vrh pleći
taj trupao naprti. 2, 111. Kisiko g]!iila klada
tnhiiftam u sebi. 2, 844. Gdi je kako klada od
ped}a mu (zubateu) rilo. P. Hektorović 6. Ležeć

kako klade. Đ. Baraković, jar. 20. Jaše siči
guste jele, udilade klade vele, u more ih navališe,
drag. 877. Paklene klada peči. V. Došen 23*.
Pak u klupko sebe savre i pod kladu glavu zavro.
122b. Vajsda iver što odpada maAe va|a nego
klada. 208b. Ar znam svitlost trule klade, samti
obnoč fiu imade. 288l>. Jeste li kadgod obnoć
hodeči vidili niku od drveta trulad koja se u
mraku kako dragi kamen svitli i sja? a ob«lau
gledajte i viditi hočete da nije drugo nego trulo
klade komadič. Đ. Rapič 272. Pod nom sjedi
stara baba, ja m)ah da je klada. Nar. pjes. vuk.
1, 847. Pa se Ivo vere oko klada Vo sugava
koza od obada. 8, 197. Iza klade upali šešanom.
8, 840. Kud če iver od klade? Nar. posl. vuk.
168. Došavši je£ do jedne klade, uvuče se pod
im u bukovo lišče. Vuk, poslov. 182. Jakov]evci
sjednu sa Simom na nekakoj kladi. dan. 8, 206.
Ko cvrčak na suvoj kladi. M. Pavlinovič, razl.
spisi. 816.

b) metaforički (s pridjevima stara, truhla, lijena)
kaše se o starom ili nevafalom če}adetu, i to katt
pogrdna rijeČ. Stara se je klada užegla. M.
DrŽič 368. Dal' kad kucni ćaća grune, kućna
mama da š iiim trune, da obedvi trule klado
većma skupa brlog smrade. V. Došen 207*. Kad
k Aoj dođe koja druga, ne diže se tad od ruga
(ako li se pouzdjgne, pram drugom se gola prigno\
i premda je klada lina, sažme ruke i kolina, da
svog ruga vidit ne da. 208*. Ne mogu bo trule
klade, da izlegu g}ive mlade u kojim bi kripost
bila koje nejma klada gnila . . . nitko ne da šta
ne ima. Što će otac, što će mati, trule klade,
dići dati, nego da su maAe čine nego oci, kla<le
line ? 208l>. Na poslove mlade budi da ne trunu
kano klade. 216*. Da su linci trule klade, i tako
se to već znade. 238^.

c) u jednom primjeru, metaforički o mrtvom
fudskom tijelu s preziranem. Tila tvoga klada
gdi jošte prebiva. L T. Mmavić, osm. 17.

b. drvena sprava u koju se meču noge suznu
za pedejpsu i da ne može bježati, često samo plur,
klade, jer su uprav dva teška komada drveta
otesana Što se uz đufinu priftibfuju a izduhenn
su gdje se noge polažu te se zajedno vežu iii
drukčije tvrdo sklapaju (vidi i kod a) dva naj
krajna primjera). — U svijem je rječnicima (u
jednini ili u množini) : u Vrančićevu : klada
(dalmatice), kaloda (ungarice) 119^; u M%ka\inu
klade ,compedes, cipus, pedicae'; u Belinu: klado
,ceppi, istrumento che si mette a' piedi de' carcerati,
accič non fuggano* ,compede3* 185*; ,ferri da
piedi o ceppi' ,compede8* 311*; u Bjelostjenčevu:
klada vu koju se }udi polažu za kaŠtigu ,cypus
compes, compedes, pedicae, catasta'; u JanShre-
Šičevu: klada za kaštigu ,cipu8'; u Voltigijinu:
klada ,ceppi' ,holzerne fesseln'; u Stulićcvu: klado
,compede8, cippi*; u Vukovu: klade ,dor block*
,oodex, carcer* s primjerom: Metni ga u klade;
u Daničićevu: klada ,pedica lignea^ a) u jednini.
Vb kladS nozd jego obbjemahu se |uto. Glasnik.
11, 89. Vulčen dlgo po Bimu s kladoju. Š.
Kožičić 34^. Noge im postavi v kladu. Anton
Dalm., nov. test. 198. act. apost. 16, 24. Po-
stavio si u kladu nogu moju. B. KaŠić, rit
202. Klada noge mu zapihe. Đ. Baraković,
vil. 232. Ćemo ga u kladu zapriti. Jačke. 240.
Ako nećeš sidit sis kozlom na kladi. 256. Što
se klade tičo, to je ona stojala na pijaci kod
crkve a sastojala so iz dviju komada drva
(klada) ali sa rupama gdje su noge osuđenika
metali (u stubiČkoj župi i hrvatskom zagorju).
V. Bogisić, zbom. 572. Što se klade tiče, krivcu
su metali i zatvarali obje noge medu^dva ,trama*

Digitized by VjUUV IC

1. KLADA, b.

23

KLADATI, a.

(u hrvatskom zagorju). 572—578. — h) u mno-
Hniy 0 jednome. U klade bi ti sidila. M. Mamlić
263. Klad^ (dual) zlomil. Anton Balm., nov.
test. 55. mare. 5, 4. Čini da ja krvnici u klade
stave. B. Kašić, per. 49. Zločest sam i kladami
otei^kan. nasl. 144. Ignatiju metnuta n klade
zatvoriSe. A. Kanižlić, kam. 57. Bi u klade
metnut. And. Ka^ić, kor. 365. Zgodno kao Ci-
ganinu u kladama. Nar. posl. vuk. 88. Ili ga
samo bace u tamnica i metnu sin^ na vrat a
noge u klade. Vuk, živ. 265. Mećeš noge moje
u klade. Đ. Danifiić, jov. 13, 27. — e) u mrM-
Zini, ali ne o jednome. Nastupe ti druži na laže
ki svađe, ter 6ine u uzi stati i u klade. M. Ma-
rulić 158. I (budu) Judi privazati pod kra}estvo
Isukrstovo a ne šibami ni s kladami. Postila. Kkl>.
Otidoše hitrim minom s stola u palaS i u klade.
J. Kavai^in 259^. Da me čuju iz svojijeh klada
i veriga žalostivi tamničari. B. Zuzeri 419. Ovo
sn razlozi za prikazat na ogled sviju šćule, klade,
ruke i noge od voska i ovakove stvari, to jest
za uzdržat živu uspomenu od čudesa Što Bog
dilova. Blago turi. 2, 72. Da ih mećeš u tamnicu
i u klade. Đ. Daničid, jer. 29, 26. — d) u ovijem
je primjerima smisao metaforičhi. Oružja razlika
vezana u klade (topova u svojim stanovima) gdi
je veća prilika, veći ga broj klade. D. Baraković,
vil. 108. Želiš grijeh i Aegove klade, gvozdja i
pokoru. V. M. O-učetić 54. To će reći da se
vaši zakleti zaklinaju da zanate okuju u klade
od svake vrsti. A. T. Blagojević, khin. 45. Ne
ima li ni jednoga koji bi bio slobodan od sviju
tih klada? 77.

!•. U jednom primjeru xviii vijeka množina
klade znači veliki kamen ili otočić usred mora.
Plivajući on (kraf Radoslav) dođe na klade i na
nima opoĆivat stade ; kad na klada opočivat pode,
al' evo ti jedna lađa dođe. Nadod. 147. vidi
Duk}anin 27. M. Orbini, regno degli slavi. 214.
isporedi: (Kra} Radoslav) viteški plivajući na
jeidan ško}ic izpliva; hoti tako srića iliegova da
blizu toga ško}ica jedna mala brodica izjedri...
And. Kaćić, razg. 25. U sifie je more uplivao,
na studenu stinu izplivao . . . Ormanica šajka
izjedrila... 26l>.

đ. mjesno ime.

a) u Daničićevu rječniku: selima koja je car
Lazar dao Bavanici išla je meda ,niz Moravu u
bregu u Morave protivu Koprivnoj i otb Klade
na Koprivnu* (Mon. serb. 197 god. 1381).

b) voda (?) u Crnoj Gori (?). Tu dođoše na
Kladu na vodu, dokle Bajo u Goliju dođe. Pjev.
cm. 27h.

c) Klada do^a i gon&a, dva sela u Hrvatskoj
u Županiji liČko-krhavskoj. BazdijeJ. 38.

đ) pl. Klade, dva mjesta u Srbifi. aa) u okrugu
požarevačkom, l5[ivu pod Kladama zvanu. Sr.
nov. 1875. 35. — bb) u okrugu smederevskom.
Livada u Kladama. 1871. 11.

2. KLADA, /. samo u narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena^ kao da je značehe: blago,
isporedi klad. — Postaje od osnove glagola klasti.
,Tri ste srpske kl&de zauzeli : alajbarjak slavnoga
Lazara, i odeždu svetoga Jovana, zlatnu š}aku
Despotova Đura . . .' ,Kiade su ti u zemju tatarsku
u onoga tatarskoga hana, han ie srpske zauzeo
klade. Pjev. cm. 32a.

KLADAČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cmoriječkom. Niva kod Kladačića. Sr. nov. 1873.
299.

KLADALAC, Kladalca,, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kneŽevačkom. ]S[iva kod Kladalca. Sr.
nov. 1869. 127.

KLADANCI, Kladanaca, m. pl. vis u Srbiji u
okrugu kneževačkom. Glasnik. 19, 299.

KLADANIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Niva u E^ladaništu. Sr. nov. 1875.
675.

1. KL A DAN, Kl&diia, m. grad u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 18. — U narodnoj
pjesmi našega vremena. A od Kladiia Bamo ba-
rjaktare. Nar. pjes. vuk. 3, 565.

2. KLIdAJ^, Kl^kdAa, m. vidi kladfia, krstina.

— U naše vrijeme u Lici. KlkčAs. ,der garben-
schober*. J. Bogdanović.

3. KLIdAJ^, kl&d£a, m. kladenac. Znaš li sele
kladaA vode hladne? Nar. pjes. iz Dalmacije. Đ.
Surmin.

KLIdAJStSk!, adj. koji pripada Kladhu. Kla-
dailiska nahija. F. Juki^ zem]. 33.

KLADAB, m. ime dvjema selima u Bosni, a)
u okrugu baiiolučkom. Statist, bosn. 39. — b) u
okrugu Done Tuzle. 90.

KLADABA, /. vodenica na kladama, u Posa-
vini. F. Hefele. — vidi kladarica.

KLADABČICA, /. Motacilla alba L. Prhovci
kod Vinkovaca. — vidi pliska, potokuŠa.

KLADABE, /. pj. selo u Hrvatskoj u županiji
bjelovarskO'kriŽevaČkoj. Bazdije|. 111.

KLADABI, m. pl. ime dvjema selima u Bosni.

a) u okrugu banolttČkom. Statist, bosn. 88. —

b) u okrugu Done Tuzle. 91.

1. KLIdABICA, f. u Vukovu rječniku: na ne-
kijem vodama vodenica koja ne stoji na lađi nego
na izdubenim kladama.

2. KLADABICA, /. nekakva g}iva. Kladarica,
vrst glive (Oraovica). B. Šulek, im. 145.

KLADATI, kiad&m, impf, vidi 1. klasti, od čega
postaje kao imperfekiivni glagol od perfektivnoga.

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. klA-
dajii, u aor. klddah, u ger. praes. klddajfići, u
ger. praet. klAdftvši, u part. praet. act. klidao;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sina. — Riječ je praslavenska, cUi se nalazi samo
složena s prijedlozima, isporedi stslov. -kladati,
rus. 'isjiEfl^RTh, češ. -klidati, po}, -kladać. — U
našemu se jeziku nahodi od xv vijeka, ali samo
u čakavaca: između rječnika u Voltigijinu (praes.
kladam kod klasti) i u SttUičevu Gponere, locare,
coUocare') s dodatkom da se nalazi u pisca La-
strica (?).

a. aktivno, u pravom i u prenesenom smislu (o
Čemu umnom). Na fie kladajući po srići ždribove.
M. Marulić 186. Kladaju na jednu trst spugu.
A. Komulović 68. Svitli ga (kapitana velikoga
od grada) duž klada izbrana umića kakono od
grada pravoga didića. Đ. Baraković, vil. 110.
Pasuć ofce svoje, za inh dušu klada. 116. Ka-
menom na kami svršeno i vreda i dubje z gra-
nami kladahu poreda, jar. 17. Ja kladati u po-
štenje i }ubiti Danijela. 71. Na me nepravde ne-
moj ponmu kladat. A. G^eorgiceo, nasl. 848. Što
gre s desna kladaš livo. J. Armolufiić 9. U
spomen ću sved kladati odkupnika moga tebe.
J. Kavai^in 33«. Pravdu neprav s mene tlači,
žena mužu vijenac klada. 44^. Eto t' kladam
za svjedoke nebo, zemju . . . 60*. Dobro *e svakom,
kad iz mlada jaram na se klada. 76«. Nek oholas
turska klada u svom štitu mač dvobodi. 292«.
Kad naglavnik i područnik, p&s i stolu na se
klada. 459^. Kladati, sUgati (po otocima). M.
Pavlinović. — Može značiti i pripovijedati, do-
kazivati (navoditi). 1 razloge klada sprida od
začetja Zadra grada. Đ. Baraković, viL 125. Svom

Digitized by

Google

KLADATI, a.

24

KLADENAC

je £apa viru dala što nim Sinun naprid klada.

1. Zanotti, en. 15. Li on isti mnozijein klada da
je Solin prvostola. J. Kavanin 117^. Kladam
Pavla i državjane apostole zem]e utrške, kipo-
klance ki Kumane i odpadnike ki Abarske obra-
tile. 307l>. — Nejasno je u ovom primjeru (uspo-
redi c, b) bhjj: Grdi ognenim koiiem vije, svitao
u slavi brže klada, zmiju otrovnu da probije. J.
Kavanin 269».

b. pasivno. Pod Aim su (pod gradom Vene-
cijom) kladani pali od lantića. Nar. pjes. iatr.

2, 99.

e. sa se.

a) pasivno. Svaki dan to bo)e klada se lipsi
red. Đ. Baraković, vil. 107. Tako gre, kad slip
sebe vlada^ kada se starijih svet pod noge klada.
M. Kuhače vić 77. — Prema znače nu: pripovije-
dati. Nij' Kostanca ki se klada velog otac Kon-
stantina. J. Kavanin 271h. Bi)ežnica Iliride i
inih držav pak se klada. 277b. Kvirin, Julij,
Filipov sin ki se klada. 298^.

b) refleksivno, aa) uopće. Prid Fedrigoni zlo-
tvor preda, -ki se protiv fiemu klada. Đ. Bara-
ković, vil. 180. — bb) s infinitioom, kao da znači
namjeravati. Hrvoe kad se kraje varat klada.
J. Kavanin 229b. Keću gledat ni ^rjed ada, ko
se sa mnom pecat klada. 449b.

KLADEĆE, n. oklady opklad, opklada. — U
nnše vrijefne u sjevernoj Dalmaciji. , Sinoć smo
bili na kladeću*. J. Grupković.

KLADE^jE, n. u Daničićevu rječniku: selo koje
je car Lazar dao Bavanici, bilo je negdje između
Kućajine i Morave (Mon. serb. 197 god. 1381).

KLADENAC, kladenca, w. puteus; fons, indi
studenac. — isporedi hladenac. — Akc. kaki je
u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nam. i acc. sing., i (fen. pl. kladenaca. — Riječ
je stara i stariji je oblik bio klad^zb (vidi kladez),
ali se davno javfa i mlađi oblik kladenbcb (vala
da je po afuilogiji pretna studenbcb), isporedi
stslov. klad^zb i kladenbcb, bug. kladenec, rus.
i£OA0j^BBhf isAAAlBBhf KAa^esL, Kcao^esK i KAa^enei^'h,
Ko^o^ei^'b. — Biječ je tuda, po svoj prilici iz
germanskoga jezika od riječi (kojoj nema po-
tvrde) *kaldingas, što bi postala od got. kalds
(novovnetn. kalt), hladan. — Između rječnika
u Mikafinu (kladenac, vrjelo, studenac ,fons';
kladenac, bunar, pu6 ,puteus'), u Belinu (»fon-
tana, fonte, luogo dove scaturiscono le acque^
,fons' ; kladenac izhitreni ,fontana artificiosa' ,fons
artefactus' ; liječni kladenci ,fonti medicinali'
,fontes medicati* 323a), u Voltigijinu (,fontana,
fonte* ,brunn*), u Stulićevu {,fons, puteus*), u
Vukovu (vide studenac s dodatkom da je stajaća
riječ), u Daničićevu (kladenbcb ,puteus'). — U
naše vrijeme samo u pjesmama. — Na dva mjesta
XVI vijeka ima nom. sing. kladenc (samo radi
stiha) : Milija neg li bor uz kladenc studeni. N.
Dimitrović 45. Oda ckla jedan sud ki često pu-
tuje na kladenc studeni, brzo se jur skuje. D.
BaAina 97. a) u pravom smislu, izvor ^ ali uprav
koji je u uskoj i dubokoj jami što može biti izdu-
bena i ograđena fudskoin rukom, |>a se iz iie voda
zahvata (vidi primjer iz Stefanita i Ihnilata i
Vukov); ali često znači i vodu što izvire uopće
iz zemfe (vidi Gundulićeve primjere), ili koja u
zgradi za to načinenoj izlijeva se ili baca u vis
(vidi Zuzcrićev primjer). U carev kladencb.
Glasnik. 11, 134. Livada na starymb kladeiibci.
11, 135. Na izvorb kladentcb. 13, 371. Na sredny
Kablarcb na izmaku na kladencb. Sr. letop.
1847. 4, 53. I povede jego zajecb vt noky kla-
denacb glbbokb i5elo. Stefanit. danič. star. 2, 274.

U i'iemu (lugu) tuj vode ix) bistrijeh kladencijeh.
N. Na|e§ković 1, 174. Od svud nam izviru kla-
denci od vode. 1, 225. Koji ti prikaza muža na
kladencu vrh gore Parnasa. 1, 300. Pristupi
k jednomu bistru kladencu. D. Banina ix^. Straž-
niče ki gledaš i b)udeš studeni kladenac. 28>*.
Učiniv na sridi kladenac jedan lip, da bude gojit
ga (dubje) . . . 87*. Na vrilu vuk pije, a paka
govori: ,Ovca mi kladenac vas mutan satvori'.
88b. Ovdi vila satira ohodi pri kladencu. A.
Sasin 132. Iza kladenca i vrela živoga vodu
crpe. B. Kašič, nasl. 117. Polak Garamanta ,j(^s
jedan kladenac; vode. M. Orbin 167. I one (rilr)
koje posred gora vode o zori tančac mili pri kla-
dencu u dubravi. I. Gundulić 13. Tih kladenac*.
romoneći zove svitlos dana draga. 28 — 29. Pri
kladencu gdi bistromu vazda zone trava mlada.
80. Sred dubrave gdi kladenac tih izlazi vrh
cvjetića i vrh trave. 350. Svak pod dubjem sretl
livada pri kladencih vjetrić ište. 403. Košuta
ga (jelena) slidom slidi gdje kladenac bistri vidi.
554. Nije kladenca gdi u )uvezni ne vode sc»
tanci izbrani. G. Palmotić 1, 30. Iskat lokvo
ostaviv kladenac. (D). Kladenci žedaju. iD?-
Poslov. danič. Raskošna i pitna kladenca. A. d.
Bella, razgov. 74. Umiva se u kladencu od pe-
rivoja. I. Đorđič, salt. xiv. Jelin ište drag kla-
denac. 135. Gdi vlaga od kladenca skrovena
bijaše, ben. 113. Trudan putnik ljeti hode nać
kladenac bistri uživa, pjesn. 57. Velik kladenac
meće u visinu rijeku vode. B. Zuzeri 210. Ne
hrli tako žedna košuta na svoj kladenac. V. 31.
Gučetić 120. Na kladenac hladne vode. Nar.
pjes. bog. 14. Kad prohode donijeti sa kladenca
vode hladne. 16. Izvadio si iz kamena kladenac
žive vode. L. Badić 5. ](je}en hlepi put kladenca
hladne vode. 108. Kladenci, to jest bunarovi.
I. Velikanović, uput. 3, 508. Uze glavu svetoga
Lazara, pa je nosi do vode kladenca, spušta glavu
u vodu kladenac. stajala je glava u kladencu lopo
vreme četrdeset leta. Nar. pjes. vuk. 2, 321.
, Studenac' i , kladenac' je ,bunar' (gdje se voda
zahvata ili vuče). Vuk, pism. 42. Sine gore, no
žaFte mu hlada bukovoga, ni kladenca vrela stu-
denoga. Oavetn. 2, 8. Išće hladna u gori kla-
denca. 2, 32. Obadva mladenca do bijurna do-
skaČu kladenca. 4, 30. Pa onda (vidiš) kladenac
pored koga jadi kakva tužna jadika. M. Đ. Mi-
ličević, međudnev. 46. — b) metaforički. Živ
kladence od jubavi. M. Vetranič 1, 25. Učenik
kladenac proli od suza. 1, 398. Od svake mi-
losti kladenac ti jesi. N. NaJeŠković 1, 114. Kla-
denac bi u gizdavih tvojijeh očiju bio meni,
brašno samo u s|)omeni tvojoj, ljepša vdl oda
svih. S. Boba|ović 20(>. Iz ovoga kladenca i
vrjela iziđoše različna progonstva. B. Kašić, in.
45. Ima se čestokrat svak utjecati k kladencu
i k vrelu od milosti, nasl. 270. Da sam dobrotu
tvoju, kladenac od svake milosti i dobra, pogrdio.
M. Orbin .3,35. KladonČe od milosrdja. I. Akvi-
lini 334. Isukrs je kladenac od svijeh dobara.
I. Đordić, salt. 59. Pet kladenac pusti s križa
po tvojemu cvijetju i travi. uzd. 65. Ovi kla-
denac svijeh milosti. B. Zuzeri 14. Uljezi u kla-
denac krvi Isukrstove. D. Bašić 194. Vrelo mi-
losti, kladence života. L. Radić 15. Ti si živi
kladenac vode one koje sam žedan. I. M. Matt^ji
18. Moje čame oČi, dva bistra kladenca. Nar.
pjes. vuk. 1, 171. — e) kao ime n\jesno (može
biti da je ovako i u prva četiri primjera kod a)),
aa) Koju od Dikla razrediše do Kladenca. P.
Kanavelić, iv. 149. — bb) u Srbiji, n. p. u okrugu
nleksinačkom. Niva kod Kladenca. Sr. nov. 1865.
578. — izvor u okrugu biogradskom. Glasnik.

Digitized by

Google

KLADENAC

25

KLADNIK

19, 171. — u okrugu jagodint^kom. Niva kod
Kladenca. Sr. ^nov. 18<i(i. 200. — u okruga po-
žnrcračkom. Niva kod Kladenca. 18G5. 34(>. —
Tri Kladenca, karaula u okrugu alehsinačkom.
M. Đ. Milićević, srb. 725. Iduii uz vrlo strmu
i u početku odveć uzanu kosu maloga crnoga
vrha, dospeva taj put na ovo bilo kod Kladenca
babo Roman ice. Glasnik. 48, 296. Na jedan sabat
odatle ima još jedan kladenac Antonijev. 297.
KLADENČAC, kladenčca, m. mdi kladen6ić.

— U Stnlićevu rječniku: ,fonticulus, parvus pu-
teus*. — nepouzdano.

KLADENCAN, kladončna, adj. koji pripada
kladencu. — V Stulićevu rječniku: ,fontanus'. —
nepouzdano.

KLADENČIĆ, m. dem. kladenac. — U Belinu
rječniku: ,fonticello, fontanella^ ,fonticulus' 323*;
u Voltigijinu: ,fontinello, fonticella' »briinnchen*;
u Stulićevu: v. kladenčac. — U naše vrijetne kao
mjesno ime u Srbiji u okrugu požarevačkom. Niva
u Kladenčiću. Sr. nov. 1868. 421.

KLADENČINA, /. augm. kladenac. — U naše
crijeme kao mjesno ime u Srbiji: a) u okrugu
jagodinskom. Vinograd u Kladenčini. Sr. nov.
1864. 210. — h) u okrugu kragujevačkom. l^iva
u Kladenčini. Sr. nov. 1874. 433.

KLADEN8KI, adj. koji pripada kladencu, kla-
dencima. — U Sttdićevu rječniku: ,putealis*. —
nepouzd<ino.

KLAdENE, n. c{jelo kojijem se klade (ndi 1.
klasti). — Stariji je oblik klađenje. — Između
rječnika u Stulićevu (,positio, collocatio*). — U
ovom 2>f^mjeru iz crkvene pjesme (,dies irae') kao
da znači: računane (polagane računa). Ne krati
mi jur prosćenja, daruj milost odrisenja, razlog
Bogu prav klađenja. Bemardin 181. M. Div-
ković, nauk. 190. (,Ju8te judex ultionis, donum
fac remissionis ante diem rationis').

KLADĆTINA, /. augm. 1. klada. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Junak misli
da je kladetina; kad se trže, ali babetina. Nar.
pjes. vuk. 1, 848.

KLADE V^jE, , n. i^ne mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Niva u Kladevju. Sr. nov. 1875.
967.

KLADEZ, m. vidi kladenac. — -e- stoji mj.
negdašiiega ^. — U kiiizi pisanoj crkvenijem je-
zikom XIII vijeka. Uglbbilb jesi kladezb. Zbornik
drag. sreć. 8. Jestb na meste tomb kladezb dvo-
ustb. 11.

KLADICA, /. d4'm. 1. klada. — U Vukovu
rječniku. — Množina kladice može imati i oso-
bito značehe. Kladice, 1. čini mi se da su dva obla
drva ozgo po pruću od brane, i to blizu sipaka.
2. kad se tara meće, onda se obje stative utvrde
na dvjema kladicama i zaglavcima dobro zaglave,
u Dobroselu. M. Medić. Kladice na čekrku. I.
Kršnavi, list. 62.

KLADIĆ, m. dem. 1. klada. — U Vukovu rječ-
niku.

KLADIJE, vidi 2. Klade.

KLADIK, m. predio kraj Save u bosanskoj
krajini pod planinom Grosarom. M. Ružičić.

KLADILA C, kladioca, m. čoijek koji se kladi.

— U naše vrijeme. Uzajmi jednome od igrača
ili kladilaca. V. Bogisić, zakon. 158.

KLADINA, /. augm. 1. klada. — U jednoga
2}isca XVI rijeka, a između rječnika u Jambreki-
ćevu kod klada. U kladinu giiilu stvori so nebog
vas. M. Vetranić 2, 119.

KLADITE^i, m. čovjek koji klade. — Najednom
mjestu XVII rijeka. Jero sam dobrih čiiieuji na-
prida kladite). A. Georgiceo, nasl. 224.

KLADITI, kladim, impf. vidi 2. klasti. — Samo
u Mikafinu rječniku: kladiti, klasti ,menestrare'
,tudiculo'.

KLADITI SE, kladim se, imjjf. pignore cer-
tare, vidi okladiti se, opkladiti se, od čega po-
stelje kao imperfektivni glagol. — Akc. se ne
mijena (aor. 2 i 3 sing. kl&di). — U naše vrijenie,
a između rječnika u Stulićevu (v. okladiti se) i
u Vukovu (,wetten* , pignore certo'). Kad sam se
jučer kladio sa onim mladim Lauš-ban o moga
kona dorata ... da te ja ne smem poslati. Nar.
pjes. vuk. 1, 589. Kladila se vila i đevojka: vila
dava silnovito blago, a đevojka sa ramena glave
koja ć' prije uranit na vodu. Nar. pjes. herc.
vuk. 196. Ar ne klana mali Radojica, van se
kladi mali Radojica da će lipu objubit divojku.
Nar. pjes. mari. 186. Divojka se s koAari kla-
dila da im hoće vsim koua ukrasti. Jačke. 149.
Evo se ja kladim u vino za svu ovu družinu.
Nar. prip. vrč. 206. Gđe sudbina izvojeva vojna,
o štono se nigda ne kladasmo, mi se bismo za
četiri vijeka. Osvetu. 5, 114.

KLADIV, adj. u Stulićevu rječniku: v. nakladiv.
— nepouzdano.

KLADIVAC, kladivca, m. dem. kladivo. — Sattu)
u Bjelostjenčevu rječniku : kajkavski kladivec,
mlatac, majičić ,malleolus' čekićić; u Jauhbreši-
ćevu: kladivec ,malleolus'; u Stulićevu: kladivec,
V. koračić s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjen-
čeva.

KLADIVO, n. čekič, malic. — Može biti riječ
praslavenska, isporedi stslov., novoslov., češ. kla-
divo. — Ne može se znati, postaje li od 1. klada
ili od 1. klasti; veća je prilika da postaje od
prvoga. — Samo u Bjelos^enčevu rječniku: kla-
divo kovačko, korać, mlat, čekić ,malleus, mar-
culus, malleus fabrilis, pyrobola, martulus^ 2.
kladivo dreveno ,tudes*. 3. kladivo veliko, veliki
mlat ,marcus' ; u Voltigijinu : ,martello' ,hammer' ;
u Stulićevu: v. korać 8 dodatkom daje uzeto iz
Bjelostjenčeva.

1. KLADNICA, /. vidi kladna, krstina. — ispo-
redi kladnica. — U naše vrijeme u ugarskijeh
Hrvata. Da b^ dal snopak po kabal pšenice, a
kladnica (zastava, križić, po onih stranah 20
snopov. F. Kurelac) po tri po četiri. Jačke. 295.

2. KLADNICA, /. list, cedufa kojom država
javfa da će platiti neku svotu novaca iz svoje
blagajnice. — Načiiieno u naše vrijeme (od 1. klasti
ili od klad). — U Šulekovu rječniku (,cassaschein ;
schatzkammerschein ; schatzschein').

3. KLADNICA, /. ime vodi i mjestu u Srbiji
u okrugu va}evskom. Livadu graniči reka Klad-
nica. Sr. nov. 1869. 7. ISTiva zovoma Kladnica.
1863. 514. — I kao ime selu. Od Vodice do sela
Kladnice. Nar. pjes. vuk. 4, 359.

KLADNIC, m. prezime. — Pomine se xviii
rijeka. Todor Kladnić rečen Latinin, slavni mej-
danžija. And. Kačić, kor. 486.

KLADNI DIO (DIJEL), m. ime brdu u Srbiji
u okrugu knežeračkom. Glasnik. 19, 298.

KLADNIK, m. mjesno ime.

a. roda u Hrvatskoj. — U latinskom spome-
niku XIII rijeka. ,Ad rivum nomine Kladnik^
Mon. ep. zagr. tkale. 1, 19. (1209).

b. Kladnikb. S[)om. stoj. 184.

c. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj.
Razdije}. 94.

Digitized by

Google

BXADNUTI 26

KLAdNUTI, kladnom, pf. vidi 2. klasti. Klađ-
nuti, izvaditi jela iz zdjele. ,Kladni mi graha u
zdjeku^ u Lici. V. Arsenijević.

KLAdNA, /. acervus; meta manipulorum. —
Akc. se mijena u voc: kladAo, kladne, i u gen.
pl. kladana. — Postaje od 1. klasti. — Od xviii
vijeka.

H. uopće f gomila, rpa. Tilo okrenuvši se u
šaku ucrvaiia smrdjiva gliba i u kladim crni
uglibani kostiju. I. J. P. Lučić, doct. 40. Na-
složio golemu kladiiu drva. M. Pavlinović, rad.
23. Kladila, svaka stvar naslagana ,meta^; go-
mila drva. ,Nanio sam veliku kladiiu drva'.
jMetui prid kuću na kladAu^ M. Pavlinović.

h. vidi krstina. — Jztneđu rječnika u Vnkotm
(,ein garbenschober* ,meta mergitum', cf. krstina).
Šego goda 1795 paša ot Beligi'ada bjaše posija'
mnogu pšenicu, pootima )udma iiive i sobra u
kladne. Glasnik. 21, 21. Gdje požeo i skolio
snopjo, Čini mu se nikog na nih nema, nije age
da mu kladne mrsi. Osvetn. 5, 9. Kladna, kr-
stina. M. Pavlinović.

KLADlifAČA, /.

a. Kladnača, vrst gjive. B, Šulek, im. 145.

b. KladnaČA, vrst ribe. Jasenovac.

KLADNE, n. u Vukova rječniku: u Bosni ili
u Hercegovini nekako mjesto s j^rimjerom iz na-
rodne pjesme: A od Kladna Ramo barjaktare.

KLADiSriCA, /. vidi kladiia, b. — Jamačno je
deminutiv, a isporedi i 1. kladnica. — U naše
vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Dok pod kladnicom
(križevi ili rastave žetelaćke, 20 snopov. F. Ku-
relac) vzdihuje. Jačke. 264.

KLADlillCE, /. selo u Dalmaciji u kotaru
spfetskom. Repert. dalm. 1872. 34.

KLADOKUB, m. selo u Srbiji (istočnoj). — Po-
mine se xv vijeka. U Braničevu selo Kladorubb.
Spom. stoj. 3. (1428—1429).

KLADORUBA, /. itne vodi i mjestu u Srbiji
u okrugu ušičkom. U Skrapež se ulivaju rećice:
Sjećica, Kladoruba ... M. Đ. Milice vić, srb. 581.
liriva u Kladorubi. Sr. nov. 1871. 61.

KLADORUBI, m. pl. mjesno itne. — U Dani-
čićevu rječniku : Kladoruby, manastir je Treskavac
imao zemje ,odb pute vlaškogo gredušte vh Kla-
doruby i vb Klbbasicu* (Glasnik. 11, 135. 13, 373).
to će selo biti i sada od Bito]a na jug kod mjesta
Florine, samo što ga ,Hahn, reise 49* i na karti
piše ,Kladorop'.

KL ADO VIT A, /. seoce u Bosni blizu Sasine (u
okrugu bihaćkom). Schem. bosn. 1864. 88.

KLADOVtiE, n. mjesto u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. l!riva u Kladovju. Sr. nov. 1866. 355.

KLADOVO, n. ime maloj varoši u Srbiji u
okrugu krajinskom. — Između rječnika u Vu-
kovu (,stadt und festung an der Donau, ostlich
von Orschova. einen kanonenschiLss ostlicher sind
die ruinen der briicke Trajans'. cf. K|uć). Kla-
dovo, varošica. K. Jovanović 124. Kladovo, na
10 sata severo-zapadno od Negotiiia, na Dunavu,
glavna je varoš sreza k)u6koga koji je po veli-
čini drugi u krajinskom okrugu, odmah više Kla-
dova na obali Dunavskoj stoji grad Fetislam.
varoš je Kladovo deo toga grada. M. D. Mili-
ćević, srb. 986.

KLADOVSKI, adj. koji pripada Kladovu. —
Između rječnika u Vtikovu. Kladf)vska (opHina).
K. Jovanović 124.

KLADURINA, /. auam. 1. klada. — U naše
vrijeme f a između rječnika u Vukovu. Devojkama

2. KLADE, a. *

perjano jastuke a momcima trule kladurine. Nar.
pjes. vil. 1866. 238.

KLADUROVO, n. itne selu u Srbiji u okrugu
pozarevaČkom. K. Jovanović 142.

KLADUROVSKI, adj. koji pripada Kladurovu.
Blladurovska (opština). K. Jovanović 142.

1. KLAdUŠA, /. mjesno ime.

a. Kladuša velika, trgovište; Kladuša mala,
selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, bosu.
48. — Naj prije u knizi xvii vijeka (ali vidi i
b), a između rječnika u Vukovu (,stadt in Tiirkisch-
Kroatien* s primjerom iz narodne pjesme: Sad
sam pošo u kršnu Kladušu, da ja prosim Mujinu
Hajkunu). (1577) uzeše Turci veliku Kladušu.
P. Vitezović, kron. 163. Te je šale u kršnu Kla-
dušu. Nar. pjes. vuk. 3, 107. Al' eto ti od Kla-
duše Muja. 3, 108. Nađe Todor sa Kladuše
Muja. 3, 160. Te je ša)e na tursku Kladušu.
3, 149. Četa se je mala podignula od Kladuše
od grada bijela. Pjev. crn. 175*. Ishodio na ešći-
Kladušu. Nar. pjes. juk. 127. Na Kladuši kla-
duškoga Muju. 127.

b. u spomeniku latinskom xv vijeka pomiiie se
gradac Kladuša što možebiti nije isto mjesto što
je kod a. ,Mathias rex castra Scrad, Bwsin, Kla-
dwsa, Ostervicza vocata et castella Gradecz et
Komogoyna appellata . . . Martino de Frangepa-
nibus iiovae donationis titulo confert'. Starine.
5, 117. (14(>4). — isporedi i kladuški, b.

2. KLADUŠA, /. vidi kladara, u Posavini. F.
Hefele.

KLADUŠANIN, m. čovjek iz Kladuše, e^. —
Množina : Klidušani. (1644) ban Drašković razbi
Kladušane. P. Vitezović, kron. 190. Razbi Turke
Kladušane. And. Kačić, kor. 480. Od Kladuše
Kladušanin-Zuka. Nar. pjes. vuk. 3, 263. Svi za
nima Turci Kladušani. Pjev. crn. 175*. Eto ide
sila Kladušana. Nar. pjes. juk, 203. Kiiigu gleda
Kladušanin Mujo. 226. Hej ! polako, Kladušanin-
Mujo! 430.

KLADUŠICA, /. iteka gfiva. Kladušica, Spa-
rassis Fr. (Janda, Marinković). B. Šulek, im. 145.

KLIdUŠKI, adj. koji pripada Kladuši.

H. vidi 1. Kladuša, a. O Mujago, kladuški so-
kole! Nar. pjas. juk. 202. I pred liima kladuš-
koga Muju. 319. Izletila kladuška gospoda. Nar.
pjes. marj. 97.

b. koji pripada možebiti drugome mjeMu Kla-
duši. — isporedi 1. Kladuša, b. — U spomeniku
XVI vijeka. Od meje kladuške. Mon. croat. 335.
(1579).

KLADUŠNICA, /. itne selu u Srbiji u okrugu
krajitiskom. K. Jovanović 124.

KLAĐAR, m. itne tnjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Niva u Kladaru. Sr. nov. 1861.
316. — Biče isto tnjesto i Kladari. Niva u Kla-
đarima. Sr. nov. 1863. 462. — isporedi i Klađer.

KLAĐATI, klađam, impf. vidi kladati. — Sa
se (refleksivno) u poslovici dubrovačkoj xvii vijeka
gdje se, jatnačtio krivo, tumači: klati. Bog Judi
stvara, a sami se kladaju (ko|u). (D). Poslov.
daniČ.

1. KLADE, n. vidi sloga. — U Stulićevu rječ-
niku: (sa starijim oblikom) kladje ,concordia,
junctio'. — nepouzdano.

2. KLADE, n. ime tnjestima.
a. sa starijitn oblikom Kladije u Daničićcvu

rječniku: Kladije, selo ,Kladie* (ako je dobro pre-
pisano) s gradom K)učem kra} bosanski Tomaš
Ostojić dade sinovima vojvode Ivaniša Dragišića
1446 (Mon. aerb. 439).

Digitized by

Google

2. KLADE, b.

27

KLAKOVIT

b. selo u Hrvatskoj u županiji zaifrehackoj.
Bazdije). 81. — Može hiti da je isto što se po-
tniiie xvi vijeka (sa starijim oblikom Kladje). U
Kladjii. Mon. croat. 327. (1555).

I*. Klade novo i staro, diHje puste u Slavoniji
u županiji virovitičkoj. Razdijej. 184.

đ. n^jesto u Srbiji u okrugu knezevačkom. Branik
u Kladu. Sr. nov. 1872. 656.

KLAĐŽNE, n. djelo kojijem se ko kladi. — U
Vukova rječniku.

KLAĐE&, m. ime i^jtstu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Livada u Kladom. Sr. nov. 1875.
6-19. — Može biti da je isto što je na drugom
mjestu pisano Kladur. iSfiva u Kladuru. Sr. nov.
1863. 113. — isporedi Kladar.

KLAĐUE, m. vidi Klader.

KLAI'RATI, klafram, impf. brbfatij bUbetati^
stucati. — isporedi klafuriti, klaprnati. — U naše
vrijeme u Istri. Pak moraju doca klafrat tali-
janski. Naša sloga. god. 10, br. 4, str. 15. —
Ima i u novoslovenskom klafrati i klafar, brbfalo ;
ovo će biti od novoslov. klafati koje je opet od
iiem. (u bavarskom govoru) klaifen (isporedi i
nefn. klaffen, štektati, i klappem, klopotati).

KLAFTAE, klaftra, m. hvat, iiem. klafter. —
isporedi klafter. — U naše vrijeme u Istri.
Klaftar, hvat. Naša sloga. god. 5, br. 5, str. 15.
i u Šulekovu rječniku: ,klafter'.

KLAFTER, m. vidi klaftar. — U Bjelostjen-
cevu rječniku: klafter, sežen ,orgia', gdje može
biti da e stoji po kajkavskom govoru mj, štokav-
skoga a; ali se i drugdje kaže klafter, klaftera.

KLAFUBA, m. čovjek koji klafuri. ■— U Bje-
lostjenčevu rječniku: klafura, tlapa, sprdalo, go-
vorko ,blatero, locutulio, loquax, archita, crepi-
taculom, citeria loquacior*, v. rečjiv; u Jambre-
šićevu: u latinskom djelu kod r(ječi blatero; u
Stuličevu : v. govorko s dodatkom da je uzeto iz
Bjelostjenčeva. — Ima ista riječ i u novosloven-
skom jeziku.

KLAFURENSKE TRATINE, /. pl. poje u
Lomnici.

KLAFURITI, klafurim, impf. vidi klafrati. —
U Bjelosijenčevu rječniku im^: cakolim, v. kla-
furim i onde ostala, ali riječi klafurim nema na
svom mjestu, i u Jambrešićevu: u latinskom dijelu
klafurim kod blactero.

KLAFUR^IV, adj. brbjav. — isporedi klafura,
klafuriti. — U Bjelostjenčeva rječniku: klafur-
)iva žena, krakor}iva, zaprdaća ,linguacula, gar-
rulaS i u Stuličevu: klafurjiva žena, v. govoruša
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva.

KLAIĆ, m. prezime (vaja da bi trebalo pisati
Klajić). — Vrlo obično u naše vrijeme. D. Avra-
mović 263—264. Marko Klaić. Rat. 325. — Vrlo
obično i u Dubrovniku (gdje se kaže i KJajić) i
u Hrvatskoj.

BJjAJ, adj.(?), kad djeca nijesu dobra, a naiđe
kakav stranac, odmah straši djecu, da će ih za-
klati, pa izvadi nož iza pasa ih pasdače, pa otvo-
rivši ga tare liime o dlan kao da ga oštri, a pri
tome govori: ,Oštar bio, klaj bio, klao djecu kao
i do sada!^ u Dobroselu. M. Medić. — Načiiieno
od klati.

KLAjIĆ, vidi Klaić.

KLAJIĆI, m. pl. selo u Srbiji u okrugu to-
pličkom. M. Đ. Milićevio, kra}. srb. 387.

1. £XAK, m. vidi vapno. — Miklošič misli da
je postalo od stvnem. chalch (novovnem. kalk),
kako i jest bez šumne goriiolui. i donoluž. kalk.

i lit. kalkis; ali za naš jezik mislim da je su-
mnivo. pošto se ova riječ nalazi u našega naroda
osobito na zapadu, vafa da je romanska riječ od
lat. calx (uprav od acc. calcem), vidi kod ke-
lomna; radi drugoga k vidi kimak. — Od xvi
vijeka (vafa da i primjeri u F. Miklošić, lex.
palaeoslov.* nijesu stariji), a između rječnika u
Mikafinu (klak, japno ,calx, caementum'), u Be-
linu (,calce o calcina, materia nota per fabricare*
,calx* 158l>), u Stuličevu (,calxO, u Vukovu (,der
kalk' ,calx', cf. kreč s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori i s primjerom iz narodne pjesme : Bis6
grada tri godine danah, ne odbiše klaka od ka-
mena). Nosite klak i kami i drevje i pržinu.
Pril. jag. ark. 9, 146. (1520). Zida ni klaka još
nitkor ne znaše. M. Vetranić 1, 7. Da ie naj
veća muka naći japna ili klaka. B. Kašic, per.
12. Ukopano u klaku i japnu. fran.- 207. Spra-
vivSi klak i japno. rit. 276. Put snježana neka
jo meni, vas se izmazah klakom bijelim. I. Gun-
dulić 156. Grade kuću brez klaka. M. Radnić
54b. OborivŠa kuću. što ostaje nego rasuti klak
i svezana od zidova? 316^. Bez klaka stijena
čini medu a ne mir. (D). Poslov. danič. Da ko-
ja godi zgrada bude s ne klakom združena i po-
mazana. L. Terzić 224. Luci (na nebu) vrh kih
stere bulta jaka drobnijeh stinčić, zlatna klaka.
J. Kavanin 481 ». Počivaše na oštru sagu pro-
strtu vrh tvrda naloga od klaka. I. Đorđić, ben.
30. Zapovidi da se Jura baci u jednu peć uže-
ženu za klak činiti. F. Radman 16. S vodom...,
klakom iliti vapnom, to jest krečom i s piskom
učini maltu. I. Velikanović, uput. 3, 486. Ra-
botnici pripravjaju kamene, klak, drvja. J. Ma-
tović 183. Ni odbiše klaka od kamena. Pjev.
cm. 126b. Udariše u gradsku kapiju, ne odbiše
klaka od kamena. Nar. pjes. horm. 1, 127. Ne-
kakav vaš dušman prošle noći došao pa mi za-
mazao klakom ozgo moje pismo. Nar. prip. vrč.
132. Gonio se)ak magare i na nemu klak. Bos.
vila. 1892. 75. Razvaline i gomile kamena u
klaku. S. Lubiša, prip. 29. Kaže se i u Lici. M.
Medić. — jRadi ovijeh primjera vidi živ, gasiti,
peći: I svrhu rana metnut klak živi s vodom
soli. P. Posilović, nasl. 129«. Klak živi ,calce
viva' ,calx viva'. A. d. Bella, rječn. 158b. Mrtva
su ga položili u jednu skrinu življem klakom
napućenu. B. Zuzeri 406. Skrinu živoga klaka
nasuše. J. Banovac, pred. 142. Metni u vino
malo živoga klaka. J. Vladmirović 25. Va|a ga
spaliti živijem klakom. vS. !^ybiša, prip. 238. —
Klak ugašen ,calce smorzata' ,calx temperata'.
Klak neugašen ,calce viva' ,calx viva*. — Klak
pečen ,calce ben cotta' ,calx cocta*. A. d. Bella,
rječn. 158b. — Neobična je množina što se na-
lazi u jednom primjeru : (Ogan) da im peče, da
im kuha klake, lonce, smoke, kruha. J. Kavanin
567'«. — Ne posve u i^tom smislu. Klak, ime
lijepu, što se pravi od ilovače i primiješane p|evo
za zidane peći i pećnaka. u Prigorju. F. Hefele.

2. KLAK, m. selo u Bosni u okrugu sarajev-
skom. Statist, bosn. 18. ^

KLAKAR, m. selo u Bosni u okrugu bano-
lučkom. Statist, bosn. 41.

KLAKARJE, n. selo u Slavoniji u županiji
požeškoj. Razdije|. 122.

KLAKE, /. pl. selo u Hrvatskoj u žujjaniji
zagrebačkoj. Razdije|. 82.
KLAKNUTI, vidi kleknuti.

KLAKOVIT, adj. (kamen) od kojega se čini
klak. — Načineno u na^e vrijeme. Klakovito ka-
meAe G^alkstein'). Zbornik zak. 1853. 897.

Digitized by

>JoogIe

KLALAC

28

1. KLANAC, a.

KLALAC, klaoca, m. onaj (u jedinom primjeni
vuk) koji ko\c, — xvii vijeka. Vuk je živina
prjevar|iva, drugo klalac, tretje poždrlac. M. Điv-
ković, bes. 467^.

KLAMA, /. nejasna i sumniva riječ u sporne-
meniku xvii ili xviii vijeka, moglo bi biti i mjesno
im^j ali drug^e nije potvrđeno. Đo Slabine su
Mrazovci, to je as careva^ zem^e su KostajniČana
koji su u Banoj Luci, a Mlečanica, to je as carev,
a moja klama (ili Klama?). Starine. 12, 24. (oko
(jod. 1696—1703).

KLAmALICA, m. i f. čefade (muško i žensko)
kao klatnalo. — U tuiše vrijeme u Lici. ,Cuti,
seoska klamalico, nikad u kući nijesi^ J. Bogda-
nović.

KLAMALO, m. ša|iv naziv za čovjeka koji
vavije nekud klama (ide klamićući). — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KLAMANE, n. djelo kojijem se klatna. J. Bog-
danović.

KLAMATI, kl&mam, impf. vidi klamitati. —
U naše vrijeme u Lici.

n, vidi klamitati, a. ,Klama mi žitia na jednom
kolu, moram je presjeći*. ,Vidi se da e omrša',
kad onako sva roba na nem klama'.

b. vidi klamitati, b. ,Edva evo po ovom vre-
menu klamam^ J. Bogdanović.

KLAMA V, a(ij. koji klama. — U naše vrijeme.

— U Šulekovu rječniku: (kod locker) klama vo
uže ,ein lockeres seil'; (kod los) klamav klinac
(čavao, ekser) ,ein loser nageP.

KLAMFAE, m. vidi klampar. — U Bjelostjen-
Čevu rječniku: ,bractearius, bracteator, bractea-
rius 1. laminarius faber*, i u Stulićevu: ,battiloro*
(zlo tuinačeno po latinskoj riječi), ,bractearius*
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva.

KLAMItAJStE, n. <ijelo kojijem se klamiće. —
U Vukovu rječnika.

KLAMItATI, klimfčem, impf. vacillare; nu-
tare. — viporedi klamati, klimati. — - U naše
vrijeme, a između rjeaiika u Vukovu (1. ,wackeln'
,nuto'. 2. ,wackeln' ,agito').

a. vacillare, moveri, labare, fufati se, micati
se, kad što nije zabodeno ili uopće pričvršćetio n^
svom mjestu kao što treba, n. p. klinac (Čavao) u
svojoj rupi, zubi u desnima, pa i klobuk na glavi
(kad je preširok), crevfa na nozi itd. Kao ba-
bini zubi. (Kad je što slabo i klamić«). Nar. posl.
vuk. 129. — U Vukovu rječniku stoji (u svijem
izdanima) : ,agito* 2)o Čemu bi bio prelazni glagol
ali vafa da je štamparskom griješkom mj. ,agitor^

b. nutare, klimati, n. p. glavom, ili fulati se
cijelijem tijelom (kao pijan), pa i hoditi tako kli-
majući.

KLAMItAV, adj. koji klamiće, vidi 2. klapati,
a na kraju.

KLAMKATI, klamkam, itnj)/. u zagotieci na-
šega vremena, vala da je dem. klamati. Turska
kapa iza brda klamka (i klapka, od klapkati).
odgonetaj: mjesec. Nar. zag. nov. 129.

KLAMPAR, m. vidi limar. — usporedi klamfar,
klanfar. — Od nem. klempner (srvnem. klampfer).

— U naše vrijeme u Lici. Klamparom zove narod
onog zanagiju, koji od lima, ili inog bleha razne
stvari i posuđe izrađuje, kao: zaklopce, kante,
lućerde, limice itd. J. Bogdanović.

1. KLANAC, kldnca, m. angustiae, fauces, tijesni
put (ili uopće tijesni prolazak) medu dva brda,
dvi^je visine, ždrijelo, gudura; noj češće se upo-
trebiava kao strategična riječ za mjesto kuda
vojska nikako ne može ili jedva može ^irnći kad

8u neprijatefi na visinaina sa strana, u Mtkafinu,
u Belinu, a i u Voltigijinu rječniku ima zna-
čene: maleni uski put ili stranputica, ali se ovo
dosta ne potvrđuje pri^njerima. — isporedi klanac.
— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. i acc. sing, kldnac, voc:
klance, kl&nci, gen. pL klanaca. — V. J(igič (archiv
fur slav. philolog. 2, 397) pa i F. Miklošić (tret
und trat. 24; etymol. w6rterb. 117) misle da je
srodno s lit. kalnas, let. kalns, brdo ; onda bi
mogla biti i indoevropska riječ, isporedi grč. xo-
lavTj. xol(ji}p6s, brežufak, lat. coUis (n\j. colnis,
vidi K. Brugmann, vergl. gramm. der indogerm.
sprachen. 1*, 368), got. hallus, hrid. samo je kod
toga čudnovato što ove riječi nema u drugijem
slavenskijem jezicima, već samo u našemu i u
novoslovenskom (klanec), a ne znam ima li je u
bugarskom. — Od xv vijeka, a između rječnika
u Mikafinu (klanac, uličica ,callis, semita^ i kod
stranputica), u Belinu (,calle, via stretta' ,semita'
160* ; ,8entiere* ,trame8* 668*; ,8tradella* ,semita*
711»; ,viottolo, via stretta e non maestra* »se-
mita^ 768b), u Bjelostjenčevu (v. klanec), u Vol-
tigijinu (,sentiero, viottolo, coUe, stradella' ,fus8-
steig, fusspfad'), u Stulićevu (klanac ,passo stretto'
,semita*), ** Vukovu (,der engpass' ,angusta via'
8 primjerima iz narodnijeh pjesama: Od kuda
su klanci po naj tješni. Da uhodi klance i bo-
gaze).

a. u pravom smislu. Ner da bjudu droma i
klance zaskoče, i gdi je proloma da zavale ploče.
M. Marulić 19. Postavi se stati na nikom klancu,
V kom razbijahu vsakoga. Transit. 262. Da boje
obajdu kamenu onu )ut, jeda si iznajdu ki klanac
ali put. H. Lučić 217. Eto ju (košutu) pak sritih
u klancu srićom mom. P. Zoranić 11». Spije,
klanci, luzi. Đ. Baraković, jar. 13. Da se ne ide
tukući, obijući klance, sela, župe, gradove i mnoge
razlike strane. M. Alberti iii.. Na sve klance,
na sve pute straže uzmnoži. G. Palmotić 2, 23.
I da za to kraćijem puti potrebno je otrčati, da
na klancu neke od juti moć budu ih pričekati.
J. Palmotić 190. Eliakim čini čuvati klance
tijesne od planina. M. Radnić 362*>. Nugle i
klance iskah svuda. I. Zanotti, en. 50. Pak se
napuniše ravnice i klanci. skaz. 21. Putnici...
većma se paze i obziraju kada su u klanci. S.
Margitić, fal. 153. Svim da otvora bez pjeneza
klanac klijeski. J. Kavanin 87». U stine i za
klance sakriveni. 135b. KlAnac ,insidia, passo
cattivo'. S. Budmani 418h. Vraćajući se veseli
natrag, dočekaše ji neprijateji među jednim pla-
ninam u tisnim klancim, i na ne iz busije uda-
rivši razbiše ji. And. Kačić, razg. 81—82. Po-
znajući dobro, da Amega za sve arbanaške klance,
busije, zaside i privare znadise. 117. ^ute klance
Turci prijezdise. 262*. Prez lumbarde zapri klance.
M. KuhaČević 147. Stupi na jedan klanac. L J.
P. Lučić, razg. 45. Dobro znadeš klance i bo-
gaze. Nar. pjes. vuk. 4, 50. Od kuda su po naj
tješni klanci. 4, 254. Tu su Turci klance pova-
tali. 4, 338. Teno klance čuva od hajduka.
4, 389. I na klance stavio pandure. 4, 498. A
na tvrdi klanac naćeraše. Ogled. sr. 54. Jal'
ćem' oba klanac zavaliti. Nar. pjes. juk. 234.
Doći će vranac u tijesan klanac. Nar. posl. vuk.
69. Kim se društvo pohvali, brže klanac zavali.
133. Tvoja raja može da te hrani, pa stalo je
za hajdučke klance. Osvetn. 1, 14. A sa mnom
će polovina poći, da uskočke pregledamo klance.
1, 29. Pa i mene Muja srazit šĆAŠe, pa zavali
negdje klanac Muja. 2, 11. A oni su prisjednuli
klance. 2, 55. Jer su turski vardali ulaci da su
vlasi zavrnuli klance, 2, 112. U nerodnu klancu

Digitized by

Google

1. KLANAC, a.

29

KLAl^ALAC

litiČevu. 3, 34. Drž' se klanca po više Nosdara.
3, 100. Gdje god znadeš za ubojne klance. 3, 123.
Eno kneza Evgenija kojeg još danas klanci i
mostovi uz Bosnu spominu. M. Pavlinović, razg.
2.5. Ban Derenčin, začuv da se Jakub paša vraća,
zakrči mu klance. 38. — vidi i jadikov i jadi-
kovac.

b. u metaforiikom stni^lu. A hudobe će sve
klance zasjesti mu da ne uteĆe. B. Zuzeri 37.
Prid paklom stoji Božija pravda oružana čeka-
jući na klancu ondi grešnike. 337. Zatvoriće
(đjavao) sve pute i klance, kud ste mu utekli.
J. Banovac, razg. 186. Piša svomu sinu: ,Ti si
sad doprao na klanac života, s kojega va}a na
desnu ol' na lijevu^ M. Pavlinović, rad. 84. Tr-
govini propita Tegetov klance. 86.

e. ti prenesenom smialUj stane u kojemu čefa4e
nema kud kamo da pobjegne, i takovo duševno
stane, osobito čas smrti. Ako si kad vidil človika
umriti, pomisli da ć i ti na ta klanac priti. A.
Georgiceo, nasl. 57. Ne more se reći zaisto da
ostavlaju grihe, nego veoma većma da grihe (sic)
oata.y\&(ju) iiih zašto jesu na taki klanac došli.
P. Posilović, nasl. 3b. Doveden je do klanca.
(D). Poslov. danić.

2. KLAnAC, klinca, m. blato, kao, glib. —
Akc. je kao kod 1. klanac. *~ Va}a da je ista
riječ što 1. klanac (jer je često u ovakovome klancu
mnogo blata). — U Vukovu rječniku: ,koth* ,lutum'
s primjerom: Klanac do kojena.

3. KLANAC, Kldnca, m. mjesno ime. — Biće
ista riječ što 1. klanac.

a. u Hrvatskoj, a) u županiji ličko-krbavskoj.
aa) selo. Bazdije}. 37. — bb) tri zaseoka. 31.
34. 37. — b) u županiji tnodruško-rijei!koj. aa)
dva sela. 59. 62. — bb) Bijeli Klanac, selo. 58.

b. pusta u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije}. 135.

4. KLANAC, Klanca, m. ime muško. — U na-
rodnoj 2)jesmi našega vremena. Brže sitnu ki^igu
napisali staru Klancu sivome sokolu. Pjev. cm.
312*. I star Klanac poskoči na noge. dl2b.

KLAnCAJStE, n. (Ujelo kojijem se klanca, — U
Vukovu rječniku.

KLANCATI, kl&ncam, impf. moriti se idući.
— Može biti da je dem. klamati. — isporedi
klančati. — U Vukovu rječniku: ,sich mude ge-
hen' ,fatigari eundo^

KLAnCOŠ, m. vidi tancoš. M. Medić.

KLANČAC, klanČca, m. dem. 1. klanac. —
Satno u Bjelostjenčevu rječniku (vidi kod klaAčac)
i u Stulićevu: ,parva semita'.

KLANČATI, klančam, impf. idući klapati ži-
votom : mlavo če)ade klanca ; u mraku se klanČA.
M. Pavlinović. — isporedi klančati.

KLANČEV, adj. koji pripada Klancu (vidi
4. Klanac). Svako pozna Klančeve topove. Pjev.
cm. 312b.

KLANČICA, /. vidi 1. klanica (uprav je de-
minutiv, isporedi klaničica). — U naše vrijetne.
Čim će pregraditi kuću perdom ili pleterom, ili
avliju ili obor medom, ili klančicu zidom, (u
Hercegovini, u Crnoj Gori, u Boci kotorskoj).
V. Bogišić, zbom. 342.

KLANČIĆ, m. dem. 1. klanac. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stulićevu (uz klančac). ,Lako
'e pro ovog klančića prijeći, ali treba junak koji
će se uz onu veliku klanČinu uzvući^ J. Bogda-
nović.

KLAnČINA, /. augm. 1. klanac. -- U naše
vrijeme, Neš se pro ove klančine prevući. J.

Bogdanović. — vidi i kod klančić. Ovako se zove
i vrh kod Lica.

KLANFAB, m. vidi klamfar. — U Šulekoru
rječniku : ,klempner'.

KLANFAEI, m. pl. ime Selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj. Bazdije). 48.

KLAnFATI, klinfam, impf^ vidi klafati. — U
naše vrijeme u Istri. Klanf&t ili frfjat, n. p. pak
ćeš poć to klanfat okole. u Voloskome. F. Simčić.

1. KLANICA, /. stabulum, vidi košara. — Akc.
se mijena u gen. pl. klanica. — Može biti da
postaje od korijena glagola klasti. — U naše
vrijeme (ali vidi i klaničica) u Bosni, a između
rječnika u Stulićevu (,foenile', isporedi pojata) t
u Vukovu (vide košara s dodatkom da se govori
u Bosni). Kabanica kuća i klanica. Nar. pjes.
petr. 3, 268. Tavnica mi kuća i klanica. 3, 417.
Iz toga čardaka naprav)ene su današi^e kuće i
klanice. Bos. vila. 1887. 316. A ovce su blečale
u klanicama. 1892. 293.

2. KLAnICA, /. domaća životina (ovca ili koza)
što se hrani da se zakofe. — Postaje od j^art.
praet. pass. klan glagola klati. — U naše viijeme,
a između rječfUka u Vukovu (ovca koja će da
se koje ,das stechschaf ,ovis ad cultrum desti-
nata' s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
S nama postupaju kao s ovcama klanicama. Đ.
Daničić, psal. 44, 22. Ovako veli Gospod Bog
moj; ,Pasi ovce klanice'. zah. 11, 4.

3. KLANICA, /. vidi pokoj. — Postaje kao 2.
klanica. — U jednoga pisca našega vremena. Tu
je tada bila strašna klanica između Huna koji
napadahu i NiŠev)ana koji grad brai^ahu. M. Đ.
Milićević, kra). srb. 88.

4. KLANICA, /. itne selu u Srbiji u okrugu
vafevskom. K. Jovanović 100.

KLANIČICA, /. dem. 1. klanica. — U jednoga
pisca (Bošnaka) xviii vijeka. Potribito im bi
savrijeti se prid gradom u jednoj špi|ici, da rečem
klaničici, gdi običavaše imaAe plandovati. F.
Lastrić, od' 384.

KLANOVAC, Klanovca, m. mjesno ime u Sr-
biji u okrugu kragujevačkom. Livada u Kla-
novcu. Sr. nov. 1861. 316.

KLAlSr, m. vidi klaiiane. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Merkur s Gracijama u istom templu
klan primaju. J. KavaAin 357». Svjet naš uči
ih riječi hitat, i Isus, Mariju klaAem čitat. 5051*.

KLAli^A, /. vidi klai^ane. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Kada Aman bijaše pomilovan od
kra)a Ašuera, bijaše klaiia i svak mu prigibaše
kolina. M. Radnić 202h.

KLAiStAC, klduca, m. vidi 1. klanac. — Samo
s kajkavskijem oblikom klanec u Bjelostjenčevu
rječniku : klaAec, klanac ,vallis, valles', v. dolica.
2. ,semita. augusta, clivosa, via clivia* ; u Jam-
brešićevu: ,callis, angiportus*; u Stulićevu: v.
klanac s dodatkom da je uzeto iz Habdelićeva.
— I kao mjesno ime. Klanec, trgovište u Hrvat-
skoj u županiji varaždifiskoj. Bazdije). 93.

KLANAČNO, n. mjesno ime. — Vdfa da bi
ovako glasilo po štokavskom govoru, nalazi se
satno kajkavski oblik Klaiiečno, selo u Hrvatskoj
u županiji varaždinskoj. Bazdije). 100.

KL ANAL AC, klanaoca, m. čovjek koji klana
ili se klana. — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,adoratore, colui che adora' ,ado-
rans* .S7»; klai^alac od nebogova, klaAalac kri-
vijeh bogova ,idolatra e idolatro, adoratore d'idoli*
,idoloram cultor' 374*) g(ije se naj prije nahodi,

Digitized by

Google

klaiStalac

30

KLAPATI, 1, b, b).

u BjeloH^jenčevu (vidi kod klanavac), u Stulićevu
(kla&alac i griješkom klanaoc ^rovereii^, adorans,
colens').

•. uop6e. Ulizaoci i klanaoc i pape rimskoga.
A. Kanižlić, kam. 270.

b. 0 vjeri. Budući toliki kipa ovoga klanaoci.
F. Lastrić, test. ad. 36*. Krivih bogova klaAa-
oce obraćajući. A. KaniŽlić, fran. 220. Klaiiaoci
Jesusovi. S. Kosa 34^. Pravi klanaoci klanaće
oca duševno. 57^. Klaualac kipa. 158*>. Stari
Bim}ani, lUhovi (satira) klanaoci. M. A. ReJ-
ković, sat. A5l>. Da je ovaj obićaj od ovih krivih
bogova i od Aihovih klanaoca svoj početak dobio.
A7*. Klanaoci Boga nebeskoga. A. T. Blago-
jević, khin. 57. Nazivamo se pravi klaAaoci
Božji. B. Leaković, gov. 201.

1. KLAIStALICA, /. žensko čefade što klana ili
se klana. — U Belinu rječniku : .adoratrioe, colei
che adora' ,adorans* 37», i u Stulićevu (uz kla-
nalac).

2. KLAISTALICA,/. vidi dale. — Unane vrijemej
a između rječnika u Vukovu (,eine art lieder der
blinden, mit denen sie auf der erde sitzen und
almosen bitten' ,cantus quidam coecorum eleemo-
synam mendicantium*). U Srijemu, u Slavoniji,
u Bačkoj i u Banatu slijepci naši slabo znadu
junačkijeh pjesama, nego pred kućama stojeći
pjevaju pjesmice pobožne da bi nima ]ude na
podjelu pobudili, a na saborima (kako kod crkava
i kod manastira, tako i po varošima i po selima
na panađurima i o praznicima) posjedaju na zemju,
pa kao pjevajući uz gusle mole da im se što
udijeli, prve ove pjesmice zovu oni ,pretkućnice'
(ili ,pretkuti\ice', što se pjevaju pred kućama), a
druge ,klanalice' (kojima se Judima ,klana^ i moli).
Vuk, nar. pies. 1, 127.

KLAIStaNE, n. cijelo kojijem ko klana ili se
klana. — Stariji su oblici klaAanije i klaname.
— Između rječnika u Mikafinu (klaAanje), u Be-
linu (klai^anje ,adoratione, Tadorare' ,adoratio^
37»^, u Bjelos^jenČevUf u Jambrešićevu, u Volti-
gijtnUf u Stulićevu, u Vukovu, u Daničičevu (kla-
nanije ,inclinatio').

II . uopće. MnožbstvomB klananija padajuštee
udy. Domentijanh 44. (Farizeji) jube prva po-
sajenja na večerah i prva sidinja u crikvah i
klananja na trgu. Bemardin 37. matth. 23, 6—7.
Ona klai^anja i prignutja kolin. P. Badovčić, nač.
418. Gospojam od klai\anja harač daju. P. Ka-
na velić, iv. 419. Za ukloniti se od mlogih po-
zdrava i klanai^a. A. Tomiković, živ. 28o. A
puci im zasluge priznaju sa klananem i sa po-
šti vanem. Osvetn. 2, 25.

b. 0 vjeri. Da je u Jerusalemi misto od kla-
nanja. Bernardin 49. joann. 4, 21. Ne primke
Bog tvojego klai^nija. Pril. jag. ark. 9, 147.
(14<)8). Idolatrija aliti klauanje stupom. M. Orbin
28. Lakomost jest kakono jedno klauanje idolsko.
I. T. Mmavić, ist. 168. Gdi god je Isukrst, do-
stojno jest, da mu se klanane čini. I. Velikanović,
uput. 3, 53. Od klanaiia Božjega. J. Matović
XVI*. Da sama crkva ima pravo klaAane posve-
tilista. 91. Obratili bi se svi )udi na klanane i
častene pravoga Boga. 325. Zazivauem svetijeh
i s klaAanem relikvija. 331. — U Turaka. Kad
svrše klanane i iziđu pred ^miju svi ga jedno-
glasice zapitaju. Nar. prip. vrč. 90. Više vaja
dan klai^ana jedan. P. Petrović, gor. vijen. 34.

KLATStARIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. Vinograd u BUaAariću. Sr. nov. 1875.
134.

KLAl^AŠ, m. vidi klanalac, b (s nekijem pre-
ziranem). Ne kla^a se ujedno Bogu i vragu, ah

jao! ovakovi klanaša jest danas pun krstjaiiliik.
D. Kapić 68.

KLAI^ATE^i, m. vidi klanalac. — U Stulićevu
rječniku.

KLAl^TATE^ilCA, /. vidi klanalica. — U Stu-
lićevu rječniku.

KLA&ATE^iNICA, /. na dva mjesta u ruko-
pisu XV vijeka s razliČitijem značenem : na prvom
mjestu znači što klanane, b, na drugom što kla-
nalica. ,Ča to činiš?' ,Ovo klaiiatejnicu Bogu
činu*. . . . , Lukava Bogu klaAateJnice, ne primje
Bog tvojego klai^anja^ PrU. jag. ark. 9, 147.
(1468).

KLAIStATI, klaii&m, impf, iterativni glagol
prema kloniti;- oblik je aktivni po svcj prilici
mlađi od refleksivnoga klanati se koji je obićfiiji

i u drugijem slavenskijem jejsicima. — Akc. se tte
mijena (aor. 2*3 sing, kl&iia). — EijeČ je pra-
slavenska, isporedi stslav. klanati i klanati s^
rtis, KaaHATkCfl, pof. ktaniać i klaniać si^; nije
posve isto češ. Idančti (praes. klanim) i klaneti
se, gori/ioluz. kloi^eć, doikoluž, kloniš se.

1 . aktivno. — Iznađu rječnika u Belinu (kla-
nati tkoga ,adorare, far atto di riverenza^ ,adoro' ;
Božjom časti klai^ati ili poštovati tkoga ,adorare
uno come Dio' ,divino quempiam honore colero*
37*; klanati lažive bogove ,idolatrare, adorare
gV idoli* ,idola colere* 374*), u Stulićevu (klanati
koga uz klanati se), u Vukovu : n. p. podne, akšam,
ićindiju ,beten (von den tiirkischen serben)* ,oro'.

n. inclinare, flectere, pogiiliati, naprijed pregi-
hati; objekat je glava, gonM dio tijela; to se
shvaća (u prvom i trećem primjeru) kao znak
štovaikif radi toga u trećem primjeru ima dativ
onoga sto se štt^e (isporedi c, * 3, h). — rijetko
(može biti da se shvaća kao imperfektivni glagol
prema nakloniti, prekloniti). (Anđeli) klA^a^u
lišća, steru krila oko ogleda svoga mila. J. Ka-
vaAin 499^. Prij', utroba ih (djecu) nag' izgana,
kod liih oči naše bdiju, rodnijem {ubav krilo
klaAa, ruke hode im ukrjep}iju. 505^. Koji glavu
klana prisvetomu imenu Isusa. Ant. Kadčić 374.

b. znaČene je kao kod klanati se, vidi 3, b;
objekat je stoje ondje dativ. — xvii i zviii vijeka.

a) vidi 3, b, a). San ovi prikazivaše Jozefu
da ga sunce, mjesec i jedanefjt) zvijezda . . . kla-
naju . . . Erbo Jozefa uzpeta na pristoje edipatsko
klano je Aegov otac i jedanestina i^egove bratćo,
to jest sunce i jedanes zvijezda. S. Bosa 51^.

0) vidi 3, b, b). Drži da ona sva je sreća i
božanstvo koje Jdana. I. Gundulić 330. Boga . . .
štujte, )ubite, klanajte, Častite i bojte ga se. A.
Vita(ić, ist 195. Svi se od svita kraji sgrbe
s pnklonstvom ga hteć klanati. 218b. Prilike
od zlata narod klaAa. 481*. Sama Boga tu kla-
iiajuć. J. Kavanin 307*. Ne klajiaše V rimski
puci Priapa, Volupa i Smradesa? 443*. Nego
Čini tvom milosti da te vijemo svi služimo, duše
i naše da te klaAa^ hvale, slave, blagosliv)a^u.
574*. On je Bog koga svak klaiiat će. L Đorđić,
salt. 147. Klanajući junca od zlata. 268. Poni-
ženo klai&am Boga očita i skrovena. nzd. 129.
Tebe u trojstvu, Bože jedan, svak pripijeva, klana
i štuje. ben. 200. Sa svijem srcem i pameti
klaiiam nebo lica tvoga, pjesn. 24. Slično bilo
naj veće bi klaiiat vrijeme n\ješte Boga. 59. Tebe
klapamo, o blaženo trojstvo. J. Banovac, blagosov.
286. Mješte Boga svoga stvorite}a klaiiaŠe stvo-
rene. S. Bosa 21h. Tuj nađoše Jezusa s Marijom
i vidiuŠi ga metnuše se nica na zem]u prida n
klaiiajuć ga. 36*. Klanaćeš Gospodina Boga
tvoga. 48*. Nemoj klai^ati bogove druge prida
mnom. J. Matović 16. Bogo{ubno bi i sveto

Digitized by

Google

KLAlirATI,'!, b, b).

31

KLAIStATI, 3, a.

klai^li Boga. 88. Da bi klaiiali i Sastili Boga.
287. Klauati 6es mene pravoga Boga. 828. Prid
uvjetnijem ovijem zaklopjem klana t ću i hvalit
ću ime Gospodinovo. I. M. Mattei 17. Kla-
lia^jf^te me: božica sam. N. Marci 12. Pafo i
Ćerig klana mene. 28. Šta u kuli beg po noći
kavi? il' se mije i klana Alaha? Osvetn. 4, 16.

c) vidi 8, b, ej. I svakomu Čini znati« da grob
sveca Muhameta na Meci će poć klai^ati. I. Gun-
dulić 296. Idoh klanat tempao sveti. J. Kavaiiin
542^. Svetijeh mučenika kojijeh u ovoj crkvi
klanamo. I. Đorđić, ben. 141. Marija koju pri-
povijedamo i klanamo za istinitu majku Božju.
J. Matović 89. Pa je ovo pravi sakramenat i
jedan od onijeh sedam kojijeh je crkva sveta
vazda klanala i poštovala. 192. Pak k6 svetu
klaiiat će te. N. Marci 85.

tlj vidi 3, b, d). Tri robine. tri carice ki po-
stavi na sto uza se, i klanajuć žensko lice, rob
pritvori od cara se. L Gundulić 516. Sve tvoje
kuće pris vitle koju meu časti ostale klai^a vas
grad. L Ivanišević 259. Klanam mane, klanam
vele, moga i Vlaš-Božićevića. J. Kavanin 99l>.
BratuČedi kih dobrotu svi klanaju. 103a. Bis-
kupa nih Jakova grede klaiiat pero moje. 120.
Za nim klanam pak Fedrika. 124^. Katoličanska
crkva vazda je klanala rimskoga vladaoca papu.
J. Matović 299.

c. značene je posve kao kod b (osobito kod
b)), ali je razlika u tome što ima dativ a ne aku-
zativ kao kod b. -^ xvii i xvni vijeka, a i xvi
po noj prvam primjeru, ali može biti da se stoji
i za bri^u i za klanam, ili samo za drugo, ispo-
redi brinuti, I, 1, c) (zledi može biti instrumental).
1 za sve er brinu zledi se koj klanam, vidu, zlo
er činu, a od zla se ne uklanam. Đ. Banina 142«.
Kxa|a komu podniženo sve klana ti zemje imaju,
(i. Palmotić 8, 84». Manases .... balvanom je
klanal. P. Vitezović, kron. 14. Tom^ svak klana
zem|i niče kipu obetnom^ od božice. J. Kavanin
45^. Pogansko je kipočašće s kim klanamo zlatu
u tašće. 55^. Za ljetni mu harač stavi, da svojem'
vijeću uzvišenu klana. 184l>. Nek sva zem(a
klaiia tebi. 227*. Svijet prevarjiv i himbeni, što
svim može pak klaiiatL 362*. Tim otajstvom od
čudesa kojim tabor od nebesa i oružje i kolina
vazda klana do dubina. V. Došen 112ab.

d. moliti se Bogu klanajući se (glavom i gor-
iiijem tijelom put zemfe), samo o Turcima, (u
jednom primjeru tiašega vremena o Urisćanima:
Patrijara je pred ikonam klanao. S. ^ubiša, prip.
146. u drugome xvii vijeka o poganima, ali može
biti (ia se u poklone se stoji i za klaiiaju: Ovdi
se ima ustati cesar sa svom družbom, i pojdu
k idolom i ondi došavši klanaju i poklone se.
P. Hektorović (?) 84). — Od xviii vijeka, a) kao
neprelazni glagol bez objekta. Ulami ne klanaju,
neg' mu prvi odmeću se. J. Kavanin 270*. Kako
bi ono vrime došlo u koje Turci klanaju, udij
bi klanali. J. Filipović 1, 22l>. Niti klana nit'
abdest uzimje. And. KaČić, razg. 109^. Kad ja
pođem u ^amiju klanati. Nar. pjes. vuk. 1, 286.
Ko će klanat, nek id' u gamiju. 2, 518. Gospo-
daru, care Sulemane! hodi dođi ka Jerusalimu,
te ti klanaj za neđe|u dana^ da ti padne vatra
iz nebesa. 8, 58. Te (Turci) klanaju i Bogu se
mole. 8, 269. Niti klana ni avdes uzima. 4, 79.
Turski klanam, srpski Boga molim. 4, 168. Na
sviusku kožu ne klaiiao! Pjev. cm. 80l>. Tako
ne klanao de Turci klanaju. Nar. posl. vuk. 808.
,§ta ti čini otac?' ,Klana^ ,Šta ti čini mati?'
,Krsti se*. 858. Pošto TuiČin uzme avdes da
klaiia. Vuk, poslov. 76. A to kleto od\jelo za
Turčina ni pristalo nge, jer se miti i klaiiati

smeta. Osvetn. 2, 51. Tako vele age Trebiiiani)
a miju se i klanaju često. 2, 77. Jednijem je u
zakonu dano, poraz dina gonit dušmanina, ne
klanali kao oni sami. 8, 82. — b) objekat može
biti molitva ili vrijeme u koje biva molitva po
musulmanskom zakonu. Te klanaju turskoga na-
maza, klanaše ga za nede|u dana. Nar. pjes. vuk.
8, 59. Večeraše i akmaš klauaŠe. 3, 84<). Asan
aga ićindiju klana. Nar. pjes. petr. 1, 159. Ali
beže ikindiju klana. Bos. prij. 1, 38. Ona sabah
klana u odaji. Nar. pjes. horm. 1, 4. I narodu
klano ramazane i učio djecu knigovane. Osvetn.
6, 8.

e. kao poklaiiati, imperfektivni je glagol prema
pokloniti. — U tri pisca xvin vijeka. Gdi jim
klanaš oborite sve jestojske plemenite. J. Ka-
vanin 23* Orlanda uegovaste klanajuć mu t6ke
dare. 1911>. Djevojčica sramna 'e svaka, bježi a
želi bit )ub}ena, ako se odkrije, brani, a paka
klaiia, kad je uzmo|ena. 2531>. Neka klana stavna
vira što poznaiie ne dopira. I. Đordić, salt. 464.
Čim klanam male ove knige na svjetlost izve-
dene tvomu gospodstvu, krepcijeh imam uzroka
radovati se. I. M. Mattei v. Tot su dužni pri-
svetomu srcu Jezusovu klanati . svoje srce čisto.
10. čast koju mi Bogu klanamo. 12. Komu si
tvoju }ubav klanala dosada? 22. Izaberi koju-
god službu koju ćeš mu svaki dan klaiiati. 140.
Božiiemu srcu klanati haraČ sveudijni (ubavi. 157.
Klanati G. Bogu naše molitve. 169. Drugu službu
još postav)am koju . . . koriš tno ćeš klaiiati pri-
svetomu trojstvu. Štit. 23.

r. kao uklanati, imperfektivni glagol prema
ukloniti. — U jednoga pisca xviii vijeka. Sveto
ponmzanje ne brzi smrt, ali je klaiia. Blago tur.
2, 304. — U jednoj narodnoj pjesmi našega vre-
mena ima primjer: Sve se cure uklonile s puta,
a ne klana Velibegovica. Nar. pjes. herc. vuk.
141, gdje klana znači: uklana se, kao da je ne-
prelazni glagol, ali se po svoj prilici ima u misli
se po predaŠnemu glagolu.

Z, pasivno. — prema značenu kod 1, b. Vbsemi
klanajemu. Sava, sim. pam. šaf. 11. Hudobe...
jesu bile . . . klaiiane i prigrjene. A. Gučetić,
roz. mar. 143. I u duha sfetoga . . . koji je s ocem
i sinom zajedno klanan i proslav^en. B. Kašić,
rit. 74. Da on sam tote bude klanan, štovan i
hvajen. A. Vitajić, ist. 254. Tilo Isukrsta vazda
budi klanano. F. Parčić 73. Da i on klanan
tuti bude. J. Kavanin 4211>. Bog bješe čađtien
i klaiian. I. Dordić, salt. 7. S toga on (Beneaik)
bi klanan, čaštjen i slavjen ne samo od talijanske
nu od inostrane gospode, ben. 158. Jeda li u
svemu klanani Isukrst imade u sebi Štogodire
sramotno? I. P. Marki 46. Odi je govor o Go-
spodinu Bogu pravomu, Bogu Abraama, Isaaka
i Jakoba klaiianu od Žudjela. S. Bosa 7^. Ovi
djetići iliti mladjenci klanani su u hristjanstvu
ko mučenicL 87 b. Počeše kipi bit klaiiani pravo
kakono bogovi. Blago turi. 2, 82. Ja jesam Go-
spodin Bog tvoj, to jest jedin i sam i klaiian i
služen u samomu i pravomu zakonu katoličan-
skomu. 2, 30.

3. sa se.

II. pasivno. — prema značenu kod 1, b. Tko
na cara (car zavika) zgar od Boga posvećena
stav|a ruke, koga slika od svijeta se klaiia i sjena?
I. Gundulić 560. Da se klaiia u svijeh mjestih
Jesusa ima preblaženo. I. Dražić 21. Nek se
klaiia svet' trojica od pukova. J. Kavanin 225*.
Taj kami još i sada se klana od pravovjernijeh
putnika. I. Đordić, ben. 114. Da se ne ima kla-
iiati drugi bog. A. Baćić 42. Sveto tilo liegovo
prinošeno bi u Mletke gdi s velikim devocijonom

Digitized by

>^uogIe

KLANATI, 3, a.

32

KLATsfATL 8. b, r).

i )ubodi|om klaiia se i poštuje od oiiizije gra-
đana. F. Lastrio, od' 321. Koji so s ocem i
ninom zajedno klana i slavi. J. Matović x. Da
se imaju klanati i zazivati svetL xi. I iiegova
uspomena da bi se klanala svaki dan. 227.

b. refleksivno, uprav poginati se, ili pregibati
glavu ili goriM dio tijela pred kim ili pred čim
za znak poniznosti i štovana, pa i drukčije po-
kazivati poniznost i štovane, kad se izriče pred
kim se ovako čini, to biva oHčno dativom, iz
ovoga se razvijaju i druga značena, ali nije svagda
lako razlikovati jedno od drugoga. — Vrlo često.
— U svijem je rječnicima: u Vrančičevu ,ado-
rare*; u Mikafinu klanati se, pokloniti se ,colo,
veneror, adoro, tribuere cultum religionis' ; u Be-
linu ,chinarsi per riverenza' ,inclinare se reve-
rentiae causa' 190*; »rispettare, portar rispetto*
,vereor* 626*; ,riverire' , veneror* (529»;' ,adorare,
far atto di riverenza* ,adoro* 37'*; u Bjelostjen-
čevu klanam se, 6ast dajem, častim ,adoro, colo,
veneror, religione plaćo, religionis cultum tribuo,
reverentiam praesto, exhibeo, reverenter saluto^

2. v. poklanam se; u JambreHčevu klaiiam se
,adoro*; u Voltigijinu jvenerskve, inchinarsi, com-
plimentare' ,anbeten, verehren, sich verneigen*;
u Stuličevt$ klaAati se komu ,adorare, venerare,
venerari, colere, revereri, ad pedes alicujus pro-
cidere'j u Vukovu ,8ich verneigen' ,incUnor*; u
Daničičevu ,caput inclinare^

a) caput inclinare, acclinis salutare, dolazeći
pred koga ili sretajuči ga pozdravfati ga pregi-
banem tijela, pa i uopće stojeći pred kim poka-
zivati mu svoju poniznost i štovane prema nemu.
Pripadaju klaAaje se. Sava, sim. pam. šaf. 10.
I pozdrav^ahu i klaiiahu jej se. Starine. 23, 87.
(1496). Na kolina padaše klanajući so kako no
da bi prošćenje pita' od griha. Živ. jer. star.
1, 233. Klaiiam se tebi, Dariju caru, služiti hoću
tomu ki nami život darova. Aleks. jag. star.

3, 265. Padahu na kolina ter mu se klaiiahu.
Tondal. star. 4, 116. U to Venera božica iziđe,
a vile joj se klaiiaju. M. Držić 35. Nu milos
tva velja sminje mi toj daje, da idu k liemu ja,
snižno se klaiiaje. D. Banma 148». Ah prikor,
u dugu tamnilu neznana cić zlata drug drugu
k'o rob se da klaiia ! I. Gimdulić 108. Posmijeh
mu je sveđ sred usti, svakomu se smerno klaiia.
311. Na lie štitu zvijer je ona, proć mjesecu
jasnom s nebi ka se klaiia svim priklona. 344.
Koga kad vijaše Anton, do zem}e mu se klaiiase.
F. Glavinić, cvit. 183». Tvoi svjetlosti ja se
snižen klanam odi. G. Palmotić 2, 16. Svak mu
se klaiiaše priklone s pošteiiem. B. Krnarutić
10. Ovo promiš}a misnik kada se klaiia. I. Ančić,
svit. 151. A svi oni ki ga vide klaiia'u mu se,
a on muči. J. Kavaiiin 53b. Vrata ohola kim
se klana vas svijet nica. 216*. Da se zem|i istom
klaiia, po zemji se da i poteže. 436*. Knezi,
bani . . . klaiiat će se zem]i niče. 568b. Lubeći
ruke vašemu gospodstvu klanam se osobito. I.
Đorđić, uzd. iv. Kudio je mrtva komu se je živu
ulizivao i klaiiao. A. Kanižlić, kam. 142. Drug
se vimu drugu klaiia. V. Došon 137*. Klanajuć
se do nizina. 140b. Va}a da se sirom tare, i do
crne zem)e klaiia, srcom gdino kripost plaiia.
228b. \idi(h) čudo i nagleda^/^ ga se, di se
klaiia misecu danica. And. Kačić, razg. 47*. Kla-
Aajući se do zemje. kor. 35. Duboko prignut
klaAa se. I. Volikanović, uput. 3, 457. Klanaju
se liemu svi po redu. .1. Krmpotić, mal. 12. No
se rodu licem klaiia. Nar, pjos. vuk. 1, 6. Pak
se klaiia do zemjice crne. 2, 311. Klanam vam
se ! (Kad se ko s kim sastaje ili rastaje — mjesto :
,Pomozi Bog!* ili: ,S Bogom ostaj*. U Dubrov-

niku). Nar. posl. vuk. 134. Pristupi k nemu
covjok klaiiajući mu se. Vuk, mat. 17, 14. Ko-
jima se [udima klaiia i moli. nar. pjes. 1, 127.
Svi grknuše iz jednoga glasa, a ponice i zelena
trava, ter se klana Nikolici knezu. Osvetn. 3, 151.
— U ovijem se primjerima ima u misli drugo
so : Traže da im se klaiia po ulicama. Vuk, mat.
23, 7. Tražite da vam se klaiia po ulicama, luk.
11, 43. — Mješte dativa može biti i instr. s prijed-
logom pred. Pred kim se na ko|enih klaiiaju
vsi. Transit. 24. Klaiiati će se prid tobom. B.
Kašić, rit. 108. Klana se prid liime. Đ. Bara-
ković, vil. 13. I pred liira se do zemjice klaiia.
Nar. pjes. vuk. 2, 628.

b) adorare, pokazivati naj veće štovane bogu
ili kome ili čemu što se drži kao bog, pa i uopće
postupati 8 kim ili s čim kao s bogom. Kako
poznal budeš nega Gospodina i da ne moreš naj ti
drugoga nemu takmena, nega štuj, liemu se klaiiaj.
Živ. kat. star. 1, 219. I budu se klanati liemu
fsi anjeli Božji. Bemardin 9. paul. hebr. 1, 6.
Kipu zlatomu ki si uzdvigal ne klaiiaju se. 101.
dan. 3, 12. Klanati se idolom. Naručn. 85*.
Imamo se bojati Boga i klaiiati se liemu. Korizm.
30*. Klaiiahu se telcu. 56b. l klaiiati se će
nemu svi anđeli Božiji. N. Ranina 22*. paul.
hebr. 1, 6. Klanamo se Lsukrstu. Š. Budinić,
sum. 7b. Ov^m načinom svetim klaiiaj e se kako
bogom. 32*. Gdi se dvije živinice nerazložite,
volak i tovarac, lie sinku Isusu vele umi)eno i
poniženo klaiiahu. M. Divković, bos. 80b. Klaiiaj
se jednomu Bogu. B. Kašić, zrc. 33. Sin od po-
gubjenja koji je suprotivnik i dviže se sfrhu svega
što se Bog zove, ali komu se judi klaiiaju. M.
Orbin 194. Gdje mole i gdje se klanaju anjeli.
273. Isukrstu z molitvom i srcem klanam se.
F. Glavinić, cvit. 383*. Pripros bojnik u necijeni
ukopan ćeš odi stati i bludnoj se jednoj ženi ko
i božici tvoj klaiiati. G. Palmotić 2, 33. I ko
otaru od božice Ijeposti se ne klaiiahu. I. V.
Bcmić, mand. 4. Dobra kojim se svit, kako
idolom, klaiia. P. Badovčić, nač. 53. Ja se klaiia
idolom. P. Macukat 72. Bogu s' klaiiam. J.
Kavaiiin 80*>. Na isti način klanamo se tilu Isu-
krstovu. A. Baćić 50. Bog zapovida da mu se
čovik klana, a čovik Jubeći sebe veće nego Boga,
Boga ostavi i stvorenu na misto Boga klaiia se.
J. Filipovi ć 1, 411*. Sagriši puk obrani klaiia-
jući se onom teliću zlatnome u pustiiii. J. Ba-
novac, razg. 28. Oni božanstveni sakramenat tila
Isusova komu se mi klanamo na otaru. 41. Kla-
iiam ti se, moj Isukrste. prisv. obit. 46. Neka
mu se klanaju svi anđeli. F. Lastrić, test. 232b.
Koji se idolom klaiiaše. svet. 50*. Klanam ti
se ponizno, o spasite|u moj ! A. KaniŽlić, bogo-
}ubn. 170. Idole kojizim so otac liezin i sva kuća
klaAašo. And. KaČić, kor. 32. Boga nisu pozna-
vali, nego su se kipovom klaiiali. Nadod. 7. Ne
štijete li da su se neznabožci Moabite liemu
(Baalu) klanali? M. A. Rejković, sat. A6b. Kla-
Aati se Bogu. sabr. 6. Zapovidi da se sinovi
Izraelski liima (teocima) imaju klanati. 30. Da
se Judi klaiiaju kruhu na misto svoga spasiteja.
Ant. Kadčić 154. i ovaj primjer pripada amo,
jer se stoji i za ima i za klanati : Kojom vrstom
štovana ima se klanati Isukrstu u oukaristij i? I.
Velikanović, uput. 3, 53.

c) venerari, pokazivati štovane (mane nego Bogu)
svetcem licima, stvarima, mjestima itd. Mariji
svaka vrst i svi |udi se klanaju. M. Jerković
102. Kolici bani, kra)i i cesari klanaše se tvoj
prilici. J. Kavaiiin 217*. Vidiš ko so lioj kla-
iiaju svi dvorani od Siona. 520*. Putnici od
dragosti veselo suze prolivaju, klaiiajući se onim

Digitized by

Google

KLANATI, 3, b, c).

HH

3. KLAPA

mistom u kojim Isus dilova naŠe spcisei^e. J. Ba-
novac, razg. 44. Ovo je jedan poklon koji se čini
stvorenu i s ovim se klanamo divioi Mariji kao
naj većemu stvoreiiu. 77. Križu sveti, stijegu ne-
dobitni moga vojvode, moga Jezusa, klaAam ti
se, cijenim te, slijedim te. I. M. Mattei 336. Ko
nije video crkve i peći se klana. Nar. posl. vuk.
150.

đ) observare, colere et observare, uopće imati
i pokazivati štovane kome, podlagati 7nu se, pri-
stajati na negovu vofu, spoznavati se manijem od
nega (i u metaforičkom smislu o neživijem stva-
rima). Ja se klaiiam vam v onom v Čem ste nas
dobili. Mon. croat. 167. (1497). Vsi se klapamo
pismom i listom jedne i druge strane. 191. (1506).
Pridaj zemju komu moreš, mi mu se klai&amo.
249. (1549). Ja koji sam vazda s velioijem pri-
klonstvom tvojima se kriposti klaiiao. M. Đržić
63. Ke se (rike) Krki klaiiahu i vode za harač
pridavahu. P. Zoranić 71*. Tač sto krat priko
dne rad tebe jedine koj vazda klanam se, umiru,
i opet na život vraćam se. Đ. Baiiina 110*. Ali
ona slavna lica, vidna krepos kijeh naresi, ko-
jijem zora i danica klaiia&e se zgar s nebesi. I.
Uundulić 266. Drugi (car) oholo ki pod nebi
vrh cara se svijeh ponosi, samomu se klana tebi.
315. Kra)u, da ti je sreća u ruci, i da ti ova
mjesta i dajia klanaju se i svi puci ! 447. Svijetli
ures liih (^evojaka) ljepote, kijem se^ klana zrak
sunčani, naša srca i živote sveza. G. Palmotić
1, 35. Ne Ijeposti neg kreposti junačko se srce
klana. 1, 139. Od snage je mudros veća, des-
nica se glavi klaAa. 1, 227. Jedna ka se tebi
klana (\ubi te). 2, 13. Evo plate ka se od blud-
nijeh vila vadi kijem se toli vi klaiiate. 2, 41.
Predni običaj svak uklaiia, a novom^ se samo
klana. J. Kavadin 173*. Dubrovniče, vazda Spljet
se tebi klaiia. 175b. Istini, kojoj s^ klaAa'u i
poganci. 340b. Ovo li su stani kijem se klano
zrak sunčani? I. Đordić, uzd. 6. Klaiiat se ,ri3-
pettare^ S. Budmani 418b. Kom se tuđe pero
klaiia. V. Došen lo^. Da se smradu uvik klana.
88*. Niti se manemu od sebe tko klana i pod-
laže. M. Dobretić 339, (Cara moskovskoga) što
no mu se pola klana svijeta. Osvetn. 2, 103.
Jedna druge klanajuć se caru. 2, 104. Ti koj ino
klanaš se jedino o bedrici ćordi. 3, 11. A pust
junak o tom i ne sana, jer se svomu otačastvu
klaiia. 3, 47. Nužda jeste naćerala nasu stoku
povinovat vuku, pa se klauat drvlu i kamenu.
3, 58.

e) cedere, u prenesenom smislu, kao popuštati,
uzmicati, uprav biti mane vrijedan od drugoga
(u dativu). — U jednom pritnjeru xviii vijeka o
umnijem stvarima. Pokore take, da se ne kla-
i^aju pokorama jednog Petra od Alkantare. F.
Lastrić, test. ad. 105*.

f) vidi kod 1, f.

I!, refleksivno, ali drukčije nego je kod b, jer
suifjekat (glava, kofeno, sopra) pregiba satna sebe,
ali ne po svojoj voft. I često se glava klana svojem^
sudcu u polaču. J, Kavanin 573^. Prid nim
svako se kolino klaiia. F. Lastrić, test. 228^.
Danas ima jato sluga, sutra ima hrpu duga; danas
mu se sopra klana (od mnoge hrane klima), sutra
ga se^svak uklaAa. V. Dožen 152«.

KLAZifAVAC, klaiiavca, m. čovjek koji klana
ili se klana. — isporedi klaćalac. — Od xv vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (kajkavski
klai^vec, klaiialac ,adorator, cultor, venerator,
adorans*) i u Stuličevu (klanavec, v. klaiialac iz
Bjelostjenceva). Da grede vrime i sada jest kada
pravi klai^afci budu se klai^ati otcu u duhu i u
prafdi* Bemardin 49. joann. 4^ 23. Ako on ki

se brat zove bude bludnik, ili idolski klaAavac.
Anton Dalm., ap. 32. Ko ne vidi ludost ovih
klanavac i napristojstvo pridavati takova otajstva
Bogu pravomu. P. Radovčić, nač. 152. Židovi i
Krstjani trpe muke gore neg klana vci i pogani.
J. KavaAin 452b. Ustade se posU toga na noge
ponizni klanavac. Blago turi. 2, 246. Negovi
klaiiavci jesu kipoklaAavci. 2, 272.

KLANA VICA, /. uprav (ptica) koja se klana,
vidi crvendać. — U naŠe vrijeme u Dalmaciji.
Klanavica, RuticLlla phoenicura. G. Kolomba-
tović, progr. spal. 1880. 20.

KLANČAC, klančca, m. dem. klanac. — Samo
u Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski klafičec,
klanČac ,vallecula'. 2. ,semita acclivis*. v. ,clivus*.

KLAnE, n. djelo kojijem se kofe ili djelo ko-
jijem se ko s kim ko}e. — Stariji je oblik klanje.

— Između rječnika u Belinu (klanje ,scanna-
mento, lo scannare* Jugulatio* 648b), u Bjelo-
stjenčevu, u Voltigijinu, u Stuličevu, u Vukovu
(1. ,das schlachten^ ,mactatio^ 2. ,zwietracht* ,rixa*
s primjerom: U liihovoj je kući do vijeka klaAe
među ženama). ,Hoće me zaklati ,Brižno ti tvoje
klanje!* M. Držić 218. Ovi mrniiiavci jesu oni
koji paze stada djavaoskoga od koga neće da se
izgubi nijedna ovca, i ako se odijeli koja od krda
djavaoskoga, oni ju progone s lajanem i klaiiem
govoreći zlo i mrmljajući ... M. Radnić 17*^.
I veće ne bi boj ono nogo klane i siječeno. B.
Zuzeri 401. 11' od klana ako ima krvi. J. 8.
Bejković 273. Toli Mirko i Aegovi druži, žudni
klaiia a i puškara^. Osvetn. 2, 123. Ako li su
se na klaiie sabrali. 2, 126.

KLANENAK, m. čovjek koji se zaklao. — U
jednom primjeru našega vremena. A mnogi su
sami sebe ubili u Meki kad je Muhamed umro,
te je tako mnogo svojijeh klaiiei^aka sobom poveo.
Nar. prip. vrč. 54.

KLAOKA, /. cloaca, podzemni prokop (u gra-
dovima) kroz koji se izvodi na pofe voda i nečist.

— U Mikafinu rječniku: klaoka od grada ,chia-
vica' ,cloaca, colluviarium^ — nije štamparska
pogreška mj. kloaka, kako bi se moglo pomisliti,
jer stoji među klanac i klapati. — Jamačno je
riječ romatiska (vidi kod kelomna) što je postala
od latinske, isporedi srlat. clauaca, tal. chidvica.

KLAONICA, /. mjesto gdje se koju domaće ži-
votine (volovi, bravi) za prodavane mesa, isporedi
mesarnica, komarda, kasapnica. — Načif'ieno u
naše vrijeme od glagola klati. — U Šulekovu
rječniku: ,schlachthaus^

KLAONIK, m. ime klancu (pisano je velikijem
slovom). — Fostaje od klati. — U jednoga pisca
našega v^remena. U tijesnu klancu Klaoniku.
Osvetn. 5, 40.

KLAP, kl&pa, m. mlijeko na smokvi koje se
vidi kad se otrgne od ne ili plod ili granica. —
U naše vrijeme na Trpnu : ,Klap mi je izio usta*.
M. Milas. — isporedi 2. klapao i 1. klapiti.

1. KLAPA, /. vidi tlapna. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,der wahn* ,vauitas').
San je klapa, a Bog je istina. Nar. pjes. vuk.
2, 45. Jedna vjerovala je da tako sve može biti,
druga nikako nego da je klapa. M. Vodopić,
tužn. jel. dubrovn. 1868. 241. Jednom besedom
sve jedna klapsu (u Istri). Nača sloga, god. 15,
br, 28.

2. KLAPA, /. hyp. klapalica. — Akc. se mijeiia
u voc. klapo. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

3. KLAPA,/, ime domačijem životinama. a) kr-
mači. F. Kurelac, dom. živ. 41. — 0) kučki. 45.

Digitized by

vjuogle

1. KLAPAO U

2. KLAPAV

1. KLAFAG, kldpca, wi. odrastao momak. —
Vafa da je ista riječ što 1. hlapac (drukčiji je
akcenat, ali vidi kod 1. hlap). — U naše vrijeme.
Ja sam nakan ovog mog dječaka (klapca, mom-
čića) ženiti, (u Lici). V. Bogišić, zborn. 168.
Klapac, vidi japalak. ^Veliki klapao, more već
blago maum čuvati^ J. Bogdanović. Kldpac,
dečak. ,Ima dvije cure i jednog klapca'. u Lici.
V. Arsenijević. Klapac, porugjivo ime za se-
oskoga nežeiiu. ^Sastao je klapac i rekao joj :
,Pazi da ti ue budem ja kriv^ u Lici. F. Hefele.

2. KLAPAC, klapca, m. o^mtina od »mokve^
isporedi 2. hlajjac. — U naše vrijetne u Dalma-
cijij a između rječnika u Stulićevu (,ficorum cor-
tex*). Klapac, ojužtina s glave od smokve. M.
Pavlinović. ,Nasla sam toliko klapaca pod
smokvom što mi je neko pobro smokve', (u Stonu).
M. Milas.

3. KLAPAC, klapca, m. rascijepjeno drvo koje
svaća duge kad se bačva svodi. M. Pavlinović.

KLAPAO, m. vrsta pasufa. Klapač, suvrst je-
senskoga pasuja (Vajavac). B. Šulek, im. 145.

KLAPAĆA, /. ime krmači. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

KLAPALIOA, /. žensko če\ade klapavo. —
isporedi 2. klapa. — U naše vrijeme u Lici.
,MuČi, klapalico, du|i ti je jezik neg kraviji rep^
J. Bogdanović.

KLAPALO, m. klapav čovjek. — isporedi klapo,
klapeša. — U naše vrijeme u Lici. ,Ćuti, ti klapo
(klapeša, klapalo), d\i\i ti je jezik neg držak od
lopate^ J. Bogdanović.

KLAPAN, m. ime krmku. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

1. KLAPANE, n. djelo kojijem se klapa (vidi
1. klapati). — Stariji je oblik klapanje. — U
Mikafinu rječniku : ,klappanje' kucanje ,pulsatio' ;
u Belinu : klapanje ,il battere alla porta' ,pulsatio
forium* 1321*; u Stulićevu: ,klappaiye* ,pul8atio,
rumor*.

2. KLApANE, n. djelo kojijem se klapa (vidi 3.
klapati). — Stariji je oblik klapanje. Što govori
Uospodin Bog na ova luda klapanja? A. d. Bella,
razgov. 117. Ja govorim otčenaš, ako moja pamet
ne nastoji i ne promišja ono sto govorim, ovo
molitva nije, nego jedno, da tako rečem, klapaiie
usta. J. Filipović 1, 332*. Klapane, ogovarane.
,Naj gori zanat klapane*. J. Bogdanović.

KLAPAT, m. buka^ zveka. — Postaje od 1.
klapati (radi drugoga primjera vidi i 2. klapati).

— U dva pi^ca ćakavca xvii vijeka. 1 tolik sta
vapaj po vojski i buka i klapat od kopaj. Đ.
Bai-aković, vil. 63. Od nikuda klapat čuju čovi-
časka od bojenja. M. Gazarović 67.

1. KLAPATI, klapam i klaplem, impf. kucati
(naj češće 'na vrata). — isporedi 2. i 3. klapati.

— Va^a da nije isto što i iiern. klopfen, nego će
obje biti onomatopejske riječi^ te je ijedna i druga
za sebe postala. — Od xv vijeka^ a između rječ-
nika u Vrančićevu (,crepitare'), u Mikafinu (,klap-
pati*, kucati ,pulso, pulsito*), u Belinu (,klappati*
na vrata , battere, picchiare alla porta* ,pulsare
fores* 132l>), u Voltigijinu {,picchiare* ,anklopfen*),
u Stulićevu (,klappati* ,pulssu:e, rumorem edere').

u. aktivno. Svitila ugašena u rukah imahu, za
to zatvorena vrata nahojahu; klapati ne prudi,
plačne ostaše van. M. Marulić 99. Klapajuštemu
otvorit se. Š. Budinić, simi. 172*. Otvori meni
klapaj ućemu vrata. Ivan trog. 10. Klapjući mu
sfakčas na stan. M. Gazarović 118. Otvoraš mi
kada klap]em. I. Ivanišević 135. Klapajući na

vrata. P. Badovčić, nač. 190. Klapajte i otrori
se vam. 195. (Isus) mnokrat pun jubavi klapa
na uliz srca moga. J. Kavanin 32^. Neka sječna
i ohola po bedrih im ćorda klap}e. 292*. Bu-
iiave uši po pleću trepte, klapahu i klepeću. 413*.
Klapati, klap&m, kucati. U naše vrijeme na Batu
stonskomu. »Vidi ko ono klapa*. M. Milas. —
Može biti da pripadaju amo i ovi primjeri,
premda bi se moglo pomisliti da pripadaju pod
3. klapati ; protiv toga je instrumental usti, ustmi.
Tvoje molitve, Krstjanine, kakve su? kao i ostali,
klapat usti a ne znat što se govori. J. Filipović
1, 47l>. Da je vidit molitve mnogi i mnogi Kr-
stjana, strah me da bi se vidile učinene ne samo
brez ovoga načina, nego tako koliko da nije
z Bogom ni besidio, budući da niti se spomenuo
u molitvi od Boga koga je molio, ni od sebe
istoga, nego samo da je usti klapcu). 1, 296b.
Drugi sidu, uzmu krunicu u ruku, pak ustmi
klapajući po crkvi zjaju. 1, 297». Va}a ga skru-
šenim srdcem moliti, nije koristi ustmi klapati
govoreći: ,Odpusti nam duge naše^ ne promiš}a-
jući ovi priveliki dug. 1, 445*.' Ako vidi tvoje
srce brez prave bolesti izvan samo što ustmi
klapaš laž^ivo brez bolesti. J. Banovac, pripov. 35.
b. sa se, pasivno bez subjekta. Hoće ubožko
redovništvo, da se klapa, da se prosi. J. Kavaiiin
364b.

2. KLAPATI, kl&pam (i kl&p}em), impf. vidi
klamitati. — isporedi hlapati. — Moše biti da
je ista riječ što 1. klapati.

a. vidi klamitati, a. — Od xv vijeka. Zubi
jim klapaju. M. Marulić 253. Klapaju joj noge
na baglame. Nar. pjes. juk. 230. 264. 494. Opanci
ti klapaju. Nar. pjes. mag. 1864. 75. Opančine
klapaju. Nar. pjes. kras. 1, 152. Zelen zec po
potoku šklec; zelena mu kapa do ušiju klapa.
odgonetfaj: (ešnik. Nar. zag. nov. 114. Kl&pati,
široka obuća kad ide ovamo i onamo. Opančine
mu klapaju. U Hrvatskoj i Bosni. Đ. Šurmin. Stol
klapje = klamitav je. (na Mijeci). F. Pilepić.

b. vidi klamitati, b (u prvijem primjerima kao
da Bnači uopće hoditi). — Od xvi vijeka, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (klapam ,ambulo,
1. equito cum motu capitis, gradior ad passus
singulos declinando caput*) * u Voltigijinu (,cam-
minare stentatamente, strascicarsi, strascinarsi'
,keuchen, daherschleichen*). Klapati dobro u službi
Božjoj. Nauk bm. 24». Ni azapa ki ne klapa
na put. B. Krnarutić 14. Pišice je lag|e klapat
neg hromoga kona jahat. P. Vitezović, cvit. 147.
,Edva kroz ovo blato klapam'. J. Bogdanović.

3. KLAPATI, klapam i klapjem, impf. brbjati,
blebetali. — Može biti da je ista riječ što i 1.
klapati (ovo vidi, osobito pod a pri kraju), ali
vala da je akcenat drukčiji (po Stulićevu rječ-
niku); a može biti srodno s klapiti i tlapiti. —
XVIII vijeka, a između rječnika u Stulićevu (»kla-
pati* ,nugari, confabulari etc.*). Spljet duhov-
nijeh, koli klapa, a u svjetovnijeh Zadar prije.
J. Kavanin 164*. Vjetar nosi riječi tap|e, malo
stvara, tko odveć klap}e. 241*. Ili ludo klapati
ili mrmošiti. A. d. Bella, razg. 8.

4. KLAPATI, klapam, impf. govoriti zlo na
koga (na objekat), opadati, pankati. — Može biti
da je isto što 3. klapati. — U naše vrijeme u
Lici. ,0n je naučio druge klapati i oklapavati,
pa glava doje!* J. Bogdanović.

1. KLAPAV, adj. koji klapa (vidi 2. klapati,
a). — U Stulićevu rječniku: ,klappav* ,8mosso
(fuor del sito in cui dee essere)* ,dimotufl*.

2. KLAPAV, ac^f. koji klapa, vidi 4. klapati.
— U naše vrijeme u Lici. ,Ona 'e dobra u

Digitized by VjOOV IC

2. KLAPAV

35

KLAPl^TA

svačem, ali je pusto klapava, svakog će živa
oklapati^ J. Bogdanović. '

1. KLAPA VICA, /. (nešto žensko) što klapa,
vidi 2. klapati, a. — U narodnoj zagoneci našega
vremena (g^je znači: vime). Četiri 6etirice (noge,
ove riječi nema u ovom rječniku), peta, šesta kla-
pa viče, sedma, osma bodavice (rogovi), odgonetfaj:
krava. Nar. zag. nov. 103.

2. KLAPA VICA, /. u Vukovu rječniku: vide
lapavica 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

3. KLAPAVICA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj
.u županiji ličko-krbavskoj. Kazdije}. 31.

KLAjPAVIOE, /. pl. ime zaseoku u Hrvatskoj
u županiji ličko-krbavskoj. Razdije}. 42.

KLIpaVIČANIN, m. čovjek iz Klapavica. J.
Bogdanović. — Množina: Klapa vičaoi.

KLAPA VIČANKA, /. žensko čefade iz Klapa-
vica. J. Bogdanović.

KLAjPAVIČKI, ac^j. koji pripada Klapavicama.
J. Bogdanović.

KLlPAVIČKUiTA, /. vidi Klapavičanka. J.
Bogdanović.

KLApČIĆ, m. dem. 1. klapao. — U naše vrijeme
u Lici. ,Bome ^es već poveliki klapćić, moga^
bi u školu ići^ J. Bogdanović.

KLA-PČINA, /. dem. 1. klapao. — U naše vrijeme
u Lici. ,Evo u tebe klapćine sad na ženidbu*.
J. Bogdanović.

KLAPEŠA, m. vidi klapalo. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović. — / muški nadimak, u
hrvatskoj krajini. V. Arsenijević.

KLAPIĆ, m. prezime. — Oko god. 1700. Od
Omer-odabaše Klapića. Starine. 12, 15.

KLAPiĆATI, vidi klapitati, b.

KLAPINA, /. plodove meso u badema, oraha
itd. stvrdne se i malo je sočno, pa se zove: kla-
pina. K. Crnogorac, bot. 98.

KLAPJNTKA, /. vidi kapinika. — U jednoga
pisca Dubrovčanina našega vremena. U nekakvu
brdu medu hridima i klapinikama. M. Vodopić,
tuŽn. jel. dubrovn. 1868. 190. Klapinika, Cytisus in-
festus G-uss. (Vodopić). cf. Kapinika. B. Šulek, im.
145.

KLAPIiStATI, klapiAam, impf. buncati. — vidi
5. klapiti, isporedi klaprnati. — U jednoga pisca
Bokefa riašega vremena.

II. aktivno. Ne pitaj, što je putem klapinao i
šta mu se priziralo. S. !^ubiša, prip. 32. U toj
muci poče svega i svašta da klapina. 94. Neko
kroz ogan klapina. prič. 51.

b. sa se, refleksivno ili pasivno (s dativom).
Pak se čoeku svašta klapiAa i prizire. S. Lubiša,
prič. 112.

KLAPIŠA, /. ime krmači. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

KL A Pt TANE, n. cijelo kojijem se klapiće. Kada
se odmakneš od klapi taiia i buke (udske. M.
Badnić 424«.

KLAPItATI, klipićem, impf. vidi 1. i 3. kla-
patL

a. vidi 1. klapati. — U Mikafinu rječniku (pod
glomatati, a napose nema). — vidi i klapitane.

b. vidi 3. klapiti — U jednoga pisca xviii
vijeka, ali je po osnovi praes. klapićem i inf.
klapićati. Kad klapićat drugog čuje, da mu lako
ne viruje. V. Došen 132^. Jer tko godi rad kla-
piće rad izmišla. 132h. Što mamurna jezik svata
klapićući ne okida. 153«.

1. KLAPITI, kl&pfm, impf. uzrokovati osobitu

vrstu boli i samcem doticaiiem na vrlo o^etfivom
mjestu kao na očima Hi gdje je koža ogufena. —
isporedi i 3. klapiti na krcaju. — U naše vrijeme,
a između rječnika u SttUićevu (,frizzare' ,urere,
pungere, mordere').

a. uopče. ,Đim me klapi po očima'. ,Saplun
me klapi po ovoj ranici, kad se umivam^ u Du-
brovniku. P. Budmani.

b. 0 neugodnom osječanu u grlu kad se guta
ufe (ili drugo što masno) Što je pokvareno (ran-
ketivo). ,Nije dobro ovo u}e, klapi^ u Dmrov-
niku. P. Budmani.

e. (ne znam jeli isto što kod a i b) udariti
bičem, katngijom (imperfektivni glagol prema okla-
piti). — U narodnoj pjesmi bosanskoj. Klapi
ždrala s obadvije strane. Nar. pjes. petr. 2, 212.

2. KLAPITI, klapim, pf. vidi 2. klapati, b. —
U Vukovu rječniku: ,traben* ,eo aegre* s pri-
mjerom: Cijeli dan klapio pješice.

3. KLAPITI, kl&pim, impf. u Vukovu rječniku:
ova svijeća klapi kad gori, t. j. topi se mnogo
,rinnen* ,mano'. — I u jednom primjeru xviii
vijeka ima ova rijeČ, te se čini da amo pripada'
(ako nije značeAe kao kod 1. klapiti), te kao da
znači: plamtjeti, ili može biti: puckati (isporedi
1. klapati): Jer i vatra većma plane, i klapiti
većma stane. V. DoŠen 83h.

4. KLApITI, kl&ptm, impf. vidi 3. klapati. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Stulićevu
(uz klApati). — Može biti da tri naj zadi^a pri-
mjera pripadaju pod 5. klapiti. Ali još budali-
stije (vafa da je štamparska pogreška mj. buda-
lastije) klape i buncaju nikoji u Slavoniji. A.
Kanižlić, uzr. xii. U vrime naređeno za ukazati
|ubav i postelje G-ospodinu Bogu klape, mrmraju,
pošteAe trzaju, izkriiega svoga ime crne. 194.
Danica je jasna zvizda, pak svit klapi i vraguje,
nad bludnicam da boguje. V. DoŠen 133h. Pak
još (mamuran svat) veli da se šali, kad u drugim
bludnost pali, i u tom se mnogo slavi, kada sebe
s drugim davi ; davi, zašto ne govori neg' u pro-
past što obori, nit' klapeći drugo radi neg' vas
sabor da osmradi. 153^. — I sa &e, pasivno bez
subjekta. Klapi se da je sloboda do vlade i od
vlade. M. Pavlinović, rad. 7.

5. KLApITI, kUp£m, impf. vidi tlapiti.

a. aktivno. — U Vukovu rječniku: vide tlapiti.

b. sa se, refleksivno, što je kod a subjekat, ovdje
je dativ. — U Stulićevu rječniku : klapiti se komu
,somniare' s primjerom : Noćaske mi se klapilo da
sam etc. — Biće ista riječ i kad znači : činiti se,
videri. u Vukovu rječniku: meni se klapi da će
tako biti ,scheinen* ,videtur*, cf. činiti se s do-
datkom da se govori u Imoskome.

KLAPITI SE, kl&p£m se, impf. pjeniti se, pje-
nušiti se, sapuniti se. — U naŠe vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (pjeiiušiti se ,schaumen'
,spumo'). Klapilo se, ne klapilo, ješću te, platio
sam te. (Pripovijeda se da je kazao Hero kad je
jeo sapun koji je bio kupio mjesto sira). Nar.
posl. vuk. 134. — Može biti da je u kakvoj svezi
s 1. klapiti, b.

KLAPKA, /. vidi klopka.

KLAPKATI, kl&pk&m, impf. vidi klamkati.

KLAPNUTI, kl&pnem, pf. vidi hlapnuti. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Čutura me istom
vara, jer, premda mi usta kvasi, srca žeđe ne
ugasi ; dok trideset puta klapne, čelo mi se odma
napne. V. Došen 169*.

KLApNA, /. kao da je pravo enačene (vidi 3.
klapati t 4. klapiti): prazne riječi, laž, Šala, ali
se pomiješalo s tlapna (vidi). — isporedi klapa.

Digitized by

^uogle

KLAPlirA

36

KLAS, a.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu
(^ciancia, burla, scherzo, frascheria^ ^nugae^ 191&)
t u Stulićevu (v. zanovetka). San je klapna a
sam je Bog istina. J. Banovac, pripov. 191. San
je klapna, sam je Bog istina. Nar. pjes. bog. 266.
San je klapi^a a Bog je istina. Pjev. crn. 267*.
Nar. pjes. juk. 374. Nar. pjes. petr. 2, 270. 3, 400.
U toj k lapisi opet se pridrne potrbuške. S. ^u-
biša^ prip- 9-^. Košto mu se u klapfii prikaza
zem|ište jedne same države. M. PavlinovicS, razl.
spLs. 14.

KLAPO, m. hyp. klapalo (mdi).
KLAPOR, kl&pora, m. mlijeko na smokvi, koje
so vidi kad se otrgne od lie ili plod ili granica.

— U naše vrijeme u Stonu: ,Klapor mi je izio
sva usta'. M. Milas. — isporedi klap.

KLAPOŠ, w. ime krmku. F. Kurelac, dom.
živ. 63.

KLAPOT, m. vidi klapat. — U jednoga pisca
XVI II vijeka. Stoji tutaA, stoji jeka, stoji klapo t,
stoji zveka. V. Došen 173».

KLAPOVNICA, /. žensko čejade što klapa, vidi

3. klapati. — Samo u Stulićevu rječniku: ,gar-
rula, loquax^

KLAPO VNTK, m. čovjek što klapa, vidi 3. kla-
pati. — Samo u Stulićevu rječniku ; ,nugator,
garrulus, gerro, loqaax^

KLApRALICA, /. žensko čefade što klapra,

— U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.
KLApRALO, m. čovjek što klapra. — U naše

vrijeme u Lici. — vidi kod klaprati.

KLAPRAJStE, n. djelo kojijem se klapra. J.
Bogdanović.

KLIPRATI, kl4pr&m, impf. vidi klapniati. —
U naše vrijeme u Lici. ,Taj klapralo vavije nešto
klapra ka^ i prazna mlinćina^ J. Bogdanović.

KLAPRiSfANE, n. cfjelo kojijem se klaprna. —
U Vukovu rječniku.

KLAPAnATI, klapriiam, iinpf. vidi 3. klapati
i 4. klapi ti. — Postaje od osnove ovijeh glagola.

— U Vukovu rječniku: ,plappem' ,blatero*.
KLAPTATI, klapćem, impf. vidi 2. klapati, a.

— U narodnoj pjesmi našega vremena. U glavi
mu zuba đavojega : sve mu klapću kosjorice
prazne. Smailag. meh. 125.

KLAPTITI, klaptim, impf. vidi 3. klapati i

4. klapi ti. Klaptiti svašta, t. j. brbjati. u Topo-
lo vc u. P. Brantner.

KLAPUSA, /. ime domaćijem životiitama.
a) krmači. F. Kurelac, dom. živ. 41. — b) ovci.
Vekovo, Požega.

KLAPUŠANE, n. djelo kojijem se klapuša. J.
Bogdanović.

KLAPUŠATI, klapu«am, impf. biti, tući, lu-
pati. — U naše vrijeme u Lici. ,Videre! kako
onaj onoga klapuŠa (tuĆe)'. J. Bogdanović.

KLAPUTATI, kl^pućem, itnpf vidi 1. * 2. kla-
pati (uprav je deminutiv). — U narodnijem za-
gonetkama našega vremena. Danu klapuće, a
noću zvijezde broji. 0(i^onet/<y; đeram. Nar. zag.
nov. 48. U našega Bije trke mrke dimije i gvoz-
dene papuče, te u nima klapuće. odgonetlaj: kon.
170.

ICLAPUZAN, m. vidi klapćina. — Govori se
od šale. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogda-
nović.

KLARA, /. Clara, ime žensko. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Belinu (,Ghiara, nome proprio
di donne' , Clara' 189^). Vele počtovanijem i bo-

gojubnijem dumnam ... u svetu Klaru (u ma-
nastir svete Klare). B. Gradić, djev. 3. Sveta
Klara pod regulom i meštrijom svetoga Fran-
ćeska. 143. Druga bi se Klara svitu objavila.
Đ. Baraković, vil. 246. Klara, imenom i z dilom
svitla. F. Glavinić, cvit. 273». Dumne tvoje ple-
menite svete Klare glavu pazu. J. Kavai&in 31 6«.
Klara (kaluderićko i svetovno). S. Novaković,
pom. 70. i u naše vrijeme dosta često u Dubrov-
niku i u okolini. P. Budmani.

KLAREVIĆ, m. muški nadimak ili prezime. —
Pomine se xviii vijeka. Jure (Kačić) rečeni Kla-
rević. And. Kačić, kor. 469.

KLArIĆ, m. prezitne. — Od xvi vijeka. Knez
Ferenac Klarić. Mon. croat. 328. (1563). Sime
Klarića, ćelo selo jedno. Mon. croat. 308. (1598).
Bilić, Klarić, Pribeović. J. KavaAin 135». Klarić.
Schem. bosn. 1864. iv. xxvii. Košta Klarić. Rat.
321. KUrić, prezime, u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijević.

KLARIĆEVAO, Klarićevca, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji ličko- krbavskoj. Razdije). 40.

KLArIĆI, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Razdije}. 48.

KLARU A, /. ime selu u protopresviteratu ve-
liko-bečkerečkom. Šem. prav. 1878. 97.

KL Ariš, m. koraf. mergan; jantar, ambar. —
Sam4) u Bjelostjenčevu rječniku : ,succinum, elec-
trum'. 2. klariš žuti ,sualteniicumS 3. klariš čr-
leni ,corallium'. u Jambrešičevu : ,corallium^; u
Stulićevu: griješkom klaris ,succinum* iz Bjelo-
stjenčeva. — Ima i u ugarskijeh Slovenaca (M.
Pleteršnik, slovensko-nemŠki slovar). — Jamačno
je ma^garska riječ: kalAris, kliris (od lat. coral-
lium, nem. koralle).

KLAs, m. špica, zrna (i cvjetovi i plodovi) po-
ređena u dufinu oko jedne tanke osi (vretena) a
bez stablika te prianaju uz os (kao što je na
}}šenici i na raži i na ječmu) a kaže se gdjegdje
i za ovas i za sijerak (gdje su i stabfike) itd.
vidi: Klas, to je cvast na podugačkom vretenu
na kome su ili sedeći (bez petefke) ili pete)kavi
cvetići. K. Crnogorac, bot. 87. — Akc. se mijena
u loc. sing. kldsu, u gen. pl. kldsa, u dat., instr.,
loc. pl. klisima, u svoj množini, kad se umeće
ov : klasovi, klasova, klas6vima, klasove. — Riječ
je praslavenska (-la- »y. praslavenskoga -ol-),
isporedi stslov. klasi>, rus. KoaocB, češ. klas, pof.
klos. — Može biti da postaje od korijena gla-
gola klati (bosti). Miklošić; ali se može pomi-
sliti i na srodnost s riječitna klica, klijati. — U
svijem je rječnicima : u Voltigijinu ,spica' ; u Mi-
ka(inu: klas od žita ,spica, spicus, spicum'; u
Belinu : ,spiga di grano* ,arista' 356* ; ,8piga doUe
biade' ,spica'; klas bez osja ,spiga sen^a reste*
,spica imberbis* ; klas s osjem ,spiga con le reste'
,spica armata'; proklicati u klas ,spigare, far la
spiga' ,spico* 699^; u Bjelostjenčevu: klas, klasje
jspica, spicus*; u Jambrešičevu: ,spica*; u Volti-
gijinu: ,spica, spiga' ,ahre'; u Stulićevu: ,spica,
series rerum assutarum': u Vukovu: ,die ahre*
,spica*, cf. vlat; u Daničićevu: klasB »arista*. —
Lna i množina, ali se češće mj. množine upotre-
bfava kolektivno klasje (vidi).

H. u pravom smislu. Jskkože na žetvž klasovomb
sice vojnomB na zemju otB ostryhB oružij pada-
juštiimB. Glasnik. 11, 111. Žita ka gori jur po-
đi vaj u klas. M. Marulić 17. Došla bi leteći na
zlatan klas ptica. H. Lučić 288. KoUko je klas
puniji žita. M. Divković, bes. 57*>. Tašci klas.
I. T. Mrnavić, osm. 132. Zrnce pSenice izmetne
klas. M. Radnić 479*. Prokleta liiva na kojoj

Digitized by

>Joogle

KLAS, a. 87

klas ne ostaje. (Đ). U travi je, ili u klasa, sve
izio. (D). Poslov. đanič. Ni klas s drača gre mu
u skute, niti on vino s trna pije. A. yita}i6, ost.
278. Klasi prazni pogucaše klase pune. P. Vu-
letić 36. Kiteć klase, voće, cvitje. J. Kavanin
14^. Ki mi daše šup)u slamu a ne klase. 78a.
Silni grad pada na žitnorodne klase. A. d. Bella.
razgov. 100. Klasi satreni od silnoga grada. 204.
Sime koje medu dračje i trnje pade, premda se
proklije i proraste nikoliko, ne more klasa uči-
niti. F. Lastrić, od' 188. Klas kuko|a i )u}a.
ned. 89. Dobro Ai priminuje Job patrijarka osju
od klasova. 434. Od klasa zrno razstav)ajte. A.
J. Knezović xli. Sime koje će se u obilni klas
razploditi. A. Kanižlić, kajtn. 139. Bukovet kla-
sova ječmenih. 503. Kupila je brižno do večeri
klase. utoč. 472. Ugleda sedam klasova lipi. E.
Pavić, ogl. 84. Da može klasove kupiti. 213.
Još je žito u klasu. (Z). Poslov. danič. Da se
iz zrna posijana klas podiže. Đ. Bašić 298. Vi-
đaše sedam klasova niknuti iz jednoga busa še-
niČna. And. Kačić, kor. 41. Sime bacito u zem)u
strunivši kano umre, a izrastivši i u klas došavši
opet oživi. B. Leaković, nauk. 131. Al' ko sla-
bijem klasom trese (vjetrić). P. Sorkočević 579^.
Zelena se buduć trava u klas zlatan promijenila.
586*. Bilo mu u klasu klasato a u busu busato!
u Nar. pjes. herc. vuk. 352. Moja mobo, ne pro-
sipaj klase. Nar. pjes. petr. 1, 56. A za rožicu
nosi klas od šenice. Nar. prip. mikul. 17. Mlado
žito, navijaj klasove. P. Petrović, gor. vijen. 25.
Sedam klasova izraste iz jednoga stabla. Đ. Da-
ničić, Imojs. 41, 22. Kao vrh od klasa odsije-
caju se. jov. 24, 24. Što će biti od nas i od
raje, kad grahovi polegnu nebrani i klasovi panu
nekomani? Osvetn. 4, 34. — U ovijem primje-
rima stoji jednina inj. množine ; O rodice slavna
i sveta žitna klasa razlikoga! I. Gundulić 90.
U žetve zrele brime lijepa liiva nepoži^ena žit-
nijem klasom veselime pribogato nakićena. 481.
Klas kupiti za žetelicam. And. Kačić, kor. 141.
b. tt prenesenom smislu, o čemu što je slično
klasuj 0 stvarima ujedno nanizanijem, n. p.:

a) 0 kukuruzu, aa) vidi klip. — u Vukovu
rječniku kod klas: kukuruz sa zrnima ,die mais-
ahre' ,spica zeae', cf. klip (s dodatkom da se
govori po južnijem krajevima). — hO) vidi
okomak. Ima mnogo imena i za ono na čemu
su zrna (u kukuruza), n. p. u Jadru se kaže
,okomak^ , u Šumadiji ,kočan', ... u Hrvatskoj i
,šasarica' i ,klas*. . . . Vuk, pism. 76 — 77. Klas,
vide okomak (cf. oklasina) s dodatkom da se
govori u Hrvatskoj, rječn. kod klas. — cc) ku-
kuruzna resa ,k&tzchen an der maisahre' Julus
zeae* (s dodatkom da se govori u Hrvatskoj).
Vuk, rječn. kod klas.

b) klas smokava ,iicorum exsiccatarum (sic)
series^ J. Stulli, rjeČn. kod klas. — nije dosta
pouzdano. — U istome rječniku ima da se i
uopče 0 stvarima nanizanijem može kazati klas.

r. u jednom primjeru xv vijeka kao da znači
u metaforičkom smislu : hrana ili uopće nešto ko-
risno: Uči se od umića, i kad se naučiš, nauč'
neumića kiiigu ku dobro viš; od potribe bo jest
da knige množe glas, da pomoć bude nest po
svit kiiižnika klas (,propaganda etenim rerum est
doctrina bonarum'). M. Marulić 145.

d. Klas crni (Sab}ar), v. Boščići. B. Sulek,
im. 14^.

KLASA, /. po tal. classe, ili po riem. klasse,
red (kamo se što meće, ili kako se što ocjenuje),
vrsta, razred. — Često u na^e vrijeme. Klasa
napretka dobivena prigodom polugodišhega ispita.
Zbornik sak. 1, 224.

KLASATI, b.

KLIsAC, kldsca, m. dem. klas. — U Stulićevu
rječniku uz klasak.

KLA8AČA, /. ime bifei. Klasača, čeS. klasec
(Lepturus), Bromus moUis L. (Marinković). B.
Sulek, im. 145.

KLASAK, kldska, m. dem. klas. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (mali klas)
i u Vukovu (hyp. v. klas). Druga nosi klasak
od šenice. Nar. pjes. herc. vuk. 336. — I u bo-
tanici s osobitijem značeiiem: Ovu cvast (klas)
naj više imaju travke, i svaki liihov cvetić zove
se ,klasak' (,spioulaO koji je obično sastav}en iz
plevaka i plevica. K. Crnogorac, bot. 87. Klasci
(jspiculae*). J- Paučić, bot 56. Klasak, Klasić,
bot. lat. ,spicula^ ,ahrchen^, tal. ,spighetta^ B.
Šulek, rječn. znastv. naz.

1. KLASAN, klasna, a^j. u kojemu je, na ko-
jemu je klasje. — isporedi klasen. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: kajkavski klasen, klasnast
,8picatus', gt^je ima i klasno braiie, klasuvane, za
žAači Idfibsja pobirane, paletkova^ie ,spicilegium'
(vidi i klasnobraiie), t u Stulićevu: ,spiceus^ —
vidi i 2. klasan. — I u Sulekovu rječniku (sa
znaČenem : uopće koji pripada klasu ili klasju) :
,ahren-'.

2. KLASAN, klasna, m. jun, junij, lipan. —
vidi i klasen. — isporedi 1. klasan. — Saino u
jednoga pisca xvii vijeka koji miješa čakavske i
kajkavske oblike, a između rječnika u Bjelostjcn-
Čeiu (kajkavski klasen mesec, ivanšćak, lipan Ju-
nius') i u Jambrešićevu (klasen mesec Junius').
Na 22 klasna meseca. P. Vitezović, kron. 61.
2 dan meseca juniuša aliti klasna. 88. 4 dan
klasna. 110. 15 den klasna meseca. 111. Bila
je meseca klasna megla. 169. — Ima i u novo-
slovenskom jeziku klasen s istijem značenem. —
S toga što samo u jednom primjeru nema riječi
mjesec uza se, može biti da treba shvatiti ovu
riječ kao ač^jektiv.

KLA.SAI!iE, n. ^elo kojijem (n. p. žito) klasa.
— U Vukovu rječniku.

KLASAST, adj. postaje od klas.

a. vidi klasat. — U Belinu rječniku: ,spigato,
che ha fatto la spiga^ ,spicatus' 699hy t u Volti-
gijinu (kod klasen).

b. koji je kao klas. — Načii^eno u naše vrijeme
(u botanici). Članovi sedeći : klasasti ... J.
Pančić, bot. 28. Klasast cvet. K. Crnogorac, bot.
86. — U Sulekovu rječniku: ,ahrenahiilich*. —
Klasast, bot. lat. ,spioiformis^ ,&hrenf5rmig^ B.
Šulek, rječn. znanstv. naz.

KLA-SAT, a4j. na kojemu je kla^e, na kojemu
je mnogo kla^a, koji je rodio mnogo klasja. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu
(,spicatusO. Bilo mu u klasu klasato i u busu
busato! u Nar. pjes. herc. vuk. 352. Po vrhu
(šenica) klasata. Magaz. 1868. 65. ,Ove 'e go-
dine svako žito klasato^ ,Moja 'e ozima šenica
kli^ta, a jara sitnoklasa*. J. Bogdanović. — /
u Sulekovu rječniku : ,&hrenreich ; ahrig^ — Kla-
sat, Klasit, bot. lat. ,spicatus' ,ahrig^ B. Sulek,
rječn. znanstv. naz.

KLAsaTI, kllw&m, impf. klijati u klasje, ra-
đati klasje, ispuštati iz sebe kla^e (0 bifei, n. p.
0 žitu), obično se misli na mnogo kla^e.

a. aktivno. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Stulićevu (,3picare, spicas emittere*) i u
Vukovu (,in ahren schiessen* ,spicas emittere,
spicor'). U dno mu se busalo, u srijedi trsalo,
a na vrhu klasalo. Vuk, kovč. 121. To klasa na
debelo! M. Pavlinović, razg. 69.

b. sa se, refleksivnu), ali je isto značene kao kod

Digitized by

Google

KLASATI, b.

38

KLASOVATI

aktivnoga glagola, — Od xviii vijeka^ a između
rječnika u Belinu (,spigare, far la spiga^ ,spico^
699t>) g^e se naj prije nahodi^ u VoUigijinu
(,spigare, fare spiche' ,m ahren schiessenO, u Stu-
lićcim (uz klasati). Došlo lito i počelo se žito
klasati. F. Lastrić, od' 179. Žita se klasaju.
svet. 53a. Onda ječam i boje se klasa. J. S,
Rejković 114. Kuruzi se klasaju. Striživojna.

KLASAV, adj' samo u Stulićevu rječniku: v.
klasat.

KLASEN, adj. vidi 1. i 2. klasan. — Samo u
VoUigijinu rječniku (gdje je po svoj prilici riječ
uzeta iz kajkavskoga govora, te bi trebalo da glasi
klasan) : klasen, kiasast ,spicoso, pieno di spiche'
,geschosst'; ima i klaseni mesec ,giugno^ ,der
monat junius'.

KLAStCIZAM, klasicizma, m. po novoj latin-
skoj rijeci classicismus, znači: ne samo učene
klasika (grčkijeh i rim^kijeh) nego i nastojai/ie ili
moda da se uvedu opet klasični oblici u slikarstvo,
kiparstvo, građene itd. — U naše vrijeme po va-
roHma. Klasicizam, stil. (mm.) ,classicismu8^
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KLASIČAN, klasična, adj. od lat. classicus,
izvrstan, uzorit: kaže se osobito u kniževnosti o
naj glasovitijim piscima i nihovijem c^jelima
(s kniževnosti se prenosi i na umjetnosti), i oso-
bito 0 grčkijem i latinskijem, pa i uopče kao po-
hvala, a^i je tad naj češće u ironičkom smislu.

— U naše vrijeme po varošima. — Klasičan, gr.
(izredan, izuči) ,classisoh^, tal. ,classico^ B. Šulek,
rječn. znastv. naz.

KLIsIČNOST, /. osobina onoga što je kla-
sično. — U na^e vrijeme po varošima. — Kla-
sičnost, stil. (izućnost) ,classicitat', tal. ,classicit&^
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.
E1LA.SIĆ, m. dem. klas. — U Vukovu rječniku,
KLASIFICIRATI, klasificir&m, impf. nem.
klassificiren, razredivati. — isporedi klasifikavati.

— Često u naše vrijeme po varošima u sjever-
nijem krajevima. Vjerovnike po pravima pre-
imuštva klasificirati. Zbornik zak. 3, 739.

KLASIFTKAcUA, /. i/iem. klassifikation, tal.
classificazione, razredivaiie, razredba. — U naše
vrijeme Često po varošima,

KLASIFIKATI, klasifik&m,^/. tal. classificare,
razrediti. — U naše vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

KLASIFIKJlVATI, klasifik&v&m, impf, klasi-
fikati. — isporedi klasificirati. — U naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

KLASIK, m. klasični pisac. — Po lat. classicus
preko tal. classico. — U naše vrijeme po varo-
šima. — Klasik, hist. phil. (izrednik, izućnik)
,cla8siker', tal. ,classico (autore)*. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

KLASINA, /. (uprav augm. klas) u Vukovu
rječniku: vide ovršina s dodatkom da se govori
u Boci.

KLASINIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Miklouš
dijak Klasinić. Mon. croat. 285. (1585). — može
se Čitati i Klašinič.

KLASINE, n. vidi klasje. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Jer se s perjem i klasine diže. J.
S. Rejković 210.

EILAsIT, adj, vidi klasat na kraju.

KLASITI, klasim, impf. u Stulićevu rječniku:
V. klasati se s dodatkom da je riječ ruska. — Sa
se, refleksivno (vidi klasati, b). — u Bjelostjen-
čevu rječniku: klasim se, klas izpušćam, prokli-

cavam u klas ,spico', t u Stulićevu: v. klasati se
s dodatkom da je uzeto iz Bjelosijenčeva.

EILASJE, n. coll. upotrebjava se kao množina
od klas (vidi). — Postaje oa klas nastavkom (i)je.

— Može biti praslavenska riječ, isporedi stslov.
klasje, po}. kJosie. — U našemu se jeziku javfa
od XV vijeka, a između rječnika u Mikafinu (brati
klasje 184b), u Belinu (,le spighe* kod spiga 699^).
u Bjelostjenčevu (kod klas), u Stulićevu (»spicarum
copia, abundantia*), u Vukovu (,die &hren' ,spicae').
Po širinah grada našega klasje pšenično vidih.
Aleks. jag. star. 3, 242. Đonesti ćete rukoveti
klasja. Bernardin 120. levit. 23, 10. U zeleni i
u klasju. M. Držić 400. Počeše trgati klasje.
Anton Dalm., nov. test. 16b. Za me rodno IjetAe
vrime zlatnim klasjem liive puni. I. Gundulić
245. Mlado klasje, drobna stada. Ćt, Palmotić
2, 53. Zeleni se tot' ravnica punijem klasjem na
valove. A. Vitajič, ost. 7. U klasju veselomu.
I. Đorđić, salt. 350. Klasjem zrelim zlati. uzd.
180. Ne ukaže se ni trava, a kamo li klasje. F.
Lastrić, ned. 277. Vršike od klasja iliti osje.
434. Za sobom ostavjaju klasje. And. Kačić, kor.
142. Klasje prez žita. N. Palikuća 20. U klasju
žito. A. d. Gosta 1, 207. Kupi klasje po lanskom
strništu. Nar. posl. vuk. 164. JeL ću klasje ku-
piti. Nar. prip. vuk. 221. Počeše trgati klasje i
jesti. Vuk, mat. 12, 1. Rukom žaiie klasje. Đ.
Daničić, isai. 17, 5.

KLASNAST, a^. u Bjelostjenčevu rječniku (vidi
kod klasan).

KLASNIĆ, m. ime trima selima u Hrvatskoj u
županiji zagrebačkoj. Klasnić doiii, gorni, sredni
Razdije). 65.

KLASNOBRANE, n. pabirčene, paletkovane.

— Samo u Jambrešićevu rječniku: ,8picilegium'
što je jamačno uzeto iz Bjelostjenčeva (klasno
brai^e, vidi kod klasan), pa je pisac shvatio kao
da je jedna (složena) riječ.

KLAS6bER, m. čovjek koji bere klasje što je
ostalo za žeteocima (koji pabirči, pa\etkuje). —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (klasober, paletkovalac ,spicilex, spicilegus*)
gdje se naj prije nahodi, u Stulićevu (po Bjelo-
stjenčevu), u Vukovu: ,der Shrenleser, nachstop-
peler' ,spioilegus (?)* s primjerima iz narodnijeh
pjesama: Jedna kita klasoberu, druga kita po-
statiiiku. U našega klasobera svilen-kita nad
očima.

KLASOBRAČICA, /. žensko čefade kao klaso-
ber. — Samo u Bjelostjenčevu rječniku: klaso-
bračica, paletkovalica od klasja ,spicilega^

KLASOKIT, adj. okićen klasjem. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Ni djevojke klasokite. J. Ka-
vaAin 471b.

KLASOMUNA, m. ili f. samo nom. pl. klaso-
mu^e u jednoga pisca iz Boke kotorske : Stide se
jezika kojim im je mater govorila, ta im je go-
vedarski 1 skitački, nego im se čini neŠto dičnije
i mudrije zvokotati kao klasomufie. S. ^^ubišisi,
prič. 54. sam pisac tumači ovu riječ: neka soja
}udi kao ciganija.

KLAS6rODAN, klas6rodna, adj. koji rađa
kla^e ili mnogo kla^a, vidi klasat. — Samo u
Belinu rječniku : klasorodni ,chi produce spighe*
,spicifer* 699l>.

KLASOVAIStE, n. pabirčene, pafetkovane (kla^a).

— Samo u Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski kla-
suvaAe, V, klasno (vidi kod klasan) i odande u
Stulićevu (klasuvane).

KLASOVATI, klasujem, impf. pajetkovati, pa-
birčiti (kla^e). ~ Samo u Stulićevu rječniku:

Digitized by

Google

KLASOVATI t

klasuTati Ho je sam pisac noHnio po riječi kla-
suvai^e (vidi klasovane).

KLA80VIT, aćfj. vidi klasat. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. On ugleda klasovito žito. M.
A. Bejković, sat. L4l>.

KLASOVO, n. ime n^estu u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. Vinograd u Klasovu. Sr. nov.
1873. 523.

1. KILASTI, klddem, impf, ponere, stavfati, po-
stav}atiy metati (u Vukovu je rječniku zabiježen
kao perfektivni glagol^ ali nema primjera u ko-
jemu ne bi mogao biti imperfektivan ; a imper-
fektivan je i u drugijem slavenskijem jezicima).

— vidi i ^. klasti. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kl4dij&h; ti impt. klddi, u ger. praes.
klid^ći ; u ostafijem je oblicima onaki kaki je u
inf.y osim aor. 2*3 sing. klade. — Riječ je pra-
slavenska (od korjena klad), isporedi stslov. klasti,
rus. K4«cTB, če§. klAsti, po}, kta^ć. — Korijen
moie biti indoevropskij jer se nalazi i u german-
skijem jezicima (sa značeikem: tovariti), isporedi
got. hlathan, stvnem. hladan (novovncm laden),
anglos. hladan (po ovome zadnemu i po slaven-
skom korijenu indoevropski bi korijen mogao biti
kladh ili klodh). — Na dva mjesta xviii vijeka
ima aor. 2 sing. kla i 3 pl. klase, ali je to samo
radi slika: 8 ke jakosti neizrične u vijećnici ti
iiem sama mramorni spis hvale dične na spo-
menak vječni kla mu. J. Kavanin 178b. Podložih
se križu koga na me klase. M. Kuhačević 49).

— Poslije XVI vijeka nalazi se samo u čakavaca
(ali vidi 2 i 3. klasti). — Između rječnika u Vranči-
6evu (naprida klasti ,promovere*), u Belinu (»poire
e ponere' ,pono* 573l>), u Volti^ijinu (klasti,
kladam ,porre, mettere* ,setzen, legen*), u Stuli-
čevu (klasti t griješkom kladsti ,ponere, coUocare,
locare*), u Vt&ovu (pf. ,stellen, legen' »pono*, cf.
metnuti s dodatkom da se govori u Hrvatskoj),
u DaniČičevu (klasti, kladu ,ponereO.

A. aktivno.

1 . znaČeMje kao stoje kazano sprijeda, smisao
može i ne biti pravi; objekat može biti što ne-
živo ili živo ili umno ; rijetko se ne izriče mjesto
(naj Češče u prenesenom smislu).

a. izriče se mjesto:

a) prijedlogom u t akuzativom (u tri primjera
lokativom, alt je to samo pogreška pisaca: Mo-
gaSe li u radosti vedoj danas klasti mene? Đ.
Baraković, vil. 249. Tva vlast mnoga hoće da
s' ti car rodjeni, a Turčina carstvo zloga pade,
i u Stambul-gradu jaku da stol kladeš i ožaku.
J. KavaAin 269». I u naj većem hudom skupu
požderivca kladoh mene. 447h).

aa) u pravom smislu. (Zmija) glavu kladiše
V usta toj zloj hćeri. Korizm. 43l>. 8mrt u
zeix4u sve klade. M. Vetranić 1, 197. Stare i
mlade sve kosi na jedno i u zem|u sve klade.
N. Dimitrović 105. Gospoda bde klasti u ta broj
i nega. Đ. Baraković, vil. 16. Klast nogu u
strime. 64. Ne mogu sve klasti u pismo ovo sad.
69. Rad bi te klast u raj. 298. Skupno s tobom
poje pisme svake vlasti sada ti no koje hti u
kćige klasti. 365. Klade )u} u žito. jar. 64.
Vode ne klad' u vino sad. M. Gazarović 117h.
Tvrdu u tvržd liega (koiia) kladu. I. Zanotti,
en. 6. Klade ju u komoru, svojimi divami reče :
,Hoću da je nada svimi vami*. Oliva. 11. I pra-
vedna (tužnu meni !) u ovu su jamu klali. P. Vu-
letić 30. Sjra}a Sapor od Perzije u gvozdenu
gajbu klade. J. Kavanin 45Bh. Sad klad'te ga
va crne tamnice. Nar. pjes. istr. 1, 30. Dajte
nam ga bokunić, ča klademo va lončić. 3, 18.
Kupi racu, klade ju va vodu. Nar. prip. mikul. 24.

) 1, KLASTI, A, 1, a, c).

bb) u metaforiČkom smislu. Đevstvo ja kladu
V nebo. Transit. 12. Kim nikuko prozora um u
pamet klade. P. Zoranić 56*. .Tur u ti neskladi
mir kladi. Đ. Baraković, jar. 79. Boj na nebo,
a u raj klade tvo'e prijevare, zla napasti. J. Ka-
vaAin 24h.

cc) u prenesenom smislu, aaa) objekat je ikešto
umno (ufane). Ki ufanje kladu u tašće beside
jiSću da popadu vitar ki ne vide. Đ. Baraković,
vil. (1889) 115. Ufanje samo klasti u obraAenje.
I. IvaniSević, kit. 152. U te vazda moje klasti
htih ufonje. A. Vitajić, ist. 89h. — u jednom je
primjeru objekat osveta, ali smisao nije jasan:
treba li shvatiti u Ae kao da je u uŽoj svezi
s glagolom klasti, te bi znamene bilo : osveti se na
Mma (snopcima), ili sa »upstantivom osvetu, te
bi značilo: ostavi osvetu, prođi se osvete? Pusti
uzroke od napasti, slomi snopke koji te bodu,
htij osvetu u Ae klasti, gledaj konac a ne škodu.
L IvaniSević 64. — bbb) mjesto je 1^ešto umno,
n. p.: misao, pamet. Već nigdar svojih let u
misal ne klade takovu strašnu smet. Đ. Bara-
ković, vil. 60. U pamet tvrdo klade. J. Armo-
lušić 7. — sklad, nesklad, nepokaj. A ne bih
ludo rad klast obih u sklad hteć klast obih u
nesklad. Đ. Baraković, vil. 374. Sve nevoje
nigdar mene u nepokoj ne kladihu. I. IvaniSević,
kit. 58. — stane, te se glagolom kaže prijelaz iz
jednoga stana u drugi, promjena. Satrt me i u
prah klasti. A. Vitajić, ist. 65b. u ništa svaka
klasti jest u tvojoj samo oblasti. 175&. Ti u
kretai&e činiš klasti i u strašnu smutiiu more.
189*.

b) prijedlogom na i akuzativom (u jednom pri-
mjeru XV vijeka stoji lokativ po staroslovenskom
jeziku: Koji kladijehu trbnovB venacb na glave.
Mon. serb. 342 god, 1427. u ovom primjeru stoji
također lokativ, može biti jer se shvaća ne kao
mjesto kladena nego uopće kao mjesto gdje što
biva: Ki na gospockoj trpezi ne klade listo va-
rene ili pečene jistvine. M. Marulić 4).

aa) u pravom smislu. Koji mu klaadehu trb-
novb venacb na glavu. Mon. serb. 371. (1432).
Same sebi zančicu na grlo kladete. B. Gradić,
djev. 100. Klašće t' ini javor i bršćan na grebe.
M. Gazarović 124b. Maske na stol nogu kladu.
I. IvaniSević 305. Klasti ruku na oružje. P.
Badovčić, nač. 175. Ha}u kladoh na široka moja
pleća. I. Zanotti, en. 47. Na A liegovu svjetu
kladu iz koje ga prije svukoše. A. Vita^ić, ost.
188. Na tvo^e rame tad ćeš klasti sveta križa
dil naj boji. 193. Zlatan verug na vrat klade.
P. Vuletić 39. Sad noj klade lonac na hrbat.
Nar. prip. mikul. 15. Kad je mladića klal na
zemju. 85.

bb) u metaforiČkom ili u prenesenom smislu.
Jeretik lahko bi klal spovidajućega na blud.
Naručn. 77*. — Od mnozih iskušenji bih rvan
kladući mi na pamet raskoše rimske. Transit. 29.

— Kolik velik Božiji srd i liega večni kaštig na
se kladu, koji istine i prave pripovidavce more.
Postila. yl*. A sada niku kob tujini kladu na A,
Đ. Baraković, vil. 147. Zlobu porodiše zlo na
dobrih misleć klasti. A. Vitajić, ist. 25b. — Što
klademo na duŠu prokuraturom. M. Bijanković
76. Koju stvar vele klademo na dušu namistnika
izvanskoga. 108. (isporedi duša, d, c) bb) ccc)).

— Potribao bi t' veću žeju na to klasti. A. Geor-
giceo, nasl. 114. — Na put svoj hod klade. A.
Vitajić, ist. 280*. — Riči koje prostrih na dobar
broj kladi, jere jih istom rih milošće zaradi. P.
Hektorović 60.

c) prijedlozima više, vrhu, vrh s genetivom,
Kladuć te više svih. M. Marulić 89. Kako ka-

Digitized by

Google

1. KLASTI, A, 1, a, c).

40

1. KLASTI, A, 2.

mono žive kladete svrhu zidališća. Transit. 90.
Ki (Žiganti) goru srditi vrh gore kladihu. H.
Lučić 271. Vrhu mora ki ga klade. J. Kavanin
209b. Vlaški narod vrana obire, i vrh modra
klade tleha (na grbu). 288a.

fl) prijedlogom pod i akuzativom.

aa) u pravom smislu. Pod javor klade sad
privridna mramora. Đ. Baraković, vil. 139.

bb) u metaforičkom ili u prenesenom smislu.
I kriva i prava pod oblast jur klade. Đ. Bara-
ković, vil. 52. Koji mnogo vojvod klade i krajev
pod noge. P. Vitezović, odil. 72. Pismo je ti
vrat slomilo koje je otajno tvd pero složilo, čisto
si pred sudom rekal i valoval, prot znanu i duŠi,
da s' ga pod pero klal. M. Kuhačević 65.

e) prijedlogom kod i ^enetivom. — Saino u
jednom primjeru xviii mjeka. Nek te mjestom
Lučić misti i klade te kod Trogira. J. Kavaiiin
328b.

f) prijedlogom po i akuzativom. — Samo u
jednom primjeru xvi vijeka (u prenesenom smislu).
Ne klade po pamet kob tuj ^ubidrag. P. Zo-
ranić 38h.

g) prijedlogom pred i akuzativom.

aa) u pravom smislu. Zač tko će prid vola,
reče se prilika, klas ti voz al kola? nije red ni
slika. Đ. Baraković, vil. 119.

bb) u prenesenom smislu. Naprvo kladeš svit
pred Boga. Transit. 53. Po uzroku od žen naš
protivnik klade pred nas za učiniti nas pasti.
Transit. 266.

h) prijedlogom k s dativom; glagol znači od
2)rilike što i pridati, dodati. Basap k raspu klade,
zlo ka zlu pristavi. Đ. Baraković, vil. 69.

i) prijedlogom oko(l) s genetivom. Steplivši
plaste, klade mu okol glave. P. Hektorović (?) 137.
Kladući okol glave platice (?) Lovrinac Bogu go-
vori. 137.

k) prijedlogom među, a supstantiv je :

aa) u akuzativu (u svijem primjerima u me-
taforičkom ili u prenesenom smislu). Malo krat
jedinstvo meju dvimi kladeš. P. Zoranić 37b.
Klade on Hlume meu Herceze i Zagorce. J. Ka-
vaAin 118*. Kotorane hti Urbin klasti meju
mudre. 131b.

bb) u instrumentalu. Veći svaki čas meu
sobom kar kladu. M. Vetranić 2, 164.

1) prijedlogom a s instrumentalom (u oba pri-
if\jera u prenesenom smislu). S pustinakom ti me
klade. Đ. Baraković, vil. 249. Ob desno ga klasti
8 pravednim! Judi. drag. 344.

nt) mjesnijem adverbom.

aa) u pravom smislu. I vazamši sedam kruhov,
kad hvali uzda, razlomi, i da učenikom svojim
da naprid kladu. Postila. £4*. Gdi će nogu naprid
klasti, vazdi mu se vidi jama. Đ. Baraković, vil.
172. Drug dan klade nebo gori na visoko viŠe
svega. jar. 6. Itkore ne znade misto skrove-
nito gdi ga muftiš klade. I. T. Mmavić, osm.
78. Pravo bi nlh ondi klasti, gdi Kandijaše sveti
Pava'. J. Kavanin 154*. Kamo klade on svoju
kožu, kad se suce? Nar. prip. mikul. 8. Kamo
si klal k}uč, tu ga i zami. 13.

bb) u metaforičkom ili u prenesenom smislu.
Vse umaiiamo i do(l)i klademo vičnim zakonom.
Mon. croat. 131. (1487). Ali je držan klasti doli
liu (kumijenciju) ali činiti po nej. Naručn. 72b.
Naj liše kad hini svoj slatki razgovor, omekšat
učini i acar i mramor, da srce kameno, gdje
himbu tuj klade, sladosti takmeno svoj ga stril
propade. M. Vetranić 2, 55. Pošten glas ju
naprid klade. J. Armolušić 67. Kurati, kladući
vanka naredbu od svetoga zbora tridentinskoga.

M. Bijanković 150. Svak s Ikarom prij^ bio pao,
neg let nusli tu uprav klao. J. Ksivanin 47 7*.
D. mjesto se ne izriče.

a) uopče u pravom smislu. — u ovom primjeru
klasti (na sebe) znači što i oblačiti : P14nf te neka
svakako kladu od one masti koja odgovara oli-
ciju od onoga dneva. M. Bijanković 108.

b) uopće, ali u prenesenom smislu (naj češće
je objekat pomna). Vikuvično mucanje kladući
shraAujući vazda vrv. Mon. croat. 80. (1451).
Klade pomnu svaku. Statut vrb. 145. Nigdar
on po sebi toliko zlo klasti sam sobom znaj ne
bi nimajuć oblasti. Đ. Baraković, vil. 54. Da
klade pomAu vred. 138. Hitra bi, klade moć,
opravi, providi . . . 282. Ti klade zakoni. 282.
I klasti svoju moć. 298. Svu hoti pomnu klast.
356. Klade red i način. jar. 64. Kad zapovid
taku ta basa razumi, klade (pisac tumači : po-
stavi) pomnu svaku ku može i umi. B. Krna-
rutić 17. Hotijte pomnu klasti da . . . A. Vi-
tajić, ist. 13b. — Za ovakove primjere ne zna se,
pripadaju li amo ili pod 2; Od toga klade pri-
liku Avgustiu. Naručn. 54b. Ne provlačeći vele
naše govorenje i na kratko je kladući. Transit.
150. Kladući on j ere tik proti nam one kiiige.
211.

c) glagol se klasti dopunuje infinitivom kojijem
se kaže namjera radi koje se klade ko ili što (u
prvom primjeru nije posve u pravom smislu). Iz-
brani otci kad klali su nih svem^ skupu slavit
misu. J. KavaAin 92^. Bano me j^ klala spat
(mati), kasno me j' stajala. Nar. pjes. istr. 2, 52.

c. uz pravi objekat ima i dativ.

a) smisao je da se onome što je u dativu (može
biti i cerade) dodaje, dostav\a nešto, n. p.: aa)
odijelo %li drugo što se na sebi nosi. HujŠemu
kladeše korunu ot slame. Pril. jag. ark. 9, 22.
(1468). Svrši kako s' poče' Zadru krunu klasti.
Đ. Baraković, vil. 158. Na to mi joj klade kru-
nicu iz zlata, jošć« mi joj klade do devet prsteni.
Nar. pjes. istr. 2, 5. Obuć ću te, kako bim de-
vojku, klasti ću ti bele svite do tal. 2, 33. —
bb) zgradi (ali je u oba dva primjera metafo-
rički ili preneseni smisao) teme]. Jaki joj (crikvi)
teme} klade. A. Vitajić, ist. 461*. Vjeri tvrdoj
teme} kladu. J. Kavanin 503*. — cc) slova
(riječi, rječitost), jezik čefadetu, u prenesenom smislu.
Koga slove ono ime komu vični klade slova. Đ.
Baraković, vil. 188. Da mana zla uzroci, jedini
nam jazik klade (narav). J. Kavanin 350b. —
dd) 0 čemu umnom, u prenesenom smislu. On
prijam razloga klade rad prilici kako b' uteć
moga. Đ. Baraković, jar. 54. — ee) u jednom
primjeru xviii injeka ima uz objekat i drugi aku-
zativ kojijem se kaže, kao što se klade objekat.
(Va\a da je riječ o grbu Kraiiske) I kraj Jova
sinu pticu (razstri i mjesec po ne sridi) klade
sebi biježnicu, bio (uprav zlatan) i rumen ov se
(mjesec) vidi : zlamen da mu rastu sreće. J. Ela-
vanin 282b.

b) dativ pokazuje na čiju se korist ili štetu
što klade (u prenesenom smislu). Od onih ne-
prijate|i ki mi vazda zasede kladu. Transit. 170.
Stupicu kladu dušam nih. 246. Djaval mnoge
tomu klade zasade. 266. — Po izgledu ki mu on
klade. J. Kavanin 296*.

2. od značena stavfati postaje drugo: graditi,
jamačno je ovako u ovom primjeru xvii vijeka:
Vriđno ti j' iz obla zlata klast obraze. Starine.
18, 228. — Nije dosta jasno značene u ova dva
primjera xvi vijeka, u kojima je objekat plač : u
prvom moglo bi se misliti da je smisao: klasti
(slagati) plač u pjesmu, ali u drugom klasti plač
kao da ne može značiti drugo nego plakati. Da

Digitized by

Google

1. KLA8TI, A, 2.

41

8 plačem sve poju pjesance ke skladam . . . plač j
ki ću ja klasti, još pravo mogu rijet, vaj da će
propasti pod zem)u na on svijet. M. Veti'auić
2, 28. Djevice grozni plač gdi kladu u tužbi.
1, 131.

3. javfatij navoditi, govoriti, kasati. — Oco
znacene ima i u drugijem slavenskijem jezicima ;
vala da je postalo ovo značene preko klasti na
pofe, iznositi. Ako se spo viđaj u i kladu ovi svoje
znanje. Naručn. 55*>. V napridak kladi, da je
niki toliko nastojan ... je li se držan spovidati.
71*». Ki se (proroci) dvižu u sredi pika napr^^o
kladući razlika poluverstva. Transit. 21. K tomu
ti jod naprid ja kladu i ve)u : , Božja je za-
povid . . .* H. Lučić 275. Ne kara se nigdar,
odluku ku dade, da j' od inih bo]a nigdare ne
klade. A. Georgiceo, nasl. 261. Kojim klade da
izhode još od jasnih kraja Scita. J. Kavahin 147*.
Po drugoj rimskoj rati, ko bezstidno klasti umje,
da Solin se ja zidati. 117 1>. Sokrat njegda mudri
klade, jedno samo da on znade. 355l>.

B. pasivno. (Dragi kamen) u primUu zlatu
kladen. Đ. Baraković, vil. 170. Cervina ukras-
noga 8 davnim spijevocim kladenoga. J. Kavanin
176». Mat' kraja Andrije bi kladena, da dodije
banom. 247». Ne more se, ne, sakriti na svje-
ćalu svijetnak kladen. 378^.

C. sa se.

1. pasivno.

a. vidi A, 1. Navlastiti klade se naprvo stra-
nomu. Naručn. 75». Ne klade se po pamet.
Nauk bm. 6b. To krajestvo vidjah lipše kako
gdi se pomna klade. Đ. Baraković, vil. 221. Za
nim pak Fedrika meu pametnim ki se klade. J.
Kavanin 124b. Može se uz nih klast i Asan.
133b.

b. vidi A, 3. Vazda se klade ova rič. Naručn.
29b. ;^ubdrag ki Jerine i Jurja se praunuk klade.
J. Kavanin 235».

2, refleksivno.

a. uopće prema znacenu kod A, 1, m pravom i
u prenesenom smislu. Ne klade li se vitez ze-
majski na vsaki velik rizik? Transit. 70. Ki
kladu se v pute prejubodejstva. 85. Ne hti se
on klasti u viće nečisto. Đ. Baraković, jar. 102.
Nek se v bunar klade. P. Vitezović, odil. 66.

%, u osobitom smislu, nakanivati se ili poči-
nati. djelo, na koje se subjekat nakanile ili ga
počine, izriče se: *t) verbalnijem supstantivom (u
dva naj prva primjera zamjenicom to) u acc.
s prijedlogom na. Ako se je kada na to klal
misleći dan i noć za zmisliti ku koli novu stvar...
Starine. 23, 135 (1496). Na to se kladoše po
svitu hodeći. Đ. Baraković, jar. 106. Kako ćeš
\ na prostrana i velika klast se dila? A. Vitajić,
ist. lb. Za utišenje našega srca klademo se na
molitvu. 129. Kasno klasti će se oni na po-
koru. 176. — 6) verbalnijem supstantivom u acc.
s prijedlogom u. Kada nisi tiran, u big se ne
kladi. Đ. Baraković, vil. 157. — c) glagolom u
inf. 2j& usilnu hot izpuniti kladoh se nastojati.
P. Zoranić 1^. Niki na tri skoči skakati se klade.
Đ. Baraković, vil. 45. Prem ako i znade bo)e
lud svoju stvar kada se znat klade, neg tuju pri-
mudar. 154. Pamet mi se mislit klade da ta
uji mene guja. 205. Na telesa pade, ter sejisti
klade. jar. 20. Slišati me svak se klade. drag. 359.
On zaludu znat se klade. A. Vitajić, ist. 6*. Nit'
će teškim snom zaspati čuvat tebe ki se klade.
448b. — u ovom primjeru klasti se može značiti
i lijegati: Spati se kladoše. P. Zoranić 26*. —
d) glagolom u praes. s konjunkcijom da. Ki se
klade da naredbu Božju sluša. A. Vitajić, ist.
Ub. Nu kad nije t' se drago klasti da se obratiš

KLASNA

k meni sada. ost. 356. — e) prijedlogom za i
akuzativom kojijem se kaže što bi htio biti su-
bjekat. Za biskupa nij^ se klasti, ako nisi zvan
od Boga. J. Kavanin 379*.

2. KLASTI, klidem, impf. vaditi jelo iz zdjele
u tanire. — Moie biti da je ista riječ sto 1.
klasti; nije jasno kako se doŠlo do ovoga užega
značena, ali isporedi novoslov. klasti, polagati
(piću) i klaja, piča. — U Mikalinu rječniku:
klasti, uklasti ,menestrare^ ,tudiculo', i u Bjelo-
stjenčevu : kladem, nalažem v zdelu ,tudiculo'. v.
nakladam. — I u naše vrijeme u Lici. Klasti,
kUdem, vaditi jela iz zdjele u tanir. u Lici. V.
Arsenijević.

3. KLASTI, klAdem, impf. teći, ali samo o
Čemu gustome, kao n. p. o medu. — Akc. je kao
u 1. klasti — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu: impf. klade gnoj iz rane, mozak iz
glave ,langsam und dick fliessen (wie honig, rotz)*
,lente fluere*. — I mozak klade a skrguću kosti.
B. Radičević (1880) 217. — U jednoga pisca xviii
vijeka kao da je značene kauzalno prema pre-
dašnemu: ispuštati, točiti što gusto. Što poje
donosi i Sto zemja klade. J. Rajić, boj. 90. i sa
se, refleksivno ili pasivno. Kom se mozak klade,
kom se creva motaju. J. Rajić, boj. 44. — Prema
ovome (kauzalnome) značenu mogla bi biti ista
riječ što 1. klasti.

KLASIHiA, /. ime bifkama.

a. Klasuja, rus. KoaocHHK'b (Elymus arenarius),
poj. klosowka (Holcus), klosniczka (Hordeum mu-
rinum L. (Sabjar, Lika, Grobnik). B. Šulok, im.
145.

b. Klasuja velika, Pollinia grjUus. Vinodol
(Primorje).

KLA.SI)^NAC, kl^unca, m. okomak, isporedi
klas, b, a) bb). — U naše vrijeme. Klasunac
,spica zeae granis denudata' u Istri. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 54. Klsisunac, goli klip kuruze.
OzaJ.

KLASUNČIĆ, klasunčića, m. dem. klasunac.
— U naše vrijeme u Istri. KlasunČlć, ,spica zeae
granis denudata^ D. Nemanić, čak. kroat. stiid. 63.

KLAŠANIK, m. mko odijelo. — U Srbiji u
okrugu pirotskom. Đreha (klašanik) ili guna
s rukavima i guglom za pokrivale glave od zla
vremena. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 247.

KLAŠČIĆ, m. dem. klasak. — U naše vrijeme
u Istri. Klašćlć, ,8picula*. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 38.

KLAŠINK^., vidi Klasinić.

KLASJE, n. mjesno ime u Srbiji u okrugu
ćuprijskom. lki\a. u Klasju. Sr. nov. 1868. 255.

KLAŠNAC, m. vidi Klasne.

KLAŠNICA, /. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji Učko-krbavskoj.
Razdije). 34.

I>. selo u Srbiji u okrugu vramkom. M. Đ. Mi-
lićević, kraj. srb. 306.

KLAŠNIČANIN, m. čovjek iz Klašnice. V.
Arsenijević. — Množina: Klašničani.

KLAŠNIČANKA, /. žensko čefade iz Klašnice.
V. Arsenijević.

KLAŠNIČKI, adj. koji pripada selu Klašnici.
V. Arsenijević.

KLAŠNIĆ, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
valccskom. K. Jovanović 103.

KLAŠNIK, m. ime selu u Bosni u okruga sa-
rajevskom. Statist, bosn. 30.

KLASNA, /. mkakva bječva ili, nekakva do-

Digitized by

Google

KLAŠlirA

42

KLATI

kofenica. — isporedi 1. klasike. — Može biti da
postaje od romanske rijeci (od lat. calceus, crev\a,
čizma) ^ isporedi tal. calza^ calzetta, hječva (u sta-
rije doba calze, pl. gaće spletene kao što su se
negda nosile) ^ calzoni, hlače j frc. chausson, bječva.

— Od prvijeh vremena (ako amo pripadaju naj
stariji primjeri a ne pod 1. klasne, ako ne, onda
istom od XVIII vijeka), a između rječnika u Vu-
kovu: 1. (u Kotani) dugačke bijele čarape preko
kojih se obuvaju , Čarape^ (kao u Lici natikače
preko jlače*) ,art strumpf ,tibialium genus*, cf.
bječva. 2. (u Hrvatskoj) djevojačke šarene doko-
|enice. 3. u Srijemii komadić čohe ili druge kake
krpe sto se ćurki ili guski (n. p. kupjenoj) omota
oko noge da bi se mogla poznati, ako bi kud
otišla. 4. (oko Vinkovaca) na amu ono od kože
kroz koje su provučene stranke, da ne bi stru-
gale konma po rebrima, i u Daničićevu: klašbna
jtibiale* (to mi se ^ini) : car Stefan priloži ćeliji
sv. Save u Kareji na godinu ,10 kožuhb i 10
klasbiib' (Mon. serb. 139 god. 1348). po naredbi
istoga cara davahu se jklašne' kaluderima crkve
Arhanđelove u Prizrenu (Glasnik. 15, 307 god.
1348?). ,Da Lm se daje po okroji i po klasiiahb'
(;-i08). ,Iiiii vlasi da daju okroje i klasne* (310).
tako i vlasima riezinim ,guiii i klaŠiie' (308).
a) značetie je uopće kao što je sprijeda kazano,
a ne može se znati po tane. Se že da dajetb se
imb na godište: rasa, kožjuhb, posteje dovo|no i
klasne. Sava, tip. stud. glas. 40, 157. vidi i pri-
mjere u Daničićevu rječniku (svi ovi naj stariji
primjeri mogli bi pripadati pod 1. klasne; tako
je Vuk već mislio za primjere iz Glasnika 15,
vidi jedinica pod 3). Niti kto nosi gaća, ni čak-
šira, ni klašai^a (,klašana'), ni kalčina. Glasnik.
31, 304. (1704). (Đevojke) nose čarape u kojih
je bijelo ono što je u žena crveno, i mjesto
modrih bječava što žene nose, đevojke upotre-
b|uju šarene od vune opletene koje nazivju klasne
(u Kotarima i Bukovici, u zaaarskom okrugu).
V. Bogišić, zborn. 128. Kad dijete pređe u mla-
diće, obuče jbenevrake' (pantalone) a do tada nosi
ko»u}icu i klašiie bijele (bjočve od ko|ena do
puca od noge bez stopa) (u istijem mjestima).
294. vidi u Vukovu rječniku pod 1 t 2. — 0) u
prenesenom smislu, vidi u Vukovu rječniku pod
S. ~ c) u prenesenom smislu, vidi u Vukovu
rječniku pod 4. Digni magaretu klasne, maga-
retu lašne. Nar. posl. vuk. 58. Skini s kenca
klasne, daje iiemu lašne. Nar. blag. mehm. beg
kap. 213.

KLASNA VICA /. vidi 1. klasne. — isporedi
klašnenica. — U Vukovu rječniku: rđava čoha
,scliimpfwort fiir ein schlechtes tuch* ,convicium
in pannum', cf. klasne s dodatkom da se govori
u Imoskome.

1. KLASNE, klašaiia, /. pl. vrsta graha sukna.

— Mnže hiti da je ista riječ što i klasna toliko
veće što stoji svagda u množini (osim StuUćeva
rječnika). — Od xviii vijeka (ali vidi i klasna
jiod a)), a između rječnika u St ulice vu: (može-
biti ifrijfškom, u jednini, ali vidi i klašnavica i
klašnotina i klašnice) ,panno di pelo caprino'
,pannu3 ex piliš caprinis confoctus') i u Vukovu
(vide jedinica 2, u ovom rječniku jedinica pod 3).

a. u znače nu sprijeda kazanome. Toliki su se
vidili liodit u odića raskošni, a umriti u klašiia
siromašnih. J. Banovac, razg. 33. Skrojiću ti
tambar od klašaiia. Nar. pjes. herc. vuk. 225.
Na liega su gaće od klašanah. Pjev. crn. 157'>.
Uzme klasne (trubu sukna). Bos. vila. 1889. 10.
A navlači gaće od klašaiia na bodru. Sr. zora.
god. 2, sv. 2, str. 27.

b. vidi bije], ćebe. KlaSilka^ bi}ac, kada sn šare
na prutove, u Lici. F. Hefele. Klasike, pokrilo
noćno na posteji. J. Grupković.

2. KLAŠl![E, n. u Daničićevu rječniku: Klašbiie,
selo koje je car Lazar dao Bavanici: ,KlaŠfie'
(Sr. letop. 1847. 4, 49 god. 1381). u M(on. serb.)
197 (1381) stoji ,KlaSnac'.

KLAŠlifENICA, /. vidi klašnavica. -— xvi
vijeka. Vas u svili gdje se bani koji nejmaše
klašiienice. A. Sasin 183*.

KLAŠlirŽTINA, f. augm. klaSAa. — u naše
vrijeme u Lici. ,La ! kolika e ova klašnetina,
stale bi u nu moe obje noge'. J. Bogdanović.

KLAŠiStEV do, m. mjesno ime. — U sprmie-
niku XIV vijeka. U KlašAevu Dolu Aiva kup|e-
nica. Glasnik. 27, 293. (1347).

KLAŠNICE, /. pl. dem. 1. klašAe. — U jednom
primjeru xvi vijeka, a između rječnika u Štuli-
ćevu (u jednini klašnica, može biti da je i u pri-
mjeru klašAice gen. sing.). I postavca i klašnice
još ti ćemo pokloniti. M. Držić 452.

KLAŠTIĆ, m. prezUne. — U Daničićevu rječ-
niku : Klaštićb, hlijevjanin ,Vladko Klaštićb z Do-
broga' 14(X) (Mon. serb. 248).

KLAŠTRENE, n. djelo kojijem se kloštri. J.
Bogdanović.

KLAŠTRITI, kl^štrim, impf. po svoj prilici
ista riječ kao i haštriti t kaštriti. — U primjeru
XVIII vijeka u prenesenom smislu : biti, ubijati (u
bici). A Mamula juti Ogulinac... ne da Prajzom
oči otvoriti, niti svojoj vatri odoliti, već ji klaštri
što god bo|e more. Š. Štefanac 50. — U naŠe
vrijedne u Lici ima dru^go preneseno značene '(li-
mare caput), u kojemu se upotrebfava i sa se
(recipročno). J. Bogdanović.

KLATArENE, n. djelo kojijem se ka klatari.

— U Vukovu rječniku.

KLATIrIJA, /. vidi klatareAe. — Postelje od
klatariti talijanskijem nastavkom ija. — U Bje-
lostjenčevu rječniku : klatarija, skitavane ,vagatio' ;
u JambreŠićevu : vidi kod klaćene; u Stulićevu:
V. skitane iz Bjelostjenčeva.

KLATArITI SE, klitarim se, impf. skitati se,
potucati se. — vidi klatiti se. — Akc. kaki je u
praes. taki je u impf. kl&tarah; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf, osim aor. 2 i 3
sing. klatari. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (klatari se po svijetu, t. j. vuče
se .umherstreichen* ,vagor*, cf. potucati se, ski-
tati se).

KLATEI^E, vidi klaćene.

KLATEŽ, m. čotjek koji se klati, koji se kla-
tari. — U Bjelostjenčevu rječniku: klatež, ski-
talac ,vagator, vagus, erro, vagabundus'; u Jaw-
hrešićevu: klatež, klat|iv ,vagabundus' ; u Volti-
gijinu: klates (zlo prepisano iz Bjelostjenčeva)
,vagabondo, raggiratore' ,herum3chwarmer' ; u
Stulićevu: klatec (zlo prepisano iz Bjelostjenčeva),
V. skitalac. — I u naše vrijeme u Lici. ,Ko bi
onom klatežu (onoj klatnicij vjerova?* J. Bog-
danović.

KLATEŽINA, /. augm. klatež. — U tmše
ttrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KLATI, k61em, impf. ufnjati, ali čim oštrijem,
prohadajuri ili običnije režući (naj češće grlo).

— Radi akcenta vidi daje. — kla- u infinitivu
(i u prostijem vremenima) postaje od negdašnega
iiol-; u prezentu je osnova koj. — Bijei je pra-
šta venska, isporedi stslov. klati, rus. ko.^oti., ćeš.
klAti, po}, kloć (u ova dva jezika znači: bosti,

Digitized by

Google

KLATI

43

KLATI, 1, e.

a/f t ^eči drva), — Korijen može biti indoevropski,
isporedi lit. kalti, kovati, kulti, mlatiti, grč. xJl(iai,
Ifjmiti, xl((đda)f xkađivut^ drtnatij lat. clades, clava.
— Od osnove infinitiva postaje aor. klah, kla itd.,
ger. praet. klavši, part. praet. act. klao, klala,
part. prelet, pass. klan ili klat, od osnove pre-
zenta impt. k6}i, ger. praes. kdjiići; impf. može
postati od osnove infinitiva: kl&h, ili prezenta:
ko)ah (vidi kofahu. Transit 227; M. Vetranić

1, 8; F. Glavinić, cvit. 93»; M. Divković, bes.
153b; j. Banovac, pred. 49; kojaše. S. Margitić,
ispov. 82. 96; J. Filipović 3, 176*; M. Zoričić,
zrc. 132) : prvo je običnije u naše vrijeme, ali se
drugo još gdje govori, n. p. u Crnoj Gori (vidi
Đ. Daničić, obL* 92 i akcenti u glagola. 86). —
oblik kojeći (B. Kašić, rit. 428 ; L T. Mrnavić,
osm. 54) mj. kofući za ger. praes. nije dobar. —
Između rječnika u Vrančićevu (,mactare*), u Be-
Unu (,scannare' jugulo* 648l>), u Bjelostjenčevu
(ko|em, klati, ražam Jugulo, jugulum incido, in*
terficio, infigo cultrum jugulo, macto, neco, in-
terimo, occido, trucido, perimo*), u Voltigijinu
(jStrangolare, macellare, scannare^ ,abschlachten,
erwiirgen^), u Stulićevu (,jugalare, strangulare'),
u Vukovu (1. ,abstechen, schlachten* ,macto*; 2.
,stechen^ ,pungo'), u Danicičevu (gugulare*).

1. aktivno.

a. stibjekatje čefade koje upotrebfava kod klaha
oštro oružje, kao nož, sabfu, mač itd.

a) objekat je životina. klati je noj običnija
riječ kojom se pokazuje ubijane domaće živine, i
obično se misli na prerezane grla (vidi preklati
i zaklati). Ko|eći on jaganca. B. Kašić, rit. 428.
Niki ovce nukaše, niki kojaše. niki deriše. F.
Glavinić, cvit. 884^. Ja ko)em jagance. V. M.
Gu6etić 13. Ko|aše bake i ostale živine neraz-
ložite. Đ. Bašić 195. Ovnove kojući, derući . . .
S. Bosa 67*. AV se orle vije pod oblake . . ., iz
oblaka |ute strijele baca, ne da klati svojizi
ovaca. And. Kaćić, razg. 312b. Koje vola i gdi-
koje jaAe. M. A. Bejković, sat. E6b. Jagne sam
klala, te sam krvava. Nar. pjes. vuk. 1, 216.
Što ovome gori desna ruka, nom le klao ovce
prehodnice. 2, 11. Nit' ću klati kona ni sokola.

2, 414. I*te, veli, uvatite jarca, ne koj'te ga no
živa oder'te. 3, 177. Došlo mi je moga kona
klati, da s' napijem krvce od koiiica. 3, 490.
Ko}em nemu ovce i jagaAce. 4, 380. U Srbiji i
danas muškarci koju marvu i živinu, a žene ni
po što. Vuk, rjećn. kod klati. A to bi nam isto-
vjetno bilo, da kojemo za kurbana sviiie. Osvetn.
2, 51. 'Vako mene naučila majka, kojuć doma
šku)e prigodnake. 3, 140.

b) objekat je čefade.

aa) shvaća se u pravom smislu, ali se često
ističe kao nešto vrlo nemilo i gore nego je ubijati
(jer se o judima kaže kao o životinama), osobito
kad je objekat mnoštvo če\adi ili kad se objekat
ima samo u misli. Vidiš li, kako ov po svitu
tekući lovi krvavi lov, derući, kojući i grade
orući? M. Marulić 20. Krudeli Irud ko|e svu
dičicu od dva lita. Živ. jer. star. 1, 234. O taj no
ko^eš }udi. Transit. 222. Ne samo je kuntenat
sramotiti žene, da ovo Judi koje. 223. (Bazboj-
nid) ko}ahu i derahu ki koli v nih ruke priho-
jaŠe. 227. Nit' koga ko)ahu gusari prihudi. M.
Vetranić 1, 8. Kad jih budu klati i stijenjom
pobijat. N. Dimitrović 71. Ma što cknim, ter
hode dubja ne korijepim, ne svrćem duom vode,
ne kojem, ne slipim? M. Držić 110. Mačem ko|e
svakoga. 129. Ovo je naš dragi parenat, a mi
ga ktijasmo klat. 185. Pogaunki narodi poja
Žgaho, Jude kojahu. F. Glavinić, cvit. 93a. Tako
nas sUdide kojeći i derući. L T. Mmavić, osm.

54. Sve Krstjane koje u gradovim uahodaju, ne-
milo ko]ahu. And. KaćIć, razg. 21. Abrame,
ne ko|i Isaka. kor. 22. Đa mi đecu vodiš u Ko-
sovo, u Kosovo da ih koju Turci. Nar. pjes. vuk.
2, 270. Te ih koju po Vračaru Turci kao stado
po planini vuci. 4, 344. Klaćento ih ko jetošfie.
brave. Osvetn. 2, 125.

hb) u prenesenom ili u metaforićkom (vidi noj
prvi primjer) smislu, te znači: mučiti, progoniti,
uništavati. Ti nožem jezika tvojego klase liih.
Transit. 103. Ki (djavao) s Bogom u svađi drži
te i koje. Š. Menčetić 342. Kjuč mi 'e u onoga
manigoda koji me koje. M. Držić 348. Pokli
tizijem (uzdisanem) drugo ne činite nego same
sebe koje te . . . B. Gradić, djev. 100. Kada Decio
cesar žestocijem progonstvom crkvu Isukrstovu
kojaše. B. Kašić, per. 201. Gacko i majka mene
koje i u trudu mi Čine stati, priko moje što me voje
Bojnislavu hoće dati. (j. Palmotić 2, 195. Duše
pakleni duhovi biju, koju, dave ... I. Grličić 28.
A što se zna po koliko načina uboge koju? J.
Filipović 1, 430*. Muke, tuge i nevoje, svit ne-
mirni s kojim koje. V. Došen 200b. Jer je lukav
i općinu koje. J. S. Rejković 435.

c) objekat je što umno, a glagol je u prene-
senom smislu, kao uništavati. Al' ste vuci, ali
Jute tigre, ter drugomu poštene kojete. L. ^jU-
onški, pism. 44.

b. siAjekat je velika životina ili zvijer što zu-
bima ujeda i koje. objekat je druga životina ili
čejade ili se ima u misli.

a) značene je ubijati grizući (n. p. o vuku,
psu, lavu itd.). Činit ću dobitak da ti vuk ne
koje. N. Naješković 1, 211. Ateona svoga vi-
djela mrtva jes, gdje ga isti psi svoji ... i drpe
i koju. F. Lukarević 234. Ti me zastupiti raci
od nevoje, adni lav srditi kom će da me koje. Š.
Budinić, sum. 25». Loču ti psi mlijeko, ovce ti
vuk koje. I. Gundulić 142. Gladan vuk mori,
koje. B. Kmarutić 11. Koji (psi) koju psa na-
klana. M. Radnić 386^. Vuk da ovce tve ne
koje. J. Kavanin 58b. Ne da male zvijeri koje
(lav). 284b. A vuk rastira ovce i koje. F. Lastrić,
od' 217. Kokoši će lija klati, al' mišinom opet
plati. V. Došen 43h. Jerbo koje i razkine (lav).
129h. Da dobiju biani voju (psi), za da sami sebe
koju. 194». Podaj vuku sočice da ne koje ovčice.
Nar. pjes. vuk. 1, 502. Kurjak se zarekao da ne
koje više ništa. Vuk, paslov. 1. J&V će kulu
porobit hajduci, jal' će moje klat jagaAce vuci.
Osvetn. 1, 54.

b) kao ujedati, gristi, ali je jača riječ, objekat
se često ifna u misli, ili je dio tijela (vidi prvi
primjer iz Nar. posl.). Paklena bo kuca boje od
paklenog' hrta koje. V. DoŠen 118b. Mukli pas
petne žile koje. Nar. posl. vuk. 184. Čuvaj se
pseta koje mučke koje. 3.50. — subjekat može
biti i životiiia koja se obično ne hrani me^om kao
n. p. kon ili svina. Kupujem ovoga kona, ako
zubi ne koje. M. Dobretić 445. Šarac . . . nogam
bije a zubima koje. Pjev. crn. 9*. Tridanta kraj
od Armenije radi griha izgubi priliku Božju i
priobrati se u prasetju, ter zemju rijaše i sebe
kojaše. J. Banovac, pripov. 202.

I*, subjekat je čefade, ^ali su oruđe za klane sami
zubi kao u zvijeri. Šestorici saveza ti ruke, a
sedmoga zubi klati živa. Osvetn. 2, 71. vidi lijep
primjer kod zaklati iz Nar. pjes. vuk. 2, 286.

il. u jednom primjeru xviii vijeka subjekat je
čejade, a objekat je zemja, te glagol stoji u kau-
zalnom značenu: činiti da ko (ovdje vižao) koje.
Epir lovnim vižlom kla i lovi lovčar. J. Kavanin
287b.

e. subjekat je zmija, te je značene: izjedati,

Digitized by

Google

KLATI, 1, e.

U

KLATI, 1, i, e), bh).

gristi, ne svagda do smrti. Koji zmije zaklina,
da ne mogu klati ni jeda pustiti. M. Divković,
bes. 290^. Zmija koje skrovito. M. Badnić 17b.
putića zimi ne ko)e. 232*. Posla ognevite zmije
ter ih ko|ahu, trovahu. J. Banovac, pred. 49. Na
.ue posla zmije * ognevite koje ih klahu, trovahu
i životom ra8tav|ahu. pripov. 245. Da ga (tilo)
ko}u zmije naj otrovnije. J. Filipović 1, 237».
Zmija koje, al' ne krade. V. Došen 43b. Pobižo
u planinu, u kojoj nahodeći se mnoge zmije puno
Jute, počeše klati vojsku hegovu, koje zlo viđeći
Vladimir izmoli u Gospodina Boga da nikoga
unaprid ujisti ne mogu, i tako u rečenoj planini
ni sada zmije ne koju nikoga. And. Kačić, razg.
32. Zmije ognenite počeše Izraeličane klati. kor.
95. Guje koju, a akrapi pale. Nar. pjes. juk.
128. Guje koju, a jakrepi štipju. Nar. pjes. petr.
2, 363. Zmije koju a okrapi pale. Nar. pjes. istr.
1, 58. Koga su zmije klale, i guštera se boji.
Nar. posl. vuk. 136. Starac koga su guje opa-
sale, te ga koju i piju mu sise. Vuk, nar. pjes.
1, 127. — Metaforički. Veseje od svijeta klati
će kakono zmija. M. Radnić 319*^. Zmije su
(grijesi) do sada srce naše klale. A. J. Knezović
xi.v. Zmija ova, blago svita, blagožderu dušu
koje. V. Đošen 63^. Guje što mi koju zemju
Hercegovu. Osvetn. 3, 61.

f. stibjckat je mala, sitna životina, te glagol
znači : ujedati ili bosti, s ujedana ili bodena po-
staje u objekta (obično čefadeta) bol (a i pogibao
za život) ili svrab ili dosada, takove su životine
n. p.:

u) škorpije, jakrepi. Kano škorpijon repom
koje. S. Margitić, fal. 283. Jedna duša od jedne
žene, opasana verigam od ogna i pokrivena škor-
pijoni i ostalim živinam o trovanim, medu kojim
jedna ju kojaše za srce. ispov. 96.

b) buhe, uši, stjenice itd. Jer gad smradni svu
noć liže, vrvi, pali, koje, grize, da gost prije
8 noktim skine kožu s leđa neg' počine. V. Došen
206*>. Koje kao gladna uŠ. Nar. posl. vuk. 146.
Ovđe me nešto koje. Nar. prip. vuk. 5. Koju
me buhe. Vuk, rječn. kod klati.

c) muhe, obadoH, ose, pčele itd. Da Juti osinac
bode nas i koje, D. Baraković, jar. 10. Dobro
ti je Hajdaru u hladu! nit' ga koju muhe ni
obadi, nego mu je pomučno od gladi. Nar. posl.
vuk. 61. Pokrivši se po licu jednom od one tri
marame da ga muhe ne bi klale. Nar. prip. vuk.
38. Kad tko krene sršjenovo gnijezdo, ter po-
buni jut roj i parojke, kako koju i za oči srnu!
Osvetn. 1, 14.

fjC. subjekat je samo oruđe (nož, mač itd.).
objekat je naj češće čefade, a može biti i koji dio
od tijela (vidi kod a) naj prvi primjer, a kod b)
Vitafičev).

($) u pravom smislu. Puške, kopja, sabje, maci
zgađaju prsi, koju grla. I. Gundulić 445. Bježi
od mača ki te koje. P. Kanavelić, iv. 123. Zla-
ćena ga optrkuje čorda, pa ga liže kuda ga je
klala. Osvetn. 2, 151.

b) u mrtaforičkom smislu. Kada me bridak
mač nebogu kojaše. M. Vetranić 2, 244. Strje-
lica koja me sad koje. 2, 312. Ovi bridak nož
koji me sved koje. N. Dimitrović 60. I majku
gdi veći svaki čas koje mač. N. Naješković 1, 120.
Ovo mač koji me koje. M. Jerković 59. Taj
britki mač svih nas koje. P. Bakšić 219. Nož
ki me koje. I. Ivanišević 331. Premda joj mač
srce koje. A. Vitajić, ost. 199.

b. u jednom je ]}rimjeru subjekat dim (meta-
forički sin vatre), značeneje mučiti. Majka (vatra)
grije da pokripi, a sin (dim) koje da zaslipi. V.
Došen 30b.

I. subjekat je što umno. objekat je ftaj češće
čefade. glagol je u metaforičkom ili u prenesenom
smislu.

a) subjekat je smrt. znaie^ je uopće ubijati,
smrt se shvaća kao čefade (metaforički). Jaoh!
dragi moj cvijete, što si tać zle voje, ter mene
krozi te nemilo smrt koje? N. NaJeSković 2, 62.
Vele bi ti boje bilo, da si uzela mrtvu glavu, da
znaš kako smrt nas koje. I. V. Bunić, mand. 29.
Radi česa smrt nas koje. M. Lekušič, iuzm. 163.

b) subjekat je Bosja pravda. Božja pravda
svijeh koje ki ne čine prave sude. M. Vetranić
2, 841.

c) subjekat je tjelesno obećane (značei^ može
biti: ubijati i mučiti), n. p.: na) zima. Koje
kada zima koje, već im nikekd nije boje. V. Došen
252b. Jerbo zima koje. J. S. Eejković 365. —
bb) glad i žeđa. Od tada jih koje žaja. M. Ma-
rulić 30. Ah kako ih koje glad i žeđa, ijed i
nemir! Misli. 43. — cc) nemoć (tjelesna bolest).
Nemoći naj gore, ke imaš (smrti!), sve pusti da
koju, da more, da vas svijet opusti. S. Boba-
jević 211. Kad se vidi tiižni čovik gdi ga smrtno
nemoć koje. M. Lekušić, razm. 160. — đd) smrad.
Ono (dite) viče: ,Smrad me koje!' V. Došen 209*.

d) subjekat je tuga, nevofa, jad, žalost, nesreća
itd. objekat može biti i srce, duh, duša. Jadi me
koju. M. Marulić 276. Skroven jad koje me i
davi. M. Vetranić 2, 144. Dano ja za boje ma-
nega zla cica, tuj zled ka ga (srce) koje ne dam
da očića. H. Lučić 201. Nevoje koja me svud
tira i ka me svud koje. N. Naješković 1, 802.
Koje srce ti zla boles. F. Lukarević 46. S ne-
voje ka kroz ne žestok vaj srce me zlo koje ja-
dovno. D. Bai^ina 35». Nam nesreća srce koje
kroz svoje tuge i nevoje. 52*. Iz oči mi suze
vivuć naglo kako rike, tuge srce zlo mi koju, a
jad srce davi. 105*. Tim Juveni slavni bože,
pokli duh mi tač zled koje, ti čin' meni da se
odlože sej nevoje. 116*. Neka t' smino tuj od-
krije bez predanja na svu voju tuge ke mu srce
koju i jad ki mu dušu rije. A. Cubranović 154.
Da što paka slidi veće od tolike, vaj, nevoje, od
tolike hude sreće, ka nas pored s tobom koje?
I. Gundulić 42—43. Gdi je (u paklu) vaj smrtni
ki sved koje. 236. Nu razmisliv opet boje, mučno
odveće da je to steći, tim je nova žalost koje.
514. Ka me (bolest) jošte danas koje i bije. G.
Palmotić 1, 76. Smiri tugu ka te koje. 1, 150.
Tuga koje tvoju dušu. M. Kadnić 10b. Već me
svaka žalost koje. A. Vitajić, ist. 115b. Gorka
me smutna koje. 163b. Evo za nih jad nemili
i smrtne me tuge koju. ost. 230. Klati tkoga
boles ,addolorare, dar dolore* ,dolorem aiferre'.
A. d. Bella, rječn. 31». Jad koji te rana i koje.
I. Dordić, uzd. 153. Porazna me boles koje. salt.
395. Onda i'iega tuga koje. V. Došen 115». O!
šta rde i nevoje mnoge lince tare, koje. 212b.

e) glagolom se pokazuje muka što čefade trpi
u sebi misleći na svoje grijehe. — ovo može biti
na dva načina.

aa) subjekat je duša (conscientia), svijest, narav.
Duša ga već ne koje. J. Banovac, pred. 9. Jer
je svakom žao posli, i duša ga koje što ga je
uvridio. razg. 54. Držim daje svakomu Krstja-
ninu žao da je svoga brata uvridio i da ga udij
duša koje govoreći mu da se š nim pomii-i. J.
Filipović 1, 462b. Ali ga sve duša kojaše. 3, 176*.
Duša ga kojaše bez pristanka. M. Zoričić, zrc.
132. — Da ga dakle svist ne koje. P. Knežević,
živ. 39. — Uvik ćovika opaka, koje ga narav
iznutrena. N. Palikuća 21.

bb) subjekat je grijeh, a objekat može biti i
duša. Neg veliko blago s grisi ki te koju, i sve

Digitized by

Google

KLATI, 1, i, «;, hh).

45

1. KLATITI, b.

6a ti drago imiti na yo)u. P. Hektorović 41.
Jere ćutim mnogu s gorčinom nevoju i grihov
nalogu ki mi dudu ko|u. 58. I takovu sve oni
grijeh ko)ade u dusi. 8. Margitić, ispov. 82. Kad
grih dušu koju koje. P. Knežević, pism. 6(5. —
Ovaj primjer može pripadati amo ili pod f) : Ove
uspomene, ova poznana, ovi grisi, ovi prikori
ko|u dušu nesrićnu. J. Filipović 1, 237».

f') sitbjekat su misli, šumne, ili neugodno du-
ševno Osječane (kao bijes, nenavidost). Da ne
samo utažena smiriš šumne ke te ko(u. G-. PaL-
motić 1, 295. I pomoći tužnu voju da ju misli
ma^e ko]u. V. Došen 67». — Silim se, naj boje
kako godir mogu, skriti bis ki koje srce mi ne-
bogu. H. Lučić 193. — Koga od propasti nena-
vidos koje i davi. P. Kanavelić, iv. 125. Nena-
vidost koju (če\ad) kole. V. Došen 115b.

ff) zna^cene je mučitt i kad je suhjekat nešto što
nije u samome čeladetu, ali on ono čuje ili vidij
kao što su n. p. tuđe riječi, tud plač. Koju me
riječi tvoje. F. Lukarević 244. Vidje vila Zeli-
ćovih suza koje klase Kiku nepokorna. Osvetn.
4, 62.

Z, sa se.

a. piMsivno. — Između rječnika u Bjelostjen-
čevu (kojem se jugulor'). Jere se u posvetilištu
tuđa put a u posluhu svoja ista voja koje. B.
Gradić, djev. 135. Koje živine kojahu se i pri-
kazivahu se vragovom poganskijem bogovom. B.
Kašić, per. 167. Hodmo da se rve, da se koje,
da se siječe, da se bije. G. Palmotić 2, 121. I
ži vinsko što se koje od Judskog' je meso boje.
V. Došen 69b. Jer ni drugo nije boje za svatove
što se koje. 158*. Jer tu će se danas krvca vrći,
a junaci klati kano jai^cL Osvetn. 2, 127. Pa da
su nas, kd se koje, klali. 2, 182.

b. refleksivno (u jedinom primjeru klati se
znači: mučiti se, vidi 1, i). U jadu se grize i
koje, oči magU, grebe lice. - J. Krmpotić, kat. 56.

e. recipročno. — kaže se ne samo kad jedan
drugoga lU^ija nožem itd. ili zubima, nego kad
jedan drugome čini ili hoče da učini koje zlo tje-
lesno bijući, ranujući, jačeei se, pa i kad se grde
i psuju u svađi. — Između rječnika u Vukovu
Graufen^ ,rixor*).

a) obje su strane subjekat, te može biti više
subjekata ili jedan u množini ili supstantiv ko-
lektivni, aaj uopće. Ki su se {ubili hoće se sada
klat. M. Vetranić 2, 49. Znaš er se za ovo Judi
koju. M. DrŽić 233. Dugo vrime kojući se, na-
pokon Jskkvuk (hrt) vuka zakla. P. Zoranić 36b
-;-37». Trojani se i Latini rate, biju, koju i sijeku.
G. Palmotić 2, 140. Vidio Iji i čudio se, što
Krstjani čine kojući se i prijući prid nevirnici.
F. Lastrić, ned. 159. Tu se koju nožim i an-
^rim. And. Kačić, razg. 220b. oko neg se, eno,
svine koju. M. A. Eejković, sat. G5b. Pošji
meni onu krpu platna, što ste prele kada ste se
klele, što ste tkale kada ste se klale. Nar. pjes.
vuk. 1, 560. Đe se koju dva bijesna vuka, Avdi-
^uca i Vuk Lopušina. 4, 431. Nade na putu dve
kučke gde se koju jednako. Nar. prip. vuk. 112.
No se zlobe kano crni vrazi a koju se ko na
lesu vuci. Osvetn. 2, 134. Boje da se rastajemo
živi, nego da se vijek kojemo živi. 3, 60. Prošlo
je, Petre moj, vrijeme kad su se Judi klali rad
vjere. M. Pavlinović, razg. 69. — 66J ističe se
recipročnost glagola riječima među sobom, iz-
među sebe. Vidje ovoga otca i sina mu obadva
a paklu i vidje gdi se meu sobom zubi kojahu.
M. Divković, bes. 153ab. Gdje se Judi među
sobom vjerni koju. P. Kanavelić, iv. 113. Ako
se među vami kojete i grizete. M. Badnić 245b.
Koju se meja sobom kakono bisni psL Blago

turi. 2, 314. Jer se družba med sobom ne koje.
J. 8. Rejković 388. Svine se koju između sebe,
ali kako kurjaka opaze, one se sve slože na nega.
Nar. posl. vuk. 282. Ako se među sobom ko-
jete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite.
Vuk, pavl. gal. 5, 15. Crnogorci se krvare i
koju među sobom. S. ^ubiša, prip. 95.

0) subjekat je samo jedna strana, aa) druga
se stratm izriče instrumentalom s prijedlogom s.
I iziska sve svo^e j>oJe, da se s istim carom koje.
J. Kavaniu 264&. (Žena) žuta hrta za uši pod-
bila, te se š nime koje niz planinu. Nar. pjes.
vuk. 2, 285. Mi ćemo se sa vezirom klati. Osvetn.
4, 40. I stanu se (Turci) gušati i klati sa Sr-
bima. M. D. Milićević, kraj. srb. 77. — metafo-
rički (klati se sa snom = ne odolijevati snu).
Najdo na tom polu učenike svoje gdi no se snom
koju. M. Marulic 182. — 6^J druga se strana
ne izriče. Znam, da si od zlata, za ke se svijet
koje, gospoje, bogata i puna dovoje. N. Naješ-
ković 2, 18. Ki se vas vijek koje i bije. G. Pal-
motić 1, 219. Jeli pravo da se koje vas puk
ini, a da stojiš ti sam zdravo? 1, 268. Pak se
koji i krvari, kad ne nađeš sreću boju. 2, 266.
Oni otmu i za riu se koju. M. A. Rejković, sat.
K7b. No se koju đeca Martinići, a sili se održat
ne mogu. Nar. pjes. vuk. 4, 114. Sad su Turci
ušli u Loznicu, pa se sada koju po Loznici.
4, 256. Ma ne bježe iz torina Turci, no se koju
kao mrki vuci. 4, 523. Onda, braćo, kojite se
po poju krvavu Jutim zubma i jataganima. Osvetn.
2, 122. — cr) može značiti ne samo što biva u
nekom slučaju nego što obično biva po naravi
samoga subjekta, tako se o životu'iama kaže da
,se ko\u\ kad lako ili bez uzroka ili s maloga
uzroka ujedaju, a u prenesenom smislu i o če(a-
detu. — u Vukovu rječniku : ,beissen, bissig sein*
,mordeo^ s primjerima : Koje se n. p. mačka, koii.
Dijete, ne koji se!

KLATIČEVAČKI, adj. koji pripada Klatičevu.
KlatiČevačka (opština). K. Jovanović 146.

KLATIČEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
rudničkom. K. Jovanović 146.

KLATITE^i, m. čovjek koji klati (vidi 1. kla-
titi). — Samo u Stuličevu rječniku: ,che fa crol-
lare* ,concutere* (sic).

1. KLATITI, klatim, impf. drmati, stresati,
lufati. — Biječ je praslavenska (od kor. kolt),
isporedi stslov. klatiti, rus. ko.*othti. (lupati), ćeš.
klatiti, pof. ktocić.

a. aktivno. — Samo u dva primjera xviii vijeka,
a između rječnika u Stuličevu (,concutere, com-
movere'). Bit će brzo promjenivo (stanovište)
svakim skosom klateć boje (va^a daje boje acc.
pl. od 1. boj). J. Kavai^in 360a. Drvje koje višje
lita cvate i dica ga klipovi ne klate. J. S. Rej-
ković 86.

b. sa se, refleksivno, skitati se, tumarati. —
isporedi klatariti se. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu (klatim se, skitam se ,vagor, palor,
passim vagor'), u Jambrešićevu (klatim se ,vagor'),
u Voltigijinu (,vagare, svagare, vagabondare*
,herumschwarmen, sich herumschlagen'), u Stuli-
čevu (,errare, vagari, divagari' s dodatkom da je
uzeto iz Bjelostjenčeva) . Ki se klate po svitu.
Naručn. 76». Prik zida van gleda ... po zidu se
klati. D. Baraković, vil. 76. Po pustini Arabije
klateći se. F. Glavinić, posl. 36. I na nepo-
dobstva obična se vratiš od tvojega srca kim se
svuda klatiš. A. Georgiceo, nasl. 132. Neka se
tamo ne klati, nego neka na rok ide. Starine.
11, 106. (1662). Kad se težak v krčmi klati.
Jačke. 262. Klateći se po svijetu dođoh evo

Digitized by

Google

1. KLATITI, b.

46

KLAVOČIMBAO

k tebi. Nar. prip. bos. 1, 28. 8ejtan jaši na da-
vojevici, pa se klati po svijetu bijelu. Osvetn.
3) 13. Da će se on smrad od sela do sela klatit.
Nada sloga. god. 20, br. 17. ,Kud se tu vavije
klatifi? nigda kod kuće nijesi^ J. Bogdanović.
— Amo pripada i ovaj primjer u kojem je pisac
izostavio se uz part. praes. klateći: Zapovida
Bog Židovom po pustiAi klatećim da . . . F. Gla-
vinić, posl. 16.

2. KLATITI, klatim, impf. brbfaii. — U na.^e
vrijem4? u Lici i u sjevernijeh čakavaca. Da si
pošteno napit, ač ti zajik prevoć klati. Naša
sloga. god. 13, br. 12. ,Šta vavije nešto klatiš?*
u Lici, .1. Bogdanović.

KLATNICA, m. vidi klateŽ. — U naše vrijeme.
Klatnica, skitnica je, nije za nega poštena žena.
V. Bogišić, zbom. 175. ,Što pitaš za klatnicu?
znaš da nije kod kuće, van da se nekud otklatio'.
J. Bogdanović.

KLATNIC, f«. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
vafevskom. K. Jovanović 103.

KLAtNO, n. gvozdeni komad što visi u zvonu,
te fufc^ući se udara u zvono, i tako zvoni. —
isporedi klepesalo, zveftak. — Jamačno postaje
od 1. klatiti. — ti na^e vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,der glockenschwengeP ,campanae
pistillum*, cf. zveĆak). Što je crkva bez popa i
zvono bez klatna. Srp. zora, god. 1, br. 2, str. 46.

1. KLAtNA, /. c^jelo kojijem se ko klati (vidi

1. klatiti, b), klatarene. ~ U na^e vrijeme. U
maAe zločine (ubraja narod) : . . . klatnu i bes-
posličarene. (u Zemunu). V. Bogišić, zbom. 592.

2. KLATNA, /. tlapna, klaptia. — Postaje od

2. klatiti. — U naše vrijeme u Lici. ,San klatna
a Bog istina^ ,To su sve same seoske klatne, tu
nema ni zere istine'. J. Bogdanović.

KLAtO, n. nešto što visi i fuja se. u osobitijem
značenuna. — isporedi klatvo i klatno. — Po-
staje od 1. klatiti. — U naše vrijeme po sjever o-
zapadnijem krajevima.

n. u Vukovu rječniku: troje drvjadi sastavjeno
krmetu oko vrata, da se ne može provući kroz
ogradu (jedni govore ,ogrlica' krmeća) ,art hals-
joch, so dem schweine angelegt wird, damit es
durch die zaune nicht durchschleichen kann' Jugi
genus porco imponendum ne sepimenta pervadat*
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

b. vidi klatno. — U Istri. Klato ,pistillum
campanae'. D. Nemanić, cak. kroat. stud. iftg. 9.

e. škodjivoj ovci itd. svezu se dvije noge, pa
joj se med ne postavi komad drva, koje se zove
,kldto', koje mora ona za sobom vući. Dubašnica
na Kxku.

KLATVO, n. vidi klato, a. — ^7" naše vrijedne
u Hrvatskoj. Klatvo, kratko odebelo okruglo
drvo, Što se objesi sviiii oko vrata, da ne može
bježati. F. Hefele.

KLAUSTAR, kl&ustra, m. vidi klaustro. —
U rukopisu xvi vijeka gdje može biti da znači:
manastir (isporedi nem. kloster). Djaval svaki
dan ulazi u klaustar. Nauk. brn. 55a. Redov-
nici imaju {ubiti klaustar. 67l>.

KLAUSTEO, n. dvorište, dvor (vidi dvor, a)
u manastirima katoliČkijem, što su oko nega klijeti
kaludera ili fratara. — Od lat. claustrum (tal.
chiostro). — isporedi klaustar, klaustro. — U
jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Mogu
uljesti u klaastro od manastijera. A. Gučetić,
roz. mar. 30. roz, jez. 25. — tu naše vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

KLA USULA, /. clausula, uprav noj zadni uvjet
u pisanoj pogodbi; ali obično znači takovi uvjet

koji se Često jednak naicun u nekijem pogodbama.

— isporedi klauzula, klauzula. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Kan^ilijeri i skrivani griješe, ako
ne znaju klausule općene od škritura. I. Držić
304.

KLAUSTRO, n. vidi klaustro. — U jednoga
pisca Dalmatinca xviii vijeka. Koji bi škatule
Ćinio postavit u crkvi ili u klaustru. P. Fili-
pović 11. UlaziŠte unutra u manastir, kako u
klaustro. 19.

KLAUZULA,/, vidi Jtlausula. — U naše vrijrmf
u pisaca. Klauzula od legalizacije ima se pisati
nad bijegovkami. Zbornik zak. 1863. 604.

KlAUZURA, /. zatvor, zakon u manastirima
po kojima redovnici ili dumne ne smiju izlaziti
ili primati tuđe ceradi. — Od lat. clausura, nem.
klausur. — U naše vrijeme u pisaca. U ostalih
manastirih prostori odlučeni nutarnom klauzurom.
Zbornik zak. 2, 570. — Upotreb}ava se i u kom
drugome smislu, kao o radikima što piŠu i slažu
đaci ne kod sebe nego u mjestu za to određenome
iz kojega ne smiju izači.

KLAUZULA, /. vidi klausula. — U dva pisca
XVI i XVII vijeka. To danje ... mi tvrdimo i po-
tvrjujemo sa vsimi punkti i klaužnlami i službami
i pravicami, kako se v tom listu ndrži. Mon.
croat. 275. (1575). Ako ima prva (papina buia)
koje klauzule, to jest riči kano su: ,dopu&ćamo
i dB,jem.(o) ovo prošćei^'e u vike i nećemo da se
razumije da je dignuto općenim dignutjem . . .*
L Ančić, vrat. 149.

KLAVIJAtI^RA, /. u klaviru sprava po kojoj
se udara, vidi tipalo. — Od nem. klaviatur, što
je riječ načinena prema romanskijem jesieima^
ali je u ovijem nema (u francuskom jeziku ima
za ovo značeiie rijeČ clavier). — U pisaca nctšega
vremena. Drvca od klavijature spadaju među
robu drvenu i dolaze u promet. Zbornik zak.
1853. 903. — I u Šulekovu rječniku: ,tastatur*,

KL A VIR, m. vidi fortopijan; uprav je klavir
starija muzikalna sprava od prije nego se izmislio
fortepijan, te su n^eŠte sadašnijeh čekića bili u
nemu komadići žute mjedi-, ali se obično govori i
za sadašnu spravu. — Od nem. klavier, a ovo je
po franc. clavier (Što drugo znači, vidi kod kla-
vijatura). — isporedi i glasovii*. — U naŠe vrijeme
po sjevernijem krajevima. ,Vrajla mu ništa i ne
radi, nego vaviie u klavir sviri'. J. Bogdanović.
i u Šulekovu rječniku: ,clavier, klavier*.

KLAVIrAI^IE, n. djelo kojijem se klavira. —
U Šulekovu rječniku: učite) klavirana kod ,kla-
viormeister'.

KLAVIRAr, klavirdra, m. čovjek koji po svom
zanatu gradi klavire. — U Šulekovu rječniku:
,klaviermacher^

. KLAVIrAŠ, klavirASa, m. čovjek kojemu je
posao udarati u klavir. — U Šulekovu rječniku :
,klavierspieler*.

KLAVIEAŠICA, /. žensko če\ade kao klaviraš.

— U Šulekovu rječniku: ,klavierspielerin*.
KLAVtRATI, kliviram, impf. udarati u klavir.

— U Šulekovu rječniku : ,das klavier spielen' kod
,klavier*.

KLAvLRNIK, m. učite} klavirana. — U Šu-
lekovu rječniku: ,klaviermeister'.
^ KLAvIRSKI, adj. koji pripada klaviru. -— U
Šulekovu rječniku: klavirski znak (?) ,klavier-
schliisRel' (nema osobitoga znaka za klavir).
KLAVOČIMBAO, klav6čimbala, m. vidi klavir,

— Od tal. clavicembalo. — U Mikafinu rječniku :
,grave cimbalo* ,cravicymbalus'.

Digitized by

Google

KLAVBN 47

SHiAVBN, a4j. obijestan. Dubašnica na Krku.

KLAŽETOVAC, Klažetovca,, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu jagodinskom. Niva u Klažetovcu.
Sr. nov. 1875. 653.

EliE, vidi dokle, otkle itd,

KLE, BX£h, vidi tle.

KLEBĆGAN, m. u Vuka v u rječniku : vide
šmok|an, budala 8 dodatkom da se govori u
Srijemu i u Bačkoj.

KLECALO, n. niska klupa na kojoj se kleči
(n. p. u crkvi) ; Često je načinena na noj sprijeda
sprava na koju se čefade može nasloniti^ ali to
nije svagda. — isporedi klečalo. — Postaje od
1. klecati. — Od xviii vijeka po sjevernijem kra-
jevima, a između rječnika u Bjelostjenčevu (,sub-
sellium') gdje se naj prije nahodi, u Jamhreši-
čevu (,8ub8elliuin'), u Vuicovu: kao mala klupa
na koju se klekne (u kršćanskim crkvama u Sla-
voniji) ^kniebank' ,scamnum^ Crkve ove teme^
jest duboko poniženstvo ; . . . klecala jesu bogo-
Jubnost; ... A. Eanižlić, utoČ. 367. Kleče u
naj bliže klecalo. M. A. Kelković, sabr. 22. Zato
crkvena vrata, klecala i sidališta ne kvare se. I.
Velikanović, uput. 1, 497.

1. KLŽCAlSrE, n. <Hjelo kojijem se kleca (vidi

1. klecati). — Stariji je oblik klecanje. — Između
rječnika u Vukovu: ,da8 wanken der fiisse (vor
schwache)^ ,vacillatio pedum^ Imamo ju umijeno
pozdrav)ati srcem, govorenjem i klecanjem. M.
Divković, nauk. 105». ,Ne pomaže pred onijem
klecai^e^ J. Bogdanović.

2. KLŽCAJSfE, n. djelo kojijem se kleca (vidi

2. klecati). — U Stuličevu rječniku: ,ritocco,
suono che fa la campana ritoccandola' ,pulsatio
aeris campani ex uno tantum latere^

1. KLŽCATI, klecam, impf. kleknuti. — ispo-
redi 2. klicati. — Akc. se ne mijeiia (aor. 2 » 3
sing. klSc&). — Postaje od korijena klek glagola
kleknuti, a k se mijeiia na c (kao n. p. u puk-
nuti, pucati); vafa da se načinio ovaj glagol u
našem jeziku, premda ima i češ. klecati, gomolui.
klasać, doiioluž. klecaš, ali u ovijtmi jezicima
znači samo : hramati. — Po primjeru : Pred onijem
Amanom vaskolik puok klečuči na koljena kla-
ifiaše mu se. M. Divković, bes. 402, kao da ima
i praes. klečem, ali mu nema drugdje potvrde,
nije isto u ovakijem primjerima : Klečući prid iiim
i klai^ajući mu se. F. Lastrić, test. 230, u ko-
jima jamačno stoji griješkom u n\j. e, te pripa-
daju pod klečati.

tt. pregibati ko]ena u znak štovana i poniznosti.
— Oa XV vijeka, a između rječnika u Voltigijinu
(praes. klecam kod kleknuti). Klecajući na ko-
lina prid Aim rugahu se nim. Bernardin 73.
matth. 27, 29. I prid nim tuj svaki Aih klecaše.
N. Naješković 1, 146. Svi sveti klecahu na ko-
ljena. M. Divković, nauk. 236a. Klecajući na
koljena pozdravfahu ga. P. Bakšić 100. Na Sul'-
mane, Bajazete ti djevičkom nogom kleca. J.
Kavai^in 213^. Oni za pogrdu, kadano ga tn^em
okrunide, klecau prid Aega, govoreći: ,Zdrav,
kraju žudinski !* F. Lastrić, od' 314. Šest stotina
puta zasobice klecajući. A. Kanižlić, utoč. 238.
Prid Aim poniknuta množ klecaše sva kolinom.
N. Marci 52. ,Sve sam pred liim na ko}ena kle-
ca', dok mi je uzajmio pežest rajnički*. ,8ve sam
pred liim na ko}ena kleca, dok sam ga domolio*.
J. Bogdanović.

b. kad se od skibosti, od umora itd. sama ko-
fena pregib^u. — subjekat može biti čeiade (kao
u prvom primjeru), a češće su noge ili kofena.
Brjemi pod kim ćete vavijek klecat, snojit J.

1.' KLEČATI

KavaAin 416l>. Utvrđivao si ko}ena koja kle-
cahu. Đ. Daničić, jov. 4, 4.

2. KLfiCATI, klecam, impf. udarati u zvono
samo s jedne strane a sve jednako. — isporedi
2. klenuti. — Akc. je kao kod 1. klecati. — Vafa
da je riječ onomatopejska (kao od kle kle . . . ili
klec klec . . .). — Od xvii vijeka u Dubrovniku,
a između rječnika u Belinu (,sonar a martello,
cio^ a tocchi* ,campanam iteratis pulsibus ver-
berare' 686l>) i u Stuličevu (,dare i tocchi colla
campana' ,aes campanum uno tantum latere pul-
Bare'). Drugi će (djak) nositi ovaj ritual i u
zvonce će sfejer udarati i klecati. B. Kašić, rit.
69. Domaćijem glogom kleca po selu -na jaja.
(Z). Poslov. daniČ. U crkvi svetoga Nikole . . .
službenik s prva zazvoni misu, pak nakon malo
stane klecati i u dugo. M. Vodopić, tužn. jel.
dubrovn. 1868. 175.

KLEČ, m. komad drva (čep) što se meće kome
u usta da ne može govoriti. — U Stuličevu rječ-
niku : ,morso* ,frenum (pp. e. lignum ori injoctum
locutioni impediendae*) gdje je rečeno da se na-
hodi u pisca Budiniča. — Ako je pouzdana riječ,
može biti srodna s Češ. kleč, krivi komad drv>a
(u različit i jem značenima). — I u Šulekovu rječ-
niku (jamačno iz Stulićeva) : ,knebol'. — isporedi
i klečka.

KLĆČAK, klćčka, w. vidi : (Igra) na pod klečak.
I ovu igru po naj više mladići od 10 do 15 go-
dina igraju, izberu jedan obli kamičak od prilike
koliko veliki orah, i ovi se kamen zove , klečak' . . .
pa onda meću novcem kojega ugovore put onog
klečka. V. Vrčević, igr. 73. — U naše vrijeme u
Dubrovniku kao prezime. P. Budmani.

KLŽČALO, m. vidi klecalo. — U Belinu rječ-
niku: ,inginocchiatojo' ,scabellum genuale' 403l>;
u Voltigijinu: ,inginocchiatojo' ,kniebank*; u Stu-
ličevu: jinginocchiatojo' ,8cabellum'.

KLfiČAN, a(Hj. izatkan na neki osobiti način,
vidi 2. klečati. — isporedi čunčan. — U naše
vrijedne, a između rječnika u Vukovu (n. p. ke-
ceja ,art weberei' ,intextus'). Za svilene marame,
za klečane keceje. Nar. pjes. vuk. 1, 119.

KLEČANA, /. vidi klečatica. Vijenac. 1881.
626.

KLEČANICA, /. klečano tkane. — isporedi
klečanik. — U jednoga pisca našega vremena.
Život je Vučićev, kao jaka klečanica, utkan u
istoriju Srbije. M. D. Milićević, pomenik. 1, 79.

KLEČANIK, m. ćilim što je klečan. Živojin
iz Srbije. — isporedi klečanica.

1. KLEČANE, n. djelo kojijem se kleči. — Sta-
riji je oblik klečanje. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu (kleČaAe, kleknutje), u Jambrešićevu,
u Stuličevu, u Vukovu. V neprestannih slzah i
klečanju. Transit. 7.

2. KLEĆANE, n. djelo kojijem se kleca. U lopi,
gipki i puni izraza srpski jezik utisli su oni
psovke kao neko pogrdno klečane u divno go-
vorno platno. M. Đ. Milićević, zlosel. 308.

1. KLECATI, klečim, impf. genibus nixum esse,
stajati na ko\enima (i kad se samo jedno kofeno
prigne, te se često dodaje na kojenima, možebiti
ističući prema na kojenu). — -e- stoji mj. neg-
daši^ega ^. — Akc. se ne mijeiia. — Eadi poslana
vidi kleknuti (prema kojemu glagolu ne treba
shvaćati klečati samo kao da je imperfektivni
glagol, jer ima razlika i u značenu, isporedi leći
i ležati). — Biječ je praslavenska, isporedi stslov.
klečati, češ. klečeti, po^. kl^czeć. — Između rječ-
nika u Belinu (,star ginocchione' ^genibus niti'

Digitized by

>JoogIe

1. KLEČATI

48

KLEKATI

:-344b- jiuginocchiarai* ,genua submittero* 408l»),
u BjvloHtjenčeva (klečim ,tlecto, genuflecto*), u
Janihrcmćevu (klečim ,flocto*), u Voltigijinu (,iii-
ginocchiarsi, star ginocchioni* ,knieii, nieder-
knien*), u Stulićevu (,genua submittere, curvare,
flectere, genibiia provolvi'), u Vukoim (,knien'
,nitor genibus*). treba paziti da u /tckijem rječ-
nicima nije svagda dobro tumačeno, te daje po-
miješano s glagolom 1. klecati.

a. uopće. Klecahu na koljonijeh prjed ^ime.
N. Raiiiaa 93». matth. 27, 29. Klečeči stojaue.
Zborn. 96b. Veće sam klečala nego stala. Mon.
croat. 242. (1543). Rozarijo može se govoriti to-
liko klečeći, koliko stojeći. A. Gučetić, roz. jez.
21. Kada se pokupe, na molitvi kleče. Đ. Ba-
raković, vil. 117. Ke potle na kolinih klečeći
mrtve najdohu se. F. Glavinić, cvit. 143t>. Prid
otarom klečeći. G. Palmotić 2, 124. Na obadva
kolina klečeći. M. Bijanković 84. Tere joj prid
sobom ne da već klečati. Oliva. 61. A čas kratak
grusti klečat, kamo li se u molbi uzječat. J. Ka-
vaAin 20». Oni poklon koji mi Bogu činimo
nemu se klanajući, klečeć na kolini. J. Banovac,
razg. 74. Khige na kolini klečeći pisao. F. La-
strić, test. ad. 108l>. Evo klečim skrušenim srdcem
moleći milosrđe tvoje. A. Kanižlić, bogojubn.
219. Na stolijoh stari mu su svi klečali. (Z). Poslov.
danič. Dignu se s mjesta na kojemu klecaše.
Đ. Bašić 286. Dok se Janko s Turci prigoi^ase,
sveti Ivo na kolinim kleči. And. Kačić, razg.
152^. Domaćin sa svojom čejadju kleČi na ko-
linih. M. A. Rejković, sat. L8a. Da bi on po
podneva klečao na kolini. And. Kadčić 347.
Imadu stat na nogu a ne klečat. M. Dobretić
59. Klečeći na kolinih za četvrt od sabata. 112.
Klečući jednu noć na kolini. I. J. P. LuČić,
razg. 49.

b. u poslovici našega vretnena kaže se o psu u
onakovom stajaiiu što se obično kaže sjedjeti.
Koliko više kleči, svoj rep meci. Nar. posl. vuk.
145.

r. ger. praes. nalazi se u nekijem primjerima
posve u adverbijalnom smislu (isporedi poklečke)
* to s oblicima : a) kleče. U tom nikad nek nije
promina, već u jutro i u večer kleče nek mo-
litva od sviju se reče. J. S. Rejković 442. —
f/) klečeći. ,Ja ću tebi klečeći kamenom odba-
citi'. ,Ja ću tebe klečeći povaliti*. J. Bogdanović.
— c) (griješkom) klečući. — u Belinu rječtiiku:
klečući ,ginocchione' ,genibus flexis' 344b, a u
pravom obliku: klečeći ,inginocchiato* ,genibus
innixus* ^^403b kao gerundij.

2. KLEČATI, klecam, impf. tkati, ali onda kad
se u pravo tkane kaka šara (n. p. ćilLmska) utkiva
rukama, ne čunkom. Živojin iz Srbije. Klečati
prostirke, kecele, torbe itd, šarati. Podunavka.
1848. 58. — Ša se, pasivno (u metaforičkom
smislu). Iz toga uzajamnoga popuštana kleca se
ono šareno tkivo koje se zove : redovni, napredni
život! M. D. Milićević, međudnev. 107.

KLEČATICA, /. Vipera ammodjtes, otrovna
guja, kamenarka ili grabarka (a zovu je u UžiČkom
,aspida', ali nije aspida, jer se aspida zove .Naja
haje' i nema je u nas). U Suhoj planini kod Niša
ima ih mnogo i tamo je tako zovu. Po svoj pri-
lici ovo će joj ime biti naj priličnije, a tako je
prozvata izvesno sa one cik-cak-linije niz ćelo
telo od ozgo, kao u šarana, te liči na klečane
keceje. Ima mekan Čvorić na gonioj usni. M.
Durović. — isporedi crnokrug.

KLECA V AC, Klečavca, m. u Daničičevu rječ-
niku : Klečavbcb, katunu Golubovcima blizu Pri-
zrona išla je međa ,u obrthb Klečavca' (Glasnik
15, 293 god. 1348?).

KLĆČE, KLEČEČI, adv. vidi 1. klečati pod c.

KLECILO, n. vidi klecalo. — U naše vri^jeme
u Istri. KlččTlo ,subsellium*. D. Nemanić, čak.
kroat. stud. iftg. 13.

KLEČINCI, m. pl. ime ^njestu u Slavoniji,

KLEČIONIK, m. vidi klecalo. — Samo u Be-
linu rječniku : ,inginoccliiatojo* ,3cabollum ge-
nualo' 403l», i u Stulićevu : v. klečalo iz Belina.

KLEČKA, /. isporedi kleČ, ali se nahodi u
drugom (srodnom) smislu. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Stulićevu (v. kleČ) i u Vukovu:
račvasto i probušeno drvo što se klinom zatvori
govečotu (u Srijemu i kjuaetu) oko predne noge
da ne može daleko otići. — Klečka i k)ečka, one
rakjo što se svinčetu meću oko vrata (r6ga), da
ne može prolaziti u štetu kroz plotove i preska-
kati ih. Svud po Srbiji a u Šabačkom a možda
još gdegod, za svine ^rćga', a ,klečka' za kobile
i goveda. M. Durović.

KLEČKOVAC, Klečkovca, m. ime seocu u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist bosn. 22.

KLEČKOVIĆI, m. pl. mjesno ime. — Prije na-
šega vremena. Spom. stoj. 184.

KLĆĆE, n. djelo kojijem se kune. — Stariji
je oblik kletje. Trateći svoje vrime v igraniju,
kletju i va vsakoj nečistoći. Transi t. 255.

KLEČI, vidi kleknuti.

KLEDENO, n. u narodnoj zagoneci. Ledeno,
kleđeno (nos?), pod kleđenom vinograd (usne?),
u vinogradu dućan (usta), u dućanu zulumćar
0ezik). Nar. zag. nov. 101.

KLEJA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu ša-
bačkom. Zemja u Kleji. Sr. nov. 1873. 783.

1. KLEK, m. ime nekakvoj bifei, jamačno je
isto što kleka ili klekovina. — Samo u Stulićevu
rječniku: ,albero e frutice simile al nastro, ma
non cresce in alto' ,8peoies cujusdam arborisS
gdje se kaže da je grm nalik na i^kakvo drvo
što on talijanski zove nastro, ali ova riječ, koliko
mi je poznato, u talijanskom jeziku znači samo
trak, pantliku, a ne kakvu bifku. — Šulek po
tumačenu Stulićevu piše : v. klekovina. — U naše
se vrijeme (jamačno iz istoga rječnika) uzela ova
riječ za drugu bifku. Thuja Toum., klek iU
smrekuša. Flora croat. 1039.

2. KLEK, m. Caprimulgus europaeus L., neka
ptica, legan. Slovinac. 1880. 30.

3. KLEK, Klekfi^ m. mjesno ime. — Akc. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. i acc. sing., i voc. Kleče (?).

». u Vukovu rječniku: kamenito brdo u Hr-
vatskoj više Ogulina, kao što se u Srijemu pri-
povijeda da se vještice skupjaju više Molovina,
tako se u Hrvatskoj govori na Kleku.

b. u Vukovu rječniku : uzak komad zem)e koji
razdvaja Dalmaciju od dubrovačke države, kao
što je odozgo Sutorina između dubrovačke dr-
žave i Boke.

i*. selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist,
bosn. 71.

KLEKA, /. iieka bilka, fena, smreka, — U ntiše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide veAa).
Kleka, fena, Juniperus communis L. J. Pančić,
glasn. 30, 286. Kleka, rus. ic^eKaMKa (Staphjloa),
po}, kl^k (Gymnocladus), Juniperus L. (Pančić).
B. Šulek, im. 146.

KLEKATI, klekam, impf. vidi 1. klecati. —
U jednoga pisca xvii vijeka, a između rječnika
u Bjelostjenčevu (klekam, klekati, kleknuti, po-
klekam ,congenulo, flecto genua, procumbo ađ

Digitized by

vjuogle

KLEKATI

49

1. KLEKNUTI, 1. a. c).

^oiiua, iiigouiculor*). Klokajiići s koliiii na zom|u.
A. Baćić 51.

KLEKE, /. pl. iine mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevaćkom. Livada u Klekama. Sr. nov.
1870. 234.

KLEKIVATI, klekujem i klokivam, impf. vidi
1. klecati. — Sanio u Stulićevu rječniku: kleki-
vati, klekivaiH ,identidem genua subinittero*.

KLEKOTŠTE, n. mjesto gdje se kleči. — U
Stulićevu rječniku: ,locn8 fimdendis precibas, vol
ubi genua Deo ponimiis*. — nepouzdano.

KLEKNIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz
kleknište. — sasma nepouzdano.

KLEKNFVATI, kleknujcin i kleknivam, impf.
kleknuti s iteratirnijem znaćenem (cesto klecati).
— U Stulićevu rječniku : v. klekivati. — U Du-
hramiiku se govori i u naše doha, ali s n: klek-
liivati.

KLEKNUĆE, n. djelo kojijem se klekne. — U
Bjelostjenčevu rječniku : (sa starijim oblikom)
kloknutje kod kleSane.

1. KLEKNUTI, klSknem, pf. in gonua pro-
cumbore, pasti na ko(ena (stati na kofena prig-
nuvši ih). — Akc. se ne mijenu. — -e- stoji mj.
negdašnega ^. — Riječ je praslavenska (klenk-
nonti), isporedi ćeš. kleknouti, pof. kl^knf\6 (ne
znam jeli potvrđeno stslov. kl^kn^ti). — Nepo-
znata postatia. da nema k na kraju (a može biti
da ovaj glas i ne pripada karijenu), moglo bi se
pomisliti na srodnost s riječi član (člem*) a i
s ko)ono (koleno). členi* postaje od keln; pro-
mjenom od e na o može postati koln, a od ovoga
kiiln, pa klen. kod kolono teško je doći do ove
srodnosti jer je oblik riječci takovi da bi se moglo
misliti samo e je ono nastavak (ipak dosta rijedak)
uz korijen kol. ali je tolika srodnost u značenu
ovijeh triju riječi, da treba razmisliti, jeli sam
slučaj što se u sve tri nalaze isti konsonanti k,
1, n u istom redu. — Prošla vremena (osim im-
perfelcta, kojega vremena nema u naše doba, jer je
perfektivni glagol, a od prije se nalazi samo u jed-
nom primjeru u pisca čakavca xvii vijeka: Nigda
klekniše na molitvu (s. Anton). F. Glavinić, cvit.
16.) mogu postati i od sama korijena klek bez
nastavka nu, te su jednako obična obadva oblika :
nor. klekoh, kleče itd. i kleknuli, kleknu itd. ;
ger. praet. klokavši (i klekav) i na jednom mjestu
klekši (M. Divković, bes. i84^>), kleknuvši (i
kleknuv); part. praet. act. klekao, klekla i klek-
nuo, kleknula. prema ovome itna i inf. kleći (u
Vukovu rječniku, a druge potvrde nemam pri
ruci). — Između rječnika u Mika(inu (kleknuti
,tlectere genua, procumbere ad genua^), u Belinu
(^kleknuti ,gettarsi in ginocchioni' ,in genua pro-
cumbere' 342*; jporsi in ginocchioni* 344^; ,in-
ginocchiarsi* ,genua submittere' 403l>), u Bjelo-
stjenčevu (vidi kod klekati), u Voltigijinu (klek-
nuti, klecam jinginocchiarsi' ,niederknien, auf
die knie fallen'), u Stulićevu (kleknuti ,ad pedes
alicujus procidere, ad alicujus pedes vel genua
procumbere, se ad alicujus pedes advolvere*), u
Vukovu (kleknuti, vide kleći ; kleći ,niederknien*
,in genua procido', cf. kleknuti).

I. aktivno.

II. noj češće se shvaća kao znak noj većega što-
vana i poniznosti prema onome pred kim ili pred
čim se klekne, zato se klekne kad se moli Bog (ne
uvuda isto).

a) uopće. Kleknuvši prostri ruke. Transit.
191. Kleknuvši sada svi, procvili svaki nas. N.
Na|o8ković 1, 143. Klekni doli sada ! M. Držić
366. Ima poći u crkvu i kleknuvši umi|on<) pi-

tati proštenje. A. Gučetić, roz. jez. 37. Klekši
pokloniše mu se. M. Divković, bes. 134b. Ku
stvar vidoći Petar kleknuvši zakriČa: ,Izajdi od
mene. Gospodine, zašto grišnik človek jesam ja!*
F. Glavinić, cvit. 201*. Kleknu doli (Štefan),
neka bude uzvišen gori. 422b. Ima se dijakon
pokloniti križu klekav. I. Ančić, svit. 267. Svi
kleknite poniženi. P. Kanavelić, iv. 52. I takoj
kleknuvši dokli molitvu učine. P. Hektorović (?)
84. I oni svezani kleknuvši molitvu čine Bogu.
lOJ. Pokloni 86 klekav prisvetomu sakramentu
prid nevirnici. S. Margitić, fal. 29. Klekoše svi
Krstjani. J. Banovac, razg. 19. Klekavši u nuglu
crkve stajaše ponizno. F. Lastrić, od' 257. Kle-
kavši bi misničke Jubio ruke. test. ad. 19*. Što
mu nG oće? ne drugo nego kleknuvši prikazat
Bogu . . . ned. 377. Kao da će ga u ruku po-
jubiti klekavši, iztrže an^r. A. Kanižlić, kam.
643. U kapelicu došavši, svi klekoše. fran. 78.
Klekavši s ufa6em velikim priporuči se Gospi,
utoč. XVIII. Nego jim zapovidi da kleknuvši pi-
taju milosrđe. And. Kačić, razg. 129. Svi kle-
koše ter se pojubiše. 179b.

h) bez potrebe se dodaje često na ko}ena, ali
gdjegdje (k^o jamačno u ovijem primjeriina:
Kleknuv (štamparskom griješkom kleknav) na oba
kolina. I. Ančić, svit. 93. A ja kleknuh na oba
kojena. Nar. pjes. vuk. 5, 512. Skine kapu pa
klekne na oba gola ko}ena. Pravdonoša. 1852.
31) stoji da se istakne klečane na oba kofena, a
ne na jednome (isporedi : Kleknu jedni na jedno
kolino, kolik' da će se u što smirat. J. Banovac,
razg. 76). Rokši to kleknu na kolena i reče.
Transit. 214. Na kojena svi kleknite, udrite se
svi u prsi. N. Na|ešković 1, 152. Za svoje se
noprijateje moli kleknuvši na koljena. M. Div-
ković, bes. 92'^ Nikula na kolina kleknuvši . . .
F. Glavinić, cvit. 402t>. Klekavši ponizno na ko-
lina. I. Grličić 147. Tako da mi na kolina klek-
nemo, ili se po zemji prostremo. J. Banovac,
razg. 74. Prvašni Krstjani . . . nisu se smili kleti,
već ako u velikoj potribi, i to kleknuvši na ko-
lina .. . 173. Ako Gospodin Isukrst moleći svoga
otca na kolina kleknu, zašto ne bismo mi klek-
nuli? J. Filipović 1, 281b. Klekni na kolina i
pokloni se do zemje Bogu. F. Lastrić, ned. 48.
Vazda sam poradi poštena kleknuo na kolina.
M. Zoričić, zrc. 77. Klekavši na kolina. And.
Kačić, kor. 92. Kleknuvši na kolina ničice. 124.
Na ko|ona gola klekni. Nar. pjes. herc. vuk. 333.
Koji klekne na kojena. D. Daničić, sud. 7, 5.

c) uz kleknuti može biti prijedlog pred *" aku-
zativom ili s inMrumentalom. u oba dva slučaja
naj češće se ističe kome se pokazuje štovane kle-
čanem; to biva osobito u drugom slučaju, a kao
da se akuzativom ističe i mjesto gdje se kleči,
tako kod aa) u primjerima iz Lastričeva Nedif-
nika kod riječi prid misnika ne misli se na Što-
vane prema ovome nego na mjesto gdje se kleči
preko ispovijesti, pa ni u jednom primjeru nema
pred nogama nego samo pred noge (vidi i pred).
€Ui) s akuzativom. Da mi je prid onoga božica
kleknuti. M. Držić 123. Zatvori vrata i prid
križ kleknu. F. Glavinić, cvit. 67b. Na kolina
kleknuvši prida jn. 154*i. I klekavši prid Ae-
gove noge. P. Posilović, cvijet. 57. Inpolit klekne
prid Lovrinca i govori. P. Hektorović (?) 123.
Josafat kleknuvši prid noge otčeve . . . P. Ma-
cukat 15. Ostavivši svršit misu, pođe onoga
djaka naći i kleknuvši prida A reče: ,Prosti, ako
sam te u čem uvridio*. J. Banovac, razg. 56.
Petar padavši i klekavši prid noge Isusove ispo-
vidaše ... F. Lastrić, od' 241. Dostoja bo se
kleknuti prid svakoga, test. 103*. Klekavši prid

Digitized by

^uogle

1. BXEKNUTI, 1, a, c).

50

KLEMENS, g.

nega ruku po} ubi. test. ađ. 19^. Da se ne za-
boraviš, kad klekneš prid misnika, nego ispovidis
sve cilovito. ned. 88. Koliko je lasno, klekavši
prid misnika, reći: ,Pitaj me, o6e!* 198. I prid
kraja moleć kleče da sinu prosti. V. Došen 222*>.
Ne bi htio da prid fiega kleknu. M. A. £e)ković,
sat. I3b. Pak pred cara kleče na kolena. Nar.
pjes. vuk. 1, 627. — bb) 8 instrumentalom. Kleče
prid jednom prilikom. J. Banovac, pred. 32. Kle-
kavši prid ovim ditešcom u štali. F. Lastrić, test.
62a. Pak klekni prid cesarom nebeskim. 122^.
Klekavši prid Aegovim svetim otarom. test. ad.
lOll*. Obodvojica klekavši prid papom ispovidaAe
vire učiniše. A. Kanižlić, kam. 624. Otiđe prid
kra}a ungarskoga, kleče prid i^im. And. Kačić,
razg. 28. Klekni, rano, pred liim na kojena.
Nar. pjes. vuk. 1, 626. Sejak kleknuvši pred
sucem na kojena . . . Pravdonoša. 1852. 8. Ho-
dite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred
Gospodom tvorcem svojim. Đ. Daničić, psal.
95, 6.

d) može se izreći mjesto gdje se klekne^ i to
akuzativom s prijedlozima na t u (vidi kod b, a)
i primjere s dativom). Kleknu na zemju. Zborn.
9*. Klekavši na zemju. P. Posilović, nasl. 52l>.
Kleče na zem}u. And. Kačić, kor. 215. Klekne
na tle. Đ. Bašić 268. Klekne na prostrte struke
posred kuće. Vuk, nar. pjes. 1, xii. ,Jalah* reče,
na dorata kleče. Nar. pjes. hdrm. 1, 185. — Jedan
vlastelin susrite s. sakramenat u mistu blatnu i
udij kleknu u blato poklonit mu se. J. Banovac,
razg. 45. Oficijer kleče u naj bliže klecalo. M.
A. £e}ković, sabr. 22.

e) izriče se nan^era radi koje se klekne, i to
supstantivom u akuzativu (u jednom primjeru u
lokativu) 8 prijedlogom na ili infinitivom. Stari
kleknu na molitvu. F. Lastrić, ned. 404. Kad
se vemi svak pokloni, na molitvi doli kleče. Đ.
Baraković, vil. 209. A Petronila kleknu plakati,
ter od srca vikati Bogu. F. Glavinić, cvit. 156*.
Onda kad dođu u crkvu, ili u drugom mistu
kleknu ga (Boga) molit. J. Banovac, razg. 75.

b. uopće, ne kao znak štovana.

a) o čefadetu. Kraj vira ter kloče na travi
zeleni . . . ter poče šakom pit. M. Vetranić 2, 117.
Kleknuvši opra svim noge. J. Banovac, prisv.
obit. 228. A kad bana rane dopadnuše, kleknu
vitez na kolino livo. And. Kačić, razg. 179b.
Kad to vide četi arambaša, zom|i kleče na desno
kolono, svojoj pušci živi ogai^ daje. Nar. pjes.
vuk. 3, 427. To izreče, crnoj zem|i kleče, svojoj
junak šarci vatru dade. 4, 332. To izreče, mrtva
zemji kleče. Nar. pjes. herc. vuk. 138.

b) o životini (o konu). Kleče doro do zelene
trave. Nar. pjes. vuk. 2, 467. Kleče dogo na
prva ko}ena. 3, 389.

2. sa se.

a. pasitmo, bez subjekta. Klekne se ovdi. J.
Banovac, blagosov. 348.

b. refleksivno, u značenu aktivnoga glagola. —
U jednom primjeru xviii vijeka. A meu to se svi
ostali kleknu ujedno na kolina. L. Terzić 336.

2. KLEKNUTI, kleknem, pf. vidi kliknuti. —
isporedi 2. klecati. — Od xvi vijeka (rijetko).
Kako da slavićem nanukan tako pojuć kleče. P.
Zoranić 20^. S prilikom z daleče tva hitra be-
sida prid Bogom jak kleče, istinu povida. Đ. Ba-
raković, vil. 35. Jedan klekne: ,Prihvati me,
druže!* Osvetu. 2, 160.

KLEKI^riVATI, vidi kleknivati.

KLĆKON, m. u Vukovu rječniku: u ovoj za-
goneci : U dno ražaii, u grad badai^, u vrh klekon.
— Odgonet}aj je ove zagonetke ,repa'. ,klekon*

je lišće, koje je kleklo ili poleglo po zem)i. M.
Medić.

KLEKO V, adj. koji pripada kleči ; od drva od
kleke. — U Vukovu rječniku : ,von wachholderholz*
junipereus*.

KLEKOVA, /. bilo je selo u Srbiji u nahiji
sjeniČkoj (sad u okrugu užičkom). Vuk, dan.
3, 231, ali se poslije ne pomine. M. Đ. Milićević,
srb. 624.

KLEKOVAO, klekovca, m. nekakva ptica. —
U naše vrijeme u Istri. Kobac je donesal drobac,
soja je donesla loja, vrana je donesla graha, kle-
kovac bil je pekovac. Nar. pjes. istr. 4, 3. Kle-
kovac ,avi8 quaedam', gen. klekovca. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 49.

KLŽKOVAČA, /. rakija od veAe. u Karanovcu.
^. V. Stojanović. — vidi kleka.

KLEKOVOI, Klekov&c&, m. ime selu u Bosni
u okrugu bihaćkom. Statist, bosn. 50.

KLEKOVICA, /. ti Vukovu rječniku: planina
u Starome Vlahu.

KLEKOVIĆ, m. prezime. — Pomine se xvii
vijeka. Vid Kleković. P. Vitezović, kron. 162.

KLEKOVINA, /. drvo od kleke. — U Vukovu
rječniku: ,wachholderholz' ,lignum junipereum^
— / bUka (nalik na kleku). Klekovina (Mili-
ćević), pino salvatico mugo (u omiškom rukopisu),
Pinus mughus Jacq. (Vodopić, Visiani). B. Šulek ,
im. 146. — I s pruUjevitna muška i ženska. Kle-
kovina muška, Juniperus nana L. (Sabjar, Ve-
lebit). Klekovina ženska, Juniperus sabina L.
(Sabjar). B. Šulek, im. 146.

KLEMBER, m. u zagoneci. Klember bije, klem-
ber zja, klember kaže: nek se zna, ko sam ja.
odgonetfaj: zvono. Nar. zag. nov. 58.

KLEMENAT, vidi Klemens.

KLŽMENČIĆ, tn. prezime. — U na^e vrijeme.
Schem. zagi'. 1875. 263.

KLEMENOVO, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u
županiji varaždinskoj. Razdijej. 101.

KLEMENS, KLEMENT, KLEMENTA, KLE-
MENTE, m. Clemens, ime mi4Ško. — isporedi
Klimenat. — Samo u pisaca (naj češće kao pa-
pino ime).

a. nominativu Klemenat nema potvrde.

b. Klemens (po latinskom obliku), satno kao
nominativ nalazi se u jednoga pisca xvii vijeka
koji na drugijem mjestitna piŠe Klement. Papa
Klemens, Petrov učenik. F. Glavinić, cvit. xvir.

e. Klement se nalazi dosta često od xvi do
XVIII vijeka. Klement. A. Gučetić, roz. mar. 47.
Klement papa i jnu(Čenik). F. Glavinić, cvit.
XXVI. Klement četrti papa. 68. Sveti Klement
bi Bim]anin. 380b. Od Ivana naj zadAega reče
Klement jedva dosti, J. KavaAin 132*. Da k6
i Klement sad jednesti. 372b. Urban, Klement
navlastito. 386«. Sist, Klet, Klement 522b.
Piše sveti Klement papa. J. Filipović 1, 135b.
Klement. 1, 183b.

d. Klementa, u jednoga pisca xviii vijeka. Papa
Klementa trinaesti. A. Kanižlić, kam. 906.

e. Klemeute (tal. Olemente), u pisaca xviii
vijeka. Klemente papa. S. Badrić, ukaz. 53.
S. otac papa Klemente xiii. J. Banovac, razg.
VIII. Papa Klemente četvrti. V. M. Gučetić 156.
Sveti Klemente. J. Matović 178.

r. radi stiha u jednoga pisca xviii vijeka ima
za nominativ oblik Klem't. Vjeru utvrdihu . . .
Herm ovd*, a Klem't u Srdiku. J. Kavai^in 296*.

g. u ovijem se primjerima nalaze drugi padeži,
te se ne može poznati oblik nominativa. V odlukah

Digitized by

Google

KLEMENS, g. 51

p&pe Klomeuta petoga. Naručn. 12b. Po Kle-
meuta papu posla mladiuca. F. Glavinić, cvit.
143a. U vrime Klementa pape prvoga. 341^.
Mučenika đoni glavu svet^ Klementa. J. Ka-
vaAin 318*.

KLEMElii AČA, /. ifne mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Vinograd u KlemeAače. Sr. nov.
1875. 859.

KLĆMPAC, klćmpca, m. klatno^ zvečak. —
isporedi klepac i klempesalo. — U naše vrijeme
u sjevemijeh Čakavaca. Klempac, ,pistillum cam-
panae^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. 26. Klem-
pac, bat od zvona. Na Krku.

KLEMPAST, adj. vidi klempav. — isporedi
klepast. — U naše vrijeme. Poglaj, brate, mah-
nita Bošnaka, kud on vodi klempasta đogata!
Pjev. cm. 275*. Klempast, ko ima spuštene uši
da vise. U naše vrijeme u Stonu. ,Moj je prasac
klempasta M. Milas.

KLEMPAV, adj. u kojega (čefadeta i životine)
vise uši (te klepju ili klopoću). — vidi klepati.

— isporedi klempast, klopav, klempav, klompast.

— U naše vrijeane, a između rječnika u Vukovu
(,mit hangenden ohren* ,auribus pendentibus*). —
Kaže se i 0 ušima. Klempave uši. Bos. vila.
1888. 68.

KLĆMPE, kl^mpeta, n. udarac prstom po iihu.

— isporedi klepa. — vidi i krpuSa, zvrčka. — U
Vukovu rječniku : ,ein hieb mit einem finger auf
das ohr^

KLEMPŽSALO, n. vidi klepesalo. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KLEMPESATI, klempesAm, impf. ft^ati se vi-
seći (kao klempesalo u zvonu, pa i o drugome).

— vidi kod klepesalo. — U naše vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

KLĆMPO, m. klempava muška životina (a može
se kazati i o čovjeku ili muškom djetetu). — uprav
je ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. klempo.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,der hangende ohren hat' ,qui habot aures pen-
dentes^. Kl^mp?, živina koja ima uši spuštene
tako da vise. U naše vrijeme u Stonu: , Vidiš ti
moga klempa (prasca)!' M. Milas.

KLĆMPOlSf A, m. vidi klempo. — U naše vrijeme
u Stonu : ,Moj klempona (prasac) u slami spi*.
M. Milas. ^

KLĆMPOV, m. ime psu. Gravac u Bosni. —
Radi značena vidi klempast.

1. KLEN, kl^na, m. Acer campestre L., neko
drvo. — Akc. kaki je u gen. sing. takt je u osta-
lijem padežima, osim nom, i acc. sing., i voc.
klene. — Eiječ je praslavenska, isporedi rus.
KAeH'fc, češ. klen, pof. klon. — Isti je korijen i
u litavskom klevas i u germanskijem jezicima:
stnor. hlynr, anglosaks. hljn, stvnem. llnboum,
nviHem. lehne. — U našemu se jeziku shvatilo
kao da postaje i od klen'B (vidi 3. klijen i k(en)
i od klT.n-b (vidi kun). — Između rječnika u
Voltigijinu (,carpine' ,ahomholz'), u Stuličevu
(v. k}en s dodatkom da je riječ ruska), u Vu-
kovu (,der feldahom' ,Acer ccunpestre Linn.').
Blizu negove ograde ima jedan veliki klen. M.
Đ. Milićević, medudnev. 225. I zasedne s ove
strane reke za jedan klen. pomenik. 2, 220. Klen
(klijen, kun), rus. idCHi., češ. klen, poj. klon
(Acer camp.), luž. klon (Ornus), 1. Acer cam-
pestre L. (Vuk, Pančić) ; 2. Acer monspessulanum
L. (Visiani, Petter), v. Klijen. B. Šulek, im. 146.

2. KLEN, m. mjesno ime u Srbiji. — Vafa da
je ista riječ što 1. klen. — a) u okrugu bio-

1. KLENOVAC

giadskom. liTiva u Klenu. Sr. nov. 1871. 607.
— b) u okrugu kragujevačkom. Niva kod Klena.
Sr. nov. 1872. 528.

3. KLEN, m. vidi 2. klijen.

KLENAC, Klenca, m. mjesno ime u Srbiji. —
Biče detn. 1. klen. — a) u okrugu kragujevačkom,
Niva u Klencu. Sr. nov. 1870. 288. Livada kod
Klenca. 548. — h) u okrugu požarevačkom. Niva
pod Klencom. Sr. nov. 1872. 136.

KLENAČKI, acij. koji pripada selu Klenku u
Srijemu. V. Arsenijević.

KLENAK, Klenka, m. mjesno ime. — Biče dem.

1. klen.

a. u Dalmaciji, zaselak u kotaru makaranskom.
Eepert. dalm. 1872. 41.

b. u Hrvatskoj. — Pomii^e se xv vijeka. Na
Klenku su 3 kmeti. Mon. croat. 126. (1486\

e. u Slavoniji, Kl^nak, Kl^nka, selo u župa-
niji srijemskoj. Bazdije|. 146.

d. u Srbiji, a) Klćnak, mjesto u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 172. — b) u okrugu sme-
derevskom. Niva u Klenku. Sr. nov. 1869. 126.

KLENAB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. iSriva u Klenaru. Sr. nov. 1868. 87.

KLĆNČANIN, m. čovjek iz Klerika u Srijemu.
V. Arsenijevič.

KLĆNČANKA, /. žer^ko če}ade iz Klenka u
Srijemu. V. Arsenijević.

KLĆNČIĆ, m. riba (dem. 3. klen). — Kao de-
minutiv u Vukovu rječniku; kao druga riba:
Klenčić, Chondrostoma Knerii Hack. J. Pančić,
ribe u srb. 127.

KLENDAVICA, /. neka igra, vidi V. Vrčević,
igr. 53 (gdje je klendavice gen. sing.).

KLENI, m. pl. tnjesno ime. — Prije našega
vremena. S. Novaković, pom. 134.

KLENICE, /. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Bazdije}. 101.

1. KLŽNIĆ, m. dem. 1. klen. — Između rječ-
nika u Vukovu. Klenič, Acer campestre L. (Sa-
bjar, Lika). B. Šulek, im. 146. — I kao ime
mjestu u Srbiji u okrugu smederevskom. Cair u
Kleniću. Sr. nov. 1873. 743.

2. KLENIĆ, m. dem. 3. klen. — isporedi klenčić.
Klenić (riba u skadarskome blatt^. V. Bogisić,
zbom. 494.

KLENIĆAK, klenićka, m. dem. 1. klenić. u Lici.
V. Arsenijević.

1. KLŽNIK, klenika, m. klenova šuma. — U
Vukovu rječniku: ,der ahomwald' ,aceretum^

2. KLilNIK, Klenika, w. mjesrto ime. — Ja-
mačno je ista riječ što 1. klenUc.

a. pusta u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
RazdijeJ. 135.

b. tijesto u Srbiji u okrugu šab<ičkom. Zem)a
zovoma Klenik. Sr. nov. 1873. 279.

KLENITI SE, klenim se, impf. (?) u Stuličevu
rječniku: v. kleti se s dodatkom da je uzeto iz
brevijara. — nepouzdano (vidi kod kleti).

KLENOV, adj. koji pripada klenu (vidi 1.
klen) ; koji je od drva od klena. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu Gvon feldahom' ,ex
acere campestri'). Nego uzmi dva klenova štapa.
Nar. pjes. herc. vuk. 100. Mjesta . . . zarasla u
šumu . . . Jeskovu, lipovu, klenovu . . . Vuk, dan.

2, 27. Klenove duge. P. Bolić, vinodjel. 2, 107.
1. KLfeNOVAC, klžnovca, m. klenov štap. —

U Vukovu rječniku: klenov štap ,ein štab von
feldahorn' ,baculus ex acere campestri*.

Digitized by

>JbogIe

2. KLENOVAC

52

1. kleiSte, b, h).

2. KLENOVAC, K16u6vca, m. nijesno ime. —
Postaje od 1. klen kao i 1. klenovac. — Nalazi
fte vrlo Često, n. p.:

a. u Hrvatskoj, a) zaselak i selo u županiji
liikO'krbavskoj. Bazdijel. 30. 38. jedno se od ovijeh
mjesta pomine xv vijeka. Od Klenovca. Mon.
croat. 108. (1471). — b) kajkavski Klenovec, selo
u županiji varaždinskoj. Hazdije]. 100.

b. u Srbiji, a) (s drukčijim akcentom). Kle-
n6vac, potok u Bega|ici (u okrugu biogradskom),
^i. Stojanović. — b) u okrugu kragujevačkom.
Livada u Klenovcu. Sr. nov. 1865. 503. -— c) u
okrugu sfnederevskom. liTiva u Klenovcu. Sr. nov.
1875. 671. Niva u gornem Klenovcu.^ Sr. nov.
1875. 35. — d) u okrugu šabačkom. liTiva oraća
u Klenovcu. Sr. nov. 1869. 178. — e) u okrugu
vafevskom. Livada u Klenovcu. Sr. nov. 1863.
278.

KLĆNOVAČA, /, klenova batina. — U Vukovu
rječniku : klenova batina ,ein stock von feldaliom'
,fustis ex acere campestri^

KLŽNOVAČKI, ac^j. koji pripada ftnjestu) Kle-
novcu. a) vidi 2. Klenovac, a, a). V. Arsenijević.
J, Bogđanović. — b) u Daničićevu rječniku : kle-
novbčbkyj, selu je Srpcima manastira Ravanice
išla međa ,na klenovačku vrbšinu^ (Sr. letop.
1847. 4, 53 god. 1381), nije joj to ime od Kle-
novnika koji se spomine. — e) vidi 1. Klenovac,
b, d). Klenovačka Bijeka u Srbiji u okrugu ša-
bačkom, Zemla u Kleuovafikoj fieci. Sr. nov.
1875. 460.

KLĆNOVČANIN, m. čovjek iz Klenovca. V.
Arsenijević. J. Bogđanović. — Množina: Kle-
n5vćani.

KLŽnSvČANKA,/. žensko čefade iz Klenovca.
V. Arsenijević. J. Bogđanović.

KLĆNOVČANKIlSrA, /. vidi Klenovćanka. J.
Bogđanović.

KLŽNOVČIĆ, m. mjesno ime u Srbiji, a) u
okrugu kragujevačkom. Voćnak u Klenovčiću.
Sr. nov. 1817. 412. — b) u okrugu smederevskom.
VoćAak u Klenovčiću. Sr. nov. 1867. 415.

KLENOVICA, /. n^esno ime.

ti. selo u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. BazdijoJ. 49.

b. mjesto u Srbiji u okrugu va\evskom. Livada
u Klonovici. Sr. nov. 1875. 71.

KLENOVINA, /. drvo od klena. — U Vukovu
rječniku : ,holz von feldahom* ,lignum aceris cam-
postris*. — I kao samo drvo (breza?). Klenovina,
Betula alba L. (Lambl), va)da pogrjoSno; v. Klijen.
B. Šulek, im. 146.

KLHNOVNIČKi, adj. koji pripada Klenovniku.
Klonovnička (opština). K. Jovanović 138. (vidi
Klonovnik, a). — I kod mjesnoga imena: kaj-
kavski Vos klenovnićka, selo u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. R*«dije]. 92. vidi Klenov-
nik, b.

KLENOVNIK, m. mjesno ime.

a. selo u Srbiji u okrugu požarevačkom. K. Jo-
vanović 138. — Pomine se xiv vijeka, vidi u Da-
ničićevu rječniku: Klenovbniks, selu je Dabru
manastira Kavanice išla međa ,na Klenovnikb'
(Mon. sorb. 199 god. 1381). tako i Bukomijama
(199). a to će biti sadaSne selo Klenovnik na Du-
navu blizu Požarevca.

b. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj.
Razdije). 92. — Pomine se (latinski) xvi vijeka.
,Ex Klonownyk'. Mon. croat. 303. (1596).

KL ENO VODA, /. voda u Srbiji u okrugu po-
drinskom. \t. Stojanović.

KLENPA, /. iine kozi. Krupa u BosuL — vidi
klempav.

KLENU(''E, n. djelo kojijem se klene (vidi 1.
klenu ti). — U Stuličevu rječniku: (sa starijim
oblikom) klenutje ^aerLn canipani pulsatio iiniro
ictu*.

1. KLENUTI, klenem, pf. 2. klecati, kad v^
samo jedan put udari u zvono. — liadi poMann
vidi kod 2. klecati; po osnovi (kleca) ovoga gla-
gola ne može biti isto što klopnutL — Od xvi
vijeka u Dubrovniku (vidi Držičev primjer), a
između rječnika u Belinu (»toccar la campana
cioe cominciar a suonar la campana^ ,aeris cam-
panifl pulsationem aggredi^ 163l>; ,sonar a mar-
tello, cioe a tocclii' ,campanam iteratis puLsibus
vorberare* 6861^) i u Stuličevu (,aes oompanum
unico ictu pulsare*). Postaviše običaj da se na
fte slavu o ijori, u podne i u većer klenc zdrava
Marija. I. Đorđić, ben. 75. Kom klenu prvo za-
žvale. 195. i u naše vrijeme: ,Klenulo, je zvono*.
,Klenuli su zadni put na misu^ P. Budmani. —
U prenesenom smislu : zla će klenuti, snaći će ga
nesreća, vafa da se misli zla ura ili zla nesreća.
Ako uzazna, toprv mu će zla klenut, i na me
sve zlo past. M. DrŽić 270. Zla mu je klenula.
(D). Poslov. danič.

2. KLENUTI, klenem, pf. u različitijem zna-
čenitna, ali u srjema kao da je pf. klepati, U (la
je p ispalo ispred n.

H. za(ulati, potresti, uzdrmati nešto što ri^i
(vidi kod 1. klenu ti). — U Voltigijinu rječniku:
klenuti, klen i vam ,muovere, tontennare, agi tare
una cosa appesa' ,bewegen, riitteln*.

b. uz subjekat srce stoji aktivno Hi reflekHrno
(srce klene, srce se klene) u značenu : zbuniti ne,
smutiti se, poplašiti se, ustresti se itd. — U Be-
linu rječniku: kldnuti se tkomu srce, klene mi
se srce ,muoversi, commoversi per qualche affetto'
jCommoveri* 502^, * u Stulićei>u: klenuti komu
srce jperturbari, consternari, animo confundi, de-
jici etc.'. — Ne zna se kako je akcenat: u Be-
linu je rječniku inf. kl«nuti, ali se to ne potrr-
duje ni akcentom prezenta ni u Stulićeru rječ-
niku. — Može biti da Je značene kao kod a, ali
u prenesenom smisla.

e. klSnuti, klenem, stići (ili udariti?). ,Kle-
nuće te to po vratu kad tad'. \t. Stojanović.

d. klenuti, klenem, naoštriti kosu. »Jutros
nijesam kose klepa\ moram j^ sad malko kle-
nuti*. , Lijepo ti lozi, pa tu kosu malko kloni,
vidiš da ti slabo odrozuje travu*. J. Bogđanović.

KLEN- VODA, /. izvor u Srbiji u okrugu hin-
grad<ikom. Glasnik. 19, 172.

KLEl^AR, m. ime mjestu u Srbiji u okružju
požarevačkom. Niva u Klenaru. Sr. nov. 1^72.
510.

1. KLENE, n. coll. kao množina prema 1. klen.
— isporedi 1. klijene. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (vide klijeAe).

M. u pravom smislti. Tamo raslo klei'io i ja-
seAe. Nar. pjes. vuk. 3, 167. To do^nlo mlado
momče, kriće drvje i kamei^e, diže kleAe i ja«?eno.
A. Ostojić iz nar. pj.

b. kao mjesno ime.

a) pusta u Slavoniji u žu}}an^i virovitičkoj.
Bazdije}. 135.

b) u Srbiji, fin) u okrugu biogradskom, jedan
kraj sela Busna i oko Aega mjesto. Gla^^nik.
19, 172. — hb) mjesto u okrugu kneževačkom.
iSriva u Klone. Sr. nov. 1875. 11. — ee) niva
u okrugu kruševačkom. Sr. nov. 1875. 533. -
UU) selo u okrugu požarevačkom. K, Jovanović

Digitized by

^uogle

1. KLENE, b, b).

53

KLEPATI, a.

141. — ee) mjesto u okrugu smcderevskom. Za-
braii kod Kleiia. Sr. nov/ 1867. 359.

2. KLENE, vidi 2. Klijefie.

KLEN EV AC, Klenevca, m. ime mjestu u Sv-
inji u okrugu biogradskom. Livada u Klenevcu.
Sr. nov. 1873. 975.

1. KLENIvATI, klenivam, impf. 1. klenuti.

— U naše vrijeme u Dubrovniku, a između rječ-
nika u Stulićeou : (s n irij. n) klenivati, klenivam
,aos campanum aliquoti6s pulsare'.

2. KLEli[lVATI, klenivam, impf. 2. klenuti, a.

— U Voltigijinu rječniku: praes. klenivam kod
klenuti.

KLElirSKI, adj. koji pripada mjestu Klenu.
Kleiiska fopština). K. Jovan ović 141.

KLEOPAZIJ, m. Klidnccg, Cleophas (Cleopha-
siusV), im€ muško. — U spomeniku xiii vijeka.
Tako ondi pridoše s Pula gospodin Đebonas, go-
spodin Toma, . . . gospodin Jakov, gospodin Kleo-
Pftzijj gospodin Ivan . . . Mon. croat. 17. (1275).
Gospodin Jakov i gospodin Kleopazij i mnogi
drugi. 20.

1. KLEP, glas kojijem se pokazuje buka što
postaje kad se čim tvrdijem udari o što tvrdo.

— isporedi klepati. — U naše vrijeme. Nasa-
rajdin sta će drugo nego klep! orla po glavi.
Nar. prip. bos. 1, 28. Klep, klep, klep, moj pre-
dragi kovač želesce. JaĆke. 223.

2. KLEP, /. oštrene žrviia. Poslije klepi iz
prvog mliva škripi kruh. — U Samoboru. F. He-
fele. — isporedi klepac, klepci, klepati.

3. KLEP, m. ili /.?, na jednom mjestu xvii
vijeka kao da znači : plač, uzdah y jadovahe. Bože
ki na pokornih ne mrzeš cvil ni tuguj ućih ne
pogrdjuješ klep. M. Alberti 440.

KLEPA, /. vidi klempo. — U Vukovu rječ-
niku (s dodatkom da se govori u Hrvatskoj).

1. KLEPAC, kli^pca, 7«. kao čekić kojijem se
otkivaju kose (na babici), vidi 2. babica, 5, i 2.
baba, 3. — Akc. se mijena u voc. : klepče, klepci,
i u gen. pl. klepaca. — Korijen je kao u glagola
klepati. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (kosni čekić ,der dongelhammer' ,malleo-
lus fenisGcae tundendae falci*). Teško 'e kosit
s dobrom kosom, ako 'e zločesta a ni klepca,
imaš vode dost prez zdenca. JaČke. 219. Klepac,
uređeno žejezo nasađeno na drvo, da se po tuče
kosa ili srp i tako naoštri. U Hrvatskoj. Đ.
Šui-min. — Množina klepci znači i klepac i ba-
bicu, vidi u Vukova rječniku: klepci, kosni kov
(babica i klepac) ,das dongelzeug* , instrumenta
fenisecae exacuendae falci*. A on lijepo klopce
u torbu. Bos. vila. 1888. 129.

2. KLEPAC, klepca, m. klatno, zvečak, klepe-
salo. — U naše vrijeme u Istri. Klepac ,cam-
panae pistillum*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 23.

3. KLEPAC, klepca, m. riječ nepoznata zna-
čena u tri poslovice dubrovačke xviii vijeka. Eo-
dila je sliva klepce. (Z). Ruga se klepac slivom.
(Z). Za klepac pita dunu. (Z). Poslov. danič.

1. KLEPAC, Klepca, m. mjesno ime. — Prije
našega vremena u starom obliku Klepčb. Spom.
stoj. lai.

2. KLEPAC, m. prezime. — U naše vrijenu'..
Schem. zagr. 1875. 228.

KLEPALA, n. pl. ili f. (t'J u iJanivićevu rječ-
niku: (pod klopalo) zemji je crkve arhi|evičke
iAla meda ,ni8 potokb belovodićbkv gdo ishodi
dolbna Klepala' (Mon. sorb. 144 god. 1349). mislim

da je izostavjen predlog ,na*, ili bi trebalo čitati :
,dold na klepala*.

KLEPALAN, klepalna, adj. koji pripada kle-
palu. — XIII vijeka u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom. Klepalnoje udrenije. Sava, tip.
hil. glasn. 24, 183. tip. stud. glasn. 40, 142.

KLEPALCE, n. dem. klepalo. — xiii vijeka u
knigama pisanima crkvenijem jezikom. Vbdarivb
že vb klepalce. Sava, tip. Ml. glasn. 24, 183.
tip. stud. glasn. 40, 14^.

KLĆPALO, n. daska u koju se udara mješte
zvona. — isporedi bilo, 3. — Postaje od klepati.
— Od prv^ijeh vremena, a između rječnika u Vu-
kovu: ,das lautebret, die bretglocke (in den ser-
bischen klostern)' ,tabula camponae loco*, i u
Daničićevu (,pulsabulum*). Po tomb že velikoje
klepalo klepjetb, po tomže i medenoje. Sava, tip.
stud. glasn. 40, 143. Vashote pohvatiti preži^eje
klepalo, ispusti klepalo, i dade ga podijakonu.
Starine. 4, 83. (xiv vijek). Klepalo vbpijetb : ,Azb
behb drevo vb gori ... i priđe človSkb i poseče
me i sbtvori me na službu crbkvi . . .* Phjsiol.
novak. star. 11, 200. Zvona ne imajut, no u kle-
palo klepjut. Glasnik. 56, 192. (1733). Petli peše,
klepala udriše. Nar. pjes. vuk. 2, 160. Odjek-
nulo tanahno klepalo. M. P. Šapčanin 1, 169.
A kad klepalo oglasi početak ... S. Matavu|,
novo oružje. 78. Udara u zvona, u klepalo . . .
Srp. zora, god. 1, sv. 2, str. 50. — U prenesenom
smislu (nije mi dosta jasno značene). Neću ja
da budem ničije klepalo. M. Pavlinović, razl.
spis. 52. I da nije puko ustavno klepalo. 337.

KLĆPAN, m.

a. ša)iv naziv za Čovjeka koji ima klepaste usi.
J. Bogdanović.

b. klepav kon. Za nim Vrčić na klepanu Ibro.
Nar. pjes. horm. 2, 590.

KLEPANI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
užičkom. K. Jovanović 155.

KLfePANICA, /. smokva, koja prezri, pa se
obori doje. Dubašnica na Krku. — isporedi kle-
pati, g. ^ ^

KLEPANE, n. djelo kojijem se klepfe. — Sta-
riji je oblik klepanije. — Između rječnika u Vu-
kovu i u Daničičevu (klepanije ,pulsatio*). Kle-
paniju otb nego molitvu vbzeti. Domentijanh
213. On čuje kose od klepana zvečati. M. A.
Rejković, sat. L6a.

KLĆPAST, adj. vidi klempav i klempast. —
U naše vrijeme u Lici. ,01azi tamo ti sa tvo-
jijem klepastijem ušima^ J. Bogdanović.

KLEPATI, klepjem, impf. kucati, lupati, tući
(uz buku), dolazi u osobitijem značenima. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. klepah i u ger.
praes. klepjući ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
klepati, rtis. KaeiiaTb, češ. klepati, pof. klepac. —
Korijen je po svoj prilici onomatopejski, i srodan
je s korijenom klop i možebiti s klap. — U rije-
čima što postaju od ovoga istoga korijena umeće
se često m među e t p (vidi klempac, klempast,
klempav itd.). to je postalo u novija vremena i
ne treba misliti da je ostatak praslavenski. —
Samo u dva primjera našega vremena ima praes.
kloimm (G. Zelić 50), vidi kod e, a) ; klepa, vidi
f. — Između rječnika u Voltigijinu (klepati,
klep|em ,martellare, battocchiare' ,hammern'), u
Vukovu (udarati u klepalo), u Daničićevu (,pul-
sare*).

a. uopće (bučati'O- — ^ rukopisu xiv vijeka
pisanome crkvenijem jezikom. Na Ugrehb slišu
jako klopjutb; da ašto klepjutb? razve pleštutb i

Digitized by

Google

KLEPATI, a.

rikajutb i glasi ispofitajutb, krila potresajatb.
Starine. 4, 83.

b. kovatif ne o svakom kovahu nego kad se
gvožde rasteže u lim. Za raširiti . . . gvozdje
Ya}a ga metnuti napre u žeženicu i klepati ga.
M. Bađnić 1841>. Četvrti brat kova5inu znade,
dosta kovat svaki dan imade, aP u kuću ništa
klepat neće neg drugomu, pak u kesu meće. M.
A. Eejković, sat. 13^. Kovać vikal rano vstati,
rano vstati ter klepati. Jačke. 239. Koji klep)e
hrabraše onoga koji kuje na nakovi^u. Đ. Đa-
nićić, isai. 41, 7. — Am^ može pripadati i ovo:
Od se}aka ima kovaĆa (koji kuju i klep(u si-
kire, motike i raonike). Vuk, dan. 2, 102.

c. oštriti kosu klepcima. — Izinedu rječnika u
Vukovu (motiku, sjekiru ,dengeln^ ,pulsando exa-
cuo'). Klepati, kosu naoštriti. u Posavini. F.
Hefele. ,Klepati^ znaci udarati po kosi ili srpu
klepcem da se naoštri. ,Baš je klepao, kad smo
došli', u Hrvatskoj. Đ. Šurmin.

d. klepati, naoštriti (pokovati) kamene, u Sa-
moboru. F. Hefele.

e. udarati u klepcUo. a) subjekat je čefade (kaže
se klepati u klepalo, ali u naj prvom primjeru
ima klepati klepalo, gcije može biti da je pisar
izostavio vb, isporedi arugi primjer). Podbklisi-
jarbhb . . . velikoje klepalo klepjetb. Sava, tip.
stud. glasn. 40, 143. Podklisi^arhb . . . vb veli-
koje klepalo klep|etb. tip. hil. glasn. 24, 184.
Zvona ne imajut, no u klepalo klep}ut. Glasnik.
56, 192. (1733). Da pođem u jutru igumanu i
da klepam na jutrei^u. G. Zelić 50. Ne bi za
skoro zvona propojalo na našoj crkvi, no bi kle-
pali kao velike nede}e. S. i^ubiša, prip. 257.
Slava Bogu, odgovori Pop-Kosta, a ko će kle-
pati? M. Đ. Milićević, pomenik. 3, 324. — b)
nema subjekta (može se pomisliti da klepalo klepfe).
Baš kad klepalo pred manastirom. S. Matavu),
novo oružje. 64.

f. u prenesenom smislu, biti, tući (objekat je
čejade). Tko se zlu poda, zlo ga i klepa. Nar.
bi. mehm. beg. kap. 258. Klepati, udarati, tući.
,Tko zlo radi, zlo ga klepa'. Nar. riječ u Bosni.
Đ. Šurmin.

g. u prenesenom smislu, vi^eti (isporedi klem-
pav). Kad smokve prezru, onda se obore do|e,
pa tad vele: da ,klep)u'. Đubašnica na Krku.

KLĆPAV, ac^j. hrom, sakat u nogu (o konu).

— isporedi klempav. — Od osnove glagola kle-
pati (hodeći udara jače jednom nogom nego
drugom). — U naše vrijeme. A iz tame sam
ispade Tale na liegovu klepavu kulašu. Smailag.
meh. 40. Baš iz tame evo pobratima na liegovu
klepavu koiiicu. Nar. pjes. iz Gon^e Krajine. Đ.
Šurmin.

KLEPA VAO, klepavca, m. Vanellus vanellus
(L.), fieka ptica, vivak. — U naše vrijeme u Rijeci
(tal. Ombla) blizu Dubrovnika. S. Brusina, ptice
hrv.-srp. (nastavak). 143. Klepavac, Vanellus cri-
status. Slovinao. 1880. 81b.

KLEPCA, /. ili n. pl. (?), vidi 2. Klepci.

1. KLŽPCl, klepaca, m. pl. vidi 1. klopac.

2. KLEPCI, Klepaca, m. pl. ime selu u Hercego-
vini u okrugu mostarskom. Statist, boan. 121. —
Na drugom je mjestu pisano: Klepca. Schem.
ragus. 1876. 60.

KLEPČE, n. mjesno ime. — isporedi Klepać.

— Pr^c našega vremena. Spom. stoj. 184.
KLEPCICA, /. dem. klepka. — U Vukovu rječ-
niku.

KLEPCLIA, /. zovu, kad cijeli dan kose po-
prav)aju. GraĆ£uiica u Moslavini. — Postaje od
1. klepac, 1. klepci.

54 KLEPETALO, c.

KLEPČOVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnoriječkom. Livada na Klepćovu. Sr. nov,
1866. 166.

KLEPEČNA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Livada u Klepećni. Sr. nov. 1869.
347.

KLEPŽĆAl![E, KLEPŽĆATI, vidi klepetane,
klepetati.

KLEPEĆE SELO, n. ime selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-rijeČkoj. Razdije]. 46.

KLĆPELICA, /. prepelica. D. Trstenak. —
Postaje od oblika plepelica (može biti da se misli
na glagol klepati ili klepetati).

KLEPĆSALINA, /. augm. klepesalo. — V Stu-
ličevu rječniku: ,ingens malleus aeris campani'.

KLEPŽSALO, n. klatno, zveČak. — isporedi
klempesalo i klempesati (prema ovome glagolu
mogao bi biti i glagol klepesati, a postao b% od
osnove glagola klepati). — U Mikafinu rječniku:
klepesalo od zvona, jezičac ,rhopalum'; u Belinu:
,battacchio e battaglio, quel ferro che in mezzo
la campana la fa suonare' ,malleus campananus'
132a ; u Stulićevu : ,aeris campani malleus'.

KLEPET, m. zveka, buka što postaje kad više
stvari (osobito gvozdenijeh ili mjedenijeh, ali fnogu
biti i drvene i druge, kao papuče, vidi naj prvi
primjer i Vukov rječnik) kucka jedna o drugu.
— Postaje od korijena glagola klepati, ali ja-
mačno j^reko klepetati. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu: 1. ,das geton der kuh-
glocken' ,crepitaculorum sonus'. 2. ,das getos
(der pantoffel)' ,sonitus'. — Stade klepet mestva
i papuča. Nar. pjes. vuk. 3, 105. Klepet stoji
noža i saba)a. 5, 331. Stade klepet noža i pa-
loša. 5, 344. Stade klepet mačah i palošah. Pjev.
cm. 89a. Stoji klepet svijetla oružja. 178b. Stade
klepet sedefli nanula. Nar. pjes. petr. 1, 209.
Kad udari aga sa momcima, stade klepet saba)
i noževa. Nar. pjes. horm. 1, 153. Stade jeka,
klepet i lomjava. P. Petrović, gor. vijen. 61. I
kad i kad čuo bi se klepet medenica. M. P. Šap-
čanin 1, 64.

KLEPETAC, klepaca, m. vidi klepetalnica. —
U naše vrijeme u Istri. Klepet&c ,crepitaculum',
gen. klepeca. D. Nemanić, Č€ik. kroat. stud. 55.

KLEPETALNICA, /. čegrtafka. — isporedi
klepetac, klepetalo. — U naŠe vrijeme u ^ever-
nijeh čakavaca (ako ima ova riječ u štokavaca,
glasiće klepetaonica). Klepet&lnica ,crepitaculum'.
D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 58. Klepe-
talnica, klepetalo, koje na veliki četvrtak, petak
i subotu mjesto zvona služi, na BijecL F. Pi-
lepić.

KLEPŽTALO, n. čim se klepeće. nahodi se u
osobitijem značenitna. — Od xvii vijeka.

a. vidi čegrtajka, radiš. — U Mikalinu rječ-
niku : klepetalo, klepesalo od drva, frčajka ,scan-
dola, battola' ,crepitaculum' ; u Belinu: ,scan-
dala, battola, stromento da fare strepito' ,crepi-
taculum' 648b; u Bjelostjenčeuu : v. klopotec;
u Stulićevu: ,sonaglio' ,crepitaculum' s dodatkom
da je uzeto iz Mika(ina. — vidi i klepetalnica.

b. klatno, zvečak. — U Bjclostjenčevu rječniku:
v. bat, 4 (vidi 2. bat, 5, f)) ; u Voltigijinu : ,bat-
tocchio, martello' ,hammer, schwengel'.

c. u Vukovu rječniku: daščica poprijeko obje-
šena pred kućom, u koju se po granici i po pa-
oriji gdje su vojnici kaki namješteni, udara kad
Judi treba da idu na zapovijest ili vojnici da
svoje koi'ie namiruju, klepetalo se udari naj prijo
pred stražom pa onda pred ostalijem kućama i
to svaki udara dotle dok i'iegov susjed ne Čuje
i ne stane udarati.

Digitized by

Google

KLEPETALO, đ.

4. ntjasno je enačene. Dug glas čini klepe-
talo^ al' je u iiem dofie malo. P. Vitezović,
cvit. 45.

KLEPŽTAl^E, n. cijelo kojijem se klepeče. —
Stariji je oblik klepetanje. — Nalazi se i 8 6
mj. t (vidi kod klepetati). — Između rječnika u
Belinu (klepetanje ,il far strepito con legni bat-
tati insieme, o in senso simile* 712l>; klepetanje
ušima ,lo sbattere đelle orecchie^ ,aurium excussio'
644^), ^ Stulićepu (klepetane ,crepitaculi sonitus^ ;
klepećai^e uši ^aurium eicossio'), u Vukovu. Tuđe
čuše plač i uzdisai^e i oružja klepetaiie. Đ. Hapić
453.

KLEPETAE, klepetdra, m. vidi klepetuga,
klepka. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (vide zvono, klepka). Do jednoga ovna
8 klepetarom. Ogled. sr. 192. I ugiča ispod kle-
petara. 114.

BLLEPĆTATI, klepećem, impf. činiti buku,
zveku, udarajući ili kucajući čim o što. — ispo-
redi klopotati. — Akc. kaki je u praes., takt je
u impf. klopet&li i u ger. praes. kl^pećući; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i S sina. klepetft. — Postaje od klepati,
te vafa da je deminutiv. — Iz prezenta klepećem
prešlo je u nekijem juinijem krajevima ć i u
osnovu infinitiva (klep^ćati). vidi u Belinu i u
Stulićevu rječniku. — Na jednom mjestu xvin
vijeka ima praes. 8 pl. klep^taju (N. MarČi 59)
n^. klepeću, ali je to samo radi slika. — Od
XVII vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Mi-
kafinu (klepetati ,far strepito con scandola^ ,cre-
pito^), u Belinu (klepetati ,far strepito con legni
battuti insieme, o in senso simile ,8trepitum edere'
712b; klepećati ušima, klepetati uši ,8battere le
orecchie come fanno alcuni animali' ,excutere
aures' 644b), u Bjelostjenčevu (klepećem, pras-
kećem ,crepito, strepo'), u Voltigijinu (klepetati,
griješkam klepečem jsbattere, strepitare, batto-
lare* ,klappem^; po praes, klepečem ima i zlo
načineno klepečati gdje ima i značene ,tabellare'),
u Stuiičevu (klepetati, v. klepećati; klepećati
,crepitaculo rumorem edere' ; klepećati komu uši,
klepećati ko ušima ,excutere aures'), u Vukovu
(1. ,8challen* ,8ono'. 2. ,wackeln* ,quatio*).

a. sa značenem sprijeda kazanijem. Počme
i&etko klepetati alkom na vratima. Nar. prip.
bos. 1, 49. — Sad s krili klepeće. A. Kanižlić,
rož. 111. — Pred nim da ide birov s velikom
klepetušom i svim putem da klepeće. M. Đ. Mi-
lice vić, zim. več. 280. — Kaže se i klepetati
ušima (vidi u Belinu i u Stulićevu rječniku),
n. p. o psu ili 0 drugoj životini. nije dobro kle-
petati uši (s acc.) kao što ima u Belinu rječniku.
— U prenesenom smislu, brbfati. Usijuje li se
pak i tako da istom govori, onda klepeće kao
klepetuša. D. Obrado vić, basn. 180.

b. subjekat je ono što udara ili kuca o Što
drugo, n. p. (duge) mi. Trepte zmajska krila o
pleču, ruiiave uši do ramena prostiru se i kle-
peću. I. Gundulić 474. Rui^ave uši po pleću
trepte, klapahu i klepeću. J. Kavanin 418<^. Čas
mu uši naježene do vrh roga dobi taj u, čas ru-
na ve privješene niz ramena klepetaju. N. Marci
59. — jezik. Ako srce ni moloće, zaman jezik
sam klepeće. P. Vitezović, cvit. 7. — usne. Ustne
mu klepeću. I. Đorđić, pjes. 46. — U prenesenom
smislu, n. p. o daskama na podu ili krovu što
nijesu dobro učvršćene, te se lako miču i udarenu
jedna u drugu (isporedi klamitati, a), vidi u Vu-
kovu rječniku gdje ima i ovaj primjer: Nok sve
dasko klepeću, a sjeme nek miruje (pa ćo dobro
biti). Nar. posl. vuk. 201.

55 KLEPNUTI

KLEPETUŠA, /. nešto što klepeće (što je na-
čineno tako da klepeće). samo u osobitijem ena-
čenima. — isporedi klopotuša. — Od xvii vijeka,
vidi kod b.

a. vidi klepka. — Između rječnika u Vukovu
(uz klepka). Pred i&im da ide birov s velikom
klepetušom i svim putem da klepeće. M. Đ. Mi-
lićević, zim. več. 280. Skidaju klepetuše i zvona
s tuđih ovaca i koza. zlosel. 267.

b. čegrtafka. S ovom pristraše se djavli kakono
ptice s strašilami od klepetuša. M. Badnić 146b.
Oni koji, kako popagali, nikada ne pristaju go-
voreći ; oni, reko, koji vole jednomu zvonu, nego
čegrtajki ili klepetuši prilični biti, ne za to Što
je zvono glasovitije nego čegrta}ka ili klepetuša,
nego jere zvono u svako doba zvoni, a čegrtap^a
samo u jesen. Đ. Bapić 252. — Ne znam pri-
pada li ovaj primjer amo ili pod a : Klepeće kao
klepetuša. D. Obradović, basn. 180.

e. u prenesenom smislu, brbfavo žensko čejade.
Basrdi se rače, pa nagrdi žabu: ,Kurvina klepe-
tušo, kurvina blebetušo!' Nar. pjes. srem. 50.
Sve za (ubav one matore klepetuše. Srp. zora.
god. 1, str. 146. ,Pušti vraga i Perešu, ta znam
da 'e ona seoska klepetuša^ J. Bogdanović.

KLEPŽTUŠICA, /. dem. klepetuša. — U naše
vrijeme. Kad i kad klepne klepetušica na kozi
riđi. M. Đ. Milićević, zim. več. 121.

KLEPINA GBADINA, /. ime mjestu u Crnoj
Gori. — U naše vrijeme. Bjehu gradske ovce u
Budine svrh Trepača do dno Biječana, od krvave
Klepine gradine do proklete Muževe pećine.
Ogled. sr. 402.

KLEPIN UGAO, Klepina Ugla, m. mjesno ime.
— XIV vijeka. — Vidi u Daničićevu rječniku:
Klepinb Uglb, crkva je spasova u Prizrenu imala
vinograd ,u Klepinb UglS' (Glasnik. 15, 270 god,
1348?).

KLEPITI, klepim, impf. samo u Stulićevu rječ-
niku: V. prtiti. — vidi naklepiti.

KLĆPJETI, klćptm, impf. vidi hlepjeti. — Na
tri mjesta u dva pisca zvii • zviii vijeka; s toga
što se u istijeh pisaca nalazi drugdje h a n« k,
biće pisarske pogreške (treba dodati da u Stari
pisci hrv. 19 nijesu popravfena dva primjera
Palmotićeva). U svijeh zborijeh prve časti i
pozdrave prve klepe. Ćt, Palmotić 8, 80b. Od
došastja od i^egova klepe znati prave uzroke.
8, 46b. Tko li klepi zarad zlata s diklicom se
sadružiti ... A. Gledević 289&. (na istoj strani :
Kada djela sve što hlepi).

KLEPKA, /. kao zvonce od mjedi (a i od
gvozda) što se objesi o vrat kravi, ovnu, jarcu,
mazgi itd. glas u klepke nije jasan kao u zvona,
te se može reći da ne zvoni nego da klepeće ili
klopoće. — isporedi bakaruša, klepetuša, klepetar,
klopotuša itd, — Postaje od klepati. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,die kuh-
glocke* ,tintinnabulum'). Da je u glavi, Što je
u ^epu, gotova klepka (da je učen kao što je
imućan i bogat, svakomu bi napunio uši svojim
razgovorom). Nar. posl. stoj. 64. Gdiekoji joŠ
uzmu po jednu klepku u ruke, te se nome biju
u prsi. Vuk, kovč. 99. Samo što se kasto petli,
samo klepka što se čuje. B. Badičević (1880) 6.
OvČiju ili ovnuAsku pa i koziju bronzu zovu
,klepkom*. J. Bogdanović. Klepka, zvonce u
mlinu, u Lici. F. Hefele.

KLEPNUTI, klepnem, pf. klepati, udariti jedan
put da zazoeči. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 8
sing. klepnu). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,klirrend schlagen* ,sonitum edo

Digitized by

Google

KLEPNUTI

56

1. KLETAV

pulsando* n primjerom: Klepnuli se sab)ama dva
triput). Ciganin . . . klepne ga nožinom po vratu.
Magaz. 1868. 55. A on (orao) klepne krili . . .
Nar. prip. tord. 21. Kad i kad klepne klepetu-
šica. M. Đ. Milićević, zim. veĆ. 121. Klepnuže
tavnička vrata. Bos. vila. 1890. 262.

KLĆPO, m. vidi klepan, prema čemu je ipo-
koristik. J. Bogdanović. — Akc. se mijena u voc.
klepo. — S drugijem značenem^ vidi klepov.

KLEPOV, m. (i klepo), nadimak čovjeku koji
jedva ide i radi. M. Pavlinović. — U drugom
značenu (vidi klempav) u narodnoj zagoneci na-
šega vremena. Tri četiri (noge)y peto šesto

kokovi (rozi), sedmo osmo klepovi (u^i), i de-
veto barjaktar (rep), odgon^tfaj: koza. Nar. zag.
uovak. 92.

KLEPTATI, klepćem, impf. dem. klepati. —
U naše vrijeme. Kose klepću, pa ih oštre brusom.
Nar. pjos. juk. 556. Gendar zveČi a papuče klepću.
Nar. pjes. marj. 179. Oral klopće po pustiiii.
Jačke. 225.

KLEPfjTATI, klepućem, impf. dem. klepati.
— Sa)no u Stulićevu rječniku: v. grohotukati.

KLEPUTITI, kleputim, impf. dem. klepati, ko-
vati (?), oštriti(?). — U jednoga pisca našega
vremena. Zakoni se kuju i propisi klepute. M.
Pavlinović, rad. 6.

KLER, m. clerus, crkveni }udi u skupu (ili sve
crkve katoličke ili jednoga mjesta). — Po latinskoj
riječi ili po talijanskoj clero. — Od xv vijeka.
Pišem kapitulu i kleru crkve modruške. Mon.
croat. 107. (1470). Strannici v kler da no primut
se. Š. Kožičić 11a. Da izbranije biskupa od klera
kupno i ot pika tvori t se. 14b. Kada kler to
jest redovnici i diaci . . . vozani jesu ... Š. Bu-
dinić, ispr. 151. Koji prikazuju kler od svo dr-
žave. A. d. Costa 1, 67. Skupom svoga klera
oliti družtva crkovnoga. M. Dobretić 163. Od-
ređuje parnice protiv područnomu kleru. Zbornik
zak. 1868. 228. — Nije jasno znaČene (društvo,
izjava, tužba, svjedogba i^ u ovom primjeru : Sud
ne čineći ver, ni hteći razabrat, tih starci dviju
kler ča, je htil nalagat. M. Marulić 89.

KLERIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. M.
Đ. Milićević, srb. 63.

KLERIG, m.vidi klerik. — U krnzi god. 1380
(u poznijem prijepisu). Iz čisla prijatih klerigi.
Kapt. seA. ark. 2, 81. Almuštvo daroval . . . vele
ubozim klerigom. 2, 82.

KLERIK, m. clericus, vidi đak, a) i b). — Od
XVII vijeka (ali vidi i klerig). Biskup more na-
rediti kleriku da promlati drugoga klerika. I.
Ančić, svit. 75. Nikoji klerik iliti crkovni djak.
A. Kanižlić, utoČ. 612. Klerici ne plaćaju do-
liodarine od svoje zaslužbe. Zbornik zak. 1869.
120. — U naše vrijeme često sa znače it em kao
kod đak, a^.^

KLERIKALAN, klerikalna, adj. koji pripada
klericima. — Od tuđe riječi: lat. clericalis, tal.
clericale, mm. klerikal. — U naše vrijeme. Druga
polovina prihoda polazi u školsku ili klerikalnu
zakladu. Zbornik zak. 186H. 232. — JI politič-
kijem novinama često se kaže o političkoj .stranci
koja brani crkvena prava.

KLESANAC, klesanca, m. kamen otesan tako
da su na nemu pravi svi kuti (ugli), od prilike
kao kocka. — Načimno od glagola klesati. — U
pisaca našega vremena. Klesanac (kamen), arch.
,quader, quaderstein, 4uaderstuck, werkstuck', lat.
jlapis quadratus*, frč. ,carreau, moellon d'apparoil',
egl. ,broadstone, ashlar*, tal. ,<^uatl^ono^ B. Sulok,
rječn. znanstv. naz.

KLESAR, m. vidi 1. kamenar. — U pisaca
našega vremena po novoslov. klesar. Klesar, toch.
frc. ,taille-pierre^ ,steinmetz*, tal. ,8carpellino,
tagliapietre'. cf. kamenar. B. Šulek, rječn. znaustv.
naz.

KLESARIJA, /. klesareva radna. — Načineno
od klesar. — U pisaca našega vremena. Kle-
sarija, tech. ,steinmetzarbeit^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

KLESARNICA, /. mjesto gdje se kleše, gdje
rade klesari. — Načineno od klesar. — U pisaca
našega vremena. Klesamica, tech. ,8teinmetz-
werkstatte'. B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz.

KLESATI, klešem, impf. kresati ^ tepati (kamen).
— U pisaca našega vremena po novoslov. klesati.
Klesati, tech. (oklesati) ,behauen (einen steiu)',
frc. ,dćlarder, d(5grossir, tailler (la pierre)*, ogl.
,to tool (the freestones)^, tal. ,digros3are, conciare
le pietre'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KLESEN, m. komad (mesa, slanine, hjoba). \t.
Stojanović. — Ne znam, odakle je ova riječ; može
biti od arap. tur. qysm, dio.

KLĆSTVO, n. djelo kojijem se kune, vidi pro-
klestvo. — Samo u Voltigijinu rječniku: ,male-
dizione' ,fluch, verwiinschung*. — isporedi klot-
stvo od čega postaje tijem što je ispalo t ispred s.

KL E SURA, /. vidi klisura. — U jednoga pisca
XV vijeka. Gdi su klanci kruti moju klesurami.
M. Marulić 29.

KLESEVAC, Kleševca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevačkom. Niva u Kloševcu. Sr.
nov. 1875. 515.

KLEŠIC, m. prezime vlasteosko u Bosni. —
XIV i XV vijeka. — Između rječnika u Daničičevu
(Klešićb). Vojevoda Pavblb Klešićb. Mon. serb.
232. (1398). Knezb Pet&rb Klešićb. 294. (1419).
Vojevoda Vladisavb KleŽićb. 428. (1444). Voje-
voda Pavao Klešićb. 487—488. (1461).

KLEŠOVINA, /. neka bifka. Klešovina, rus.
iciemeBHHa, po}. kleszczowina (Ricinus communis),
Sesamum sylvestre (VujiČić). B. Šulek, rječn.
146.

KLEŠTEVA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Niva u Kleštevi. Sr. nov.
1875. 83.

KLEŠTOVAC, Kleštovca, w. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu jagodinskom. Niva u Kleštovcu.
Sr. nov. 1868. 561.

KLEŠTREISte, n. djelo kojijem se kleštri. —
U Bjelostjenčevu rječniku.

KLEŠTRITI, kleštrim, iw;>/. vidi klaštriti (ali
u pravom smislu). — Oblik je kajkavski. — U
Bjelostjenčevu rječniku: kleštrim, razkloštrujem
lozu eto. jcolluco, interluco, dofrondesco, defrondo,
ramos praescindo*, i u Stulićevu: kleštriti, v.
haštriti etc. — Može biti da postaje od novoslov.
klesiti (vidi kod kliješta).

1. KLET, vidi kloti, 2, b.

2. KLET, m. Clotus, ime muško. — Samo u
pisaca. Klet i Marcelin papo i m\ic(enici). F.
Glavinić, cvit. xxn. Sist, Klet, Klement. J. Ka-
vaiiin 522**. — isporedi Kloto.

KLETAN, klćtna, adj. isto je što klet, vidi
kleti pod 2, b. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Stulićevu (v. zakiotau) ^4/c Je drugo zna-
če iie: koji pripada zakletvi; u istom rječniku ima
i adv. klrtno (,jurejurando'), pod zakletvu. Klotan
mu SG vranac umorio. Nar. pjes. vuk. 4, 412.
Tavnicu otvoriše klotnu. Pjev. crn. 170^*.

1. KLETAV, klotva, m. vidi 2. kletav. — U
naše vrijeme a Bosni (samo se u prvom primjeru

Digitized by

Google

1. KLET A V

57

KLETI, 1, a, a).

mdi da je mtiškoga roda. u ostalijcm se ne može
2)oznati rod). Na mone je kletav ostanuo. Nar.
pjes. petr. 2, 1(55. I ovako kletav učinio. 2, 358.
Da učini na noj kletav Marko. 3, 205. Žao
Petru kletav prestupiti. 3, 039. Pa na riemu
kletav ostavio. Nar. pjes. horm. 2, 562.

2. KLĆTAV, kletvi, /. vidi kletva. — isporedi
1. kletav. — U glagolskom rukopisu xv vijeka
pisanome čakavskijem govorom ima oblik klatav
(vidi kod kletva). Mi hoćemo položiti 10 rasoh
navlaštnih ot kuda vsih je koren zali jazik : prva
je prazdan, hvasta, . . . odmet, klatav. Starine.
23, 73. (1408). na dragom je mjestu kladav Mo
je jamačno pisarska pogreška: Zdi jesmo govorili
od desetih grdsih jazika, otkuda prvi je prazdan
a poslidni je kladav (klatav?). 74. — Od xni
vijeka j a između rječnika u Vukova (vide kletva
H dodatkom da se govori u Crnoj Gori) i u Da-
ničićevu (kletvb ,exsecratio; jusjurandum').

a. vidi kletva, a. Na komb je kletbvb ostala.
Mon. aerb. 21. (123H). Tko li bi sije potvorelb
ali porekalb, da su vse kletvi na nemb pale. 222.
(1392). Otcu i matere kletvi ne prinosi, da ot
čod svojih radost primes. Pril. jag. ark. 9, 139.
(14iiH). Stiže mi se kletav materina. Pjev. crn.
t)2a.

h. vidi kletva, b. Takomb smb se kletvbju
klolb. Mon. serb. 24. (1284—1240). Na sezi Ci^mb
dade carbstvo mi obeštauije i kletbVb i moju
veru carbsku. 171. (1362). Svi vladici kletav
učini.še da Brdane izdavati neće. Nar. pjes. vuk.

KLETI, kunem. impf. exsocrari, devovere, rije-
čima javfati žefu da na koga (na ohjekat) dođe
zlo, i moliti se Bogu da tako bude. — Akcenat
vidi dafe. — -e- stoji mj. negdašiiega §, a -u-
mj. negdaš'iega lb. — Po obliku klatav » klatva
(vidi Kod kletav i kletva) kao da bi moglo hiti
kod čakavaca i a mj. e (klati itd.), ali za to
netnam potvrde. — Riječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. kl«jti, klbnći, (rus. icihcti , K.i>iHy), če.^.
kl^ti, kinu, pof. kl^ć, klnej. — Korijen je klen,
a u oblicima sadašiiega vremena mijena se na
klbn. — Isti se korijen još nalazi u stprus. klan-
tommai, kunemo y perklantit, prokleti. — Od osnove
kle, osim infinitiva, postaje aor. : kleh, kle, klćsmo
itd., ger. praet. klevsi (u naj starijem primjeru
klbnb. Mon. serb. 1 god. 1186), part. praet. act.
kleo, klela, kl(^lo, part. praet. pass. klet, kleta
(ili kl^ta?); od osnove kun, osim prezenta (1 i 2
1)1.: kunemo, kunete) postaje impf. kunij&h (i
kiuiah, vidi kucaše, u N. Najesković 1, 346. 347;
i u Đ. Daničić, obi.* 67; kuhahu. B. KaŠić, rit,
88; F. Glavinić, cvit. 247b; drugo je kun'jase
radi stiha dva puta u Nar. pjes. vuk. 1, 383; u
starijih pisaca ima i kunijeh, po južnom govoru,
vidi : kuniješe. N. Raiiina 131* ; kunijehu. M.
Vetranić 2, 162), impt. kuni, ger. praes. kunući
(kuneći. J. Matović 350 sama je pogreška), u
naj starije doba stoji lb mj. u, te se 1 još nalazi
u pisca čakavca xvi vijeka (kine. Anton Dalm.,
nov. te.št. 36). u ugarskijeh Hrvata ima i impt.
kleni. JaČko. 158. 161 (po čemu bi mogao hiti
i inf. kleuuti, isporedi n. p. češ. klnouti), te vafa
da je po kakvome ovakom obliku Stulli načinio
inf. kloniti (vidi), u istijeh Hrvata ima i impt.
klej. Jacke. 100. 159; klejte. 186. — još treba
dodati da se u sjeverozapadnijeh čakavaca umeće
j medu 1 i e, vidi kljeta. P. Vitezović, odil. 7;
kljetoj. 30; kljelo. M. Kuhačević 91.

I . aktivno. — U svijem je rječnicima : u Vran-
cićevu jdetestari*; u Mikafinu kleti, proklinati
jbestemiare, maledire' ,maledico, obtrecto, de-
traho*; u Belinu ,far imprecationi* ,alicui malo

precari* BSijl^; ,maledire e maladire, progar male
altrui' ,diras imprecari alicui* 454^; kleti Boga
ili svete ,bestemiare* ,blasphemo' 139*; u Bje-
lostjenčevu kunem, prekliham, proklinam ,male-
dico, diris devoveo, obtrecto' ; u Jambrešičevu
kunem ,maledico'; u Stulićevu ,bestemmiare, im-
precare, maledire* ,mala vel male alicui precari,
diris afhcere aliquem, malodicere* ; u Vukovu
,fluchen* ,exsocror*; u Daničičevu kleti, klbnu
jjurejurando adigere; exsecrare*.

a. sa znače lem sprijeda kazanijem (isporedi
proklinati). i u ovome ima razlika, od svečanoga
djela kojijem svećenik kune i tjera iz crkve do
naj prostijega ražena i psovana kud se ko s kim
»vada, te u ovome slučaju može značiti i samo
grditi i psovati; tako je često i kad je objekat
što sveto, te znači i ružiti i grditi što je sveto
(blasphemare). ali nije svaada lako spoznati ove
razlike u značenu. — objekat može biti što mu
drago ^ ne samo što živo, a i suhjekat nije svagda
čejade nego (u prenesenom smislu, u basni itd.)
i životina.

a) uopće, s objektom. Ako sam griŠil, ne klnito
me. Mon. croat. 129. (148(j). Kada ga kunihu, on
ne kuniše. Bernardin 109. Ipetr. 2, 23. Ne kun'
mu imena. M. Marulić 148. Klnući i psujući
Boga. Korizm. 2Bb. (Papa) Friderika II cara
kle i Časti cesarastva liši. Š. Kožičić 27l». I još
te u sebi žalosno kuhaše (ti), u N. Najesković
1, 346. Taj Č€w te upitah, na znanje da mi daš
tuj tvoju zlu vo[u ku ondi imaše, i za ku ne-
voju sam sebe kuhaše. 1, 347. Kunući (ja) svaki
dan, svaku noć, hip i čas, ki godi u zaman prođe
nam do danas. N. Na|ešković 2, 90. Kunući ne-
milos gospoje. M. Držić 4. Ako si kleo Judi,
žene, nebo ... B. Kašić, zrc. 44. Kliče lipos
(stroju) klet. I. (lundulić 537. Kuni, bolni Fi-
loktete, vitezove, kra(a i mene. Gr. Palmotić
1, 222. Astories skoči se govoreći, kunući Sista
i cesara. P. Hektorović (?) 104. Pače (duše) kunu
u onoj gori sebe i Boga. J. Kavahin 390b. David
kune grošnike. I. Đorđić, salt. 84. Ako odveće
kuneš tuge ke grijeh rodi. uzd. 73. Strijel
s perjem leteći jur orla prostrijeli; on uze cvi-
leći klet gvozdje na strijeli. 151. Vi kunete
lupeže. J. Banovac, pred. 42. Pak nek onda
kunu svate što nam kuću porobiše. V. Došen
167*. Kojim kike i perčine sluge kunu. 21 3^.
Puk zapušten kako kune starešinu kada trune.
236b. Lipu sreću ter ne kuni. And. Kačić, razg.
3*. Lucifera kune, kara. 16*. ^iUbibratiĆA kleše.
M. A. Rejković, sat. H4a. Teško jih kunuć.
Ant. Kadčić 506. Neg' izbav' oda zla i dušu i
telo da t' no bi po smrti ovo dvoje kljelo. M.
Kuhačević 91. Ne kuni me, ostarala majka!
Nar. pjes. vuk. 1, 201. Ne kuni ga, draga neno
moja! 1, 251. Ko to kune mojega ovčara? 1, 381.
!^uto kunu lijepe devojke ko je hima bostah po-
gazio. 1, 397. Ti ne kuni Savu vodu. 1, 438.
Ne kun'te me, tri lepe devojke. 1, 452. A mog
braca jadna kleti neću. 1, 550. Sirotiha kleti
će ti dušu. 2, 204. Kloće tebe mloga sirotiha.
4, 104. Dobri su ga kaluderi kleli. 4, 472. Ne
klej ti ju, mila! Jačke. 100. Ne klejte ju, majka!
186. Nije dobro ni koga mnogo blagosi(aju, a
kamo li koga kunu! Nar. posl. vuk. 214. Pod
teškijem ga mukama kunu i preklihu. S. ^l^ubiša,
prip. 270. Koso vicu, nemoj da te moja kune
majka. Osvetn. 2, 35. A rod će ga kleti do
vijeka. 2, 71. Knni vuka, vuka ćud će vući.
4, 15. ^iUto cvijeli, crna kune dana. 4, 17. Hoga
s khigom da šejtana kune. 4, 70. Vrijedno je
da ka/om i način kako bi koga kloli u Grb) u.
Pravdonoša. 1851. 26. Ko to dvaput prevari

Digitized by

Google

KLETI, 1, a, a).

58

KLETI, 2, b, h).

kimi ga, a ko trećom {ubi ga. 1852. 10. Već bi
prije pregorio moju glavu nego da me mrtvoga
oca kosti kunu. 1852. 31.

b) uopće, bez nbjekta. Prem ako im naj veća
Ui^ i sevofa dođe na glavu, ni psuju, ni kunu,
ni se srde, ni zlovo)e. M. Divković, bes. 88*.
Psovahu, kuniiahu, pop)uvahu. nauk. 13^. Kune,
grdi i po kući skače. M. A. Relković, sat. Gl^.
Ne kleni, ne kleni, rožica divojka. Jaćke. 158.
N« klej ti, ne klej ti, gizdava divojka. 159.
Kuni, serdare Vukota, ti naj bo)e umiješ, a mi
ćemo svi vikati amin. P. Petrović, gor. vijen.
99. Jer car kune i za glavu prijeti. Osvetn.
1, 16. Kleti ,schelten, fluchen^ Jur. pol. ter-
minol. 444.

c) dodaje se i što se kaže kod kletve^ ali ne
svagda izrijekom, aaj kašu se same riječi kojima
se kune (oratio recta). — kod toga može se izreći
i ne izreći objekat. Ja ću tebe gore kleti : ti se,
Maro, ne udala! Nar. pjes. vuk. 1, 178. Đevojka
je crne oći klela: ,Crne oči, vi ga ne gledale!'

1, 270. Soko guezdo gasi, a devojku kune: ,0j
devo, devojko! mlo^o devo vala!' 1, 488. Kune
noga vojvoda Momčilo: ,Jabučilo, izjeli te vuci!*

2, 111. Te ga )uto kune i prokline: ,Sine Marko,
da te Bog ubije!' 2, 197. Pa tek stade onda
jarca kleti: ,Keca, jarce! dopadnuo muka!' 3, 176.
Đe sam sebe junak kunijaše: ,Ah Jovane, danas
poginuo!' 4, 516. — ^uto kune lepota devojka:
,Koji veli da sam od zla roda, ne imao od srca
poroda! . . .' 1, 38. ^^uto kune Merimina majka:
,Bog t' ubio, Omerova majko ! . . .' 1, 252. Kuni,
majko, obje da kunemo: cm mu obraz ka^ na
gori sunce! . . .' 1, 382. — bb) izriče se kletva
podložnom rečenicom s da, vidi 1. da, I, A, 2, «,
a, (() a) cm) (II, 171b). O! mnoga ti bula kuka
kunuć da mu sabne ruka. V. Došen 35*>. —
cc) kletva se izriče u kratko instrumentalom^ u
kojemu može biti : n€UM>) sama riječ kletva. Kune
druzijeh kletvom teškom. B. Kašić, zrc. 98. —
bbb) zlo što se drugome želi. Samih sebe zlom
kunu. A. Vitajić, Lst. 487. Tako oci kada trunu
dicu vragom, kugom kunu. V. DoŠen 209*>.

b. prijetiti kome kletvom, ako što učini što se
neće da bude ili ne učini što se hoće da bude,
obično s podložnom rečenicom u kojoj je da. —
isporedi zakliAati (u prva dva primjera vafa da
je po»ve isto što i zaklinati). Kuni Jubav da na
liega nemilosti svojom stupi. J. Kavanin 41**.
Ja to kunem i zaklinem, da mi pravo sva po-
vidiš. 394a. Mene j' majka na rođenu klela, od
jednoga da ne vežem ruke. Nar. pjes. vuk. 3, 220.
Da ih vabi gdje se vide glave, izići mu, da ih
kune, neće. Osvetn. 2, 95. ovako se u Dubrov-
niku često reče, n. p. : ,Neće ti doć (baš, i) da ja:a
kunes' (kad bi ga i kleo što ne dohodi). P. Bud-
mani. — Može biti da amo prij)ada i ovaj pri-
mjer u kojemu se kunući kori i javfa žefa da
bude drukčije: Ona kune jasnoga moseca: ,0j
meseče, carev neverniče! zašto greješ caru na
večoru, te ne greješ ajdukom u goru, da razdele
blago dubrovnicko? Ej meseče, carov novom ičo!
zašt' no greješ dai'iu kako noću?' Nar. pjes. vuk.
1, 163.

i*, ad jusjurandum adigore, činiti da se ko
(objekat) zakune. Ku čini meni dat i klo mo na
vjeri, da imam iiu podat krvavu materi. S. Gu-
čotić Bendovišović 229. Kunite ga na srobrnu
ikonu, neka kažo pravo. S. ^ubiša, prip. 212.

d. isto je što kleti se u jednom primjeru xiii
vijeka. Daničić u rječniku tumači jurojurando
adigore' kao da znači isto što kod c, ali za ovako
značene imaju u primjeru dvije riječi: činiti kloti.
Da smo drbŽani činiti kloti knozovo. Mon. sorb.

39. (1253V — Može biti da je ovako znače ne i u
ovom primjeru (ako nije isto što prokliAati, Hi,
što je veća prilika, pisac je imao u pameti kleti
se po predaš itemu se): Jedan se naučio sve Bogom
kleti, lagati, psovati. J. Banovac, pred. 122.

Z, pasivno.

a. uopće. Kto sije preskoči da je kletb. Mon.
serb. 30. (1'240). Da je kletk Bogomb. 222. (1392).
Da budetb kletb i trbkletb vb vćkL Deč. hris.
66. Cesa radi klet bisi i biskupije lifien. Š. Ko-
žičić 20*. Klet je veće krat od papi. 53^. Kade
bješe klet, ne kuniješe. N. Ba^a 131*. Ipetr.
2, 23.

k. part. praet. pass. klet često se upotrebfava
i kao adj. — Između rječnika u Vukovu : 1.
,(scherzweise) der schelm (dsterr. verflixt)' ,albae
gallinae filius' s primjerima: Neće, klet, ni sa
što da se prihvati. Kakva je, kleta, ne može je
se čovjek nagledati. 2. vide proklet.

a) ostaje particip, kad se kaže u smislu da se
zbifa izreklo nad čim proklestvo. 8 česa razsut
i klet osta s nim grad Salem. M. Marulić 39.
Vrata joj otvor te, djavli, da k vam slize, s vami
ju zatvorite, da nigdar ne izlize iz te klete jame.
237. Oh pritvrdi i žestoki, kletvom kleti oštri
meču, dal' na ovo der u Loču podah za te pines
toki? A. Čubranović 158. Odi zmije otrovne,
zmaji gorući, srde vrle hude jade, nemir |ući
daju kletim ki se prle. I. Gundulić 236. Od
pak}ene oštre trubje razdira se trub^ mukla, da
idu kleti, gdi je naj dubje prosjedena propas
pukla. 473. Da sotonska zloba kleta na te čemer
svoj ne kida. A. Vita(ić, ost. 5. Grubost duha
kleta. J. Kavanin 41 1^. Kleti krivovijerci. S.
Kosa III. Marko sine jedini u majke! ne bila
ti moia rana kleta! Nar. pjes. vuk. 2, 193.

b) kao i proklet, vrlo je pogrdna riječ što se
čemu (ne samo čefadetu nego i zivotihi i neživoj
i umnoj stvari) pridaje, kod toga se isprva mi-
slilo da ono zaslužuje proklestvo ili se samom
riječi klet proklinalo. Kih veli pobiti kra^a slovo
kleto. Živ. kat. star. 1, 220. Tej klete nesrjeće...
Š. Menčetić— G. Držić 475. Kada mi te začuju
moje ime klikujući kleti gusarL Nar. pjes. u P.
Hoktorović 19. Vas sam pribjen, još me tira
kleta sila (od pastira) po ovoj strani. I. Gun-
dulić 161. U isto doba pomoć jaku š}eš cesajru,
dundu tvomu, suproć kletu i opaku poluvjerstvu
odmetnomu. 281. Od Aih (roditefa) na zo put
se stavi i na djela strašna i kleta. 301. Ah, da-
vori, družbo mila, poznate li mjesta kleta, gdje
neizmjerna naša sila minutoga pade ljeta? 321.
Mač po}ački smrt svim poda, a grob ova zem}a
kleta. 322. I od pogube boja kleta obratit je
no pristaje. 356. Potlačio si Turke ohole i dobio
cara kleta. 399. Gospodičić tako svijeto, ne vje-
rujem, da ćo upasti u nevjerstvo tamno i kleto,
suproć plemstvu, suproć časti. 4<>9. A ne može
od silnika imenom se car nazvati, ki vrh kle-
tijeh izdajnika od osvete sab)u obrati. 495. Ne-
prijatoju liudu i kletu vrha doći sad je vrijeme.
541. Proć vGzijeru no smiju tako kleti carski
odmetnici. 542. Nado u sraoći smrt ga kleta.
558. Vidje poraz srde klote. G. Palmotić 1, 24.
Gdje se od mora huda i kleta Pavo sveti jur
sahrani. 1, 93. Ako kloti krvnik scijeni steći
Jubav mo gospodo. 1, 3.'J5. Komu kloti na pa-
meti nemiri su. 2, 128. Moj tako udes hoće
kloti. P. Kanavelir, iv. 203. Mo«i:ora u vidjenju
strasna i ki(^ta. B. Bottora, or. 4. To 'e grijeh
kloti od i-azbluilo. .J. Kavanin 6'*. ^ubav kleta
sua*i:u al' stiro vrlm |u<li. 6l>. Slavske i gotske
sab|o klot(> li.jop Solin poprlišo. 115l>. U sadašhe
rati kleto. 210a. Dva Mohmota, krvolije oba

Digitized by

Google

KLETI, 2, b, b).

59

KLETI, 3, a, h).

kleta. 238b. Ko Isusa Juda kleti (izdade). 255«.
UsioDflke misli kleto s iđolovim ki tlačiše. 296^.
Huđi ovas i hi| kleti. 379b. Ko tri su hlepe
klete koje )uae na grij^ atešu. 460*. Eto me
negov liasrće govor klet L Đoidić, salt. 878.
Na nepravdu mrzim jak na djelo grdo i kleto.
426. Eto stara sloća kleta. uzd. 7. Zarad svoga
grijeha kleta. 76. Po kletom odmetnuću ah
uvijek izginuše. ben. 165. Ostavi djela kleta.
N. Marci 33. Daj mi, Bože, vjetar od planine,
da raždene ovu maglu kletu. Nar. pjes. vuk.
2, 562. — Uz neke se riječi kaže često (gotovo
kao epithetum perpetuum). Oteše mi ih (sinove)
Turci kleti. I. Gundulić 388. Ko će ostati kletim
Turcim mjesta općena ne dat plijenit i harati?
339. Vojske ku on na Turke skupi klete. J.
Kavanin 92a. Da Turčina kleta obara. 268b.
Kako ti su kleti Turci sve države zaplijenilL
Nar. pjes. mik. beitr. 1, 35. Kako kleti kore
Srbe Turci od žalosna boja Kosovskoga. Nar.
pjes. vuk. 4, 72. A kletizi priskočile Turci.
Ogled. sr. 13. — Za vrat drži te u verizi samo-
silje tursko kleto. I. Gundulić 370. Samosilje
tursko kleto. J. Kavanin 290*. — Nek me pusti
iz tamnice klete. Nar. pjes. vuk. 2, 380. Te
iziđe pred tavnicu kletu. 4, 21.

c) pogrdna je riječ i u ovakovijem primjerimaj
ali ne stoji uz supstantif ka^ pravi pridavak,
nego se dodaje kao misleći: proklet bio! ujedno
se pokazuje neko čuđene. Al' eto ti Jerine pro-
klete . . . kako kleta na vješala dođe, ta srdito
na katane viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 501. Puče
na neg' trideset pušaka, ni jedna ga ne promaši
kleta. 4, 18. Mio druže! nemilijeh gosta! ko-
lika je kuća Obrenova, dupkom su ju napunili
kleti. Osvetn. 1, 21. AV nemile neće ništa bake :
vuci neće jer im mesa dava, vukodlaci jer ih
krv}u hrani, pa za nom su siti i gavrani; }ute
guje i jesu joj druge, pa je i^ima svima baka
majka, tek mirna je gona iz oblaka od drveta do
kamena tvrda, od junačkog do junačkog hrasta;
al' se baka varka naopaka: ksul u glavu hitra
mu£a cije|a, ne pogađa, jer joj glave nema; kad
u pete, al' gdje su joj klete? Nije baka već sjena
opaka, pa čem godir poganica vine, za nom strijela
gromovnica sine, kamen čehne, a ostane sjenka,
drvo trehne, a ostane sjenka, junak pane, a sjena
se seta. sve s ne gine a noj smrti nema, jer ona
je sama smrt nijema. 2, 175. Vidite li tanahnih
vješala, što se kleta uz Goricu nišu? 7, 56.

đ) kaže se ne samo u čudu na što neugodno
(kao kod c)) nego i u div}enu na što ugodno^ i
to kao od milay ali više u šali nego zbifa (vidi
u Vt4kovu rječniku gdje ima i drugijeh primjera).
Na nogama gaće Šarovite, kakve su joj klete
iskićene! Nar. pjes. vuk. 3, 103. Ah! da ga se
kleta napijemo ! Nar. pjes. juk. 428. Ja imadem
brzu bedeviju, skoro sam ju kletu nabavila. Nar.
pjes. horm. 2, 135.
li, sa se.

n. refleksivno f jurare, jusjurandum dare, kleti
sama sebe (žefeti sebi zlo a gdjegdje i čemu svome)
ako nije istina što se kaže, potvrđivati zakletvom
ono što se kaže, zvati Boga ili drugo što sveto
kao svjedoka za ono što se kaže. — često se iz-
riče dativom čefade (ili drugo što) prema kome
ne suf^ekat kune. — Ovo je značene praslavensko.
— U svijem rječnicima : u Vrančićevu ,klyeti se*
,dejerare*; u Mikafinu kleti se, zakleti se Juro,
jusjurandum dare, sacramentum dicere* ; u Belinu
,giurare, ,chiamare Dio o i santi in testimonio*
jiuro' 350»; u Bjelostjenčevu kunem se Juro,
jusjurandum do, sa^^ramentum dico*; u Voltigi-
jinu ,maledire, bestemmiare^ ,fluchen, schworen|

venviinschen' ; u Sttdičevu ,jurare, jurejurare,
dejurare, dejerare, jurejurando affirmare*; u Vu-
kovu ,schw6ren* juro*; u Daničićevu jurare^

a) uopće. Klbnb se i podbpisahb. Mon. serb.
1. (1186). Takođe ti se i mi klbnemo, tako ti se
su i ty bo)are posli naši kleli. 23. (1234—1240).
Mjoiitcdo ba&b Vrfcaankovićb klelb se za vse vla-
steli dubrovi>Čbke. 48. (1254). VojsiaTb kleU se
za vbse }udije Badoslav)e. 45. (1254). Kamo se
veky klbnu. Zak. duš. pam. šaf. 42. Koji se su-
dije klbnu. 46. Počeše se klet. I. Držić 157.
Ovi sagrišuju kunući se. F. Lastrić, ned. 116.
Koji uz svaku rič običaju kleti se. M. A. Be}-
ković, sabr. 47. Lako ti se kleti vrhu tuđe ispo-
vijesti. S. ^jubiša, prip. 213. A narede Niku
kako će se kleti. Pravdonoša. 1852. 31. Man se
kune, moli i jauče uznik. Osvetn. 1, 23. — Radi
veće sile dodaje se i instrumental riječi kletva,
kletav, rota. Takomb smb se kletvbju klelb.
Mon. serb. 24. (1234—1240). Kletvoju kle se da
se neće vrnuti. Š. KožiČić 20*. Da se zemla
kletvom klela, da će otajstva sva prenijeti, ka je
čula i vidjela. I. Gundulić 483. A do malo po
tom ne zna (mornar), ča je rekal, ni ča se je
rotom kunući zatekal. P. Hektorović 65. — U
ovakovijem je primjerima značene slično značenu
pod 1, a, b). I negove svete štujte, ne kun'te
se, ni jih psujte. P. Hektorović (?) 117. Zapo-
vida, priti Bog Krstjsuiom, da se ne kunu, ne
psuju. J. Banovac, razg. 27. I premda se s je-
zikom sagrišuje kunući se, psujući, mormora-
jući ... 60.

b) izriče se ime Božje ili drugo (nebo, vjera
itd.) što se želi da bude svjedok istini onoga što
se kaže, ili što (kao život, zdravle, glava, dijete
itd.) što se ostavka pod kletvom da se izgubi ako
nije istina što se kaže. (vidi: U nas se |udi kunu
onijem što im je naj milije ili naj svetije, n. p.
sestra se kune bratom [živ mi brat! ili: tako mi
živ brat!J, mati sinom, rodite}i djecom, djeca ro-
dite|ima; Bogom [tako mi Boga, ili Boga mi!],
dušom, životom, zdravjem, vjerom, samrtnom
svijećom, priČešćem, crkvom, ali i zem]om i
nebom i vatrom, a junaci i konem i oružjem:
Desnica mi ne usala ruka ! dobru konu griva ne
opala! i britka mi sab)a ne rđala! Vuk, rječn.
kod kleti se), to biva: aa) instrumentalom, naj
češće (vidi i Vukov primjer sprijeda). Koji se
kune Bogom. A. Gučetić, roz. jez. 41. Ja se
tebi sred ^ ovega kunem zbora bogovima svijem
od nebi. G. Palmotić 2, 133. Kunem ti se nebom
i ovim vedrijem zrakom od nebesa. 1, 358. Kleti
se imenom Božijem, grijeh jest smrtni. S. Mati-
jević 52. Kunu se mom veron. J. Armolušić
68. Mnom se istijem kunem. V. Andrijašević,
put. 40. A kunem se eto vami svijem moguć-
tvom. P. Kanavelić, iv. 10. A kunem se slavom
tebi. 190. Neću se kleti Bogom. J. Banovac,
pred. 11. Da je velika uvrida i nepoštene Bogu
negovim se imenom kunući . . . J. Banovac, razg.
171. Sada vi koji se kunete Bogom procinujete
li kako i po koji se način kunete? 172. Moje
zapovidi u kojim sam zapo vidio da se mnom ne
kunete. J. Filipović 1, 58l>. I kunuć se Bogom
laže. V. Došen 142b. Klet se Bogom, dušom etc.
Blago turi. 2, 90. Klet se stvorenjima i Bogom
čini se isto. 2, 93. Kunem ti se i Bogom i
vjerom. Nar. pjes. vuk. 2, 235. Miloj seji, da
s ne kune mnome. 2, 382. Kunem ti se svačim
na svijetu. 3, 308. Za čudo je, kako se u Crnoj
Gori ne kunu oružjem. Vuk, nar. pjes. 2, 76.
Koji se kune neboip. mat. 23, 22. Vojsku gleli,
ter se vidom kleli. Osvetn. 4, .'ili. Ja N. N.
kunem se Bogom jedinim, svemogućim . . . Zbornik

Digitized by

Google

KLETI, 3, a, h).

60

KLETI, 3, a, đ).

zak. 3, 527. — na nekijcm mjestinm stoji fjriješkom
MJ instrumefital prijedlog s (vidi). Ne kuui se
krivo ž nime (Bogom). F. Glavinić, cvit. 446b.
Kunu li se s Bogom i s svetim. Ant. Kadčić
245. Koji se kune s bogovima laživijema. J.
Matović 351. — bb) akuzativom s prijedlogom
na. Tako li se kleste na viru i Boga? M. Ve-
tranić 2, 387. Kunu t' se od sade na kripos naj
višu, da t^ većo nikade ne ukazu što pišu. D.
Raiiina 08*. Na vječne sve stvari kunu t' se.
87''K Kleti se na Boga ,giurar per Dio* ,per Dei
nomen dej urare*. A. d. Bella, rječn. 350*. Kleli
su se Turci na pogaču da ne idu nikad na Mo-
racu. Nar. posl. vuk. 134. — cr) lokativom
s prijeđlogo7n na (uprav znači da onaj što se
kune stoji više onoga čim se kune ili drži nad
onijem ruku). Kleh imb se u nihb velikoj crkvi
na čbstnomb krbst^ i na moćehb svetago Vlasija.
Mon. serb. 183. (1373). — ilff) akuzativom s prijed-
logom o. Kleo bih se o glavu junačku, da bje
dva put više dobjeglića. Osvetn. 7, 36. — ee) aku-
zativom s prijedlogom po. Ja se kunem po viš-
noga Boga, Zborn. 44*. Toj ti se ja kunu po
tvoju lipo tu ka mi je za krunu i dika životu.
H. Lučić 215 — 216. Po zvijezde se pune uresa
kunem, po bogove ki u svjetlosti pribivaju. G.
Palmotić 2, 457. Lažno klet se po stvorenja jeli
težak grih? Blago turi. 2, 93. Klet se po s. evan-
đolije i po s. ostadke. 2, 93. — f'f) lokativom
s prijedlogom po. — na jednom mjestu xvi vijeka.
Ki godi klnet se po oltaru. Anton Dalm., nov.
tost. 36a. — f^ff) akuzativom s prijedlogom u. Ja
knozb veli hlbmbskj Anbdrej klbnu se knezu du-
brovbčbkomu u Gospoda Boga i u sveto jevaub-
delije . . . Mon. serb. 24. (1234—1240). Klbnemo
so knezu dubrovbčkomu u Gospodina Boga i u
sveto jevanbđelije i u čbstbnv i životvorešti krbstb
Gospodbnb i u 318 svetjhb otbcb. 34. (1249).
Sojaci se stase kleti u sve svojo i živo i mrtvo,
da Slopoje nije govorio tih reci. M. Đ. Milićević,
zim. već. 97. — hh) genetivom s prijedlogom
vrhu (radi značena ispo^redi cc)). Ja se kleti
vrhu čoda sebi od Boga namješćena. J. Kavanin
255b.

c) dodaju se glagolu kleti se adverbi pravo
(prav), krivo (kriv, lažno, lažjivo, u laž), isprazno
(u ispraznost, u taštad, bez potrebe, bez razloga).
Ne kunite se ni pravo da se ne biste kadgod
krivo zakleli. I. Đorđić, ben. 92. Todor mu se
pravo kunijaše. Nar. pjes. vuk. 2, 149. — Ne
kuni se krivo imenom mojijem. N. Raiiina H3».
levit. 19, 12. Bogom krivo kunet se. Š. Bu-
dinić, ispr. 55. Proklinajući ime Bo/je i krivo
se nime kunući. A. Gučetić, roz. joz. 33. Ne
kuni se krivo nime. D. Barakovič, jar. 49. Ki
Bogom krivo kuiiahu se. F. Glavinić, cvit. 247l>.
Čuju se one sluge i službenice gdi se kunu krivo
svojim gospodinom, ona žena svome mužu. J.
Banovac, razg. 27. Kunući se krivo. F. Lastrić,
ned. 54. I krivo se kunuć laže. V. Došen 120*.
Krivo se kleti stvarima stvorenijom. 8. Kosa
73'K Kleti se krivo, što cijeni da je istina. J.
Matović 350. Đevojka se krivo Bogom klela.
Nar. pjes. herc. vuk. 208. Dobro laži a krivo se
kuni. Nar. pjes. juk. 204. Stari grivo, ne kuni
se krivo. Nar. posl. vuk. 294. Boje ti se krivo
kleti. S. ^iubiša, prip. 162. — Da ja jednoga od
ovi koji se ovako lažno kunu upitam . . . J. Ba-
novac, razg. 172. Da se laživo, krivo li kunu i
zaklinaju. B. Kašić, zrc. 45. Kunući se lažjivo
i krivo. M. Dobretić 555. — Ako si se u laž
kleo. F. Lastrić, ned. 117. — ,Ne kuni se imenom
Božijem ni pravo ni krivo. F. Lastrić, nod. 113.
Kleti se Bogom i ostalim svetim i pravo i krivo.

M. Dobretić 108. Ko so kriv kuno, od traga
gine, a ko se prav kune, od straha (gine). Nar.
posl. vuk. 154. — Počita' Boga jedinoga i ne
kuni se nime iz prazno. A. GuČetić, roz. jez. 81.

— Niki smo naučili u ispraznost kleti se. F.
Lastrić, test. 16h. Ne kuni se Bogom u ispra-
znost. M. Dobretić 198. — U taštad ne kuni so
nime. P. Posilović, nasl. 108h. — Kleti se bez
potrebe ,giurar senza bisogno o invano* ,impor-
tune iurare*. A. d. Bella, rječn. 350b. — Kad
pretresa strašnog Boga, nim se kunuć brez raz-
loga. V. Došen 143b.

d) izriče se što se tvrdi kletvom kao istinito
(ovo može biti dvojako: ili se što javfa i pripo-
vijedaj ili se obećava), to se može kazati : na) ša-
mijom riječima onoga što se kune (oratio recta).
uz ono što se javfa ili obećava mogu biti i riječi
kojima se potvrđuje zakletvom. a4Mt) izriče se i
zakletva. — uz javfane. Sestrica se bratu ku-
nijaše : , Nisam, brate. Života mi moga !* Nar. pjes.
vuk. 2, 15. A on joj se krivo kunijaše: ,A nijosam,
moja mila kumo!* (a dijete drži na ko(enu) ,ta
ne io od ovoga meso!* 2, 20. Milica se zmaju
kunijaše: ,Nije, zmaje, života mi moga!* 2, 257.

— uz obećavane. Evo t' se kunu ja: ,Da bi mi
trijes i grom ubio teč^enja i če|ad svu domom,
ako ti dvaš veće od toga neće bit*. N. Naješković
1, 188. Pa se kunem kapi na ko}enu: ,Tvrda
vjera! ostavit te neću*. Nar. pjes. vuk. 2, 378.
Ramo joj se kune i prekliAe: ,Neću, kado, života
mi moga!* 1, 460. — bbb) ne izriče se zakletva
nego samo ono što se tvrdi. Marko joj se kuni-
jaše : ,Nijesam ti prsten naša' . . .* Nar. pjes. vuk.
1, 154. Todor mu se pravo kunijaše: ,Nijesam
je, care, ni video'. 2, 149. Fale s' zetu i Bogom
se kunu : , Volimo te, Strah iniću bane, no svu
zemfu našu carevinu*. 2, 271. A on se poče
kleti i preklinati : ,Ne znam toga čovjeka*. Vuk,
mar. 14, 71. — bh) drukčije je nego kod aa) kad
onaj što se kune izriče zakletvu riječima kunem
se itd.j a k ovoj rečenici dodaje drugu ili više
drugijeh kojima kaže što tvrdi kao istinito, ove
rečenice ne treba shvatiti kao kod aa) nego kao
privezane (ne podložne, isporedi cc)) k prvoj. —
uz javfane. Bogom se kunem, brat moj jesi ti.
F. Glavinić, cvit. 315. Kunem ti se, podnio bih
ja strpjeno ovu smeću. I. Gundulić 557. Kunem
ti se, kako tamo kažu, grdnijega u hijadi nema
od Maksima sina Jovan ova. Nar. pjes. vuk. 2, 528.
Kunem ti se, a vjeru ti dajem, ko s Voinom boja
bio nije, ne umije Boga blagodarit. 3, 321. Kunem
vi se mojom vjerom turskom : ja kakve su Fo-
čanke djevojke, mamile bi sa neba oblake, kamo
r ne bi sa zemje junake. 3, 568. Kunem vi se
Bogom istinijem i ovijem vinom crvenijem i tako
mi mojega oružja! i tako mi ne ostalo pusto!
bih mu radij' odasjeći glavu nogo dobit za ži-
vota blago. 4, 52. — uz obećavane. Kunem ti
se Bogom istinijem i mojijem svecem Muamedom,
ništa tebi učiniti neću. Nar. pjes. vuk. 1, 604.
No ti, svekre, Bogom ti se kunom! ja ti vraćaj
blago sa jabane sa vašega vojvode Miloša te
udari na Maksima tvoga, jal' naprijed ni kročiti
neću, baš da ćoš mi oči izvaditi. 2, 555. Kunem
ti se i Bogom i vjerom, ne dam tako tri komata
dara. 2, 556. Kunom ti se Bogom istinijem, ja
se natrag neću povratiti. 3, 542. Kunem ti se
Bogom istinijem, ovo tebe stotinu rušpija, sa-
stavi me kako sa devojkom. 3, 537. — cc) pod-
ložnom rcćenicom : €HMl) s da. — uz javfane. Da
ti zna ona naše stvari, kuim t' se ja dušom, da
bi me prognala. N. Naješković 1, 267. Ter mi
se kun'jašo, da većo na saj svijet dražu stvar no
znaše. 2, 106. Kunom ti se ovom krvi, da se

Digitized by

Google

KLETI, B, a, d).

61

KLETVA

jodari ne pripade. G. Palmotić 2, 53. Kleti se
da jest ,giarar di si' ^iureiurando affirmare^ ; kleti
se da nije ,giurar di no' ,iureiurando negare'. A.
d. Bella, rječn. 350». Ona mu se kunijaše da ne
znadiše. j. Banovac, razg. 135. Oj Cetino, vodo
ponosita! ti se sinoć krivo kunijašo, da na tebe
niđe broda nema. Nar. pjes. vuk. 1, 316. I pasa
se caru kunijade da ne vide moskovsko delijo.
3, 82. Kune se i prekline da je Sćepan lažac.
S. ^ubiša, prip. 113. Da se kune da nom sjeko
nijo. Osvetn. 2, 157. — uz obećavane. Klhnu se
obbćino dubrovbčbkoj, da stoju s vami u mirb.
Mon. sorb. 29. (1240). I Bogu i Judem kunu se
na svak čas, da nigdar ne budem ostavit tvoj
obraz. Š. Menčetić 185. Kunu ti se dušom mojom
da izvan tebe diku nijednu neću jubit viku. D.
Kan ina lOG'^. Kunem ti se vi.snijem Bogom, da
ću tvrdu pomnu stavit. 6. Palmotić 2, 39. De-
vojka se klela, cveće da ne nosi. Nar. pjes. vuk.
1, 333. Kunem ti se Bogom istinijem da ti ovđe
nikad doći noću. 2, 467. Bježi ko je učuvao
glavu, ter se kune da već s liome neće preo
Duge klete. Osvetn. 3, 102. — bbb) s jako da
(xiii vijeka). Sudbce da se klbnu jako da pravo
sudo. Mon. serb. 46. (1254). — cee) 8 jere da
(xiv vijeka). Koji Jubo trbgovbcb dovede kone
kupivb iz tuđe zemB)e, a poznaju se, da so klbne
tbzi trbgovcb samb drugi jere da jestb kupilb u
tudej zemb)i i no zbna tati. Mon. serb. 147. (1349).

— iUid) 8 a da. Jovan mu se Bogom kunijašo,
a da mu je ugi-abiti neće. Nar. pjes. vuk. 2, 82.

— eee) kako (uz obećavane, xvi vijeka). I kunem
se sada vami mojim ognem i strilami i ljepotom
kako vam ću izpuniti obećaj e sve ju vene. 8. Bo-
ba|ević 233. — dđ) uz same riječi ono(ja koji se
kune itna da (vidi 1. da. I, B, 2, b, dio II, str.
190a) ili jere. to je samo u prijevodu jevanđefa
po latinskom tekstu: ,Ille autem coepit anathe-
matizare et j urare, quia nescio hominem istum'.
mare. 14, 71. A on se poćo kleti i rotiti, da ne
znam človika toga. Bernardin 78. On se poče
kleti i ročiti, jere ne znam človjeka togaj. N.
Kanina 98^. On se poče kleti i priklinati da ne
znam čovika toga. I. Bandulavić 93*. — ee) in-
finitivom, samo kad je obećavane (zavjet). Klela
se devojka v'jenca ne nositi. Nar. pjes. vuk.
1, 334. — ffj supstantivom ili zamjenicom : aaa)
u akuzativu s prijedlogom za. Gde komu daje
Dubrovbčaninb svoj dobitbkb, tere mu odb nega
u bbhb udritb, da se klbne Latininb za tozi.
Mon. serb. 147. (1349). Govorenje za koje se
kuneš. F. Lastrić, ned. 115. Kriva zakletva jest
klet se za ono što znaš da nije istina. F. Matić
(»0. — bbb) akuzativom s prijedlogom u (za obe-
ćavane). Klehb s^ knezu u večbni mirb. Mon.
sorb. 24. (1234—1240). — eec) u dativu s prijed-
logom suprotiva ili protiv samo u prijevodu iz
svetoga pisma: ,Qui laudabant me adversum me
jurabant*. psal. 101, 9. Koji hvalahu mene su-
protiva meni se kunahu. B. Kasić, rit. 88. I ki
hvalit mene općahu, kunijahu se protiv meni. I.
Gundulić 203.

ti) u jednom primjeru iz narodne pjesme wa-
šega vremena stoji kleti se bez subjekta u pa-
nivnam znaćenu kao da se ima u misli drugo se :
Pa naj prije igru zamotuite prokletoga u ruke
prstena, oko nega te se kune krivo. Nar. pjes.
vuk. ^, 29.

b. recipročno, prema 1, a, a), kad jedno drugo
kune. Ne bi toj zadosti u karu što bjehu, s ne-
mirne žalosti se još kunijehu. M. Vetranić 2, 162.
Čuju da se karaju, da se kunu, da se psuju. A.
d. Bella, razg. 64. Te no slušaš jada svakojaka,
đe se kunu dvije jetrvico. Nar. pjes. vuk. 1, 559.

Kako s' klolo, tako se uklele. 1, 559. Sto sto
prele kada ste se klele. 1, 560.

KLETIČKO POtiE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu sabačkom. Zem)a u Po]u Kletičkom. Sr.
nov.' 1863. 528.

KLETIŠTE, n. vidi k}etište.

KLETIV, adj. koji kune. — U Stulićevu rječ-
niku: klotiv ili kletjiv ,malodicus, malodiceus,
exocrans'. — oboje tiepouzdano.

KLET^ilV, adj. vidi kletiv.

KLETNA UK VIST A, n. 2>l mjesno ime. — xiv
vijeka. Na Klotbna Urvišta. Spom. stoj. 25. (1327).

KLStNICA, /. postaje od osnove adj. kletan
nastavkom ica. — Uporedi klotnik.

a. žensko čefade što se kune. — U Stulićevu
rječniku: ,quao jurat'.

b. }iešto kleto, prokleto. — U jednoga pisca na-
šega vremena. Nut' Mosk6va u po našeg grada
gdje kletnicu pograduju crkvu (govore Turci).
Osvotn. 6, 5.

KLETNIK, m, postaje od osnove adj. klotan
nastavkom ik.

a. čovjek koji se kune. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Belinu (,giuratore, chi giura*
jurator' 350*>), u Bjelostjenčeou (kletnik, koji se
kuno ,jurator'). u Stulićevu (jurans*; kletnici, v.
okletnici). Zakletvu tada govori naprod pop a
za uima kletnik. M. D. Milićević, opšt. 27.

b. čovjek klet (vidi kloti, 2, b). — U naše rri-
jetne. ^Kletnik opali pušku. Bos. vila. 1891. 226.

KLETO, m. vidi 2. Klet. — Po tal. Cleto. —
Samo u pisaca. Kleto bi rojen u Kimu. F. Gla-
vinić, cvit. 108^. Posli svetoga Petra bi sveti
Lino, posli ovoga sveti Kleto, pak Klement. J.
Filipović 1, 183b.

KLETO VAN, kleto vna, adj. o kiiizi (pismu) u
kojoj je pisana zakletva. — U dva pisma tur-
skijeh careva Dubrovčanima xv i xvi vijeka, a
između rječnika u Daničićevu (klotovbub jura-
torius'). Dadohb imb sej baratb i kletovnu knigu
carstva mi, kako otb denešnago dna napredb da
budetb medu nami mirb i prijaznb. Mon. serb.
526. (1481). Pišet visota carstva mi ovuj svetlu
kletovnu knigu. 550. (1517).

KL^JTSTVO, n. vidi klestvo. — U Stulićevu
rječniku uz kletva.

KLETVA, /. djelo (ili riječi) kojijem ko koga
kune, ili se kome kune, ili koga zakliite. — ispo-
redi 1. i 2. kletav. — Postaje od glagola kleti
(-e- stoji n\j. negdašnega ^). — Riječ je prasla-
venska, isporedi stslov. kletva, rus. k.ihtbh, (čeS.
klAtba), po(. kljjtua. — U istom rukopisu xv
vijeka u kojemu se nalazi i klatav (vidi 2. klatav)
ima i klatva. Ot prirote, ot klatve. Starine. 23,
41. (1496). Laže, klatve i gnovanije. 73. — Gen.
pl. može biti kleta va, vidi: Bojeć se očinih kle-
ta va. M. Bunić 27. I u vik neću moć u tuzi
tač gorkoj kletava ovijeh oć. D. Zlatarić 6*.
Ostaviti zlu običaj od kletava. A. Gučetić, roz.
jez. 61. Uzrok od psovaka ili od kletava. B.
Kašić, zrc. 56. I k temu pristavi laživijeh kle-
tava, od svoje jubavi čim biljeg on dava. I. Gun-
dulić 155. Imaju se uklanat od kletava. I. Držić
291. Jur si se odvrgao onih psosti, mormorana,
krivi kletava, pijanstva ... J. Banovac, razg.
187. Kadi vaših laži i krivih kletava naj veće
svrhu vas dolaze nevoje. pripov. 168. S kletava
Jezus prohodi na uvrjede. S. Kosa 73*^. Ima i
drugih različnih kletava. Pravdonoša. 1851. 26.
vidi i Đ. Daničić, obi.« 19. — t klćtvi. Od kletvi
i od zlijeh riječi. M. Divković, bes. 129b. Pro-
sipa Ilijadu kletvi na vas. M. A. Kejković, sabr.

Digitized by

^uogle

KLETVA

B2

KLETVA, c.

9. — U svijem je rječnicima : u Vrančićcvu de-
iostatio; u Mikafinu klotva, proklinanjo ,male-
dictuni, maledictio* ; kletva, zakletva ,juramentum*;
u Belinu ,giuramento' ,iusiurandum' 350*; ,ma-
ledizione, quel male che con parole si manda ad
uno* ,dirae' 454* ; »scong^uro, lo scongiurare' ,ad-
juratio* 657b; u Bjelostjenčevu kletva, kiinene,
preklinaue ,maledictio, exocratio, dirae, detostatio,
imprecatio'. v. rota; u Janibrešićevu ,improcatio,
juramentum' ; u Voltujijinu ,maledizione, impre-
cazione* ,flucli' ; u Stulićevu ,jusjiirandum* ; u Vu-
kova 1. ,der fluch' ,exsecratio'. 2. vide zakletva;
u Daničićevti ,exsecratio; jusjurandum'. — Po
pritnjerima se može vidjeti na koliko se različ-
nijeh načina može upotrebfavati ova riječ.

a. exsocratio, dirae, djelo i riječi kojima ko
koga kune (vidi kleti, 1, a), proklestvo. I kletva
na nemb. Sava, tip. hil. glasn. 24, 197. Ana-
^6 ma da budetb ... i kletvu da imatb 317 otbcb.
Sava, tip. stud. glasn. 40, 154 — 155. Budi kletva
na nemb svetyhb nebesnyhb silb. Mon. serb. 15.
(1222—1228). Rodb 61ovečbsky toboju izbav|enb
bystb prvyje kljetvy (sic) Adamovy. 67. (1305
— 1307). Kletvu da imatb otb svetyhb ktitorovb.
132. (1348). Si sut otčinu i materinu kletvu pri-
jeli, togo radi mučet se. Pril. jag. ark. 9, 112.
(1468). Ne tij se bojati sramote od ]udi i ne
marite iiih kletve. Transit. 107*. Formoza od
kletve odreši. Š. Kožićić 20*. Goniti hoću Turke
ratiju, kletvoju, ustavu, prokletstvom. 32l>. Da
postavi svrhu mene kletvu mješte blagosova. N.
Raiiina 56^. gen. 27, 12. Ne samo da je kletva
danu je prava psovka. A. Gu6etić, roz. jez. 42.
Kletva hoće, svit protiće, da ne imamo nigdir
stana. A. Čubranović 141. Usta su tvoja govorila
kletvo, psosti, himbe. M. Divković, bes. 31». Kune
druzijeh kletvom teškom. B. Kasić, zrc. 98. Već
kletvam svrhu da', već nam zla ne zovi. I. Gun-
dulić 90. A i kletva hoće teška, a i tako su-
đeno je, da turaćka kruna i leška u vječnomu
miru stoje. 448. Vidim, kletve gdje negove sve
na glavu tvu padaju. (x. Palmotić 1, 206. (Zmiju)
oštrom kletvom višAi prokle. 3, 121*. Zli u
kletve strašne udara. P. Kanavelić, iv. 36. Svaka
se govoru s kletvama. J. Matović 341. Ot kletve
oslobodi. J. Bajić, pouč. 1, 83. Ne za to, aki bi
se bojali, da i(h) se kletva ne primi. D. Obra-
dović, živ. 122. Već su teške kletve devojaćke:
kad zakunu, sva se zem)a trese. Nar. pjes. vuk.
272 — 273. Nije meni zem]a doteščala, već je
teška materina kletva. 2, 26. Pak te zove da te
blagosovi, da na tebe kletva ne ostane. 2, 136.
Stigoše ga moje kletve! Vuk, dan. 4, 10. Kletva
na dragoga, nar. pjes. 1, 265. Pravedna kletva.

1, 269. Blagosov i kletva. 1, 275. Da te Gospod
postavi za uklin i za kletvu. Đ. Danićić, 4mojs.
5, 21. Navući ću kletvu na dom. S. ^lubiša,
prip. 139. Što na nas ostavi novu kletvu? 144.
On slimi sa sebe kletvu roditejsku, u koju je
upao. 216. Da se oslobodimo od ove nove kletve.
241. Moja se kletva svaka stjeca kao u amin.
244. Prod' se tijeh brda zlokobnijeh, turi na Aih
kletve vjekovite. Osvetn. 1, 14. Vajda znadeš da ti
ne povijedam, koje su mi na plemenu kletve. 2, 10.
No oni su smakli djeda moga, pa je na mo slo-
žila se kletva. 2, 19. Još ako ćeš okajati kletvu.

2, 34. (Davor) na Kadma je navalio kletvu.
2, 63. Ma sraziće kletva u pokori onog, koji
vjorolonmost stvori. 4, 59. — U nekijem primje-
rima može značiti i: nesreća uopće; tako će biti
i u ova dva primjera: Naše štete i porazi nijesu
toli sad velici, vele veća da ne izlazi kletva
svetoj carskoj slici. L Gundulić 48^) — 487. Ma
se kletvi Ture ne da vaše. Nar. pjes. vuk. 4, 10.

b. jusjurandum, sacramentum, djelo i riječi
kojima se ko kune (vidi kleti, 3, a), zakletva.
Sbvrbšene budući vašoj vere i Jubbvi i kletve
onoj kojevb mi se hoćete obećati. Mon. serb. 20.
(1234). Kletvu vynu da drbžimo k teb^ nepo-
mbčno. 23. (1234—1240). Ako mi stojite u sijej
kletbve. 25. (1234 — 1240). Ako prestupimo siju
kletbvu. 39. (1253). Privrbžž imb kletbvu. 41.
(1253). Ućinihb ovuj kletvu. 447. (1451). Za-
vezasmo u veru i u kletvu. Spom. sr. 2, 65.
(1419). Istinno car makaronski skaza mi s klet-
vom govoreći. Aleks. jag. star. 3, 290. S klet-
voju priseže jakože prav ili nepovinan biše. Š.
Kožićić 18*. Kletvoju kle se da se neće vmuti.
20*. Mir kletvoju potvrjen bisi. 24*. I opet
zataja £ega s kletvom. N. Baiiina 92*. matth.
26, 72. Da jest kletva među nami Židovmi da
o tomem ne povijedamo Krstijanom. Pril. jag.
ark. 9, 120. (1520). Grijeh od krive kletve. A.
Gučetić, roz. jez. 32. Jesu li rečene (laži) s klet-
vom ali ne? A. Komulović 9. ^^ubav s€uii ja
mila, kletvom ti obitam vrh luka i strila, ku
Činim vojno sam. L Gundulić 11. Er kletva
nije toj, Jubovnik ku tvori mladici gizdavoj, u
bludu čim gori. 23. Nehamiče, gdi je vira, gdi
su kletve ke činaše? 46. čujte kletvu, kleti u
tmini, koju Pluton, bog vaš, čini. 68. Tim ne
imaj zle vo|e, kletvom ti obitam, na starijeh
pristolje budem te stavit sam. 189. S učitejom
i stražnikom ženskijem k caru hrlo poje, zna'uć
pod kletvom da velikom car se i nima odkrio
je. 298. Da se zemja kletvom klela da će otajstva
sva pronijeti ka je čula i vidjela. 483. Uzrok je
i oni ki pristupi pravom caru kletvu i vjeru.
518. Bivši ovako utvrdili među nima kletvom
veće . . . 537. S kijem nas tvrda kletva sveza u
trojanske doć krajine. Ćt, Palmotić 1, 206. Ki
Neptunu liegda šlaga i kletvom ga je pri vario.

1, 283. Nego mu se kletvom zakleh ja velikom
da se neću združit. 1, 311. Kletvom se otkrit
podvežimo. 1, 329. Obećana s tvrdom kletvom
punom cijene. 2, 103. A i ti ćeš svoje u vrime
naše kletve potvrditi. 2, 131. Navesti druge na
kletvu, vjerujući da će priseći krivo, grijeh je.
S. Matijević 53. Pravjajući ali laži ali kletve
ke su učinili. P. Radovčić, nač. 242. Kletvu
pod vitešku. P. Kanavelić, iv. 250. Duha vidjeh
nebeskoga, govoraše s kletvom oni. 601. Pod-
ložnici se meni kletvom zavjeriše. I. Đorđić,
salt. 205. Oni se kletvom podvezuju da neće
udriti. 459. Objetujući se kletvom da neće poć.
ben. 139. Jer se ne čuju druge riči, nego psosti,
laži, krive kletve, mormorai^a. J. B>anovac, razg.
87. Kada s krivom kletvom radi, vičAeg kra]a
da osmradi. V. Došen 142h. Obećaiia kletvom
utvrđena. S. Bosa 72*>. Ako li mi ne vjeruješ
kletvi. Nar. pjes. vuk. 2, 17. Nekakav mladić
učini kletvu da se neće oženiti drugom... Nar.
prip. vuk. 151. Sve kaži pod kletvom. S. J^n-
biša, prip. 210. Ako ti pritvrdiš kletvom, da je
svjedok pravo kazao. 213. Eto vjera, eto kletva
moja ! Osvetn. 1, 7. Kletve meću da se ne odaju.

2, 16. Prem su kletve zalagali teške. 2, 181.
Krivu kletvu na dom ne ponesi. V. Bogišić, zborn.
637. No kad bi do kletve, udriše svi na se.
Pravdonoša. 1851. 8. — Dati kletvu ima dva raz-
ličita značena: zakleti se, učiniti kletvu (vidi u
primjerima): Dahb v^ru i kletvu vsakomu. (za-
l^leh se. Daničić). Mon. serb. 174. (1356—1367).
Nemu kletvu dasmo prije. L Gundulić 518; ili
dati drugome da se zakune, učiniti da se drugi
zakune. Data mu kletva, (dato mu da se zakune.
Daničić). Spom. sr. 2, 127. (1466).

c. obtestatio, obsecratio, (^jelo tli riječi kojima

Digitized by

Google

. KLETVA, c.

63

KLEVETANE

se ko zaklinCj zaklii^ane (vidi kloti, 1, b). Hoja,
Loro, Dolerije, na kletvu vas zovem doli, da vi-
djenja nigda prije čovjek ne zgleda tužna tolL
I. Gundulić 41. Kazlar-aga poče ovako ga s tvr-
dijem kletvam uprašati. 385. AV ga ide Milica
tvrdom kletvom zaklinati. Nar. pjes. mikl. beitr.

1, 25. Nagnaću ga kletvom i ukorbom da osveti
oca. S. tiubiša, prip. 236. Molbe, kletve, korbe,
žalbe, mita, srca u zlo ne haju zalita! Osvetu.
4, 47.

KLETVEN, adj, koji pripada kletvi ; nalazi se
u tri značena. — U naše vrijeme.

II. u čemu su kletve (o knizi, molitvi itd.). —
Između rječnika u Vukovu (kletveni, n. p. kniga
,flach enthaldend^ ,exsecratorius' ; ,daher ein fluch-
brief des patriarchen u. dgl. gegen suspendirte
priester, und interdikt einer gemeinde'). Sedmu
posla ev' kAigu kletvenu na Bosnake Turke Mu-
slomane, na mečete i na sve gamije, na sve ho^e
i na mujezine: ,Ko je Turčin i turskog plemena...
nek se diže tući đaurina'. Nar. pjes. vuk. 4, 240.
Oni globe izgone kletvenim kiiigama (da ne može
pop nikake svešteniČko službe svršiti). Vuk, dan.

2, 117. čuju kletvene molitve. S. ^I^ubisa, prip.
117. Kaluderi prijete da će dići na mene klet-
vena bdenja. 210.

b. koji cesto kune ili se često kune. — U Stu-
ličenu rječniku: jurare assuetus'. — Ovako zna-
čene može biti i u ovom primjeru: Kletven težak
kune kleta traga. Osvetn. 4, 21.

e. 0 mjestu gdje se ko kune. Imali su osobitu
gomilu de su se zaklinaU, i ova se zvala klet-
vena gomila, i dan današni ima jedna koja se
zove Kletvena Gomila, ova je u okrugu trebin-
skom. J. Pamučina u S. Novaković, obi. 21.

KLŽTVENICA, /. u Stulićevu rječniku: v.
kletnica. — isporedi kletvenik.

KLŽTVENIK, m. čovjek koji je kletvom obe-
ćao što da učini ili se pod kletvu s kim združio.
— XIII vijeka, a između rječnika u Daničičevu
(kletvenikb ,fooderatus, jurejurando obstrictus*).
Ja županb Badoslavb jesmB verbUB kletbvenikb
gospodina kra|u ugritskomu. Mon. serb. 44. (1254).

KLETVOPRESTUPAN, kletvoprestupna, adj.
koji je kletvu prestupio. — Samo u Stuličevu
rječniku: kletvopristupan ,perjeratas^

KLETVOPRESTtlPATI, kletvopr^tupam, impf.
klotvoprestupiti. — U Stulićevu rječniku: kletvo-
pr istupati, v. kletvopristupiti. — nepouzdano.

KLETVOPKESTIJPITE^, m. vidi kletvopre-
stupnik. — Samo u Stulićevu rječniku: kletvo-
pristupito) ,perjurus, perjuriosus'.

ICLETVOPEESTUPITEt.ICA, /. vidi kletvo-
prestupnica. — Samo u Stulićevu rječniku : kletvo-
pristupite|ica ,perjura'.

KLETV0PEE8TUPITI, kletvopr^stupim, pf.
j)restupiti kletvu. — U Stulićevu rječniku : kletvo-
pristupiti ,abjurare'. — nepouzdano.

KLETVOPRESTUPLENE, n. djelo kojijem se
kletva prestupi (isporedi kletvoprestupiti). — U
kiMgama pisanima crkvenijem ili mješanijem je-
zikom. Nepravde mnoge i ubijstvo i kletvopre-
stup}enije. Aleks. jag. star. 3, 280. — vidi i F.
Miklošic, lex. palaeoslov.* kod kl^tvoprest^pjenije.

KLETVOPEĆSTUPNICA,/. žensko če]ade koje
prestupi kletvu, isporedi kletvoprestupnik. — Samo
u Stulićevu rječniku : kletvopristupnica, v. kletvo-
pristupite^ica.

KLETVOPBĆSTf^PNIK, m. čovjek što je pre-
stupio kletvu. — U kitigama pisanima crkvenijem
jezikom, a između rjećnika u Stulićevu (kletvo-

pristupnik, v. kletvopristupite]) i u Daničičevu
(kletvoprostupbuikb ,perjurus*). liletvoprestup-
nikb bystb. Domentijanb 107. — I u naše vrijeme
upotreb}ava ovu riječ Vuk (koji dodaje da je ovo
jedna od 49 riječi slavenskijeh koje se u našemu
narodnom jeziku ne govore, ali se lasno mogu
razumjeti i s narodnijem riječima pomiješati,
nov. zav. 1847. v — vi), l^udokradicama, laž|iv-
cima, kletvoprestupnicima. pavl. Itim. 1, 10.

KLETVOZATAJATI, kletvozatajam, impf. za-
tajati kletvu. — U Voltigijinu rječniku: ,negare
con giuramento, spergiurare* ,falsch 8chw6ren,
einen meineid thun*, i u Stulićevu: v. kletvopri-
stupiti. — nepouadano.

KLEVCI, vidi Klijevci.

KLEVi:NDALICA, /. vidi klevetalica. — U
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KLEVENDALO, m. vidi klevetalo. — U naše
vrijeme u Lici. ,Šta slušaš toga klevendala?'
J. Bogdanović.

KLEVijNDANE, n. djelo kojijem se klevenda.
,Ko obadira nezino klevendane, van ko je ka' i
ona?' J. Bogdanović.

KLEVENDATI, klevfendam, impf. vidi kleve-
tati. — U naše vrijeme u Lici. ,Ona ništa ne
radi, nego vavije druge klevenda^ J. Bogdanović.

KLEVET, m. samo u Stulićevu rječniku uz
kleveta s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

KLĆVETA, /. calumnia, obtrectatio, zlo što se
0 kome govori, osobito kad se laže, isporedi pan-
kane, opadane. — Riječ je praslavensKa, isporedi
stslov. kleveta, rus. K^eBera, ćeš. kleveta. — Mi-
klošic misli da postaje od istoga korijena od ko-
jega je i glagol klepati (etymol. w6rterb. kod
klepa-). — Između rječnika u Stulićevu (,calumnia,
contumelia' s dodatkom da je uzeto iz bukvara)
i u Daničičevu (,obtrectatioO. GnSvb, jarostb,
klevety, obidy . . . Danilo 208. Da mu ne može
ni hoće panka ni kleveta prijata biti. Mon. serb.
458. (1453). Klevetnike grdne i klevetu. P. Pe-
trović, gor. vijen. 10. To je kleveta! to je laž!
M. Pavlinović, razg. 55.

KLEVŽTALICA, /. žensko čefade što kleveće.
— isporedi klevendalica. — U naše vrijeme u
Lici. J. Bogdanović.

KLEVETALO, m. čovjek što kleveće. — ispo-
redi klevendalo. — U naše vrijeme u Lici. J.
Bogdanović.

1. KLEVETAN, adj. vidi 2. klevetan, od čega
se razlikuje samo tijem što a ostaje u smijem obli-
cima. — S toga što se nalazi samo na jednom
mjestu, nije dosta pouzdano. — U jednoga pisca
XVII vijeka. Ako 7si govoril riči) klevetane pri-
dajući zlo ali želeći i prošeci zlo sebi ali druzin.
P. Radovčić, nač. 539.

2. KLfeVETAN, kl^vetna, a^j. koji pripada
kleveti. — Od xviii vijeka. Klevetnim jezikom
očrnavaš. D. Obradović. sav. 11. Klevetni, ogo-
vorni, opadni govori ,verleumderische reden*. Jur.
ix)l. terminol. 571. — U Stulićevu rječniku ima
adv. kl^vetno .calumniose'.

KLEVŽTANE, n. djelo kojijem se kleveće. —
Stariji je oblik klevetanje. — Između rječnika u
Mikafinu (klevetanje), u Bjelosljenčevu, u Stuli-
ćevu. Ukor, klevetanje i proklinanje. I. T. Mr-
navić, ist. 105. Kriva svidoČastva, klevetanja...
Michelangelo. 64. Eto klevetale u puku protiva
popom. Ant Kadčić 77. Kad se bez smutile u
puku i klevetaiia ne bi mogao ustaviti od pri-
Češte]!La. 155. Služinče ima se uklaAati svakoj
svađi i klevetaiiu. Zbornik zak. 1853. 2, 86.

Digitized by

>JoogIe

KLEVETANE

04

1. KLICA

,Ostavi so klovotaiia ! uaj ^oro^ si sc» /anata nva-
tila*. J. Bogdanović.

KLEVETATI, klevoćom (klevotam), inij^f. bla-
tcrarej dotrectare, maledicore; calumniari, naj
starije je značene jamačno bilo: brbfati^ pa je
poslije postalo : zlo goi'>or%ti, i lagati na koga. —
Riječ je |;rew?are»^Xy/, isporedi stslov. klevetati,
rus. K^eKeTATK, ćes. klevetati. — Postaje od kle-
veta. — Od osnove saduŠNega vremena prešlo je
u nekijem krajevima 6 i u inf. i u prošla vre-
menaj vidi u Stulićevu rječniku i kod a 7ia kraju,

— Između rječnika u Mikafinu (,oblo<iuor*), u
Bjelostjenčevu (klevećem ,obloquor^ v. ogovarjam),
u Voltigijinu (klevetati, griješkom klevećem ,9par-
lare, detrarre, cianciare* ,schelteii, plaudern,
schwatzen*), u Stulićevu (klevetati na koga ,ob-
loqui, obtrectare, calumniari*; klevećati, v. kle-
vetati).

II. naj starije značene j brbfatif rijetko se na-
hodi, i to uprav u osobitijem smislu: dosađi-
vati molitvama i preporukama (u Kavaninovijem
pri^njerima u dobrom smislu). Sam samoga acijeni
i I ubi Boga, dobro svih naj veće, i svak da u
tom dni ne gubi nagovara i kleveće. J. Kavanin
145'>. Čemu bismo klevetali i molili za potrjebe?
510*. Klevećati, dosadno preporučivati, govoriti
o istoj stvari: ,Koliko sam ti klevećala (prepo-
ručivala)'. ,Ne kleveći više (ne dosađuj govorom)''.
M. Pavline vic. — Nije dosta jasno značene u
ovom primjeru: Svijes mi tame, srce pina, sve
mi neko zlo kleveće. J. KavaAin 174b.

h. govoriti zlo o kome, pa i laaati na koga,
krivo ga potvarati (vidi opadati, pankati). — teško
je poznnti po primjerima, jeli prvo ili drugo zna-
čene. — glagol je neprelazni kao kod a, ali je \i
naše vrijeme i prelazni, vidi : ,Kako ti ona mudro
čojka kleveta*, u Lici. J. Bogdanović.

a) uopće. Šija žena jest prislusala i klevetala
i svađu tvorila s susedi svojimi. Pril. jag. ark.
9, 113. (xv vijek). Zli u kletve strašne udara i
kleveće i žamori. P. Kanavelić, iv. 36. Dusi
mojoj zašto ovu klevećući riječ mrmo&e? 460.
Klevetati ,verleumdou'. Jur. pol. terminol. 577.

b) čefade ili drugo o čemu se zlo ili lažno go-
vori, izriče se ; aa) akuzativom s prijedlogom na.
Klovetaliu na A. Š. Kožićić r)6b. Kleveću na
ovu istinu. Š. Budinić, sum. 67». Od daleč od
nih kleveću na ne. ispr. 59. Ako je klevetal na
ino učito|o. 89. Na nih klevećući govoreno. P.
Zoranić 35a. — hh) dativom s prijedlozima suprot,
protiv. Zloćuduimi besodarai klevećući suprot
nam. Anton Dalni., nov. test. 2, 140. 3joann. 10.
Tko je ])un tminosti u ku se upreće, zavidi svit-
losti protif koj kleveće. Đ. Baraković, vil. 374.
Suprot nemu klevetajući. P. Knežević, osm. 19.

— ec) genetivom s prijedlogom od. V čem od
vas kleveću. Anton Dalm., nov. test. 2, 123b.
Ipetr. 2, 12. U čemu klevetaiu od vas kakono
od zločinac. L Bandulavić 145b. Klevećući i go-
voreći zlo od drugoga. P. RadovČić, nač. 537.
Što je da mu se kleveta i mrmni od poštena?
Ant. Kadčić 252.

KLEVĆTAVAC, klevotavca, m. vidi klevetnik.

— U jednoga pisca čakavca xvi vijeka. Ako on
ki se brat zove bude . . . idolski klanavac ili kle-
veta vac . . . Anton Dalmatin, ap. 32.

KLE VŽT AVKA, /. vidi klovetnica. — U istoga
pisca u kojega ima i klevetavac. Žene da budu
ne klevetavke. Anton Dalm., nov. tost. 2, 117.
tit. 2, 3.

KLEVETLIV, adj. koji kleveće. — U rukopisu
%iisanom€ crkrenijein jezikom. Klevotjiva duša
trirožni ima jozykb. (ilasnik. 25, 79.

KLEVET^ilVICA, /. vidi klovetnica. - //
jednoga pisca čakavca xvi vijeka. Ne klevet|i-
vice. Anton Dalm., nov. test. 2, 104. Itim. 3, U.

KLfeVETNICA, /. žensko čefade što kleve^. —
U naše vrijeme, ali može biti i stara riječ, i^ito-
redi ruji. ideBcniHi^a. — Između rječnika u Stu-
lićevu (,obloquons, detractans*). Imena su mi: 1.
voštica . . . 12. klovetnica . . . (pisano « ««•</•
vrijeme, ali jamačno iz starijega rukopisa). Sta-
rine. 10, 2H3. ,To 'e sve ona klevetnica, moja
dušmanica, ne da^ joj se Bog s dušom rastati.
od mene uradila*. J. Bogdanović.

KLEVETNIK, m. čovjek koji kleveće. — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov. klevetbnik-fc, rm.
K.!eBeTHHKi,, čcš. klovetuik. — Između rječniku
u Mikafinu (,obloquutor, malodicus, conviciator,,
u Bjelostjenčevu (,detractor, oblocutor, conviciator.
maledicus*), w Voltigijinu (,sparlatore, detrattore*
,ein lasterer, ein beisseiider mensch*), u Stulićeni
(,oblocutor, detractor* s dodatkom da je uzeto iz
brevijara), u Daničićevu (klevetbnikb ,aocusator;
obtrectator*). Jako gorči klevetnici premo nasi.
stanutb gr^si naši. Domentijanb 92. Tko bi se
našao klevetnikb. Mon. serb. 458. (1453). Si sut
nerodnici i klevetnici iže sut razlučili brata od
brata. Pril. jag. ark. 9, 114. (1468). Klevetnici
osujeni sut. Š. Kožičić 10b. Ovaj pregresonja
tvore i čine klevetnici. Š. Budinić, sum. S7K
Cica straha klevetnikov. ispr. 54. Klevetnike
grdne i klevetu. P. Petrović, gor. vijen. 10. Kle-
vetnik, ogovornik, opadnik ,verleumder*. Jur. pol.
terminol. 571. Klevetnik ,der vorleumder'. J.
Bogdanović.

KLEVETUŠA, /. augm. kleveta? ili klevet-
nica? — U naše vrijeme. Crnim jezicima klo-
vetuŠe ... V. BogiSić, zbom. 178.

KLEVRET (klevrjet?, klevrijet?), m. oonservuN
drug u službi ili u ropstvu, što je sluga ili roh
prema drugijem slugama ili robovima. — Riječ
je stara, isporedi stslov. klevret'b, rus. KJieBperb.

— Tuđa riječ nepoznata postana ; Miklošić misli
(i po svoj prilici pravo) da postaje od lat. colli-
bertus, ali radi v (mj. b) vafa daje prošlo prekn
romanskijeh jezika, isporedi stfranc. culvort, cui-
vert, jprov. culvert, lopovski. — Samo u knigama
pisanima crkvenijem jezikom, a između rječnika
u Stulićevu (,conservus, commilito, sodalis* s do-
datkom da je uzeto iz misala). Ubeždaju tobt^
sladbkaago Jisusa, klevretb-vladiku, rabb-carja.
Danilo 104. Jeteriji ai* klevrety mnogije pa-
kosti jemu tvorahu. Starine. 22, 216 — 217. (xy
vijek).

KLEZNA, /. selo u ulcinskom okrugu.

KLEŽIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka.
Kležić iz Rujana od poja livaAskoga. And. KaČi«'\
kor. 453.

KLI, tndi dokli.

KLIbITI se, klibim se, impf. smijati se, po-
kazujući zube; ke}iti se, kesiti se. u Bačkoj. T.
Arsenijević.

1. KLICA, /. germen; gemma, oculus, mlmUi
bifka onakova kakva je u sjemenu i kako iz sje-
mena raste; također pupofak ili oko što niče i:
sama drveta ili iz korijena. — Postaje od kliti.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(klica, kako ti od luka ,nucleus, špica*), u Belinu
(jgermoglio* ,germen* 341»; klice kupusne ,broc-
coli, cime di cavoli piu tenere e delicate* ,brassi-
carum cymae* 149»; klica od žutjenice ,cicoria,
mazzocclii* ,cauliculi cicoreorum* 192^; klice «xl
trava ,cime dell' herbo* ,cimae* 193^), u Bjelo-
stjenčevu (klica, kakti lukova etc. ,germeu, sur-

Digitized by

>^uogIe

1. KLICA

65

2. KLICATI

culus, stylu8 promicans ex nucleo, grano, arbore
etc.*), u Jambrešićevu (,germeii'), u Voltigijinu
(»germe, broccolo, ger mogli o* »sprosse, ausschoas-
ling'), u Stulićevu (,germoglio' ,surculus*), u Vu-
kfwu (,der keim* ,cyma*).

a. sa zncičenem kao što je sprijeda kazano.
Ostav^at žilu koja će u oni čas vrć opeta klicu.
I. Držić 117. Evo klice simena, al' brzo usane.
F. Lastrić, ned. 119. Mak ti ne rodio, i ako ti
rodi . . . neka ti ga svega gr&d s vitrom povali,
nek ti još mraz i^ega u klicah opali. A. Ka-
nižlić, rož. 34. Ako hoćeš uzmložat mušmule
koje gnile sime su razsule, skupi, suši i čuvaj
do sada; posli klicu. da ispusti rada, sime kvasi
naj prije u vodi. J. S. ReJko\4ć 45. Litnom
žitu govore Jarica', fiem je slabja od zinmoga
klica. 40. Gdješto djevojke metnu na IvaA dan
u lonac zem}e i u nu posij u nekoliko zrna še-
uice, pa na Petrov dan gledaju, kako je nikla ili
uklijala: ako su klice savijene kao prsten, onda
vele da će se one godine udati. Vuk, živ. 68.
jSprosse* (prevedeno je) , klica' (mjesto ,mladica',
a klica 1e „der keim''). Vuk, pism. 25, ali vidi
b. Đe je zrno klicu zametnulo, onde neka i
plodom počine. P. Petrović, gor. vijen. 23. Uvijek
jutro nalik bilo danu, kano klica žitu usijanu.
Osvetn. 2, 149. Embrion (,embryo*) ili bijna
klica onaj je deo bi)nog zametka iz kog se nova
bi)ka razvija. J. Pančić, bot. 79. Klica, bot. lat.
,embryo, corculum' ,keim', tal. ,germe, germoglio'.
B. Šulek, rieČn. znanstv. naz. — U metaforičkom
smislu. Ovo je klica od svi zloća. M. ZoriČić,
osm. 51.

b. mladica : Vuk (vidi vegov drugi primjer kod
a) tvrdi da ovo nije pravo značene, ali se nalazi
u pisaca već od xviii vijeka. Kako iz korijena
oliti breka otrovana, otrovana klica oliti rasklad
niče... S. Bosa 3l>. Trgne busa nejednake klice.
Osvetn. 4, 26. — I u metaforičkom smislu. Ne-
navidost je toliko otrovan korijen, koliko klice
svoje suprot Bogu istom pruža. F. Lastrić, ned.
110. Kakve li klice i mladice otrovne izrastaju
iz priotrovnoga ovog korijena. 128.

i*, u jednoga pisca xvii vijeka k(w da znači
neku vrstu luka. Želeći bijele lukove i klice i
lubenice od Edipta. M. Badnić 307b. Želeći je-
sti ti lukove i klice ođipčanske pomriješe. 533<^.
vidi: ,In mentem nobis veniunt cucumeres et pe-
pones, porrique et caepae et allia'. numer. 11, 5.

d. u prenesenom smislu^ u mladijeh tića one
batr(ice iz kojijeh poslije perje izraste. Vuk,
rjeČn. kod klica.

2. KLICA, /. igra s nožem i kočićima (u Uzicu).
^. Stojanović.

3. KLICA, /. doAi zub u nerasta. Babina Greda.
— isporedi 1. ka)ac i ka}ak.

KLICAN, m. vidi Kantan.

1. KLiCAllirE, n. <Hjelo kojijem se kliČe (vidi
1. klicati). — Između rječnika u Stuličevu (ju-
bilatio'). Uz odušev|eno klicai^e sabora. M. Pav-
linović, rad. 14.

2. KLtCANE, n. djelo kojijem što klica (vidi
3. klicati). — Stariji je oblik klicanje. — U Be-
linu rječniku : klicanje ,il germinare' ,germinatio'
341*; u Bjelos^enčevu : klicane, proniknutje ,ger-
minatio'; u Stulićevu: ,germinatio'.

KlilCAST, a«y. na kojemu je mnogo klica. —
Samo u Stulićevu rječniku: ,che produce molti
germogli* ,fructico3Us*.

KLICA Š, m. ^eka bifka. Klicaš, Taraxacum
palustro DC. (u Gospiću). B. Šulek, im. 146.

1. KLICATI, kllčem (kllc&m), impf. kliknutL

— Od XIII vijeka (vidi 2), a između rječnika u
Voltigijinu (praes. kličem kod kliknuti) i u Stu-
lićevu (klicati, kliccun 1. Jubilare, gostire, ca-
nere'. 2. ,se explicare'; praes. kličem kod klik-
nuti).

1. aktivno.

a. kao neprelazni glagol^ nema objekta.

a) 0 fudskom glasu, a a) vičući zvati (naj češće
u pomoć). O duše, klici vrh raja, zovi koga oćeš
odvitnika na tvoje činenje. Korizm. 6*. Eto od-
krivam, eto klicam, o liiečniče svemogući J.
Kavai^in 88. — bh) vikati od vesefa. Neka poju
i veselo kliču. D. Obradović, basn. 455. Ki god
ih čuje od veseja kliče. Nar. pjes. istr. 2, 139. —
cc) vtkati od žalosti. Sestra kliče a mati nariče.
Osvetn. 4, 4.

b) 0 ziootinskom (ptičjem) glasu. A što kliču
žuti jastrebovi. Nar. pjes. juk. 147. Uz Aih kliču
dva sokola siva, jedan klikće sa Avale bojne, a
drugi je s lomna Durmitora. Osvetn. 5, 31.

c) 0 trubi. Truby ratbnyje kličuŠte. Danilo
342.

b. izriče se što se viče samijem riječima onoga
što viče (oratio recta).

a) uopće. Ako bi gdo klical ,pomagajte^ 5^k.
vinod. 57. (1288). Kada su }udi ,sa nam^ klicali.
Mon. croat. 184. (1503). Svak mu od vas neka
kliče : ,Zdrav, prislavni dobitnice !' 6. Paoli u
I. M. Mattei 372. Aga kliče . . . : ,Kreni svatko
pomnit posla svoga !^ Osvetn. 4, 54.

b) proglašivati (pred narodom). Tebi, sudce
V Vrbnici, zapovidamo da učiniš klicati i na-
vestiti vsSm tim (uđem da nigdor od nih ne budi
toliko smin... Stat. krč. ark. 2,287. (1483). Da
ima po svem meste činiti klicati da svaki čuva
svojega ogiia. Stat. kast. 189. (1490). Aleksandar
u vojski reče klicati: ,Gdo prvo boja sasede
(s kona) da umira brez osujenja'. Aleks. jag. star.
3, 262.

e. s infinitivom zvati znaM gotovo: počisti
zvati. Sred tuge i sada te kličem zvatL L Đorđić,
salt. 293.

d. s objektom.

a) objekat je Če}ade, te glagol znači: vičuči
zvati (u pomoć). Kliču Turci Muja i Aliju. Nar.
pjes. vuk. 5, 115. JV se vila u grm ulovila, tere
kliče pobratima vjerna. Osvetn. 1, 1. amo pri-
pada i ovaj primjer: Kličem tko bi pomilova'.
J. Kavanin 463».

0) objekat je čelade, glagol znači : vičući hva-
liti. Da ga Pio hvali i kliče, da dostoji sve. J.
KavaAin 133*. Tebe (Bože) kliče proroka broj
hvaleni. I. Đorđić, uzd. 192.

c) objekat je ime; značeiieje glagola: <Ba) kao
kod a). Tve pomoćno kličem ime. L Dordić,
salt. 395. — bb) uopće zvati. Klicati imena,
zvati poimence ,die namen ausrufen'. Jur. pol.
terminol. 50.

d) kao proglašivati. Neg ja štimam pticu
vernu lastovicu ka nam v jutro klica veselu zor-
niču. Jačke. 128. A v večer pletenica vsakdar
srićnu uru klica, ako 'e pri tom holbica. 270.

2. pasivno j bez subjekta. Ako n£ onde klicano.
Zak. vinod. 57. (1288).

3. sa se.

a. pasivno i zvati se. Ali ča ja znam, kako se
kliče, (u Istri). Naša sloga. god. 13, br. 22,
str. 89.

b. recipročnoj zvati jedno drugo (u pomoć, ispo-
redi 1, d, a)). No boj biju, kliču se junaci. Nar.
pjes. vuk. 5, 423. Puške grme, kliču se junaci.
Ofirled sr. 244.

2. KLICATI, kllc&m (kllčem), impf. vidi 1. kle-
cati. — Od XVIII vijeka (samo po zapadnijem

Digitized by

Google

2. KLICATI

krajevifna). A ne puSta Aem' s nih klicat ave
koljeno neba, zem]e i pakleno. J. Kavaiiin 372l>.
Klica a kliče: ,Vilo umitna ! . . .' 450*. Klicaju
priđ jednim i đmgim otarim. A. d. Bella, razgov.
47. Vedekrat priko dneva prid Aom klicaše. J.
Banovac, pred. 136. Korisno je klicati kad se
imenuje ovo ime Marija. M. Zoričić, zrc. 76.
Kliče (pred ispovjednika) i osvada se od toliko
grija. 122. SagriSuju dakle kipoklananjem ka-
tolici, kad klicaju prid prilike Isukrsta i b. di-
vice? Blago turi. 2, 80. Reci mi sad, zašto ka-
tolici klicajuć prid prilike ne čine kipoklai^anje ?
2, 81. Kršćani klicali bi prid noge uiove. A. d.
Gosta 1, 117. Klica prid noge proroka. I. J. P.
Lučić, razg. 16. Nevojni Adam klica na kolina.
43. On na trku klica na kojena. Nar. pjes. juk.
259. Sve mu doro kliČe na šjukove. 248. Đogat
kliče na prva kojena. 271.

3. KLtCATI, klicam (kllčem), impf. vidi kliti.

— Poštede od 1. klica. — Od xvii vijeka, a iz-
među rječnika u Mikafinu (klicati, proklicati
,emittere nucleum vel spicam*) gdje se naj prije
nahodi, u Belinu (klicati, klicam ,germinare o
germogliare »germino' 341*), u Bjelosljenčevu
(klicam, v. niknem), u Voltigijinu (klicati, klicam
,sbocciare, sbocchiare, germogliare' ,aushulsen,
sprossen*), u StiUićevu (klicati, klicam ,germinare,
surculos emittere*). Vrijež koji je stoprv počeo
klicat. Đ. Bašić. 107. U vis odmah jer iz pupa
kliču. J. S. E-eJković 150. Iz takovih jerbo loze
kliču. 258. Klicati ,keimen^ Podunavka. 1848.
58. — Metaforički. Na noj mi je (na ovoj zem\i)
grob]e pradjedovsko, na Aoj moje pleme od Ko-
sova klica. S. ^ubiŠa, prip. 175.

KLICA V, adj. samo u StuJićevu rječniku: v.
klicast.

KLIcIJA, m. vidi klincov. — U naše vrijeme
u Lici. ,Ti si već veliki klicija*. J. Bogdanović.

1. KLICKATI, klickam, impf. cacare (kaže se

0 djetetu). — U naše vrijeme u Srbiji. V. Ilić.
-- vidi 2. kličak.

2. KLICKATI, klickam, impf. na konu kaskati
(kaže se s preziraAem). — U naše vrijeme u
Srbiji. y. nić.

1. KLIČ, m, vidi 1. klicane. — isporedi klik.

— Riječ je stara, isporedi stslov. kličb, rus. kjihit..

— Postaje od karijena klik glagola kliknuti na-
stavkom JT. pred kojijem se k mijena na č. —
U starijim knigama, a u Istri i u naše vrijeme
8 osobitijem značenem. Velikb kličb sami meždu
soboju sbtvoriSe, žalostiju z€wiržešte se. Domeu-
tijan* 299. Ako jest onde klič bil ,pomagaj'.
Zak. vinod. 8. (1288). — U osobitom smislu:
proglas, proglašivane, naj češće kad se što pro-
daje na buban (vidi buban, 1, i)), isporedi ličiti.

1 bi činen kliČ na placi. Statut vrban. 172.
Prodan vinograd sa vsimi klici i zakoni našega
mesta. Mon. croat. 74. (1450). Tako govore Istri-
janci i danas: , prodavat na klič' (,all' incanto').
F. Kurolac, rad. 15, 120. Klič ,renuntiatio'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. 9.

2. KLIČ, tn. ime mjestu. — Prije našega vre-
mena. Kličb. S. Novaković, pom. 134.

1. KLIČAK, klička, m. dn^eni klin (u osobitijem
značenima). — Može biti srodno s 2. klica. —
U naše vnjeme.

u. drven klin, koji karigu koiisku za giiat sa-
piAe. u Lici. ,Ne bi iž Aega riječi na kličak
izvuka^ J. Bogdanović.

b. komadić drva kojijem se sapinu pločice, u
Stonu. ,Daj mi još jedan kličak, nemam ih nogo
tri^ M. Milas.

66 1. KLUA

2. KLIČAK, kliČka» m. u Vukovu rječniku:
djetine govno. — isporedi 1. klickati.

KLIČAN, klična, adj. koji pripada klici. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,8urcularis'.

KLICANE, n. ime gori u Hercegovini. Glasnik.
22, 24. 55.

KLICATI (?), kličim, impf. o glasu u 1^ekdkt(:
ptice. — U jednoga pisca xviii vijeka. (Pticet
kliče, čokču, klikću ... A. Kanižlić, rož. 6.

KLIČAV, adj. o čefadetu u kojega je počela
sijedjeti kosa. — U Vukovu rječniku : kličav čo\^ek
,der anfangt graue liaare zu bekommen' ,inca-
nescens^

KLIČETINA, /. augm. 1. klica. — U nak
i^rijeme u Lici. ,Este li već iskopali taj rastićV'
,Ne da se još iskopati, velike su mu kličetine*.
J. Bogdanović.

KLIČEVAC, KlTčevca, m. mjesno ime.

a. u Srbiji, a) u okrugu vafevskom. aa) vis.

— u Vukovu rječniku: ,ein berg bei Vajevo'. —
Kliče vac, izbrežak na severnoj strani Val.eva. M.
Đ. Milićević, srb. 401. — hb) zaselak. K. Jova-
nović 99. — 0) selo u okrugu požarevačkom. K.
Jovanović 140.

b. u Vukovu rječniku: brdo više Skočića na
lijevoj strani Drine ,ein berg an der Drina* s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Pokliknula prebijVU
vila sa Kličevca od grada Kostura, te dozivjp
kamenu Skočiću.

KLiČEVAČKI, adj. koji pripada selu Kličevcu.
Kličevačka (opština). K. Jovanović 140.

KLIĆEVO, n. mjesto blizu Nikšića.

KLIĆICA, /. dem. 1. kUca. — U Stuličevu rječ-
niku: ,parvus surculus' i u Vukovu.

KLIČO, m. u Vukovu rječniku : čovjek koji j«'
kličav. — Akc. se mijena u voc. klico. — (Jpmr
je ipokoristik.

KLICA, m. ili f.(?)y ime muško ili žensko (f).

— Prije našega vretnena. S. Novaković, pom. 7iK
KLICI, vidi kliknuti.
KLIJ, m. vidi 1. klija. — U rukopisu xvii

vijeka pisanome crkvenijem jezikom, s oblikom
klej po istočnom govoru. Metni vb zlato u činiju
klea svetla goveždega na 10 listov zlat koliko
lešnikb. Glasnik. 25, 35.

1. KLIJA, /. gluten, polužitka tvar kojom >f
lijepi što da se sastavi s čim drugijem, te kad s-"
osuši, ostane jedno drugome prilijepfeno: naj
češče se čini dugo kuhajući kosti ili kozu od :i-
votifia itd., te se sastoji iz hlad'tine koje ima m

onima. — isporedi klij, 2. kel, tutkal. i- stoji

mj. uegdašhega d. — S muskijem oblikom kl'j
riječ je praslavenska, isporedi stslov. klej. rus.
K.\eii, ćeš. klej, kli, pof. klej. — Po grč. x6}.iM
može se pomisliti da je indoevropska osnova; aU
je veća prilika da je riječ uzeta iz germanskijfh
jezika, isporedi novovnem. klei, glib, glina, angh-
saks. chpg, engl. clay, pa i stvitem. i novoviirm.
kleiben, prifep(ivati, itd. ovo je od indoevrop-
skoga korijena, isporedi grč. yXoi6i, tekućina što
se prijepluje^ ylCv7], ykia, klija, lat. glus, gluten
(vidi i našu riječ glina kod koje se nije nUta
kazalo za ovo postane), glas k pokazuje da jf
slavenska riječ načinena po permanskoj, tako jf
i za lit. klejai. — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Mika(inu (,gluten, glutinum') gdje se MJ
prije nahodi, u Bjelostjenčevu (v. keje), u Volti-
gijinu (,colla, materia viscosa' ,leim*), u Stulićrni
(jgluten, glutinum*). Smola, tutkal ili ti klija (pi-
sano kliha). F. Lastrić, ned. 169. Onaj vajak
sastoji od klije (tutkala, ke}a) i sirupa ili glice-

Digitized by

Google

1. KLUA

67

KLUENIT, a.

riiia. B. Šulek, graf. lunj. 164. Otpeici koža za
klija ili tutkalo (^leimleder'). Zbornik zak. god.
ia53. 911. Klija od ribe, roga, kože . . . 1078.
Klija, tech. (vulg. tutkalo, keje) ,leiin', frc. ,colle*,
egl. jglue*, tal. .glutine, coUa forte, colla di ossa';
chem. klija od hrskavice ,chondrin' ; koštana klija
,knochenleiniS frc. ,golatine d' os, colle d' os, ost^o-
colle*, egl. ,glue of bones, golatine of bones* ; bot.
chem. bijevna klija .pflanzenloim* ; tech. (škrob)
,schlichte (dos weber8)', frc. ,parement, parou,
encollage, chas*, egl. jdressing*, tal. ,bozzima,
,apparecchio^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

2. KLIJA, /. vidi 2. klijen. Klija, Albumus lu-
cidus Heck., bijelka, bjelica, brzak, varavac, rito-
trunci, povrhušice. Đ. Šebišanović, progr. rakov,
real. 1880. 17. u Karlovca.

KLTJALAC, klijaoca, m. čovjek koji klija (vidi
2. klijati). — Samo u Stulićevu rječniku: klijalac
i griješkom klijaoc ,qui glutinat*.

1. KLtJAlirE, n. djelo kojijem što klija (vidi

1. klijati). — U Vukova rječniku.

2. KLIJANE, n. (ijelo kojijem se klija (vidi

2. klijati). — Stariji je oblik klijanje. — U Mi-
kafinu rječniku : klijanje ; u Belinu : klijanje ,in-
collamento' ,glutinamentum^ 392h; u Stulićevu.

KLijATE^i, m. vidi klijalac. — Samo u Stu-
lićevu rječniku: ,qui glutinat'.

1. KLIJATI, klijam, impf. vidi kliti. — Akc.
se mijena u praes. 1 i 2 pl. klijAmo, klijAte i u
aor. 2 i 3 sing. klTja. — U naše vrijeme ^ a između
rječnika u Vukovu (,keimen* ,gGrmino*). Sjeme
ne izrašćuje, nego naj prije klija, pa nikne. Vuk,
pism. 25. Posoju nekoliko zrna pšenice pa na
Petrov dan gledaju kako je nikla ili klijala. M.
Đ. Milićević, živ. srb. 1, 30.

2. E1IJ.JATI, klijam, impf. lijepiti, prilepfivati
klijom, — Akc. je kao kod 1. klijati (part. praet.
pa^, kUjan). — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u mikafinu (klijati, priklijati ,glutino, con-
glutino*) gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(,incollare* ,zusammenleimen, einkleistern'), u Stu-
lićevu (jglutinare*). Da se na 6eni može pisati
i da postane uopće jači i čvršći, treba ga klijati.
B. Šulek, graf. umjet. 21.

KLIJŽČATI, vidi k|ečati.

1. KLIJEN, adj. vidi klijenit. — U jednoga
pisca Dubrovčanina xviii vijeka, a između rječ-
nika u Vukovu (vide klijenit). Po zem|i Četvero-
nožice smucati se kako druži hromi i klijeni
mnokrat Čine. B. Zuzeri 420.

2. KLIJEN, m, neka riba (vidi da}e). — Riječ
je praslavenskaj isporedi češ. klen, pof. kleA. oblik
je praslavenski kleub: b na kraju potvrđuje se
mekanijem glasom slova n u češkom i u pofskom
jeziku ; a 6 oblikom rumunske riječi clean što je
očito uzeta iz stslovenskoga (u stslovenskijem kni-
gama nema joj potvrde). — Vuk bifeži znaČene
ove riječi kod klen uz drugo značene (vidi 1.
klen), te ne kaže izrijekom da je klen po istočnom
govoru, a kod klijen piše vide klen ali se ne zna
jeli htio kazati o oba značena ili samo o jednome,
u čakavaca se izgovara po zapadnom govoru klin
(ne znam s kakvijem akcentom), kao što sam našao
zabifeženo Daničićevom rukom, kako bi po južnom
govoru glasilo, klijen ili k}en? uprav se ne zna:
drugi se izgovor potvrdile kratkijem klen u Vu-
kovu rječniku, a prvi samom riječi klijen u istom
rječniku, ali se kod ovoga ne zna misli li Vuk
na Acer campestre (a vidi i 3. klijen) ili na
S4ualiu8 dobula ili na oboje. — Između rječnika
u Bjelosijenčevu (klen, riba ,capito') i u Vukovu:
kl§n, kl^na, nekaka riba ,Sqaalius dobula Heckel'

(u trećem izdanu: ,Squalius cephalus L., Đobel);
klijen, vide klen s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori. — Klen ,der mausfanger*. G. Lazić 80.
Klen (Squalius dobula Heck.). K. Crnogorac, zool.
120. J. Pančić, ribe u srb. 113. — isporedi 2.
klija.

3. KLIJEN, m. vidi 1. klen. — Nije dosta po-
uzdana riječ, jer se u starijim kni^ama može či-
tati i kljen (vidi 1. k)en), a rad% Vukova rječ-
nika vidi što je kazano kod 2. klijen. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vide klen
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Gdje
jedna od vila kraj vira vodena bješe se sakrila
za stabar od klijena (ili kljena?). M. Vetranić
2, 116. Pri stupu od borka, smrijeka i jasena,
pri stupu javorka, hrasta i klijena (u naj sta-
rijem rukopisu klena, u mlađemu k|ena). 2, 283.
Klijen (ili kljen?, jamačno u rukopisima kljen),
carpino (Kuzmić, Aquila-Buć), Acer monspessu-
lanum L. (Vodopić, Hercegovina. Vuk, Oma Gora),
V. Klen. B. Šulek, im. 146.

KLIjfeNAK, Klijenka, m. ime nekakvu gradu.

— U Vukovu rječniku bez značena s primjerom
iz narodne pjesme: Iz Klijenka grada bijeloga.
(Knigu piše Hasanaginica iz Udbide iz turske
krajine, mila ćerka Hamze kapetana iz Klijenka
grada bijeloga. Nar. pjes. vuk. 3, 199).

KLIJENIK, m. klijen (vidi 1. klijen) čovjek.

— Samo u jednom rukopisu xvi vijeka. Množi
tadaj klijenici i hromi izliječeni jesu. N. BaAina
142». act. ap. 8, 8. I oto }udi noseć na odru
človjeka ki bješe klijenik. 142b. luc. 5, 18. Pri-
kazovahu nemu klijenika. 165b. matth. 9, 2. Beče
klijeniku. 165b. matth. 9, 6. — Na jednom mjestu
ima dat. sing. kliienikomu kao da je adjektiv:
vafa da se pisaru h^elo pisati klijenitomu : Beče
klijenikomu. 143a. luc. 5, 24.

KLIJENISTVO, n. paraljsis, osobina (bolest)
onoga koji je klijenit. — Uprav klijenitstvo, ali je
t ispalo ispred s. — Na jednom mjestu xvii
vijeka (po zapadnom govoru klinistvo). Devet-
naeste oslobojenijeh od pritešcijeh bolesti . . . ; od
tropike i klinistva četiri . . . B. Kašić, ii^. 102.

KLIJENIT, adj. debilis, paralyticu8, koji se
radi bolesti ne može micati ili ne može micati
kojijem udom. — isporedi 1. klijen, klijenitav,
klijentav. — Oblik je klijenit po južnom govoru,
po istočnom glasi klenit, po zapadnom klinit. —
Nepoznata postana; moŽe biti uzeto iz grčkoga
jezika, isporedi grč. xX^vrj, poste]a, xXivix6g i no-
vogrč. xXivt]Qtjg, koji leži bolestan u postefi. —
Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima, a između
rječnika u Mikafinu (,paralyticu8*) , u Belinu
(,paralitico, che patisce di paralisia' ,paralyticus'
539b), u Bjelosijenčevu (klenit, v. drhtavec), u
Voltigijinu (klenit ,paralitico^ ,gichtbriichiger*),
u Stulićevu (,attractas, mancus, mutilus, paraly-
ticus*), u Vukovu (sakat, da se ne može maci,
vide uzet s dodatkom da se govori u Crnoj Gori).

a. o čefadetu. Slip nosi kliienita, er nemu nije
moć podana, da može po sebi igdi poć, a klijenit
pak tomu ki vida ne ima, da dobro it može kaže
put očima. D. Baiiina 107^. Ali je lafiiie rijeti
grešniku: praštaju ti se gr^esi? ali klijenitu:
dvigni se i hodi ? . . . Tadaj reče klijenitomu :
,Dvigni se i hodi . . . !' A. Gučetić, roz. jez. 295.
Jedan i>aralitik klinit li osta zdrav. B. Kašić,
fran. 213. Marija Diac slijepa i klinita steče i
vid i snagu. 214. Sluga moj leŽi u kući klinit.
rit. 104. Koje hrome, koje k}aste, ke klijenite
blag izviđa ! G. Palmotić 3, 129». Klinit pravan
iznađe se. P. Kanavelić, iv. 518. Isto reče klije-
nitu nemoćniku ozdraviv&i ga. B. Zuzeri 5. Vidje

Digitized by

Google

KLIJENIT, a.

68

KLIJEŠTA, b.

jednoga klijenita siromaha. 63. Skače ončas ne
kako klijenito čejade, nego kako zdrav. Đ. Bašić
100. Slijedio bi veoma lasno ležat za dosta vre-
mena u odru cijeć nemoći oni klijenit od koga
nam čini uspomenu sveti Mateo. 149. Tako klije-
nita ne sidela! (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk.
298. Oboli i klijenit ostane savrtijeh noga i
ruka. Nar. piip. vuk.* 262. Znadi da ćeš klije-
nita ležati. V. Vrčević, niz. 285. Klinit, bolestan,
na Krku. L. Mrazović.

b. o itdu koje se ne može viicati. Da ruke i
noge moje budu klijenite biti i usahle. V. Andri-
jašević, dev. 71.

KLLJENITAC, klijenica, m. klijenit čovjek. —
Na jednom mjestu xviii vijeka (sa zapadnijem
oblikom klinitac). Slijepce, gubce, zdravio nije li
i klinitca drhat? J. Kavaiiin 337*.

KLIJENITA V, a^j. vidi klijenit. — isporedi
klijentav. — U dva pisca Dubrovčanina xviii
vijeka. Izliječi |ude Uijenitave. I. Đorđić, ben.
31. Deset klijenitavijen ozdravi. 35. Ovomu
klijenitavu zdravje podijeli. 143. Nosijahu ra-
slabjenika u žilami i klijenitava. S. Rosa 62l>.

KLIJENITA VAC, klijenit&vca, m. klijenitav
Čovjek. — U dva pisca Dubrovčanina xvni vijeka.
Ruku usugenu jiekoga klijenitavca izviđa. I.
Đordić, ben. 143. Ne poznavši ga veće za pred-
£ega klijenitavca. 193. Uspeše klijenitavca na
tomu odru. S. Rosa 63*. Klijenitavče, tebi go-
vorim. 63».

KLIJENT, a4j. vidi klijentav. — Stulli je ja-
mačno ovu riječ načinio od klijenit t klijentav,
te nije m po što pouzdana.

KLIJENTAV, adj. vidi klijenit. — isporedi
klijenitav od čega vala da i postaje izgubivši i
između n t t. — U Stulićevu rječniku: klijent,
klijentav, v. klijenit. — I u naŠe vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

KLijENTAVAC, klljentavca, m. klijentav čo-
vjek. — U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

KLIJENTA VICA, /. klijentavo žensko čefade.
— U naše vrijeme u Dubrovniku. Klijentavica
iz Gruža donijela vreću spuža, pošla na Gradac,
slomila vratac, pošla na Goricu, slomila nožicu.
(u dje^oj igri). P. Budmani.

1. KLIJElSfE, n. vidi 1. kleAe i 3. klijen. —
isporedi 2. Klijeiie. — U Vukovu rječniku: ,der
ahomwald' ,aceretum'.

2. KLIJĆNE, n. ime selu u Srbiji u okrugu
šabačkom. — Po svoj fyriUci iata je riječ što 1.
klijeAe. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (selo u Mačvi). U Klijene selo dolećeše.
Nar. pjes. vuk. 4, 183. — Nalazi se j)isano i
KleAo (K. Jovanović 177), ali je to po istočnom
govoru : u Vukovu rječniku ima : Kleiie (ist.), vide
Klijene.

KLIJESTEN, m. vidi kesten. Klijesten, ca-
stagne (u siAskom rukopisu), Castanea vesca
Grtn., V. Kesten. B. Šulek, im. 146.

KLUŽŠTA, n. pl. forceps, oruđe (naj češče
kovačko) kojijem se što stiskuje i drži čvrsto, sa-
stoji se iz dva mala (obično gvozdena) vaga (oziba,
dvije poluge) koja su prekrštena ili drukčije sa-
stavfena tako da se okreću oko jedne osi ili ste-
žajice; dti(a se strana (držak) drži u ruci te
kako se ova rukom stiskuje, druga strana neko-
liko većom silom (prema svojoj manoj dufini)
stiskuje ono što se hoće čvrsto držati. — Osim
oblika srednega roda koji je naj običniji, imaju
i dva ženska oblika : kliješte i kliješti (ovaj go-

tovo samo u čakavaca) ; u jednom prinčevu pisca
Dubrovčanina xvi vijeka kao daje kliješti muš-
koga roda: Ti mi reuškavaš kako kliješti koji
nijosu za ino dobri neg za tisknut i potegnut
sebi. M. Držić 277. — Biječ je prasla venska,
isporedi stslov. klešta, rus. K-iemn (m.), češ. kl(^št^%
klošt^, klište, pol. kleszcze; va\a da je srodno i
lit. kliszć (u raka). — -ije- stoji u južnom go-
voru mj. praslavenskoga e, kako se riđi jto stsla-
venskom obliku (i po maloruskom k.ihihh), te po
istočnom govoru glasi klćšta i kleste (u Vukovu
rječniku; klešti nije potvrđeno), po zapadnom
klišta, klište, kl isti. — U Čakavaca i u nekijeh
zapadnijeh štokavaca ima šć mj. št. — U uekijeh
čakavaca ima i \ tnj. 1, n. p.i kjišći (instr.).
Tondal. star. 4, 114; kjišći (nom.). J. Kavaiiin
4591>; kješća. Nar. prip. mikul. 26; » m jednoga
pisca štokavca iz Slavonije: kjištama. A. Tomi-
ković, gov. 165 ; kjištma. 165. 166. — Nepoznata
postana; može bit% da je srodno s nocoslov. kle-
siti, klaštriti, češ. klestiti, klaŠtriti, škopiti, pol.
klescić, škopiti, isporedi kleStriti. — Između rječ-
nika u Vrančićevu (klišća ,forceps'), u Mikafinu
(klište ,forceps' ; klišti od ogiia ,forceps ignaria' ;
klišti za vaditi zube ,forfex*; klišti za useknuti
svijeću ,emunctorium, funicula, forcinula*; klišti
od raka, a^ ine ribe ,acetabula, iiagolla, forceps
denticularis, chelae, grallae, forficulae'), u Belinu
(kliješta ,tanaglia e tenaglia, strumento noto*
,forceps* 721l>), u Bjelostjenčevu (klešće, klošĆA
jforceps*. 2. klešće kuhinske ,prunicep3, forceps
igniaria'. 3. kojemi se zubi znim}u ,odontagra,
dentorpaga'. 4. klešće rakove ,chela^), u Jambrc-
šićevu (klešće ,foroep8*; klešće za ogen ,pruniceps').
u Voltigijinu (kleštje ,tanaglia; moUette* ,zange,
kneipzange*), u Stuličevu (kliješta, f. (sic) pl.
,forcipes ignitae, volsella, branchiae* ; kleSćo. v.
kliješta); u Vukovu: kliješta ,die zange' ,forcops';
kliješte, 1. vide kliješta. 2. (u Dubrovniku) ,dic
lichtscheere' ,emunctorium^ cf. mumakaze (riđi
kod e).

II. uopće. — kliješta. Inđi nek mu nije ruka
stisla nokte, kao klišta. V. Došen 231*. Zame
kješća, pa ju udre po prsteh. Nar. prip. mikul.
26. Majstor za to ima kliješta da ne žeže ruke.
Nar. posl. vuk. 174. Kovač kliještima radi na
živom ugjevju. D. Daničić, isai. 44, 12. — kliješte.
Oćas zak|učaat kako klišće na dvoje jemiše (zvir).
P. Zoranić IK Kovač za to ima kliješte da ruke
no žeže. Nar. posl. vuk. 135.

b. oruđe za mučem kojijem se stipse, dere meso,
vade zubi, gule nokti itd. — kliješta. Otkidahu
jim meso kleštima. B. Kašić, per. 80. Ako bi
osuđeni hotio biti klišti mučen. P. Posilović,
nasl. 128^. Njeki kliještima gorućijem razkinuti.
B. Zuzeri 333. Nokte prije izpod žila jednoga
po jednoga kliještima su joj skorijepili. .333.
Kažu da su mu kleštima vukli i sekli sise i meso.
Vuk, dan. 4, 10. u paklu i ognena kliješta. Da
će bit (u paklu) klišta od ogna. J. Filipović
3, 372*. Nepodobe popadoše nega k|išći ogiie-
nimi. Tondal. star. 4, 114. — kliješte. Imam
klišće, bradvu i konop . . . P. Hektorović(?) 161.
Strašne klište donesoše. S. Margitić, ispov. 263.
Klište i klini usjani. I. Grličić 128. — kliješti.
Bradbe, kose, kliješti, uda ki nesvijesne cica
zloće tvo'a nemilo kidat hoće (u paklu). J. Ka-
vanin 393b. Ogni, češji, kjišći, kjuči . . . 459k
— Ovakovi primjeri ne zna se pripadaju li amo
ili pod c. — kliješta. Vazamši za to cocan klišć-a
poče joj zubi vaditi. F. Vrančić, živ. 62. Povadi
mu kliještima zube. Nar. pjes. vuk. 2, 208. Ti
uzimaj klišta od mazije, vadi Radi dva bijela
zuba. Nar. pjes. marj. 112.

Digitized by

Google

KLUEŠTA, c.

69

1. KLIJET, b, h).

e. oruđe {ekarsko, n. p. za vadene zuba. Kliješta
ycane, stromento da barbiere per cavar denti'
,forfex^ A. d- Bella, rječn. 165*; kliješta za
vadit zube ,cavadenti, stromento col quale si ca-
vano i denti' ,forceps dentaria'. 171^, vidi i u
drugijem rječnicima. — isporedi b pri kraju. —
Može biti da i ovaj primjer (s oblikom kliješte)
amo pripada: Pazit vala pripašne juuadi; điži
nojzi počestje jezike, pod nim' budu bradavice
liike . . . uzmi oštre štipaČice klište, pak zaštipaj
i skidaj je doli. J. S. Rejković 423—424.

d. 6im se vadi iz ogna raspafen ugfen. često su
ovaka kliješta drukčije načinena od onoga što je
kazano sprijeda. Kliješta ,molle, strumento di
ferro per prender carboni accesi* ,forceps'. A. d.
Bella. rječn. 493* (vidi i u drugijem rječnicima).
Buduć kliještima digo s otara ug}en gorući. A.
Kalić 533. S ug)enom koga s klišti s otara uze.
E. Pavić, ogl. 390. Živ ugjen koji uze s oltara
kliještima. Đ. DaniČić, isai. 6, 6. — kliješte.
Uzamši jedan vatreni živi ug)en ... i to ne
8 rukom veće s kjištama. A. Tomiković, gov.
165. — kliješti. Što je serafin s kjištma uzeo
oni ug)en. 165. Što serafin oni nije smio vla-
stitom rukom dotaknut se oltara, veće so je služio
s kjištma . . . 166.

e. čim se st^iječa useče. Kliješta za svijeće
,smoccolatojo, stromento col quale si smoccola*
.emunctorium^ A. d. Bella, rjecn. 681*. vidi i u
drugijem rječnicima (Vuk kaže da se u ovom
smislu u Dubrovniku kaže kliješte, ali sam ja u
Dubrovniku čuo samo kliješta).

f. udo slično pravijem kliještima u mkijeh zi-
votina, kao u raka, u jakrepa itd. Kliješta od
raka ,branca di granchio* ,chela'. A. d. Bella,
rjeĆn. 355». — kliješti. S protegnutijemi klišti-
jemi (rak) nosaše ... B. Kašić, fran. 166. —
vidi i u rječnicima.

KLIJEŠTE, /. pl. vidi kliješta.

KLIJŽŠTEVICA, /. gora u Srbiji u Šumadiji.

— U Vukovu rječniku.
KLIJĆŠTI, vidi kliješta.

KLIJŽŠTIĆI, m. pl. dem. kliješta. V Belinu
rječniku: ,tanaglia e tenaglia, strumento noto'
,forceps* ,diminutivo* 721^, i u Stulićevu. — nije
dosta pouzdano (radi muškoga roda).

KLUEŠTITI, kllještim, impf. stiskivati klije-
štima (u osobitom smislu, mučiti štip(u(H i derući
kožu i meso). — U Belinu rječniku: ,attanagliare,
cioe tormentare con le tanaglie* ,forcipe torquere'
115*>; u Voltigijinu: kleštiti i kliještiti ,attana-
gliare, tormentar con tanaglie* ,zwicken, kneipen* ;
u Stulićevu: ,forcipe torquere^ — tf jednoga
pisca našega vremena u prenesenom (iperboličkom)
smislu, o očima, kao^ da samijem gledartem hva-
taju kao kliješta. Gelati su u opravi prvi, sa
uih ruha crjenilom bliješte, a krvave oči na krv
kliješt«. Osvetn. 4, 63.

1. KLIJET, /. časa, cella, kao da je naj sta-
rije značene: mala kuća spletena od pruća, te
su se iz ovoga razvila i druga. — isporedi 2.

klijet. ije- stoji mj. negdašnega e u južnom

govoru, u istočnom glasi klet, u zapadnom klit.

— Akc. se mijena u loc. sing. klijeti (kleti, kliti),
u gen. pl. klijeti (kleti, kliti), u dat., instr., loc.
pl. klijetima (kletima, klitima). — Riječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. kletb, ru^. iwitTi», (češ.
kleče, kafez) , po}, kleć (zemfana koliba) ; lit.
kletis, let. klets vaja da su riječi uzete iz sla-
venskoga jezika. — Nepoznata postanu. Miklošić
ispoređuje got, hlethra, novovmm. (u dijalektu)
kleete, srlat. cleta, staroir. cliath ,crate3*. — jeli

korijen srodan s korijenom grČ. xaX(a^ xaXi6g.
xalviii], lat. cella? — Između rječnika u Bjelo-
stjenčenu (klet, v. pevnica), u Jambrešićevu (klet
,cellarium'), u Stulićevu (klet, klit i klijet, klijeti,
f. jcubiculum*), u Vukovu (vidi kod a, b)), u Da-
ničičevu : kldtb ,conclave ; crates pastorales* (rekao
bih da je to. cf. kle tište).
a. kućica, koliba.

a) koliba spletena od pruća u kojoj \eti pre-
bivaju pastiri (mdi u Daničičevu rječniku). —
isporedi k)etište. Jako putb upada na kleti.
Glasnik. 15, 281. (1348?). Na Drbtutovu kletb.
302. Na Vlbčiju Kletb. 282. — Vafa da amo
pripada i ovaj primjer : A čista djevica gdje u
klijeti sjedaše, Jesusa mladijenca na kriocu dr-
žaše. M. Vetranić 1, 309.

b) vidi u Vukoim rječniku : klijet, f. ,eine
kammer* ,cella* s dodatkom da se govori u Her-
cegovini i još: Klijet u Srbiji na Aekijem mje-
stima (kao n. p. po Jadru i po Pocerini) zovu
,ajat' ili ,vajat*, a na nekijem mjestima (kao n. p.
po Mora vi) ,stasina* i ,ižina^ u Srbiji koliko god
ima u kući ožeiienijeh }udi, toliko ima oko kuće
vajata, te svaki čovjek u svom vajatu spava (bez
vatre i )eti i zimi: jer se u vajatima ne loži
vatra) sa svojom ženom, i drži svoje ha)ine i
ostalo koješta, u gdjekojijem se vajatima drži
vino, rakija, sir, maslo, skorup^ med, i ostale do-
maće stvari, vidi i: Vajat, klijet i stasina oso-
bite su zgrade za sebe, a komora, ćiler i sprema
po naj više su u kući. Vuk, rječn. kod sprema.
Paraklisijarbhu šbdbšu kb k)učarevi jako da
vbzbmetb vino, i obdma vbsbdbšiima vb kletb...
Danilo 268. Klijeti vam sve pune, družino giz-
dava, i sukna i vune i bijela postava! M. Držić
454, I vnoter mi vpejasmo toga Kahmanovića
vu vinograd i vu klet na gomi vrate toga vino-
grada. Mon. croat. 300. (1595). Klit mirlisa
Božjega. J. Banovac, blagosov. 163. Dobar čovjek
iz dobre klijeti iznosi dobro. Vuk, mat. 12, 35.
Kuća de se sakup]aju na blagovane i na dogovor
zove se ,domaćina', stanovi pojedinijeh zsulrugara
,kleti'. V. Bogišić, zborn. 7.

e) u jednom primjeru xv vijeka u rukopisu
pisanome crkvenijem jezikom znači veliku kuću.
Jako šbstvija dbni 6, i pokaza mi kletb preveli-
kuju. Starine. 18, 205.

h. mjesto zatvoreno u kući gdje se prebiva, soba,
sobica.

a) conclave, cubiculum, soba uopće (bez obzira
rui veličinu), naj češće u kojoj se spava. Vb taj-
nuju kletb carb vbhoditb. Domentijanl> 128. Jegda
moliši se, vblezi vb kletb svoju i zatvori dveri
svoje. Danilo 38. matth. 6, 6. Vas dan je sidjela
zlovojna u klijeti. M. Vetranić 2, 823. Uljehči
unutra u klijet reče ... M. Divković, zlam. 35».
Blagoslov ložnice ali kliti gdi se spi. L. Terzić
239. Ova divica bi toliko čista da bi puno draga
Bogu, i posla joj anjela Gabrijela, i ona staŠe
zatvorena u jeđiioj kliti i čitaše molitvu. P. Ma-
cukat 27—28. Pođi unutra u klijet tvoju. S.
Rosa 76*. A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju.
Vuk, mat. 6, 6. Što na uho Saptaste u klijetima,
luk. 12, 3. One će (žabe) izaći i skakati tebi po
kući i po klijeti gdje spavaš. Đ. Daničić, 2moJ8.
8, 3. U klijeti gdje spavaše. 2sam. 4, 7.

h) cella, ističe se da je malahno mjesto. (Grob)
u jednoj hridi usječen na Kalvariju u jednomu
vrtu malo daje od mjesta na komu bi pribjen
na križ Jezus, u tvoren je u način četverokutja,
i unutra stijenom izsjočenom ko prigradom pro-
dijejen u dvije vrtepi oliti klijeti, tijeh vrtepi
iliti klijeti predna ostaje na strani istoka itd. S.
Rosa 164a. Vaja da ide na poje u klijeti do

Digitized by

Google

1. KLUET, b, h).

70

KLIKNUTI, a, a).

)etne sobe. Đ. Đaničić, sud. 3, 24. Donesi to
jelo u klijet (Luter: ^kammer') da jedem iz tvoje
ruke. 2sam. 18, 10. Baci ga u pouzanu klijet
vrh svoje sobe. 8. ^iubiSa, prip. 125. Ja se ne-
srećan zabij a nešto ovsa pod krma vrh same
vođine klijeti (sam pisac tumači: sobica), prič. 9.

e. u ovom primjeru našega vremena može biti
da znači kajez. Oj vi umni sokolovi, za koje
nije klijeti ni plenice ! M. Pavlinović, razl. spis.
137.

2. KLLjET, m. vidi 1. klijet (gdje su i svi pri-
mjeri u kojima se ne poznaje rod). — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(klit, klijet, sprema ,prontuarium, cella prontuaria.
cella penuaria, horreum penuarium, penus'; tko
ima pomiia od klije ta), u Belinu (klit, klita, m.
,camera, cioe stanza da dormire' ,cubiculum' 1611>),
u Voltigijinu (klet i klijet, klije ta ,capanna, ca-
succia, tugnrio* ,eine hiitte von stroh'). Ne imaše
ni klita ni pokrovca. P. Macukat 28. Pojde u
svoj klit. 49. Kra} čini učiniti lip klit. 60. U
kraj svoga klita. 61.

KLUETA, /. vidi 1. klijet. — U jednoga pisca
XVIII vijeka (po istočnom govoru kleta). Kad po-
misle šta ga im je u podrumu, pune klete meda i
masla i suve krmetine ... D. Obradović, basn. 87.

KLIJETKA, /. dem. 1. klijet.

a. u Stuličevu rječniku: v. kaj pa s dodatkom
da je uzeto iz brevijara.

b. sjeničarka, bundeva namještena za hvatane
sjenica. \i. Stojanović.

c. tijesto gdoe se hrani jelo. u Lici. D. Tr-
steAak.

KLUETO, n. vidi dlijeto. — JSa jednom mjestu
XVIII vijeka. Tako se srca prorijezaju, kako slu-
žeći se s klijetom . . . J. Matović 245.

KLUEVCI, m. pl. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist,
bosn. 55. — jamačno je isto selo što se pomine
u spomeniku xv vijeka, ali u istočnom obliku
KlevBci (u ostalome je spomenik pisan zapadnijem
govorom), vidi u Đaničićevu rječniku: Bllevbci,
selo koje je s gradom K)učem kra} bosanski
Tomaš Ostojić dao sinovima vojvode Ivaniša
Dragišića (Mon. serb. 439 god. 1446).

b. Klevci (Klevci), selo na PSini. Spom. stoj.
184.

KLIJOTINA, /. ono što isklija iz zakislih sno-
pova, u Srijemu. M. Medič.

1. KLIK, m. vidi 1. klicane. — Eiječ je stara ^
isporedi stslov. klik'b, rus. kaviki>. — Postaje od
korijena glagola klilmuti. — Između rječnika u
Stuličevu (,clamor, vociferatio* s dodatkom da je
riječ ruska), w Vukovu (,der ruf ,clamor* s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori), u Đaniči-
ćevu (klikb ,clamor^ Kliki. Gilbferd. bosn. 283.).
Marku soko klikom odgovara. Pjev. cm. 133*.
Što je ovo, evo neko doba te su naše gore umu-
čale, ne razležu ratnijem klicima? P. Petrović,
gor. vijen. 11.

2. KLIK, m. brdo što se spušta u potok, n. p.
,Beograd je na kliku* (čuh od vojnika, ali ne
znam odakle su\ M. Đurović. vidi i : Klik, strma
kosa u Grdovicima, u okrugu užičkom, u Srbiji.
I. Pavlovič. — I kao ime mnogijem mjestima u
Srbiji, n. p. a) u okrugu biogradskom, brdo.
Glasnik. 19, 172. — vidi %: Livada u Kliku. Sr.
nov. 1861. 354. — b) u okrugu jagodinskom.
Niva u Kliku. 1864. 58. — c) u okrugu kragu-
jevačkom. Livada u Kliku. 1878. 923. — flj u
okrugu kruševačkom. lifiva u Kliku. 1875. 631.
— e) u okrugu rudničkom. Votnak kod Klika.

1875. 339. — f) poveliki zabran u okrugu užičkom.
^j. Stojanović. vidi i sprijeda. — Pomine se i
kao mjesto u Hrvatskoj u latinskom spomeniku
XVII vijeka. ,Klikum versus*. Arkiv. 2, 316.
(1657).

1. KLIKA, /. vidi 1. klik. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Kliku mi ti klikovaše jedna
Budimka divojka. Nar. pjes. bog. 77.

2. KLIKA, /. samo u Stuličevu rječniku: v.
klica.

KLIKAC, klikca, m. vrst ptice. Lukovdo.

KLIKNOVENE, n. vidi kliknuće. — Najednom
mjestu u knizi pisanoj glagolicom xvi vijeka (sa
starijim oblikom kliknovenje). S kliknovenjem
slave. Transit. 169.

KLIKNUĆE, n. djelo kojijem se klikne. — Sta-
riji je oblik kliknutje. — U Belinu rječniku:
kliknutje ,1' intonare il canto' ,praecentio* 414*>,
i u Stuličevu: kliknutje.

KLIKNUTI, kliknem, pf. zapjevati; zavikati,
viknuti; zazvati viČuči (uopće početi liešto u ve-
liki glas). — Akcenat se ne mijena (vidi da\e).

— niječ je stara, isporedi stslov. kliknuti, rus.
K.iHKHyTk; ifna i lit. klykti, vrištati. — U naše
se vrijeme čuje samo u pjesmama (ali ne samo o
vili, kao što je u Vukovu rječniku). — Korijen
klik vafa da je onomatop^a, isporedi kriknuti.

— Prošla vremena (osim imperfekta kojega vre-
mena nema, jer je glagol perfektivni) moau po-
stati i od sama korijena klik bez nastavka nu :
aor. kllkoh, kliče itd. (naj stariji primjeri : klikoh.
M. Vetranić 2, 116; kliče. P. Hektorović 22. A.
Čubranović 158, v^rlo često u Gundulića i u na-
rodnijem pjesmama našega vremena; klikosmo.
M. Vetranić 1, 239; klikošo. G. Držić 435. P.
Hektorović 22. 30); i kllknuh, kliknu itd. (naj
stariji primjeri : kliknu. P. 2iOranić 16*. M. Bunić
40. A. GuČetić, roz. mar. 154. I. Gundulić 462) ;
ger. pra^t. kllk^vši (nema potvrde) i kliknuvsi
(A. GuČetić, roz. jez. 105. 218); part. praet. act.
kliknuo (I. Gundulić 383), kllknula i klikao,
kllkla (klikle. L Gundulić 404); inf. kliknuti
(naj stariji primjer: M. Vetranić 263) i kllći
(samo u Vukovu rječniku). — Između rječnika
u Mikajinu (kliknuti, počet pjevati ,praecino,
praeire voće* ; a na strani 186» : početi kantat^
kliknuti s istijem značenem), u Belinu (,intonare
il canto* .praecino* 414l> ; ,chiamare, nominare,
domandare* ,voco* 188*; ,incominciar a parlare*
,loqui incipere* 541»), u Voltigijinu (kliknuti,
kliČem ,chiamare; intonare* ,rufen; anstimmen*),
u Stuličevu: kliknuti, kličem, 1. v. zvati. 2. v.
zabesjediti. 3. ,intonare (pp. e. initium canendi
facere in choris, ut hi harmoniose praecinentem
sequantur)*, u Vukovu (klici jFufen wie die vila*
,clamo ut <irya8*, cf. kliknuti s primjerom iz na-
rodne pjesme: Kliče vila iz gore zelene; kliknuti,
vide klici).

a. zapjevati.

a) početi pjevati kakvu pjesmu koja se za tijem
izriče onako kako je pjevana (kao oratio recta).
Obadva (ribara) klikoše, pišam začinući po tiho
ne brzeć, svaki vesel i vruć, jedan niže držeć,
drugi više pojuć: (slijedi pjesma). P. Hektorović
22. Na izmin klikoše opet s dobro voje ... 30.
Popogudiv i glas zukom sredif kliknu (slijedi
pjesma). P. Zoranić 16a. Ja u posluh a on kliče
(slijedi bugaršćica: Cvilu to mi cvijaše . . .). Đ.
Baraković, vil. 196 — 197. Iz svijeh tijem usti u
skladu jedan glas ovako izusti i klikni več^eras:
,0 lijepa, o draga, o slatka slobodo . . .* I. Gun-
dulić 175.

Digitized by

Google

KLIKNUTI, a, h).

71

KLIKNUTI, e.

b) što se pjeva stoji u podložnoj rečenici. A
četvrti kliknuo bješe, ko ugarsko skladne vo)o
Matijaša kra)a uspeŠe iz tamnice na pristoje. I.
Guudulić 383. — U oi^om je primjeru umetnut
glagol kliknuti, kao kod b, c): Ko se iz grada
Dubrovnika (kliče treći) k Zadru uputi despot
Đurad za na prika zeta Ugre podignuti. I. Gun-
dolić 383.

c) objekat je riječ pjesma, pjesan, pjesanca itd.
Da budem pjesancu kliknuti. M. Vetranić 2, G3.
Iz glasa kliknimo naj ljepšu pjesancu. M. Držić
450. Kliknu ovuj pjesan. A. GuČetić, roz. mar.
154. Kad moj jezik pjesni klikne, kako staglić
ki žuberi, da me resi. cvijetje nikne. I. Gundulić
140. Glasim medenimi kliknuše ove slatke pjesni.
398. Da bi ju (pismu) prid nami kliknuti. I. T.
Mrnavić, osm. 144. Novu pjesan klikni, o zemjo.
I. Đorđić, salt. 332.

d) kad je više čefadi što zajedno pjeva ^ o onome
ktji nqj prei počne, a drugi za tiim slijede, vidi
u Mik<ifinu, Belinu, Voltigijinu, Stuličevu rječ-
niku.

e) o ptici. Zapješe još taj čas dva slavja jz
luga. klikoše u glas vas onaj tuj dva druga. G.
Držić 435. Zar da harnost nebesijem kaže, a
bto su mu podarila jasna, da mu kliknu ptići
smjelovići? Osvetn. 1, 6.

b. zavikali, viknuti, nnj češće u nekoj razdru-
ženosti, u vesefu a i u žalosti; često se riječi iz-
govaraju, ali se gdjegdje i sam glas ispušta bez
pravijeh riječi.

a) uopće. (Anđeli) veselijem glasom kliknuvši,
zamijernom radosti nebesa i vas svijet napuniše.
A. Gučetić, roz. jez. 105. Kliče i iz vrh tvrde
gore k Samuelu mio pospiješi. J. Kavanin 252^.
Od. bogova Bog neumrli sve vlastitom riječi kliknu
ter zaviknu na sud zem}u svu prida se (,Deus
deorum Dominus locutus est et vocavit terram*).
L Đorđić, salt. 160. Kliče vila s visoke planine,
razbađuje Srbe iznenada po svoj Zeti tja do
Skadra grada. J. Krmpotić, pjesm. 3. Grozno
klikne, tužnim cikom cikne. Osvetu. 4, 60. —
Uz kliknuti ima drugi glagol što znači kakao
glas, te kliknuti onda ističe da se počine i da je
velikijem glasom (isporedi e). Kliknimo veselo
u sve glase i recimo ... V. M. Gučetić 21. —
cidi i d.

h) izriče se što se kaže kličući, samijnn rije-
čima onoga koji kliče (oratio recta). u kojem pri-
mjeru može biti da ne znači oikane nego samo
da se počine govoriti (isporedi e). I klikosmo
plačne u glase da se čuje do nebesa: ,Podirajte
ruse vlase, kad nas guša taj saveza !' M. Vetranić
1, 230. li glasa ter klikoh kraj vode studene:
,0 vodo studena . . .* 2, 116. I kliče devojka, po-
kliče devojka, još kliče devojka: ,Stani se, Šiš-
mane . . .' Nar. pjes. u P. Hektorović 22. A
pak nega (mač) vrh bodezni napravivši k srcu,
kliče: ,0vo plata koju stiče svak pod stigom od
|uvezni'. A. Cubranović 158 — 159. Kad ga ubili,
ti mi kliknu : ,Posij zube sad Aegove*. M. Bunić
-K>. Uzvrat', gospo, spridu skuta, ter klikni : ,Ovdi
vratiŽe]a !* M. Pelegrinović 191. Jedino mogahu
kliknuti: ,Blažone oči naše . . .^ A. Gučetić, roz.
jez. 226. Kliče ovako vas u smoći sobe u sebi
ne videći: ,Ah, ter ja sam mladac mili . . .' I.
Gundulić 219. Kliče: ,Ja ti, ah, nikako, kra]o-
viću, no zavidim^ 287. Prista svaki od svjet-
nika, a car stavno kliče u glasu : ,Živi dundo . . .
i ma bratja živa da su . . .' 309. Klico: ,Čut je
strašno i plačno, kako Po|ak cara dobi . . .' 321.
U besjedu kliče blagu : ,Đružbo mila . . .' 385.
Juraj despot hvaleć Volšu, kliče: ,(Trade, ti me
nzčava . . .* J. Kavanin 185h. Tim mu kliče:

,Zli gusaru! . . .' 236«. Kliče: ,Kra}u tvomu križ
ću poslat za tutiju . . .' 255h. Nu se varkam
dikla slavna stavi, i sa svijem glasom kliče : , Ah
poznam te, ah prokleta slici u tuđoj misli od
svijeta!' I. Đorđić, uzd. 49. U to kliknu nemu
andio: ,Ne togni!' A. Kalić 370. A kad dođe
gori Garevici, kliče Nenad kako soko sivi : ,Gare-
vice, zelena gorice! ne raniš li u sebi junaka...?^
Nar. pjes. vuk. 2, 78. Kliče Stojan tanko gla-
sovito: ,Vila gnizdo tica lastavica...* 3, 171.
Svi kliknuše a jedinoglasno : ,Hvala da je Bogu
velikome !* Ogled. sr. 27. Tada kliknu Badojev
Sa vicu : ,Moj sokole, Stakov Badovane ! Hvala
Bogu na negovu daru!' 237. Snimi kapu pak
otvorito kliknu: ,Neka pristupe oni . . .' S. I^vl-
biSa, prip. 106.

r) znaČem je kao kod b), ali je razlika u tome
što kliknuti ne stoji pred govorom nego se u n
umeće, isporedi govoriti. I, 2, a, b), i kazati, I,
I, 9lt b). ,Ke se čudo meni odkriva' kliče paŠa
,do istine krajevića vidim živa'. I. Gundulić
441 — 4^12. Ter ,Pospiješi' kliče ,u domu . . .' J.
Kavai^in 9*. ,Sum]e nije' kliče Dijana ,da nas
tkogod tu zateče'. 196h. ,Dobri Isuse!' klikoh.
445«^. ,Drago 'e' kliče ,drazijeh paziti'. I. Đorđić,
uzd. 75.

d) što se flovori izriče se podložnom rečenicom
s konjunkcijom da. Kliknite iz glasa, da se Bog
proslavi. M. Držić 479. Kliče tad kra) pleme-
niti, da ne može bit inako. ćr. Palmotić 1, 44.
Kurio Samitjanom kliČe u}udno, da on ne mari
toku žderu. J. KavaAin 83*. — I u ovakom se
slučaju može umetnuti kliknuti kao kod c). Go-
spodovat i da neće nego, kliče, stati u robstvo.
J. KavaAin 26*.

e) ima objekat u akuzativu kojijem se kaŽe što
se izreklo. u jedinom je primjeru relativna za-
mjenica što. Dokaži svomu sinu kneza što vam
kliče savjetnica vila. Osvetn. 3, 159.

e. u prenesenom smislu, može biti subjekat i
ono što se govori (molba, pjesan itd.). Klikni,
pismi moja. P. Zoranić 60h. Neka pjesan sladko-
glasnijeh klikne iz usti. I. Đorđić, salt. 204.
Kliče k Bogu molba moja. • 473.

d. vičući zazvati, dozvati, pozvati (i u pomoć) ;
objekat je onaj što se zove. Kad mi budeš blizu
hrabra dvora, dvaS mi ga klikni, tretjom pogo-
vori. Nar. pjes. u Š. MenČetić — G. Držić 510.
Kliknuvši na pomoć druga svoga. A. Gučetić,
roz. jez. 218. Kliknite mi silna cara, n^ila bratjo
i družino. Starine. 18, 228. (xvii vijek). Kliknu
jakoga Boga u pomoć. Nar. prip. vuk. 119. Otle
(vila) kliče tanko glasovito, a na ime kneza Moi-
sija. Ogled. sr. 68. mogu se kazati i riječi ko-
jima se zove. Opet kliče Mićunović-Vuče po imenu
Žutkovića Toša: ,Haj đe si mi, Tošo Žutkoviću?'
Nar. pjes. vuk. 4, 9. — Po smislu mogli bi pri-
padati amo i ovi jjriinjeri, ali se može shvatiti
kao da kliknuti znači i uopće zavikati (vidi b,
a)), jer se dozivane izriče drugijem glagolom.
Kliče vila s Urvine planine, te dozivje Kra|e-
vića Marka. Nar. pjes. vuk. 2, 440. Kliče vila
iz Posav)a slavna a Stanojla zove harambašu.
4, 330. Kliče vila u selo Stijenu, Vukašina zove
barjaktara. Ogled. sr. 200.

e. stoji s infinitivom drugoga glagola koji znctČi
kakav glas, kao pjevati, naricati, zvati, plakati
itd. te znači početak djela što se jav]a drugijem
glagolom, a ističe itjedno da ono biva glasno.
Neka u način drag, naredan, gdi slovinske slave
slovu, iz po svita jezik jedan klikne pjevat pjesan
ovu. I. (iundulić 276. Pak nakazni i sve srde
po imenu z^'ati klikne. 301. Kliče glasom žalos-
nime u ovi naČin naricati. 392. Gospodičić mlad

Digitized by

Google

KLIKNUTI, e.

72

KUKOVATI, 1, d.

prid liime kliče glasom velioime u ovi način po-
pijevati. 416. KliČe lipos (svoju) klet. 537. Često
zovuć drago ime, kliče ovako naricati. 548. Tuj
mu ovako kliče rijeti (samo radi stiha; perfek-
tivni se glagol ne može ovako upotrebfavati). 556.
Kada prođem, kliknem pjevat sej besjede. G.
Palmotić 2, 5. Kliče plakati ,cominci6 piangere^
A. d. Bella, rječn. 204b. Zli duh kliče iz £ega
strasnijem vapajem ovako revati. I. Đordić, ben.
166. Kliče Iva kroz lug popevati. Nar. pj^s.
vuk. 3, 400. Kliče vila prije jarkog sunca do-
zivati srpskome logoru. 4, 263. ,Đok mu samo
štogod prigovoriš, on odma klikne plakati'. ,Ja
mu samo nešto u šali reko, a on odma kliče pla-
kati*, (u naše vrijeme u Lici). J. Bogdanovič.

KLIKOTAl^E, n. đ>jelo kojijem se ko klikoće.
Bi žubora i gurkaAa i podmukla klikotana. B.
Eadičević (1880) 280.

KLIKOTATI SE, klikoćem se, impf. smijati se.
— Vafa da je riječ onomatopejska. — U naše
vrijeme. Nekojim se to dalo na smijeh pa se
klikoću. Bos. vila. 1890. 225.

KLIKOVA, /. mjesno ime. — U Daničićevu
rječniku: selu je Tmavi crkve Arhanđelove u
Prizrenu išla međa ,u Klikovu' (Glasnik. 15, 283
god. 1348?).

KLIkOVALAC, kllkovaoca, m. čovjek koji kli-
kuje. — U Belinu rječniku : ,plau8ore, colui che
applaude* ,plausor* 569^, i u Sttdićevu: kliko-
valac i griješkom klikovaoc ,plausor^

KLfKOVAJJTE, n. (^elo kojijem se kliktije. —
Stariji je oblik kUkovanje. — Između rječnika
u Belinu (klikovanje ,applauso con battere le
mani* ,plausus* 93*), u Stulićevu, u Vu]covu.
Ispojmo Bogu novu pesan s jedino-klikovanjem.
Transit. 150. Farizeji čujuč klikovai^ pokrivahu
se. S. Bosa 130^. Uz klikovaiie stotine hi}ada
grla. M. Pavlinović, razl. spis. 380.

KLIkOVATI, kllkujem, impf. vikati, iterativni
gol prema kliknuti, ali se upotrebfava uopče
I impf. kliknuti, isporedi 1. klicatL — Akcenat
se ne mijeiia (aor. 2 i 3 sing. kllkovfi., impt. kll-
kflj, part. praet. act. kUkovao, kllkov&la, part.
praet. pass. kllkov&n). — Od xvi vijeka (vidi 1,
f, b)), a između rječnika u Belinu (,dire* ,dico*
259h; klikovati tkoga ,plaudere ed applaudere'
,applaudo* 568l>; klikovat s hvalom ,applaudire,
lodare* ,plaudo* 92h), u Bjelostjenčevu (klikujem,
t, 1. slavim u glasu ,applaudo*, v. slavim), u Vol-
tigijinu (,applaudire, battere mani* ,frohlocken,
bejfiEdl geben*), u Stuličevu (1. jubilare, gestire,
laetos dies agere*. 2. ,exclamare*. 3. ,dicere'),. u
Vukovu (,rufen* ,voco, clamo*, cf. vikati s pri-
mjerima iz narodnijeh pjesama: Stade Marko
brata klikovati. A Idikuje od Nikšića Turke).

1. aktivno.

a. nema objekta, kad čefade uopče mr, može
kod toga i ne izgovarati riječi nego i ispuštati
samo veliki glas.

a) kad ko od žalosti viče, vapi. aa) uopće.
čude se i luzi i velmi tuguju, ja, vajmeh! gdje
že}no klikuju svaki hip i čas u suze pri{ute. M.
Vetranić 2, 32. — hh) pridaje se dativ s prijed-
logom k, kojijem se pokazuje da se uz viku u ne-
koga traži pomoć. U toj tuzi i nevo)i takoj
k Bogu klikujući, oćutih se malo boje. M. Ve-
tranić 1, 25. Ja Budim tužan grad k nebesom
klikuju. 1, 52. Koji (Sion) prilikuju k narodu
|udskomu i kroza A klikuju k milosrdju tvomu.
N. Dimitrović 71. — cc) subjekat je životina
(kuf, labud), te bi moglo značiti: pjevati (isporedi
kliknuti, a). Da kufa taj čuje gdi s veljom bo-

Ijezni na smrti klikuje poj ući u pjesni. M. Ve-
tranić 1, 4.

h) razlikuje se od a) tijem što je uzrok radost,
a ne Žalost. Iz kola mu vila klikovaše. Nar.
pjes. vuk. 1, 74. I tako sav narod Izraifev pra-
ćaše kovčeg zavjeta Gospodiiega klikujući i tru-
beći u trube i u rogove. Đ. DaniČić, Idnev.
15, 28. Svi sinovi Božji klikovahu. jov. 38, 7.
Vikaće (Grospođ) i klikovati, nadvladaće nepri-
jate)e svoje. isai. 42, 13. Klikujte i pjevajte,
razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod
svoj. 52, 9.

c) klikovati na koga u jednom se primjeru
kaže 0 glasu lava jutita. Zlosrdo ter stoji (lav),
ter na me klikuje. M. Vetranić 1, 383.

d) u jednom primjeru, o glasu trubfe. AndelsKa
iz glasa trub|a klikuje. M. Vetranić 1, 283.

b. slaviti koga ili što, vičući.

a) objekat je ono što se slavi. Zemja svako-
lika, klikuj svoga stvorite)a! G. Palmotić 3, 219».
U slavi mi Jezusa klikujemo. I. Đorđić, uzd.
153.

b) izriču se riječi kojitna se ko ili što slavi
(oratio recta). Množ priproste če)adi izađe prima
Aemu noseći granice poma i klikujući: ,Zdravje
i slava ! . . .' S. Rosa 131». — Mislim da i ovaj
primjer amo pripada: K nemu su se kupile sve
devojke i neviste, tere to mi Radosavu Siverincu
klikovahu : , Aj davori davori Badosave Siverine,
množim ti nam si crno ruho postavio, već to mi
je hotila nika srića VLadkova da te je junaka na
veri pri vario . . .* Nar. pjes. u P. Hektorović 21.

f. značene je kao kod b, ali se ne misli o sa-
mome vikanu nego o pjevai/iu.

a) objekat je ono što se pjevaihem slavi. Pa-
stijeri livadom uz dipli začinu, klikuju za stadom
lipotu viliAu. I. Gundulić 130. Samoj Aoj se ne
pristajem svu noć vrtjet oko praga, klikujući
skladnom pjesni Ae Ijeposti, me juvezni. 222.
Ko kriposti tve čestite veličinu klikovaše sada
u trub|e glasovite, u junačke sada glase. G. Pal-
motić 2, 314. Uz drag romon lire uredne on ve-
sele pjesni medne skladnijem glasom pripijevaše;
klikovaše djede stare ... 3, 60b. I viteza svak
od smrti nedobitna klikovaše. P. Kanavelić, iv.
201. Sad mi 'e ine klikovati. J. KavaAin 238b.
Lijepo je pjesnim navjesnicam tebe, o Bože, kli-
kovati. I. Đorđić, salt. 317. — Uz objekat se
može izreći kao što se onaj hvali (u jedinom j)ri-
injeru instrumentalom). Vjerenicom i gospojom
u pjesnih ju klikovaše. I. Gundulić 535.

h) nema objekta, nego što bi mogao biti objekat
stoji u genetivu s prijedlogom od. — u jednoga
pisca XVIII vijeka. U drugo me dilo počme i od
nih klikovati moja vila veoma milo. J. Kavaiiin
110b. Od ovoga čudes, triid& moja Klio ne kli-
kuje. 321b.

c) izriču se riječi kojima se slavi, a u jedinom
je primjeru umetnut glagol klikovati tnedu satne
ove riječi, isporedi kliknuti, b, c). Pripijevaju i
bojnici i pomorci . . . vaše carstvo . . . ,Živi lijepa
Captislava* svi klikuju skladne u glase ,za na-
šega Bojnislava'. G. Palmotić 2, 210.

fl) Što se pjeva kaže se podložnom rečenicom.
Još klijtuje, kako vojska verna u gole gre pu-
stiiie. G. Palmotić 3, 62»>.

d. kao proglasi vati, isporedi 1. klicati, b, b) i
d, d). Dolazili gospodarevi ulaci i vas dan s po-
kliča klikovali: ,Ko je vitez?* S. l^ubiša, prip.
61. — Može biti da amo pripada i ovaj primjer
u kojemu je subjekat glas. Pokle vidiš korugvu
od pravde trepećući, oružje sfitleći, trubliT tru-
beći i glas glasoviti klikujući i navišćujući priku
smrt . . . M. Jerković 63.

Digitized by

Google

KLIKOVATI, 1, e.

73

1. KLIMA

e. govoriti (vidi i u Belinu rječniku), može biti
da je ovako značene u ovom primjeru: Kad mi
sjede klikovati pjesnik glasom medenime: ,Ki-
m]anin sam, Ovidio . . .* I. Đordić, pjesn. 4.

f. zvati (i u pomoć), isporedi klilmuti, d. iz-
riče se svagda kose zove, ali to nije u ovom pri-
mjeru : Klikovala prebijela vila, kliko vala tri
bijela dana, niko joj se ozvat ne smijaše. Nar.
pjes. herc. vuk. 57. i u ovom gdje kao objekat
ima satna riječ klika: Kliku mi ti klikovaše
jedna Budimka divojka. Nar. pjes. bog. 77.

a) ko ili što se zove stoji kao objekat, aa)
objekat je čefade ili što se misli kao čejade. Kako
ih (Muže) jur druži klikuju i zovu. M. Vetranić

1, 43. Napokon javor suh klikuju (ja) iz gore.
M. Vetranić 1, 72. Tebe, Jesuse, klikuju za svu
moć. 1, 172. Klikovat i vapit svijetloga Apola.

2, 6. iz glasa klikovah Junonu zovući. 2, 187.
Bud da me ćeš zaman, brate, pri potribi kliko-
vati. Nar. pjes. u P. Hektorović 19. Po nebe-
sijeh jur se čuje u blag način drag i sladak
šušiiet njeki gizdav hladak ki na put nas svijeh
k likuje. I. Gundulić 26. Ona majka klikovaše
sinka svoga i brajenka. Nar. pjes. u Đ. Bara-
ković, vil. 197. Klikovaše braca Petra. Đ. Ba-
raković, vil. 205. Moju kćercu ko klikuje? G.
Palmotić 2, 251. I on stražu klikuje na mirim
od Smedereva. Nar. pjes. bog. 31. Nemaš koga
klikovati, vilo! Nar. pjes. vuk. 4, 122. Pa on
skoči od zem|e na noge, te klikuje svoju siro-
tiiiu, potrčalo dvades i pet drugah. 4, 123. Da
Demira brata ne klikuje. 4, 432. Bijela ]e kli-
kovala vila, od Zagarča visoke planine, pak kli-
kuje kraju piperskome, a na ime crnogorskog
knaza. 5, 217. Đeca počnu plakati i mater kli-
kovati. Nar. prip. vrč. 38. A klikuje i žive i
mrtve. P. Petrović, gor. vijen. 115. — bh) objekat
je ime. Tve ime na pomoć klikuje. M. Vetranić
1, 373. Za toj ću tve ime . . . klikovat na pomoć.
1, 384. I jezik moj i glas od kuda ima moć kli-
kovat svaki čas tve ime dan i noć. H. Lučić
212. Kada mi te začuju moje ime klikujući kleti
gusari. Nar. pjes. u P. Hektorović 19. — cc)
objekat je milost, pomoć. Tvu milos klikuju (ja).
M. Vetranić 1, 151. Pomoć tvu klikuju. I. Đor-
dić, salt. 307.

b) uz objekat izriču se i riječi kojima se objekat
zove (oratio recta). Oblaka je klikovala: ,Hod'
mi ružu hladiš Nar. pjes. u Š. Menčetić— G.
Držić 506. Zašto mu se brz kon biše po livadi
razigrao, za nim to mi potičući vojevoda kliko-
vaše : ,Stani jure, koiiu ! . . .* Nar. pjes. u P. Hek-
torović 20. U dubja ih skut zelena klikuje ovako
počinuti: ,Eto je pastir svratio stada...* L Gun-
dulić 403. Ona mi ti klikovaše slavna kraja
Vladislava: ,Ah đe mi si, đe mi si, slavni kraju
Vladislave?* Nar. pjes. bog. 77. Bijela je vila
klikovala s Košutice visoke planine, te doziva u
Crnce kamene a na ime Jovanović-Vela : ,čuješ,
Velo, zlo jutro ti bilol* Nar. pjes. vuk. 4, 122.
I dipete klikuje Vukale svoga strica Petra BoS-
kovića po imenu i po prezimenu: ,Aj đe si mi,
o moj mio striče ?' 4, 364. On klikuje dva sina
nejaka: ,Haj Mušeja de si i Jovane?' 4, 514.

c) izriču se samo riječi kojima se zove, te se
po nima zna i ko se zove. Priziva i klikuje:
,Mili i dragi sinko !' M. Jerković 71. No kli-
kuje Mrvajev Vukota: ,Đe si, Draško? doma ne
vidio!* Ogled. sr. 41. Tanahna je klikovala vila,
vila zove u Moraču gornu : ,Jes' li doma. Mališa
serdare?* 205.

2. pasivno. — u svijem je primjerima značenr
prema 1, b. Od svakoga klikovani slavni unuci
gdi su važi? G. Palmotić 2, 268. Vojevode po

svem svijetu klikovani. 2, 282. Dugo držat ne
može se ova kripos pokrivena, neg po zem)i svud
pvostrije se klikovana i hva}ena. 3, 125«.

3. sa se, pasivno.

a. prema značenu pod 1, c. Ili putnik kopnom
jaše, il' pomorac more brodi, Vladislav se kliko-
vaše slavan carskoj pri nezgodi. I. Gundulić 287.

h. prema značenu pod 1, f. Klikuju se na glasu
vitezi. Nar. pjes. vuk. 5, 388. Sve se dobri kli-
kuju junaci. Ogled. sr. 209. Klikuju se momčad
po junaštvu. 476.

KLIKO VICI, m. pl. seoce u Hercegovini u
okrugu mostarskom. Statist, bosn. 124.

KLIKTANE, n. djelo kojijem se klikće. — Iz-
medu rječnika u Vukova. Orao kliktanem izziva
svoje hrabre ptiće. J. Kajić, boj. 6. Đetlići s je-
zika ginu (jer ih po kliktanu nalazi lovac. Vuk).
Nar. posl. vuk. 78. Kliktane dipala . . . S. Ma-
tavu}, novo oružje. 89.

KLIkTATI, kllkćem, impf. uprav kao dem.
prema glagolima kliknuti, klicati, klikovati, znači
različne glasove. — Akc. kaki je u inf. taki je u
aor. kliktah, u impt. klikći, u ger. praet. klik-
tavši; u ostal\jem je oblicima onaki kaki je u
praes, — U nekijem krajevima ć prelazi iz pre-
zenta u injinitiv i u prošla vremena: klikćati
(vidi u Stulićevu rječniku). — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (klikćem, klik-
tati ,praecino, praeeo voće*, v. zapopevam) gdje
se naj prije nahodi, u Stulićevu (kliktati i klik-
ćati ,initium canendi facere'), u Vukovu (vikati
kao žuna: kli kli kli! ,den ton des spechts oder
der vila von sich geben* ,edo sonum pici vel
dryadis vocantis*).

a. započinati pjevane, zapijevati (isporedi klik-
nuti, Q^ d)). — u Bjelostjenčevu i u Stulićevu
rječniku.

b. vikati, zvati kao vila. — u Vukovu rječniku.
e. 0 glasu u djetla i žune (vidi u Vukovu

rječniku). Svako se tu srdi . . . dite} klikčuć (sic).
A. Kanižlić, rož. 6.

đ. 0 glasu u orla ili u sokola. Orao klikće.
J. Bajić, boj. 6. Orli klikću, a gavrani grču.
Odvetn. 2, 174. — Viče Anto ko da soko klikće.
Nar. pjes. vuk. 4, 243. Sjetno klikće isejenik
divni (soko). Osvetn. 1, 7. Uz liih kliču dva
sokola siva, jedan klikće sa Avale bojne, a drugi
je s lomna Durmitora. 5, 31.

e. vidi groktati, b). — U naše vrijeme u Lici.
,Ti bi pjeva' lijepo, samo da umiješ kliktati*. J.
Bogdanović.

KLIkTJETI, kliktim, impf. uopće zvečati. —
isporedi kliktati. — U jednoga pisca našega vre-
mena. Glas veseja klikti. L. Milovanov 96.

KLIlO, n. postaje od glagola kliti (uprav je
part. praet. act. u srednem rodu uzet kao sup-
stantiv). — U jednoaa pisca xvni vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu (vidi pod a).

a. rasadnik što se može prenositi. — vidi u
Vukovu rječniku: ,ein (tragbares) mistbeet, zu
gurken, melonen* ,areae stercorariae genus*. metne
se u kakvo korito ili u što drugo đubreta i zem|e ;
u ono đubre metne se sjeme (lubeničko ili od
krastavaca) te proklija i nikne, pa se poslije (kad
se već ne boje slane) rasaduje. — Vadi što j' u
klilu i po bašči sadi. J. 8. Re| ković 225.

h. vidi 1. klica. I ne tira iz korena klila. J.
S. Rejković 124.

KLIM, glas kojijem se kaže kako ko [klima
idući. — (j naše vrijeme. Klim amo, klim tamo,
dok isklima iz one šumo. Nar. prip. tord. 50.

1. KLImA, m. ime muško, hyp. Klimenat. —

Digitized by

>JoogIe

1. KLIMA

74

2. KLIMEN

isporedi Klimo. — xiii vijeka^ a između rječnika
u Daničićenu (,Clemens'). U Klime Nbrke vb race.
Moii. sorb. 49. (1265).

2. KLIMA, m. inie muško (vafa da nije isto
što 1. Klima, ako i nije ime tursko). — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena. 1 za
nima Klima kapetane, judi kažu da je Klima
šala, 0.V je Klima listom Bosni glava (na sva tri
mjesta Klimma). Pjev. cm. 101*.

KLIMALICA, /. postaje od klimati, uprav od
part. praet. act. nastavkom ica. — U naše vrijeme.

a. u Vukovu rječniku: kad u mjesecu Juliju
koiii klimaju glavom te se brane od muha kojo
im u nos navadu ju.

b. za žensko znači, uto i za muško ,klimalo'.
u Lici. J. Bogdanović.

KLIMALO, m. ša|iv nadimak za onog koji
vavije nekud klima, ili kad ide klima i glavom
i rukama i nogama. — U naše vrijeme u Lici.
J. Bogdanović.

KLIMAN, m. ime muško. — isporedi Klimenat.
— U spomeniku xiii vijeka. Kliman Nedal. Zak.
vinod. 55.

KLIMANE, n. djelo kojijem se klima. — Sta-
riji je oblik klimanje. — Između rječnika u Mi-
kajinu (klimanje), u Belinu (klimanie ,accenna-
mento col capo* ,capitis nutus* 13"; ,tracollo,
l'atto del tracoUare* ,capiti3 dejectio' 738b; kli-
manjem štogod potvrditi ,accennare di si^ ,annuo*
13t»), u Vukovu. Jedovito klimai\e glave. A.
Kalić 341.

KLIMATI, klimam, impf. nag inati, preginatij
klaiiati, n. p. glavom, samo kao neprelazni glagol;
ono što se nagim stoji u instrumentalu. — ispo-
redi kimati, od kojega glagola jamačno i postaje
tijem što se (kako i zašto?) umeće 1. — Akcenat
se ne mijena (aor. 2 t 3 sing. klima). — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Alikafinu (klimati,
kimati glavom ,annuo')> u Belinu (,accennare col
capo' ,capitis nutu significare' 13**; ,tracollare,
lasciare andare il capo per souno o simile acci-
deuto' ,caput demittere' 738^; klimati glavom
,dormicchiare, sonnacchiare' ,dormito' 278^), u
Bjelostjenčevu : klinam (jamačno štamparskom
griješkom mj. klimam; stoji prije riječi klin), v.
kimam; u Voltigijinu (,sonnacchiare, traccollare,
dormicchiare ; accennare' ,schlummern; winken*),
u Stulićevu (v. kimati), u Vukovu: ,wackeln (z. h.
mit dem kopfe/ ,nuto*.

1. aktivno.

a. noj češće s instr. glavom.

a) glava se pokloni jedan ili t^iše puta ka<t
neki znak kojijem se jar(aJH misli, tako n. p.:
tm) kao znak (utine ili prijetite (po svetom pismu).
A iiiimohodoći kunihu ga klimajući glavami svo-
jimi. M. Alberti 463. matth. 27, 39. — ^fh) kao
znak da se na što pristaje (kad se jedan put
glača prigne). — vidi u Mika{iHU rječniku, i pod
2, a). Da što ću rijet o iiokijem koji tu dohode
po dogovoru za vidjet se, javit se, pozdravit se
klimajući glavom, namigivajući okom, bijeg da-
vajući ustima i rukama? A. Kalić 224. Ti na
sve to klimaš glavom, posmjehivaš so, a pak
ciuis kako je tebi drago. 367. — Cf:) kad se hore
pokazati da se još veće misli o čemu nego se go-
vori, osobito kad je što neugodno. Klima glavom,
i kO da s tezijein hoće vele i vele izgovorit, na-
pomeiiiva : ,Smrt naj poslije svijeh nas čeka . . .*
B. Zuzeri 212. Liječnici izvan stana od nemoo-
nika klimaju glavom i šapću se s rodjacima da
i^e nemoćnik vele gori. 249. — Ud) od žalosti.
On& glavom klima, i noj, jerbo meku na plač

narav ima, suze- virom teku. A. Kanižlić, rož.
24. Uzdahnu vši klima glavom. 112.

b) klimanu se glave ne daje nikakvo osobito
značene. €Uf) to biva kad če\ade sjedi i ne lezi,
a drijemfe mu se (vidi u Belinu tjedniku). Sve
klima gktvom, da ne pade, kao da mu se driiua.
A. Kanižlić, rož. 38. — bb) o cefadetu uopće.
Vavije klima glavom svedno ka^ i paripče u vr-
Šaju. u Lici. J. Bogdanović.

c) 0 životitH. (Sova) sad očima kreće, sada
glavom klima. A. Kanižlić, rož. 7. Kokoš kad-
kad svoju bolest ima, il^ vrat skrene ili glavom
klima. J. S. Rejković 279.

II. u instrumentcUu nije glava nego što drugo.
Tikva mu je puna dima, sobom kreće, rukom klirua.
J. Kavanin 53b. Ko što ima, onim i klima. Nar.
posl. vuk. 159.

I*, bez instrumentala.

a) u jednom primjeru xviii vijeka znači kla-
mitati, (ufati se. Još zub jedan ili drugi toj u
glavi klima kugi. V. Đošen 129*.

b) vidi a, b) aa). (KcUuđer) mnoge noći vm
i klima nad postelom bonika. S. ^ubiša, prip.
253. — Može biti aa amo pripada i ovaj primjer:
Nema zaspat, svijeću prižgava, duša klima s nosua
utrnuta. Osvetu. 4, 68.

f) hoditi kud kamo, tumarati (ali kao da sf
kod toga misli : mašući glavom). — U naše vrijtmr
u Lici. ,Kamo ti vavije klimaš?' ,yavije nekud
klima svedno ka^ vrtoglavi ,yavije klimam bla^^u
i bos i go i gladan'. J. Bogdanović.

'i, sa se.

a. pasivno, bez subjekta (radi zfiačena vidi 1,
a, a) bb)). U sudu se glavom ne klima nego go-
vori. Pravdonoša. 1852. 10.

b. refleksivno. — u jedinom primjeru znači što
i aktivni glagol pod 1, b, c). Zubi se klimaju,
a ruke suše. Đ. Bapić 186.

KLIMA VICA, /. klimane, drijetnane (kad sr
klima glavom, vidi klimati, 1, b, c)). — U no^f
vrijeme. Mene spopala klimavica i drijemež. S.
]^ubiša, prič. 23.

KLImAVNICE, /. pl. naprave (kao neke to-
razije) u kojima stoji kamene, te težinom svojotu
preteže i podiže mehove, što u peć duhaju, te so
zagreva i topi železo. u Mrkoj Pojani. M. Đu-
rović.

KLIME, Klimeta, m. hgp. Klimenat. — U Du-
brovniku XIV i XV vijeka, a između rječnika n
Daničićevu (Klimo, Klimete i Klimeta ,Clemeus*'.
Klime Gučetićb, Mon. serb. 215. (1390). Klime
(Jočetićb. 240. (1399). Klime Bastićb. 287. (1410 .
Klime Bodačićb. 295. (1420). — Potvrđeni >m,
osim nominativa, samo oblici Klimeta za gen. i

\ acc, Klimetemh i Klimetomb za instr. Vlastele
i bratbju svoju Pavla MartinuSovića i Klimeta

j CfočetiĆA. Mon. serb. 104. (1333). Zapovediju ^^o-

' spodina kneza Klimeta Budačića. Spom. sr. 1. 1(>5.

; 1, 106. (1411). Klimotemi, Podačić^mt. Mon.
sorb. 287. (1419). Klimetomb Budačićomb. 3-17.

I (1427).

' 1. KLIMEN, m. samo na dva mjesta u jednoga
! pisca XVIII vijeka, te .se ne može znati stoje, zar
^ je od grč. xXC^aa. nizbrdica? — riječ je nepouz-
dana, jer je kniga vrlo zlo naštampana. Tu sjc-
I deći vrh klimeni . . . vidim pasti krotka stada.
i J. Kavanin 80». Na klimenu grada tvoga ima'u
' pobit turski vucL 327».

2. KLIMEN, wi. u Vukovu rječniku : u ovoj
' zagonoci: Klimen visi, peiida zja, klimen pendu
I kurde|a (odgonetfaj : zvono, vidi i Nar. zas.
nov. 58).

Digitized by

Google

3. KLIMEN

75

1. KLIN, b, c).

3. KLIMEN, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji varaždinskoj. Razdijo). 105.

KLIMENAT, Klimenta, m. Clemens, ime muško.

— isporedi Klemens. i- stoji po grč. Klri,urjg.

— XIV i XVI vijeka, a između rječnika u Dani-
čićevu (Kliinenfatb ,Clemens*). — Potvrđen je samo
dat. Klimentevi: Da sauib dalb Klimentevi Dor-
žiću. Spom. sr. 2, 23. (1354—1362), te Daničić
misli da je samo pogrješka mjesto ,KLiiuetevi^

— Kao nom. potvrđen je sam oblik Kliment (bez
a). Š. Kožičić 5». 23l>. Š. Buđinić, sum. 67*.

KLtMENĆANIN, m. vidi Klimenta. - Mno-
žina: Klimenćani. — U jednoga pisca našega
vremena. I liihovi čuli plemenici, Klimenćani a
i Mirdićani. Osvetn. 3, 94.

KLIMENT, vidi Klimenat.

1. KLIMENTA, /. ime seocu u Bosni blizu
Kozluka u okrugu travničkom. Schem. bosn.
1864. 45.

2. KLIMENTA, m. čovjek iz nekoga arbanaš-
koga plemena (pl. : Klimente, Klimenata). — ispo-
redi Klimenćanin, Klimentanin. — Nalazi se
možebiti od xvn vijeka, a između rječnika u Vu-
kirvu : ,der Clementiner (albanesische ansiedler in
Sirmien)* ,Clementinus*, cf. Cimirota. — Vfc leto
7157 (1649) bistb nužda velija monastiru otb pro-
klotijehb Klimenata. Starine. 10, 266. U to doba
došle i Klimente. Pjev. crn. 74^. Pošjimo je
tamo u Klimente. 74l>.

KLImENTANIN, m. vidi 2. Klimenta. — isi)o-
redi Klimenćanin. — Množina: KlimOntani. —
U rukopisu xviii vijeka. Togda (17.'38) Klimen-
tani mnogi pridoše u Sremb. Glasnik. 20, 15.

KLIMENTAŠICA, /. žensko čefade iz arba-
naškoga plemena Klimenata. — U Vukovu rječ-
niku: ,die Clementinerin* ,Clementina*.

KLIMENTO, m. vidi Klimenat. — U spame-
niku XIII vijeka, i otale u Daničićevu rječniku
(Klimenbto ,Cleraens'). Klimenbto Merbnuhb.
Mon. serb. 40. (1253).

KLIMNIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Štipan
Klimnić. Mon. croat. 106. (1470).

KLIMNO, n. ime mjestu u Hrvatskoj. — xvi
vijeka. Sudac Ivan is Klimna. Mon. croat. 237.
(1535).

KLIMNUTI, kllmnem, pf. zaklimati (jedan
put), kao perfektivni glagol prema klimati. — U
naše vrijetne. Naj posle sleže ramenima, otrese
rukama, klimnu glavom, pa sede. M. Đ. Mili-
ćević, medudnev. 70.

KLiMO, m. hyp. Klimenat. — isporedi Klime.
— Akc. se mijena u voc. Klimo. — U naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

KLIMOJE, m. hgp. Klimenat. — U Dubrov-
niku XIV i XV vijeka. — Između rječnika u Da-
ničićevu (gledaj Klime). Klimoje Bodačićb. Mon.
serb. 241. (1399). 259. (1405). Klimoje Budačićb.
262. (1405). Spom. sr. 1, 101. (1411). Klimoja
Budačića. 1, 134. (1416). Klimoje Eastić. Mon.
serb. 347. (1427). Klimoje Goćetićb. Mon. serb.
402. (1439).

KLIMOJEV, adj. koji pripada Klimoju. —
Između rječnika u Daničićevu (Klimojovb ,Cle-
mentis*). S vojom Klimojevomb. Spom. sr. 1, 6.
(1396).

KLIMPaO, m. vidi kod babli, 2, a).

KLIMPESTA, /. vidi kod klinkov.

KLImPETA, /. vidi kod klimpov.

KLIMPOV, adj. u narodnoj zagoneci mmga
vremena. — isporedi klinkov. Baslo drvo klim-

povo, na klimpovu klimpeta, na klimpeti nevjesta.
odgonetlaj : smokva, (lišće i rod). Nar. zag. nov.
211.

1. KLIN, m. cuneus, clavus, hernia. — Eiječ
je praslavenska, isporedi stslov. klin-h, rus. K.iiiH'b,
češ. klin, po\. klin (u ova dva jezika s prvijem
i trećijem znače nem), pa i lit. klynas (sa zna-
če nem pod b, a) i pod g). — Između rječnika u
Vrančićevu (,cuneus*), u Mikafinu (klin, k|in, za-
glavak ,cuneus*), u Belinu (,cogno, conio, stro-
mento da spaccar legna o simili' ,cuneus' 198l>;
,cugno' ,cuneus* 240l> ; ,zeppa, conio* ,cuneus*
783l>), u Bjelostjenčevu (klin, čivija ,clavu8 lig-
neus, paxillus, quo duo 1. plura ligna connec-
tuntur*. 2. klin na kojem se čiga obraća ,axi-
culus*. 3. klin k kojemu se vesla privežuju ,8cal-
mus*), u Jambrešićevu (,clavus'), u Voltigijinu
(»zeppa, cogno di legno' ,holzkeil*), u Stulićevu
(,cuneus*), u Vukovu : 1. ,der nagel' .clavus*. klina
ima i gvozdenijeh i drvenijeh. 2. u predne oso-
vine koji kroz srčanicu udara ,der reibnagol*. 3.
,der keil' ,cuneus*. ovijem se klinima cijepaju
drva ili prošće. 4. klin u kosu)e ,dor einsatz boi
den nahterinen* ,cuneus indusii*. 5. klini ,der
hodenbruch (bei den kindern)' ,oscheocele*.

a. cuneus, oruđe (što se n. p. upotrebfava za
cijepane drva) od drva ili od gvožđa što je s jedne
strane plosno, pa se od ne sve sužuje na dvije
strane tako da se ove sastaju kao u oštrice. Vi-
devb drevod«'^|u drcvo cepesta dvcma klinoma.
Stefanit. star. 2, 267. Tad nici zelene grane mu
slamaju, nici nakićene kito podiraju, jedni nado-
daju udorac udorcu, drugi pristavjaju uz kline
probojcu. I. T. Mrnavić, osm. 167. Tvrda je
stijena, nu su jači klini. (D). Što ne učini sje-
kira, učiniće klin. (Z). Poslov. danič. U zem|u
zabijati (križ) i klinim ga utvrđivat. S. Rosa
192^. Vratnice su iznutra tvrdili mandalima i
kliniina. S. ^ubiša, prip. 240. Klin, mech. inath.
lat. ,cuneus' ,keir crc/'/Jr, frc. ,coin*, egl. ,wedge*,
tal. jcuneo, bietta, conio*; tijesak na klin ,keil-
presse*, tal. ,torchio a conio*; izbiti klinove ,aus-
keilen*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — Često
u ovakovijem poslovicama (isporedi tieni. : ,ein
keil troibt den andern*), ali može biti da se u
kojem primjeru misli na znaČene kod c prema
tal. chiodo caccia chiodo. Klin klina izbija. M.
Držić 275. Klin klinom izbiti. Đ. . Baraković,
vil. 272. Drivodelac z jednim klinom zna i drugi
klin izbiti. F. Glavinić, cvit. 84t>. Klin klin iz-
bija, a sjekira oba. Nar. posl. vuk. 134. Klin
se klinom tera. Pravdonoša. 1852. 17. — Meta-
forički. Nego tolike kline koji će mu zlosrdno
opako srce cijepati. Đ. Bašić 282. ,Udrio mije
klin u srce* (isporedi kod 1. klinac, a), u naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

b. u prenesenom smislu, štogod što je slično
klinu u značenu pod a.

a) trokutan komad tkana što se ušije gdje u
odijelu da bude na onom mjestu šire, n. p. na
košufi ispod pazuha, isporedi latica (vidi u Vu-
kovu rječniku). — U Šulekovu rječniku: zwickel.
— Može biti da amo pripada i ovaj primjer (u
zagoneci): Imadoh soku Jelaču, skrojih joj od
rosa bjelaču, a na liu stoje tri klina, još veli da
joj je kratka. odgonet(aj: runo. Nar. zag. nov.
196.

b) u Srijemu komad zomje koji je stisnut iz-
među dru(?ih niva, uvratina i druma, pa je nalik
na klin. P. Marković. — Amit vafa da pripada
i ovaj primjer: Dok s druge strano, gle, Bosna
je klin u Hrvatsku. M. Pavlinović, razg. 50.

i:) da bi nepokretno vrša stajala proti vodi,
vežu za i^u kamena, to kamene zovu u Vraniću

Digitized by

Google

1. KLIN, b, c).

76

KLINAST

,klin*. L. Zore, rib. ark. 10, 368. vaja da je po
tome što se zabada pravi klin u zemfu uz kakav
kolac da bude dobro učvršćen u zemfi (isporedi
kod a primjer S. Bose).

i\ clavus, vidi 1. klinac, b, ali je šire znacene
nego u klinac, jer klin može biti i od droa i tad
obično nema glavice. — Ovo značene vala da se
nalazi samo u našemu jeziku (i u novoslovenskom?
u Pleleršnikovu ga rječniku nema); ali i u češ-
kome klin može značiti drvenu čiviju. On ki
dobro veže i mudro zapre klin, ta dobro odveže
i mudro odpre klin. Đ. Baraković, vil. 157.
Komu probode Jaela glavu krupnijem klinom.
M. Eadnić 268«. Klište i klini usjaiii. L Grlici ć
128. Ne promini još ni klina (da popravi kuču).
V. Dočen 204^. Jer ne znaju klina zaoštriti. M.

A. Rejković, sat. I6b. Dobiti će sanduk od ra-
stovih dasaka s drvenimi klini. sabr. 67. Pa
poteže klince iz nedara, udara ih pod noktove
kadi, dok joj pola klina udario. Nar. pjes. vuk.
3, 362. Pouzdan kao vrbov klin. Nar. posl. vuk.
257. Na nekolika mjesta probijeno (pismo) i uda-
reni klini, te prikovana ploča za koricu. Vuk,
dan. 1, 13. Rukama iskoleće kline iz žovica. S.
J^ubiša, prip. 197. Klin ,clavus*. u Istri. D. Ne-
mani ć, čak. kroat. stud. 10. Klin, arch. techn.
jpflock (holz. nagel)', tal. ,cavicchia, caviglio', frc.
,clieville de bois, goujon*, egl. ,peg, phig, treenail*.

B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — Zabija se i u
zid, da se što može objesiti. Novo sito o klinu
visi. Nar. posl. vuk. 226. Još nam reci, sto V
se moja s klina ćorda kreće. Osvetn. 1, 64. —
Metaforički. A sad mi trnov klin u srcu ostavi.
M. Vetranić 2, 316. Koji mi klin žabi u srce i
dušu. 2, 347.

il. u predne osovine klinac što udara kroz srca-
niču. — u Vukovu rječniku.

e. scalmus, drvetia čivija kojoj se privezuje
veslo kod veslana. — isporedi palac, škaram. —
U Bjelostjenčevu rječniku.

f. os u vitla. — U Bjelostjenčevu rječniku.

K' kila, u maloga djeteta. — češće u množini
klini i klinovi. — vidi u Vukovu rječniku. Mnoga
djeca imaju kline, pa u gdjekojijeh prođu, a u
gdjekoiijeh ostanu i poslije budu kilavi. Vuk,
rjoćn. kod klin. Kad detetu (muškom) oteku mes-
nice kaže se da su mu klinovi. M. Đ. Milićević,
živ. srb.« 197.

2. KLIN, m. mjesno ime.

a. vidi Knin. — Samo u dvije narodne pjesme
jLvin vijeka. Sangak hercegovački, čestiti Alaj
bog Cengić, kaure je razbio pod tvrdijem Klinom
gradom. Nar. pjes. bog. 162. Sangak ercogovski
Alaj beg Čongića kad kaure bjoše pridobio a pod
Klinom gradom bijelijem. 166.

b. selo u Boci kotorskoj. Šem. bokokot. 1882. 19.
KLINA, /. ime seocu u Hercegovini. Statist.

basn. 121.

1. KLINAC, klinca, m. dem. 1. klin. — Akc.
kaki je u gen. sing. iaki je u ostalijem padežima,
osim nom. i acc. sing., i gen. pl. klinaca. — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov. klinbcb, rus. ic^h-
iiei^T,, češ. klinec, pol. kliniec. — Između rječ-
nika u Mikafinu (kod čavao^, u Belinu (,zeppetta'
jcuuoolus* 783l>), u Voltigijinu (,zeppetta, chio-
dctto di legno' ,kleiner holzkeil'), u Stulićevu
(,cuueolus*), u Vukovu (,der nagel' ,clavu3*, cf.
čavao).

u. uojK'e (vidi 1. klinac, a). — U Bjelostjen-
čevu, Voltigijinu, Stulićevu rječniku. — / ovaj
primjer (u kojemu stoji u metaforičkom smislti)
jamačno amo pripada, jer u Dubrovniku klin i
klinac ne znači isto što Čavao : Kunem ti se,

sestro, udrio mi je klinac u srce. M. Vodopić,
tužn. jel. dubrovn. 1868. 180.

b. clavus, kao maiha ili veća paličica (obično
gvozdena, rijetko drvena) Što je na jednom kraju
zašijena, a na drugom je plosnata i Široka, te se
zabija u što tukuč% po širokom kraju (glavici).
— isporedi 1. klin, c, čavao, ekser. — Noj češće
se upotrebfava u ovom smislu. Imati će sobom
obiližja muke svoje, to jest bič, klince, sulicu,
krunu i križ. M. Divković, bes. 29b. Evo utliuo
od klinac kojijemi sam bio pribjen na križtu 36*^.
Prižestocijemi klinci pribiše. nauk. 233h. Oni
ekser aliti klinac. S. Margitić, fal. 169. Viđaše
nemile klince gvozdene. F. Lastrić, test. 153^.
Kao da su ga klinci ranili i sulica, test. ad. 63«.
Uzme čovik jedan klinac gvozden te zatuče ni-
koliko u rastovinu. ned. 121. Koji ga muča'u,
klinci prikiva'u brez milosti. 299. Kolo klinci i
britvama oružano, svet. 51^. Gledao je priteško
križa drvo, gvozdene klince. A. Kanižlić, uzr. 97.
Načiniće mu Škriiiar lis od orahovih dasaka i
obšiti ga crnom kadifom sa žutima klinci. M.

A. Rejković, sabr. 67. Zavrg'o se drenovom ba-
tinom, u batini hijada klinaca. Nar. pjes. vuk.
3, 151. Ostala mi sa kona eskija, no koliko u
lioj malo gvožđa, mom bi kulu sve četiri bile i
dvadeset i četiri klinca. 3, 336. Već uzmite
dvadeset klinaca, udrite ih pod noktove Kadu.
3, 359. Pa poteže klince iz nedara, udara ih pod
noktove kadi. 3, 362. Sitnijem ga klincima pot-
kujto. 4, 299. Sjaha s kona, noge mu podiže,
ni klinac mu nije poletio. Pjev. crn. 275^. Kono
kolima klinci pod pločama. Nar. pjes. juk. 286.
Dok se klinac ispeče, (kaže se u šali kad koji
što ne može da čeka). Nar. posl. vuk. 66. Jedan
u klinac, drugi u ploču (udara. Kad jedan go-
vori jedno a drugi sa svim drugo). 111. Ko žali
klinac, izgubi potkovu. 138. Badnik u tvornici
gvozdenih klinaca. M. Pavlinović, rad. 76. Nije
vrijedno da iglu oli klinac skuje. 149. Klinac,
tech. vulg. ekser, čavao ,nagel*, frc. ,clouS egl.
,nair, tal. ,chiodo, aguto^; (drveni klinac), tal.
,cavicchia, caviglia*; klinci (pl.), tal. ,chiodagione,
chioderia^ B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz. —
Metaforički. Mi ćemo s klinci od proklinaua
križu ga prikivati. ¥. Lastrić, test. 116». Koji
su sina Božijega klincima opačina svojih opet
na liega prikivali, ned. 6.

e. po sličnosti prema b, kaže se u prenesenom
smislu o nekoj mirodiji (karanfiću, isporedi 1.
klinčić, b). Klinci ili garofani (,gewiirznelken')
spadaju među fine mirodije. Zbornik zak. 1853.
990. i 0 cvijetu (karanfilu) koji kao ona miriše.
Klinac, Dianthus caryophyllus L. (Marinković).

B. Šulek, im. 146.

d. vidi 1. klinac, g. Klinci, počeci prijedora.
M. Pavlinović.

2. KLINAC, Klinca, m. ime muško. — U spo-
meniku XIV vijeka (sa starijem oblikom Kliubcb).
Bratb mu popb Klinbcb. Deč. hris. 25. 94.

3. KLINAC, Klinca, m. ime selu u Hrvatskoj
u županiji zagrebačkoj. KazdijeJ. 79.

KLINAEICA, /. čiviluk, u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijević. — isporedi klinčanica.

KLInAST, adj. koji je sličan klinu. — Nači-
neno u naše vrijeme. Obret klinastih slova. M.
Pavlinović, rad. 44. Klinast, math. lat. ,cune-
atus' ,keilfbrmig*, tal. »cuneiforme* ; klinast isjek
krugje i. okruga ,keilformiger kugelausschnitt' ;
klinasta kost, zool. lat. ,os sphenoideum' ,keil-
bein^ tal. ,sfenoido'; klinasto pismo ,keilschrift*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. Klinasta krunica
(u botanici). J. Pančić, ilor. biog.* 438.

Digitized by

>^uogIe

KLINCATI 77

KLINOATI, kltnc&m, impf. vidi 2. klecati. —
U na^e vrijeme na Rijeci. Maleno zvono klinca.
F. Pilepić. Kltncat veli se, kad se zvonom tako
zvoni, da bat udara samo u jednu stranu. Mil-
6«tić.

KLINCI, Kltn&cH, m. pl. mjerno ime,

M. seoce u Hercegovini. Statist, bosn. 111.

b. u Srbiji, a) selo u okrugu vajevskom. K.
Jovanović 100. — f») mjesto u kotaru biogradskom.
Vinograd u Klincima. Sr. nov. 1870. 318.

I*, selo u Dalmaciji u kotaru kotorskom. Repert.
dalm. 1872. 41.

KLInCOV, m. muški djetić što je istom od-
rastao i velika je stasa. — Kaže se u šali. — U
naše vrijeme u Lici. ,Veliki je on već klincov,
moga' bi sto goveda čuvati^ J. Bogdanović.

KLtNČAC, klinčdca, dem. 1. klinac.

M. kao dem. 1. klin, a. — U Stulićevu rječniku :
jcuneolus*.

b. karanfić i karanfil, vidi 1. klinac, b. — Iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (kajkavski klinČec,
garofalić, karamfil koji se v jestvine mede ,ca-
riophyllum, garyophillum, garjophillon*. 2. klin-
Čec, dobro znan cvet ,caryophillud'), u Jambre-
šićevu (klinčec ,cariophylum*), u Stulićevu (klinČec,
V. garofalić iz Bjelostjenčeva). Oj Marica, klincac
gusti ! Jačke. 4. Klinčac, Đianthus caryophyUus
L. (Brlaković). B. Šulek, im. 486.

KLINČALO, n. sprava za građene klinaca. —
NaHneno u naše vrijeme. Klinčalo, mech. ,nagel-
maschine^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

1. KLInČAN, a4j. postaje od 1. klinac.

tt. pun klinaca, u kojemu je zabijeno mnogo
klinaca. — U naše vrijeme. I odvuče klinčanu
batinu. Nar. pjes. juk. 146. Tale vuče klinčanu
batinu. Nar. pjes. horm. 2, 53.

b. koji je sličan klincu (o slovima). — U pi-
saca našega vremena (vidi i klinast, klinovit).
Sastav|ena iz samih sitnih klina ili strjelica rad
šta se zove klinčano ili stre]aČko pismo (,keil-
schrift'). B. Šulek, graf. umjet. 58.

2. KLINČAN, adj. vidi klečan. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. ' Razgledajući ćilime klin-
čane i zlatnimi širiti nakićene. F. Lastrić, test.
352*.

SKLINČANICA, /. vidi klinarica. — Načineno
u naše vrijeme. Klinčanica, tech. ,(kleider-)rochen*,
tal. ,rastrelliere*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.
KLINĆAnIK, klinčanika, m. u Vukova rječ-
niku: t. j. kud (klincima) potkovani koiii idu
,dor weg fiir beschlagene pferde* ,via equorum
oalceatorum* s primjerom: Hajde upravo klinča-
nikom.

KLINČAR, kliiičAra, m. čovjek koji se bavi
klincima. — Načineno u naše vrijedne.

a. čovjek (kovač) što po svom zanatu Čini (kuje)
klince. Klinčar, tech. ,nagler, nagelschmied', tal.
,chiodaiuolo', frc. ,cloutier*, egl. ,nailsmith, nailer*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

b. čovjek što prodaje klince. — U Šulekovu
rječniku : ,nagelkramer^

KLInČARA, /. kovačnica gdje se kuju klinci.
— Nači/ieno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku : ,nagelschniiede'.

KLINČARUA, /. posao, radna, zanat onoga
što kuje klince. — Načineno u naše vrijeme. —
U Šulekovu rječniku: ,nagelschmiedhandwerk'.

KLInČARNICA, /. prodavane klinaca (uprav
mjesto gdje se prodaju klinci). — Načineno u
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,nagel-
kram^

KLINDRAC

KLtNČARSKi, adj. koji pripada klinčarima.
Pločarska i klinćarska radiia. Sr. nov. 1879.
1170.

KLINČAST, adj. koji je nalik na klinac. —
Načineno u naše vrijeme. Klinčast, bot. lat. ,ca-
ryophyllaceiis* ,nelkenformig*; lat. ,claviformis*
,nagelformig*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. —
Klinčasti kAižak, u Šulekovu rječniku: ,nagol-
schwamm* (,Agaricus clavatus*).

KLINČA SELA, n. pl. itne selu u Hrvatskoj
u županiji zagrebačkoj. Razdije). 70.

KLINČ A V, adj. koji ima klince. M. Pavlinović.

KLINČE N AK, m. oruđe za građene klinaca.
— Načineno u naše vrijeme. Klinče liak, tech.
,nageldocke', frc. ,cloutiere, clouviere*, egl. ,nail-
moulde*, tal. »chiodaja, chiodara'. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

KLINČEl^E, n. djelo kojijem se klinČi. — U
Vukovu rječniku.

KLiNČICA, vidi kod zveckac. — Između rječ-
nika u Vukovu: cf. pipavica.

1. KLINČIĆ, m. dem. 1. klinac. — Akcenat je
zabifežen po Vukovu rječniku, a mislim da se
kaže i klinčić. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Stulićevu (v. klinčac) i u Vukovu (dim.
V. klinac). — Može imati osobita značena:

II. mali klinac s povećom glavicom kao n. p. što
se zabija u poplat (đon) na crevfi ili što se nim
pribija tkane na stolac. — isporedi brukvica.
Klinčić, mech. (brukvica) ,der stift', tal. ,chio-
detto*, frc. ,chevilletteS egl. ,iron pin'; klinčići,
tech. ,zwecke', frc. ,pointe', egl. ,tack*. B: Šulek,
rječn. znanstv. naz.

b. vidi karanfić, isporedi klinčac, b. Klinčići
indijanski, Klinčići mirisavi, Eugenia caryophyl-
lata Thunb. (Ilija Sabjar). B. Šulek, im. 146.
Klinčić, bot. lat. ,caryophyllus* ,nelkeS tal. ,chiovo
di garofano'. cf. Gvozdika. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

c. vidi 1. klin, g. — U naše vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

2. KLINČIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka.
Petar Klinčić. Mon. croat. 90. (1460). Ivana
Klinčića. 125. (1486). Petar Klinčić. Rat. 40.

1. KLInČINA, /. augm. 1. klinac. ,Udari ne-
kolike klinčine u ta brvna, pa se onda može tu
šta od uspreme objesiti', u Lici. J. Bogdanović.

2. KLInČINA, m. vidi klincov. — U naše
vrijeme u Lici. ,Veliki je on već klinčina, moga*
bi svašta oko kuće prigledati^ J. Bogdanović.

KLINČITI, klinČim, impf. stajati bez posla sve
na istom mjestu (možehiti kao klinac?), — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kirnči). — U Vu-
kovu rječniku: ,miissig da stelien* .otiosus sto',
cf. opstrzati se.

KLlN-čČRBA,/. načinena riječ od klin i čorba
u šafivoj pripovijesti u kojoj se kaže kako je
soldat u babe što mu nije htjela ništa dati da
jede, traživši isprva samo gvozdeni klin i vode
kao da će od ovoga načiniti klin-čorbu, izmamio
malo po malo što mu je trebalo te skuhao puru
(kaČamak) s jajem i s masti. — vidi Vuk, rječn.
kod klinčorba i Nar. posl. vuk. 134.

KLINDA, /. u narodnoj zagoneci našega vre-
mena. U pendi stoji klinda; u pendi stoji klinda
i furda; bo(e klinda nego ja. odgonetfa^: stupa.
Nar. zag. novak. 216.

KLINDO, n.CO ** narodnoj zagoneci našega
vremena, vidi kod burgijati, a).

KLINDRAC, kao đip! skok!, kad se kotne kaže
da skoči. — isporedi klindrcnuti. ^j. Stojanović.

Digitized by

Google

KLINDRCNUTI

78

KLIP AK

KLINDRCNUTI, klindfcnem, pf. đipiti, sko-
čiti. Iji. Stojanović.

KLINGA, /. hcm. klinge, gvožđe u noža, u
sabfe itd. — U Bjelostjenčevu rječniku: ,forrum
gladii, cultri sine techa et manubrio'; u Volti-
gijinu: ,lama* ,klinge'; u StuUćevu: ,Giisis vol
cultri forrum* iz Habdelićeva.

KLINIC, m. dem. 1. klin. — U Belinu rječ-
niku: ,zeppetta' ,cunGolus* 783^.

KLINIKA, /. onaj dio liječničke nauke Ho se
uči vježbajući se pri samoj bolesničkoj postefi, i
samo mjesto gdje to biva. — Načimno u tuise
vrijeme po novijim jezicima, isporedi tal. clinica,
franc. clinique, nem. klinik (prema grč. xXiviy.i]^
lat. clinice). — U Šulekovu rječniku: , klinik*.

KLININA, /. augm. 1. klin. — Akc. se mijena
u gen. pl. klTmn&. — Samo u StuUćevu rječniku :
,magnus cuneus*.

KLINITI, klinim, impf. nakričivati. — Vafa
da je postalo od kleti, te bi pravo značene bilo
zakliiiati. — U nuse vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (koga, vide nakričivati s dodatkom da
se govori u Srijemu). ,Vavijek ga klinim, pa
svedno'. ,Klinio sam ga i klinio, pa 'e sve sveđno,
pa sam ga sad vragu prepustio', u Lici. J. Bog-
danovič.

KLINKA, /. Trigon bruco, neka riba. G. Ko-
lombatović, pesci. 26.

KLInKOV, adj. u Vukovu rječniku: u ovoj
zagoneci : Raslo drvo klinkovo, na klinkovo klun-
kovo, na klunkovo klimpesta. vidi klimpov. —
U Vukoim rječniku ima i klimpesta: u zagoneci,
cf. klinkov.

KLINOVAT, adj. nalik na klin. — isporedi
klinovit. — Samo u StuUćevu rječniku: ,fatto a
forma di conio' ,cuneatus'.

KLINOVIT, adj. postaje od 1. klin.

II. 0 djetetu kojemu su Mini. — U Vukovu
rječniku: n. p. djeca koja imaju kline ,hoden-
briichig* ,herniosus'. po gdjekojijem mjestima u
Bosni sakriju se brusovi na badni dan, da ne bi
djeca bivala klinovita.

b. nalik na klin. — isporedi klinast. — Na-
čimno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
klinovito pismo ,keilschrift'.

KLINOVO, n. itne mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Niva na Klinovu. Sr. nov. 18(>8. 93.

KLINUTI, klinom, pf. vidi klimnuti. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Da meju to glavu
klinom, čim sutrašni dan osvane. .1. KavaAin

1. KLINATI, klijam, impf. na jednom mjestu
XVIII vijeka samo praes. 3 sing. kliiia: zakline?
zaklana? klana? Tijelo ostalo Silveriovo, No-
rezine mjesto kliAa, Lošin Mali Romulovo, Veli
stegno svet-Beniiia (naštampano kligna i Benigna).
J. KavaAin 332*. — nepouzdano.

2. KLIlirATI, kliAem, impf. zaklitlati. — Samo
na jednom mjestu u pisca xviii vijeka u kojega
ima i 1. klii^ati. Stigijem te valom klinem da
mi bistro odgovoriš. J. Kavanin 394b.

KLInENE, n. djelo kojijem se klini. ,Obadira
on tvoje klinene!* J. Bogdanović.

KLIP, klipa, m. kao mala batina, kratka a po-
debfa. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
li jem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc. klipe,
klipi (klipovi). — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Vukovu: 1. ,die maisahre* »spica zoae*
s primjerima: Daj mi jodnu vroću klipova. Pro-
dao kukuruze u klipovima, cf. klas. 2. (u Dal-

maciji) komad drveta kao pustimica 8 primjerom :
Udri ga klipom.

a. mala drvena batina što se baca (n. p. u
voćku da se strese i padne voće). Oko Ae se
(voćke) dica deru ne moguć ju da oboru ; a kada
se poizmučo, ^6 se site i nauče da klipove što-
kud beru, dok ju trunoć svu odoru. V. DoSen
19a. Mani va}a da klip }ubi. 19b. Holom zube
da pogladi ili klipom il' sikirom. 19K Sva su
brvna kućna trula, i mnoga se već prosula; da
klip baci tko iz vaua no odskoči od brvana, da
unutra no uskoči. 205*. I dica ga klipovi ne
klati. J. S. Eejković 86. Drugog klipa oblasta
zašiji. 181. Pak ćes klipom probadati jame. 218.
Da podmetne klip Kimu . . . M. Pavlinović, razg.
95. Klip, Klipak, tech. ,bengel*. B. Šulek, rječn.
znanstv. uaz.

b. komad gvozda, zlata itd. kao mala batina.
Bijašo zakinuo jedan klip zlata. I. J. P. Lučić,
razg. 40. Bace u kotao klip gvožđa ili mazije.
V. Bogišić, zborn. 562. Hi me klipovim zlata za-
livala. M. Pavlinović, razl. spis. 362.

c. iiešto kod uzde u kona. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Zauzda ga nemać-
nijem klipom. Pjev. crn. 226a. 226b. 227b. — Ne
znam, pripada li amo ovaj primjer ili pod a:
Zakletve krive za pokoru zauzdane i klip u ustih
imajuće. A. Kanižlić, kam. 263.

d. vrsta klasa (n. p. u kukuruza, vidi klas, b,
<^) ««>y j^ i« nalik na malu batinu, vidi u Vu-
kovu rječniku. Klip, klipak, bot lat. ,spadix,
clava* ,kolben'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. —
Amo bi pripadao i ovaj primjer : Tri samo klipa
biti će tvoje (Marije Eđicijake) obilno brašno u
pustoši. A. d. Bella, razgov. 196; ali jer je kniga
vrlo zlo naštampana, može biti da treba čitati
hliba, isporedi : Odgovori ona (Marija Eđipkina)
da je iz Solimo kruh donijela: ,Tri mi kruha i
ne više zadušbine udijoliše*. N. Marci 101.

KLIPA, f. vidi klip (pod a). — U naše vrijeme.
,Gledaću da i ja tobi kakvugod klipu pod noge
bacim'. J. Bogdanović. Klipa, klip (komad dr-
veta kao pustimica). u Lici. V. Arsenijević.
, Nemam drva ni klipe, a na čem ću kruh ispeći ?'
u Dobroselu. M. Medić.

KLiPAK, klipka, m. dem. klip. — Od xviii
vijeka (vidi kod c)), a između rječnika u Vukovu :
1. ,ein holzpriigel* ,fustis (minor)* ; tegliti se klipa
(s kim) ,oin spiol* ,lusus*. kad se judi tegle ili
vuku klipka, sjedu dvojica na zemju jedan prema
drugome oduprvši jedan drugoga tabanima u ta-
bane, pa onda uzmu obojica rukama za klipak
koji stoji poprijeko između nih, i vuku svaki na
svoju stranu koji će koga nadvući, t. j. podig-
nuti od zemje. 2. ,fig.* vuku se klipka ,streiten*
»contendoro*. a) uopće, vidi u Vukovu rječniku.
— h) komad drva (kao klip) kojijem se igraju,
i sama igra. vidi u Vukovu rječniku. Klisa ili
klipka igra so kao i kampoša. S. Tokelija, letop.
119, 11. Naj više o praznicima, na sastancima,
i kod kola vuku se klipka parovi između mo-
maka itd. M. Đ. Milićović, živ. srb." 250. —
kaže se dakle vući se ili tegliti se ili potezati
se (vidi c)) s kim klipka. — c) igra kod b) shvaćn
se u metaforičkom smislu sa znaČenem : goniti se,
prepirati se, tjerati se. Vuku so klipka (kad se
ko s kime goni i prepire). Nar. posl. vuk. 40.
Tegliti so klipka (s kim — t. j. ćorati se). 313. —
va(a da amo pripada i ovaj primjer: Muhamed
pod O/akom klipka se poteže s Kusi. J. Rajić,
boj. 23. — il) da bi badaii bio tješ^i u dnu
udara se prvo ,kablo', pa ,cipun*, a kad vodenica
raejo na ustavu zatiskujo se cipun ,klipkom^ u
okrugu biogradskom, ^j. Stojanović.

Digitized by

Google

KLIPAN 79

KLIpAN, m. kaže se kao pogrdna riječ ne-
vjeHUf nespretnu čovjeku (što je kao klip). — U
Vukovu rječniku: vide zavrzan.

KLIPANICA, /. u Vukovu rječniku: Stogođ
kao klip ili klipak.

KLtPAT, adj. (o kukuruzu) na kojemu ima
mnogo ili velikijeh klipa. ,Moji su se kuruzi ove
godine dobro odvrgli i klipati su^ — I u pre-
nesenom smislu, bogat. ,Bog ti dao klipatu djecu*.
,Đome 'o on po vratriju klipat'. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KLIPATI, klipam, impf.(?) klanati (osobito o
ktikuruzu, vidi klip, c). — U Vukovu rječniku:
(u Dalmaciji) n. p. klipali kukuruzi, t. j. osjekli,
istjerali klipovi (ja sam čuo gdje se govori : klipao
sijerak, t. j. klasao) ,sich ahren* ,spicam conci-
pere*.

KLIP A VA C, m. vrst sijerka (Težaški poučate]),
kolbenhirse, Sotaria italica Beauv. B. Šulek,
im. 141).

KLIPETINA, /. augm. klip ili klipa. — U
naše vrijeme u Lici. .Nekakvom klipetinom zvrknu
ga po vr vrče glave'. J. Bogdanović.

1. KLIPICA, /. dem. klipa. ,Dovade mi onu
malu klipicu, da pod nožicu podmetnem'. J. Bog-
danović. ,Hajd'te, djeco, nakupite tresaka i kli-
pica'. u Dobroselu. M. Medić. — U O'^obitom
značehu: mali komadić okrugla drveta sto se
rabi pri ožimaAu kože oko nogu koža. u Hr-
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele.

2. KLIPICA, /. ime sviAi. D. Trstenak.
KLtPiĆ, m. dem. klip.

a. uapče. SviAari uzmu zaoštren klipić (viriz).
Vuk, rječn. kod viriz. ,Mali je to klipić bio,
š čim ga 'e u glavu derno, i od ma ka' i svijeća
pade*. J. Bogdanović.

b. vidi klipak, b) i c). Da je kao sto nije,
vukli bi klipić (svađali bi se i rvali). Nar. posl.
stojan. 58.

e. komadić, naj više se govori o slanini: ,Daj
mi klipić slanine^ M. Pavlinović.

KLIPINO BRDO, n. ime selu u Hrvatskoj u
županiji modr usko -riječkoj. Razdijej. 60.

KLIPITI, kHpim, pf. u Vukovu rječniku: (u
Risnu) vide uzjahati, n. p. klipi mu na vrat.

KLIP^iE, n. colL klip. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka (pisano klipjo). Klipje mlogo u fa-
tovo meće. J. S. Rejković 51.

KLIPTATI, klipćem, itnpf. teško se krilima
vozati. Gavran vavijek klipće; svaka ptica kad
jo umorna klipće. M. Pavlinović.

KLIR, m. vidi kliros / kler. — Od xv vijeka
(u pisaca), Z rečenim klirom i pikom. Mon.
croat. 1G5. (149G).

KLIRIK, m. vidi klerik (isporedi kliros). —
U pisaca xv i xvi vijeka. Klirici i pik vele bi
smućen. Mon. croat. 1(>5. (149G). Život nikih kli-
rikov i fratar. Transit. 4. Učini savkupiti vse
klirike. Mirakuli. 70.

KLIRIKALAN, klirikalna, adj. vidi klerikalan
(isporedi kliros). — U pisaca našega vremena.
Eparhijski školski referenti imaju svoje plate i
mirovine iz klirikalnog školskog fonda. ŽJbornik
zak. 1873. 1.33.

KLIRIS, m. vidi kliros. — U spomeniku xiv
vijeka i otale u Daničičevu rječniku : klirisb ,cle-
rus*: ,Pr^dB crbkovnjmb klirisomb* (,Zak> duš.
pam. šaf. 48). dva puta.

KLIROS, m. vidi kler. — Po grč. xA^(»o«;. —
U spatnenicima pisanijem crh^enijem jezikom, a

2. KLIS, b.

između rjehiika u Daničičevu (klirosb ,clerus*).
Sb vsomb klirosomb. Stefan, siiu. pam. šaf. 16.
Sbbra volikb klirosb svotaago si otbčbstva. Do-
mentijana 333. Na potrebu klirosu crbkovnomu.
Deč. hris. f>3.

1. KLIS, adj. na jednom mjestu xviii vijeka,
značene nije dosta jasno (koji nije cio?). Dilaj
kalam na priliku ri{a, čila s leđa nek mu bude
kora, da se lipo s divjakom zatvora i da jedna
drugoj se pri) ubi, drugačije taj posao se gubi.
na rub neka kolinco naside, klisa kora med ci-
panu ide. J. S. Re|ković 144. — ne znam može
li se shvatiti kao gen. sing. od 1. klis.

2. KLIS, m. kao da je pravo značene: komad
drva (ili kainen) što je s jedne ili s obje strane
zaoštren, ali se upotreblava u osobitijem znače-
nima. — Nepoznata postanu. — U naše vr{jeme,
a između rječnika u Vukovu (1. ,das holzchen
das in dom nach ihra bonannten spiel in die ferne
geschlagen wird*. 2. ,das spiel selbst'. 3. ,eine art
dachschindel (fiir kirchen)' ,scitulae genus*).

a. štapić, čoperak dugačak koji je na jednom
kraju s jodne a na drugom s druge strane za-
oklišen (M. D. Milićević, živ. srb.'' 237) što se
baca u nekoj igri, i sama ta igra. ovdje se do-
daje cijeli opis igre iz Vukova rječnika (nešto
popunen po knizi Milice v iće voj : Život Srba se-
jaka), jer u iiemu ima i osobit ijeh riječi koje se
ne dadu drugdje tumačiti: U ovoj igri ima ,ko<i'
(drvo kao štap), , palica' (kao pola štapa) [vidi
klisaČa], ,klis' (drvo malo kraće od čeperka, za-
djejano sa sve četiri strane) i ,trlica' (šumnata
grana), igrači se podijele na dvije strane, pa se
hvataju u štap [klisaču] koja će strana igrati;
onda udare koha u zem)u, pa jedan od strano
onijeh što igraju baca klis od koiia i odbija pa-
licom [jedan od onih što su dobili pravo da prvi
bacaju klis, postavi na određeno mesto kakav
štap koji se zove ,koii' ili »kobila* ili ,meta*. posle
uzme , klisaču' u desnu šaku do samoga vrha da
tek onoliko viri koliko je ona zarezana, i ,kli3',
pa ga položi sredinom preko klisače na ono za-
rezano mesto, i onda ga poizdigne na klisači i
poizbaci, a đonim krajem klisače dočeka i baci
među drugove protivne stranke. M. D. Milićević,
živ. srb.^ 237J, a oni drugi svi (od one drugo
strane) čuvaju podaleko s trlicama i ,trle* (t. j.
smetaju klis da ne ide daleko, i gledaju ne bi li
ga kako uhvatili prije nego padne na zemju), pa
odonud pogađaju klisom (s onoga mjesta gdjo
padne klis) u kona; a onaj što baca klis, čnva
palicom da ne pogode u kona; kad koji pogodi
u kona, ili kad klis dotjera bliže kona nego što
jo palica dugačka, ili kad ga ,utrle* (t. j. uhvate
dok nije pio na zemju), onda oni što su trlili
dođu te igraju, a ovi idu te trle; kad se no po-
godi u kona, nogo klis padne dale od kona nego
što je palica dugačka, onda onaj mjeri palicom
od klisa do kona. i koliko bude palica onoliko
broji k6na. kad već izigraju onoliko kona u ko-
liko su se pogodili da se igraju, onda im (onima
što trle) baci klis triput s kona, pa prisloni pa-
licu uz kona, te je oni obaraju klisom ; ako u ta
tri puta ne utrle klis ili ne pogode nim u kona
i ne obore palicu, onda im baci pošjedhi put
(opet iz ruke) ,jalicu' : pa onda gdje padne klis,
uzjašu svi one što su nadigrani, i jašu ih do
koi^a. — Klisa ili klipka igra se kao i kampoša.
S. Tekelija. let. 119, 11. Igrali se i kide i klisa.
Osvetn. 4, 1.

b. scandula, jedna od dasaka kojima se pokri-
vaju kuće, deb(e su s jednoga (užega) kraja, a
tarve s drugoga. Crkvu grade dva Mr|avčovica
u Jelici u planini gustoj, pokrivaju jelovijem

Digitized by

>JoogIe

2. KLIS, b.

90

KLT8EVAC

klisom. Nar. pjes. vuk. 2, 203. Sa visokim kro-
vovima i belira svodovima od klisa. M. P. Sap-
Čanin 1, 43. Pokrismo crkvu klisom. Godišiiica
N. Cupića. 2, 260.

c. oštar kamen, oštra hrid. Poniče mu (sijaču)
stijeAe i kamene, pusti kli^i. Osvetn. 1, 2. Kraguj
vinu kano muua brza u te puste klise kamenito.
1, 2. Al* je stojan kano klis u moru. 1, 61. Teško
klisu, jer je na kamenu, a kamenu, jer je klis
na iiemu. 6, 89.

3. KLIS, m. mjesno ime.

II. utvrđeno mjesto u Dalmaciji blizu Spfeta.
Repert. dalm. 1872. 32. — isporedi 2. Klisa, Klis.
— Pomine se noj prije x vijeka u grčkijem kni-
gama (KltTaa); latinsko je ime isprva Clisium,
kasnije Clisa i Clissa, tal. Clissa. — Postam se
ne zna; da postaje od grčkom glagola xjlf/a), za-
tvoram (vidi naj prvi, grčki, primjer) ili da je
sama grčka riječ xU(g^ kfuč (vidi u Vukovu rječ-
niku), vrlo je sumnivo. — isporedi i 1. klis. —
Između rječnika u Mikafinu (Klis, grad u Dal-
maciji ^Salonae, Colonia Martia, Julia, Salona^),
u Belinu (, Clissa, celebre fortezza in Đalmazia'
jClissium* 197»), u Bjelos^jenčevu (Klis, grad vrli
u Dalmacije ,8olone, Colonia Martia, Julia, Jos-
pica, Lapsica*), u Vukovu : više Solina na glavici
mali gradić i oko Aega nekoliko kuća. Klis (xjlf r«;)
grčki znači k)uč, i kao čto je Zadvarje bilo k}uč
od lijeve strane Cetine do Omiša, tako je Klis
bio od svega primorja okolo Sp)eta između Tro-
gira i Omiša, i kako su Turci kad osvojili Klis,
odmah su im i Kaštela (vidi Kaštela) i Po|ica mo-
rala plaćati harač. — Klnaa đtu rd avyxXf{fiv lovg
ifiiQXOfJ'^povs' ixtCd^tv. Constantin Porphyr. u doc.
rač. 266. ,In suburbio Clisii*. Doc. rač. 20. (oko
978). ,In suburbio Cly8ii*. 23. (994). ,Cum do-
mino Florino principe Spalati et Clisii^ 28. (1000).
,In Clisa^ 153. (oko 1090). ,Comitatum Clissae'.
Thom. archid. u doc. rač. 200. Sam Klis ostaje,
u ki se uzda puk. M. Vetranić 1, 46. Uskoci
uzeše tvrdi Klis u noći. L Zanotti, skaz. 19.
Klis i Mosor ki tiskahu. J. Kavanin 2291>. Nije
ono soko tica siva, većno tvrdi grade na kamenu,
Klis bijeli zazvan po imenu. And- Kačić, razg.
275». Kad kauri Klis grad porobiSe. Nar. pjes.
vuk. 3, 547. Piše kiiigu Asanaginica a iz Klisa
grada bijeloga. 3, 549.

b. seoce u Bosni u okrugu Bone Tuzle. Statist,
bosn. 98.

e. mjesto u Srbiji u okrugu smederevskom. Niva
u Klisu. Sr. nov. 1871. 156.

il. fiekakva župa. — Prije našega vretnena.
Klisb (župa). 8. Novaković, pom. 134.

1. KLISA, /. vidi 2. klis, a. — U jednoga pisca
našega vremena. Dva djetića igrala se klise.
Osvetn. 6, 49.

2. KLISA, /. mjesno ime.

II. vidi 3. Klis, a. — U Daničićevu rječniku:
vaja da je sadašAe selo blizu Sp]eta: ,na Klisi'
(Mon. serb. 280). samo tu. cf. klisbkjj.

b. selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist,
bosn. 53.

e. u Hrvatskoj zaselak u Županji ličko-krbav-
skoj. RazdijeJ. 29.

il. u Slavoniji, a) u županiji požeškoj dva sela.
Eazdije|. 128. 129. — 6) u županiji virovitičkoj:
Klisa i Klisa mala, dvije puste. 137 ; Klisa, selo.
141; Klisa Čarda, zaselak. 141.

KLiSAČA, /. što se kod igre klisa (vidi 2. klis,
a) zove i palica. — U naše vrijeme. Ona dvojica
što su delili družinu uzmu ,klisaču', pa je jodan
uhvati šakom dole na dnu, a drugi do negove
šake . . . Kome dođe da uhvati za vrh štapa (kli-

sače) tako da drugi nema za što da uhvati, toga
je strana dobila pravo da prva baca klis. M. Đ.
Milićević, živ. srb. ' 236—237. ,Klisača^ so negde
zove i ,maška'. to je štap prilično kraći od štapa
za poštapane. ona je na vrhu s jedne strane za-
rozana, to jest zaoklišena, da na tom mestu lepSe
klis stane. 237.

KLiSALICA, /. kaže se o ženskom če\adetu
onako kao o muškom klisalo. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KLIsALO, m. šajiv naziv za onog koji vavije
skače i klisa. ,Đe si ti već, vrazi klisalo? vavije
klisaš ka' i koA'. — U naše vrijeme u Lici. J.
Bogdanović.

KLfSANE, n. djelo:

a. kojijem ko klisa. ,Otiša^ u vratrije klisai\o'.
J. Bogdanović.

b. djelo kojijem se ko klisa. — U Vinovu rječ-
niku.

KLIS AK, klisira, m. vidi poklisar. — Samo
u jednoga pisca xviii vijeka. Vječni svjetnik,
česti klisar k papam. J. KavaAin 12 lb.

1. KLISARA, /. u Vukovu rječniku: baba kli-
aara, baba što mijesi poskurice ,die frau die das
communionbrot fiir die kirche baokt' ,diaconiasa
pani sacro pinsendo*. — vidi 1. baba, 2 na kraju.

— Radi postana vidi 2. klisara.

2. KLISARA, m. vidi crkveiiak, b), — isporedi
1. klisara. — Postaje od klisijarah. U Hercego-
vini se zovu ovi (udi (koji upravfaju prihodom
i rashodom crkvenijem) ,klisare*, u Crnoj Gori
,crkvenaci*, a u Boci ,prokuraduri^ V. Bogišić,
zborn. 518. — U ovijem primjerima kao da znači
što i crkveiiak pod c), ali se ne zna jeli govor o
muškome ili ženskome (vidi 1. klisara). I klisare
što kandila pale. Nar. pjes. petr. 2, 570. Skupu
škriAu pred kom žari u}enica žarom, i dva steća
stupa voštenika i u danu, kad klisara čuva.
Osvetn. 2, 22. Ude klisara i unese ikonu. Bos.
vUa. 1889. 74.

KLISABEVIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme.
Timotije Klisarević. Rat. 407.

KLISARIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Proko Baisarić. Rat. 106. Timotije Klisarić.
177. Vasilije Klisarić. 862.

KLISAROVIĆ, m. prezime. — U na^e vrijeme.
Vaša Klisarović. Rat. 369.

KLiSATI, KLJsaM, impf. skakaH (kao klis?,
isporedi klisiti). — U Stulićevu rječniku: klisati
ili klisnuti od straha ,risaltar indietro đalla pa-
ura* ,prae timore resilire* gdje je osobito značeine :
odskakati natraške od straha. — I u naše vrijeme
u Lici. ,Moj djak neće nikad da uči, nego vavije
klisa'. J. Bogdanović. — / refleksivno bez pro-
mjene značena. ,Ajmo se klisati^ ,Otiša^ klisati
se*. J. Bogdanović,

KLIsATI se, klis&m se, impf. igrati se klisa.

— U Vukovu rječniku. — Može bit% da amo pri-
padaju i ovi primjeri u kojitna kao da se klisati
se 8 kim shvaća u prenesenom, širem smislu, kao
ispoređivati se ili miješati se: Ko zna pisati,
teško se s liim klisatL M. Đ. Milićević, srb. 572.
Tko zna dobro pisat, ne treba se s liime klisat
Nar. bi. mehm. beg. kap. 261. Da se niži s vi-
šijem ne klisa. Osvetn. 6, 11.

KLISE, /. pl. ili n.? ime mahali u Vrani u
Srbiji za tursko vrijeme. M. Đ. Milićević, kral.
srb. 300.

KLISEVAC, Klisevca, m, vidi 3. Klis, a. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Klisevac silnum
rukum dobi, P. Vitezović, kron. 114.

Digitized by

Google

KLI8IĆ 81

KLISIĆ, m. dem. 2. klis. J. Bogđanović.

KLISU ABAH, klisijarha, m. vidi jeklisijarab.
— U rukopisu pisanome crktenijem jezikom xviii
vijeka (ali se adj. klisijarhov nalazi i u ruko-
pisu xyii vijeka gdje se piše jeklis^arbhb). Đa
izbirajetb ikonomb i klisijarhb odb bratije do 10
ili i do 12 iže sutb stardjši. Sava, tip. hil. glasn.
24, 198. Klisijarha že vamb podobajetb posta-
v|ati brata... Vbzimajetb narečeni klisijarhb ustavb
i kjuče . . . 200.

KLISUAEHOV, adj. koji pripada klisijarhu.
O postay)enji klisijarbhovb. Sava, tip. stad. glasu.
40, 159. tip. hil. glasn. 24, 200. Na ime klisi-
jarhovo. tip. stud. glasn. 40, 160. tip. hil. glasn.
24, 200.

KLIsITI, klisim, pf. skočiti, odskočiti (kao
klis?), iskočiti. — Akc. kaki je u praes. taki je
u aor. 2 i 3 sing. klisi; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu : ,daher springen (wie ein klis)*
,exsilio* s primjerom: Klisi lisica ispod klade.

a. aktivno. Ako V se što obisi, odma krivo
vaga klisi. V. Đošen 62h. Dok mu ručak na nos
klisi. 155h. Kad je opet učini postavit na stol,
klisi iz te jedna prigrda žaba. Blago turi. 2, 111.
Kad povrativši se ktide uzet sudić, nazri gdi mu
iz gr)ka klisi jedna zmija. 2, 170. To reče pa
na noge klisi. Nar. pjes. kras. 1, 38. To ban
reče, a na noge klisi. Nar. piesm. hčrm. 1, 335.
S koi^a klisi, pak u i^ivu đisi. Osvetn. 4, 20.
Zavješenik s grane u hlad klisi. 4, 23.

b. sa se, refleksivno, ne razlikuje se u znaČenu
od aktivnoga glagola. Pa se klisi Kra}eviću
Marko, on se klisi ka^ kad ne siđaše, pa izleti
pred bijelu krčmu. Nar. pjes. marj. 37. To joj
reče, na noge se klisi. Nar. pjes. horm. 2, 296.

KLISKA, /. sprava što vežu pod crevfu da se
mo^ klizati po ledu (franc. patin). — U naše
vrijeme. ,Schlittschuhe* (u Šapcu ,kliske*). J.
Boškovič, o srp. jez. 191.

KLISKI, vidi kligki.

KLiSNICA, /. u Vukovu rječniku : ,der schmiss
(z. b. des wolfs, fiichses) vor schrecken' ,quod
cacatur prae metu' s primjerom : Izbacio klisnicu
(n. p. kurjak u bježaAu). — Vafa da postaje od
1. klis.

KLISNTJTI, klisnem, pf. odskočiti, kao perfek-
tivni glaaol prema klisati. — Samo u Stulićeru
rječniku kod klisati.

KLISOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka u Du-
brovniku. Gospodina Jera Klisoviča. D. Zlatarić
36&. U smrt gospode Line Jerove Klisović. 90*^.

KLISOVNIK, m. vafa da je ime brdu u Crnoj
Gori, — U narodnoj pjesmi našega vremena.
Ubiie se boja niz Kopije, nagnase ih na vrh Kli-
sovnika. Nar. pjes. vuk. 4, 124.

KLISUR, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena. Klisurb. S. Novaković, pom. 70.

KLISURA, /. angustiae locorum ; rupes. —
isparedi k|isura. — Od grč. xX(^aovga, novogrč.
xXtKT(yĆQa (lat. clausura), zatvoreno mjesto. — Akc.
se mijena u gen. pl. klTsurft. — Noj prvi se put
nalazi ova riječ u (bugarskom) spomeniku xiii
vijeka, ali kao da je značeiHe: grad, tvrđava ili
uopče zatvoreno mjesto (prema tome je tumačeno
u Vaničičevu rječniku) : Da ne ima^Ct)!« po vsehb
horahnb carbstva mi i g(ra)doveh'b i klisurahT*
zapretenija . . . Kto li im'b »pakosti o tom libo
ili na klisure ili na foroseb-b . . . Mon. serb. 3.
(1217 — 1241). a između rječnika u Mikafinu (kli-
sura, krš ,rupe80, u Belinu (,balza, ,luogo sco-

KLI8UEAT

sceso, preoipitoso delle montagne* ,rupe8* 126»;
,rupe, altezza di monti sassosi' ,rupes' 635*), u
Bjelos^enčevu (v. pećina), u Voltigijinu (,balza,
rupe* ,steiler felsen*), u Stuličevu (,mons prae-
ruptus, rupes'), u Vukovu (,der bergpass, die klis-
sura* ,fauces'), u Daničićevu {xX(^<rovQct ,clausura,
castellum*).

II. angustiae locorum, vidi klanac, ždrijelo.
Selu je Homoranima u Babuni išla meda ,sla-
zešte u dolbi^u klisuru homorjanbsku* (G-lasnik.
11, 134; 13, 371). Đ. Daničić, rječn. kod klisura.
Dojdosmo na l^sovačku klisuru, pak ustasmo rano
i udosmo u klisuru, i padosmo na užinu u kli-
suri... paki padosmo na 10 konak pod monastir
Bešitski na izmak vraAske klisure. Glasnik. 31,
297—298. (1704). KoAe moje povedi u klisuru
kamenitu. Nar. pjes. bog. 51. Kad dođoše u kli-
suru tvrdu, svi prođoše pijani svatovi; kad su
bili sred klisure tvrde, puče puška iz klisure
tvrde. Nar. pjes. vuk. 3, 507. U klisuru sinu
naćerali. 4, 353. Nišava se probija kroz dve
klisure. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 170.

b. rupes, hrid, vrlet. Medu ovijem otocim na
kijeh se ne vidi neg stijenje strašno svim, kli-
sure i hridi. I. Gundulić 21. Đa ostane djevoj-
čica krafevskoga od plemena sred klisura i litica.
27. A o klisurah strme }uti gledaš visjet divje
hraste. 218. Bo)e 'e bilo niz klisuru vratom
ulomit. V. Menčetić. app. not. 2, 275. O klisure
kamenite ! 6. Palmotić 1, 183. Vi spile, vi kli-
sure, vi hridi ... A. d. Bella, razgov. 206. Od
kladenac bistre izhode u klisuru obraća. I. Đorđić,
salt 373. Klisura, hrid. 503. Čuješ iz klisur
muklo odisat vjetre, uzd. 2. Nabodite se na kraj
klisure ponorite. B. Zuzeri 87. S vrha promak-
nute jedne klisure uze vojsci govoriti. 285. Vidje
on prohodeći u klisuri ulište čela. A. Kalić 297.
U pilam, u klisuram gora vašijeh ustanit se. 489.
Nad kojijem (ponorima) vise grede i klisure oštre
i ropave. S. ^ubiša, prip. 4.

r. kao ime mnogijem mjestima (i vodama), n. p. :

u) u Staroj Srbiji, vidi u Vukovu rječniku: u
Staroj Srbiji od Kačanika pored vode Nerodimje
naniže, i drži oko 4 sahata (u trečem izdaiku)
s primjerom iz narodne pjesme: U klisuri ispod
Kačanika. — amo pripadaju i ovi primjeri: Do
puta Kačaničkoga (,Cucamici') i ždrijela ,Klisure^
Rad. 49, 127. (xvi vijek). Kroz klanac (»Clissura')
Kačanički. 135. Pa otide u Klisuru tvrdu, u
Klisuru tvrda Kačanika. Nar. pjes. vuk. 3, 26.

b) u jHanini Babuni u Kosovu. U Klisurd
dva komata zem|e. Glasnik. 27, 293. (1347).

r) u Srbiji, na) mjesto u okrugu kneževačkom.
Niva u Klisuri. Sr. nov. 1870. 19. i rijeka. M.
Đ. Milićević, srb. 829. — hh) voda u okrugu
kragujevačkom. Niz vodu do Klisure reke, Kli-
surom'b niz vodu do Srebmice reke. Glasnik.
25, 66. Ot Srebrnice KlisuromT* rekom'b. 68. —
cc) selo u okrugu niskom. M. Đ. Milićević, kraj.
srb. 125. — (id) selo u okrugu pirotskom. 234.
— ee) Gon^ačka Klisura, u okrugu poiarevačkom.
Mlava ulazi u onu dugačku i tesnu G^nSačku
Klisuru . . . Klisura Gornačka koja se zvala i
Ždrelo, jedna je od naj divnijih prirodnih slika
u Srbiji. M. Đ. Milićević, srb. 1021.

U) u Slavoniji: brijeg kod Ležimira u Srijemu.
M. Medić.

e) seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 13.

KLIsURAST, aćij. na kojemu je mnogo kli-
sura, — U jednoga pisca našega vremena. Ispod
klisurastih ostrva ploviš k bračkim rudinam. M.
Pavlinović, razl. spis. 122.

KLtSURAT, aij. vidi klisurast. — U jednoga

Digitized by

vjuogle

KTJSUBAT

82

1. KLIZA

pisca XVIII vijeka, U gore klisurate braneći se
svojom gredom. J. Kavai&in 240*>.

KLISUBŽTINA, /. augm. klisura. — U jed-
noga pisca xvni vijeka. U jednoj staroj klisu-
retini obitavaše sila vrabaca. D. Obradović, basn.
235.

KLISURICA, /. dem. klisura. — Kao mjestio
ime, u Srbiji, a) selo u okrugu vranskom. M. Đ.
Milićević, kra}. srb. 306. — b) selo u okrugu to-
plickom. 383.

KLI8URIŠTE, n. u Stulićevu rječniku uz kli-
sura. — nepouzdano.

KLISUKIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz
klisura. — sa^ma nepouzdano.

KLISUfilT, adj. koji je kao klisura, koji je
pun klisura, vrletan. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (,alpestro e alpestre, significa
aspro, rigido' ,silve8tris* 66b j ,scosce9o, dirupato^
jpraeruptus' 660^) i u Stulićevu (,8cissus, prae-
ruptus, praeceps*).

a. adj. — Komp. : klisuri tiji (u Belinu rječ-
niku: ,pii\ scosceso' ,praeruptior* 660*). Po Aem
(otoku) klisurite svud su stijene. 6. Palmotić
2, 21; I ti stijenam klisuri tij em od Ereba tvrdi
grade. ^ 3, 57>». Klisurite hridi. P. Kanavelić, iv.
297. Živac klisuriti. 385. Na visokom i klisu-
ritom brdu. I. Đorđić, salt. xii. O ložnice kli-
surite od pustošnijeh zvijeri, ben. 202. Stijene
ke van mora peiu klisurite vrbe stare, pjesn.
208. Po kojemu nijesu stijene poprijeko klisu-
rite. I. Jablanci 200.

h, adv. klisurito. — U Belinu rječniku: ,sco-
scesamente' ,praerupte' 660«, i u Stulićevu: ,prae-
cipitanter, deorsum*.

KLISURITOST, /. osobitost onoga što je kli-
surito. — Samo u Stulićevu rječniku: v. klisura.

KLISURITSTVO, n. vidi klisuritost. — Samo
u Stulićevu rječniku: v. klisura.

KLIsURSKI, adj. koji pripada klisuri ili kli-
surama. — TJ naše vrijeme. Uli .>^ati ot«t je
klisurski položaj. Rat. 18.

KLIS, m. mjesno ime. — U spomeniku xvi
vijeka. Kaštel selski i Klis. Mon. croat. 231.
(1527).

KLIŠANI, m. pl. mjesno ime. — U Daničićevu
rječniku: selu je Tmavi crkve Arhanđelove u
Prizrenu išla meda ,otb Klišanij u Vlahovb grobb^
(Glasnik. 15, 283 god. 1348?).

KLIŠANICA, /. šuma blizu Požege.

KLIŠANm, m. čovjek iz Klisa (vidi 3. Klis,
a). — Množina: KlTšUni. — xvi vijeka. O slavni
Klišani! M. Vetranić 1, 46.

KLIŠEVAC, Kliševca, m. čovjek s Kliševa. P.
Budmani.

KLIŠEVIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu bi-
haćkom. Statist, bosn. 47.

KLIŠEVKA, /. žena s Kliševa. P. Budmani.

KLIŠEVO, n. selo u Dalmaciji u kotaru du-
brovačkom. Repert. dalm. 1872. 21.

KLISKI, adj. koji pripada Klisu (vidi 3. Klis,
a). — Piše se i kliski i kliski, ali se na uekijem
mjestima ne zna kako treba čitati. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Daničićevu: klisbkyj,
što pripada Klisi i' primjerom (pisanijem latin-
skijem slovima) : ,Ivani8 ban, chnez cetinschi,
clilischi i ramsclii* (Mon. serb. 279 god. 1416),
gdje se uprav ne zna kako treba čitati: kliski
(kao što čita DaniČić) ili kliski. — kliski. Općine
k(l)iške . . . Mista kliskoga. Mon. croat. 189.
(1506). Sanžaka kliskoga. Starine. 10, 8. (1558).

Lijep hram s kulom kliŠki izradi. J. Kava^in
91*. — kliski. Sančaka kliskoga. Starine. 10, 13.
(1582). Kneza kliskoga ćer. And. Kačić, kor.
425. Kadija kliski. 458. — Ne zna se kako treba
čitati. Petra kapitana kliskoga. F. Glavinić, cvit.
141*. Lumbardami biše mire kliske. I. Zanotti,
skaz. 19. Kliski i ZagraŠki vitezi. J. Kavanin
135*. Kliski Vargio Petar Krušić. 281*. Bana
kliskoga. Norini 38.

KLIŠNA, /. vidi klisa^e, a. — U naše vrijeme
u Lici. ,Otiša' u vratriju klišAu*. J. Bogdanović.

KLIŠTER, m. cljster, item. kljstier, štrcafka,
kristir. — U Bjelostjenčevu rječniku: v. klišter,
i u Jambrešićevu : ,clyster*.

KLITEN, 7». ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Vinograd u mestu prozvanom Kliten.
Sr. nov. 1871. 388.

KLITI, klijem, impf. germinare, nicati. —
isporedi 3. klicati * 1. klijati. — Biječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. (pro)kliti, novoslov. ka-
liti, kliti, češ. kleti, kliti. korijen je kbl, kao što
se poznaje po novoslov. kal, malorus. koleć, češ.
kel, po\. kieJ, klica (isporedi i 1. kalao) ; po tome
bi praslavenski oblik ovoga glagola bio kTiliti. —
U primjerima ima samo praes. i inf. i part. praet.
act. klio, kina.

a. aktivno, n) u pravom smislu. Zalud onda
ispod zemje klij u. J. S. Rejković 78. 8 one
strane kud od pana klije (trs). 131. A Lukova
podvornica crna, po noj klije triie i korovje.
Osvetn. 2, 29. — h) metaforički. Kakva mu
srcem klije samotvorina. M. Pavlinović, razl.
spis. 400. — f) u prenesenom smislu, o ognu,
plaiiivati, plamtjeti. — u jednoga pisca xviii
vijeka. S tebe obnoć klije ogan. A. Kanižlić,
rož. 33. — i metaforički. Papa je nepomniv bio
za ugasiti klijuću eresiju. kam. 280. Ako li još
u srdcu tvomu klije i žive samo jedna iskrica
od prignutja na Jubav. uzr. 55.

b. sa se, refleksivno, isto je značei^e kao u aktiv-
noga glagola, Sime koje vi težaci u zem|u sta-
vite ne izađe odmah u travu, nego se klije i ko-
rini u zemji. F. Lastrić, od* 28. I usiv se iz
lie bo}e klije. J. S. Rejković 41. Dok se klijo
i izraste gori. 46. Pak da bi se brže loze klile.
76. — Metaforički. Korin iz koga klij u se i po-
rađaju tolike zloće. F. Lastrić, ned. 112. Sva
dobra dila imaju kliti se i rasti iz pana od ]u-
bavi. 291.

KLITIMEŠAJ (sic), f. Klvtcn^ivrtffrga, Cljtae-
mnestra, ime žensko iz grČke mitologije. — U
glagolskom rukopisu xv vijeka. I posla Urikšeša
opet V Grke : ,Klitimešaj carice gospoje, posla
me Agamenon caj, daj mi hćer svoju*. Pril. jag.
ark. 9, 126. (1468). — -j ili -i na kraju može biti
otale što je ime bilo isprva u dativu, pak se zlo
prepisalo, isporedi u bugarskom rukopisu (gdje
je oblik imenu Kl^tomeštrica) : I dojde Kl^to-
meštrici carici, i reče jej: ,0 gospožde carice...'
Starine. 3, 170. (oko 1350).

KLIVERA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemja u Kliveri. Sr. nov. 1868. 33.

KLIVILO, n. vidi klilo. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Kamenito voće u klivilo metati.
J. S. Re|.ković 47. Ako nisi još u jesen duda ili
voćne sijao kosti kuda, i^e si sada iV kud hoćeš
meci u klivilo. 85. Pak srizane (loze) u klivilo
dio... 215.

1. KLfZA,/. u Vukovu rječniku: u djece kad se
igraju dugmeta nekako dugme, dvije klize idu u
jedno , cijelo', ali ima kliza što vrijede dva cijela,
cf. polče.

Digitized by

Google

2. TTT.TZA

88

BXOBUČAB,

2. KLTZA, /. vidi kliska. — Načineno u tMŠe
vrijeme. — U SiUekovu tjedniku: ,8chlitt8ohuli*.

KLIzAK, kliska^ adj. vidi klizav. — Od zviii
vijeka, a iemedu rječnika u Vukovu (vide klizav).
Nek mu bude moćnos kliska. J. Kavaiiin 290^.
Ta sn kliske vrleti i jazi. Osvetn. 4, 19.

KLtZALICA, /. vidi klizalište.

KTitZATjiŠTE, n. n^esto gdje se sitni fudi kli-
gaju po Udu za zahatm. — U naše vrijetne u
Hrvatskoj, Mjesto de se daći ili djeca klizajo,
soTu klizalidtem ili klizalioom. (u Lici). .1. Bog-
danović.

KLtZATJTE, n. c^jelo kojijem se ko kliza. — U
Vukovu rječniku.

KLtZATI SE, kllzam so, itnpf. kad se kotne
noge pomiču (hotimice ili tiehotice) ne podižudi
se kao kod običnoga hoda, jer je tle (n. p. led)
vrlo glatko. ka£e se o čefadetu, o tMgama^ o obući,
tnoie se zbiti i kad se stoji i kad se ide. često se
kaže u tiaie doba o zimskoj zabavi kad se čefad
na ovaj tMČin miču i trče po ledu. — Akc. se
mijeiia u praes. 1 i 2 pl.: klizdmo, klizite, i u
aor. 2 t 8 sing. kltzft. — Ne zna se dobro oblik
praslavettskoga korijetia: po stslov. sliz'Bk'b, pof.
(po)ćlizać 8iQ, gor4u)luž. sHznjć so, donoluž. sliz-
nuš (i lit. sligti) kao da je korijen sliz, te može
biti da se utnetlo k, i tako postao korijen skliz,
i to več u staro doba, isporedi novoslov. sklizati,
rus. cKaHSHjTi., bjelorus. sklizać ša; kasnije može
biti da je u tic^em jeziku otpalo s sprijeda jer
se shvatilo kao da je prijedlog, ali se u češkom
i pofskom jeziku nalaze riječi kojima kao da je
korijen krhlz, isporedi čež. klzky, kluzk^, klouzati,
poj. kietzać, kietsko; po ovome moglo bi se po-
misliti da je praslavenski korijen ki.lz, a da se
kasnije dodalo s sprijeda. — U tiašemu se jeziku
pott>rduje istom zviii vijeka (vidi klizak i kliza-
vica), a između rječnika u Vukovu (,gleiten* ,labor*
s primjerom: Klizaju se noge). Da mu se noge
ne klizaju po strani i po kamedu. Vuk, živ. 215.
— U ovom je pritr^eru praes. klTžem se : Kližu
mu se opanci. Bos. vila. 1889. 51. — fj prene-
aenom smislu: potezati se po kofenima ili puzati
(ako nije štamparskom griješkom z mj. c). Mar-
dokeo ne kliza se prid Amanom kako svi ostali.
L J. P. Lučić, razg. 3.

KLtZAV, a€y. (n. p. put) po kojemu se noge
klizaju. — IJ tiaše t)rijemey a između rječnika u
Vukovu (n. p. put ,schlup£rig* ,lubricu3*). — Me-
taforiiki. Skupfitinari, |udi odabrani, pošteni, ne
se»ćaja se nikakve (udske slabosti, nikakve kli-
mave prilike. M. Đ. Milićević, medudnev. 291.

KLtZAVICA, /. klizav put. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu (,8chlupfrig zu gehen'
,lubrica via*). Na klizavici padne čovek. D.
Obradović, basn. 67. Za to će put Aihov biti
kao klizavica po tami. Đ. ĐaniĆić, jer. 23, 12.

KLiZITI, klizim, impf. vidi klizati se. — U
Vukovu rječniku : kliziti, klizi ,gleiten* ,labor*.

KLIZNUTI, kliznem, pf. dovući se, izvući se
kao klizajuči se. — U naše vrijeme, a između
rjeinika u Stuličeim (v. iskliznuti). AV kud kliznu
te iskrice žarke? Osvetn. 1, 64. Tu kliznuše
Jamakovi mami, a liznuše Petrov obraz plami.
6, 48. Opet mu klizna glas ... L. K. Lazarević,
OĐ zna sve. 42.

KLOBAČA, /. nekakva bifka? Klobača (klo-
bu6ac?) (Vujović). B. Šulek, im. 147.
KLOBAS-, vidi kobas-.
KLOb6dAN, i». varak, kozar. — U Vukovu

rječniku: ,knistergold, rauschgold^ ,aurum tre*
mulum^, cf. šik, žik. — Nepoznata postaiia,

KLOBI^CI, Klobuka, m. pl. ime mjestu u Grttoj
Gori. — U narodtioj pjesmi crnogorskoj našega
vremena. Niz Klobuke tu slomide Turke. Pjev.
crn. 299l>.

1. KLOBI^ČAC, klobučca (klobušca), m. dem.
1. klobuk. — Od XVI vijeka, a između rječnika
u Mikafinu (klobučac, mali klobuk ,pileolus, pi-
leolum*), u Belinu (cappelletto, diminutivo di cap-
pello* ,pileolus* 171*; ,beretta* ,capitis tegmen*;
,berettina* ,pileolus' 138l>), u Bjelostjenčevu (kaj-
kavski klobučec ,pileolus 1. pileolum*), u Jam-
brešićevu (klobučec ,pileolum*), u Voltigijinu (,cap-
pellino, cappelluccio^ ,hutclien'), u Stulićevu : klo-
bučac i klobučec (iz Habdelićeva) ,pileolus'.

tu u pravom smislu. Pak mu daj dva sira i
kravaj i crven klobučac. M. Vetranić 2, 327.
Klobučca pomače hteć se pokloniti. H. Lučić
251. Klobučac na glavi. Jačke. 38.

b. u pretiesetwm smislu, bifke i gfiva. — Između
rječnika u Mikafinu (klobučac, trava ,acetabulum,
umbilicus Veneris*), u Belinu (,fongo, escremento
di terra o albero* ,fungus' 323«), u Bjelostjenčevu
(klobučec, trava, božurak ,acetabulum, umbilicus
Veneris*; v. gliva); u Stulićevu (klobučac i klo-
bučec ,umbilicus Veneris, herbae species ; fungus
boletus'). Klobučac, vrsta travice koja raste po
zidovih. M. Pavlinović. Klobučac (klobučić), slov.
klobučec (cotyledon; cyclamen), po}, ktobuczki
(campanula), 1. ombilico di Venere (SiA, Pizzelli,
Stulli), cimbalaria (Kuzmić, Đurante), Cotyledon
umbilicus Huds. (Vodopić) ; 2. artanita (Bartulović),
Cjclamen hederaefolium Ait. (Visiani, Petter);
3. Cjclamen europaeum 'L. (Visiani); 4. fungus
lacteus (Đellabella), Agaricus lactifluus L. B.
Šulek, im. 147. — i s pridjevima : Klobučac mali,
Cyclamen vernum Echb. (Visiani). Klobučac veli,
1. Cotyledon umbilicus Huds. (Visiani) ; 2. Coty-
ledon horizontalis Guss. (Visiani). 147.

c. I* prenesenom smislu, znak " za akcenat
(accenlus circumllexus). — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVIII vijeka. Nadstavih klobučac rije-
čima pokratjenijem, na priliku: ,k&, tv6, mil* etc.,
to jes ,koja, tvoje, moju' etc. I. Đorđić, uzd. v.

2. KLOBUČAC, klobučca, m. dem. 2. klobuk.
— U Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) klo-
bučec na vode ,bulla*.

3. KLOBUČAC, Klobučca, m. tnjesno ime. —
U spotneniku xiv vijeka. Na Klobučbcb na Oso-
govu. Glasnik. 27, 291. (1351).

KLOBTjČAK, klobiička, rn. dem. klobuk. —
Od XVII vijeka. Pak mu dajte košu)u i S Aom
klobučak. M. Divković, plač. 98.

KLOBUČAR, klobučdra, m. čovjek koji po
svome zanatu gradi klobuke. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u.ostalijem padežima, osim nom.
sing., i voc. : klobučaru (klobučare), klobučari. —
Od XIII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(klobučar, koji klobuke čini ,pilearius*), u Belinu
(,cappeIlaio, quello che fa o vende cappelli* ,pi-
learius' 171*; ,chi fa o vende berette, berettajo*
,pileo* 13Hb), u Bjelostjenčevu Gpil^Oj pileator,
pilearius*), u Jambrešićevu (,pileo*), u Voltigijinu
(,cappellajo* ,hutmacher*), u Stulićevu (,pileoram
vel petasorum opifex*), u Vukovu (vide šešir^ja
s dodatkom da se gov&ri u Dubrovniku), u Da-
ničićevu (klobučarB ,qui pileos conficit*).

a. u pravom smislu. Strezo klobučars. Mon.
serb. 63. (1293—1302). Klobučaru inoči>skyimb.
Glasnik. 24, 269. (1388). Papirgije i još klobučari
M. A. Be}ković, sat. K8b. Tražite si drugoga maj-

Digitized by

Google

KLOBTJČAE,

84

1. KLOBUK

stora, na prilika jednoga klobućara. A. T. Bla-
goj ević, khin. 33.

to. prezime. — Od xv vijeka (a vidi i klobu- '
6arev). Mat^jem Klobučarem. Mon. croat. 68. '
(1447). Ot kneza Klobučara. Starine. 12, 36. '
a712). Strijo j' Prajze frajte Klobučaru. Š. |
Stefanac 10. Klobučar. Schem. Heii. 1871. 110. |

1. KLOBUČARA, /. vidi 2. klobucina. — U \
jednoga pisca ovoga vijeka. Sanke nisu po to- j
nule, zašto su načinene kao korito i to kožom
pak preko i^e klobučarom obvijene. S. Tekelija.
lotop. mat. sr. 119, 62—63. Pokrov i ćela čerga
obložena je ot klobučare (filca). 67.

2. KLOBUČAEA,/. kutija gdje se hrani klobuk.

— isporedi klobučnica. — Jamačno nacineno
ialijanskijem nastavkom ara (u Toskani aja), ispo-
redi capponaja, piccionaja (capponara, piccionara)
itd. — U Štulićevu rječniku : ,cappelliera* ,pi-
loorum theca, cuatodia, caliendrumS t m naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KLOBUC.'AREV, a^. koji pripada klobučaru.

— Može se kazati i klobučarov. — U spomeniku
XIV vijeka u mjesnom imenu (Klobučarev Do),
može biti da postaje od prezimena Klobučar
(isporedi klobučar, b). KonB Klobučareva Dola.
Deč. hris. 56.

KLOBUČAKIĆ, m. prezime (uprav dem. klo-
bučar, ili po ocu klobučaru). — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Daničićevu iKlobučariĆB).
Pogibe Hasanb Klobučarićb na Turovu 1594.
Okdz. pam. saf. 85. — I u naše vrijevie u Hr-
vatskoj.

KLOBUČARIJA, /. vidi klobučarstvo.

KLOBU ČARKA, /. žensko čefade što po svom
zanatu gradi klobuke. — Načif'ieno u naše vrijeme.

— U Šulekovu rječniku: ,hutmacheriii*.

1. KLOBUČARNICA, /. u Štulićevu rječniku
uz klobučara. — nije dosta pouzdano.

2. KLOBUČARNICA, /. mjesto gdje ae grade
klobuci. — Xačineno u naše vrijeme. — U šule-
kovu rječniku: ,huttabrik*.

KLOBUČAROV, adj. vidi klobučarev.

KLOBUČARSKI, adj. koji pripada klobuča-
rima. — Od XVI n vijeka. Dok majstorom po-
stane od zanata klobučarskoga. A. T. Blagojević,
khin. 34.

KLOBUČARSTVO, n. klobučarski posao %li
zanat. — Sačineno u naše vrijeme. — U Šule-
kovu rječniku: klobučarija, klobučarstvo ,hut-
macherei, hutmachorhandwerk'.

KLOBUČAST, adj. koji je tialik na klobuk. —
Nacineno u naše vrijnne. — U šulekovu rječ-
niku: ,hutf6rmig'.

KLOBU ČIČA, /. zmija klobučica, Naja tripu-
dians Merr., otrovna zmija u Indiji. — Ij jednoga
pisca XVII vijeka koji je ovu riječ načinio prema
portug. cobra do capello. Od jedne zmije )utice
koja se zove u onijoh stranah zmija klobučica
bi ujedeu u nogu. B. KaSič, fran. 129.

1. KL(JBUČIĆ, m. drm. klobuk. ~ Od xvii
vijeka.

JI. u pravom .tmislu. — Između rječnika u Be-
linu (.cappclletto, diminutivo di cappollo' ,pile-
olus') 171», u Stulićeru uz klobucac, u Vuhtrn
(dim. V. klobuk). Uze dvije dolamice kratke od
stare slite baratino; od ist« učini za pokriti glavu
jedan kl obučio. B. Kašić, iri. 20. Nutri je moj
dragi v črnem klobučiću. Nar. pjes. istr. 2, 87.
Kosi niju zlatne spravi pod klobučići. Nar. prip.
mikul. 31. Crven trči po putiću, u crvenu klo-

bučica, crven viče : ta^ ta, otvori mi vrata, odgo-
netfaj: pijetao. Nar. zag. nov. 164.

b. u Dubrovniku u naše doba znaci ne samo
mali klobuk, nego i ženski klobuk, pa bia velik
ili malen. P. Budmani.

e. neke bifke. — Između rječnika u Vidcocu
(nekaka trava s dodatkom da se govori u Du-
brovniku). KlobuČič, jadić ,Aconitum*. Flora
croat. 184. Klobučić, 1. cimbalaria (Pizzelli.
Skurla;, Linaria cymbalaria L. (Visiani); 2. um>
bilicus Veneris (Pizzelli, Stulli), Cotjledon um-
bilicus Huds., v. Klobučac. B. Šulok, im. 147.

il. mjesno ime. — U spomeniku pisanome crkre-
nijem jezikom prije našega vremena (sa St mj. ć..
KlobuČist. Spom. stoj. 184.

2. KLOBUČIČ, m. dem. 2. klobuk. — U nav
vrijeme u Dubrovniku. ,JoS će daždjet, po vodi
su klobučići'. P. Budmani.

1. KLOBUCINA, /. augm. klobuk. — U Be
Unu rječniku: ,cappellaccio, cappello vecchio'
,pilous vetus* 171*; u Voltigijinu: ,cappellaccio*
,ein grober, alter hut* ; u Siulicevu : ,vili8 pilou.s
immanis pileus'; u Vukovu: augm. v. klobuk. —
/ kao mjesno ime. Klobucina, vrh. Lič u gor-
skom kotaru.

2. KLOBUCINA, /. pust, pustina, od čega »
grade klobuci. — r Vukovu rječniku: ,der filz*
,coactile^

KLOBUČITI, kl6bučim, impf. pokrivati (kao
klobukom) ? — U naše vrijeme (sa se, pasivnoj.
Krov se slamom klobuci. Lukovdo. — U jednoga
pisca čakavca xvi vijeka inm part. praet. pa<s.
klobučen; smisao nije jasan, može biti da znati:
pokriven kubetom, te bi rijeČ klobuk tada značila
i kube, trulo. (Inocencij I papa) umri i pogreben
bisi ka klobučenomu med vidu (jeli to basilica
ursiana?). Š. Kožičić 11^.

KLOBUČITI SE, kl6bučim se, impf. birati,
nabubrivati se. — U naše vrijeme. Tuda se klo-
buoo nihovo (ženske) široke Salvare. M. Đ. Mili-
ćević, medudnev. 49.

KLOBUČKATI, klobučkam, impf. igrati se na
novce ili puceta miješaj uć ih u klobuka uz pi-
tane: »pismo ili glava?' u Prigorja. F. Hefele.

KLOBUČKI, adj. koji pripada Klobuku (vidi
1. klobuk, d). Gospodaru klobučki dizdaru! Nar.
pjes. vuk. 4, 505. I pred Aima klobuČkog diz-
dara. Ogled. sr. 89.

KLOBUČNK^A, /. mdi 2. klobučara. — Naci-
neno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,hutfutteral ; hutschachtel*.

KLOBUČNIK, m. čovjek što prodaje klobuke.
— Način 'no u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku: ,huthandler'.

KLOBUČNAK, m. kalup za klobuk. — Nači-
tieno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,hutform ; hutetock*.

1. KLOBUK, klobuka, m. a) galerus, kapa
(obično od pustine) tvrda, ukočena; b) petasus,
causia, razlikuje .se od a) tijem Što ima obodj
vidi šešir, prvo je značene po istočnijem kraje-
vima, drugo po zapadnijem (ne samo u Dubrov-
niku), ne m(t:e se u svakom prin^eru znati, koje
je pravo značene. — Akc. kaki je u gen. sing.
taki je u ostalijem padežima, osim nom. i are.
sing., i voc. : klobuče, klobuci. — Biječ je pra-
šta venska, isporedi stslov. klobuki* ,pileas', rus.
KMoovK'L, kaluđerska kapa, češ. klobouk, poj. klo-
buk. — j(tš u praslacensko doba prešla je iz koga
turskoga jezika, te je jamačno ista rijeČ što Afi^-
nije kalpak (vidij. — U svijem je rječnicima: u

Digitized by

Googlv

1. KLOBUK

85

2. KLOCATI

Vrančičenu (,galeru9 ; pileus' ; klobuk-Šira} ,pe-
tasus*), u Mikafinu (,pileus, pileum, petasus, ga-
lerus'), u Belinu (,cappello, quello che si porta
in capo per coprirlo' ,pileus* 171*; ,beretta* ,ca-
pitis tegmen* 188b), u Bjelostjenčevu (klobuk,
uaglavak ,pileus et pileum, tegmen capitis*. 2.
klobuk široki, škrjak ,petasus, pileus latus, ga-
lerus*), u Jambrešićevu (pileus*), u Voltifjijmu
(,cappello' ,hut'), u StuUćevu (,petasu3, pileus'), u
Vukova: 1. ,die miitze (hut ohne krempei' ,ga-
lerus*. 2. (u Dubrovniku) ,der hut^ ,petasusS cf.
šešir. 3. (u Boci) ,ein getreidemass' (od po bukilo,
bagaša) ,modu genus'; u DaniHćevu (klobukb
, pileus*).

a. u jednom od dva zriačetUt sprijeda kazana.
Zemfa jemu brSme, kameuije jemu moiiysta, nebo
jemu klobukb, zlotvorbniku človeku ! Starine.
10, 277. (xiv vijek). Ošće hoćemo da, ako bi neki
nekomu vzel klobuk ali beri tu, plati jedan cekin
zlatni. Stat. krČ. ark. 2, 286. Klobukb jedanb
crvena grimiza sa biseromb. Mon. serb. 49H.
(1466). Metače u klobuk da sudom pritvore. M.
Marulić 91. Da bude nosil gardinalski klobuk.
Transit. 282. Kardinali jegdajizdet, crvjen klobuk
da noset. Š. Kožičić 28*. Ne bus utrgne i stavi
za klobuk. Š. Menčetić 334. Za klobukom nosiš
perje. M. Vetranić 1, 28. Gdi tvoj stric, pri-
mudri Laus, crjen klobuk prija. Zeleni po tomu
klobuk smo vidili. gdi glavu drugomu stricu ti
pokrili. H. Lučić 285. Na glavi mu svilan klobuk,
sinca da mu je. P. Hektorović 9. Na glavi
!*vojej macedonijski klobuk nošaše. Aleks. jag.
star. 3, 267. Klobuk snam Antiohu na noge
pade i pokloni se. 302. Perje ga judjaše i klobuk
hrvatski. D. Baraković, vil. 36. A klobuk na
strihu, šćap duba drinova. 240. Pod klobucim
kamilovcim krajicnici za nim jašu. I. Gundulić
440. Vode mu u klobuku donašahu. F. Glavinić,
cvit. 121*. Klobuk sneti. sviti. 64. Spletoše
jednu krunu na način klobuka. Michelangelo.
39. Klobuk zlatom pram|en. B. Krnarutić 38.
Da ne ima hitkor nositi klobuke oble. M. Bijan-
ković 104. Budi glava, bit će klobuk. (D). I
klobuk ima svoju sjen. (D). Ne trebuje po daždu
klobuk iskat. (D). Zna vladika na koju glavu
klobuk 8tav|a. (D). Poslov. danič. Stavi na glavu
jedan velik i težak klobuk od olova. A. d. Bella.
razgov. 118. ^S klobukom se crnim štitu. J. Ka-
va£in 282». C'ijem sadar jesu neki ne p rovidjeni
biskupati. mogo bih se jedan klobuk zeleni i ja
zadobavit B. Zuzeri 242. Volim gledat turske sa-
ruke nego rimske cr|ene klobuke. J. Filipović
1, 167b. Gledati rimskih kardinala cr|ene klobuke.
A. Kanižlić, kam. 818. Komu je na glavi kami-
lovac lijepi klobuk. Nar. pjes. bog. 68. Šij kožuh
agosta, a pleti klobuk febrara. (Z). Poslov. danič.
Iza prvoga stupaja ide se na drugi, mogo bi se
zeleni klobuk promijenit u crjeni: tolici koji bi-
jahu biskupi pak biše kardenali. Đ. Bašić 71.
Biži junak priko Italije brez klobuka i brez sabje
britke. And. Kačić, razg. 129>^. Da jedan služ-
benik mimođe svoga gospodara ne skidajući mu
klobuk. Ant. KadČić 228. Moj će sin znati klo-
buke praviti. A. T. Blagojević, khin. 34. S bilim
rukavicam, s klobukom trokutnim. I. J. P. Lučić,
bit; 49. Odvila se zlatna žica od vedra neba,
savila se prvijencu oko klobuka. Nar. pjes. vuk.

1, 57. Kad je Petru kita dopanula, ma je Petro
meće za klobuka. 1, 235. Već on klobuk na oči
namiče. 1, 477. Pod pazuom klobuk svile bele,
za klobukom bela kita perja. 2, 302. Turske
kape i bijele Čalme, krasne srpske bijele klobuke.

2, 303. Kupi mi ti klobuk belim perjem. Nar.
pjes. istr. 1, 26. Zač mi mažurana za klabukom

vene. 2, 17. Za klobuk me (ružu) stavlaju. 2, 163.
Vse sluge su kra^u klobuke podmakli. Jačke.
157. Vojšćanski klobuk. 290. Kome je Čela za
klobukom (i sam se sjeća). Nar. posl. vuk. 147.

b. nekakva mjera za žito u Boci kotorskoj^ vidi
u Vukovu rječniku.

c. kube, trulo? vidi klobučiti.

d. mjesno ime.

a) kao da je nekakvo mjesto a Bosni ili u
Dalmaciji. — U latinskom spomeniku (tobože god.
1078\ ali vafa da nije autentičan. ,Sancti Petri
de Olobuco'. Doc. rač. 114. (1078).

h) ime dvjema selima u Hercegovini. Statist,
bosn. 119. 125; drugo je utvrđeno^ vidi u Vukovu
rječniku : grad blizu Crne Gore. pomine se od
xviii vijeka. Gospodari od Klobuka. J. Kayaniu
231h. ^iuta guja Šejović-Osmane iz Klobuka
grada bijeloga, štono Crnu Goru zatvorio. Nar.
pjes. vuk. 4, 30. Od Klobuka i od Korjenića.
4, 434.

e. 8 pridjevom popovski, neka bifka. Klobuk
popovski, aro maggiore (Parčić), Arisarum vul-
gare Targ. B. Šulek, im. 147.

2. KLOBUK, m. kao mjehurić (od same vode)
pun vodene pare ili vazduha itd. sto izlazi navrh
vode, n. p. kad vri, ili kad kiša pada. — ispo-
redi bobuk, božur, klopac. — Ne znam, jeli ista
riječ Što 1. klobuk (po sličnosti obličja), ili je
riječ onomatopejska, isporedi klokot, klokun. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,die blase des siedenden was3ers* ,bulla aquae
buUientis* s primjerom: Izbijaju klobuci). Na
gornemu derdanu slabo se kad vidi kamene posred
vode, nogo samo k]učevi i klobukovi. Vuk, dan.
2, 3u.

KLOCALK .'A, /. drvena sprava nalik na konsku
glavu u koje se gubica može otvorati i zatvorati
klocajući. — U Vukovu rječniku: ,eine holzerne
dem pferdekopfe ahnliche mascliine deren mund
man nach belieben auf- und zumachen kann'
.machina lignea caput equinum praesentans*. ovaku
je glavu imala u Dubrovniku ,turica' (griješkom
t'oroje), a ja sam i u Požarevcu 1807 godine uz
mesojede u dvoru kneza Miloša gledao gdje se
momci igraju s ovakom klocalicom (jedan se
obuče od prilike kao turica da mu se Judsko
ništa ne vidi, pa nom gore kloca i plaši žene i
djecu), ct". turica.

1. KLOCANE, 71. djelo kojijem se kloca (vidi 1.
klocati). — U Vukovu rječniku : ,das schnappen'
,frondor'.

2. KLOCANE, n. djelo kojijem se kloca (vidi
2. klocati). — U Belinu rječniku (sa starijim
oblikom klocanje) : ,gracidamento , il gracidare
deir oca' ,glangor* 354*.

KLOCAEA, /. u narodnoj zagoned našega vre-
mena. Šklocnu klocara, ču se do cara . . . odgo-
netfaj: razboj, stan. Nar. zag. nov. 189.

1. KLOCATI, klocam, impf. otvorati a brzo i
silovito zatvorati gubicu tako da đoni zubi o
qorne udaraju s mkom bukom (kao n. p. kad pas
hvata muhe). — isporedi šklocati. — Biječ je
onomatopejska od glasa kloc što se čini da se
čuje kad zubi udaraju jedni o druge. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,schnappen*
,dentibus crepare*). A turica je jednako klocala
svojijem zubima. Vuk, pism. 33. Koiiska glava
s velikijem zubima koja je tako načiiiena da su
se usta odozdo mogla lasno otvorati i zatvorati,
te je sve klocala. rječn. kod čoroje.

2. KLOCATI, klocam, impf. o glasu u gusaka,
vidi daktati, gakati. — Biječ je onomatop^ska

Digitized by

Google

2. KLOOATI

(isporedi 1. klocati). — U Belinu rječniku: ,gra-
cidare, gridare oome oca* ,clango* 354^; u Volti-
gijinu: ,gracidare, graccolare' ,quacken, gacksern*,
u Stulićevu : ,gracidare, stridere, o gridare come
fanno le oche* ,glociare*.

KLOCE, /. pl. u Vukovu rječniku : vide škloce
8 dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

KLOCNTJTI, kl6cnem, pf. udariti jedan put
zubima o zube, perfektivni glagol prema 1. klo-
cati. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. kl5cnu).
— U Vukovu rječniku ue klocati. i u narodnoj
zagoned (kod klocara) ima varijanta klocnu mj.
šklocnu. Nar. zag. nov. 190.

KLOČNICA, /. mala rijeka u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. M. Đ. Milićević, srb. 231. —
isporedi Kloka.

KLOFTOR, m. vidi klaftar. — U kinzi pisanoj
prošloga vijeka miješanijem jezikom. DuŽinoju
držit 5 kloftori i 3 stope; širinoju dva kloftora
i pol; visinoju 1 kloftor i 2 pjadi duvari držet.
Glasnik. 56, 209. (1733).

KLOK, m. izvor u Srbiji u okrugu pirotskom.
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 172. — Va^a da je
onomatopeja, isporedi klokot.

KLOKA, /. ime mjestima u Srbiji, a) selo u
okrugu kragujevačkom. K. Jovanović 121. —
b) mjesto u okrugu smederevskom. Livada u
Kloki. Sr. nov. 1864. 124.

KL6kAČKI, adj. koji pripada selu Kloci.
Klokačka (opHina). K. Jovanović 121.

KLOKAIStE, n. vidi klokot, klokun. — Kao da
je verbalni supstantiv od glagola klokati, ali
ovome glagolu nema potvrde. — U Bjelostjenčevu
rječniku: v. kipućina, i u Stulićevu: v. klokun
s dodatkom da je uzeto iz BjelostjenČeva.

KLOKČANIN, m. čovjek iz sela Kloke. L. Đur-
dević. — Množina : K16k6ani.

KLOKČANKA, /. žensko čefade iz sela Kloke.
L. Đurdević.

KLOKĆATI, vidi kloktati.

KL6kINA jaruga, /. ime 7njestu u Srbiji
u okrugu kragujevačkom. — isporedi Kloka. li iva
u Klokinoj Jarugi. Sr. nov. 1865. 72.

1. KLOKOC, m. neka bifka. — Između rječ-
nika u Vukovu (vide klokočika s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori). Klokoc (kloko6evina,
klokočika), rus. icaeKaHKa, KoaoKHTHHa, K.40Ku<?Ka,
po), klokocina, ktokoczka, klekoczka, 6eš. klokoč:
(CI0C09), amedamus (u mletačkom rukopisu}, Sta-
phylea pinnata L. (Vuk), v. Klački, Kločki. B. Šu-
lok, im. 147. — U Dubrovniku je u naše vrijetne
prezime, ali s drugijem akcentom: K16ko6, Klo-
k66a. P. Budmani.

2. KL6kOČ, Klok66a, m. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji modruško- riječkoj.
Razdije). 59.

b. mjesta u Srbiji, a) u okrugu kragujevačkom.
Livada u Klokoću. Sr. nov. 1875. 737. — h) u
okrugu smederevskom. liiva u Klokoću. 1873.
611.

KLOKOČANIN, m. čovjek iz sela Klok6ča. V.
Arsenijević. — Množina: K16kočani.

KLOKOC EV AC, Klokočevca, m. mjesno ifne.

u. u Hrvatskoj, a) dva sela u županiji bjelo-
varskoj-križevačkoj. Razdije). 106, 109. — h) (kaj-
kavski) Klokočevec, selo u županiji zagrebačkoj.
81.

b. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj. 134.

c. selo u Srbiji u okrugu krajinskom. K. Jo-
vanović 124.

86 KLOKOTATI, a.

KL0K6ČEVrK, m. n^esno ime.

a. selo u Slavoniji u županiji požeškoj, Razdije}.
122.

b. brdo u Bosni. Glasnik. 20, 278. 353; 21, 303.

KLOkoČEVINA, /. vidi 1. klokoč. — Između
rječnika u Vukovu (vide klokočika 8 dodatkom
da se got^ori u Crnoj Gori).

KLOKOČICA, /. u Vukovu rječniku : grah sitan
mrki ,art bohne^ ,pliaseoli genus' s dodatkom da
se govori u Srijemu.

KLOKOČIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Domjan
Klokočić. Mon. croat. 228. (1527).

KL0K6ČIKA, /. vidi klokoč. — Između rječ-
nika u Vukovu (jdie pimpemuss* ,Staphylea pin-
nata Linn.'). Klokočika, Staphylea pinnata L.
(Pančić, Vuk), v. Klački, Kločki, Klokoč, Kloko-
čevina. B. Šulek, im. 148.

KL0K6ČIK0V, adj. koji pripada klokočici.

— U Vukovu rječniku: ,von pimpernuss* ,e sta-
pliylea pinnata*.

KLOKOČIKOVINA, /. klokočikovo drvo, drvo
od klokočike. — U Vukovu rječniku: ,da8 hoU
der pimpernuss* ,lignum 8taphyleae pinnatae*.

KLOKOČKI, a^;. koji pripada selu KlokoČo.
V. Arsenijević.

KLOKOČKIlii A, /. žensko čelade Ie sela Klo-
koča. V. Arsenijević.

1. KLOKOT, m. buka što čini voda kad silo-
vito izv^ire. — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. klokoti>, rus. kao koti,, čeŠ. klokot. — Po-
stane je po onomatopeji (vidi klokotati), isporedi
klok, klokun. — Između rječnika u Vukovu (,das
gerausch des hervorsprudelnden wassers* ,sonus
aquae scaturientis*). Šarka koka sedi kraj plota ;
otud ide voda klokotom, te odnese šarku koku
od plota, odgonetfaj: djevojka i svatovi. Nar. zag.
nov. 40.

2. KL6k6t, m. mjesno ime. — Po svoj je pri-
lici isprva ime vodi, te je ista riječ Što 1. klokot

a. u Daničićevu rječniku: Klokotb, selu je Bu-
drezima manastira Ravanice iŠla međa ,otb Klo-
kota na sladimu jablbku* (Mon. serb. 198 god.
1381). Klokot, (selo) na Moravi vise Budrega.
S. Novaković, novo brdo. 35.

b. u Bosni, voda i selo. a) rijeka. T. Kova-
ćević 66. — b) selo u okrugu bihaćkom. Statist,
bosn. 47. — pomine se od xvii vijeka. Petar
Zrinski robi okolu Ižačića i Klokota. P. Vite-
zović, kron. 192.

KLOKOTANE, n. djelo kojijem (voda) klokoće.

— U Stulićevu rječniku : v. klokui s dodatkom
da je riječ ruska, i u Vukovu ; ,da8 hervorsprudeln
des wassera^ ,sonus aquae scaturientis*.

KLOKOTATI, kl6koćem, impf. bučati, o vodi
koja silovito izvire (a i koja vrt) : uprav je ono-
matopeja^ jer se kod toga čuje glas kao klok^ klok.
može značiti i drugu koju buku. — Riječ je pra-
sla venska (0 vodi), isporedi stslov. klokotati, rus.
iMOKOTaTb, češ. klokotati. — Između rječnika u
Bjelostjenčevu (klokoćem, klokotati kot štrok ,glo-
tero'), u Jambrešićevu (klokoćem ,gloctoro*), u
Voltigijinu (s praes. klokoćem ,tachinare' ,da8
geschrev der indianischer hiihner*), u Stulićevu
(klokotati, klokotjem, v. klokui^ati 8 dodatkom
da je riječ ruska), u Vukovu (,hervor8prudeln,
hervorrauschen* ,3caturio cum strepitu*).

a. 0 vodi. Klokotaše (reka) jako vfitar po moru

i potapjaše gržsnije. Pril. jag. ark. 9, 115.(1468).

I jagmili uz Klokote klete gdje klokoću izvori

krvavi, sedam vrela jedan za drugijem. Osveta.

I 7, 31. — i 0 čemu žitkome (0 vinu) u sudu kad

Digitized by

Google

KLOKOTATI, a. 87

se %£ i^ega toH. Pogače se tu navuku, kokoši se
tu natoku, čuturom se tu klokoće. V. Đošen 168^.

b. 0 trubi f vidi primjer kod 1. klicati, 1, a, c).
Trubj ratBnyje klokodtušte (u drugom rukopisu).
Danilo 842.

e. 0 glcisu u rode i u budije. vidi u Bjelostjen-
Čevuy JambrešićevUf Voltigijinu rječniku.

(I. grohotati, klopotati. Starca komu klokoću
kosti načiniti pristalijem mladićem. Bos. vila.
1887. 843.

KLOKOTI, m. pl. ime seocu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Razdije|. 14.

KL0K6tICA, /. stakleni sud za vino tako na-
6i1^en da kad se iz tiega pije, vino teče klokoćuči.

— U Bjelostjenčevu rječniku: klokotica, kloko-
tuša, steklo klopotlivo ,calix bombilius, quia
bombum sive sonum emittit, dum homo ex eo
bibit, vulgo* regula, i u JambreŠićevu : ,carche-
sium, gloctorium^ ^

KLOKOTNICA, /. ime selu u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 87.

KLOKOTUŠA, /. vidi klokotica. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku kod klokotica.

KLOKOVAC, Klokovca, m. (kajkavski) Klo-
kovec, ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. BazdijeJ. 101.

1. KL6kTATI, klokćem, impf. glas u ptice. —
isporedi kliktati i klokotati. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. (Ptice) cikću, klokću i piskuću . . .
A. Kamžlić, ro2. 6. Svako se tu srdi . . . klokčuć
(sic) žuna. 6.

2. KLOKTATI, kl6kćem, impf. vidi klokotati.

— U jednoga pisca našega vremena (ć stoji u
inf. klokćati i u prostijem vremenima po pre-
zentu). AV buzdovan ne stizao Vuka, no ronuo
u bare i mlave, pa su mlave klokćale krvave.
Osvetu. 7, 32.

1. KLOKl^N, m. vidi 1. klokuA. — U ^evemoj
Dalmaciji. Klokun, 1. klokot; 2. mjesto gdje
voda izvirući k)uča, mala vru)a (vri|e što u more
izvire) u Podgori zove se klokun. M. Pavlinović.

2. KLOKUN, m. čep na maloj lađi, što zatis-
kuje rupu kroz koju se pušta voda u lađu kad
se rasuši, vidi 2. klokun. Drvo kojijem zatiski-
vaju tu lukiiu (na lađi) zovu ,čep' (u Cavtatu),
a izvadit čep da prodre more zovu .pustit čep',
na Lastovu kažu ,klokun', i , pustit' ili ,izvadit
klokun'. L. Zore, rib. ark. 10, 325.

1. KLOKdir, m. vidi klokot. — Onomatopeja je
kao klokot. — Od xviii vijeka u Dubrovniku, a
između rječnika u Belinu (,il getto, che fa V acqua
o altro liquore nel suo gorgogliamento' ,liquor
esultim aestuans' 353l>) gdje se noj prije nahodi,
i u Stuličevu (,bolla, rigonfiamento d' acqua o
d' altri liquori nel bollire, onde spumanti dol
mare, il rigettar quasi gorgogliando' ,bulla, undae
mariš spumantis, vomitio vehemens*). Eto izne-
nada počiiie vret priko kraj& od rečene bačve
čudna poplavica od u)a koja podižući pokriv s ve-
licijem klokuiiima sa svijeh strana na zem)u pre-
tjecaše. L Đorđić, ben. 83. Vidje tu vodu vreti
i bobučit se na klokui^e i valove. 167. — U Du-
brovniku u miŠe doba: klokot što izlazi na vrh
vode kad vri, ili kad izvire, i što uzlazi u grlo
kad se bluje. ,Došo mi je klokuA na grlo'. P.
Budmam.

2. KLOKUli^, m. vran (na bačvi). — isporedi
2. klokun. -> Mogla bi biti ista riječ što 1. klokn£,
ali je veča prilika da je postala od tal. cocchiume,
mlet. cocon ; narod kod toga može biti da je mislio
na 1. klokuA i klokunati. — U naše vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

KLONITI, 1, a.

KLOKUli^Al^E, n. c{jelo kojijem se klokuiHa. —
Stariji je oblik klokuAanje. — U Belinu rječniku ;
klokuiianje ,il gorgogliare' ,exaestuatio' 3531>.

KLOKUli ATI, klokti6&m, impf. vidi klokotati
(o vodi što vri ili izvire). — Postaje od klokui^.
— U Belinu rječniku : ,bollire gorgogliando' ,so-
nore fervere' 144l> ; ,gorgogliare, il rumoreggiare
deir acque' ,exaestuo' 353l> ; u Voltigijinu : ,gor-
gogliare, romoreggiar d' acqua, gorgare' ,purrlen'
brausen'; u Stuličevu: ,vehementissime aestuare',
i u naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KLOKfjRIĆ, m. u DaniČičevu rječniku: Klo-
kurićb, mislim da je griješkom mjesto toga ili
napisano ili prepisano: ,s Stepkomb Belićemb i
s Brankomb Milovčićemb klokurisjemb (Spom.
sr. 2, 106 god. 1442). blizu Dubrovnika ima selo
Klokurići. Schem. rhac. 1862. 29. mislim da je
taj Branko bio iz toga sela.

KLOKfjRiĆi, m. pl. ime zaseoku u Župi blizu
Dubrovnika, (štamparskom griješkom) Klocurići.
Schem. ragus. 1876. 29. — isporedi Klokurić.

KLOMPAV, adj. u Vukovu rječniku : vide
klempav.

KLONAD, klonda, m. vidi klonda. — Samo
loc, pL klondih u jednoga pisca xv vijeka (koji na
drugom mjestu ima dat. sing. klondi od klonda).
te može biti da treba čitati klondah. Imiše širok
stan mramorjem sazidan, ... po klondih ulizan
lašćeć kako meden. M. Marulić 77.

KLONDA, /. columna, stup. — Jamačno je
romanska riječ od lat. columna, vidi kelomna. —
isporedi klonad. — V pisaca čakavaca od xv do
XVIII vijeka. Podnese ... ka klondi vezanja gdi
fruštan bi dostL M. Marulić 199. Vrat pake
kako stanovita od mlika klonda. P. Zoranić 20a.
Klonde četiri od busa hitro pristrigane. 68».
Ružno bi istučeno telo Isusovo pri kamenoj klondi.
Michelangelo. 12. Klonde nebeske trepeću. I.
Zanotti, ined. priš. 23. I da Zadar ke gradidbe
kaže, ke su od starine; al* ne ima toke zidbe...
tri istom klonde sebi goji, Spljet stotinu svojizih
broji. J. Kavanin 164h.

KLONIMIR, m. ime muško. — U grčkijem i
latinskijem knigama x i xi vijeka. Zigoiifugog
t2/ev vlbv ibv Klovi/j,riQov. Constantin. porph. u
doc. rač. 376. KXov{fj,i]Qog. ^^1. ,Clonimiro fratre
Grubsi'. Doc. rač. 133. (1080).

KLONITI, klonim, impf. inclinare, llectere,
nagibati, pregibati. — isporedi klaAati. — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov. kloniti, rus. kao-
HHTb, češ. kloniti, pof. klonić. — Korijen klon
jamačno nije isti što slon (vidi kod nasloniti). —
Akc. je zabUežen u praes. kao što bi bio kod aktiv-
noga glagola (kao praes. i impf klči^&h, aor. 2 1 3
sing. klčnf, ger. praes. klčneći, part. praet. pass.
klčAen), kao što se vidi kad je složen glagol
s prijedlozima, isporedi nakloniti, pokloniti itd.;
ali je u refleksivnoga glagola akc. u svijem obli-
cima (i u praes. kl6nim se » « ^. praes. kl6-
neći se) onaki kaki je u inf, ostm praes. 1 i 2
pl. klonimo se, klonite se, i aor. 2 » 3 sing.
klču£ se, i part. praet. pass. klčAen.

1 . aktivno. — gotovo samo u pisaca čakavaca,
a između rječnika u Stuličevu (v. ukloniti, koje
značene nije pouzdano).

a. u pravom smislu, u svijem primjerima (osim
naj zadtiega, pisca štokavca, gdje je objekat lišće)
s objektom glava. Tako da ne kloni glavu iza
miri tko neće, čas oni da zube ociri. H. Lučić
271. (Upravite^) ki na moru glavu kloni, i kad
zaspi, pravjač pusti ... J. Kavanin 835*. Ter
pokle se ^e prisuštila, roke prima, glavu kloni

Digitized by

Google

KLONITI, 1, a.

88

1. KLOPAO

450*. Bijedna }uba kloni lisce, crne vede svija.
Osvetn. 2, 7.

b. davati ili pružati. — objekat može biti što
tjelesno Hi umno. — Ne znam, jeli ovo isto zna-
čei^e što je kod a uzeto u prenesenofn smislu, ili
je načineno od pokloniti kao imperfektivni glagol.
(Pravedna duša) trudi se da sgodi poniženjem
Bogu, ne da se gospodi, kloni kruh ubogu. M.
Maruli6 79. Skup svetih apostol tebi hvale kloni.
240. I glavu tere vrat sama Aim (gusarom) klo-
nila. H. Lučić 239. Jer videć uboga, pomoć mu
ne klonih. 281. Općena staiiica nima se pustiti,
ni lasno desnica k svakomu kloniti. P. Hekto-
rović 82. — Može biti da amo pripada i ovaj
primjer u kojemu mj. objekta vafa da stoji instru-
mental: Pod borom ki kloni sincom u široko.
M. MaruUć 91.

S. sa se, refleksivno. — Između rječnika u Vol-
tigijinu (,piegarsi, inchinarsi* ,sich biegen, sich
vemeigen*), u Vukovu : koga ili čega ,einen (etwas)
meiden' ,vito*; u Daničićevu (,inclinari*).

a. uopće, a) u pravom smislu. Vrata kb južnoj
malo klonešta se strani. Glasnik. 11, 69. Er se
(mjesec) uspe, kloni i pada. J. Kavai^in 214l>.
Se mu se lipo (krafu) kloniše. (Nar. pjes. iz
Istre). Naša sloga. god. 11, br. 9. — 6) me-
taforički (klaikiti se). Ar pjenezom svak kloni
se. J. Kavanin 145^. — r) u prenesenom smislu,
težiti. Nemoj kalemiti onda kad bi se vremo
k velikoj suši klonilo. P. Bolić, vinod. 1, 287.
Sva se veStestva životni ko iiskisavanu klone i
teže. 2, 355.

b. obično znaČi što i uklanati se, čuvati se. —
Kaže se kloniti se čega a i od čega. Kako čoek
dođe na prosjački štap, svak ga se kloni. Nar.
posl. vuk. 127. Kloni se i sjena begova. Kloni
se luda kao i sveta. 185. Ali je poznato, da sam
se ja, još od godine 1820, klonio svake službe.
Vuk, odg. na laži. 11. Kloni se poganijeh. Itim.
6, 20. Praznijeh razgovora kloni se. 2tim. 2, 16.
Za to se takovijeh mjesta klone svi. nar. pjes.
2, 124. Putova svojih nasitiće se ko je izopa-
čena srca, ali ga se kloni čovjek dobar. Đ. Da-
ničić, priČ. 14, 14. — Primivši dekret pošao sam
ga pokazati onijem mojijem prijate] ima u Zadru,
koji su se prije klonili od mene. G. Zelić 461.
Kloni se od zla i čini dobro. Đ. Daničić, psal.
84, 14. I da se klonite od onoga sto je zlo. M.
Đ. Milićević, škol. 2.

KLONUCE, n. uprav djelo kojijem se klone,
ali u jedina dva jednaka primjera kao da znači :
klopot. I)a ih ne izda bahat noga ni klonuće od
oružja. B. Zuzeri 43. 124.

KLONULOST, /. osobina onoga stoje klonuo.
— Kao da je načifieno u naše doba. Otklana
od Aega klonulost. Bos. vila. 1886. 89.

KLONUTI, klonem, pf. nagnuti se, pognuti se,
spustiti se. — Akc. kaki je u inf. takt je u osta-
lijem oblicima, osim prezenta, i aor. 2 i 3 sing.
klonu. — Va}a da je postalo od kloniti nastavkom
nu kao perfektivni glagol, a dobilo je i nepre-
lažno značene tako da je kloniti prema klonuti
kauzalni glagol (isporedi topiti i tonuti, gasiti i
gasnuti). — Od xviii vijeka (u ovom primjeru
xy vijeka vaja da stoji klone n^. kloni samo radi
slika, te pripada pod kloniti: Bog bo potr one
ki rat podvigoše, onim milost klone ki stav uzda-
hoše. Sf. Marulić 62), a između rječnika u Vu-
kovu (,sinken* ,labor, inclinor*).

a. u pravom smislu. Klonuvši mu tako ruke.
E. Pavić, ogl. 121. A nu da gdi ne klonete, za
da uvik potonete. V. Đošen 229b. Mloga (ka-
lama) često al' od mraza klone. J. S. Kejković

149. Klonu ruka niz čošnu dolamu. Nar. pjes.
vuk. 3, 29. Klonu sabfa, otpade mu glava. 8, 292.
Aga glavom na dušeku klonu. Ogled. sr. 451.
Noge klonu a oČi izdaju. P. Petrović, gor. vijen.
38. Nemojte da vam klonu ruke. Đ. Daničić,
2dnev. 15, 7. Ovo je Hercegnovi, dva mu krila
klonu na bokove. S. Lubiša, prip. 2. Koi^ mu
zapre, ruka s uzdom klone. 276.

b. u prenesenom smislu, oslabiti, vrlo se usne-
miriti, izgubiti nadu, očešati, a) subjekat je če-
fade. Kad dođe na tebe, klonuo si. Đ. Daničić,
jov. 4, 5. Klonuše strašne vojske pred silom
azijatskom. S. ^ubiša, prip. 17. Seti se beza-
zlenih godina, što ih je proveo u svome selancu,
pa sav klonu. M. P, Šapčanin 1, 123. — čcfito
se kaže u ovom smislu klonuti duhom, srcem. Ova
nesrićna zgoila uzrokovala je da klone srcem sva-
kolika strana kraja j^ugusta u Polouiji. A. To-
miković, Živ. 160. Ali su oni već bili klonuli
duhom i ništa ih to nije mogfo nagovoriti i ohra-
briti. Vuk, prav. sov. 54. Dužde klonuo godinam
i srcem. 8. ^ubiša, prip. 12. Nije Austrija klo-
nula duhom, neće bezufati. Zbornik zak. 1866.
114. — b) subjekat je srce, duša. Nama sa se
srca oladila, sa svijem su u prsi klonula, ne ku-
caju više u prsima. Nar. pjes. vuk. 5, 463. Pak
nemojte da ni srca klonu. 5, 472. Klonu srce
moje. Đ. Daničić, psal. 61, 2. Što si klonula,
dušo moja, i što si žalosna ? 42, 5. Nasititi svaku
klonulu dušu. jer. 31, 25. Čuv beg jade, upaše
mu vede, duša klone, a obraz ublijeđe. Osvetn.
4, 44. — c) subjekat je uopće Što umno. Va}a
da ti klonu sva oćućei^a. M. Zoričić, osm. 21.
Klonula jo snaga nosiocima. Đ. Daničić, nemij.
4, 10. Snaga klonu bez uzdana mila. Osvetn.
4, 60. Odlučnost i obrtnost bile bi klonule. M.
Pavlinović, rad. 141.

KLONA, /. nešto kao stupica za lovfene ptica
načineno od tikve. — Vafa da je od osnove klop :
klopna, te da je p ispalo ispred n. isporedi klopka.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu:
,eine art talle fiir die kleinen vdgel (z. b. meisen)
meist aus einem kiirbis gemacht' ,decipula avi-
cularum^ Hoće lukavstvom, da se iskobe|a iz
klone, u koju ga je bio uhvatio. Srp. zora. god.
1, sv. 9, str. 195.

1. KLOP, klopa, m. vidi krpe], krpusa. — Hiječ
je stara, isporedi rus. icaoiii., sojenica. — U ^e-
vernijeh čakavaca i u kajkavaca (kao i u slo-
venskom jeziku), a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (klop, krpel, krpuša, čepela ,redivius, ricinus*)
i u Stulićevu (v. krpej). Klop, Ixodes ricinus,
pl. klopi. D. Neman ić, čak. kroat. stud. 15.

2. KLOP, m. nešto što zatvora (zaklapa, po-
klapa).

II. vidi kod poklop.

I». predica, pregfica. — Samo u Voltujijinu
rječniku: ,fermaglio, chiusura' ,schnalle, schleife^

1. KLOPA, /. tiekakva igra za novce. — U
naše vrijeme. Pokupi veresiju i da sve na klopu . . .
U veče je imao toliko novaca da opet okuša sreću
u klopi. L. K. Lazarević, on zna sve. 10.

2. KLOPA, /. ime sviAi. Garavac, Bosna.

1. KLOPAO, klopca, m. sculponea, crevla od
drva. — isporedi cokula, fratun. — Jamačno je
onomatopejska riječ po buci kao klop, klop što
postaje kad se ide u klopcima. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (klopci, fratuui
,calopodium* ; klopci za led ,calopodium ferratum*),
u Belinu (,zoccolo, pianella di legno* ,calopodium'
784*), u Voltigijinu (,zoccolo; uomo zotico* ,ein
holzemer schuh; roh, plump*), u Stulićevu (,ual-
ceus ligneus*). Voduja na konac klopci se hi-

Digitized by

Google

1. KLOPAO

1. KLOPOT

taSe, i razbi mu lonac. M. Marolić 255. £o ovo
ovamo bata na klopcijeh? M. Đržić 292. Klopci
se od svakoga drva ne čine. (Z). čekaju te
klopci i zvonci. (Z). Pošlo v. danič. — U prene-
senom Sfnislu : neotesan čovjek, samo u Voltigijinu
fječniku.

2. KLOPAG, klopca, m. vidi 2. klobuk. —
Vafa da je i ovo onomatopejska riječ kao i 1.
klopao. — U Vukovu rječniku: ,die wa88erblase'
fbullaS cf. klobuk s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori.

3. KLOPAO, klopca, m. ono što otece kad
upekne buha ili komar. — U naše vrijeme u
Stonu: ,nio me komar, pa mi se napeo klopao^
M. Milas. — Može biti da bi pravi akcenat bio
kl6pac. — Kao da je ista rijeČ što 2. klopac.

KLĆPAJSTE, n. djelo kojijetn se klopa. — Iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu. ,Da Bog i naj
većeg dušmana oslobodi onakog klopana*. J. Bog-
danović.

KLOPAH ANE, n. djelo kojijem se klopam. —
U Vukovu rječniku.

KLOPARATI, klopar&m, impf. bacati, klttpo-
tati. — Akc. se mijena u praes. i i 2 pL: klo-
pardmo, kloparite, u aor. 2 i 3 sing. kloparfi,, n
part. praet. act. kloparao, kloparala. — Od istoga
korijena od kojega je i klopotati. — U naše
vrijeme^ a između rječnika u Vukovu (.poltern*
,tumultuor'). Kloparao je dugo dugo po kovčegu
dokle ga je napipao u mraku. M. Đ. Milićević,
des. par. 46. A vodenica kloparaše živo: taka,
taka, taka. M. P. Šapčauin 1, 61. Što mu klo-
paraja suha nedra u praznoj koži. Srp. zora. g.
1, sv. 5, str. 99.

KLOPA8T,<My. u Vukovu rječniku: vide klopav.

KLOPATI, klopam, impf. klopotati; toptati:
lupati, biti. — S naj zadnijem znače nem va(a da
je postalo od nem. klopfen, u prva dva znaćena
može biti od istoga korijena od kojega je i klo-
potati. — U Bjelostjenčevu rječniku : klopam ,cre-
pito, crepo, strepo*. 2. v. lupam; u Voltigijinu:
,strepitare, fare calpestio, scalpicc.iare* .stempt'en* ;
u Stuličevu: v. klopoćati s dodatkom da je uzeto
iz Bjelostjenčeva. — I u naše vrijeme u Lici. Kl<)-
pati znači koga psovati ili tući. ,Đome ga, brate,
po vraŽiju klopah J. Bogdanović.

KLOPAV, adj. vidi klempav. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Vukovu (vide klompav). Uši
prikloćava velike i klopavo. J. Kajić, boj. 96.
Kapom klopava uha pokrio. S. ^iubiša, prip. 132.
Ovo je lice baburasto, klopavo i krne. prič. 140.
Da mu odnesem ono klopavo nazimče. M. P.
Sapčanin 1, 54. Krdo garavih i klapavih svina.
1, 80. A uši (kofiu beku) goleme i klopave. Srp.
zora. god. 1, sv. 2, str. 28.

KLOPA VAO, klopavca, m. kuckalo, vrst kor-
i^aša. Bijeka kod Križevca.

KLOPČAC, klopčaca, m. dem. 1. klopac. —
Samo u Stuličevu fječniku: ,dim. verbi klopac*.
^ KLOPČANKA, /. vrst jabuke (Valavac). B.
Sulek, im. 486.

KLOPČAK, klopČdra, m. čovjek koji po svom
zanatu gradi klopce (vidi 1. klopac). — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Belinu (,zoccolajo,
4uel che ta zoccoli* ,calopodiorum opifex' 784*)
i u Stuličevu (,calceorum ligueorum opitex'). Oni
koji jube taštu slavu jesu sluge od klopčara.
Zborn. 7a.

KLOPCE, /. pl. ili n.'^ ime selu u Bosni u
okrugu travničkom. Statist, bosn. 62.

KLOPČIĆ, m. dem. 1. klopac. — U Belinu
rječniku: ,zoccoletto, zoccolo. piccolo* ,calopodi-
olum' 784a, i u Stuličevu: v. klopčac.

KLOPEĆ-, vidi klopet-.

KLOPEŠA, /. ime sviii. u Bosni.

KLOPKTANE, n. djelo kojijem se klopeće. —
Samo u Stuličevu rječniku (kod klopot) gdje ima
i klopećane.

KLOPETATI, klopećem, impf. klopotati. —
Samo u Stuličevu rječniku: klopetati i (po praes.
klopećem) klopećati ,s trepere, ere pi tare*.

KLOPIĆ-, vidi klopit-.

KLOPITANE, n. buka, klopot, tabane. — Po
obliku kao da je verbalni supstantiv od glagola
klopitati, ali se ovaj glagol potvrdile samo u
Stuličevu rječniku. — Stariji je oblik klopi tanje.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Belinu
(klopitanje konskijeh stopa ,calpe3tio de' cavalli*
,ungularum e^uiuarum sonitus* 160l>) i u Stuli-
čevu (kod klopot) gdje ima i klopićaAe. Blažena
ona duša koja izbavna od klopitaiia i buke svje-
tovne sliša Isukrsta. M. Radnić 4901^ Bahat ==»
klopitano u hodjeiiu aliti stupanu. L Đorđić, uzd.
206.

KLOPITATI, klopićem, impf. klopotati. —
Samo u Stiilic^'u rječniku: klopitatii (po praes.
klopićem) klopićati ,strepere, crepitare*. — vidi
klopi tane.

KL(JPITI, klopiiu, imjjf. sklapati, poklapati,
kao impf. sklopiti, poklopiti što postaje tijem što
ovijem glagolima otpada prijedlog. — Nema ove
riječi u oslalijem slacenskijem jezicima (drugo je
češ. klopiti, izvraćati, valati), a rijetka je i u
našemu, ali se nalazi složena s prijedlozima. —
Korijen klop srodan je korijenu glagola klopati.

— (id XVII vijeka, a između rječnika u Voltigi-
jinu (,attaccare, accomezzare* ,anholfen, ankleben*)
i u Stuličevu (,operculare, contegere').

n. kao impf. sklopiti. Da idu k raboti prik
Drave most klopeć. B. Krnarutić 17. Škripat
zubmi, ruke klopit. .J. Kavanin 570'*.

b. kao impf poklopiti, zaklopiti. Svih vas
klopi i zaprijeka svud okolo zemja tvrda. J. Ka-
vaiiin 424*. Vojača je žensko ime. i ohlijepom
zemju klopi. 474».

r. kao impf. sklopiti, priklopiti (skopčati, pri-
kopčati). — U Voltigijinu rječniku.

KLOPKA, /. stupica, pastuha. — isporedi klona.

— Od glagola (po)klopiti. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (vide kjusa). Sakri-
veno mu je pruglo na zemji i klopka na stazi.
D. Daničić, jov. 18, 10. A moji toliki sokoli u
klopfri tvojoj propadošo. Srp. zora. god. 1, sv. 7,
str. 107.

KLOPNUTI, klopnćm, p>f. udariti (s bukom),
kucnuti. — isporedi klopati. — U jednoga pisca
našega vremena. Odista, u taj mah, zvekir na
vratima klopnu. M. Đ. Milićević, omer. 171.

KLOPOČ-, vidi klopot-.

1. KLOPOT, m. vidi klepet. — Može biti riječ
praslavenska, isporedi stslov. klopo ti., (rus. x.io-
iiora, nemir, nesreća, malorus. x.ioiiiT'i.), čeŠ. klo-
pot, klokot, hitna, poj. klopot, nemir, briga; ispo-
redi i lit. klapata, briga. — Korijen klop vafa
da je srodan s korijenom klep, vidi kod klepati.

— Između rječnika u Jambrešičevu (,crepitus*) *
u Stuličevu (klopot, klopećane, klopetane, klopi-
ćane, klopitarie, klopoć^he, klopotane »sonitus,
strepitus, rumor'). Klopotb oružja. Aleks. novak.
.57. Zvek od oružja i klopot šćitov. Aleks. jag.
star. 3, 262. Dan trub(e i klopota. Nauk. brn.

Digitized by

>^uogIe

1. KLOPOT 90

71*. Što poma£e klopot usta ako je srce nijemo ?
M. Đivkoti6y nauk. 48^. Stoji klopot mestva i
papuča. Nar. pjes. herc. vuk. 79. Klopot stade
placom i sokakom. Nar. pjes. hdrm. 1, 185. Čuje
u pećini klopot svakojakijeh veriga. Nar. prip.
vuk. 119. I holim klopotom razmam}enih hata.
M. PavUnović, razl. spis. 412. Stoji klopot drv)a po
Skarima. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 210.

2. KLOPOT, m. ime selu u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 21.

KL0P6tAC, klop6ca, m. dem. klopot, radi
etiačeiHa vidi klepetac, klepetalnica, klepetalo. —
U Bjelos^enčevu rječniku: (kajkavski) klopotec
,crepitaculum' ; u Jambrešičevu : klopotec ,crepi-
taculum^; u SUdičevu: klopotec, v. klopotuSa iz
Habdelidsva.

KLOPČTAlte, n. djelo kojijem se klopoće. —
Stariji je oblik klopotanje. — U Belinu rječniku:
klepetanje ,romore di piedi* ,pedum strepitus'
631»; u Voltigijinu; u Stulićevu: klopoćai^e t
klopota£e tu klopot; u Vukovu.

KLOPČTAR, klopotdra, m. onaj što klopoće
(ovan 8 klopotvišom). — U Vukovu rječniku: (u
Crnoj Gk>ri) ovan sa zvonom ,der glockentr&ger
(e. b. widder)' ,aries tintinnabulum gestans' s pri-
n^jerom iz narodne pjesme: A.V eYo ti jedan krd
ovaca, a pred liima dobar junak jedan, de preda
se goni klopotare.

KL0P6taTI, kl6poćem, impf. vidi klepetati.
— Akc. je kao kod klepetati. — Va]a daje riječ
praslavenakaf isporedi atslov. klopotati, (rus. xjio-
noTaTfc, truditi se), češ. klopotati (klokotati, trčati,
brinuti se), poj. klopotać (uznemirivati). — Uinfi-
nitivu i u prošlijem vremenima može biti 6 rr^. t :
klopoćati (vidi i u Stulićevu rječniku). — U Jam-
brešičevu je rječniku praes. klopotam. — Između
rječnika u Belinu (,risonare, propr. far romore*
,resono' 626*), u Jambrešičevu (klopotam ,cre-
pito^), u Voltigijinu (klopotati, griješkom klopočem
,fare calpestio, romoreggiare, sussurrare^ ,stam-
pfen, larmen*), u Stulićevu (klopotati, v. klopo-
ćati ; klopoćati, v. klopitati), u Vukovu (vide kle-
petati). Na nas ove pogledajte vi robove, gdi u
gvozdijeh klopoćemo. N. Naješković 1, 161 — 162.
Iš ! o koke, kokorajko ! ne kokoći, ne klopoći.
Nar. pjes. vuk. 1, 194. Iš! paune zlatopere! ne
Setukaj, ne zaguČaj, ne šoboći, ne klopoći. Nar.
pjes. herc. vuk. 847. — U Dubrovniku, u prene-
senom smislu, upotrebfava se i kao brbjati. ,Muči !
ne klopoći tu!< ,Što tu ludo klopoćeš?* P. Bud-
mani.

KLOPOTLIV, adj. koji klopoće. - Steklo klo-
potlivo (kajkavski) u BjelostjenČevu rječniku kod
klokotica.

1. BXOPOTNIK, m. nešto što klopoće. — U
basni pisatMJ crkvenijem jezikom (oko xvii mjeka)
0 orahu. Orahovca onogo klopotnika. Starine.
2, 311.

2. KLOPOTNIK, m. planina u Bosni. F. Jukić,
zem|. 27.

KLOPOTT!jKATI, klopćtflkam, impf. dem. klo-
potati. — Samo u Stulićevu rječniku: v. groho-
tukati.

KL0P6tUŠA, /. r'tešto što klopoće. — isporedi
klepetusa. — U Stulićevu rječniku : ,crepitaculum,
tintinnabulum*. — U okolini dubrovaČfcoj u naše
doba isto je što klepka. P. Budmani.

KLOP6tUŠA0, klop6tU8ca, m. u Stulićevu
rječniku uz klopotuSica. — nepouzdano.

KLOPbTUŠIOA, /. dem. klopotuša. ~ U Stu-
lićevu rječniku: ,exiguum crepitaculum^

KLUBA

KL0P6tUŠKA, /. samo u Stulićevu rječniku
uz klopotučica.

KL6pi)K, m. vidi 2. klobuk t klopac. ~ U
naše vrijeme u Bosni. Voda sve baca klopukove
po kotliću. Nar. prip. bos. 1, 114.

KLOSAN, klosna, a^j. claudus, laesus, hram,
kfast, sakat, ozleden, — isporedi k|ast, klijenit.

— Eiječ je stara, isporedi stslov. klosbni., bug.
klosen, rua. R.AocHufi. — Samo u kiMgama piša-
nijem crkvenijem jezikom (klosbnb okomb). Budete
klosna okomb. Sredovječ. lijek. jag. star. 10, 125.
KlosbUb okomb. Zbornik p. Đrago)a srećk. 12.

KLOSTAE, klSstra, m. vidi klaustro. — U
Mikafinu rječniku: kloštar od manastira ,clau-
strum, clostrum, peristyliumS i u Voltigijinu:
,chiostro, monastero^ ,klo8ter^

KLOŠTAB, kldštra, m. iHem. kloster, manastir.

— Po ^everozapadnijem krajevima (ne samo u
kajkavaca i u čakavaca nego i u Štokavaca). —
Od XV vijeka, a između rječnika u Vrančićevu
(,claustrum*), u Bjelosijenčevu (kajkavski klošter,
manastir ,coenobium, monasterium, claustrum,
asceteriiim, conventus fratrum*), u Jambrešičevu
(kloSter ,claustrum').

a. uopće. Prijur kloStra. Mon. croat. 63. (1444).
Od 12 nepodobšćin kloštra. Narućn. 89*. Dom
svoj na kloStar obrati. Š. Kožičić 14h. V kloštri
blaženago Pavla. 17b. ]^ega že v kloštar za-
priše. 43h. Da su Febroniju iz kloštra izveli.
F. Vrančić, živ. 59. I tristo kloštar u negovo
uzida se vrime. F. Glavinić, cvit. 149a. Ki pri-
hodišća crikvena i kloštrov proti pravici obsi-
luju. sviti. 115. Ki koludricu iz kloštra grabi.
117. U svete Jelene kloštru. B. Kmarutić 41.
Dvi ruže, jer u trAu Isukrstu služe i cvatu u
kloštru. A. Kanižlić, rož. 22. Kloštar ali crikvu
da ste sagradili. M. Kuhaćević 86. K15štar ,mo-
nasterium*. u Istri. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
18. — U ovijem primjerima kao da ujesti u
kloštar znači : pofratriti se, pokaluđeriti se : Ber-
nardin ulize u kloštar male bratje. F. Glavinić,
cvit. 147». Kloštar u ki s. Bernarde ulize. 284*.

b. ime mjestima u Hrvatskoj, a) selo u župa-
niji modruško-riječkoj. Bazdije}. 48. — b) dva
sela u županiji bjelovarsko-kriievačkoj. 110. 117.

— vidi i 2. Ivanić, b).
KLOŠTBIĆ, m. dem. kloštar. — U jednoga

pisca čakavca iz Istre xvii vijeka. Ulize Anton
u kloštrić jedan od onih. F. Glavinić, cvit. 15*.
Onde kloštrić ugradivši, š liim prebivahu. 19*>.
Polag Ae (crikve) kloštrić uzida ponizan. 91b.

KliOTA, /. u narodnoj zagoneci našega vre-
mena. Zaklokota klota sa visoka plota . . . odgo-
netfaj: grmfavina. Nar. zag. nov. 84.

KLOTOVAC, Klotovca, m. ime selu u Bosni
u okrugu ^one Tuzle. Statist, bosn. 94.

KliOVOČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Zemla u Klovoči. Sr. nov. 1875.
111.

KLOVTER, m. vidi klaftar. — Uknizi pisanoj
XVIII vijeka crkvenijem jezikom. (Crkov) va vi-
sotu 2 klovtera. Glasnik. 56, 128. (1733).

KLUB, m. vidi klubo. — Samo u Stulićevu
rječniku (vafa da je ruska rijeČ KAj6'h).

KLUBA, /. trochlea, drvena ili gvozdena sprava
na kojoj je obično kvaka za vješarie, a u noj ima
jedno ili više kola (točaka) oko kojijeh se može
saviti uže ili veriga. — Moalo bi se pomisliti da
je srodno s riječi klupko ; ali vafa da je doŠlo iz
nemačkoga jezika, isporedi srvnem. klobe, novov-
nem. kloben ; pa i u pofskom jeziku ima iduba

Digitized by

Google

KLUBA

91

KLUPA, a.

8 istijem snačei^em što je oSUo i^emačka riječ (da
je srodno 8 klupko, bilo bi k^^ba ili kl^ba). —
Od xYii vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(kod ta)a, a nema napose) gdje se naj prijp na-
hodi, u Belinu (,girella, stromento di legno per
tirar i pesi in alto' ^troohlea^ 348^), u Bjelostjen-
čevu (v. vitel), u Voltigijinu (,girella* ,rollr&dchenO,
u Stuličevu (jcarrucola, strumento con girella da
tirar sn V acqua o altro' ^trochlea'). Kluba, mech.
(kolotura, Škripac) ,rolleS frc. ,pouliG*, egl. ,pulleyS
tal. ,puleggia, carrucola'; (vinta) ,wagenwinde*,
tal. ,martmo, martinello*, frc. ,cnc*, egl. ,hand-
screw, jack^ B. Šulek, rjećn. znanstv. naz.

KLUbAČAC, klubišoa, m. vidi klubaSce (kao
da je dem. klubak). — Govori gdjeko u Dubrov-
niku u naše doba (a vidi i prvi primjer kod klu-
bašce). P. Budmani.

KLUBAČCE, vidi klubašce.
KLUBAČKI, a€(j. koji pripada selu Klupcitna
(vidi 1. Klupci). Klubačka (opština). K. Jova-
nović 137.

KLUBAJICA, /. neka bi\ka. Klubajica, rus.
Kay6HHna (fragaria), čež. klubŠnka (I)actylis glo-
merata), Veronica cymbalaria Bodard (Viaiani).
B. Šulek, im. 148.

KLfjBAK, klepka, m. vidi klupko. — U naše
vrijeme na Rijeci. F. Pilepić.

KLUBArAK, klubdrka, m. u Vukovu rječniku
bez značena s primjerom iz narodne pjesme : Žute
žabe platno snuju o klubarku drenovome. —
Može biti da postaje od klupko. — U pisaca
našega vremena znači spravu za namotavaAe klu-
baka. Klubarak, tech. ,knauelwickelmaschine',
frc. jpeloteuse*, egl. ,balling machine'. B. Sulek,
iječn. znanstv. naz.

KLUBA.ŠOE, n. dem. klupko. — Postaje od
osnove klubitk nastavkom bće, te se k ispred h
mijena na 6, ♦ uprav bi glasilo klubičce (gen.
pl. i jest klubačdca), ali se č ispred c mijei^a na š.
— Od XVI vijeka (ako pripada amo noj prvi
primjer, a mislim da je tako), a između rječnika
u Mikafinu (klubaSce od svile 676*), u Stuličevu
(v. klupaSce), u Vukovu (dim. v. klupko s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). Svilice klu-
bačac (mislim da je stari gen. pl., a ako je nom.
sing. vidi klubaftac) naviju. M. Držić 213. Znamo
da sudbina svakom suce konce na klubaSce.
Osvetu. 6, 25.

KLUBATI, klubam, impf. vlačiti klubama. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,trochlei8 trahere'.

KLUB^iE, n. (klupko? ili coll. od klupko?)
kao da znači uzao, zamka. — U jednoga pisca
čakavca xvii vijeka (sa starijim oblikom klubje).
Janičari tudje na i^ ruke s ta više, u tetivsko klubje
Sije mu uvriSe, i čim zapregoše tetiv to(agome,
tim ga umoriSe zapregom jednome. I. T. Mr-
navić, osm. 178.

KLUBO, n. vidi klupko. u- stoji mj. neg-

dašnega 4. — Riječ je praslavenska (klombo),
isporedi bug. kli>bo (i češ. dem, klubko), ali je
bio i mtiški oblik klombb, isporedi rus. KAy6^,
češ, kloub, pof. kl^b (vidi i klub). — U našemu
se jeziku klubo nalazi samo u knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom xvi vijeka (vidi F. Miklošić, lex.
palaeoslov." kod kl^bo), jer se zamjenuje deminu-
tivom klupko.

KLUBUK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinaČkom. iNiva u Do)ni Klubuk. Sr. nov.
1875. 22a

KLUČNAK, m. neka bifka. KluSiak, Ver-
bascum thapsus L. (8ab)ar, Badoboj). B. Šulek,
im. 148.

KLUFKO, n. vidi klupko. — U nc^e vrijeme
u Bosni. Uzme klufko konaca. Bos. vila. 1886.
172.

KLUKA, /. Vučja Kluka, ime šumi. D. Tr-
stenak.

KLUKO, n. u Vukovu rječniku: vide klupko
s dodatkom da se govori u gornem primorju.

KLtJNKOV, adj. vidi kod klinkov. — U Vu-
kovu rječniku: u zagoneci, cf. klinkov.

1. KLUP, kliipi, /. vidi klupa. — isporedi 3.

klup. u- stoji mj. negdaštiega q. — RijeČ je

stara, isporedi stslov. kltjpb, novoslov. kl6p, klopi.
— U sjevernijeh Čakavaca i u kajkavaca, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (klup, sedališče
,scamnum, sedile, scabile'. 2. klup na koje se
meso seče, trup ,lanionum scanmum^ 3. klupi na
galijah, banki ,transtra^), u Jambrešičevu (,scam-
num* ; klup visoka ,anabatra*), u Voltigijinu (klup,
klupi, f. ,banco, scagno^ ,bank^). i u osobitijem
znaČenima (radi drugoga značena u Bjelostjen-
čevu rječniku isporedi trup). Klup (f.), tech.
(djejača, tezga) ,werkbankS frc. ,6tabliS egl. ,bench*,
tal. ,banco'; stolarska klup (stružnica, blatiača)
,hobelbank*, frc. ,ćtabli', egl. ,bench, planing-
bench', tal. ,panca da piallare, banco^ B. Šulek,
rječn. znanstv. naz. — U dva primjera čakavska

XVI vijeka u prenesenom smislu, pl. klupi znaČi:
sud, sudnica (uprav klupe na kojima ^ede suci).
Pridoše pred nas v klupi naSe. Mon« croat. 183.
(1502). Priđe u klupi naŠe u spraviSće navadno.
249. (1549).

2. KLUP, /. u projetno vrijeme, kad je snijeg
i sol otkravilo, samo na prtini, na putu je ule-
đena još blata, po kojem se dobro voziti dade,
to blato zove se klup: ,joh drži klup*. u Topo-
lo vcu. P. Brantner. — Može biti ista riječ što
1. klup.

3. KLUP, klGpa, m. vidi klupa i 1. klup. —

XVII i XVIII vijek, a između rječnika u Mikafinu
(klup za siditi ,scamnum, sedile, subsellium* ; radi
gramatikalnoga roda vidi mali klup kod klupica)
gdje se naj prije nahodi, u Belinu (klup, klupa
,banco, stromento di legno da sederci piu per-
sone insieme' ,3ubseUium* ; plavski klup, klup od
vozača, klup od demije ,banco di galera o altro
naviglio* »transtrum*; klup za dvojicu ,banco da
due' ,bisellium* 127l>), u Stuličevu (klHp, klupa,
m. ,sedile, subsellium* iz Mikafina). Isusova
maika stoji na klup ki se Aoj pristoji. J. Ka-
vanin 518«.

KLUPA, /. pedalo (sprava za siđene) načineno
od dasaka (a i od kamena) naj češće tako da
može više od jednoga ćefadeta sidjeti ; obično bez
naslona. — isporedi 1. i 3. klup. — Akc, se
mijena u voc. sing. klupo (možebiti i u dat. i
acc. sing.: klupi, klupu), i u nom., acc, voc. pl.
klupe (možebiti i u dat, instr., loc. pl. klupama).
— Postaje od 1. klup. — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Stuličevu (,8edile, subsellium*) i
u Vukovu (1. ,die bank' ,3camnum').

n. u pravom smislu. Zapovidi mu na drvenoj
klupi sisti. A. Kanižlić, kam. 98. Pojubi zemju
ali klupu ali ki^igu. utoč. 899. Ne bi se nig-da
ktio na klupu nasloniti, bogojubn. 449. ViSe
glave ružu usadite, oko groba klupe napravite;
rad^ mirisa nek se ružom kite, od umora na klupe
sedaju. Nar. pjes. vuk. 2, 26. Oko vode klupe
pogradiše, ko j' umoran neka se odmara. 3, 521.
I ispremeta klupe onijeh što prodavahu golu-
bove. Vuk, mat. 21, 12. Kolomat od kamena na
kome se obično sjedi kao na klupama, nar. pjes.
1, 64. Klupa u Školi nije bilo. prav. sov. 83.

Digitized by

Google

KLUPA, a.

92

KLUPKO, b, h).

S desna i leva obojene klupe. M. P. Šapčanin
1, 82.

b. vidi stativica. — V Vukovu rječniku 8 do-
datkom da je ovako značeAe u Hrratskoj u Kr-
šćana.

KLijPAC, klftpca, m. dem. 8. klup. - U Be-
lina rječniku ; .banchetto, cio6 banco picoolo'
,scamnulum* 127*, i u StitUcevu: ,9cabelluin*«

KLtrPAK, kHipka, m. vidi klupko. — U naie
vrijeme u Istri. Klftpak ,glomus*. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 18.

EILUPAN, klupna, adj. Klupna Luka, mjesno
ime u spomeniku xiy vijeka. Koab Klupbne Luke.
Svetostef. hris. 3.

KLUPAŠCE, n. vidi klubasce. -- Radi p t>idi
klupko. -- U Belinu rječniku: ,picciolo gomitolo*
353» ; u Bjelostjenčevu (vidi kod klupčace) ; u
Stulićevu: klupašce, malo klupko ,parvus glomus,
glorner* s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva.

1. KLUPCI, Klubaca, m. pl. ime sela u Srbiji
u okrugu podrinskom. K. Jovanović 137. —
isporedi klubački.

2. KLUPCI, Klupaca. w. pl. ime selu u Hr-
vatskoj u Županji varaždinskoj. Razdije|. 101.

KLUPČACE, n. vidi klubasce. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: (kajkavski) klupčece, klupaSie, na-
vojak ,pai*vus glomus^

KLUPČANIN, m. čovjek iz sela Klubaca. —
Množina: KlupČani KAko je Ali-pasa Vidaić
1803 godine hvatao Klupčane te vezao i bio.
Vuk, rječn. kod čitluk.

KLUPČAST, adj. nejasna rijeČ u jednoija pisca
čakavca xvii vijeka. (Konj u trbuhu pupćast,
mala boka, svajen, a u zapili klupčast, stepen,
frišak, hvajen. B. Krnarutić 7.

KLUPČE, klupceta, m. dem. klupko. — Kaže
se i u prenesenom smislu o čemu gdje je mnogo
koješta ujedno^ ili zamršeno ili zavito jedno oko
drugoga (isporedi klupko, b). — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (v. klupko s do-
datkom da je uzeto iz bukvara) i u Vukovu (vide
klupko). Klubče zamrzava se. J. Rajić, pou<^.

1, 161. Kraj srca s' viju kao klupče zmija. B.
Radičević (1880) 225. U pročoju, blizu zem|ane
pecivice, skupio se u klupČe matori žuti mačak.
M. Đ. Milićević, međudnev. 151. Gledaj u koš-
nicu ima li kakvo klupćo pčela. F. Đordević,
pčelar. 34. Usta od ^aka obesim o drvo i tako
stoji dok se roj ne skupi u klupče. 54.

KLUPČENCE, klupčenceta, n. dem. klupče.
Odbiv prozračno klupčence naj bledih zrakova.
M. P. Šapčanin 1, 193.

KL^PĆICA, /. dem. klupa. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Bjelostjenčevu (,scabellum*.

2. klupčica nosna ,suppedaneum, pedale*) gdje se
naj prije nahodif u Jambrešićevu (,scabellum*),
u Stulićevu (v. klupac s dodatkom da je uzeto iz
Mika(ina u kojemu oi^e riječi nema). Sedi, mili,
na klupčicu. Jačke. 69.

KLUPČIC, m. u Vukovu rječniku: dim. v.
klupko.

KLUPČINA,/. autjm. klupko. — U naše vrijeme
u Lici. ,Aa ! kolika klupčina izađe iz ovog raška'.
,Đala mi je veliku klupČinu konca, mogu se lako
godinu dana krpiti*. J. Bogdan avić.

KLUPE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 172.

KLUPŽBINA, /. augm. klupa. — U naše
vrijeme u Lici. ,Eno se izvalio na kluperinu
pred kučom, koliko je dug i široki J. Bogda-
nović.

1. KLtlPICA, /. dem. klupa. — Akc. se mijena
u gen. pl, kliipic&. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (klupica, mali klup ,8oabel-
lum') giUje se fuy prije nahodif i u Vt^avu. Si-
đe^e su popađija i 66er na jednoj klupici. Nar.
prip. vrč. 141. Pa se diže sa klupic«. M. P. Šap-
čanin 1, 91.

2. KLUPICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. Razdije). 59.

1. KLUPINA, /. augm. klupa. — Akc. se mijena
u gen, pl. kli^pinfi. — U Stulićevu rječniku: ,vile
sedile, subsellium^

2. KLUPINA, m. i f. grbavo čefade. — U n4iše
vrijeme u Istri. Klupina ,homo gibbosus^ D.
Nemanič, čak. kroat. stud. iftsg. 32.

KLUPKO, n. ono oblasto što postaje k(nd se
oko čega namota pređa, da se tako hrani. —
Akc. se mijena u množini : klupka, klubAk&, klup-
cima (u Vukovu rječniku stoji da je gen. sing.
klupka, ali vidi što o tome puie Đ. Daničić, srp.
akc. glasnik. 11, 7). — Postaje od klubo (vidi)
nastavkom »hko kao deminutiv, te se b ispred k
mijena na p: još se uopće o.sjeća daje b po eti-
mologiji, kako se vidi po gen. pl. klubaka, po
dem. klubasce itd. ; ali se gtljegdje to zaboravilo,
te su tako postali oblici klupak, klupašce. gdjegdje
.^e p promijenilo ispred k na v i7t f, ili je ispalo,
riđi kluvko, klufko, kluko. — Deminutiv je klupko
zamijenio u našem jeziku gotovo posije pozitivni
oblik klubo bez obzira na velirinu. va(a da je ta
bilo već u praslavensko doba, isporedi novoslov.
klobko, ćeš. klubko, (rus. KAy6oK'h, pof. kltjbek).
— Između rječnika u Vrančićevu (klubko ,glomu8'),
u Mikalinu (klupko, od konac ,glomus filiOi ^
Belinu (klupko .gomitolo, gomicciolo* ,glomus'
353H), u Bjehtstjenčevu (klupko, namotaj, namotak
,glomus, glomus filorum, glomeramen'). u Jam-
brešićevu (klupko ,glomus*), u Voltigijinu (klupko
,gomitolo, gomicciolo* .knaul*), u Stulićevu (klubko.
V. klupko: klupko .glomus, glumer*), u Vukovu:
klupko ,knauel (knauel)' .glomus', cf. kluvko,
kluko, klupče.

a. u pravom amislu. Kad žena ne bješe ni
tanko predence na klupko smotala. M. Vetranić
1, 10. Jak piće praskveno povito u klupku. 1, 123.
Zač zlata jabuka, ku vaze taj vila, u klupko od
kuka stvori se srjed krila. 2, 131. Biše klupko
navi' tankoga predena. Đ. Baraković, vil. 51.
Sa<^l je majci primotava' klupka (Isus). J. Ka-
vani n 338^. Promaau rukom kao da mušice ti-
raju ir klupko motaju. F. Lastrić, od' 27. Vadi
klupka izdno bačve. (Z). Poslov. danič. Boje (bi
bilo) da sam rodila klupko pređo (nego Aega).
(Reče mati za svoje neva}alo dijete). Nar. posl.
vuk. 22. Crna klupka razmotavaju. V. Vrčević,
niz. 43.

h. u prenesenom smislu, o čemu što je nalik na
pravo klupko.

a) globus, lopta, kugla. Što je nedokučeni
uzdržite} zemajskoga klupka i sviju stvari umr-
lomu čoviku za liegovu potribitu hranu, branu
i odiću ostavio. M. A. Rejkovič, sat. A2*. — U
osobitom značenu, ogneno klupko, vidi 1. gra-
nata. — između rječnika u Belinu (klupko ogneno
,granata, sorte di globo incendiario che si lancia
a mano nelle battaglio* ,«?lobus pyriu3 manualis*
355ft) * u Voltigijinu (klupko ogiiono ,granata'
,granate*). Oguenijem ga klupkom buni. I. Gun-
dulić 522. Vrh riih sgoni tope i s«>:odi ih klupko
ogneno. J. Kavanin 213l>. Klupka ognena, gra-
nata. I. A. Nenadić, šambek. 15.

b) saviti se, sabrati se, savrijeti se u klupko,
kad se što (u. p. pas) savije tako da postane

Digitized by

^uogle

KLUPKO, b, b).

98

Kl^iAST,

nešto ablasto. Pak u klupko sebe savre, i pod
kladu glavu zavre (pUiHv junak). V. Došen 122l>.
Duh nečisti uplašen od i&ega sebe sabra baš u
klupko svega. Nadod. 106. Pas se skupio u
klupko na snijegu. Nar. prip. vr6. 185. Pas,
skupivši se u klupko na mrazu od zime . . . Vuk,
pošlo V. XI. — Vafa da amo pripada i ovaj pri-
f\ier: Dar ove tašćine od svojih starih lit na
skupne braaćine h počela |ubi svit u klubko jedno
sfit, zamotan, zamršen, tašćine nigdar sit kako
jež nasršen, nit' se zna jel' svršen, ni počet, ni
spravan, ni gdi je razrušen, ni grbaf, ni ravan,
nit' se zna kadi je glava mu ni konac. Đ. Ba-
raković, vil. 253.

c) kaže se u klupko, t kad se nekoliko stvari
zajedno skupi da postane kao ftešto cijelo (nalik
na klupko) ističući da je zbijeno i zamršeno.
Hotij pogledati ove moje ruke ke nigdar imati
nisu učne muke: kako strilom luke Aih 6e ote-
zati, k stupu, kako kuke, u klupko svezati (go-
vori Isus Mariji). M. Marulić 175. (Svijet) bo-
gate i uboge, do cara, do kra)a, sve pleše pod
noge i u klupko sve vaja. M. Vetranič 1, 272.
Rika Jordanska biše prisahnula, budući se vode
a način od gora skupile u visinu kako u klubko.
A. Vita|ić, ist. 402. Vas koliki svit da bi se u
jedno stavio, i kano u klupko složio. E. Pavić,
ogl. 496. (Pčele) za grane se fataju i drže, jedna
druge u klupko se veže. J. S. Rejković 237. —
Metaforički. Ah Bože! zašto sve ovo ja imam,
ko u klupko zavito, prikazat? A. Elalić 548. —
I na klupka. Vrvjahu iznutra gadni crvi i vi-
jahu se ko na klupka. B. Zuzeri 271.

<f) uopće veliko mnoštvo. O čuda ! paček klupko
ćudesa! A. Kalić 193.

KLUPKO VIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. And. Kačić, kor. 454.

KLUSITI, klusim, impf. nejasna i nepouzdana
riječ u jednom rukopisu: Ter klusi Krstjane i
preži svaki dan napokon Bim^ane pod svoju
3tavi(t) vlas. M. Vetranić 1, 50. i* drugom je ru-
kopisu: Ter tlači sve strane, ter pr6ži svaki čas,
sve od svijeta Krstjane pod svoju stavit vlas, te
jamačno treba mj. klusi čitati tlači.

KLUŠIĆ, m. prezime. — Pomim se xviii vijeka.
G-di Klušići, Mniavčići ... J. Kavanin 232«.

KLUVKO, n. vidi klupko. — U naše vrijeme
u Crnoj (rori i u Boci kotorskoj, a između rječ-
nika u Vukovu s dodatkom da se govori u Grbfu.
Tako se ne zgrčio kao kluvko u rešeto! Nar.
posl. vuk. 309.

K^AČA, /. dio jarma, što stoji volovima oko
vrata. Dubašnica na Krku. — isporedi kamba.

K^jAJIĆ, m. prezirne. — isporedi Klaić. — Po-
staje jamačno od kjajo. — U naše vrijeme. Schem.
bosn. 1864, 99. i. xxvii.

KLAJIĆI, m. pl. vidi Klajići. Sr. nov. 1879.
17«.

K^jAjO, m. vidi k}ako. — Akc. se mijena u
roc. kjfijo. — U naše vrijeme u Lici i u Dal-
maciji. J. Bogdanović. M. Pavlinović.

KLAKAST, adj. vidi kjakav. — (^ naše vrijeme
na Hijeci. F. Pilepić.

K^iAKAV, adj. vidi klast. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu (,an der hand ver-
8tummelt^ ,manu mutilus', cf. kjast). Kada obrate
duše svoja uzmu tilesa, onda će se sva kolika
učiniti lipa, premda niko ćoravo, a niko kjakavo
i grbavo bilo. Đ. Bapić 8. Dajte nama našu
drugu u naše kolo, da vidimo il' je hroma il' je
kjakava. V. Bogišić, zborn. 238.

K^AK£, /. pl, selo u Dalmaciji u kotaru knin-
skom. Bepert. dalm. 1872. 15.
K^AkO, m. kfakav čovjek, uprav je ipokoristik.

— isporedi k(ajo. — Akc. se mijeiia u voc. kj&jo.

— U Vukovu rječniku: ,ein an der hand ver-
stiimmelter^ ,manu mutilus^

K^AN, m. u dva primjera jednoga pisca Du-
brovčanina XVI vijeka: u prvom je primjeru ja-
mačno ista riječ Što član i može biti da treba či-
tati ČJane (isporedi nqj prvi primjer kod član, 2) ;
u drugome vafa da je isto što klin, ako nije i
ovdje ista riječ što član u osobitom značenu : čvor
na di^u. Tko t' k}ane sastavi, u tijelu svaku
kos? M. Vetranić 1, 358. Najdoh peharac na
k}anu viseći pri trupu hrastovu. 2, 120. — ispo-
redi kfanast.

K|^ANAST, a^. na jednom n^estu xvi vijeka
u pisca u kojega ima i k)an: moglo bi značiti
Što i 1. klinčan, a (pun klina, klinaca, isporedi
drugi primjer kod kjan), ako se pisac nije sjetio
da Kain nije mogao znati za kline; ali može
značiti i: pun članova (kfanova, tndi drugi primjer
kod k(an), t. j. ovdje čvorova, te bi se tad moglo
čitati i č}anastom. (Kain) kjanastom matragom
smlati ga (Abela) po glavi. M. Vetranić 1, 299.

K^ApA, /. hyp. k)apavica. — Akc. se mijena
u voc. k|&po. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

K^APAV, adj. vidi k}akav. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

K^APAVICA, /. žensko čelade k]apavo. — T
na^e vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

K^APICA, m. i f. dem. k}apo i kjapa. — Akc.
se mijena u gen. pl. k|&pica. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KlApO, m. kfapav čovjek, uprav je ipokoristik.

— Akc. se mijena u voc. k}&po. — U naŠe vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

K^iASNOST, /. osobina čefadeta što je kfasto.

— Na jednom mjestu xviii vijeka. U če tresti
cijelijeh godišt u koje hromstvom stase osidran
i k}a8no8ti. B. Zuzeri 421.

K^JA8T, acij. koji nema ruke, ili koji r<tdi
kakve bolesti ne može micati rukom; ali se nalazi
i u širem smislu, kao uzet, klijenit, sakat. —
Srodno je s k)akav, k|apav, a možebiti i s klijenit.

— Od XV vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(,membris captus, mutilus, mutilatus, decurtatus'),
u Belinu (,stroppiato d' un braccio* ,brachio cap-
tus' 1461) ; ,chi ha una mano sola' ,manous^ 460l> ;
,stroppiato' ,mancus^ 713l>; ,monco, cioč stroppio'
,mutilus' 4941) ; ,attratto, assiderato' ,captus mem-
bris' 118«; k}ast u svem tijelu ,stroppiato di
tutte le membra^ ,membri8 omnibus captus' 714«;
k|ast jednim ili obima koljenima ,storpiato d^ uno
o due ginocchi' ,genu altero vel utroque captus'
344l>), u Bjelostjenčevu (kod čukjav), u Voltigi-
jinu (,attratto, as.siderato, storpiato, monco' ,lahm
am arme'), u Stulićevu (.mutilus, mancus'), u Vu-
kovu (vide k(akav).

II. u pravom smislu, ne može se znati u si^akom
primjeru jeli uže ili šire značene (kad uz k]ast
ima i hrom, vala da je uže značene). a) o čefa-
detu. Bičju listo jednom ti k)astih ozdravi i hromih
objednom, grbavih ispravi. M. Marulić 169. Ner
ki su mrdavi, neslani i tromi, b,V ki su grbavi i
k|asti i hromi. P. Hektorović .30. Svi hromi i
kjasti da po i^em ozdrave. M. Držić 418. Klije-
niti i kjasti ustajahu. A. Gučetić, roz. mar. 214.
Ni će tko biti k|ast, ni ćorast, ni slijep, ni grbav.
M. Uivković, bes. 398^. Vraća zdravje kjastim,
hromim ... B. Kašić, is. 118. Đa je tko od

Digitized by

Google

K](iAST, a.

prije bio hrom ali kjast. M. Orbin 209. K liemu
na svakčas g^redijahu da ih ozdravi i pokrijepi
ki sl^em ranam tugovahu, kjasti, hromi, nijemi,
slijepi, ćr. Palmotić 8, 17h. Ozdravjajući alipe,
hrome, kjaste ... I. Ivanišević 124. K(aste i
rome izpravjam. I. Ančić, ogl. 65. Gdi su romi
i jošte kjasti...? P. Posilović, nasl. 60b. Slijepi,
hromi, gluhi i kjasti. P. Kanavelić, iv. 554.
Kada ju vidiše tužnu tere plačnu, k)astu brez
ruk obih, žednu tere lačnu . . . Oliva. 10. Bjehu
medu 6imi gluhi, hromi, k)asti ... I. Dražic 53.
Bog povraća... kjastim ruke. I. Grličić 4. Koji
biu romi ali k}asti. P. Macukat 86. Hoće da si
na p6 pusta, kjasta bez ruk... J. Kavanin 290^.
Tu k]ast i slijep ne prima se. 367*. lieko je
grub, i^eko kjast . . . B. Zuzeri 164. Ako nije
slipa, kjasta ... A. Baćić 423. Veće će puta Bog
dopustit da ostane kjast... J. Banovac, pred. 81.
Slipi, hromi, nimi, kjasti. P. Knežević, živ. 31.
Po inilosti tvojoj kjasti nike dobiše. A. Kanižlić,
utoč. 88. I kjasti bi i sakati morali mu štogod
dati. V. Došen 60b. Tu su kjasti i šepavi. 166».
Iz trčalo malo i veliko, staro, kjasto, romo i bo-
lesno. And. Kačić, razg. 324*. Koji su se ro-
dili glui, slipi, nimi, kjasti. M. Dobretić 264.
Koji se nabodu grubi i kjasti u kojemugod po-
ma&kai^u oli u velikoj nemoći tijela. J. Matović
301. Gdi mloštvo bolestnika gluhih, slipih, kjastih
ležaše. Đ. Bapić 384. Kjasti, nimi, gluvi, sUpL
B. Leaković, nauk. 58. Dijeleći kjastu i slijepu.
Nar. pjes. vtik. 2, 104. Sve poćera kjasto i slijepo.
2, 509. Neka kjasta (djevojka) ćoravicu voda.
F. Krauss, smailag. meh. 160. Ako li te ruka
tvoja ili noga tvoja sablaždava, odsijeci je i baci
od sebe: boje ti je ući u život hromu ili kjastu
nego li s dvije ruke i dvije noge da te bace u
ogaii vječni. Vuk, mat. 18, 8. Dovedi amo siro-
mahe i kjaste i bogajaste i slijepe, luk. 14, 21.
Kjasti, hromi, sakati, ćori. S. ^ubiša, prip. 91.
— h) 0 tijelu. Tjelesa grda, zgrčena, ružna,
kjasta. B. Zuzeri 78. Tilesa roma i klasta. B.
Leaković, nauk. 128. — *) o ruci. Crne, kjaste
ima ruke. G. Palmotić 2, 60.

b. defectivus, u prenesenom smislu^ u grama-
tici, 0 riječi što se mijena (imenu, glagolu) ako
nema sve oblike od iste osnove. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Ova riječ (glagol) ,andare' ne
ima svoga početka, nego joj se daje riječ ,vo'
il'ti ,vado* koja također je kjasta ne imajući drugo
nego početak. J. Mikaja, gramm. 39. i u Šale-
kovu rječniku: kjasti glagoji ,defectiva*.

K^jASTAV, adj. vidi kjast. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (uz kjast). Ovdi
slijep sjedi, ondi hrom leži, ovdi kjastav uzdiše...
A. Kahć 263. Kjastave ruke. Bos. vila. 1887.
818. — Metaforički, o duši. Grijeh osljepjuje
dušu. Čini je gluhu, nijemu, kjastavu i hromu. I.
Držić 34. Ako si slijepa, hroma i kjastava (dušo
moja)^.. 373.

KRASTAVAC, k)astavca, m. kfastav čovjek. —
U Stulićevu rječniku uz kjastav.

K^iASTAVICA, /. klastavo žensko ćefade. —
isporedi kjastica. — U Stulićevu rječniku uz
kjastav.

KJASTICA, /. kfasto žensko čefade. — isporedi
kjastavica. — U jednoga pisca xviii vijeka. Kja-
stica (Oliva) upusti mlajahna krajića. Oliva. 17.
Ako tu kjasticu ne Čiiu prognati. 20.

K^iASTITI, kJastim, impf. činiti da ko (objekat)
bude kfast. — U jednoga pisca našega vremena,
a između rječnika u Belinu (,stroppiare, guastare
uno o pili membri' ,emanco* 713l>), u Voltigijinu
(,8troppiare, moncare, storpiare' ,lahmen, ver-

94 2. K](iENIK

stiimmeln*), u Stulićevu (,mutilare'). Mi od vas
ne tražimo ni da toga kaludera spalite ni drugom
mučite . . . Spasitej je rekao : ,Ako te oko tvoje
sablažiiava, izbodi ga; ako li roka, isijeci je^
Mi ne tražimo toliku žrtvu, tu ne treba ni ćoriti
ni kjastiti, nego s Maksimom preko vrha! S.
^ubiša, pripu 255.

K^AST6rUK, adj. kfast, kfaste ruke. — U
Sttdtčevu rječniku: ,mancu8^

K^iATI, kjam, impf. vidi tjatL — U Belinu
rječniku : ,8tar addormentato leggiermente' ,semi-
sopitus' ; ,chinar spesso la testa aggravata dal
sonno' ,caput nutare somno' 32^; u Voltigijinu:
V. klimati; u Stulićevu: v. jujati se.

K^ATI S£, k|&m se, impf. kad se ko pravi
da je kjast a nije. U Srijemu. M. Medić.

KJt'^GAN, m. Vipera Ammodjtee. Oblaj. —
vidi kječatica.

K^iEČATAK, kje^'fltka, /. vidi kjefiatie«,

1. K^iEČATI, kj«' fim, impf, šarati prega^. \i.
Stojanović. — vidi ''-^ ' — Riječ je nep<f-
znata postana; a i ikojf praei Mik:
osim klečati i kjeČ£ ,^r. * . ^lijočati, vidi u Stu-
lićevu rječniku: klje^ iti ,tliversk coltiribus te^ero*
s dodatkom da se n-^hadi u pisca DimitroviSa (?) ;
i kljt^čati, ćilimi se JLite i kljt^^aj«. u svoj Kra~
jini. F. Hefele. im** ft jtišcu L<}Mri6a t klinčan
(vidi 2. klinčan) št'f jr jamačno ista riječ što
klečan (vidi), radi sf^fiju tugn m* zna $e, bi U
trebalo shvatiti da ■«- imMt\jr od ^ ili od 6 i2i
od e. — ispoi'edi i klm^ATja, klu^jinica, kle^anik^
klečatica, kječan, kjr^ At^ik, k(e^tttu^a, kječav,

2. K^iEČATI, kjrrim, impf t^i 1. kle&ati. —
Samo u čakavaca kako i klt^knuti, Koji kječi
pr^ nime. Š. Budi ide. sum. \K\^. Katii kjoči
pokornik, ispr. 13.

K^iEČATICA, /. Vipera ammodytes Dum. et
Bibr., kamenarka, grabarka, zaprtka, naprtka,
kječatak, hridovača, hridovkina, pepejuha. u nis-
kom okrugu. S. I. Pelivanović, javor. 1880. 1532.
— vidi klečatica t 1. kječati.

K^ECAV, acfj. šaren: crven i beo. Zemjak.
1871. br. 2. — Postaje od 1. kječati.

K^ĆKA, /. vidi klečka.

KJ^ŽKAST, a(j{j. čvorav. — U naše vrijeme u
Istri. Kjekast ,nodosus'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. iiftsg. 29.

K\.EKNUTI, kjSknem, pf vidi 1. kleknuti. —
Samo u čakavaca kao i kječati. Mojses prid liim
sta i kječe. A. Vitajić, ist. 366h. Evo puk tvoj
kjoče doli na kolina. ost. 387. Štipan kjekne na
kolena, milo, žejno k nebu gleda. Nar. pjes. istr.
6, 15.

1. KJiŽN, kjena, m. vidi 1. klen. — U Stuli-
ćevu rječniku : ,carpinus*, i u Vukovu : vide klen
s dodatkom da se (jovori u Crnoj Gori. — I u
okolini dubrovačkoj (Acer campestre L.). P. Bud-
mani).

2. K^EN, m. vidi 2. klijen.

3. K\jEN, m. ime seocu u Hercegovini. Statist,
bosn. 120.

K^NAV, adj. vidi kjenov. — U Stulićevu
rječnika: ,carpineas^ — nepouzdano.

1. K^jKNIK, kjeiiika, rn. vidi 1. klenik, a ispo-
redi 1. kjen. — U naše vrijeme u okolini dubro-
vačkoj. P. Budmani.

2. Kl^ŽNlK, kjenika, m. u Vukovu rječniku":
drvo na mreži za koje se drži rukom kad se
mreža baci u vodu s dodatkom da se govori u
Bjelopavlićima.

Digitized by

Google

K^iENOV

d5

E^ilČATI

K^iENOV, o^;. vidi klenoT. — Od xviii vijeka^
a igmedu rječnika u Stulićevu (v. k|eiiay). Ka
je gora od gore naj ljepša aP klenova ali brŠta-
nova? Nar. pjes. bog. 244.

K^iENOVAK, m. čovjek iz Kfenovice. V. Bo-
giSić, zbom. 223.

KtiENOVICA, /. vidi Klenovica, a. KJenovica
je selo kod mora u ogulinskoj pukovniji S'/« sata
daleko od Sei^a. V. BogiSić, zbom. 223.

K^iŽNOVINA, /. vidi klenovina. ~ U Stidi-
ćevu rječniku: ,lignum carpineum^ — I u r^aše
vrijeme u okolini dtU>rovačkoj. P. Budmani.

£:(jE]^AČEI, a4j. koji pripada Klijenu (vidi
2. Elije^e). Klei^ačka (opŠtirM). K. Jovanović
177.

K^iĆPAC, klćpca, m. u Vtikovu rječniku: vide
sjeMvica 8 doaatkom da se govori u Otočcu. —
mdi 1. klepac.

K]^1^PATI, kjSp)em, impf. kad se zrna izme)u,
onda ih treba iznova posebnijem spravama izbiti
t j. do£u stranu, koja se je dugim žrvnaiiem
izUzala, pa to se kaže: ,k}epat zrna'. Na Krku.

— vidi klopati.

K^iESTEN, kjestena, m. kesten. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, KJesteni oli maruui. J. Vlad-
mirović 87.

K^iEŠĆEV GBAD, m. mjesno ime (vala da je
izmišfeno). — U narodnoj pripovijeci čakavskoj
našega vremena. — Štokavski bi glasilo KjeStev
grad. Ona mu reče, da je s K}ešćeva grada. Nar.
prip. mikul. 26.

K^EŠTACA, n. pl dem. kliješta. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.
K]^&ŠTAB, k]ešt&ra, m. onc^j što nosi kliješta.

— samo u osobitom smislu. — U naše vrijeme u
sjevernijeh čakavaca (klešĆ€ur).

ii. jakrepj škorpija.^ Crnogorski Špirak, kojega
Vuk Štipavcem (!) a Čre^ni klešćarem zovu, mo-
žebit je ipak Vlah (scorpio) (vlak, t j. talijanska
riječ). F. Kurelac, dom. živ. 26.

b. božji V0y jelenac, rogač. — U Istri. KlSSĆ€ur
,Lucanus cervus'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 19.

K^iEŠTEVAC, KJeštevca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu kragujevctčkom. li^iva u K4eštevcu.
Sr. nov. 1869. 243.

KlJiEŠTEV GBAD, vidi KJešćev grad.
K^iilŠTEVICA, /. mjesrw ime (naj češće o pla-
ninama). — isporedi KlijeStevica.

II. planina u Bosni. Zem|ak. 1871. br. 2.

b. vrh u Srbiji u okrugu akksindČkom. M. Đ.
Milidević, srb. 778.

c. pusta u Slavoniji u okrugu srijemskom,
Bazdije). 145.

K][iŽŠTEVINA, /. bilka. Morska kude|a u
Srbiji se kaže: k]eŠtevina, Bicinus communis L.
Đ. Popović, poznav. robe. 328.

K^jEŠtIcA, n. pl. dem. kliješta. — 11 naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

K^iSŠTICE, /. pl. dem. kliješte. — Kaie se u
osobitijem značeiMma od xvii vijeka.

u. u Mikafinu rječniku : klištice kojim se vlasi
skubu, štipavica ,valsella, vulsella'.

b. u Vukovu: kliješta što se žica vije ,die draht-
zange' ,forceps £lis metallicis ducendis'.

K^iEŠTIĆ, vidi K}eštik.

K^iEŠTIĆI, m. pl. dem. kliješta. — isporedi
kliještići. — U Stulićevu rječniku. — r^epauzdano.

K^iEŠTIK (ili KJeStić?), m. n^esno ime. —
Prije našega vremena. KldštikB. Spom. stoj. 184.

K^iEŠTINA, /. mjesno ime. — Frije ru^šega
vremena. Kldštma, dol. Spom. stoj. 184.

K^iEŠTlNO, n. vye8no ime. — Prije našega
vremena. ElldŠtino. Spom. stoj. 184.

K^iEŠTUBINE, /. pl. augm. klijeSte. — U
ruiše vrijeme, ,Đovade mi te k)ešturme, da ovaj
&ava* izvadim!* J. Bogdanović.

K^iĆTAB, kJetAra, m. vidi 1. klijet, b, b). —
U rMŠe vryeme u ^evemoj Dalmaciji sa zapad-
nijem oblikom: Klit&r, pregradica u kući, tal.
,camarino^ M. Pavlinović.

K^iĆTABA, /. vidi 1. klijet, a (kao da je
augmentativ). — Akc. se mijena u gen. pl. k|^-
t&ra. — U naše vrijeme u Lici. ,Nema onđe
kuće, ono 'e žalosna i kukava kjetara u kojoj
ne bi vuk zimovah J. Bogdanović.

KtiĆTABICA,/. dem. kjetara. — Unc^ vrijeme
u Lici. ,Zavuka' se u onu kjetaricu pa se ni živ
ne čini^ J. Bogdanović.

K^ĆTABIČIGA, /. dem. k|etarica. ,Mila 'e
meni moja k|etarićica^ J. Bogdanović.

K^iĆTIŠTE, m. vidi 1. klijet (moie biti augmen-
tativ). — Sam oblik k|etište ne potvrđuje se uprav
nigdje : oblik se kldtište nalazi u čirilovskom spo-
meniku XIV vijeka; kasnije glasi i u južnom go-
voru kl^tfšte, a u zapadnom klitifite. — Između
rječnika u Daničičevu (kldtište ,crate8 pastorales*).

a. vidi 1. klijet, a, a). Da daju (vlasi mana-
stiru Arhanđelovu u Prizrenu) otb kldtišta jagi&e-
tinu i isporkb. Glasnik. 15, 310. (1348?). ,Quod
istis Vlachis de Zenta Bieluse . . . promittere pos-
sint et dare medietatem ipsarum planinarum . . .
et quod a die quo venerint et appulerint sint
exempti pro tribus annis a soluendo ducatum
communi nostro pro qualibet cletista . . .' (Lib.
rog. 1427—1432). K. Jireček, die wlachen. 7.
Vlah Vlaha potište a katunaru kletište. M. Đržić
290.

b. u jednom privyeru pisca Dubrovčanina xvi
vijeka kao da znači kuću Hi stan uopće. Ako se
rasstavi ova naša zema^ska kuća ovoga kletišta
i pribivališta. B. Gradić, djev. 158.

t,. vidi 1. klijet, b. Ovi sluga Božiji iste riči
držaše vazda prid sobom u svom klitifitu. M. Zo-
ričić, osm. 57. Bodi ditešce muško, i bivši sama
u svome klitištu, zadavi ga. zrc. 87.

d. u naše vrijeme samo kao n^esno ime. Kle-
tište, jedno mjesto u Zboj stici (u okrugu užičkom
u Srbiji). 1^. Stojanović.

K^J&TVA, /. vidi kletva. — U jedroga pisca
čakavca xvii vijeka. Psosti i kletve. Michelan-
gelo. 27.

K^ilCA, /. vidi 1. klica. — Od xvii vijeka u
pisaca čakavaca. Korena aV k}ioe petrofca i
luka. Đ. Baraković, vil. 331. Prez ovita kjica...
K}ica procvate. L Ivanišević 273. Iz zem}e plod
ili kjica poradja se. A. Vitajić, ist. 27a — U
naše vrijeme u jednoga pisca štokavca zapadnoga
govora, Uzdane u se, to je k}ica do jednomu
redovitomu razvitku osobnomu. M. Pavlinović,
rad. 5. Bila bi u nam podsiečena kjica svakoj
hlepiii za dobrotom. 84. — U prenesenom smislu.
Nema kjioe u obrazu, blijed je, nema or(ene ži-
lice. M. Pavlinović.

K^ilCOGBIZ, m. (koji grize klice) PhyUoxera
vastatrix PL, lozni %^e1^ak. — U jednoga pisca
rMŠega vremena koji će biti sam ovu riječ načinio.
Pod imenom ušenca, kjicogriza (,filo68era'). M.
Pavlinović, razL spis. 58.

KRIČATI, k^ič&m, impf. nastajavati^ upu&ati
se : ,K|ičaju fratri da ne puste i>od popovinu onu

Digitized by

Google

K:^iieATi

96

1. K^UČ, a, a).

župu' (u Zagorju; nije vele u običaju). M. Pa vi i-
nović.

KJ^ilN, m. vidi 1. klin. — U nekijehszapadnijeh
pisaca, a između rječnika u Mikafinu (kod klin).
K)in k^na izbija. P. Zoranić 1^>. Turan visok
razorismo mlati i k}ini i polugama. I. Z^notti,
en. 31.

K^IS, m. vidi 3. Klis, a. — U nekijeh zapad-
nijeh pisaca. Za K}is. Stat. po], ark. 5, 318.
Na 1538 bivSi Turci KJis osvojili. Norini 39.

K^^iSKI, adj. koji pripada KfisUj vidi kliski.
Pod zapovidju k)iskom. Stat. po), ark. 5, 315.

K^itSURA, /. vidi klisura. — U jednoga pisca
čakavca xvii vijeka. Vladislav razbi veliku
turske vojske silu blizu k^isur islandinskih u
dragi humskoj. P. Vitezović, kron. 119.

K^iŠTE, K^lŠTI, vidi kliješU.

KITITI, kjtjem, impf. vidi kliti. — U jednoga
pisca čakavca xviii vijeka. iSfemu radost cvate i
kjije. A. Vitajić, ist. 87*.

KVOCATI, k]6c&m, impf. o buci što čini voda
kad kapfe malo po tnalo. — Jamačno je riječ
onomatopejska. — U jednoga pisca čakavca xvi
vijeka. Kako voda iz staklena suda komu je
zijatje usko a ostali kip razkoŠan, i nim nag-
nufči za hteć najedno van iziti, ne more iieg po
malo po malo k|ocaju6i van kapati. P. Zoranić
33b.

K^jOONUTI, k|6cnem, pf. vidi kjucnuti. — U
jednoga pisca Dalmatinca našega vremena. Ptice,
koje k]ocnu gdjekoje zrnce. M. Pavlinović, rad.
153. Kjocnuti, jodnom gucnuti: reče se k(una-
stomu živu; cf. k(unuti. M. Pavlinovič.

K^jOČKA, /. vidi kvočka. — U na.^e vrijeme
u jednoga pisca iz Boke kotorske. Kao pilad
kad ih k)oČka navabi. S. ^ubiša, prič. 111.

KLONUTI, klonem, pf. vidi kjunuti. — U
istoga pisca u kojega ima i k)ocnuti. Pilići, ako
se kadšto i kjonu. M. Pavlinovič, razg. 104.
K|onuti, kjunom se mašiti, udariti; malo koga
udariti. M. Pavlinovič.

KIMOVA, /. gorni zub u nerasta. Babina greda.
vidi 1. ka)ac.

K^iOVATI, k|6vam, impf. vidi kjuvati. — U
istoga pisca u kojega ima i k|ncnuti. Da sve
prijete i biskupim, da će ih kjovati. M. Pavli-
novič, razl. spis. 11. Kjovati, kjuvati, svako živo
kjunasto k)ova kada zob)e. M. Pavlinovič.

K^iUC, u Vukovu rječniku: kjuc kjuc! kad se
kazuje kako je ko što sjekao rđavo ,ein wort
ungeschicktes hacken zu bezeichnen' ,sonus inepte
tundentis*. — isporedi k|ucalo. — Uprav je glas
kojijem se pokazuje huka kojom kokoši (ili druge
ptice) kfuvaju. ali vidi i 2. kjucati.

KI^UOALO, m. onaj što kfuca (u prev^^enom
smislu) j što udara po čemu nožem ili sjekirom,
ali vidi i 2. kjucati. — Vala da .se govori samo
u šali (n. pr. mati kaže djetetu kad nožem sjecka
po stolu). ^ U Vukovu rječniku : ,d©r hackor,
picker' ,4ui cultro, securi tundit* s primjerom:
Stani ti, kjucalo ,8agt dio mutter zum kinde das
init dem messer auf den tisch hackt'.

K^iIJCANE, n. djelo kojijem se k(uca. — Sta-
riji je oblik kjucanje. — II Belinu rječniku :
kjncanje ,beccata per prender il cibo, parlandosi
d' nccellidi rapina* ,rostri ictus* 184*>; u Stulićevu:
,ro^itro cibum capere' ; u Vukovu : dim. v. k|uvaue.

1. K^^UCATI, kjiicam, impf. dem. kjuvati (a
vidi i kjucnuti). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i
2 sing. k|iica.). — Od xvii vijeka, a između rječ-

nika a Belinu (,beccare, pigliare il cibo ool beoco^
,ro8tro cibum capere* 134^), u Voltigijinu (,bec-
care* ,becken'), u Stuličevu (,rostro cibum capere').
u Vukovu (dim. v. kfuvatij. Kokpš, ka ostaje
doma, bez pristanka k)uca. (D.) Poslov. daniČ.
Prvi klasi pod kojijem poplavi zem)a za Aih (za
ptice) budu: kjucaju, pitaju se prid očima istijem
od gospodara. B. Zuzeri 209. Tup k(un iniada
ne moguči kjucat. A. Kanižlič, rož. 8. Ovi je
(petlovi prepelicu) počnu kjucati. D. Obradovič,
basn. 79. Tako moje tijelo vran ne kluccu)! Nar.
posl. vuk. 307. Xa zlatnoj tepsiji od zlata kvoČka
s pilićima biser kjucala. Nar. prip. vuk. 11. —
Metaforički. Jesu množi u krstjanstvii ne samo
poletari neg kojijem su dorasla krila, koji sve
vrijeme od života, kako i ptico u ljetno doba,
vesele se i planduju. po vas dan igre, šetne, raz-
govori i posjedi, svud kjucaju tamo i amo, sve
sto je ljepše i raskošnije sve je za liih. B. Zuzeri
210. — U prenesenom stnislu o ribama, kad ču-
paju mamu na udici. L. Zore, rib. ark. 10, 352.
— I sa se, recipročno. I kojih jest fala kjucat
se sa svima, jer je narav dala kjun zakačen Aima.
A. Kanižlič, rož. 8.

2. K^^UCATI, kjTicam, impf. vidi kucati. —
Samo u Voltifjijinu rječniku : ,picchiare* ,an-
klopfen*. — isporedi kjuc i kjucalo.

K^.UCK.\NE, n. djelo kojijefn se kfucka. — U
Vukovu rječniku.

K^UCKATI, kji'ickam, impf. dem. kjucati. —
U Vukovu rječniku: vide kjucati.

K^jUCNUTI, kjucnAra, pf vidi kjunuti, per-
fektivni je glagol prema kjucati, po tome se može
shvatiti kao dem. kjunuti (ali može biti da po-
staje upravo od kjuc). — Akc. se ne mijena (aor.
2 t 3 sing. kjiicnu). — U naše trrijetne, a između
rječnika u Vukovu (dira. von kjunuti). A petao
čoveka možda nije ni kjucnuo. M. Đ. Miličevič,
medudnev. 23.

1. K^TJČ, kjuča, m. uncus, clavis, noj staHje
je značene : nešto kukasto, sarito (isporedi kjuka) ;
ali je od toga več u praslavensko doba postalo
drugo (što je naj običnije) : oruđe za zatvorane
i otvarane. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing., i
voc: kjuČu, kjuči (kjučevi). — Riječ je prasla-
venska, isporedi .stslov. kjučb, rus. icnoH-fc, čei.
klič, poj. klucz. — Nalazi se i oblik kluč, ali to
može biti samo s nepomne u izgovaranu ili u
pisanu. — r svijem je rječnicima (u Daničičevu
kjučb) sa znarenem ,clavis* (,chiavo* ,8chlii8sel*).
a. clavis, oruđe (naj češće gvozdenu) kojijem
se zatvora i otvora brava; ovo je mlađe značene,
ali je naj običnije u naše doba.

a) u pravom snMu (u narodnijem pjes-
mama stoji množina i kad se govori o jednom
k(uču). aa) U(fpće. Vbzimajetb klisijarhb ustavb i
kjuče. Sava, tip. stud. gla^n. 40, 159. Protu kjuče
vbdajetb. Domentijaii*» 70. Aleksandar oblomi
k)uč i k nemu (ka konu) ulize i osedla ga. Aleks.
jag. stAT. 3, 221K Mnozijemi kjuČini zatvoriše tam-
nicu. Zb<irn. 105'^ V kaštel kjuče nosi. Mon.
croat. 224. (1")27). Eto te pak sroča izruči tak da
t' liule svo zavidci, orbo svaka (''iiju i vide pod za-
klopom tvojih kjuči. M. Polegrinovič 187. Kako
s kjučem vrata otvaraju se. F. Glavinič, cvit.
394». VratA dobra s krakunom i kjučem utvr-
djena. M. Bijankovič 82. I svojim kluČim svim
odklapa bla.:::o^hranje svo^a Albana. J. Kavaiiin
223a. Priklopni kjuć; pririnen kjuč .chiave falsa'
, clavis adulterina'; pričiniti k|uč ,contrafare la
cliiave' ,clavem adultorare'. A. d. Bella, rječn.
IHi)^. Nit' ima drugoga kjuča za otvoriti ovije

Digitized by

Google

1. K:I^UC, a, a).

97

vrata. F. Lastrić, od' 106. Eto ti kjuč; uzmi
koliko ti je drago. A. Kanižlić, fran. 34. Kako
k|uči tilesni otvaraju i zatvaraju kuću. Ant.
Kadčić 225. KfuČ laživ, kjuč prićiiien ,clavis
adulterina*. J. Stulli, rječn. kod k|uč. Da te
bacim u kamenu kulu, pak da kjuče u more za-
bacim; kada k)uči iz mora izađu, onda ćeš se
greka oprostiti. Nar. pjea. vuk. 2, 74. I u ribi
kjučeve nađoše. 2, 74. Ja bi kail pred tamnicu
doći, al' je pusta sinoć zatvorena, i k}učovi dvoru
odneseni. 2, 98. U vratima kjuče ostavio. 2, 606.
— bb) uz kjuč može se izreći Što se zatvora i otvora
(brava, vrata, kovčeg, soba, kuća itd.) ili što se
hrani u zatvorenu mjestu (n. p. blagoj, i to obično
genetivom s prijedlogom od (može biti bez prijed-
loga, ako nije sam supstantit^), rjeđe (n. p. u naj
prvom primjeru) adjektivom posesivnijem. Sb kjući
cri.kovnymi. Sava, tip. stud. glasn. 40, 159. Odb
skriAice kjučb predaa jednomu svojijehb slug^a.
Spom. sr. 2, 128. (1466). Marusa, ti gdje si? na
t' kfuče od kamare. N. Najesković 1, •2'i7. Kjuće
mi da od krčme. M. Držić 26. U mene je k|u6
od brave. 165. Poda mu k}uč od svoje skrine.
B. Kašić, fran. 146. Sisto mu da kjuče od blaga.
P. Hektorović (?) 95. Ki od crikve drži kjuči.
97. Kjuč od jedne brave. F. Lastrić, od' 106.
Nezin posa' bijaše držati kjuče od manastira. M.
Zoričić, zrc. 46. Od tamnice k}uče uzimala. And.
Kačić, razg. 36^. Ali mu se ino ne mogaše, već
mu daje k)uče bila grada. 94^. Svojih grcidova
kjuče pridadoše. kor. 426. I dade joj kjuČe od
sanduka. Nar. pjes. vuk. 1, 242. Petar uze vince
i šenicu, i kjučeve od nebeskog carstva. 2, 2.
Bog im dade od nebesa kjuče, zatvoriše sedmera
nebesa. 2, 3. Boga moli Ognana Marija : ,Daj
mi, Bože, od rajevah kjuče, da od raja otvorimo
vrata*. 2, 11. Ovo s' kjuči od mojega Sime (t.j.
od mjesta gdje je zatvoren). 2, 74. Od kule je
kjuče odnijela. 2, 177. Na nemu su kjući od
kapija. 2, 478. I dovati od grada kjučeve. 2, 606.
Dok ukrade kjuče od tamnice, od riznice i od
konušnice. 3, 124. Carica mu na polasku da
kjučeve od dvanaest podruma. Nar. prip. vuk.
24. Da žene kJuči od kamar. Nar. prip. mikul.
32. — cc) s prijedlogom pod u instr. knd se što
hrani zatvoreno, a s acc. kad se zatvora (razlika
se ne poznaje u simkom prin\jcru). Ovo zlato rad
bib pod k]uč stavit. M. Držić 3M. Ovi se sudci
imaju pristojno hraniti spravni u mistu posobitu
pod kjučem. B. Kašić, rit, 9. Da jedan kraj
bude zatvorio u jednome pribivalištu jedno ve-
liko blago pod klučem. M. Zoričić, osm. 10(>.
Da osuMe samo zlato, i pod kjuč ga svoj za-
tvore. V. Došen 231*. Ima li se držati u crkvah
i po koji način prislavni sakramenat ? Ima . . .
pomnivo pod kjuč. Ant. Kadčić 169. Zato kućnik
pod kjuč sirce meće. J. S. Kejković 248. Oni
koji spavaju pod klučevima. S. ^iubiša, prip. 180.
Obje kutije zatvori pod kjučem. 265. — tako se
kaže i ispod kjuča kad se što vadi iz zatvorena
mjesta. Da reduši ispod kjuČA daje smok. J. S.
Rejković 68. — fidj držati kjuČe ima i šire zna-
če ne: upravfati, vladati kućom, imanem (vidi pri-
mjere kod bb)).

b) u metaforičkom smislu, aa) u poeziji,
po grčkoj mitologiji. Eto zora kjučmi od zlata
vedri otvorit istok ide ... I. Gundulić 537 — 538.
Zlatni kJuči ne su (ljubavi) dvora. . . . tijem nije
rijeti čudo niiedno, ako . . . zlato i jubav sad u
jedno Kalinku su pridobili. 460. — bb) u teo-
logičkom jeziku. Tebi dam kJuči krajestva ne-
beskoga. Zadar. lekc. 44. Tebje 6a dati kjuče
od krajestva nebeskoga. N. Eanina 176h. Daću
ti kjučeve od carstva nebesnoga. Vuk, mat. 16, 19.

V

1. K^iUČ, a, c) te).

— Imenuje se oblast kjuč&. Š. Budini ć, sum. 14».
Badi kriposti i oblasti kjuči crikve. iapr. 31.
Ti mogućim vlada'uć kjuči. J. Kava]!an 296*.
Grisi uČii^eni prid krštene nisu podložni kjučem
oblasti crkvene. Ant. Kadčić 185. Oblast od
kJuČa crkvenih. 225. Po kreposti kjučeva. J.
Matović 99. — ZaČ on komu je tribi učiniti po-
svetilno od potribe je da ima kjuče, naj prvo
tribuje viditi od kjuČev. znati bo je prvo da ime
kjuč preneseno jest od telesnoga k duhovnim;
kjuč bo V telesnih jest način otvratiti niku pro-
tivšćinu ka zabranuje da bi se ne moglo imiti
pristupjenje k kući. tako je ošće i v duhovnih:
ono ča odvraća (štamparskom griješkom odvrćpr)
grih smrtni ča jest suprotivšćina za vlisti v kra-
Jevsfcvo nebesko zove se kjuč, i ta kjuč jest troj.
zaČ niki jest kJuČ oblasti, i ta ima sam Bog . . .
drugi je kjuč visokosti, i ta ima vsak človek . . .
treti kjuč je službe, i ta kjuč imajut si (ili imaju
vsi ?) redovnici. Naručn. 73h — 74*. Da jih (grihe)
paka podložimo kjučem crkvenim od svetoga od-
rišena. Ant. Kadčić 199. Da se metnu (grisi)
pod kjuče od odrišena. M. Dobre tić 164. — Vi-
kuvična divice, ti si kjuč narešeni od izvrsitih
peral, koja nam otvaraš vrata od krajevstva ne-
beskoga. M. Jerković 79. Otvorivši meni vrata
od krajestva tvoga kjučem od milosrdja tvojega.

A. Guče tić, roz. jez. 253. O sveta pokoro, kjuče
od slave vične. I. Ančić, ogl. 94. Dospivam vas
po križu kjuču od raja. L. Terzić 323. Krštei^e
jest kjuč od raja, vrutak živi. M. Dobretić 38.

— Ona kjuče drži bogatstva božanstvenoga. J.
Filipović 1, 536h. Od koga blaga kjuče dade
apostolom. F. Lastrić, ned. 45. — Ovo bo je
kjuč koji otvora vrilo od milosti. 387. — cc) u
duhovnom smislu, uopće kao način kojijem se što
može dobiti, steći, izvršiti itd. Poniženstvo jest
kjuč od znana. M. Radnić 353h. O djevice,
ti si imala biti kjuč našega odkupjeiia. J. B.
Gučetić 19. Potanko motreiie kjuč je dobrim
poslim. M. Pavlinović, rad. 52. — dd) ono što
zatvora, te u duhovnom smislu, neko zlo kojega
se ne može čovjek izbaviti. Izpod kJuča lako-
mosti da se ikad već oprosti. V. Došen 5.5h.

c) u prenesenom smislu.

aa) što pomaže da se može shvatiti, ra-
zumjeti. Tidk naći bistrije kjuč ove naredbe. M.
Zoričić, aritm. 71. KjuČ, pravilo za razdjejene
,repartitions-schlusseP. Jur. pol. terminol. 429.
Kjuč prinosni za razporeziva£e prinosa vjerskih.
Zbornik zak. 1868. 238.

bb) prema predašnemu (kod aa)) način
kojijem se može čitati tajno pismo. — u naše
vrijeme (po drugi jem jezicima). Takvo pismo
mo/.e se samo pomoću ,kjuča* prostiti, u kojem
je naznačeno kako se svaka brojka ili slovo čita.

B. Šulek, graf. umjet. 80.

cc) kamen u zgradi na kojemu je ostalo
na.<lon€no, ili naj goriki kamen u svoda. — U
jednoga pisca xvii vijeka (biće po drugijem jezi-
cima). Ako u građi pade jedan kamen, ne čini
mnogo štete, ali ako pade kJuČ koji jest kamen
koji zatvora ostalo, obori svu građu. M. Radnić
47*.

dd) mjesto kud treba proći da se ufeze
u kakav kraj, te kad je utvrđeno može braniti
ulazak. Počeo je obsidnutje od Frederikstal,
grada jaka i kjuča od Norvegije. A. Tomiković,
živ. 311. PrevlaČki kaluđeri drže kjuč Boke. S.
^ubiša, prip. 264.

ee) avozdeno oruđe kojijem se odvija
zavoj (šaraf, loza, vrtak, vijak, burma). — U pi-
saca našega vremena. Kjuč za vrtak, tech. ,schrau-
benschliissel*, frc. ,clef k vis, toume-vis, clef k

Digitized by

viuogle

1. K^jUČ, a, c) te).

98

1. K^iUČANICA

t^crous', egl. ,screw-key, screw-spanner', tal. ,chiave i
a vite'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.

ff) clavicula, kfućna kost, vidi k}u^ac.
— U pisaca našega t>remena. KJuč (kfucnača,
kjufac), lat. ,clavicula* ,schlusselbeinS tal. ,clavi-
cola*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

gff) u mužicij neki znak koji pokazuje
kako treba čitati note. — U naše vrijeme po
drugijem jezicima. — U Šulekoru rječniku : basov
k)u^ ,bassschlussel'.

b. nešto nakrivfeno, isporedi k|uka.

a) uncus, kvaka, kuka. ntt) uopće. — može
biti da amo pripada ovaj primjer: Ogni, (osli,
k|išći, k|iici. . . . svo sionske muke ine . . . J. Ka-
vanin 459b. — ^v/ ovaj nije mi jasn<> značene:
A drvene noge nasadili, pa iđaliii kao na k|u-
c!eve. P. Petrović, gor. vijen. 61. — bOJ kvaka
kojom se guli sijeno. — u JijeJostjfnčevu rječniku:
k|ue z kojem se seno pu^e .uncinus*, / u Vakovu:
,der hacken ziim heuraufen* »unous foono exlra-
hendo'. — rt-) kuka kojom se kože vade iz var-
nice. u Srijemu. M. Medić.

b) rog na kućama. — V Vuknvu rječniku:
rog na kućama ,der schiefe dachlialken' ,trabs
tecti obliqua* s dodatkom da se govori u (-moj
(iori.

c) krivuda ne rijeke i kraj, zemfa gdje je
ovakovo krivudam. — Između rječnika u V ukoru:
,die kriimmung dea flusses' ,ourvatura Huminis*
(kao n. p. kod Kladova). cf. Krajina Xe<yotinska,
i u Daničićevu : k|učb ,maeander*, dva su se kraja
teko zvala, jedan negdje između Štipa i Prilipa:
jSolo u K|uči Kunarjane* (Mon. serb. (),'3 </orf.
I2i>3 — 1802), a drugi u Peku: ,po sn-di'- raskoga
K|ura' išla je meda selu Srpcima (Sr. letop. 181:7.
4, 53 god. 1381). — Na levo iždiskali su kuku-
ruzi kao u kakvom moravskom k]u^u. M. Đ.
Milićović, zim. vor. 330.

it) gor ni zglavak na zudnoj nozi u kona
ili u vola. — Između rječnika u Bjelostj^-nćeru:
k|uc kona, vola na zadiioli nogah ,su1!rago'. A
na stražne pokleknuo kjnče. Nar. pjes. petr.
3, 176.

2. K^jUC, kjuća, m. vidi k(u«anf. — Akc. je
kao kod 1. k|uc. — Hiječ je stara, isiiorrdi ru^s.
K-iioMi,, izvor. — Između rječnika u Mika{inu
(kfuč od vrjelo vodo jfervor', / ko<l vrenje), u
Stulićevu (,aestus, fervor'; vreti kluiima ,maxime
fervere, aestuare*), u V^ukovu (,das li»>rvorwalloiide
des siodenden oder iiberhaupt; sprudelndoii \vassors'
,a4ua bulliens': bije k|uc). Kako u paklu gdi
vre kjuči. M. Vetranić 1, 21. Grab, kad so vari,
kad ga kjuc mere uz brdo i nizbnlo. N. Pali-
kuća 5. Pak pristavi da tri uro vrijo kjuć ba-
cajuć a ne da se grije. J. S. L'ojković 105. Čini
kjuČem kotao vode vriti. 3-!2. Ststnu vreti iz
jezera krvavi kjurevi. Nar. prip. vil. lH(i7. 751.
Izvire izvor Lavinac, i teko izbija kjuć, da bi
mogla mala vodeničica mjeti. Vuk, dan. 1, )i^.
Na gornemu derdapu slabo se kad vidi kameAe
posred vode, nego s;iiqo kjučovi i klobukovi. 2. 36.
Pod kjućevma krvi blagorodne. P. Petrović. gor.
vijen. 9. Bob hĆAhO pod k|uć nabukteti i na-
greznuti. S. l^ubiša, prip. 31. Voda buji u naj
žešći kJuč. 1(>2. More uzavri kao kjuć u lopiži.
267. Kad je u prvomu k|uću, zakune vodu. V.
Bogišić, zborn. 562. .Voda na k|uć*. ,i)rzi vodu
na ognu do dva kjuća*. u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

3. K^ilK', Kjuća, m. mjesno im^. — Akc. je
kao kod 1. kjuć. — Naj češće va(a da je ista
riječ što 1. kjuć pod b, c), ali može gdjegdje zna-
čiti što 1. k|uč pod a, cj dd) ili što 2. k(uč (kao

izvor). — Vrlo se mnogo mjesta ovako zove; evo
i/l samo nekoliko, n. p.:

a. /( Bitsni, selo u okrugu bihaćkom. Statist,
bosn. 4S. pomii'ie se od xv vijeka, vidi u Dani-
čićevu rječniku: K}ućb, grad u Bosni i sada na
Sani. U Kjuću. Mon. serb. 425. (1448). Gra^lb
KJučb. 439. (1446).

b. sel(> u Dalmaciji u kotaru kninskom. Repert.
dalm. 1872. 41.

e. selo u Hercegovini. Stetist. bosn. 113. —
fzmrđu rjf'čnika u Vukovu. Od bijela K|ura i
Klobuka. Ogled. sr. 67. I vrći ću ga u K}uc
kape tenom. 93.

d. u Hrvatshtj. a) selo u županiji zagre-
iKvkoj. Kazdijej. 88. — b) selo u županiji va-
raždinskoj. 98. — c) zaselak u županiji modruško-
riječkoj. 53.

e. u Srbiji. €i) selo u okrugu imlevskotn. K.
Jovan<ivić 102. — ^> planinski vrh u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 275. —
f) (Naija) kladovska {zove sr) Kjuć. Vuk, dan.
2, 56.

Kljjl'CA, /*. sajiv nadimak za visoko tanko
/ensko. — U naše vrijmie u Lici. , Borne, brte.
ja ne bi ojip kjuće uzo, pa se ne oženio'. J. Bog-
danović.

Kl^UCAC, kjući-a, m. uprav dem. kjuć; u pi-
saca našega vroucna znači što i kjućua kost,
vidi kod kjućan.

KLICALI), n. voda vrela, na k^uč. — U jed-
ntiga pi.sca našrga vremena. Skoći kao kjučalom
polivou. M. P. Šfipcanin 1, 110. — isporedi k|uĆAo.

KI^uOaN, kjurua, adj. vidi 1. k)ućani. — U
pisaca našega vremena. K|u<na rupa, v. k|uća-
nica. H. Sulek, rjoćn. znanstv. naz. — Piše se i
kjućna kost (prema ncm. scliliissolbein), clavi-
cula, te inači jfdnu (ni dvije tanke i pod ule kosti
što štuje pod grlom nad jjrvijem rebrom i zdru-
žuju, gradit u Aos/ .s lopaticom. Kjućan, zool.
,-»r.hliissf^l- (in /us.)*; kjućtia kost (kjućac, kju-
rica. kjuciKK a). Jat. .clavicula* ,scliirisselbein*, tel.
.clavicola'. B. Sulek, rjoćn. zuanstv. naz. — On
pokaza desnu kjućiiu kost. L. K. Lazarević, on
zua sve. 10.

1. K1^U('ANI, adj. koji pripada kfuču. — ispo-
redi kjućan. — r Vuktrvu rječniku: n. p. rupa
{kud so kjuć zavlači) ,schliis.selloch' ,foramen
clavis'.

2. KLUCANI, m. pl. ime .seocu u Hercegovini.
b'azdije'j. 12<».

1. K^jUCANICA, /. a) brava; b) gvozdena (u
narodnoj pje^^mi zlatna) motka što se na zatvo-
rmijcm vratima provlači kroz kolute namje.Hene
na obje pole da budu jače utvrđena vrata; c) za-
sornica, mandal; d) ček^un na vratima, najprvo
je značene u starijiin rječnicima ; drugo (uz prvo
i treće) u Bjelostjen''evu i u Stulićevu, a samo u
Vukitvu ; treće u Bjelo.stjenčcvu i u Stulićevu;
četvrto je u ntt.^e vrijenu' u Dubrovniku (P. Bud-
mani). — Od xvii vijeka, a između rječnika u
V ran ciceru (,sora') gdje se naj prije nahodi, u
Mikitlina ( kjućan ica, brava ,sora, claustrum fer-
roum'), // Jielinu (.sorratura, struraonto noto da
serrar con chiave' ,sora' 670^^), u Bjelostjenčevu
(kajkarski kjućonica. brava, zaklop, šora, claustrum
ferrouui aut ligneum'), u Jambrešićevu (k|ućenica
,sera'), u Voltigijinu (.sorratura' .tbiirschloss*), m
Stulićevu (kjućan ica ,sorra, cuspis, tigillum., vectis*;
kjuceuic^, v. kjućanica .s dodatkom daje uzeto iz
Habdelićeva), u Vukovu (,der riegel' ,pessulus*
s primjerom iz narodne pjesme: U avliju sedam
čardakova, na svaki je kjućanica zlatna). — U

Digitized by

Google

1. KLJUČANICA

99

ovijem prirr^erima kao da je naj prro znaČeiie:
U kući sveto u}e neka se ne drži, nego da se
uhrani u kojoj strani od crikve s kjućanicom i
k}u6em zatvorenom. M. Bijanković 60. U kojoj
kjučanice jesu jako s krakuni ujaćane. A. Vi-
ta [ić, ist. 525. Odnese ii s razbijenima bravama
i k)učanicama. E. Pavic, ogl. 203. U onom poju
u kojem sam ja vazda živio nejma nikakove k}u-
<^anice. A. T. Blagojević, kbin. 54. — U ovima
kao da je drugo značene: Samson vazamši oboja
vrata sa svojimi kjučanicami i okovanji. Korizm.
98b. Klučanice g\'Ozdene razbi Isus od limba.

1. Anftic, vrat. 46. Salomi vrata na dvoje, a
k|učanicu na troje. Nar. pjes. vuk. 1, 42. Otvo-
rila devet kjučanica i desetu bravu dubrovačku.
3, 436. Nije ni kjučanice na vratili mogao na-
činiti. Nar. prip. bos. 1, 75. — U prenesenom
smislu f mjesto što zatvora i brani koji kraj (ispo-
redi 1. kjuč, a, c) dd)). Đe dobiše Brdsku k}u-
čanicu. Nar. pjes. vuk. 5, 213. — U pisaca na-
šega vremena ima i peto značene: kfueana rupa.
K}uČanica, tech. »schloss, verschluss', tal. ,serrame,
serratura*; (kjučna rupa) ,schliis3ellocliS tal. ,buco
della chiave*, frc. ,entr^e (de la clef)', egl. ,key-
hole^ B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz.

2. K^.UČANICA, /. vidi kjuča. — U naše
Drijeme u Lici. , Traži ću ja curu prama sebi,
neću ja one k|u6anice*. J. Bogdanović.

K:^UČANKA, /. vidi 1. kjučanica (a). — U
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Od ) ubavi
stoji otprta k|ućanka. Jaćke. 30.

K^jUCANE, n. djelo kojijem se k^uČa (vidi 1.
k|učati). — isporedi 2. k]u6. — Stariji je oblik
kjučanje. — U Belinu rječniku: kjučanje ,bollore^
»fervor* 144b; kjućanje utrobno , borbo ttamento
di corpo^ ,ventris murmur' 145», * u Vukovu: ,das
sieden, aufwallen* ,aestu3'.

K^iUČAO, kjučala, adj. (uprav part. praet. act.
glagola kjućati), koji k^uča, vrio. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,siedend'
jbuUiens'^« primjerom: Polio ga kjučalom vodom).
KJučalim maštom ugrejati. P. Bolić, vinodjel.

2, 159. Iz vina kjućalog. 2, 333. Dobra je kju-
čala voda. F. Đordević, pčelar. 45.

1. K^tlČAR, kjučdra, m. claviger, clavicula-
rius; faber claustrarius, čovjek koji hrani, Čuva
kfuče; čovjek (kovač) koji kuje k\uče (vidi 1.
bravar). — Radi nastavka i oblika vidi gospodar.
— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sing., i voc: kjiič&ru (kjii-
čare), kjdčari. — S prvijem značenem riječ je
stara i moiebiti praslavenska, isporedi stslov. k)u-
čarb, rus. icAioMapi.. češ. klučar, klićar.

a. čovjek koji hrani, čuva k^ii^e. — U svijem
rječnicima: u Vranćićevu (,promus*), u Belinu
(k)učar od vinice ,bottigliere, colui clie Lieno cura
del vino che si dk a tavola' ,vini epularis curator*
146a), u Bjelostjenčevu (k|učar, konobar, koji
k}uČe nosi ,claviger, clavigerus, cliduchus, pro-
cellarius, cellarius, promus condus, dispensator*,
V. safar), u Jamhrešičevu (»claviger'), u Voltigi-
jinu (jcantiniere' ,schliisseltrager'), u Stnlićevu
(,claviam custos'), u Vukovu: ,der beschliesser*
,claviger' ,(in den klostem)', u Daničićevu (k|učarb
jclaviger^). a) kaluđer koji drži kjuče u mana-
stiru. Postav Ja ti kjučarja kjuče uzimaj u ste. Sava,
tip. stud. glasn. 40, 169. (Arhijepukop Jevsta-
tije) prizvavB kjučara i vbprosi jego aste čbto
obretajetb se. Danilo 267. Šbdbsu kb kJuČArevi
(u drugom rukopisu kjučaru) jako da vbzbmetb
vino. 268. — h) čovjek koji ima kfuče od pivnice,
konobe. Nijedan kjučar nij' verovan . . . nikomu
da je dal ili prikazal ili posudil, voja da bi dal

1. K^UČARNICA

ž Aega konobi van po kigodi zakon . . . 2^k.
vinod. 69. Kako da je on kjučar bil u Berislo
Ferenca na Basobatcu i da je primal vin pri-
hodak. Mon. croat. 252. (1552). Dogodi se da
dvojica od poglavitiji dvorana kraja Farauna,
to jest naj stariji kjučar i naj stariji kruhar
kraja uvridiše. E. Pavić, ogl. 83. Ti viči Petra
kjučara, neka ti donese olbu pelenasa. Vuk, dan.
1, 83. — r) koji hrani i čuva kfuče od kuće, od
crkve, od tamnice itd. Kjučar će, u noći ki čini
ulazit Orontu, svud poći tve ime proglasit. S.
Gučetić 214. — Dosadi se kjučaru one crkve če-
kati. Nar. prip. vrč. 51. — Dovede kjučar od
tavnice tri tata. M. A. Hejković, sabr. 72. —
d) metaforički (u teofogičkom smislu). Sebe kju-
čara nareče biti raju. Glasnik. 10, 248. Da ga
papom učini i kjučarom od raja. I. Ančić, vrat.
201. Osobiti kJuč al' ti moć data svetoj crkvi...
i tako tko ne znade kjučem vladati ne more ni
otvoriti; zato se oće znanje i nauk u misnika
kjučara svete crkve. svit. 61. Apostoli, kjučari
nebeski. S. Margitić, fal. 11. K poglavaru apo-
stolskomu i kjučaru nebeskomu s. Petru. F.
Lastrić, ned. 7. Toliko godina i toliko četrdes-
nica ima oproštena, koje razdijuje papa rimski,
kakonoti kjučar od ovoga blaga. svet. 99*. Pape
kjučari Isukrstovi. 99*.

b. vidi 1. bravar. — Od xvii vijeka, a iz-
među rječnika u Mikafinu (kjučar, koji čini kJuče
jclaustrarius*) gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,chiavaro e chiavajo, chi fa le chiavi o serra-
ture' ,artifex claustrarius* 189b), u Bjelostjenčevu
(kjučar, mešter koji kJuče dela ,clavicularius
faber, artifex claustrarius*), w Voltigijinu (,chia-
varo* jschlosser'), u Stulićevu (,clavium fiber*).
I kovači i ladni kjučari. M. A. Rejković, sat.
K8b. Jedan kjučar uniđe noseći jednu bravu.
A. T. Blagojević, khin. 43.

2. K^^UČAK, m. ime selu ti Hrvatskoj u žu-
paniji modruško -riječkoj. iUzdijeJ. 60.

K^iUČ ARENE, n. djelo kojijem se kfučari, vidi
kjučari ti.

K^iUĆAREV, adj. koji pripada kfučaru. — U
Vukovu rječniku.

K^^UČAREVAC, KJučArevca, m. ime brdu u
Srbiji u okrugu šabačkom. M. Đ. Milićević, srb.
427.

1. K^jUOAjIICA, /. žensko čefade kao kfučar
(vidi 1. kjučar, a, b)), što upravfa kućom. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(»clavigera, cliducha*), u Voltigijinu (,donna che
porta chiavi, economa' ,haushalterinn*), u Vukovu
(,die schlusselbewahrerin* ,clavigera*). — U svijem
primjerima stoji metaforički (u teologiikom smislu),
o bogorodici. Imaju se priporuČiti kjučarici od
azne nebeske. I. Ančić, svit. 41. Ti budući k}u-
Čarica vrata vikovični, otvor' nam je na čas
smrti naše. J. Banovac, razg. 143. Ti nebeska
vratarica jes' i rajska kjučarica. P. Knežević,
pism. 149.

2. KI^UČARICA, /. neki cvijet. KJučarica
(prema liem. schliisselblume), ^poj. kluczyk, Pri-
mula veris L. (I. Sabjar). B. Šulek, im. 147.

K^iUČARITI, kjučarim, impf. raditi kao kfučar,
držati kfuče (kao 1. kjučar, a, b)) i vladati kućom.
— U naše vrijeme u Lici. ,U Ae su kjuči, ona
svima nama kjučari^ ,Ispašće i Aoj, čini mi se,
na brzo kjučarene iz ruku'. ,Stani, dok ti sin za-
kala majariti i kjučariti, molićeš kugu da te
udavi*. J. Bogdanović.

1. K^iUČARNICA, /. mjesto, kuća, dućan gdje
radi kfučar (vidi 1. kjučar, b). — U jednoga

Digitized by

vjuogle

1. K^iUČAHNICA

100

3. K^iUČITI

pisca XVIII vijeka. Kako Khinki ustavit bi svoga '
sina u kjučarnici naraoŠćati. A. T. Blagojević, •
khin. 43. j

2. K^iUČARNICA, / u Voltifjijinu rječniku : |
v. k}u5anica. — iiepouzdano. |

K^iUČAROV, ad^]. vidi k)urarGv. — U Vukovu !
rječniku.

K^UCARSKI, aćij. koji pripada kjučarima. —
Od XVIII vijekaj a između rječnika u Vukovu
(,beschliesserii eigen* ,clavi^erorum'). rdovico
k|uoarske. A. T. Blagojevic^. khin. 7t.

K^iUČAST, adj. knknM. — Postaje od 1. k|u(-,
b. — U Bjelostjenčevu rječniku: v. zavit.

1. K^iUCATI, k|ućum, impf. riđi klokotati,
klokui^ati. — Akc. se mijeva u praes. 1 i 2 pl.
kjučdmo, k|u6Ate, t u aor. 2 i H sing. k)u(a. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(kjiicati, vrjeti ,forvGo, bullio, fervasco'), u Be-
linu (,bollire gorgogliando* ,sonoro fervere' 1 4 !:'>),
u Voltifjijinu (»brontolare iii eorpo; sgori^are, zam-
pillaro' ,im leibe kollern ; hervor<iuellen'), u Stu-
ličevu (,tervere, fervescere'), u Vukovu (klueati, i
kjuča, n. p. voda ,wallen' ,aestuo'). U jednome
velikom kazanu k|u6a voda. Nar. prip. vuk. 112.
Video sam veliki kazan gde kliu>a. ll.S. Zakune
vodu da ne kjuča. V. Bogisić, zborn. 562. Dok
je vosak kjučao, on se cedi. F. Đorđević, pčelar.
45. — U Voltigijinu rječniku ima i drugo zna-
čene (u prenesenom smislu) : krčati, mrštati (o
trhuhUj crijevima), usporedi i kjučane u Belinu
rječniku.

2. K^itlČATI, k)u^'am, impf. zatvnrati kf učeni.
— r Siuličtvu rječniku: ,clavi claudere*. — Po-
tvrđuje se samo složeno s prijedlozima (zak|u6ati,
otkjučati).

8. K^UČATI, kjućam, impf. vidi k|učati se.

K^iUCATI SE, kjucam se, impf. a) convenire;
confirmare, slagati se (» kim), pogađati se, uga-
đati se ; potvrđivati, odobravati ; b) accidero, do-
gađati se, zbivati se. — Miklošič (etvmol. w6rterb.
kod k|uk-) misli (dajbudi za značene kod b)) da
je srodno s 1. k(uč. — Od xiv vijeka, vidi F.
Miklosić, lex. paleoslov.^ g4j'' iifia primjera za
značene kod a), na istom mjestu ima i aktivni
oblik kjućati, kttji se nalazi i u Stuličevu rječ-
niku (,approbare* s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara). — Drugo značene nahodi se u jednom
primjeru xiv vijeka i otale u Daničićevu rječ-
niku (,accidere'). Vb podvigoht i innviht jelici
inočtskomu k]učajnti> se žite|stvu. Glasnik. 11, 00.

K^iUČERINA, /. augm. 1. k|nč, vidi k|u6ina.

K^iUČfeTINA, /. augm. 1. k|uč. — U Stuličevu
rječniku: v. k|u6ina.

K^UĆEVI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. — isporedi 3. K|uč. Livada u K|u-
oevima. Sr. nov. 1863. 362.

KJ[jUČI, m. pl. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdije). 74. — isporedi .3.
K|u6.

K^iUCIC, m. dem. 1. kjuč. — U pravom .smislu
u jednom primjeru xv vijeka, i otale u Daniri-
ćevu rječniku (kjuficb ,clavicula*). Vise rereni
pokladb prbda se u jednomb malu kovroscu u
komunb, a osta kjučicb u gospođe Jelene. Mon.
serb. 387. (1436). — U prenesenom smislu kao
prpofak, rasklad u Bjelostjenčevu rječniku: k|u-
čici za zasajene trsja ,vitiarium, malleolns'.

1. K^iUriCA, /. dem. k(uka. — T Stuličevu
rječniku: ,exiguus uncus'.

2. K^UČICA, /. vidi kod kjučan.

1. K^jUČIC, m. dem. 1. kju?. — Akc. se mijena
u gen. pl. kjiičrća. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Belinu (,chiavetta, chiave piccola* ,cla-
vicula* 189^) gdje se noj prije nahodi, u Stuli-
čevu (,clavicula'), u Vukovu,

a. u pravom značenu (u jedinom primjeru
metaforički). Zlatan k|učić gvozdena vratia otvora.
Nar. posl. vuk. 91.

b. u osobitom značenu: ono čim se navija
sahat. Kjučić, tech. ,schlussel (z. b. einer uhr)\
tal. jChiavetta dell' orologio'. B. Sulek, rječn.
znaustv. naz.

C. u prene.senom smislu, čivija na guslama.

— U Belinu rječniku : »biscaro, legnetto nella
cima del Icuto o d'altro istrumento a cui si at-
taccano lo corde' ,verticillum* 142*.

(1. u prenesenom smislu, kao bijka. Kjucić
svetoga Petra, Fumaria L. (Sladovići. B. Šulek.
im. 147.

2. K^UCK', m. mjesno ime, isporedi 3. k}uč.

a. u Srbiji, a) u okrugu euprijskoni. Zem)a
u Kjučiću. Sr. nov. 1875. 1096. — b) u okrugu
požarevačkom. Zoni [a u Kfučiću. Sr. nov. 1872.
9u7. — c) u okrugu smederevskom. Niva u K(u-
čiću. Sr. nov. 1861. 672.

b. vidi K|učik.

KVUOk'-BHDO, n. itne selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdije). 67.

K^jUCIK, ;//. mjesno ime. — U spomeniku xiv
vijeka. I u Kjučiku na Rani. Spom. stoj. 26.
(13.'V2). — Može se čitati i Kjuc-iću.

1. K^rCINA,/. augm. 1. kjuč. — Akc. se mijena
u gen. pl. kjiu ina. — V naše vrijeme, a između
rječnika u Stulirecu (,ingens, vetus vel vilis
clavls'i. — r Jjici može značiti u prenesenom
smislu: duge noge (podrugfivo). ,Ka' ti on, brte.
oko vatre zasjedo, pa one svoje k|uc'iue (k|uće-
rine) ispruži, onda živ čoek ne mari vatri prila-
ziti*. J. Bogdanović.

2. K^iUCINA,^/. ime nuestu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Niva u Kjucini. Sr. nov. 1871.
859.

1. Kl^irciTI, kjnrim. impf. pregibati, kriviti.

— Postaje od 1. k|uc (vidi osobito h) ili od kjuka.

— U jednoga pisca xv vijeka (s metaforičkijem
značet'iem: pregibati, pa ponizivati), a između
rječnika u Bjelostjenčevu (kjučim ,curvo, adunco',
v. zavijam) i u Stulirevu (v. prignuti). Nemi-
lostiv on toko jest, da grad vazam svih k}u6i ni-
zoko. M. Marulić 20. Poj poni, tvoja ćud kamo
te sad kjuči. 237. — / sa se, refleksivno. — m
Bjelostjenčevu rječniku : k|učim so ,curvesco*, v.
sk|učujom, i u Voltigijinu: ,incurvarsi, rannic-
cliiarsi* ,sich biegen, kriimmen'.

2. K^UČITI, kjučim, pf. dogoditi se, zgoditi
se, zbiti se. — isporedi k|učati so (klučiti je per-
fektlrni glagol prema k|učati). — Biječ je stara
(kao refleksivni glagol), isporedi stslov. kjuciti s«^
maloru^s. ključvt^' sja. — U knigama pisanima
crkrenijrm ili miji'^anijem jezikom, a između rječ-
nika u Daničieevu (,accidere*).

a. aktivno. Aštc kjuritb sbmrbtb nekomu
človoku. Mon. sorb. 37. (1253). — isporedi 3.
kjuciti.

b. sa se, refleksivno, a značene je isto kao
kod aktivnoga glagola. Kolb velika ta sramota,
jemuže grebu svojemu dlbgu iziskanu kjučitb se
Vb sbnbmo vbsehb Človtlkb i apostolb stydeti se.
Domentijan* 292. Ašte i k|ucitb ny se si.mrbtb.
Danilo 212.

3. Kl^ UČITI, k| ličim, pf. dotaknuti se koga
(objekta). — Akc. se ne mijena (aor. 2 * 3 sing.

Digitized by

Google

3. K^^UČITI

101

Kl^UN, a.

k|uči). — Vafa da je ista rijeć sto i 2. kjučiti.

— S ovijem se značenem nahodi u naše vrijemej
n izinedu rječnika u Vukovu (,aiiruhren' ,attingo*
>• primjerom: Nijesam ga kjiičio). Prosio je to,
najo; ne srne mene niko kjučiti, da mu je majka
Jana. M. Đ. Milice vić, zim. več. 301. Kažu da
i^ Vidak ... nije viSe ni prstom k|učio. L. K.
Lazarević, on zna sve. 10.

K^iUĆIV, adj. koristan. — V Stulićeru rječ-
niku: ,utilis, quod expedit^ s dodatkom da je
uzeto iz brevijara. — Ako jr riječ po uzda na ^ po-
staje od 2. kjučiti (isporedi prvo' znaČene kod
kjućati se).

K^iUČKI, adj. koji pripada mjestu Kfučii. I
jedan se od uih nalazio pored Timoka, a drugi
od Kjučjce strane. Vuk, rječn. predg. iv. Kjurka
nahija. F. Jukić, zem}. 49. — Kfučko Po|o, selo
u Bosni u okrugu travničkom. Statist, bosn. 69.

K^iUC( )XOŠA, m. Čovjek koji nosi kfučf, ispo-
redi kjučar, a. — Samo u Stulićei'u rječniku:
,(;laviger*.

K^iUJDKVO, m.('0 u Vukovu rječniku: k|uj
drvo, veliki djetao ,art specht' ,pici genus' s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.

K^iUJO, TO. itne konu. F. Kurelac, dom. živ. 10.

— Može biti hgp. kjuse.

KS^VK, m. izgnečeno grožđe^ masu}, trku].

— Akc, se mijefui u loc. kjuku. — Može biti
srodno s 1. kjukati. — Od xviii vijeka j a između
rječnika u Stulićevu (,uva cum suo succo seu
musto pressa') i u Vukovu (,die zerdriickten
trauben' ,uvae compressae'). 3 vozionice k)uka.
Glasnik. 56, 200. (1733). Premda se izgiieceno
grožđe sa širom zajedno zove kjuk. Vuk, pism.
78. — Ima i drugo značene u Vukovu rječniku:
med s voskom izmiješan zajedno, ali je jamačno
ista r^eč.

K^UKA, /. vidi 1. kuka. — isporedi 1. k]u6.

— Biječ je praslavenskay isporedi rus. K.ii<»Ka,
će,-*', klika, pof. kluka. — Između rječnika a Vran-
čićevu (jharpago; ancinus'), u Mikafinu (kjuka,
kuka ,ancus, uncinus^), u Bjelostjenčevu (,uncus*,
V. kvaka), u Jantbrešičevu (,uncus'), u Voltigijinu
'■ .uncino, rampino' ,hacken, klammer*), u Stuličevu
;,uncus*), u Vukovu (vide kuka s dodatkom da
se govori u Boci). Niki (mučenici) kjukami od
nada oštrimi razdirani. F. Glavinić, cvit. xvni.
Sve na Grke obalismo kolci i k|ukom i rukami.
I. Zanotti, en. 31. Nosu nam jače muke oštre
kjuke i trozub)e. J. Kavanin 4XQi^. Obisišo ga
o jednoj gredi gdi mu opet tilo k)ukam gvoz-
denim razdirahu. J. Filipović 1, 41 9^. Kazđiraše
ih k)akam gvozdenim. Blago turi. 2, 71. Uzme
;<voju k^uku i motiku. Nar. prip. vuk. 125. Do
k|uke i motike. Bos. vila. 1891. 233. — I u oso-
hitom značeAu na Bijec-i: K|uka, to je ono žejezo
koje se ima zahvatiti, kada se hoće vrata otvoriti.
F. Pilepić.

K^IJKALO, n. u Vukovu rječniku : vide mujalo.

K^iUKAN, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
/iv. 24.

K4*UKANA, /. itne kravi. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

K^iUKANE, n. cijelo kajijem se kfukn (vidi 1.
kjukati). — Stariji je oblik kjukanje. — U Be-
linu rječniku: kjukanje ,il cacciare'; u Stulićevu:
jintrusio, immissio, iujectio, injectus'; u Vukovu:
.das stopfen* .fartura, saginatio'.

K^.UKAST, adj. kukast. — Postaje od kjuka.

— Potvrđeno je samo u složenoj riječi kjuka-
stonog (vidi).

Kl^UKASTONOG, adj. u kojega su krive (k\u-
kaste) noge tako da se sastaju u kofenima a niže
se razmiču. — Samo u Bjelostjenčevu rječniku,
u JambrešičevUf u Stulićevu (iz Habdeličeva), u
svima je tumačeno ,varus^

1. K;.UKATI, k|iik&m, impf. tiskati, pritiski-
vati; tiskati što da na silu tijeze u usko tnjesto,
u naše vrijetne u osobitom značenu (vidi Vukov
rječnik i piin^er): napuiiati (n. p. gusku prije
pečena). — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
k|iika). — Od xv vijeka, a između rječnika u
Mikalinu (k|ukati, ukjukati ,iutrudo, infero^, u
Belinu (,cacciar dentro, come carta o cosa si-
mile, in qualche luogo' ,intrudo^), u Stulićevu
(,intrudere, immittere, injicere^ iz Mik<ifina), u
Vukovu (,n. p. gusku ,die gans stopfen' ,farcio,
sagino* !. Razbire piću ai i slasti privraća, i vina
okusi, ter u se sve svraća, da ki no se odvraća
od dobra nauka, prida li se ne izvraća ča se totu
kjuka. M. Marulić 48—49. Ostalo nogami gazi,
kjuka i tlači. M. Divković, bes. 309*. Nemilo-
srdno udrivši nim na zemju, njeki ga nogami
k|ukahu i trepahu. 369^. U Srijemu se k}uka
n. p. guska, prstima, a moglo bi se i drvetom.
Vuk, pism. 78.

2. K^iUKATI, kjrikam, impf. kucati. —, Po
sjeverozapadnijem krajevima od xviii vijeka. —
Između rječnika u Bjelostjenčevu (kjukam, kju-
kati ,strepito, pulsito^) gcije se naj prije nahodi,
u Jambrešićevu (,pulso'), u Voltigijinu (v. kjucati),
u Stulićevu (,strepere, pulsare' iz Habdeličeva).
.Netko kjuka na vrata', na Bijeci. F. Pilepić.

3. K^TJKATI, kjukam, impf. vidi 1. kjučati.
— U jednoga pisca iz Boke u naše vrijeme. Na
vatri kjuka veliki mjedeni kotao. S. ^ubiša,
prip. 274.

K^iUKICA, /. dem. kjuka. — U naše vrijeme
u Istri s osobitijem značenem: mala udica, KJu-
kica jhamulus*. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iftsg. 34.

KtiUKOVNICA, /. jelo od pogače polivene
vrelom vodom i začbiene mašću. u Lici. V. Arse-
nijević. — isporedi kjukuša.

KJ^UKOVO, n. mjes9b ime. — Prije našega
vremena. 8. Novaković, pom. 134.

KJUKUŠA, /. jelo koje se pravi od preške
(prijesne) pogače, ako se udrobi i začini začinom,
a utuče se malo i luka bijeloga, u Dobroselu.
M. Medić. Neko jelo od kuvana tijesta, u Ba-
natu. Javor. 1880. 403. — isporedi kjukovnica.

K^UMATI, kjumam, impf. vidi klimati, 1, c,
c) (kao da je ovakovo značene). — U narodnoj
jrripovijeci iz Bosne u naše vrijeme. Vidi gdje
Ciganin kjuma tužan. Nar. prip. bos. 1, 85.

K{iijN, m. rostrum, gubica u ptice. — Akc. se
mijeiia u loc. sing. kjunu, u gen. pl. kjunfi., u
dat., instr., loc. pl. kjiinima, o ako se u mnoiini
umeće ov, onda je akc: kjunovi, kjunćvš^ kju-
n6vima (ili kjiiuovima?), kjiinove. — Badi po-
slana vidi kjuvati. — Po malorus. k^iohi. mogla
bi biti praslavenska riječ, ali se potvrdile istotn
XIV vijeka (vidi F. MikloSić, lex. palaeoslov.'
kod kjurn*). — Između rječnika u Vrančičevu
(,rostrum*), u Mikafinu (kjun od ptice ,rostrum*),
u Belinu (»becco, il rostro e bocca degli uccelli*
,ro8trum* 134h ; ,rostro, il becco degli uccelli*
,ro8trum' H33»), u Bjelostjenčevu (,rostrum'), u
Jambrešićevu (,rostrum*), u Voltigijinu (,becco
d' uccello, rostro' .schnabel'), u Stulićevu (,ro-
strum*), u Vukovu (,der schnabel' ,ro8trum').

a. u pravom znaćenu. Ona (golubica) priđe
k liema noseći kitu masline u kjonu. Bernardin

Digitized by

>^uogIe

Kl^USEŠCE

104

KMEKNUTI

sešce na koje uzjašivši pode k Jeruzolimu. F.
Lastrić, od* 208. Gospodin otje unići tada u Je-
ruzolim na jednom poniznu i priprosti tu kju-
sešču. 209. i u naše vrijeme u Lici. J. Bogda-
nović.

K^iUSETINA, /. augm. kjiise. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićera (,vili8
mannulus^). Veće daj mi staru kjusetinu. Nar.
pjes. marj. 128.

K^iUSINA, /. augm. kjuse. — Akc. se mije na u
gen. pl. k}iisin&. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Belinu (»cavallaccio e cavallaccia^
,eciuus et equa ignava* 178l>; ,rozza, caval cat-
tivo^ ,equus malus' 634"^) gdje se nqj prije na-
hodi, u Voltigijinu (kod kjuse), u Stulićeou
(,mannulus, equus*), u Vukova (augm. v. kjuse).
Djavao učinivši se kjusinom blidom. . . F. Lastrić,
test. 181*. Nego se i^ima služe kao kjusinom.
svet. 159^. Kjusina se voda stara od pazara do
pazara. V. Došen 40^^. Kjusina je moja durno-
vita. Nar. pjes. vuk. 2, 590. Poveo si slomjenu
kjusinu. Nar. pjes. juk. 261. , Odbij tu kjusinu
do}e u 6ive neka gloca*. u Lici. J. Bogdanović.

K^iUSINICA, /. dem. kjusina. — 6"^ Stulićevu
rječniku: ,parvus mannulus^

K^jUST, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Zemja u Kjustu. Sr. nov. 1875. (Hl.

Kl^UVANE, n. djelo kojijem se kfuje. — U
Vukoim rječniku.

K^iUVATI, kjiijem, impf. (o ptici) udarati
klanom ; uzimati kfunom. — isporedi kjunuti,
kjucati itd. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kjuvah, u ger. praes. kjiijući, u part. praet.
act. kjiivao, kjuvala, u part. pra^t. pass. kjiivan;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2*3 sing. kjuvfi, i impt. kjuj. — Riječ je
praslavenska, uprav s oblikom kjbvati a kjujjj u
praes. (pa je u iz prezenta prešlo i u inf.), ispo-
redi stslov. kjbvati, kjbv^ i kjuja, rus. K.ieujiTi,,
K.110K), ć^'^. kivati (klvu), kluvati, po(. klwać, kluć;
ima i lit. kliuti ,hakenbleiben*. — Između rječ-
nika u Mikafinu (,rostro, rostrum impingo'), u
Bjelostjenčevu (kjujem, kjuvati ,fodico rostro,
cultro etc., rostro penetro, rostro impingo, pinso'),
u Jambrešićeim (kjujem ,fodico*), u Voltufijinu
(,beccare, battere con becco* ,mit dem schnabel
hacken'), u Stulićevu: ,ovi putamen rostro ape-
rire (dicitur de pullis ex putamine egredi niten-
tibus), rostrare'; u Vukovu (,picken, hacken' ,rostro
tundo, mordeo').
a. prelazno.
ft) udarati kfunom. ovako je udarane dvo-
struko, jer kjun, kaonoti oŠtar, probija ono u što
udara, a ujedno otoorajuči se i zatvorajuH od-
lama komad od onoga, aa) u pravom smislu.
Orao i kokot neka te ne kjuje. M. Vetranić 1, 87.
Priličan ti jesi u svemu k zviri onoj ka videć
sinove pritile, tolikoj kjuje ih, dokole mledne ih
učini. D. Ranina 119^. Počme lii k) u vati po
\ede(h). P. Posilović, cvijet. 43. Ptići kad ope-
rjate kjuju i oca i mater. I. Đorđić, salt. 345.
A kad žuna kladu kjuje. V. Došen 122h. Ovo
j' glava jednog gospodara, greota je od Boga
jednoga da je kjuju orli i gavrani. Nar. pjes.
vuk. 2, 324. Kjuvaće ga gavrani. Đ. Dauičić,
prič. 30, 17. — bb) u prenesenom ili u metafo-
ričkom smislu. A on li krajnje, sabjom se pomaga,
narodi li kjuje, pod oblast podlaga. Đ. Baraković,
jar. 31. Nek te tuga kjuje i nepokoj muči. A.
Kanižlić, rož. 34. — cc) u prenesenom smislu, o
pčeli. Kad pčela cvit kjuje. Đ. Baraković, vil.
363.

b) uzimati kfunom. — nije potvrđeno pri-
ntjerimcL, ali se kaže k ju vati zrna, kjuvati žito itd.
h. neprelazno.

a) uopće. Detelb rbtomb kjuje. Physiol.
nov. star. 11, 194. Đetao u kjunu nade (zlo;
čuje ga lovac đe kjuje pa ga dovreba i ubije.
Vuk). Nar. posl. vuk. 78.

b) Što je objekat u a, a) stoji u acc.
s prijedlogom u. Petao dođe i stane kjuvati ii
komad. Nar. prip. vuk. 17.

K^UVAVAC, kjiivavca, m. onaj koji kfuje. —
U jednoga pisca xv vijeka. Petesi kjuvavci. M.
Marulić 82.

KI^UVERINA, /. u Vukovu rječniku: rđavo
kjuse ,der gaul' ,caballus', cf. kurada.

KMAST, adj. vidi tmast. — U naše vrijeme
(sva su tri primjera V. Vrćevića). Majka mije
kmasta, otac mi je krvav, a ja kmasto>krvav.
odgonetfOiJ : broć. Nar. zag. nov. 9. Noć kmasta,
ne vidi se prsta pred oko. Pravdonoša. 1851. 31.
Dva ili tri guna kmasto-plavetne boje. V. Bo-
gišić, zboru. 214.

KMECATI, kmečem, impf. vidi kmečati. —
Samo prezenat u jednom primjeru xvii vijeka.
Gdi zvirka kopore pod hrti i kmeče. Đ. Bara-
ković, vil. 258.

, KM.ECAC, kmečca, m. dem. kmetac. — U Stu-
lićevu rječniku : kmetčac, kmetčca uz kmetčić. —
nepouzdano.

K.Mi:ČANE, n. djelo kojijem se kmeči. J. Bog-
danović.

KMECATI, kmćčim, ifnpf uprav kao izgova-
rati kme kmc. — Od xvii vijeka.

a. 0 malome djetetu, kad plače ili ječi. Mati
kada čuje i vidi da joj dijete kmeči i plače. M.
Divković, bes. 494*. Nešto kmeči kajno Čedo
ludo. Nar. pjes. petr. 3, 259. ,Kukavo dijete,
od velikog plača zacenulo se, pa ne može ni pla-
kati, nego samo kmeči*. J. Bogdanović.

b. 0 kozi, vidi večati. — U naše vrijeme u
Stonu. ,Šta ona koza vavijek kmeči!* M. Milas.

e. zečji glas kad ga pas pritisne (isporedi
k večati) ili mišji kad ga mačka pritisne. , Skoči
naglo (zec) i kmečeći pisne* (A. Dorotić 18). A.
Ostojić.

KMEC'lć, m. dem. kmetac. — U Stulićevu rječ-
niku: kmetčić ,rusticulus'. — slabo pouzdano.

KMECANI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. Statist, bosn. 34.

KMEĆi, adj. koji pripada kmctima. — xvi
vijeka. Grgur Lepečić, plemene kmeće diti . . .
Anton Vukašinić s Tožić od kmeće diti. Mon.
croat. 184. (1503).

KME( 'INA, /. indi kmetština. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: kmetćiua (,kmetchina*) ,se3sio co-
lonicalis, possessio colonicalis 1. jobagionalis'; u
VoUifjijinu (kmetčina , podere coloniale* ,bauem-
hof, bauerngut'), u Stulićevu (kmetčina ,praedium
rusticum* s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjen-
čeva). jamačno u Voltigijinu i u Stulićevu stoji
griješkom kmetčina s toga Što nijesu umjeli pro-
čitati u Bjelostjenčevu.

KMEKA, /. vidi kmeČane. — U naše vrijeme.
Kad pošje godinu dana začuje se kod snaše piska
i kmeka sina ili šćeri. Bos. vila. 1887. 379. ,Na
edan put stade djece kmeka i vriska*. J. Bogda-
nović. — I u zagoneci (vafa da znači: onaj što
kmeći). Ište kmeka dva kundeka, ište kunda
mande. odgonetfaj : dijete. Nar. zag. nov. xviii.

KMEKNUTI, kmeknem, j^f- ^^^ perfektivni
glagol prema kmecati. Tužno jeknu, malo Čedo

Digitized by

Google

K^^IJNI

103

K^iUSEŠCE

KJ^UNI, w. pl. ime selu u Hercegovini. Statist.
bo8ii. 120.

1. K^iUNICA, /. vidi kjanača, a. — Akc. se
mijena u gen. pl. kjunica. — Samo u Stulićevu
rječniku: kjnnica, ptica ,accog;2:ia, beccaccia' ,sco-
lopax^

2. K^jUNICA, /. sud od zem]e ili od bakra,
s k|unom, u kome vri voda. na Bracu. A. Osbojić.

KVUNIĆAST, adj. mdi kjuuat, b. — U jed-
noga pisca našega vremena. Više puta postaju
na čokotu k)uni&asto glave. P. Bolić, vinod.

I, 193.

K^ilJNIC, m. dem. k|uu. — Akc. se mijena u
(jen. pl. kjunića. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (,be(!co piccolo* ,rostellum'
134'») gdje se naj prije nahodij i a Vukovu (,das
schiiabolchen* ,rostellum'). Vodom brca i s kju-
nićem štrca. A. Kanižlić, rož. 59. Na rakiti kiti
dvoji troji ptići, gvozdeni k| unići, a drveni re-
pici. odgon€t(aj: grebeni. Nar. zag. nov. 33.

KJ^UNINA, /. augm. k}un. — Akc. se mijena
u gen. pl. kjiinina. — U Belinu rječniku: ,becco
,?rande e grosso' ,rostrum ingens' I34l>, i u Stu-
lićevu uz k)unetina.

K^^UNITI, kfunim, pf. vidi kjunuti. — Samtt
u Voltigijinu rječniku: »beccare, beccicaro' .mit
dem schnabel picken*. — Vafa da je slocenski
oblik (naše k|unuti), ali je i u slovenskom jeziku
praes. kjunem.

K^jUNOVIC, m. prezime. — xiv vijeka. Kanko
KjunoviĆB. Deč. hris. 21. 55.

K\iUNUTI, kliinem, pf. udariti klunom; uzeli
Ho (n. p. zrno) k(unom; uprav je perfektivni
glagol prema kjuvati (vidi). — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. kliinu, part. praet. pas.^. klTmut).
— Riječ je stara, isporedi rus. icuoiivn.; nere
biti praslavenska, premda ima i češ. klinouti. —
Između rječnika u Stulićevu (v. ukjunuti .s* do-
datkom da je riječ ruska) i u Vukovu (,picken'
,rostro peto, tundo').

a. u pravom smislu. Tužne ptičice od stoga
do stoga skitaju so, jeda za Bogom gdje iznađu
koje zrno za k|unuti. B. Zuzeri 209. Kad sva
zrna pozobje, pode (vrabac) da i ono poslodno
ispod careve čizme k|uno. Nar. prip. vuk. 49.

b. u prenesenom smislu, o ribama kad ču-
paju mamu na udici. L. Zoro, rib. ark. 10, 352.

i*. u prenesenom smislu, udariti koga malo.
M. Pavlinović.

K^jUPAK, kjupka, m. vidi klupak (radi zna-
čeiia vidi klupko, b, a)). — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. Bacajući gumbare i kjupke
ognene. A. Kanižlić, fraii. Gli.

K^jUPKO, n. vidi klupko. — U ruhtpisu xvi
ili XVII vijeka pisanome miješanijem jezikom.
Hinej jestb vb mori, ni plavajoth, ni hoditb, nb
jako kjupko vajajotb se. Physiol. novak. star.

II, 199.

K^iUSA, /. vidi klona, pastu|a. — /' naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (.die falle'
,laqueus', cf. pastu|a, klona). Upao u kjusu. (kad
se ko uhvati u- tijesno). Nar. posl. vuk. 334. —
I u množini bez promjene znače na. Smrad uhvati
lafa u kjusama. P. Petrović, gor. vijen. 11.

K^iUSAG, k|usca, m. kasač (uprav kon što
k\usa). — isporedi k|usavac. — U Vranci ćevu
rječniku: »succussor* ,caval che trotta' ,traber^

KJ^USAD, /. coll. kito množina od kjuse. —
Između rječnika u Stulićevu (,ingens numerus
mannalorum') i u Vukovu: ,die pferde (als gat-
tung)' )equi, jumeuta^ Istina je da su siromasi i

kod veliki i bogati držani kao ovčice i kjusad:
sad ih muzu, sad tovare. F. Lastrić, od' 237.
Služeći se samo za potribu stvarma zema|skim
kakouo kjusadju. ned. 248. 500 kjusadi. 411.
Odarnaše sve 5(X) volova, toliko kjusadi. svet.
196^. Oko krava tako i kjusadi kako rekoh u
vejači radi. J. S. Rejković 154. Kfusad hrani
da se kripi sada. 276. Po nemu (grob(u) pasu
nekoliko krave, dvoje troje kjusadi. M. Đ. Mi-
lićević, pomenik. 1, vi. Da se vratimo, popadaće
kjusad. M. P. Šapčanin 1, 117. A o zadi nosit
na kjusadi što bi bilo nuždno. Osvetn. 4, 14.

K^jI^SATI, kiiisum, impf. kasati. — isporedi
kjusac. — U jednoga pisca xviii vijeka. (Vrag)
ki 8 kopiti konskim kjusa. J. KavaAin 409*. u
istoga pisca ima u jednom j/rimjeru i part. praet.
pass. kjusan, te kao da je značene: koji kfusa.
Tač okovan, uz<lan . . . kjusan, trusan, smucan...
417b. — U naše vrijetne u Dubrovniku kaže se
0 kon u (u prenesenom smislu i o čefadetu) koji
nespretno ide (n. p. klimajući glavom) ; može biti
da znači i spoticati se, isporedi kjusavac. P.
Budmani.

K^JUSAVAC, kjiisavca, m. kon koji se često
spotiče. — U Mikafinu rječniku: kon kjusavac,
koji se potipje ,equu8 cespitator' 197*>; u Belinu:
kon kjusavac .cavallo che inciampa' ,equus ces-
pitator' 179^; u Stulićevu: ,equus qui laborat
vitio lapides oti'ondendi ita ut frequenter cadat'.

K^fjlJSE, kjuseta, n. a) caballus vilis, kon što
malo vrijedi; b) mannus, kon malenoga stasa:
c) jumentum, uopće životina (kon, mazga, ma-
garac) na kojoj se jaše i goni. — -e- stoji mj.
negdašnega ♦•. — Akc. kaki je u gen. sing., taki
je u osta lijem padežima, osim nom. i acc. sing.
kjuse, i <'oc'.: kjuse. — Riječ je praslaven.ska (od
osnove kjusent), isporedi stslov. k]\is^ Jumentum',
češ. kliso JumentumS 2)o(. klus(j ,caballus vilis*.

— Xema množine; kao množina upotreblava se
kjusad. — Između rječnika u Mikafinu (kjuse,
konic ,equus gregarius, mannus*), u Belinu (,ca-
vallaccio e cavallaccia* ,e(|UU8 et equa ignava*
178^*; ,rozza, cAval cattivo* ,e<iuus malus' 634*),
u Bjelostjenčevu (kjuse, jorga , mannus'), u Jam-
brešićevu (kjuse, žrebe ,mannulus'), u Voltigijinu
(kjuse, kjuseta i kjusina ,cavallaccio, caval ordi-
nario' ,ross'), u Stulićevu (,mannulus' iz Habde-
lićeva), u Vukovu : ,da8 pterd (die gattung)' ,equus'.

— Ihrvo je značene u Mikafinu, Belinu, Volti-
gijinu rječniku; drugo a Mikafinu, Bjelostjen-
čevu, Jambrešićevu, Stulićevu, treće u Vukovu i
u primjerima (i kod kjusad * kjusešce). Postaviv
nega na kjuse svoje. N. Babina 155b. luc. 10, 34.
A svaki popiti i proždrijet tuj more Što kjuse
poniti na pleću ne more. N. Dimitrović 101.
Ne dajU^ se, kako kjuse, za nos voditi. V. Men-
Četić. app. not. 2, 277. Biti vodjen za nos ko
kjuse ,far tutto a genio d' altri*. A. d. Bella,
rječn. 178^. Kjuse projde a on osta viseći. J.
Filipović 3, 197a. Da kogagodi od vas vo ili
kjuse u dan subotni upade u jamu. F. Lastrić,
od' 272. Služite se, bratjo, svijetom ovim kako
k|usetom. svet. 62*>. Do kjuseta dok dotrapam.
V. Dosen 155^. Kjuse lašne nu oranem kreće.
J. S. Bejković 22. (Upri) u se i u svoje kjuse.
Nar. posl. vuk. 334. Što si tako pretovari© to
jadno kjuse? Nar. prip. vrč. 213. Posadivši ga
na svoje kjuse. Vuk, luk. 10, 34. Koje se obično
govori kjusetu kad se hoće da odbije, poslov.
167. Ne imah kjuseta sa sobom. Đ. Daničić,
nemij. 2, 12.

K^jUSESCE, n. dem. kjuse. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Dovedoše mu ponizno jedno k|u-

Digitized by

Google

KMET, b.

106

KMET, d.

Konstanti riu kmetu svomu i negovdmb detcamb
(l)aničić stao(a ovaj primjer pod ovo znacene^
ali može biti da [tripada pod a). Mon. serb.
182—183. (1371—1395). Sb timi su bili gradu
kmotijo. 249. (1400). Tudej da se nasele kme-
tije crbkovny ... da stoje onde kmetije crbkovny
koji te rabotati crbkvy. 531. (1485). Svedočno
je vbs6mi kmeti dobrbscinemi. 532. Sve koliko
priložismo, ili su kmetije ili zemje. 533. za sne
ove primjere kaže Daničić daje značene ,subjectus-,
srl. .vasallus' dodajun: pod vlašću vlasteoskom,
ci, kmetićb. Vam i vašim kmetom dajemo. Mon.
croat. 5. (1275). Tada jesu odlučili, da ako bi
sin s otcem stojoć, vsaki po sebi kmet s kmetom
ili kekoli vrsti, od koga bi služba pošla, i da bi
se skupili na kup, da ote na kup službu slu/it
gospodsku skupa. Stat. kro. ark. 2, 293. (1 ili).
Kmet za plemenita ne more biti odgovornik, ni
plemenit za kmeta. Zak. vino<l. 75. Ako covik
plemenit ima kmete svoje. Stat. po), ark. 5, 276.
Er im su kmeti svi poklone donijeli. N. Na)eš-
ković 1, 284, Dugovnikom našim zapovij da
našim kmetom vas liihov dug odpuste. F. Vrančić,
živ. 84. Podložan jest kmet gospodinu. S. Ma-
tijević 63. Gospoda ni kmeti istinu ne znahu.
Đ. Baraković, jar. 32. Da ih služe liih kmoti.
I. Držić 299. Da sam tvoj u vike virni kmet.
P. RadovČić, nač. 285. Veseo gospar, kmet veseo.
P, Kanavelić, iv. 28. Dopusti redovnikom kmete
i imanje držati. P. Vitezović, kron. 37. Sirotu
je boje vzeti neg prokšonu s blagom, s kmeti.
cvit. 165. Vazdar bil za kmeta, vazdar plakal
sebe ! odil. 50. Teško gosparu koga kmeti hvale !
(D). Poslov. danić. Od uboga kmeta ubog je i
poklon. S. Budmani i23»>. Kraji, bani, sluge,
kmeti. A. Vitajić, ist. \\S)^K Kmet kaluđerski.
I. Đorđić, ben. 192. Kad bi sve ono šonica bila,
i kmet i gospar radovo bi se. B. Zuzeri 12. Vi
gospari da zovući djetić« vašega ali kmeta . . .
93. Sto biste rekli jednom kmetu, da ga vidite
žito žneti kad je u travi? .320. Sve... jest Božje,
a mi uzdržimo kao negovi kmeti. J. Banovac,
pred. 42. Ne glo<laše drugo nego kako će sebi
steći privarom i podkradivanem dobara svoga
gospodara i ot.ešćanem liogovije kmeta i težaka.
F. Lastrić, ned. 313. Ni daje prave dohodke go-
spodaru kako kmet. I. A. Nenadić, nauk. 136.
ReĆe kmetu vinogradskomu. S. liosa 112'». Ti
sad činiš na svijetu od gospara, zapovijedaš mla-
đijem službenicim, kmetim. Đ. Bašić 70. Naši
kmeti sad su gospodari. And. Karić, razg. 197».
Baštine i kmeto držati, kor. 396. Svojo pod-
ložnike, kmete i kmetice. M. Dobretić 575.
Papa, kra( i cesar, gospoda i kiueti. M. Kuha-
če vić 79. Nije kmeta vijek ubr)ga ... N. Marci
15. Na Loznicu moju <tedovinu koju mi je &e>i\Qi
osvojio, pa od mene Kaci preoteše kod mojijeh
pet stotina kmeta, sa«! ja kmeta nemam ni je<l-
noga. Nar. pjes. vuk. 4, 239. Imam kniete sela
Koravjice. 4, 384. U nem ima tri-«ta dima kmeta.
Nar. pjes. juk. 283. Pred nih šaje kmete i čiv-
čije. 336. Evo tebi kule i avlije, ispod kule
trista kmeta mojili. Nar. pjes. marj. 157. Kud
će šteta te na rdava kmeta. Nar. posl. vuk. 163.
Sva trojica su bili kmetovi kod jednoga spahije.
. . . Spahija . . . krivo pogledaše na svoje kmete.
Nar. prip. bos. 1, 50. V Bosni zove se ,kmet'
(mn. br. , kmeti') a u Boci ,kmetić* se Jak koji
sjedi na tuđoj zemji i ,u tuđoj kući*, u Bosni
vrlo malo }udi ima po selima koji imaju svoju
zem)u i svoje kuće nego su ovaki ,kmeti*. od
ovijeh kmeta nijesu gospodari spahije nego čitluk-
sahibijo koje se onamo zovu ,age*. Vuk, kmet u
Slav, biblioth. 1, 86. Gotovo svaki aga ima u

svome selu osobitu kuću za sebe u koju izlazi
)eti naj više pred jesen na teferiČ, i onda su ga
kmeti dužni osobito slušati, a i osim toga, kad
im što zapovjedi, ne mogu odreći . . . aga mo/.e
kmeta sa svoje zomfe i iz kuće krenuti kad mu
je vo)a, a i kmet po pravdi mogao bi ostaviti
aginu zemju i kuću. 87. Ovakijeh kmeta ima
u Bosni i braće nače zakona turskoga, i u Her-
cegovini gdješto, asobito oko gradova i varoši,
ima ovakijeh kmeta. 88. Ti, oče igumue, imaš
u Zupcima vjernijeh kmeta. S. !^ubiša, prip. 67.
Zapovijed im ne cvijelit raje, ne zadavat kmeto-
vima straha. Osvetu. 1, 16. l^^to prođe, kmet
agi ne dođe. 4, 34. Kmet, u F užini stanar, koji
sjedi u tuđoj kući pod kiriju. D. Daničić, Kmets
po Dalmaciji težak koji radi tuđu zem|u. M.
Pavlinović. U Dubrovnika (u krajevitna negdašnf
republike dubrovačke) kmeti daju službu (pod re-
publikom do 90 dana, a sad se mogu izbaviti
plaćajući po 10 for. na godinu) za kuću, a poklon
(kozle, kokosi, jaja) za vrt. P. Budmani.

e. po prcđašnemu znače nu (kod b) u Širem
smislu, uitpćp st'(ak, težak. — ovako je znaćeit*^
pn svoj prilici u ovijem primjerifna: Ako je gra-
janin, pitaj ga od ožur i od zakladov, ako je
kmet, od nenavidosti, od tadbe a naime od de-
setin i od dohotkov. Naručn. 89h. Od Judi bez
nauka, kakono su težaci i kmeti. B. Kasić, frau.
10(). Otac ide na daje, ter nikomu kmetu za
raba podloži se. F. Glavinić, cvit. 314l>. Kmet
želi biti grajanin. posl. ix. Boji je.st jedan kmet
otl priprostih muzi neg ohol razumnik. A. Geor-
gi(joo, nasl. 4. Ni'e tu sidi, neg su stani kmeta.
ribara... J. Kavanin 143'». Od nevjesta kmeta
izhodi da još mane zemja plodi. 166». Eto smutna
dune vela nieu kmetim i ribari. 171*. A dega
se kmet polako, Čim okisne vas u poje. 473b.
Ako pomju kmet ne bere, pak ne gneči grozd...
512h. Kmeti, zanatari, bojnici ... A. d. Bella.
razgov. 143. Ličnici za odravit nemoćnike ili
kiueti za posijat plodna poja. 162.

d. znatniji sehtk, i u nŽnn smislu, glava od
srla (vidi dalr u Vnlufvijem i Milićevićf.vijem pri-
mjerima). — Isporedi znaČeru' kod a. — Od xviii
vijeka u Srbiji. Otb prokupske nabije knezovi
i kmetovi. Glasnik. 49. 11. (1734). Knezovom-fc
i kmeto vom-b. 20, 132. (1793). Saklet čini slavan
knez- Lazare, saklet Čini na svoje vojvode, a voj-
vcKie na svoje kmetove, na kmetove i oborkn^-
zove. Nar. pjes. vuk. 2, 205. Sve knezove, srpske
poglavice, i kmetovo što su za ix)trebe, i popove
srpsko učitoje. 4, 137. Na kmetove selske p<>-
ijlavare. 4, 149. Braćo moja, kmeti i bojari I
Nar. pjes. potr. 2, 98. Od kmeta i besjeda. Nar.
posl. vuk. 234. Kako god što je obor-knez glava
od knežine, tako su kmetovi (mI sela. i oni sude
sejacima koje za što, osobito kad se ko dijeli, ili
čija stoka potre što kome. Vuk, dan. 2. 98. I
Srbiji su se kmetovi zvali znatniji .sejaci, ili *«♦*-
oske starješine, ovakoga kmeta otprije nitijeki*
mogao zakmetiti ni raskmetiti, nego ko je bio
pošteniji i pametniji, a osobito rječitiji o^i o-^ta-
lijeh sejaka, bio je kmet. kmetovi su se skupjali
na različue dogovore, kako seoske tako i kne-
žinske i nahijnske, i na takovo molbe i odgovore
išli su Turcima, a kasto su sejacima i sudili,
kad bi ih parci pozvali, za kojekake raspre . • .
Ovaki su kmetovi bili u Srbiji od prilike do go-
dine 1815, a od onda do danas pretvorili su se
gotovo u prave činovnike koji se postavjaju i
mogu se izbaciti, ovakovoga kmeta selo izbira.
a starješina od knežine (ili kao što se sad s:o-
vori ,srezski načalnik') vaja da ga potvrdi. Vuk.
kmet u Slav. biblioth. 1, a>. Kako su sad sva

Digitized by

Google

KMET, d.

107

KMETIN

sela u Srbiji razdijejena na opštine, svaka opština
ima ^glavnoga kmeta' (ili, kao sto k^iževnici go-
vore i piču ,predsjedate]a primiritelnog suda') i
po uekolika mana (koji se po kniški zovu ,61e-
novi primiritelnog suda^ koji su kao pomoćnici
<^lavuome. u svakoj opštini ima ,sudnica' u kojoj
se glavni kmet sa svojijem pomoćnicima sastaje,
te sude 8e)acima za kojekake mai^e raspre (i to
se zove ,primiritelni sud') . . . osim toga oni kupe
porezu i predaja određenijem činovnicima; obja-
vi uju se|acima uredbe i zapovijesti od pravi tejstva
itđ. Otprije su samo se)aci bili kmetovi, a sad i
varofike opStine imaju svoje kmetove. 86. U
staro vreme za NemaAića, a' i docnije, kmet se
zvao ,premićar', za tim ,seoski knez, seoski sta-
rešina', a tek u novije vreme otela je mah reč
,kmet'. dokle se kmet zvao ,knezS dotle su se
negovi pomotiUci na vise mesta zvali ^kmetovi',
a u radničkoj Moravi ,dokmeti'. M. Đ. Milićević,
opšt. 20 — 21. To su obično kmetovi ili poznati
pošteni i pravični Judi. V. BogiŠić, zbom. 345.
c. po juinijem kraljevima (sad možebiti samo
u Crnaj Gori i u Bovi kotorskoj) kmeti ili kme-
tovi znaH Što i dobri Judi (vidi 2. dobar, I, 1,
a, b) bb)), vidi osobito naj prvi i Vukov prim,jer.
— Znamene se lako tumači po predaš/temu (kod
d) i po onome što je kazano o naj starijem zna-
Čenu. — U naj starijem se primjeru zovu i dobri
Judi i porotnici. — Od xv vijeka. Uzesmo među
se 12 dubrovačcehb kmeti a 12 srbpscebb kmeti
i dva pristava, jedan dubrovački Ilija Kadosajićb
a drogi srbpeki Tomko Bogosajićb, i vodismo u
Dubrovniku dva stanka i na granicu 8 roke, i
ondej ačiniše rečeni kmetije četvrbti rokb za-
ročni ... i mi đođosmo na zaročni rokb na gra-
nicu sa kmetmi i sb prestavi, a Radosava ni
bratje mu ni bracva mu ni tko i^ihb drugi za
nihb ne htese doći. i poslaše z granice kmetije
Tomka iiih. prbstava na kuće Badosavu ... da bi
došli na granicu na zaročni rok . . . kojijemb
dobremb )udemb bivb Tomko prAstavb na domu
Kadosavu . . . Badosavb ne htio poći . . . čekasmo
ihb s porotnici i s prbstavi do zvijezde na gra-
nice po zakonu... Spom. sr. jireč. 85 — 8G. (1'447).
(Mlin) nim dan po kmetijeh za štetu, (u Boci).
Mon. serb. 4j54. (1454). Kmetovi ,giudici arbitri,
uomini savii'. S. Budmani 418«. Nema kmeta
da kmetuje tome. Nar. pjes. vuk. 2, 546. Nema
kmeta ni dobra junaka, ja koji će tome kmeto-
vati. 2, 555. Priča i kmet ne može biti. Nar.
posl. vuk. 263. Da se oslone na dobre )ude (,kme-
tove' u Boci i u Crnoj Gori). Nar. prip. vrč.
183. Da Bog da da budu vazda stari svatovi, a
gospodski banovi, bratski cvjetovi a zemajski
kmetovi, u Vuk, kovč. 72. U Crnoj (Jori kme-
tovi se zovu ,8udi]e' koje parci izberu da im Što
presude, ovakijeh kmetova biva obično sa svake
strane po dvanaest, i svaka strana svoje izbira.
onamo se pjeva i pripovijeda da su i Turci sa-
zivali ovake kmetove od Hrišćana, da im što
presude i između sebe ih namire, na ove je kme-
tove nalik i onaj stari običaj u Srbiji, kad kome
čija stoka potre kaku Jetinu, pa zovne nekolika
čovjeka, da ,kmetuju' koliko je štete učiueno.
Vuk, kmet u Slav. biblioth. 1, 86. Niti ima
među nama kmeta, da bi stavio ruku svoju među
nas dvojicu. Đ. Daničić, jov. 9, 33. ,Kmet priča'
u Boki znači : ,ein parteilicher scliiedsmann'.
Pravdonoša. ia51. 8. Kmet u Boki znači ,giu-
dice ^bitro' ,schiedsrichter'. 28.

KMETAC, kmeca, m. dtm. kmet. -~ U Stuli-
r^vu rječniku ; v. kmetčac.

KMETENICE, kmeteničeta, n. (ili kmetenik,
m. ?)f vidi kmet — U jednoga pisca našega vre-

mena. Što je sinče, to se aga viče, sto pastorče,
to je kmeteniče. Osvetn. 6, 85.

KMŽTICA, /. žensko čefade kao kmet. — Od
XVI vijeka j a između rječnika u Mikafinu (,ru-
stica*), u Belinu (,contadina, donna soggetta al
padrone' ,colona originaria' 221*>), u Bjelosijen-
čevu (,colona, subdita, rustica'), u Voltigijinu
(,contadina, colona* ,bauerinn'), u Stulićevu (,ru-
stica'), M Vukovu (,die frau des kmet' ,uxor rot)
kmet').

a. značene je kao kod kmet, c. Na kom je
selu na jednoj četrtini nika Mara udova kme-
tica. Mon. croat. 276. (1575). U Gronti ja imam
kmeticu jednu tuj. N. Naješković 1, 262. Jedna
uboga djevojčica rodom kmetica i se}anka. B.
Zuzeri 194. Svoje podložnike, kmete i kmetice.
M. Dobre tić 575.

b. značene je kao kod kmet, b. Kad na istu
hrpu mećeš i kmetice i gospoje. J. Kavanin
338a. Budi vladika, budi kmetica ... A. d. Bella,
razgov. 87.

c. kmetova (vidi kmet, d) žena. Koftu|u,
koju mu je poslala kmetica na sleme. M. Đ. Mi-
lićević, zim. več. 22. t u Vukovu rječniku.

KMETlOlCA, /. dem. kmetica. — U Stulićevu
rječniku : ,rusticnla^

KMETICIĆ, m. dem. kmet. — U Stulićevu rječ-
niku: V. kmetčac. — nepouzdano.

KMETK IN, ac(j. koji pripada ktnetici. — U
Stulićevu rječniku: ,ad rusticam spectans*.
KMETIČINSKI, adj. koji pripada kmeticama.

— U Stulićevu rječniku: ,ad rusticos spectans*.

— nepouzdano.

KMŽTIĆ, m. dem. kmet; u svijem primjerima
znači sto kmet, a ili b. — Od xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Mikafinu (kmeti ć, mali kmet
,rusticulus'), u Bjelostjenčevu (»rusticulus'), u Stu-
lićevu (v. kmetčac), u Vukovu (koji na tuđoj
zem}i sjedi ,der lehenmann* ,feudatarius', cf. kmet
s dodatkom da se govori u Boci), u Daničićevu
(kmetićb ,3ervus' 8e|ak svojemu vlastelinu, cf.
kmetb). Jesu vlastele i jesu kmetići, kako to u
Srbbjohb i po vsemb svotu. Spom. sr. 1, 3. (1395).
Jerb si dozvalb vlastelb i kmetice staro zetske.
1, 8. (1397). Vlastelomb i kmetićemb trebinbscemb
i konavalb-scAmb. 1, 19. (1399). A kmetić naj
pri da se ima tužiti prid gospodinom Čigov je
Čovik. Stat. po|. ark. 5. 246. Zapovidiše svim
plemenitim vlostelem i didićem i kmetićem i vla-
šićem. 24<). Kada kani kmetić pojti od gospo-
dara svoga. 288. Bivali su na golo crkovni kme-
tići. S. ^ubiša, prip. 3. Knez nas kmetice guli.
199. Moji su djedovi sudili kmetićima. 207.

KMETIJA, /. postaje od kmet nastavkom ija
(nije isti nastavak .sto je u bratija, t. j. braca,
nego je iz tuđega jezika; možebiti tal. ia).

a. zemfa jednoga gospodara na kojoj su
kmeti (ili kao coll. od kmet?). — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Dao bih mu Osman Turo
mlado od kmetije šezdeset dimova. Nar. pjes.
marj. 10().

b. pogiidba po kojoj kmet drži zemfu gospo-
darevu, i sama zemfa. — U pisaca našega vre-
mena. Kmetija, nem. ,colonie', tal. ,colouia'. B.
Petranović, ručn. kiiig. 13.

KMKTIJICA, /. dem. kmetija. — (■ naše vrijeme
u Istri. Stariji brat je dobil tu kmetijicu. Naša
sloga. g. 10, br. 14, str. 56.

KMETIN, adj. vidi kmetov. — T Stulićevu
rječniku: kmetin i kmetov ,ad ruricolam spec-
tans*. — nepouzdano.

Digitized by

Google

KMETIKA

108

KMETŠTINA

KMŽTINA, /. vidi kmetija. — U naŠe vrijetne
u Bosni, Pobratime dok je kmetine. Bos. vila.
1889. 96.

KMŽTITI, kmStfm, impf. postaje od kmet.

a. služiti kao kmet (vidi kmet, b). — T Bje-
losljenčevu rječniku: kmetim ,colonicalo obse-
(|uium exhib6o, servitium subditi administro,
praestoS u Voltigijinu: ,robottare, servira alla
gleba^ ,fr6hnen'.

b. činiti kmetom (kao imperfektivni (jhujol
prema ukmetiti). — Samo u Stulićevu rječniku
uz kmetovati.

c. sa se, rejieksicno ili pnsirnoj na jednom
mjestu XVII vijeka, znarfAe nije jasno. Vz gorni
Pojaci Litvani kmeto se, z susedi jodnaci li slovom
dile se. I. T. Mrnavić, osra. 38.

KMETNICA, /, cidi kmetica. — Xa jednom
tijestu XVIII vijeka. Ni kmetnica more s kra|om
sine plodit, slike djeda. J. Kavanin 205*. — ne-
pouzdano.

KMETOV, adj. koji pripada kmetu. — U Stu-
lićevu rječniku kod kmetin, / u Vukova.

KMŽTOVANE, n. djelo kojijem se kuutuje. —
Iztnedu rječnika u Vukocu (1. ,da3 ricliton* ,Td
jus dicere', 2. ,das befehlen' ,dominatio*). Al' ćes
jutros u ^^^radove da s gospodom saborisoš, ir u
bračko kmetovane, biran kmete? Vuk, živ. 201.

KMETOVATI, kmotujem, impf. postaje od
kmet. — Akc. se ne mijeha (aor. 2 i J) sing. kme-
tov&, part. praet. act. kmetovao, kmetovala).

1. neprelazna, biti kmet, raditi kao kmet.

a. vidi kmet, b. — Od xvii vijeka. Ki bi
znović kuću uzidal i hotel kmetovati... Statut
trsat. 224. Kad bi tuđinu kmeto vali svojim
blagom i imanem. M. Pavlinović, rad. 27. A
ue dati za života svoga da Turcima kiuetuju vi
majke. Osvetn. 8, 38.

b. suditi kao ktnet (vidi kmet, e). — U naše
vrijeme y a između rječnika u Vukonu (n, p. po-
trvene kukuruze ili za drugu kakvu raspru ,ontr
scheiden, abschatzen' ,aestimo litera*). Nema brata,
ni kićena svato, nema brata, tome da kmetuje...
nema kmeta, da kmetuje tome. Nar. pjes. vuk.
2, 546. Nu kmetujte mene i Milošu za našega
dara iz Latina. 2, 555. Ovako vijeh kmetova biva
obično po 12 sa svake strane i svaka strana svoje
izbii*a, pa dokle kmetuju dotle se i zovu kme-
tovi. Vuk, živ. 25 i. To g. Svetić onda neka
nam kmetuje, kad ga pozovemo, odg. na utuk.
28. Ovo je trideset godina kako samo kmetujem.
niko se na me ne potuži da mu krivo sudih. M.
P. Šapčanin 1, 189. Kmetu svakomu kada kme-
tuje ide: kad miri cekin... Pravdonosa. 1851. 28.

c*. zapovijedati, razmctati se (vidi kmet, d).
— U naše vrijeine, a između rječnika u Vukovu
(jbefehlen, den herrn spielen* ,dominaro^ s pri-
mjerom: Nemoj ti meni tu kmetovati. Da nijesi
sa mnom |etovao, ne bi tako kmetovao. Nar. posl.
vuk. 58.

2. prelazno, vidi kmetiti, b. — F Stulićevu
rječniku: »rusticorum numero adscribere'. — sasma
nepouzdano.

KMŽTOVICA, /. vidi kmetica. — (^ jednoga
pisca našega vremena. A kamo vi da se bule
hvalo, kako kojoj kmetovica prala. Osvetn. 2, 49.

KMETOVIĆ, m. kmetić, kmetov sin, kmet. —
Jedan put prije našega vremena. Ako li bi tko
kinetović. na svoga gospodina ruku postavio. Stat.
poj. ark. 5, 255. — U naše vrijeme kao prezime.
Schem. bosu. 1864. xvii.

KMETOVSKI, adj. koji pripada kmetovima.
.— isporedi kmetskL — U naše vnjeme, a između

rječnika u Vukovu (,den kmeti eigen' jthv kmeti'i.
Prepis jedne presude kmetovske. PravdonoŽa.
1852. 30. Plaća kmetovska. M. Đ. Milićevir,
opst. 24.

KMETOVSTVO, /*. vidi kmetstvo. — U jed-
ni tga pisca našega vremena. Turci pali, kotare
uzeli, trudan narod u kmetovstvo speli. Osvetn.
5, 2.

KMETSKI, adj. koji pripada kmetima. — ispo-
redi kmotovski. — Može ispasti t ispred sk:
kmeski (vidi naj stariji primjer). — Rijee jf
praslarenska, isporedi češ. kmetsk}*, po\. kmiecki
(po kmiecku). — Između rječnika u Belinu {,di
contadino soggetto al padrone' 221*>), u Stulićevu
(,rusticanus'), u Vukitvu (vide kmetovski s pri-
mjerom iz narodna pjesme : pučkom snagom,
mudrom glavom, kmetska diko). Kmeako (vino).
Stat. kast. 181. Hći kmetska. Naručn. 62^. Ud
kmeckih kćeri naj lipšu izberi. M. Držić fcw.
Dali smo mu sel kmetskih sedem. Mon. croat.
266. (1570). J)a ih služe i^ih kmeti ali kmetske
živine bez plate. I. Držić 299. Na kmetskih
kolih. B. Krnarutić 19. Puntarija kmetska. P.
Vitezović, kron. 184. Kra} Primislav, kmetske
kuće ... J. Kavanin 862h. Pode kaluđerski nađ-
Ijetnik po kmetskijeh kucah kupiti uvjetno žito
aliti četvrtinu. I. Đorđić, ben. 185. Da na kmetr
skih koli na Špilberg poslače. M. KuhaČević 57.
Upita govornike kmetska glava. 8. J^ubiša, prip.
161. Kmetska pogodba, uem. ,colonievertTa^S tal.
,contratto di colonia'. B. Petranović, ru6n. knig.
13. Kmetska robota, tlaka ,rustical-robot'. Jar.
pol. terminol. 438. Ustanove odnoseće se ua
kmetsko razmjerje podložništva i podaništva.
Zbornik zak. 1853. 4.

KMETSTVO, n. stam onoga što je kmet (u
svakom znače hu) ; u prin\jerima su samo osobita
znaČena. — Naj češće t ispada ispred at : kmestvo.
— Biječ je praslavenska, vtporedi stslov. ki»metb-
stvo, češ. kmetstvo, poj}. kmiectwo. — Između
rječnika u Vukovu (kmestvo »das amt eines kmet'
,muuus JU i) kmet'; kmetstvo, vide kmestvo).

a. kmetski sud, vidi kmet, e. Tu je kmestvo
i divor, u kmestvu je svekar moj. Nar. pjes. vuk.
1, 2i)i). Mirili su mrtve i raAene i u kmestvo
sijedali krivo, i prokleto uzimali mito. 2, 12. I
vjeru i kmetstvo uglavismo na Savin dan. Prav-
donosa. 1851. 21. Poslije toga (na ime kako s«*
već prvi put 12 |udi otputilo domaćinu kuće
ubijenoga, zadobili prvu vjeru, za tijem drugi
put drugu vjeru a dobiv i treću pomiriše se) idu
svi u domaćina ubojičinog, -jave mu kako je, i
on oni dan va)a da ih gosti obilatim, ručkom, i
stoji čekajuć od domaćina kuće ubijenoga, kad
će mu poručiti da zove narečena mu 24 čovjeka,
da na dan veo zabiježeni sude mrtvu glavu, i
ovo se kmetstvo zove. 1851. 27. Uvrijeđena
kuća sabere 24 čovjeka (kmeta) da okmetu^u i
osude te opredijele dan za kmetstvo. V. Bogibi''.
zbom. 581.

b. colonia, naseobina. — U jednoga />/><*«
XVIII vijeka koji je dao ovako značene ovoj r{jećt,
jer se kmet (u značehu pod b) zove talijanski
colono. Zato poslije tu od Kim(ana nova kmetstva
bješe slana. J. Kavanin 117'».

KMETŠTINA, /. itnaiie, zemfa za kmetove. -^
r spomeniku xv vijeka, i otale u Daničićevu rječ-
niku (kmetbstina .praedium beneficiarium*). Mo
jo kmetbstina, tudej da se nasele kmetije crb-
kovny. Mon. serb. 531. (1485). — / sad se- kaie
u Istri (bez i, a po čakavskom govoru sa sć mj.
št). Onda mu kmesćiua propada naglo. Na>a
sloga. god. 14, br. 12, str. 42. Kmešćina ,bona

Digitized by

Google

KMETŠTINA

109

KNEGINAC

ruistici^ Đ. Nemanić, Čak. kroat. ntud. iftszg. 32.

— Kao (Ui se St zamjenilo (flašom ć, te je tako
ffa'itala riječ kmećina (oidi).

KMĆZA, /. razmaženo žensko koje se jednako
kttiezi, uprar je ipokoristik. — Akc. se mijeha u
ror. kmezo. — U naše vrijeme u Lici. ,Ona 'e
rnaikina kmeza^ ,Muči, kmezo i plaćko*. J. Bo^-
danović.

KJdfeZAV, arij. koji se jedttako kmezi. — U
nnAe vrijeme u Lici. »Nemoj biti vavije kmezav,
vide, kako su ona djeca vesela*. J. Bogdanović,

KMEZITI SE, kmezim se, m/>/. riđi kAeziti
se (plakati) i radi akcenta. — II naše vrijeme,
n između rjeinihi u Vukoni (vide kAeziti se
>; dodatkom da se govori u Srijemu). — I a Lici.
,Sta se kmeziš tuda ? ako te čim otrjanem, imačeš
bar zašto da plačeš'. M. Modić. ,^ta se vavije
kmeziš?* J. Bogdanović. — U St^^nu. o djetetu,
tibo plakati puštajući kroz grk]an nekakav glas
koji duže traje nego kad ,hinĆe*. ,Kojega se
vraga tu kmeziš cijeli dan ?' M. Milas.

K.MEZONA, m. razmaženo muško dijeta što se
jednako kmezi. — U naše vrijeme u Lici. ,Ovaj
žalosni kmezona vavije se kmezi i plače*. J.
Bogdanović.

KMIOA, KMirAV, vidi tmi-
KMfČlTI, impf. vidi kmečati. na Braču. A.
Ostojić.

KMUU-KMIKA, /. u narodnoj zagoneci na-
šega vremena, Zaplaka se kmiju-kmika, iČte majci
<'va ibrika. odgonetfaj: dijete. Nar. zag. nov. 41.

KMIK, m.^ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Niva u Kmiku. Sr. nov. 1871. 731.

KMTN, TO.^Carum carvi L., neka bifka, ispo-
redi kim, kimino, komin, kumin. — Riječ je pva-
daven^ka, isp<Hredi ruJi. kmhh'l, češ. kmin, poj.
kmin, a i lit. kmynai. — Iz tuđega jezika^ ispo-
redi grč. xvuivov, lat. cuminum, stvnem. chumin;
po obliku rafa da je postalo od latinske riječi.

— Između rječnika u Stulićevu (v. komin s do-
datkom daje riječ ruska). Ukropb vodi>nb sb kini-
nomb. Sava, tip. hil. glasn. 24, 194. Kmin (cmin),
ru^. RMiiH'b. poj. čeS. kmin (Cfirum carvi), 1. gla-
dius (Kuzmić, Aquila-Buć), lilium coeleste (Lambl),
iris (Kuzmić, A(|uila-Buć), Gladiolas L. (Lambl) ;
2. (kumin) Carum carvi L. (Sab|ar). B. ftulek,
im. 14ft. — I s pridarnicima. Kmin bijeli, ca-
nicnlaria (Pizzelli, u rnkopU^u xvi vijeka, Atiuila-
Bući, dena cabalina, ireos album (Pizzelli), iride
biancA (Kuzmić, ruk. xvi vijeka), Iris florentiim
L. — Kmin divji, 1. iride salvatico (Pizzelli,
Kuzmić;, Iris foetidissima L. ; 2. Sideritis L.
'Alschinger). — Kmin Marin, giglio azzurro

Kuzmić), Iris germanica L. — Kmin pitomi,
iride dome«tico (Pizzelli, Kuzmić), Iris florentina
L. — Kmin vodeni, spatula fetida (Kuzmić), ireos,
acoro, spatula aquatica (Aquila-Biić), iride aoqua-
tica (Kuzmić), edresen (Pizzelli, A(iuila-Buć), 1.
Acorus (calamus) L. (Aquila-Buć, Danilo) ; 2.
acoro falso (Anselmo da Canali), Iris pseudacorus
L. B. Šulek, im. 148.

KMKK^ATI, kmrkjam, impf. kad smijeh silom
uzdržavaš, a o<lajeA mukli glas. P. Brantner.

1. KNA (kbiia), /. prah što se čini od liš('•(^
i'»eke bifke ''Ijaw8onia alba Lam., ne Anchusa tiiic-
t4>ria L. ili Alkauna tinctoria Tauscli.), te Tur-
kiiw nim žuto boje nokte na rukama i nogatna
a i kosu, — Od arap. liinna*, tur. (jjna. — Često
se izgovara ova riječ kao da je dvosložna, t. j.
među k I n čuje se kao nekakav podmukli vokal,
od prilike onaki kao e u novosloveuskoj riječi

kenati se (gnojiti se, o rani) ili u francuskoj
quenouille (preslica), ovaj glas Vuk bifeži debe-
lijem je rom {i,) ali je bole biležiti ga tankijem
(b), jer se ono ne upotrebfava ni u starijim ru-
kopisima našega jezika (vidi 2. jer), akcenat rc
na ovom glasu biti kao stoje zabifežen sprijeda.

— ovaki se izgovor čuje ne samo u poeziji radi
stiha (vidi prvi prin^jer iz narodne pjesme) nego
i u svagdašnem govoru, mozebiti radi toga Što
sad nema u naiem jeziku drugijeh supstantiva
ženskoga roda s nastavkom a koji hi bili jedno-
složni (pra sv. nalazi samo u pisaca), te je zato
neobično našemu narodu izgovarati ovu riječ kao
jedan slog. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (kna i k-bna ,art farbepulver tur die
haare* ,fuci genus'). — Kad djevojci u oČi vjen-
čana boje nokte u amamu, iz Bosne — Srba)a tur-
skoga zakona (Vuk). Našoj Mejri k^bnu posta-
više i na noge i na b'jele ruke. Nar. pjes. vuk.
1, 25. Još im nije ni kna otpanula, ni sa nogu
ni s bijelih ruku. Nar. pjes. horm. 1, 390. Boje
joj ruke i nogo vodom zamiješanim prahom od
kne ili k'ne (alcana tinctoria). u Nar. pjes. hSrm.
1, 591. Kna (dva sloga), Lawsonia alba. Zora.
1879. 19l>. Kna, Anchusa tinctoria L. (nem. al-
kanna) (Vuk). B. Šulek, im. 148. K-bna je lišće
od nekog drveta što raste u Egiptu, na Istoku
i u istočnoj Indiji i kaže se: Lavzonka bela,
Lavsonia alba Lam. Đ. Popović, poznav. robe.
250.

2. KNA, /. kao (age (žućkaste ili crvenkaste)
što postaju na lozovom li.šru, kad pada kiša po
sunčanoj pri peci. — Može hiti da je ista riječ
št(t 1. kna. — Samo u Stuličevu rječniku: ,ma-
culae (juas pluvia in viti generat', t otale u Šu-
lekovu imeniku 148.

KNADITI, knadim, impf. vidi naknadavati. —
U Stulićevu rječniku: v. nakladiti, gdje je nači-
ne no kao imperfektivni glagol prema naknaditi.

— fma i u jednoga pisca našega vremena, u ko-
jega nije dosta jasno značene. I da kolo po le-
dini hoda, pa da cure i mladići bijesni knade
drage začinke i pjasni. Osvetn. 1, 46. Naš Kr-
nine, dođemo 11 kadgod u te živi, knadićemo što
nas svijest krivi. 4, 59.

KNADLOV, adj. delb Kbnadlovb, ime rujestu
(gori'O- — XIV vijeka. Otb Oble Glave u dolb
Kbnadlovb. Spom. stoj. 7.

1. KNAPIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Vid
Knapić. Mon. croat. 185. (1503).

2. KNAPIC, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji varaždinskoj. lUzdije). 92.

KNAST, adj. vidi kjast. — U knizi čakavskoj
XVI vijeka. Da nevzmožni, knasti ili bez vo\a-
kogo uda sušćej v kler ne primut se. Š. Ko-
žičić U«.

KNAVOK, tn. muški midimak, — xvi vijeka.
Štipan s Mokrić pridivkom Knavor. Mon. croat.
184. (1503).

KN KG A, m. vidi knego.

KNEGAN, m. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena. Kneganb. S. Novaković, pom. 134.

KNEGATir, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Knegatić. Mon. croat. 203. (1513).

KNEGI(\ m. ime bifei. Knegić (chnegich =
knežić? u mletačkom rukopisu), barba aron, pes
vituli, serpontaria miuor, dracontea minor (u ru-
kopisu mletačkom), A rum maculatum L. B. Šulek,
im. 148.

KNEGINAC, Kneginca, m. n^jesno ime. dva
su sela (ka^jkavski) Kneginec đoni t gon'ii u Hr-
vatskoj u županiji varaždiftskoj. Bazdije). 102.

Digitized by

>JoogIe

1. KNEGIl?rA

110

1. KNEZ

1. KNĆGIlSrA, /. kneieva žena, žensko čefade
kao knez. — isjmredi kuegina. — Akc. se mijena
u gen. jd. kne^iiia. — Mozp. hiti !<tnra riječi ispo-
redi stshfv. khnc"gyni. rus. KHHriiim (snakako po-
staje od naj starijega oblika k-hin^gT*). — Izinedu
rječnika u Mika(inu (knej^iua, knezova žena ,co-
mitissa^), u Belinu (,coiitessa' ,comes* 233*; ,ba-
ronossa, doniia che ha giurisditione' ,dynastis*
130«), u Bjelostjmvevu (knegina, knezova žena
»domina, olim comitissa'), // Stnlićcru (,contessa'
jcomes', f.), u Vukom (,dio frau des knez* ,uxor
lov knez'), u Daničićevii {knegyiia ,uxor toti
knezB'). Gospodinu knezu (Lazaru) i gospoždi
knegyui i čedorah ihb. Mou. Merb. 213. (1376 —
1389). Knegina seiiska i briiiska. Mon. croat.
iK). (1461). Vile, gorsko knegiue... Đ. Križanić
// Starine. 18, 226. Jedna kuogina od te strane.
Mirakuli. 110. Umri Matildi« knogiiia. Š. Ko-
žičić 2.>»*. Prisvitla gospoje, knegino, gospoe i
gospodarice priĆestita. F. Parcić 3. Ljepše djeve
Bosankiiie, despotnice, i knegiue . . . J. Kavaiiin
276a. Kuegina Vidosava. I. Đorđić, uzd. vi.
Dvi knegine, dvi gospoje vjerne su joj drugarice.
J. Krmpotić, kat. 80. Daj mi ti, o Bože! sve-
krve knegiiie, devere levere, jetrve gospođe . . .
Nar. pjas. vuk. 1, 101). Kako sta je? kne/eva
knegino! Ogled. sr. 68. Pa knegina vili besjedila.
68. Reče (knez) knegini: , Spremi ovo kave...'
Nar. prip. vuk.* 292. I od danas (Se knegiue
persijske i midske koje čuju Staje učinila carica
tako govoriti svijena knezovima carevijem. Đ.
Daničić, jest. 1, 18. Kad je pos jedna knegina
Jelina Paleologa xv vijeka izručila knežiju. M.
Pavlinović, razg. 96. Pijo V (knez Danilo) rujno
na uranku pivo, a seta li knegina Darinka?
Osvetn. 2, 97.

2. KN^GIISta, /. inie žensko. — Jamačno je
vtta riječ ^to 1. knegina. - (I V ukoru rječniku:
,frauenname' ,nomen teminae'.

KNKGININ, adj. koji pripada kmgini. — U
Stulićeru rječniku: ,('omitis, ad comitem (f.) spec-
tans', i u Vukovu.

KNEGO, m. hi/p. knez. — Pt ista je od tfblika
k'bni^g'h. — Na jednom mjestu xv rijeka voc. sing.
knego, i otale u Daničii't'vu rječniku gdje stoji
kao nom, sing. knega, ali to nije sad po duhro-
raČkom govoru a jamačno nije bilo ni onda. I
joštb, knego, Što pifteto. Spom. sr. 1, l't8. (1420).
Daničič dodaje: samo tu. — I u naše vrij^'tne u
okolini dubrovačkoj kao muški nadimak ili pre-
zime. P. Budmani.

KNEGOVAI^E, n. vidi knezovane. — Uprav
je djelo kojijem se kneguje (od glagola knogovati,
ali ovome glagolu nema potrrde). — U jednoga
pisca našega vremena. Preo našeo; kročit zavi-
čaja, i na tvoje najeć knogovano. Osvetu. .3, 42.

KNEGOVATI, knegujrMn, impf. kuezornti, vidi
kod knegovane.

KNESTVO, riđi knestvo.

KNESCI, Knežaca, m. /d. ime srlu u Sluroniji
u žujtaniji požeškoj. Razdijo|. 129.

KNKŠČIC, m. dem. knoz, uprav deminutiv de-
minutiva knežak, ali se oru rijeČ potvrđuje samo
kao mjesno ime. — f' naše vrijeme, a iztneđu
rječnika u V u kov u. Optuže ga (Vefka) nekaki
knesČiči. Vuk, dan. 1, 78. — [/ osobitom zna-
čenu. Uz kmeta se uvek nahodio po jedan slu-
žite) koji se negde zvao ,policaja' negde ,birov*
negde ,knešči(V, a negde »vikač*. M. Đ. Miličević,
opšt. 23.

KNEŠKI, adj. vidi knezovski. — U jednoga

pisca našega vremena iz Boke. Stavio bih na
ovi kamen kneško obi)eže. S. ^ubisa, priČ. B2.

KN:6ŠP0^E, riđi Knež-poje.

KNĆŠTVO, n. kneževa čast, oblast, služba;
kneževa država, zenHa kojom vlada knez. — Po-
staje od knez nastavkom bstvo, te se z ispmi h
mijena na ž, po tome se u naj starije doba pH*'
knežbstvo. od kako se b ne izgovara, ispada >
između ž i t, a pred ovijem slovom z glasi kao
š, ali se piše i knežtvo. a naj starijem je spo-
meniku pisano knezbstvo što je jamačno pisarsku
pogreška (cijeli je onaj spomenik vrlo zlo napisan).
Daničir kao da je mi4io drukčije: gdje glas .z*
(upravo ,s') mislim da samo zamjećuje glasove
,žs^ istina pisano je kaeztvo i knestvo a Bjelo-
stjenčevu, Jambr>'š\eeva, Voltigijinu rječniku, uli
to može biti da je po kajkavskom govoru. — Od
x(ii vijeka^ a između rječnika u Bellnti (,princi-
pato, dominio e građo di principe* ,principatu^'
o8r)bj ,1' esser conte* 222^*; ,baronaggio, specie
di giurisditione o signoria* ,baronis jus' 180*/. «
Bjelostjenčevu (kneztvo, vladanstvo ,dominAtu^*:
knez sada vsaki gospodičić imenuje se .dominus'.
a u staro negdasne vreme samo ,grofi* pisaU su
se i zvali ,kneziS kak to liihova svedoČe pisma :
otud i knezija horvatski imenuje se ,grofi.ja' ,co-
mitatus*; ar ,knez* zvaše se ,comes*), u Jambrr-
širevu (kneztvo ,dominatio'), // Voltigijinu (knestvo
,fontado* ,grafschaft'), u Stulićevu (knestvo, v.
knežtvo ; knežtvo uz kneževina), u Vukova (,wiirde
oines knez' ,rov kuez dignitas*), u Daničićern
ikuežbstvo ,dignitas et terra roT' knezbM.

u. kneževa čast, oblast, služba. Da Krajinaut^
no pakoste Dubrovbčanomb ni judemb ni dobitsku
ni zem|i ihb ni onemb ki su pod knezbtvo ihb.
Mon. serb. 31. (1247). Bezb pove(enbja kneza
koji bi bilb po vromene vb knežbstvo djubrovb-
čbko. 37. (1253). Đa smo drbžani Činiti kleti
vbse knezovo ki budutb po vromenehb vb Dju-
brovbuikb, drbžati si obbtb vb vreme svoga knežb-
stva. 39. (1253). Koja (kuca) od mnoge gospođe
krstjanske za lie velike i vjerne službe jest uz-
višena i u vjočnemu kneštvu i gospodstvu po-
tvrđena. M. Divković, bos. xvi. Dičeći se (ju>
dundom tako vrij ed nijem ... u našemu samo-
vlastitomu gospodstvu na knestvo i na sve naj
veće Časti voćekrat dostojno uzvišenijem. I. Gun-
dulić 216. Meče u visinu vlasteostvo, knestvo,
poklisarstine, svijetla imena. B. Zuzeri 12. Ostaje
u jednom gradu knestvo, viječe, sud i pravda, a
knezovi i vijećnici, suđe i parci ,pertranseunt\
239. I onamo ovo knestvo ostaje od oca sinu
kao i sordarstvo i vojvodstvo. Vuk, živ. 258.
Pošto se je odrekao kneštva. M. Pavlinović,
razg. 88.

b. kneževa država, zemfa kojom knez vlada,
isporedi kneževina. Koga gode človeka knežbstva
djubrovbčbkoga. Mon. serb. 37. (1253). Po staromu
zakonu koje je (sic) medu Đubrovbnikb i knezbtvo
hlbmsko. 43. (1254). Ki je grad v kneštvi buškom.
Mon. croat. 172. (1499). Moskovsko je kneStvo
glavu pod tve noge priklonilo. I. Gondulić 316.
Ali gl**daj, pak vojnici litvanskoga kneštva slijede.
438. Kneštva ugarska bližna i da(a na boj zove.
P. Kanavelić, iv. 61. Puče knezŽtva cetinskoga.
P. Knežević, pism. 86. Uroš osta breE cesarstva.
brez krajestva, brez banovine i knežstva. And.
Kaćić, razg. 54.

1. KNEZ, m. kao lat. princeps i nem. fiirst
(stvnem. furisto, naj prvi), značilo je isprva : sta
rjesina, poglavica, naj poglavitiji čovjek; kasfli^i'
su se iz ovoga razvila druga značena (isporedi
kmet). e- stoji mj. negdašiiega q. — Akc. >>

Digitized by

^uogle

1. KNEZ

111

1. KNEZ, c.

mijena mmo u množini (vidi dafe). — Riječ je
liraslactnska u obliku Ichnen^b što je postao od
k-bnengi. (kT.n^T.) nastavkom j«*; ovc^j se stariji
oblik nalazi mmo u jednom rukopisu xii vijeka
(riđi Miklošie, lex. palaGoslov.*' kod knefi^i.)' ^^*
.<« potvrđuje riječima knogina, knego, i vokativom
jrdntn*> kneŽe (stslov. ki^n^že, re^. knože, ftoj.
ksi^žej, isporedi stslov. k7»ntv,b i k'bn^zb (.priri
ceps, magnatum unus, tribunus, dux, praefoctas.
lictor, homo liber*), rus. khjibk (poglavica; nem.
fiirst, franc. princo), čes. kni'^z (poglavica^ go-
Apodar; ftvećenik)^ po\. ksi^dz (svećenik^ a za zna-
etiie poglavica, kao i za jfiirst* i ,prince* upotrr-
bfara se dem. ksi>i2«\ kao i u čcskome kniže; ne-
joima je u pofskom jeziku promjena od kn na
k^, isporedi kniga): ispitredi i stpruH. konagis,
lit. kuningas i kunigas, ikegda ,gospodin^ sad
j>tre6enik^, let. kungs, gospodin. — Riječ jr ger-
manska, isporedi stcnem. chuning (nnvovnem.
konig), stsaks. cuning, anglosaks. cyning (engl.
kingj, stnnrd. konungr. — U množini se umeće
(tbično ov ; knezovi (u starije doba knezove), kne-
zova, knez6vima, knezove, po Vukoru rječniku
u jugozapadnijt'm krajevima ima i množina kne-
ževi u koje ve biti akcenat a ostalijcm padežima
kao u knezovi, u naše doba vafa da je vrlo rijetka,
ali se u naj starijim spomenicima nalazi i mnn-
:ina bez utnetka: knezi (kn(>za, knozima, ako se
ori oblici upotrebfavaju u naše doba). — I' sta-
rija rremena inHr. sing. hio je knezotnu (i dat.
pl), u naše je doba obično knozoin. — // rta-
roflnijem se pjesmama može združili knoz s maš-
kijfm imenom knjrma pripada tako da postane
ffofoco jedna riječ, te se onda knoz nr mijena po
pad^'Hfna, riđi n. p. Gospodine, slavni knez-
Lazaro! Nar. pjes. vuk. 2, V.)H. Gospodara,
'slavnog knez-Lazara. 2, 212. Svomo tastu srp-
•ikom knez-Lazaru. 2, 214. nalazi se na Liti način
i u prozi oblik kneza, vidi: I>a ide sa nogovom
vojsk(»m i daše sastavi sa knoza-Simom. Djelo-
vod. prot. 20."). Pisato vojvodi Avramu Lukiću,
da preda kneza-Maksimovu sopstvenost. 1.">H. —
Rijetko se nalazi i oblik knez (vidi), isporedi
knegiua. — U snijem je rječniHma: u Vranči-
efru (,dominas*), u Mika(inu (,coute* ,oonios*), u
Jielinu (,conte, signor di contea* ,coiaos* 222»;
»pretore, titolo di magistrato* ,praotor* r)84»*; ,ba-
rone, cioe signore che ha giurisditione' ,baro,
dvnasta* 13()»), u Bjelostjenčevu (eidi kod knoštvoj,
u Jatnbrešičevu (,comes'), u Voltigijinu (,cava-
liere, conte* ,graf), u Stuličevu (,principo, cjoute.
duca* ,princeps, comes, dux*), u Vukova: (pl. kne-
zovi [po jugoz. kr. i ,kneževi'J, knezova, knoz6-
vimai 1. ,der /iirst* ,princeps*: knoz Lazar. 2.
knez od knežine (riđi dafe kod cl;. 3. knez se-
oski (vidi dafe kod e); u Daničičevn kbnozb i
knezb ,princeps' (vidi dafe. kod c;, cf. vlastelinb,
vojevoda, Žapanb.

a. princeps, praefoctus, nopče naj poglaritiji
čotfjek, poglavar, poglavica, glavar, glava, starje-
šina. Josifa postavi gospo<iina domu Faraonnvu
i kneza vsemu stežaniju jego. Stefan, siui. pam.
šaf. 4. Knez popovski (Kajafa). Korizin. i)!*.
Knezi popovski rekoše Pilatu. 94'>. Sk upiše se
knezove židovski i Farizeji k Pilatu. N. Kahina
l^iK matth. 27, o2. Hoće Isus knozovoni popov-
Sfijem. 195*. Turgius biše onada knoz grada
rimskoga. F. Vrančić, /iv. 24. Da so ni^ta iio
poreče, Valerijan ča knoz reče. P. Hoktorovi ('•(?)
UKi. Valorijane, knoževelil 115. U imenu Bol-
zebulia kneza »vijeh vragova. S. Rt)sa 84b.

b. kao vladar, ali mani ne.po car (i kraf).
— onako značene može biti u ovijem primjerima :
(Bog) postavi ovi care, drugije knezo, ini vla-

diky, i komu3^.de dastb pa.sti stado svoje. Mon.
serb. 4. (1198—1199). (Bog) otbjembjej duhy i
caremb i kbnezemb. 88. (13.30). Pape zapo viđali
bi kra|em i knezem. NaruČn. 11^'. Aleksandar
pojme meča i ubije sve kneze zapadne i vse care
istočne. Aleks. jag. star. 3, 231. Carevi i kne-
ževi srpski. S. ^ubiSa, prip. 16.

r. od XII vijeka prevodi se ova riječ latinskom
comes (tal. conte, nem. graf), vidi kod kmet. i
uprav se ,knezovi' zovu vlastela što upranfaju
kojom zemfom ili imaju neku državnu ili dvorsku
višu službu, često kneževa čast prelazi od oca na
sina. kadgod je kao počasni naziv vladareve braće
ili negovijeh sinova, u državnom ili u dvorskom
redu niži je knez od ,vojvofle* i od ,župana*, ali
su neki koji su se zvali veliki (veliji) knezovi
viši od župana a niži od veliki jeh župana (vidi
kod vojvoda i župan), u nekijcm slučajevima knoz
je još viša čast, od prilike, kao nem. herzog ili
fiirst, tal. duca ili principe, n. p. knez Lazar
(ipak ga talijanski zoru i I conte Lazzaro) ♦ opet
u naše doba; a gdjegdje se naprotiv svaki vla-
stelin zove knoz. ero što o tom piše Daničić kod
knezb: Srpski knezovi bjehu isto sto u i^ihovo
vrijeme latinskim jezikom bjehu ,comitos': brat
vladaoca srpskoga, velikoga župana Stefana Ne-
mano, Miroslav bješe ,knez'. M(on. serb.) 1. (1186).
i sin vladaoca istoga, Vukan, bješe naj prije
,knozb', a poslije ga otac, predavši vladu stari-
jemu sinu Steianu ,iK)stavi kneza velija' koje
osta i kad inu brat bješe kraj. Sa(va, sim. pam.
šaf.) 4. 13. i bosanskoga kraja Tomaša (1451) sin
Stjepan bjošo ,knoz'. >ff(on. serb.) 448. L. (Okiz.
pam. šaf.) 80. i sam vladalac srpski Lazar, ako
i bješe ,samo(lrbžavbnyj gospodinb Srbbjemb i
Podunaviju*, opot se sam pisaše ,knezb'. M(on.
sorb.) 195. (1380). 19(J. (1381). 205. (1387). (na
novcima) (f(hisiiik). 6, 201. i drugi ga tako pi-
sahu koji mu bjehu u području. Mion. serb.)
207. (13871 (na (tvoj strani ima samo ,go8podina
Lazara*, ali je dodano kasnije u Dubrovniku ta-
lijanski je m jezikom: Povoglia do conte Lazaro).
213. ( 1376 — 1389). i sin mu Stefan po smrti očinoj
i još godine 1402 bj«»šo ,knezb' a brat mu samo
,g«)s|Hxlinb'. 241. (okolo 1389—1399). 246. (1399).
2(32. (1389— 110">). Spom. sr. 1, 3. (1395). 15.
(1398). 41. \l, (1102). tako i starješina države
dubrovačko bjošo ,knozb*. M(on. serb). 1. (1189).
[prema ,prisozaju tel^o, knožo Krbvašu' stoji u
latinskom (originalu .juro comiti Gervacio*. Sr.
pom. karauo-tvrtković. 2|. 7. (xii vijek). 24. (1234
— 1210). izmodu vlastele, nad kojom bjoše državni
gospodar, zvahu so knezovi koji upravjahu kojom
zemjom ili kojim dr/avnim poslom (kao i ,co-
mites*): ,Knozo svoje nauči*. Stefan, sim. pam.
šaf). 4. , Posla vb vbse strani svoje slavnyihb
svojihb volmožbb i kneze svoje na vbziskanije
otročišta jego*. 11. »Prizvavb kb sebo |)ristavniky
dolomb i kne/o zombji svoje, ize nadb vlastbmi,
vojovodi /o i vojnv'. 12. .Knezemb tvojimb ostroje
kopije*. 15. u takom je državnom poslu nad vla-
sinia mogao biti ,(rrbdb kbnozb* . . . M(on. serb).
12. (1222—1228). . . u državnom poslu nad zemjom
humskom bjoso .Andn^' koji se pisaše ,knezb
veli hlhuibskv* i imaše pod sobom svoju vlastelu.
21. (1234 -1210). nad Krajinom ,knezb Drbžimirb'
1217. 32. nad zomjoin do Captata ,knezb Crnomirb'
1253. 12. tako u državnoj službi, bez šumne na
samom dvoru vladalackom, bjehu u velikoga bana
bosanskoga ,kbnozb Ugrinb* i ,kbnezb UadoAa*
1249. 33. . . još se jasnije pominu u državnom
poslu u krafevstvu i carstvu srpskom, a posao
ako im se i ne kaže izrijekom, jer se znao. opet
se vidi da je bio jednima upravjati zemjom izvan

Digitized by

>Joogle

1. KNEZ, c.

112

1. KNEZ, c.

gradova a jednima uprav] ati državnim prihodima:
,Da im ne ozmo ništa krajovb^^tvo mi bezb kupa,
ni knezb kralevi>stva mi ni ki vlastolinb'. M(on.
serb). 13«. (1336—1347). ,Tomu da ne zabavi ni
ćefalija ni knezb ni sevastb ni vladuštij vb zemji
carbstva mi*. 138. (1348). ,Trb^ovci Dubrovčane
koji se obretaju po trb^ovehb carbstva mi i kra-
|evehb, što imb se sluči koji (ubo sudb, da se
sude predb carinikomb i kbnezorab a ili predb
ćepalijomb koji bude grada togazi'. 14«). (1349).
IG'2. (1357) . . . ,Takožde i knezove i primićirije
i vladalci i prestannici i čelnici koji se obretajutb
seli i katuni obladajušte. tizi vi>si da se kažutb,
ašte se obrestetb u nihb tatb'. Z(ak. dus. pam.
saf). 41. ,Da idu sudijamb i knezemb ili kb caru,
da imb plate sudije i knezovi ili carb*. 4H. ,Da
si prodaju kup}e svoje, i da si kupuju sto im
trebuje, i da imb jie vojbnb zabaviti ni ja earb
ni patrijarhb ni vlastelinb ni vlasteličirb ni će-
falija ni knezb ni sevastb ni carinikb, da ni kto
|ubo otb vladuštihb'. M(on. sorb). 157. (1357).
,Baseta i Tripeta, ukućniju vlastelinu i knezu
(ffen. duala) carstva mi' (piše car Uroš). 158.
(1357). ,Ni da se slušajutb za to ni knezove
carKstva mi koji drbžetb kuću carbstva mi, ni
nihb pisanije, da ni inehb vlastelb carbstva mi*.
108. (1360)... s državnom se upravom na<l zem|om
oko Kotora još pomine u cara Uroša , knezb
Vojslavb* kojega car naziva bratom. 168. (1360).
u bosanskom krajevstvu prvi knezovi mislim da
se pominujoš u državnom poslu i to na samom
dvoru vladalačkom: ,knozb Vlbkašinb Milat<jvićb,
knezb Priboje Mbstnovićb' Ud. 18l». 190. (1378).
202. (1382). ili po takom poslu na dvoru ili po
upravi nad kojim krajem poniihe se malo poslije
u kraja Dabiše još nekoliko knezova. "222. (1392).
225. (1395). u istoga se kra|a pomine od Doriih
Krajeva i od Usore naj prije po jedan vojvoda
s braćom pa za svakim vojvodom ide po jedan
knez sa svojom braćom, a to je takođe svjedo-
čanstvo da su knezovi još upravjali tijem ze-
mjama i to uz vojvode. 225. 226. (1395). u to se
vrijeme počinu knezovima zvati i sinovi takih
knezova i cijelo pleme niliovo : vojvoda iirvoje
koji bješe ,hercegb spletski' i ,knezb Doln«?hb
Kraj' u isto vrijeme ;Mon. serb. 250 (jod. 1100.
253 god. 14<»4. 254 god. 1405) imaše sina Baošu
koji za života očina bješe , knezb'. 218. (1400). u
vojvode Sanda|a Hranića bjehu no samo dva
l)rata Hranića, Vukac i Vuk, knezovi u jedno
vrijeme nego i da|a rodbina . . . M(on. serb).
256. 257. (1405). 284. 288. 291. (1419). 3(K). 304.
(1420). 373. (1433). vojvode Radosava Pavlovića
kome i otac Pavao Badinović i djed Kadin .Ja-
blanić bjehu knezovi) sin Ivaniš bješe za života
oćina knez kad mu nije bilo ni četrnaest godina,
i dva brata Ivaniševa, l*etar i Nikola, bjehu u
jedno vrijeme knezovi. 376. (1433). 414. (1442)
itd. to je išlo tako da naj poslije ne bješe vla-
stelina koji ne bi bio knez, ako nije bio vojvoda
ili župan: još 1399 godino između i'iih 13, koji
su svjedoci na poveji kraja Ostoje, petorica su
vojvode, jedan tepačija, a ostali svi knezovi. 234.
II drugoj poveji istfjga kraja 8 svjedoka, svi kne-
zovi. 273. (1409) itd. ali se u to vrijeme još jed-
nako zvaše i onaj vlastelin samo knez, koji ot-
pravjaše državni posao na samom dvoru vlada-
lačkom; on se razlikuje od ostalijoh tijem što se
zove bosanski knez; dvojica se tako pominu: u
kraja Tvrtka Tvrtkovića 1433 od tri svjedoka,
od kojih je jedan vojvoda a drugi ,dvorbski', treći
je , knezb bosanbski Tvrbtko Borovinićb'. 375. u
kraja Tomaša Ostojića 1466 između 14 svjedoka,
vojvoda i knezova, jedan je , knezb bosanbski

Badičb Mozolićb^ 440. u tom se starom znamena
joŠte i u dubrovačkoj državi zvaše knezom (tal.
conte) onaj vlastelin koji bi bio određen da izvan
samoga Dubrovnika u kom mjestu starješuje : taki
se pomine , knezb u Stonu' ili .stonbski' 1405 — 1420.
(Spom. sr.) 1, 64. 135. 149. , knezb u Konavlahb'
1422. 1, 161. 163. takoga kneza imahu Dubrov-
čani 1402 i u Šibeniku: , knezb šibenički*. 1, 40.
takoga kneza imaše i herceg Hrvoje na Hvaru.

1, 88. (1107). a vojvoda ih Radosav imaše više
u Sokolu. 1, 161. 163. (1422). taki bješe 1454
,knezb i kapetaub kotorski* kojega postavi repu-
blika mletačka. Mi on. serbi. 463. taki se knezovi
mogu misliti i kad herceg Stjepan piše 1461:
,Zapovedamb vojevodamb, knezovomb, županomb,
carinikomb, gloharomb, katunaromb i vsakoga
stajanbja Judemb, slugamb našeiub'. 485. i kad
piše kraj bosanski 1461 : .Zapovidamo slugamb
krajevbstva mi, vojevodamb, knezovomb, župa-
nomb, carinikomb*. 489. 491. kad kad vlastelu
dubrovačku poslanu k sebi nazivaju knezovima
gosp<.>da drugih zemaja: prvi to čini ban bosanski
pcHoiii kraj Tvrtko godine 1375—1382. 184. 201.
za hiru Durađ gospo«lin zetski. 204. (138(5). voj-
voda Radić Sanković. 220. (1391). . . Hamza beg.
515. (1472). i carica Mara. 5a5. (14.51—1487). voj-
voda Ivaniš Pavlović naziva tako tri vlastelina
dubrovačka koji su mu bili carinici. (Spom. sr.)

2, 114. (1448—1449). kraj* Ostoja naziva knezom
i Jekara dubrovačkoga i3artola. 1, 134. (1417).
što strana gospoda zvahu dubrovačku vlastelu
knezovima, jamačno je to uzrok te i sami Du-
brove^mi jedan put pišući vojvodi Hrvoju i dva
puta pišući despotu Stefanu nazivaju poslanike
svoje knezovima, 1, 28. (1100). 160. 165. (1422).
a godino 1466 u poslu sa stranom gospodom na-
zivaju i četiri sudije svoje knezovima. '2, 127. 129.
— u u.<tal(jiin primjerima onoga doha i u mla-
đima ne može se svagda razabrati pravo značene.
od prilike je ćorjek u državnoj službij časti. Prid
velim knezom pojičkim. Stat. po\. ark. 5, 306,
Knez stola lapaćkoi^a. Mon. croat. 71. (1448).
Jerkuli Bobajeviću, koji bješe tuj (u Konavlima)
knez. N. Naješković 1, 332. (fospodinu Niksi
Andretiću knezu dubrovačkomu 1565. 1, 337.
Prokjinaju se knezi i oficijali nihovi. S. Budinić,
ispr. 134. Svu oblast ku ima gospoda mu bihu
pustila sasvima, knezom ga zovihu. Đ. Bara-
ke vić, vil. 51. Prešno od pravi poklisare k Du-
brovniku svijetlu gradu, knezu i vijeću šlući
dare. I. Gundulić 389. Knez šibenski ki je bio.
J. Kavanin 114*. Kad ideš s svojijem protiv-
nikom prid kneza. 8. Rosa 112^. — kao grof
(nem. graf). Knez Bernardin (Frankapan). Mon.
croat. 179. (1499). Knez palatinski jistvinouosac.
Š. Kožičić 22». Gt>ditred i Balduin brata, ga-
latski knezi. 2 Ih. Gospodinu Durdu knezu Zrin-
skomu. D. Zlatarić m. Rudolfa prvoga, ko-
meša ili kneza od Ašpur;r- 1?'. Glavinić, cvit.
138^. Da Mladin knez Bribira tu ne globi put-
ničira. J. Kavanin 87^. Vukoslavić knez od
Vareš, han od Hluma. IOSh, Miha) brat mu
knez nazvani ckI palače. 113*. Zato kneže moj
Fantona... I63l>. Knez , conte'. I. A. Nenadić,
šam>)ek. 6. Poslije ovoga doseli iz Bosne knez
Jovan Todorović. M. A. Rejković, sat. B5a.
Med i'iima su i četiri kneza Oršić Adam. . . M.
Katancić 69. — kno r/fistclin, plemić koji je pod-
ložan samo rludara (nem. fiirst) ili uopee cisoki
plemić. Tero knezu Marku po tihora besijaše.
Nar. pjes. u P. Hektorović 18. Na koji mijer
poslaše kraju ugarskomu izabravši dvanaest kne-
zova. M. Divković, bes. xvi. Zli markezi, žene
i Judi, knezovi. M. Orbin 255. (.'im s junacim

Digitized by

Google

I. KNKZ, c.

IIB

1. KNFOZ, 0.

kim jo bi<» knez llotković Ivan ^lava svom je
rukom osvetio čas staroo^a Vladislava. I. Gun-
«liili(*' 318. Skupiso so srod Varsova sve vojvode,
svi knezovi. 397. Vojevode, kiiezi i bani prid
i'iim redkom jezde u dići. 398. Radovilski knez
ono je. 438. Petronila ne htec^i kneza njkoga
za muža vazeti. F. Glavinić, cvit. 3<)8'>. ^ Čineći
ih kra)e i ])ane i knezove uzmnožite. G. Pal-
motič 2, 164. Bi ročono, od smedorskijeh da
knezova staro izlazi nih kojono. 2. 183. Gdje
gospoda, knezi i bani kupiti se obre često. P.
Kanavelić, iv. G. Tot' ne zazva (Asuer) množ
ostalu nef* glavare, bane i kneze. A. Vitajić,
ost. 59. Kneza, bana, cara, kra)a. J. Kavanin
4>». Kuoz Juštinijan, koji posli Juština bi ce-
sarom odabran. S. Badrić, ukaz. 18. Jedan
moguć knez imadući samo jednoga sina ... .T.
Banovac, pred. 31. Knezovi bosanski izod«^ od
jasne kuće i plemena velikoga kneza Miroslava.
And. Kačić, razg. 277. Biskup popovima, a knez
vlastolama, kapetan suđama. (u gorriem primarju).
Nar. pjes. vuk. 1, 49.j. Slušao i(h) Đurđu kneže.

1, 613. Starce Jano, od Srijema kneže! 2, 581.
Kod nekoga kneza Bogosava. 3, 1. Milutine, od
Grahova kneže! 3, Hi. u naše vrijeme vladar u
Srbiji (naj prije Miloš) prije nego se nazvao
krafem, i u Crnoj Gori {od Danila), iiem. fiirst,
franc. prince, tal. principe, (da se razlikuj' od
značena pod d i e, ti/totrehfava se ruska riječ
knaz). Među nima crnogorski kneže. Nar. pjes.
vuk. 4, 12. I Milošu knezu otidože. 4, 314. Po-
tonega kneza Danila. Vuk, nar. pjes. 4, 459. Za
vremena kneza Miloša. 460. Pa otale, ako Alah
dade, na Cetine na večeru knezu ! Osvotn. 2. 76.
Ferman daše Crnogorcu knezu. 3, 16. — kao
vojvoda, herceg. Ferdinandu ii., knezu Toskan-
skomu. I. Gundulić 275. Ter s razlike bude
strane zemja slavit velikoga od Toskane kneza
imenom, djelim kraja. 276. Knez moskovski
s prekopskijeme. 305. (Šišman) razbi Tatara i
Vasija, silna kneza moskovskoga. 430. — knez
Lazar (vidi sprijeda). Vas i druge na okolo
kneza i Laz'ra htiše izdati. J. Kavamn 183**.
Đe pogibe slavni kneže Lazo . . . Nar. pjes. vuk.

2, 294. On izdade čestitoga kjieza (Lazara).
2, .309. Slavu slavi srpski knez Lazare. 2, 310.
Kad knez Lazar pričošćiva vojsku. 2, 316. — u
Belinu rječniku tumačeno je i ,baro* ,barone',
t. j. vlastelin niži od grofa (nem. ,freihorr').

d. knez odknf'žine (cidikne/Ana). Pod vladom
turskom u Srbiji svaka, je knc/ina imala svoga
kneza koji se radi razlike od seoskijoJi knezova
zvao i joborknez, vilaotski knez*, na nokijem
mjestima ,bažknez* i »veliki knez' (vidi i berat-
lija) ... u krajini negotinskoj nijesu Turci su-
dili ni upravjali nego knez koji je sjedio u Ne-
gotinu . . . ovakovi knožinski knezovi po Herce-
govini se danas zovu »vojvode*. kneŠtvo je ovo
ostajalo od oca sinu, kao vojvodstvo u Hercego-
vini danas što ostaje . . . št<j je god vezir htio
od naroda da ište ili narodu što da javi, ili je
narod imao što od vezira da ište, to je sve bi-
valo preko ovijeh knezova . . . poreze je paša
udarao na nahije, pa su ih knezovi između sebe
razrezivali na knežine, i po tom svaki knez u
svojoj knežini s kmetovima na sela, a kmetovi
sa sejacima na Jude. knezovi su, po naj više
s Turcima, porezu kupili i paši predavali; knez
je imao uza se i po nekoliko pandura; on je
kasto i sudio Judima za kojekake sitnice, ali ih
nije mogao natjerati da pristanu na negov sud;
dužan je bio kad je god zatrebalo za |ude iz
Hvoje knežine moliti se kod Turaka, i za to je
va|alo da je rječit i slobodan, svi su ovaki kne-

V

zovi bili se)aci i u domaćemu životu slabo su se
razlikovali od ostalijeh sejaka;. . . samo su Ka-
rapangići sjedili u varoši (Negotinu) i bili pravi
varošani, ovakijeh knezova bilo je do skora i u
Srijemu i u Banatu i u Bačkoj ... i za vremena
Karađorđijeva u svakoj knežini bio je pored voj-
vode ovaki knez, ali je vojvoda bio pravi go-
spodar, i knezovska je vlast bila gotovo još mana
nego pod Turcima; ali kad su se poslanici slali
u Carigrad ili na kake druge razgovore i dogo-
vore s velikom turskom gospodom, svagda su se
knezovi zvali, i još s dodatkom iz koje su na-
hije. za vremena Milo&a Obrenovića po kneži-
nama su bili knezovi kao i pod Turcima, samo
što su ne samo poreze i ostale danke kupili, nego
i narodu u svač^imu sudili i zapovijedali i narod
im radio, i što im je mjesto pase Miloš bio go-
spodar, a i nahije su imale po glavnoga kneza
koji je bio nad svima knežinskim. kad su se
poslije postavile sudije po nahijama, i oni su se
zvali knezovi, n. p. knezovi suda biogradskoga,
knezovi velikoga suda itd. i sam Miloš prvijeh
godina svojega vladana zvao se i potpisivao ,vr-
hovni knez* dokle ga negovi pisari i druge udvo-
rice nijesu nagovorili da se nazove ,knaz' (vidi
kod c). Miloš gotovo na svršetku vlade svoje
ukine imena ,knez* i ,knežina* u Srbiji sa svijem
i knežinske starješine nazove kapetanima, na-
hijske serdarima ili nekako još drukčije, a kne-
žine srozovima, i tako ovijeh imena u narodu
onamo nestane sa svijem. u Crnoj Gori u sva-
kome plemenu ima knez za kojega se moŽe reći
da je po gospostvu u zem}i treći : prvi je serdar,
iza serdara je vojvoda, a iza vojvode knez. i
onamo ovo kneštvo ostaje od oca sinu kao i ser-
darstvo i vojvodstvo. Vuk, rječn. kod knez. —
Od XVIII vijeka. Knezovom-L i kmetovomi*.
Glasnik. 20, 132. (1793). Pa se Kulin s knezom
pobratio : , Pobratime, oborkneže Ivo ! . . .' Nar.
pjes. vuk. 4, 195. Isjeć ćemo sve srpske kne-
zove, sve knezove, srpske poglavice, i kmetove
što su za potrebe. 4, 137. Dok pogubim kneza
mačvanskoga. 4, 140. Knezovima ate poklanajte,
kmetovima osredrie paripe. 4, 142. Knezove ću
nine izvešati, a vojvode na koje udriti. 4, 212.
Simeune, biogradski kneže, ne raspusti biogradske
vojske. 4, 249. Na gospodu i na vojevode, na
knezove i na bujubaše. 4, 287. Na vojvode i na
bulubaše, kapetane i na barjaktare, na knezove
i selske knjetove. 4, 344. Sve serdare, kneze i
vojvode. Ogled. sr. 162. U Crnoj Gori od kako
je postanu o knez (vidi kod c) Danilo, odmah je
zabranio da nema više biti u Crnoj Gori i u
Brdima , kneza*. V. Bogišić, zborn. 5'^3.

e. knez seoski. Osim kneza od knežine svako
je selo u Srbiji imalo svoga seoskoga kneza za
kojega se može reći da je bio od danas do sjutra,
i osim gola imena da više ništa nije imao: u
mnogijem solima samo su onda postavjali kneza
kad je vajalo porezu kupiti, a poslije ga niko
nije knezom ni zvao. za vremena Miloševa ukine
se ime i ovijeh knezova i mjesto nih ostanu samo
kmeto^^. u Srijemu, u Bačkoj i u Banatu po
paoriji seoski su knezovi još i danas ; onamo
obično sela ili opštino (i po varošima, n. p. u
Vukovaru) izbiraju kneza svake godine, pa on u
dogovoru s kmetovima upravja seoskijem poslo-
vima. Vuk, rječn. kod knez. — Knez Putnik sa
svoga sela Banovca saborom i sa kmetovi velki
i mali . . . Glasnik, ii, 3, 146. (1709). On bi po-
slao kneza i dva tri sduševna starešine od sela.
M. A. Ke)ković, sabr. 71. Da se|anske općine
s knezom i s ostalima starešinama zajedno se
razumiju. I. Jablanci 61. U Vilnsu selu male-

Digitized by

>^uogIe

1. KNEZ, e.

lU

KNEZEVAC

nome, kod Vukića kneza od Vilusa. Mar. pjos.
vuk. 4, 25. Gori mu glava kao futoškoin knezu,
(u Bačkoj). Nar. posl. vuk. 44. Ako je bratstvo
sve u jeonome selu, to se glava bratstva i sela
£vao prije knez. V. Bogižić, zborn. 520.

f. prezime. — U naše vrijeme.

g, u prenesenom smislUf neka riba. Knez
duguja, Coris iulis. G. Kolombatović, pesci. 17.

b. u prenesenom smislu, neka gfiva. Knez,
najviše u pl. knezovi, Agaricus caesareus L. u
Hrvatskoj. V. Arsen^jević.

2. KNEZ, m. ime selu u protopresmteratu temi-
švarskam. Šem. prav. 1878. 88 gdje se dodaje:
Ovo je selo bilo dobro kneza Pavla Bračkovića,
te se otud i proziva Knez, odakle se vidi da je
ista riječ što 1. knez. — i prije našega vremena
ima takovo (ako nije isto) mjesno ime. Knezb.
S. Novaković, pom. 134.

3. KNEZ, m. vidi: Kuća de se sakupjaju na
blagovale i na dogovor zove se ,domaćina', sta-
novi pojedinih zadrugara ,kleti^ plemenitaši zovu
,knez*. V. Bogišić, zborn. 7. — nejasno i su-
nuiivo.

KNŽZI, m. pl. mjesno ime. — isporedi 2. knez.

— Frije našega vremena. S. Novaković, pom.
134.

KNŽZIOA, /. vidi knegina. — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a između rječnika u Voltigijinu (,con-
tessa' ,grafinn'). Olga prva knezica krstjanska.
A. Kanižlić, kam. 471. — nepouzdano.

KNEZIĆ, m. nekakav prišt u uhu. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,pustula in aure'.

KNĆZUA, vidi knežija.

KNEZIKA, m. ime muško. — xvi vijeka. Selo
ko je bilo Knezikino, a na nas je selo s pravdom
spalo za tadbine ke je činel (sic) rečeni Knezika.
Mon. croat. 330. (1565).

KNEZEKIN, adj. koji pripada Knezici, vidi
Knezika.

KNĆZLAC, Knezl^ca, m. selo u DaUnaciji u
kotaru kotorskom. Repert. dalm. 1872. 41.

KNEZNICA, /. neka gfiva. — U Bjelostjencevu
rječniku : v. blagva. 2. ono belo iz čega kneznica
zliaja ,volva', i u Stuličevu : v. blagva s dodatkom
da je uzeto iz brevijara. — Kneznica, rus. khh^k-
HHna (Rubus arcticus), fungus herilis (Bjolo-
stjenac), boleto, fungo rosso (Stulli), Agaricus
deliciosus L. B. Šulek, im. 148.

KNEZOV, adj. koji pripada knezu, riđi knožov.

— U starom spomeniku čakavskom, a između
rječnika u Bjelostjencevu (knezova žena kod kne-
gina). Ako ne bude onde knezova človika. Zak.
vinod. 75.

KNEZOVAC, Knezovca, m. ime selu u Među-
murju. (kajkavski) Knezovec. Schom. zagr. 1875.
141.

KNEZOV ANE, n. cijelo kojijem se knez uje. —
U Vukovu rječniku.

KNEZOVATI, kn^zujom, irnpf. hiti knez, ra-
diti kao knez. — isporedi kueževati, knegovati.

— Akc. kaki je u praes. takt je u irnpf. kne-
zov&h, u impt. kn^zuj, u ger. praes. knezujiići;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 i 3 sing. knezova i part. praet. art. kne-
zovao, knezovala. — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (,es3er conte* ,comitem agere'
222a), u Stuličevu (,comitem agere'}, u Vukovu
(jknez sein' ,impero ut knez*). Ki mnokrat kne-
zova ovdi sad počiva. N. Naješković 1, 344.
Nego on neka gleda, ko će mu u napredak kne-
zovati. Vuk, dan. 3, 142. U kojoj je (otaghini)

tada voć kuezovuo sin Karadordev Aleksandar.
M. D. Milićević, pomenik. 2, 214. Knez knezuje
kd da i caruje. Osvetn. 1, 68.

KNEZOVIĆ, m. prezime (po ocu knezu). —
Pomine se od xviii vijeka. Knezović od Herce-
govine. And. KaČić, kor. 454. Ludovik Kne-
»ović. Norini 63. Knezović. Schem. bosn. 1804.
XVIII. Schem. herceg. 1873. 254.

KNEZOV^iANI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj
u županiji zagrebačkoj. Bazdije|. 79.

KNEZOVSKI, adj. koji pripada knezovitna. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukoru
(,den knezovi gehorig* ,T(op knezovi*).

a. adj. Pucao na knezovskoga momka. Vuk,
grada. 129. Knezovska je vlast bila gotovo još
mana nego pod Turcima. Vuk, živ. 252.

b. adv. knez6vski, kao knezovi. U ostalom
(su) oni narodom dosta knezovski vladali. Vuk,
dan. 2, 97.

KNEZ -SELO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
niskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 125.

KNEZ, adj. koji pripada knezu, vidi knežev.
— Postaje od knez nastavkam j. — Riječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. ki^nt^žb, rus. kuh-acl,
češ. kneži, po\. ksiQžy. — U starijim knigama
do XVI vijeka, a između rječnika u Danićićevu
(knežb ,Tov knezb*).^ Knežb Člov§ki». Mon. serb.
263. (1389—1405). Što bi u kući prateži i imanBJa
kneza. Spom. sr. 1, 161. (1422). U kući kneži.

1, 163. (1422). Brez voje kneže. Zak. vinod. 73.
Od pristava kneza. Stat. po|. ark. 5, 274. Pa-
sišća do zem)e kneže, ke se zovu vlaske. Mon.
croat. 3. (1321). Pod pečati našimi knežimi i
sudačkim!. 73. (^1448). Kneza milost vidivši naše
tvrdile. 182. (1500). Knežim pove}enjem. Š.
Kožičić 561*. Meju to priđe sin kneži. F. Vrančić,
živ. 36. — / kod mjesnijeh imena, od kojijeh su se
neka uzdržala (često okrnena) do našega vremena,
n. p. Kneza Gorica. Za Knezu Goricu. Mon.
croat. 99. (1466). vidi Knežgorica. — Kneže poje.
Kneže po}e moje je. Starine. 12, 24. (oko god.
1696—1703). vidi Knež-poje. — Knez Studenac.
Narekose ime tomu vrutku Knez Studenac. Mon.
croat. 31. (1325). — Kneza Vas. V Kneži Vsi-
Mon. croat. 128. (1486). — vidi i Kneždvor.

KNEŽAD, /. coll. u Stuličevu rječnika : ,magnii:5
comitum numerus*. — Kao množina prema <iem^
kneže, kne/eta, ali ova riječ nije potvritena, s togcKr
je i knežad nepouzdano.

KNEZ AK, Kneška, m. ime seocu u Hcrcego^
vini. Statist, bosn. 121.

KNEŽDVOR, m. kuću, sada općinsku gdje je*
ne^da stajao dvor knezova Frankapana u V^rb—
niku na Krku, zovu i sada: ,Kneždvor*. I. Mil —
čotić. — isto je što knežev dvor (vidi knez).

KNEŽENE, n. djelo kojijem ko kneži. — L^
Vukovu rječniku.

KNEŽEV, adj. koji pripada knezu. — isporedi
knezov, knez. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Stuličevu (,comitis, ad comitem spoctans*}?
♦ u Vukoru. Kade dođe Jezus u dom knežev.
N. Kahina 169*. matth. 9, 23. Ki kneŽevijem
od istine ne hteć riječim vjerovati. P. Kanavelić,
iv. 420. Za kneževa sina naj mlađega. Nar.
pjes. vuk. 1, 238. Zdravo da si, kneževa voj-
vodo! 2, 302. Već ja viđeh kneževa zelenka.

2, 30.S. Na kneževa mlada barjaktara. 2, 315.
Pa im doma mirovati nema i čuvati kneževa Ce-
tina. Osvetn. 2, 103.

KNEZEVAC, Knćževca, m. itne mjeMitna u
Srbiji, a) (Knaževac), okružna varoš u okrugu

Digitized by

Google

KNEZJOVAC

lUi

KNEŽIJA, b.

kitcžecaćhum. M. Đ. Milićević, srb. 8^11. vidi
Gurgusovac. — b) selo u okrugu biogradskom.
K. Jovanović 97. — c) selo u okrugu rudničkom.
146. — Pomine se i prije našega vremena, može
hiti jedno od ova dva sela. Knezevacb. S. No-
vaković, pom. 134.

KNEŽEVAČKI, adj. koji pripada Kneževcu.
Kneževački okrug. M. Đ. Milićević, srb. 824.
Kneževački zbeg, strmenito mjesto u okrugu bio-
gradskom. Glasnik. 19, 174.

KNEŽEVAlSfE, n. djelo kojijem se knežuje.
Moju rusu ne gledajte glavu, nit' žalite kneže-
vana moga. Osvetn. 3, 150. Kad se nada kne-
ževanu svomu, a jadno nam bilo kneževai^e. 6, 65.

KNEŽĆVATI, knežujem, imjff. vidi knezovati
(i radi akcenta). — U naše vrijeme. Za dovijeka
ćes nama kneževati. S. J^ubiša, prip. 70. U zao
nam čas knežuju i banuju. 199. Kim bi 'nake
kneževale glave. Osvetn. 6, 65.

KNEŽEVČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Kneževčiću. Sr. nov.
1873. 423.

KNEŽEVIĆ, m. prezime (knežev sin). — Iz-
među rječnika u Đanićićevu (kneževićb ,filius rov
knezb', dolazi kao prezime Vuku sinu kneza La-
zara).

a. ističe se još znaČeike, kao knežev sin. 1410
zakla Musija Vlbka Kneževića. Okdz. pam. šaf.
75. Kad to čuo Knežević Ivane (bio je knez i
kneŽeo sin). Nar. pjes. vuk. 4, 197. Lovio po
planini nekaki knežević. Nar. prip. vil. 1867.
797.

b. kao prezime uopće. Pisme duhovne raz-
like sa8tav|ene od o. f. Petra Kneževića iz Knina
reda s. o. Franceška. P. Knežević, pism. iii.
Pavla Kneževića. Glasnik, ii, 1, 14. (1808). Uroš
Knežević. Nar. pjes. vuk. 3, 570 (medu prenu-
merantima). Lazar Knežević. Šem. prav. 1878. 21.
Milutin Knežević. Rat. 339.

c. kcu) ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskom (jeli isto što KneževČić?). — ii^poredi
Kneževići. Livada u Kneževiću. Sr. nov. 1872.
849.

KNĆŽEVIĆI, m. pL mjesno ime (plur. Kne-
žević).

a. selo u Boci kotorskoj. Šem. kot. 1875. 25.

b. selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist,
bosn. 65.

e. zaselak u opstiui bijostanskoj (u okrugu
užičkom). J^. Stojanović.

KNEŽEVIĆ-KOSA, /. iwc selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj. Kazdijej. 60.

KNEŽEVINA, /. vidi kneštvo, b. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (,provincia
cujus dominus comitis ti tulum gerit'). Još on
hoće moju kneževinu. Nar. pjes. petr. 2, 454. U
kneževini Srbiji žite}i su sami Srbi. M. Pavli-
nović, razg. 12. Ugovor sklopjen između vlade
aostrijauske i kneževina moldavske i vlaške.
Zbornik zak. 1865. 236.

KNEŽEVO, n. uprav je adjekiiv knežev u
srednem rodu, a upotrebjava se kao supstantiv.

a. vidi kneštvo. — U Mikajinu rječniku:
kneževo, vladavstvo od kneza ,dominatU3 comitis*.

b. tijesno ime.

a) vidi Knež-poje. — U knizi pisanoj xvii
ili XVIII vijeka. Po Slabinu i po Kneževu. Sta-
rine. 12, 25. (oko 1696—1703).

b) selo u Srbiji u okrugu topličkom. M.
D. Milićević, kra}. srb. 391.

c) pomine se kao selo prije našega vremena,

može biti isto što kod b). Kneževo (selo). S. No-
vake vić, pom. 135.

KNEŽEVSKI, adj. vidi knezovaki. — U naše
vrijeme.

a. ačij. Kneževska vlada Schwarzbarg-Son-
dershausenska. Zbornik zak. 1865. 1.

b. adv. knćževski. Ali knez smišja kne-
ževski, i ustaje da radi kneževski. Đ. Danićić,
isai. 32, 8.

KNEŽEVSTVO, n. vidi kneštvo. — Načineno
prema krajevstvo. — U pisaca našega vremena.
I tako je od paše isposlovao priznaju kneževstva.
M. Pavlinović, razg. 87. Ugovor ovaj va}a i za
kneževstvo lichtensteinsko. Zbornik zak. 1871.
420.

KNEŽGOBICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. Razdije}. 60.

KNKŽICA, /. mjesno ime.

a. rječica u bosanskoj krajini, izvire u Knež-
poju i utiče u Unu između Kostainice i Dubice.
M. Eužičić.

b. selo u Dalmaciji u kotaru dubrovačkom.
Repert. dalm. 1872. 22.

c. u Srbiji, a) selo u okrugu niskom. M. Đ.
Milićević, kra}. srb. 125. — 6) selo u okrugu
požarevačkom. K. Jovanović 142.

KNEŽIČKI, adj. koji pripada Knežici. Kne-
žička (opština). K. Jovanović 142.

KNEŽIO, m. vidi knežević. — Između rječnika
u Daničićevu (knežićb tui kneževićb).

II. knežev sin (i mladi knez). Kndzb Lazarb
rodi 2 sina i dbštere 5 : prbvij sjnb Stefanb . . .,
2. zovSmi Vlbkb Knežićb . . . Okdz. pam. Saf. 72.
Dva unuki, dva knežići, Aleksandre s Konstan-
tinom, dva prjedragi kamenčići sile s babkom
Katarinom. J. Krmpotić, kat. 78. Vaspitanje
ovih knežića sasvim je patrijarhalno. S. Teke-
lija. letopis mat sr. 120, 67.

b. prezime uopće. Lazar Knežić. Nar. pjes.
petr. 1, 356 (među predbrojnicima).

e. vidi knegić.
KNEŽICI, m. pl. selo u Bosni blizu Proslapa.
Schem. bosn. 1864. 48. — plur. Knežić.

KNfcŽIJA, /. vidi kneštvo. — Akc. se mijefia
u gen. pl. knežija. — Na tri je n^esta pisano sa
ž mj. ž: u Bjelostjenčevu rječniku, u M. Alberti
478 (nepouzdano jer je na drugijem mjestima ž,
vidi c), u J. KavaAin 161h (nepouzdano, jer je
cijela kiMga zlo štampana). — Od xiii vijeka
(vidi b), a između rječnika u Belinu (,contea,
stato di conte* ,comitatus* 222*), u Bjelostjenčevu
(knezija, vidi kod kneštvo), u Stulićevu (uz kne-
ževina).

a. vidi kneštvo, a. Za knežije gospodina
Štipana Nikolića. Stat. po), ark. 5, 303. Za kne-
žije kneza Đure Sinovčića. 314. Pokle ulizu u
oblast ili knežiju. Š. Budinić, ispr. 139. Svoje
kuće uzvisite} bi, knezijom ku naresi. J. Ka-
vaAin 161h. A Vladislavu povjeri knežiju današi^e
gorne i done Rame. M. Pavlinović, razg. 37.

b. vidi kneštvo, b. S knežije od vsakoga
mesta dva župana. Mon. croat. 41. (1275). Imevši
tagda bistričkuju knežiju. Š. Kožičić 56*. V za-
grebskoj i v drugih kue/ijah. Mon. croat. 267.
(1572). Knežija senska, krčka i modruška. F.
Glavinić, cvit. 139*. Bela . . . darova im (Fran-
gepanom) knežije. 140*. U Bakru, knežije vino-
dolske gradu. 229b. Porobiše knežiju aliti jupu
Nitrinsku. P. Vitezović, kron. 190. Obrnu vnoge
gradske meje aliti knežije na svoju stran. 206.
U knežiji od Cetine. M. Bijanković 42. Sluga
Božji Toma Bakas rođen u doiioj Slavoniji u

Digitized by

Google

KNEZIJA, b.

110

KNIN

miijLu zvauu Erdod u kriežiji valpovskoj. And.
Kačić, razg. 15. On mu po sUAu. brasuom na-
crta knežija. M. Pavlinović, rad. 13. U knežiji
Dorby. 33.

f, mjesto (kuća) gdje sjedi knez, — U jednoga
pisca XVII vijeka koji ovako prevodi lat. praoto-
rium (isporedi i di. Prijamši Isusa u kn o/iju,
sabrase na A svu družbu. M. Alberti 4(>2. matth.
27, 27. A vojnici povedoše ga unutra u dvor
knezije. 478. mare. 15, 10. Privode dakle Isusa
od Kaife u knežija. 504. joann. 18, 28.

ti. mjesno ime (može hiti da je pa znncfiiu
kod c): n) u Istri (xii vijeka). Put veliki ki
gre H Knožije v Pul. Mon. croat. 20—21. '127.')).
— h) u hrvatskom primorju (xv vijeka). Do
Knežije, i ta Knežija je v črmanskoj meji. Mon.
croat. 115. (1475).

KNKŽIJNA, /. mdi kneštvo i kneževina. —
Akc. se mijena u gen. pl. knežinS,. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,contoa. stato
di conte' ,comitatus' 222^} gdje se naj prije na-
hodi, u iStuličevu (uz kneževina iz Habdelićera),
u Vukovu (,das gebiet eines knez' ,provincia tu i)
knez*).

a. vidi kneštvo, a. Poklisarštine i k no/ine.
B. Zuzeri 193.

b. vidi kneštvo, b. Posvojise Kalabriju sa
svijem bližiiijem knežinam. I. Đordić, ben. 177.

I*, po pređahiemu znaćenu (kod h) kraj šta
shvaća nekoliko sela^ a nad iiim je knez (vidi oru
riječ pod d) ili oborknez. — isporedi pleme i
župa. — vidi u Vukovu rječniku kod knežina:
U Srbiji je od prije svaka nahija bila razdije)ona
na nekolike knežine, n. p. Mačva jo bila jedna
knežina šabačke nabije, Pocerina druga, a Tav-
nava treća; tako su knežine zvorničke nabije na
desnoj strani Drine bile Jadar i Kadevina, a na-
bije kragujevačke Gruža, Lepenica i Jasen ica, it<^l.
za vladana Crnoga Đorđija bio je po je« lan .voj-
voda* u svakoj knežini . . . kne/ine su opet bile
razdijejene na srezove nad kojima su bili kape-
tani ili velike bu|ubaše. prvijeb godina vladana
Miloša Obrenovića nad knežinama su bili kne-
zovi od prilike kao i za vladana turskoga; ali
kad on, gotovo pred svršetkom vlade svoje, kne-
zove nazove kapetanima, onda so i knežine na-
zovu ,srezovima', i tako toga imena u Srbiji go-
tovo nestane; tako se n. p. sad onamo mjesto
,knežina Mač\a' piso: ,ma6vanski srez'. — Dok
pogubim Birranin-lliju, obor-kneza ispod Medo« I -
iiika . . . on Turčinu ne da u knežinu. kad Tur-
čina u knežini nade, topuzom mu robra ispro-
bija. Nar. pjes. vuk. 4, 131). Nuija je s\aka (u
biogradskom pašaluku) razdije|ona na knožino
koje po naj više imaju osobita, po s\qj prili<i
vrlo stara, narodna imena, naj vise od \oda i
brda oko kojije su; tako su n. p. knežino ...naijo
vajevske: Posavina, Jadar, ^Jig ili Podgor; naijc
užičke: Crna Gora, Kujnu itd. Uiko su isto r.i/-
dije|ene i one naije izvan pašaluka bioi,na<lsko.ira,
n. p. u naiji kruševačkoj jedna se k ne/ina zove
Župa; . . . u vučitrnskoj kne/ina kopaonička, I)r<'-
nica, Krasnićani (pleme; no pravu razliku između
plemena i knežine ja za sad ne znam kazati).
Vuk, dan. 2, 56. Ne bješe takve pekne u svoj
knežini. S. ^jubiša, prip. 204. Sva ta kne/ina
imala je 792 kuće i 956 poreskib glava. M. D.
Milićević, pomenik. 5, 669. Da mu se ubiju vo-
lovi oraći i da ih knežina pojede. Pravdouoša.
1851. 25. Općina nema, nego knežina koju sa-
stav|aju po nekoliko selija (u Hercegitvini, Crnoj
(itiri, Boci). V. Bogišić, zborn. 511.

d. mjesno ime u Bosni, a) selo u okrugu
Done. Tuzle. Statist, bosn. 97. ^ h) kr^j u akrugii

tranuićkitm. iuiežina, predjeje iz više sela turskib
i krstjanskUi, ima ugodan položaj kraj Vrbane.
F, Jukić, zem]. 25.

KNEŽINA BARA, f.une mjestu u Srbiji u
okrugu pozareračkom. Niva kod Kne/ine Bare.
Sr. nov. 1872. 304.

KNKŽINICA, /. dcm. knežina. — U naše
vrijeme. Više Kišna je na planini knežina Kri-
vošije, sa još dvije male knežinice od kojih se
jodna zove Ubi i a druga Ledenice. Vuk, poslov.

XVI.

KNKZINSK?, ndj. koji pripada knežini. — U
naše rrijcnte, a između rječnika u Vttkovu (,von
knežina'). Svaki se čovek mo/o tužiti na kne-
žinskoga i na sreskog kneza magistrata. Vuk,
gra<la. 192. Knezovi su se skupjali na različnc
dogovore kako seoske tako i knežinske i nahijnsko.
rjećn. kod kmet.

KNKŽITI, kn»^žim, itnpf. zrati, nazivati knezom.
— Akc kaki je u praes. taki je u impf. knežah,
u nor. 2 i 3 sing. kneži, u part. praet. pa^^s.
knćžen ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — U naše vrijeme, a između rječnika u Vu-
kovu (,als knez tituliren' ,appello ror knez').

a. aktivno. — U jedinom primjeru ima datir
m,j. objekta. Posekao mi oca, pa meni kneži. P.
M. Nenadović, mem. 182.

b. .sa se. rejkksivno, graditi se knezom. — U
Vukovu rječniku: sich zum knez machen, sich
diesen namen anmassen' ,arrogare šibi ror knez
dignitatem*.

KNEŽJE, n. vidi kneštvo, b. — U spomeniku
xn rijeka (prepisanome xiii). Iže be dedićb vla-
da(n)ju knožhja otoćbkoga. Starine. 13, 207. (118^">
prepis. 1250).

KNEŽNICA, /. vidi kneznica. — U naše vri-
jeme II ugarskijeh Hrvata. Kneznica ,kaiserling
(sclnvamm)'. Vijenac. 1878. 43. 692.

KNEŽNIC, m. prezime. — Pomine se xviii
nijeka. Žarko Knežnić, Ugrin Kačić. J. Ka-
vanin 232".

KNEŽoPO^iAC, Knežc)p<^|ca, m. čovjek iz Kne-
ževa po|a (Knež-po|a) više Dubice. M. Ružičić.

KNEŽ-PO^E, n. mjesno imr u Bosni. — (^
naše vrijrme^ a između rjvčnika u Vukovu ii
Bosni u naliiji bajnolućkoj kao knežina u kojoj
žive sami Sibi zakona grčkoga). Poja ili rav-
nine naj znatnije su oko Savo. Une i Bosne,
zatim... Knež-po|e... F. Jukić, zem|. 2. Knež-
poje, |)rodje|e ristjansko od 2000 kuća. 49.

KNKZ-STRANA, /. mjesto na Lebrčniku.

KNir, w.^ ime mjeMu u Srbiji u okrugu rn-
prijskom. Niva u Ivnion. Sr. nov. 1873. 511.

KNIC, VI. ime sr/n u Srbiji u okrugu kragu-
jt'cačkom. K. .lovanović 118.

KNK'ANIN, m. čorjek iz Knića. — Množina :
Knićaiii. — T naše rrijeme, i kao prezime. Štovao
Petrović Kniraiiiri ro«ten je u selu Kniću. M-
D. Milićević, srb. 2S6. Stevan je naj pre bio
momak u kneza Miloša koji ga je i prozvao
,Knićaninom* po sidu u kom se rodio. 287. Štetan
P. Knićanin. u Nar. pj(\s. vuk. 3, 571 (među pre-
numeraniima).

KNICSKI, adj. koji pripada Kniću. Knićska
(opšfina). K. Jovanović IIS.

KNIN, Knina, tn. trgovište u Dalmainji u ko-
taru kninskom. Repert. dalm. 1872. 16. — ispo-
redi Knin. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijrm padežima, ositn nom. i acf., i voe.
Knine. — Stariji je ttidik bio Tnin (vidi), oblik

Digitized by

Google

KNIN

117

KNEGO

je Kiiiri potvrđen od xvii vijeka. Grdi gradi Knin
bili, Đ. Baraković, vil. 296. Kiiezi od Knina
gdi Svadići? J. Kavanin 231*. Pismo. . . odo.
f. Petra Kneževića iz Knina. P. Knežević, pism.
III. Kni8:u piše Kuna Asanajgra, baš u Kninu
gradu bijelomu. And. Kačić, razg. 252»^. I sam
sebi u svatove pođe od Lijevna Kninu bijelomu.
Nar. pjes. marj. 150.

KNINA, /. ime vodi i sela. — xiii i xiv rijeka,
aj U rijeku u Knvnu (»v ptAkH) «V lilllJillo^ u
istom spomeniku stoji često i\ mj. % i lo mj. i\y ).
Spom. stoj. 9. (1254—1264). — h) u DaniĆireru
rječniku: selo u srpskoj zemji koje je kraj Mi-
lutin dao Hilandaru i car Stefan potvrdio. Mion.
sorb). 58.(1293—1302). 140.(1348). kao da je bilo
negdje blizu Peći. tako va(a da je bila i rijeka.

KNIN AC, Kninca, m. u Danićićevu rječniku:
Kniiibcb, u srpskoj zemji selo koje je kraf Mi-
lutin dao Hilandaru i car Stefan potvrdio. M(on.
serb). 58. (1293—1302). 141. (1348). kao daje bilo
negdje blizu Peći.

KNINOPO^SKI, adj. iz Knimkoga Pola. —
V jednoga pisca xviii rijeka. Ivan Novaković
Kninopojski. D. Obradović, basn. 327.

KNINSKI, adj. koji pripada Kninu. Ban
kninski. And. Kačić, kor. 424.

KNINSKO PO^iE, n. selo u Dalmaciji u ko-
taru kninskom. Repert. dalm. 1872. 16. — Po-
mine se od xviii vijeka. U Kninskom Poju. D.
Obrarlović. basn. 326.

KNIN, Knina, m. vidi Knin. — Ovako piša
Dositej i Vuk. Pri crkvi s. Georgija, baš pred
gnulom Kniiiem, u domu erkovnom sUmem učiti
decu. D. Obradović, basn. 327. Pri Kninu sam
talijanski naučio. 332. TT Kninu. Vuk, rjećn.
kod spinatak.

KNINANIN. m. čovjek iz Knina. — ^Inožina:
Kninani. Kninani dond(i svaki dan Uimo k vami.
Starine. 12, 24. (oko 1()96— 1703). K t«5bi trču i
Kninani. P. Knežević, pisui. 111.

KNITI, knijćm. impf. bojiti ktunn. — U naše
vrijeme u Bosni. l*a gledaju Zlatu Alaginu, kako
kiiiju ruke u d^vojke. Nar. pjesm. liorm. 1, 308.
Običaj kiiiti nokte. Bos. vila.' 1890. 13«. — *SV/
se, pa>fivno. Čim nastupi većer, kuije se mlada
t. j. boje joj ruke i noge. Nar. pjes. horm. 1, 591.

1. KN A, /. vidi 1. i 2. kna. 1. neka žeuska
mast u Turkina. 2. luga, natiuha što misle pri-
morci da pada iz magle na rašće, osobito na lozu:
pala kna na lozu. M. Pavlinović.

2. KNA, /. drijem u boh^sti (malo u običaju).
M. Pavlinović. — vidi t|ano.

KNAGO, in. vidi kjako. — /' naše vrijeme u
htri. Knagr) ,homo mutilus'. D. Nomanić, čak.
kroat. stud. 9.

1. KNAK, adj. ili knakast -== k|akav. Duba-
suica na Krku. čuje se i po Primorju. I. Mil-
četić.

2. KNAK, ki'uika, m. dij'te >7o iiuhkjo plače
(kt'iezi sej. — U naše vrijtrne a fstri. . Ki'iak
,iiifans multum plorans', ,:;on. kiuikii. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. IH.

KNAKALO, Dl. onaj koji ima ruku nakaženu.
Dubašnica na Krku. ćnj«' sn i po Primorju. I.
Milčetić. — isporedi ki'iak.

KNAKAST, adj. vidi knak.

KNAKAV, adj. vidi kjakav. — U Fužini. I).
Daničić.

KNAPA, /. vidi k|apa. — U naše vrijeme u
Liri. J. Bogdanović.

KNAPAV, /. vidi k)apav. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KNAPICA, m. i f. vidi klapica. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KNAPO, wi. vidi k|apo. — U naše vrijeme u
Lici. J. Bogdanović.

KNA ST, adj. vidi k|ast. — Od xvi vijeka u
sjevernijeh čakavaca, a između rječnika u Vran-
čićevu (,mancus; mutilus'), u Bjelostjenčevu {^mu-
tilus, mancus'), u Jamhrešič^vu (,matilus, mancus*),
u Voltigijinu (,monco' ,lahm am arme*), w Stu-
lićeou (v. kjast iz Habdeličeva). 1 v tom pr-
nesoše četiri verni muzi jednoga nakazana i
kuasta nemoćnika. Postila. o2*. Hrome, slipe,
nime, knaste. Anton Dalm., nov. test. 23b. mattli.
15, 30. Ubozih i slabih, nevojnih, hromih i slipih
i kAastih vavedi simo. 109b. luc. 14, 21. Knastim
ruke ozdrav}aŠe. F. Vrančić, živ. 22. A sada me
pusti knasta, vazam radost ku bih uži'. Đ. Ba-
raković, vil. 248. Da bi reka' knastu: ,Daj mi
ruke*. A. Georgiceo, pril. 94. Koje godar tilo
na 'vom svitu hodi il' knasto il' čilo, smrt na
svoj ci] vodi. P. Vitezović, odil. 12. Da j' prem
riba knasta, nima, još ćutjenje svoje ima. cvit.
146.

KN AT, m. vidi gnat. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka (k mj. g može biti i štamparska po-
greška). Odsici mi noge, pak knate. M. Zoričić,
zrc. 226.

1. KNATI, knam, impf. vidi tfati. Knati, bolno
drijemati: bonik kna; staro kna. M. Pavlinović.

2. KNATI, knam, impf. vidi kniti. KAati, me-
tati ki'iu, ital. bellettare; knati se, gladiti se
knom. M. Pavlinović.

KNAZ, m. ruska riječ kojom se u naše doba
u zvaničnom jeziku zvao knez od Srbije i još se
zove crnogorski, vidi 1. knez, c » d. — Ima i u
St uli će V a rječniku : v. knez s dodatkom da je
uzeto iz bukvaraj ali je jamačno StuUi uzeo iz
ruskoga rječnika. Bog da živi knaza Mihaila!
Nar. pjos. vuk. 4, 529. Crkvena ustanova, izdana
pod ki'iazom Mihajlom. M. Pavlinović, razg. 96.
l*reziru nam vjeru i besjedu, a psuju nam knaza
gospodara. Osvetn. 2, 121.

KNAŽEVAO, Kriaževca, m. vidi Kneževac, a)
i Gurgusovac.

KNEČALO, m. dijete što mnogo plače. — U
naše vrijeme u Istri. Kneč&lo ,puer multum
plorans'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 13.

KN EGA, /'. neka bifka. Rnega, Clavaria flava L.
u Srbiji u jagodinskom i kruševaČkom okrugu.
S. I. Pelivanović, javor. 1881. 153.

1. KNKGINA, /. vidi 1. knegiiia. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vide kne-
gina). Boemska knegina Metida J. Kavanin
272*». Leži knegina i vladika od Gerova. 330^.
Čiste djeve ko kiiegine. 369». Bijaše pravedna
i anđeoskog života knegina Metilde. A. d. Bella,
razg. 243. St^ra majko, knegiiia Milice! Pjev.
crn. 295l». Godine 1824 bio sam u Mehadinski
Iliga kade došla bila ^lubica knegina Miloš-Obre-
novića. S. Tekelija. letopis mat. sr. 120, 59.

2. KN KG INA, /. mjesno ime.

8. u Daničićevu rječniku (kod knegyiia) :
mjesto u strumskoj oblasti gdje je Hilandar imao
pašišta: ,sinorb Stlbbica i Knegina na brezni6bcky
putb'. M(on. serb). 64. (1293—1302).

I». seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Sta-
tist, bosn. 29.

KNKGO, m. vidi knego. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xvi vijeka. A sada, knego moj,
paraetuj i gledaj. N. Na|ešković 1, 332.

Digitized by

Google

KjSES

118

KlilGA, a, b).

KNE8, knc^sa, m. vidi ki^ak. — U naše vHjeme
u Istri. Kiies, idem quod kiiak, gen. kćč^sa. Đ.
Nemanić; čak. kroat. stud. 16.

KlSrilZ, m. vidi 1. knez. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Vazdašnemu knezu. E.
Pavić, ogl. 11.

KlSrŽZILO, m, čefade ili dijete što se često
kiiezi. — U naše ortjetne u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

KIStEZITI, knezim, impf. (kotnej^ rugati se. —
U Stulićevu rječniku: kneziti komu ,beffeggiar
alcuno^ ,mittere aliqu6m per jocum*. — nepouz-
dano (vafa da je ista riječ što kneziti se, pa joj
je StiUli sam dao aktivni oblik).

Kl^ZITI SE, knezim se, impf. vidi kenkatL

— U Voltigijinu rečniku: kiieziti se komu ,bef-
fare, beffeggiare, schernire* ,spotten'; u Stulićevu:
,vagire, flere^ ; u Vukovu : ,miene machen zum
weinen (oesterr. raunzen)* ,o3 ad fletum diduoo*.

— U Voltigijinu rječniku ima drugo značene:
rugati se (isporedi kiieziti). u Dubrovniku u naše
vrijeme mo£e značiti i bekefiti se uopće (i kad se
ne plače). P. Budmani.

KliEZl!lKATI SE, knezAkam se, impf. dem.
kiieziti se. — Samo u Stulićevu rječniku: ,vagi-
tare*.

KISteZUŠA, /. žensko čefade što se često knezi.

— Akc. se mijena u gen. pl. knezuša. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. , Knezuša* podrug) ivo veli
se onoj ženskoj koja lasno i za svaku ludost
plače. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 221.

Kl!r6ŽEl!rE, n. djelo kojijem se ko knezi. — U
Vukovu rječniku.

KInIGA, /. po svoj je prilici naj starije zna-
čene: pismo u širem smislu^ t. j. napisan list ili
komad hartije ili što drugo na čemu se može
pisati, u staroslovenskijem khigama ima i drugo
značene: littera, slovo, vidi n. p, u zografskom
jevanđefu: Be ze i napsanbjo napbsano nad'b nimb
kijnigami jelini»skami i rimiskami i jevriskami.
luc. 23, 38, 2^a i u tiikofskom: Bystb že i napi-
sanije nadb nimb napisano khigami jelen^kjmi i
rimbskymi i jevrejskymi ; ali je to dosta rijetko,
jer u ostalijem primjerima koje Miklošić (lex. pa-
laeoslov.'* kod kAiga) stavfa pod ovo značene,
može se razumjeti i pismo ili kniževnost, dapače
je znamenito što u bifešci ,čn>norizbca Hrabra o
pismenehb' kAiga kao da znači svagda pismo ili
knizevnost, a sa značenem slovo stoji pism^ (Okdz.
pam. šaf. 89—91), pisme (Glasnik. 96, 94-97),
slovo (u Vuk, primj. srpsko-slav. jez. 7 — 9). može
se tome dodati da u značenu epistola, riječ kniga
stoji u jednini, a da joj je pravo značene slovo,
trebalo bi da bude u množini (vidi c). istina Mi-
klošič za ovo značene kaže da je množina u
stslovenskome, ali ne znam, jeli tako u svijem
primjerima, n. p. u naj prvome (iz suprasa\skoga
rukopisa 236): Kde knigy, kde sbvedote|e? može
biti da se ne govori o jednom ciglom pisma, go-
tovo u svijem slavenskijem jezicima (i u litavskom)
ima i osobito značene: centipellio, treći želudac
u preživalaca, te bi se moglo pomisliti da je ova
naj starije značene, ali je viša prilika da je ovo
postalo od drugoga shvaćena u prenesenom smislu
(isporedi nem. blattermagen, buch, psalter). —
Riječ je praslavenska^ isporedi stslov. k-biiiga i
kAiga, littera (i scriptura), plur. scriptura, liber,
epistola, tabulae, ars scribendi, rus. KHHia, liber,
centipellio, ćeš. kniha i pol. ksitjga (gdje stoji kš
i»y. kA, isporedi kod knez), liber (u oba jezika
u starije doba u množini), volumen, centipellio;
vidi i lit. knyga (u Pruskoj pl. kiivgos) i kninga.

liber, centipellio. -- Nejasan je oblik: prema pul-
skome obliku i lit. kninga kao da bi praslavenski
oblik bio ki>nenga, ali ni u jednom drugom je-
ziku neina nosnoga glasa, ne zna se dafe, jeli
isprva bio glas n ili n, ali se čini da je bio ovaj
pos}edni, jer se potvrđuje osobitijem znakom, n. p.
u zografskom jevanđefu (izostai^fane znaka u dru-
gijem rukopisima, kao n. p. u suprasafskom, samo
je negativni dokaz, i može se tumačiti nepomnom
u pisanu). — Tamno je i postane : lieki misle na
pol. kien, pan, i knować, djelati, pa i izmišlati;
ali je po svoj prilici (i radi razlike u oblicima)
riječ tuđa : mislilo se prije na kitajsko king, liber,
poslije na stnord. kenning, bifeška. — I u na-
šemu se jeziku nalazi pisano a va\a da se gdje
i govori kniga, ali je to Hi s nepomne u pisanu
(n. p. u J. Filipović 1, 9* ima i kn- ♦ kn-) ili
u izgovarana (u A. d. Gosta svagda je kn-). —
U svijem je rječnicima (vidi dafe).

a. pismo u širem smislu (nešto napisano na
listu ili komadu hartije ili čega drugoga).

a) uopće, scriptum. Čto vidihb pisano u
staru knigu to pisahb. Starine. 13, 210. (1250).
Pak kako za rugost kAigu upisaše, i za veću
žalost, koja govoraše: ,Ovi se Činaše Isus Nazar
ranin, tere se kra) zvaše židovski gospodin'. M.
Marulić 189. Imena svoja bud na sajavih knigah
upisana. P. Zoranić 75». Pariz prolijev črv}ena
vina na ubrus bel i nim pisaše po ubruse: ,Go-
spoje Jelena, [ubi me i ja te jublu*. Carica ra-
zumeše knigu, a Menelauš n^. Pril. jag. ark.
9, 125. (1460). Čini čim seji Ivanovoj, upisuje
u Četiri knige : jednu piSe, u vatru je baca . . .
Nar. pjes. vuk. 1, 469. — amo može pripadati i
ovaj primjer: Sve u jednu knigu hodi, koju piše
štap na vodi. V. Došen 131b.

b) epistola, pismo (list) što se kome šafe
na višu ili manu dafinu da mu se što javi. —
u naše se vrijeme obično piše u ovom smisla
pismo, list, poslanica, da se razlikuje od znaccM
pod c. — Između rječnika u Mikajinu (kniga,
poslanica ,literae, epistola'), u Behnu (,lettera^
epistola* »epistola' 434a), u Bjelostjenčevu (kAiga^
list, poslanica ,litterae, epistola', v. list), u Vol —
tigijinu (,lettera* ,brief), u Stulićevu (,epistola^
litterae'), u l^ukovu (,der brief* ,literae, epistola'),^
u Danićićevu (kbAiga t kAiga ,literae'). €ša) uopče^^
— kniga se piše, šaje kome, u koje mjesto, u no^
se piše, prima se (od koga, odakle), čita se itd. ^^
kniga je kome, na koga, od koga, odakU itd. J^
Hadoje dijakb banb pisahb siju knigu. Mon^-
serb. 2. (1189). KAigu tvoju primismo, u kojoj
vaša |ubovb piše ovakozi: oto vamb poslahb kAig^

i varab govoru da posilate svoje trbgovce. Spom-
sr. 1, 19. (1399). Takova mi se uzamni da je i
taj kniga, u mnogo lipo složenih besidah. H".
Lučić 185. Vele veće tvoja lipost darovita biti
će, nog moja kniga joj obita. 197. Caćko, jeli
mi kniga od vjerenice? M. Držić 332. Primih
knigu koju mi piše i ša|e vaša milost. Mon.
croat. 233. (1529). Kniga Maroju Mažibradiću.
8. Bobajović 210. Knige vsim gradom i vsoj
zem|i posla. Aleks. jag. star. 3, 233. KAigu
k Dariju pisati reče, govore tako. 238. Pisavši
ovu knigu, posla ju skrovito u Carigrad. M. Div-
ković, zlam. 61. Krunu vašu pozdravjamo da
primete kAige naše. Đ. Barakovič, drag. 389,
(*S'. Jakov) upisa knigu ka jest jedna od sedam
katoličanskih. F. Glavinić, cvit. 120h. KAiga
ili list ki na dugo hoće se poslati. 451**. Vla-
dimir šti kiiigu. Kniga s dvora: , Čestitomu vrh
svijeh kra|a ćaćku momu...' G. Palmotić 2, 249.
KAige i nadgrobnice razlike. I. IvaniŠević 258.
S. Pavo u knijii lliin|anom. B. Zuzeri 30. Ni

Digitized by VjUUV IC

KlilGA, a, h).

119

KJSiGA, a, b).

nego vi pisci za knig^e. A. Baćić 62. Ki^igu koju
mu piže sin. J. Banovac, pred. 32. Kako piše
apoŠto u kAi^i prvoj Korintjanom. razg. 224.
Jednoć primi Aleksandro kra} kAigu od Anti-
patra. F. Lastrić, svet. 12*>. Sveti Ireneo koji
pišući Viktoru papi rimskomu ki^igu svoju na
ovi naćin dovršuje. A. Kanižlić, kam. iii. Me-
trofan drugačije piše Manuelu u rečenoj ozgor
knigi. 46. U kiiigah iliti poslanic^h papi jest
pisao. 49. Izruči papa poklisarom dvi knige,
jednu na cara, a drugu na Focija. 93. Zabavja
ništo papinoj ki^igi. 123. U vašoj knigi stoji,
da če dobiti. 304. £ pisto! a reći će poslanica
ili poslana ki^iga. bogo|ubn. 71. Suzna svoga
s knigom posla. utoč. 4L Ista se khiga nade
bačena u Carigradu u dvoru cesarovu, bi štivena,
svi rekoše da je mka Ivana Damašena. M. Zo-
ričić, zrc. 52. Knigu piše od kotara kneže, ter
je šaje pobratimu svome. And. Kačić, razg. 1».
Napisa knigu Davidu, kor. 198. OČito (ae) vidi
iz knige velikoga Paula. M. A. Be)ković, sat.
A7*. Da se jedan ispovidi po ki^igi oli po po-
ruci. Ant. Kadčić 189. Koji priči/iaju knige,
pisma, liste oli pećatnice svetoga otca pape. 284.
U pistuli iliti knizi s. Ivana. J. Matović 79.
Prikazao svoju vo}u oli po kAigama oli po glas-
nicima. 305. Knigu štije Omerova majka. Nar.
pjes. vuk. 1, 256. Kada ćaja sitnu knigu primi.

1, 609. Knigu piše care iza kiiige. 1, 626.
Knige piše na četiri strane. 2, 86. Knigu piše
Žura Vukašine, te je ša}e na Hercegovinu bije-
lome gradu Pirlitoru, Vidosavi }ubi Momčilovoj.

2, 104. Car isprosi po knigam' đevojku. 2, 132.
Svu gospodu zove na svetoga sa kiiigama i sa
zdravicama. 2, 198. Onda care Marku knigu
piše. 2, 366. Eto kniga, dvije age stare, da ste
brže meni na Udbinu. 3, 148. Eto kniga, Hrno
Mustaf-ago! hodi meni u svatove, Mujo! 3, 229.
Otkle kniga? ogiiem izgorjela! te je čatiš i suze
projevaš. 3, 246. Ova kniga od Udbine grada,
od prokletog Kune Hasan-age. 3, 385. Naj ti,
pobro, pero i hartiju, knigu piši, ja ću govoriti.
4, 248. Da ne piše knige iia CetiAe. 4, 492. On
mi napiše knigu u Zadar. G. Zelić 549. Miloš
im poš)e knigu. Vuk, građa. 46. Da se niko
miješati nema u zajemna naša patrgana niti
kiiigom niti jakoriječju. Osvetn. 3, 70. — u
jednom primjeru stoji množina za jedno pismo:
Poslati ću knige kraju izraelskomu. N. Kanina
60b. 4reg. 5, 5. na istoj strani u jednini: Kada
primiš knigu ovuj. 5, 6. — bb) riječi kiiiga
moga se dodati raz/ični pridjevi, aaa) a pjesmi
0 svakom pismu može se kazati (kao epithetum
perpetuum) da je: sitna (naj češće). Kad je sitnu
knigu napisao. Nar. pjes. vuk. 1, 255. Već evo
ti sitne knige male. 1, 25G. — bijela. Suze roni,
bilu kiiigu piše. And. Kac^ić, razg. 41*. Pa joj
daje belu knigu čitat. Nar. pjes. vuk. 1, 251.
Mezil stiže i bijela kniga. 2, 264. — tanka.
Kadar bješe kra}ica tanku knigu prolegala. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 38. Tanku ki\igu napisa
Ugrinu vojvodi Janku. 1, 52. Tanka ga kniga
dopade. Nar. pjes. vuk. 1, 74. — šarena. Pa ša-
renu knigu načinio. Nar. pjes. vuk. 4, 488. —
drobna. Od cara mu drobna ki'iiga došla. Nar.
pjes. istr. 1, 25. — bbb) moga biti različiti pri-
djevi po onome što je u svakoj knizi napose, tako
n. p. po riječima i mislima. Prosi ga vrućijemi
knigami. B. Kašić, in. 69 — 70. Ter pisati čini otole
krajevima svijem od svijeta ponosite knige ohole.
Gr. Palmotić 2, 177. Piša kripku i snažnu knigu
kra(u ingležkomu, da pusti i oprosti biskupa. F.
Lastrić, ned. 369. Papa pisao je Ignatiji oštru
kuigu. A. Kanižlić, kam. 3(>6. Jedno drugomu

pišu kAige sasvim poštene. M. Dobretić 103. I
(vran) donese zle glasove : crnu k]ćiga pod krioce,
crnom bulom zabulana . . . Nar. pjes. vuk. 1, 95.
Kniga loša, a loša je glasa. 4, 223. Eto tebi
knige jedovite ! Nar. pjes. petr. 2, 272. Pa bijele
pišu na sve strane, bijele kdige jadne i krvave.
Osvetn. 2, 73. Za toliko godina ne spomenu
mi se ni grkom jabukom ili s praznom kAigom.
Pravdonoša. 1852. 23. — u slučaju kad se piše
nekoliko jednakijeh pisama na različna lica.
Pisao je nima knigu okolišnu. A. Kanižlić, kam.
159. S ovom našom pastirskom kAigom.. L
Garaiiin 4. — po načinu kako je pisana (n. p.
taj nijem slovima). Kniga tajnopisna ,lettera, scrit-
tura in cifra' ,8cytala'. A. d. Bella, rječn. 193».
Mukla kAiga, slijepa kniga ,lettera ciferata, scritta
con cifere* ,litterae furtivae*. 434b. — vidi i:
Kniga priČinena ,lettera falsificata' ,litterae assi-
mulatae*. A. d. Bella, rjeČn. 434b. Negov ne-
ami učenik laž^vu kAigu piša. M. ZoriČić, zrc.
53. — cc) 0 knizi se kaže da se piše (vidi pri-
mjere kod aa)), i u pjesmama često da se piše
na kolenu (po istočnom običaju) : Brže pišu kAigu
na ko)enu. Nar. pjes. viik. 2, 136. Sjede pisat
knige na ko|enu. 2, 473. — pa se, osobito u
pjesmi, upotrebfavaju i drugi glagoli, kao kititi,
nakiti ti. Pa je drugu kiiigu nakitio. Nar. pjes.
vuk. 1, 475. Pa nakiti jednu sitnu knigu. 2, 208.
Te je sitnu knigu nakitio, ne kiti ie, kud je i^oizi
kaže, no je kiti preko mora sineg, do Dojčila
Bogom pobratima. 2, 382. Na ko)enu kiiigu na-
kitio. Nar. pjes. petr. 2, 272. — graditi. Donesi
mi jedan list hartije, da ti gradim jednu sitnu
kAigu. Nar. pjes. vuk. 2, 246. Ona gradi drugu
sitnu knigu. 2, 391. — napraviti. Te napravi
jednu sitnu ki^igu. 3, 377. Pa je sitnu kdi^u
napravila. 3, 524. — načiniti. Već načini jednu
sitnu knigu, te je poš^ duždu od Mletaka. Nar.
pjes. vuk. 2, 333. Pa načini kiiigu na kojenu.

2, 595. — u jednom primjeru našega vremena
nititi: Još na pašu kAige nite krive. Osvetn.

1, 46. — kao odgovor na knigu kaže se i otpisi-
vati knigu. Poče knige primat i odpisivat. J.
Filipović 1, 303a. Ona snasi kiiigu otpisuje. Nar.
pjes. vuk. 1, 562. Sava Aemu kiiigu otpisuje.

3, 373. — dd) kaže se što je pisano u knizi kao
da onaj što piše govori^ besjedi u kiiizi ili druk-
čije javfa svoje misli. Ignacio u jednoj kAigi,
ku Ivanu piše, govori. F. Glavinić, cvit. 118*.
Sveti Jerolim u jednoj svojoj kiiizi ovako govo-
raše. P. Posilović, nasl. 42». (Jovori sveti Pavao
a pošto u kAizi drugoj Korintjanom. A. Baćić 8.
U kAizi joj ovako besjedi . . . Nar. pjes. vuk.

2, 105. U kiiizi im ovako besjedi ... 2, 214.
U knizi ga lipo pozdrav)aše ter ovako starac
besidaše. And. Kačić, razg. iK U kAizi ie Pavla
pobratio. Nar. pjes. vuk. 3, 556. — tcikođer se
kaže da se u kmzi što piše, kiti itd. Ako bih
te u knigu pisala . . . Nar. pjes. vuk. 1, 404. U
knizi je cura nakitila: ... 3, 229. U kAizi mu
Ivan nakitio: ... 3, 231. — ee) javfa se što je
pisano u knizi (gotovo samo u pjestni) kao da
sama kniga kaže, be^edi, glasi. Sitna kAiga Aojzi
ovo kaže. Nar. pjes. vuk. 1, 257. On ne sluša
što mu kniga kaže. 1, 556. Al' mu kiiiga dosta
grdno kaže, kniga kaže de ga kune majka.

2, 264 — 265. Sama kAiga caru besedila. 2, 295.
Kniga glasi od moje devojke da se skoro misli
udomiti. 1, 395. — i samijem glagolom pisati.
Dobro slušaj Što ti kniga piše. Nar. pjes. viik.

3, 323. Sve mu kaže što mu kAiga piše. 4, 395.
— ff) kniga se pečati. Na jednoj trpezi kAige
pečaćene. Nar. pjes. vuk. 1, 107. S krvi Aemu
knigu zapečati. 2, 247. — gg) o kiiizi se kaže

Digitized by

Google

KNIGA, a, h).

120

KNKIA, a, v)'

da se mfe. pom\e. Focio posla svoje poklisare
i kAi;^'e u Rim papi. J. Filipović 1, 186*. Već
tri knige car je sestri posro. Nar. pjos. vuk.

1, 626. Posla Marku ki^igu po Tataru. 2, 392.

— opravi. Na brzo mu kni^u opravila. 2. 171.
Pa mu Vuče knigu opravio. 2, 349. Na mezilo
knigu opravio. 2, 56"). — upravi. Ova kni^fa
bila je na poklisare upravjena. A. Kaui/lić, kam.
299. — opreviij spremi. Drugu vezir knigu opre-
mio u Toptana pokraj mora grada, na onoga
bega toptanskoga. Nar. pjes. vuk. 4, 213. Jali
knige opremaju bijele k stojnu Beču. Osvetn.

2, 102. Sitne knige na Cetine sprema. Nar. pjes.
vuk. 4, 484. — prati. Prati knigu miloj šćeri
mojoj. 2, 531. Prati ki^igu Baru i IJlćinu na
Miloša Obrenbegovića. 2. 534. — ako je riše
knigaf da se razašafu^ rasture. Pa kad take knige
razaslao. Nar. pjes. vuk. 4, 490. Kad rasturiš
knige na vojvode. 2, 580. Take knige Osman
rasturio. 3, 150. — u pjesmi ima i vratiti knigu,
kad se ko udafi od koga, pa mu pisc kniguj kao
da mu nešto vraća od sama sebe. Đe ^od, šćori,
na konaku budeš, odsvakle mi sitnu knigu vrati,
da ja znadem đe ste zdravo bili. Nar. pjes. vuk,

3, 455. I odatle cura knigu vrati: , Zdravo smo
ti u Jabuci, majko'. 3, 456. — /ih) kiiiga se
nosi, odnosi, donosi, pronosi itd. Da su sva če-
tvorica od Focia kni^u đonili. A. Kanizlić, kam.
68. Nosi knigu bijelu Prilipu na kojeno Krajo-
viču Marku. Nar. pjes. vuk. 2, 247. Da ti mo/e
knigu odnijeti u Kosovo i natrag vratiti. 2. 289.
Nosi knigu ka gradu Solunu, ka Dojoilu Boirom
pobratimu. 2, 383. Vuk odnese do tri sitne
knige. 2, 5()9. Tvrde straže pokraj vodo vrzi,
da ne može tica prolećoti, a kamo li tatar pro-
kasati i od Bosne krii«>u pronijeti. 4, 2<i4. - - u
pjesmama se i osohitijem načinom kaže kako se
kniga predaje. Spušta knigu caru na ko|ono.
Nar. prip. vuk. 2, 295. I Nukici pojubio ruku,
u ruci mu knigu ostavio. 3, 231. — ii) o ki'iizi
se kaže (ne samo u pjcf<mi) da ide, dolazi, do-
pada, stiže, sreta itd. Kniga ide od ruke do
inike, pa će doći u pogano ruke. Nar. pjes. vuk.
1, 40^4. Knige idu od Prizrena ;rrada, od srp-
skoga silna car-Stjepana, na Požegu banu Milu-
tinu. 2, 168. Česte knige idu za knigama. 2, 502.

— Zato ja sasvima uČinih odluku, da dojde kniga
ma tebi sad u ruku. P. Hektorović 58. Jer evo
mi dođe kniga bila koja mi je zle glase đonila.
And. Kačić, razg. 316*. Sinoć mene crna kniga
dođe, crna kiiiga, a u doba crno, crnom bjošo
bulom zabulana, a krvavim slov'ma napisana.
Nar. pjes. vuk. 1, 395. Čotir kni:;e od ujo su
došle. 1, 626. I do sad su knige dolazilo, al' se
nisu sa suzam' učile, 2, 137. Dođe kniga u Po-
žegu ravnu na ko|eno banu Milutinu. 2, 1(>H.
Jer je Aemu hitna kniga došla. 2. 574. Al* di-
vojki dođe kniga bila. 3, 54H. Kado snasi glas
i kniga dođe. 4, 361. A jutros mu bila knii^a
dođe. Nar. pjes. istr. 1, 7. — Ode kniga gradu
Varadinu. Nar. pjes. vuk. 2, 254. — Često knige
zem[u prelažahu. 1, 576. Sitno knio;e zomju
prijeđo.še, 3, 78. — K Na|esku Nikoli, ma knigo,
uhrli u lijepi Dubrovnik. N. Dimi tro vić KK). —
Kad bijaše Margariti tanka kniga do pad nula.
Nar. pjes. bog. 32. Kad je Potra kniira dopa-
nula. Nar. pjes. vuk. 1, 3, Ka<i Alilu kniga do-
panula. 3, 10^, Kad je Janka kniga dopanula.
3, 216. — Evo tebi tri knigo stigoše. 1, 556,
A jutros mu sitna kniga sustiže. 1, 20S. U putu
mu sitna kniga stiže. 2, 472. — Kniga steee od
Iruda, da popisu se svi )udi. Nar. pjos. istr. G, 32.

— Tu je pašu kniga susretnula od otioga boga
Asan-(ioja. Nar, pjcv^. vuk, 4, 357, — lianu knii^^i

na kojono pade, 2, 264. Dan po danak, ni ne-
djeja cijela, pade kniga Kodić generalu, Osvetn.
3, 42. — može se kniga i izgubiti. Poginula je
ki'ii^a ,1a lettera e andata mala' ,iiit'eriit epistola*.
Sustavjena je kniga ,1a lettera e stata presa por
istrada' ,i»»toreopta, est epistola'. A. d, Bella,
rječn. 434l>. — h/c) kniga se otvora, razvija. Ako
sam otvorao knige druzijeh na sramotu ali ne-
navidost iskrno^^a. P. Posilović, uasl. 111*. Kada
Iva prvu knigu razvi. Nar. pjes. vuk. 2, 570, —
U) 0 knizi se kaže ne samo da se čita nego (oso-
bito u pjesmi) i da se uči (naj češće), prouči.
Asan-aga sitnu kniiju uči. Nar. pjes. vuk. 1, 576,
Kada bane knigu proučio. 2, 168. Sve Pipere
braću sakupio, i pred nima knigu proučio, kad
Piperi kni^^u razumješo . , . 4, 32. — gleda, pre-
gleda, razgleda, sagleda itd. Kada bješe kra|ica
tanku kni^^u pro^rlodala. Nar. pjes. bog, 62.
KniiTU gleda Zoćir-bogovica. Nar. pjes. vuk.
1. 562. Kad razi;leda i prouči kiiigu. 2, 264.
Kada Đuro kni;4:u razgledao. 2. 471. Kad je
Niko knigu pregledao. 3, 229. Kad je MutAp
knigu sagledao. 4, 298. — i-idi. Vidi knigu, ne-
čuvenih jada! 2, 265. Vidi kniiru, časa ne po-
č.asi. 2, 534. — kazuje (glasno). Pa pred nima
knigu kazivaše, 4, 80.

c) tabula, libellus, pismo, list kojijem se
što svjedoči ili potvrđuje, velika je razlika u
značenu za svaki slučaj naposf\ te se razumije
po pridjevima ili drugijem riječima. Jako je pi-
sano vb starihb kiiigaht brevelegi. Mon. serb.
39. (1253), — Tamo vi jestb pisalo carbstvo mi
knigu svobodnu vamb i <lruzemb ;rradovomb da
gredote svobodno bozb vsake zabavo u zem|ii
carbstva mi. Mon. serb. 175. (1356 — 1367). — O
zem|i i o |udehb crbkovnvhb što imaju s kvmb
sudb crbkvi, ašte kto iznoseti. milostnu knigu, u
tojzi kn iz«"' nisto da nesth, razvo da se sude po
zakonu crbkovnonib i carskomb, ni. da uprosetb
cara. Zak. duš. pam. šaf. 35, Kt<:> jesti. Čijei^u
človeka prijolb i/b tuđe zem|e, a onb je pobogli.
otb svojeira gospodara otb suda, ašre dastb knigu
carevu niilostbnu, da se ne potvoritb, ašte li ne
d«astb milosti, da mu i;a vrati, čiji budetb. 39.
O kni^ah milostnvhb. gdo se iznesu dve ki"ii;;o
carevo zajedno za zembju, kto je sbdrbžao do
sijo^-a doba sbborbnago, togo da jestb. 44. Ako
piše knii^^u carb ili po srbdbcu ili po jubbvi ili
po milosti za nekoi^a, a ona kniga razorajetb za-
koniki.. sudijo tu knigu <ia ne vi'rujutb, \^K —
O zapisaniji knigb. što zapiše can. baštinu, komu
zapiše selo u baštinu, da jesli, logo'letu 30 por-
perh za lirisovulb, 10. Kniire carevo koje se
prinose prrdi. suiiije za što juho, ta ilib potvara
zakonnikb, što je /apisalb carb komu |ubo kni^u.
onezi kiiiiro koje potvoritb sudb, tezi knii»o da
vbzrautb sudijo. a da ihb prinesufcb predb cara.
3S. Nitko da ne proslušatb što piše kni.:;:a ca-
reva, ašte li budetb takova kniga što ne možetb
on/i SI. vri. siti ili ne imati, da <lastb. vb tb Ča<f.
da gredo opetb s ki'iiironib ki. caru, da opoveda
(taru. 40. \ikto nicijoga rlovr-ka da no priimetb...
V)ezi. kniire earovr-, 11. .\ikt<^ da no primi ni-
čijega ('lovt'ka u ti.mbnicu bezb kni;i:o carevo.
iS. Pristavi be/i, knigo sudine nikudb da ne
idu. ili be/b knii^e careve, razv«'« kude i posilaju
sndije, da inu. pišu knigo. i da ne uzi.me pri-
stiivb inoij;-a, razve eto pi>e kniga. a sudije da
drbže takodere knii^r^, kakbveno su dali pri-
slavomb. 47. — Vbsaky sudija čto sudi po zembji,
da zapisuju suflb, i da drbži u sebe knigu. i
druL,^e knige upisavbšo da dadu onomu koji se
bude opravio na sudb. 47. — Ako pet biskupov
kni:;i na svedoudsf \ <> no prinesut, S. Kožičie II«

Digitized by

Google

Kit Hi A,

'•/

IJI

KNl(iA, c, a).

Ukazavši kni^L^e od svidoi^instva. M. Uijaiiković

44. Svjodočue kiiigo , patente, scritto eho si fa
perdivorse caicioni* ,litterae patont^s*. A. d. Bella,
rJGČii. 547a. Knige svidoraii^tva od tvoi»a bis-
kupa. Ant. Kadčić 105. — Papina kni;,^a, apo-
stolska ]vi'»i;rii .,bolla del papa* ,apostolicuin di-
ploma. A. d. Bella, rječn. 114 1. Imajući lažno
pričinene kni^o papine. Aut. Kadčić 301. —
Prostu knio^u da izvadi. V. Došen 127^*. Po-
šali . . . jsužriu oprožćenu kni«cu. Starine. 11, 100.
(oko 1055). — A nabavi kalndora mlada, pa mu
daje kni/^u povladnicu. Osvotn. 3, 82. — Da ženu
vinčanu s kni/>:om pusti. A. Baćić 123. Po za-
konu Mojsijevu koji je dopustio davši kni«?u pu-
stiti nu (:enu). J. Banovac, razi,^ 2H5. Obatali
kni^e od razpu.stena. M. Dobrotić 532. I vadi
joj kiVij^u oprošćeiia. Nar. pjes. vuk. .3, 529. —
Da imadu jošter dopuštene i kiii;;:e od vlastitog
biskupa. M. Dobretić 32J. — Načini sud knigu
od umira. S. ^ubiša, prip. 179. — Ako majstorske
knii4"e (diplome) ne ima. A. T. Blagojević, khin.

45. — Ako Bošnaninb izi>me dobi tak b dubrovački
na veru, i kni;j:a bude u Dubrovnici. Mon. serb.
102. (1332). Kniga od duga ,obliganza' ,syngra-
pbium, sjngrapha'. J. Mikaja, rječn. Ako hoćeš
uašu virnu ki'iigu za ostalo dugovane primiti.
Starine. 12, 15. (oko 17rK)). Pjenezne knige ,let-
tere di cambio* ,tosserae colybisticae*. A. d. Bella,
rječn. 161*'. — Med nima se muško čedo nade,
ar ga majka Jiegovat ne može, već mu savi knige
i košu|e... Nar. pjes. vuk. 2, 71. — Priđe Kružić
noseći niko pismo prošeci nas, da bismo je po-
stavili V ki'iigo našo kancelarije. Mon. croat.
212. (1521). Er mu 'e i otac čast imio kuig
otajuih u onom ;,^radu. J. Kavanin 132^.

il) list na htjtmii je što znbifežeuo za uče ne.
Kniga od brodenja ,carta da navigare' ,tal)ula
navigationis'. A. d. Bella, rječn. 174l>. Kni^^
o<l razbrajanja ,abbaco, carta o tavolotta dell'ab-
baco' ,tabula ratiocinatoria^ 1«*.

b. littera, sloro. — ^Samo u Vrončirciu rječ-
niku (ki'iiira, slovo ,litera'). — cidi što je kazano
sprijeda o ovom značeHU.

I*, liber, codex, tabulao, itino(jo lista (tabaka)
hartijc ujedno sastacleno (sašireno, rezanoj; har-
tija može hiti cista ili najtis(nuiy ali je naj čvšče
naštamjiana. — a ovome znaćrnu isprva je bila
mmo množina ki'iigo (kao šttt je slslovenski, i što
je bilo Cf'ški i pofski), jer se shvaćah t, jednina
kao pod a, te je značene bilo: mnoifo lista napi-
sanijeh. jednina se s ovijeni znaveiiem nalazi naj
prije u primjeru xni vijrka: Šija kiuA^^a prologi.
napisa se. Mon. sorb. 5(J1. (12i>l), ali ne znam
jdi dosta pouzdan ovaj primjer; poslije istom

XVI vijeka na jednom mjestu: Kako budo mlados
prijat slova prve knige, neka se stavi ćtit po-
janja spijevalac. D. Ran ina viii», ali i ovdje nije
dosta jasan smicao, i značene bi mof/lo biti kao
kod (1. uprav pouzdani primjeri javfaju se od

XVII vijeka^ i naj prije u J. Mikafe: Da, tko
hotit bude latinski jezik naučiti, moć bude učit
jra iz iste knige. gram. 2 (na istoj strani: Do-
bromu prijateju koji štijn ovo kniAro). Da ova
ki'iiga ima veću potribu od ostalijeh kniga . . .
rječn. xi. Sva slova potribna za naš jezik imaju
se izrediti u ovoj kni;::i na ovi način. xii. (Mi-
lomu prijateju i bratu koji štijo ovo knige. xiv).
Da ova kiiiga još korisnija bude. xv. (u rječniku
kod riječi kniga ima samo množina za ovo zna-
h.iie). xvni vijeka otimle veći mah jednina j ali
še jitš sama množina nalazi u nekijeh pisaca^ ka(t
n. p. u Đellabelle, u Zuzeriča, u Filipoviča, u
hanovca^ u Lastriča, u Matoviča. u naše doba
pUci (i Vuk i Daničić) up<drrb^avaju samo jed-

nina (ali se u nanfdnijem pjesmama nalazi češće
množina), i to gotovo samo za ovo znacene (vidi
kod a, h)). — Između rječnika u Vrančićevu
(knige ,liber-)» u Mikalinu (knige ,liber, volumen,
codex'), u Belinu (knige ,libro' ,liber* i^S^\ 4V0-
lume, cioe libro' ,volumen' 778^>), u Bjelostjen-
čevu (knige, listje ,libcr, codex, volumen', otud
velimo: kiiižni človek ,heluo librorum'), u Jam-
brešićevu (kniga ,liber'), u Voltifjijinu (kniga
jlibro' ,buch'), u Stuličevu (kniga ,liber'; knige
, liber, volumen, cpdex'), u Vukova (kniga ,das
buch* ,liber'), u Daničičeou (kbiiiga 1 kniga , liber').
a) ovake su knige štampane (u naj starijim
primjerima pisane, 0 kojima se sad kaže da su ru-
kopisi), i određene za čitane (za nauku, za molitvu,
za zabavu itd). — često se misli na ono što je u
knizi (smisao), ao) knige u množini o jednome.
Isbbuše se knigi glago}ušte: verova Avraam Bo-
govi . . . Sava, tip. hil. glasn. 24, 173. Prodavb
imb komuždo knigy zakonbnyje. Domentijan*
233. Sij apostol b napisa se vb dbiii blagorodb-
nago kraja Stefana Urosa tretijego . . . koga Bogb
spođobii čisti knigy aiji... Mon. serb. 84. (1324).
Syjo se knyge (o jednoj knizi) napisaše. 253.
(1404). Priseći položivši ruku zvrhu kiiig. Zak.
vinod. 75. Otvori knige i viđ grehe duše sije.
Pril. jag. ark. 9, 90. Eazgrnuv knigi, poda je
služe držati. 102. (14G8). Čtenie knig od izhoda.
Bernardin 30. Složi jedne knige. Transit. 211.
A Hezdra otvori knige prid svijem pukom. N.
Rai'iina l(50h. 2e3dr. 8, 5. U ruci mu zlatne knige,
družba da mu je. P. Hektorović 9. Grad pri-
jaše hitrostju Urikšešovu kako Omir u kiiigah
svojih piše. Aleks. jag. star. 3, 248. Budući
tvojijem trudom ispisao i složio knige aliti bo-
side. M. Divković, bes. xiv»*. U kuigah od
naravnijeh stvari veli da jest jedna ptica. 21*.
Istomačenje na svrsi knig mnogih riči. I. Ban-
dulavić u predgovoru. Vidi Ivan kiiige jedne
sedminii pečati zapečaćene. F. Glavinić, cvit. 13".
Ste se u knigah očitovanja. 12 — 13. Pisano jest
u kniirah psalmov. 58^ Misnik pristupi k kiii-
i^^am. 170^. Vidi jedne knige. I. Ančić, vrat.
105. Prištavjam jošte da ove moje knige biće
mnogo korisne svakomu čoviku. P. Pogilović,
nasl. XLV. Daje svomu iskrnemu jedne knige od
sveto;j:a čitana. M. Radnić 402*. Kili dobrota
u knigah je od života. J. Kavanin 305^. Knige
naroda. ,genesi, libro <li Mose della creatione del
mondo' ,genesis'. A. d. Bella, rječn. 340h. Otvo-
rišo so je«lno same kniiire. B. Zuzeri 31. U knigah
djela a|K>stolskijeh. 182. U skrovištu otajnomu
znanosti božanstvene dvoje kniga nahodi se; knige
od smrti mirne i svete, knige od smrti zlo i
tužne. 275. Vide jedne kni^^re, uzeše ji štit za
provest vrime. J. Filipović 1, 9*. Ovdo se očito
vidi da veće od jednih kniga otvoriće se i da su
naj mane tvoje kni;?e. 1, 150'*. U ovim mojim
ki'iigam mnoge se riči ištećene naode. 1, 581.
Tad biše .Julijanu date jedne knige. 3, 237*.
Ondo će se otvoriti knige iie^ova zakona. J. Ba-
novac, raz;jr. 5. Piše s. Ivan apošto u kniga oil
očitovanja. 73. Dođoše k meni dva prilipa mla-
dića, i jedan od uih izvadi iz nidara jedne lipe
ki'ii;;« i dade mi štiti. 1()3. Kako se može ra-
zumiti u kniga poro<la na po;;l. 49. 227. Stijući
po namiri jedne knige. V. Lastrić, tost. 2()6*^.
Od^rovara mi u isti kniga od očitovanja. 273*.
Kako štijt^m u kniga s. Joba. 351*. Da će te
s takim dilovanem upisat u kni;»:e od života. M.
Zoričić, osm. 25. Zajao sam jedne knige Petru.
A. «1. Costii 2, H(). I štijemo u knigah mudrosti...
J. MatK>vić 77. Ući s. Agustin u knigah od
grada Božjega. 112. llštampa filozofiju i druge

Digitized by

>Joogle

Klhoi, c, a).

122

KNIOA, d.

troje knig:o. Norini 67. I ovo potvrđuje s. Am-
brozio, tolmačeći knige poroda. Đ. Bapić 23.
Sveti Jovan kiiige uzimaše, te krstio Hrista kuma
svoga. Nar. pjes. vuk. 1, 123. U ruku mu knige
saltiieri. 2, 92. Te uzeše kiiige carostavne. 2, 95.
Iznijeće knige staroslavne, da kazuje posjedite
vrijeme. 2, 188. Knige uči stari Jug Bogdane.
2, 185. Marko uze knige starostavne, knige
gleda, a govori Marko. 2, 195. Pa uzeše knige
jevande^a. 3, 59. Ponesite kiiigo ingijele, te
gledajte što nam knige kažu, što će nama biti
do poŠ(etka. 4, 133. — bb) u jednini (vidi
sprijeda naj starije primjere). Kada se pridaje
libar ili kniga. I. Zanotti, upit. 4. Prom knigu
da učio nisam znanja od }udskoga. A. Vitajić,
ist. 215*. NadpiA negove knige koju je složio.
A. Kanižlić, kam. ix. Ova godišna kniga jest
od lažca složena. 8. Pomaitikana koja se u ovoj
kiiigi nahode. V. Došen viii. Pridgovora, u po-
čelu knige običajnoga, nisam postavio. ix. Stva-
ra'u jednu knigu iliti vam libar. A. d. Gosta 1, v.
Priručna kniga za mladež. I. Jab lanci 1. Od
svih griha koji su u toj knizi upisani. M. Do-
bretić 170. Kiiiga pako koju prevede baš dru-
gače zvoni. A. T. Blagojević, khin. xii. Stade
Jovan krstit kuma svoga, od straha mu kniga
ispanula. Nar. pjes. vuk. 1, 122. Vidite li kako
kniga kaže? 2, 184. Kniga kaže, na Urošu carstvo.
2, 196. Uze knigu Krajeviću Marko, knigu uze,
te Minu vjenčava. 2, 371. S knigom ne zna
niko besjediti, ni kako će knizi otkazati. 4, 136.
U ovom je namastiru naj znamenitija kniga jedno
jovanđeje. Vuk, dan. 1, 3. Ja !<am u ovoj kAizi
naštampao . . . Vuk, nar. pjes. 1, v. Gore po
vas, moj gospodine, jer je povjesnica Božja kiiiga.
M. Pavlinović, razg. 50. ^Judi lijeću, hrle tolit
smeću, hoga s knigom da šejtana kune. Osvetn.
4, 70. — cć) množina (plural) stoji za mnoštvo.
Kiiigy jego nečbstivjje iždegb. Stefan, sim. pam.
šaf. 7. Ikonb svetvhb ili sbsudb čbstbnvhb ili za-
vesb ili kiiigb. Sava, tip. stup. glasn. 40, 154.
Svetimi jet'andeli i knigami mnogami. Mon. serb.
11. (1222 — 1228). Vb nauČenijo svetyihb ki'iigb.
Danilo 12. Na svitlo si razumne knige dal. A.
Georgifceo, pril. 100. Dati na svitlu to jest štam-
pati ki^ige duhovne. P. BadovČić, nač. 361. Koji
privrtahu mnoge knige. M. Radnić 54*^. Ali od
toga u osebujnih knigah obilnije. P. Vitezović,
kron. I. Latinski u jezik staroga zakona knigo
ti iz žudijskoga prinil bijaše. A. Vitajić, ost.
415. Kniga raskih tomač hitar. J. Kavanin 92*.
Premako su mloge knige izginule. A. Kanižlić,
kam. 388. Kniga on nije učio. S. Rosa llH^.
To likarske ki^ige mudre kažu. V. Došen 82*\
Zarad kAiga koje složi. 21 Ih. Toliko turski
glava odsiče, da bi se od negova junaštva knige
po svitu štampale. And. Kačić, razg. 160. Tako
se štije u kriigam. kor. 451. Niki (pišu) knige
od nauka za skule. M. A. Re|ković, sat. Bih.
Likari tilesni privraćaju svaki dan i noć knige
naravske od lika. Ant. Kadčić 226. Koji utiš-
tuju oli čine utištati knige. 305. Ali ako po
knigama tražiti pojde. A. T. Blagojović, pjos. vi.
Živote od svetih i druge knige duhovne. M. Do-
bretić 68. Koji knige slažu i pišu protiva s. viri.
98. Evo skup)ene u malo kiiiga vaše dužnosti.
I. Garaiiin 27. Štiju u kiiigama što jo raj. B.
Leaković, nauk. 146. Kada đoca ćetu opaziše,
pobacaše knige po kaldrmi. Nar. pjes. vuk. 3, 410.
Po tom bismo imali dosta kniga iz kojijoh bi
inostranci mogli poznati i naučiti naš čisti na-
rodni jezik. Vuk, pism. 27. U kakijem knigama
iz xvu vijeka, nar. pjos. 3, 173. Duhovnik koji
zna duboke kiiige. S. ^ubiša, prip. 231. Ja sam

slušao od duhovnika koji je premotao te knigo.
246. Vuk je ispisao tovare kniga. M. Pavli-
nović, rad. 57. Zadub}ivao se u kiiigo. 65. Iz
kniga si crpio mnogo korisna nauka. 142. Više
vrije<li nego sve kiiige mudrice, razl. spis. 59.
Jer čobani sve na nebu znadu, ko i oni što knige
iinadu. Osvetn. 1, 60. Gotovi su vrijedni sa-
motnici sklopit knige a jainit oružje. 2, 17. Jer
djetići straha ne učili, no u kiiigam školskijem
Čitali. 3, 130. I dočekah posjediie vrijeme kao
što stare kiiige pišu. Pravdonoša. 1852. 81.

b) tabulae, Či^ta hart^ja sašivena ili ve-
zana na kojoj se ^t'y hi(rlt aa) u intmhni sa
jedno. Primi kiiige uvoj©, i napili o?4*inidoset,
N. RaAina 152h. Itac Ifi, 7. Kfiig« od razbrojn
,libro di conti* ,riiiiiiiiariiimS Kiiitf** o(d) du-
hodka ,libro dell' e^niratA' ,*n>do\ iicc«pti** Kiih^
od tratjenja ili izhi»dkii .libro tlelT U9cit^' *t'odoii
expen3i'. A. d. BHb. rji^^^n, t^N;U _ ^ft^ ti jrd
nini. Zaglavak ki'tii:»' nkrivin^ \nm i:^kadvfkT ko-
liko glavnico i kolikii knuiHiji oe^taj^^ j*ii tia dii*;^ii
kod svakoga pojodinu:^^«t du^,Dika. Zbnratk aak.
1853. 488. Kiiiga |>rftdH|ii3i rrgi»vaekrt pjdvr>.*3na
je bi|egovini. 18Ut. 17n. tjtvmi grunt4>vHira 1
ukiiižnica ima se »^kodcr i jtdna kiiiga dokaz-
nica voditi, u kojti m' itiiajn pi:>lagati vj<tro<lt>
stoj ni propisi uki:^iž,«fiib pilama Mo ih sti-auki*
prinose. 1, 215. Kniga c^l pr*?pUa ,kopirbutIi*.
3, 799. Kiiiga kr^tonih ^utiirabych% Jur, p«j|,
terminol. 499. Kiiii^i mitvih ,t<itirt^iibut!i% 5^»T,
Kiiiga od isprava, u rkii 11' U^iiHiiiliV, "lii?. Kniga p>-
godaba ,urkunden-'cotitrurtt^ti:'bueh*. 543, Kniga
vjenčanih ,trauuiigS't>i?rlr. '»7U, Ulavna kni^aT
V. glavnik; pomoćnrv kjii^a Jiih'sbuuh'. B- Šukk*
rječn. znanstv. uhj?. kud kniga, — et) u mnoiirti
za mnoštvo. (Irudi pnU^j^Ui(\i* kpij^otlje pobi i
rojstvonije kiiigo |n>jtL;>4. S. Ivoi^ioib^ J^^, Hotjc*
biskup kiiige od kr>tc?nijt^ti i od nirivijith prigle-
dati. B. Zuzeri 27 <Hn tKnirinlha moip biti upi-
sana u državne k]i..i-. Ti;!-..! .^.i. l-i'^j- ,'. Na-
pokon za one vjerovnike, koji se radi isplate ne
prijave, imadu se iznosci koji su im određeni,
kao vlasništvo liihovo položiti kod suda ili treba
učinit da se isti iznosci u ostavnih knigah pro-
pišu na Aihuvo ime. Zbornik zak. 1853. 576.
Javne knige »oHentlicho biiclier* ,libri publici*;
trgovačke kiiige ,handlungs-biicher* ,libri di ne-
gozio'. B. Petranović, rucn. kii. 49. Kniga, merc.
trgovačke kiiige ,handlungsbucher*, tal. ,libri (di
negozio)*; glavne, redovite knige ,principalbucher*;
kiiige voditi, (račune voditi) ,biic)ier fiihren*, tal.
,tener i libri*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

c) tomus, liber, volumen, uz značene što
je kod a) ističe se da je dio kakna kniževnoga
djda^ pa se u ovakotmm značenu upotrebfava i
kad nije sašiceno ili vezano napose. — i u ovom
zaditem znaćei'iu može hiti u množini, ao) u
množini za jedno. Od naslidovanja Isukrstova
kiiiire čotvere. A. Georgiceo, na*«!, i. Kiiige prve
u kojih se nahode svitovanja korisna... 1. Kako
audeo istomu Heliodoru ukaza u kiiiga drugi
makabejski na pogl. 3. J. Banovac, razg. 203.
Priliku od ovoga imamo u prvi kniga krajevski.
F. Lastrić, tost. 186l>. Kiiigo zakonske, jesu pe-
tore knige Mojsijeve. I. V^elikanović, uput. 1, 366.
— bb) u jednini. Srpske narodne pjesme, kiiiga
prva. Vuk, nar. pjes. 1, i. Iz četvrte kiiige pre-
dašnoA;-a izdanija. 1, v. Kniga ,tlioil, band* frc.
jtome', egl. ,volume*. B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

f/) u naše vrijemCj kod trgovine hartije^
zvalo se, kao trgovačka mjera, kiiiga (po mm.
buch) 24 tnhaka hartije za pisane (25 za štam-
pane), sad oltična Km) tabaka.

(I. rifaiie i p{saih% nauka čitana i pisatM, i

Digitized by

^uogle

KNIGA, d.

128

KNIGA, e.

uopće ,školska nauka; pa i vim nauka j znanost,
kniževnost. naravno je da neuki narod ne zna
do kraja razliku fneđu prvijem i drugijem zna-
čehem, a i u pisaca nije svagda lako shvatiti ovu
razliku. — U ovijem se značcnima kaže da se
kniga uči, zna, umije itd., da se ko daje na knigu
itd. — Između rječnika u Stultćcvu (,studium,
đoctrina, literatura'), u Vukovu: ,8tudien* »literae*:
dati dijete na kiiigu ,zum studieren'; izučio knigu
,hat g^anz ausstudiert' ; zna kiii»;u (t. j. Čitati i
pisati); u Daničićevu (učiti i znati kni^g-u^ t. j.
učiti i znati Čitati i pisati kod kniga).

a) ais legendi et scribendi, čitane i pi-
aa/ie, nauka čitana i pisana. Iže svedetb lu&iga.
Sava, tip. stud. glasn. 40, 171. Popovbsci synove
kto kbi^igu izuči, da stoji s ocemb na svojemb
ždrebiju; ako li ki^ige ne izučii, a onb da je
ineropbhb. Mon. serb. 98—99. (1330). Da biste
zvali nihb popove, ali kto nihb knigu znaju, da
tej hožete pročbtetb. 535. (1485). Kako no plot
ne može stajati prid vjetrom brez podpora, tako
ti je bez knige čovjek. Zborn. 33b. UČili vu-
čića knizi. 36^. Ki je zlo obučen i priprost sa
svima, i ki ni naučen i knige ne ima. P. Hek-
torović 41. Kako ovi umije knigu. A. Gučetić,
roz. jez. 294. Bješe jedan redovnik, malo kAige
umijaše. M. Đivkovič, zlam. 127. Ovo neka bude
zadosta onim koji knigu ne znadu; a oni koji
znadu štit i pisat, mogu i druge molitve nado-
stavit. J.Filipović 1, 321l>. Moj Didak, moj Paskal
sasvim priprostiti bijahu, kiiigu ne znadijahu.
1, 336*. Đičica koja počimaju knigu učiti. A.
Kanižlić, kam. 737. U zbor diče nigda ne pri-
majte, . . . knige ne zna, }udski ne umide. And.
Kačić, razg. 310*. Ša|i dite (u skulu) neka knigu
uči. M. A. Kejković, sat. Clb. Vaši stari jesu
knigu znali, srbski štili a srbski pisali. 02b.
Oni koji knige ne znadu (,illiterati'). M. Dobretić
304. Zajedno knigu učili. D. Obrado vić, živ.
74. Odkuda znade knigu, ako nije se učio? Đ.
Bapić 256. Dao si koga na knigu? 404. Ovde
nama kažu đače samouče: samo knigu uČi. nemu
kiiiga kaže, kona da ne jaše. Nar. pjes. vuk.

1, 105. Dvorilo momee u popa Save, ni ra<li
knige, ni radi vjere. 1, 216. Još djevojka sitnu
knigu znade. 1, 267. Dosta ti sam straha pod-
nijela, dok sam sitnu knigu naučila. 1, 479.
Čudno Simo knigu izučio, ne boji se đaka ni-
jednoga. 2, 64 — 65. Kod mene je knigu naučio.

2, 192. Ako ti je kniga omrznula, ostavi je, ne
naučio je ! 3, 72. Baba ga upita, zna li knigu.
Nar. prip. vil. 1868. 62. Srbi još slabo ix>Činu
knigu učiti. Vuk, dan. 2, 2. Knigu je učio u
manastiru Tronoši. 4, 2. Koji izuči i preči ta
nekoliko puta psaltir, onaj je već naučio ,svu
knigu*. Živ. 299. Učio si knigu u Carigrad, na
nekakvu ćabu pritvrdio. P. Petrović, gor. vijen.
28. Taj je kaluder učio mnoge đakove na knigu.
S. ^ubiša, prip. 182.

b) litterae, scientia, viša nauka, znane,
znanost što se uči iz kniga. — za ovo značene
može stajati i množina knige. a€ij u jednini.
Počeh ga učiti knizi i prjemudrosti i gramatici
crkovnoj. Pril. jag. ark. 9, 138. (1520). Nauč'
neumića knigu ku dobro viŠ. M. Marulić 145.
Slava je umiti knige dokturiju. 146. Daše ga,
da uči knigu. Dunata ima meštra u gramatici,
Autoriana u retorici. Živ. jer. star. 1, 226. Na-
učen vsakoju knigu i aštrolojiju. Š. Kožičić 45*.
Človik crikvenu knigu naučen mnogo. 28^. Bješe
jedan filošof imenom Šokrateš, ovi Šokrateš
imaSe mnoge učenike koje knizi učaše. M. Điv-
kovič, bes. 1J3*. Toliko u knigi, koliko u oružju
slavan učini se. F. (Havinić, cvit. 24«. Zapo-

vida mu (otcu), neka sina knigi pridruži. 121*.
U životu svetćk, u kAigi naučna videći ga. 132*.
K ki^igi poslahu ga u Atenu. 185*. Koji maČem
i knigome resi svoga boje plemena. J. Kavanin
86b. Može li jedan koji nije naučan Boga (ubit
kao oni koji mnogo knige znade? J. Filipović

1, 336*. Poslati dijete na mudru knigu u Oxford.
M. Pavline vić, rad. 143. Bulwer se kAizi po-
sveti. 17. Mudra kniga, više nauke: , Otišao u
Zagreb na mudru knigu*. M. Pavlinovič. —
bb) u množini. Deti raladehb da nostb vb mo-
nastird ni na prebivanije ni na učenije knigb.
Glasnik. 24, 261. (1382). Vsimi knigami naučen
zelo i meštrijami takaje. Š. Kožičić 35b. Xe
bijahu tada u Špani jošter knige i knižnici uČi-
te|i u onoj svitlosti. B. Kašić, fran. 3. Osven
filosofije, teologije i IjepSiieh kniga. 16. Čovjek
od onoga doba od tolicijeh kniga i od tolike
vlasti. 106. Odhraniti na knigah i naucijeh do-
brijeh mladiće, in. 77. Pokli je sad vrijeme da
se ne uči ni nastoji na knige. M. Orbin 1.
UJudne knige ,humanit4, erudizione in lettere
humane' ,humanitas*. A. d. Bella, rječn. 372^.
Ti, vladiko, znaš duboke knige, nalaziš li u fiima
vještice? P. Petrović, gor. vijen. 89.

c) litterae, nauka, znaine kojega jezika, kni-
ževnosti onoga jezika. Neka ju budu razumiti i
oni ki nisu naučni knige latmske aliti dijačke.
M. Marulić 3. Svršeno se nauči kiiigu gršku,
latinsku i židovsku. Živ. jer. star. 1, 226. Bi
na plni naučen knigi grčkoj i jevrejskoj i la-
tinskoj. Transi t. 1. A slovo drugo (A) pak u
sebi m mane, latinske knige zrak i slovo prvane.
D. Baraković, vil. 100. Koga otac k grčkoj pri-
druži knigi. F. Glavinić, cvit. 3l>. Koji latinsku
knigu ne uče . . . koji znadu latinska knigu. J.
Filipović 1, X. Što je još sva srpska kniga u
čitanu časlovca. Vuk, dan. 2, 2. Svaki od tih
naroda ima svoju knigu. M. Pavlinovič, razg. 6.
On je već danas u hrvatskoj kiiizi pjesnik prvoga
reda. Osvetn. 4, vii. Kniga, hist. (kništvo) ,li-
teratur (schriftenthum)*, tal. ,letteratura* ; povijest
knige ,literaturgeschichte*, tal. ,istoria della let-
teratura^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — / i«
množini. Onda ti se Osman pokrstio i moskovske
knige izučio. Nar. pjes. vuk. 3, 566. — U ovijem
primjerima znači uprav: slova, pisane (glagolsko):
Ja pop Zubina hrvačke knige. Mon. croat. 61.
(1437). Sveti muž Koštane naredi popove i knigu
hrvačku. Duk|anin 12. Glagolsku knigu i pismo
najde. P. Vitezović, kron. 45. Koji su od ki^ige
hrvaske. J. Banovac, pred. viii. — U ovom pri-
mjeru znači uprav : jezik. Amen, osana, savaot
vzimju se od židovske knige. Naručn. 35b.

e. hartija, — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Mika(inu (kniga, hartija za pisati ,charta,
papirus vel papirum*), u Behnu (,carta per uso
di seri vere* ,charta* 174b), a Stuličevu (,charta,
papvrus'), u Vukovu (,das papier* ,chartaS cf.
hartija). Spravi srce, htjenje, misal, tere knigu
i crnilo na pisanje i na dilo pjesni, koje s' vazda
pisal. M. Pelegrinović 196. Mladost je kako
daska aliti čista krtiga, na kojoj ništo nije upen-
gano aliti upisano. M. Divković, bes. 122l>. Da
je sve nebo kvijer aliti kniga od pisanja. M.
Orbin 281. Kniga mrtva ,carta suga* ,charta
bibula'. A. d. Bella, rječn. 174b. Sto snopa kniga
(vafa da treba čitati: knige) stratio za pisati,
razgov. 234. Misnik primi plaću u list knige
zamotanu. M. Dobretić 382. Karta oliti kAiga.
394. Donesi mi jedan list hartije, list hartije
knige bez jazije. Nar. pjes. vuk. 2, 213. Onda
tržo divit od pojasa, a iz gepa knige bez jazije.

2, 442. Pa dovati jedan tabak kAige, iskidaše

Digitized by

vjuogle

KNIGA, e.

124

KNIGOHRANA

kni^u na koiuato, pa pustiše po kiiizi jazijii.
2, 533. To vodila po ki'iizi jaziju. 3, 283. Dade
nerau list ,knige' bijele i kalema cim se ki'iige
pišu. 3, 349. Jednu jepalinu kokoširu u knizi
Ramotanu čistu i spravnu za lonca. M. Vodopić,
tužn. jel. dubrovn. 1868. 201. — I- ovijem pn-
mjerima list ki'iige znaci sto kiiiga kod a, b).
Katarina imade u dvi ^rodine dana vize puta liste
ki'iige od Petra. M. Dobretić 43(i. Pisaću ti listak
knige tanke. Nar. pjes. vuk. 1, 268. Te napisa
list kiiige bijele. 1, 474. Pošjit« mu list ki'iige
bijele, neka dođe gradu Vučitrnu. 2, 136. Pa
mu dade list ki'iige tanane. 2, 247. Vuku dade
list ki'iige sićane, a kad Vuče ki'iigu proučio . . .

2. 579.

f. centipellio, treći želudac ili treći dto že-
luca u prezivalaca^ u kojemu su hore kao listići.

— Ovo je značene praslavensko (vidi sprijeda) ^
ali sr u našem jeziku potvrđuje istom u naše
doba (plur. knige). Knige, ona strana živinskoga
droba, gdje je kao list ki'iiga nabranih. M. Pa-
vlinović. Knige ,omasum' i'iem. ,blattermagen,
bueh, psalter'. na BraČu. A. Ostojić.

jK. t'iekakva nijei'a za lan^ vidi kod list. — U
naše m'ijemc. Muž joj počne kupovati mletač-
koga lana knigu po knigu. Nar. prip. vrč. 177.
I meni je tu skoro Pera Krtičina poslala knigu
lana. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 238.
KNIGAONICA, /. vidi 1. knižnica. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,libraria* ,bi-
bliotheca' 438^ij (jdje se naj prije nahodi, u Bje-
lostjcnćevu (kod knižnica), u Stulićevu (,biblio-
theca'). Čuvar knigaonice papinsko. A. Kanižlić,
kam. 6. Bibliotheca, to jest knjigaonica. 12.
Iz koje bi knigaonice on toliku mudrost naučio?
uzr. 168. Gdi su slavno knigaonice u kijem
mudrost sva stolova i gdi naše isto lice kazivaše
zlatna slova? J. Krinpotić, kat. 43. Iz dila
onoga glasovitoga, koje Focija knigaonica naziva
se. I. Velikanović, uput. 1, 283. Šlojeiiasuou
knigaonici grada jedno nilostv<j kuiga. A. To-
miković, živ. 261. Pohodio jo ki'iigaonicMi. 287.

— Rijeć je koju su (i to dosta zht) načinili pisci.
KNIGAONICAN, kr'ngaoiiićna, adj. koji pri-
pada knigaonici. — U iStulićetm rječniku: ,ad
bibliothecam spectans'. — nepouzdano.

K^iTGAONICICA, /, dem. ki'iigaonica. — Samo
u IStulićrru rječniku: ,cxigiia l)ibliotheca*.

KNIGAONIK, m vidi knižničar. — V Belinu
rječniku: ,librajo' ,biV>liothecao custos' 438«^; u
Bjelnstjenćevu (vidi kod lim<;ar); u Sfulićrni (,])i-
bliothecae praet'octus'). — Jiijcć naćincna kao i
knigaoiiica (vidi).

KNIGAK, m. čovjek koji se bavi kiiujama ili
knigom ; nahodi se u osobitijem znaćenima. —
Može biti praslavenska riječ, isporedi ćeš. knihar,
po{. ksi^garz. — u naše jr vrijeme običnije ki'iižar.

— Potvrdt'uo je u našem jeziku od xvi vijeka ;
između rječnika u Mika(inu (knigar, koji ki'iigo
prodaje ,bibliopola* : knigar, koji liartiju čini
,chartarius'), u Belinu (Aihiiijo' .bibliopola' 43Hii).
u Bjelostjenćevu (knigar, koji knige prodaje .bi-
bliopola'. 2. knigar, koji ki'iigo v(v.c ,bibli()pogus'.

3. koji knigo čuva, knigaoiiik ,bibliotliO(arius*.

4. koji knige piso ,bibliograplnis';, u .lainbnsi-
ćevu (knigar, ki knige prodava ,bibli()])ola'; kni-
gar, ki knigo čuva ,bibliotljccarius'; knii^ar, ki
knige skup šiva ,bibliopegus'; knigar, ki knigo
piše ,bibliograplius'j, u Voltigijinu i.scrittjr«^; li-
brajo' ,schrit'tstellor ; bucliliilndlor'), /( Stnlircou
(, bibliopola, libellio, librorum propola").

a. vidi knižar, b. Prodaju se u Bnetcih pn
sfotorau Žulijanu u knigara ki drži zIjiiikui od

mačke. Bemardin (1586) i. Po Nikoli Peccanu
ki'iigaru. P. Posilović, cviiet. 1. Po Bortulu
Occhi knigaru. H. Bonačic 3. I koji osobito
ki'iigaroin putom trgovine dolaze. Zbornik zak.
2, 81.

b. iridi ki'iigoveža. — U Bjelostjenč^^vu i u
Ja mhrcš iće v u rječn iku.

C. vidi ki'iižničar. — U Bjelostjenčevu i u
Ja m h resica v u rječn ik u .

4l. Čovjfk koji piše knige, isporedi knigopisac.
— U Bjelostjenčevu, Jambrešićevu, Voltigijinu
rječniku.

i». čovjek koji gradi hartiju (knigu). — U
Mikafinu rječniku.

KNIGAR A, /. vidi knižarnica, b. — Xačineno
u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku : ,buch-
haiidlung^

KNIGARNICA, /. uprav mjesto gdje stoji
knigar; dolazi u osobitijem znaćenima.

.». mjesto gdje se gradi hartija (kniga). —
U St ulice vu rječniku: ,chartaria offioina*.

I«, vidi knižarnica, b. — U jednoga pi^ca
našega vremena. Zapelo se u glave, kad jo mnogo
ki'iiganiica, odskače se napretkom. M. Pavliuović,
rad. 143.^

KNIGARNIK, m. vidi knigar, a i c. — S dru-
gijem inačtncm u Belinu rječniku: ,bibliotecario'
jbibliothecae custos* 141«; s prvijem u Stulićeru
(uz knigar).

KNIGATI, knigam, impf. krila (odijelo) na-
brati, u Ogulinu. F. Hotele.

KNIGOC, m. kiiiževni Čovjek: pi^iar. — U Stu-
lićevu rječniku: ,literatus, eruditus, litoris ex-
cultus, scriba' .s' dodatkom da je uzeto iz brevi-
jara; ki'iigoč javni »notarius publicus'. — Riječ
nepouzdana: po svoj je prilici Stuili načinio od
ki'iigočija.

KNlGoC'K', m. dem. knigoč. ~ U Stulićrvu rječ-
niku: ,scriba parvi momenti'. — nepouzdano.

KNIGOCIJA, ni. pisitr; knižemik, j>isac. — U
knigama pisanima crkv- nijem ili mijemnijem jf-
zikom, a između rječnika u Stulićevu (,auctor,
librorum scriptor' s dodatkom daje uzeto iz bre-
vijara). Postavi vb Israili kriigočije, sudije, de-
setbniki . . . Domontijan* 322. (Irud) judcjskije
knigočije pobi i rojstvenije knigo po/ga. S. Ko-
/ičić 3'i. — Ačto bo vi.prosiši knigočije grbčb-
skvjo glago|e: ,Kto vy jostb pismoiia sbtvoril?*
Glasnik. 56, 96. — Ima i sislov. knigi.čija i ki'ii-
gočija ,scriba, notarius', i rus. icmiroMiii, ćorjrk
koji rado čita. — Xije jasno kako postaje od
kniga.

KNIGGCINAC, knigočinca, m. Čovjek koji čim
(piše) knige. — U Stulićevu rječniku: v. ki'iigo-
čija, jjo kojoj je rijeci i ova naćinena, te je m-
pouzdana.

KNIGOGKAF, m. ćorjek htji }>iše knige (pi^sma),
pisar. — liijeć je složena: drugi je dio od grc.
)0(Uf(i). pišem. — U jednom spomeniku pisanome
crkveni jem je: ikom xvii vijeka i (dale u Danici-
reru rječniku (knigografb ,scriba*). 81užite|b i
kn\'gograrb Maxrina patrijarha, u Vuk, dan. 1.
H— y. (1671).

KNIGOHLFPNA, /. hle/jna (kao bolest) za sih
kujtlant in kifiga. — Naćineno u naše vrijeme. — U
Sulrkovu rjt'ćniku: ,bibliomanie; biichorsucht*.

KiNIG (»HRANA,/, vidi knižnica. — U jednoga
pisca Dubnn'ćfinina xviii vijeka, a između rječ-
nika u Bjelosljenćf vu. (kod knižnica). Da se na-
liodi u mnozijeh knigohranah od Inglitoro i od
Frančo. D. Ilasić 236.

Digitized by

Google

KNIGOHKANILISTK

12.")

KNKJOPOSUDNICA

KNKIOIlIlANrUŠTE, n. riđi knižniia.
Samo n Stiilircni rjcćnika: ,bibliotheca'. — liijcv
jf ruJika : Kniii'ox|>;uni.unnc.

KNIGOHRAx\ILlŠTVO, n. u St ulice v u rječ-
niku u~ ki'ii/?ohraiiilište. — sasina neptntzdano,

KNIGOHRANILNICA, /. u Stulirecu rječniku
HZ knigohranilišta a? dodatkam da je uzeto iz mi-
sala. — liiječ je ruska: Kimi (».vpaim.iiiinun.

KNIGOHKAMTEJI^, m. vidi ki'iižuicar. — Samo
u Slulićecu rječniku: ,bibliopola, librorum custos'
« dodatkom da je riječ ruska.

KiS'iGOKAZ, /w. list na htjemu su napisane
knuje (štit su na prodaji). — Načinfno u naše
i^rijeme. — U Šulekovu rječniku: ,biichanzeiger'.

KAIGOKRADICA, m. čovjek koji^krade knitje.

— Načineno u naše vrijeme. — U Sulekovu rječ-
niku : jbiicherdieb'.

KNIGO^iUB, m. čovjek (koji (ubi knigej koji
je zanesen za čitanem ili za sakupfanem khiija.

— Načineno u naše vrijeme. — U Sulekovu
rječniku: ,bibliophilu8; biblist; biicherfi-eiirid'.

KNIGOMRZAC, kiiigomrsca, m. čovjek koji
mrzi na knige (na čitane). — Načineno u tiaše
vrijeme. — U Sulekovu rječniku: ,bucherfeind'.

KNIGONOSAC, ki^ig6nosca, m. vidi kiiigonoša.

— fi narodnoj pjesmi našega vremena. Pa je
podaj mladu knigonoscu. Nar. pjes. horm. 2, 227.

KNTGONOSIJ^TE, n. mjesto (ured) odakle se
nose knige (pisma), vidi 2. pošta. — isporedi
kiiigonosje. — U jednoga pisca našega vremena
koji je jamačno sam ovu riječ načinio. Eto ga
na kAigonosište, kad je već knigonoša otputovao.
M. Pavlinović, rad. 110.

kSiGONOSJE, n. državni ured što se brine
za raznošene kniga (pisama), vidi 2. ix)šta. — U
jednoga pisca xvni vijeka koji će biti sam ovu
riječ načinio. Da je kano upravite) od khigo-
noaja uzdigao činu za knige. A. Toiniković, živ.
HbS.

KNIGONOŠA, m. čovjek koji nosi knige (pisma,
listove) u svakom smislu: ili koji prenosi pisma
iz jednoga mjesta u drugo, ili je navlas poslan
s pismom kome, ili pisma što su poštom došla u
koje mjesto raznosi po kućama (za ovo znače r^
nema primjera). — ()d xv vijeka, a između rječ-
nika u Mika(inu (»curriero* ,tabellariu3, stator';
kiiigonoša na konu tekući , posti;?! iono* ,vereda-
rius, cursor'), u Belinu (,corriere, portator di lot-
toro* ,tabellarius' 232*i; , posta, corriere, purtalor
di lettcre* ,tabellarius' ^TH^i ; »procaocio, colui
che porta lefctore da una citta ali' altra' ,tabol-
larius' 586b; ,postiglione* »veredarius' 57G''), u
Voltigijinu (,corriero, apport^itor di lettere' .briof-
trager*), u Stuličevu {»corriere, postiglione' ,ta-
bellarius*), u Vukovu (,der briof'triiger' ,tabolla-
rius'), u Daničićevu (,ta,bellariu5?*). Priraismo listh
po riašcmb knigonosi. Sponi. sr. 1, ol. (110)3).
vDojde knigonoša nasf.. 1, 16(5. (1422). Kiiigo-
nošu sa|u. P. Bogasinović 28. Prođožo sve one
stvari kakono sjen i kakono jedan V)rz kiiigo-
noša. M. Radnić 267t>. Dohodi k tebi kiiigo-
noša od smrti. 297«. Trčući kakono kiiigonoša.
453**. Scijeniše da je kojigodi vlah ali ti kiiigo-
noša. I. Dorđić, ben. 198. Da se kiiigonoša do-
vede. A. Kanižlić, kam. 126. Bogom brate, pošta
kiiigonoša (ovako je uz pošta flekolika puta u
narodnijem jij^smama), donesi mi jedan list har-
tijo, da ti gradim jednu sitnu kiiigu. Nar. pjes.
vuk. 2, 246. AT eto ti mlada kiiigonoše, Vuku
dade lu<t kiiigo sićane. 2, 579. Kiiigonoša dođe
H ovom kiiigf>m u Lo/jiicu. Vuk, dan. 3, 194.

Kasto su <;a knigonoše od Deligrada tražili,
grada. U). Jodno veće pane u manastir kiiigo-
noša. S. ^ubiša, prip. 251. — Ima u Sulekovu
rječniku s drukčijim značenem : »biichertrager'
(shvaćena je kiiiga kao liber), vala da služnik
kod knižarnice ktfji raznosi knige po mušterijama.

KXIG6n08ČAD, /. coll. vidi kod kiiigonošce.

KNIGONOŠOe, kiiig6noščeta, n. dem. kiiigo-
noša, znači: mlad knigonoša. — Nema množine
(coll. f. kiiigonoš« ad nije potvrđeno). — U naše
vrijeme, a izineda rječnika u Vukovu (,ein junger
brioftriiger* .tiibellarius juvenis* « primjerom iz
narodne jtjcsme: Zavika mu momče kiiigonošce).
Govorilo mlado knigonošče. Nar. pjes. petr. 2, 226.
Nek mu knigu knigonošče dade. Nar. pjes. horm.

1, 350. Knizi va|a kiiigonošce vrijedno. Osveta.

2, 116.

KNIGONOŠNI, adj. na kojemu se nose knige
(pisma), o lađi. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
U kiiigonošnu lađu. D. Obradović, basn. 380.

KNIGOPEČATNICA, /. u Stuličevu rječniku:
V. kiiigopeČatnište s dodatkom da je uzeto iz
misala.

KNIGOPEČATNIK, m. vidi štampar. — U
jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika u
Stuličevu (,typographus* s dodatkom da je uzeto
iz brevijara). Ponapravjati pomankanja knigo-
pečatnikov. I. Krajić, mol. 71. — Riječ je ruska:

KHHrOlie'iaTHHK'I..

KNIUOPEOATNISTE, n. vidi knigopečatna.

— V Stuličevu rječniku: ,typographia*.
KNIGOPEČATNIŠTVO, n. u Stuličevu rječ-
niku uz knigopeč^tnište. — sasma nepouzdano.

KNIGOPEĆATNA, /. vidi štamparija. — Uzeto
iz ruskoga jezika KUHroiieMarHa u naše vrijeme.

— i' Sulekovu rječniku: ,buchdruckerei'.
KNIGOPIS, m. popis kiiiga (koje su se n. p.

štampale u iieko doba, ili koje rade o jednoj
stvari itd). — Načineno u naše vrijeme. Kiiigo-
pis, stil. lat. ,bibliographia^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

KNIGOPIS AC, kiiigopisca, m. čovjek koji piše
knige. — U Stuličevu rječniku: kiiigopisec, v.
kiiigoćinac s dodatkom da je riječ rwika. — U
naše vrijeme u pisaca, čovjek koji radi knigopis.
Kiijgopisac, stil. ,bibliograph*, tal. , bibliografom
B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

KNIGOPISAN, kiiigopisna, adj. koji pripada
knigopisu. — Načineno u naše vrijeme. — U
Sulekovu rječniku: kiiigopisni ,bibliographisch'.

KNIGOPiSATE^, m. čovjek koji piše knige.

— Samo u Stuličevu rječniku: v. kiiigočinac.
KNIGUPOMNIK, m. vidi kiiigopomiiik. — U

jednoga jdsra xviii vijeka, a između rječnika u
Belinu (,bibliotecario* .bibliothecae custos' 14laj
,librajo* ,bibliothecae custos' 438**). Koja Ana-
stasio kiiigopomnik ispisuje. A. Kanižlić, kam.
68. Sandin kiiigopomnik ovim čudesam ne pri-
staje, utoč. 576.

KNIGOPOMNIK, m. Čovjek koji ima pomnu
za knige, vidi kiiižničar. — isporedi kiiigopomnik.

— U jednoga pisca xviii vijeka, a između rječ-
nika u Stuličevu (V. kiiigarnik). Uzdigao je jednu
akademiju i naredio je da bude sastav jena od
dvanaest, od jednoga sekretara, jednoga kiiigo-
pomiiika ... A. Tomiković, živ. 367.

KNIGOPOSUDNICA, /. knižnica u kojoj se
posuđuju knige za čitane. — Načineno u naše
vrijeme. Kiiigoposudnica ,lei}ibibliothekm Zbor-
nik zak. 2, 29(i.

Digitized by

Google

KN IGOl'EITISK A Ti A C

12<»

KNIGOZNANSTVO

KNlO'OrKITISKALAC, kui-opritiskaotui, m.
štampar, vidi tiskar. — U jednoj kn iz i xviii
vijeka. Pri tiskano u slovopresi Ivana Marti na
Divalt privilegiratoga ki'iigopritiskaoca. M. A.
Rejković, sabr. i.

KI^'IG OPHOD AV AC, kuigoproddvca, m. vidi
knižar, b. — U jednoga pisca našega vremena (po
rus. KHHroiipo,^aBei^x\ Dam ih (maj^e) prodavati,
no taj prodavač inače kui^prodavac isemi novce.
S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 23.

KlilGOSHRANA, /. mjeMo gdje se hrane knige^
vidi 1. knižnicA. — U Belinu rječniku: ,libraria*
,bibliotheca* 438*, i u Stulićevu: v. kin<?ohranil-
nica. — nepouzdano.

KNIGOSHRANICA, /. deni. knigoshrana. —
U Stulićevu rječniku: v. knigohranilnica. — ne-
pouzdano.

KNIGOSLOŽITE^i, m. čovjek koji slaže knige.

— Samo u Stulićevu rječniku: v. kni<;očiiiac.
KlSflGOSPREMA,/. vidi 1. kiiižnica. - U Stu-
lićevu rječniku: v. knigohranilnica. — nepouz-
dano.

KIS'IGOSTRAŽNIK, m. čovjek koji čuva (straži)
k'hige, vidi kiiižničar. — U Stulićevu rječniku:
V. knigar. — nepouzdano.

KNIGOTISAK, knigotiska, m. štamparstvo,
vidi tiskarstvo. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Znašasta je meštrija kaluparska aliti knigotiska.
P. Vitezović, kron. 119.

KlSjIGOTOČ, m. neki mo\ac što grize knige. —
Načineno u naše vrijeme. — U Šalekovu rječ-
niku: ,biichermilbe* (,Cheiletus eniditus'). — /
u prenesenom smislu, po nemačkoj riječi, o čo-
vjeku koji se samo knigama bavi i ne misli za
drugo (prezirno). — u Šulekovu rječniku : ,bucher-
wurm (v. menschen)*.

KT^IGOTRŽAC, knigotrSca, m. čovjek koji tr-
guje kmgama (ili starima, ili na malo). — Na-
čineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,biichertrodler*.

kAiGOTRŽNIK, m. u Stulićevu rječniku: v.
kfiigopečatnik s dodatkom da je uzeto iz Mika-
Una(f). — Fo obliku bi bilo isto znaćene što i
kod kuigotržac. — Biječ nepouzdana.

KNIG0TV6rAC, kiiigotvćrca, m. čovjek koji
tvori (piše) knige. — U Stulićevu rječniku: v.
knigoĆinac s dodatkom da je uzeto iz misala. —
Ima i rus. KHHpoTiiopci^'h, nevafali pisac. — I u
Šulekovu rječniku: ,biicher8chreiber'.

KNIGOTVORITE^i, m. vidi kriigotvorac. —
Samo u Stulić^evu rječniku: v. kin'gofinac.

KNIGOTVORNIK, m. vidi knigotvorac. —
Samo u Stulićevu rječniku: v. knigočinac.

KNIGOTVORSTVO, n. tvorene (pisane) krtiga.

— Načineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku: ,biicher3chreiben*.

KNIGOUČEIsIE, n. djelo kojijem se uče knige.

— Samo u Stulićevu rječniku.

KNIGOUĆITI, knigoučim, impf. učiti knigu
ili kiMge. — U Stulićevu rječniku: ,studiare* ,stu-
dere'. — sasma nepouzdano.

Kl^IGOUTISNIŠTE, n. štampanja, vidi tis-
kamica. — U Stulićevu rječniku: v. ki'iigopeča-
tište. — sasma nepouzdano.

KNIGOUTISNUTI, knigoutisnem, pf. naštam-
pati, — U Stulićevu rječniku: v. knigopečatiti.

— sasma nepouzdano.

KNIGOVANE, n. djelo kojijem se kniguje, vidi
kiHgovati.

KNIGOVATI, ki'iigiijem, impf. baviti se kni-
gama. — U jednoga pisca našega vremena. I
uftio djecu knigovai'ie, i koliko neuk knigovao,
toliko je i djeci dodavo. Osvetn. 6, 9.

KNIGOVE^KI, adj. koji pripada knigovežama
Hi vezanu kniga. — Načineno u naše vrijeme.

— U Šulekovu rječniku: knigoveški tijesak ,buch-
binderpresse^

KNIGOVĆZAC, ki'iigovesca, m. vidi ki'iigoveža.

— Načineno u na.ie vrijeme. — T Šulekovu rjč-
niku : ,buchbinder^

KN IGO VEZICA, /. zrnsko čejade kao knigo-
veža. — Saćineno u naše vrijeme. — U Šulekovu
rječniku: ,buohbinderiu*.

KNIGOVEZNICA,/. n^esto (kuća, soba, dućan)
gdje se vežu knige. — Način^^no u naše vrijeme.

— l^ Šulekovu rječniku: ,buchbinderei (ort)^ —
U rječniku znanstvenoga nazivfa ima knigovež-
nica, tech. ,buchbinderwerkstatte'. — Mislim da
je bo(i prvi oblik.

KNIG6vEŽA, m. čovjek koji veže knige. — U
naše vrijeme. Knigoveža, tech. ,buchbinder^, tal.
,legatore (di libri)*, frc. ,relieur*, egl. ,bookbinder*.
Đ. Šulek, rječn. znanstv. naz. — I u Lici. J. Bog-
danović.

KNIGOVEŽIVALAC, kiiigoveživaoca, m. vidi
knigoveža. — U Stulićevu rječniku: griješkom
knigoveživaoc ,ligatore de^ libri' ,bibliopeces (qui
libros ligat)*. — nepouzdano (bofe bi bilo z mj. ž).

KNIGOVEZNICA, /. vidi knigoveznica.

KlSlIGOVEŽliA, /. posao ili zanat u knigoveže.

— Načineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku: ^buchbinderei*.

KNIGOVODSTVEN, (t^j. koji pripada kiMgo-
vodstvu. Knigovodstveni popis troškova. Zbornik
zak. 18G3. 16.

KN IGO VODSTVO, n. knigovodin posao. —
Načineno u naše vrijeme (po nemačkoj riječi
buchfiihrung). Kiiigovodstvo ,buchfiihrung*. Jur.
pol. terininol. 103. Kn igo vodstvo, math. (raču-
novodstvo, računarstvo) , buchfiihrung, buchhal-
tung', tal. ,computi8teria, contabilit^, scrittura';
jednostavno kiiigo vodstvo ,einfache buchfiihrungS
tal. ,computisteria a partita semplice* ; sastav)eno
kfiigovodstvo ,doppelte buclifiihrung*, tal. ,com-
putisteria a bilancio, a partita doppia' ; trgovačko
knigovodstvo, merc. ,mercantil-buchhaltung*, tal.
,scrittura'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KNIGOVOĐA, m. čovjek koji u trgovini ili u
drugom novčanom poslu drži glavnu knigu i u
nu piše. — Načineno u naše vrijeme (po ne-
mackom jeziku). Kiiigovođa ,buchhalter'. Jur.
pol. terminol. 108. Kn igo voda, merc. (raČunar,
računovođa) ,buchfiihrer, buchhalter*, tal. ,com-
putista, scritturale, scrivano^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

KNIGOVODENE, n. djelo kojijem se vode knige,
vidi knigovodstvo. — Načineno u naše vrijeme.
Ki^igovodeiie ,fuhrung der bucher^ Zbornik zak.
3, 874.

KNIGOZLOBAC, kiiig6zlopca, m. čovjek koji
je zloban na knige, vidi knigomrzac. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. U ono doba ne živiše sadani
kAigozlobci. A. Kanižlić, utoč. 239.

KNIGOZNANAC, kni^^6znanca, m. čovjek vješt
knigama, uiporedi knigoznanstvo. — Načineno u
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,bncher-
kenner^

KNIGOZNANSTVO, n. znane o knigama, vje-
ština u knigama, ali po nihttvom špotaš nitm obliku,

Digitized by

Google

KNIGOZNAN8TVO

1'27

KNIŽAKNICA, a.

po nihovom poslanUj istoriji Ud. — Sačinr.no u
našć vrijeni'. — U SiUekovu rječniku : ,biblio-
guosie; biblistik; biicherkenntniss'.

KliiŠCI, knlžaka ili knižac&?, m. pl vidi kni-
žavci.

KNIŠKI, a€{j. koji pripada khigama. — ispo-
redi kniževan. — Po starijemu obliku kiiizbskyj.

— Adjektiv se nalazi samo u naše doba u pi-
saca. Kiiiški, gr. ^schrift- (in zus.)^, kiiiški jezik
,schrift8prache*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

— Adv. kAlški nalazi se već u rukopisu xv
ili XVI vijeka. Vb grbčbskomb jezyc6 +. pisme
nestb, niže kAizbkyj po iiej 6to podobajetb rošti
se. Konfitantin filos. star. 1, 18. — U naše
vrijeme uz adverab ima prijedlog po : između
rječnika u Vukovu: p6kniSkr, n. p. govoriti ,wie
es in đen biichem ist (d. i. altslawisch)' ,lingaa
libromm (ecclesiasticorum)*. — Koji se po-
kniški zovu ,6lenovi primiritelnog suda^ Vuk,
kmet u Slav. biblioth. 86. čini se da Vuk shvaća
da ovo nije kao n. p. po srpski, po bugarski
(vidi kod po), nego da je adverab pokniški na-
ćinen od po knizi ili po knigama. To je po
kuiŠki. M. Pavlinović, razg. 28. Po kiiiški ,nach
dem allgemeinen schriftgebrauche^ B. Šulek,
rječn. znanstv. naz. kod kniški.

Kjif'iŠTVO, n. vidi kniževnost. — Naćifieno u
naše vrijeme po starijemu knižbstvo. Pogibe} je
da nam život i kAiStvo ne zagreznu u pravo ru-
kotvorstvo. M. Pavlinović, rad. 148. — i u Šule-
kovu rječniku : ,bucherwesen ; literatur (schriften-
thum)'. — Kništvo, stil. hist. (ki'iiga) , literatur
(schriftenthum)*, tal. ,letteratura*. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz. — Vuk u starijim soojijem kni-
gama upotreblava rusku riječ kuižestvo. U da-
našnemu stanu knižestva našega. Vuk, nar. pjes.
1833. 4, 44. Čuvara i stubova zakona i dosa-
dašiiega kAižestva. dan. 1, 1.

KNIŽAN, knlžna, adj. koji pripada knizi, kni-
gama. — Riječ je stara, isporedi stslov. ki^nižbu b,
rus. KHHHCHUH. — Iztneđu rječnika u VranČićevu
(,litteratus'), u Belinu (ki'iižni vez ,nizza, cioe
striscia di carta per uso di chiuder lettere* ,fibula
epistolica* 511b), u Bjelostjenčevu (vidi kod kniga),
u Stulićevu (v. kiiiževan), u Vukovu (vide kni-
ževan).

I. adj.

a. uopće (kiiiga u značenu kao kod c t d).
Poučiti ae slovesemb knižbnyimb. Danilo 294.
Svakoga nauka kiiižnoga urehora urešena. Živ.
kat. star. 1, 218. Da dvorna njekade bi s čudnom
vridnosti božica Palade rad kiiižne mudrosti. D.
Bauina 72l>. Koje onada me zadržaše daleko od
zabave moje zavične knižne. I. T. Mmavić, osm.
3. U razumu knižnom u tolikom se najde na-
pridku. Michelangelo. V. Hvale kiiižne i junaške.
j. Kavaiiin 111^. Učili su dijake knižna nau-
čenja. A. d. Gosta 1, 53. U knižnomu pribiva-
lišću od Vatikana. 2, 12. Ali kako još nemamo
prave knižne trgovine. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 43.
Tiskove knižne sa svim upropastili nisu. Nov.
sr. 1834. 68. i u Šulekovu rječniku: kiiižni ,biicher-
(in zus.)*.

b. eruditus, doctus, o čeladetu, koji uči
knige, koji je naučen u knigama, isporedi kni-
ževan. — U ovom znaČenu ima i komp.: kiiiž-
niji: I da si knižuija od žeu ke su došli i ke
bise prija i ke će bit posli. H. Lučić 288. —
Blažena divica smino naskoči tih mudrih i kniž-
iiih. Živ. kat. star. 1, 221. Da može dobiti kiiiž-
nih |udi mudrost. M. Marulić 219. Muž kniž^n,
zolo krepak. Š. Kožičić 34a. Izborite vi kiiižna
pilasopa. Pril. jag. ark. 9, 119. (1520). Mudra

du.s}i ki'iižuoga Platona. D. Raniua vn^. C^mu
je čtit čtenja od knižnih mudarca, a pcJca bit
srca u svemu nemirna ? 108l>. Vridniji je Človik
kiUžan od mnogo bisera. Aleks. jag. star. 3, 281.
Knižnim vlastelom vašim. M. Gazarović vi. Čio-
vika kiiižnoga. A. Georgiceo, nasl. 198. Sudci
su pravda živa... da su dobre konšijencije, )udi
pravedni, istini, kiiižni i vješti od istorija mo-
ral ijeh i filozofa. I. Držić 278. Opeta nami daje
}udi knižne meu jacima. J. Kavaiiin 158l>. Kiiižni
judi. 1. Velikanović, uput. 3, iv.

«•. koji pripada kMzi (kiiiga u značenu
kao kod a, b)), vidi u Belinu rječniku.

Z. adv. kiilžno, kait po knizi, po knigama,
isporedi kniški. Človiku naučenu i mudru tanko
i knizno govorila jesam. Živ. kat. star. 1, 219.
KNIŽAONICA, /. vidi 1. knižnica. — isporedi
kiiigaonica. — Samo na jednom n^jestu xviii
vijeka. Imao je u ovo vrime vese)e vidi ti u
Moski uzidanu s veličanstvom kra)evskim jednu
likarnicu s jednom veoma velikom knižaonicom.

A. Tomiković, živ. 182.

Kl^iŽAR, m. čovjek koji se bavi knigama (ne
baš učeći ih, nego čuvajući ih, prodajuči i/t, ve-
zući ih itd.). — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Stulićevu (v. kiiigar) i u Vukovu (,der
buchbinder und buchh&ndler* .librarius*).

a. vidi kiiižničar. — U dva pisca xviii
vijeka. Karlo Majela kiiižar u Vatikanu. A.
Baćić 158. Svidok je svemu ovomu Anaštazio
kiiižar. 245. Anastasio knižar koji je u ono
vrime bio u Carigradu. J. Banovac, izkaz. 16.

b. bibliopola, librarius, čovjek što prodaje
knige. — Naj običnije značene u naše vrijeme
(dajbudi u pisaca). Po Šimunu Occhi knižaru.
P. Knežević, osm. 1. Jer knižari teško primaju
gramatike. Vuk, odg. na utuk. 25. To je pouc-
kalo dubrovačkoga kiiižara Pretnera. S. ^ubiša,
prip. III. Kiiiž^ar, merc. ,buclih&ndler^, tal. ,li-
brajo, bibliopola*, frc. ,libraire*, egl. ,bookseller*.

B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

c. vidi knigoveža. — U Vukovu rječniku.
KlifiŽAEA, /. vidi kAižamica, b. — U naše

vrijeme načineno od pisaca (rijetkijem nastavkom
ara). — U Šulekovu rječniku: ,buchhandlung*
(vidi i kod kAižamica, b).

KNIŽABAO, knižarca, m. Chelifer cancroides
L., mala životifiica nalik na jakrepa, što živi
naj češće u kMgama. — Načineno u naše vrijeme.
Knižarac (Chelifer cancroides L.). K. Crnogorac,
zool.,166,

KNIŽAREV, adj. koji pripada kniiaru. —
inporedi kiiižarov. — U Vukovu rječniku.

KNIŽARI, m. pl. jedan odijel želuca u preži-
vača. Kapela kod Bjelovara. — vidi kniga, f.

KNIŽARICA,/. vidi 1. kiiižnica. — U dva pisca
XVIII vijeka. Ovi je cesar sažgao onu razglaSenu
kiiižaricu u kojoj je bilo trideset i tri ijade kniga.
J. Banovac, izkaz. 25. Naredi Dimitru Faleriju
da izbere kiiige naj bo)e i da ji u liegovu libra-
riju aliti kiiižaricu nosi i meće. And. Kačić,
kor. 315.^

KNIŽARNICA, /. pravo bi značene bilo: mjesto
gdje sjedi knižar, ali je obično značene: mjesto
gdje se hrane knige (u naše vrijeme obično je
značene kod b). — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,die buchhandlung and die
buchbinderei* ,officina libraria*).

a. vidi 1. knižnica. — U dva pisca xviii vijeka.
Ovi je cesar izžegao onu razglašenu knižarnicu
u kojoj je bilo trideset i tri i]ade kiiiga. A. Baćić
253. £vande}e u biblijoteci iliti kiiižarnici u
Cezarei zadržavalo se je . . . IJ. Pavić, ogl. 462.

Digitized by

Google

KNI;^.AHN1CA, b.

128

KMŽEVAN, 1, 1), c).

b. injcsln (kučtij damu) ijdjc sr fH'mlain kniffr.
Kiiimra, Kni/arnicn, more ,buchhaiidluii;!:S tal. ,li-
breria*, frc. ,librairie*, egl. ,book-shop*. B. Siilek,
rječn. znanstv. naz.

f. indi kiiigoveznica. — U Vukova rječniku.

KNIŽAROV, adj. vidi kiiižarev. — T Vukova
rjpćniku.

KNIŽARSTVO, n. tnjovitua knigama. — Na-
čiueno u naše vrijenir od ki^ižar. Ki'iižarstvo,
merc. trgovina kiu^;:aini ,buclihandel*, tol. ,li-
breria*, frc. ,commerce don livresS e}]^\. ,book-
selling, book-trade*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KNIZAVAC, knižavca, m. vidi kuižavci. — /
tt drugom značenu kao fffira. Knižavac, bot.
,blatterpilz*, tal. ,a^arico'. B. Šalek, rječn. znanstv.
naz.

KI^IŽAVCI, knlžavaca, m. pl. vidi ki'iiga, f.

— U naše vrijeme u Lici. J. Bogrdanović. M.
Medić. — Salek pik' u jednini knižavac. Ki'ii-
žavac, Knišci (pl.), zool. lat. ^omasum, conciave,
psalterium* jfalt^'iiosg^n , blattermagen, buch,
loser*, tal. ,omaso, centopelle'. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz. i u rječnika : knižavac ,blatter-
magen'.

KlifiŽBA, /. vidi knigovodstvo. — Načiileno u
naše vrijeme. — U Šulekova rječniku : ,buch-
haltung*.

KNJEŽBAR, m. vidi kni^ifovoda. — Načineno u
na.ie vrijeme. — U Šulekova rječniku : ,buch-
halter^

KNIŽENSTVO, n. vidi kniževnost i kništvo.

— Od XVII vijeka^ a između rječnika u Mika-
finu (kniženstvo, nauk ,doctrina, literatura') gdje
se naj prije nahodij u Belinu (,dottrina, scienza
e sapere* ,doctrina* 279b), u Volfigijina (,dottrina,
.scienza, sapere, erudizione' ,wi3sen3chaft ;^e-
lebr.samkeit*), u Stulićevu (v. knizevnost). C*S7o-
vinski jezik) prem je plodan, obilan i podoban
svakomu pismu i svakoj vrsti od kniženstva. u
B. Zuzeri iv. Uljeze sveti aposto u ^rad s:rčki
od Atene, grad glasovit po svem svijetu, er cav-
tijaše u liemu u to doba svaka vrsta od kni-
ženstva i kniževnika. B. Zuzeri 179. Kazase
otresenom svojom ćudi sve ufai'ie da će u i'iemu
izit vrijedan čovjek od kniženstva i mudrosti ne
malahne. 304. Apostoli bezumni i ribari bez
knige i bez kniženstva. 322. Ako su prignuti
na zanat ili kniženstvo. B. Leaković, nauk. 314.

KNIŽESTVO, vidi kništvo pri kraja.

KNIŽETINA, /. augm. kni-a. — Od xviii
vijeka^ a između rječnika u Stulićevu (,vilis liber')
i u Vukova. Otvorim jednu veliku strašnu kni-
/etinu. D. Obrado vić, živ. 81 K Dvije prevelike
knižetine. Vuk, dan. 1, 28.

K NIZ EV, ac(j. vidi k nizan. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xviii vijeka. Zašto se neće svi
Krstjani kniževi uteći Tomasu svetomu? V. M.
(jručetić 163. Crkva napunena pametne i kniževe
če[adi. 163. Sveđer napredovaući u kniževu
znanu. 209.

KN IZ EV AC, kniževca, m. vidi ki'iiževnik. —
XVII i XVIII vijeka j a iz?neđu rječnika u Stulićevu
(uz kniževan). Gdi su kniževci ki slavu pogra-
bihu svita? F. Glavinić, posl. 8. Ni biti vojnik,
ni kniževac, ni trgovac. A. d. Bella, razgov. 235.
Kniževac u veličanstvu svoje mudrosti. V. M.
(fučetić 19b.

KNIŽEVAN, kn!ževna, adj. koji se bavi knigom
(vidi kniga, d), koji pripada knizi ili knigama.

— Akc. je zahifežen <mako kao što je u Vukova
rječniku'^ ali a nom. sing. m. i a acc. mng. m.

kad je isti kao nominativ, nutze (tili i druki iji
(knlžovan). — Od xv ili xvi rijeka, a između
rjet'nika u Mikafinu (kn i/ovan. knižnik , literatu«,
eruditus, doctus'). u lielina (,s(ientiato, scienti-
fico' ,do<tn>«<' ♦J.'il''^ a Vidtigijinu (kniževni ,lot-
terario, atcadomico' ,ziir litteratur gehorig*), «
Stulićt'va (,lit(3ratus, doctus, peritus, scitus'), u
Vukova (,lit-orarisch, ;;eb»lirt' ,eruditus').
I. <idj.

a. li t tom t us, dortu^, c*t ihittrU«, *i ir(u£i*'iu
što je mnogo U'' io iz kinff*t i (ihto, ptt • koji je
/)/ ■ ' >\ige, UL'tn^ nait^tn (rtdi kniic», d, t*) . «*
fc(., f .intjera moglo b* tati .^ativ^m prfmtt km^i*.
d, it}, ti*tkle: (ćt'(adr} .^itt stttutj am(fe etlati i pi^
sat i i alf se to ne da nnHiruitt — Im^i t kf*mp.:
k i( '" f ji, vidi: Naj kni^iovniji br*HJpdito}L H.
Kašić, per. 169. Posiip' iwt^ii si jjotratio volii^
ise dneva i noći u štiM*iiiij kiiij^^i o^Kikiji'« Htl<t ^i
dobio? što si izvadio? iuJmšj kniAovui/j*)^ tit kn>
posniOi^^, mudriji, ni rln]ii>vriiji, ni bo^ajubniii.
M. Radnić V2'y^K — Nb ^h |N»prii'*ivihi» iudij tir^kh
jestb a ne kniževnvihi** Koii^uintiti fll«f>4. %u\\',
1, 18. Čovjeka razumnu, paututtm i kiiiiftV^tM«
M. Divković, bes. xv. Ut \n pikornik ktiift«?vj*n
ili je nekni/.evan. nauk. -JH?. OwliidiLi *(vqjn jiv-
stojke razgovor ijema od |nJi r*L/innnijob i kn i*
ževnijeh. B. Kašić, in, .VT^ Ujt"*© »v, Uabttiio
kni/evan čo vijek u svrn-ijt^b kiii^rnU. j*«r* hiT*
Velika je razliČnost ro«\ju inndnt^ti Movikft prt*-
svijet|ena i umstvom kiii/«*vnM^tt redovniku, ntksU
166. Bijahu kniževni mi tuiH^iti, M. Kiidni^*
55«. Razlika medu nen i iironljmii i vrlu kiiižC'V-
nijem. 358**. Zagovara-^' ii K^^riniu v**liko (udstvc*
jedan hvastav govornik ktiko ihi j^ jculun k»\i-
ževni zvizdoznanac. A. t IImILi. rti^:,'ov. ilX l'a
ki'iiževna naučite|a si im imo jttkn >.^-/.v srvjii
učenika. 120. Toli ne i jri-ie kniž-t^vaTi Aii;;u>!ftri(i i'
171. Potribno je da jrr kni/*'vau, 'la j^ mud^r.
188. U zboru judi kin^r^rnijr'U. IL S^tiZAri 237,
Kad bi počeli postavjen -v<*iku*Mika, tla iiiriiju nt*
po ataru, nego kojino j« i(+i i-^ku^au i kni/ovim.
Glasnik, ii, 3, 289. (I7^^;u Matijp rUiklf* budući
naučan i kniževan . . , F. Lti-^trir, ■^v^t, M9**
Osvem kniževnijeh i rn/unHiijiiili, ih* hi o^liili, a
djeca navlastito, ni umj^lj ^^rjifci, L A. .Ni'iifidi',
nauk. 8. Coviku neki'ii/evnu, znajućemu samo
štiti i pisati. A. Kani/lić, uzr. 58. Al' budući
malo kniževnih naroda iliričkoga )u«li ... 1. Za-
ničić xMi. Prvi je samo za naučne i kniževne.
I. Velikanović, uput. 1, 210. Ja sam bio pa-
metan i kniževan. 1). Obradović, živ. 30.

b. koji pripada knizi (vidi kniga, d, b)).
ti) uopće. Bonedik nakon sedam Ijota

bi od svoga roditeja odprav|r>n put Rima, neka
bi u temu gradu punu mudroznaiia naučio kni-
ževne kreposti svokolike. I. Đordić, ben. 12.
Mudri drže ovu kniiru za JcmImo knižcvno bla^^o.
A. Kanižlić, kam. 12. Toi^a radi vaši razgovori
imaju biti o stvarih kiii/evnijoh. D. Bašić 2()3.
Što može dobra vo)a na javnom i na kniževnora
po|u. M. Pavlinović, rad. 17.

bj 0 nastojali u, poslu. Ki^iževna nasto-
janja i zabave ine. A. d. Bella, ra/srov. 235.
Moje kniževno nastojaiio uzdržalo je |ul>av svomu
jeziku. I. Dordić, uzd. vii. S primlogi ix)slovi
kniževni zabavjen. A. Kani/lić, utoč. 250. Kao
i ostali sviju moji kniževni pomilova. Vuk, nar.
pjes. 1K21. 1, 62. Želeći samo zabav|ati se svo-
jijem knižovnijem poslovima, odi;, na laži. 11.

c) kniževno čedo, metaforički : kniga.
Ako vi sudite da ova godišna ki'ii;ra nije prava
i vlastita Sinieona logot^>Le kniira, a nam kažite
ono^^a lažca od koga volite da je slo/ona, tko je
cako ovoga kriižovnoi;a roda? A. Ivanižlić, kam. ^.

Digitized by

Google

K*IŽEVAN, 1, c.

129

KIBICA, b.

e. kAiga se shvaća u smislu kao pod c.
a) kniževan u ovijem primjerima znači:
koji biva po knigama^ preko kniga. Ter bi bilo
jedno lipo kniževno inadenje. A. d. Bella, razi^^ov.
19. Za istinu boj kniževni biti. A. Kanižlić,
kam. IX. Ovi inad kiiiževni. 176.

h) 0 jeziku, kako se ujjotrehlava u kni-
gama. Kako su im kniževni jezici postajali. Vuk,
pism. 94. ♦ M tiulekovu rječniku: kiii/evni jezik
,buchersprache ; schriftsprache*.

d« u jednom primjeru xviii vijeka, o tu-
mačeiiUf u koliko ^ ov\jem javfa samo spofašne
znciiei^e. Čuli ste kniževno pisma jvega toma-
6ene, na čujte sadar otajno ono zlamene koje
uzdrži. B. Zuzeri 175.

«. koji pripada kMževnioima.

a) 0 skupu (u kojemu su sami knižev-
nici), o svijetu (u prenesenom smislu, o šamije m
kniževnicima), o mjestu, o vremenu (u kom ima
mnogo kniževnika) itd. Kniževni skup ,accade-
mia, adunanza d^ huomeni di lettere' ,academia^
A. d. Bella, rječn. lOK Bistrostju razuma pri-
teče svu koliku kiiiževnu družbu svoju. A. Ka-
nižlić, utoč. 266. Al' ne samo sokolove na meg-
danu junačkom, već sokole i na zboru kniževnom.
Osvetn. 4, vii. Da svijetu kniževnom sebe učini
poznana. L. Milovanov i. Velik i kAiževni grad
Boloria. Štit. 4. U pripravo vim omu gradu, u
doba toliko kni^evna. A. d. Bella, razgov. 60.

b) 0 uhu (metaforički). Ako ne uzbude
stvar koja bi kAiževne usi kojomgođi vriduosti
pasla, M. Držić 3.

c) o životu (onoga koji se knigom bavi).
Kniževni život. M. Pavlinović, rad. 45.

d) 0 slavi, glasu. On nije vele mario
za Kniževnu slavu. M. Pavlinović, rarl. 104.
Kniževni glas ,literarisclier ruf. Jur. pol. ter-
minol. 437.

e) 0 Čefadetu što pripada među knizev-
nike. Kniževni zbornik ,accademico' ,academicus*.
A. d. Bella, rječn, lO^. Začudi se da od toga
kAiževni oni zbornici sumiie. A. Kanižlić, uzr.
VI. Sukobi se s Johnsonom, kniževnim veli-
kanom. M. Pavlinović, i-ad. 96.

2. adv. kAiževno, po knizi, učeno. — U Mi-
kabinu rječniku: kiiiže\'Tio, znano (,znanno') »eru-
dite, docte, literate', i u Stulićevu : , literate, docte,
erudite, scite*.

BlNIŽEVNICA, /. žensko Cerade kao kniževnik,
kniževno žensko ćefade. — U jednoga pisca xvni
vijeka. Vrle mi kniževnice! A. Kanižlić, utoč.
239.

KNIŽEVNIČKI, acij. koji pripada knižfvni-
cimu. — Načinio u na.se vrijeme Daničić. Laž
učini laživa pisa)ka kiiiževnička. Đ. Daničić,
jer. 8, 8.

KNIŽEVNIK, m. vir studiis ac litteris doditus,
kiMževan čovjek, čovjek kojemu je posao učiti
knigu (vidi kniga, d, b) i c) ali u kojem primjeru
može biti i prema kniga, d, a)), učen čovjek,
uCenak. — Oa xv ili xvi vijeka, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (kniževnik, knižnik ,litte-
ratus*), u Voltigijinu (,autore, letterato* ,sclirift-
steller*), u Stulićevu (uz kAiževan), u Vukovu
(,der literator, der gelehrte' ,eruditus, literatus').
Otb vBs^hb kniževnikb. Konstantin filoa. star.
1, 43. Neka bi se pridali i podnižili mudri i ra-
zumni kniževnici. B. Kasić, is. 30. Nega fale...
i svi mudri kniževnici. S. Margitić, isp. 123.
Sreta redovnika i svitovnika, kniževnika i ne-
umitnika. A. d. Bella, razgov. 127. Ovo je je-
dini poso kniževnika u svomu nastojanju. 23.").
Kiiiževnici nastojahu na nauk. P. Knežević, osm.

66. Prigovaraju se rečeni kniževnici. A. Ka-
nižlić, kam. 11* Kada on u učionicu iliti skulu
među zbor kniževnika ulize. uzr. vi. I derviše
turske kniževnike. Nar. pjes. vuk. 3, 62. 70. I
turskoga mlada ki^iževnika iz ^amije mlada mu-
jezina. 4, 200. Onda veli tridest kniževnika.
Nar. pjes. petr. 2, 101. Kniževnici knige potu-
riše. 3, 98. Knige našijeh novijeh kniževnika.
Vuk, pism. 4. Da su naj glavnije pogrješke u
jeziku našemu postale od našijeh dojakošuijeb
spisateja i kniževnika. 18. Da našijem kiiižev-
nicima, osobito učitejima. spisatejima i pisarima
pokaže pravi put u ovome djelu. 26. Knižev-
nici koji upravo ne znadu svoga iezika. odg. na
utuk. 9. Naj znatniji iiemački kniževnici pitaju
za knige iz kojih se može jezik sam učiti. 25.
Kulin kaže: ,Vala, imam dva kniževnika, jedan
turski a jedan vlažki, oba su bogomojci^ P. M.
Nenadović, mem. 150. Bijaše kniževnik vješt
zakonu. Đ. Daničić, jezdr. 7, 6. A mudar si i
kiiiževnik, kažu. P. Petrović, gor. vijen. 28.
Eukopis dao prijate) u kniževnik u. M. Pavlinović,
rad. 44 Jes' vidio, oče kiiiževniče? Osvetn.
2, 93. Kniževnik, stil. ,literatS tal. ,letterato'.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. -^ Vuk prevodi
ovako u novom zavjetu grč. /ga/ujuccnvi, lat.
scriba. Pristupivši jedan kniževnik. Vuk, mat.
8, 19. Čuvajte se od kniževnika. luk. 20, 46.

KNIŽEVN(3ST, kniževnosti, /. litterae, monu-
menta et litterae, uprav osobtna onoga koji se
bavi knigama (koji je kniževan), ali se shvaća
kao kolektivno ime od kniga, c, te znači: sve
knige uopće, ili što su o nekoj osobitoj stvari pi-
sanCj ali naj češće ono (u pjesmi i u prozi) što
je pisano na zabavu čitaocima, ili gdje pisac
javfa «/' samo svoje znam nego i mišfene i Osje-
čane, ovaka kiMževnost može hiti raznovrsna, n. p.
po struciy po obliku, po jeziku itd. u naše se
vrijeme kaže i narodna kiiiževnost za ono što
sam (nekiiizevni) narod pjeva, pripovijeda itd.
ustimice. — isporedi kniga, d. — U naše je
vvijetne postalo od kAiževan. — Između rječnika
u Stulićevu (,literatura, eruditio, doctrina, scien-
tia*). Pak ćemo onda biti jedan narod i imati
jednu kiiiževnost. Vuk, pism. 20. Nije li sad
već došlo to srećno vrijeme za našu kniževnostV
20. Pjesme, zagonetke i pripovijesti to je go-
tova narodna kiiiževnost. prip. iv. Na ovu kni-
ževnosti struku naložiti desnicu. L. Milovanov
II. Na štetu kniževnosti. 19.

KNl/EVNAK, m. vidi kniževnik. — U jednoga
pisca Ihibrovčanina xviii vijeka. Jerud zajedno
s židovskijem starovijećnicim, posvetionici i ki\i-
žoviiaci. B. Zuzeri 227.

KNIŽEVSKl, adj. vidi khiški, kniževan. — 11
jednoga pisca xv vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (v. kniževan, gdje ima i adv. kntževski,
V. kniževno). Da navykneŠi vbsakoj kniževbskoj
hrtlosti. Konstantin filos. star. 1, 30.

KN1ŽEV8TVO, n. vidi kništvo i kniževnost.
— U jednoga piska xvin vijeka, a između rječ-
nika u Stulićevu (v. kniževnost). Nemoj se uz-
dati u tvoje kniževstvo i mudrost. M. Radnić
1811>. — I u Šulekovu rječniku: (uz kniŠtvo) ,li-
teratur (schriftenthum)'.

KNIŽICA, /. dem. kniga. — Riječ je stara,
isporedi stslov. knižica.

a. vidi kniga, a, a). — U Mikafinu rječniku :
knižica, malo hartije ,scheda, schedula, phylida,
phylura, chyrographum* ; knižica koja se dava
na vrati ,boletta* ,tessora* ; u Belinu: ,codula*
scheda* 182^; u Stulićevu: ,schedula, cliartnla'.

b. vidi kniga, a, b). — Iztneđu rječnika u

Digitized by

Google

KlSflŽICA, b.

130

1. KJklŽNIKj a.

Mikafinu (ki^ižica, mala poslanica .epistolium'),
u Belinu (»letteretta^ .epistolium^ 435* ; , viglietto,
specie di lettera breve* ,epi8tolium' 765^), u Stu-
lićevu (^epistolimn^. KAižice, nut^ pođi k onojzi
gospođi. Š. Menćetić—G. Držić 474. Knižica
od tvoje pameti sabrana, u ruke ka moje ovih
dana bi dana. H. Lučić 265. Nikomu ti nemoj
izreći tužice, niti li uzrok moj, ma vjerna kiii-
žice. N. Na)ešković 2, 14. Neg tebe, kiiižice,
priklone ja mo}u. 2, 63. Ke pisao ni meni ni
nikomu od svojih jednu ciglo vi tu knižicu. M.
Držić 266. Vidješe jednu golubicu vijati tam
ovamo po crkvi iznad puka noseći jednu kiSiižicu
koju iz k|una pusti. F. Lastrić, ned. 282.
c. vidi kniga, c.
a) u množini o jednome, — Između rječ-
nika u Vrančićevu (»libellus*), u Mikafinu (kiii-
žice, male knige ,libellua*), u Belinu (,libretto*
,Ubellus' 438*), u Bjelostjenčevu (,libellus, libellus
pusillus non magnus, biblion'), u StuUćevu (,li-
bellus*)' V drugom delu ovih kiiižic. Narućn.
44^. Budite ove knižice him za nauk. 46h.
Koga zdolu u ovih knižicah postavili jesmo. Š.
Budinić, ispr. 22. Hoćemo za ovimi kiiižicami
novi testamenat Štampati. Kateh. 1561. Alh. *Da
ponese jedn^ knižice duhovne k svetoj opatici.
B. Kašić, per. 137. Kako osobitijem naĆinom
ući složnik u ovizijeh knižicah. S. Matijević 13.
Složi ove knižice. P. Radovćić, naČ. 4. U evan-
geliumskih svojih knižicah. P. Vitezović, kron.
I. Odabrah primiti u naš slavni jezik ove kni-
žice zvane: ,Pokrip}enje umirući'. L. Terzić vii.
Želeći ja da svi dobro umremo, nakiti ja ove
kiiižice s mnozimi nauci. viii. Da me drugo
nije ganulo za istumačiti ove kAižice. P. Ma-
cukat 3. Pisme duhovne izvađene iz kiiiga oca
fra Tomasa Babica i za veću lakost štioca, pi-
vaoca, prinesene u ove knižice. T. Babić 1. Pro-
miš|avajući kako stvar pripotribnitu, svrhu pri-
pravjena k misi, da nitkor do ove dobe nije hotia
postaviti u knižicah. L Kra(ić 3. Isto je ćinilo
prignuti mene da ove moje male knižice V. G.
M. P. prikazem. J. Banovac, uboj. 3. Ovi dio
četvrti tvoritej prinese iz knižica talijanskije
,Paroco air Altare'. F. Lastrić, od' i. Naj lipši
na'odim (razlog) u reĆenije knižica. test. 206^.
No nahođeći se u mojim kiiižicam mnoge stvari...,
rečene knižice priŠtampajem. And. KaČić, razg.
1. Štij s pomnom ove khižice. Ant. Kadčić,
predg. I. Ša)emo ove dragocine knižice. Grgur
iz Vareša 8. Sva u jedne knižice sakupjeua go-
vorena. 14.

b) u jednini, — Između rječnika u Jambre-
šičevu (,libellulus*), u Voltigijinu (,Ubricciuolo,
libretto' ,buchlein*), u Vukovu (,das biiclilein* ,li-
bellus'). U ovoj knižici. J. Mika|a, gram. 4.
Da (se) zna ka(da se) je povezala šija knižica.
Rad. 1, 179. (1682). Složiti onu od zabava du-
hovnih knižicu. A. Kanižlić, uzr. 59. Sveti Igna-
cija uči u knižici imenovanoj. 57. Držaše u
ruci otvorenu knižicu (apoc. 10, 2). E. Pavić,
ogl. 676. Ukor malovridnosti čovičanski po-
stavjen u jednu knižicu. V. Dosen i. I imaše
u ruci svojoj knižicu otvorenu. Vuk, otkr. 10, 2.
Sve one pjesme, sto su u prvoj kiiižici naštam-
pane, nar. pjes. 1824. 1, 15.

e) u množini o mno,Hvu. Imam kiiižic
svetih ja josć« ne malo. A. Georgiceo, nasl. 323.
Istina je da su mnoge kiiižice od nauka duhovni
na svitlost izašle. F. Matić 3. U naručnima dje-
tiriima knižicama. B. Leaković, nauk. 455.

KIsiŽINA, /. augm. kniga. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Belinu (knižine ,cartaccie
che non servono* ,chartae imutiles' 174^), u Bje-

los^enČevu (knižine, paperi za nijedno potrebu
,chartae inutiles'), u Voltigijinu (,libraccio' ,eiii
schlechtes buch' ; kiiiŽine ,cartacce, libracci'
,8chlechte biicher jmakulatur^), u Stulićevu (jvilis
liber'). Bit će u oga£ kd knižine izmrČene od-
metnute. B. Zuzeri 32. U jedan zavitak od kfii-
žina opa|enijeh. 237. Istegnu prikrupne knižine
da bijaše strahota razgledat ih. Blago turi. 2, 274.

KNIŽITELAN, kAižitejna, a4j. u Stuličepu
rječniku: v. kiiiž^van. — nepougdano.

KNIŽJE, n. coll. ki^iga ili ki^ige (vidi kniga,
c). — Samo u knigama pisanima erkven^m je-
zikom (sa star^im oblikom ki^ižije), a između
rječnika u Đaničičevu (knižije ,libri*). Vi sbhra-
nenije ryznice crkovne, knižija i sbsndbb. Glasnik.
49, 363. (1326). Jeliko mi bjstb vbzmožbno pri-
ložiti hramu semu selb ... i kbi&ižija i čbstnvje
krbsty okovanbnvje . . . Mon. serb. 91. (1330).

KlilŽNEV, aij. vidi kniževan. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka, gdje stoji ni>m. pl
ki^ižnevi, a može biti da je Štamparska pogreika
mj. kAiževni. Sami Krstjani knižnevi, krajevi i
gospoda velika sfetkuju Aegovo (svetoga Tomasa)
prislavno ime. V. M. Gučetić 163.

1. KNIŽNICA, /. n^esto (kuća ili dvomica,
dvorana) gdje se hrane knige za čitaiie (ne za
prodaju). — Ima i rus. khhucbhha s istijem zna-
čeiHem. — Od xvii vijeka, a između rječnika u
Mikalinu (»bibliotlieca^ g4je se naj prije nahodi,
u Belinu (,libraria' ,bibliotheca' 438»), u Bjelo-
stjenčevu (knižnica, knižna komara, hiža, kiiigo-
hraua, kiiigaonica ,bibliothecaO, u Jambrtiičtvu
(,bibliotheca*), u Voltigijinu (.libreria, biblioteca'
,bibliothekO, u Stuličevu (jbibliotheca^. Pak
knižnicu vrsnu joj skupi. J. Kavanin 244*. Ovo
pismo bi našasto u ki^ižnici carigradskoj, u And.
Kačić, razg. (1780). v. Tražise u knižnici ... i
nađoše knigu . . . Đ. DaniČić, jezdr. H, 1. Kniž-
nica, stat. ,bibliothek, bilchersaal, biichersamm-
lung^ B. Šulekf rječn. znanstv. naz.

2. KNIŽNICA,/. kniievno iensko čelade, žensko
čefade kao knižnik. — U Stuličevu rječniku: ,mu-
lier erudita'. — Ima i rus. uumaamntk s ovijem
značenem.

KNIŽNIČAN, kutžična, adj. koji pripada knU-
nici (vidi 1. knižnica). — U Šulekovu rječniku:
knižnični ,bibliothek- (in zus.)'*

KNtŽNIČAB, m. čovjek koji čuva hkiiniea
(vidi 1. kiiižnica), koji upravfa kniimcom, koji
je nad knižnicom. — U naJ^e vrijeme, naiineno
od knižnica, a između rječnika u Stulićevu (v.
knigar). Plaća za knižničara iznosi 1400 for. na
godinu. Zbirka zak. 1, 178. ~ I « Šulekoru
rječniku : ,bibliothekar^

KliiŽNIČARSTVO, n. knižničarev posao. -
U Šulekovu rječniku: ,bibliothekariat^

1. KNIŽNIK, m. knižni čovjek, isporedi kni-
ževnik. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
knižbnik'b, rus. KHii«HHirb, čes. knižnik, pof.
ksijjžnik, ksiežnik (knižar, knižničar). — Između
rječnika u Mikafinu (kod kAiževan i znan), u
Belinu (,letterato' ,litteratus' 435"), u Bjelos^en-
čevu (v. kiiiževnik), u Voltigijinu (▼. kAiževnik),
u Stulićevu (v. kiiiževnik iz Bjelostjenčeca), »
Daničićevu (knizbnikb ,literatas').

II. vidi kniževnik. Enoh nebeski učite) i
knižnik pravadni. Pril. jag. ark. 9, 90. (1486).
Odluči sazvati svi knižnici i mudroj ubci vridni.
Živ. kat. star. 1, 221. Od potribe bo jest da
knige množa glas, da pomoć bude nest po svit
knižiiika klas. M. Marulić 145. Lubav k veri i
ka knižnikom dobrovoldnje. Š. KoŽičić 51^. I

Digitized by

Google

1. KlhŽNIK, a.

181

4. KO

on poda nikoje istinom apostole, a njeke pro-
roke, a nikoje istinom vandeliste, a nikoje pa-
stire i knižnike (điSttax&kovg. doctores). N. Ra-
nina 208^. paul. ephes. 4, 11. Veliki kiiižniče.
Zbom. 35a. Smrt kosi i kAiJ^.nike i oružnike.
M. Vetranić 1, 29. Ovdi je smrt vridnoga kniž-
nika pod mramor spremila. 1, 204. O Splite,
... u tebi knižnici množi se rodiše. P. Hekto-
royi6 25. Uzdahe ti nose tvoji družbenici, mlade
mome koee, a pisni kAižnioi. 62. Svi te glasom
hvale do neba i čtuju veli razumnici, ne miš-
ćane sami, da izvan knižnici. 63. Za mene nije
kiiiga ni knižnik. M. Bržić 410. Knižni6e dragi
moj, ki mndros slideći ... D. Bani na 65&. Od
kiiižnik Apolonovih i vlhav iskaŠe uznati, ka-
kovo dite hoće biti. Aleks. jag. star. 3, 225. Či-
niti se kj&iŽnikom ne omijući stanovito ni slova
poznavati. M. Divković, nauk. 16^. Ima dati
razlog ki^nik od knige. 68a. Ne bijahu tada
kAige i ki^ižnici u6ite)i u onoj svitlosti. Đ. Kašić,
fran. 3. Tim u mnogoj slavi i dići služise joj
prvi od svijeta i junaci i knižnici, i za straže i
za svjeta. I. Gundulić 277. Imaju bit »veti i
ki^ižnicL I. Držić 254. Stari i novi ki^iižnici. I.
IvaniSević, kit. 259. Duša jema potribu od mnozih
stvari sa izvrditi moć od razuminja, kako prave
kiižnici (,kiiižnitci*). P. Radovćić, ist. 157—158.
Gkepodina Tomka Mmavčića biskupa bosanskoga
primadroga i dobroga kuižnika. M. Bijanković v.
Ne najdoh jod nijednoga pisca ni kiiižnika, ko^i
bi 8 maloćom dijačkih aliti latinskih slov obilje
hrvatakoga našega jezika dobro ali pravo pisal.
P. Vitezović, cvit, vii. Ti si kiiižnikov svitlost.
A- Vitajić, ost 409. Kijeh se lijep broj od kniž-
nika i od junaka većijeh piče. J. Kava/iin 87^.
Svijem knižnicim zadosta je očito. I. Đordić,
ben. VII. Bazložitije govore koje su se ali ie
knige ali od ki^ižnika naućale. Pisanica. 5. Ako
knižnika ne bude koji bi vas i na mjesto redov-
nika u vjeri i Jubavi Božjoj okrijepio. 6. Svje-
doči mi ovu istinu oni kuižuik koji u sfetomu
zboru tridentinomu reče ove zlatne riječi. V. M.
Gučetić 168. Priletit knižnika slavom pera. A.
Kanižlić, rož. 119. 11^ čestitog otca sina ir kniž-
nika od madrina. V. Doseu 120*. Kako skupno
beside knižnici. Ant. KadČić 396. Život i po-
kora ove svetice nijesu poznani osvem knižni-
cima. N. Marci 6.

k. pisar. Jako i trbstb kiiižbnika skoropisbca.
Danilo 869. A vele maiie pisma knižnici. Mon.
croat. 107. (1470). Učinit velike prelate, guver-
nature, sudce, knižnike i kapetane. I. Držić 267.

e. I* prijevodima novoga zavjeta prema grč.
vf^a/Li/uaTtćg, lat. scriba, isporedi kiiiževnik na
krqju. Eto ja ša|u k vam proroke, mudarce i
knižnike. Bemardin 10. matth. 23, 84. Skupi fši
fise vladafce popofske i knižnike od puka ... 14.
matth. 2, 4. G^ se knižnici i starci zbirahu. N.
Baiiina 91 b. matth. 26, 57. Poslani od starješina
popovskgeh i od knižnika. 97 h. mare. 14, 42.
Vladavd pojpovski i knižnici. Anton Dalm., nov.
test. 82^. Gdi se knižnici i starišine bihu sa-
brali IL Alberti 457. matth. 26, 57. Skupiše
se svi popovi i knižnici i starišine. 475. mare.
14, 58. Sknpiše vijeće prvijeh posvetite|a i kniž-
nika. S. Bosa 35b.

d. vidi kiiigonosa. Poslasmo tuzi plavb po
moru i VAižnik«. po suhu da dođu do vaše mi-
losti. Spom. sr. 1, 13. (1398). Knižnika jevroj-
skoga (^pravL Aleks. jag. star. 3, 255.

2. KnIŽNIK, m. ormar gdje se hrane knige.
— Načineno u naše vrijeme, — U Šulekovu rječ-
niku * ,buq)iM«chrank^
KnIzNOST, knlžnosti, /. osobina finoga koji

je kikižan, vidi kiiiževnost. — Na dva mjesta
XVIII vijeka. Iz grčke ki ki^ižnosti preniše ti
iiQ mudrosti. .1. Kavanin 177*^. Krepos, znane,
knižnos, mudros . . . N. Marci 4.

KlSflŽNOSTANIŠTE, n. vidi 1. kiiižnica. — U
jednoga pisca xviii vijeka (po čakavskom govoru
sa -šc- fi\j. St). Ona pisma koja su izvadjena iz
očiti kAižnostanišći. A. đ. Costa 2, 64. — nepo-
uzdano.

KlinŽNOSTRAŽNIK , m. knižničar, isporedi
kiiigostražnik. — U jednoga pisca xvm vijeka.
Anastasio knižnostražnik. A. d. Costa 2, 26. —
nepouzdano.

KJklZ^if adj. vidi knižan. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Oružje je kiiižna mudros. Đ. Bašič
218. Čini sagradit knižha uČišta, da u liih djeca
i mladići ostanu uvjegbani u krepostih. 220.

KNIŽUBINA, /. augm. kniga. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Otvori
veliku i staru kuižurinu. S. ^ubiša, prip. 48.
Tri debele rukopisne kAižurine. M. Pavlinović,
rad. 57. Ne rije po knižurinama. M. Đ. Mili-
ćević, zlosel. 86.

1. KO, adv. vidi 1. kao.

2. KO, conj.

a. vidi ako. — Po svoj je prilici oknieno
ako, te ne treba misliti da bi bUa ista rijeČ što
1. ko. — Nalazi se: a) u starom rukopisu gla-
gofskom. Ko mi hoštemo položiti 10 rasoh na-
vlaštnih . . . (primjer nije potpun, te se f^ po-
znanje značene riječi ko, ali izdavalac I. Milčetič
tumači: ako). Starine. 28, 78. (1496). — h) često
u jednoga pisca čakavca xvni vijeka (KavaiMna)
koji može hiti da je sam oknUio riječ radi stiha.
Ko se van ne ne pružate, velika vam vijek svjet-
lina prit ne more. J. Kavai^in 129*. Ko ne
hvalim skladno već ih, nij' moj uzrok, neg mu-
čećih. 150«. Sudac da ima ne osudit n^'ednoga
ko negovu slišao prije nij^ obranu. 845b. Er ko
esapi nih ne lažu, od zlih se je obarovat. 469*.
^ubav Božju ko ne znadeš, s raja i pakla čin^
da znadeš. 500b. — r) jedan put u drugoga pisca
XVIII vijeka. Ko bi opet Bog poslao potop na
zem}u, da možemo u kulu pobignutL And. Kačić,
kor. 11. — d) u na^e vrijeme u Istri. Ako bude
Dunaj priplivala, to će biti mlada delijica, 'ko
ne bude Dunaj priplivala, to će biti lipota di-
vojka. Nar. pjes. istr. 1, 13. Pejajte ga u bele
butige, ko j' divojka, će zbirat prstene, ko je
junak, će zbirat oružje. 1, 27. Ko ni pisma do-
rečena bila, neka piva koji bo)e znade. 1, 44.
'ko bi ti se srića namirila, oženi se. 2, 127.

li. u istom glagofskom rukopisu, o kojem se
kazalo kod a, a), nalazi se ova riječ i s drugujem
značet'iima, tako n. p. stoji pred pače kao da, te
ko pače znači što i dapače. Nima se zato slo-
boditi ni slaviti, ko pače se ima bojati. Starine.
23, 74. (1496). Zatim di pismo tri riči, kih ni-
mamo tamo minuti, ko pače imamo dobri čas to
vspominati. 74. Morete poznati da se ni zlato,
,ko' pače je mido, ko tako breci. 74. Jeda si
bude parel za utežanije svoga prijate{a, ko zato
dobri si on vii, da se ni pravi mir, ko paČe su
otrove (u ovom primjeru prvo ko vala da znači:
koje). 74. — U ovijem primjerima kao da je isto
što 1. ko: Židove ne taknuše našu gospoju ko
nici Krstjane. — A imil bim svidoČastvo onih
ki ga dobro znaju i pravo mu služe, ko on je
višiie dobro. — Potla priđe k poganom ko bi-
homo mi. 75.

3. KO, kaia, m. vidi 2. kao.

4. KO, praep. vidi 2. k. — U jednoga pisca

Digitized by

Google

4. KO

182

1. KOB, b.

XVII vijeka^ koji- ^lpotreb^ava ovaj oblik samo
pred riječima što počiiku glasom o. Htijaše poći
s ovoga svijeta ko otcu svomu. M. Divković,
nauk. 65*>. Pođe ko otcu svomu. B6». Po dva
načina idemo ko ovoj svrsi. 97». Da ko onoj
neizreČenoj trpezi mene privesti dostojiš se. 105*.
Postiti ću ko oćištenju. zlam. 43^. — Drugi
jrrimjeri što bi mogli amo pripadati nijemu dosta
pouzdani, tako u ovome vafa da je ko isto što
1. kao : Pokajanje se ište ko takovu sakramentu.
S. Matijević 15. u t\ekijem knigama ovoga vijeka
pisanifna ćirilicom jamačno je oblik niski a ne
naš: I tako poče svjataja Marija ko odru prinositi
omofurt svoj. Starine. 18, 176. (rukopis ovoga
vijeka). Obrativši se ko Gospodu. Nar. pjes.
mag. 1863. 94. Zdravo Pilip ko Stambolu dođe.
1884. 9,?.

5. Ky, pron. vidi tko.

1. KOB, /. omen, augurium; occursus; color
oris; aetas. — isporedi 2. kob. — J*o Vukovu
rječniku akc. sr ne mijena, osim lokativa u ko-
jemu je po svoj prilici k6bi; ali sam čuo ovu
riječ s drugijem akcentom u gen. sing. : kobi, te
je taki i u ostalijem padežima, osim nom. i are.
sing., loc. k6bi, instr. kobju (ako ima množina,
i gen. pl. k6bi, dat., instr., loc. k6bima). zadni
se akc. potvrđuje i glagolom k6biti. — Riječ je
jamačno stara, isporedi stshjv. kobb i strus. Ko6t,
(oboje augurium), a može biti i praslavenska,
isporedi češ. pokobiti se, uspjeti. — Između rječ-
nika u Mikafinu (,incontro* ,occur3us*), u Belinu
(,augurio, cioe presaggio di qualche cosa futura*
,augurium* 119b ; ,prodigio, segno di cosa futura*
,portentum* 587b), u Voltigijinu (,augurio, pre-
sagio* ,gute verbedeutung, gluckwunsch*), u Sto-
lićevu (,augurium, auspicium, omen. occursus,
praesentia, adspectus, forma, facies'), u V^ukovu:
1. susret ,die begegnung* ,occursus': ,Dobra kob!
(govore po Krajini Negotinskoj kad se sretu dvo-
jica). — 2. (u Lici) čovjek lijepe kobi; u Dani-
čićeva (kobb ,aetas').

II. augurium, omen, sreča (što se sluti), sluh'm,
znamene (po kojemu se dobro ili zlo sluti). —
02?f> va\a da je noj starije značene.

tt)^uopče. Ter mi se dobrom kob po srjoći
ispuni. Š. Menčetić 255. Ne znaŠe ku kob to
navesti j imaše. P. Zoranić 27b. Ku kob đoniti
(imaše saiia) razmiš|aše. 2S^. Na tom kolu do-
hodeći vitezi od zemaj kob sebi i narok pitahu
(u olimbijskih stranah). Aleks. jag. star. 3, 230.
Ako so hrabar mniš, sam ti kobi na nem poišći.
310. Da ne vjerujemo u san, u kob, u pticu...
M. Divković, nauk. H2b. A sada niku kob tu-
jini kladu na A, govoreć da je rob. D. Baraković,
vil. 147. I da joj se toj kad zbude (višna ukloni
kob desnica), ne bi oŠla tvorbe bude, za utvrdit
se vik carica. I. Gundulić 300. Taku kob od-
vrati od nas svemogući. I. T. Mrnavić, osm. 29.
Očitu gledamo kob našoj nesreći I. Dorđić, uzd.
76. Kra) Manases razgledaše sne i kobi. Bla^^o
turi. 2, 55. ^udi, vidite li kobi sa nebesa? Osvetn.
1, 48. Dočim cura tfike kobi gata. 1, 54. Svakom
svoje va)a riješit kobi. 3, 39.

b) 0 kobi se kaže da je dobra, bo(a. Ne
scijenu dobru kob. Š. Menčetić 140. Jeli duša
bo)u kob da sluti. 326. Ja sam po kom se dobra
kob nariče. (x. Držić 300. Dobra kob, junaci!
prem nađoh što sam htio. M. Vetranić 2, 309.
Dobra kob, junaČe ! što si tu tako sam ? M. Držić
48. Povrat mi dobru kob da poziv [u v pokoj. P.
Zoranić 12*. Odlučiv odkud bo|a kob iziđe pojti.
32«. Na t', ^jube, ovoj nosi s kobju dobrom.
46*. S dobrom kobi sad posvetilište neć da
činim. D. Zlatarić 15*. Učini dobru kob! Đ.

Baraković^ vil. 284. 8 dobrom kobi na dan ovi
težak za t«g da uhiti, popijevajuć za volovi, teško
ralo cvijetjem kiti. I. Gundulić 126. Ali vele
s bo)om kobi sad Vlađislav novi u slavi blizu
Varna cara dobi. 318. Dobru kob kobi ti, ho/^^
(bih) i ja smio. I. T. Mrnavić, osm. 109. Kob
te dobra vazda ukobi. I. Ivanišević 192. Dobro
kobi predvide se. P. Kanavelić, iv. 15. — čestita.
Ovu stvar za čestitu kob iliti zlamene držane.
A. Kaui/lić. kam. 264. Reda uzovnike po ple-
menu i po dobi i čestitoj kobi. Osvetn. 1, 44.
— uredna. Nad gradom carigradskim kob srićna
pripiva. I. T. Mrnavić, osm. 184. — vrla. Bo^
blagodari, gdje mu borbi vrle vraća kobi. Osvetn.
2, 150. — ve.'if'la. I od vesele kobi ćuti u svom
srcu živo ufanje. P. Kanavelić, iv. 97. — u ovom
primjeru kao da samo kob znači : dobra kob : A.V
si kob ali jad. ali mir ali rat, aV srića a,V ne-
sklad. Đ. Baraković, vil. 289.

c) o kobi se moži > ■■ /" ^ rhi, //r»r*i

A junak vele dan nositi (nm- ^nuU\ liu iie nim u
jedan zle kobi sab|ude. \\ r>imirrovi^ t!9. Zl»
ti kob, Rađate, a jošt^ ;;iiH tMJrw! N- Ntt|e>iković

1, 181. Tako vi zla kol* m^ lik^^bil^4. M. 0?ii(-
412. Ovi dva s kobju /li>jii vidjet« Njoli di^u.
D. Zlatarić 86*. Pojdo < na ^vnj put s ilfitii
kobju. Ivan trog. 16. Ko kn rnkt' *hI« kobi naij*h
moje stase pune. D. Bunikos t<V viK 'MiA. Zlu
me kob naskoči. 280*. /ln j^n kob Kkobilo.. Ha-
dojević 36. Sa zlom ^i^^i<^ h ^omin ko^i* P,
Kanavelić, iv. 588. Sad ua \^ Ro^ dn iiiij*ir, I
nije sot<ine ni zle kobi S. Mrir^fitić, fal. \9i7.
Rat, kugu, od nih dale ^vuku i An k^l» dtt ti*
ramo. J. Kavani n 5(»5b. Pa dočim se Bogu po-
molio da mu kobi zle na putu kruši. Osvetn.

2, 22. Svaki danak gore po i'iih kobi. 3, 21. —
huda. Daleč bile kobi hude! D. Zlatarić 67*.
Hude kobi, prijeka sluta carsku glavu viši'ii
ukloni ... I. Gun<lulić 505. — loša. Al' odluka
ne probavi liudih, jer s lošom se ukobio kobi.
Osvetn. 1, 11. Loša kob je, poglavico harna!

1, 65. — ^uta. A vrleti protrnuše hladne, s |ute
kobi ptica nebozijeli. Osvetn. 1, 7. — muina,
A kaluđer mučne kobi tlapi. Osvetn. 2, 135. —
plačna. A oni proklet, s koga izlaze na dan
blag nam plačne kobi, tko li posti lipos vaze, a
za zlato da ^^rdobi. I. (»undulić 163. — porazna.
Ne spomii'iajte radi Boga i sreće junačke, a duš-
manske rad porazne kobi. Osvetn. 2, 91. —
prijeka. Da ti padeš (uklonio Bog tvu glava
koi)i od prike!). G. Palmotić 2, 116. — stresna.
Dalek strašne kobi ove Bog od naše kuće ukloni!
(t. Palmotić 3, 169b. — teška. Viđenje puno
udesne toške kobi. P. Kanavelić, iv. 258.

b. occursus, obviam itio, sretane, susret. —
M(pglo bi se činiti da je ovo značet\e starije nego
prvo (kod a), ali se, to ne potvrđuje u drugijem
jezicima i u starijim knigama (naj prvi se put
ovo značene nalazi u Mikafinu rječniku), moglo
hi i hiti da se od samoga pozdrava kod sretana
(dobra kob!) načinio glagol skobiti se, pa se po
ovome shvatilo da kob ima ovo značene. U kob
nima Isus pojde. F. Lastrić, test. 158«. Jeru-
zolira danas je došao u kob Mariji. 391h. Kad
je bio čardaku na vrati, kob ga kobi Stevanova
Jul)a, zagrli ga, pa ga i pojubi. Nar. pjes. vuk.

2, 30r). Pa koi'iica u koV) vojku pusti. B. Radi-
čović (IHSO). l.j<j. Upire (Jie(anica) u Mlavu kod
razvalina grada Kudelina gdo se sasta-je s malo
ni/ira ogrankom, koji ovome ide u kob sa Vrana,
Glasnik. 43, 280. — Amo primam i pozdrav:
dobra kob! od prošloga vijeka; u starijim pri-
mjerima (vidi kod a) jamačno znači što i dobm
sreća! Prvi, rekavši mu dobra kob, upita ga...

Digitized by

Google

1. KOB, b.

133

KOBAN, 1, a.

D. Obrado vić, basn. 210. Dobra kob ! (U krajini
* iie^tinskoj i gore uz Timok reče jedan od dvo-
jice Judi kad se na putu sretnu — ,skobe' —
mjesto: ,pomozi Bog!)*. Nar. posl. vuk. 59.

C. bcja na čovječjem licu, pomast. — Nije
jiisno kako je postalo ovako značem: može hiti
po pređašnemu (kod b), jer kad se droje sreta^
jedno gleda drugome u lice^ pa i pita ga za
zdravfe. — U nah vrij f me u Lici (vidi primjer
u Vukovu rječniku) i u sjevernoj Dalmaciji. Bijele
kobi, kosmat, brkat. M. Pavlinović, razl. spis.
125. Nihove kobi crvenkaste. 407. Opečene i
crne kobi. 420.

d. Daničić u rječniku kaže da je značene
aetas, i donosi ovaj primjer: Do sibb vremenb za
sedanib satb kobi bilb ©eodorb Studitb. G(lasnik).
11, 253, ali u ovijem brojevima ima štamparska
pogreška^ te nijesam mogao naći cijelo mjesto i
ne razumijem dobro smisao, zar mjeHe kobi treba
čitati dobi?

2. KOB, m. vidi 1. kob, a. — U hekijeh pi-
saca čakavaca xvii i xviii vijeka. Vidih zlarnen
od zla koba. Đ. Baraković, vil. 217. Po čem li
znadiše mo^e sride dobar kob? 364. Misli i zla
koba a srcu imaše. jar. 58. Badi glasa od zla
koba. drag. 346. Množi u ponor kletim kobom
dol pakleni propadoše. A. Vitajić, ist. 4^. Jedna
drogu razdirača žalim časom, gorim kobom. J.
Kavanin 407b. Da put spravi dobrijem kobom.
522».

1. KOBA, /. vidi 1. kob, a. — CT dva pisca
cakavca xvi i xvii vijeka. Zle kobe se zbide. P.
Zoranić 5*. A i&emu zla koba smrti se približe.
Đ. Baraković, jar. 108.

2. KOBA, /. hyp. kobila. — Akr. se mijena u
voc. kobo. — U naSe vr ljetne, a između rječnika
u Vukovu. Što koba više skače, to boje vrše.
Nar. posl. vuk. 357. Kobo kobilice, otvori mi
vrata! Nar. prip. vuk. 224. Manu sabjom, od-
seče mu glavu, pa je kobi u zobnicu baci. Nar.
pjes. vil. 1867. 455.

3. k6bA, /. vidi kobac (može biti ipokoristik).
— Akc. je kao kod 2. koba. — U Vukovu rječ-
niku: vide kobac s dodatkom da se govori u
Srijemu i u Bačkoj.

4. KOBA, /. u Vukovu rječniku: đu^ujasta dna
kabao u kojemu se drži i nosi maslo, skorup,
med itd. ,art kiibel* ,urna ouaedam* s dodatkom
da se govori u Lici. — vidi i: Koba je dugu-
[asta dna, pa nije ni visoka, a ozgo ima zaklopac ;
no kad se u kobi nosi mlijeko (kiselo), kao što
čobani u Lici rade, onda metnu naj prije po kobi
cistu krpicu, pa onda je zaklope Čvrsto, da ni
kap proliti se ne može. ima koba od litre i od
dvije, a i manih i većih. cf. burica, u Dobroselu.
M. Medić.

KOBAC, k6pca, m. Accipiter nisus L., neka
ptica grabilica. — -a- stoji mj. negdašnega b. —
Akc. se mijena u voc. : kopče, kopči. — lilječ je
praslavenskaj isporedi rus. koOcut,, (češ. koba,
gavran), po}, kobiec. — Možr biti da je srodna
li 1. kob. — Između rječnika u Vukovu : ,der
sperber* »nisus* [accipiter Briss. cf. 1. koba, pi-
|uga, škai^ac u trećem izdaAuJ. Doletivši kobac
ufati (ptičicu). A. Kanižlić, utoč. 39b. Zaleće
f^e kobac avanica i odvede sjenicu djevojku. Nar.
pjes. 1, .532 — 583. Neka nosi kobac prepelicu.
3, 547. Kobac je donesal drobac, soja je donesla
loja, vrana je donesla graha. Nar. pjes. istr. 4, 3.
Ne budi svakoj tici kobac. Nar. posl. vuk. 195.
Svaka tica ima (nad sobom) kopca. 277. Od Tur-
čina stvori se kobac. Nar. prip. vuk. 49. Kobac

,der sperber, vogelfalke' ,Falco nisus'. G. Lazić
50. Kobac, Falco tinnunculus. J. Pančić, zoolog.
204. ,G-enu8 Accipiter Briss.* Rod Kobac. —
, Accipiter nisus (L)*. Kobac ptičar. S. Brusina,
ptice hrv.-srp. 2, 96*>. — , Accipiter brevipes (Se-
verzow)*. Kobac srpski. 97». Etingerov ,kulski
kobac* (,B'alco tinnunculus L.*) i Duslov ,toronski
soko* čeda su nemačkoga ,thurmfalke'. 95b. —
U prenesenom smislu, o če(adetu, kao pogrdna
riječ. A onoga staroga kopca, igumana, raspo-
riću kao mačku! M. P. Šapčanin 1, 122.

KOBAcaN, m. kaže se ma^ku. — Postaje od
kobacati se. — U naše vrijetne u Lici. J. Bog-
danović. F. Kurelac, dom. živ. 49.

KOBAcAI^E, n. djelo kojijem se ko kobaca. —
fj Vukovu rječniku.

KOBACATI, kobžicam, impj^. aktivno samo u
jednom primjeru xvii vijeka gdje se čini da znači:
premetati. — Akc. se mijena u praes. 1 t 2 pl.
kobacdmo, kobacdte, u aor. 2 i S sing. k5baca,
u part. praet. act. kobacao, k5bac&la, u part.
praet. pass. kobacan. — Može biti i stara riječ,
isporedi malorus. Ko6+.uarH re, premetati se.

II. aktivno. Ter manom sve kroza ii srdit
val kobaca. Đ. Baraković, vil. 293.

b. sa se, refleksivno, čeprkati (s bukom), stru-
gati nogama po tlima. — U Vukovu rječniku :
,mit den fiissen scharren* ,strepo pedibus*.

KOBAC, m. vidi kobac. — U naše vrijeme u
ugarskijeh Hrvata. Prebiti se, devojko, ptičicom
u lugu; a ja ću se, devojko, kobačem za tobom.
Jačke. 310.

KOBACA, /. u Vukctvu rječniku: od drveta kao
krletka (kavez) gdje se drže kokoši ili kakva
druga živad ,der hiihnersteig* ,gallinarium*. ko-
baca se od krletke razlikuje po tome što je kr-
letka ,mala* za tiče,' a kobaca , velika* za kokoši
i drugu živad s dodatkom da se govori u Hr-
vatskoj. — Akc. se mijena u gen. pl. kobaca. —
Miklošić (etymol. wdrterb. kod kobaca) misli na
postane od tal. gabbia (vidi gajba, kajba), ali bi
moglo biti srodno s kobac.

KOBAČElSfE, n. djelo kojijem se kobači. — U
Vukovu rječniku.

KOBAČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme-
Schem. bosn. 1864. xv. xxvii.

KOBAČITI, k6bačim, impf. sebi grabiti. — Akc.
se mijena u aor. 2 i 3 sing. kobači. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,an sich
reissen* ,rapio* s dodatkom da se govori u Hr-
vatskoj). Ko jači onaj i kobači (grabi sebi ili
prisvaja. U Hrvatskoj). Nar. posl. vuk. 140.

KOBAK, kćpka, m. dem. 2. kob. — U narodnoj
pjesmi našega vremena (značene va(a da je kao
kod 1. kob, b). Dobar kra{a kobak sukobio, su-
kobi ga vojvoda Sibiiiska. Nar. pjes. vuk. 2, 4S1.

KOBAN, kobna, adj. fa tališ, postaje od kob
nastavkom bn. — Akc. je zabiležen po Belinu i
St ulice vu rječniku (gdje stoji da je o kratko ili
nije zabi(eženo kao dugo). — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Belinu (kobni ,di mal augurio
o mal augurato' ,ominosus' 119h; ,prodigioso,
che coiitiene in se prodigio* ,prodigiosus* 587*^;
jdisgratiato* ,infelix* 265*^), i ti Stulićevu (,augu-
ralis, auspicalis; infaustus, infelix, mali ominis').
1. adj.
a. po kojemu se sluti, po kojemu se može
znati što će biti. — može se kazati o ptici, zvijezdi,
(ru'kakvoj) vodi, vremenu, događaju itd. Onu
kobnu pticu (gavrana). Đ. Baraković, vil. 199.
Tako kobna zvijezda koju za zlamenje višni ob-

Digitized by

Google

KOBAN, 1, a.

134

1. KOBAŠ,

javi, 8 jasnijem plamim i tracima strelovita s neba
srne ... 6. Palmotić 3, 20ab. Taki kadgod zrak
prostira kobna zvijezda i neprava. 3, 109^. Kobna
zvijezda ,cometes^ J. Stulli, rječn. kod koban.
Zvijezde carska strena kobnijem zrakom nari-
caju. L Đorđić, salt. 209. — Tada jedan dah
peijeni ovaj pehar đoni je meni, pun pri teške
kobne vode. ,Ova je voda s rijeke ^jute' re6e
neman huda i prika ,u ]!ioj , gledaj zgode }ute
nam mrzeća Dubrovnika'. G. Palmotić 1, 77.
Dajte po se kobnu vodu, od j utrne ku ste rose
vi jutroska nakupili. 2, 134. — I u hip koban
neka ih vrše. J. Kavai^in 468«. — Nahode se
zlameiia došaste liegove sreće . . . nahode se još
takvi od nega kobni događaji. A. Kanižlić, kam.
254. — Vajda duh mu na osvetu kipi, iV mu
kobne navješćuju sluti. Osvetn. 1, 32.

b. nesrecan, t. j. koji jest ili koji je bio
uzrok nesreći (ni u jednom primjeru ne kaže se o
čefadetu). Tim poklisar cara Osmana, ko u bog-
danska poja ujaha, vidjenje mu kobnijeh strana
stupit ne da bez uzdaha. I. Gundulić 320. Nu,
vaj, huda kobna po|a spomena me htje razalit,
da mi je trijebi sred nevoja neprijateje silom
hvalit 327—328. StraSiva se jaza gleda kobni
Šipun, jama huda. Ćt. Palmotić 1, 23. Erkulove
kobne strile. 1, 206. Ide kobni grob gledati.
P. Kanavelić, iv. 198. Dobrim tegom, bez viliiia
djela kobna i nevjerfi. J. Kavaiiin 47 1». Pa se
samo kaže da je zem]a nepodobna v^oma, a po
bojne vavijek kobna Turke. Osvetn. 1, 12. U
koja kobna vremena se isti bojni čini zbivaše.
5, I. Iznad kobna poja NevesiAa. 5, 31. Vi tiče
— kobne zamčice za nestašno srce. M. P. Sap-
ćanin 1, 105.

c. tt jednom primjeru xvii vijeka značene
je saama suprotno pređašnemu (kod b), srećan.
Neg znajući da se odi mnoga zdravja, mnoge
moći kobne vode vir nahodi, u ova mjesta htjesmo
doći. J. Palmotić 188.

2. adv. k6bno. — U Stulićevu rječniku : ,for-
tunate, fortunatim, feliciter, prospere*, ^dje se
tumači: srećno (premda je u istom rječniku su-
protno značene kod adjektiva).

KOBAnICA,/. tJtdt kabanica. — U naše vrijeme
u Lici (gdje se kaie i kabanica). J. Bogdanović.

KObInIČICA, /. dem. kobanica. J. Bogda-
nović.

KOBANIČINA, /. augm. kobanica. J. Bogda-
nović.

KOBASA, /. farcimen, tomentum, vi'sta djeve-
niče, crijevo tanko ili debelo nadjeveno isjecka-
nijem slanijem mesom i slaninom. — u naše
vrijeme običnija je riječ kobasica. — JtijeČ je
praslavenska (k'blbasa), isporedi stslov. kHbasa,
novoslov. i Ček. klobasa, rus. Ko.ioaea, po\. kiel-
basa, a i lit. kilbasas. — čudnovato je da u na-
šemu jeziku ne glasi kubasa prema prasla venskom
obliku, pa bi i novoslovenski trebalo da glasi
kolbasa (koubasa), a češki klbasa. — Nepoznata
postanu j vafa da je tuđa rijer i po tome što
oblici ntjesu po istom zakonu u sinjem jezicima,
teško je pomisliti na frc. calebasse, tiktm (premda
se i bundeva može nadjesti). — Između rječnika
u Belinu (,salciccia e salsiccia, propriamente
sanguinaccio' ,lucanica' (i37^>) i u Stulićevu (uz
kobasica). Kobase padoše ke u nidra stavi. M.
Marulić 256. Pripijevaje s vinom, guleći kobasu.
N. Dimitrović 102. Vele da se psi kobasami
vežu. M. Držić 239. Pas zja na kobasu pod
podom obješenu. 411. Dugoj kobasi lasno je
ugodit. (D). Nije veće brijeme da se psi koba-
sami vežu. (D). Veće je dana neg kobasa. (Z).

Poslov. daniČ. — U kajkavaca i u ^evemijeh
čakavaca (u Istri) Mik je klobasa kao u Slove-
naca. Kade se dva za taji zajiki i klobasi love.
Naša sloga. god. 14, br. 3, str. 15.

KOBIsICA, /. uprav dem. kobasa, ali enači
isto što kobasa, t običnije je u naše doba. — Od
XVI vijeka^ a između rječnika u Vrančičevu (,fiup-
cimen') gdje se naj prije nahodij u Mikafinu
(,botulu8, botellus, farcimen, lucanica, insiciom.
isicium'), u Belinu (,saloiccia e salsiccia' ,luca-
nica' 637b), u Bjelostjenčevu (,fiEtroimen, botellus,
botulus, lucanica'), ti JambreMčevu (,f5arcimen'),
ti Voltigijinu (,salciccia, salsiccia' ,wur8t'), u Stu-
ličevu (»farcimen, impensa'), u Vukovu (,die war8t'
,farcimen, botulus*). — U n^estima gdje se kaže
klobasa, kaže se i klob^ica. Klobasloa jbotellos'.
D. Nemanić, čak. kroat stud. iftsg. 61.

M. u pravom smislu. U božica tri nožića:
jednim reže zaoblicu, drugim reže kobasicu, trećim
reže česnicu. Nar. pjes. vuk. 1, 117. Ter dosezi
kobasicu, ter ju hiti simo nam. Nar. pjes. istr.
3, 19. Više je dana nego kobasica. Nar. posl.
vuk. 3(). Ovaj je svijet kao masna kobasica.
(Reče se naj više u šali). 230. Omiče se kao
masna kobasica. 238. Dok je pečenice trajalo,
a kobasice vrhu ogAa visjele. S. ^ubiAa, prip,
219.

b. u prenesenom smislu: snopič načinen od
sirova graika za utvrđeike bregova kraj vode. — -
U Vukovu rječniku : od vašina nastavjeni snopići
kad se brijeg tvrdi da odbija vodu. — / kao
utvr divane za ratne potrebe. Kobasica, arch.
,wippe, wurst (faschinenbau)'. B. Šulek, rjeČn.
znanstv. naz.

c. ime planini. — U Vukovu rječniku: pla-
nina u Srbiji u nahiji kruševačkoj. — ne jsnam
jeli ista planina što je sad u okrugu čačanskom
(M. Đ. Milićević, srb. 644).

KOBASICA B, m. čovjek koji čini kobasice (i
prodaje ih). — U Mikafinu rječniku: kobasičar,
koji nadiva kobasice ,fartor'; u Belinu: ,8alcic-
ciaro, facitor di sidciccie' ,fartor' 637b; u Vol-
tigijinu: ,8alsicciaro' ,wurstmacher* ; u Siuličevu:
, far tor, vel qui farcimina vendit*; u Vukovu: 1.
,wur8tmacher* ,fartor*. — 2. ,liebhaber von wiir-
sten' ,aman8 farciminum'. — U Vukovu rječniku
ima i drugo značene: čovjek koji rado jede ko-
basice.

KOBASIČ AREV, adj. koji pripada kobasičaru.
— U Vukovu rječniku.

KOBASIĆABI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u
županiji bjelovarsko-križevačkoj. Bazdije}« 107.

KOBIsIČAROV, adj. vidi kobasičarev. — f'
Vukovu rječniku.

KOBASIČICA, /. dem. kobasica. — U naše
vrijeme^ a između rječnika u Stulićevu (»botellus,
botulus'). ,Onu ednu malu kobasičicu svari mi
za večeru. J. Bogdanović.

KOBASIČINA, /. augm. kobasica. J. Bogda-
nović.

KOBASIĆ, m. prezime. — xv i xvi vijeka.
Jandrij Kobasić. Mon. croat. 177. (1499). Ivana
Kobasica. 197. (1511). Gašpar Kobasić. 257.
(1556).

1. KOBAŠ, Kobdša, m. mjesno ime. — Akc.
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima^
osim nom. i acc. sing.j i voc. sing. Kob&šu. —
Xije mi poznato postane.

a. se/o u Bosni u okrugu banoluČkom. Statist,
bosu. 8H. Viš' Kobaiša u Vučjak- planini Nar.
pjes. juk. 575.

Digitized by

Google

1. KOBAŠ, h.

135

1. KOBILA, b.

k. seoce u Dalmaciji u kotaru dubrovačkom
blieu Stona. Schem. ragus. 1876. 86.

e. selo u Slavoniji u županiji poieškoj.
Basd^e). 120. — Pomiifie se od xviii vijeka. U
Bistrici, a Našicah, u Kutjevi, u Kobašu, ... A.
Kaninić, ufco6. xxiv. Brod i Kpbad i Novoicra-
diSka. M. A. Be)ković, sat. B2b. Marijan Terzić
ođ Slavonije ix Eobaša. And. KaČić, kor. 485.
il. pomiiie se prije našega vremena, može biti
isto n^jesto Ho je kod b ili c. Kobadb. S. No-
Taković, pom. 185.

2. KOBAŠ, m. prezime. ~ U naše vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xviii. — isporedi 1. Kobac.

KOBAŠNIGA, /. ime selu i rječici u naše
vrijeme. Bat. 111. 115.

KOBATOVAC; Kobatovca, m. ime selu u Bosni
u okrugu baholučkom. Statist, bosn. 84.

KOBECATI SE, kobecam se i kobečem se,
impf. vidi beke^ti se. — Samu u Stuličevu rječ-
niku: ,rin^ di8torquere os, labia^ — isporedi
kobacati se.

KOBELAB, m. vrsta vinove lose. Kobelar (Ko-
bilar na Krku), suvrst vinove loze, crna vrlo
sitna, inače vrlo slatka grožđa (na Krku i Cresu).
Kobelar veli, suvrst vinove loze (na Cresu). B.
Šulek, im. 148.

KOBELABIĆ, m. vrsta vinove loze (uprav dem.
kobelar). Kobelarić, suvrst vinove loze (na Cresu).
B. Šolek, im. 149.

KOB£:;iAl!r£, n. ijelo kojijem se kobefa. — U
Vukovu rječniku.

KOBČ^iATI, kob^(am, impf. vafati, kotrlati,
koturoH. — Akc. se mijena u praes. 1 t 2 pl.:
kobe}imOy kobejdte, u aor. 2 i 3 sing. k6be|a, u
part. praet. act. k6be)ao, k5be|ala, u part. praet.
pas$. kdbe)&n. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,rollen* ,volvo*). — U Lici u
prenesenom smislu, truditi, mučiti se. ,Edva evo
kobe}am po ovom blatu^ — I sa se, refleksivno
(varati se). Kobefao se kao besomučan. M. P.
§apčanin 1, 110. ,yavije se s djecom kobe|am,
neko mirim, neko tješim, neko zaba)am'. J. Bog-
danoTić.

KOBEN, m. u DaniČićevu rječniku : Kobenb,
selu je Jablanici crkve arhandelove u Prizrenu
iSla međa ,u Kobenb^ a(lasnik). 15, 280. (1348?).

KOBEB, m. plahta od debeloga platna. — Kao
da je osnova praslavenska (za značene: sag),
isporedi stslov. kovbn>, kovrb, rus. KosepT. češ.
koberec, po], kobierzec. — - Postane je nejasno,
kao i kod gvber što je možebiti ista riječ. —
isporedi i koberac. — Samo u kajkavaca, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (,linteum e tela
crassissima, stragulum lineum^ i u Stuličevu
(kober, kobera ,linteum e tela crassissima^ iz
Bjelos^enČeva). Koberi spadaju medu robu koja
se ocaniiuje u prometu. Zbornik zak. 1871. 337.

KOBEBAO, koberca, m. dem. kober, znači:
sag. — Samo u Vrančičevu rječniku : koberec
(,aulaeam' ,tebich^) što ni po što ne može biti
dobro, nego je ili štamparska pogreška ili češka
riječ.

KOBĆTINA, /. augm. 4. koba. — U naše
vrijeme u Lici. ,NaBbijala punu kobetinu base^
J. Bogdanović. ,Đa uliješ u kobetinu, sve jedno
je, opet će on zamlazu načiniti sebi'. Javor.
1884. 979. a to znači, da je čobanu malo što
ponese, pa onda otpija po malo kiseloga mlijeka,
a neprestano ga zamuza slatkim mlijekom (uhvati
ovcu ili kozu, pa dok je ne izmuze pijući za-
mlazu dotle ie ne pušta). M. Medić.

KOBICA, /. dem. 4. koba. — Akc. se mijeha
u gen. pl. kdb7c&. — U naše vrijeme a Litn.
,n malu kobicu ulij čobanu mlijeka^ .T. Bogda-
novič. ,Pukao mi je obruč na kobici, pa u čem
ću mlijeka ponijeti?* u Dobroselu. M. Medić.

1. KOBILA, /. equa (Equus caballus L. fem.),
žensko od koha. — -i- stoji mj. negdaštiega y.

— Akc. se mijena u ^en. pl. kčbila. — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov. i češ. kobyla, rus.
Ko6biAa, pof. kobjla. — Nejasna poslana: može
se isporediti lit. kumile, kobila (isporedi strus.
KOMOHb, vidi kod koA), ili lat. caballus; moie biti
srodno s kob, pošto su stari Sloveni gatali koikma,
isporedi ždrijeb i ždrijebe. — U svijem rječni-
cima (u Daničičevu kobyla).

a. u pravom smislu.

a) uopče. Đahb (Hilandaru) u Zete ko-
byle. Mon. serb. 6. (1198—1199). Ine vlahe izb-
brahb otb crbkovnihb vlahb, da pasu kobile crb-
kovne, a da ne uzimaju otb crbkve bMdgu niČto,
pače ako čto izbgube, da plaćaju otb sebe, koAb
po 30 perbperb a kobila po 20 perbperb. 61.
(1293—1302). Otbluči krajevbstvo mi 24 kobilb
otb svojihb kobilb. 61. Đa ne uzima bdidga ot
kobilb. Deč. hris. 62. Izdava otb kona perpera,
otb kobile 6 dinari. Zak. duš. pam. Šaf. 38. 50.
Kapitul za žrebca ali kobilu. Stat. krč. ark.
2, 282. PuŠćam bratu polaču i kobili. Mon.
croat. 132. (1487). Da ti budu konuh kobilam
tvojijem. Pril. jag. ark. 9, 147. (1520). Kobila
se pruća. M. Držić 54. Na kobile ke ždribce
imihu usedoše. Aleks. jag. star. 3, 285. Kim (je)
smok mliko kobile. I. T. Mrnavić, osm. 142.
Kobile, mazgi i magarci. B. Krnarutić 12. Gori
nego pasduh pusti, mat^ kobila koga grusti. J.
KavaAin 448*^. Bi mu doglašeno da mu je doli
u konušnici kobila lijepa konica okotila. B. Zu-
zeri 301. VlahiAica rodila, pod kobilom odhra-
nila. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 17. Da se siro-
mašica žena promini u obiličje kobile. M. Zo-
ričić, zrc. 185. Zaplini ... tri ijade kobila oliti
veliki bedevija s ždribe^em. And. Kačić, razg.
133. Kobile se iždrebile. Nar. pjes. vuk. 1, 114.
Nije majka rodila junakG^ ni kobUa ko£a oždr'je-
bila... 1,600. Na kobili tankoj bedeviji. 2,220.
Jesi r čuo de pričaju judi de j' Miloša kobila
rodila?. . . našli su ga jutru u erdeli, kobila ga
sisom odojila. 2, 239. Kobili se na ramena baci.
2, 388. Što je vranac u tri puta skakao, to kobila
u jedan put vata. 2, 459. Ko može i koiSi mu može,
a ko ne može i kobila mu posrće. (U šali). Nar.
posl. vuk. 148. Iziđe ko£ iz jezera i opase jednu
kobilu. Vuk, nar. pjes. 2, 106. Ne uzima kad iz-
jaloviti kobile. 2, 106. Kobila ostane suždrebna.
Vuk, nar. pjes. 2, 106. Na nami su toke zveke-
tale, a pod nama kobile vrišćale. Osvetu. 3, 17.

— Kao psovka ženskom Čeladetu. Sad ju (sve-
krvu) zove: majko mila! a sutra će bit kobila.
V. Došen 157^. — Metaforički, o ženskom čefa-
detu. 1 i^egova da kobila dvijem se neće dat ja-
hati. J. KavaAin 40^. — I kao psovka se kaže
kome da mu je mati kobila. Kobila ti 'e mati,
a ti si kopile. M. Držić 105. Da bi mene ne
rodila majka, već kobila koja ata moga! (ovako i
slično ndhodi se često u narodnijem pjesmama).
Nar. pjes. vuk. 1, 474. Nuto zeta ! nuto sijaseta !
kan^ da ga je krava otelila, magarica pupak od-
rezala, a kobila mlekom zadojila. 1, 523.

h) vidi bedevija, suždreban, ždreban, ždrije-
biti se, oždrijebiti, iždrijebiti, pasti se, opasti itd.

b. u prenesenom smislu, drvena greda vrlo
debela i teška kojom se pritiskuje u tijesku. — U
južnijem krajevima (u Dubrovniku i u Bod) od
XVIII vijeka. — Ltm^đu rječnika u Vukovu (na

Digitized by

Google

1. KOBILA, b.

186

KOSILICA, c, a).

tijesku ona isfroda gore koja sastavla loze i ora-
sima se do{e pritiskuje kad se tijeste masline
s dodatkom da se govori u Boci). Ti jesti ga
izpod dvije kobile. (Z). Poslov. danič. — Sličntt
je i ovo značene na Braču: Preko žećko (,wein-
presse*) ona dva plosnasta balvana što pri kra-
jima ogrle loze i pritiskuju h}eb (drop), zovu so
, kobile*. A. Ostojić.

c. u prenesenom smislu, t'ieka greda u vode-
nice. — isporedi maorarac. — U naše rrijeme, a
između rječnika u Vukopu (u kašičaro vodenice
oi^a gredica sto na noj stoji kolo). Kuda je
užlijebjena u kobilu koja no dovata do zemle
nego se udaranem i izbijanom klina može dizati
i spuštati da bi se i gorni kamen posredstvom
rude i vretena mogao dizati i spuštati, to time
udešavati da sitnije i krupnije me|e. (u okrugu
biogradskom). J^. Stojanović.

d. u prenesenom smislu^ ima i drutjijek zna-
čena. vidi: Kobila, tecb. (kon, koze, nogaće)
.schragen*, tal. »cavalletu.)* ; arch. (koza, kon,
koAic) ,bock, riistbock*, frc. ,treteau, chevalet',
ogl. ,horse, jackt*, tal. ,capra'; ,briickonbockS frc.
,chevale d' un pont*, egl. ,trestle* ; (tetiva) ,unter-
trager, unterzug(sbalkeu), durchzugsbalken', frc.
,call6, lambourde de plafond', v. tetiva; kobila
od mosta ,bruckenjoch, bruckonglie<l, briicken-
strecke*, frc. ,travee de pont', egl. ,bay of a
bridge^, tal. ,so8tegno di ponte' ; most na kobilab ;
razmak kobila Jochweite', frc. ,ouverture, de-
bouche'; mech. ,radstuhl*, v. šute; ,zapfengerust,
zapfengesteir ; ,lagorstubr; (konic, stefka, stolica;
blazina na konu) ,bocklager'. B. ^ulek, rječn.
znanstv. naz.

e. vidi kobilica, c. — U Vukova rječniku:
vide kobilica, 2. — / u naše vrijeme u Dubrov-
niku znači što i kobilica, c, a).

f. bijesne kobile, snijeg rjeđi od guberaša,
ne pada onako gusto. V. llić iz Srbijo.

fif. v^rsta š(%ve. Kobila, suvrst šjivc (Valavac).
n. Šulek, im. 149.

li. Biiesna Kobila, ime planinskom vrhu u
Srbiji u okrugu vranskom. Bosna Kobila. M. Đ.
Milićević, kra). srb. 274.

2. KOBILA, m. prezime (isprva nadimak). —
Ista je riječ što 1. kobila. — Od xviii vijeka.
Ivan Kobila. Glasnik, ii, 3, 72. (1706—1707). i
u naše vrijetne u Dubrovniku. P. Budmani.

KOBILACIO, m. prezime. — Na jrdnom mjestu
XIV vijeka, i otale u DaniČićevu rječniku: Koby-
lačićb, vlastelin kneza Pavla Kadinovića ,odb
primorija Vukosavb Kobilačićb* 1397. M(on. serb).
229.

KOBILAD, /. coll. mnogo kobila. — U Stuli-
ćevu rječniku : ,equarum multitudo' ; vafa da je
sam Stulli načinio ovu riječ prema drugijem ko-
lektivnijem supstantivima na ad, te je nejto uz-
da na.

1. KOBILAB, m. čorjek koji se bavi kobilama.
— U osohitijem značenima. — Od xvii vijeka
samo u rječnicima : u Mika(inu (kobilar, koji
kobile čuva ,pastor equarum*) gdje se naj prije
nuhodi, u Belinu (,guida o pastore di cavalle'
,oquarum pastor' 178'>), u Bjelostjenčcru (.pastor
04uarura'), u Stulićeru (,e4uarum custos'), u Vu-
kovu (1. ,der stutenhiiter, stutonbandler* ,custos
equarum aut quaestum earum exercens^ — 2.
,schimpfwort fiir einen ungeschickten reitor' ,oou-
vicium in equitcm').

a. čiHJek koji čuva kobile. — U srijem rječ-
H trima.

b. čoojtik koji trguje kobilama. — U Vukovu
rječniku.

I«, kao pogrdna riječ za nevafalaj nerjestu
jahača. — U Vukovu rječniku.

2. KOBILAR, m. Oriolus galbula L., vidi vuga.

— r naše vrijeme u Istri. Kobilar ,avls qua<'-
dam'. D. Nomanić, čak. kroat. stud. 59. — i u
StUekovu rječniku: ,goldamser.

3. KOBILAR, m. vidi kobelar. Kobilar, vrst
grožđa. Vrbnik.

KOBILA BDA, m. psovni naziv za lijeno če-
)ade. ,On ti je onaj kobilarda, ne bi na vatri
pregorio*. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogda-
nović. — isporedi kobilardija.

KOBILARUIJA, m. pogrdna riječ u I)obro<*dii.
M. Medić. — isporedi kobilarda.

KOBILARIĆ, m. prezime. — xiv vijeka. Župan
Kobilarić. Mon. croat. 46. (1395).

KOBILARNIK, m. planinski vis u Srbiji h
okrugu kruševačkom. M. Đ. Miličevič, srb. 7(1*1.

KOBILAST, adj. pogrdna riječ o čefađetu. -
U naše vrijeme u Lici. ,Kobilast je on, moj
brte, i del)ele kože na obrazu'. J. Bogdanović.

KOBILE, K6bil&, /. pl. selo u Crnoj Gori.
(Ilasnik. 40, 21.

KOBILEri lXz, m. vrh jednoga visa u Gruži.
L. Dordević.

KOBILESNICA, m. vidi kobilarda. J. Bogda-
nović.

KOBILETINA, augm. 1. kobila. — U Vukoru
rječniku.

KOBILICA, /. dem. 1. kobila, — Između rječ-
nika u Mikalinu (kobilica, ždribe ,equula'), u
Belinu (,cavallina, cavalla piccola' ,equula' itS'^:
, poliedra, cioe cavalla giovanetta' ,eqaa j uvenula'
570*'), u Bjelostjenčevu (,equolla*), u Jambrešićpcu
(kobilica, mala kobila ,equula'), u VoUigiJinu (,ca-
vallina' ,eine junge stutte*), u Stuličevu (,equulav.
u Vukovu (dim. v. kobila).

ii. u pravom smislu. I dovede mrku kobi-
licu. Nar. pjes. potr. 2, 495. Kobo kobilico, otvori
mi vrata. Nar. prip. vuk. 224.

I». u prenesenom smislu kaže se o razlicitijem
sitnijem životinama.

a) nidi skakavac, prug, šaška. — Često u
pisara već od xv vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu (kobilica divja, ili Črv, skakavica,
prug ,locusta, carnopes*) i u Jambrešičevu (ko-
bilica, kukec ,locusta^). Prusi sa kobilice ke po-
kriše poje od Ejipta. M. Marulić 67. (Ivan^
jidise kobilice i med divji. Transit. 27. Kobi-
lice potrše franačku zem|u divnim činom. Š. Ko-
/.ičić 19^. Pića negova biše kobilice. Anton
Dalm., nov. tost. 1, 3l>. Hrai^aŠe se divjem
medom od Štrmije|a i kobilicami. M. Divković,
bes. 48*. Poganski narodi kako kobilice svaku
stvar pod šćetu obraćahu. F. Glavinić, cvit. 93*.
Vnoge kobilice po dalmatinskom orsagu letjahu
kano oblaki. P. Vitezović, kron. 107. Vojskam
štetnih kobilica što će živo moć ostati? J. Ka-
vanin 411b.

h) Cicada plebeja Scop., vidi cvrčak, kriješ.

— U Bjelostjenčevu rječniku: kobilica polska,
budi gorna, kriješ, kaj ti ki*ešći ,cicada', v. šćuric^
i u Jambresirevu: kobilica pojska ,ciciBula'.

c) vidi bogomojka, b). — U naše vrijemt
u Dubrovniku. P. Budmani.

c. kost na prsima u kokoši i u drugijeh ptua^
ali nije svuda ista.

a) os pectorale, sternum, grudna kost.
sred ft fi velika kost na koju se naslonaju rebra.

— ovakovo je značei^e u Stuličevu rječniku (^vium
ventriculus') gcije nije dobro tumačeno, i u ovijem

Digitized by

Google

KOBILIGA, c, a>.

187

KOBUf^ b, c), cc).

Itrimjerima: Ufatića prepelicu, slomiću joj kobi-
Iku. Nar. pjes..vuk. 1, 435. Ptičija grudna kost,
kobilica. J. Pan&ić, zoolog. 188. i. u naše vrijeme
u Dubrovniku, vidi: Kobilica, zool. ,bru3tbein
b. vdgeln*, lat. ,sternum*; greben kobilice ,brust-
beinkamiu'. B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz.

b) vidi jadeŽ, lomiliai. — kao da je ovo
znacene u VtJcovu rječniku (,das brustbein der
vogel' ,o9 sfcerni avium^ cf. lomilica) kako se
čini po rijeH lomilica, i u ovijem primjerima:
Kobilica je ona ista kost kokošina o kojoj se
govorilo u ovoj gornoj (igri jade za). V. Vrčević,
igre. 24. I ovo je ista gorj&a kokošina kobilica.
25. t mozebiti i u ovome: Arnauti gledaju ovako
ne samo u pleće nego i u kobilicu od kokosi.
Vuk, živ. 238,

d» carina, u /acfe na} dona greda sto stoji
u^ svu dutinu lađe. — Po sličnosti prema c, a).
Kobilica (u (amca) ,der kiel' ,la colomba^ Babić«

— Prema ovome^ u prenesenom smislu^ u bota-
nicij o osobitom obliku u cvijeta. Dve done (cvetne
liske) raznostrane većinom su srasle u ,kobilicu'
:. carina'). J. Pančić, bot. 65.

e. u prenesenom smislu^ kon ili konic na
guslama. — U Vukoou rječniku kod kon ima da
'Jc u Kranskoj kaže za ovo značet'ie kobilica. —
Ali se govori i u naše vrijeme tt Srhi^ji. V. Ilić.

— vidi i : Kobilica, tech. (konic) ,steg (der geige)*,
tal. ,ponticello^, frc. ,chevalet*, egl. ,bridge'. B.
Šulek^ rjeČn. znanstv. naz.

r. u Vukovu rječniku: grozd kad se odsiječe
M lozom zajedno, da se ostavi ,rebscboss mit
trauben'.

KOBn-IČATI -SE, k6bili6am se, impf. djeca
ili momci stanu jedan za drugim u razmaku, svi
se sagno, a po3|ediii skače preko nih. u Lici. D.
Trste^ak.

1. KOBILIC, m. na že6ki za u)e (olpresse*) ono
drvo ispod loze što upire na drvje i pogaču po-
vrh cijetaka. na Braču. A. Ostojić. — isporedi
1. kobUa, b.

*2. k6bILIĆ, m. prezime. — MUoŠ je Kobilić
poznati junak našega naroda; istom unarodnijem
pjesmama zove se Obilić (vidi)y premda And.
Kaeič misli da je ovo ime starije (vidi drugi
Kaćićev primjer), u jednoj narodnoj pjesmi na-
šega vremena zove se Kobilić (vidi dafe) i ime se
tumači po narodnoj priči: Jesi V čuo, đe pri-
čaju |udi, đe j^ Miloša kobila rodila? našli su
ga jutru u erđeli, kobila ga sisom odojila, s to.^a
snažan, s toga visok jeste. Nar. pjes. vuk. 2, 239.
-- isporedi i Kobilović. — Ubi Miloš Kobilić
Murata cara. Š. Kožičić 49b. Miloš-Kobilića gdi
ubi Murat cara. I. T. Mrnavić, osm. 141. U
i'iih (bugarkinah) žive slava obilna, ku Kobilić
steče mudrL I. Gundulić 313. Lijepu i mladu
Vukosavu da (Lazar) Milošu Kobilicu. 386. Mi-
loša Kobilica i Vuletu Brankovića. J. Kavanin
233b. MiloS KobiUć. A. Kanižlić, kam. 64-3. A
Miloša Kobilica jedna mlada vlahihica. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 18. Miloš Kobilić, ali ti
upravnije Obilić. And. Kačić, kor. 429. Kobilić
<Hi Novog Pazara: od ovoga plemena bi veliki
vitez Miloš Kobilić koji ubi cara Murata na Ko-
sovu Poju- starinom zvaše se Obilić, ali zaradi
uenavidosti bi od Vuka Brankovića zazvan Ko-
bilić. 453. Nije 1' vitez Miloš-Kobiliću ? J.
Krmpotić, pj^sm. 8. Ja ti drago Kobilić-Miloša.
Nar. pjes. vuk. 2, 241.

3. KOBILIĆ, m. ime dvjema selinui u Hrvatsknj
'< županiji zagrebačkoj. Eazdije). 67. 75.

Kobilu, vidi kobi}.

KČBIIilN, adj. koji pripada kobili. — U Vu-
kovu rječniku.

x6bILINA, /. augm. 1. kobila. — U Belina
rječnika : ,cavallaccio e cavallaccia' ,equus et equa
ignava* 178b, i u Stulićevu: ,vilis equa'.

KOBILllirAK, m. nekakva bifka. Kobil6ak, |e-
kovita trava bijela i žuta cvijeta (Sabjar, Zagreb).
B. Šulek, im. 149.

KOBILO, n. u Daničićevu rječniku: Kobjlo,
međa jo zemjama crkve bogorodiČine u Arhi|e-
vici išla ,ua Kobilo Kobijbšticomb'. M(on. serb).
144. (1349).

KOBILO VAČA, /. glavica u Hercegovini.
Scbem. herceg. 1873. 150.

KOBILOVir, m. vidi 2. KobUić. — xvii i
XVIII vijeka. Junak čina plaha Kobilović Miloš
vrijedni, ćr. Palmotić 2, 520. Kobilović carski
oborac. J. Kavanin 231b. Ua je Vuče Branković
ko i MiloS Kobilović. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 17. Ali Miloš Kobilović Milici odgovaraše.
1, 20. Kad je Miloš Kobilović knez-Lazara ra-
zumio. 1, 21.

KOBILSKI, adj. koji pripada kobilama. — U
Stulićevu rječniku: v. kobili. — U naše vrijeme
kod mjesnoga imena. Kobilsko brdo, šuma. —
u požeškoj okolini.

KOBI^, adj. koji pripada kobili ili kobilama.

— Ima i stariji oblik kobilij. — U naŠe se
vrijeme obično upotrebfava složeni oblik: k6bi|r
(prosti oblik samo kod nekijeh mjesnijeh imena).

— Hiječ je praslavenska, isporedi rus. Ko6ujii^,
Češ. kobyli, pof. kobyli. — Između rječnika u
Stulićevu (jamačno grijenkom kobili ,equarum*),
u Vukovu (kobiji ,der stute' ,equae*), w Daniči-
čevu (kobilii i koh^-Jb ,equae').

a. twpce. Ozimče kravje ali kobi|e. SUit.
krc. ark. 2, 282.

b. Često kod mjesnijeh imena.

a) Kobi), kao supstantiVj um manastiru.

— isporedi Kobi|a. — Prije našega vrem^ma.
Kobi)b (mon.). S. Novaković, pom. 185.

h) K6bi|do, Kobili Do, Kobi|i Doći.

nn) Kobijdo, selo u Bo»ni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 9.

hh) K6bi|i Do, selo u Ornoj (tori. Glasnik.
40, 18. — Ima i u Vukovu rječniku sprimjei%m:
Na široku Dolu Kobijomu, — Na ravnome Dolu
Kobijemu. Nar. pjes. vuk. 4, 521. Dok dođoše
Dolu Kobijomu. Pjev. crn. 21^. Na dno ravna
iDola Kobijega. Oi?led. sr. 118.

cr) K6bi|i Doli, biće isto što Kobiji Do
pod bb). Na Kobi|e Dole dolazili. Ogled. sr. 90.
Hajde s iiima na Dolo Kobi|e. 90.

dfl) K6bi)r D6ci, bi<^, isto što Kobiji Du
i Kobiji Doli pod bb) i cc). Da su Cuce izjavilo
ovce u Kobije Doce. Pjev. crn. 265»K
I c) Kobija Gldva, mnoga se mjesta (vrsi i

sela) ovako zovu ; n. p. :

aa) u Daničićevu rječniku: Zaselak solu
Lojanu bješe ,Kobilija Glava*. M(on. serb). 64.
(1293 — 1302). selu je Orahovcu koje Grgur sin
Vuka Brankovića dade Hilaiidaru išla meda ,na
Kobylu Glavu*, (r(lasnik). 15, 276. (1348?). i selu
je Tudorču išla meda ,u Kobiju Glavu*. 15, 302.

bh) u Bosni, aaa) selo u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 10. — bbb) planine. Ko-
bija Glava planina u nahiji sarajevskoj. F. Jukić,
zemj. 31. Pisac veli da su u Bosni dvije ,Ko-
bije Glave': jedna drumom od Kisojaka, druga
od Visokoga. Osvetn. 7, 41.

ccj planijia u Hercegovini. — / u Vu-
kovu rječniku. AK to gleda Bajo i Limune sa
stijene iz Kobije Glave. Nar. pjos. 3, 458.

Digitized by

Google

KOBU-, b, c), dd).

13«

KOBrti, 3, b, h).

dd) u Srbiji u okrugu užiikom. Državno
dobro: Kobija Glava. Sr. nov. 1870. 319.

d) Kobi)a Bavai^, »eoce u Hercegovini.
Statist, bosn. 112.
KOBU^iA, /. mjesno ime.

a) selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist,
bosn. 68.

b) mancistir. — Prije noAe^a vremena. S.
Novaković, pom. 135. — i8pored% kobi), b, a).

1. KOSt^AČA, /. za žensko snaći što i za
muško ^kobilarda^ — U naše vrijeme u Lici. J.
Bogdanović.

2. KOBUiAČA, /. n^jesno ime. S Kobijače
Humu do na glavu. Osvetn. 7, 86.

KOBIj^AK, Kobi}ika, m. ime dvjema selima u

Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj. Eazdijej. 65. 89.

K6BLt.D6*, K6bi}dola, m. vidi kobi), b, b) aa).

1. KOBItjE, n. mjesno ime.

a. u Vukovu rječniku: planina u Starom
Vlahu. cf. Kovi)e. .

b. u Srbiji. *») dva sela u okrugu kruše-
vačkom. K. Jovanović 126. 129. — h) selo u
okrugu požarevačkom. K. Jovanović 142.

2. KOBI^, n.(?) u dubrovačkoj poslovici xviii
vijeka (mislim da sam čuo govoriti kovi|e). Diže
hije mije na kobi)e. (Z). Poslov danič. — ispo-
redi hi|e.

KOBILICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom (s pridjevom mala). Niva kod Male
Kobijice. Sr. nov. 1871. 175.

K6BHi]l!rAČA, /. u Vuk&vu rječniku: nekaka
trava. (grijeSkom) Kobili^Ča (Vuk), rus. ko6m-
Mn\x,H (Lonicera coerulea), po). kobyta (vrst š)ive).
B. Šulek, im. 149.

k6bI^SKI, adj. koji pripada mjeUu Kobifu.
Kobijska (opština). K. Jovanović 129. 142.

KOBUiŠTICA,! /. u Daničićevu rječniku: Ko-
byJbStica, vidi kod riječi ,Kobylo*. va)a da je voda
koja teče uz ,Kobylo*.

KOBIMAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Livada u Kobimači. Sr. nov.
1861. 495.

KpBIlirATI, kobiAam, impf. u Stuličevu rječ-
niku: V. gobinati. — nije dosta pouzdano.

KOBIŠNIOA, / selo u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. K. Jovanović 122.

KOBIŠNIČKI, adj. koji pripada Kobišnici,
Kobi&nički Vis (u okrugu krajinskom) M. Đ. Mi-
lićević, srb. 955. Kobišnička (opština). K. Jo-
vanović 122.

KOBIŠTE, n. kobno mjesto. — isporedi kob-
nište. — Samo u jednoga pisca našega vremena.
Ja ću ostat na kobištu sama. Osvetn. 2, 144.

k6bITI, k6b£m, impf. postaje od 1 kob. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl: kobimo, ko-
bite, u aor. 2 » 3 sing. kobi, w part. praet. pass.
k6b)en. -- Od xvi vijeka (vidi kod 3, a), a iz-
među rječnika u Belinu (,augurare, significar
qualche augurio* ,portenđo' 119*^), u Voltigijinu
(,augurare, presagire* ,gluck wiinschen*), u Stu-
ličevu (,augurare, augurari, ominari, vaticinari,
praenunciare etc.'), u Vukovu (1. koga, t. j. slu-
titi kome da ga nestane, n. p. kad bi čovjek
imao troje djece, pa dvome da kupi kapu, a tre-
ćemu ništa, onda bi se reklo: ,kobi dijeto* ,den
untergaug ahnden' ,praesagio interitum*. — 2.
,begegnen' ,occurro').
1. aktivno.
a. augurari, ominari, raditi Ho po čemu
^ sluti na dobro ili na slo, slutjeti.

a) objekat je ono na što se slutij dobro
Hi zlo; kod nega može biti i nepravi objekat u
dativu (onaj kojemu se sluti). Li ona zlo kobi,
Bog čuje svu tužbu. Š. Menčetić 147. Gorke
}ubezni koje me sve znobe, i meni smrt kobe pri
nogo hoće svit. 185. Neka se ne stav) u, ona
stvar fito kobi. 300. Čini, dva vidjenja da mi
se izroČe, ako dobro kobe. D. Zlatarić 15*>. Ka-
kono si u živ)eloj dobi, vitezova sno kobiti kobi.
Osvetn. 5, 4.

b) objekat je ono (če\ade, a može biti i
drugo) čemu se sluti, u svijem ^f primjerima kttie
0 sloj kobif o nesreči. može -■•*- iireH instrumen-
talom što se sluti. Oj kleta rua m]ado^! toj li
te pridobi života jur slados i ^^mrt ka te kobi?
6. Držić 388. Ako jes istini, ruoj Bože, ovi san,
veće mi ne čini živjeti jedan <ian , . . op voju dp
bit živ . . . neg vidit ovi gniv kim m© »an ko-
b)a6e. 402. Jaoh, visini u ^nivu porama i kobi
Eidipa kuću svu. M. Bnnić 2 i. Ko god ^i, tw
cvijeli, ni tvojijem^ nesrećam kobi dan veseli kl
je srećan svima nam. L GuniiuLić 128. Jer pra-
vedne sve zlom kobi. S. Mar/g^itić^ ispov. 248.
Što me kobiš? izkobila glavu! Nar. pjea. bog.
236. Sad svi koAi zopou pi>/obali^ a moj don^
nije ni taknuo, nogam^ bije h u^ima striže, cesto
gleda na Koštac planinu: jali kobi m^n^, jali
sebe. Nar. pjes. vuk. 4, 27. Zlo vam bilo* dvijp
tiče vrane, malo V vi je bornu trpkih planina i pci
Skop}u bijelijeh kula, da vi ^a?,«, krila odiuorite ?*
no padoste baš na moju kulu, u^ kobi te moga
gospodara. 4, 342. Kad s' ajiJuci napojili vina,
zakuka im kukavica tica, koliko je u družinu
drugah, toliko je zakukala pui^h.^reće^tiMla Sava
od Posavja: , Pobratime, od Kotora Bozo! udri,
Bozo, kukavicu crnu da ne kobi {ubavu u dru-
žinu*. Pjev. crn. 150h. Jen kukać im bijelu
kulu, te mi kobiš agu Mustairi^u? Nar. pje^, u
Rogatici. Đ. Šurmin. Kao hi p.iF»t^> f'^oeku za-
vidi i kobi ga. Vuk, poslov. 1<J. Nemoj kobiti
narodnu sreću. S. ^jubiŠa, pri|. h»w. St^do Gnrd^
da te živa plače i kobi. 234.

b. occurrere, obviam ire, sretati, — U naše
vrijeme (vidi u Vukovu rječniku). Kad je bio
čardaku na vrati, kob ga kobi Stevanova juba,
zagrli ga, pa ga i pojobi. Nar. pjes. vuk. 2, 300.

'i. pasivno. — U Belinu rječniku: kobjen
,augurato' ,divinatus' 120*.

H. sa se.

a. pasivno f bez subjekta (ono što se sluti
stoji u dativu s prijedlogom k). — Samo u jednom
priinjeru xvi vijeka. Onim ki su na odašastji
kobi se k zdravju. Naničn. 57».

b. refleksivno. — Između rječnika u Stu-
ličevu (,augurarsi per V ordinario il male* ,male
augurari, precari').

a) subjekat kobi sama sebe (isporedi 1, a,
b), aa) 0 zlu. Počeh se ter kobit, sam sebi go-
vore: ,Ne more t' neg zlo bit, tužni ja nebore!*
G. Držić 394. Neka se ne kobi, jeda bi puk-
nulo srdašce komu. Š. Menčetić— (i. Držić 496.
Nemoj se kobiti, ni na zlo poricat M. Vetranić
2, 246 — 247. Tomu se ne kobi, moj bili lebute.
D. Baraković, vil. 269. ,Što se kobiS, kad te je
Bog svačim nadario V* (ko ima pa se tuži da nema).
M. Pavlinović. — bb) 0 dobru. — ti naše vrijeme
u Lici. ,0n se još iz malena kobio, da će biti
pravi čojk*. ,Ti se u ničem ne kobiš, da 'š biti
čojk'. ,Iz malena se zna, ko se čem kobi*. ,Iz ma-
lena se treba kobiti*. J. Bogdanović.

b) vračati^ gatati. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Ne kobite se, nit razgledajte sne.
Blago turi. 2, 57. Kobio sam se liiovu zlu mišju
i ričma ovako i ovako. 2, 289.

Digitized by

Google

KOBIVO

189

KOOI

KOBIVO, n. što se kobi. ^ Samo u jednoga
pisca našega vremena. Jadan brate, jadovna ko-
biva! Osvetn. 8, 91.

k6b^EI^£, n. djelo hojijem se kobi. — Sta-
riji je oblik kobjei^e. — Između rječnika u Be-
hnu (kobjenje ,augw^o, V au^rare' ,omeii' 119b),
u Stuli&vu (kol^ene ,aiigarium') , u Vukovu.
Forma toga saknunenta jest kob)enje. Naru6n.
57*. Grikva rimska uža kob}enje besede toga
sakramenta. 57*.

KOB^iEVATI, kobjujem, impf. vidi kobiti. —
Samo u jednoga pisca našega vremena. Gdje ti,
pobro, kobi kob)evade? Osveto. 5, 15.

KOBNIOA, /. iensko čefade što kobi. — U
Stuiiievu rječniku: ,indovioa' ,quae aogorator'.

KČBNIK, m. čovjek koji kobi ; čovjek koji vje-
rt^e u kobllake. — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Beiinu (,aQgiire' ,aagar' 120*; ,aoguro80,
cio^ soperstisioso cbe d4 fede agli augurj' ,super-
stitiosos' 55b), u Bjelostjenčevu (v. zgađavec), u
Voliigijinu (,aogoroso, superstisioso' ,abergi&u-
bisch*), u Stuličevu (,au|nir, auspex'). Božje slave
kobnik viti ni^e sam 6oyjek ki govori. J. Ka-
vtddn. 880*. AV eto ti istoga kobnika. Osvetn.
1, 67.

KOBNIŠTE, n. mjesto gdje se kobi. — isporedi
kobište. — Samo u StMčevu rječniku: ,luogo
dove si prendevano gli aogurj' ,auguraculom,
aogorale^

KOBNIŠTVO, n. u SttUičevu rječniku uz kob-
niSte. — sasma nepousdaru).

KOBNITEJ^AN, kobnite^na, adj. koji pripada
kobima, kobfcfiu. — U Stuiičevu rječniku: ,auga-
ralis, aospioalis^ — nepouzdano.

KOBNITE^KI, oc^'. u Stulićevu rječniku uz
kobnitejao. — r^pouzdano. '

KOBAeVAI^E, n. vidi kobjeie. — Samo u
jednoga pisca riašega i>remena. Pa daj meni
(stijeno) svoje naejeĆAj&e, sa odse)no moje kob-
nevai&e. Osvetn. 2, 61.

KOBOVATI, kobujem, impf. vidi kobiti. —
Samo u jednoga pisca našega vremerM. 06ove
je hire sjedovao, i begove kobovao kobi. Osvetn.
5, 77.

KOBBŠNIOA, f. mjesno ime u Srbiji u okrugu
kragujevaČkom. IJTiva u Kobršnici. Sr. nov.
1865. 508.

KOBBŠNIĆKI LUG, m. mjesno ime (lug što
pripada Kobršnici) u Srbiji a okrugu smederev-
skom. Zabran u KobrŠničkom Lugu. Sr. nov.
1867. 188.

k6gA, m. ime muško, va\a da je hyp. Košta,
isporedi Koča i Ko6o. — Akc, se mijena u voc.
K6go. — U naše vrijeme u Srbiji. Koca Mum-
gija. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 49. Koca To-
mić. 67.

KOCAK, m. nejasna riječ u dva spomenika
XIV vijeka. Kuće u gradu, zevbdelatiju, pr^spa-
nSgo, kocakb. Glasnik. 24, 235. 237. (1349).

KOCA^i, vidi 1. koce}, a.

KOOAN, vidi cocan. — i u rukopisima stoji
<^<><^c^) ^ griješkom kocan samo u izdanu.

KOGAJE, m. nejasna riječ u knizi xvi vijeka.
Imaju od tih dobrih i vernih razlučiti i dati je
placarom i kocaru v ruke. Postila. 93*.

KOGATI, k5čem, impf. vidi kvocati. — Li ne-
kijem krajevima u naše vrijeme, a iztneđu rječ-
nika u Voltigijinu (,chiocciare* ,glucken*) i u
SttUičevu (v. kvocati). Kocati, kokodakaiie kojim

kokoš daje znak da hoče biti nasađena, na Bijeci.
F. Pilepič.

KOGEL, vidi 1. i 2. koce|.

1. KOGE^J, m. kao da je pravo značene : rep,
a iz ovoga su se i druga razvila. — Rijetka i
nejasna riječ. — isporedi češ. kocer, biČ.

a. vafa da znači: rep, u jedrim prin\jeru
XVII vijeka. Ova zmija jedno uho pritisne g zemji
a drugo uho zatne krajem repa aliti krajem svoga
kocefa, da ne Čuje gdi ju Čovjek zaklina. M.
Divkovič, bes. 290—291. — U drugom je pri-
mjeru istoga pisca oblik koca}: (Ona zmija)
jedno uho pritisne g zem^i a drugo zatne ko-
ca}em. 291.

b. pletenica od kose niz leđa. u Leskovcu.
M. Đurović.

f. biče ista riječ s oblikom kocel i sa zna-
Čenem : kraj, konac, u narodnoj pjesmi ugarskijeh
Hrvata. Ino do kocela blago Aemu zgoril. Jačke.
178.

2. K6CE^i, koc^Ja, m. vidi stipsa. — Akc. kaki
je u gen. sing., taki je u ostalijem padeiima, osim
nom. i acc. sing. i voc. sing. k5ce)u; a u mno-
žini vafa da se rte govori (ovako sam čuo izgo-
varati ovu riječ, a u Vukovu rječniku nije žabi-
feženo da bi se akcerMt mijeifiao). — Nepoznata
postaiia. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (,der alaon^ ,alumenS cf. stipsa, tipsa,
šap 8 dodatkom: osobito po južnijem krajevima
a i u Srbiji u nahiji Šabačkoj ima selo ,Koce-
{eva^. Mislim da i u selu Koce}evi (u nahiji ša-
baČkoj) niko ne zna da se tipsa ili stipsa (,der
alaunO sove ,koce['. Vuk, pism 80. Stipsa, tipsa,
a u Dalmaciji kaže se: kocel, šap i olum. Đ.
Popović, poznav. robe. 100.

3. KOCEL, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
uiičkom. K. Jovanović 151. — Ne znam, jeli
ista riječ što 1. ili 2. kocej.

4. K^GE^i, Kočija, m. prezime. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. — Biče (po akcentu) ista
riječ što 2. koce|.

KOCE;iEVA, /. isto je što Kocejevo. vidi kod
2. koce). — Pomt'ne se prije tMŠega vremerM.
Koce)eva. S. Novaković, pom. 135.

KOCE^iEVAČKI, aij. koji pripada Kocejevu.
Koce)evaČka (opština). K. Jovanović 177.

KOGE^iEVO, n. selo u Srbiji u okrugu ša-
bačkom. K. Jovanović 177. — Kaše se t Koce-
}eva (vidi).

KOCEN, m. vidi kočan. — U naše vrijeme u
Hrvatskoj, a između rječnika u Bjelos^enčevu
(,caulis, ipsum robur seu stipes unde se pro-
ducunt folia aut ramusculi*) i u Jambrešicevu
(jCaulis*). Kocen, goli klip kuruze. Ždralovo kod
Bjelovara.

KOGENICA, /. vidi kocen i kočaA. Kocenica.
goli klip kuruze. Podgorci u Slavoniji.

KOGEIStAČA, /. vrsta repe. — isporedi kocen.
Kocenača, suvrst repe (u Zagorju), cf. Kočanica.
B. Šulek, im. 149.

KOGENAST, adj. u kojega je kocen (n. p. o
kupusu). — Samo u Jambrešicevu rječniku : ,cauli-
catusS

KOGEI^E, n. coll. kocen. — U naše vrijeme u
Hrvatskoj. Ako tko sakupja i čuva na upotre-
b^ene sposobno perje, kocene, struke ili ostanke
duhana. Zbornik zak. 2, 35.

KOCET, /. u Bjelostjenčevu rječniku: v. šoet.
— isporedi kočet.

KOCI, Kotača, m. pl. mjesno ime. — U ruko-
pisu XIII vijeka. II Kotbce. Svetostef. hris. 7.

Digitized by

>Joogle

KOCIĆ

140

1. KOČA

KOUIC, m. prezime. — U naše vrijeme. Miloje
Kocić. fiat. 359. Dimitrije Kocić. 403.

KOCIG, m. vidi kaciga. — Na jednom mjeMu
XVII vijeka (može hiti da o staji mj. a samo štam-
parskom griješkom). To izrekši kocig vaze Audro-
jeov. I. Zanotti, en. 27.

KOCU, m, ime nekakvu gradu. — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Dokle dođe do Kočija
grada. Nar. pjes. sto jad. 1, 35. Iz Kočija grada
latinskoga. 1, 35.

KOCIJAN, m. ((^ancianus, Cassianus V) ime
muško. — Kod mjesnoga imena u spomeniku xiii
vijeka. Breg svetoga Kocijana. Mou. croat. 8.
(1275).

KOCIJANI, m. pl. ime selu u Hrratskoj u žu-
paniji modruško riječkoj. Razdije|. 44. — ispo-
redi Kocijan.

KOCIJANIC, m. pnzime. — isporedi Kocijan.

— XVI vijeka kod mjesnoga imt*na. Nika druga
sela, po imenu Grgurića selo i Kocijanića selo.
Mon. croat. 324. (1551).

KOCIJSKI, adj. koji pripada gradu Ktniju.

— U narodnoj pjesmi našega vnmena. Kad u
poju bio kocijskoine. Nar. pjes. stojad. 1, 35.

KOCKA, /. komad kosti (a UKtže Inti i čega
drugoga) što se upotrehfava za igru i za gutane;
izdje\an je i izrađen tako da ima šest strana
jednakijeh četverokut nijeh s prarijem kutovima;
na svakoj je strani urezan neki broj oka (od 1
do 6). — isporedi 3. car, što treba čitati i;ar, t
tako u svijem primjerima^ osim naj zndnega (Mi-
lićevičeva) koji pripada pod 1. car (može biti da
i u primjerima iz Poslov. dan. treba čitati car
i bastoč. čari i bastoći). ovdje treba dodati da
ni u x,ara (kao ni u kocke) nijesu dvije polovine
(sto je jamačno Daničić pomislio radi Milice vi-
ceva primjera) nego se ove riječi ujtotreb(avaju
u množini s toga što obično za igru trebaju dvije

kocke. c- stoji mj. st (kostka. dem. kost), ili

metatezom (premješta ne m) kao što bi moglo biti
i kod cklo, ili Što je ispalo t između s i k, pa
se onda s ispred k promijenilo na c (isporedi
dockan). — Biječ je praslavenska (kostbka), ispo-
redi stslov. kostbka, komine c*), rus. i:(n'Tusi, drm.
KocTb, češ. i po(. kostka, deminutiv uop/r i tes-
sera. — Ovako značene nutže biti da je dttbila
ova riječ s toga što se naj češće korke grade od
kosti; ali može biti da se isprva u potr ebf a vala
za igru neizradena goveda kost (vidi gležiiovac,
postolar, lat. talus, astragalus), te je pttslije prešlo
ime i na izrađenu kost (isporedi lat. talus). —
Kao igra, naj češće stoji u množini (vidi šttt je
kazano sprijeda). — Gen. pl. kocaka. — Od xvn
vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (,alea'), u Jamhrešićevu (.alea'), u Stu-
ličevu (v. ždrijeb), u Vukova (,dor uiirtViP ,tos-
sera, talus'. cf. ždrijeb).

a. u pravom značenu, kao što je kazano
sprijeda (o igri). Nitko da se ne psujo, u karti,
kocki igrač hamisni i zaklinar da l^^^ ])udne.
Glasnik, ii, 3, 16. (1695). Onda oni na kocke
igi-aju. M. A. Rejković, sat. £3-'*. lA^re na kocke
i karte. I. Velikanović, uput. 3, 78. Mi vaja
da budemo kako kocke, baci i'iih kuda ti i kakn
ti drago, el«i «»no vazda orima gledaju svrhu sebe.
i). Rapić 185.

b. sors, ždrijeb, uopće svaki način ždrebana,
pa i pravijem kockama. — Kaže se mctati, ba-
cati kocku itd., pala je kocka na koi^a (isjtondi
lat. sortem conjicore, dojieerc, sors oKcidit). Da
kocke vrguso, kako u staro vrinio običaj biše.
h\ Glavinić, cvit. 58b. ^ko je metal ili činil

motati kocke ili ždribe, na pomoć djavla zaziva-
iući. sviti. 57. Pade kocka na Ivana Zlatoustoga
1 postade patrijarhom. A. Kanižlić, kam. 227.
Metnuse kocku na ovi dvanaest kolina, i pade
kocka na kolino Judino. E. Pavić, ogl. 172. Po-
čevši oni bacati kocku. 230. Baciše po redu
kocku za izviditi koji je taj, i evo pade kocka
na Jonu. 426. Pade dakle kocka na Matiju.
637. Prorokovano hitanem kocke. I. Velikanović,
uput. 1, 428. Svrhu odiće moje hitaše kocke.
1, 497. Ako bi koji kockam gatao. 8, 104. Da
su ždrib iliti kocku bacali. Đ. Rapić 377. Raz-
dijf^lise ha|ine iV^gove bacivsi kocke. Vuk, mat.
27, 35. Bacajući kocke za Aih ko će šta uzeti,
mar. 15, 24. Da bacimo kocke za nu kome će
dopasti, jov. 19, 24. Pa<ie kocka na Matija. djel.
ap. i, 26. To je kocka na koju je Pjemont metnuo
glavu. M. Pavlinović, razg. 17.

V. cubus, u geometriji, pravilno geometričnv
tijelo ograničeno sa šest stratia pravokutnijem
četvorinama (isti je oblik kao kod prave kocke).
— U naše vrijeme u pisaca. Kocka, math. lat.
, cubus', xv.ios ,hexac<ler, wiirfel, cubus*, tal. ,cubo',
t'rc. ,cube, hexaodre', egl. ,cube, hexaedron*; min.
lat. ,tessera'; kosa kocka, m. (rumbac) ,rhom-
bot^dor', tal. ,romboedr6'; arch. ,quaderstein*, tal.
,«juadrone, «]uadro'; kocka ,werkstiick, werk8tein,
behauener stein'. frc. ,pierre de taille', egl. ,free-
stone, ashlar*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

(I. oblik u koji se izdjefa dijomanat koji ne
može biti bri(anat : ozdo je plosan^ a gore šHast.
- U naše vrijeme u pisaca. — U Šulekovu rječ-
niku: ,raute'.

©. u francuski} em kartama od igre znak kao
četvorina^ franc. cArreau. — U naše vrijeme u
pisaca. — U Šulekovu rječniku: ,carreau*.

KOCKA NE, n. djelo kojijem se ko kocka. —
U Bjelostjenčevu rječniku : ,aIeatorium', i u Vu-
kova.

KOCKAR, m. čovjek koji se kocka. — Od xviii
vijeka^ a iznađu rječnika u Vukovu (.gliicks-
spieler* ,aleat^jr'). Jerbo kockar sve proigrat
znade. M. A. Relković, sat. £2^.

KOCKAST, adj. koji je kao kocka, koji je nalik
kocki. — U naše vrijeme u pisaca. Kockast, math.
,cubisch* ; tal. ,cubico* ; kockasti hvat ,cubik-
klafter', tal. ,tesa cubica'; kockasta mjera ,cubik-
mass', tal. »misura cubica'; kockast palac ,cubik-
zoll', tal. ,dito cubico', frc. , pouče cube*, egl.
,cubic inch'; tech. ,«|uadrillirt, carrirt, gewur-
felt, vviirfelig', Uil. ,cubico', frc. ,quadrille', egl.
,checkod', min. lat. ,tessularis, tessulatus* ,tes-
sular, tessulariscdi*. B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

KOCKAŠ, m. vidi ko(;kar. — ff Bjelostjenčevu
rječniku: ,aloator', i u Jambrešićevu: »aleator*.

K(JClvATl SE, kockam se, impf. igrati se ko-
caka, pa i uopće o svakoj igri u kojoj odlučuje
sam slučaj, i ždrebati (u lilagojevičevu primjeru
o igri uopće). — Akc se ne mijena (aor. 2 i 3
sing. kocka). — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Vukovu (,glncksspiel spielen' ,ludere alea*).
A ha|inu nešivenu nisu razdilili, nego se o nu
zdribali, to je kockali. I. Volikanović, uput.
1, 169. (Sticari) koji daske prave kojima se
kocka (vulgo dama). A. T. Blagojević, kliin. 49.
Kockajući se svrhu odiće. D. Rapić 228.

KOCIIKNI, pron. vidi kolisan. — isporedi ko-
jusui. — U naše vrijeme u Ijiri. ,Kocukno si mi
ovo kruva odlomila'. ,Vide, kocukna e ona žena*.
J. IJogdanović,

1. KOCA, u dva spomenika xiv vijeka, sva je
prilika da je riječ turska (kao što kaže i iJa-

Digitized by

^uogle

1. KOČA

141

KOČETAE

nie%6). vidi ko^ a tako može biti da treba ci-,
tati i u ovijem primjerima. — Stoji bez promjene j
iMika pred aupstantivom vojevoda i pred mui-
kijem imenom turskijem^ i pokazuje štovane. — :
vidi u Dameidevu rječniku : turski ,magnui<, illu-
stris*: ,ko£a-yojevode Petra Pavlovića* piše kra}
bosanski 1393 (6pom. sr. 2, 40). ^Gospodina koča-
Feri«i* (Spom. sr. .1, 21 god. 1399).

2. KOCA, m. kočoperno dijete. — Uprav je
ipokoristik. — Akc. se mijeiia u voc. nng. k6co.
— U Glasniku 59 (Đ. Popovi<S, tur. re6.), 128
tjdje se dodaje: možda je ova reč došla od^ tur-
skoga ^'koč, koSak', <9rčan junak.

3. KOČA, m. vidi Kočo. — Akc se mijena u
voc. K6co. — Pomine se u naše f>rijeme (o čo-
rjeku koji je živio xviii vijeka) ; između rječnika
u Vukovu (vide Kočo s dodatkom daje po istočnom
govoru), vidi kod Kočin. Kapetan Koča iz sela
Panevca. M. Đ. Miliće\'ić, sr)?. 194. Vojsku kupi
Koča kapetane. (Nar. pjes.) 194. Mir junačkom
prahu a slava svetlom imenu tvome, nesamrtni
Kočo! 194.

KOČAC, k6čca, m. dem. kolac. — U Stulićevu
rječniku: v. kočić. — slabo pouzdano.

KOČAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. liiva u Kočači. Sr. nov. 1866.

mi

KOČAK, koč4ka, m. košara^ kobača gdje se
hrani Hvad a i druga koja životina kao pas. —
isporedi 2. kočina. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (vide kočina, 2). Žene sti-
ruju mladinu u kočake. M. A. Rejković, sat.
Lob Jest istina, kada smrt jednoga između nas
povali, onda se svi ostali poplaše, pri padu, no
đrugojačije, nego pilići u kočaku. Đ. Rapić 4(>5.
KoČak, mali kosar za malu jagnad ili jarad. u
u^.ićkom okrugu. S. I. Pelivanović. KoČak ,gal-
linarium^ D. Nemanić, čak. kroat. atud. 29.

1. KOCAN, kočina, m. u Vukovu rječniku :
vide koČ4in, 1 s dodatkom da se govori u Do-
broti.

2. KOCAN, m. mentum, đoni dio (ispod usta)
u (udskoga lica, brada. — U naše vrijeme u ite-
kijem krajevima u Srbiji. K6čAn (trebalo bi ga
izgovarati: k6čan, ali ga govore koran) pored
znaćena za okošjen klip kukuruza, što po negde
zuvu i tuluska, zovu tako (od Ku^nova pa na
ovamo do Leskovca — a u Leskovcu se čuje
samo od onih koji su otuda došli — ) bradu obri-
janu, golu bes kose (,Kinn' ,menton^): ,Obriči mi
i toj malo na kočan'. M. Đurović.

3. KOČAN, m. ime ovnu. Vetovo, Požega.
KOČANA, /. mjesno ime. — xviii vijeka. —

Biće isto Što Kočani. Od Kočane Stojan. Glasnik.
19, 12. (1734),

KOČAN AC, kočanca, m. dem. 1. kočan. — (>
Stuličevu rječniku: »piccol torso^ ,caulicu.s'.

KOČAnČAC, kočAnčca, m. dem. kočanac. —
U Stuiičevu rječniku uz koČanae. — nepouzdano.

KOČANČIČ, m. dem. koranac. — U St uli ceru
rječniku uz koĆanac.

KOČAKI, m. pl. selo u Srbiji u okruga top-
ličkom. M. D. MUićević, kra). srb. 384. — i^spo-
redi KoČana. — Može biti da je isto što se pn-
mitie' jirije našega vremena. Kočani (selo). S.
Novaković, pom. 135.

KOČANICA,'/. vidi kočaA. — U Vukovu rječ-
niku: vide kočan. — I kao vrsta kupusa. Ko-
f'anica, rus. kombrii;!!! icaiivcra (Đrassi(;a capitata),
burgunder-rube (Vakasović). B. Šulek, im. 149.

K6ČANIČ, m. dem. 1. kočan. — U Stulićevu
rječniku uz kočanac.

KOOANSKI, adj. koji pripada mjestu Koča-
nima. — U naše vrijeme. Knčanski vis. Rat.
54. Koč^anski položaj. 56.

KOČAlir, kočdAa, m. mdi značene u Vukovu
rječniku. — isporedi koČan. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing.f i voc. k6čariu, k6čaAi. — Kao daje
stara osnova (koc^n?), isporedi stslov. koČ^ni
■,penis*, novoslov. kocAn, rus. KciHem . — U Stuli-
ćevu rječniku : (štamparskom griješkom : stoji
poslije kočanić) kočan, kočaiia ,tor30, fiisto del
cavolo* ,culmu3, caulis, thyrsus', i u Vukovu:
1. n. p. u kupusa, t. j. ono od zem}e do glavice
,stangel, strunk' ,caulis' s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori.' — 2. vide okomak s dodatkom da
se govori u Srijemu. U Jadru se kaže ,okomak*. u
Šumadiji , kočan' . . . Vuk, pism. 77.

KOČAISTA, vidi kočak, koČina. Kočaha (Sla-
vonci), svinska staja. F. Kurelac, dom. živ. 41.

KOOANE, n. coll. kočan i kocan. — U naŠe
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (»torsi, de'
cavoli non mangiabili^ ,th.yrsi'). Kukuruz s ko-
čanem. u okrugu požarevačkora. Sr. nov. 1868. 10.

KOCaRIM, m. ime seocu u Bo»ni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 28.

KOČE, koče ta, m. mlado mače. — Dem. kot
(vidi). — U naše vrijeme. F. Kurelac, dom.
živ. 49.

K(JČEČAC, kočočca, m. dem. kočet — [f Stu-
lićevu rječniku: kočetčac uz kočetčić. — sasma-
nepouzdano.

KOČEČIČ, m. dem. kočet. — U Stulićevu rječ-
niku: kočetčić ,parva seta*. — fiepouzdano.

KOČELA, /. ivu seoru u Hercegovini. Statist,
bosn. 123.

KOČEN, m. samo u Stulićevu rječniku : v.
kočan.

KOĆENICA, /. vrsta ovce. F. Kurelac, dom.
živ. 31.

KOČENITI, kočenim, i mpf. kočiti (0. — Samo
u jednom primjeru xviii vijeka. Na šotlište kada
priđe, vrat kočeni, trbuh kuČi. J. Kavanin 53b.

KOČENUTI SE, kočenem se, pf.CO vidi k.)-
Čiti se. — Samo u Stulićevu rječniku: v. kora-
miti se.

KOCE NE, n. djelo kojijem ko koči ili se koći.

— Tzmedu rječnika u Stulićevu (,faatu8, inanis
jactantia, animi elatio*) i u Vukovu. Stega je
za kočeiie, za umirane! M. Đ. Milićević, medu-
dnev. 300.^

• KOČERIN, m. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 105.

KOČET, /. drhela i oštra dlaka (u koze. pa i
u svi ne i u grivi i na repu u kona, magarca itd.).

— isporedi kostrijet, struna. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,setola, propriamente
il pelo, eho ha nella schiena il porco, e nella
coda il cavallo' ,seta' 672«) gdje se noj prije na-
hodi, u Voltifjijinu (,setola, pelo di porco' ,sau-
borsto*), u Stulićevu (,setola, peli di capra o di
majale' ,seta'), u V^ukovu (vide kostrijet). Odjeven
kostretim stučenom od kočeti. S. Rosa 44b. jz
glave mu kroz kočeti ognevita iskra udara. N.
Marci 59. Kozija dlaka je i sama za sebe trgo-
vačka roba, a kaže se : kozina, kozjevina, ko.stret
i kočet. Đ. Popović, poznav. robe. 396.

KOČETAR, m. čovjek koji po svom zanatu
obraduje kočet (ćešla, prede, će). — isporedi niu-

Digitized by

Google

KOČETAB

142

KOČUA, b.

tavgija. — U naše vrijeme. Mutava ili koće tara
ima malo na broj. M. Đ. Milićević, s đon. 47.

KOČETAV, adj. u Stulićtvu rječniku: v. koće-
tivan. — nepouzdano.

KOČfcTIN, m. mjesno ime u Srbiji, a) voda.
Stožac tako je pak nazvan od Osaniča, a Kre-
po)inci ga zovu Kočetin. Glasnik. 4% 842. Iz-
među jugoistočnih, veoma blagih gornih strana
VraAa i ovog platova teče St6Žac i Kočetin. 304.

— h) selo u okrugu požarevačkom. K. Jovanović
139. — c) Majur Kočetin, vis u okrugu požare-
vačkom. M. Đ. Milićević, srb. 1054.

KOČĆTINA, /. stara mačka (augm. kot t7»
koče). F. Kurelac, dom. živ. 49.
^ KOČŽTiNSKi, adj. koji pripada selu Koče-
tinu. Kočetinska (opština). K. Jovanović 139.

KOČETIVAN, kočetivna, adj. po kojemu su
izrasle kočeti. — U Belinu rječniku: ,setoloso
e setoso^ ^setosus' 672^, i u Stulićevu: ,seto8U8,
hirsutus, setiger*. — nepouzdano.

KOČETIVAST, adj. u Stulićevu rječniku uz
kočetivan. — nepouzdano.

KOČICA, /. n\jesno ime u Srbiji, a) zaselak u
okrugu kruševačkom. K. Jovanović 126. — h)
mjesto u okrugu va^vskom. Livada u Kočici.
Sr. nov. 1865. 59.

1. KOČIĆ, m. dem. kolac. — o- stoji mj. o\,
a piše se i govori i k61čić (vidi). — Od xvii
vijeka^ a između rječnika u Mikafinu (kočić, mali
kolac ,paxillus'). u Belinu (^paletto, palo piccolo'
,paxillu8* 536^*), u Stulićevu (,paxillus*), u Vu-
kovu (dim. v. kolac). Od potrebo je, da lozu pri-
veže kočiću. M. Divković, bes. 213*>. Pun dočić
krivijeh kočića. (odgonetfaj: žlice u zdjeli ili na
sinijij. Nar. zag. novak. 55. One glave što bjehu
osječene i na kočiće pobjene u redu. Nar. prip.
vuk. 127. Dete hiti iz ruke koČić. S. Tekelija.
let. 119, 12. Tačke ili pritke jesu tanki kočići
uz čokoće pribodeni. P. Bolić, vinod. 1, 201.

2. KOČIĆ, m. Aspro vulgaris Cuv., neka riba.

— Jamačno je ista riječ što 1. kočić, jer ima
oretenasto tijelo. — U naše vrijeme^ a između
rječnika u Vukovu: (u Srijemu) nekaka riba (u
trećem izdanu ,streber* , Aspro vulgaris L.*). Vre-
tenar, vretenac, u Sremu kočić, nem. ,8treber'
(Aspro vulgaris Cuv.). J. PanČić, ribe u srb. 65.

3. KOČIĆ, m. prezime. — xv vijeka^ i u naše
vrijeme. Grguru Kočiću. Mon. croat. 108. (1471).
Mihajlo Kočić. Rat. 332.

KOČIĆIN, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Razdijej. 45.

k6ČUA, /. currus, kola na kojima se voze
fudi (ne svagda u istom značenu^ gdjegdje su go-
spodska kola, hintov, karuce, a adjegdje selačka
kola, u kojem primjeru i bojna kola). — Ako. se
mijeiHa u gen. pl. k6čij&. — Ista riječ ima i u
novoslovenskom i u bugarskom jeziku, pa i u
maloruskom u Ugarskoj (kohkih), ali ovo nije noj
stariji oblik, jer itna i češ. koč i pof. kocz, kotcz.
jugoslavenski i maloruski oblik može biti postao
oa mag. kocsi, ali se to ne može kazati za češki
i po\ski. ima i u romanskijem jezicima slična
riječ. tal. cocchio, franc. coche, špan. coche (od
francuskoga je po svoj prilici postalo nem.
kutsche). da je u slavenske jezike došlo iz ro-
manskijeh ne može biti, jer od tal. -eh- ne bi
postalo č (tako ni čavao ne može doći od tal.
chiavo). XVI se vijeka mislilo da su sve ove riječi
došle iz magar^oga jezika (F. Diez, etymol.
w6rterb. der roman, sprachen*'. 131); neki su iz-
vodili mag. kocsi od imena ugarskoga mjesta

Kotcze, sad Kitse (J. Junginann, slovnik Česko-
nčmeck^ kod koč), ali je veća priiika da je ma-
garska riječ postala po slavenskcj koč, te bi ovaj
mogao biti korijen kot ^isporedi kotač, kotnrati,
kotr(ati), a t je ispalo tspred č (isparedi poUku
grafiju kotcz). — Često se upotrebfava množina
kočije i za jedno. — Od xvii vijeka (vidi kod
c), a između rječnika u Mikalinu (koČ^e ,carra8,
carruca, rheda, vehiculum, vectabolum'), u Be-
linu (kočija fCarrozsa' ,currus' 1741^), u Bjelo-
stjendevu (kočije ,currus, vehiculum, rheda, es-
sedum, harma'), u Jambrešićevu (kočije ,vehiculam,
curt'iculum, rheda^, u Voltigijinu (kočija ,car-
rozza' ,wagen, kutsche'), u Stuličevu (,kočija
,curru8, carrus, vehiculum, rheda*), u Vukovu
(kočije ,der bauernwagen mit zwei pferden' ,cur-
rus'; ipak obično u narodnijem pjesmama nije
ovako vo značene).

II. u jednini. Kočija Boija uKmuo^enija i»d
deset tisuća. B. Kašić, rit. 376. paal. 67, 18.
Kad na nebu razvedrenu joilno jtttro Febo ^eđe,
da kočiju svu zlatjenu po hilježnom p^mu izvede.
P. Kanavelić, iv. 61. Dvije kopije irvijeli slijede,
svijem Ijepotam naresene, a u svakoj po dva sjed©
vlastelina mnoge od scjene. 33f». Plemenite ko6^
vrane mnoge toveć sa kopiju. J. KAva^in lOK
Obraćajući se čestokrat na kočij« eagledaie ne
u kola. A. d. Bella, razgov, 25. U ne^ovoj ko^
čiji zlatom i dražim kameuj^tii oboloj^ 25. Tko
vlada kolim ali kočijom. L Dr^Mić, g^lt, 503,
Osta mrtav na putu jedan inla^lkć pod kolih od
kočije. Đ. Bašić 5. Ilija uEtde na nebena prije
s postom nego s kočijom. 3;">. Kntcija potezana
od koi^a žestocih i ne zau£4);itiih, Bla;^ri tufL
2, 144. Ili silno uzdrži koćiju ua kojtij »idi-
Ant. Kadčić 300. Ilija s kotijum tkgT^evitom hl
odnesen u nebo. J. Matovie *yS. Pa je taettm u
kočiju zlatnu. Nar. pjes. juk. 125. Pcm) kočijom
osam bedevija. 142. Od koći je penger otvorila.
150.

b. u množini o jednome. Podiže ga na nebo
u jednijem kočijama od vatre. M. Badnić 416^.
Za ruku kra} Jehu poteže Jonadaba na kočije.
457^. Ovo su kočije od vatre na kojijem Il\)a
bi podignut na nebo. 48.3*. Stavi ga u kočije
krajeve. S. Margitić, fal. 13. Od koji su kočija
četiri kola četiri dara. 212. čini i&ega paka
sisti u zlaćene sve kočije. P. Vuletić 89. Tulija
potlači s kočijam mrtvo tilo. J. Banovac, pred.
3(5. Sveti Bernardo zapovidi jednom djavlu, da
mu služi za kolo u kočija na putu. razg. 111.
Neronu bi^e ugodno pod kočijam koi&e tirati.
pripov. 66. Ne more se doći u raj na koila ni
na kočijah. 108. Uputi se u kočija kući . . .
Hotijući zaručnica izać iz kočija omaČe joj se
noga. J. Filipović 1, 3()3». Voziti se u kolih ili
u kočija. P. Filipović 41. Sidio bi a gizdavih
kočijah. A. Kanižlić, kam. 263. Ne kti on na
slavne kočije sisti. 589. Kada bi se ditedce na
trčećih kočijah vozilo, utoč. xvii. Izvmuše se
pod nim kočije. E. Pavić, ogl. 447. Krajica,
grozne roneći suze, uzašla je na kočije. L Za-
ničić 122. Koji pritežete grih po niki naČin
kako zavezu od kočija. M. Zoričić, osm. 35. Ako
meni suđhi danak dođe, postavi me na kočije
brze, ter me vozi g bilu Carigradu. And. Kačić,
razg. 178^. Ulize u kočije, kor. 259. I on seda
na lake kočije. Nar. pjes. vuk. 1, 539. Daj mi,
{ubo, koiie i kočije. 1, 545. Sede Jela s migkom
na kočije. 1, 573. Upregoše koAe u koČge. 1, 605,
Brže digni sedmore kočije, doteraj i mome belom
dvoru. 1, 609. Medu nima od zlata koč^e pre-
krivene crvenom kadifom. 3, 153. I ustavi od
zlata kočije. B, 239. Izvedose od zlata kočije i

Digitized by

Google

KOČIJA, b.

143

KOČIŠKE

a Mjda )epota đevo^ku. 3, 252. A asa i^ima od
ilata kočije, u koćijam^ 6etiri buina. 3, 281. A
aalivaj od srebra kočije. Nar. pjee. jak. 227.
Spremi meni do troje kočije. Nar. pjee. petr.
2, 698. Sedne s nim na kočije. Nar. prip.
vuk. 79.

«. u množini o mnoitvu. Zaradi moje oho-
losti koju sam činila koi^e jahajući, u kočijah
hodeči. M. Divković, bes. 184^. Priđe dakle
Naman s koi&mi i kočijami. I. Bandulavić bt^,
ireg, 5, 9. Koni i kočije jesu ufanje tasčih }udi.
A. Vitaiić, ist. 60b. Gdi su sluge i kočije? 8.
BCargitić, ispov. 250. Ugledavši različite kočije.
E. Pavid, ogl. 93. Dođe k i^emu Naman s ko-
kici, s koČ^'ama. 323. Dvanes tisuća kočija s ko-
nima. £X BaSič 97. Davši jim jaspre, kočije,
kola. And. Kačić, kor. 51. 8est stotina kočija.
73. Mnoštvo kočija bojnih. 114. Sedam stotina
od boja kočija. 195. Da mu gone kola i kočije.
Nar. pjee. vuk. 4, 488.

KOČtjAlirE, n. cijelo kojijetn se kočija, vidi
kočijati.

KOĆtjAR, kočijira, m. vidi kočijaš. — Od
XVIII vijeka, a između rjeinika u Beltnu (,carroz-
liere overo cocchiere* ^auriga' 174l>) gdje se n(^
prije nahodif u Bjelostjenčevu (kod kočiš), u Vol-
tujijinu (.carrožziere, carrettajo, carrettiere, coc-
chiere* ,kut8cher, fuhrmann*)) w Stulirevu (,rhe-
đarius, auriga; rliedarum faber').

a. vidi kočijaš, a. — U svijem rječnicima i
u ovom jyrin\ieru: AV evo ti šičeli kočijah, a u
nima bijelo LatinČe, i&ega pita Novakov Grujica:
,Ko^ijaru, Čije su kočije?* Pjev. cm. 124*.

b. mdi kočijaš, h. — U Stuličevu rječniku.
e. u jednom primjeru xviii vijeka ne zna se

pravo znaČene. Sinčića jednoga kočijara, budući
ga plakali za nikoliko vrimena izgubjena negovi
rodite{i . . . M. Pavišić 38.

KOĆUAREl^E, n. djelo kojijem se kočijari. —
U Stuličevu rječniku.

KOČIJAEITI, kočijarim, impf. vidi kočijašiti
(raditi kao kočijar). — If Stuličevu rječniku:
,vecturam agere, aurigam agere'.

KOČtjAŠ, kočijdša, m. čovjek što se bavi ko-
ckama. — u dva osobita značeiia. — Akc. kaki
je u gen. sing. takije u ostalijem padežima, osim
noni. sing., i voc: koČij&šu, kočiiaši. — Postaje
od kočija nastavkom ašb. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (,auriga, rhedarius,
quadrigarius, a vehiculis, cisiarius, essodarius,
plaustrarius, bigarius, carucarius') gcije se n^j
prije nahodif u Belinu (»mastro di carrozze' ,car-
pentarius* 174b), u Bjelostjenčevu (kod kočiš), u
Voliigijinu: ,facocchi, carrozzajo (in Dalmazia)*
,wa^er'; u Stuličevu (v. koČijar s dodatkom da
je uzeto iz Belina), u Vukovu (,der kutscher*
,auriga*).

m. Čopjek koji sjedi na kočijama, i upravfa
i vodi ko^ (u Mikafinu, u Bjelostjenčevu, u Vu-
kovu rječniku). Svak kaže kočijašu put kad mu
su se kolir slomila. (Z). Poslov. daniČ. Kočije
aliti kola izraelska i kočijaš negov. And. Kačić,
kor. 250. Pak zapovidi kočijašu, da na svu prisu
koAe tira. 330. Zovnuvši svoga kočijaša. M. A.
Relković, sabr. 27. Neka je tvoja briga nare-
diti koČiiaše i obznaniti slugama, da budu svi
pripravni. I. Velikanović, prik. 88. Kad putu
kočijaš vajade. J. S. fiejković 277. Kočijaša
svetoga niju. Nar. pjes. 1, 155. 156. Kočijašu
»tr'jele i gromove. 1, 157 (vidi kod Iliia, a) i
gromovnik, b). Te pogubi mlada kočijaša, i
ustavi od zlata kočije. 3, 282. Kod teatra ima
B kulača sazidani i pokriveni, tu se zimi loži

vatra te se kočijaši greju. 8. Tekelija. letop. mat.
sr. 119, 52.

b. čovjek koji po svom zanatu gradi kočije.
— Samo u jednom primjeru xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Belinu, u Volti^ijinu, u Stuli-
čevu, Kočijaši (ovdi se razumiju koji hintove
prave) i ogrjari (slavonski: remenari) nisu se
mafie razjutili. A. T. Blagojević, khin. 51.

KOČUAŠElJrE, n. djelo kojijem se kočijaši. —
U Vukovu rječniku.

KOČUAŠEV, acij. koji pripada kočijašu. —
U Vukovu rječniku.

KOČIJAŠITI, kočijašim, impf. raditi kao ko-
čijaš, tjedeči na kočijama voditi koi^. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. kočij&š&h; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 t 3 s%ng. kočijaši. — U Vukovu rječniku:
(kutschieren* ,aurigor'.

KOČiJAŠKJ, adj. koji pripada kočijašima. —
IJ Vukovu rječniku: ,kutscher-' ,aurigarius^

KOČtJATl, kočli&m, impf vidi kočijašiti. —
U naše vrijeme u Lici. ,0n je vješt kočiiaiu, i
zna vješto kočijati'. (t. j. vješto zna kone pod
kolma goniti). J. Bogdanović.

k6ČIJE, /. pl. vidi kočija.

KOČIJICE, /. pl. dem. kočije. — U Mikafinu
rječniku: koČijice za vladike ,pilentiim, carpen-
tum'; u Belinu: kočijce ,carrozzetta, carrozzina'
jcurriculum* 174b ; u Stuličevu : kočice ,parva
rheda' s dodatkom da je uzeto iz Belina.

KOĆIJIŠTE, n. mjesto gdje se hrane kočije. —
U Stuličevu rječniku : ,locus rhedis asservandis^

KOČUIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz ko-
čijište. — sasma nepouzdano.

KOČIN, adj. koji pripada Koči. — U Vukovu
rječniku (nema napose): Kočina krajina i Kočin
rat, tako se u Srbiji, osobito po doiiim krajevima,
zove pošjedni turski rat (od godine 1788 do 1791)
po ,Koći' kapetanu. — / kod mjesnijeh imena u
Srbiji. Kočina livada, u okrugu biogradskom.
Livada' zvana KoČina. Sr. nov. 1867. 576. —
Kočin potok, u okrugu aleksifMČkom. I^iva u
Kočinom Potoku. Sr. nov. 1873. 307.

1. KOČINA, /. vidi kočak. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu: ,verschlag (fiir
hiihner, hunde, schweine)' ,zootheca'. Psi, ne
osećajući nikakva neznanca, uvukoše se dobro u
svoje kočine. M. Đ. Milićević, medudnev. 199.
Zagraduje koČinu za prasad, zlosel. 290. — Uprav
je augm. kotac.

2. KOČINA, /. u Vukovu rječniku: vide kočet.

3. k6ČINA, /. augm. kolac. ,Uze kočinu, pa
ga š nom po vr vrče glave dem u*. ,Kamono se
ti kočinom zametno?^ J. Bogdanović.

4. KOČINA, /. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
kruševaČkom. K. Jovanović 126.

KOOINAC, KoČinca, m. prezime. — U naše
vrijeme. Mladen Kočinao. Rat. 359.

KOČfNE, adv. bojagi, tobož, đoja, navlas. —
Biće postalo od kao da se Čini.

KOČIŠ, m. vidi kočijaš. — mag. kocsis. — U
Bjelostjenčevu rječniku: kočiš, kočijaš, kočijar
,auriga, rhedarius'; u Jambrešičevu : ,auriga*; u
Stuličevu: v. kočijar iz Habdeličeva.

KOČIŠKE, fpl. kočije (dem,? ili augm.?). —
U jednoga pisca xvii vijeka. Koji drže kočiške
pozlaćene. M. Badnić 102*. Slavjaše se množ-
stvom svojije kočiški i kona. 201*. ^ubav Isu-
krstova jesu jodne kočiške ognene kakono one
Dine. 514*,

Digitized by

Google

K0ČIŠNI8TE

144

1. KOD

K0ČIŠNI8TE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
šabaČkom. Niva u KoČišnistu. Sr. nov. 1868.
IM.

KO ČISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kruševaČkom. Viiio^>Ta<i u KoSištu. Sr. nov. 1867.
267.

1. KOČITI, kočim, impf. aausta vlati kola (ko-
cem?)y vidi paočiti. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kočfih, u aor. '^. i S sing. koči, u part.
praet. pa^s. kočen ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — U Vukovu rječniku : kola ,hem-
men* ,inhibeo*.

2. KOČITI, kočim, impf. zabijati koce u zemlu.
— Samo u Siulideim rječniku: ,palare, ficcar li
pali in terra' ,palare, pedare^

1. KOČITI 8E, kočim se, impf. uprav se kctie
o čefađetu kad stoji ukorijep^eno kao kolac : obično
se shvaća da tijem čefade pokazuje oholost i ve-
ličane. — Akc. je kao kod 1. kočiti. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u JMinu (,oaminare
alla grande* ,magnifice incedore* 162^.; ,pompeg-
giare, far pompa' ,9636 ostentare' 57il>), u Stu-
lićevu (,8uperbe inoedere*), u Vukovu (,8teif thun'
,fastum exerceo^). Sve se koči, sve se diči, ko i
paun perozlati. J. Kavauin 54*. Da se nera-
zumno glava diže i koči. D. Obradovič, sav. 73.
Koči se, peči se, sam je sebi za udivjenije. 80.
Koči se ka' i noga nevarena. Nar. posl. vuk. 159.
Pred nom se kočio i banio kao paun pram pau-
nici. S. ^lubiša, prič. 58. Davor bulo, hoćeš
šamsku svilu i kočit se u skupu odijelu? Osvetn.
4, 18. Koči se nosivom koje mu ne dolikuje.
M. Pavlinovič, razl. spis. 181.

2. KOČITI SE, kočim se, imj;>/. voziti se na
kočijama kao od veličana. — U Voltigijinu rječ-
niku: jCarrozzeggiare ; andar in carrozza, pom-
peggiare' ,fahren'. — Po svoj je prilici ista riječ
što 1. kočiti se, ali je u ovom rječniku zlo shva-
ćena.

KOČIV, m. duboka zemja dobra i za lozu i za
maslinu. Slovinac. 1880. 87.

KOCKA, /. vidi kvočka. — U nekijem kraje-
vima u naše vrijeme^ a između rječnika u Vol-
tigijinu (jchioccia, biocca' ,eine gluckhenne').
,Kočka se nasaduje na jaja*. M. Pavlinović.
Kocka ,gallina glociens*. D. Neman ić. Čak. kroat.
stud. iftg. 22.

KOČNI, /. pl. mjrsno ime. — vidi u Daniči-
ćevu rječniku : Kočbni, vojvoda Oliver sazida
crkvu sv. Dimitriju ,iže u Kočbnehb'. (jr(lasnik).
13, 297.

KOČNA, /. djelo kojijem se ko koči. — U naše
vrijeme. K6čna, ohojeiio. M. Pavlinović.

KOČO, m. hyp. Košta. — isporedi Koča. —
Akc. se mijena u voc. Kočo. - Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu: (juž.) hjp. v. Košta.
Kočo Baka]. Glasnik, ii, 3, 73. (170(>— 1707).
Kočo Petrović. Rat. 139.

KOČOBA»ŠA, m. seoski knez, vidi kogobasa i
kogabaša. — (> naše vrijeme u Hercegovini. Dođe
nekakav ciganin u kočobase seockoga i zamoli
ga. Nar. prip. vrč. 46. Poviče kočobaša od sela.
175, Kočobaša, glavar seocki, »capovilla*. 226.
Knezovi i iiihove kočobašo (u Hercegovini), po-
moćnici (u Crnoj Gori) i kapovile (u Boci). V.
Bogišić, zboru. 511.

KOČOPE^iA, m. prezime. — U naše vrijeme.
Milisav Koćopeja. Rat. 199.

KOČOPEIiAN, kočoperna, adj. živahan, brz (o
čf'ladetu, o djetetu). — Nepoznata postanu (može
biti da je uzeto od ptića na kojemu je ukočeno

perje). — U Vukovu rječniku: ,lebhaffc, hurtig'
,9trenuus*.

KOČOPĆEEIStE, n. djelo kojijem se ko ko(:n-
peri. — U Vukovu rječniku.

KOČOPERITI SE, koč6perim se, impf. biti
kočoperan (ne slušati, ne podlagati se, kao^ koio-
perno dijete). — Akc. kaki je u praes. , taki je u
impf. koč6pcr&h; u ostalijem je oblicima ondii
kaki je u inf, osim aor. 2 t 3 sina. kočoperi —
U naše vrijeme, a između rječnika u VukocH
(,sich strauben' ,in8olentius se efferre'). Lako s^
vama sad kočoperiti. Bos. vila. 1886. 289. Nemoj
mi se kočoperiti. 1888. 24.

KOČOVIČ, >m. prezime (po ocu Koču). — U
naše vrijeme. MiČko Kočović. Rat. 29.

1. KOČULA, /. gvozdena k(uka na konopih
što drži stabar od broda. M. Pavlinović.

2. KOČULA, m. ime volu. u Bruvnu.

KO ČULI, m. (ili f.?) pl. mjesno ime. — Prije
našfga vremena. Spom. stoj. 185.

KOČUR, m. ime mjestu u Istri. — xiii vijeka.
Razvodi mej u Šurbenom i KoČurom. Mon. croat,
13. (1275).

KOĆ, m. kola, tal. cocchio. — Na jednom
mjestu XVI i>ijeka u pisca Dubrovčanina. Dvije
tisuće kola vode, štono koće vi zovete, pone
hrane tej kare te kuda godijer s vojskom hode.
A. Sasin 170t>.

KOĆE, n. (ili f. pl. ?), ime mjestu u Crnoj Gori.

— U narodnoj pjesmi našega vremena. Opališe
Koće i Fundilu. Nar. pjes. vuk. 5, 251.

KOČER, m. na jednom mjestu xvii vijeka, tM-
žebiti kočijaŠ (tal. cocchiere) u metaforičkom
smislu. Nonavidost jest koćer istine. M. Badnio
293H.

KOĆEVEČE, n. auctio, dražba. — Od mog.
kotyavetye, a ovo može biti da je postalo od na-
šijeh riječi: ko će veće (dati)? — U Hrvatskoj
od XVI vijeka. Da je na koćeveće vrgu, i ki ga
kupi ili kona ili sužAa, . . . toga bude. Mon.
croat. 280. (1577).

1. KOD, praep. apud, juxta, penes; post, sg^-
netivom, znači blizinu; vidi nakom. — Obična
nema akcenta, te se izgovara s riječi što slijedi
kao jedna riječ, n. p. kod glave, kod noge izgo-
vara se kodgliive, kodn6ge, ali ako je u ovoj rijeci
jaki akcenat (" ili *), gubi ga, a kod dobiva
kratki akcenat (' ili *), n. p. kod majke, kod
kuće, kod grada, kod Boga izgovara se kodmajke,
k6tkuće, kodgr&da, kddboga. — Postaje od sta-
rijega oblika kon (fndi), jamačno po analogiji
prema pod, nad, pred. — Kod obično ne dobira
a na kraju (kao pod, pred, nad, iz itd.); samo
na jednom mjestu xvii vijeka ima koda dne. M.
Divković, nauk. 298*. — Nahodi se od xiv vijekn
(što ima i u jednom primjeru xii, to je sasma
nepouzdano i treba čitati pod : Aće kito odi
manastirbskihb |udi beSi ili vlahb pod velije!:^
župana ili kod inoga koga. D. Avfamović 45.
Mon. sorb. 6. (1198—1199). tu je za cijelo po-
grješka u prepisivanu mjesto ,pod*. B. Damči<^'.

— Između rječnika u Vrančičevu (,apud; j»ixta' ,
u Mikafinu (kod, uz, blizu ,appresso, allato' ,apud.
prope, juxta*), u Belinu (,accanto, a lato* ,juxtia'
11 »; ,appresso, vicino* ,apud* 94»; ,vicino, a canto*
juxta* 765*), u Bjelostjenčevu (kod, pri ,apud.
penes*), u Voltigijinu (»presso, accanto, vicino, da*
,bey, neben*), u Stuličevu (,appres3o, vicino* ,apiii
prope, post, secundum, prope, juxt»*), m Vukoru
(1. ,bei* ,apud*: sjedi kod mene; ostao kod ku«'^^:
kod vode. — 2. kod novaca gladuje; kod koua

Digitized by

Google

1. KOD

145

1. KOD, 1, đ.

ide pješice; kod žene ide neopran itd.), u Bani-
aSevu (kodb ,apud, adS cf. konb).

1. naznačile bliiinu, ali uz to ističe ne
samo (kao n. p. blizu) da što nije daleko od
(moga sto je u genetivu nego da je tako blizu da
se onoga dotiče ili dajbudi da nema ništa jed-
nake vrste među nima (n. p. sidjeti kod kog-a
znači ili da i(jedeći oboje jedno se dotiče drugoga
ili da sjede tako blizu da nema među iiima mjesta
trećemu), dapače se još shoača kao da nešto može
stajati i među granicama onoga što je u genetivu
(n. p. kod kuće gotovo je što u kući; imati što
kod sebe može značiti: imati na sebif n. p. u špagUj
za pašom itd.), te ovako može značiti i osobitu
svezu (kao kad se kaže da je što kod koga, misli
se da on ono ima).

a. enači uopće blizinu, ali tijesnu, onako
kao Sto je sprijeda kazano. — u genetivu može
biti što mu drago : če\ade,životina, stvar, mjesto itd.
a) kod stajana. Na mlaku kodb Mo-
rave... Na raskrtstije kod Božijeva krbsta. Mon.
serb. 199. Sr. Ižtop. 79, 51. (1381). Nu ti za me
malo haja, pokli ovako hotje uteći, ostavivSi
mene speci kod jadovna pusta kraja. S. Boba-
|ević 227. Slipac niki sidaše kod puta prošeci.
F. Lastrić, od' 190. Digni polako ono kopje koje
mu stoji kod glave. Đ. Bašić 148. Pobi se
Š nime kod vode Kupe. And. Kačić, razg. 7.
Ubide mu kona iz pušaka kod Prologa visoke
planine. 211b. Pak ćeš sidit kod mene. N. Pa-
likuća 19. Kad zapivaš uz nu ledenog kod vrutka
volarskog. M. Katanćić 41. Da mu budem dever
kod deTojke. Nar. pjes. vuk. 1, 13. Kod popova
dvora guvno prerovjeno. 1, 102. Koje stoje kod
kola kao krave kod tora. 1, 175. Ne stoj, dragi,
kod mene. 1, 180. Pospavaj, jagAe, kod mene.
1, 346. Da ustrelim kod jelena košutu. 1, 351.
Na marami srebrna tambura, kod tambure ze-
lena jabuka. 1, 352. U dvorima koni osedlani,
i kod koiia pod perjem junaci. 1, 424. Bašča
moja kod livade tvoje. 1, 428. Ugledala svoga
baba dvore i kod dvora bijelo mejtefe. 1, 479.
Koga ti čekaš u gori kod ove vode studene ?

1, 590 — 591. Lepa Mara na Ćardaku spava, kod
ne majka bele dare slaže. 1, 551. Ali snaha
kod pen^era sjedi. 2, 45. Gradiću ti dvore u
Stambolu kod mojijeh, bo|e od mojijeh. 2, 61.
Sa nome će carovati Lazo u Kruševcu kod vode
Morave. 2, 186. Sastala se četiri tabora na
ubavu na poju Kosovu kod bijele Samodreže
crkve. 2, 189. Miloš ti je, gospo, poginuo kod
Sitnice kod vode studene. 2, 294. Kod mora
sam kulu načinio. 2, 387. U zubima drži dragi
kamen kod koga se vidi večerati u po noći kao
u po dana. 2, 400. A nevesta stoji kod devera.

2, 494. Kad -su bili kod Kučeva grada. 2, 506.
Da se molim paši kod ko}ena. 3, 92. Pomkoše
se jedan do drugoga, kod kraja mu mjesto uči-
iiiše. 3, 95. Svaka pavta od deset dukata, kod
nišana od tridest dukata. 3, 119. Jesi V čuo
latinsko primorje, kod primorja rišćanske ko-
tare? 3, 120. Vidio sam Kosu Smijanića, kod
ne sjedi Jela Mandušića, evo Kosa hitar vezak
veze, kod lie Jela tanko ruho prede. 3, 147.
Ono su ti primorski hajduci, sve izginut jedno
kod drugoga. 3, 157. Nade Todor na drumu ši-
roku, nađe Todor Šarac-Mahmut-agu i kod nega
starac-Merdan-agu, drže duge preko krila dijke,
dr£e dobre kone za dizgene, kod svakoga po
tridest Turaka. 3, 159—160. Al' kod vode stado
u plandištu. 3, 176. I kod vode kone potkivali.

3, 336. Kolnbara je kod Paleža slabo što veća
od Timoka kod Bregova. Vuk, dan. 2, 39. Logor
je bio kod nekaki turski čardaka. 3, 196. Gri-

jaše se kod ogi^a. mar. 14, 54. Stajaše na poju
kod vrata. jov. 18, 16. Lijepo su Aega doče-
kali, i kod sebe mjesto načinili. Osvetn. 2, 116.
b) i uz glagole što znače micane može
se upotrehiti ovaj prijedlog s ovijem značenem.
aa) češće, kad subjekat čini da se nešto drugo
miče. Kom nega (vuka) bjeh kod uha udrila.
D. Zlatarić 68b. Stavi kod nega vodu i ogan.
M. Divković, nauk. 309*. Staviti se kod mene ili
se odmaknuti od mene. M. Badnić 226b. Bog
reče: ,Stavi me kod sebe*. 525». I stavi mene
kod tebe. F. ParČić 89. Već me kopaj, neno,
kod Mujina stana. Nar. pjes. vuk. 1, 260. Car
korunu vrže pod kapicu, kod ne stavi tiču zlo-
glasnicu. 2, 83. Kod sebe ga sjede na se^du.

2, 608. U kočije Tadiju metnuše, kod đevojke
rai^ena Tadiju. 3, 167. Te ga iznese iz šanca i
šarani kod crkve. Vuk, dan. 1, 87. Iznesoše je
i zakopaše kod muža nezina. djel. ap. 5, 10. —
bb) rjeđe kad se sam subjekat miče. Dođe kod
tijela jedan pas. I. Držić 216. Niko pade kod
puta. J. Banovac, blagosov. 140. — ali često
s glagolima stanuti, sjesti. Ona stade gradu kod
kapije. Nar. pjes. vuk. 2, 289. Papuč" skide,
sede kod kadije. 2, 359. A vesela čejad kod
lieg (ogna) sjela. Osvetu. 1, 43. — slično je i
ovo: Te se sakrije kod jezera. Vuk, nar. pjes.
1833. 4, 16. — u ovom primjeru može biti da se
kod kod ne misli na micane što znači glagol nego
na položaj pola : Hodi k mene u |H>Je mostarsko
kod Neretve kod vode studene. Nar. pjes. vuk.

3, 541.

b. u genetivu stoji znak kakva dućana ili
krčme itd. moglo bi se pomisliti da je po pre-
đašnemu znaćenu, ali je uprav po nem. bei. —
U naše vrijeme dosta često, a ima i Vukov pri-
mjer: U krčmi kod zelenoga drveta. Vuk, dan.

4, 35.

e. uz blizinu se ističe i bav^etie nekijem
poslom što se razumije po genetivu, n. p.

a) kod stada, stoke, ovaca itd. znači ne
samo stajaine blizu stada itd. nego i čuvane (kao
pastira, čobanina). Još ti kažem čobana oyČAra,
po imenu Jukića Križana, sam bijaše kod bili
ovaca, kad na nega udariše Turci. And. KaČić,
razg. 270b. Zaspala Joka kod stada. Nar. pjes.
vuk. 1, 409. Vi imate brata u planini kod ovaca,
Miloš-čobanina. 2, 136. Nađemo jednu đevojku
kod ovaca. Nar. prip. vuk. 7. Kad tamo a kod
ovaca nema čobana nego jedna prelepa devojka
sedi pa prede zlatnu žicu. 90. Prele đevojke
kod goveda oko jedne duboke jame. 157. Čobanu
koji bješe u planini kod stoke. 206.

b) kod trpeze, sofre, stola, astala, misli
se na radihu što je s tijem združena (jedene, piće,
razgovor, služba itd.). Hodi amo, Petronilo, i
služi kod trpeze. A. Kanižlić, bogojubn. 482.
No razgovor kod sovre vodiše. Nar. pjes. vuk.
4, 383. Kod astala ne vaja se stiditi nego samo
red paziti. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 137.
— Kod gotove sovre zasjedoše. Nar. pjes. vuk.
2, 263.

c) kod mise misli se na slušane. Ili oni
bili kod mise ili ne bili. A. Kanižlić, bogo-
jubn. 58.

đ. ako je u genetivu kuća, dvor (u pjes-
mama), dom itd.j često znači prebivane, bavfeiie
u kući (obično svojoj, tako da kod kuće može
značiti što i doma) itd., ali nije ograničeno kuć-
nijem zidovima. Imam seju i kod kuće. Nar.
pjes. vuk. 1, 214. Kod kasalove kuće (tHdi ka-
salov). Nar. posl. vuk. 137. Ko rat želi, kod
kuće ga imao! 152. Svagđe je dobro, al' kod
kuće naj boje. 276. Nisam ni kod svoje knć-e

Digitized by

Google

1. KOD, 1, d.

146

1. KOD, 1, k.

čistila. Nar. prip. vuk. 180. Evo je tamo do)e
kod kuće. Vuk, poslov. 229. Kad se nadaju
svatovima kod djevojačke kuće. nar. pjes. 1, 12.
— Sinu zora, a ja još kod dvora. Nar. pjes.
vuk. 1, 317. Ti ne idi u planinu, Lazo, no
ostani kod bijela dvora. 2, 182. A kod dvora
nikoga ne ostavjaš. 2, 288. Koga imaš koti bijela
dvora ? 2, 341. Jel' kod dvora Vilip-pobratime ?

2, 351. Kod dvora je Krajeviću Marko. 2, 412.
U Todora devet mile braće, al' kod dvora nije
ni jednoga. 2, 595. Kad sam bio kod dvora mo-
jega, išao sam u lov a planinu. 3, 7. El ti imaš
kod dvora jubovcu. Nar. pjes. istr. 1, 55. —
Čuvaj doma i kod doma blaga. Osvetu. 2, 4. —
Imam vina i kod moje kule. Ogled. sr. 255. —
Nadao sam se da će kapetanu kazati da je dijete
kod kvartira. G. Zelić 188. — Ja kad sam do-
lazio ni jednoga (kaludera) nije bilo kod nama-
stira. Vuk, dan. 1, 35. Kod svakoga namastira
ima po nekoliko đaka. 2, 118.

e. u genetivu je čefade te je značene kao
kod pri, uz (da čefade ima ili nosi što pri sebi
ili uza se). Kod mene su tri ćemera blaga. Nar.
pjes. vuk. 2, 841. Kod Marka su tri ćemera
blaga. 2, 442. Kod neg nadoh do tri kese blaga.

3, 3. Ali ne imajući ni liih (dva novca) kod
sebe. Nar. prip. vuk. 213.

r. da je što kod koga može značiti da ko
što ima, isporedi u s genetivom. u oba primjera
stoji u genetivu čefadej a ono što je kod t'iega
nešto je duševno ili umno. Ar će pokazati da
je kod nega još i milosrdje. F. Lastrić, ned. 11.
Oko mlogo otajstva stvari Božjih nahode se kod
i^ih (kod Kim)ana) nikoje razlike. A. Kanižlić,
kam. III. — isporedi i na kraju.

g, pokazuje havfene u kući ili u zavičaju
ili u podruju čefadeta što je u genetivu (ispo-
redi u s genetivom^ franc. chez, tal. da). Ove
rečene sirote hrane se kodb gospodstva mi. Mon.
serb. 557. (1566). Da bi ja mogao jedan misec
dana sve biti kod svakoga vc«. F. Lastrić, ned.
107. Još i krajici oće sramotu učiniti kod mene
u kući mojoj. 320. Biše ko<l kraja od Asirije
jedan poglavica. And. Kačić, kor. 253. Zašto
oni lie sobom ne uzeše, nego kod nas ostaviše.
M. A. Rejković, sat. A6*. Kod moje ćeš majke
u lađu scKliti. Nar. pjes. vuk. 1, 111. Koj' ne
može raniti svoje sluge kod sebe. 1, 130. I u
raju počivala i kod Boga prebivala. 1, 147. Prvi
vojno, prvo dobro moje! dobro ti mi kod tebe
bijaše! 1, 229. A devojČe ostade kod majke.
1, 265. Kad sam bila kod majke devojka. 1, 334.
Kod svakoga stara majka plaČe; kod Milete se-
strica Milica. 1, 556. Ostalo mu časno jevan-
deje kod kra)ice na bijeloj kuli. 2, 68. Kod tebe
je bilo na večeri. 2, 161. Ti ne držiš kod sebe
vojvode, veće držiš Turke janičare. 2, 493. Što
sam tebi kod babajka vezla. 2, 635. Vino piju
Novak i Radivoj a kod Bosne kod vode studene
kod nekoga kneza Bogosava. 3, 1. Kod Gruice
nosiš čistu svilu, a kod nas ćeš šetati po svili.
3, 35. U čijoj si tavnov'o tavnici? kod kaka li
glavna gospodara? 3, 134. Ne odajte vi jatake
naše kod kojih smo zime zimovali. 3, 356. Sada
ono boga ^ubovića kod nezeta kneza Ivaniša.
3, 462. Kad pijasmo vino u Aradu kod našega
Srbin-Tukelije. .3, 559. Dokle ti je kod majčice,
mirnija je od ovčice. Nar. posl. vuk. 65. Kod
I)opa pio, kod Cigana večerao. 137. Kad sam
kod nega bio na konaku. Nar. prip. vuk. 96.
Našavši ga u jednom selu kod popa u najmu.
213. Kad pred zimu ajduci otidu po jatacima,
ne^ti Glavaš namjesti u nahiji smederevskoj kod
nekakoga čoeka kao da mu čuva ovce. Vuk,

dan. 1, 71. Krili su se po Šumi i po drugim se-
lima kod svoji prijateja i poznanika, dan. 3, 151.
Zapovjedi da se danas zgotovi čaat kod jednoga
sejaka a sjutra kod drugoga, poslov. 85. Kad
se parci sastanu kod sudije. 322. Koja su (go-
spoda) u veče kod nega bila na razgovoru. 360.
Sabraše se kod Pilata, mat 27, 62. Pozdravivši
se s braćom oi^tasmo kod liih jedan dan. djel.
ap. 21, 7. Još kad sam kod vas bio. pavl. 2sol.
2, 5. Luka je sam kod mene. pavl. 2tim. 4, 10.
anM pripada i ovaj primjer u kojemu kod po-
glavara očito znači : u kuci poglavarevoj. Učenik
onaj bješe poznat kod poglavara svešteničkoga.
Vuk, jov. 18, 15. — Da će sebi i svojim krga-
lijama naći posla ili kod Srba ili kod daija. Vuk,
dan. 3, 166. Hraneći kod Nijemaca u ropstvu
svine. poslov. 159. — Jer je kod nas čudan adet
post'o. Nar. pjes. vuk. 2, 23. I kod nas je ro-
dila pšenica. 2, 642. I kod nas je dobra nestalo.
Nar. posl. vuk. 101. Tako je, brate, uvek kod
nas. Nar. prip. vuk. 52. Kod nas krivce puš-
kama gađaju. P. Petrović, šćep. 157. Sve je
kod nas drugojače. 158. Da ti pričam što je
kod nas bilo. gor. vijen. 111. — Kod mene je
knigu naučio. Nar. pjes. vuk. 2, 192. Koji misle
biti popovi i kaluderi, uče knigu po namastirima
kod kaludera i po selima kod popova. Vuk, dan.
2, 118. — Vazda imate kod vas siromaha. F.
Lastrić, test. 4")^. — I s glagolima koji znače
micane, ali naj Češće u pisaca iz mjesta u kojifna
se ne razlikuje micane od stajana. I u{eze vra-
tima zatvorenijema kod Apostola. J. Matović 39.
Duša naša dohoci i kod Boga. 434. Kod nih došla
sveta djeva Marija. Nar. pjes. vuk. 1, 121 (iz
Pirota). Te kf)d cara na divan iziđe. 2, 208 (iz
Crne Gore). Što nijesi došao prije kod mene?
S. ^ubiša, prip. 12. Gašpar doprije u crni mrak
kod pobratima svoga. 49. ali ima i drugdje
(znam da se ovako govori i u Biogradu). Neg
sam koi'ia tražiti pošao, pak se evo kod tebe
\x\VQ.ti(h). M. A. Rejković, sat. G5h. Kad dođe
u Beograd, odjaše kod vladike. Vuk, dan. 4, 10.
Kaludor i đak došli kod nekake babe da svete
vodicu, poslov. 3. Pribi se kod jednoga čovjeka
u onoj zemji, i on ga posla u poje svoje da čuva
svine. luk. 15, 15.

b. prema predašne.mu značenu (kod g),
stoji u genetivu ime pisca čije se riječi izrijekom
ili drukčije navode. Kako isti s. Ivan svidoči
kod s. Luke na pogl. 3. J. Banovac, razg. 212.
Govoreći Isukrst kod s. Ivana na pogl. 6. 231.
Kod sv. Matea duh sveti zove se duh otca. A.
Kanižlić, kam. 770.

i. slično je predašnemu upotreblavai^ ove
riječi kad se pomine Što je u području čega (što
nije čefade) pisano, n. p. u rječniku, gdje onda
stoji u genetivu sama riječ. Kod mnogijeh (riječi)
koje su mi se učinile osobite naznačivao sam
gdje sam koju čuo. Vuk, rječn. predg. i. — u
ot^om rječniku: Korijen vidi kod , cvasti'. (D. Da-
ničić). 1, 765a. Vidi kod ,kelomna*. (P. Budmani).
5, 938a. tako ja upotrebfavam i kad pominem
razdjele članaka (riječi), n. p. vidi kod a itd. —
Ja upotrebfavam i u drugom smislu (isporedi f ) :
Te je značene kao kod ,govoriti'. 5, 912*. Cesto
je značene kao kod , ispovijedati*. 5, 914*.

k. u nekijem osobitijem rečenicama stoji u
genetivu čefade, ali je smisao da nešto biva u
mišfenu ili osjećanu onoga čefadeta, n. p.: Da
Čovjek nade milost kod Boga. M. Divković, bes.
31^ Ako sam našao milost kod tebe, ukazi mi
obraz tvoj. F. Lastrić, ned. 21)5. On ne najdo
milost kod cara. A. Kanižlić, kam. 370. Pouz-
dao so je, da ćo milost kod cara najći sebi i si-

Digitized by

Google

1. KOD, 1, k.

147

1. KOD, 1, q, h).

novom svojim. 829. Da nahode milost kod tebe
mlohavi tmdi moji. Ant Kad6i6, predg. ii. Ako
je kod pade a milosti, onda ga i Turci svi po-
staju i boje ga se. Vuk, dan. 2, 98. Isus na-
predovaše u premudrosti i u rastu i i^ milosti
kod Boga i kod |udi. luk. 2, 52. — lilogi se
kod pade udvore. Vuk, dan. S, 141. Ulagati se
kod koga. odgotor ulaku. 23. — Ignatija i kod
drugih naroda vašu slavu pogrduje. A. Eanižlić,
kam. 125. Svakom sestra nahodi mahanu, kod
prosaca brata zastidila. Nar. pjes. vuk. 2, 234.
Jakov za sve ovo na Vračaru kod Crnoga Dor-
đija i kod ostali poglavica optuži Ćurčiju kao
izdajnika i ajduka. Vuk, dan. 3, 205. — Te se
izgubi poštene kod |udi poštenije. F. Lastrić,
od^ 219. On je u poštenu kod Boga, kod anđela
i kod svega dvora nebeskoga, ned. 285. Od tadai
Vepco ostane kod svoji momaka gospodar a kod
Crnoga Đordija rabri vojvoda a kod Turaka
strašni neprijate). Vuk, dan. 1, 76. Koji se
(čiUuk'Saibija) i kod pravoga carskoga suda drži
za nepravednog gospodara, dan. 2. 31. Koji nije
pristao kod )udi. poslov. 239. Kod naroda ne-
maju pravoga povjerena, odgovor ulaku. 36.
Riječ mu kod starijeh va}a. S. J^ubiŠa, prip. 248.
Što bi liemu veća dika bila kod tog cara silna
turačkoga. Osvetu. 3, 68. — Budi mi kod nega
pomoćnik. J. Banovac, prisv. obit. 93. Koliko
je veliko mogujstvo liegovo kod Boga. F. Badman
23. Što god rekli, kod Boga se steklo. Nar.
prjes. vuk. 2, 102. Danas bih ti dao agaluke kod
našega cara čestitoga. 2, 343. — Ako hoćemo
da su naša dila pristupna kod Boga. M. Zoričić,
osm. 4. Ako ćeš da ti je svako dilo kod Boga
prim|eno. 6. — Ovaki se kod puka obranoga zo-
vijahu očiinicL F. Lastrić, svet. 149^. — Kod
]^e ^ubav u zlu priku žalosno se prem skončava,
er vlas gubi svu koliku neumrlijeh svojih slava.
L Gondulić 265. Kod lii ne treba znati nikakve
gramatike. Vuk, rječn.* vi. — Ne daj da ima
vlas zločinac na saj svit kod mene u oni čas.
N. Dimitrović 38. — Pade na um Crnoj ević- Ivu,
ja kakvu je riieč ostavio kod negova nova pri-
jate|a. Nar. pjes. vuk. 2, 528. — Kod mene je
ovaka uredba. P. Petrović, šćep. 123. — Može
biti u mnogim stvarima kod vas pravo a kod
nas nepravo. P. Petrović, šćep. 157. — Koji je
kod Turaka i onako poznat kao ajduk. Vuk, dan.
3, 165. Poznat kod svega naroda, djel. ap. 10, 22.
— Tvoja jabuka kod mene neće poginuti. Vuk,
dan. 3, 150.

1. u genetivu je događaj koji biva u isto
doba kctd i nešto drugo, ili je uzrok ovome. Ko-
lika će tva bit slava kod došastja srećna tvoga.
6. Palmotić 2, 304. Kod ždrebai^a izvučena za-
dužnica ,verloste obligation*. Jur. pol. terminol.
572.

m. ostati kod čega može značiti : ne trašiti
da ono bude drukčije. — U naše vrijeme (moie
biti po nefnačkom jeziku). Kod- toga ima ostati
,es soli dabei sein verbleiben haben^ Jur. pol.
terminol. 550. Kod toga ostaje ,dabei hat es
sein verbleiben*. 550.

n. kod sebe uz glagol biti može značiti što
i pri sebi, pri pameti. Jesi li ti kod sebe? šta
koid mene tražiš? J. Bajić, boj. 19. — U jednom
primjeru ima držati (misliti) kod sebe kao u sebi.
Ako držiš kod sebe da si ga dostojan, zaradi
ovoga samo imaš virovati da ga nijesi dostojan.
M. Badnić 44it.

o. nije jasno kod zem}e u ovom primjeru :
Sjutra požeće nas srpom od smrti i ostaćemo jed-
naci kod zem^e. M. Badnić 42a.

p. blizina se shvaća u prenesenom smislu

kao isporedivane (isporedi prema). Sve bi one
svjetlosti bile kakono ti jedna tanma noć koda
dne. M. Đivković, nauk. 297^. Zaer ne imam
se strašit da vas mlogo tAki(h) ima, i tako sti-
diti se svrhu takovije kod kra|a istočni? F. La-
strić, test. 62b. U dvoru kra^evomu tko je kod
kra}a mogući? A. Kanižlić, utoč. 4. Mala vama
svima fala kod mene, danas nema ništa |epše od
mene. Nar. pjes. vuk. 1, 447. Veseo ti Marko
đuveglija kod ovoga vojvode Miloša ! (znači : ništa
je Marko prema Milošu, ova riječ ,veseo* moŽe
se i u govoru čuti u ovome smislu. Vuk). 2, 228.
q. genetiv s kod kao da zamjenuje cijelu
rečenicu kojom se pokazuje i^kakvo stai^e, uz koje
ifiešto biva ili ne biva ili može biti ili ne može.

a) kod s genetivom može se zamijeniti
rečenicom : dok je (subjekat je ono što je u gene-
tivu), dok (MkOf subjekat) ima Aešto (ono što je
u genetivu), te pokazuje uzrok onoga što biva ili
ne biva, što može ili ne može biti. Po tebe me
zmija zaklat hćaše, a kod }ube istom ne hoćaše.
Nar. pjes. vuk. 1, 201. Teško mene kod dva
brata bez tebe. 1, 209. No je mene na ogaku
zima kod mojega neradosna vojna. 1, 528. El
sam, taste, mogu poginuti, kod šureva neću po-
ginuti. 2, 269. Što će meni rišiianski mačevi ta
kod moje sab}e Šamlijanke ? 3, 468. Puško moja,
ne ostala pusta! došle sam te srebrom okivao,
odsele ću žeženijem zlatom kod mojega slavna
gospodara. 4, 358. Odoh žedan kod moje taz-
bine da mi ne bi moje zcuručnioe. Pjev. crn.
216b. Dokazujući da se kod taki silni Turaka
ni na kake ugovore osloniti ne može. Vuk, dan.
5, 30. Ni suze ne pomažu kod tako odlučne na-
mjere. 8. jl^ubiša, prip. 70. Otkad su počele ma-
tere zapovijedati kod živa oca? Pravdonoša. 1852.
1. Pravda kod sile ne va}a, koliko ni sila kod
pravde. 10.

b) kod s genetivom može se zamijeniti
riječima : premda je (subjekat je ono što je u ge-
netivu), premda (^ko, subjekat) ima (objekat je
ono Što je u genetivu), i znači da unatoč ovome
nešto biva ili ne biva ili može ili ne može biti.
Nije pravo da sirote kod svoga dobra sirotuju.
Glasnik, ii, 3, 256—257. (1720). Gdi izvaiiske
srijedu tmine mrem od glada kod jezbine. J.
Kavaiiin 447b. o Juda, desperati se oćeš kod
moga milosrdja! F. Lastrić, test 155^. Kod to-
lika gazdašaga moga nisam kadar ni devojke
naći. Nar. pjes. vuk. 1, 630. Što će mene kod
{epote moje, bidem )uba turske pridvorice ? 2, 238.
Kod oruža i kod koAa tvoga živa će te u ruke
fatiti. 2, 277. AV propiŠta Šarac pred mehanom:
,Avaj mene do Boga miloga! de pogiboh jutros
pred mehanom od silnoga Vilip-Magarina a kod
moga slavna gospodara!' 2, 353. Kud te sila
slomi preko mora na daleko četrest konaka preko
mora, da ne vidiš doma, ni bez jada dovedeš
djevojku a kod tvoje zem)e državine ! 2, 530.
Oni vode svezana junaka kod liegova svijetla
oružia. 3, 121. Na Loznicu moju dedovinu koju
mi je dede osvojio, pa od mene Baci preoteše,
preoteSe na }utu sramotu kod mojijeh pet sto-
tina kmeta. 4, 239. Što bi, beže, u aharu spavo
kod svojije dvora bijelije? Pjev. cm. 95b. Kod
(tolike braće i kod) tolike krsute pa na božić bez
mesa. Nar. posl. vuk. 137. Kako bi ti uzeo
onoga gubavog kod takih krasnih koAa! Nar.
prip. vuk. 31. Kako bi on, carski sin, uzeo go-
vedarsku kćer kod tolikijeh drugijeh carskijeh i
krajevskijeh kćeri! 219. Sramota bi bilo da
Turci dođu u moju kuću, pa kod tolike slave i
imena moga ništa u noj ne nadu. Vuk, dan.
1, 82. Nije pravo, da narod mre od gladi kod

Digitized by

>^uogIe

1. KOD, 1, q, h).

148

KOFIOA

te proje. 4, 8. Kod sviju i^i taka je bila tišina
da bi čoek mogao 6uti muu da leti. grada. 129.
VjenČavaju bjegunice Žene kod živije Aiovije pr-
vije muževa. G. Zelić 406. Izgibosmo kod oružja
i junaštva. S. Milutinović, ist. srb. 234. Kako
da se ženim kod tolikih muka i novo|aV M. P.
^apČanin 1, 86. vidi i primjere u Vukotut rječ-
niku.

T, kod se ne slaie 8 glagolima i s drugijem
riječima kao ostali prijedlozi, u Stulićevu rječ-
niku ima doista mnogo takomjeh slozenijeh riječi^
kao kodgovor, kodgraditi, kodgradski, kodjahati,
kodjezditi, kodkrajina, kodležati itd.j ali su sve
sasma nepouzdane i načinene bez »umi^e od sama
pisca, premda kod nekijeh (kodsta^e, kodstati,
kodstojan) kaže da ih je našao u brevijaru, a
kod jedne (kodstojane) da ju je naŠao u misalu.
2, posti 0 vremenu, vidi nakom, kon, 2, nakod.

— Samo u jednoga pisca xvii vijeka. Poznajući
po očitovanju Božijemu da imaše kod malo vre-
mena umrijeti. M. Divković, bes. 39«. Ima se
promišjati kako Isukrst po uskrsnutju kod četr-
deseti dana z gore maslinske otide na nebesa,
nauk. 147*^. Kod nekoliko vremena ukaza mu se
otac. 287a.

2. KOD, adv. kako, kao. — isporedi 1. kodi.

— IJ naše vrijeme u istarskijeh čakavaca. Kod
,velat*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61.

3. KOD, vidi 2. kodi. Da kud se kod okrene
i na koju stranu pode, drugo se ne čuje, nego
se zaklifiati Bogom. J. Banovac, razg. 171.

KODAK, m. ime muško. — U drami pastirskoj
XVII vijeka (va\a da je izmišfeno). Kodak (ime
pastiru). M. Gazarovič viii.

KOD ČARDAKA, ime seocu u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 97.

KODELA, /. vidi: U ovom selu (Borovici u
Bosni) nije slobodno ime ,maČka* izustiti, već
mačku drugim imenom zovu, n. p. ,kodela, ša-
ru] a, garuja^ uzrok, kao sramotan, no mogu na-
voditi. T. Kovačevi ć, bosn. 46.

KOD GRADA, ime zaseoku u Hercegovim.
Statist, bosn. 107.

1. KODI, adv. kako (relat.J, kao. — isporedi
2. kod. — Vafa da je ista riječ što novoslov. kot.

— U ^evernijeh Čakavaca. Leži kodi mrtav.
Nar. prip. mikul. 6. Ki će hoditi po kopnu kodi
po moru. 75. Kodi ,velut^ D. Nemanić, čak.
kroat. stud. iiftsg. 61.

2. KODI, vidi 3. god (godi). — isporedi 3.
kod. — U nekijeh pisaca možebiti s nepomne u
izgovaranu ili prema koli (vidi). Kakvo kodi
voće zaželi mater noseća, onako će prilično i
dite rodit. J. Banovac, razg. 139. Da se obslu-
ževati ima Štokodi protiva zakonu. A. d. Gosta
1, 9. Koji imaju kukodi oblast. 1, 239.

KODIČ, m. codex, kniga u kojoj su državni
zakoni, tal. codice. — isporedi kodik. — U Be-
linu rječniku: ,codice, libro famoso delle leggi
civili' ,codex' 198«.

KODIK, m. vidi kodič. — Vafa da je prema
lat. codex (neće biti romanska riječ kao što je
n. p. kimak). — U jednoga pisca xvi vijeka.
Koji zakon paki Justinijan cesar položi i postavi
u svoj kodik. Š. Budinić, sum. 110l>. Kakono
jest u kodiku od nagodjouji. ispr. 14.

KODIR, vidi 2. kodi. Di kodir se naći bude
krivac. A. d. Gosta 2, 43.

KODIROS, m. vidi kodorošić. Na Rijeci zovu
i jednu i drugu vrstu (Ruticilla plioonicurus i
titis) prema talijanskom imenu ,kodiros'. S. Bru-
sina, ptice hrv.-srp. 44*.

KOD KULE, kao mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 19.

b. selo u Hercegovini. Statist bosn. 121.
KOD 0(jAkA, ime seocu u Bosni u okrugu

Done Tuzle. Statist, bosn. 100.

KODOROSlG, m. Ruticilla phoenicurus Dre<^.
i titis Brehm, neka ptica (crvenorepka, crfeno-
repka). — Po tal. codirosso. — U Vukovu rj*'('-
niku: [u trećem izdanu ,coda rossa* = crveno-
repka], nekaka tica koliko kos ,art vogel' ,avis
quaeclam* ju trećem izdanu ,rothschwanzcben*
,Ruticilla phoenicurus L.] s dodatkom đa se go
vori u Crnoj Gori. — isporedi kodiros.

KODROŠ, ime volu. Berkasovo u Srijemu.

KODVIGA, /. ime nivi. — V Srbiji u okrugu
vafevskom. Sr. nov. 1869. 54-5.

KODA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38.

k6Đ0, m. hyp. Košta. — Akc. se mijena u voc.
Kođo. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

K0EK(JDE, vidi kojekude.

KOF, m. u jednom primjeru xvin vijeka. Da
se i mio kof poraza, kad na bunar pospješi va.
J. Kavanin 41*. — vafa da je pisarska ili štam-
parska pogreška mj. kuf.

1. KOF A, /. tal. coffa, kotar ica, koš.

a. s pređašiiijem značenem. — Od xvi vijeka
u Dubrovniku. A sovrnu kad krcaju (mmarif,
pod kofami prnicaju i skakaju kako pruzi. A.
Sasin 171 »^ i u našs doba. P. Budmani. — Ju
Istri. Kofa ,corbis genus*. D. Nemanić, ČAk.
kroat. stud. iftsg. 19.

b. na katarci velikijeh brodova načineno kat>
čardačić. i tal. coffa ima ovo značene u pomorskom
jeziku. — U naše vrijeme u Dubrovniku. »Br««!
na kofe'. P. Budmani.

2. KOFA,/. sud kojijem se voda zahvata, vjedro.

— Od tur. qogha, što i sami Turci izgovorenu i
qova i qofa. — Od xvii vijeka. Kofa dokle je
u vodi guatijernoj čini se da nije teška. M. Raduir
371*. Ako čekrku od bunara, kada se tegli kofa.
ide gori okrećući se, oslabiš ruku i pustiš ga
doli, udi)e se okrene natrag i gib)e se naopako.
51.5*. U rukama kofa pozlaćena. Bos. vila. 18V^2.
452. i u naše vrijeme u Bačkoj. Đ. Popović, tur.
reč. glasn. 59, 128.

3. KOFA, /. u Bjelostjenčevu rječniku : v. baba.

— Nije dosta jasno, može biti da je ista rijrr
što: Kofa, pogrdna rijeČ. Skoroteča. 1&44. 2o<K

KOFAN, m. kovčeg, kovčezić, tal. c<5fano, korčrtj
spleten od drva kao kotarica. — Od xvi vijeka
(ali vidi i kofanac), a između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (v. ladica). Suknu vadim is kofana.
M. Držić 134. — U ovom primjeru znači što 1.
kofa, a: (Konstantin cesar) uzamši motiku, ter
dvanadeste kofanov ukopa zom]e. F. Glavinit\
cvit. 374*.

KOFANAG, kofanca, m. dem. kofan. — V dva
spomenika xv vijeka, a između rječnika u Dani-
čičevu (kofan bcb, ital. ,cofano* ,copbinus'). Jedan t
kofanacb u konib reče jerb su pove|e i zapisi.
Spora. sr. 2, 50. (J406). 1 jedani. kofanacb u komb
reče zapisi i kiiigo. 2, 56. (1407).

KOFOE, /. pl. vidi kovče. Naj jepše mu kovfć^*
na čakšire. Pjev. crn. 206 ^ Te skinite kofoe i
dizluke. Srp. zora, god. 2, sv. 6, str. 134.

KOFEiVAC, Kofenca, m. itne livadi u Srbiji n
okrugu biogradskom. Sr. nov. 1874. 387.

KOFIOA, /. dem. 1. kofa, a. Tri kofico iruusna
pralia. B. Zuzeri 247. K&fica ,corbulae genns*.
D. Nemanić, čak» kroat. stud. ifrtsg. 34.

Digitized by

Google

KOFIN

149

KOJEGDJE

KOFIN, kofina, m. vidi kunftn. — U kotorskom
pismu XVIII vijeka. Knezovi i glavari komuni-
tadi ^rbajske na koiin kotorski. Starine. 10, B7.
(1781).

KOFRČAK, k6fr6ka, m. vidi kovrčak. Kofrčak
vlasi pred uhom (,schnirkeV). Tko ima dva ko-
frČka, ženiti će se dvaput, u Moslovini. F. He-
fele.

KOFRDIJA, /. vidi kovrdija.

KOGDA, adv. vidi 1. kad, — Samo u kni(jama
pijanima crkvenijem ili miješanijem jezikom, a
između rječnika u St ulice v u : v. kad god (sic)
a dodatkom da je uzeto iz brevijara. Kogda i
kamo. Sava, tip. stud. glasn. 4<), 166.

KUGO VIC, m. čiji sin^ — Načineno od koga
(gen. od ko, tko) kao da je patronimičko ime,
isporedi čegović, nikogović. — U Vukovu rječ-
niku: n. p. kogović si ti? kogović je on (ona)?
it<l., vide čegović s dodatkom da se govori u Lici.

KOGUL, m. fiekakva ptica. — U naše vrijeme
u Istri. kogu|, vrst ptico. Naša sloga. god. 14,
br. 17, str. 74.

KOGA, m. tur. qo^a (vidi dafe), ista je riječ
što hoga. — isporedi koča. — Rijetka riječ u
naše vrijeme, i vafa da je govore sami Turci.
Koga, od persijskoga hhoga, star, starac, muž,
velik, ogroman, staresina, gospodar, bogat trgovacj
učitej raznih jezika. D. Popović, tur. roč. glasn.
59, 128. Stara Planina (turski ,Koga-BalkanO.
M. Đ. Milićević, kra). srb. 166.

KOGABAŠA, m. seoski knez. — isporedi kogo-
baša, kočobaša. — Od tur. 4oga-bašy, (novogrč.
KoiLićt^nuat]^). — U naše vrijeme. Paša je isk}u-
čio i ime ,kno2* i mesto toga ,kogabaša'. (1835).
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 45—46. Jovo Čan-
kića kogabaše visočkog. u Nar. pjos. petr. 1, 355.
Na pošjetku kogabaša reČe. Bos. vila. 1886. 120.

KOGAMIT, adj. odrastao, u razboritijem go-
dinama, stavan. — Jamačno postaje od koga, ali
nastavak nije posve jasan. — U Vukovu rječ-
niku: k6^amiti ć6vjek, n. p. nijesi ti dijete nego

,du bist kein kind, sondorn erwach3en, alt,

gescheut* (mator čovjek) ,homo adultus*.

KOCiANA, /. lubina. — Nepoznata poslana;
po obliku kao da je riječ turska. — U naše
vrijeme u Srbiji. Gotovo svuda u Srbiji sejaci
imaju običaj na koji proštac od svake ograde
nataći po kakvu koganu, naj čosće od koAske
glave. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 135. Na svakoj
ogradi oko useva, oko votnaka, oko zabrana, oko
sena, . . . videćete na kocu po koju suvu, bolu
kogaću, glavugu od koi^a ili od vola. 333.

KOĆOBAŠA, m. vidi kogabaša. — U naše
vrijeme u Bosni. Da bude kočobaša. Bos. vila.
1890. 177.

KOHANAC, Kohanca, m. ime selu u Hrvatskoj
a županiji zagrebačkoj. Razdije). 75.

KOHARIĆ, m. prezime. — U naše t^rijeme u
Hrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 263.

KOI-, vidi koji-.

KOJA, m. hyp. Košta. — Akc. se mijena u
coc. Kojo. — U Vukovu rječniku : vide Kojo
s dijdatkom da je po istočnom govoru. — Biće
isto i Koja što se nalazi već u spomeniku xiv
vijeka, i otale u Baničićevu rječniku : između
|udi koje car Stefan dade crkvi arhanđelovoj u
Prizrenu jednom bješe ime ,Koja' G(lasnik). 15,
291. (1348?).

KO.jAdIKO, u Vukovu rječniku: pripijeva se
gdješto u pjesmama, n. p. : Oj koliko je uz more I

gradova, oj ! kojadiko uz moro gradova ; oj I u
svaki sam junak dolazio, oj ! kojadiko junak do-
lazio.

1. KOJA DIN, m. itne muško. — Prije našega
vremena. Kojadiub. S. Novaković, pom. 71. —
isporedi i Kojadinovica.

2. KOJADIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Sr. nov. 1868. 195.

KOJA DIN AC, Kojadinca, m. inie mjestu u
Srbiji u okrugu kragujevačkom. Niva u Koja-
dincu. Sr. nov. 1874. 161.

KOJADINOVICA, /. Kojadinova žena. — U
narodnoj pjesmi našega vremena. A jetrva Ko-
jadinovica. Nar. pjes. vuk. 2, 62.

KOJADINOVIC, w. prezime (po ocu Kojadinu).
M. Đ. Milićević, srb. 605. D. Avramović 258.

1. KOJAK, adj. riječ kojom pitaju koliko je
konu godina. — Postaje od koii nastavkom ak.

— Prošloga vijeka u Staroj Srbiji: Kojak jo?
,di quanti anni 6?* S. Budmani 415b. u naše
vrijeme u Lici. , Kojak je, prijane?* ,Brate, o^l
Petrove ide u četvrtu godinu*. J. Bogdanović.

2. KOJAK, m. ime muško. — isporedi Koja-
ković. — U jednoga pisca Dubrovčanina xvi
vijeka. M. Držić 29.

KOJAKOVIĆ, m. prezime (po ocu Kojaku). —
U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KOJAN, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena, (štamparskom griješkom) Koanb. S. Nova-
ković, pom. 71.

KO JANA, /. ime žensko. — Pr^je našega vre-
mena. S. Novaković, pom. 71.

KOJANOVIĆ, m. prezime (po ocu Kojanu). —
U naše vrijeme. Boca 22.

KOJASITI SE, k6ja8im se, impf. kojasnuti so.

— Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing. kojasi. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukova
(vide kojasnuti se). Vi ova slišajući jeda isto
ovi strah u vaŠe srce stupi? jeda isto u vašu
pamet kojasi se ? J. Filipović 1, 131*. Od obraza
pali geverdara, na zlo mu se mjesto kojasilo,
dernuše ga dvije singirlije. Nar. pjes. vuk. 4, 58.
Turcima se sreća kojasila. 5, 128. Jutros ni se
Turci kojasili. Ogled. sr. 79. Bog ubio goru
Roman iju, te se u noj kojasili vuci! Nar. pjes.
horm. 1, 57.

KOJASNUTI SE, kojasnem se, pf. sresti se,
javiti se, desiti se, pozdraviti se kod sretana. —
impf. : kojasiti se. — Akc. se mijeiki u aor. 2 i 3
sing. kojasnu. — Nepoznata postana. — U Vu-
kovu rječniku: ,sich sehen lassen, griissen* ,prae-
teriens saluto*. cf. kojasiti se.

KOJČIN, m. ime muško. — Od xv vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,mannsname* ,nomeu
viri*) i u Daničićevu (Kojčinb). Kojčinb. Spom.
sr. 1, 75. (1406). — Kaže se u Lici kom je ime
Kojo. M. Medić.

KOJČINOVAC, Kojčinovca, m. ime selu u
Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 85.

KOJDIC, m. prezime. — U naše vrijeme, u
Nar. pjes. petr. 1, 352.

KOJE, vidi koji, 2, b, i) aa).

KOJEDOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
čačanskom. Zemje u Kojedovini. Sr, nov. 1873.
107.

KOJEGDJE, adv. gdjegdje, tamo i amo. —
Složeno od koje (vidi kod koji) i gdje. — U Vu-
kovu rječniku: ,hie und da' ,hino inde^

Digitized by.

Google

KOJEKAD

150

KOJI, 1, b.

KOJEKAD, adv. vidi katkad. — Složeno od
koje (vidi kod koji) i kad. — U Vukovu rječ-
niku: ,dann und wann' ,interdamS

KOJEKAkAV, kojekakva, pron. kakav mu
drago. — Složeno od koje (vidi kod koji) i kakav.

— Od XVIII vijeka, a između tjednika u Vukovu
(,wie immer beschaffen* ,quali8cumque*). Ne mi-
Savsi na is po vidi kojekakve pripovidke. B. Lea-
ković, nauk. 198. Ja sam mislio i kazao učite}e
pametne, ne kojekakve skitnice. Vuk, odg. na
laži. 35.

KOJEKAKI, pron. kaki mu drago. — Složeno
od koje (vidi kod koji) i kaki. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vide kojekakav).
Da ne da snasi kojekakim bitangama deliti. Nar.
pjes. vuk. 104. Po varošima se već ni ženske
narodne pjesme ne pjevaju, nego kojekake nove.
Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 19. A svi su mislili da
će senat samo kojekake sitnice suditi, dan. 5, 51.
On uzme bubiieve i talambase i ostale kojekake
sprave što lupaju, nar. pjes. 2, 106.

KOJEKAKO, adv. kako mu drago. — Složeno
od koje (vidi kod koji) i kako. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu: ,wie immer^ ,ut-
cumque* 5 primjerom: ,Kako živiš?' ,Kojekako*
(,schlecht'). Da ovo 6ine stranski, još bi koje-
kako podnile. A. Tomiković, gov. 350. Boje je
ništa ne znati nego kojekako. Nar. posl. vuk.
24. Od ostaloga buzdovan slupa kojekako. Nar.
prip. vuk. 3. Jedva ga kojekako zadržim oko
vaskrsenija. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 9. Koje sam
obe pesme joŠ od detinstva kojekako znao. 4, 18.
Jodnu je (kćer) lasno udati, a i dvije kojekako.
poslov. 112. Dva naroda mogao bi opet koje-
kako u imenu složiti. M. Pavlinović, razg. 65.

KOJEKIKOV, adj. vidi kojekakav. — Od
XVI u vijeka. Pripovida pastirom kojekakove fa-
bule. M. A. Re|ković, sabr. 59. Slušaj uć koje-
kakova glasila. M. Pavlinović, razg. 7.

KOJEKO, kojekoga, pron. ko mu drago. —
Složeno od koje (vidi kod koji) i ko (tko). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Niti oćedu da i ko-
jeko vise za budale drži. D. Obrado vić, basn.
117.

KOJEKUD, adv. vidi kojekuda. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu uz koje-
kuda. Kojekud preko mora raznositi. P. Bolid,
vinodjel. 2, 276. Jedna zem)a, ako i kojekud
okrnena. M. Pavlinović, razg. 19.

KOJEKUDA, adv. kud i kamo, kud mu drago.

— isporedi kojekud. — Složeno od koje (vidi
kod koji) i kuda. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (,hin und her* ,hinc inde'). I
tako se krio i verkao kojekuda po krajini. Vuk,
dan. 1, 72. I ovoga posla radi putovao sam
kojekuda, rječn. predg. i. A ima ih (riječi)
mnogo koje sam poslije kojekuda prvi put čuo. i.

KOJEKi!jDE, u Vukovu rječniku: govorio je
Karađordije često uz riječ, zato se i sad dodaje
kad ko pripovijeda kako je on sto govorio. —
/ kookude. Uz drugu ili treću reč govorio je
(Karađorde): ,koekude*. M. Đ. Milićević, srb.
261. ,Koekude' upitaće vožd ,znaš li ti mom^e,
kolike vode teku pokraj Leskovca?' zim. več.
153. — Ista je riječ što kojekud t kojekuda.

KOJESTRANAC, kojestranca, m. iz koje strane
(čovjek) '^ — U Stuličevu rječniku : »cujas*. — nije
dosta pouzdano.

KOJESTRANKA, /. iz koje strane (žensko če-
fadej? — U Stulićcru rječniku uz kojestranac.

— nije dosta pouzdano.

KOJEŠTA, koječega (koješta), pron. što mu
drago. — Složeno od koje (vidi kod koji) i šta.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(,allerlei, was immer' ,varia, quidquid in buccam
venerit' 8 primjerom: Govori koješta). Mlogo se
koješta sna iz vidjena. li. A. Re^ković, sat. A8».
Tko li na me koješta obara. D2l>. !^udi koješta
na wam\\ rade. sabr. 53. Vrlo je rado koješta
veselo i ša(ivo pripovijedao. Vuk, nar. pjes. 1838.
4, 10. Što su tako koješta počinilL dan. 8, 161.
Đekoji otimali od )udi koješta. 8, 204. Kao i
drogo muogo koješta, odg. na utuk. 8. Ja sam
ovu pjesmu, u mnogome koječemu drukčije, slušao,
nar. pjes. 2, 205. I ja sam u moje ludo vrijeme
koješta mislio. M. Pavlinović, razg. 25. — Prijed-
lozi se umeću u srijedu. Potom razgovarali smo
se koje o Čem. D. Obradović, basa. 262. Pita
ga mnogo koje la što. Vuk, luk. 28, 9. Pisato
vojvodi Lazaru Mutavu, da ostavi Raki jedno
selo, da ga koje u čemu poaluži. Đjelovod. prot
153—154.

KČJI, pron. interrog. i relat. ouis? (uter); qui,
zan^enica kojom se pita ili kaže tako da se iz-
među nekoliko čeladi ili stvari razluči jedno ili
više nih. — Mjeste koji, koja, koje nalaze se i
stariji oblici ki, ka, ko (ke), vidi 1, b. — S dru-
gijem je oblikom (kbi, vidi kod 1) rijeČ prasla-
venska, ali je za relativno značeike bila druga
riječ: iže (vidi): uprav se ki (od staroga kyj) t
koji uzdržalo samo u našem jeziku-, u ostalijem
je slavenskijem jezicima izginula ova riječ osta-
vivši koji trag, i noj češće je zamjenu^e druga
riječ što postaje od praslavenskoga kotoryj ili
koteryj (vidi kotori). — Postaje od konjena ki.
(vidi kod tko) tijem što se ovome korijenu (gdje-
gdje uz lieke promjene) dodaju oblici zamjenice i,
kao u složenoj deklinaciji u adjektiva (vidi 1, a).

— Između rječnika u Vrančićevu (koji ,qui; quis*;
koja ,quae'), u Mikafinu (ki, ka, ko; koji, koja,
koje ,chi, il quale' ,qui, quae, quod'; koji ,il quale,
il che' >quiO, ti Belinu (koji, koja, koje ,quale,
nome relativo* ,qui, quae, quod* 598l>), u Bjelo-
stjenčevu (ki, ka, ko, a koji, koja, koje ,qui, quae,
quod'; koji, v. koteri), u Volttgijinu (ki, ka, ko
,chi, il quale ecc, che* ,welcher* eoc.; koji ,che,
il quale ecc* ,welcher'), u Stuličevu (ki, ka, ko
,il quale' ,qui*; koji ,qui etc.'), u Vukovu (koji

1. ,welcher' ,qui* s primjerom: Koji si da sL —

2. ,der wie vielste' ,quotus^ — 3. doći će koji
dan, koji čas ,gleich* ,statim'), u Daničićevu (koji,
gledaj kyj ,qui8*; kyj ,quis, interrog.' i ,relat.*).

1. oblici.
H. praslavenski su oblici bili po svoj pri-
lici kao i stslovenski. po ovima je deklinacija slo-
žena kao u adjektiva : u nom. sing, m. ki>j t kyj,
/. kaja, m. koje, u acc. sing. kyj, k%J4 (i koj^j),
koje, u instr. sing. m. i n. kyimi», i u cijeloj
množini: nom. m. cii, /. kyj^, n. kaja, gen. kyih'b,
dat. kyimT., acc. kyj^, kyj^, kaja, instr. kyimi,
loc. kyihT» ; ostali oblici kao da postaju od 08nove
kojb (po nom. sing. n.?) i deklinacija im je pro-
nominalna : sing. gen, kojego, kojej^, dat. kojemu,
kojej, instr. f. kojej^, loc. kojemb, kojej.

b. pređašni su se oblict uzdržali i u našem
jeziku, ali sažeti, kao što biva i u složenoj de-
klinaciji u adjektiva. — isprva su bili jamačno
ovi oblici kod svega naroda (do xvi vijeka?), ali
su ostali poznije samo u liekijeh Čakavaca do na-
šega doba. u pisaca (i koji su štokavci) nalaze
se sve do našega doba, i ne samo u pjesmi nego
i u prozi, ali je sumiMvo jesu li narodne rijeci
(osim nekijeh oblika, kao koga, komu, kome) i u
štokavaca; samo u složenom neki ovi su oblici
uprav narodni i kod štokavaca.

Digitized by

Google

KOJI, 1, b, a).

151

KOJI, 1, o, a).

a) nom. sing. m. ki, noj prije u Mon.
serb. 7. (xii vijek). 34. (1249) itd.

b) nom. sing. f. k&. Mon. serb. 30, (1240).

274. (1410) itd. — u jednoga pisca Hokavca xviii
vijeka često i u prozi. Ka Je forma ovoga reda?
Ant. Kadčić 33. 34. drugdje piše i koa po čemu
kao da je sam shvaćao kao sažeto koja, a ne kao
stari oblik.

e) nom. i acc. sing. n. ko : u ko godi
vrime. Mon. serb. 290. (1419). u ko gode vrdme.
423. (1442) itd. u jednoga pisca štokavca xviii
vijeka (vidi kod h)) u prozi. Tko i u ko vrime
zastavi ovi red ? Ant Kadčić 33. — Poznije ima
i oblik ke: zlo ke ja će skončati. M. Vetranić
2, 450; jaje ke bude staviti. D. Rafiina 101*.

U) gen. sing. m. i n. k6ga. Mon. serb.
27. (1234—1240) itd. — ovaj oblik koji je sažet
od kojega, nalazi se i u štokavaca u svako doba
(i okn^o kog). — U Čakavaca ima i oblik kega.
M. Marulić 40 itd.

e) gen. sing. f. ke. od xvi vijeka. Š.
Menčetić 56; M. Vetranić 2, 159. 261 itd.

f) dat. sing. m. i n. komu. Š. Menčetić
84 ; B. Gradić, đjev. 41 itd. — Obično (jer je sa-
žeto kojemu) i u štokavaca (kasnije i kome i kom).

g) dat. sing. f. koj. N. NaleSković 1, 138.
817 itd.

h) acc. sing. f. ku. N. Rabina 89*; Š.
Menfcetić 68. 124. 154; M. Vetranić 2, 74. 90;
B. Gradić, djev. 35 itd. — i u jednoga pisca što-
kavca XVIII vijeka (vidi kod b)) u prozi. Ku
odiću ima nositi . . . ? Ant. Kadćić 32.

i) instr. sing. m. i n. kim. nikimb konb-
cemb. Mon. serb. 27.(1234—1240); kim. M. Ve-
tranić 2, 392. 420; način kim bismo nebesa na-
pnnali. B. Gradić, djev. 21 itd. — U Dubrov-
čana češće (a gdjeg^e i u drugijeh, vidi dale
kijeme) kijem. onomuzi s kijemb govoriSb. Zbom.
24*; kijem. 6. Držić 427; M, Vetranić 1, 407;
2, 36 ; način kijem bi se plodili. B. Gradić, djev.
21 itd. — Dodaje se i e na kraju : kime. M. Ve-
tranić 2, 457; Š. Budinić, ispr. 4; Đ. Kanina
ivb. 79*. 162b itd.; kijeme. S. Matijević 30.

k) instr. sing. f. kom. komb. Mon. serb.

275. (1410). 286. (1419); koom. N, Ranina 70*;
kom. M. Vetranić 2, 195; N. Dimitrović 8 itd.
— Dodaje se e na kraju. k6me. M. Vetranić
2, 457 ; Š. Budinić, ispr. 4; D. Raiiina 4b. 18b.
77b itd.

1) loc. sing. m. i n. kom. po kooimb (ja-
mačno treba čitati kom) vremenu. Mon. serb.
837. (1427); po ktomb vremenu. 422. (1442); kom.
M. Marulić 52; Š. Menčetić 66; M. Vetranić
1, 421 itd. — Dodaje se e na kraju (od xv vijeka).
na kome jesam ja, stan je blaženi. M. Marulić
241 ; pristolje na kome slavno sjaš. M. Vetranić

1, 408 itd. — Ne razlikuje se od dativa (od xiv
t>ijeka), prijateja u komu jestb svako naše dobro.
Spom. sr. 1, 28. (1400); gospodinu momu, ufanje
u komu vazda stav]at haju. M. Marulić 82 ; liega
u komu himbe ni. 105; komu. N. Rabina 157b.
Š. Menčetić 82. 90 itd. — i u naše doba obično
u štokavaca (komu, kome, kom) kao i dativ.

m) loc. sing. f. k6j. N. Ranina 145*;
Š. Menčetić 85; M. Vetranić 2, 222 itd. — Oblik
kom u ovom padežu vafa da se nalazi samo s ne-
pomne u izgovoru ili pisanu. zem|a po kom
hode. M. Marulić 154; zraka pri kom svjetlos
svaka ostaje oblačna. M. Vetranić 1, 353.

n) nom. pl. m. ki. ki(re). Mon. serb.

2. (1189); kL 274. (1410); M. Marulić 27 itd.

o) nom. pl. f. ke. Mon. serb. 13. 15.
(1222—1228); N. RaAina 105*; M. Vetrunić
2,.n54 itd.

p) nom. i acc. pl. n. k&. Mon. serb.
440. (1446); N. Ranina 44*; M. Vetranić 2, 300 itd.

q) gen. pl. kih (a u južnom govoru kijeh).
kdhb. Spom. sr. 1, 144. (1418). 160. (1422). kijeh.
M. Vetranić 1, 101; 2, 144; B. Gradić, đjev. 37
itd. ; kih. N. RaAina 18*. Mon. croat. 257. (1556)
itd. — ima i kehb. Spom. sr. 2, 110. (1444), ^dje
može biti napisano e »y . e ; ali i u naše vrijeme
ima keh u sjevemijeh čakavaca. Nar. prip.
mikul. 19.

rj dat. pl. kfm (a u južnom aovoru
kijem). kim. M. Marulić 79 itd. ; B. Gradić, djev.
23; kijem. M. Vetranić 2, 49; N. Dimitrović
6. 33; B. Gradić, djev. 49 itd. — vidi i instr. i
loc. koja se dva padeža ne razlikuju poznije od
dativa.

8) acc. m. i f. ke. moje žup(ane ke jo
dalb krajb Vladislavb mbne. Mon. serb. 54. (1240
—1272); ke. 399. (1439); M. Vetranić 2, 144. 201;
B. Gradić, djev. 9 itd.

t) instr. pl. kfmi (u južnom govoru kl-
jemi). s kimi. Mon. serb. 402. (1439); kijemi.
Zborn. 9b; M. Vetranić 1, 433; 2, 154 itd. —
Izjednačuje se s dativom od xvi vijeka: kijem.
M. Vetranić 2, 436 itd. ; kim. D. Zlatarić 88* itd.

— Dodaje se e na kraju, kijeme. N. Naješković
1, 313; kime. Š. Budinić, ispr. 60; Nauk brn. 49*.

— S nastavkom ma (od xvi vijeka): kima. G.
Držić 356. 398. 416 itd.: kljema. N. Naješković
1, 247.

u) loc. pl. kih (u južnom govoru i ktjeh).
kih. M. Marulić 7; Š. Menčetić 39. 102 itd.;
kijeh. M. Vetranić 2, 153. N. Dimitrović 39 itd.

— Jamačno se poslije izjednačile (u gdjekojijem
krajevima) s dativom, ali nemam prin^era.

v) nom. i acc. m. dual. k&. ni dvoja
studenca, iz oČi ka teku. D. Raiiina 89b; od
taj dva, ka imaš, jednoga ć obrati. N. Naješ-
ković 2, 71.

c. koj- što se nalazi u nekijem staroslo-
venskijem oblicima (vidi a) postaje kao osnova za
sve oblike, te je deklinacija (gotovo svagda) slo-
žena kao u ačijektiva. — om oblici postaju od
prvijeh vremena sve to običniji, i u naše doba
(a možebiti već od xvii vijeka i prije) jedini se
upotrebfavaju u štokavaca, a i kod liekijeh ča-
kavaca vafa da nijesu neobični. — i ovdje kao
kod b donosim noj starije primjere, ali i i^eke
druge uzete iz pisaca čakavaca.

a) nom. sing. m. k6ji. Mon. serb. 14.
(1222—1228); 101. (1332) itd. jeli taj oblik s takom
osnovom bio pronominalni ili složeni, t. j. jeli
glasio ,koi' ili ,kojiS ne može se pouzdano znati
pravopisa radi do kraja xy vijeka . . . nepouz-
dano je i XVI vijeka u naj više pisaca, jer pišu
istina ,koij* N. RaAina 24*; B. Gradić, djev. 19;
D. Zlatarić 84*; A. Gučetić, roz. jez. 2, ali Ai-
hovo ,ij' glasi i gS kao što pišu i u sredAem
rodu: ,toij* N. R^na 16b; B. Gradić, duh. 119;
ovoij 21. pouzdano biva od kraja xv vijeka u
pjesmama gdje broj slogova pokazuje da je gla-
silo ,koji* M. Marulić (čakavac) 8. 18. 114; Š.
Menčetić 3. 43. 94. 96. 100 itd. to potvrđuje xvi
vijeka i pravopis nekih pisaca: ,choyi^ P. Hek-
torović (1568) 3*. 41b; ,chogii' Š. Budinić, ispr.
30; ,koyi' F. Vrančić, rječn. 87. tako i xvii vijeka:
koyij. F. Vrančić, živ. 19 itd. (Đ. Daničić, ist.
obi. 148). iz čega se vidi da je 2^^<''^ izgovor
(možebiti od prvijeh vremena, a svakako od xvi
vijeka) kbji kao što smo gore zabiležili a ne k6j.
ovo se naj jaČe potvrđuje i ženskijem oblikom
k6j& i srednijem k6je (da je koj nom. sing. m.,
bila bi ova druga dva oblika k6ja, k6je, isporedi
mdj, m6jay m6je). istina Vuk u prvoj svcjoj gra-

Digitized by

Google

KOJI, 1, c, a).

152

KOJI, 1, f.

matici (^pismenici^ god. 1814) kaže da je nom,
sing. m. koji i koj (Vuk, gram. i pol. spisi. 1, 35),
ali u drugoj gramatici (pred prvijem rječnikom)
ne pomine koj kao ni drugdje, jamačno je ondje
Vuk zlo zabiježio izgovarane ove riječi^ kao što
je i svagda krivo pisao čij (a ne čiji kao što bi
trebalo)^ čija, čije (što je bilo uzrok da je Da-
ničić u ,Maloj srpskoj gramatici^ napisao čfj,
čija, čije; oco je popravio u ,Oblicima^ i u ovome
rječniku, samo što u nemu kod čiji kaže da je
isprva glasilo čij, premda to, kao što sam spoz-
naje, ne može se saznati staroga pravopisa radi),
u naše se vrijeme u mnogijem gramatikama uči
da treba govoriti i pisati koj prema moj, tvoj,
svoj, i tako rade mnogi pisci, a zaboravfa se kod
toga da bi po istoj analogiji trebalo govoriti i
pisati k6ja (nom. sing. f. i nom. i acc. pl. n.),
koje (nom. i acc. sing. n. i nom. i acc. pl. f.) itd.
prema m6ja, mije (u istijem padežima), drugo je
što se u pjesmama nalazi radi stiha okri^eno koj',
vidi Nar. pjes. vuk. 1, 130. 140. 193. 570 i još
na nekoliko mjeMa (tako može biti vkrnen i nom,
pl. m., vidi: No ti kupi sve glavne junake koj'
od rane jaoknuti neće. Nar. pjes. vuk. 3, 301.
Fala, Turci, dva pašina sina, koj' mi danas kone
pokloniste! 3, 400. Koj' su kadri na Vračar izići.
4, 138. Koj' ste skoro išli na Cetine. 4, 473.

b) nom, sing. f. k6ja. Mon. serb. 240.
(1399). 297. (1420) itd. F. Vrančić, živ. 9.

c) nom. i acc. sing. n. k6je. Mon. serb.
22. (1234—1240). 480. (1458) itd. F. Vrančić,
živ. 10.

ff) gen. sing. m. i n. k6jega (i k6jega,
u naše vrijeme i k6jcg, k6JGg). kojega. Mon. serb.
111. (1336—1347) itd. — Jiadi sažetoga oblika
koga vidi b, d).

e) gen. sing. f. k6je. (ni)kojo(re). Mon.
serb. 13. 16. (1222—1228). 20. (1234). koje. B.
Gradić, duh. 62 itd.

f) dat. sing. m. i n. k6jemu (i k6jemu,
u naše vrijeme i k6jem, k6jem). nema naj sta-
rijih primjera (dajbudi u Đ. Daničić, ist. obi.).
— Radi sažetijeh oblika komu, kome, kom vidi

b, /;.

ff) dat. sing.f. — naj stariji je oblik kojej,
ali mu ne nalazim potvrde (ima za loc. sing. f.
što se ne razlikuje od dat. sing. /., vidi m));
mladi kojoj: kojoj(zi). Š. Menčetić 79. 117. 225;
M. Vetranić 71. D. Rai^ina 35a (vidi i m)).

h) acc. sing. f. k6jfi. (ni za) koju(re).
Mon. serb. 274. (1410); koju. M. Marulić 101;
N. Raiiina 21^ itd.

i) instr. sing. m. i n. kijim (i k6jim). (ni)-
kojim(re). Mon. serb. 23. (1233—1240); (ni)kojimb.
59. (1293 — 1302). — poznije u južnom govoru i
kby\}Qm (naj stariji primjer vidi da(e) ;u Vukovoj
gramatici (pred rje&nikom) stoji: ,koji* sklana se
kao ,moj* (lii), a kod moj ima za ovaj padež i oblik
mojijem (li). — Dodaje se i q na kraju. k6jime.
M. Vetranić 2, 488; I. T. Mrnavić, osra. 12; k6-
jijeme. M. Vetranić 2, 488 ; N. Dimitrović 79.

k) instr. sing. f. kojom, koitumb (po svoj
prilici treba čitati kojom). Mon. serb. 18. (1233);
kojom. M. Vetranić 2, 202; kojon (n mj. m po
čakavskom govoru). P. Hektorović (1568) 45^. —
Dodaje se i e na kraju: kojorae. M. Vetranić
2, 395; N. Dimitrović 25, 34; D. Ranina 9«'; F.
Vrančić, živ. 42.

f) loc. sing. m. i n. — naj stariji je oblik
kojemb. Mon. serb. 16. (1222—1228). 2*97. (1420)
itd. ; kojem. F. Vrančić, živ. 107. — Izjednačuje
se s dativom (od xvi vijeka): kojemu. F. Vrančić,
živ. 12 itd. — Radi sažetijeh oblika kom, kome,
komu vidi b, 1)).

m) loc. sing. f. — naj stariji je oblik
kojej. Mon. serb. 16. (1195—1228). 218. (1391).

— mladi se oblik k6j6j nalojsi već xiv vijeka.
Mon. serb. 176. (1367) itd.

n) nom. pl. m. k6ji. Mon. serb. 34.
(1249) itd.

o) nom. pl. f. k6je. N. Baiiina 105* itd.

p) nom. pl. n. k6ja. DeČ. hris. 61 itd.

q) gen. pl. k6jih (i k6jih). kojihb. Mon.
serb. 401. (1439) itd. — U južnom govoru i k6-
jijeh. M. Vetranić 1, 40 itd. — U jednoga pisca
XVIII vijeka ima i gen. pl. s nastavkom duala:
k6jij(L I. Velikanović, uput. 1, 130. vidi i f pri
kraju.

r) dat. pl. kojim (kijim). S. Menčetić
218 itd. — U južnom govoru i k6jijem. — Do-
daje se e na kraju: k6jime. N. Dimitrović 49.
51. — Kasnije i kijima i kijijema.

8) acc. m. i f. k6je. (nje)koje. N. Kanina
138a; koje. M. Vetranić 2, 203. — U čakavaen
ima i oblik kiji: koji štuje cesar. F. Vrančić,
živ. 40; ako nosite koji odgovori. L T. Mniavi(^,
osm. 99.

t) instr. pl. — stariji je oblik k6juni (u
južnom govoru kčjijemi). kojijemL Mon. serb.
459. (1453). M. Vetranić 1, 385. M. Divković,
nauk. XV. — Izjednačuje se s dativom^ od xvi
vijeka. k6jim (k6jim), k6jijem. kojim. G. Držić
422; kojijem. N. Dimitrović 76; B. Gradić, djev.
23 ; duh. 8 itd. — Dodaje se i e na kraju, kćii-
jeme. A. Gučetić, roz. je«. 101. — Od xvi vijeka
ima i oblik k6jrma. N. Dimitrović 19; D. Zla-
tarić 93* itd., i k6jijema. A. Gučetić, roz. jez.
154; M. Orbin 21. 36. 50; V. Andrijašević, nač.
1. 3. 4. — U jednom primjeru xvi vijeka ima
oblik kojijemime (obliku kojijemi dodato je m
8 nepomne kao da je kojijem, pa onda još e).
Zborn. 80^.

u) loc. pl. — stariji je oblik kijih.
kojihb. Spom. sr. 1, 151. (1421). kojih. Š. Men-
četić 71; N. Nalešković 1, 189; D. Radina t^.

— U južnom govoru i k6jijeh. (jkojeh*). Mon. serb.
386. (1436); kojijeh. M. Vetranić 2, 88; N. Na-
ješković 1, 349; D. Zlatarić 36?. A. Gučetić, roz.
jez. 1. — Izjednačuje se s dativom: k6jim (k6jim),
k6jijem, k6jima, k6jijema. kojijema. A. Gučetić,
roz. jez. 10; V. Andryašević, put. 18; M. Radnić
8a itd.; kojijem. R. Gamanić B4a; V. Andrija-
šević, dev. 69; put. 313 itd.

v) nom., acc. m. dual: k6ja. do puta
koja se stajeta. Deč. hris. 25 ; koja sutb oba
člov^ka jedne crbkve. Zak. duš. pam. šaf. 32 itd.

d. (kao u ižo) dodavalo se u prva vremena
že (što je u na.sem jeziku postalo re), da ae istakne
relativno značene, n. p. kire (nom. pl. m.). Mon.
serb. 2. (1189); kojere (nom. sing. n.). 23. (1234

— 1240); kojerd. 555. (1537); kogare. 23. (1234-
1240) ; Deč. hris. 61. 62. 64. — Dodaje se re i u
indejinittiom značenu kad pred zamjenicom ima
ni, n. p. Nikojimre uzrokom da ne razdrušimo.
Mon. serb. 23. (1234—1240). Ni za Čijure voju
ni za koj ure ričb. 274. (1410). Ni kojire igumenb
ni kojire vlastelina. DeČ. hris. 63.

e. oblicima što se svršuju vokalom dodaje
se gdjegdje (xv i xvi vijeka) glas j (isporedi 2.
j), n. p. kuj (acc. sing. f.). M. Marulić ^43; M.
Pelegrinović 179; kej(zi) (gen. sing. f.), G. Držić
377.

f. dodaje se katkad zi^ (vidi) kad je rela-
tivno značene, n. p. k6j6jzi. S. Menčetić 79. 117.
225; M. Vetranić 71; N. Nalešković 1, 126; D.
Kanina 35a; kojzi (vidi kod e). G. Držić 377;
kojzi. N. Naješković 1, 302. a i umeče se u ikke
oblike u množinif n. p. kojizije(h). M. Radnić

Digitized by

Google

KOJI, 1, f.

153

KOJI, 2, a, a) bbj.

38*; F. Lastrić, ned. 63; k^jizih. J. Kavadin
128«; P. Knežević, živ. 12; And. Kačić, kor. 8;
F. Kadman 59; k^jiziiu. F. Lastrić, od' 362; test.
III. 119l>; ned. 291; And. Kačić, raz^. 0; kojizi
(nom. pl. m.). J. Matović 263. — Ooaki se oblici
i u naše vrijeme često čuju u Crnoj Gori i u
Boci kotorskoj: kojojzi (u Pas tro inči nm). Nar.
pjes. vuk. 1, 94; kojizi (notn. pl. m.) (u Paštro-
vićima). 1, 79; 5, 311; 5, 317; 5, 340; Ogled. sr.
213. 222. 227. — U dva pisca (iz Bosne i iz Sla-
vonije) ima i gen. pl. (s nastavkom duala) koji-
ziju. F. Lastrić, test. 109». Vu*. 222l> i još na
nekolika mjesta; D. M. Bogdanović 41. 54. 81. 102.

p;. neki pisci prošloga i ovoga vijeka pišu
sprijeda t: tkoji itd. — to je sama pogreška koja
postaje s toga što isti pisci izgovaraju ko a pišu
tko (vidi)y pa misle da tako treba raditi i kod
ove riječi.

Z, snačene.

a. u interogativnom smislu, 4uis, 41100, (^uod
(quid)?, (kod dvoga uter), riječ kojom se pita da
se između više stvari (ili če(adi) naznači jedna
ili više, što se o noj što kaže. — noj češće stoji
kao adjektiv uz supstantiv (uprav svagda pred
supstantivom i na početku rečenice, ali u pjesmi
inui gdjegdje i drukčije, n. p. : Kladenac ,ki* onoj
jes vode studene ki |udi ozdravja bolesti juvene?
D. Rabina 120»).

a) uopće (stoji kao adjektiv).

cia) u pravom pitanu. Kymb obra-
zomb ? Stefan, sim. pam. šaf. 5. Kyj oby Čaj primii V
18. Koju ti pohvalu prinesem ? Mon. serb. 67.
(1305 — 1307). Ko jest to govorenje? Bemardin
51. dan. 13, 47. S koga uzroka, s ke li potribe
sknpil jesi toliku množ (udi? Živ. kat. star.
1, 219. Koja toj riječ moja velis da uzrok bi?
reci mi, da znam ja, za što me pogubi. N. Na-
(ešković 2, 76. Koji gniv ono bi, tko li ti što
reče? 2, 119. Koju toj stvorih zled, ter takoj
od mene odnosiš tvoj pogled? 2, 121. Koji Givan ?
M. Držić 47. Koju me sjetu bogaš? 325. JCa
jest prva stvar, koju . . .? Š. Budinić, sum. 3'^.
Ko jest razumjenje prvo;^a prošenja? 18^. Ka
ono hrabrena naj prvo duša bi . . .? D, Kanina
07*>. Ki kami jes onoj takoga stvorenja, da
k sebi poteže sva ina kamenja? 120*. ,Ka' lije
trava toj, ku žaba sve ije? 120«. ,Ka' se ono
hrani zvir u ognu koji moć ima tu, da može
svim stvarem vrha doć? 120t>. Ku ribu malu
onu u moru govore, na jedru velju plav utažit
da more? 120l>. Koja stvar vik ne ji ni josti
jes mila, a vazda Ije pije i pit bi hotila?... Ke
li ono (stvari) vide se, kreću se i tvore smih, a
vik nijedna liih govorit ne more? 121*. Ki vrag
može ovo biti? A. Gučetić, roz. jez. 44. Koga
uzresta je Aleksandar, kakov li je um negov?
Aleks. jag. star. 3, 254. Pitajuć: ,Ki je g\ii^,
Judi to vesela ?' Đ. Baraković, jar. 78. Ka uredba,
ka požuda, ko li od slave novo ufanje opet na
svoje rodno stanje Tezea vodi sad ovuda? I.
Gundulić 7. Jaoh, ki grijeh te moj odnosi?
41. Ah, što čini, što uzroci, ke su vlasti toj ne-
mile, da u suzah groznih cvile ovolike drage
oči? 56. Ka ovo svjetlos sad vidi se? zom|a u
nebo obrati se. 72. Nu što, jaoh, čuje se, koja
je sila ovo? 75. Nu što oči me vide, što li će
bit novo, koja vil iziđe iz rijeke sad ovo? 90.
Ki ovo sada ja u tužbah čujem glas? 102. Gdje
sam tužna? ah jaoh, koja ugrabi mo ovo sila?
393. Ke bihu jur ono duše pod zemjom? F.
Glavinić, cvit. 13«. A ke su ono knigo? 381*.
Ali koja jača že|a moje srce veže i mami, koja
me ovo }ubav strijeja, koji me ovo žogu plami?
(1. Palmo tić 1, 30. Koji ovo gos Čestiti, lijepa

uzrasta, vedre slike, nas je došo počastiti, koju
u nemu sjaju dike? 1, 40. Na koju svrhu? ,a
qual fine?* ,quorsum?* A. d. Bella, rječn. 598b.
Ku smo lubav držani ukazat neprijate}om ? II.
Bonačić 62. Koje li je, pita, čine? V. Uošen
241*. Ka je forma ovoga reda?' Ant. Kadčić
34. Rijeti će kojigod: koja je ova potreba po-
stav|ena bogatijema za prositi svakdani kruh?
J. Matović 491. Iz koga grada? Nar. pjes. vuk.

1, 277. Đa si mene onda uvatio, kojom bi me
smrću umorio? 1, 545. Koja muka naj teža bi-
jaše? 1, 554. Koja ti je golema nevo}a? 1, 594.
Koje dobro, dva ulaka mlada? 1, 606. Gdi su'
sade naši časni krsti? u koga. li cara česti togu?

2, 85. Otkud kniga, od koga li grada? 2, 1(>8.
Koje jade gledaš na planini? 2, 28-1. Koga bi
ti brata najvo|ela da t' ostavim u bijelu dvoru?
2, 289. Koji ono dobar junak bješe? 2, 314.
Koje ono bjehu tri vojvode? 2, 321. Koji te jo
đavo navratio da ti dođeš u moje svatove? 2, 398.
Koji ti je, Mare, vrag? Nar. pjes. herc. vuk.
254. — Upotreblava se ova zamjenica i kad se
pita za jednu stvar između mnoštva jednakijeh
što se razlikuju samo po redu (broju), lat. quotus,
H. p. Koja je ura? koja su doba? ,quante ore
sono?* ,quota hora est?' A. d. Bella, rječn. 599*.
Koje li je doba noći? Nar. pjes. vuk. 1, 396. vidi
i u Vukovu rječniku.

bb) u nepravom pitahu. Mi ćemo ku-
šati naše vjenčane |ubovce, ,ka* će jubovca komu
na dobro pristanuti. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 28.
Medu sobom vijeć' učinile, kojom^ će ga smrti
umoriti. Nar. pjes. vuk. 1, 398. Sto ti, brate,
Keju ne upita, od koga je đela i ko^ena? 2, 239.
U vinu se zađenuli bili, koji junak boji od ko-
jega. Pjev. crn. 41^. Da ronimo da gledamo,
koji možo dubjo. Vuk, nar. pjes. 2, 84. — / ova-
kovi primjeri amo pripadaju, premda bi se moglo
pomisliti daje koji relativna zamjenica. Tbštiimb
se i myi, podbvižušte se oitb zem)bnyihb na ne-
besnaja, naj pače slyšati, kyimb Gospodb krepostb
dajetb. M.* 78. (13(32—1321). Gdo bi ne vidol,
ke sile je Aceliš bil. Pril. jag. ark. 9, 132. (1468).
Rečeno je od is po vidi, ka i kakova ima biti. Na-
rućn. !S4*. Mišjaše koje bi ovoj pozdravjenje. N.
Ranina Ifi*. luc. 1, 2H. Da vidiš ti na mni ku trpju
za to zled. Š. Menćotić 5. Ne znah (ubavi kakva
je ni koja. 35. Sam si vidil koje naš perivoj
jabuke sazdava. M. Vetranić 2, 128. Koja igra
ovdi bude bit, vidjećete. M. Držić 123. Nije
znao, koja će gospoda k nemu doć. 216. Poću
vidjet, koji je čovjek ono. 389. Ima rijet, koje
i^ kakove psovko jest reka'. A. Komulović 19.
Čuj, ke mi su sinci mili po jednomu sad glas-
niku plačnoj majci poručili trudne glase, zgodu
priku, 1. Gunduiić 387. Misli, koju tugu i muku
ja oćutjeh. G. Palmotić 1, 141. Sudi, sudi sam
po sebi, u kojoj bi srneći bio. 1, 267. Znat ne
more, ko za grobom ima mjesto nemu dopast.
J. Kavanin 2*. Znaše u komu raspuštenu životu
boravjaše biskup. I. Đorđić, ben. 27. Ne može
se izrijeti koji plač i žalos bi među svijem. 44,
Tuj svak promisli, na koja se neprilična djela
stavi. 168. Eh, oče! da ti znaš, koja je napast
brezobrazna žena, ne bi mi toga govorio. J. Ba-
novac, pripov. 42. Covik, koga je naroda, koga
plemena, koga zanata, poznaje se po govorenu,
po imenu, po dilovanu. J. Filipović 1, 11*. Toli
onamo no vidite, koje mnoštvo puka vrvi? V.
M. Gućetić 172. Murat ne zna na koju će stranu
okrenuti. And. Kačić, razg. 113. Kažite mi,
mila bratjo moja, koja ono delija bijaše. 268'*.
Da ti kažom, moj dobri Slavonce, koja ludost
kad se ženi momče. M. A. Kejković, sat. £6^.

Digitized by

Google

KOJI, 2, a,-a; bb).

154

KOJI, 2, a, e) cc).

Ne snafi ,koji' od kog lipši biše. H3^. Prodoh
kroz goru, ne snam kroz koja. Nar. pjes. vuk.
1, 885. Ako kažem caru ja veziru koju si mi rije6
besjedio. 2, 278. Daj mi, seko, klobuk svile bele,
da ja poznam, koga je vojvode. 2, 802. Već da
s tobom svadbu ugovorim, kad će care doći po
devojku, u koje li doba od godine. 2, 188. Ići
ćete, uhitit jib ćete i dovesti meni pred kolina,
ćemo vidit koji smo delija. Nar. pjes. istr. 1, 58.
Zarana se poznaje u kojoj vodi moie sir biti.
Nar. poel. vuk. 86. — Pred eamjenicom moše biti
i kof^unkeija (po narodnom govoru) a ili da.
Pogleduje oba pobratima, a koji će Leki pome-
nuti. Nar. pjes. vuk. 2, 282. Mole sveca, kud
će svetac poci, da kojoj će Laza zadužbini. 2, 826.

b) ko pita Jcao da čeka da 6e mu se od-
govoriti prema koji rijei^u nijedan, te je smisao
pitana gotovo poricaike, u smjem je primjerima
koji a^ektiv. Kyma očima smdju uzrdti ? Stefan,
sim. pam. šaf. 5. Jer ,ki' toko sobom grad more
tvrd biti ki ti s tvojom vojskom nećefi razoriti?
M. Marulić 11. Koii jezik mogao bi izgovoriti?
Zbom. 128*. Ki drugi čovjek znan pustio bi
proć zaman iz ruke taku 6es ? F. Lukarević 224.
Ah! a koja ikad blaga veća i ljepša svit ukaza
od jednoga rusa vlasa, od jednoga lica draga?
I. Gundulić 87. U čovjeku poharanu i satrenu
onoliko ku ste ufat mogli obranu gdi na bijenje
se ide priko? 487. Ali na boj suprotiva caru
čim tva kruna ustaje, ka država tva počiva, ke
li t^ mjesto harač daje? 458. , Ali koji tuj mo-
gaše mir i pokoj meni biti ? Gr. Palmotić 1, 803.
S kijem ću obrazom i^emu rijeti da ga neću po-
slušati? 2, 115. Koji turan, ka V prigrada ne
so sili hoće opriti ? J. Kavaiiin 6^. Budući dakle
toliko častjen za života bio ovi crkovnak izbrani,
ke je čudo da po smrti i!iegovoj općeni glave od
crkve poklaiiali su svoje blagosovjene usti na
celove od iste zem)e i&egovijem stupajima posve-
ćene? I. Đordić, ben. 160. Koja ti je korist to-
liko se mučit i nastojati, a pak do malo vrimena
ya}a sve ostaviti? J. Banovac, predg. 97. Ako
li Bog ne uzktije, koja nam je korist pisati za-
padnikom ponositim? oni u svojoj odluci nepro-
min}ivi ne bi nas uslišali. A. Kanižlić, kam. 84.
Koju korist srčba čini, neg* čovika što razčini?
V. Đošen 1991>. Jerbo ti do sada, ugledavši u
rastu dup}e što je žuna izkopala, tresneš i^im o
zem]u, misleći da su u nem puhovi, pak ne na-
šavši ništa, ostaviš rasta na zem}i nek trune, za
koju je to potribu ? M. A. Be)ković, sat. G8l> — 4».
Koja ti je hasna biti u društvu? sabr. 87. Koja
feijda tuda ruba? Nar. pjes. vuk. 1, 874. Koja
tuga razgovora nema? Nar. posl. vuk. 140. Na-
redi ženi da ispriga slaninu u maslu, a žena mu
reče : ,Ma jadan bio ! koja treba slaninu prigati
u maslu kad je slanina sama po sebe masna ?^
Nar. prip. vrč. 169. Kojiiem ćemo obrazom izaći
pred puk ? 8. ^ubiša, pnp. 86. kad je pitaAe ne-
gativno, ko pita iščekuje odgovor u kojemu je
glagol pozitivan a prema koji je od prilike mnogi
t7t svaki. Ah! kijem bolnijem u vese)u ne po-
vrati ti živote? ah! ke teškom u dreso)u ne utješi
ti sirote? I. Đordić, ben. 211. — Amo može pri-
padati i ovaj primjer u kome nije pravo pitaiie :
Tako od godišta do godišta (Bog zna s kom pri-
pravom) jednom ćeš se priČestivati. B. Kaišić,
zro. 152.

c) katkad ovMJ što govori, da bofe tu-
mači što je prije kazao, pita i odgovara sam.
Bismo š nima (gusarima) život naš trajale: koji
život? prije sebe bismo porazile. J. Palmotić
192. — Može biti da amo pripada i ovaj primjer :
Pa (a}ko ćemo pravomu stanbku, u ki dibnii.

Đurbdevb dbub, u tbde dbub da se stanemo. Mou.
serb. (xii vijek).

đ) oblikom pitana često se u rečenici
pokazuje čudo, strah, naslada itd. (kao usklik).
koji je svagda a^jektiv. Ka ovo jes )ubav moći
zgar jedine! poginut htje ti prav, neka kriv ne
zgine. Đ. Bafiina 149*. Ki strašiv glas sada od
ovud čujem ja! F. Lukarević 117. Nesrićni se-
(ane, ki vam se sud sudi ! Đ. Baraković, vil. 74.
Vjerenicu lijepu nuti kako uzdrži rukom svojom!
ah s tihoćom lijepom kojom gizdav stupaj milo
puti! I. Gundulić 12. Ah, kad smislim, ki če-
stiti vodah život ja kon tebe ! 250. Dosta, svijetli
gospodine, ke se čudo meni odkriva! 441. Ah!
pogledaj u prilici, ka mu uzmnožnos sja velika.
442. Koja vika ofla svudi veselijeh se glasa
otvori, kad nemili drokun hudi u pravednom
ogAu izgori! G. Palmotić 1, 27. Ka se oćutje
tada tuga! koji urnebes posta od ]udi! 1, 52.
Koja će odi teć gospoda! ki krajevi, koji bani!
1, 88. Koji kra|i, koji bani, ki vi tezi neizbrojni
u onoj luci stoje zamani ! 1, 119. Koje mnoštvo,
družba koja dohodiće na me dvore plemenitijeh
od gospoja ! 1, 260. Beče mu : , Ah, oče, koji te
puk čeka !* I. Ančić, svit. 145. Ki se čuše plačni
uzdasi! koje suze proliše se! P. Kanavelić, iv.
149. U koje prislatke suze rastapaše se tuj be-
govo srce! I. Đordić, ben. 27. Koja slipoća! I.
P. Marki 85. Ma koja je to vaša slipoća! J.. Ba-
novac, pred. 14. Koju rados ćutim ! Đ. Basić 38.

e) može stajati samo po sebi kao sup-
stantiv (u svijem je pređašnijem primjerima odjek-
tiv), n. p.:

aa) kad se shvaća ono za što se pita
kao dio mnoštva ; mnoštvo stoji : aau) naj češće
u genetivu s prijedlogom od. ,Koji* jest od vas,
ki je bez grijeha? Žborn. 711>. Na ki te rasap
toj, ludjaČe, nosi bijes? od vila ,ka^ je toj, koja
ti uze svijes? I. Gundulić 158. U koju od dvije
strane ,in qual parte o Inogo di due* ,utro*. A.
d. Bella, rječn. 599*. Koji od nas dvojice više
ima pravo, to ćemo ostaviti drugima neka sude.
Vuk, pism. 34. — bbb) u genetivu bez prijedloga,
naj češće kad je lična zamjenica. Koja vas je
ovo govorila : . . . ? Nar. pjes. vuk. 1, 456. Koja
će vas stati u zažai^? Vuk, rječn. kod zažan.
Koji ono junaka naj prije dođe? kod pirivatra.

— eee) u instrumentalu s prijedlogom medu (isto
bi bHo i u gen. s prijedlogom između). I koja
jur ono pticami meu svima za svoj plod dojiti
pri prseh mliko ima? D. Baiiina 120*.

bb) slično je predašnemu (kod aa)) u
ovakovijem primjerima kad se mnoštvo ne kaže
izrijekom nego se razumije po smislu. Prele su
preje s večera: koja je više naprela? Nar. pjes.
vuk. 1, 164. No jer, braćo, Božja vjera tvrda,
da ni jedan |ubi ne dokaže, već na sreću da im
ostavimo, koja sjutra na Bojanu đode? 2, 118.

— Još se jače ovakovo značetie ističe, kad koji
stoji u srednem rodu (a govori se o čefadetu i
zna se kojega je spola). Koje j' ovdje Alil Čele-
bija? koje li je stari Jemin-aga? Nar. pjes. vuk.
1, 615. Idi poznaj, koje je Eoksanda. 2, 149.
Sjetuj mene, moja stara majko, koje sada bo)e
poslušati. 2, 516. Upita onoga čovjeka da mu
kaže koje mu je đed. Nar. prip. vrč. 1.

cc) katkad se upotrebfava u pitanu
kao tko (vidi), ali se nekako kod toga ističe kao
da se nešto više pita nego kod tko (n. p. na tko
dosta je odgovoriti imenom, a na koji treba još
što dodati o samome sebi). Opita jn koja i od
kude jest. F. Vrančić, živ. 6. ,Koji* je oni ki
zmišfa to? P. Radovčić, ist. 120. Znate, koji
smo i odkale smo. A. Kanižlić, kam. 298. Koji

Digitized by

Google

KOJI, 2, a, e) ec).

155

KOJI, 2, b, /).

si ti i kako si mogao tako bnso uloviti? Anđ.
Kaćić, kor. 27. Koja ono na kuli bijaše? Nar.
pjes. herc. vuk. 202. Koji si ti? Pravdonoša.
1852. 9. -- ^ čakavaca ki, ka, ko odgovara posve
zan^enici tko samo ito ističe spol. Ka sam ja,
da brž mniš da neću na pospid pojt u toj ko-
mori? M. Marulić 46. Pokazujući ki i kakov
ima biti služite). Naručn. 19^. Ki zna jur ras-
pravit tvoju moć i kripos? Š. Menćetić 87,
Upita ga: ,Ki si ti?' F. Glavinić, cvit. 144b.
Beče im (divojkam): ,Ke jeste vi?' 135b. Ki te
jest to naučil? 178b. ,Ka' si ti koja mi govoriš?
312*. A bogatstvo i ostalo što je u gradu, ki
bi spiso? J. Kavaiin 218b. To V se odlučiš
osvetiti, ki će t', Bože, odoliti ? 293b. — Po tome
ima (krivo) zabi\eieno i u Belinu rječniku: tko,
tka, tko ,chi, inteso di piu' ,qui, quae, quod'
188a; u Voltigijinu: tko, tka, tko ,chi, quale'
,wer*; u Stuličevu: ko, ka, ke? ,chi?' ,quis, quae,
quođ? qui8nam?'

dd) u dva pisca xvi i xviii vijeka
stoji jednina ženskoga roda sama (u svijem je
primjerima oblik prema 1, b) sa značeriem: koji
uzrok ? koji razloa ? može biti da se ima u misli :
keja stvar? Od mih kazati koj ti ću pecali? po
iiemu poznati mogu se ostali. H. Lučić 242. Ako
vam istinu govorim, uz ku ne vjerujete mi? 8.
Bosa 121b. Uz ku mene pitaš? i uz ku mene
dobra nazivaš? 126«.

^e) u jednoga pisca xviii vijeka ima
ka (acc, pl. n.) sa značenem: Što (koje stvari),
ovo je prema lat. quae. Bliže joj se kad prikaza,
ka tamničar tužni pati. P. SorkoČević 580b.

b. od inierogativnoga postaje indefinitno
značene (lat qui8, qui, aliqui8), te pokazuje iz-
među više stvari (ili čefadi) i^eŠto o Čemu se dafe
ne zna što kazati ni naznačiti, može se gdjegdje
zamijeniti riječima i^eki, ikoji, koji mu drago,
koji god, ali ima gotovo svagda razlika da što
se iole onijem riječima naznačuje kao osobito,
ovdje onoga nema. noj veče je nalik u značeiiu
riječi kojigod. — Kao u interogativnom smislu,
obično se shvača kao ačijektiv, ali može se shva-
ćati i kao supstantiv u istijem slučajevima što su
izbrojeni kod a, e).

a) uopće. Ili sve ili koji dio. Mon. serb.
286. (1419). Sila jest naglost v kojej stvari, ka
se ne more odgnati. Naručn. 66b. Prestupjenje
suprot koj zapovidi. Korizm. 66«. Zla duša, premda
stoji koji put u počivaAu, nigda nije slobodna.
M. Badnić 201b. Premda se ozloglasilac poriječe,
vazda ostane koji trag prvaši^ega skazana. 430>'.
Odića prvije dana stiskuje i dosađuje, noseći ju
koji dan udari se s kipom i pristane okolo tijela.
476b. Ta stvar potaja se za koje doba. I. Đordić,
salt. IX. Koji mloga dobra dila običaju činiti u
milosti Božijoj i u grih smrtni ,koji' put upadu
jK) slabosti Juskoj. F. Lastrić, ned. 284. Kakono
jedna brižjiva mati u koioj velikoj kući punoj
čejadi ... M. A. Ke)ković, sat. L4b. Iz koje se
daju pinezi u dug svakomu koji ima potribu,
8 ,kojim' dobitkom. Ant Kadčić 296. Dohodi u
jedan grad za uživati u Aemu razkoše za koje
vrime. 466. Župnik odmičući (se) od župe za
koje svoje posle. 471. ,Koja* miso, koja bješe
dobra, đomalo nije ugodna. J. Matović 44j8.
Množi pišući ovake knige komu plemiću običaju
uzvisivat liegovo plemenstvo. N. Marci 4. Sva
naša država i još koji narod inostrani znadu vaŠe
plemenstvo. 4. Svako pismo ali ti djelo od pa-
metnijeh i velikijeh )udi u komu dijelu bude hu-
jeno. 6.

b) rečenicom se jav\a žefa ili vo\a (i
SfBJet i zapovijed). Jeđa tužna u koj strani nađem

pokoj duše moje! I. Oundulić 30. — Moli ju,
na mene jeda se smiluje, kad neće čut mene, da
tebe daj čuje, ter da se povrati do mene koji
dan, neka mi prikrati ovi plač jadovan. N. Na-
[eŠković 2, 55. Ku ja ću sve dni moje srcem
molit i praŠati, da me bude uzdržati jošte živa
vrijeme koje. F. Lukarević 290. Mo[aše da bi
ga Artasers pustio poći u Judejsku na Jeruzalem
za koje vrijeme. S. Rosa 18». — Bekne svojim
šuracima, da mu koji put u goste dođu. Nar.
prip. vil. 1867. 777. — I Palamed sad bi btio da
je ostavjen opustio na pustošnom komu otoku.
G. Palmotić 1, 207. — K tebi vapim pomoć koju.
I. Đorđić, salt. 298. — Daj mi ki zaklad. F.
Lukarević 46. O božice, zla usilos, s kom se
rvat jaka ne bi (zemfa), čini skrit joj kćercu
tebi, tijem imaj joj koju milos. I. Gundulić 91.
— Amo bi mogao pripadati i ovaj prin^er (koji
je kao supstantiv) : Pače tvrdijeh od obzida, gdje
je zatvoren, . . . pomnu i uzđanu stražu pridist^
komu od vijernijeh tvojijeh paša. I. Gundulić 309.
e) rečenicom se pokažite da nešto može
biti. I mogo si još viditi ovijeh ruka djelo koje.

1. Gundulić 349. — U ovom je primjeru koji kao
supstantiv. Zašto je moguće da se koji zločest
učini. M. ZoriČić, osm. 12.

ft) rečenicom se izriče što se misli, šumna,
ufa itd. da će biti. On u sebi sumAi veće, od
fiegova duga hoda da uzrok drugo biti neće neg^
li koja huda zgoda. I. Gundulić 860. Ima ovi
dan veseli s kom velikom đospjet štetom. G.
Palmotić 1, 48. Trjeba da stvar čudna koja
zgodila se u ovem kraju, kad je taka rados tvoja.

2, 281. Već ni'e ufat, da ki taki tebi će se po-
roditi. J. Kavanin 290*. — Amo bi mogla pri-
padati i ova dva primjera (koji je kao supstantiv):
Pazite se da nas koga drakun ne privari. F.
Lastrić, svet. 76b. Činovnici u pamet, dok vas
koja (nesreća?) ne stigne, M. Pavlinović, razl.
spis. 316.

e) smisao je u rečenici da je dosta, da
je dobro itd. da što bude. Pristojnije bi bilo da
misnik sebi odgovara, a koja mužka glava da mu
dodaje vino i vodu. Ant. Kadčić 92. Mnogi bo-
goslovci uče, da smo se dužni pričestiti . . . koji
krat za života. 144. Nego je zadovo]no da u
rečenih stvarih ima koje sridAe znane. 230. Nije
dosti da štiješ koji nsiš upit i odgovor. 557.

f) u negativnoj rečenici, te je značene u
koji nalik na značene u ikoji, ijedan (u kojem
primjeru može biti isto) ; ali ipak ima razlika da
kad je koji ne poriče se onako odlučno kao kod
ikoji, ijedan. Ki bi ne imSl konfecioni ali koga
ploda. Korizm. 3b. Da ka veća zmuti^a ne bude,
učini divici svetoj glavu odsići. F. Glavinić, cvit.
29b. X gospodi od Markate ne skazuje scjene
koje. J. Kavanin 54«. I premda toj skazovati
ne mož' biti ka dobrota. 81b. Da *ih ne bi ki
vuk turski sgrabio sebi. 95*. Bdi obiju bistro
oko, da ne bi umor ki nastupio. 317b. Sam on
ne ima ke suprote. 539b. Budući Bog duh pri-
čisti, ni po jedan način ne može ga koje naše
ćućene dosegnut. J. Filipović 1, 166». Zašto nam
on ne ostavi koju stvar mrtvu. F. Lastrić, test.
103>*. Ima se Bog slušati, ne radi koje plate. J.
Matović 482. Naslona se cmi}e na bosi je, svaka
draga na svojega draga, a ja jadna nemam na
kojega. Nar. pjes. vuk. 1, 268. -- u ovijem je
primjerima koji kao supstantiv: Ne žele se koja
veće. J. Kavanin 22b. Da vas koji još uz ove
svetkovine ne najde se opet u grobu od griha.
F. Lastrić, test. 189b. Nemoj koji pušku izba-
citi. Nar. pjes. vuk. 5, 101. Nemoj koji otklen
udariti. Ogled. sr. 257. I ne bi pasha prazno-

Digitized by

Google

KOJI, 2, b, f).

156

KOJI, 2, b, i) aa).

vana kao ova u Izrai}a u vremenu Samila oci pro-
roka, niti koji careva Izraijevijeh prazno va pashu
kao što je praznova Josija. Đ. Daničić, 2dnevn.
35, 18. — Amo pripctđc^ju i primjeri u kojima
ima prijedlog bez. Sva razkošja, dari svačt dobra
iiijesu bez ke zlijedi. J. Kavai^in 88^. Tko bi
prijat na oprošće brez kijeh djela od milošće? 341b.
fi) u pitanu. Ali je ka srnama? Š.
Menčetić 10. To li t'je ki zazor? Š. Menčetić—
(j . Držić 455. Jeda li satvorih proć tebi do danas
uaj mani koji grijeh? N. Na)ešković 2, 121. Je-
li koji način da se š nom govori? M. Držić 208.
Jeli ka kniga? 343. Ali si koji glas dobar mi
đonila? Đ. Baraković, vil. B7. Zvizdam na nebi
jeli broja koga? jar. 39. Jeda pojuć ki gizdavi
cvijetak ćemo proslaviti? I. Gundulić 71. Ter
kroz oblas silnu tvoju ne možeš nam pomoć koju
pri ovakoj dat potrebi? G. Palmotić 2, 79. Jeli
i Kleofa koju dicu imao? A. Kanižlić, utoč. 481.
Ko svijet vlada? samosilnik jeli koji? N. Marci
97. Gleda sestru, pogleda vojvode, neće 1' koji
junak progovorit. Nar. pjes. vuk. 2, 237. — If
ovijem je primjerima koji kao supstantiv: Da nit'
koji za što vaja. V. Došen 204l>. Jesi V rada
da ti koji (brat ili dragi) dođe? Nar. pjes. vuk.

1, 218. Zna li koia kakoga lijeka? 2, 52.

h) u podložnoj rečenici u kojoj se kaže
uvjet, vrijeme, sltiČaj itd. po kojemu biva ili može
biti ono što se kaže u glavnoj, u podložnoj reče-
nici može biti:

aa) konjunkcija ako. Ako ti se zgodi
koje nasilyje. Mon. serb. 22. (1234—1240). Ako
koji Dubrovčanin!* kupi kona. 205. (1387). Ako
bi umra koji sin udovici. Stat. po{. ark. 5, 310.
I ako pričuh u ke doba, da se o meni zlo go-
vori, nenavidos, rijeh, i zloba sve uzroci ovo i
tvori. I. Gundulić 225. Ako s bukom u ke doba
zavije sjever ledeni se. 445. I ako rič ku najdeŠ.
F. Glavinić, cvit. xx. Ako milosti ku iskru ću-
tite. I. T. Mrnavić, osm. 166. Ako mu žudi
koje zlo veliko. S. Matijević 88. Ako bi nas ki
nevirni pital. P. RculovČić, ist. 26. Ako dobro
ko slijedimo. J. KavaAin 16l>. Ako li su ki Za-
drani na nenavis još podani. 163*. Ako se udo
ko okalilo. 380*. Ako jim mala koia dosada dođe,
to se podnit ne može bez uvriđena Božjega. J.
Filipović 1, 126l>. Ako hoćeš ti krave držati i
još od i^ih ku hasnu imati. M. A. Kejković, sat.
CJ5a. — Koji je kao supstantiv. Ako ki prime
nikoga zgonika. Zak. vinod. 59. Bižeć na nižni
stan noć s crnimi koli, nošaše doi^im san,^ ako
su ki doli. M. Marulić 40. Ako bi ,ki^ upital,
po ki način moglo je to biti. A. Vitaiić, isfc. 282.
Ako li se koje druge mašiš, nećeš izić ni iznijet
glave, a kamo li izvesti đevojke. Nar. pjes. vuk.

2, 149.

bb) konjunkcija da. A da bih raz-
dijen po ki put s tobom bil, vazda bih rascvijen
do smrti me hodil. Š. Menčetić 54. Da sam
kojom srećom mogao otići u Bosnu. Vuk, rjočn.
predg. I.

cc) adverab (ili konjunkcija) kad. I
kad ki mao pokoj ja želim prijati, celivam . . .
D. Ranina 84*h. Ja se od tebe vik ne krijem,
kad bolesti ćutim koje. G. Palmotić 2, 195. Kad
te moli koja udovica jali druga koja sirotica.
M. A. Kejković, sat. £6^. Kad je stisne slabos
koja, na tle leže. N. Marci 84. — Koji je kao
supstantiv. Kad koji vas ogladni, ili je žedan.
J. Banovac, razg. 101. Kada bi se koji priko
razloga nažderao, onda bi satiri u no;^a prstom
pokazali. M. A. Rejković, sat. A5b. Kad koji
ČAŠU pije. Vuk, nar. pjes. 1, 83. Kod Srba kad
se koje razboli, slabo traže {ekara. živ. 298.

dd) adverab gdje (ideže). Id^že blstb
manastyrb kojego svetago, sb usrbdbnimb hote-
nijemb vbsaku dovo|b isbplbnihb jemu. Mon. serb.
10. (1222—1228). Đe koji niče tu se i običe.
Nar. posl. vuk, 75.

ee) relativne zamjenice: ko, što, koji,
kolik itd. Tko je vješt u koj meštriji. J. Ka-
vahin 345l>. Tko se prime dila koga osim svrhe.
V. Došen 12*. — Što jest kojoj stvari vlastito.
A. Kanižlić, kam. 721. — Koje su u nami i u
,ki* dio po nami. I. Đordić, ben. 98. — Koji je
kao supstantiv. Komu za ,kimb' što prestoji,
(t)omu kon drugoga dasmo i učinismo . . . Mon.
serb. 297. (1420). Ka hoće, koliko ,ki* se ponizi
da se i uzvisi. F. Glavinić, cvit. 88*. Hodi, kra|u,
da se darujemo, darujemo, i da s' oprostimo, što
je koji učinio kvara. Nar. pjes. vuk. 2, 478.

i) katkad koji može naznačiti dijelove
(jednu ili više stvari, jedno čejade ili više) iz ko-
jijeh se sastoji mnoštvo.

aa) alius — alius, riječju koji nazna-
čuju se dijelovi cijeloga mnoštva, o kojima se što
osobito kaže tako da je kod jednoga drukčije nego
kod drugoga, ali se dafe ne ističe, kakav je i kolik
je svaki dio. u svijem je primjerima koji kao sup-
stantiv, jer se razumije da se govori o čefadi, ili
kao kod a, e) bb). Padahu svi poleg: ki na vrat,
ki na bok. Đ. Baraković, vil. 351. Otle se di-
liše: ki simo, ki tamo. jar. 30. Vlečehu ga po
zem|i, ki za noge a ki za kose. P. Bakšić 77.
Turci tužni biže, ki simo, ki tamo. Kadojević
25. Zdrijebi nisu svi jednaci, dobar dopast svijem
ne more, ki mlohavi, ki su jaci. J. Kavanin 73*.
Ka iz vrtna, ka polutna. 212l>. Ki u Lubini, ki
u Vetnici sjaše i pićnoj Dračevici. 2311>. Ki gu-
bicom vučjom prite, ki čejustmi jasnim svite.
409*. Nijesu svi grisi smrtni jednaci, nego jo
koji veći, koji mani. A. Baćić 216. Morete ga,
koji više, koji mane, sliditi. F. Lastrić, svet. 160^.
Koliko ji zlazaše, onliko ji sunovratice na zem)u
padaše, koji brez glave, koji brez ruku oli brez
nogu. And. Kačić, razg. 105. I donesu posle
svakojake: koja prelu, koja svile plave. M. A.
Refković, sat. C4l>. Za svit uzmite divice: koja
Katu, koja svetu Baru, koja Orku, koja svetu
Klaru. C6*. Koji kapak, koji civ zamaže. G5*.
Dajući komu talir, komu forint, komu marjaš.
sabr. 17. Koji s mačem, koji s štapom, utukoše
bidnoga lupeža. Ant. Kadčić 550. Stadoše se
dovijati, da ga nakite: koja konac, koja novac,
nakitiše ga. Nar. pjes. vuk. 1, 450. Kako koji
izasipa blago, taj se nemu i zakline teško : ,koji*
bracem, a ,koji' sestricom. 2, 76. Pak udari na
triest junaka: prvi deset sabjom posekao, drugi
deset konem pogazio, treći s' deset po gori raz-
beže, koje k gori, koje k vodi ladnoj. 2, 79. Pa
se vale među sobom kraji, koji (uborn, koji vjer-
nom slugom. Nar. pjes. vil. 1866. 613. Koji
s koca, koji s konopca. Koji šakom, koji kapom,
eto ti (ga) puna torba. Nar. posl. vuk. 143. Svaki
čovjek — koji mane, koji više — ima svoju ne-
vo|u. Vuk, poslov. 175. Koju kuću ucijenili
stojnu, koju majku ucvijelili bojnu, komu momku
izuli opanke, i sjadili liime nedohranke. Osvetn.
5, 53. On je svoju braću namjestio, kojega u
Sisak, kojega u Karlovac, kojega u Sen, ^kojega
na Rijeku. M. Pavlinović, rad. 182. — (.'esto se
nom. sing. n. koje upotreb^ava od prilike kao
adverab, sa značenem: djelomice, dijelom, ne.^o
itd. Tako ti jo i od drugih stvari, koje novih,
koje i od starih. M. A. Rejković, sat. HB^. Pri-
dikatur, koje od iiihova razgovora koje od ofici-
rove hrke, ne mogaše sam svoju rič razumiti.
sabr. 22. Moj drug, koje od puta, koje od pro-

Digitized by

Google

KOJI, 2, b, i) aa).

167

KOJI, % Oy a) aa).

saste noći nespavaća, krepko zaspi. Đ. Obradovid,
živ. 77. Sastavio je armadu od dvadeset hijada
}udi, koje pešaka, koje koAanika. A. Tomiković,
živ. 190. Tako su se mlo;^ od tebe koje raz-
suli, koje razbigli. Gr. Peštalić 54. On se, i onako,
koje od starosti, koje od rana slab budući, tako
zabuni da nije svagda redom znao ni pevati.
Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 15. Koje lova radi, koie
radi obrane, dan. 3, 174. Koje narod slobodeci,
. . . koje postavjajući različne uredbe. 4, 12. I
ovaj im se (jezik) koe od Hrvata, koe od sve-
štenstva, jako kvari. M. Pavlinović, razg. 5. Goli-
jeni mu od gvozda, a stopala, koje od gvozda,
koje od zero}e. Đ. Daničić, dan. 2, 33. amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemu ima jedan put
koje, a o drugom se dijelu drukčije kaže : Jer on
skupi stotinu Če)adi, koje starih ali višje mladih.
M. A. Rejković, sat. EiJb.

bb) reJativnijem adverhima (kako, kud
itd.) ističe se da sto se kaže u glavnoj rečenici
biva na različne načine kod dijelova što su na-
značeni uopće riječju koji. — kako. Da ustaveth
po crbkvahb zakonb kinovijskij kaloderomb vb mo-
nastvrehb, proti vu kako jestb koji monastyrb.
Zak. duš. pam. šaf. 32. Kako koje on iz zemje
ide, tako nemu i listovi vride. J. S. Kejković
80. Kako vrata koja udaraše, na četiri pole od-
lijeću. Nar. pjes. vuk. 2, 478. No kako koju
godinu u napredak sve su se više približavali
k narodnome jeziku. Vuk, pism. 90. Kako koja
(pjesma) za kojom ide. nar. pjos. 1, vji. — koji
je kao supstantiv. Hitro idu kako koji možo.
Nar. pjes. vuk. 2, 1H7. Kako koji Marku dola-
zaše, Marka zove, Marko ne govori. 2, 343. Kako
koja zna. Vuk, nar. pje:^. 1, 8i>. — kud (u svijem
je primjerima koji kao supstantiv). Od straha
sve kud koji razbigoše so. E. Pavić, ogl. 327.
Kastjerala kud koje. Nar. pjes. vuk. 1, 520.
Bjež'te, robje, kuda koje znade. 2, 524. Potrči
za djecom koja se razbjegnu kud koje. Vuk, nar.
pjes. 1, 496. — kamo. Pokle apostoli svit sebi
razdilihu, kamo ki ima poj ti pripo viđati. F. Gla-
vinić, cvit. 1161>.

ccj 9 interogativnijem za mjenicama ili
s irUerogafivnijem adoerbima pita se o svakome
dijelu u koliko se u čemu razlikuje od osta-
lijeh. Odi, pobre, da se đomis|amo, di je koji
vitez poginuo. And. Kačić, razg. 325. — ("^ešće
je koji kao supstantiv, Nu vitezi, tko su koji,
razabrat je mučno imena, gdi sva u skupu vojska
stoji taborima ograđena. I. Gundulić 436. Ne
znaš, koji od ,kog* lipši biše. M. A. Rojković,
sat. H3b. Ispitaću svakoga kako se je koji vladao,
sabr. 38. Šta bi koja najvolila? Nar. pjes. vuk.
1, 326. Da on sluša što koja govori. 1, 432. O
Hvačemu staŠe besjediti, kako koji dobar junak
jeste. 2, IBi. A krasnu je pesrau započeo od
svi naši naši boji i stariji, kako j' koji dr/o kra-
jevinu. 2, 216. Pa se vali tridest kapetana, što
je koji robja narobio, 2, 348—349.

^'J gdjegdje se dodaju neke riječi s kojijeh
koji dobiva šire ili uže značenc.

aa) zamjenica taj (koji taj) daje zna-
če^ od prilike kao mu drago (koji mu drago).
Ako svedoci onde nisu i ima priseći ki taj. Zak.
vinod, 9. Koji nije naučio koga toga zla obi-
čaja. F. Lastrić, test. Kia. Nadaše se koje to
utišene imati bari u srcu. 110 1. Nevirnici imati
oe koji ti ogovor za oblakšati muke osuđena
svoga, aV kakav čete vi ogovor imati, Krstjani,
kakav? ned. 350. Za plakati s priožaloščenom
majkom' za ne utišene i koji ti razgovor, svet.
27t». Dati koju tu pomoć. 170^. Za posvidoČiti
kojim tim načinom. A. Kanižlić, fran. 3. Nitko

^}^} ^^ji u sobi koje to požejei^e ne bi imao.
164. Za ukazat koju tu harnost. bogo}ubn. iv.
Svak trčaše za bit u kom u tom zboru. M. Ku-
hačević 124.

bb) isto ^šire značene dobiva koji rije-
čima đa bi. — U jednoga pisca Dubrovčanina
XVI vijeka: Općiti nemoj, čuj, s čejadi da bi
s kom. N. Dimitrović 8. Tko sebe ni svoj dom
ne umije vladati, vladanje da bi koj' nejmaš mu
podati. 19. Jer ću fiega vijek {ubiti bez sagrješe
da bi koje. 24.

cc) adverbom malo (malo koji) ogra-
ničuje se gnačei^e tako da je isto što gotovo ni-
jedan ili posve nijedan. Nenavidost da bi febra
I bila, malo ki je ne bi imal. F. Glavinić, cvit.
372^>. Mnogi su se puno pri varili iziskivajući
Aezino bistvo, i malo je koji dokučio od Ae pravo
reći. J. Banovac, razg. 96. Kad je malo koji je
učio. M. A. Kejković, sat. B8l>. Malo koji rad
zdravja se krivi. J. S. Ke|ković 434.

i) u Vukovu rječniku ima: doći će koji
dan, koji čas ,gleich' ,statim*, po čemu koji dan,
koji čas* znači: odmah, ončas; ali takovo nije
svagda znaČene, nego se koji može i uz dan i
čas kazati posve u indefinitnam smislu, kao što
je u ovijem primjerima: Ter bi mi koji dan ovi
plač i tugu pastijeri u pjesan pripjeli u lugu.
N. Na{ešković 1, 180. Odredim da ki dan budem
mu izreći svu moju {uvezan. F. Lukarević 20.
Ovdi t' ni vječni stan, imaš ga ki čas oć, bržek
prije \mg sij dan dostigne tamna noć. D. Zla-
tarić 101^'.

n%) koje se stavka pred interogativne za-
mjenice i ađverbe, te se sastavfa s Htma u jednu
riječ derući im od prilike indefinitno značeike
kao mu drago, g&d, vidi kojegdje, kojekad, koje-
kakav, kojekako, kojeko, kojekud, koješta.

c. u relativnom značenu (qui, quae, (]^uod),
stoji u nekijem osobitijem podložnijem rečenicama
kojima se nešto kaže o kome ili o čemu što je
u glavnoj rečenici, te veže podložnu s glavnom
kao da je podložna atribut imenu (supstantinu,
zamjenici itd.) što je u glavnoj, može se reci da
koji u ovom značenu zamjenuje ličnu zamjenicu
(ja, ti, naj češće on) u^ konjunkciju koja bi ka-
zala u kakvoj je svezi podložna rečmica s glavnom,
te da je koji od jmlike što i a on, jer on, ako
on itd. (viai kod b)). s toga se razloga u pra-
slavenskom jeziku upotrebfavala lična zamjenica
trećega lica sa že (iže, od prilike a on), isporedi
nem. der, engl. that, ali se poslije u svijem sla-
venskijem jezicima, kao i u mnogijem drugijem,
uzela interogativna zamjenica, ovome će biti uzrok
što se u nepravom pitanu lako može pomiješati
interogativno i relativno značeike, n. p.: Da ja
poznam koga je vojvode (klobuk). Nar. pjes. vuk.
2, 302 može se shvatiti kao : Da ja poznam : koga
je vojvode klobuk? ili kao: Da ja poznam voj-
vodu koga je klobuk. — Mješte koji narod upo-
trebfava još češće što (vidi): Naj više se govori
,što* mjesto ,koji, koja, koje*. Vuk, gram. lii.
(gram. i pol. spis. 2, 61). ,Što' mjesto ,koji, koja,
koje' . . . ne samo što se govori nego je mlogo
,srp3kije* od ,koji, koja, koje*, gram. i pol. spis.
2, 140. ali ovo ne znači da nije koji dobro i pra-
vilno u ovom smislu, ta i sam Vuk upotrebfava
vrlo često ovaj oblik, možebiti i češće nego što.

a) sintatičke osobine.

aa) koji kao relativna zamjenica stoji
u istom rodu i broju u kojemu je u glavnoj re-
čenici riječ (supstantiv, zamjenica itd.) s kojom
je u svezi. a(Ui) ako je riječ u glavnoj rečenici
zamjenica prvoga ili drugoga lica^ i glagol uz
koji stoji u istom licu. Tako i od mene koji sam

Digitized by

vjuogle

KOJI, 2, c, a) aa).

158

KOJI, 2, o, o^ aa).

kako jedno stablo. A. Vita}ić, ost. vii. Ja sam,
ja sam, ki priklonih lir prebili. J. Kavai'iin 51*.
Vjeruj meni, ki sam kušiei\ 88». — Ti li si koji
pri ti imaš? N. Baniua 14*. matth. 11, 3. Na
j^oru visoku uzljezi ti, ki na\fještuje8 Siona. 17t>.
isai. 40, 9. Ka si ti koja mi govoriš? F. Gla-
vinić, cvit. 312*. Jesi li ti koji imaš priti? Ant.
KadČić 99. Vala tebi, gospodine kra(u, koji si
mi i sada kazao! Nar. pjes. vuk. 2, 598. — Ne-
voja naša, koji (vidi kod ccc)) odvrgosrao . . .
J. Matović XXVII*. — U veliko zahvajujemo
vami koji ste se potrudili. Glasnik, ii, 3, 92.
(1708). Ova će se vami dati, ki budete dobivati.
J. Kavaiiin 491*. Scuia vas pitam, jeda vas ima
mlogo (da ne rečem ikoji) koji niste još od mla-
dosti naučili koga toga zla običaja? F, Lastrič,
ned. 248. — naravno je da glagol stoji u drugom
licu i ako je u glavnoj rečenici vokativ, što s nim
koji stoji u svezi. O čovječe ki umrli na sem
svijetu život traješ, otvor^ oči na ove pjesni. J.
Kavaiiin 1*. Iš, kokote, balabane, koj' u kući
spiš! Nar. pjes. vuk. 1, 193. — lična se zamje-
nica može ne izreci u glavnoj rečenici, ali se ra-
zumije po glagolu. Nek te sa mnom u zemju
ukopa, da mi ondi kosti razgovaraš, koja si mi
srce veselila. Bos. prijat. 1, 35. — može liČna
zamjenica u glavnoj rečenici biti i u enklitičkom
obliku. A neka da ti vidi tvoja |ubima družina,
koji me si tvoga brata brez krivine zagubio !
Nar. pjes. u P. Hektorović 19. Mili Bože, na
svemu ti feila, koji si mi bio na pomoći! Nar.
pjes. vuk. 2, 36. — t u ovakijem primjerima
glagol može stajati (i obično stoji) po smislu u
gramatikalnom licu onoga s kojijem je u pravoj
svezi, premda je u gramatikalnoj svezi sa zamje-
nicom trečega lica (ot^^je oni). Ja sam oni ki te
pomogoh. Zborn. 100^. — Obb) s kolektivnijem
supstantivima koji stoji po pravilu u jednini
(ali ipak sa svijem tijem glagol stoji u množini).
Djecu ka vapijahu. N. Rabina 44*. matth. 21, 15.
Potrči za djecom koja se razbjegnu. Vuk, nar.
pjes. 1, 496. Od čejadi koja nijesu odande rodom.
1, VI. — ali često prema smislu i u množini, oso-
bito kad 8u takovi kolektivni supstantivi (kao
djeca, biaća, če)ad, gospoda itd.) koji zamjenuju
množinu. Đičica kršćena od kih reče Isus. F.
Glavinić, cvit. 7*. Dičica ki jošće nisu na lita
stupili od razloga. 10*. Od male diče koji ga
još i ne poznaju. J. Banovac, razg. 171. Dječici
od kojijeh govoraše. J. Matović 157. Djeci pak
koji se ne služu s odićom. 175. Dječica koji su
bez razuma. 160. Dječica koji jošt ne imaju
razborstvo. 185. Dječica nijesu podobna, koji bi
uzeli. 228. Ni deČicu ludu tvoju koji su te tatom
zvali. Nar. pjes. vuk. 1, 94. — Gdje su i toka
mila bratja s kimb živih u (ubavi? J. Kavaiiin
83b. Bratju ki bez priše mudro srjećom skaču
više. 120b. I ostaloj braći tvojoj koji su se po-
trudili. Nar. pjes. vuk. 1, 92. Imaš milu braću
tvoju koji će te dočekati. 1, 93. — Od četiri
vrste ima Če|adi koji primaju ovi s. sakramenat.
J. Banovac, razg. 46. Kućna čejad kojijeh vlada
jedan domaćin. J. Matović 84. — Gospode franske,
duhom ki ga slide. J. Kavanin 27*. — Dvojica,
koji bi bili primnogo razlučeni. J. Matović 305.
— Družbu tuj pozdravi, koji me znaju. N. Na-
(ošković 1, 301. Družini svojoj ki Š nime stahu.
D. Haiiina 27^. Mladić dođe medu onu družinu
koji stahu veselo u neoskvriienstvu. J. Banovac,
razg. 64. — Zatim (cesar) obitel prida se dozvavsi
Aegovu, kih osamnadeste biše, ... F. Glavinić,
cvit. 276*. — ccc) koji stoji u svezi 8 adjektivom
posesivnijem što je u glavnoj rečenici onako kao
da ii\ješte adjektiva sUrji genitiv. — u pisaca

dosta često, kod naroda je rjeđe. Vid srca sva
|udska (\ndi) ki živuć dni traju, u sebi sva svoju
slas i grkos imaju. D. Banma 97*. Ali mene
većma smeta Milijenkova uspomena, komu je bila
od djeteta još Dubravka narečena. L Gondulić
164. Padohu mu u pamet riči Isusove, ki veli : . . .
F. Glavinić, cvit. 72*. Ime Isusovo ki jest slavan
u svetih svojih. 103*. lifegovo (trpfet^e) ki nad
telom oblast ima. 390*. Propade u goruću du-
binu od (ubavi Božje u komu sa svojom (ubavju
ima se ujediniti. M. Radnić 418b. Vojstrom
Dandulovim, Zadar petoč ki zauzda. J. Kaya£in
211*. I tako ovo mogućje Marijino ishodi od
blagodarnosti Božije koji je veličanstvo svoje
dobrote i milosrdja u nezine ruke stavio. J. Ba-
novac, razg. 11. Ovo je ono š čim mislim smesti
brezobrastvo krstjansko koji s dili govore: tko
će mene od vas pokarati za grih? 144. Tilo
Isukrstovo koji je početak i vrata sviju milosti.
221. Božanstva Isusova koji visi na križu. F.
Lastrić, test. 275l>. ir Josuova (dUa) koji ostavi
sunce. test. ad. 13*. Mučen ištva Ivanova koga
Isusove muke mučenikom učiniSe. 40b. Pravda
Božja od koga on bude uzvišen. J. Matović 59.
Svjedožbom Gospodinovom koji govori. 72. Mi-
lost Božja koji dariva učenicima. 89. Nihovo
vjerno potvrđene, koji se zaklinaju. 347. Veli-
čanstvo negovo koga mi spovijedamo daje Bog.
350. Nevo{u (udsku koji oslijepjeni ne vida. 475.
Ja vam falim, blagodarim na vašemu lepom daru,
koji Boga poznajete, koji mene darivate. Nar.
pjes. vuk. 1, 148. Kano suze nevjestine u koje je
hudo vojno. 1, 374. — ddd) u i^^jem primjerima
pisci nemaju obzira na gramatikaini rod Hi broj
riječi u glavnoj rečenici, te postavfc^ju koji u
drugi rod ili broj prema smislu. — o rodu. Za-
hvalamo veličbstvu ti, koji se si nami popečalilb
(kako da je u glavnoj rečenici: tebi). Spom. sr.
1, 30. (1400). A uzdah tako zlo me cvili, er ni*
srca tać nemila, ki začuvši ma gorčila, neće sa
mnom da plač dili (kod srce misli se na čelade).
D. Ranina 111b. Ke budite kao zvjerenia, ki
razbora ne imaju. I. Gundulić 196. Od djeteta,
koji nije krepak. 516. Ditešce koga okom od
vire gledamo. F. Lastrić, test. 64*. mogao bi
amo pripadati i ovaj primjer u kojemu koj' stoji
mj. koji: I da ć* isjeć srpske poglavice koj' su
kavgu naj pre zametnuli. Nar. pjes. vuk. 4, 204.
— 0 broju. Ter im su (pjesnikom) za slava te
muže savile po krunu, na glavu ke im su sta-
vile. N. Naješković 2, 318. — posve je drugo u
ovom primjeru u kojemu stanak se ne shvača po
svom značenu nego kao riječ i oblik, te je zato
srednega roda. Od ovoga je i ,8tanak* koje se
i u Srbiji govori. Vuk, nar. pjes. 1, 261. —
eee) u nekijem prin^erima, ali samo s nepomne,
pisci upotrebfavaju koji u muškom rodu kad je
riječ u glavnoj rečenici srednega roda. U 7 let
ke pripovida u France. F. Glavinić, cvit. 260*.
Vnoga čihahu se Čudesa na grobu tela i^egova,
ke kad sliša Julianus Apostata. 299'^ Ostala
vnoga ke bi dugo bilo pisati. 869l>. Vrla mora
ki gradove i kra|estva cijela ždere. I. Gundulić
363. A pod usnam' im se krije gorko srce, nalip
ki je. J. Kavanin 35*. Ako harni budu mjestu
ki ih gori srjećno diže. 109*. Tilom ki ćućenjem
svojim ne vidi, što 'e Bog. 426*. — fff) koji
stoji u množini, kad je u svezi s više riječi u
glavnoj rečenici, od kojijeh svaka za sebe stogi u
jednini, ako su <we različna roda, koji stoji u
maskom rodu. Posluh, ubož i čistoću, ki raz-
^onu svaku zloću. J. Kavanin 169l>. Za-, svaku
zdravu-mariju po jedan cvit rožice, a za svaki
oćenaš po jedan )i|an od zlata, od kojizi nači.

Digitized by

Google

KOJI, 2, o, a) aa).

169

KOJI, 2, e, a) mm).

nivSi anđeo knmii. . . F. Badman 59. — gijfg) (u
rijetkijem primjerima) koji se slaže u rodu i broju
sa svojijem predikatom, a ne s rtječi u glavnoj
rečenici. Na dromadarih, ka su brsa Živina. F.
Glavinić, cvit 5*>- Tako crikva po svem svitu
ima mista nika ograjena, ke se takojer eovu
crikve. 449*. Posvećenju vina, koja je druga
materija ovoga sakramenta. J. Matović 200.

bb) u jednom primjeru xviii vijeka koji
ne stoji u svom padeiu (ovdje u nominativu)
nego u padežu u kojemu bi trebalo da stoji rijeČ
u glavncj rečenici (u dativu). Novo kra^stvo ki
vazeše kojim ga (onijem koji ga) vladat ne umjede.
J. Kavanin 286l>. — Mislim da je ovo (Što bi
bilo kao atrakcija u grčkom jeziku) posve ne-
obično, i da amo ne pripada ovaj primjer: Pak
ti }ubi koju tebe drago (razumije se )ubiti). Nar.
pjes. vuk. 1, 323.

ee) u nekoliko primjera jednoga pisca
XVII vijeka ima: naj prvu stvar ku ufcini, kao
rečenica kojom se pokazuje na ono što se dafe
pripovijeda. Ov, naj prvu stvar ku učini, bis-
kupa svetoga preda se dozva. F. Glavinić, cvit.
37b. Naj prvu stvar ku učini pokle uskrsnu, ide
mater naj ti svoju. 90'^ Naj prvu stvar ku učini,
u crikvu ide se pokloniti. 199*. Da tudije svi
okup naj prvu stvar ku učinihu, s procesijom
zahvalit joj gori dojdohu. 142». — Mislim da nije
neobično, i da sam sdm čuo kazati: naj prvu
stvar što je učinio na ovaj isti način, vafa da
bi trebalo: naj prva (je) stvar koju itd., pa da
je (ka^ u izvrnutoj atrakciji u grčkom jeziku)
nominativ prešao u akuzativ, da je samo pre-
fuještane riječi (mj. ku naj prvu stvar) ne vje-
rujem, a ^to ne bi moglo onda zamijeniti ku.

dfi) često s nepomne krivo upotrebjavc^u
pisci gen. sing. i pl. mješte akuzativa. *iaa) gen.
sing. ntUazi se po analogiji prema živijem stva-
rima i za nežive. Dat ludim prudan sfit kega
dat znadihu. Đ. Baraković, vil. 84. Navuk koga
iz neba donesoh. F. Glavinić, cvit. 157*. Što ^e
grijeh smrtni kogaslidiš? J. Kavaiiin 3^. Kami
koga razbit pak nije moći. 5b. Od naroda koga
slavskim on naziva. 114b. Kom je dika u rječ-
niku kog sastavi. 157b. Nakovan gvozdoviti,
česti udarci koga biju. 184b. Novi, Tvrdko koga
sgradi. 202b. Puk izabrani koga od robstva
tvrda izbavi. 452b. Spomenu se onda mladić
nauka koga mu bija&e mater dala. J. Banovac,
razg. 15. Ne bi oni odgovor od Isusa imali,
koga imadode. 71. Grih koga učini anđeo. F.
Lastrić, test. 40b. Obraz u koga žele anđeli gle-
dati. 146b. 2iarad načina koga je sliđio. A. Ka-
nižlić, kam. 6. Slideći događaj koga je potribno
spomenuti. 89. U gradu koga je obrao Gospodin.
529. Skupo mene nauk stoji za kog samo kruh
posvojiC/*^. V. Došen 212*. i u narodnoj pjesmi
ugarskijeh Hrvata: Lipo je cvitje tulipan kega
ja noeim vsaki dan. .Tačke. 3. — nahodi se (što
je gora pogreška) i za sredni rod. Suha zlata
koga Judi veoma žude. J. Kavanin 117*. Vrhu
pisma kog mu izreče. 133*. S tuja mjesta koga
krivdom zlom posjede. 258l>. Nješto mlika koga
velis da još imaš. 330*. Prijate|stva koga od
sle grem slijediti. 544^. Ovako bi hotio, da vi
budete temefiti u vašemu obećai'iu koga ste uči-
nili Bogu na svetoj ispovidi. J. Banovac, razg.
170. Kripost je žalostiti se od zla koga je čovik
učinio. 240. — bOb) gen. pl. va}a da se nahodi
po analogiji prema ih (vidi on]), i nalazi se ne
samo za što živo, kao u ovijem prin^jerima:
S dvijemi služite) em (sic) kojijeh malo posli odasla
doma. B. KaŠić, in. 11. Srećni ti smo mi vrh
svijeh Judi, kojih sunce obtječe. I. Gundulić 36.

Nad mrtvijeme kijeh stat sa mnom (Flutonom)
grijeh osudi. 68. Sharan stražnik od živina k^'eh
Želudom gora žiri. 218. I pisma u kijeh šte se
imena od svijeh vitez ,k|ijeh^ on plaća. 294. Broj
koiiika kih Jordana poji rika. 329. Hercegov
kih jesmo ostavili dilnike naše. F. Glavinić, cvit.
XV. Krštene kojijeh drži za sinove pridrage. J.
Matović xvb. nego i za što neživo: Brodi valo-
vite sii^e vode s mnoz\jem plavim kijeh u svoju
družbu vodi. L Gundulić 7 — 8. Sramotni su
raspi druži kih prividim i gonetam. 476. Slatci
(limuni) mornar kih priveda izpod vjetra. J. Ka-
vanin 21b. Bazlogi kojijeh sveti ociudujejesu
prikazalL J. Matović 44.

ee) po sebi je koji ct^jektiv, ali se u
ovom smislu naj češće shv<Ua kao supstantiv, što
se i po tome vidi da ga može zamijeniti što. ali
se nerijetko shvaća i kao adjektiv i onda ima
supstantiv kod sebe (vidi u primjerima kod b) i c)).

ff) u jednoga pisca xviii vijeka upo-
treblava se ki isto kao što (relativno), mislim da
se drugdje ne nalazi u našem jeziku, ako je to i
obično u nslovenskom. Ov pakleni (oga/ik), ki je
pri £emu (što je pri nemu, pri kojemu je) lug
studeni. J. Kavaiiin 898*.

gg) katkad se supstantiv s kojijem je
u svezi koji, prenosi iz glavne u podložnu reče-
nicu, te je kod nega koji ka4) atribut, vidi kod
b) i c).

hh) može se u glavnoj rečenici isticati
supstantiv ¥tekijem riječima kao onaj, isti itd.,
vidi kod b) i c).

ii) kad se u glavnoj rečenici ne na-
značile dale ono što se tumači podložnom, u
glavnoj može stajati onaj Hi tako što, a često se
i ovo izostavfa, vidi b) i c).

hk) koji stoji obično na početku pod-
ložne rečenice (naravno za svojijem prijedlogom,
ako ga ima), ali se (gotovo samo u pjesmi) na-
lazi i koja druga riječ pred flim, n. p. : Pamet,
po sve dni kojome stojal sam slijep i spet. N.
Dimitrović 25. Lice studeno, kako cvijet ru-
žice ko bjeSe rumeno. N. Na^ešković 1, 194.
Ali ona slavna lica, višna krepos kijeh (vidi
dd) bbb)) nareei. L Gundulić 266. Dobra
žitka d& priliku svojem stadu, prati koga (vidi
dd) acM)) put i^andišća nebeskoga. J. KavaAin
90*. Bakoc, sin se kog još kreće. 289*. Pristal
Gojšo i Gojislav, ista sem}a kih usgojL 246b.
Ženi nenahodnoj, ime koj je od jakosti. 886*.
DruŽtvo, sr^bi ko ^e podložno. 412*. Bolest,
po)em od ke marva liže. J. 8. Be^ović 884.

U) gdjegdje (dosta rijetko) stoji pred
koji konjufikcija a ili ja da se ikekako bole istakne
podložna rečenica. On je meni moje žarko sunce«
a koje mi sunce nigda ne zahodi. Nar. pjes. vuk.
1, 406. Čuva tope Knia i Zelenka, a kojijeh u
svoj zemji nije. 2, 542. Nema kmeta ni dobra
junaka, ja koji će tome kmetovati. 2, 555.

inm) može biti slučaj da koji veže
s glavnom rečmicom dvije ili više rečenica, od
kojijeh je jedna drugoj podložna a u Aoj je koji.
onda se ove rečenice među sobom vežu kao što je
obično, samo što koji dodk na prvo mjesto. Imamo
nastojati, da i drugi s nama uskrsnu, a navla-
stito oni koji smo kadgod bili uzrok dia umru u
duši. J. Banovac, razg. 169. Pođi naj pri pomiri
se 8 onim koji te uvridio. 55. Mi zovemo crkvu
kuću u kojoj se Bogu posvetiliŠta i molitve od
i^egovih pravovimih prikazuju, ,koje* da imađu
mnoge na svitu, virovat nije potribe, budući da
se vide. J. FiHpović 1, 178*. I vridnoga ne
ostavi, koji hoćeš da te slavi. V. Došen 80b. _
Pošto u ovakijem konstrukcijama može često biti

Digitized by

Google

KOJI, 2, c, a) mm).

160

KOJI, 2, c, b) aa).

nejasan smisao^ promjenuje se konstrukcija i na
ovaj način : Navrh toga brda imaju zidine od
crkve za koju se pripovijeda da se zvala , Sveti
Spas'. Vuk, nar. pjes. 1, 188. Jedna kuća za
koju se govori da je na onom mjestu. 2, 214.

b) koji stoji poslijf riječi fflavne reče-
nice 8 kojom je u svezi. — U nekijcm primjerima
izostavja se glagol u podložnoj rečenici jer se
ima u misli po glavnoj ^ n. p.: Da bi mene ne
rodila majka, već kobila koja ata moga! Nar.
pjes. vuk. 1, 474. Al' tako me ne rodila majka,
već kobila koja bedeviju! 2, 387. (ovako ima
više puta u narodnijem pjesmama), još se č^šče
izostavfa injinitiv uz glagole moći, htjeti itd.,
kako u ovijem primjerima: Da ga slavimo svimi
načini s kimi moremo. F. Glavinić, cvit. xvi.
Pak ti lubi koju tebe drago. 1, 323. — Ka-
zano je Kod a) ii) da, kad je koji u svezi s onaj
(u glavnoj rečenici), može se ova riječ izosta-
viti, to obično biva kad bi onaj bilo u istom
padežu u kojem je i koji, ali neki /nsci idu da\e,
te izostavlaju onaj i u drugijem slučajevima tako
da je katkad teško i razumjeti smisao: Ovo ti,
gospoje, svezana š|em živa (onoga) koji mnis da
tvoje na silu uživa. N. Nalešković 2, 118. Jer
se veće puta sgodi lijepoj jakno tebi i dobroj,
da se sdruži (s onijem) u kom vas broj pak|e-
nijeh se zala plodi. 8. Bobajević 206. Stan u
Spljetu, stan u Hvaru i u Trogiru tolikoje jest
(onijeh) ki Zadru jesu u haru. J. Kavanin lofV*.
Ko'e li plate i poštenja davas (onima) ,koji' te
vjerno služe? 218i». I milosti dijele svejno (onima)
ki se utiču 6im snižejno. 318»^. A ostAvi (one) ki
su bijedni. 382 1>. Ja vidim da vi u stvar ma svi-
tovni virujete (onima) koji boje znadu. J. Ba-
novac, razg. 131. Tri se stvari iziskuju u ra-
zumu (onoga) koji prima sakramouat kištena.
215. Da ima u puku krstjanskomu (^onijeh) koji
tako živu. F. Lastrić, test. 7U>. Osvetu ište
suprot (onomu) koji mu je zapriku na put stavio.
test. ad. 102h.

aa) podložna rečenira uo/nu: potpu-
nuje smisao rijeci s kojom je u svezi, tako da je
ovoj značene više ili mane potpuno, aaa) u
glavnoj rečenici ono s čim jt u svezi koji, sup-
stantiv je što se ne ističe kojom osobitom riječi,
a i koji stoji kao supstantiv. PoČatb ka je pri
knizi. Mon. serb. 3(3. (1240). Prodah drugu moju
zem|u koj se govori Pričnica. Mon. croat. h\K
(1436). Od vrimena v ko se je držan gdo ispovi-
dati. NaruČn. 69l>. Mnoštvo ko stase ondje. N. Ka-
lvina 87^>. joann. 12, 29. Dare kimi te nadili vični
Bog. P. Hektorović 56. Ime po kom prosu si me
razlike milosti. 58. Rad slavnih kriposti kijemo
te nadari višni Bog. N. Naješković 1, 313. \i\x&\
pred kimi bi to dokopano. Mon. croat. 259. (1556).
Ni dvoja studenca, iz oči ka teku, sgasnut (ne
mogu) plam, u komu prsi se me peku. D, lia-
nina 89^. Lemozinu, kome posli hranaše mnoge
ubogare. B. Kašić, in. 38. Ime ko se naški tu-
mači lisac. p)er. 209. Među mnoštvom ko bez
broja oko nega je od svudije. i. Gundulić 12.
Svetih od kih rimska crikva čini sporni nak. F.
Glavinić, cvit. i. Potop ki na ovi svit bi pro-
pušćen. XIII. Od dela hrabrenoga ko činahu.
XV. Mista od kih na kratko hoćemo progovo-
riti. 5l>. Simbol apostolski koji naški zove se
virovanje. I. T.. Mrnavić, nauk. krst. 1702. 5.
Kiječi jezika slovinskoga kojijem se Dubrovčani
i sva Dalmacija služi. 11. Gamahić Al«. Ki je to
pakal u ,ki* zajde duša Gospodiia? P. lladovćić,
ist. 57. Plam kojega krstno vrilo vik nije moglo
zagasiti. J. Kavanin 5^>. Naše 'e sve zlo ko či-
nimo. 16h. Svotilište ko t' činimo s drage voje.

24*. 8 ognem vjekovitim ki Bog djavlu spravio
je. 74*. Drugoj kćeri koj dopade knez i vitez
Kanajeti. 84t>. Tu je mjesto srijedu pakla ko se
zove ,Malebo|e*. 461*. Molbe kojijema će Bogu
ugoditi. I. Đorđić, salt. xvii. Nadahnuće ko nas
nutka na dobro. I. P. Marki 50. ]^abav ku on
naši. 77. Vrata od kojiziju k|uČA dragoga ne
ima. F. Lastrić, test. 109'*. Prijatejstvo koga
prije nisu među sobom imali. 164*. List na kom
se stvar imenovana aahodi. V. Došen iii. Sni
nego vi, u kojima viđaše ... A. Kačić, kor. 47.
Ako dakle hoćeš dobro dilo učiniti, ko je Bogu
milo. M. A. Refković, sat. E6b. Niti kvake kom
se voće kuČa. J. S. Re)ković 312. Naukom koji
prosvjetluje crkvu. J. Matović iv. Kano suze
nevjestine u koje je hudo vojno. Nar. pjes. vuk.
1, 374. U riječi kojom obje bjahu. 1, 466. Po
kazivanu Judi među kojima se ovo pjeva. Vuk,
nar. pjos. 1, 83. — bbb) u glavnoj se rečenici
ističe supstantiv dodajuči mi koju zamjenicu ili
adjektiv, n. p. onaj. Učini Bog ono nebo ko se
zove firmamentum. F. Glavinić, cvit. 2b. Ovo
je oni ogan, koji koga takne čini se u (ubavi
Božjoj goruć. J. Filipović 1, 170^. Kada onim
putem gazi, kojim nitko ne prolazi. V. Došen
12b. Ono drvo kojim se skorup u stapu bije.
Vuk, nar. pjes. 1, 31. — ovaj. Ovuj- zUcu, kuj
držaše, s kom se biše zajubio, opet hoće da na-
stani. M. Polegrinović 179. Osim ovi pomenuti
lica kojije su posme ili sve ili samo neke već
naštampane. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 88. — taj.
Taj bojazan ka te jada. I. Gundulić 84. Gdi su
muko tej velike ke nam htiše dat tolike? P.
Hektorović (?) 163. — isti. I uvijek si pak ostala
u istom divstvu ke s' imala. L Akvilini 135. Na
misi čini se isto posvetilište, koje bi prikazano
na križu. J. Matović 229. — onaj isti. Na zemji
onu istu pismu pjeva dilima, koju na nebesije
sveti brez pristanka pjevaju glasom. F. Lastrić,
test. (J9*. — takovi. Takovijeh pjesama ima i
više, koje nijosu spjevane za one događaje. Vuk,
nar. pjes. 1, 3. — svaki. Vsaki muži> koji budetb
pustilb /onu da ju vbzvrati vb domb svoj. Mon.
serb. 14. (1222—1228). — cer) riječ je (zan^e-
nica, broj ttd.) u glavnoj rečenici takova da se
ne zna uprav što naznačuje bez pomaci podložne
rečenice, u ovako m slučaju riječ u glavnoj reče-
nici samo ističe da se o nečemu govori što se u
podložnoj naznačuje ili ovome što dodaje (n. p.
hroj, mnoštvo itd.), a često kad je u muškom rodu
ima se u misli čoijek. takove riječi mogu biti:
on (u starije doba, a i kasnije u čakavaca)^ obično
0 čovjeku. Onzi koji jestb pozvanb. Žak. duš.
pam. šaf. 36. Nima se hvaliti on ki dobro
vrime u/.iva. F. Glavinić, cvit. xix. S^em' su-
protna, ki se u hu jur za)ubi. J. Kavai^in 27d&.
u ovom primjeru o nečemu neživome: Grih ni,
nego on koga z dobrom človik učini vo)om. F.
Glavinić, cvit. 412l>. — onaj (vrlo često), u muš-
kom rodu o čovjeku. Gdo su oni ki se imaju
mazati ? Naručn. 5(J». Da odgovor damo onijemi
koji poslaše nas. N. Rafiina 14l>. joann. 1, 22.
(Plam i) pozeže onijeh kih najde poli peći. 18*.
dan. 3, ')(). To je oni koji Boga srči. Zborn. 5*.
Oni koji Isukrsta na smrt jest osudio. 84 ^ Tko
je oni, gospodine, ki ide prvi prida svime? L
Gundulić 436—437. Svijem onijem kojiiem se
Jubi u naš jezik dobro pisati. E. Gamai&ič A2».
Blago onom' ki se oziva. J. Kavanin 17b. Razmi
onima ki ne daju ubozima. 12*^. I onizijeh kojih
|ubi tu podepsa (Bog). 73»K I one bo pogajaju,
ki od nih mole i pitaju. 358*. Pođi naj pri po-
miri se s onim koji veliš da te je uvridio. J.
Banovac, razg. 55. Oni )ubi Boga svrhu svake

Digitized by

Google

KOJI, 2, c, b) aa).

161

KOJI, 2, c, h) cc).

stvari, koji je pripravan, ne samo sva svoja dobra
nego i život vlastiti izgubiti. F. Lastrić, ned.
107. Oni ki je probudio pravdu. A. d. Gosta
2, oS. Onaj laže koji meni kaŽe. Nar. pjes. vuk.
2, 60. Reku u Crnoj Gori za onoga koji umre
k«id kuće. Vuk, pošlo v. 238. ViŠe će se govo-
riti kako o pomagačima u skupjaiiu pjesama,
tako i o onima koji su mi ih pomagali prepisi-
vati, nar. pjes. 1, vii. Onome koji se ponosi.
1,88. Za onoga koji je kakve druge vjere. 2, 64.
A danas si k onom pribjegao, ki i tvoje cvijelio
je stare. Osvetn. 3, 157. u ženskom roaUy o žen-
skom če^adetu. Prokljet bil, ako drugu zameš
leh onu koj bude ov prsten pristal. Nar. prip.
mikul. 28. — taj, u oba primjera, u muškom rodu
0 mjeku. Taj ki dragu kćerku ti uze krajicom
je on učini. I. Gundulić 112. Često prisije tem
ki oblo ije. (Z). Poslov. danič. — i^eki, o če^a-
detu. Ovako pišu niki koji su sve zanate ku-
sali. And. KaČić, razg. iii (u jakinskom izdanu
god. 1780 kojega nemam pri ruci). — broj, u
primjerima samo o ćeladi. Ja ne mogu svima
biti |uba nego jednom kog mi srce |ubi. Nar.
pjes. vuk. 1, 314. Jedni kojiju misao nami isti-
nitija vidi se, govore ... I. Velikanović, uput.

1, 130. Reče nam da neće prije s vršit ikako
naše tej nesreće, neg' se dva sdružiti budu, ka
od bogov izlaze na sviti. F. Lukarević 19. —
svi, svaki, u muškom rodu, o čeladi. I svi koji
čali bjehu začudili se jesu. N. RaAina 21b. luc.

2, 18. Svi kojima je moguće. Vuk, nar. pjes.
2, 124. Svaki ki se potezi k rvani. N. Ranina
83b. paui, icor. 9, 25. — u srednem rodu, o stva-
rima (prema lat. omnia). Sva koja u trudu plahu
aaio je liih rodite) . . . J. Kavanin 56a. I sva
nsodit, ka ne mogu dušam prudit. 376*. Svaka
koja uspitamo po molitvi da će nam dati. J.
Banovac, razg. 16. tako je i ovo: Da mu i on
svakolika pokloni, koja plijeni. J. Kavanin 283'«.
— drugi, u muškom rodu, o čeladetu. Jesu drugi
kojizi malokad običaj imaju ... J. Matović 263.
» srednem rodu, o stvarima (prema lat. alia).
Za jutra ću t' druga riti, ka tribaju u ovoj javi.
J. Kavanin 494h. — ddd) u glavnoj rečenici
f^m riječi s kojom bi koji bilo u svezi, nego se
mže imati u misli onaj kao kod cee), i podložna
rečenica postaje kao dio glavne i kao da zamje-
wje ime u kojem padežu (u svijem primjer ima,
osim dva, stoji kao subjekat). kad je koji u muškom
rodu, svagda se misli na čefade. — u muškom
rodu u nom. sing. može se i zamijeniti ne samo
riječima onaj koji nego i jednom riječi ko (vidi
'ko). Blažen jest koji se ne sablazni o meni.
^- Ranina 14*. matth. 11, 6. Blizu jest ki opravja
inene. 95*. isai. 50, 8. Da ima čisto zlato pop bit i
koji Bogu služi. J. Kavanin 139». Bogom Boga
ne svjedoči ki ga zlati neg ki ga Štuje. (Z).
Poslov. danič. Toliko ti prijate} ki t' ne po-
"»»že, koliko neprijate| ki t' ne odmaže. (Z). —
<» muškom rodu, acc. sing. (ima se u misli : onoga
^ttj. Kad ja zaptih sve moje vojvode po svoj
mojoj redom carevini, a ti ne mo'š koga si rodio?
^w. pjes. vuk. 2, 188. — u muškom rodu, u
^i^oiini. Mali jesu ki obslužuju spasni nauk.
J- Kavanin 76*. — u sredim rodu u jednini.
<»«w pripada ovaj primjer u kojemu ko ne stoji
•» ivezi s bilje, kao što bi se moglo pomisliti,
^fo je smisao: ono što (ko) ga travi iV je . . .
^ itd. : Ne vim, il* je vilovito niko bilje, ko
?* travi, il' je bi rek tej naravi tve gledanje
»Wlovito. A. Čabranović 159. — u srednem rodu
H fmoiini, o stvarima (prema lat. quae). Dok
prosti koja je on počinio. A. Kanižlić, kam. 13.
- Često u naSem narodu, kad se ko odijeli od

V

dvojice ili viŠe \udi s kojima se do onda razgo-
varao, te se s negova odlaska ne svrši govor,
običaj je da onaj kaže: ,Ne zaboravite na kojoj
ste* (i ,na čem ste*); n. p.: OrkveAak pristupi
k popu, pa mu reČe; ,Go3podine! ne zaboravite
na kojoj ste, moliću vas, kad svršite, zatvorićete
crkvu*. Nar. prip. vrč. 65. kod toga se može mi-
sliti ,onu^ (t. j. riječ) ,na kojoj ste\ ili ,na kojoj
ste riječi^ (u ovome zadnem slučaju pripadalo bi
uprav pod a). — et^e) radi veće jasnoći' ili bez
toga u pjesmi nalazi se gdjegdje i u podložnoj
rečenici uz koji (što je tada adjektiv) riječ (sup-
stantiv) iz glavne s kojom je koji u svezi, n. p. :
Donesi mi strelu tataranku, u kojoj je streli ta-
taranki devet beli sokolovi pera. Nar. pjes. vuk.
2, 359.

bb) podložnom se rečenicom ograni-
čuje smisao riječi s kojom je koji u svezi, te se
više ili inuih ističe da se ne govori o svakome
onome što se može naznačiti onom riječi, i ovo
je neko potpunivane, te se teško može razabrati
za neke primjere, pripadaju li amo ili pod aa).
Dubrovčane kire hode po mojemu vladaniju.
Mon. serb. 2. (1189). Inžmb biskupijamb ke su
došle župe, da uzima protopopa dvorski polovinu
biri popovbske. 13. (1222—1228). U župahb ke
su podb oblastbju arhijepiskupije. 15. (1222 —
1228). Vbsi sveti ki su zde pisani. 29. (1240).
Župfane ke je dalb kra)b Vladislavb mbno. 54.
(1240—1272). Toga človSka koji je pisalb. Spom.
sr. 1, 6. (1396). On ti bude kakono stablo ko
se prisadi kon vode. Bernardin 38. jer. 17, 8.
Pođite u grad ki je protivu vam. N. Eaiiina
88»\ matth. 21, 2. Ki one iste ke i on, vere
jesmo. F. Glavinić, cvit. 304h. Sve stvorenje ko
se miče. .T. Kavanin 7b. A kamo li ne bi on
čejade izličio, ko rado imade? M. A. Refković,
sat. H8h. Drvo ko so tako riže. J. S. Kejković
52. Za to sela kim je takva zgoda . . . 293. U
taj danak u koji s' žeiiaše. Nar. pjes. vuk. 1, 74.
Blago, brate, onome junaku koga nije na daleku
draga! Nar. pjes. vuk. 1, 441. Mene jeste bez
krila mojega kako bratu koji brata nema. 2, 50.
^judi u Krajini davali su... desetak na ono žito
koje se žane. Vuk, rječn. predg. iii. Turska
imena koja se ne sklanaju. nar. pjes. 1, viii.
Onijem koncem kojijem se što ujamči kad se šije.
1, 467.

rr) podložna rečenica ograničuje kao
kod hh), ali se u noj ne kaže nešto što jest ili je
bilo, nego što bi moglo biti, ili što se želi da
bude, ili što se zna da će biti. u podložnoj se re-
čenici dakle kaže da: aaa) vesto može biti, a
uprav kao uvjet onome što se kaže u glavnoj,
glagol je u prezentu perfektiimom (sa znarenem
futura). Vašb človAkb ,ki priđe u našu zem|u.
Mon. serb. 34. (1249). Negova vlastelina ki bude
nemu neveranb. 10f5— 107. (1333 u poznijem prije-
pisu). Kalođerb koji sbvrbžetb ras«^. Zak. duš. pam.
laf. 31. Već ću biti onoga junaka koj' naplovi na
vodu CetiAu. Nar. pjes. vuk. 1, 570. — bbb) zna
se da će nešto biti, ali se to ujedno ističe kao
uvjet (vrijeme) onome što se kaže u glavnoj re-
čenici, i tad glagol stoji u prezentu perfektiimom.
O jeseni koja prva dođe. Nar. pjes. vuk. 1, 299.
U neđeju koja prva dođe. 1, 354. — rrr) govori
se uopće 0 onome što će biti, ne kao o uvjetu,
glagol stoji u futuru. Blago dvoru u koji će
doći! Nar. pjes. vuk. 1, 12. — ddd) nešto može
biti Što se izriče glagolom moći. Ovo je naj veća
milost koju možemo od Boga prosit. L. Vladmi-
rović 65. — eei*) osobito je nešto u ova dva pri-
mjera u kojima podložna rečenični kao da ne stoji
u gramatikalnoj svezi s glavnom, a u noj se iz-

Digitized by

Google

KOJI, 2, c, b) cc).

ir»2

KO.n, 2, c, b) ff).

riče iMei uvjet, te se u prvom primjeru misli ,ako
koja% u drugom ,da^ (ili ,ako') Jki\ ili još bo}e:
u prvom yženi koja\ a u drugom ,da itnaš koga
ki' ili ^ je ovdje ko ki^. Da i danas onđe ide
(h)T&Ji& zarad čuda i zarad lijeka, koja žena ne
ima mlijeka. Nar. pjes. vuk. 2, 124. Bi li ti
drago, viteže, ki bi te sada od pogibeli oslobodil
ove? F. Glavinić, cvit. 59l>.

dd) u glavnoj rečenici uz riječ s kojom
je koji u svezi može biti i riječ kao takav itd.y
ili se može imati u misli^ te koji dobiva značene
od prilike kao 1. da, I, A, 2, fi. — nua) u glav-
noj rečenici stoje riječi kao takav, ovaki itd.j ili
onaj, taj itd. što imaju isti smisao kao i one.
Kad izdade ovakog junaka koga danas u svijetu
nema. Nar. pjes. vuk. 2, 114. — Jer slave to-
like dostoji se od svudi, ke ne bi u vike izrekli
svi Judi. N. Dimitrović 68. — Niti se može naći
koji grih tako težak, koga Bog po pokori ne
oprašta. J. Banovac, razg. 244. Grijeh toliko
velik i hud, koji se ne pomršuje sakramentom.
J. Matović 240. — Žalosne boljezni na svitu nije
te, s bremenom koju dni napokon ne skrate. I.
Gundulić 26. Er nije u Po}skoj zem}i toga mjesta
mala ni velika, ko vojevodu ne ima svoga. 440.

— amo bi mogli pripadati i ovi primjeri: Ako
si gdi oni, znat ki si dobra rad, zov^ da Bog
ukloni od tebe }uven jad. Š. Menčetić 39. Nema
onog koji tebe neće. Nar. pjes. vuk. 1, 635. —
Tko je ki ne zna, da dobra smrt običajnijem
providjenstvom slijedi dobar život ? B. Zuzeri 3.

— Obb) u glavnoj rečenici nema onijeh riječi
(takav itd.)f ali kao da se imaju u misli. Ne
čudim se ja, ^ubavi, da nije mala, ni velika,
koga u ovoj ti Dubravi ne uČini (ubovnika. I.
Gundulić 134 — 135. Vojska od Kozaka koj se
oprijeti nije jaka ičija sila. 444. Nigdar nijedan
š nim ne govori, ki u napridak ne žejase govo-
renje poslušati liegovo. F. Glavinić, cvit. 91^.
Nijedne kriposti ne ostavi, koj se ne pridruži.
187*. Nij' nijednoga vijek stvorenja ko ne kaže
Bogu hamos. J. Kavaiiin 18^. Koliko Krstjana
ima, kojizim bi se moglo reći ono...! F. Lastrić,
ned. 291. Tu ne biše mlada krajišnika koji
turske ne odsiče glave. And. Kačić, razg. 256 b.
Ar imade i služkiAa dosta ke ne paze ni mrsa
ni posta. M. A. Hefković, sat. D5b. I prigrnu
kolastu azdiju koje danas ni u kra}a nema. Nar.
pjes. vuk. 2, 228. Koji zeta obraniše moga koga
danas u daleko nema. 2, 287. čuva tope Kriia
i Zelenka, a kojijeh u svoj zem}i nije. 2, 542.
Na poklon ti kolasta azdija koje danas u svijetu
nije. 2, 552. Srce mu je baŠ koje je bilo. 2, 554.

— u podložnoj rečenici kaže se samo sto može
bitij ili prezentom perfektivnijem, ili futurom, ili
kondicijonalom, ili glagolom moći (isporedi cc)).
Petb desetb lakbtb skrblata kojere tebe ugodno
bude. Mon. serb. 23. (1234—1240). Petb desetb
lakbtb skrblata čistoga i ćrb|enoga, kogare ty
samb obJubišL 23. — Nema kmeta ni dobra ju-
naka, ja koji će tome kmetovati. Nar. pjes. vuk.
2, 555. — Jeli tko tuda već razuma takoga, ki
bi mi umil reć štogodi od toga? P. Hektorović
16. Joste nijesam ja vidila vilu koj bih zavi-
dila. N. Naješković 1, 206. Koji bi se Krstjanin
toliko tvrda srca našao, koji se ne bi užgao . . .
F. Lastrić, test. 329h. Otvori put, po komu bismo
prišli. J. Matović 67. Ona ispovijed ima biti,
koja bi takve nas prikazala, kakve nas istijeh
poznajemo. 259. Od ijade ne može se naći koji
bi me junak prevario. Nar. pjes. vuk. 1, 605.
Ne raniš li u sebi junaka koji bi me s bracem
sastavio? 2, 78. A junaka sa sobom ne ima ni
jednoga od roda svojega, koji bi mu bio u ne-

vo}i. 2, 136. A u dubravi nije nikoga ki me
ukazat može Aima. G. Palmotić 1, 130. Istina
je, da je svako misto zadovo^no i podobno, u
komu se možemo Bogu klaAati. J. Banovac, razg.
77. Kakovi je taj vaš Bog koj^ ne može raniti
svoje slugo kod sebe? Nar. pjes. vuk. 1, 130. —
ecv) amo pripadaju i ooakovi primjeri u kojima
je u glavnoj rečenici i/ieka osobina koja se tumači
podložnom, ali se koji tnože zamijeniti ne samo
riječcom da nego i te, kao što je u prva dva pri-
mjera. L jepi će ti rod roditi koj J em ćeš se po-
dičiti. Nar. pjes. vuk. 1, 150. Za te tražim go-
spođu devojku, i za mene dobra prijateja koji će
mi sjesti uz ko|eno, sa kojim ću ladno piti vino.
2, 182. Ar je kako ludo i manito koje jošte za
moj strah ne znade? 2, 396. — u pisaca xviii
vijeka ima i dostojan koji što vafa da je po la-
tinskom jeziku, vidi 1. dostojan. I, a, a) bb) bbb).
Koliko smo nedostojni, kojijema se podaje ovi
dar. J. Matović 221. — fMfi) može amo pripa-
dati i ovaj primjer u kojemu koji zamjenuje da
u značenu 1. da, I, A, 2, a, a. Satvori ... an-
đele koji bi služili Bogu. J. Matović 23.

ee) podložnom rečenicom ne ograni-
čuje se riječ s kojom je koji u svezi, nego joj se
nešto dodaje što kaže kakvu osobinu ili što je
bo{e tumači. Jedno malinišće ko je bilo pusto.
Mon. croat. 63. (1444). Mir Božiji, koji natječe
svaki razum, sab)udi srdca vaša. N. Ranina i\^.
paul. phil. 4, 7. I ine ovce imam, ke nijesu od
ovoga stada. 25^. joann. 10, 16. Njeki koji se
zvaše Baraba, ki za krv bješe postavfen u tam-
nicu. 99*. mare. 15, 7. Nasrjed poja ko bješe
puono kosti. 119^. ezek. 37, 1. Otac moj ki jest
na nebesijeh. 176b. matth. 16, 17. Poj ti do
onoga slavnoga grada (kojim se svi dičimo) Du-
brovnika. P. Hektorović 53. A vrijeme se traje
ko kratko imamo. N. Dimitrović 35. Tvoji sudi,
kojime broja ni. 51. Bolesti, u kojzi dan i noć
pribivam. N. Naješković 1, 302. Djevojčice grčke
izbrane, kijeh Ijeposti suncem lete. I. Gundulić
17. Iz ogiienijeh strašnijeh jama u kijeh noć se
vječna kaže. 65. Svaki jezik svoja slova ima,
kojijem svoje riječi u pismu izrica. H. dramai^ić
2^. Nenavidnik pakla isti ki prve otoe čini jisti.
J. Kavanin 24^. Plemenita naša dica, kim pe-
leni jošter smrde. 174*. Mrtvo more ko s©
smrdno svejer čini. 377a Kopfe snažna AkUa,
ko kad rana i ozdravi. 525*. Od ovoga dara
duha svetoga, koji je strah Božji, porađa se drugi
koji je bogojubstvo. J. Filipović 1, 173b. I ostale
štokakve mahane ti mi najde, ke nisu malane.
M. A. Rejković, sat. Hlb. Izvedi tvoju Jubovcu
koja je Jepša od mene. Nar. pjes. vuk. 1, 65. O
bedrici sab|a dimiskija na kojoj su tri balčaka
zlatna. 1, 373. On je meni moje žarko sunce, a
koje mi sunce nigda ne zahodi. 1, 406. Laži
dala tananu košuju za koju se s majkom zava-
dila. 2, 25. Za negova hrta Karamana koga
voli nego dobra doga. 2, 271. I daću ti moja
kupu zlatnu koja bere devet litar vina. 2, 547.
Ona nosi od zlata koŠu(u koja nije kroz prste
predena. 2, 5.jO. Kumim nebo, nskd tobom koje
je; zemju kumim, pod tobom koja je. 2, 603. U
Imoskome imaju dva jezerca od kojijeh se veće
zove crjeno jezero. Vuk, nar. pjes. 1, 132. Kotor
koji se talijanski zove ,Cattaro'. 2, 569. Na
Zejbeke namignuo bojne u kojijeh nema smilo-
vai'ia. Osvetu. 3, 132. — U ovom primjeru pod-
ložna rečenica tumači riječ nerotkina, i to bez
potrebe (pleonastički) . Dozovi mi nerotkiAu koja
ne rodi. Nar. pjes. vuk. 1, 512.

ft) podložnom se rečenicom nešto da{e
pripovijeda ili uopče kaže, te se ikom uprav za-

Digitized by

Google

KOJI, 2, c, h) ff).

168

KOJI, 2, c, c) aa).

mjenvje glavna rečenica privezana k prvoj kon-
junkcijama a, i, te itd. Poša)e Aim spasite}a i
obraniteja ki oslobodi svih. N. liaAina 17*. isai.
19, 20. Đokla dođe Gospodin koji prosvijetlit
bude otajna tamnosti. 19l>. paul. Icor. 4, 5. Pri-
goda mi se po ovomu napokonem uskrsenju poj ti

lio onoga slavnoga grada . . . Dubrovnika

U kom gradu meu stvari ine najdoh se vesel ne
malo. P. Hektorović 53. Na velikoj Skandina-
viji prvo stanje ukoreni svoje; ka Skandinavija
jest široka tisuća i šesto mi}. F. Glavinić, cvit.
XIV. Dojdohu od Sarmacije Europee ugospodarit
se; ka Sarmacija uzdrži u sebi Poloniju... xiv.
A budući da jedan i drugi kraj od početka do
svrhe rečene rike (Save) od ovoga jest nasejen
lULToda, ako li ravno različitoj gospodi podložni,
u to zovu se Savinci. Ko ime drugi narodi raz-
bijajući, zova ih Sklavoni ili Šćavoni. xvi. Bihu
dva brata, ka za jedan pravdahu se ribdak.
373». Tot na sebi vidi rane iz kojizih krv te-
ciše. P. Knežević, živ. 12. Štije se od Marije
Egipcijake, koja i ona bi napre grišuica očita...
F. Lastrić, ned. 80. Dokle vas zvijezda istočna
ne dovede do spile Betlemske, u kojoj ležaše na
malo slame djetešce božanstveno, kemu klana-
jaći se s velikijem podniženstvom, prikazaste
vaše darove. Đ. Bašić 192. Na 1329 fratri
8. Frane dođoše u Bosnu, kojizim ban Štipan
uzida manastir u Mileševu. And. Kačić, razg. 9.
Te mi steri mekanu posteju s koje ti se više
dignut neću. Nar. pjes. vuk. 2, .'>65. Ale te doći
sad na devet vuki za keh i večeru kuhan. Nar.
Fip. mikul. 19. Bješe neki carev Čovjek kojega
sin bolovaše u Kapernaumu. Vuk, jov. 4, 46.
Utješitel ^^^ sveti kojega će otac poslati u ime
moje. U, 25. — Amo pripada i ovo : Veru pri-
jahu Isusovu komu budi slava. F. Glavinić, cvit.
138». — / ovi primjeri pripadaju amo u kojima
koje (u srednem rodu) pokazuje ne na ime ili
•W)w5f na samu jednu riječ što je u glav^noj re-
čenici nego na cijelu rečenicu. Jednom (Tlera)
optuže caru ostali izmećari, da mu je poio
smokve; za koje car prizove Hera i reČe mu:
•»Hej Hero, vjero pa nevjero ! . . ." Nar. prip.
vrč. 94. U mehani bijaše 12 Turaka, koji umole
krčinaricu Maru da mu ne da vina dok ne sjaše
s kona, koje on morade učiniti. Nar. prip. vil.
1807. 719. u ovome primjeru koje jmkazuje na
sedator, ne kao na riječ nego kao na pojam (koje
:naH što * a to) : Da je šedator bio, koje samo
naj boli dijaci bivaju ... S. Tekelija. letop.
119, 13.

ffff) podložna rečenica pokazuje uzrok
onome što je u glavnoj, te se koji može zamije-
niti ili konjunkcijom jer ili riječima kaonoti koji.
Na nega malu hval ki t' u čem zabavi. Đ. Ba-
raković, vil. 15. Ah, koliko može vrijeme ke
' godištim sve pri vraća ! I. Gundulić 367. Ja
D6 mogu neg, bogovom hvalu dati, ki mi sreću
^ine imatL (i. Palmotić 2, 471. Ukazi mi lice
tvoje ke (štamparskom gnješkom ki) je zdravfe
daše moje. I. Akvilini 293. Bez razumne tve
pomoći koj su skrovna sva odkrita. J. Kavanin
3i^l». Slidit priliku Isukrstovu, koji je za svoje
ovriditeje otca molio. J. Banovac, razg. 53. No
»fali višiiem Bogu koji ti je ud'jelio mlada rabra
^podara. Nar. pjes. vuk. 1, 6. Već je meni
s moje majke zima, koja me je za nedraga dala.
1, 221. Ja ne smijem od Jovana tvoga koji
<^bi sedamdeset divah. 2, 29. No nefala mojoj
staroj majci koja svoje iskobi dijete! 2, 36. No
ja tražim silna Vlah- Aliju koji mi je dvore ras-
torio, koji mi je {ubu zarobio. 2, 276. — Često
ut koji ftoiii i kakono ili kako. Nu {ubav opaka,

ajme, ka ulazi potiho, da paka većma se razjazi,
kakono ka mire ne ima ni stida ... H. Lučić
202. Da tko ne zna svoga roditeja, ni rodjaka,
cara uzdrži, kako s koga sebi dobra spozna svaka.
L Gundulić 573. Evo bi rečeno : ,U boljesti po-
rađati ćeš sinove', a Marija bi oslobođena od
ovoga zakona, kako koja, budući zahranena cje-
lovitost čistoće djevičanske, porodi Jesusa sina
Božjega bez ikakve boljesti. J. Matović 40. On
(Jesus) kako čovjek uzajde na nebo s tijelom i
dušom; jere kako Bog jest, ne bi od nega igda
daleko, kako koji svaka mjesta napuiia svojijem
božanstvom. 63. Naj prvo se u svemu imaju
odagnati poluvjerci, žudjeli, nevjernici od ovoga
djelovana (kumovana), kako koji jesu vazda u
onoj misli i nastojanu, da bi činili potamfieti
8 lažima istinu vjere. 156.

hJi) u podložnoj se rečenici izriče ftešto
radi čega ono što je u glavnoj kazano ne bi tre-
balo ili nije pravo da bude. Često se koji može
zamijeniti riječju premda ili sličnom. I ovo, Li-
zabeta rodic^ tvoja, i ona je primila sina u starost
svoju : i ovo mjesec jest šesti noj ka se zove ne-
plodna. N. Banina 16*. luc. 1, 36. Platu vijek
!^ubav ne prosi u srebru i zlatu, ko vas svijet
zanosi. N. Naješković 1, 326. Kamenju se gluhom
molim na daleče, ke ne vidim. I. Gundulić 352.
Papa čini ga opeta, ki jur tri dni hoda daleko
biše, u Bim povratiti. F. Glavinić, cvit. 73. I
kon se ukine, ki na četiri noge ide. (D). I o<l
stvari ka smrdi dobit miriše, reče skup. (D).
Poslov. danič. Da duša plemenita nemu služi,
ki 'e kal vrli. J. KavaAin 61». Ima Krstjana
kojiziju molitve samo su u usti. F. Lastrić, svet.
10**. Što uČiAe ve}e jade mladoj tvojoj kukavici
kojojzi si vjeru dao ? Nar. pjes. vuk. 1, 94. Bi V
ovakog brata ištetio, koji nas je krasno dočekao ?
2, 240. Što m^ ne dade za lepoga Jovu koj' me
prosi tri godine dana? Nar. pjes. vil. 1866. 385.
r) koji stoji prije rijeci s kojom je u
svezi.

aa) podložna rečenica u kojoj je koji
stoji ispred glavne rečenice, te je u ovoj riječ (ili
izrečena ili se ima u misli) s kojom je koji u
svezi (koji se shvaća kao supstantiv). takova riječ
može biti: aua) supstantiv. A to, da tuj, ne
pazeći sipat piuez od svudjere, ki uzmože skup
naj veći od junaka izabere (pošto riječi da tuj
stoje prije podložne rečenice, može se ova shvatiti
kao da je umetnuta u glavnu). I. Gundulić 2Vi4.
Koji ima te toliko dade, taj se junak može ože-
niti. Nar. pjes. vuk. 2, 418. — amo pripadaju i
ova dva primjera, ali u nima ima nešto osobito.
Koja je tu moja, javi se devojko, izmed' devojaka.
(koja je u svezi s devojko, ali cijela rečenica
koja je tu moja može se shvatiti kaa vokativ).
Nar. pjes. vuk. 1, 110. Koji prvi na mustuluk
dođe, nima hato nesedlaue daje; koji drugi na
mustuluk dođe, nima spenzu nebrojenu daje; koji
treći na mustuluk dođe, nima čohu nekrojenu
daje. (koji je u svezi s nima, premda je koji m
jeanini, kao da u podložnoj stoji svaki koji).
2, 37. — bhft) zamjenica on. Kih krvju odkupi
tvojom, pomiluj ih, Gospodine. F. Glavinić, cvit.
I. Ki sagriši proti duhu s., ne prosti mu se.
13 — 14. Kojiziju odpustite grihe odpuštaju se
liima, a kojiziju uzdržite uzdržani su. F. Lastrić,
ned. 45. Koga }ubi Gospodin, pedepše ga. J.
Matović 456. Ona vije tri vijenca: koji vije
sama sebe, zlatom mi ga zavijaše. Nar. pjes.
vuk. 1, 8. Devojke su ružu brale, v'jence viju,
kite vežu, jedna ša)e bratu svome, druga ša}e
đeverima, treća sprema dragu svome : koja posla
bratu svome, brat joj žuti kavad posla; koja

Digitized by

Google

KOJI, 2, c, c) aa).

164

KOJI, 2, c, e).

posla đeverima, đeveri noj zlaćeu prsten; koja
posla dragu svome, dragi nojzi drobni biser.
1, 233 — 234. Ki nima dela, Bog mu g& da. na
Eijeci. F. Pilepić. — c€'e) zamjenice onaj, taj,
takav itd. Koja su gor na nebesi, ona okušajte.
F. Lastrić, test. 208^>. Koji se no bi pobjuvao,
onaj ne bi ugodio satirom. M. A. Ke}kovi6, sat.
A5^. Koji (ubi ne za to Što je (ublen niti za to
da bude )ub|en, oni je pravi i istiniti lubite). A.
Tomiković, gov. 68. Ja sam bio s trima dje-
vojkama: jedna mi je tanka i visoka, druga mi
je Vjela i rumena, treća mi je crn'oka djevojka:
koja mi je tanka i visoka, za onom me boli glava,
majko; koja mi je Vjela i rumena, za onom me
srce boli, majko; koja mi je crn^oka djevojka,
za onom ću, majko, umrijeti. Nar. pjes. vuk.
1, 239. Sad će sluge iz doma mi doći, u kog
bude po naj više cvijeća, onoga ću tebi poklo-
niti. 1, 399. Tri putnika putem putovaše, pu-
tujući sretoše devojku, stadoše je darom dari-
vati: jedan dade struk sitna bosijka, drugi dade
zelenu jabuku, treći dade zlatan prsten s ruke.
koji dade struk sitna bosi|ka, onaj veli: ,Moja je
devojka'; koji dade zelenu jabuku, onaj veli:
,Moja je devojka^; koji dade zlatan prsten s ruke,
onaj veli: ,Ajdemo sudiji'. 1, 421 — 422. Nisam
kadar ni devojke naći: koju oću, onu mi ne dadu;
koju neću, onu mi nameću. 1, 630. Kome Bog
onom i svi sveci (pomažu, daju). Nar. posl. vuk.
146. (može biti da amo ide i ovaj primjer u ko-
jemu se ima u misli riječ, ali se fie zna jeli joj
mjesto uz koja ili uz ona : Koja se (riječ) ne reče
ona se neće ni Ćuti. Nar. posl. vuk. 140). — Da
ki se ponizi, ta se uzviši. F. Glavinić, cvit. 159*.
Koji more taj rano ustane. M. A. Refković, sat.
Flb. Kad na vodu, tri devojke : jedna skoči,
koi^a prima; druga skoči vode davat; treća sjedi,
usjela se! koja skoČi koiia primat, tu ja uzeh
sam za sebe; koja skoči vode davat, tu ja uzeh
baš za brata; koja sjedi, usjela se! Nar. pjes.
vuk. 1, 305—306. Komu se više da, od togaj se
više i pita. Nar. posl. vuk. 148. — Koji |ubi
jerbo je Jubjen, takvi je zafalan. A. Tomiković,
gov. 68. — Koji u korab|u s Noem ne unidoše,
svekolike voda potopi. J. Filipović 1, 193t>.

bb) podložna rečenica stoji ispred
glavne kao u aa)y ali sam supstantiv s kojijem
je u svezi koji, stoji u .podložnoj rečenici a
uza n koji kao adjektiv. aaa) u glavnoj rečenici
ima zamjenica (isporedi aa), hhh) i cee)) u svezi
s koji. Ku mi ^jubav dava sreću, iz ruka je
pustit neću. G. Palmotić 2, 18. Kojom mirom
tko svomu iskrriemu uza j mi, onom istom hoće
mu se i vratit. M. A. Rojković, sat. Bl». Koja
bi ili vila zavadila, dati ću joj stotinu cekinah.
Nar. pjes. vuk. 2, 49. Koje mlade s tobom do-
vedene, svaka nosi čedo u naručju. 1, 616. Tri
je care sovre postavio:... koja sovra od suvoga
zlata, za nom sjodi dvanaest vladika; koja sovra
od srebra čistoga, za i'iom sjedi trista kaludera;
koja sovra drva šimsirova, za nom sjedi trista
dece đaka. 2, 89. Kog junaka u životu nado,
umiva ga ladanom vodicom. 2, 315. Koju muku
naj voliš mučiti, onom ću ti dušu izvaditi. 2, 321.
Koja voćka sama pada, ne va|a jo mlatiti. Nar.
posl. vuk. 1.99. Koja ruka može posjeći, va|a je
cjelivati. 140. Koji svetac ne pomaže, ne vaja
mu se moliti. 143. Koji čovek zna pedeset raz-
lični pjesama, nemu je lasno novu pjesmu spje-
vati. Vuk, nar. pjes. (1824). 1, 20. Kod kojijeh
riječi stoji da se govore u Baraiii, one mi je dao
g. Adam Dragosavjević. rječn. predg. ii. Koja
usta rekla, ona i odrekla, nar. pjos. 1, 39H. Koji
Srbi govore ,dijete*, oni u ovakijem događajima

vole kazati ,dite* nego ,dete'. 2, 251. — iMp) u
glavnoj rečenici ima opet isti supstantiv što je u
podložnoj čim se jače ističe sveza. U kojej se
župe što ispakosti, tazi župa da da krivbce. Mon.
serb. 16. (1195—1228). Koja kita prv'jenčeva, ta
je kita svilom vita. Nar. pjes. vuk. 1, 19. Koja
gora od bili-bi}ura, u ,tu goru' snijeg do ko)ena;
koja li je od mavi-piruza, tu se tići jalkunići
legu ; koja li je od crkli-mergaiia, tuđar pasa
Mirko vojevoda. 1, 337 — 33H. Koju bih ti riječ
besjedio, ti mi riječ poslušati nećeš. 2, 539. U
koji je danak isprosio, u onaj se danak razboleo.
2, 637. — f'cr) u glavnoj rečenici nije izrečena
riječ Što je u svezi s koji: naj češće to biva kad
se rečenica u kojoj je koji može shvatiti kao su-
bjekat glavne, te je obično i koji u nominativu.
Koja sela sćno imaju da ga takozi i kose. Deč.
hris. 61. Koje mlado prođe, nek se ružom kiti;
koje V staro prođe, neka žodu gasi. Nar. pjes.
vuk. 1, 393. Koja kokoš mnogo kakoće malo
jaja nosi. Nar. posl. vuk. 140. Koje oči za
svijetom plaču, brzo isplaču. 141. ali koji može
biti i u drugom padežu kao ovdje: Kom doma-
ćinu polovica ceradi ne moli Boga za smrt, a
polovica za život, nije dobar domaćin. Nar. posl.
vuk. 146. — rjeđe se izostavfena riječ misli kao da
nije subjekat. Koja sutb oba človSka jedne crbkve,
da sudetb predb svojeju crbkviju. Zak. duš. pam.
šaf. 32. — u ovom se primjeru riječ što je u svezi
8 koji shvaća kao subjekat ne prave glavne reče-
nice (po viču) nego druge što za nom dolazi : Koje
pseto hoće da ubiju, poviču : bijesno je. Nar.
posl. vuk. 142. — u nekijem je slučc^evima slf^a
ili nikakva sveza medu dvije rečenice, n. p. u:
Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce
ni runa. Nar. posl. vuk. 143, gdje onde može
značiti: u noj (u ovci); ali u: Koji domaćin ne
misli u veče šta u jutru vaJa raditi, tu niti je
kuće ni domaćina. 142, tu ne pokažite samo na
dotnaćina nego i na kuću.

f'f) gdjegdje stoji sam supstantiv uz
koji kao kod bb), ali nije potrebno aa podložna
rečenica stoji prije glavne, to je dosta često u
ovakovijem prin^jerima (koji čas = u čas u koji):
Ke znam da suzice za radost proliše niz rumeno
ličce, ki čas te vidiše. H. Lučić 276. Koji ,ki
čas' vidit bude, da ga objubi tvoja lipost, svu će
stavit moć i kripost ... M. Pelegrinović 171. —
Hi jetko je u ovakovijem slučajevima (ke sjeme =
sjeme koje): Ne plodila (zem(o), ke sjeme u te
bude pasti. I. Gundulić h9.

(f) može se ne izreći ni u glavnoj ni u
podložnoj rečenici riječ što je u svezi sa koji, te.
se znaćem ove riječi zna po smislu, n. p. po
onome što je prije kazano, ili se još češće ima u
misli čefade. podložna rečenica stoji prije glavne,
a naj češće kao subjekat prema glavnoj, značene
je uopće onaj koji. Ka je od Boga, slada od
meda. (D). Poslov. danič. Koji ne viruje, neka
miruje, dok pročati. A. Kanižlić, kam. 13. Koji
veli «la sam od zla roda ne imao od srca poroda!
Nar. pjes. vuk. 1, 38. O junaci! koji |ube nema
neka kupi sebi vjernu jubu. 1, 548. Koja je tu
Roksanda devojka, nek savije skute i rukave.
2, 150 — 151. Koji ima sina al sinovca, da ga
ša[e caru za soldata. Nar. pjes. istr. 1, 10. Koja
se ne nada, ona se i ne uda. Nar. posl. vuk. 140.
Koji koga bogenise, s onim i jegleniše. 142. Koji
mnogo prijeti, slabo osvećuje. 143. — U ovom
primjeru stoji podložna rečenica kao objekat :
Ko j ere ti naši> pouzdani sluga ima ti govoriti
vašoj milosti, da mu vaša milost vdrujete. Mon.
serb. f)")'). (1537).

e) gdjegdje se nalazi riječ s kojom je

Digitized by

GoogU

KOJI, 2, c, e).

165

2. KOJI GOD

koji u svezi i prije i poslije, dakU dva puta:
prvi se put uprav kaže što je značeike, a drugi
se ističe opet u glavnoj rečenici zatr\jenicom. A
mornar ki je lin, on kruha gladuje. Đ. Bara-
ković, vil. 65. Mjerom kom prodaješ va)a tom
da i kupuješ. (Z). Poslov. danič. Ti koja si du-
^kosa mlada, tebe ć^ uzet za vjernu [ubovcu.
Nar. pjes. vuk. 1, 338.

/) u ovom primjeru koju (Ho znači ^na-

ranču^ kciko se vidi po onome što je prije kazano)

n^e u svezi ni s jednom osobitom riječi u glavnoj

rečenici koja i ov^je stoji poslije podložne, nego

ijedne strane ističe red kojijem su se prije hro-

jUe naranče (jedna, druga, treća) tako da prvo

koju odgovara jjednoj^, drugo ,drugoj% treće ,trećoj^;

s drupe strane kaže prigoau onoga što se za svaki

slučaj pripovijeda u glavnoj (od prilike kao da

sUtji: zato što prvu posla duždu itd.). Rodile

joj tri naranče žute: jeiinu posla duždu mletač-

kome, drugu ša)e caru čestitome, treću posla u

Prilipu Marku. Koju posla duždu mletaČkome,

&nqj dužde odaši|e dare; koju posla caru u Stam-

bola, care nojzi ogledalo sjajno; koju posla u

Prilipu Marku, Marko liojzi kona i junaka. Nar.

pJM. vuk. 1, 624.

ff) vidi kom.
KOJIČ-BABA, /. ime ft^estu u Srbiji u okrugu
smederevskom. ŠJivar u Kojić-bari. Sr. nov.
1873. 999.

KOJIČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme (a i
M narodnijem pjesmama koje mogu biti starije).
Da je bio KojiČić-Ivano ... Da ubije Koičić-
Ivaaa . . . Nar. pjes. vuk. 3, 539. Ona reče Ko-
jičiću Vuku. Pjev. cm. 23*. Ogled. sr. 55. Kme-
tovi Jovan Kojičić i Đukan KojiČić. Glasnik, ii,
1, m, (1808).

KOJIČKI, a<y. prezime. — U na.^e vrijeme.
Andrija Kojički. D. Avramović 278.

KOJIC, m. prezime. — U naše vrijeme. DoŠo
^udu Mojsilo Kojić iz Bićaka. Glasnik, ii, 1, 171.
(1808). Lazar Kojić. Bat 143.

KOJIĆI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
čačanskom. K. Jovanović 168. — Pomine se i u
narodnoj pjesmi. Dovedoše u selo Koiće. Nar.
pjes. nik. 4, 360.

1. KOJIGOD, pron. aliquis, quispiam, riječcom
i?od dobiva koji neodređeno značenCj te se ogra-
nUuje na nekoliko ili malo čefadi ili stvari ili
^tg^je samo na jedno. — drugo je 2. k6ji god,
p»ii 3. god. — Mješte god mogu biti i drugi
oblici: gode, goder, god itd. (vidi kod 3. god).
— Od XVI vijeka, a između rječnika u Mikafinu:
koji god, vidi kogod (i ko god); kojigod od dvo-
jice ,aliquis ex duobus'; u Belinu (kojigod ,alcun
pvticolare* ,unus ali»iuis' 60* ; ,qualche* ,aliqui8'
598b; kigodi ,qualch' uno, alcuno, e »lualche* ,ali-
4ui8' 5981>), u Bjelostjetičevu (kigod, kojigod ,qui3-
piam, unus aliquis, nonnemo, aliquispiam*), u
Stttlićevu (kigod ,aliquis'; kojigod, kojigodi, koji-
?"^ir ,alius, aliqui8 alius'). Ako ne uzbude stvar
koja bi kniževne uši kojomgodi vridnosti pasla.
-^ Držić 3. Ta je kagodi žlica i pustoš. 321.
Ti sada, Vlade, reci od tvojih koj ugodi (pišam).
P- Zoranić 12. I u srebra je kagod svitlost svitla
^ počel i pristala. M. Pelegrinović 180. Smrtni
i^ grijeh žudjeti komugodijer kojegodi zlo. A.
<'uitić, roz. jez. 44. Da biše Iiiacijo kojigod
lađi skitač. B. Kasić, iii. 31. Molimo toga ki
>Te vlada, da ako bi sr^be toj negove zlamenje,
bode imat na puk svoj kegodi smijenje. I. Gun-
^fttlić 81. Od mladijeh, kih ustrili slavna lipos
n« velika, kigodi joj tu omili. 380. Kada padu
** kigod grih smrtni. P. Badovčić, nač. 35. Nitkor

ju ni zatajal da ni istinita, nego kigod človik
prespametan. ist. 11 — 12. Ako ne bi imao koje-
godir ufanje. P. Posilović, cvijet 23. Mogu biti
kojigodir put brez griha. 41. Služiti kojigodir
sakramenat. M. Bijanković 27. Koji imaju kigod
red sveti. 87. Da se ne bi kojagodi na Kosovu
dogodila. Nar. pjes. mikl. 1, 20. Ako bi se koja-
god na Kosovu dogodila. 21. Po kriposti od
kegagod posvetilišća. A. Vita^ić, ist. 46. Koji
su te uvridili po kojigod način. L. Terzić 62.
Tko i&ih ne zna, u Aemu je kagod zlobna zavi-
ština. J. KavaAin 112^. Nije čudo, da divjači
kigod plemen. 205l>. Ako ti još ostaje kogod
vrijeme. 437a. Daj, da t' kigod zdrak otvorim,
ako i mlohav. 530*. Koji premako su bili na-
učili kojigod jezik. F. Lastrić, test. 16b. Čudiće
se kojigod morebiti, kako . . . 67h. Ova kAiga
jest od kogagodi lažoa složena za omrazit Focija.

A. Kanižlić, kam. 8. Episkop kojegodi crkve.
44. A kad s kojegodi strane pomaAkaAe bivat
stane. V. Doson 190h. Više (se) puta i kojigod
plemić u geme uzmiša. M. A. Kejković, sat. A7h.
Ako od nih kojegod posrne, i onaj se drugi kraj
privme. Gla. Ako se posli zaručena događa
kojagodi stvar. Ant. KadČić 404. Ne po djelu
kojegagod umrloga čovjeka, dali po kreposti . . .
J. Matović 30. Koji spovijedaju kojigod zanat.
91. Ako su kojigod koji bi rekli . . . 163. Neka
bi se uzdržali od smijedai^a ženskoga za kojigod
dan. 221. Biskup kada redi kojegagod redov-
nikom. 297. Samo da bi od ondi izašao kojigod
spasovni plod. 521. Durovetaju svud tražeći i
prošeci od slabijeh i taštijeh )udi kojugod utjehu.
I. M. Mattei 25. Da bi kojigod nas došao u
takvo misto, gdi bi svi oni |udi romi bili . . .

B. Leaković, gov. 255. Uzbojah se . . . da pod
hitrom riječi ne bi kagod varka sakrila se. P.
Sorkočević 586^. Oni počeli sić, žurit se, ki će
prvo, još ni komugod ni red došal, da leh jedno
stablo posiČe, tuliko jih je bilo ! Nar. prip. mikul.
55. Promisli da se na kojigod način utvrdi.
PravdonoŠa. 1852. 3. — U jednoga pisca xviii
vijeka uz kojigod ima i jedan. Ako bi jedno
kojegod udo bilo bolestno . . . J. Matović 96. Da
se krš tene može učiniti s kojijemgod jednijem od
ove (sic) tri načina. 149. Nebeska milost veće
pristupa k jednomu komugod, nego k drugomu.
170. , . „

2. KOJI GOD, pron. quicumque, quisquis ; gčd
daje neograničeno značetle tako da koji god znači:
svaki koji ili koji mu drago. — razlikuje se od

1. kojigod ne samo akcentom nego i tijem što god
može biti odijefeno od koji (isporedi 2. gdje god,

2. kad god itd.). — Mješte god mogu biti i druai
oblici, kao gode, goder, god, goda, godar itd.,
vidi kod 3. god. u jednoga pisca xviii vijeka itna
i kodi: O vi svi, kojega kodi reda ... J. Ba-
novac, blagosov. 266. — Od xiii vijeka, a između
rječnika u Voltigijinu (koji godir ,quicumque;
qui3quam, quisqui3*), u Mikafinu: vidi (ko god
i) kogod; u Belinu (koji godijer su ,quanti che
sono^ ,quotquot' 599i>), u Bjelostjenčevu (ki god,
koji god ,quicunque'), u Voltigijinu (ki god, ki
goidar ,chiunque, qualun(iue* ,wer immer*; koji
god ,chiunque, qualunque* ,welcher* ecc), u Stu-
lićevu (ki godi ,quilibet'), u Vukovu (kojigod i
kojigod ,wer immer* ,quicumque, quisquis* ; koii-
godor, kojigodir, kojigoder, vide kojigod s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). U kojemb
gode sude nigde inbd^ da se ne prju, da grede
predb kra}evbstvo mi. Mon. serb. 16. (1222—1228).
U ko godi bi vrime liimb ratb ne branila, vazda
da se ima tako davati. 290. (1419). Ako li bi
našega plemenitoga gospodina svete krune ugarske

Digitized by

Google

2. KOJI GOD

166

KOJINO

a ili gospođina turskoga a ili žamorbskoga a ili
bosanskoga a ili kojega godije gospodina segaj
svijeta... 373. (1433). Da ki godi ga (pepeo)
svrhu sebe prospe . . . telesno zdrave i dušefno
spasenje da prima. Bernardin 22. Zdraf budiŠe
od ke godi nemoći nemoćan biše. 32. joann. 5, 4.
Govoru tebi, da ki godi se vaspet ne prirodi
vodom i duhom sfetim, ne more ulisti u kra-
(efstvo nebesko. 152. paul. gal. 3, 5. Ki svido-
častvo izvede od riči Božje i svidočastvo od Isu-
krsta, ka godi vidil jest. Bernardin 161. apoc.
1, 2. Zdrav budiješe od koje godjer nemoći ne-
moćan bješe. N. Raiiina 134. joann. 5, 4. Da
koje godijer od rečenoga stvorenja ne hvali Boga
glasom, ništamemaiie hvale ga djelima. M.
Orbin 13. Ki godar protiva žegovomu supro-
tivil bi nauku ne katolik no«:© heretik nazove se.
F. Glavinić, cvit. 136*. Da, ki goda dobude,
k onoj veri i ona hoće se pridružiti. 150^. Lsusa
vapije koji godar pada. P. Vitezović, odil. 24.
Neka u komu godir mistu budu užežeue, otidu
od onoga mista poglavice tmina. L. Terzić 206.
Da gdi godi od ovoga stvorenja vina i koji godi
ga bude okusiti, božanstvene milosti tvoje obiljem
da se napuni. 210. Dakle ki god dobra stvara
odabran će biti zgara. J. Kavai^in 16*>. Zapo-
vijeda vjera svaka, svaka može, ka god želi. 336*>.
Što koji god obsluže, oni samo počnu govoriti...
F. Lastrić, test. 17*. Koji godi tlači Isusa, od
Boga nije. ned. 3. Koja godir su pisana, za
naš nauk pisana jesu. 131. Tako oću, da i vi,
koji godi ste učenici moji i naslednici, Činite.
297. Taka dila sva bijahu, koja godir on čiAaše.
P. Knežević, živ. 30. Koji bi godi u Rim došao.
A. Kanižlić, kam. 248. Koji se godi (grijesi)
učiniti mogu. utoč. 218. U koji godijer bo dan
budeš blagovati ... J. Matović 26. Koja godijer
učinili jesu u životu ... 71. Koju godir čaŠu
dodavaše . . . Nar. pjes. iuk. 187. Pa im paša
oštre riječi kriČi: ,Kaji godir natrag vrne glavu . ..*
Osvetn. 3, 133. — 11 ovom primjeru nema rela-
tivnoga značeiia nego znači itopće što i svaki:
Tume drivene na Aih (elefantih) učini i na kom
godi turnu dvadeset ludi na boj odpravi. Aleks.
jag. star. 3, 292. — U ovom primjeru kao da je
interogativno : Ma povejte mi, ki god je. Nar.
prip. mikul. 16. — Nalazi se do xviii vijeka pi-
sano i koji mu god u značenu koji mu drago,
gdje se viai da god drži svoje staro značeiie (vidi
1. god, b). — između rječnika u Belinu (koji mu
god, ki mu god ,qualunque, chiunque, ciascuno*
,quicumque* 599'), u Voltigijinu (koji mu god
uz koji mu drago), u Stulićevu (koji mu god,
koji mu godijer ,cujusmodicumque' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara). Ter da bi na svijetu
ki mu god čovjek bil . . . N. Dimitrović 90.
Neće iko smjeti potvrditi od koje mu god stvari
za istinito. J. Matović 132. Svjetovni pisaoci
zlamenuju koju mu god vrstu pomasti. 180.
Koje se mogu na koji mu god način pristojati
pričešćeAu. 288. — gajegdje uz god ima i drago.
Koje ti godir drago zlo. P. Posilović, nasl. 106a.
Izniti koje mu godi drago istomačeAe. A. Ka-
nižlić, kam. 710. Koji mu god drago ispovidnik.
M. Dobretić 144. — U Stulićevu rječniku ima i
kojigodjubo ♦ kojimugojubo (sic) s istijem zna-
čenem (v. koji hoćeš i koji se hoće) s dodatkom
da jf uzeto %z brevijara.

KOJI MU DBAGO, pron. quilibet; znači od
prilike što i svaki, ali se jače ističe da je jedno
kao i drugo (kod toga se može pokazati i neko
prezirarie kao n. p, da nije jedno za što bofe
nego drugo , ali se to ne poznaje po primjerima).
— Od XVII vijeka (koji ti drago od xvi), a iz-

među rječnika u Belinu (,qualaivoglia* ,quilibef
599a), u Voltigijinu (,qualsivoglia, qualunque,
chicchessia* ,irgend einer, es mag sein wer will'),
u Stulićevu (v. ko godijer), u Vukovu (,wer
immer' ,quisquis*). Koji mu drago, budi muž,
budi žena. S. Matijević 16. U vrtlu s. crkve i
koje mu drago duše ... F. Lastrić, test. 252».
Koga mu drago otajstva koje to poznane imati
more . . . 277^. Tko godi oće imati milost i
isprositi kod nega koju mu drago . . . ned. 265.
Od koga mu drago plemena. A. Kanižlić, kam.
5. Od koga mu drago suda slobodno je epis-
kopom pozvati se na sud pape rimskoga. 25.
Ovi dakle nepridobitnik Tatarin čest'^krat zazi-
vaše na mejdan koga mu drago od vojske careve.
And. Kačić, razg. 90. Od koga mu drago djelo-
vaiia i držanstva. J. Matović 320. Hristjani
koga mu drago bitja. I. M. Mattoi 8. Dila, na
koji mu drago način učinena. I. J. P. Lučić,
nar. 5. Jer kad cigli od Aiha polisi, gdje mu
da mu od koga mu drago. Osvetn. 3, 35. —
drago može biti odijeleno od koji mu. Focio je
bio višt pritvoriti se u svaku koju mu bi drag«)
priliku. A. Kanižlić, kam. 47. Oni (grih) od ne-
pravedna stečena i kriva priuzetja po koji mu
način drago učineno(I) ne more se pomrsiti ne
pf) vrativši istom čije je. J. Ban<"vac, razg. 33.
— Mješte mu imxi gdjegdje ti ili mi prema smislu.
Nego me neboga po ki ti drago put oila zla ovoga
učini počinut. N. Naješković 2, 102. Budi ea
koji ti drago uzrok. S. Matijević 18. Obećavani
podnijeti koju ti drago muku. P. Posilović, nasl.
195t>. — Ako uzpitam koga mi drago. A. Ka-
nižlić, uzr. 250. — U jednom primjeru xvin vijeka
ima i koji mu hoćeš s istijem značenem: Svak,
budi koje mu hoćeš ruke i vr?jte. I. M. Mattei 7.

1. KOJIN, adj. koji pripada Koju ili Koji. —
Kod mjesnijeh imena u Srbiji u naše dopa. a)
u okrugu smedercvskom. Kojina jaruga. Niva u
Kojinoj Jarugi. Sr. nov. 1874. 363. — h) u okrugu
valevskom. Kojino pofe. Sr. nov. 1875. 745.

2. KOJIN, m. ime muško. — Prije našega vrt:-
mena. Kojinb. S. Novaković, pom. 70.

KOJINA, /. ime žensko. — Prije našega vre-
mena. S. Novaković, pom. 70.

KOJINO, pron. znači što i relativna zamjenica
koji; no što se dodaje oblicima ove zamjenice kao
da jače ističe relativno značenCj uprav je skra-
ćeno ono (vidi i on ♦ no), a poznaje se i po tome
sto se u starijim kiiigama mj. no nalazi i to (do
XVI vijeka) j n. p. : Onizi jemci koji to su po tomu
človeku. Zak. duš. pam. šaf. 39. Zaloge koje to
su stale u naŠoj komori, koje to smo bUi uzeli
od Nal^ška Jurbšića. Spom. sr. 1, 18. (1399).
PolaČu u Dubrovbniku, koja to je polača prbvo
bila našega vlastelina. Mon. serb. 240. (1399).
Dio od zema)b koji to je bilb Dubrovnikb da-
rbvao Radiču. 258. (1405). Zem}u u naše Pre-
morbje koji to je prbvo bio dio zemafb kra}a
Ostoje. 261. (1405). Polaču koja to je prbvo bila
vlastelb našehb. 297. (1420). Sluge kojim to je
pridao Radosava Siverinca. Nar. pjes. u P. Hek-
torović 22. — Kojino se javfa oa xiv vijeka, a
između rječnika u Vukovu: k6jino, vide koji (cf.
no); Daničić u rječniku kod kyj piše: relativno
može uzeti k sebi zamjenicu ,ono', te mu biva
jače pokazivane a zamjenici otpada prvi glas, cf.
onb. — Onzi kojino ga dajetb. Zak. duš. pam.
šaf. 76. O carinahb kojeno su sbgi postale. Mon.
serb. 168. (1360). Od tvoga muža kino tebe kon
mene mladoga ostavi brez sebe. H. Lučić 196.
Al' od ust kano med iz sebe proliju. 206. On
kamen žestoki, o kino srdito more se razbija.

Digitized by

>^uogle

KOJINO

167

1. KOKA

237. Pored s ostalimi kihno milo zove težaci
vemimi. P. Hektorović 59. Nu ih, vjeruj, dili
veselo on timi, kihno svit ucvili nevofam svo-
jimi. Đ. Bai^ina 131^. Narod, koj^no u hra-
branstvu sta svojih ruka hrabrenički. J. Kavaiiin
241'>. Bartuo koj*no vješt skup vojštva vodi na
Turčina. 310*. Blago onom' koj'no gosti. 402a.
Eno oni su koj'no plaču. 444*. Oni mu (Isu-
krstu) otvoriše prsi, kino u srdcu legu nenavi-
dosti. J. Banovac, razg. 149. More im se reći
da viruju da će umri ti, a ne onim kojino s ustimi
govore a s dili se ukazuju, kolik da će uvik
svoje zloće uživati, pripov. 9. Onda će se oči-
tovat oni vaši sramni g^isi kojeno tako potajno
držaste. 24. Iskaće osvetu od Boga one sirote
kojeno si razcvilio. 25. Sveti Bonaventura, ko-
jino je vazda bio na službu ove naše pastirice,
ovako imade reći . . . 132. Duše kojeno te }ube.
prisv. obit. 63. Jakost ti u Jozipu, u Sužani i u
drugi, kojino napastovani uzdržaše se da ne padu.
J. Filipović 1, 174*>. Govoreći od triju kri posti
bogoslovnije brez kojino se nitko saraniti ne
more. F. Lastrić, od' 50. Ne ktje on nikoje slave
ni ftile, nego ju dade Isusu komuno se pristoji.
161. Oni u kogano ime doode. test. ad. 19*. Po-
grditi onoga komuno samu poštene i slava vična
pristoji se. ned. 209. Doveo si Mariju kojano
je naša izgib. M. Zoričić, zrc. 92. Oblast Božju
brez kojeno nije lika. V. Dosen 5b. Žvale s ko-
jimno ga lažci žvale. 36b. Na livadi o kojojno
smrt ne radi. 50«. Jamu od propasti kojojno je
dno izbilo. 60*. One čaše, one zdile, kojeno su
pune bile. 149*. I ćauša i svi svata iz kojino
slava siva, što ni kucin rep pokriva. 162*. Kad
ne mare oni za to, Bog kojeno obra na to. 224b.
K onim se va(a da utičemo, kojino su mogući
kod Boga. L. Vladmirović 68. Imamo razumiti
da ovi isti Isus, u koga virujemo, kojino je drugi
kip prisvetoga trojstva, jedini sin Božji, jest hotio
narav čovičansku na sebe uzeti. B. Leaković,
nauk. 46. Ni ostalu muku tvoju kojuno si ti
mučio. Nar. pjes. vuk. 1, 95. L'jepom Fatom,
Atlagića zlatom, kojano je u kavezu rasla. 1, 252.
Već on )ubi Omerovo zlato kojeno je u kavezu
raslo. 1, 281. Kojano je dugokosa mlada, ona
rosu kosu kunijaŠe. 1, 338. Jel' izdro zlaćenu
maramu kojuno sam tri godine vezla? 1, 370.
Nije V majka rodila junaka kojino će vodu pre-
ploviti? 1, 601. Ja đevojku, ja nevjestu mladu
kojano je skoro dovedena. 2, 461. Na kojoj su
toke pozlaćene kojeno su pet stotin dukata. 3, 201.
I daću joj dvanaest prstena kojeno sam od majke
dobio. 3, 498. Kijavito, moje mjesto sveto, ko-
jeno si od Boga začeto. Nar. pjes. herc. vuk.
319.

KOJINO VICI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u
okrugu užičkom. K. Jovanović 153.

1. KOJITI, kojim, impf. gojiti. — U naše
prijeme u Topolovcu (P. Brantner), i u narodnoj
pjesmi ugarskijeh Hrvata. Kak si me hranila,
kak si me kojila . . . Jačke. 134.

2. KOJITI, k6jrm, impf. (?) konop od mreže u
kolo saviti. Dubašnica na Krku. L MilČetić.

KOJIŽDE, pron. znači što i 2. koji god ili
bofe svaki. — Oblicim^i zamjenice koji dodaje se
enJUitika žde koja može biti istoga postana što i
že; Miklošić (vergl. gramm. 4, 120) uspoređuje lat.
dem u idem. — Mješte žde nalazi se i ždo (koji-
ždo). — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom^ a između rječnika u Daničićevu (kyjžde
i kjjždo ,quisque*). Za kojimbžde ulijanikomb
po dBva človSka. Mon. serb. 6. (1198—1199). —
Jepiskopi oeveŠtaše i kojegoždo kojiždo strane

učite|e po8tavj.aše. Domentijanb 140. Mnogb že
narodb otb Jerusalima i o(tb) kojegoždo otbčbstvija
molitvi radi prišbdbše . . . Starine. 18, 196. Koje-
goždo po stepSni svojemb. Okiz. pam. šaf. 60.

KOJN, vidi koA. — Oblik je kajkavski, ali se
nalazi u jednoga pisca čakavca iz Istre xvii
vijeka (samo u nom. sing.). Nemojte biti kako
koju i mazga. F. G-lavinić, cvit. 18*. Bečeni
kojn ženi ne da usesti na se. 153b (prije i poslije
toga na istoj strani kona). tciko se u istoga pisca
nalazi i kojnski wy. koiiski. A Ipolita k repom
Čini privezati kojnskim. 276*. Cilicij, t.j. sukiiu
jednu od strun kojnskih spletenu. 280". — U
drugoga pisca čaJcavca (Spfečanina) ima kojnu
ali satno radi slika s bojnu, kako i u drugom
stihu ima jezdi (mj. jezdi) radi slika sa dreždi.
Vidim cara, gdi na kojnu u srjed srca ptenca
jezdi i sulicu svoju bojnu u naj juću zmiju dreždi.
J. KavaAin 291b. što u istoga pisca ima i koj-
nika, to je nepouzdano, jer je uopče nevafalo iz-
dane: Nemu sina malahnoga stvori vojvodu od
kojnika. 105*.

KOJN-, vidi kojn.

k6J0, m. hyp. Kostadin. — isporedi Koja. —
Akc. se mijeiia u voc. Kojo. — Od xiv vijeka, a
između rječnika u Vukovu (hyp. v. Košta s do-
datkom da je po jušnom govoru). Kojo knezb.
Glasnik. 24, 270. (1388).

KOJOVIĆ, m. prezime (po ocu Koju). — U
naše vrijeme. Mladin Kojović. Bat. 97. Milen-
tije Kojović. 107.

K(J)JSINA, /. ime selu u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 16.

KOJSOSIĆ, m. vidi u Daničićevu rječniku:
Kojsosićb, međa je konuška išla ,otb sSlištb Koj-
kosićihb'. M(on. serb). 264. (1389—1405). bojim
se, neće biti dobro prepisano.

k6 JUŠAN, k6jušna, acij. dem. kolik. — vidi
kolišan i isporedi majušan. — U naše vrijeme u
Lici. ,Kojušno mi odreza kruva^ ,Vide, kojušna
e ona cura'. J. Bogdanović.

KOK, m. Melia azedarach L., lieka bifka što
ima u voću oblastu i vrlo tvrdu koščicu, te se nom
nižu kraliješi i brojanice, — Može biti da po-
staje od tal. coccola, ili boje od grčkoga x6xxog.
— U naše vrijeme u Dubrovniku. Kok, Melia
azedarach L. (Vodopić). B. Šulek, im. 149. —
Ne znam, jeli ovo isto: Ribiia trava kaže se u
Srbiji, belutak u Sremu, a kok u Dalmaciji ,Coc-
cole di Levante'. Đ. Popović, po^nav. robe. 326.

1. KOKA, /. hyp. kokoš. — Akc. se mijena u
voc. koko, koke. — Po južnijem je krajevima
nom. sing. k6ke, a voc. sing. k6ke, vidi: Iš, o
koke, kokorajko! ne kokoći, ne klopoći. Nar.
pjes. vuk- 1, 194. A ti, koke, jaja nosi. Nar.
pjes. herc. vuk. 286. Upita lisica kokoš: ,Duše
ti, koke moja lijepa i dobra!' Nar. prip. vrč.
186. vidi i b). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (hyp. v. kokoš), a) u pravom
smislu, ali ne samo o malenoj kokoši, nego se
kaže često u vokativu kao od mila, pa i u šali
i u nekoj ironiji (često u poslovicama). Navrani
se lija s lisičićim, te pojede koku s pilićima.
Nar. pjes. vuk. 1, 503. Dok ja koke ponameštam.
1, 511. Ispeci mi šarku koku koja ne nosi. 1, 512.
Dođe koka, uk^unu ga. 1, 527. Hod^ me služit,
dati ću ti koke moje. Nar. pjes. istr. 2, 39. Vidi
moja oka đe se peče koka. Nar. posl. vuk. 34.
Doć' će koka na sjedalo. 69. I pijana koka zna
što je jastrijeb. 104. I ćorava koka nade zrno.
106. Kakoće kao koka na sjedalu. 127. Neka
je koka šarena, pa makar i ne snijela jajeta.

Digitized by

Google

1. KOKA

168

KOKICA

(Beku dekoji, naj više u šali, o đevojkama, kad
se govori o ženidbi, t. j. neka je lijepa, a u
ostalom makar kakva bila). 2(X). Pusti koku na
policu, ona 6e i na stolicu. 2(36. Svaka je koka
na svom sjedalu pijetao. 276. Tele vele, koka
malo, jagAe žao, te zetu jaje na tavu. 313. Će-
t'ri koke perušavke. V. Vučević, igre. 38. Sve
pečene koke. M. P. Šapftanin 1, 67. — h) u pre-
nesenom smislu^ kaže se od mila (gdjegdje i u
ironiji) ženskom djetetu ili mladom ženskom če-
ladetu. u Dubrovniku. ,Što ti je, koke moja?*
P. Budmani. — c) u pisaca kao ime cijelome
redu u koji pripadaju kokoši i druge slične ptice,
Koke (red) ,gallinae*. J. Pančić, zoolog. 205. —
€l) u prenesenom smislu, ime kobili? F. Kurelac,
dom. živ. 60.

2. k6kA, /. dem. 2. kokoška (klupko). Koka,
kokoška, žene smotaju knnop|anu predu u koke,
pa je šup}a, i kad istu opet na mo tovilo premo-
ta vaju, iz nutra uzmu kraj, pa se lako mota i ne
pomrsi se, kao kad se s kluvka mota.

3. KOKA, /. žensko ime, mjesto Soka. u Lici.
V. Arsenijević. — Biće ista rijeČ što i 1. koka,
isporedi 1. koka, b).

4. KOKA, /. u Vukovu rječniku: ,der weibliche
schamtheU bei kleinen kindern (wie bei den mann-
lichen* kitica ,oder* resa)' ,muliebria infantis*. —
Biče drugi oblik od 1. koka, isporedi 1. kokot, b.

5. KOKA, / kokoš što kakoče (kvočka'O- — U
naše vrijeme u Istri. K6ka ,gallina glociens'.
D. Nemanid, čak.-kroat. stud. ifrtg. 19.

6. KOKA, /. hyp. kokoška (jezgra u oralia).
— U naše vrijeme u Istri. K6ka ,nucleua'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 19.

KOKAO, interj. u naše vrijeme u Lici. Malom
djetetu kad pane, doviknu šafivo ,kokac'. onda
ne plače, van se nasmije. J. Bogdanović.

KOKAČ, m. Kuruz koji će dobro u vatri u
kokice t. j. u jaglice pucati. Pop Živojin iz Srbije.

KOKAČEV, adj. koji pripada kokaČu. Pop
Živojin iz Srbije.

KOKALNICA, /. kvočka(?). — U jednom pri-
mjeru čakavskom xvi vijeka. Isus Hrist z ovu
lipu razumnu priliku od kokalnice svoju (ubav
ku on ima suprot vsim )udem . . . Postila. 2, x4b.

KO KALO, m. ime muško načineno u šali od
interogativne zamjenice ko, kojom se odgovara na
pitaihe što počine rječju ko, da je onaj za kojega
se pita sam onaj koji pita. — isporedi kokža. —
U Vukovu rječniku: ,der ko sagt' ,qui protulit
ko* [cf. koksa] 8 primjerom: A. Ko je to rekao?
B. Kokalo (,du selbstO- — U Dubrovniku sam
čuo kazati K5kalo s Đćlfi., ali ne u onakom smislu,
nego kad dijete pita : ,Ko ...?*, a neće se da mu
se odgovori, ili jer ne treba da ono zna, ili jer
dosađuje pitaiMm^. P. Budmani.

k6kAL0V, adj. prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 249.

1. KOKAN, m. ime muško, ali jamačno izmi-
šleno (po svoj prilici načineno od kokot), što se
čuje samo u narodnijem šalivijem pripovijetkama
i pjesmama. — U naše vrijeme (a može biti i od
prošloga vijeka, vidi naj zadni primjer) ; iztnedu
rječnika u Vukovu: 1 (ali nema broja 2). pjeva
se i pripovijeda kako se nekakav Kokan čelebija
pogodio : U zle dane, u godine gladne, za tri
groša i čakšire sukna, da on dvori sedam gazda-
rica i da čuva hiladu ovaca (dovde su stihovi iz
narodne pjesme) ; kako je gazdarica Mara kupila
kolo da bi domamila Kokana od ovaca; kako je
Kokan došao, kakav je bio i kako je u kolu

igrao, itd. I od toga je ostala ova poslovica:
Nema kola bez Kokana. i u Nar. posl. vuk. 203
gotovo se isto pripovijeda, a slično u dvije pri-
povijetke u Nar. prip. vrČ. 32—33. vidi i kod ča-
labrcnuti. — Ima i u jednoga pisca xviii vijeka,
ali je naštampano kokan (s tncUijem slovom).
8 toga što se ne zna značene ove riječi, a i onako
je nevafalo izdane, može se pročitati Kokan kao
i}ne muško i pomisliti da je već onda bilo po-
znato po pripovijetkama. Njegda Kokan od
ovaca bio složio dosti vredno svoj mao snopić
od drvaca, Demokrit ga srjeti i vredno na nauke
ga hti udignut. J. Kavanin 354*.

2. KOKAN, m. šajiv i tepav naziv pijevcu (ko-
kotu). I žena tepajući svome čojku reče: ,Ko-
kane moj !* — U n(iše vrijeme u Lici. J. Bogda-
nović.

KOKANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Trpko Kokanović iz Uzica. Protok, pr. Nenado-
vića. 158.

k6kAN0V1ĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 97.

KOKAN, m. ime selu u Hrvatskoj u županiji
modruško-riječkoj. BazdijeJ. 48.

KOKAIStE, n. djelo kojijem se koka, — U Vu-
kovu rječniku.

KOKAlSriCA, /. ime pofu u Srbiji u okrugu
užičkom. ^i. Stojanović.

KOKARA, /. ,Ajde gore u šikaru, pa kakve-
god kokare donesi na vatru*. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KOKARDA, /. franc. cocarde, tal. coccarda,
nem, cocarde, (politički) znak od tkaiki ili od
lima sa različnijem bojama što nose vojnici a i
činovnici na kapi ili drugdje (n. p. na prsima).

— U pisaca našega vremena. Urednici austri-
janski imadu, dokle god su u službi u kneževini
uz kokardu austrijansku nositi i lihtensteinsku.
Zbornik zak. 1864. 219. i u Šulekovu rječniku:
,cocarde'.

KOKAtAIStE, n. djelo kojijem se kokače. J.
Bogdanović.

KOKAtATI, k6kačem (sic, vidi prvi primjer,
isporedi i guritati), impf. vidi kakotati ♦ kokoda-
kati. — U naše vrijeme u Lici. ,Pijevac kokače,
a koke negovo kokatane i ne obadiraju*. Reku i
ženama, kada ih hoće da ućutkaju : ,Cu(ti)te I šta
ste stale tu kokatati?' J. Bogdanović.

KOKATI, kokam, impf. pržiti (n. p. kukuruze).

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 sing.
kćkaju, u aor. k6kah, u ger. praes. k6kajući, u
ger. praet. kćkavši, u part. praet. act. k6kao; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sing. — Nejasna postana; Miklošič isporeduje
češ. kokučka ,kem', mag. kok^nj ,schlehe*, ku-
kojcza jsandbeere', grč. x6xxoi. — U Vukovu rječ-
niku : n. p. kukuruze ,braten (den kukuruz)* ,tor-
reo*. cf. kokica.

KOKČIĆ, m. ima samo gen. pl. u narodnoj za-
goneći našega vremena : Puna tepsija zlatnih kok-
čića (odg<met(aj: nebo sa zvjezdama). ali ima i
varijanta koštica i koŠčica. Nar. zag. nov. 57,
te s toga nije pouzdana riječ,

k6kE, adv. vidi kokoške. — U naše vrijeme
u Lici. ,Padoše koke, pa se ne zna koji je jači*.
J. Bogdanović.

KOKE^AN, m. nekakva riba. J. PanČić, ribe. 8.

k6kICA, f. dem. koka (kokoš), ali može imati
i druga značena (u prenesenom smislu). — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu.

Digitized by

Google

KOKICA, a.

169

KOKORAJKA

a. u pravom stnislu. — U Vukovu rječniku :
deru. V. koka.

b. Tetrao bonasia L., iieka ptica, (eštarka.
— U Vukovu rječniku: ,das haselhuhn' ,Tetrao
bonasia fL. ; vide ještarkaj. — Pančić ovako zove
drugu vrstu tetrijeba (Tetrao tetrix L.). J. i'an-
oić, ptice u srb. 57. vidi i: Marinković, Dusi,
Arsenijević, Pecić i dr. prozvali su ovu pticu
(,Tetrao tetrix*) ,kokica', Sto je vooma nezg:odno,
jer ga Vuk ima za , Tetrao bonasia', a tako i
jeste. S. Brusi na, ptice hrv.-srp. nastavak. 133*^.

e. Melolontha vulgaris L., vidi gunde}. —
U Vukovu rječniku: ,der maikafer* ,Scarabaeus
meloluntha' s dodatkom da se govori u Fr uskoj
Gori.

d. nekakva bifka. Kokica (kokoŠica), rus. ko-
KoiuuHKi., K}'KyiiiKM (Orchis), Ophrys Bertolonii
Moretti (Visiani, Lambl), v. kokošica. B. Šulek,
im. 149.

e. isprženo kukuruzno zrno. — isporedi ko-
katl — U Vukovu rječniku: ,ger6stete kukuruz-
korner* ,grana zeae mais tosta' [cf. jaglaj. —
Mole biti' da ne postaje od kokoš (vidi 2. ko-
koška).

f. u Vukovu rječniku (u trećem izdanu) : kad
se ix lule istrese ujedno duvan koji još gori. ovu
kokicu meću dnvangije vrlo rado na lulu kad se
napuni na novo. vidi i: I pripali je (lulu) ko-
kicom. L. K. Lazarević, on zna sve. 57. — Ovo
^načene može biti srodno sa značenem pod e.

KOKICI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u okrugu
iratmičkom. Statist, bosn. 65.

KOKIN, adj. koji pripada koki. — U naŠe

^''ijeme, a između rječnika u Vukovu (,der lienne*

'^Hinae*). Odgovara kusi pet^o: , Kakav ću vam

^'^^ dati? Nit' sam orač, nit* sam kopač, već

^Oi kokin tancovoda^ Nar. pjes. vuk. 1, 511.

^OKINAO, Kokinca, m. ime dvjema selima u

^'^valskoj u županiji varaždinskoj. Bazdije}. 106.

KOKIN BROD, m. mjesto u Srbiji na rječici

i'^cu u okrugu užičkom. M. Đ. Milićević, srb.

UOKINICA,/. ime n^estu u Moslavini. D. Hire.

KOKIREVO, n. ime selu u Hrvatskoj u župa-
'•«/i modr usko -riječkoj. RazdijeJ. 60.

KOKIRNA, /. u Vukovu rječniku: brdo u Ve-
^^\>itu.

KOKNA, /. u Stuličevu rječniku: ,meta'. —
Miješam nigdje drugdje našao ove riječi, te mi
•'^ za to posve nepouzdana.

1. KOKO, adv. u liekijeh čakavaca isto što ko-
*^iko, vidi kolik.

2. KOKO, m. hi/p. kokot. — Akc. se mijena
«♦ voc. koko. — if naše vrijeme u Dubrovniku:
^8to se kaže čovjeku, a čeŠče djetetu muškome,
^0 od draga ili u Šali. ,MuĆi, koko moj I* ,Amo
^ođi, koko moj!* P. Budmani.

3. KOKO, n.(?), vidi kok. Koko, Melia aze-
<i*rach L. (Alschinger), v. Kok. B. Šulek, im. 149.

KOKOĆAK, m. ime selu u Slavoniji u župa-
niji virovitičkoj. Razdijo|. 135.

KOKOĆEV, acfj. u Daničićevu rječniku: Ko-
ko6evi», selima u Mačvi Što ih je car Lazar dao
Havanici išla je meda ,na Kokočevu granicuS
Sr. letop. 1847. 4, 53. (1381).

KOKOČIOA, /. Corjdalis solida Sm., neka bifka.
— U Srbiji u niskom okrugu. S. I. Pelivanović.

k6K0ČKA, /. vidi šjuka, bena. — U Dubrov-
i^iku i u dubrovačkoj okolici. — Obično se go-
^>ori (osobito u samome Dubrovniku, rjeđe po se-

lima) kokoška, kao i grški i maska itd. mj. grčki
i mačka; ali je gen. pl. noj češće k6kočaka (i u
gradu). — Nije jasno, postaje li od kokot (uprav
od dem. kokotac) ili je sama riječ (1.) kokoska
u kojoj se š promijenilo na č (vidi kod kruška).
i akcenat je drukčiji. — Ovakovo značenc može
biti i u jednom primjeru xvi vijeka; poslije se
nahodi samo u naše vrijeme, a između rječnika
u Stuličevu (kokoška, ptica ,beccaccia, uccello'
,scolopax'). I galebi i kokoske i utvice zlaUj-
krile. M. Vetranić 2, 270. Kokoška ,Scolopax
rusticola*. Slovinac. 1880. 31b.

KOKOĆATI, vidi kokotati.

KOKOĆElirE, n. djelo kojijem se ko kokoti. —
U Vukovu rječniku.

KOKODAKAIStE, n. djelo kojijem se kokodače.

— U Bjelostjenčevu rječniku: kokodakane, raho-
leiie, kvocane ,gallinae singultus, cantus' ; i u
Lici u naše vrijeme. J. Bogdanović.

KOKODAKATI. kokMačem, impf. vidi kako-
dakati. — U Bjelostjenčevu rječniku : kokodačem
,pipio, singulto'; u Voltigijinu : ,schiamazzaro'
,gackern'; u Stuličevu: v. kakoćati. i u na,šc
vrijeme u Lici. , Kokoš kokodače'. Reku i že-
nama: ,Cu(ti)te! đavo u vas uša\ šta sto stalo
tu kokodakati?' J. Bogdanović.

KOKODA^KA, /. vrsta kokoši. F. Kurelac,
dom. živ. 52.

KOKODAN, m. stari kokot. F. Kurelac, doin.
živ. 52.

KOKODRIL * KOKODRIO, f». r kit krokodil.

— Po tal. coccodrillo. — U nekijeh pisaca xvii
i XVIII vijeka. Kako skot se plode ti )udi ne-
mili, već neg okol vode oni kokodrili. J. Armo-
lušić 65. Ondi lavi, . . . ondi kokodrili ... S.
Margitić, fal. 103. Ali su ono bile suze od ko-
kodrila. 108. Čovjek cvili, kad je ubio druga,
drugi kokodrio. J. Kavanin 77*. Jeda nij' im i
Bog bio porac, vol i kokodrio V 443*. Zmaji i
kokodrili. Blago turi. 2, 82.

KOKO^jEVAC, Kokojevca, m. mjesno ime. —
U Daničićevu rječniku: ,KokoJevbci>, gorny i
dony', dva sela između Kučajine i Morave koja
je car Lazar dao Ravanici. M(on. serb.) 197.
(1381).

KOKONOŽAC, kokonošca, m. Echinochloa crus
galli Beauv., neka bifka. — Ili je po latinskom
imenu, ili po obličju same bifke. — U Stuličevu
rječniku: kokonožac, trava ,gallicrus, sed par.
lat. (berba cujus cacumen galli pedi assimilatur)^
i možebiti iz nega : Kokonožac, (prema lat.) galli
crus (Stulli), Echinochloa crus galli Beauv.
(Lambl). B. Šulek, im. 149.

KOKOPATLINA, /. vrsta vinove loze. — ispo-
redi kokopetina. Kokopatlina, weisser blaustiol
(u Zagrebu). B. Šulek, im. 149.

KOKOPETINA, /. vrsta vinove loze. — ispo-
redi kokopatlina. Kokopetina, suvrst vinove loze
(u Zagorju). B. Šulek, im. 149.

KOKOR, m. ime muško. — Vuk ga pomine na
jednom mjestu po narodnoj pjesmi (ali isporedi
Kokorić, Kokorov, Kokorović, Kokorovo). Jos u
đetinstvu slušao sam pjesmu ... ali ga (Kulaša)
Topal-paša nije smio pogubiti od negova društva,
od Kokora i od Jezdimira. Vuk, poslov. 38.

KOKORAJKA, /. kokoš u koje je čupavo ili
kudravo perje (vidi kokorav). — U pjesmama
može biti i da se ne misli na znaćene nego se
pridaje kao epitet uz koka radi sličnosti glasa
(aliteracije). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (u pjesmi ,epitheton filr die henne').

Digitized by

Google

KOKORAJKA

170

KOKOŠ,

IS, o koke, kokorajko ! Nar. pjes. vuk, 1, 194. Oj ti
koke kokorajko! I, 506. O ti, koko kokorajko!
V. Vrčević, igre. 75. Tu će naći i kokota i ko-
korajku. M. Pavlinović, razl. spis. 260.

KOKORAV, agj. kovrčast, kudrav, ruđast. —
Riječ je stara, jer se nalazi naj prije u rukopisu
XIV vijeka (F. Miklošić, lex. palaeosl.« kod ko-
koravb), ali poslije samo u naše vrijeme: Ko-
korav, kovrčaste kose. Podunavka. 1848. 58; a
između rječnika u Vukovu: vide fiupav s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori (gdje nije
posve isto ali je slično značene).

KOKORAV.JC, kokoravca, m. kokorav čovjek
(momak). — U narodnoj pjesmi zabifeženoj prije
našega vremena. Ela, momče kokoravće ! Š. Meu-
četić— d. Držić 512. vidi kokoruša.

KOKORE, /. pL mjesno ime. — Prije našega
vremena. S. Novaković, pom. 185. — Može biti
da bi pravi nom. pl. bio Kokori a da je ovdje
zamijenen akuzativom, te bi onda bilo ime muš-
koga roda, isporedi Kokori.

KOKORI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. Statist bosn. 37.

KOKORICA, /. zavojak, kovrčica. — isporedi
kokorav. — U naše vrijeme u Istri. Oko i'iega,
dušo, sve su kokorice, bi reć da su zlatue. Nar.
pjes. istr. 2, 25. Kdkorica ,haarlocke' ,ciocca* =
uvojak, kovrćak. Naša sloga. god. 10, br. 7,
str. 26.

KOKORIĆ, m. prezime. — xiv vijeka, a između
rječnika u Daničičevu (Kokorićb). Doja Ko-
kori ćb. Glasnik. 15, 294. (1348?). — / kao ime
zaseoku u Dalmaciji u kotaru makarskom (može
biti da je uprav Kokorići). Repert. dalm. 1872.
20.

KOKORIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Čair u Kokorinu. Sr. nov. 1870.
713.

KOKORIN A, /. ime dvjema selima u Hercego-
vini. Statist, bosn. 106. 113.

KOKORINIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Ivan
Kokorinić. Mon. croat. 186. (1504).

KOKOR^ilV, adj. u narodnoj zagoneci našega
vremena. — isporedi kokorav. Šipilo, pipilo, đidi
baba nakarada, jare kokor|ivo. odgonetfaj: gajde.
Nar. zag. nov. 27.

KOKORNAK, m. Matricaria chamomilla L.,
neka bifka (va(a da s toga što joj je lišće kovr-
často, kokoravo). — Od xviii vijeka (ali može
biti i praslaoenska riječ, vidi primjer iz Šule-
kova imenika), a između rječnika u Stulićevu (v.
komomila). Kokornak ,Chamomilla^ Z. Orfelin,
podrum. 491. Kokornak, rus. kokophhkt., KOKop-
HaK'L, po), kokornak, čoš. kokorAak (Aristolochia),
anthemis (StuUi), Matricaria chamomilla L. (Vi-
siani). B. Šulek, im. 150.

KOKOROŠICA, /. u osobitom slučaju zovu
ovako kokoš pečenu u Kotarima i u Bukovici (u
Dalmaciji). — isporedi kokorajka. Nataknu kokoš
na ražan, odnesu zaručnioima, pjevajući zovu
nega po imenu i kažu da mu nose kokorošicu,
da sa mladom okuša. V. BogiŠić, zborn. 244.

KOKOROV, adj. koji pripada Kokoru (kod
mjesnijeh imena). Sve planinom Kokorovom. P.
M. Nenadović, mem. 170. — Kokorova Jaruga,
mjesto u Srbiji u okrugu kragujevačkom. Niva
u Kokorovoj Jarugi. Sr. nov. 1874. 257.

KOKOROVIĆ, m. prezime (po ocu Kokoru).
— Ovoga vijeka. Došo k sudu Marko Kokorović
ic Ribara. Glasnik, ii, 1, 186. (1808).

KOKOROVO, n. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
podrinskom. K. Jovanović 134.

1. KOKORUŠA, /. kudravo (kokoravo) žensko
čefade. — U narodnoj pjesmi zabifeženoj prije
našega vremena. ,Ela, dušo kokorušo, operi mi
moj testeme)'. ,Ela, momče kokoravče, ne imam
ti ga u čem oprat'. Š. Menčetić — G. Držić 513.

2. KOKORUŠA, /. u Vukovu rječniku: vide
paserka s dodatkom da se govori u Barani, ali
riječi paserka nema na svom mjestu; i u trećem
je izdanu dodano samo : [paserka, f. cf. kokorušaj.

— Po ovome je bifka: Kokorusa (Vuk), Aethusa
cynapium L. (Fabković, Tomaj). B. Šulek, im. 150.

KOKORUZ, m. vidi kukuruz. — U naše vrijeme
u sjever nijeh čakavaca. Veliki kodi trk] i od ko-
koruza. Nar. prip. mikul. 85.

KOKORUZINA, /. batvo od kuruza. u Lijepoj
Vini. D. Hire. — isporedi kokoruz.

KOKOS, m. plod (kao golemi oralt) ileke vrstni
paoine (Cocos nucifera L.). — Pisci su uzeli u
}taše vrijeme iz netnačkoga jezika, ali riječ nije
evropejska. — U Šulekovu rječniku: »cocosnuss',
gdje za samo drvo vna načineno kokosnak (,co-
cosbaum'), ali je ovaka riječ nespretna jer bi ne
obično izgovorila kokošiiak, te bi se promislilo
lako na drugo, bofe je, kad i tako naš narod
naj češće ne razlikuje imenom plod od drveta, da
se i za drvo kaže kokos.

KOKOSOV, adj. koji pripada kokosu (koji se
čini, vadi iz kokosa). — Načimno u naše vrijeme.

— U Šulekovu rječniku : kokosovo uje ,cocos-
nussohl*.

KOKOŠ, kokoši,/, gallina, ženska domaća ptica
kojoj je muški kokot (vidi). — isporedi kokosa.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. i acc. sing., i gen. pl. ko-
k6šr (i sa starijem oblikom duala k<)k6šiju), i
dat., instr., loc. pl. kok6širna. — Riječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. kokošb, rus. kokomik
(kvočka)y Češ. kokoš (Što je muškoga roda i znači:
kokot, ali je rijetka riječ), pof. kokosz. — Po-
staje od iste osnove od koje je i kokot, ali dru-
gijem nastavkom: ili od onomatop^e ko-ko na-
stavkom š, ili od korijena kok nastavkom os;
oba su dva nastavka nejasna. — U svijem je
rječnicima (u Daničičevu kokoŠb).

a. u pravom smislu. — U kokoši ima i^eko-
liko osobina i različitijeh obzira s kojijeh se o
noj govori, n. p. glas, nošem jaja, upotrebfavane
kao hrana itd. od kojijeh će se mnoge naći u
primjerima, pa vidi i kakotati, kakodakati, jaje,
nositi, pronijeti, snijeti, nasaditi, kvočka itd. —
dodati je još ovdje, da kad se govori o vrsti, bez
obzira jeli muško ili žensko, obično se kaže kokoš,
a ne muško ime (kokot, pijetao itd.). Jakože
kokoiš ptence svoje sbbfudajetb. Glasnik. 13, 361.
Zakonb za kokoši. Stat. po}, ark. 5, 262. Tko
bi ukreo kokoŠ. 282. Kako kokoš skup]a ptiće
svoje pod krefute. Zad. lekc. 4. matth. 23, 37.
Kakono kokoš skupja pipliće svoje pod kre)ute.
Bernardin 11. (Kradiše) nigda jaje nigda kokoš.
Korizm. 44». Kim zakonom jo umrla kokoš. 62l>.
Kokoš za jedno jaje učini veliku trjesku. Zborn.
7a. Kokoši i kapuni. 56a. Ako vidiš (u snu)
da kokoš nosi jaja, toj prilikuje dobit. 132*. Da
ste vi, Blaćane, opuzlo kokoši na daždu oprane.
M. Vetranić 1, 215. Dava ih kokošem. N. Na-
[ešković 1, 185. Ma što ću od vas rit, starica
nesvisnih ? . . . Sinovi svidoče, na kojih svaka
vas, kako kokoš, kvoče u kući na svak čas. M.
Držić 91. Koji viruju u sne, dneve, sritanje,
kad mu igra oko, ali kokoši pivaru. L AnČić,

Digitized by VjOOV IC

KOKOŠ, a.

171

KOKOŠICA, a.

vrat. 82. Kokos cica jodnoga jaja čini veliku
buku. P. Posilović, cvijet. 147. Kokos tusta,
juha *;usta. (D). Nije dobar kokosem pa|a za-
mesti. (D). Od stare kokoši dobra juha. (D).
Poslov. danič. Poče lisica klati kokoši. S. Mar-
gitić, fal. 191. Boje je danas jaje nego sutra
kokoš ,migliore e un tieni, che cento piglia'. A.
d. Bella, rječn. 33Uh. Kokoš piva jerbo je pri-
tila. L. ^ubuški 33. Imairio moliti, kao na pri-
liku kokoši piju. A. Kanižlić, uzr. 207. Bijelo
je jaje a od crne je kokoši. (Z). Poslov. danič.
Kokoši će lija klati. V. Đošen 43l>. Trapa kao
kokoš slipa. 155«. Ne brojeći kokošiju, tuka ni
letućih ostalih. And. Kačić, kor. 224. Za koju
svrhu kokoši crne nose bila jaja? N. Palikuća
26. Zlo po one kuće gdi kokoš piva. 32. Ko
oće da mu je kuća čista, nek ne dr/i golubi, ni
kokošiju. 32. I donesi pero od kokoši. Nar.
pje:«. juk. 135. Pojala je tri kokoši skuhano.
Nar. pjes. istr. 3, 9. Boje je biti pijevac jedan
dan nego kokoš mjesec. Nar. posl. vuk. 22. Kako
tadu kokoš iziješ, odmah svoju za nogu veži (da
i ti častiš onoga koii je tebe častio). 127. Koja
ikokoš mnogo kakoće, malo jaja nosi. 14(). Ko-
koši je dvije pare u glavi, pa zarana traži ko-
'•Aka. 143. Kokoš pije, a na nebo gleda (da je
^e bi jastrijeb prevario ; daklen i Čoek tako vaja
Ja se čuva). 144. Đavaše mi žena jutros jedan
Jobar par kokoši. Nar. prip. vrč. 57. Noseći na
PJ'odaju dva tri para kokoši. 138. Kokoši na-
•^divati. V. Bogišić, zborn. 274.

b. može se kazati i o ženskom slične (osobito
^fKoće) ptice^ tako u ovom primjeru o paunici.
'^^iio pavun koji pomlivo ište da od pavice
'^^Jde jaja da i razbije i popije ... i zato kokoši
^•i« prvo kriju jaja svoja ... S. Margitić, fal.
*^^~H. — Čuo sam da lovci i žensko u fazana zovu

e. u Dubrovniku se kaže od draga i ženskome
'' ♦>j««o6t(o mladome) čefadetUy isporedi 1. koka, b.

KOKOSA, /. vidi kokoš. — U naše vrijeme u
-•'*#rt. Ubij mu kokosu, ka po kući šlata. Nar.
J\j«is. istr. 2, 41. Kadi su ti crvi? Kokose su je
l^^^zobali. 4, 13. Pa biž' kako i kokosa prez
^lave. Naša sloga. god. 20, br. 18. — U jednoga
^^isra Slavonca xviii vijeka ima acc. pl. kokose,
f^<f čemu bi bio nom. sing. kokoŠa, ali može biti
^^<i treba čitati kokoši. Jer kada se svatovi opi ju,
'^Ito kućo kokose pobiju. M. A. Belković, sat.
^^la. vidi i u Mikafinu rječniku kod kokošar, a,
9^e je kokose jamačno štamparska pogreška.

KOKOŠAK, kokošika, m. kokošinak (,galli-
^arium*). — U naše vrijeme u Istri. Kokošak,
i^Uinarium, gen. kokošaka. D. Nemanić, čak.
feoat. stud. 67.

KOKOŠ AN, kokosna, a^/. kokosi, kokošini. —
I' Jambrešičevu rječniku: kokošni ,gallinaceus*.
KOKOŠAN, adj. vidi kokošni. — U Stuličevu
rječniku : gallinaceus' s primjerom : kokošai^e jaje.
— Nije dosta pouzdano; va^a da treba popra-
viti kokoši^e jaje.

1. K0K6ŠAR, kokošdra, m. nešto živo (čelade
ili živoHna) što se bavi kokošima. — Akc. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima^ osim
nom. sing., i voc. kčkoš&ni, kokoš&ri. — Od xvii
vijeka (samo u naj prvom značenu, vidi kod a;
tištala značena nijesu potvrđena prije ovoga vijeka).
a. čovjek koji čuva kokoši (može značiti i:
koji odgaja ili koji prodaje kokoši). — U Mi-
kafinu rječniku: kokošar, koji čuva kokose (sic)
rgalUnarius^ (g^e se naj prije nahodi), u Belinu :
rgallinajo, gallinaro' ,gallinarius* 337* ; ,pollarolo,
che tiene cura di poUi, u mercante di polli' iP^*

larius* 570b; u Bjelostjenčevu : ,gallinarius, cu-
rator gallinarum'; u Jambrešičevu: ,galliuariu3' ;
u Stuličevu: kokošar, koji čuva kokoši ,gaUina-
rius'; u Vukovu: ,der hiihnermann* »gallinarius*.
h. čovjek koji krade kokoši. Često bi (Ve(ko)
govorio: ,Da Bog da, da se Srbi ne umire s Tur-
cima dok sam god ja živ, jer kako Turci udare,
odma mene stanu malo odlikovati od ovi koko-
šara* (tako je zvao one vojvodice). Vuk, dan.
1, 89. Daje vjetrogone, kokošare, varalice. M.
Pavlinović, rad. 170. Čovjek koji krade kokoši
i drugu živad. u Lici. V. Arsenijević. — I u
Dubrovniku ima kratka pučka pjesmica, u kojoj
kao daje ovako znnćei/ic: Petar Vjetar kokošar
vodi ženu na pai^ar. P. Budmani.

c. Astur palumbarius Gessner, ptica što grabi
kokoši. Veliki jastrebac (kokošar) , Astur palum-
barius* ,đer hiihnerhabicht'. J. Ettingor 69. Ko-
košar , Astur palumbarius*. G. Kolombatović.
progr. spal. 1880. 10. Kokošar ,Falc<) butoo'.
Slovinac. 1880. 30^^. Kokošar, pijun, kobo , Astur
palumbarius*. D. Trstenak. Kokošar, ime ja-
strebu što kokoši lo\a i vata. J. Bogdanović.

d. vrsta psa. Bastaja, Daruvar. D. Hire.

2. KOKOŠAR, kokošdra, m. kokošinak (gdje
se hrane kokoši). — Isti je akc. kao kod 1. ko-
košar (a isto je i postane), samo što je acc. sing.
isti što i nom. sing. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (der hiihnerstall* ,gallinarium').
Okolo su ambari, koševi, konušnice, kokoŠari,
golubinaci i druge staje. M. Đ. Milićević, omer.
62.

KOKOŠAKA, /. vidi kokošinak (gdje se hrane
kokoši), — Samo u Stuličevu rječniku: v. koko-
šište.

KOKOŠARI, m. pl. itne zaseoku u Bosni u
okrugu travničkom. Statist, bosn. 62.

KOKOŠARICA, /. žensko čefade što čuva ko-
koši (isporedi 1. kokošar, a). — U Mikafinu rječ-
niku: ,curatrix gallinarum, gallinaria*; u Be-
linu: ,gallinaja* ,curatrix gallinarum* 337*; u
'Bjelostjenčevu: ,gallinaria, curatrix gallinarum*;
u Jambrešičevu: ,gallinaria*; u Stuličevu: ,quae
gallinus curat*.

KOKOŠČE, n. dem. kokoš ili kokoška. F. Ku-
relac, dom. živ. 52.

KOKOŠČICA,/. detn. 1. kokoška. — Najednom
mjestu XVI vijeka. Ne jidiše kokoščice. M. Ma-
rulić 268.

KOKOŠČINA, /. augtn. kokoška. - U Vu-
kovu rječniku.

KOKOŠĆIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 27.

KOKOŠENE, n. coll. kokoš. — U naše vrijeme
u Lici. ,Lako ćemo za jelo, kad imamo koko-
šena dosta, ednu koku na padelu a drugu na
ražan^ J. Bogdanović.

KOKOŠEVINA, /. meso od kokoši. — U naše
vrijeme u Lici. ,Uj orlina, neš ne, znam i ja da
'e kokoševina slatka*. J. Bogdanović.

KOKOŠICA, /. dem. kokoš. — isporedi ko-
koška. — Od XVI vijeka, a između rječnika u
Belinu (,gallinella* ,gallinula' 337a), u Bjelo-
stjenčevu (.gallinula*), u Voltigijinu (,gallinella,
gallinetta* ,kuchlein*), u Stuličevu (,parva gallina*),
u Vukovu (dim. v. kokoš).

a. u pravom smislu. Za nevoju toj se pati,
kokošice zač ne bude, da mi se je konfortati u
nevojne moje trude. M. Vetranić 1, 18. Govi
kako kokošica. M. Držić 146. ^jupčića sam če-
kala s kokošicom pečenom. Nar. pjes. istr. 2, 148.

Digitized by

Google

KOKOSICA, a.

in

KOKOŠJI

Kak (se igra) kraj|>:u} s kokošicu. 3, 20. Petesić
mu napovaso, kokosica posti Jaše. 6, SU. Nade
jednu jepahnu kokosicu, u knizi zamotanu, čistu
i spravnu za lonca. M. Vodopić, tužn. jel. du-
brovn. 18(>8. 201. — Mctaforičkij o ženskom če-
fncktu. Moja kokoŠice, da mi te orlić ne pod-
bijo. M. Držić 131.

h, u Dubrovniku i neka đivla ptica što se
lovi i jede. vidi: Gallinula chloropus (L.), Guša
zelenouoga . . . Va)a nam naknadno dodati da se
u Dubrovniku, po Košiću, zove ,kokošica crna,
kokoBica velika'. S. Brusina, ptice hrv.-srp. na-
stav. 136—137. — Nalazi se i drugdje (div|a ko-
košica ili samo kokosica) zabileženo, ali ne svagda
s istijem znače nenij vidi u Bdinu rječniku: divja
kokosica ,gallinolla, gallina solvag^ia' ,rusticuia'
337^1 i u Bjelostjenčevu : divja kokosica ,rusti-
cula*, t. j. k jerebice spodobna. vidi i: Kokosica,
Gallinula porsilla (va\a da treba čitati pusilla).
Slovinac. 1880. 32 K -— Naj prvi se imt pomine
n jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Ko-
vača, gusaka, divijeh kokosica, noraca, plovaka
i niorskijoh slavica. M. Vetranić 2, 270. — Drugo
je božja kokosica o kojoj isti pisac govori na
drugom mjestu: tu je životinu jamačno on sam
izmislio. Gizdave još ptico zlatijomi huhori, božje
kokošice tuj vidjeli u srori itd. M. Vetranić
2, 272.

c. ime ovci. — U naše vrijeme u Istri. L).
Nemanić, čak. kroat. stud. ifrtsj£f. fU.

ti. vrsta skolke, vidi dai^na. — Kokosica (s do-
datkom da se govori u Vraniću) ,il pedocchio',
kokošicta travata. L. Zore, rib. ark. 10, 342.

e. bi(ka. Kokosica, češ. kokoška (Capsella),
1. Ophrys L. fšulok), v. Kokicaj 2. (^apsella
bursa pastoris Mnch. (Tomaj). B. Šulek, im. 150.

f. jezgra^ vidi 2. kokoška, b. — U na.še vrijeme
u Istri. Kokosica ,nucleus'. D. Nomanić, čak.-
kroat. stud. ifrtsg. 61.

KOKOŠIC, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Kokošić. Mou. croat. 233. (1527).
KOKOŠUi, vidi kokošji.

KOKO»ŠIN, adj. koji pripada kokoši. — U
Bjelostjenčevu rječniku: ,gallinaceus'. — / kod
bitaka. Kokošina volca, Viola tricolor L. (Vi-
siani). B. Šulek, im. 150.

KOKOŠINA,/. augm. kokos. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Stulićevu (,immanis gallina*).
Bilanca od kokošine — vafa da znači: od (jaja
od) kokoši. J. Vladmirović 26. Iš odatle, koko-
šino, nije tvoja bunišćina ! A. Ostojić iz nar.
pjes.

KOKOŠINAC, Kokošinca, m. im4> selu u Bosni
u okrugu sarajevskom Statist, bosn. 27.

K0K()8IIsAK, m. postaje od kokosini, te znači
he.Ho što pripada kokošima ili je u srczi s ko-
košima, ali se nahodi samo u nekijem osobitijem
značenima. — Od xvn vijeka.

ii. kokosini gnoj ili gnus. — U Mikafinu
rječniku: kokošinak, gnus kokošji ,stercus ^alli-
nacoum* (gdje se naj prije nahodi); u Stuličevu:
»stercus gallinarum'; u Vukovu: ,der hiihnermist*
,stercus gallinaceum*.

b. mjesto (ne samo kafez nego i više mjesto)
gdje se hrane kokoši. — Između rječnika u Be-
linu (,gallinajo' ,gallinarium' 337a j .poUaro, e
pollajo, luogo dove stanno i polli* ,ij:allinarium'
570b), u Bjelostjenčevu (,galliuariuni', v. stani, u
Stulićevu (jgallinarium'), u \'uk(n'u (,dor hiihner-
stall* jgallinarium'). Glodale ga svasti i puuioo
sa čardaka sa kokošiiiaka. Nar. pjes. vuk. 1, 523.
— Metaforički. Sada vidim da se jedan koko-

šinak od lupeža uzidan na jednoj glavici ruga
našoj sili. And. KaČić, razg. 106. — Od ovnkoga
značena može biti da je postalo i ovo : Kokošinak,
ime vinogradu što je tik kuće. u Zagorju i Pri-
gorju. F. Hefele.

c. panaritium cutaneum, vidi nokojeda. —
U Vukovu rječniku: bolest na prstu u ruke ,art
geschwiir [der nagelwurm]* ,ulceris genus | pana-
ritium]'. — Ne znam, kako je riječ došla do ovoga
značena.

d. bi^ka. Kokošinak, poj. kokosznica (On<>-
brychis), raste po putevih (Sabjar), Matricaria
chamomilla L. (Janda). B. Šulek, im. 150.

K0K6ŠII![I, adj. koji pripada kokoši ili koko-
šima. — Od XVI vijeka, a između rječnika u Be-
Unu (kokošine mjesto .pollaro e pollajo, luogo
dove stanno i polli* ,gallinarium' 570b; kokošina
mokota istučena , pisto licjuore, o bevanda fatta
di polpa di polio' ,succus pulli* 567b), u Stuli-
ćevu (kokošin ,gallinaceus'), u Vukovu (»hiihner*
jgallinaceus').

a. uopće, u pravom smislu. Ne bti ostaviti
naj maiiu shrauicu, ku ne hti praviti, peć ni dr-
varicu, ... i za svimi stvari kokošiiie miato. P.
Hoktorović 35 — 36. Kokošine meso. Vuk, kovr.
82. Možeš vlažan komad zem|e s^ kokošinim
gnojem popravjati. P. Bolić, vinod. 1, 287. 1
ovo je ista gorna kokošina kobilica. V. Vrcević,
igr. 25. Kao što vidiš, ovde Judi sasvim samo-
vojno tumače kokosini jezik. M. Đ. Milićevi«!,
međudnev. 23.

b. kokosini mrak, slabost očinega vida s ko-
jega čefade ne vidi netom se sumraci (kao i ko-
koši). — U Vukovu rječniku : kokosini mrak, ka^i
očii'ia bolest, od koje čovjek u veČe ne vidi ništa
,art augenkrankheit [die nachtblindbeitj' ,morbus
quidam oculorum [hemeralopiaj'.

e. kod bitaka.

a) KokošiAa jatrica,^ Prismatocarpus s{)c-
culum Koch (Lambl). B. Sulek, im. 150.

b) Kokošine mlijeko nepoznata značemi.
Kokošine mliko (Zora dalmatinska). B. Šulek,
im. 150.

d. otniko se zove jedan potok u Srbiji u
okrugu crnoriječkom. M. Đ. Milićević, srb. 877.

KOKOŠINICA, /. Taraxacum officinale Mnch.,
neka bifka. Slovinac. 1881. 418.

KOKOŠiŠTE, n. vidi kokošinak, b. — Samo
a Stulićevu rječniku: ,gallinarium*.

KOKOŠIŠTVO, w. u Stulićevu rječniku : uz
kokošišto. — 2)osve nepouzdano.

KOKOŠJI, adj. vidi kokosini. -— Ima i oblik
kokošiji. — liiječ je praslavenska, isporcdi rm.
KOKotiiiii. češ. kokoši, pof. koko3zy. — Između
rječnika u Vukovu (kokošji, vide kokosini) t u
DaničićevH (vidi kod c: pisano je kokošb).

a. u pravom smislu, uopće. I kokošjoj pro-
tivna je pipi. J. S. Kejković 236. Neka budu
kao kokošje jaje. 343. — Tako mi kokošijega
sjedala ! Nar. prip. bos. 1, 76. Kokošije gnezdo,
kokošijo jaje, kokošija juva. J. Bogdimović.

b. u prenesenom smislu, kod imena bifaka.

a) Kokošje srce, Thelygonum cjnocrambo
L. (Vodopić). B. Šulek, im. 150.

b) Kokošji slijep, Helleborus L. (Sabjar,
u Moravicama), v. Kunoslijep. B. Šulek, im. loo,

c. kod mjesnijeh imena.

a) u Daničićevu rječniku: Kokoši Glavwi,
selo u župi Hlijevnu : ,u Kokose Glavcilib. M(on.
serb). 24i). (1100). neć^ biti dobro prepisano.

b) u Daničićevu rječniku: KokoŠb sta-
donbcb, selu je Babama išla meda ,na Kokošb
studenbcb'. M(on. serb). 93. (1330).

Digitized by

Google

1. KOKOŠKA

173

1. KOKOT, a.

1. KOKOŠKA, /. đem. kokoš, ali znači što i
kokos uopće. — vidi i 2. * 3. kokuška. — Od
XVI vijeka, a između rje&nika n Mikafinu (ffdje
nema ove riječi na svom ii^estu nego kod dvor:
dvor za držati kokoške i patke ,cortile per le
i^lline o anatre^ ,cohor8* 93^), u Jambrešićcou
(,j^llinulaO, u Vukova (vide kokoš).

a. u pravom smislu, kokoš uopće. Kokoška
i žena, ke idu van svak čas, jodna je ukradena,
druga ZO steče glas. N. Dimitrovio 16. Kako se
ve^tice preobraću u kokoške. D. Obradović, basn.
2*2. Prave kokoške bez mozka. 81. AV govori
petlovane: ,Ja mog^ biti odabaša od stotinu ko-
košaka da ih vodim od buiiišta do buništa*. Nar.
pjes. u Vuk, živ. 10. Se)ak i negove kokoške...
Upita onog se}aka po što prodava kokoške. Nar.
prip. vrč. 138. Za kokošku i orla ne pitam. P.
Petrović, gor. vijen. 3(). Kao da su kokoške če-
pale. 84:. Kakoćete kao matore kokoške. M.
P. Šapčanin 1, 182. Zapojala kokoška kao kokot.
S. ^ubiša, prip. 119. (Srfanke) naliježu koko.ške,
jaja 8akup]aju. V. Bogišić, zborn. 121. Uzimalo,
davalo, pod kokoške spavalo, kokoške ga li tale,
a pijevci ga pitali. 506.

b. ovako se gdjegdje zovu i nek^ divfe ptice
koje su iole slične dotnaćoj kokoši. Kokoška
,Perdix cinerea*. Lijepa Vina, Slun. D. Hire. —
Kokoška ,Fulica atra*. Valpovo. D. Hire. — uspo-
redi 8. kokoška.

2. KOKOŠKA, /. klupko, ali na osobiti način
namotano, vidi u Vukova rječniku ; jezgra u
oraha; neka bifka. — Sva tri znaČeiia imaju
medu sobom nešto slično, a to je oblasto obliqje
(ktni bifke u ploda), ali ne nalazim u čemu bi
bila slična predašnemu (u 1. kokoška). s toga
mislim da ne treba shvatiti ovu riječ kao dem.
kokoš, nego kao da postaje od osobite osnove kok
što bi naj pr^je značila zrno, vidi kod kokati. —
U naše vrijeme.

a. klupko. — Između rječnika u Vukovu (,ein
knauel rohes gam^ ,glomU3 filorum crudorum'.
Mota prođu na kokošku. Namotala veliku ko-
košku. Ova kokoška nije okrugla, kao drugo
klupko, nego je dugujasta kao lubenica, a u
srijedi malo šup|a; pa kad se stane motati na
motovilo, onda se počne iznutra). Ako ovo sve
danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš... Nar.
prip. vuk. 158. Kokoška ,fasciculus filorum*. D.
Nemauić, Čak.-kroat. stuđ. iftsg. 46. — isporcdi
2. koka.

b. u Vukovu rječniku : Čitava jezgra iz oraha.

— isporedi 6. koka.

e. neka bifka, Kokoška, češ. kokoška (Cap-
<»ella), Sedum telephium L. (Šulek). B. Šulok,
im. 150.

3. KOKOŠKA, vidi kokočka.
KOKOŠKE, adv. u Vukovu rječniku: kad se

dvojica rvu, pa padnu obadva na rebra tako da
se ne zna koji je koga oborio, onda se kaže:
pali sn kokoške ,gleich falleu (im ringeii) ohno
entscheiđung, daher der kampf von nouem angeht'
,aequaliter*. — Što je naj starije značene i kakvo
je postane, ne znam. može biti: kako kokoši, ali
misHm da je bofe shvatiti : kao u klupko, prema
2. kokoška, a.

KOKOŠKI, adj. koji pripada kokoši; koji
pripada (3.) kokoški (kokočki). — Samo u Stu-
lićevu rječniku: ,gallinaceus ; 8Colopaceus^

KOKOŠKICA, /. dem. 1. kokoška, ali se upo-
treb^va u prenesenom smislu za neku divfu pticu.

— isporedi 1. kokoška, b, i kokočka. Kokoškica
.Scolopax gallinago'. Slovinac. 1880. 31b.

KOKOŠNIOA, /. pidi kokoSinak, b. — U jed-

noga pisca xviii vijeka. Pip]© i meso kad do-
pada iz kokošnic i iz stada. J. Kavanin 81b.

KOKOS^'AK, m. vidi kokošinak, b. — ^7 Mi-
kafinu rječniku : kokošinak, kotac ,gallinarium,
cors*; u Jambrešićevu : kokošnak, kuri^ak ,galli-
narium'; u Voltigijinu: ,gallinajo* ,huhnerhaus';
u Stuličcvu: V. kokošinak.

KOKOŠNI, adj. vidi kokošini. — U Mikafinu
rječniku: ,gallinaceusS i u Belinu: ,di gallina'
,gallinaceu3' 337*.

1. KOKOT, kokota, m. gallus, vidi pijetao,
pijevac. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom sing., gen. pl. ko-
kota (i kokSta?), dat., instr , loc. pl. kokotima
(i kokotima). — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kokot-b, češ. kohout (starije kokot), j^of.
kogut; u naše se doba govori gotovo samo po
jugozapadnijem krajevima. — Ima i snskr. kuk-
kuta, s istijem znače ne m, ^;a i franc. coq * engl.
cock (iz germanskoga jezika), ali to nije dosta
za dokazane da bi ova rijeČ bila indoevropska,
nego se po svoj prilici razvila u svakom jeziku
kao onomatopeja prema glasu (u kokota i u ko-
koši) : ko ko . . . — Između rječnika u Mikafinu
(kokot, piteo, pivac ,gallus'), u Belinu (,gallo*
,gallus* 337'*), u Bjdostjenčevu (kokot, pevoc,
poteh, peteo, oros ,gallu3'), u Jambrešićevu (»gal-
lus'), u Voltigijinu (,gallo' ,hahn'), u Stulićevu
(jgallus'), u Vukovu: 1. (po jugozapadnijem kra-
jevima) ,der hahn' ,gallus*, cf. pijetao.

a. u pravom smislu, (i) uopće. Prjede nego
kokot zapoje. N. Ranina 90*^. matth. 26, 34. Ima
uzeti nauk od kokota. Zborn. 21*. Ako vidiš
(u snu) da kokot poje, toj prilikuje veselje. 137b.
Budiš zorom svako selo, ter kokoti svud se čuju.
M. Vetranić 1, 420. Kokot ili peteh zapoja. A.
Komulović 63. Ako kokot i pije, ali na Boga
gleda. (Đ). Stojim kako kokot na dvije noge.
(D). Poslov. danič. Tijem pitoma kokot ptica ka
navišća zoru bilu. A. Vitajić, ost. 138. Može se
prilikovati kripost od našega veselja pijevcu, aliti
kokotu. K. Magarović, cvijet. 26. Iš, kokote,
balabane, koj^ u kući spiš ! Nar. pjes. vuk. 1, 193.
O kokote, moj kokote ! kad u zoru pjevat načneš,
no udaraj kril'ma sebe. 1, 194. Kokotu su uhor
otkinuli. 5, 499. Znati mi i kokotom orati (n. p.
noču to učiniti. — U Crnoj O-ori). Nar. posl.
vuk. 93. Tako s kokotom ne orao mjesto vo-
lova! 310. U tom zapjevaše kokoti. Nar. prip.
vuk. 108. Viđeste li kud pobježe orao, i đe po-
činu 3 kokotom? Nar. prip. vrč. 162. U Grb|u
kažu, ako kokot doživi devet godina, da ga odmah
va)a zaklati, jer vele da bi poslije snio jaje iz
kojega bi se izleglo nekako čudo. Vuk, rječn.
kod kokot, čuju se dva kokota. P. Petrović,
gor. vijen. 46. Ne čuje da kokot poje. S. ^u-
biša, prip. 59. Kokoti se ,ko}uS kad se tuku.
Suna. D. Hire. — b) s toga što kokoti u zoru
pjevaju (vidi nekoliko primjera kod a)), pa i
prije toga obično dva puta preko noći, može ko-
koti značiti što i zora ; prvi kokoti, vrijeme od 10
do 11 sahata u večer; drugi kokoti, neko vrije tne
poslije 2>onoći (za ovo zadne nemam primjera).
2Jori junak u kokote. (Z). Poslov. danič. Ja ću
umrijeti priđe no treći kokoti zapoju. Nar. prip.
vuk. 143. Ustaću u prve kokote. S. ^ubiša, prip.
25. U prvijema kokotima digne se Katna. 28.
Šćepan ne spava ni do prvijeh kokota. 97. Tu
istu večer, u prve kokote, udari Bajo. 122. Nije
se u Novakovoj kući lijegalo prije po noći, no
do kokota uz gusle, da se susjestvo razlijega.
219. — r) glas kokota (kao i psa) znak je da
ima selo (ili uopće nasefeno mjesto) blizu. U pu-

Digitized by

>^uogle

1. KOKOT, a.

174

KOKOTINA

t»U>8ue straue ^ore u kijeli kokot vijek ne poje.
6. Palmotić 1, 98. Zavede ih Lazar u planine...
kud s^ ne čuje vaške ni kokota. Nar. pjes. vuk.
4, 308. Đe gođ kokot popijeva, onđe svašta ima.
(Među }udima se svašta nalazi i događa). Nar.
posl. vuk. 78.

b. u prenesenom smislu, penis, u Dubrovniku
i u okolini, po selima se upotrebfava kao pristojna
riječ fnjeŠte druge obične riječi (isporedi), a u
gradu je nepristojna gotovo kao i ona druga.

c. Tri^la L., neke vrste ribe. — U primorju,
a između rječnika u MikaUnu: kokot, riba, kovać
,gallu3 marinus, faber' gaje je tumačeno: kovač
i jfaberS ali se sad kokot i kovač posve razli-
ki^ju (vidi i noj zadni primjer), i u Vukovu: (u
Dubrovniku) nekaka morska riba ,art seefisch'
,piscis quidam marinus' [Trigla lineata L. ; cf.
lastovica 2]. Trigla lyra. G-. Kolombatović, pesci.
8. Kovač (pesce sanpiero) s dodatkom: plosan
a širok i uz to dračav, a za iijem odmah: kokot
s dodatkom : jer je vas crven kao huhor u pijetla
koga kod nas zovu ,kokot^ L. Zore, rib. ark.
10, 338. može biti i Trigla hirundo Bloch.

' đ. u jednoga pisca xviii vijeka kao da znači :
Francuz, prema tat. Gallus (vafa da alegorički,
a ne kao sam prijevod). Kokoti i orli svoju krv
proliju. M. Vetranič 1, 51. Latinka gospoja ako
sad ne smiri gospodu bez broja, što kokot raz-
miri. 1, 87.

e. s nekijem pridjevima dobiva i druga zna-
čena (za divfe ptice Što su maM ili vise slične
kokotu).

a) div)i kokot, vidi fazan, gAeteo. — U
Belinu rječniku: divji kokot ,fagiano, e fasano,
nccello noto' ,pha8iana^ 300*.

b) kokot divJi, peteh divJi, oroz, ćurka
div^a, divja kokoš ,Tetrao urogallus^ Đ. Trsteiiak.
— vidi tetrijeb.

c) kokot arbanaški ,0ti9 tarda'? Slovinac.
1880. 311>. — vidi potrk. — Otis tarda L . . .
,Arbanaški kokot' jeste drugo Čisto narodno ime
koje znamo od Vodopića, govori se u Konavlima
sa strane arbanaške, i ne vrijedi za cio slovenski
jug . . . ya]a nam naknadno javiti, da se i po
Košiću potrk zove ,kokot arbanaški^ S. Brusina,
ptice hrv.-srp. nastavak. 138l>— 139^.

f. Kokot, ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
žarevaČkom. M. Đ. Milićević, srb. 1025. — ispo-
redi Kokoti.

2. KOKdT, m. vidi kokotane. — Može biti
stara riječ, isporedi rus. kokoi-b. — U Vukovu
rječniku: ,das gackem der henne' ,garritus gal>
linae^

KOKOTAO, kok6ca, m. uprav dem. 1. kokot,
ali se upotrebfava samo za bifke. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Sttdičevu (kokotac,
trava ,melilotu8, setula campana'), i u Vukovu:
nekaka trava ,melilote' ,Melilotus [officinalis L.]
s dodatkom da se govori u Dubrovniku. Kokotac,
sertula (Kuzmić, StuUi) ; aroiola (Pizzelli, Aquila-
Buć, Skurla), 1. Melilotus Lam. (Vuk, Pančić);
2. Melilotus officinalis Lam. (Visiani, Vodopić);
B. Melilotus alba Desv. (Vodopić); 4. Chrysan-
themum corymbosum L. (Lambl). B. Šulek, im.
150.

1. KOKOTAN, kokotna, adj. koji pripada (1.)
kokotu ili kokotima. — U Belinu rječniku: ko-
kotni ,di gallo' ,gallinaceus* 337»; u Bjelosljen-
čevu: kokotni ,gallinaceus' ; u Stuličevu: kokotan
,gallinaceus^

2. KOKOTAN, m. u narodnoj zagoneci. Ko-
kotan poje na )epar-po|e; katarizi biju, katabi)e
beru. odgonetaj: čobanin. Nar. zag. nov. 238.

KOKOT Ali E, n. djdo kojijem se kokoće. — I'
Vukovu rječniku.

KOKOTATI, kokoćem, impf. vidi kakotati.
mnogi upotrebfava ju oba glagola u istom značenu,
ali Hprao ima razliku što kokotati znači uopćf
glas u kokoši (ko ko . . .), a kakotati osobiti (jctrii
glas kad snese jaje ili kad se poplaši itd. — Akc.
kaki je u praea. taki je u impf. k6kotuli i u gcr.
praes. k6koćući; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf., osim aor. 2 i 3 sifig. k5kota. —
Iz prezenta prelasi gdjfgđje ć mj. t i u drarjf
oblike (kok6ćati). — Od xviu vijeka, a iuneđa
rječnika a Belinu (kokoćati ,cantar, iiiteso della
gallina' ,canto* 337»i), u Stuličevu (kokoćati, v.
kakoćati; kokotati. v. kakotati), u Vukova (.ga-
ckorn* ,garrio*). Is, o koko, kokorajko! ne ko-
koći, no klopoći. Nar. pjes. vuk. 1, 194. Za>u>
kokoćeš kad sneseš jaja? Nar. prip. vrč. 217.
A kokoši kokoću. M. Pavlinović, razl. spis. 2oft.
— U jednom primjeru .Hoji u prenesenom smislu
0 srcu kad brzo kuca. Srce od straha, kad sam
d i tetom bio, kad bi prid starešinu doša\ srce bi
u meni kokotalo od straha, (kao posmiješno). M.
Pavlinović.

KOKOTI, Kok6ta, m. pl. (uprav pl. 1. kokot).
mjesno ime.

a. selo u Crnoj Gori. Glasnik, 40, 20. Hajto
š nima na Kokote gorne. Nar. pjes. vuk. 5, iK>.
Povedi je na selo Kokote. 5, 110. A kad do'^e
u Gorne Kokote. Ogled. sr. 32. Do Kokota vi^
^J0škopo|a. P. Petrović, gor. vijen. 115. — ; Po-
mine se i prije našega vremena. Kokoti (Orbiia
Gora). 8. Novaković, pom. 185.

b. zaselak u Konavlima. Schem. ragua. 187«J.
.32.

KOKOTIĆ, m, dem. 1. kokot. - Od xvi vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (kokotić, pivčir
,pullus gallinaceus'), u Belinu (,pollastrello, pol-
lastro piccolo* ,pullu8 gallinaceus' ; »pollastro, polio
giovane* »puUastor' o70^), u Bjelostjenćevu (ko-
kobić, kokotićek, pevčić ,pullu8 gallinacous'), u
Voltigijinu (vidi kod b), u Stuličevu (,parvas
gallus'), u Vukovu (dim. v. kokot s dodatkom da
se govori u Dubrovniku).

a. u pravom smialu, mladi kokot koji jr počeo
pjevati (ne još glasom kao odrasli kokot), ali joi
nije odrastao (a može se kazati kao dem. 1. koki>t
i u drugijem znaČenima). Obloždera no vodi na
jodnoga kokotića. M. DrŽić 405. Kokotić \\>
klonski. (Z). Poslov. danič.

b. s pridjevom božji znači drugu pticu :
Upupa epops L., vidi božijak, pupavac. — T Mi-
kafinu rječniku: kokotić božji, ptica ,upupa'; u
Belinu: kokotić božji ,upupa, uccello not<>* »upupa-
779^»; u Bjelostjenčevu: kokotić božji, v. deb; n
Stuličevu : kokotić božji, ptica ,upupa*. — U Vol-
tigijinu rječniku ima kokotić (griješkom kokotić i
be:; pridjeva s tu)načenem ,upupa, uccello' ,wi6de-
hopf , ali nije pouzdano. — Ne znam jeli ovako
značene u poslovici xviii vijeka. Božji ti je on
kokotić. (Z). Poslov. danič.

c. s pridjevom div)i, n^ka bifka. Kokotić
divji, Delphinium consolida L. (Vuka.sović). B.
Šulek, im. 150.

d. našao sam zabifeženo: Kokotić, huhorak
,hahnenkamm' »crista galli', ali ne znam ko jf
biležio ni gdje se govori u ovom značenu.

KOKOTIĆAK, kokotićka, m. dem. kokotić, —
U Bjelostjenčevu rječniku : (kajkavski) kokotićek
kod Kokotić.

KOKOTINA, / augm. 1. kokot - U Stuli-
čevu rječniku: ,gaUus ingens*.

Digitized by

Google

KOKOTnirA

175

1. KOL, b.

KOKOTINA, /. postaje od 1. kokot nastavkom
ina.

li. neka hUka. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (,aristologia, sortA d^ erba'
,aristologia') ; u Vukovu : nekaka trava ,osterluzei^
,Aristolochia [clematitis L.]' s dodatkom da se
govori u Dubrovniku. Kokotiiia, aristolochia
(A4uila-Buć, Vuk, u Dubrovniku), Aristolochia
clematitis L. (Pančić, Lambl). B. Šulek, im.
150.

b. noćno vrijeme kad kokoti pjevaju. — Samo
u Stulićevu rječniku: ,quella parte doUa uotte
quando cantano i galli' ,gallicinium^

KOKOTINI, adj. koji pripada (ne satno kokotu
i kokotima nego i) kokoši i kokošima. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (,gallina-
ceus*). Samo u riječi: ,kokotiAe jaje'. Slovinac.
1881. 418.

KOKOTITI SE, k6k6trm se, impf. šepiriti se,
razmetati se (kao kokot). — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. k6k6ć&h i u aor. 2 t 3 sing. k6-
koti ; u ostalijem je oblicitna onaki kaki je u inf.
— U Vukovu rječniku: »stolzieren wie ein hahn*
,superbio ut gallus^

KOKOTLUA, m. ^^r^^rtme ili nadimak (Tur-
činu). — Postaje od kokot (isporedi Kokoti, a),
ali turskijem nastavkom \y. — U narodnijem
pjesmama našega vremena. I delija Mehmed Ko-
kotlija. Nar. pjes. vuk. 4, 76. 77. Ogled. sr. 218.
A deliju Mahmut-Kokotlijii. Nar. pjes. vuk. 4, 87.

KOKOTNOŽAG, kokotnošca, m. u Stulićevu
rječniku: v. kokonožac. — nepouzdano.

KOKOTNAK, m. vidi kokošinak, d. Kokotnak,
Matricaria chamomilla L. (Visiani), v. Kokosii&ak.
B. Šolek, im. 150.

KOKOTOV, adj. koji pripada kokotu. — Od
XVI vijeka.

a. u jednom primjeru xvi vijeka jamačno
znači što i francuski, vidi 1. kokot, c. Čin' da
t' se pokloni kokotov plahi bijes, u oružju ki
zvoni i gromi kako trijes. M. Votranić 1, 88.

b. u naše vrijeme kod mjesnoga imena (Ko-
kotova Glava) u Crnoj Gori. Na krvavu Koko-
tovu Glavu. Ogled. sr. 71.

c. u ovom primjeru može biti da se misli na
čovjeka što se zvao Kokot. Na kraj mora u Do-
brotu malu, na visoku Kokotovu kulu. Ogled,
sr. 124.^

KOK6tOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Boca 8.

KOKCrrUŠA, /. u Vukovu rječniku: ime ko-
kosi koja prilikuje više kokotu nego kokoši.

KOKOVCI, m. pl. krunica od koka. A. Ostojić.

KOKOVI, m. pl. u narodnoj zagoneci našega

vremena. Tri četiri , peto šesto kokovi,

sedmo osmo klepovi, i deveto barjaktar, odgo-
netfaj: koza (noge, rogovi, uši, rep). Nar. sag.
nov. 92.

KOKIIA, m. 2>rezime. — xv vijeka. Ivan Kokra.
Mon. eroat. 109. (1471).

KOKSA, w, vidi Kokalo. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu : vide Kokalo « pri-
vije fom : A. Ko je to rekao ? B. Koksa iz Divoša.
~ Koksa iz Divoša. (Odgovori se, u Srijemu, na
pitane kao i ,kokalo'). Nar. posl. vuk. 144.

KOKTALIĆ, m. dem. koktao. — U Mikafinu
rječfiiku : štamparskom griješkom (stoji među
koktao f kola) kotalić, blazinica ,pulvillus, pul-
vinulus'.

KOKTAO, koktdla, m. jastuk uzak a dug ko-
liko je široka po8tt^a, na kojemu se, kad se leii.

drži glava, ili još češće glava stoji na kraćem a
širem jastuku što je naslonen na koktalu. — Ta-
lijanski se kaše capezzale, ali naša riječ ne po-
staje od ove nego od srlatinske capitale što je
imala isto značene, te nije riječ talijanska nego
romanska (vidi kod kelomna). stariji je oblik bio
koptao, i taj se još Čuje u Dubrovniku (kopto).
— Od XVII vijeka, a između rječnika u MikaUinu
(koktao, tudjela, uzglavnica ,capezzale' ,cervioal;
pulvinar, pulvinarium, pulvinus*) gćfje se naj
prije nakodi, u Belinu (kokto, koktala ,capezzale,
gnanciale, anche piumaccio' ,cervicale' 169^;
»guanciale* ,pulviiiar* 361*), u Voltigijinu (kokto,
koktala ^piumaccio, guanciale, capezzale' »kopf-
kiissen'), u Stulićevu (koktal, kokto, koktao ,ca-
pezzale, piumaccio, origliere, guanciale' ,pulvinar,
pulvinus, pulvinarium^). U koga ćete prosit
pomoč? u Jesusa, koga će vam redovnici ostavit
na koktalu. Đ. Basić 12.

KOKUL A, /. vidi kokulica. — U dubrovačkijem
poslovicama xviii vijeka. Ne tegni (tiči) u ko-
kulu. (Z). Udri dje nije udreno, na čuvaj ko-
kule.^ (Z). Poslov. daniČ.

KOKULICA, /. vidi kauka. --■ Jamačno je dem.
kokula (vidi), ali se ova eadika riječ nahodi samo
u dva primjera, — Biječ je jamačno tuđa, ali
nije jasno postaiie: naj bliie je po glasu lat.
cuculla, tal. cocolla, kukufica, ali ne odgovara
smislu; ima i tal. cocuzzolo, ^eme, što je bliie
po smislu, ali nije po obliku, ako je kokulica
dem. kokula; a mole biti da je i^kako postalo
od kauka, ali misleći i na cuculla, cocoUa (kao
osobito odijelo u fratara). — Akcenat je zlo za-
bifešen u Vukovu rječniku. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Stulićevu (,cberioa* ,tonsura*)
i u Vukovu (k6kulica ,die tonsur' ,tonsura' s do-
datkom da se govori u Dubrovniku). Više paka
ostrižeiie koje zovemo kokulicom. Đ. i*ašić 262.

KOKIJKOVIĆ, w. prezime. — U Srbiji u okrugu
uziČkom. \. Stojanović.

KOKtiEUZ, m. vidi kukuruz. — U jednoga
pisca našega vremena. Otle jašu, niz po)anu
mašu, probu vrli, kokuroze trli. Osvetu. 4, 21.

KOKUTKA, /. vidi kukavica. — U Stulićevu
rječniku: kokutka, ptica ,caccaluj9'. — Ne ztham
gdje je Stulli ovu riječ našao, te mije nepouzdana.

1. KOL, adv. koliko (vidi kod kolik). — Može
biti da je rijeČ praslavenska (kolB), jer ima i lit.
kor s istijem značenem, premda se među slaven-
skijem jezicima nalazi još samo u stslovenskom
(kolh). — Postane vidi kod kolik. — Nalazi se
samo u starijim kAigama, a u naŠe vrijeme može-
biti u čakavaca.

a. u pravom znaČenu. — Između rječnika u
Stulićevu (1. V. koliko. 2. v. kako s dodatkom
da je uzeto iz misala) i u Daničićcvu (kolb
,quantum'). Se koU dobro i kolb krasbno. Mon.
serb. 99. (1340). Nu kol je vidjet lijep ovi svijet
nami sad, gorči je. N. Dimitrović 35. Već da
duga uzrok slijedstva slijede, kol gubjena, toli i
pobjede. Osvetn. 4, 7. — U ovijem prin\jerima
(a jamačno u prvome) vala da ne znači: koliko,
nego da stoji mj. (a)ko l(i): Ako 'e krjepos ka
u kemu, zapušta se u nemare, kol je mudar ki
u svemu, drži se taj za ništare. J. KavaAin 167*.
Kol bi mi se rad prikaza' dar mi srjeće al' na-
ravi, taj Čas ćud se ma ukaza nenavidna takoj
slavi. 395 *>. K majki Božjoj grede, ko I' bi se
mat Božja na nih smilovala. Nar. pjes. istr. 2, 20.

b. stoji kao relativni adverci) za mjesto i
vrijeme s prijedlozinna do, od, po, vidi kod dokle
(vidi i dokol). Do kol dihom ga ne zgrija to-
varac tere vol. H. Lučić 279. Ki ranom bres

Digitized by

Google

1. KOL, b.

176

7. KOLA, a.

lika rani luis ne pravo, p^ kol na.s odbiže. P.
Hektorović 62. Ođ tada od kol se zaraamih. P.
Zoranić 5*.

c. (mozehiti od predašnega značena) postaje
i drugo kao god. — U čakavaca. Ku kol stran.
Mon. croat. 16. (1325). Koliko kol bi ga prosil.
Narućn. 83b.

2. KOL, m. vidi kolac. — Riječ je praslavenska,
ispore.di stslov. kolt, ru3. Ko-ix, češ. kfil, pof. k6l,
(i naše ko{e); ima i lit. kolaš i kulaš s istijem
značenem, ali prema slavenskome o trebalo bi da
je litavski a ; s toga može biti da je riječ po\ska
ili ruska. — Postane nije jasno; isporeduje se
snskrt. kila s istijem značenem, i stvMm. chil,
srvtlem. kil, (novovtiem. keil). — Samo u Bjelo-
stjenčevu rječniku : v. kolec ; u Jambrešićevu : kol,
kolec ,palus'; u Voltigijinu uz kolac; u Stuli-
ćevu: ,palu8, paxillus* s dodatkom da je riječ
ruska.

3. KOL, m. vidi kolo. — Samo na dva tijesta
H dva pisca čakavca (i to ne s jednakijem zna-
čenem)f a između rječnika u Vukovu: n. p. mi
ćemo pristati u vaš kol (kolo?) ,der kreis* ,cir-
cnlus* s dodatkom da je Vuk čuo ovu riječ u
Hercegovini. Jer Ilija muž blaženi, kad ga vaze
kol ogneni (ovc^je znači što i kola). P. Hektorović
94. Uzajde vrhu svih kolov (može biti i pogrešni
gen, pl. od kolo ili štamparska pogreška mj. ko-
rov) i redov anjelskih. I. T. Mrnavić, ist. 28.

4. KOL, praep. vidi 1. kod. — Fla/a da je po-
stalo od kod ili bofe od kon, a može biti da se
kod toga mislilo i na okolo. — isporedi 9. kola.
— Samo u nekijeh pisaca čakavaca xvi ♦ xvii
mjeka. AV će kol orlovi gladnih vezan stati. H.
Lučić 288. Tuj se je družina na obid skupila
kon Urmanić-mlina i kol iiih kaštila. P. Hekto-
rović 11. Jove u n usadi kol vode javor mlad.
Đ. Baraković, vil. 139. Na sadu sidiŠe, kol vode
prihladne postafjen ki biše. 143. Ki su kol ne-
moćnika. P. Eadovčić, nač. 13^.

1. KOLA, /. hyp. kolač. — AJcc. je kao kod
4. Kola. — U Vukovu rječniku s primjerom: Da
ti majka umijesi kolu (žene govore djeci).

2. k6lA, /. hgp. kolijevka. — Akc. je kao kod
4. Kola. — U Vukovu rječniku.

3. KOLA, /. ime domačijem životiriama. — Akc.
je kao kod 4. Kola.

a. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38. D.
Trstei^ak.

b. ime ovci. Orahovac u Bosni. D. Hire.

c. ime svini. u Bosni. D. Hire.

4. KOLA, /.' ime žensko iz Salaša Noćajskog
u Maćvi. S. Novaković. — Akc. se mije1^a u voc.
Kolo.

5. KOLA, f. klija (u Dubrovniku samo ona
što se čini od brašna), tal. colla. — U Dubrov-
niku od XVI vijeka, a u Lici u naše vrijeme.
Kad počne mazati oni ne obraz star, veće kole
trati neg Givo bokarar. N. Naješković 1, 293.
Kola, tutkal, ke). u Lici. V. Arsenijević. Kola
,der leim*. J. Bogdanović.

6. KOLA, m. ime muško. — U naŠe vrijeme
kao dem. Nikola (L Pavlović), ali ne znam jeli
svagda i svud tako. — Od prije našega i>remena.
Kola. S. Novaković, pom. 70. Kola Kolakov.
D. Avramović 249. Kola Petrov. Magaz. 1868. 70.
Kapetane postave: u Krii^icama Kolu Petrova.
71. Kod kapetana Kole Petrova. 77.

7. KOLA, n. pl. (uprav pl. kolo, vidi ovu riječ),
svaka sprava na kojoj se nose (voze) Čefad ili što
drugo, te je naslonena na kolima (kolo = rota),

kojijeh može biti dva, naj češće četiri, jta i više ;
a vuku je životine (koni, volovi itd.), gdjegdje i
ludi (vuku i tiskaju), a u naše doba i prirodne
sile. — Riječ je stara, isporedi stslov., bug., no-
voslov. kola, rus. Kc^a. — Između rječnika u Vran-
čićevu (,carpentum, currus; plaustrum; rheda'),
u Mika(inu (kola, kočije .carro, carrozza' ,currus.
rheda*), u Belinu (,carretta, specie di carro assai
noto* , plaustrum' 174*), u Bjelostjenčevu (kola,
voz jCurrus, vehe? currus*), u Jambrešićevu (kola
z dvemi kotači ,cisiura*), u Voltigijinu (,carro,
carretto* ,wagen*). u Stulićeou (,carrus, rheda*\
u Vukovu (1. ,der wagen* , plaustrum* s primjerom:
Na nemu se slomila kola ,er hat fiir allo ge-
biisst*. — 2. kola na nebu ,ur3a major et ursa
minor*), u Daničićevu (gledaj kolo).

H. u pravom smislu, a) o jednome. Imeše
si> soboju krola dvojimi telci vlSkoma. Stefanit
star. 2, 266. Mužu iže po vodd vozitb kola, po
suhu že koraba|b. 2, 289. Mogaše sam krcatimi
koli ganuti. Š. Kožičić 37l». Zapovidi da stanu
kola. Bernardin 106. act. ap. 8, 38. Kola vla-
Čahu četiri koni. Zborn. 13^. Ako vidiš (u snu)
da slaziš s kola, toj prilikuje nepočtenje. 130l>.
Zapovedi stati kolom. Anton Đalm., nov. teŠt.
184. act. ap. 8, 38. Elija na ogAenijeh kolijeh
u raj bi prinosen. B. Gradić, djev. 160. Vidjeh
prislavnu ouuj vil, od zlata na kolijeh, u ruhu
jak snig bil. A. Sasin 154. Uzdvignu u kolijeh
ognenijeh iiega k nebesom. A. Gučetić, roz. jez.
238. Svrhu kola postaviŠe arku. Nauk brn. 8».
Sajde sa koli. F. Vrančić, živ. 71. Ta na koli
vozi, ta sebe naprti. Đ. Baraković, vil. 55. Ma-
lahan kamen prevali naj veća kola. K. Maj^-
rović 43. Er će poslije (vol) moć vuć kola. J.
Kavanin 76^^. Posadivši ga na zlatna kola. A.
d. Bella, razgov. 55. Pisice ili na kolih. A.
Bačić 184. U kolih kona ognenih. 499. Voziti
se u kol ili. P. Filipović 41. Bijedua ti kola,
kad ti nijesu dvoja. (Z). Dostignut zeca na
kolijeh. (Z). Lovi zeca na kolijeh. (Z). Na ko-
lijeh poće u raj. (Z). Poslov. danič. Ganuo bi
i sam kola nek se vozi glava hola tamo ... V.
Došen 33ft. (Vola) koji vozi težka kola. 38b.
Junac (mora se) učit vući kola. 215l>. Stavivši
korab}u na jedna kola nova. And. Kačić, kor.
190. Ter jih uvezavši pod kočije aliti kola. 202.
Ilija bi odnesen na nebo u kolim ognenim. 2.50.
On čuje kolesa pod ,koli* škripati. M. A. Rej-
ković, sat. L6a. ZaspavŠi na kolih. sabr. 55.
Posli moraš učit ga u kola. J. S. Rejković 234.
Zaklaću mu vola ispod kola. Nar. pjes. vuk.

1, 486. Ona goni kola i volove. 4, 43. Kad se
kola slome, putova dosta. (Kad se kakva šteta
učini, onda je lasno kazivati kako je va)alo ra-
diti da se to ne učini). Nar. posl. vuk. 120. Ko
se na tuđim kolima vozi, neće daleko otići. 154.
Hazur kola bez točkova. 339. Što bi kola škri-
pala to volovi riču. 353. Metne ga na jedna
prosta kola. Nar. prip. vuk. 197. I kola počmu
va|e same hodit. Nar. prip. mikul. 44. Trgovci
mu dadu jedne kola s koi^i. 117. Top ovaj nije
imao kundaka ni kola. Vuk, grada. 86. Došla
su već kola k brijegu. V. Vrčević, niz. 244. Al'
pozna se s ruku ubojnijeh, dani kola ne bi do-
nijela, što je |udskog navajao mesa. Osvetn.

2, 155. Osmanlijo, ko lukave lije, učni stignut
zeca na kolije. 4, 49. — b) o mnoštvu. Priđe
tada Naaman s koAi i s koli. Bernardin 44.
4reg. 5, 9. Svrhu kola i kon Aih. N. Ran ina
117h. exod. 14, 26. Koji tvore rala i kola. 8.
Rosa 39b. Deset hijada bojnih kola. D. E. Bog-
danić 29. On mora onim putem ići kud ostala
kola idu. D. Obradović, basn. 368. Dok ne do-

Digitized by

Google

7. KOLA, a.

177

1. KOLAO, d.

tera kola sedmera. Nar. pjes. vuk. 1, 17. Ba
mu gone kola i kočije. 4, 438. Pozbaca toćkove
kolima liihovijem. Đ. Đaničić, 2mojs. 14, 25. Pa
što hvališ pale i ferike, i topove bojne na ko-
lijeh? Osvetn. 2, 82. — r) ne zna «e, govori li
se o jednome ili o mnoštvu, Gdž postoj a go-
spodinb carb s koli. Glasnik. 15, 278. (1348?).

b. metaforički. (Donije) u pio vući joh kolijeli
(n lađi) po širokoj morskoj vodi. G. Palmotić
1, 141. (Sunce) u zlatnijeh se kolijeh bani. ćt.
Palmotić 8, 25^. Kola od slave i od vremena
k nami blagi dan dovode. I. Đordić, ben. 208.
Kad vam (lakomost) s blagom srce sveza i u
kola svoja vrže. V. Došen 79^. Kola na kojima
se voziti moramo jest trp^eilie. A. Tomiković,
gov. 92.

e. onoliko koliko kola mogu nositi, dakle kao
firera. Davat deset kola grozdja. I. Držić 200.
Davala je svaka poreska glava po jedna kola
sijena i po jedna drva. Vuk, rječn. predg. iii.

— I metaforički. Đe su kola mudrosti, tu su
dvoja ludosti. Nar. posl. vuk. 78.

d. plaustrum, septentriones, dva skupa zvijezda
na Reveru, jedan veći a drugi mani, zovu se
oviiko po nekoj sličnosti (zovu ih tako Chrci, pa
možebiti po nima i drugi narodi), vidi i u Vu-
kovu rječniku : kola na nebu. — isporedi medvjed,
medvjedica. — Da uzjaše (oro) vrh zvjezdenih
istih kola. J. Kavai^in 284^. Zvijezdo koje mi
kola i medvedice nazivamo. D. E. Bogdanić 68.
On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće. Đ.
Daničić, jov. 9, 9.

8. KOLA, n. pl. ime selu u Bosni u okrugu
hanolučkom. Statist, bosu. 84.

9. KOLA, praep, vidi 1. kod i 4. kol. — Kao
da je ovakovo značene u jednom prin^eru xiv
vijeka. Kako dohodi kola i^iva. Deč. hris. 67.

— U Dubrovniku se u naše doba govori dosta
iesto: kolk iLUĆe (koliULUĆe), kola vrdt&, kola
orm^a; a tamjenuje se i oblicima kala, polak
(vidi polag), palak.

10. KOLA, vidi 1. kol, b, i dokola. — U Da-
ničičevu rječniku: gledaj kole s primjerom: Do
kola je živb. Spom. sr. 2, 94. (1437).

1. KOLAC, k6ca (k61oa), m. palus, vallus, komad
drvetaj dug a malo debeo prema dufiniy zaobfen,
zašifen s jedne strane (ili s obje strane) da se
može u što zdbosti. — uprav je dem. 2. kol, te
a stoji mj. ikegdašnega b. — -1- na kraju sloga
(dakle u svijem padeiima osim nom. i acc. sing.
i gen. pl.) postaje obično u štokavaca o, pa se
oo mijeika na dugo o; ali se gdjegdje i u štoka-
vaca govori k61ca, k61cu itd. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing. (kčlac), i gen. pl. kolAc&. — U Crnoj
Gori ima i pl. kćčevi (vidi u Vukovu rječniku).

— Od XIV vijeka (vidi u DanuHćevu rječniku),
a između rječnika u VranČičevu (, palus; statumen;
vallus'), u Mikafinu (,palus, vallus'; kolac od
gvozdja ,vectis'; kolac, za lozu pritka ,pedamen,
pedamentum, vallus'; kolac za svezati kona ,va-
cerra'; kolac, koji se zabija u vodi za teme) od
kuće ,sublicae, sublicium'), u Belinu (,palo, legno
ritondo e lungo* ,palus' 537*), u Bjelostjenčevu
(kajkavski kolec, kol, prostec ,palus*), u Jam-
brešičevu (kolec kod kol), u Voltigijinu (kolac,
kolca ,palo; forca' ,pfahl'), u Stuiičevu (,palus,
paxillua'), u Vukovu: pl. k6ci, a u crnogorskijem
pjesmama ima i kćčevi, gen. koldcS, ,der pflock,
pfahl' ,palus' [cf. kazukj s primjerom iz narodne
pjesme: Sad će tvoje ovce na tragove, a turačke
glave na kočeve; u Daničićevu: kolbcb , palus'.
međa je zemjama crkve treakavačke išla ,na
kolcb*. G(lasnik). 13, 373.

a. uapče sa značei^em sprijeda kazanijem, o
drvetu ztAodenom u zemfu. Bastegnoše ju golu
na četiri koce. B. Kašić, per. 2. Jedan je svezan
na jednomu kocu. A. dalla Costa 2, 162. Ko p . . e
kolao potrže, a ko ču jedva uteče. Nar. posl.
vuk. 151. Oko kojega je bio sve kolac do koca
i na svakome kocu po judska glava. Nar. prip.
vuk. 28. Istrže kolac i osnovu i vratilo. Đ. Da-
ničić, sud. 16, 14. — Često se zabadaju koci jedan
uz drugi kao ograda. Grad ni miri dobro ograjen
ni turni, nego nikimi kolci. Ivan trog. 15. Ta
prislana grede, ta kolci zatipa. Đ. Baraković, vil.
56. Obrana od kolaca, tabor od kolaca ,palafitta
o palificata' ,palamentum'. A. d. Bella, rječn.
536*^. Uvati se za dva koca, pa preskoči u gra-
dinu. Nar. pjes. vuk. 1, 331. Od mosta pred ka-
pijom pobijena su dva reda rastovih kočeva. M.
Đ. M ilićević, pomenik. 1, v. ,Usjekao sam sto ko-
laca, vajda će mi biti dosta da ogradim kupus
do strništa', u Dobroselu. M. Medić. — Amo
može pripadati i ovo : Kuća mu se kocem zatvo-
rila! (Pusta ostala!) Nar. posl. vuk. 164.

b. oruđe (može biti i gvozdeno) za muku i smrt
ludsku, obično u Turaka. Od huda Obrovca po-
ganska nevira pod oblast od kolca naš kotar za-
tira. Đ. Baraković, vil. 34. I množim na kolao
živ život potrati. 59. Kad bi jadni Sinan na
kolcu sidio. I. T. Mmavić, osm. 161. Ako je
kolac, daj da je oštar. (D). Poslov. danič. Kolci
i vješala. I. Grličić 128. Štapi što su, strijele,
luci, sikirine, sohi, kolci, ogid, češji, k)išći, k|uči,...
sve sionske muke ine? J. Kavaiiin 459b. Ter
mu nove muke udaraju, na kolac mu dušu istr-
zaju. Nar. pjes. vuk. 4, 153. Jelov kolac begu
na ramenu, na vrhu mu nado čelikovo. Nar.
pjes. horm. 1, 337. Psuje kao Vlah s koca.
(Jer čoek koji je nabijen na kolac ne bojeći
se nikakva većega zla psuje Turcima šta mu
na usta dođe, ne bi li ga ubili). 266. Majku
su mu savezali Turci, za kolac je usudili Turci.
Osvetn. 2, 54. Koci strše, vješada se viju. 4, 9.
— Naj Češče se kaže: nabiti na kolac. Adrian
od nemilih Abiezi bi na kolac uznabijan. J. Ka-
vanin 307l>. Napokon čini je na kolac nabiti.
And. KaČić, razg. 7. Naj posli živa na mih odriše
i na kolac nabije. 200. Jel' Jakova na kolac
nabio? Nar. pjes. vuk. 4, 204. Nukića ću na
kolac nabiti. Pjev. om. 203*. II' bi mene na
kolac nabio? Nar. pjes. juk. 58. Koga Turci
živa u ruke dokopaju onoga nabiju na kolac.
Vuk, živ. 268. — ali se upotreb}avaju i drugi
glagoli, kao n. p. metnuti. Vikara na kolac met-
niše. Nadod. 9. Hajduk nisam, da m^ na kolac
mećeš. Nar. pjes. juk. 58. — nataknuti. Na kolac
nike natakoše. Nadod. 50. — staviti. (Turci)
Relića na kolao staviše. Nadod. 64. — udariti.
Te Novicu na kolac udari. Nar. pjes. vuk. 4, 492.
U ruke mu stržev kolac daju na koji ga misle
udariti. Ogled. sr. 16. — Često se kaže: s koca
i s konopca o čovjeku nevafalu (obješeiiiaku) koji
kao da je osuđen na kolac ili na vješala, pa da
je pobjegao, čovjek s koca i s konopca ,8gherrOy
bravo' ,9icarius'. A. d. Bella, rječn. 675b. Koji
s koca, koji s konopca (n. p. sastali se, t. j. sve
neva^ali )udi, obješenaoi). Nar. posl. vuk. 148.

c. ima još i ,žitnih kolaca', t. j. takvih na
koje se dede žito. Na ,mali' žitni kolac stane se-
damnaest snopova, a na , veliki' dvadeset i jedan.
,Danas sam nasadio na ovo dvoje ^ (usadi trinaest
kolaca pšenice'. ,Biće dobro, ako svaki kolac dade
na ovu godinu i kvartu zrna', u Dobroselu. M.
Medić.

đ. glogov kolac, vidi kod vukodlak. Ništa
mu biti ne može bez glogova koca. (Neće lasno

Digitized by

Google

1. KOLAO, đ.

178

1. KOLAČ, a, đ).

nmr^'etii, već ako da ga ubiju kao vampira). Nar.
poel. vuk. 225.

e. w>p6e Stapj batina (Čim se bije). Ostave
oružje, a popadnu koce i leskovce, obkole ma-
garca, skinu mu lavovu kožu, pa ga nauče pa-
meti. D. Obradović, basn. 69. Ko te jedan put
ćuŠio, onaj će te drugi put kocem udariti. Nar.
posl. vuk. 156. Kroz plot tkato, kocem zbijato.
(Beče se za rijetko platno). 161. — Ovako je
značeihe i ovdje gdje su koci od olova. Cesar go-
vori, da oprave kolce olovne; olovnimi kolci
sada sve liegove skršte uda . . . Cocani vazmu
poluge, ter biju Lovrinca. P. Hektorović (?) 138.

f. na jednom n^estu xviii vijeka, u prene-
senom smislu, 0 dva enaka kod pisana, isporedi
parenteza, zaporka, zatvor. Na misi u molitvi
otajnoj ostaviti se jima sve ono što je črez one
dva kolca ili zatvora (). I. Krafić 89.

2. k6lAC, K6ca (K61ca), m. n^esno ime. —
Vala da je ista rijei Što 1. kolac (jamačno kod

, a. mjesto u Srbiji, a) u okrugu pošarevačkom.
Niva u Kolcu. Sr. nov. 1872. 48. — b) u okrugu
užiČkom. Na Zlatiboru ima mesto ,Popov Kolači . .
Đoonije se to propta, te popa na tom mestu na-
biju na kolac, i sad mu stoji kolac, jer kako
jedan otruli, se}aci načine drugi. M. Đ. Mili-
ćević, srb. 636.

b. saselak u Slavonci u županiji virovitičkoj.
Bazdije). 140.
KOLACLTON, m.(?) tal. colazione, doručak.

— U spomeniku xv vijeka. Statut kast (1490).
195.

KOLAČU UN, m. vidi kolacijon. — U jednoga
pisca Dubrovčanina xvii vijeka. Kolacijun ima
biti oko oscun unaČa medu kruh i voče. L Đržić
197.

1. k6LAČ, kolica, m. spira, hfeb (često bijeli, a
i slatki) umijeŠen na ntiČin prstena ili koluta,
t. j. obao a šupa} u srijedi, od ovoga noj stari-
jega postelju i druga enačeiia. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing., i voc: kdl&ču, kol&či. — Riječ je
praslavenska (u noj starijem enače'iiu), isporedi
stslov. kolaČB, rus. Koaan'b, Češ. koldč, po}, ko^acz.

— Fostaje od kolo. — Između rječnika u Vran-
Čičevu na strani 119 prema mag. kalach (kalacs),
u Mikafinu (koleUS kruha ,spira , bucellatum' ;
kolač, dar ,praemium'; kolač, koji se dava za
dobit ,palmarium, niceterium'), u Belinu (,maiicia,
quel che si dona in qualche solennit^^ ed alle-
grezza^ ,strena'; ,mancia che si dona al lator di
buona nuova, mancia di buona nova' ,evangelia'
456^; ,palio, drappo che si dk per premio nel
corso o nella lotta* ,bravium' 536^), u Bjelo-
stjenčevu (,tortula*), u Voltigijinu (,biscotto' ,zwie-
back'), u Stulićevu (1. ,boni nuncii praemium'.
2. ,spira'); u Vukovu: 1. ,eine art radfbrmiges
brot' ,panis genus^ — 2. ,ein kleiner leib brot
den die mutter fiir das kind bei gelegenheit des
backens mitbackt^ — 3. ,ein laib brot bei feier-
lichen gelegenheiten^, n. p. krsni kolač. — 4.
kolač obruča, određen broj savijenijeh obruča i
svezanijeh zajedno. — 5. u bunaru, t. j. drven
teme) na kome se zid počii^e. — 6. (u Dubrov-
niku) gospodin dar spravjenici. cf. spravjenica.

a. u pravom smislu. — kolač može biti od
svakoga brašna, ali se naj češće mijesi od pše-
ničnoga, te može biti i sladak: s medom ili sa
šećerom; s toga se u pjesmi kaže i bijeli, medeni,
šećerli kolač (vidi u primjerima kod a), gdjegdje
se kaže o bijelom ili slatkom hfebu ako i nije
oblast i šupa}.

a) uopće. Nosi vreću brašna i bisage pre-
plni da umesi kolače. Starine. 4, 83. (xiv vijek).
Spravite kravaja i bilih pogača, privarenijeh jaja
i sitnijeh kolača. M. Vetranić 2, 251. Bila brašna
od Labina pritvorena na kolači. Đ. Baraković,
drag. 357. Peretac, kolač, medenica, pita. A.
Kanižlić, kam. 491. Neg^ daj, prijo, te kolače.
V. Došen 1*J7*. Dvista kolača kruha. And. Kačic%
kor. 175. Da oda šta on peče kolače u pe-
pelu ... M. A. Kejković, sat. El*. J^egovo je
jilo sve u kratko, priprost je^ek, al' ga jide
slatko . . . pak se iiemu tako jisti raci, rekao bi,
da su sve kolači. L2h. Kolače i pogače. I. Ja-
blanci 176. ,Šta će naše rob|e večerati?* ,Nek
devojke medene kolače, udovice prebelo simite'.
Nar. pjes. vuk. 1, 487. Bo^i je i crn kolač nego
prazna torba. Nar. posl. vuk. 27. Ne vise nigđe
kolači od drači. 19G. Uzevši veliki kolač, ili,
kao što ondje kažu, somun . . . Vuk, nar. pjes.

1, XI. Metnuvši kod bolesnika kolač hleba i
jednu čašu vode a drugu vina. živ. 34. Kao
medeni kolači. Đ. Daničić, 2mojs. 16, 81. Oko
kolača prijesnijeh. Idnevu. 23, 29. Mislio si da
po turskoj zem{i vise kolači o drači. S. ]^ubiša,
prip. 174. Kol&č ,panis in coronae specimen
factus'. u Istri. D. Nemanić, čak.-kroat. stud. 48.
— Kolač se sprema, mijesi, peče itd. ; gdjegdje se
kaže i da se kuha. Kuvaj meni bijele kolače.
Nar. pjes. vuk. 3, 130. Dok ja skuvam bijele
kolače. Nar. pjes. petr. 2, 622.

b) kad se ide u prijate)e (svojti u goste)
svagda u torbi osim čuture i još čega va]a po-
nijeti i kolač (t. j. seničan h|eb), pa kad se iz
prijate)a povraća, opet odonuda takovi kolaČ va)a
da mu spreme. Vuk, rječn. kod kolaČ. tut) kolač
donosi gost pri dolasku. Ona mi ti parićaje lijepe
dare i kolače. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 38. Ume-
sila prebele kolače, pa otide u poode majcL Nar.
pjes. vuk. 1, 211. Daj mi, majko, bijele kolače,
da ja sestri u poode idem. 1, 537. Od groba mu
koiia načinite, od zem|ice mijesite kolače, od po-
krova režite darove, spremite ga sestri u pohode.

2, 40. Pa on izvi od zlata ratove, a i kra(u od
zlata (vafa da pozlaćene) kolače. 2, 570. Veli
iliemu majka Anđelija: ,Pričekaj me tri bijela
dana, dok umjesim bijele kolače i dok spremim
tanane košufe, da ponesem na dar mome Jovu^
Al' govori sluga Milutine: ,Oj Boga ti, gospo
Anđelija! Jovo tebe čekati ne može, . . . već do-
nesi u brašnu kolače . . .' 2, 574. Ostavi mi bar
ručna devera s kim ću mlada do majke otići bez
kolači i bez ubradaČa. 3, 504. Ja mu tamo ko-
lača ne spremam. (Ja mu ne velim, tamo da ide,
jer može zlo proći). Nar. posl. vuk. 108. Južnu
božicu i prijatejskom kolaču ne va]a se radovati.
(Jer . . . prijate), ako donese jedan kolač, on po-
jede tri četiri, pa kad pode va)a opet jedan da
ponese). 115. Hvala mu kao i tetki bez kolača!
341. — bb) kolač pritna gost na odlasku. Kad
ja pođem rodu mome, . . . dve jetrve kolač viju,
a dve oće sa mnom poći. Nar. pjes. vuk. 1, 414.
Već na, majko, zelenu dolamu, iz gepova vadi ti
kolače. 1, 540. Već mu gradi šećerli kolače.
2, 331. — rr) u ovom primjeru kolači znaci i
jednu i drugu vrstu, a može biti da znači i uopće
darove što mijenaju gazda i gost: Pošto raz-
mijene darove i kolačo, Beskuća krene put Ko-
tora. S. LubiŠa, prip. 2H1.

v) komad hleba što majka umijesi napose
za dijete, kad mijesi hfeb za cijelu kuću, vidi u
Vukovu rječniku (2). — može biti da amo pri-
pada i ovaj primjer: Umijesi vši tri kolača dala
svakome pastorku po jedan. Vuk, pošlo v. 178.

d) osobiti neki h^eb što se mijesi i peče da

Digitized by

Google

1. KOLAC, a, d).

179

1. KOLAČ, đ, g).

se ije u Mcijem svečanijem Maodamaj n. p. ero) kad
86 slavi krsno ime (krsni ui slavski kolač), že-
nica se ovdje spomiike radi ko^va, poskura i krs-
noga kolača. Vuk, nar. pjes. 2, 4. Lome (do-
maćin s popom ili s kim dragim kad nema popa)
,kr8ni kolač' (koji mora biti od šenična brašna
u kiselo umiješen i naSaran poskoriiakom) ; jedna
Četvrtina od toga kolača dadu popu, jednu do-
maćici, a dvije oni jodu. Vak, rječn. kod krsno
ime. Za krsno ime svaka kuća mesi po neko-
liko naročitih hlebova, osobita oblika i namene.
hlebovi sa ti : ,kolaČ' (jedan ili četiri prema me-
stimičnom običaja); ,krstak' (,8veta presveta');
,po8karica' (leturdija) ; ,pogača' ili ,proja' (pod
kolač). Kolač, krstak i poskurica mese se od pše-
nična brašna s kvascem . . . KolaČ je veći od
običnog velikog somana i p)osnatiji od i^ega. okolo
se on opaše jednim vencem od testa kao nekim
reckastim pojasom; po gorAoj kori prekrste ma
86 dva kaiša od testa; u liih se atisnu četiri po-
skan^aka, a na sredi se usadi izreckan od testa
cvet, a koji se zadene i stručak suva bosi|ka.
... U Sremu na nekim mestima u gornu koru
slavskoga kolača pobada se neko drvećice s raz-
nim znacima na svojim granama ... U Timočkoj
krajini mese se dva kolača : jedan za nd večeri, a
dragi za prvi dan slave : prvi se zove ,veČeniača*,
a dragi: ,slavski kolač'. M. Đ. Milićević, slave.
24 — 25. — bb) po ovom prin\jeru kao da se ko-
lači mijese i prigodom rođena ili krštena. Poče-
kajte, dva ulaka mlada, da umesim prebele ko-
lače, da prepletem od zlata povoje, da pokrojim
tanane pelene. Nar. pjes. vuk. 1, 606. — rr) ko-
lači Ui kolač kaže se i prigoda kad idu prosci
da prstenuju djevojku, a po svoj prilici što se
onda goste i kolačima (vidi drugi primjer). Kad
otida prosci da prstenaiu djevojku (već ispro-
šena) i da ugovore kad 6e je voditi, onda se kaže
(na nekim mjestima, kao n. p. a Jadru): ,otišli
na kolače' (ići ćemo na kolače; bili smo na ko-
lačima itd.). Vuk, rječn. kod kolači. Treći (vje-
ridbeni) sastanak zove se ,kolač', kadno se do-
naša h}eb, vino i meso, te se pod jedno tim po-
tvrđuje vjera (u Žumberku). V. Bogišić, zborn.
161.

b. cm kolač, u metaforičkom smislu, može
značiti: zlo, šteta (isporedi c). Uvalio mu crn
komad [kolač?] u torbu. (Kad ko učini kome kaku
Štetu). Vuk, rječn. kod kolač, po svoj prilici
treba čitati kolač (kao što je popravfeno u trećem
isdanu) a ne komad, jer Vuk umeće ovu poslo-
vicu medu primjere kod kolač a ne kod komad.
istina i u Nar. posl. vuk. 326 stoji u istoj po-
slovici komad, ali može biti i ovdje pogreška.
Jer mu sad da cm kolač u daću. Osvetn. 5, 3.

c. može značiti i dar što se daje u liekijem
prigodama, pa i kao uzdarje, plaća itd. isprva
u ovakovijem slučajevima vala da se davao pravi
kolač, ali se poslije shvatilo u značenu kakva mu
drago dara, i u novcu (isporedi jabuka, A, e),
n. p.:

a) dar onome koji donese dobre glase. Za
toj sam izašla, ter stoju prid vrati, jeda bih sad
našla, tko će nam glas dati, jeda tko od kude
putom se namjeri, da kolač dobude, da gospu
namiri. M. Vetranić 2, 324. Manda, meni kolač !
Ovo tvoga brata. M. Držić 184. Fengaću da i
i^ega ištem, da mu uzmem kolač, er mu je otac
došao. 315. Tko dobar glas donosi, kolač prosi.
(D). Za dobar glas dobar kolač. (D). Poslov.
danič. Poda za dobar kolač onemu, koji mu pri-
nese take glase, jedno kopje po sred prsi. B. Zu-
zeri 401. u Dubrovniku se i dan današni govori :
Meni kolač, a tebi khigSL (pismo), ili otac, mn^s,

brat, sin itd., kad se kome javfa daje i^ešto doSlo
ili da je neko došao, što onaj radosno očekuje.
P. Budnmni. — Amo pripada i ovaj primjer:
Zla kolača! (Šteta! Kad se žali de se što nepo-
vo}no dogodilo). Nar. posl. vuk. 90. — Trčati
kolač ili trčati kolača što se nalazi u i^kijem
primjerima vaja da znaČi: trčeći nositi dobre
glase nadajući se kolaču (vidi i Đ. Đaničić u
Poslov. danič. xiib). §to meju onimi koji hlepe
na istu pliticu? koji trče isti kolač? A. d. Bella,
razgov. 75. Noćno kolača trčati. (Z). Trči ko-
lača po noći. (Z). Poslov. danič.

b) dar za nešto što je ko dobro izradio.
— Ovakovo je znaČene u ovom primjeru : Ako me
stigneš, kolač ti. M. Držić 127. vidi i u Mika-
(inu i u Belinu rječniku.

r) dar uopće (što medu sobom mijenaju pri-
jatefi). — Može hiti da je ovakovo značene (ali
u metaforičkom, ironičkom smislu) u ovom pri-
mjeru: Evo barut i teško olovo, boce praha,
ogAeni kolači. And. Kačić, razg. 322*.

d) što se daje kome kao uzdarje ili plaća
za liešto što je ovaj uradio ili dao, n. p.: au)
liječniku. Trijem kuće bio je prostrt svakoja-
kijem mrsom, Što su bonici donosili Šćepanu u
kolač. 8. J^ubiša, prip. 92. — bb) u ovom pri-
mjeru ono što se daje da ko ne učini štete ili
ne pusti drugoga da je Čini : Hot' li mene dati
vjeru tvrdu, da izjavim na Kopije ovce, da se
one na Kopiju mlade, a daću ti kolač od ovacah,
ši}aću ti grude i jagance, i ugiča ovna naj bo-
Jega? Ogled. sr. 135. — re) u Dubrovniku dar
što gospoda daje spravfenici, vidi sprava i spra-
vjenica. — u Vukovu rječniku (6).

d. u prenesenom smislu, o čemu što je slično
kolaču, n. p. .-

a) iiekoliko obruča svezanijeh zajedno, vidi
u Vukovu rječniku (4).

b) čelo (uže, konop) savito da ne zahvaća
mnogo mjesta, te je slično kolaču. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. Kupi čelo da bi sveder
jednako na tri kolača ostajalo obavite oko iste-
zala. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 174.
Š tucaj u čela po krovu, ono veziva se, ovo u
kolač sakup|a se. 247.

e) drven teme} u bunaru, vidi u Vukovu
rječniku (5).

đ) kolut na verigama. Er on plete verigu
koja ima početak a nema svrhe, u kojoj jedan
kolač vodi i poteže za sobom drugoga. A. Kalić 115.

e) kamen oblast i šupa} kao kolaČ, što je
privezan mreži da je povuče u dno mora. — U
jednom primjeru xvi vijeka. Zatim popadoše
kolač od kamika, mrižu provrgoše, spustiv ga
dolika. P. Hektorović 5.

/) vrsta nakita, u Dubrovniku. U kolaču
su: pećica, cvijetak, punenica, dudačka, kriva]a,
redaći. F. Hefele.

ff) u narodnijem se pjesmama često kaže
da koia skače na kolače ili u kolače, možebiti
s toga što kon kad je odskočio u visinu drži blizu
predne i zadne noge, te je nekoliko sličan vidjeti
kao kolač ; ali je veća prilika da je ista riječ što
i 2. kolač ; ne mislim da je isto Što 3. kolač (Đ.
Popović, tur. reč. glasn. 59, 126); u naj prvom
primjeru mjeri se koikev skok ne hvatima nego
aršinima i kopfima ; a u nijednom primjeru nema
kon skače ,za kolače', kao što kaže Popović nego
na ili u kolače. Dobar doro na kolače skače,
u prijeko dvanaest aršina, u dužinu dvadest i če-
tiri, u visinu tri kop]a junačka. Nar. pjes. vuk.
2, 384. Te mu dogo u kolače skače. Pjev. crn.
206^. Sve mu kulaš na kolače skaČe. Nar. pjes.
juk. 170. Sve mu sitno a kolače skače. 516.

Digitized by

>^uogIe

1. KOLAČ, d, h).

180

1. KOLAJNA

h) u jednoga pisca xvii vijeka kao da
kola6 enaČi sredovječnu igru u kojoj su se junaci
na kontna borili kopfemj isporedi obdufa i trka.

— kolač moie hiti da se zato kaže što je mjesto
igre bilo svud naokolo zatvoreno. Onomu koji
se igra kolača, premda ne bude plaće koja se
g^bi, ni globe zašto se zlo igra, isto djelo za ne
pogoditi dobro i ne ukršiti sulicu jest mu muka.
M. Badnić 211b. Prvo nego koii ulize u igru
od kolača, provodi se putem od trkai^a, šetajuć
se obade zem)u i oslobodi se, neka poslije kada
ustrči ne učini mu se put iskopan. 329^.

2. k6lAČ, m. tur. qulač, skok u kona kad
trči uzagrepce (,galop' ,galopp des pferdes*. Zenker).

— Samo u množini, vidi 1. kolač, d, g).

3. KOLAČ, m. tur. qulač, hvat. — U naše
vrijeme u Bosni. F. Miklošić, die tiirk. elem.
nachtr. 2, 153. — vidi i 1. kolač, d, g).

KOLAČAR, kolačara, m. čovjek što se bavi ko-
lačima; dolazi samo u osobitijem značenima. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. sing., i voc. kolačaru, kola-
cari. — Od xviii vijeka.

a. čovjek koji čini ili prodaje kolače. — Iz-
među rječnika u Belinu (,ciambellajo, che fa o
vende oiambelle* »spirarius* 191*) gdje se noj
prije nahodi, i u Stulićevu (v. kolačnik s do-
datkom da je uzeto iz Belina). Bilo je u nega
i medenih kolača, jer je nekada bio kolačar. M.
P. Šapčanin 1, 22. Kolačari i grnčari pazarise.
1, 66. Jovan Ilić, med. kolačar. D. Avramović
270.

b. čovjek koji, kad se slavi krsno ime, reže
i lomi kolač (vidi kolač, a, d) aa)). U Levču
jedan od gostiju naziva se , kolačar* i vrši neku
važnu službu pri lom)ei^u kolača. M. Đ. Mili-
ćević, slave. 47. Kolačar uzme kolač i nož . . .
Kolačar se prekrsti i počne rezati . . . Tada ko-
lačar prereze kolač u nakrst . . . Sad gosti puste
kolač, a kolačar i domaćin prelome ga . . . 49 — 50.
Sveštenik na nekim mestima s kadionicom, ikonom
i novim kolačarom, obiđe sve sovre, okadi |ude
i prikaže im novoga kolačcura govoreći : ,Evo no-
voga kolačara! neka je zdrav i čestit; s novim
kolačarom neka nam dođe i nova sreća. Bože
daj!* 69.

KOLAČABA, /. u Vukovu rječniku: igla što
ima na glavi kao kolačić (po Srbiji i po Bosni
nose žene takove igle za kapama) ,eine art
schmucknadel, haamadel' ,acus*.

KOLAČAkEV, adj. koji pripada kolačaru. —
Može se kazati i kolačarov. Ovaj gost sada mora
nazdraviti kolačaru (vidi kolačar, b) jer je , treća
kolaČareva*. M. Đ. Milićević, slav. 51.

KOLAČAbOV, adj. vidi kolačarev.

KOLAČI, m. pl. vidi 1. kolač, a, d) cc) i d, g).

1. KOLAČIĆA, /. vrsta jabuke. Kolačića, rus.
KAA&HišKti (Malva), suvrst jabuke (Zagreb). B.
Šulek, im. 150.

2. KOLIČICA, f. žensko če\ade što čini ili
prodaje kolačiče. — U tMŠe vrijeme u Duffrovniku.
P. Budmani.

KOLAČIĆ, m. dem. kolač. — Od xviii tnjeka,
a između rječnika u Mikajinu (kolačić, mali kolač
,parva spira*) gdje se ncy prije nahodi, u Belinu
(,biscottino* ,pastillus buccellatus' 142<^; ,ciam-
bella, cibo assai noto* ,spira* 191*), u Voltigijinu
(,biscottino, ciambella' ,ein kleiner runder zwie-
back'), u Stulićevu (1. »parva spira'. 2. v. cijevka),
u Vukovu (1. dim. v. kolač. — 2. vide užtipak).
a. u pravom^ ali u Širem smislu, o malom
hfebu, tako u naj prvijem primjerima znači: če-

stica, poskura (,ho9tia*). Kako tijelo Isusovo more
stati u kolačiću kruha. F. Lastrić, test. 298*.
U kolačiću i komadiću kruha posvećenoga. 301^.
Mijesi mu se kolačić. (Z). Poslov. daniČ. Učini
kolačić od to malo brašna. And. Kačić, kor. 237.
Imadise jednom dvajest malahnih kolačića. 253.
Kad dijete ne može odmah (na vrijeme) da pro-
govori, onda žene zamijese kolačić čekalom, pa
mu dadu te izjede. Vuk, poslov. 43. u Dubrov-
niku su kolačići lieka vrsta slatkoga kruha umije-
šena s jajima što mogu imati i oblice kolača,
ali su Češće kao mali podebfi štapići. P. Bud-
mani. — Može značiti što i uštipak, vidi u Vu-
kovu rječniku.

b. u prenesenom smislu, vidi cijevka. — Samo
u Stulićevu rječniku.

e. u prenesenom smislu, intestinum duodenum,
prvi dio tankoga crijeva kako se sužuje iz želuca ;
slično je kolaču ili bofe konskom potkovu. — U
naše vrijeme. Kolačić, crevo od 12 palaca. J.
Pančić, zoolog. 15. 18.

KOLAČINA, /. augm. kolač. — U Vukovu rječ-
niku.

1. KOLAČKI, adv. kod rvana kad jedan dru-
goga podigne u vis, pa ga jednom postavi na
zemfu (kao da ga usadi) kao kolac. — U Vukovu
rječniku: k6lački ,wie einen pfahl (in die hohe
hebeu und niederpflanzen, im ringen)* ,ut palum
defigo*. — / ovdje tumači Đ. Popović (tur. reč.
glasn. 59, 126): na hvatove, vidi 1. kolač, d, g)
i 3. kolač.

2. KOLAČKI, adv. u kolu (igri), na način kola.

— U naše vrijeme u Bosni. Ova pjesma pjeva
se kolački. Bos. vila. 1890. 244.

KOLAČNIK, m. vidi kolačar, a. — T/ Stuli-
ćevu rječniku : ,qui spiras conficit, vel vendit*
s dodatkom da je riječ ruska.

KOLAČUŠA, /. mjesno ime. — U naše vrijeme.
Vinograd pod Kolačušu. V. Vrčević, niz. 22. Jeli
ko od vas bio na zemju pod Kolačušu? 333.

KOLAD, /. coll. mnoštvo kola. — U Stulićevu
rječniku: v. vozad. — nepouzdano.

KOLAĐELE, vidi kolader. — Koladele, lako
došlo. F. Miklošić, die tiirk. elem. nachtr. 2, 150.

KOLAĐEB, intefj. od tur. kolaj gele! lak ti
bio trud! — vidi i kolaj. — U Vukovu rječniku:
kolader! kao što se u Baru rekne radinu: ,Si-
rova ti!* tako se doje na lijevom brijegu Drine,
u Semberiji, rekne: ,Kolader!' ali scon zaboravio
što se na to odgovori (isto i u Nar. posl. vuk.
144).

KOLAINA, /. vidi kolajna.

KOLAJ, adv. tur. qolaj, lako, lasno. — U naše
vrijeme. Đever joj reče: ,VidiŠ li curo, ovo po|e?
ovo je sve tvojega duvegije Sn)a*. A ona od ra-
dosti i Čuda zapita ga: ,A po Bogu brajo, kad
ovu silu preore i posije, a neka požne?* ,Bogm^
lasno* odgovori stari svat ,kad svaki svoju dio-
nicu prihvati, to je kolaj*. Nar. prip. vrč. 46-
,To je kolaj* (lasno), odgovori mu Ilija. 91. Meni
mi je za tebe, a za men' mi je kolaj rabota. M.
Đ. Milićević, kraj. srb. 314. — Badi ovoga pri-
mjera vidi kolader: Kolaj gele ihtijaru! Bcw.
vila. 1890. 157.

KOLAJINA, /. vidi kolajna.

KOLAjLUK, m. tur. qolajlyk, lakoća, lasnoća.

— U naše vrijeme u Bosni. 1 Bog da s kolaj-
lukom i da dođe na vakat! Bos. vila. 1888.257.

1. KOLAjNA, /. monile, catella; nummus in
honorem cusus. — Po svoj prilici od tal. collana
(,monile*); ovako misli i Miklošić. — Dva su

Digitized by

Google

1. KOLAJNA

181

KOLALOM LALOM

Mika i dva značeAa kod ove rijeii: stariji je
oblik koUjina (pisano kolaina i u Vuka) s pr-
vijem, starijim značenem; tniadi je k61ajna što
može imati i starije i mlade značene. — Od xvi
vijekOf a između rječnika u Vrančičevu: kolaina
ili kolajna (,kolay na') ,torquis^ u Mikafinu: ko-
lajna, verižica, lančić od vrata ,torqae8, monile,
mnrenula' ; u Bjelostjenčevu : kolaina, v. ovratek;
u Voltig\jinu: kolaina ,collana' ,eine halskette*;
u Vukovu: koliina (s dodatkom da se govori u
primorju) vide kolajna s primjerima iz narod-
nijeh pjesama : Lijepa su mi darovali dara : svekar
ban^ kolaine zlatne ... Ni na grlo zlatna kolaina
(i u ovijem je primjerima starije značene, premda

0 nemu Vuk ne govori); k61ajna »das medaillon,
^osse denkmiinze^ ,namus memorialis majori

H. starije ie značene : grivna (ogrlica^ derdan)
što nose ienske oko vrata kao nakitj a i muški
(naj Češće kao znak časti), — U ovijem primje-
rima stoji bez šumne kolaina. Kolaine, prstene,
drago kamenje ... u skrinu zatvori. B. Gradid,
đjev. 90. Što ću učiniti od kolaine zlatne koju
na putu općenomu najdem ? B. Kašić, zrc. 76.
Bazdariva ubozijem kolaine, orećine, narukvice. . .
per. 6. Kako dobro govori Izaija na pog. 61:
. . . kako vjerenicu urešenu kolainami sfojijema
(,quasi sponsam omatam monilibus suis'. isai.
61, 10). M. Orbin 292. Kada bi na grlo i na
vrat tvoj stav)ena ona prisveta kolaina ... V.
Andrijašević, prav. 38. Ugrin Janko darova joj
kolajna (ovako je naštampano, ali se po metru
vidi da treba čitati kolajinu) suha zlata. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 38. Da bi se nadostavila
milost glavi tvojoj, i kolaina vratu tvomu. J.
Matović 370. Oko vrata kolaine zlatne. Nar.
pjes. vuk. 5, 287. Na prsi mu toke presjekao i
svr tokah zlatnu kolainu. Pjev. cm. 279b. tako
treba po svoj prilici čitati i u ovijem primjerima :
GWi (su V) kolajne ali venci? M. Marulić 314.
Hoće kolajne, hoće zlato, hoće zoje. M. Držić
256. Tu kolajne, tu menduše biŠei I. Zanotti,
en. 49. Stavi mu kolainu (Ko.^aHHy) na grlo od
zlata i kamena dragoga. S. Margitić, fal. 13.
Stavja kolainu (Ko.iaMHy) na grlo svoje. 103. —
U ovijem je primjerima oblik kolajna. Jer ga
pogubi negov sluga za odniti mu kolajnu i križ
od zlata. And. Kačić, razg. 9. Pogubi ga sluga
Nikolica, odnese mu krunu i kolajnu koja biSe
od suhoga zlata, nakićena pridragim kamefiem.
55b. A on nemu groze i dukate, i kolajnu od
suhoga zlata koja vaja sto bili dukata. 302ab.
Postavi kolajnu od zlata na vrat negov. kor. 43.
Oko vrata kolajna od zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 483.

1 evo ti kolajna od zlata sto junaci nose oko
vrata. Nar. pjes. marjan. 9. — U ovom primjeru
iie znam, jeli prt^o ih drugo značene (isporedi i
kolajnica). Tebi daje od zlata kolajnu. J. Krm-
potić, malen. 6.

b. mlade je značene : kao poveći novac (zlatni,
srebrni, mjedeni) što se prima na čast i nosi na
prsima. — Nije jasno kako ovo značene postaje
od prvoga: ili što se jedno i drugo daje kome
kao čast, ili sto ovakovi novac može visjeti 0
grivni. — r U naše vrijeme (a može biti i od xvin
vijeka, vidi naj zadni primjer kod a); svagda
8 oblikom kolajna, vidi u Vukovu rječniku. Otići
ću na Cetine kraju, izdvorit mu od zlata kolajnu.
Nar. pjes. vuk. 4, 323. Za rabrost svoju dobio
zlatna kolajnu. Vuk, dan. 1, 79. Osim drugijeh
razliČnijeh poklona dali mu zlatnu kolajnu, nar.
pjes. 3, 117. Deli-Mirku vojevodstvo dao i ko-
lajnu na ramenu sjajnu. Osvetn. 2, 100. Na glavi
mu mjesečina žarka, a na prsih nišaui-kolajne.
2, 145. Kolajna za hrabrost ,tapferkeits-medaille^

Jur. pol. terminol. 499. Kolajna za zasluge
,verdienst-medaille*. 553.

2. KOLAJNA, /. ime ravnici u Srbiji u okrugu
ćuprijskom. M. Đ. Milićević, srb. 1093.

k6laJNICA, /. dem. 1. kolajna. — U jedinom
primjeru xviii vijeka ne znam, jeli u prvome Hi
u drugome značenu (vidi naj zadni primjer kod
1. kolajna, a). Biser-perje nosi na kalpako, a na
prsi zlatnu kolajnica ku mu dade premožna ca-
rica. J. Krmpotić, malen. 17.

1. KOLAK, praep. vidi 4. kol. — isporedi 9.
kola t polag. — Od xvi vijeka u Dubrovniku, a
između rječnika u Stulićevu (v. kod). Er kad
ležeš, da ju (ovu travu) staviš kolak srca, vjeruj
meni, činila bi, plam )uveni mnogo skoro da
oćutiš. Jedupka nezn. pjesn. 237. Stoj, njeSto
kopore u grmu kolak nas. A. Sasin 147. Ga-
varina kolak grada. 191*.

2. KOLAK, m. vidi kolač. — U pjesmi što se
pjeva na badni dan u Nišu. — Može biti riječ
bugarska. ,Kolede melende, careva godina, cin
cin kaka, daj mi dva kolaka^ Pa im se daju ko-
lači koji su za to sprem}eni (u Nišu). M. Đ.
Milićević, živ. srb.« 160.

3. KOLAK, kolka, m. dem. kolo. — U StiUi-
čevu rječniku: ,orbiculufl*. — nepouzdano.

4. k6laK, m. ime muško. — U narodnoj po-
slovici našega vremena, i otale u Vukovu rječ-
niku : vafada je bio nekakav hajduk ili kese^ija.
Teško Kolaku na zlu konaka! ni ko p..i ni ko
mari, ni se šta peče ni vari; ar kad se Kolak
pomami, i p..iće i mariće i peći će i variće.
Nar. posl. vuk. 314 — 315. — / kao prezime u
naše vrijeme. Schem. segn. 1871. 94. — isporedi
i Kolakovac, Kolakove Bare, Kolaković.

KOLAkOVAC, Kolikovca, m. voda živa koja
teče ispod zem|e kroz Gospić; pa se u zem}a
slazi, ko hoće da pije vode s Kolakovca. I^en
izvor biće odmah ispod mosta. M. Medić.

KOLAKOVE BABE, /. pl. zaselak u Hrvatskoj
blizu Lešća u županiji ličko-otočkcj. Schem.
segn. 1871. 27.

KOLAKOVICA, /. zaselak u Hrvatskoj u žu-
paniji virovitičkoj. Razdije). 80.

KOLAKOVIĆ, m. prezime. — isporedi 4. Kolak.
— U naše vHjeme. Dođe k sudu Jovan Kola-
ković iz Teočina. Glasnik. 11, 1, 143. (1808).
Stevan Kolaković. Nar. pjes. petr. 1, 351 (medu
predbrojnicima) .

KOLAKOVIĆI, m. pl. selo u Hercegovini. Sta-
tist, bosn. 111.

KOLALI, adj. vidi kolalija. — Ne mijeiia se
po padežima. — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena iz Bosne, kao pridjev uz mavluta. A obuče
kolali mavlutu. Nar. pjes. petr. 3, 584.

KOLA-LIJE, /. pl. kao pridjev uz toke i gaće,
vidi u Vukovu rječniku. — Može biti da postaje
od kolo, kako Vuk misli (isporedi kolast), ali
svakako turskijem nastavkom ly (isporedi kolali),
ne znam, ima li u turskom jeziku riječ qolaly ili
slična noj (amo jamačno ne pripada tur. qolanly,
s kalanom, 0 sedlu ili 0 konu). — U naŠe vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (1. toke savijene
kao kolutovi, kao što se i sad nose a Dalmaciji
s primjerom iz narodne pjesme: Na prsima toke
kolalije. — 2. gaće, va|a da šarene na kola, cf.
kolast, s primjerom iz narodr^ pjesme : Za Ankine
gaće kolalije). Po dolami toke kolalije. Nar.
pjes. petr. 2, 439. Pozvekuju toke kolalije. 3, 53.

KOLALOM LALOM, u Vukovu rječniku: pri-
pijeva se na babinama ,ein refrain der wochen-

Digitized by

Google

KOLALOM LALOM

182

2. KOLAB

bett-lieder' ,yox aocini solita in carminibus ad
puerperas^ s primjerom: Kolalom lalom, ko mu
otao bješe.

1. KOLAN, kohia, adj. koji pripada kolima.

— Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Bjelo-
s^enčevu (kolna po8te)a ,lectus ambulatorius^ ;
kolna špica ,radius rotae, austrum^ 2. melinska
^clitatorium^ 3. kolna šMa ,canthus^ 4. kolna
platnica ,orbile^ 5. kolna os ,axi9^ 6. kolna sa-
vomica ,sufflamen^ ; kolno pešće ,modiolas, 1. me-
diom rotae'; kolno dapje ^tubus rotae^) gdje se
naj prije nahodi, u JambreŠićevu (kolna platnica
^orbile' ; kolna podporna ^sufflamen' ; kolno pešće,
^xisO, u VoUigijinu (,di carro, carreggiabile^
,fahrbar*; kolna pošteda ,letto curmle* ,ein fahr-
bares bett'; kolni os ,asse' ,achse^; kolno dub^e
,tubo di luota* ,radr6hre*), u Stulićevu (»plostra-
rius*). Kolne puške nisu im vrijedne. L A. Ne-
nadić, šamb. 18. Kolno puške ,cannoni'. 18.
Kolnu pušku upraviše. 21. Kolnijeh pušak če-
trdeset. 22. Predmeta takovih koji se otpra-
v)aju ili žejeznicom pod zaporom kolnim (,wagen-
verschluss') . . . Zbornik zak. 1853. 966.

2. k6laN, m. (kožani ili drugi) pojas kojijem se
sedlo učvrščiije na konu, opasavši ^a oko trbuha^
isporedi poprug i potprugj t neki ženski pojas.

— Tur. qolan. — Gdjegdje stoji u množini i za
jednOj jer se svaka polovica pojasa shvaća kao
jedno; ali se često govori o nekoliko kolana za
jedno sedlo. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (1. ,der sattelgurt* ,cingulum
sellae equariae^ — 2. ženski pojas na paftama,
vide tkanice).

a. na konu. Te sapali krila Jabučilu^ što
ne mogla vatrom sagoreti to pod kolan priteg-
nula tvrdo. Nar. pjes. vuk. 2, 109. Dobro Šarcu
kolane poteže. 2, 216. Te opremi Šarca od mej-
dana, priteže mu sedmere kolane. 2, 248. Sedlaj
koiie, priteži kolane. 2, 296. Popregnu ga od
srebra kolanom. 2, 570. Svaki nosi zelene ga-
dare pod kolane s obadvije strane. 3, 333. 8 desne
strane Ivan objesio, s desne strane o desnom ko-
lanu, objesio dumišli gadaru. 3, 536. Na mr-
kovu pnteže kolane, priteže mu četiri kolana, a
i petu ibrišim-tkanicu. 4, 181. Kada Miloš dogu
kolan steže. 4, 229. O doratu vješa kuburlije,
a pod kolan sabju privezuje. 4, 324. Svaki konik
pritezaj kolane. Pjev. crn. 88^. Priteže mu
ibrišim-kolane. 148l>. Potpregnu ga ibrišim-ko-
lanom. 191^. Otpušća mu sve devet kolana.
Nar. pjes. juk. 107. Udari mu (labudu) četiri
kolana. Nar. pjes. magaz. 1869. 107. Pak izvede
debela zekana, poteže mu na toke kolane, sve
četiri jedan po drugome. Nar. pjes. petr. 2, 658.
Nemoj takOj beže ^uboviću, za sedlo se jesam
primrznula, već prerezi tanahne kolane, nosi mene
u bijelu kulu. Nar. pjes. h6rm. 1, 113. Povedi
mi SmiČić-Aliju, neka meće mrsu u kolane.

1, 803. Bedevija na noge skočila, pa pod kolan
krila }>okupila. 1, 489. Puklo ti je sve devet
kolana. 2, 38. Pa uhvati pod kolan dogata.

2, 215. Svaki ata u kolan metnuo. 2, 343. Pri-
državajući kolan na mome mrkovu. M. P. Šap-
čanin 1, 71. l^ut zmaj za pojasom, čijem rastav)a
do sedla junaka i od sedla kona do kolana. Osvetu.
2, 101. Mori šmrca gdje god koga nade, a krv
boji koAe do kolana. 2, 133. Pre nego što bi
ga uzjahao, Vejko bi sam zagledao u kolan,
uzde ... M. Đ. Milićević, pomenik. 5, 745. —
MetaforiČki. Dobro mu je ovoga puta Petar pri-
tego kolane. M. Pavlinović, razg. 113.

b. na ženskom odijelu, (Žene u Srbiji u
okrugu vraiiskom) opasuju se, osem pojasa, ko-

lanom, na kome su pavte. M. Đ. Milićević, kra).
srb. 313. vidi i u Vukovu rječniku.

3. KOLAN, m, ime domaćijem muškijetn živo-
tinama,

a. jarcu. F. Kurelac, dom. živ. 38.

b. prascu. F. Kurelac, dom. živ. 41.
KOLAnCE, n. dem. kolo. — U nose vrijeme.

Načini se dnom kakve šojice devet kolanaca na
pepelu. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 124.

KOLANČIC, m. šaren grah, ide uz kukuruz.
Oblaj. D. Hire.

KOLANDBA, /. vidi kalandra. — U jednoga
pisca čakavca xvi vijeka. Sa sfih stran čujaše
ptičice žubereći, . . . tamo petelina brčući, simo
kolandre pripivajući. P. Zoranić 681^.

KOLANE, f.(?) pl. ime selu u Dalmaciji na
ostrou Pagu. Bepert dalm. 1872. 35.

KOLANINA, /. augm. 2. kolan. — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Po kaltaku (na konu)
kožna kolanina. Smailag. meh. 40.

KOLANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijetne.
Milutin Topuzović preziva Jovana Kolanovića.
Glasnik, ii, 1, 149. (1808).

KOLA-NSUZ, adj. tur. qolan8yz, bez kolana (o
konu), — U narodnoj pjesmi bosanskoj našega
vremena gdje stoji pred dorat i ne mijena se po
padežima. Na negovu kolansuz-doratu . . . Nar.
pjes. horm. 2, 590.

1. KOLAI^TE, n. cijelo kojijem se kola (vidi 1.
kolati). — U naše vrijeme kod pisaca. Ovo će
povjerenstvo nadzirati kolane banka državi&aća.
Zbornik zak. 1866. 129. i u Šulekovu rječniku:
,circulatioii^ ; kolaiie (novaca) ,circulation (v.
gelde)^; kolane krvi ,blutumlauf.

2. k6laNE, n. djelo kojijem se kola^ vidi 2.
kolati.

KOLAP, kolpa, m. (morski) val, tal. colpo,
udarac, colpo di mare, val. — U naše vrijeme u
Dubrovniku. Nema drugo nego muna za munom,
puca grom, svaki kolap (val) kako Petka. M.
Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 216. Ako vidiš
kakav jaki kolap, pripoga\ pa kad prođe, opet
u rotu. 217.

KOLAPOVIĆ, m. prezime. — U Daničićevu
rječniku: Kolapovićb, ,Jake Kolapovićb* po svoj
prilici Dubrovčanin 1374. (Spom. sr. 2,) 27.

1. KOLAB, m. Čovjek koji po svom zanatu
gradi kola (vidi 7. kola). — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (kolar, koji kola čini
,essedarius, carpentarius*) gdje se fky prije na-
hodi, u Bjelostjenčevu (,rotarius, carpentarios,
essedarius, plaustrarius, diatrocharius^), u Jam-
breŠićevu (,rotarius*), u Voltiaijinu (,facocchi, car-
rozzajo^ ,wagner*), u Stulićevu (kolar, km i kola
naprav|a ,curruum, rhedarum faber'), u vukovu
(,der wagner' , plaustrarius'). I kolari, Češ^ari,
sitari. M. A. Ke)ković, sat. K8l>. Uči se zanatu
u mjesnoga kolara. M. Pavlinović, rad. 72. — U
ovome primjeru ne znam, stoji li ova riječ u pra-
vome značenu ili je prezime: Đurica Kolar.
Glasnik, ii, 3, 77. (1706—1707).

2. k6laB, koldra, m. a) vidi jaka, kolijer;
b) ogrfak, ogrlica, đerdan. — Tal. coUare. a) u
prvom značenu u Mikafinu rječniku: kolar, ko-
larin, ogrličić ,collareS i u naše vrijeme u Du-
brovniku: na košufi, na svakom gornem odijelu,
na kabanici, pa i sama kabanica, n. p. ,Zima je
na dvoru; uzmi kolar'. P. Budmani. — b) u
drugom značei^u u naše vrijeme kod sjevero-za-
padnijeh štokavaca i čakavaca. Lipši mi je kolar
oko vrata nego zraka oko sunca žarka. Nar. pjee.

Digitized by

Google

2. KOLAB

183

KOLABAO

marjan. 185. Za brata bih ome oči dala, za dra-
goga zrno od kolara. 189. Neka mi on dala te
lepe kolare. Nar. pjes. istr. 2, 45.

3. KOLAB, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
smeđerevskom. Plac u Kolara. Sr. nov. 1871. 191.

1. KOLAB AC, Kolarca, m. ime dvjema selima:
(kajkavski) Kolarec doiii i gorAi u Hrvatskoj u
županiji varaždinskoj. Bazdije}. 99.

2. KOLABAC, Kolarca, m. čovjek iz sela Ko-
lara. — U nose vrijeme. Vule Ilić Kolarac. M.
Đ. Milidević, srb. 145. — vidi i Kolarfiev.

KOLABČAD, /. coll vidi kod kolarče.

KOLABČE, kdlarćeta, n. dem. 1. kolar. — U
Šulekavu tjedniku sa snačenem: kolarev šegrt
,wagllerjunge^ — Nema plurala^ mjeŠte kojega
bi se mogao upotrebiti kolektivni supstantiv žen-
skoga roda: kdl&rč&d.

KOLABČEV, adj, koji pripada Kolarcu (ne
znam jeli presime Hi je samo po rodnom mjestu).
Na istok od mosta gde je sada Kolarčeva kuda
(u Beogradu). M. Đ. Biilićević, sloseL 10.

k6lABDI, k61arada, m. pl koraf^ mer^an, tal.
(pl.) coralli. — isporedi 1. kolari. — U naše
vrijeme u Istri. Kol&rdi, pl. ,coralia*, g. kol&rad.
Đ. Nemanić, Čak.-kroat. stud. 52.

KOLABEV, adj. koji pripada koldru. — U
Vukovu rječniku: vide kolarov.

KOLABEVIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme.
Vuk, živ. 96.

KOLABEVO SELO, n. ime selu u Hrvatskoj
u županiji bjelovarsko-križevačkoj. BazdijeJ. 107.

1. KOLAbI, koldra, m. pl. vidi kolardi. — U
naše vrijeme u Istri. Kolari, pl. ,corallia*, g.
kol&r. D. Nemanić, čcJc-kroat. stud. 46.

2. •KOLABI, m. pl. mjesno ime u Srbiji, a) selo
u okrugu jagodinskom. K. Jovanović 107. —
b) selo u olarugu smeđerevskom. K. Jovanović
149. — Pomine se mjesto s ovakijem imenom i
prije našega vremena. S. Novaković, pom. 135.

KOLABICA, /. žensko čefade što igra u kolu.
— U jednoga pisca xviii vijeka. ZaSto snaše
kolarice brzo gine čisto lice, kad dopane mnogi
ruku, tamo amo da ju vuku . . . AV snašice ski-
tarice i pomamne kolarice ... V. ĐoŠen 101<^.

1. KOLABIĆ, m. prezime. — Od xvi vijeka.
Jemrih Kolarić. Mon. croat. 323. (1550). Marko
Kolarić iz Bibara tužio Ivana Maksimovićcu
Glasnik, ii, 1, 47. (1808). Vasilij Kolarić. D.
Avramović 259.

2. KOLABIĆ, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. BazdijeJ. 60.

KOLAbIJA, /. kolarski zanat. — Načiiieno u
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,wagner-
handwerk^

1. KOLAbIN, kolarina, m. tal. coUarino, dem.
collaro (vidi kod 2. kolar). — Od xv vijeka^ a
između rječnika u Mikajinu (kod kolar), u Bje-
lostjenčevu (»collare*), u Daničićevu (kolarinb
joollare*).

a. ogrfajf derdan. Ođb prtstenovb i kola-
rinovb . . . Četiri kolarini koji su s kamenbjemb.
Spom. sr. 2, 125. (1466). Donijeli smo ... od bi-
sera kolarine. M. Vetranić 1, 236. Vidiš ovi
kolarin, vidiš li ovi pendin? M. Držić 256. Ne-
izbrojnijeCfitJ me je bisemiiem i perlenijem ko-
larinim (Štamparskom griješkom kolarinin ; a može
biti da treba Čitati kolarini) uresio. B. Gradić,
đjev. 104. Kupi Mari kolarina. Nar. pjes. herc.
vuk. 243. ovakovo je značene i u na.še vrijeme u
Dubrovniku, ali samo o onakome đerdanu na

kojem su nanizana zrna (ovakovo značeAe vdfa
da je i u starijim primjerima), % osobito o onome
što Župke nose na vratu, što je nanizan pove-
čijem zrnima od zlata Hi od srebra pozlaćena,
izradenijem na filigranu. P. BudmanL

b. ogrfak u pseta. — U naše vrijeme u D%^
brovniku. P. Buđmani.

c. vidi jaka, kolijer. — Ovakovo značene vafa
da je u MitMfinu rječniku.

2. KOLABIN, m. kao da je ime ovnu. — ispo-
redi kolarinka. — U narodnoj pjesmi istarskoj
našega vremena. Skopac kolarin i vol rošin.
Nar. pjes. istr. 4, 4.

1. KOLAbINA, /. što se plača za vožei^e na
kolima. — NaČineno u naše vrijeme. Kolarina
,wagen-geld^ Jur. pol. terminol. 625.

2. KOLAbINA, /. kolareva Ui kolarska ra&Aa.

— Načiiieno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku: ,wagnerarbeit*.

8. KOLAbINA, /. u Vukovu rječniku, gdje
nema znaČeiha nego samo primjer iz narodne
pjesme: Pak na glavu kapu kolarinu, o kojoj su
do tri krila zlatna.

KOLAbINAC, kolirinca, m. dem. 1. kolarin.

— U naše vrijeme u Istri. Kolarlnac ,collare*,
g. kolarfnca. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. 53.

KOLABENE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru benkovačkom. Bepert. dalm. 1872. 41.

KOLABINKA, /. ime ovd. F. Kurelac, dom.
živ. 33. — isporedi 2. kolarin.

KOLABIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smeđerevskom. l^Tiva više Kolarišta. Sr. nov.
1875. 987.

KOLABKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smeđerevskom. Niva u Kolarki. Sr. nov. 1873.
1031.

1. KOLARNICA, /. mjesto (zatvoreno, kuca,
dućan) gdje radi kolar. — U Vukovu rječniku:
,die wagnerei, werkstlltte des wagner8' ,o£fioina
plaustraria^

2. KOLABNICA,/. mjesno ime u Srbiji, a) pla-
ninski vrh u okrugu niskom. M. Đ. MiUćević,
kraj. srb. 4. — 6> tt okrugu biogradskom. Niva
u Kolarnici. Sr. nov. 1873. 720. — c) vis u okrugu
kneževačkom. Glasnik. 19, 299. — d) mjesto u
okruau kruševačkom. M. Đ. Milićević, srb. 725.

KOLABNICE, /. pl.^ ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Niva u Kolamicama. Sr.
nov. 1865. 248.

KOLABNIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinačkom. Branik pod Kolamikom. Sr. nov.
1873. 335.

KOLABOV, adj. vidi kolarev. — U Vukovu
rječniku: ,des Tvagners' ,plaustrarii^

KOLABOVAC, Kolarovca, m. ime selu (kaj-
kavski Kolarovec) u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. Bazdije). 103.

1. KOLABSKI, adi;, koji pripada kolarima
(vidi 1. kolar). — Načineno u rhaše vrijeme. —
U Šulekovu r:;ječniku: kolarski posao, kolarsko
djelo ,wagnerarbeit* ; kolarsko drvo ,wagnerliolz*.

2. KOLABSKI, adj. koji pripada (mjestu)
Kolarima. Kolarska (opština). K. Jovfuiović
107. 149.

KOLABSTVO, n. kolarski zarMt, isporedi ko-
larija. — Načineno u naše vrijeme. — U Šule-
kovu rječniku: ,wagnerhandwerk^

KOLASAO, Kolasca, m. selo u Dalmaciji u
kotaru benkovačkom. Bepert. dalm. 1872. 41.

Digitized by

Google

KOLA8T

184

KOLČAK, c.

KOL AST, ac^j. gnačene je jamačnOf kako je tu-
mačeno u Vukovu rječniku: šaren na kola. — U
narodnijem pjesmama stoji jako često kao pridjev
uz hazdija (vidi hazdija i ovdje naj prvi primjer) ;
iz naroanijeh je pjesama prešlo i u knizevni jezik.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(šaren na kola ,rundgefleckt' ,macalosus'). Na
nemu je kolasta azdija, po azdiji ispletene guje.
Nar. pjes. vuk. 2, 593. Bijegauii pratastim i ko-
lastim. Đ. Daničić, Imojs. 31, 10. Krevet s ko-
laatim zastorima. Bos. vil. 1890. 22. — U Šule-
kovu rječniku : ,getigert* (što bi upravo bilo pru-
tast); »rundgefleckf.

1. KOLAŠ; m. ime prascu. F. Karelac, dom.
živ. 41.

2. KOLAŠ, kolaša, m. čovjek koji pripada
družtvu yKolu\ — U naše vrijedne u Zagrebu.
P. Budmani.

KOLAŠA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 88.

KOLIŠCE, n. dem. kolo. — U Mikafinu rječ-
niku: kolasce, malo kolo ,rotulaS i u Stulićevu:
V. kolica (gcije je shvaćeno kao dem. kola) s do-
datkom da je uzeto iz Miknlina. — U naše vrijeme
u Sulekovu rječniku: ,radchen^ — i s osobitijem
značenem: Naj prije se pomenutim već kolašcem
(^roulette') sva mjedena ploča popravi. B. Šulek,
graf. umjetn. 209. Kolasce ,copirradchen'. Haj-
denak 14.

KOLAŠICA, /. žensko čefade što jjripada
društvu yKolu*. — isporedi 2. kolaš. — U naše
vrijeme u Zagrebu. P. Budmani.

KOLA-ŠIN, m. mjesno ime. — Od prije našega
vremena (vidi kod b), a između rječnika u Vu-
kovu (1. grad u Hercegovini. — 2. kao knežina
između Novoga Pazara i Peći).

a. selo (u prvom primjeru^ drugdje ga zovu
^rad^) sad u Crnoj Gori, prije u Hercegovini.
Fatifie se sela Kolašina, spustiše se ravnoj Me-
tohiji. Nar. pjes. vuk. 2, 229. Od bijela Kola-
šina grada. 3, 515. Krvavome gradu Kolašinu.
4, 397. Od NikSića i od Kolašina. 4, 443. Dođe
kAiga kršnu KolaŠinu. 4, 470.

b. kao knežina između Novoga Pazara i
Peći (Vuk). — Amo vafa da pripada ovaj pri-
n^er: I od Peći i Nova Pazara, od GusiAa i od
Kolašina. Nar. pjes. vuk. 4, 83. ♦ možebiti i ovaj:
Kolašinb (pleme). 8. Novaković, pom. 135.

KOLIŠINAC, Kolišinca, m. čovjek iz Kola-
šina. — isporedi KolašiAanin. — U naše vrijeme.
Dok je meni paša u Pazaru a u Skadru Mamute
veziru i Đul-bego iz Gusina ravnog i dok su mi
age Kolašinci . . . Nar. pjes. vuk. 4, 294. Po-
biće se Juti Kolašinci, izginuće braća Moračani.
4, 323. Na Turčina Juta Kolašinca. 4, 398. Da
ih Čuva od Kolašinaca. Ogled. sr. 257.

KOLlŠmČAD, /. coll. vidi kod Kolašinče.

KOLIsINČE, KoUšinčeta, m. dem. Kolašinao.
— 3Ij. plurala vafa da bi se upotrebio supst. f.
coll. Kol^Šinčad, ali mu nema potvrde. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. ISTemu veli Ture
Kolašinče. Pjev. om. 45a.

KOLIŠINKA, /. žensko čefade iz Kolašina. —
U jednoga pisca našega vremena. Novica je pao
na GetiAe i doveo Kolašinke mlade. Osvetn.
2, 186.

KOLIŠINOVIĆ, m. vidi Kolašin, a. — LT Da-
ničićevu rječniku: Kolašinovićb, sadašAi Kolašin
u Hercegovini s primjerom: ,Sbgradi Ali paša
Cengić gradb na Kolašinoviću* 1651. (Okiz. pam.
Saf.) 85.

KOLIŠINSKI, adj. koji pripada Kolašinu. —

U naše vrijeme. I još fališ kolašinske Turke.
Nar. pjes. vuk. 4, 314. Velika je kolašinska snaga.
5, 376. No ne dadu zmije kolašinske. 5, 388.
Na bijele kolašinske ovce. 5, 409. Jedno momče
zove kolašinsko. Pjev. crn. 44*». Hodi brže, ko-
lašinski vuČe! 247^.

KOLIŠINANIN, m. čovjek iz Kolašina, —
isporedi Kolašinac. — Plur.: Kol^šinani. — U
Vukovu rječniku: ,einer von Kolašin* s primjerom
iz narodne pjesme: Gusinani i Kolašinani.

1. KOLATI, kolam, impf. postaje od kolo. —
U naše vrijeme.

a. (u dalmatinskom Zagorju) vrtiti mlinom.
M. Pavlinović.

b. ići na okolo (uprav o krvi koja iz srca
ide po svemu živinskom tijelu pa se opet srcu
vraća ; o novcu što ide od ruke do ruke, itd.). —
Naćineno u naše vrijeme za ovo znaČene. — U Su-
lekovu rječniku: ,umlaufen (v. blute; v. gelde)'.

c. o svatovima (nije mi jasno znaČene ; može-
biti : ići na okolo, ili može biti u svezi sa kolač).
Ovo popodne (svatovi) kolaju na pijaci (Novi u
Vinodolu). V. Bogišić, zborn. 226.

d. sa se, rejlieksiono. — Značehe mi je ne-
jasno ; može biti isto kao kod c. Pila, jela, puna
pjeva tola, uz obrok se tašta svadba kola. Osveto.
4, 23.

2. KOLATI, kol&m, impf. lijepiti kolom. —
Postaje od 5. kola. — U naše vrijeme u Lici.
Kolati, lijepiti kolom, tutkaliti, keliti. u Lici. Y.
Araenijević. , Tvoje kolaiie ne vaja, što god školaš,
ono se odma raskola'. ,Ili n* umiješ kolati, ili ti
ne vaja kola^ J. Bogdanović.

KOLAUZ, m. vidi kalauz. — U narodnoj pjesmi
bosanskoj našega vremena. Kolauz je Meho ko-
lauze. Nar. pjes. juk. 586.

KOLA VA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

KOL A V AC, Kolavca, m. Jme mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevačkom. Niva u Kolavcu. Sr.
nov. 1863. 384.

KOLCE, n. dem. kolo. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Bjelostjenčevu (kod kolo) gdje
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (,rotella' ,rad-
lein'), u Stulićevu (,rotula'). Kako god svina
koja u svojim nozdrvama zlatno kolce imade. . .
J. Bajić, pouč. 2, 93. Kolce, dem. kolo. Na kru-
govačkom platnu prave se naokrugla kolca, u
Lici. V. Arsenijević. ,Ajde mi edno malo oreće
kolce napravi'. J. Bogdanović.

KOLCI BEDI, m.CO pl ili Kolca Brda, n. pl.
mjesno ime. — xv vijeka. Selo na Kolci Brdi.
Mon. croat. 93. (1463).

k6lČAC, kolčaca, m. dem. kolac. — isporedi
kočac. — Samo u Jatnbrešićevu rječniku: kolčec,
paxillus*, i u Stulićevu: ,paxillus*.

KOLČAK, m. tur. qolčaq, gvozdeni rukav (u
oklopa) ; kao široka i kratka cijev od vune ili od
runa u kojoj se ruke drže zimi i griju. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu (vidi
kod b t c).

a. gvozdeni rukav. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVII vijeka. Nose od gvozdja svi
kolčake, u gvozdenoj idu mreži. J. Palmotić 79.

b. za grijane ruku. — U Vukovu rječniku:
,der muff' ,manicae genus' s dodatkom da se go-
vori u iwjvodstvu.

c. neka zakrpa na kofenima. — U Vukovu
rječniku: (n. p. u Srbiji) na čakŠirama, t. j. za-
krpa na ko)enima kad se Čakšire prodru ; ali kad
se ,kolčaci udaraju' načine se jednaki, i po švu

Digitized by

Google

KOLČAK, c.

185

KOLEDA, a.

ae prišija gajtani te se i ne poznaje da su čak-
širo zakrp}ene, nego bi se moglo pomisliti da su
šarane, gdjekoji i nove čakšire s ovakovijem kol-
čacima grade. — U ovom pritt{jeru sam Vuk upo-
treb(<wa ovu riječ za zakrpu na laktu : Na ruka-
vima ima kolčake (na laktovima kao dugujasto
zakrpe). Vuk, kovč. 41.

KOLČIĆ, m. vidi 1. kočić. — Između rječnika
u Vrančićevu (,paxillus') i u Stulićevu (v. kolčac).
U zem|u se zabija kolčić trozubi. B. Kašić, rit.
287.

KOLDINIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Jandri
Koldinić. Mon. croat. 181>. (1505).

KOLDUStA, /. rijeka kod Križevaca. D. Hire.

KOLDOVANE, n. djelo kojijem se kolduje (oidi
koldovati). — U Bjelostjenčevu rječniku : (kaj-
kavski) kolduvane, v. petlane, i u Stulićevu : kol-
duvaiio, V. prosjačene s dodatkom da je uzeto iz
Bjelostjenčeoa.

KOLDOVATI, koldujem, impf. prosjačiti. —
Može biti riječ magarska od koldulni (s istijem
znaČenem), premda ima i rus. KciAoBari., nračati.
— Nalazi se samo kajkavski oblik kolduvati (vidi
koldovane), u Slovenaca koldovati. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: koldujem, petjam, pitam za
Boga, prosjačim ,mendico', v. prosim, a iz itega
u Stulićevu: kolduvati, v. prosjačiti.

KOLDUŠ, m. prosjakj mag. koldus. — Od xvi
vijeka u sjevernijeh čakavaca i u kajkavaca^ a
iztneđu rječnika u Bjelostjenčevu (,mendicusS v.
petjar) i u Stulićevu (grijeskom koldus, v. prosjak)
s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva. O ga-
lufe, o koldušu, poj v zal čas. Korizm. 8»^. Od
koga (plasča) dil jedan poda koldusu. F. Gla-
vinić, cvit 367a. Almuštvo komu se ima dati?
Ubozim, nišćim, koldušem. sviti, (strana?).

KOLDUSICA, /. prosjakina. — Postaje od
kolduš. — U Jambresićevu (latinskom) rječniku
kod mendicula.

KOLDU^^IJA, /. vidi kolduštvo. — U jednoga
pisca iz Istre xvii vijeka. ,Vinctus in mendici-
tate et ferro' vezan u koldušiji i gvozdju. F.
Glavinić, posl. 60.

KOLDUŠKI, adj. koji pripada koldušima. —
U Jambresićevu (latinskom) rječniku gdje ima
samo ado. po kolduško kod mendice.

K0LDU8TV0, n. osobina onoga koji je koldus.
— U Bjelostjenčevu rječniku : kolduštvo, uboštvo
,pauperies*, v. pet|arija, i u Stulićevu: grijeskom
kolduštvo, V. prosjačene s dodatkom da je uzrto
iz Bjelostjenčeva.

1. KOLE, adv. samo s prijedlozima do i od,
vidi dokle, dokole, i odakle itd. — xvi vijeka i
u jednoga pisca xvin. Dokole bihomo mlađahni.
N. Banina 25^. paul. gal. 1, 3. — Evo su jure tri
lita, odkole priboju išćući voća na ovoj smokvi.
Bemardin 139. luc. 13, 7. Od kolo se pored*> Bo^a
zabiše. Zborn. 3*. Od kole idete? 58^. Od kolo
zlato bi na svijetu u scjeni, jubav se izgubi. N.
Dimitrović 7. Eto se bez broja godišta navrši,
od kole sjen tvoja u robstvu duh drži. 31. Od
kole (smrt) vazima pod svoju svaka vlas. 47.
Od kole znamo da mu smo sagriješili. A. Gu-
četič, roz. mar. 106. Od kole ga voć noće iz-
vesti. T. Babić, pism. 28.

2. KOLE, vidi koje. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Ne dava im mira i kole. P. Bakšić 225.

3. KOLE, m. ime muško. — isporedi 6. Kola
• 2. Koleda. — U naše vrijeme. Kole Kašić iz
Niša. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 54.

4. KOLE(?), Koleta(?), n.(?), mjerno ime u
Srbiji u okrugu kruSevačkom. Niva kod Ko-
leta. Sr. nov. 1867. 460.

5. KOLE, vidi 1. kol, c. — U jednoga pisca
čakavca xvi vijeka. A ne veruješ ti da dusi ali
duše od mrtvih priđu kadakole za prikazati se
prijate)em svojim ? Starine. 17, 237. (1555).

KOLEBA, f. vidi koliba. Vojnici su razdejoni
po kolebama. Javor. god. 16, br. 36, str. 574.

KOLEBA-, vidi kojeba-.

KOLEBICA, /. dem. koleba. Kuća mu se svako
jutro smauivala dok naj posle od ne postane mala
kolobica. Nar. prip. vuk. 95.

KOLEBINE,/. 1)1. mjesno ime u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Kolebinama. Sr. nov. 1861.
682.

KOLEBNI, adj. koji pripada kolebi. A odmah
po tom otvofiše se kolebna vrata. Srp. zora, god.
1, sv. 1, str. 12.

KOLEČ, m. vidi: Sta<ie je koleč, t. j. lelek,
jauk. Zem|ak. 1871. br. 2. — nepoznata postana.

KOLfcĆKAŠ, kolečkdša, m. u Vukovu rječniku:
n. p. vo, koji je odmah do kolečaka upregnut.

— Kolečkaši, volovi do kolečaka. u Srijemu. M.
Medić.

KOLEČKE, k61eč&ka, /. pl. dva kola (kolesa)
na plugu. — U Vukovu rječniku: ,die rader am
pfluge* ,rotu1ae aratri'.

KOLED, m. vidi 2. koledo.

KOLEDA, /. vidi u Vukovu rječniku: od prijo
su išla momčad uoči božica od kuće do kuće te
pjevala pjesme ,od kolede', u kojima se uza svaku
vrstu pripijeva: ,koledo!* Nekoliko ovakijeh pje-
sama naštampano je u prvoj knizi Srpskijeh na-
rodnijeh pjesama 1841, a opomiiiem se da sam
još u djotinstvu slušao u ovakoj jednoj pjesmi
kako žele da im kravo budu mliječne, da namuzu
pun kabao mlijeka: ,Da okupam, koledo! malog
boga, koledo ! i božica, koledo !* Momčad ona što
igraju i pjevaju zovu se ,koleđani'. Ovaj se običaj
medu Judima našega zakona gotovo sa svijem
izdubio, ali u Kršćana još traje (cf. koleuda, ko-
lendati). , Čitava koleda' reče se i sad kad ide
mnogo Judi zajedno (vidi i Nar. posl. vuk. 348).

— isporedi 1. koledo, koledva, kolenda. — Po
tome se vidi da bi pravo značeiie ove riječi bilo:
budni dan, a naj više se uzdržala u voc. koledo
(vidi koledo) što se pripijeva uz pjesme onoga
dana. I u pravoslavnijeh Hrišćana kao da se još
fiijć posve izgubio ovaj običaj (vidi a). — Od lat.
calendae, možebiti preko grč. xaluv6acy te e po-
staje od negdašnega ^ (vidi kolenda). razlika
prema latinskom znarenu ne smeta, ili se uzme
da je naš narod volio svetkovati pjesmom božić
nego novtt godinu, ili da je u staro doba poči-
nula godina božićem. — Može biti i praslavenska
riječ, isporedi stslov. kob^dv, nova godina, rus.
Ko.iH,\a (i Ko.ie,\a), badni dan, božić, ćeš. koleda,
dar na novu godinu (vidi kolenda), pjesma na
badni dan (pjesma od kolede), crkveni obred ko-
jijem se blagoslivlaju kuće o tri kva(a (bog i đaci,
vidi kod dak, a)), po}, kole.da, dar na novu go-
dinu.

ti. kao pripjev uz pjesmu (na badni dan),
naj češće u voc, koledo. Dobar veče, koledo! do-
maćine, koledo! (Ovo se .koledo' dodaje ovako u
srijedi i na kraju u svakoj vrsti svake ove pjesme.
Vuk). Nar. pjes. vuk. 1, 114. Granu sunce iza
brda, veselo, veselo! nije sunce nego bo/o, ko-
ledo, koledo! (Uza svaku vrstu kao dojako, prvo:
veselo ! veselo ! a drugom : koledo ! koledo !). Nar.

Digitized by

>JoogIe

KOLEDA, a.

186

KOLEĐANIN

pjes. herc. vuk. 337. Koleđani kolo grade, ko-
ledo, koledo! (kao da po narodnom miŠ(enu po-
staje od kolo). 343. Oj hubava, koledo!, mala
moma, koledo ! . . . M. Đ. Milićević, živ. srb.*
KiO. Jednim reže veselicu, veselo! koledo! Bos.
vila. 1888. 123. — Bjeđe u drugom obliku. Ko-
lede, melende, careva godina. (Iz Niša). M. Đ.
Milićević, živ. srb.^ 160.

b, otiakove se pjes^ne zovu od koledo ili ko-
ledske (vidi koledski), vidi u Vukovu rječniku.
Pjesme od kolede. Vuk, nar. pjes. 1, 114. nar.
pjes. herc. 343.

c. kao kolektivni supstantiv, momčad što pje-
vaju koledake pjesme^ koleđani. Šta ćemo daro-
vati koledu? Vukp), nar. pjes. herc. 343. — /
uopće (u prenesenom smislu)^ kad ide mnogo fudi
zajedno (vidi u Vukovu rječniku na kraju). Malo
daje u naprijed bijaše, on nastupi na jednu ko-
ledu, gdje on nađe Đulić-bajraktara, i kod Aega
sto i dvadest druga ; kraj nih Hasan proturi do-
rata, još na jednu nagazi koledu, gdje bijaše
Bojćić der Alija, kod Alije šezdeset pandura;
malo da]e Hasan projurio, još na jednu naišo
koledu, i tu nade Tanković-Osmana i uz liega
trideset momaka. Nar. pjes. hdrm. 1, 338.

2. KOLEDA, m. ime muško. — Po svoj je pri-
lici ista riječ što 1. koleda. — isporedi 2. Ko-
lenda. — Naj prije se nalazi u spomeniku latin-
skome XIII vijeka. ,Juvosa filius Coleda^ Mon.
ep. zagr. tkalč. 1, 62. (1227). pa i u spomeniku
XVIII vijeka^ ali kao prezime ili nadimak. Ostoja
Koleda. Glasnik, ii, 3, 80. (1706—1707).

KOLEDAN, k61edna, adj. uprav koji pripada
koledi ; ali se čuje samo adv. kžledno s osohitijem
značenem u sjevernoj Dalmaciji. Ko leđno, va-
jano. ,0n koledno pripovida'. ,Koledno je izreka'.
M. Pavliuović.

1. KOLEĐAB, koleddra, m. vidi koledanin. —
U naše vrijeme u Istri. Koled&r ,qui carmina
koledvi dicta cantat*, pl. koled&ri. D. Nemanić,
čak.-kroat. stud. 66.

2. KOLĆDAR, koledara, m. vidi kalendar. —
Načineno u naše vrijeme od koleda prema ka-
lendar. — U Šulekovu rječniku : ,kalender^

KOLEDARINA, /. određena svota što se plaća
vladi za prodavane koledara (vidi 2. koledar).
— ■ Načineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječ-
niku : ,kalendergebuhr*.

KOLEDARNIK, m. čovjek koji piše ili izdaje
koledar (vidi 2. koledar). — Načiiieno u naše
vrijeme. — U Šulekovu rječniku : ,kalendermacher'.

KOLEDARSKI, ac^j. koji pripada koledaru
(vidi 2. koledar). — NačiAeno u naše vrijeme.
Pošto se svake koledarske godine izdaje posebna
zbirka. Zbornik zak. god. 1869. 59.

KOLEDINAC, Koledinca, m. kajkavski Kole-
dinec, ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. Razdije). 97.

KOLEDNICA, /. božična zdravica, tndi 1. ko-
leda. — Kao da je riječ bugarska. — U jednoga
pisca našega vremena. Bugarska kolednica (bo-
žična zdravica). M. Đ. Milićević, srb. 937.

1. KOLEDO, n. vidi 1. koleda i 1. kolenda. —
U Bjelostjenčevu rječniku: koledo, dar koji se na
mlado leto daje ,streima*. 2. ,cantilena (juae ka-
lendis Januarii sive in anno novo canitur, 1. in
fešto nativitatis Domini, unde* koledo ,cantiun-
cula, sic dicta a kal. Jan. 3. koledo ,in cathe-
drali Za«^rabiensi vocantur septem illae solemnes
antiphonae incipientes ab O, decantari solitae
ultimis diebus adventus, ad quas forte olim po-

pulus colligebatur decantandas, prov.' Kada se
koledo popeva, blizu se božić poveda; u Jambre-
šićevu: ,Ceres*; u Voltigijinu: ,mancia al nuovo
anno' ,neujahrsgeschenk* ; u Stuličevu : v. kolenda
8 dodatkom da je uzeto iz Bjelosijetičeva. — Po
Bjelostjenčevu su rječniku tri značena : a) dar na
novu godinUj vidi kod 1. kolenda; b) što »e pjeva
na novu godinu ili na božić, isporedi 1. koleda
i 1. kolenda; cj neke crkvene pjesme što se pje-
vaju zadiiijeh dana od adventa u glavnoj crkvi
zagrebačkoj; u Jambrešićevu je nejasno značene,
može biti da je rimska bogina žita i hfeba Ce-
reraj isporedi 2. Koledo; ti Voltigijinu je prvo
značene što je u Bjelostjenčevu; Stulli vafa da
je primio sva tri značena iz Bjelostjenčeoa.

2. KOLEDO, m. po pripjevu koledo pomislilo
se da je ovo ime kakva starinskoga slavenskoga
boga. — Tako je u jednoga pisca xviii vijeka.
Naši su se stari pre nekoliko stotina godina kla-
liali Davoru i Koledu. D. Obrado vić, basn. 191.
Od kad su Srbi Davora i Koleda za svoje bo-
gove imali. sav. 85. — Nema nam. sing., pa hi
se moglo pomisliti da je Koled, ali je sva prilika
da je Koledo, kao što je gore kazano.

KOLEDOVANE, n. djelo kojijem se koledujc.
Spomiiie koledovaAe. Bos. vila. 1889. 47.

1. KOLEDOVATI, kolMujem, impf. vidi ko-
lendati. — isporedi koledvati. — U Bjelostjen-
čevu rječniku : koledujem ,cantilenam adventus
Domini caiio; cantiunculam nativitatis Domini
canto*; u Voltigijinu: koledvati, koledvam (vidi
koledvati), koledujem ,cantare canzonotte al
nuovo anno' ,neujahrslieder singen* ; u Stuličevu:
V. kolendati s dodatkom da je uzeto iz Bjelo-
stjenčeva.

2. KOLEDOVATI, koledujem, »tn/)/. miritati;
ustajati; nadgledati; posluživati. Pop Živojin iz
Srbije. — Nije jasna sveza s riječi koleda.

KOLEDSKI, adj. koji pripada koledi. — U
jednoga pisca našega vremena. Na badiii dan
otpre išla su momČckd od kuće do kuće, i pevala
,koledske pesme*. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 160.

KOLED VA, /. vidi 1. koleda. — U naše vrijeme
u Istri. Dajte nam ga pleće, ča koled va spece.
Nar. pjes. istr. 3, 18. Koled va ,cantilenamm ge-
nus'. D. Nemanić, ćak.-kroat. stud. iftsg. 41.

KOLEDVAČ, m. koledanin. — vidi koledva.

— U naše vrijeme u Istri. Evo vam koledvači.
Nar. pjes. istr. 6, 37.

KOLEDVANE, n. djelo kojijem se koledva.
Koledvaiie (pjesma, što ju pjevaju djeca na
Stjepan-dan, iduć od kuće do kuće), u Nar. pjes.
mikul. 138. KolMvane ,oantatio certomm car-
minum vespere natalitii Jesu Ghristi aut calendis
januariis'. D. Nemanić, čak.-kroat. stud. iftg. 11.

k6lEDVATI, k61edvam, impf. vidi kolendati.

— Može se činiti da je ista riječ Što i koledo-
vati, ali je sva prilika da ova postaje od koledo,
a koledvati od koledva. — U naše vrijedne u
Istri, a između rječnika u Voltigijinu (v. kod
koledovati). Oću al morate prej koledvat. Naša
sloga. god. 6, br. 1, str. 3. — I u prenesenom
smislu. Ćuje se u Omišju na Krku, kad ko koga
odviše napastuje, reći će mu napastovani: ,A,
dragi ti, če mi tu koled vaŠ?* t. j. dosađuješ. Taj
je smisao tome glagolu mogao nastati odatle, što
koleđani obijaju svačije pragove, a svako ne daje
rado traženog darka, pak mu je dosadno mo}a-
kane koleđana. I. Milčetić.

KOLEĐANIN, m. momak koji s drugima za-
jedno pjeva pjesmu od kolede. — Obično se upo-

Digitized by

Google

KOLEĐANIN

187

KOLENDABŠTINA

ireblava plur. k61ed&ni. — U naše vrijeme (ali
vidi i noj zadni primjer)^ a između rječnika u
Vukovu (koleđani, cf. koleda). Evo sa ti gosti
došli, dobri gosti, koleđani, koji ode Boga mole
sa staroga sa badnaka, za mladoga za božica.
Nar. pjes. vuk. 1, 116. Koleđani kolo grade.
Nar. pjes. herc. vuk. 343. Oj koledo! koledo!
koleđani! koledo! u Vuk. živ. 17. Momčad ona
što igraju i pjevaju zovu se koleđani. Vuk, živ.
6. — J u Istri ima ista riječ, ali po Čakavskom
govoru s j mj. đ. Va moŠuici je sto dukat, i
jedan je odviše, ki kolejanom slisi. Nar. pjes.
istr. 3, 16. Evo su vam kolejani. 3, 17. — U
spomeniku xviii vijeka dolazi kao prezime ili
muški nadimak. Ostoja Koleđanin. Glasnik. ii,
3, 78. (1706—1707).

k6lEGA, m. coUega, drug uopće, ali češće
koji je u istoj časti ili službi. — Ili od lat. i tal.
coUega, ili od nem. college. — Lf jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Ja volim poprav|ene tvoga
kolege. M. A. Bejković, sabr. 9. — U naše vrijeme
u Šulekovu rječniku: ,amtsbruder, amtsgenoss'.

KOLEGU, m. coUegium (došlo je preko nem.
collegium). — isporedi kole^, kole^jo. — Od
razl^nijeh značena što ova r^ječ ima u latinskom
i u nemačkom jeziku, ova su potvrđena u našemu:

a. škola u kojoj se učenici ne samo uče nego
i žive. — U jednoga pisca xvii vijeka. Neka
kolegij za uzdržanje naučitejov bude blaga imitL
F- Glavinić, cvit. 250b.

b. predavane na sveučilištu. — U pisaca na-
šega vremena. Svaki kandidat za državni ispit
ili doktorat mora daje 11 polugodiŠAih kolegija
slušao. Zbornik zak. 1, 178. Da su bili za
glavna kolegija kod profesora ili docenta upisani.
1867. 11.

KOLEG, m. vidi kolegij, tal. coUegio. — ispo-
redi kole^ijo. — V jednoga pisca Dalmatinca
XVIII vijeka, vidi i kolej. Gdi je i kole^ u kome
stoje učeći nauk. 8. Badrič, ukaz. 71.

KOLEGIJO, n. tal. collegio, vidi koleg. — U
dva pisca xvii vijeka. Kada se nahodjaše u
kucah ili kolegij ih od naše družbe. B. KaŠič,
fran. 175. Koji uČahu u kolegiju kra}evu. I.
Držič 157.

KOLEJ, m. vidi kolegij ♦ kole^. — U jednoga
pisca čakavca xviii vijeka (u prvom primjeru
znači: zbor). Velo vijeće odlučito, senat, kolej,
milostivo, i napokon svi sabori mudri, jaci, do-
brostvori. J. Kavanin 207h. — Vafa da amo ide
i ovaj primjer (u kojemu je značetie : škola), jer
po svoj prilici treba čitati g kao j. Koleg hti
nam da dogradi. J. Kavanin 271h.

KOLEJNICE, /. pl. mjesno ime. Orehovica.
Zagoije. D. Hire.

KOLENCA, /. vidi kolenica.

KOLENĆA, /. prezime u Jagodini. V. Hić iz
Srbije.

KOLENČICA, /. neka bifka. — Može biti da
bi po južnom govoru glasilo ko^enčica. Kolen-
čica mala, kao bocfivi ružmarin (Sab)ar). Kolen-
čica veća, Genista L. (Sab}ar). B. Šulek, im. 150.

KOLENĆINA, /. nejasna rijeČ u glagofskom
spomeniku xvi vijeka. Evo nam seje spotribilo,
da moramo prodati jedno svoje iminje po imeni
to, ležeće v Nuvsićih v lugu i v Krale\d Gori-
cije, maliniSće i sve ča nas pristoji na pol ko-
lenćine (ili Kolenćine? kao mjesno ime). Mon.
croat. 834. (1579).

1. k6L!6nDA,/. vidi 1. koleda (ali i u osobitijem
tnačeiMma). — -n- može biti uzeto iz latinskoga

jezika, ali je veća prilika da je kolenda u ovom
obliku riječ romanska, vidi kelomna. — Akc. se
mijena u gen. pl. k61en&d& (u Vukovu je rječ-
niku zlo zabiležen akc. : kolenda). — Od xvi vijeka
u Dubrovniku, a između rječnika u Mikafinu
(kolenda, koja se dava prvi dan godišta ,strena*;
kolenda, popivkiiia koja se pjeva prid božić slV
prid mlado lito), u Stulićevu (1. ,strena^ 2. ,can-
tiuncula quae canitur vespertino tempore kal.
Januar, et in pervigilio nativitatis Domini*; ko-
lende ,3trena quae datur kal. Jan.'), u Vukovu
(kolenda, vide koleda s dodatkom da se govori u
Dubrovniku).

a. pjesma što u Dubrovniku dječurlija gradska
pjeva u večer idući od kuće do kuće, te dobije
obično od svake kuće po koji novčić, to se čini
ne samo uoči božica i na staru godinu, neao i
uoči svetoga Vida, sv. Petra, sv. Ilije, sv. Nikole,
svagda se pjeva ista pjesma (zadnijeh godina
mislim da se promijenila melodija, a možebiti i
riječi), osim sv. Nikole, za kojega itna osobita
pje»ma (vidi kod Nikola).

b. osim toga u Dubrovniku se zove kolenda
kad kakvo društvo uoči čijega imendana dođe mu
pod prozore i pjeva mu na čast pjesmu složenu
za onu prigodu i to često uz sviraAe i udarane.
i takova se pjesma osobito zove kolenda, vidi n. p.
Jednoga staroga kolendara liegovijem prijate-
)icam kolenda. Nadrečena kolenda bi učii^ena od
g. Nika Remedelli. Stari pisci hrv. 16, xvii
(XVIII vijek). U Dubrovniku, i to u samome gradu
i u obliži^im mjestima gdje se govori gradsko
narječje, živjahu ,kolendeS pjesme kojima ie povod
čestitale, ali koje su pune ša|ivo-satiričkih ele-
menata, pošto se ,kolenđari^ dotiču u svojoj pjesmi
pomadih slabosti ili kakvih smiješnih navika ili
kakve smiješne epizode života ,kolendanogaS V.
Bogišić u Nar. pjes. bog. predgovor. 104.

c. obično plur. kćiende, dar što sluzinčad,
djeca i uopće mlađi primaju od starijih na novu
godinu, pošto im čestit(\iu. po tome kolende može
značiti i nova godina (te se tako ova riječ vraća
na starije zna&ne). Kad ćeš kolende uzet? M.
Držić 134. Do prvi dan kolenada tuj sam sveder
kon inh stala. A. Sasin 180^. Prvi dan mjeseca
^enara na kolende. A. GuČetić, roz. jez. 25. Od
mjedi, koje na božić i kolende i u ostale slične
prigode daruju mi rodjaci i rodite)i, deseti dio
ubozijem. B. Zuzeri 103.

2. k6lENDA, m. ime muško. — isporedi 2.
Koleda. — U Dubrovniku od xii vijeka (i u naše
vrijeme), a između rječnika u Daničićevu (Ko-
lenbda). Kolenbda, Mon. serb. 7. (xii vijek).
Kolenbda ČrBnešićb . . . Kolenbda Lombpinovićb.
39. (1249).

KOLĆNDANE, n. djelo kojijem se kolenda. —
U Stulićevu rječniku (uz kolendarStina) i u Vu-
kovu.

1. KOL&NDAE, kolenddra, m. momče što u druš-
tvu s drugima kolenda (pjeva kolendu). — ispo-
redi koleđanin. — Od xviii vijeka (vidi primjere
kod 1. kolenda, b), a između rječnika u Vukovu
(naj više se govori pl. ,kolenddri') vide koleđani
s dodatkom da se govori u Dubrovniku.

2. KOLĆNDAB, kolenddra, m. vidi prnde}. —
Vala da je ista riječ Što 1. kolendar (jer kad
let%, kao da pjeva dubokijem glasom). — U naŠe
vrijeme u Boci kotorskoj. Slijepi misi i kolen-
dari (golema muha te jeseni kroz kuće obletiva
i ulazi u šup}otine, kao u pušku, u trsku itd.).
S. ^iUbi8a, prič. 127—128.

KOLENDABŠTINA, /. vidi 1. kolenda, a. —
U Stulićevu rječniku : ,cantus ad alicujus januam

Digitized by

Google

KOLENDARŠTINA

186

1. KOLEŠ

vespere oatalitii J. C. vel pridie kal. Jan. —
nije dosta pottzdano.

KOLENDARŠTITI, kolendarštim, impf. vidi
kolendati. — U Stuličevu rječniku uz kolenđati.

— nepouzdano,

KOLENDATI, kolendam, impf. postaje od 1.
kolenda. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl.
kolenđdmo, koleiiddte, u aor, 2 i 3 sing. k51enda,
u part. praet. act. kSlendao, kolendala (u Du-
brovniku kolžndo, kolendala), u part. pra't. pass,
kčlendan.

a. čestitati kome (objektu) na novoj godini.

— U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka
(samo pasivno). Vrhu svih izbrani (?) od srca
od moga, čestit ti (griješkom naštampano čestiti)
prvi dan godišta novoga, na čas ti cvit(?), i da
mi 8^ kolondan, ki imaš sam na svit u srcu momu
stan; . . . Jubavi i virom kolendan da mi s' jos i
vrhu sve mirom, ki me sam smirit moŽ'; a pak
sve godište čestito da t' bude ! N. Na(oŠkovič
2, 102.

b. darivati na novu godinu ili na božic. —
U jednoga pisca Bošnaka xvii vijeka. Običaje
80 (udi na mlado ljeto ali ti na mladi bo^^ić meu
sobom darivati ali ti kolendati za obilježje )u-
bavi i prijatejstva. M. Divković, bes. 122*.

c. pjevati kolendu. — U Mikajinu rječniku:
,canere cantiunculam ante nativitatem Domini
vel kalendis Januarii'; u Stuličevu: ,canore ad
alicujua fores vespere natalitii J. C. vol prid.
kal. Jan.'; u Vukovu: (u Dubrovniku) ,am christ-
abond oder um das neuo jahr von haus zu haus
gohen und gewisse liodor singen' , vespere nata-
litii Jesu Christi aut calen. jan. certa carmina
canere ante fores'. — U Dubrovniku vrlo često
u naše doba (kolenda ima značene kao kod a i
b). P. Budmani,

KOLENDE, /. pl. vidi kolenda, c.

K( )LENDIĆ, m. prezime (po ocu Kolendi). ,Ko-
lendich Maddalena da Kagusa'. Schem. spal. mac.
1862. 29.

KOLENICA,^/. i^eka bi\ka. Kolenica (Kolenca
Petter), Delphinium junceum Dec. (Vodopić). B.
Šulek, im. 150. — Može biti da bi uprav bilo
po južnom govoru kojonica (ili kojonca).

KOLENIKA, /. vidi u Vukovu rječniku: 1.
taslak od vretena ,eine noch nicht ausgoarbeitote
spindel' ,fu8us nocdum confectus*. — 2. s oba-
dvije strane zaofiijono drvo, kao družica, na koje
se suce pređa (kao na mosur), kad hoće da se
snuje. — Može biti da bi po južnom govoru bilo
uj)rav kojenika. Kašike, vretena, družice, kole-
nike, čunkove i druge potrebe oko razboja obično
im grade cigani. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 72.
Ali u učitejevoj sobi videše ono čemu se nikad
nisu nadali: kolenike u prozoru pokrsene. medu-
dnev. 205. Fabrika u Paraćinu izgoni iz naših
kuća: vretena, kolenike, motovila, . . . 207.

KOLENKOVI('\ m. prezime. Schem. zagr. 1875.
210. — Možebiti (po južnom govoru) Kojonković.

KO LENO V AC, Kolenovca, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji zagrebačkoj. Razdijo). 73. — -
Vala da bi po južnom govoru bilo Ko|enovac.

KOT-.EKA (k61era), /. lat. cholera, žuč, žutica,
tal. collera, jed, colćra, ,cholera morbus', po-
znata bolest.

a. žuč, jed. — U pisaca čakavaca xvi vijeka.
Kipuće krvi i važgane kolere. Naručn. 27*. Sr-
di tr)st je jedno obujatjo krvi okolu srdcu i za-
važganje koler ali žlČi. Korizm. 47b. Zač ih ko-
lera brzo razžge. 48^.

b. poznata bolest, vidi krate}. — U naše

vrijeme u lAci. K61era, cbolera. , Kolera te pre-
kinula ! Bože daj, ka^ si taki !' J. Bogdanović.

KOLERIK, m. cholericus, o čefađetu u kojemu
(po staroj teoriji o temperamentima) ima raz-
mjerno više žuči nego drugijeh triju tekuHjeh
tvari. — Od xvi vijeka. Ka se saprotivi kole-
rikom i vrućim. Naručn. 27*. Jesu kolericL
Korizm. 48».

KOLESA, kolosa, n. pl. kola, vidi i kolo. —
Može biti riječ praslavcnska, isporedi stslov. ko-
losa, rus. Kojieca, češ. kolesa u istom značenu, ali
je sumnivOj jer čeŠ. kolesa može biti f. sing. kao
što je i pof. kolasa (isporedi franc. cal^che, nem.
kalesch, tal. calesso, što je opet iz slavenskijrh
jezika uzeto). — U našemu se jeziku nalazi
s ovijem značenem od xvi vijeka, a u naše vrijeme
samo kod pisaca. — Između rječnika u Vranci-
čevu (,bigae*). Tako je (Bog) zdvignul Hiju

V oblaku na kolesih ogAenih. Transit. 105. Vra-
čaše se na kolesih svojih. Anton Dalm., nov.
teŠt. 188b. act. ap. 8, 28. Kim ne bi Apolo sraman
na nebesi kad svojih kolesi uz nebo potoci. Đ.
Baraković, vil. 92. (Sunce) potoci kolosi uz nebo
hitrije. 281. Odprati me u sestre svoje kolesi.
D. Obradovič, basn. 824. Ko je u kolesi, ako će
biti pra da se zaguši, on mora onim putem ići
kud ostala kola idu. 368. Roba koja se u ko-
lesih žejezničkih provozi. Zbornik zak. god. 1863.
2, 90.

KOLESAN, kolesna, a€^j. koji pripada kole-
sima (vidi kolo). — U naše vrijeme kod pisaca.
200 kolesnih ši^a uživa carinsko pogodovaue na
žejeznici. Zbornik zak. god. 1868. 386.

KOLES ATI, kolesam, impf. glagol nejasna zna-
čena u jednoga pisca našega vremena. Al' ma-
rili, koji nisu spali, no pro noći budni kolesali.
kom bi sjutra cm doručak dali. Osvetn. 6, 60.

KOLESli', m. ime ovnu. (u Istri). F. Kurelac
dom. živ. 63.

KOLESJE, n. coll. sprava načitlena od mnogo
kolesa (vidi kolo). — Načineno u naše vrijeme,
— U Šulekovu rječniku: ,raderwerk*.

1. KOLESNICA, /. vidi kola (radi osnove cidi
i kolo). — Riječ je praslavenska, isporedi stslor.
kolesbnica, rus. KoaecHHi^a, Češ. kolesnice. — V
našemu se jeziku nahodi do xvii vijeka, a između
rječnika u Daničićevu (kolesbnica ,currus*), i m
Stuličevu (v. kočija s dodatkom da je riječ rusknj.
Jazde na heruvimbskyihb kolesbnicahb. Đomen-
tijanft 105. Šiji na kolesnicahb i šiji na konihb.
Glasnik. 11, 78. Četverokolna kolesnica. Š. Bu-
dinić, sum. I60h. Isći me na zlatoj kolesnici meju
lavovimi glavami. Aleks. jag. star. 3, 260. Koles-
nicu zlatu s kaminjem naredi v. 321. Nega vidih

V kolesnici osmucana. L Zanotti, en. 20.

2. KOLESNICA, /. vrsta jabuke. — U naše
vrijeme u Hrvatskoj (pisano kolestnica ?). Ko-
lestnica, jabuka žuta kao vosak, a može se rukom
raskoliti (Vajavac). B. Šulek, im. 150.

KOLESO, n. vidi kolo. — Od xvii r^eka. a
između rječnika u Mikafinu (koleso od kočija
kod kolo) gdje se noj prije nahodi. UŽiže ko-
leso porodjeAa. (Jndammat rotam nativitatis*.
jac. ep. 8, 6). A. Bačić 102. Kakono koleso iz
mlakve u mlakvu ... F. Lastrić, test, ad. 80*.
Nezafalnost kolosom kaštigana. M. A. Re)ković>
sabr. 27. Ne kti ga višar živa na koleso baciti
27. Da se kolesom tare. A. Tomiković, živ. od
Drugi su kolesom trveni. 101. Ide, tavr)a kao
vito koleso. Nar. posl. stojan. 82. Ide kao ko-
leso (točak) brez naplataka. 82.

1. KOLEŠ, m. vidi kod Kolešin«

Digitized by

^uogle

2. KOLEd

189

2. KOLICA, a.

2. KOLEŠ, m. ime ovnu. — U naše vrijeme u
Istri. £61eš ,nomen vervecis*. D. Nemanić, Čak.
kroat. stad. 31.

1. KOLEŠA, /. ime kozi. Bruvno, Krnak, Ra-
kovac. D. Hire.

2. KOLEAa, m. ime đomaćijem životinama.

a. ime jarcu. F. Kurelac, dom. živ. 88.

b. ime ovnu. F. Kurelac, dom. živ. 32.
e. ime prascu. F. Kurelac, dom. živ. ti.

KOLEŠIN, ađj. načineno od supstantiva Koleš,
što može biti muško ili mjesno ime. — U spome-
niku xrv vijeka. Svety Nikola Dra^ušovb i svetyj
Nikola KoleSinb. Glasnik. 24, 254. (oko 1380).

KOLEŠKO, n. ime selu i općini u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.

KO LET, m. vidi kolijor, tal. colletto. — U
jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijfka. Ti ima.s
sajune, košuje, koleto. N. Naješković 1, 253. —
I u naše se vrijeme govori u Dubrovniku. P.
Budmani.

KOLi:TANE, n. djelo kojijem se koleta. — U
Vukovu rječniku.

KOLETATI, koletam, impf. mahati, (ufati (sub-
jekat je vjetar). — Nejasna riječ, isporedi ko-
litati, kolijetati. — U naše vrijeme u Crnoj Gori,
a između rječnika u Vukovu (kao mahati ,schwiu-
gen* ,vibro* s dodatkom da se govori u ('moj
Gori). Kad ga vjetri počnu koletati. Nar. pjes.
vuk. 5, 276.

KOLETIĆ, m. dem. kolet. — U naše vrijeme
u Istri. Koletič ,linteolum sub mento infantis'.
D. Nemanić, čak.-kroat. stud. 60.

1. KOLETINA, /. rnjesno ime u Srbiji, a) u
okrugu biogradskom. Niva u Kolotini. Sr. nov.
1870. 627. — b) u okrugu kragujevaČkom. Niva
u Koletini. Sr. nov. 1875. 101.

2. KOLETINA, n. pl. augm. kola. — Od xviii
vijeka. On imade vlastiti čuvara pet hijadajaki
janičara, trista hi|ad ostali Turaka, kolotina tomu
svakojaka. Nadod. 45. ,Imam edna stara kole-
tina prodati'. J. Bogdanović.

KOLETKA, /. pjesma od kolede (uprav dem.
koleda). — Po postanu bi bilo koledka (tako je
i pisano), ali se d ispred k mijena na t (gen. pl.
koledaka). — U jednoga pisca našega vremena.
Do tri koledke. S. Milutinović u Pjev. crn. 3.

KOLEZIĆI, m. pl. selo u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 20.

KOLI, fyidi 1. koje.

KOLIBA, /. tugurium, mala, siromašna kuća,
kućerica, moie biti sagrađena i od drveta i od
slame ili od zem(e. — Akc. se mijena u gen. i^l.
kdlfba. — Bez šumne od grČ. xuXv,ii}, novogrč.
xa).v(ia (kaliva), x((kvfitj, xakći^i (kalivi). Miklošić
(die tiirk. elem. 1, 88; etymol. worterb. 125) misli
da je došlo preko turskoga jezika, u kojemu imaju
oblici qaliba, qoliba, qalive (iz novogrčkoga), qulbe,
qiilibe (oba od pers. qulbe koje je opet iz grč-
koga uzeto); ali se tome protivi što se ova riječ
nahodi u našem jeziku već u knizi pisanoj xiii
pijeka (vidi naj prvi primjer), dakle prije do-
laska Osmanlija u Evropu -, pa i što ima ne samo
i bug., novoslov., čes., pof. koliba, i novoslov. i
ces. chalupa, po{. ohalupa ; a i očito je riječ slič-
nija grčkoj nego je persijskoj qulbe. Radi b (ne
V, kao što je sada u grčkom jeziku), i radi ra-
Hrena po svijem slavenskijem jezicima može .s«
pomisliti da je davno došla ova riječ iz grčkoga
jezika (možebiti prije Isusa Hrista). Turski oblici
qaliba t qoliba može biti da su uzeti iz našega

(ili iz bugarskoga) jeeika, kao što misli I). Po-
povič (tur. reč. glasn. 59, 126). — lemeđu rječ-
nika u Mikafinu (,tugurium* ; koliba, kuhiha
,culina*), u Bjelostjenčevu (koliba, hižica ,tugari-
olum, cucumalum*), u Voltigijinu (,ca.succia, ca-
panna' ,hutte*), u Stulićevu (,mapalia, tugurium,
stabulum, caula'), u Vukovu (,die hiitte* ,casa*),
u Daničičevu (,tugurium*). Koliby travoju ukra-
šeny. Domontijan*^ 23. I)a užegu malo kućerka
ali malo kolibe od slamišta. M. Divković, bes.
203*. U spijar/j; i koliba(/i;. M. Radnič 64*.
Koji ima jednu rdavu kolibu od slame. 352^.
Ulize u kolibu pastirsku. 493^. Visokoga m jeste
hrama kolibu ima tlehusticu. J. KavaAin 235l>.
Kolibe slamone su. 249*'. Zato opet pušit radi,
da kolibu smradnu kadi. V. Došen 207*. Ko-
libu mu slomišo kamenom. Nar. pjes. vuk. 4, 522.
Od kolibe vrata otvorio. 4, 523. Kad videse
ono Crnogorci, na kolibu juriš uČinise, te kolibu
tursku obališe. 4, 523. Svo preskače čerge i ko-
libe. Nar. pjes. juk. 480. Te iz jedne kolibe
rašćera )ude. Vuk, dan. 3, 207. Ne gledaj ih
što nemadu dvorU, no kolibo od kamena ]uta.
Osvetn. 1, 18. JaV kad tuži u kolibi majka.
2, 107. — U Mikafinu rječniku ima i značene:
kuhina, što se drugdje ne potvrđuje. Vafa da je
takovo značene u kojem mjestu gdje je kuhina
prigradak ili kućica zgrađena napose od kuće.

— / kao mjesno ime u Srbiji: u okrugu bio-
gradskom. Niva kod Kolibe. Sr. nov. 1872. 928.
u okrugu užičkom. jSfiva pod Kolibom. 1872.
590. — isporedi Kolibe.

KOLIBAŠ, kolibdša, m. čuvar, stražar u la-
zaretu radi kuge i drugijeh ovakijeh bolesti (uprav
koji čuva jednu od koliba iz kojijeh se sastoji
lazaret). — Akc. kaki je u gen, sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom. sing., i voc: ko-
libašu, kolibaši. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu : ,der quarantanediener (eigentlich
der einer koliba vorsteht', n. p. u Zemunu) ,ser-
vus publicus qui pestis caussa separatos observat'.

— Kolibas ,8iechknecht bei den contumazan-
stalten*. Jur. pol. terminol. 462.

KOLIBATI, vidi kojebati.

KOLIBE, Koliba, /. pl. mjesno ime. — Uprav
je plur. koliba. Kolibe katoličke i Kolibe turske,
dva sela u Bosni u okrugu banolučkom. Statist,
bosn. 41.

KOLIBICA, /. dem. koliba. — Od xviii vijeka,
a iztneđu rječnika u Vukovu (,da3 hiittchen* ,ca-
sula'). Ona majka u kolibici noćno cvili svo'e
rojenje. J. Kavanin '108*. Iz svoje kolibice izajde.
J. Filipović 3, 172*. Načini kolibicu blizu jedne
rike. M. Zoričič, zrc. 224. Da ti mene ogradiš
malo kolibice. Nar. prip. vrč. 88.

KOLIBINA, /. augm. koliba. — - Kao mjesno
ime u naše vrijeme u Srbiji u okrugu krajinskom.
Branik u mestu zvanom Kolibina. Sr. nov. 1875.
823.

KOLIBIŠTE, n. mjesno ime u Srbiji. — Po-
staje od koliba, ff) u okrugu čačanskom. Zemja
u brdu u mestu Kolibištu. Sr. nov. 1869. 498.

— h) u okrugu ćuprijskom. Sr. nov. 1875. 242.

1. KOLICA, /. iyn€ ovci. F. Simčić. Klana (u
Istri).

2. KOLICA, n. pl. dem. kola. — Od xviii vijeka
(vidi kod b), a između rječnika u Stulićevu (ko-
lica i sing. kolice ,exiguus carrus, exigua rheda*)
i u Vukovu (1. dim. v. kola. — 2. ,der schieb-
karren* ,pabo*).

a. uopće. S kolima i s kolicima. Đ. Đa-
ničić, jezek. 23, 24.

Digitized by

Google

2. KOLICA, b.

190

KOLIČINE

b. neka mala kola 8 jednijem točkom što se
tiskajUf vidi u Vukovu rječniku. — Amo može
biti da pripadaju i ova dva primjera: Uzima
motiku i kolica. A. Tomiković, Živ. 74. Nejma-
jaći ni lopata, ni zubaca, ni kolica. 135.

e. ,ru5na kolica^ zovu se mala kolica na če-
tiri kola, na kojima čovjek dovuče drva ili grana.
,Dovnkao sam kolica drva nema tri dana, pa već
nemam ni špico' (t. j. , toliko da bih mo^ao na-
činiti špicu za kolo*), u Đobrosolu. M. Medić.

KOLICATI, kolicam, impf. okofivatif^). — ispo-
redi kolicovati. — U jednom prinijeru xviii
vijeka. Ere mjesta svijeh obćono kolicaju tvrde
Juti. J. Kavani n 166*.

KOLICAN, k61icna, adj. vidi koligan. — U
jednom primjeru xvii vijeka (kolican god). Sva
čina moja kolicna god naj mafia potopiti će se.
B. Kašic, nasl. 115.

KOLIcE, n. dem. kolo.

a. malo kolo ili toČak s ručnih kolica ili od
pluga. ,Svrzlo mi se kolice, pa sam prelomio ru-
kavac^ u Đobroselu. M. Medić.

b. sredAi dio popržena kukuruza, kad se lomi
na troje, vidi kod guz, a) cc), u Đobroselu. M.
Medić.

e. vrsta veza i šara na odijelu, u Đobroselu.
M. Medić. — isporedi kolast.

d. vidi kolica. — U Stulićevu rječniku (kod
kolica). — nepouzdano.

1. KOLICtNA, /. vidi količina (u prva dva
primjera kao da znači: mnoštvo). — U naše
vrijeme u Boci kotorskoj (isporedi nekolicina),
pa i u pisaca u Hrvatskoj. U količinu bisto
mogli podijeliti 111 jaja. Nar. prip. vrč. 196.
Ako dakle budem i količini ugodio to će mi biti
naj veća nagrada. V. Vrčević, igr. iii. Kojih
odgovora dujina nadilazi frankovanu količinu
riječi. Zbornik zak. god. 1865. 381. Treba obzir
uzeti na količinu žitejstva. 2, 449. Količina
stvari, količina stvari ,quantum einer sache'. Jur.
pol. terminol. 405.

2. KOLIČINA, /. načineno je kao i 1. količina,
ali s drugijem značenem (količfia čest, količni
dio, vidi kod koliČan). radi nastavka ina isporedi
desetina, a, devetina, a. — U naše vrijeme kod
pisaca. Količina ,aliquoter theil*. Ovlaštenici
imaju pravo na onu količinu. Zbornik zak. god.
1853. 180. Količina ,quottheil'. 209.

KOLICtNA, /. vidi 1. količina. — isporedi ne-
kolicina. — U na^e vrijeme u Boci kotorskoj.
Bog zna količini sam se pustila i pojubiti i za-
grliti. Nar. prip. vrč. 166.

KOLICKO, n. mjesno ime. — U Đaničićevu
rječniku: selo koje je pripadalo crkvi bogorodi-
činoj u Arhi|evici, pa ga s riom dala Hilandaru
carica Jevdokija 1379. M(on. serb). 191.

KOLICOVATI (?), kolicujem, impf. u istoga
pisca u kojega ima i kolicati, možehiti s istijem
značenem. Smiraldinska poobla duga jasno sijelo
kolicuje. J. Kavanin 530*.

KOLIČ, m. težak koji koli vinogi*ad. oko Za-
greba. Đ. Daničić.

KOLIČAK, k^lička (količak, količka), pron.
adj. quam magnus, augm. kolik; upotrehlava se
i u interogativnom i u relativnom smislu (naj
čeŠče u čudu) ističući da je nešto preko mjere
(preko obične, sredile veličine) veliko. — Postaje
od kolik nastavkom bk (isporedi veličak). — Od
XVI vijeka, a između rječnika u Mikajinu (ko-
ličak, koliko velik ,quantus*), u Belinu (,4uanto,
ovvero quanto grande* ,quantus* 599^)^ u Bjelo-
stjenčevu (v. kulik), u Voltigijinu (kolicak?

,quanto? quanto grande' ,wie gross?), m Stuli-
ćevu (quantus, quam magnus'), u Vukovu: k6-
lirak (količak), augm. v. kolik. Nu smisli, ko-
ličak obiđe mene strah ... N. Naješković 1, 319.
Tijem možeš stvorit sud po tvomu cviljenju, ko-
ličak podnijeli trud na momu dije}enju. 2, 107.
Nu misli nemir taj, količak žestok vaj srcu mi
zadaje. 2, 126. Nut količak je izrastao. M. Držić
279. Oh količak gorući plam bi u početak! B.
Kašić, nasl. 31. Oh količka je slabost človiča!
45. Količak svaki jest u očiju tvojijeh, toličak
jest, a ne veći. 210. I za sve to moći nije, čijem
se boli srce i kaje, da količak bi grijeh prije,
sada žalos tolika je . . . I. Gundulić 247. Da ko-
ličak grijeh bio )e, sad tolika boles da je. B.
Betera, ćut. 11. Smišjah kako sva od svijeta ve-
ličina količka je. 102. Količak je vrh od svijeta.
I. Đordić, uzd. 105. Premako poznajem, količak
jesam. A. Kanižlić, kam. ix. Zato ću vam ja
danas ukazat količak je grijeh bludnos. Đ. Bašić
149. Količak ste dio imali u ovemu bičevaiiu.
306. Količak je zvonik bio. S. ^ubiša, prip. 258.

— I uz vas (vaskoličak). Vrh lijeve se noge uz-
drži vas količak vitez bijesni. I. Gundulić 545.
Da promini život, da se s Bogom pomiri i i&emu
vaskoličak daruje. A. d. Bella, razgov. 151.

1. KOLIČAN, količna, pron. adj. načiAeno u nc^
vrijeme od kolik nastavkom i»n. — Upotreblava
se samo uz supstantive dio t7f čest, kad se hoće
kazati da je jedan dio ihečega u razmjeru prema
nekome mnoštvu ili nekoj veličini. To će se ko-
lični dijel od daća predati pomenutoj upravi.
Zbornik zak. god. 1866. 185. — u Šulekovu rječ-
niku: količna čest ,aliquoter theil'.

2. KOLIČAN, količna, pron. aclj. vidi kolišan.

— Na jednom mjestu xviii vijeka (može biti da
samo štamparskom griješkom stoji č mj. S). Nu
moć naša na dobro količna je ? Štit. 20.

KOLIČANSTVO, n. vidi količina. — D jed-
noga pisca Bošnaka xvii vijeka. Po količanstvu
pomaAkanja biti će način i pokaranja. M. Div-
ković, bes. 702^. Pokornika ima upitati od ka-
kovstva i koliČanstva grijeha, nauk. 198«.

KOLIČINA, /. quantitas, a2)straktna riječ kojom
se kaže da nečega može biti mnogo ili malo, pa
i konkretna riječ što znači : mnoštvo. — isporedi
1. količina, količanstvo, kolikost itd. — Mislim
da se akc. mijena u dat. sing. količini, u acc.
sing. količinu, u voc. sing. količino, u nom., acc,
voc. pl. količine. — Jamačno su ovu riječ sami
pisci načinili (već od xvii vijeka) od kolik na-
stavkom ina (kao i u latinskom jeziku quantitas
od quantus). — Između rječnika u Mikafinu (kod
kolikost), u Belinu (,quantiti\, accidente per il
quale i corpi ricevono misura e numero* ,quan-
titas' 599b), u Voltigijinu (,quantit&, grandezza*
,gros3e*), u Stulićevu (,quantitas'). Količina i(h)
se namjesti s odlukom za dignut se i odnesoše
i(h). M. Kadnić 171^. Oli bješe pod veliku, oli
pod malu količinu. J. Matović 213. Što se pri-
stoji količini. 213. U vrlo velikoj količini. J.
Pančić, botan. 4. Od Beograda do Niša nigde
se ne vidi livada s većom količinom sena. M.
Đ. Milićević, medudn. 12. Obično se djevojkama
daje vazda neka količina u|a, za koju one ku-
puju na sebe. V. Bogišić, zborn. 113. Količina
duga. zakon. 70. Kad treba predati neku koli-
činu suvrstih stvari. 288. — U naše se vrijeme
upotreblava u matematičkijem knigama prema
lat. quantitas, franc. quantit^, tal. <£uantit^ (ikem.
grosso), isporedi olina.

KOLIČINE, /. pl. mjesno ime u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 175.

Digitized by

Google

KOLIČIV

191

KOLUEVČICA

KOLIČIV, n4j- u Stulićevu rječniku: ,quanti-
tativo' ,ad ouantitatem pertinens*. — nepouzdano.

k6lIČNIK, m. quotus, u matematici broj (ili
uopće količina) kojijem se dijeli drugi broj (ili
količina), t j. kad se hoče da ena koliko puta
ireba uzeti prvi broj da se dobije drugi. — ispo-
redi kvocjenat. — U naše vrijeme načiikeno od
pisaca (isporedi količan). Kazdijeliti brojem 30,
a količnik pomnožiti brojem zaračunivih godina.
Zbirka zak. 1, 179. — / u Šulekovu rječniku:
,quotient, quotas^

1. KOLK**, m. vidi kolac. — Rijetko se nalazi
i moiebiti samo u osobitijem znaČeiMma. — Od
XVIII vijeka. Koraćiti na skalin iliti kolić (na
\estvama) naj gorni. P. Lastrić, svet. 130a. Ko-
liko godi puta to činite, po jedan kolić u listve
jaki stav|ate. od^ 367. Koji veže za koliće loze.
J. S. Rejković 6. Ona voda može zaviti mrežu
a konop tako da je veće zaludna sva muka u
istezanu poste, da se to ne dogodi, otegnu olovnu
glavu od plutue s palicami koje naziv}u ,kolići^
(na Lastovu). L. Zore, rib. ark. 10, 358.

2. KOLIĆ, l/l. ime zaseoku u Hrvatskoj u okrugu
zagrebačkom. Schem. zagr. 1875. 90.

3. k6liĆ, w. prezime. — U naie vrijeme u
Dubrovniku. P. BudmanL

KOLIĆI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruiko-rijećkoj. KazdijeJ. 51.
KOLI GOD, KOLI GODI itd.y vidi koliko god.

— U Stulićevu rječniku: koli godi ,quoties*.
KOLIHAN, k61ihna, pron. adj. vidi količan.

— Nalazi se adv. k61ihno u jednoga pisca xvi
vijeka. Clovik kolihno more. Boga hvali. Nauk
bm. .55b. — I u jednoga pisca Bokefa xvni vijeka
ima kolihno god, što se možebiti ne razlikuje u
značenu od koliko god. Dobro bi bilo kolihno
god nadariti one koji lijepo i bistro odgovaraju.
L A. Nenadić, nauk. 13. Mjesto kolihno god na
visoko prema puku. 14. Kolihno god prije, ali
poslije. 58.

KOLIHATI, koliham, impf. u Stulićevu rječ-
niku: V. šibati. — nepouzdano.

1. KOLU A, /. u dva pisca xvii t xviii vijeka:
u drugoga znaci što i kola (kako se vidi po če-
tvrtom primjeru) \ u prvoga nije dosta jasno zna-
Čeike (kola ? top ?). Vse Šatore, puSke, hranu, ko-
lije, stajnice i težave dobiše. P. Vitezović, kron.
207. Sjadobivši vse topove aliti kolijine puške,
kolije i stajnice. 212. Oružani dakle s kolijama
i s ostalima pripravama vojničkima dojdose i
udarile na ni. E. Pavić, ogl. 120. Osim oni koji
se na 70 kolija za boj načiiieni nađoše (vidi 2reg.
10, 18 po čemu treba čitati 700). 265.

2. KOLU A, /. dio ženskoga odijela u Srbiji u
okrugu pirotskom. ,Kolija* od tankog crnog sukna
kao šajak. srezana je kao i kDŠu{a bez rukava
do ispod kolena. na uedrima je prerezana i opto-
čena crvenim širitom i gajtanom, i po dnu je
optočena crvenim gajtanom. M. Đ. Milićević,
kraj. srb. 247—248. — Nije mi poznato postane
(ali isporedi kolijer).

k6lLTEPČICA, /. dem. kolijepka. — U jednom
primjeru xvii vijeka, a između rječnika u Stuli-
ćevu: (po zapadnom govoru) kolibčica, v. kolijev-
čica s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva^
ali u ovom rječniku te riječi nijesam našao. Da
ju u kolipČicu stav}ahu. B. Kašić, per. 105.

KOLUEPKA, /. vidi kolijevka. — Postaje od
ko}ebatiy te -ije- stoji po južnom govoru, a po
zapadnom i (k61ipka); po etimologiji trebalo bi
da je b ispred k (tako se i nalazi često pisano :

kolijebka, kolibka), ali se mijena na p (dafe na
V, vidi kolijevka). — Riječ je praslavenska, ispo-
rodi čtš. kolibka (starije kolebka), pof. kolebka.

— Između rječnika u Vrančićevu (kolibka ,cunae;
lectica*), u Mika(inu (kolibka, zibka, kolivka ,cu-
nabolum, cunao, incunabula'), u Bjelostjenčevu
(kolibka ,loctica*. 2. kolevka ,incunabula, cuna-
bula'. V. zibel), n Vultigijinu (kolibka »lettica,
portantina' ,tra.«;sossel') , u Stulićevu (kolibka
,cuiiao, cunabulo, incunabula').

a. cunae, zipka. Nade dijete u kolijepci.
Zbom. 2b. S tobom u kolipci pribivaše, s tobom
sisafie mlijeko majke tvoje. B. Kašić, per. 95.
Dion dakle čini učiniti jednu velika kolipku gvoz-
dena. 105. Gdi od zlata pričistoga kolijepku
sam ja imila. I. Gundulić 48. I )ub|enijeui sino-
vima da moj život sprav]at ima i kolijepke i
grobnice. 391. U kolijopci liega savi pelenami.
L Y. Bunić, mand. 35. Od kolijepke do grobnice.
B. Betera, ćut. 70. Učinili s kolijepke su krok
do groba. 86. Kad vrag ne udre kolijebkom,
takoj udre grobom. (D). Što se u kolijepci na-
uči, nigda se ne oduči. (D). Tko zlu ćud u ko-
lijebci ima, ali je dockna povrže ali nigda. (D).
Poslov. danič. (Isus) ne kti . . . staviti se u ko-
libku srebrnu. F. Lastrić, test. 327b. izbi' mu
zube, i stavi ga u kolijepku. (Z). Poslov. danič.
Opletoše jednu kroŠi^icu na način kolibko. And.
KaČić, kor. 60. Ako ga je u kolibku p 'ložila?
Đ. Kapić 210.

b. lectica, nosi^ka. — vidi u Vrančićevu,
Bjelostjenčevu, Voltigijinu rječniku.

KOLUEPKAIStE, n. djelo kojijem se kolijepka.

— Samo u Stulićevu rječniku : kolibka^e ,cunarum
agitatio'.

KOLUEPKATI, kolijepkam, impf. vidi kolijev-
kati. — Samo u Stulićevu rječniku: (sa zapad-
nijem oblikom i s h prema kolibka) kolibkati
,cunas agitare^

KOLUEB, kolijžra, m. dio od odijela koji po-
kriva vrat. — -ije- stoji po južnom govoru, u
istočnom e (kčler, kolara), u zapadnom i (kolir,
kolira). — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc.
kolijeru, kčlijeri. — Ne postaje uprav od franc.
collier, nego od srvnem. kollier (koje je opet od
francuske riječi došlo). — U naše vrijane (može
biti i starija riječ, isporedi novoslov. koldr), a
između rječnika u Vukovu: južn. kolijer, Uit. ko-
ler, zap. kolir ,der kragen* ,limbus collaris (?)*,
franc. ,le collier'. cf. jaka. — No košuja na prste
pletena, u kolijer upletena guja. Nar. pjes. vuk.
2, 550—551. Srbi nose . . . preko gaća košu | u
vezeni rukava i kolijei-a. Vuk, dan. 2, 105.

KOLIJEBKA, /. u narodnoj zagoneci našega
vremena. Olijerka kolijerka prođe selom okićena.
(odgonetlaj: nevjesta sa svatovima). Nar. zag.
nov. 40. — Va\a da postaje od kolijer (isporedi
1. kolarin).

KOLIJEŠNICA, /. ime zaseoku u Srbiji u
okrugu užiČkom. K. Jovanović 154.

KOLUĆTATI, k6lijet&m, impf. biti u velikoj
smutni ili neprilici (kao da je ovako značene). —
Nejasna riječ, vidi i kolitati, isporedi koletati.

— U jednoga pisca Dubrovčanina xviii vijeka
(sa se, refleksivno) a iznađu rječnika u Stulićevu
(jinter incudinem et malleum esse'). Počeše umu-
kni vat i kolije tati se. S. Bosa 188&.

KOLUEVČICA, /. dem. koUjevka. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,cuiiae, in-
cunabula*). U kolijevčioi ke držah povito. F.
Lukarević 25. Bi 8ta|en u jasaoce, zašto ni ko-

Digitized by

Google

KOLIJEVČICA

192

KOLIK, 1, b.

lijevČice ne imaše. M. Divković, bes. 80*. Sred
lijepoga srca svoga kolijevčicu pripravila. A. Boš-
kovićeva 40. Od sv. kolijevčice Jesusove. I.
Dražić 49.

KOLIJEVKA, /. cunae, postefica na kojoj leži
i spava maleno dijetey te je tako način^na dn se
može lufati (nihati^ zihati, kolijebati). — Gen. pl.
vaja da je k61ijevaka. — Ista je riječ što i ko-
lijepka (vidi). — -ije- je po južnom govoru; u
istočnom se kaže k61evka, u zapadnom k6livka.

— Od XVI vijeka (vidi kolijevčica), a iztneđu rječ-
nika u Mikajinu (kolivka kod kolibka; pa i od
kolivke, od povoja ,ab incunabulis, a primiš cu-
nabulia* 356 — 357), u Belinu (,cuna e cuUa* ,cunae'
240l>), u Voltigijinu (,cuna, cuUa* ,wiofi:e'), u Stu-
ličevu (kolijevKa, kolijevkati, v. kolibka etc.), u
Vukoiru (,die wiego' ,cunao', cf. šika). Za ko-
lijevku štit joj poda. I. Gundulić 337. U tvomu
rođenju bio si sauzot u jednu malahnu kolijevku.
M. Radnić 104*>. Jasle za kolivku. S. Margitić,
fal. 115. Dijete, koje bjoše u jednoj kolijevci.
K. Magarović 58. Pri kolijevci grobnica je. J.
Kavanin 30*. Dječicu su u kolijevkah pogubili.
I. Đorđić, uzd. 185. Primjena ćeš biti u ko-
lijevke pozlatjene. B. Zuzeri 78. Imade jasle za
kolivku. M. Zoričić, osm. 40. Da bi joj dit« umo-
rila u kolivci. L. Vladmirović 17. Zabace dit^ u
kolivku. 18. Na to li sam ja upotrebila ona na-
učena, koja su meni jošt ot kolovke davana. J.
Rajić, pouč. 1, 45. Vinčenco u kolijevci, u po-
voju riječ zameće. A. Kalič 541. Kada Zlato
do kolevke bude, majka će mu načinit kolevku.
Nar. pjes. vuk. 1, 500. Pa pogleda na zlatnu
kolevku, al' joj čedo sedi u kolovki. 2, 10. A
za nime zlaćena kolovka, na kolevci soko tica
siva, u kolevci ono muško čedo. 2, 18. Te ti
i^ijaj čedo u kolevci. 2, 119. Žao mu je čeda u
koljevci. 2, 121. Amanet ti nejaki Urošu u ko-
rjevci od četrest dana! 2, ls8. Malu su ju zaro-
bili Turci u kolivci, u srebrnoj živci. Nar. pjes.
istr. 1, 20. Ako vrag nije razbio kolijevku, raz-
biće grob. (Ako se čooku ne dogodi u mlado*;ti,
dogodiće se u starosti). Nar. posl. vuk. 2. Što
kolevka zajujala, to motika zakopala. (Što se
8 čoekom rodi, to ga prati do smrti). 357. Ko
osvetu prati, dušu gubi, kolijevku guba. S. \,n-
biša, prip. 149. Da mu nije na jalovu lono, kćS
ukleta od oca kolijevka. Osvetn. 1, 6. Mi ih
još u kolijevkama vjerismo. Pravdonoša. 1852. 1.

KOLIJEVKANE, n. djelo kojijem se kolijevka.

— Sa starijim oblikom kolijevkanje u Belinu
rječniku: ,il ninare* ,cunarum agitiitio* 511'*.

KOLIJEVKATI, kolijevkam, impf. fu{atiy zi-
bati. — Postaje od kolijevka. — Samo u Belinu
rječniku: kolijevkati dijete ,ninnare, muovere la
culla, porche il bambiuo s* addormenti* ,agitare
cunas* 511*1, u Stulićevu kod kolijevka, u Volti-
gijinu: koljevkati ,ninnare, cunare* ,wiegen*.

KOLIJIN, adj. koji pripada koliji. — Samo
kao pridjev uz puška (top, isporedi kod 1. kolan).

— tJ jednoga imca čakavca xvii vijeka (vidi i
1. kolija). Zadobivši vse topove aliti kolijne
puške. P. Vitezović, kron. 212.

KOLIK, kolika, 2)ro/i. interr. et relat. kako velik,
riječ kojom se (u interogativnom smislu) pita
mjera (veličina^ mnoštvo, broj) čega. — Akc. kaki
je u gen. sing. m. kolika, takije u ostalijem obli-
cima, osim nom. sing. m. i acc. sing. m. k61ik (u
Dubrovniku se govori k61ik, kolika i tako u
svijem oblicima). — Riječ je praslavenska, ali
isprva samo u interogativnom smislu, isporedi
stslov. kolik'b; u drugijem se jezicima uzdržao
samo sredni rod ili adverabf isporedi rus. Ko.^bKo,

cKo^bKo, čeŠ. koliko, pof. klika (nekolikaj od 3
do 10). Praslavenski je oblik u relativnom smislu
bio jelikt, vidi 3. jelik. — Postelje od interoga-
tivne zamjenice ki. nastavkom olik (kto će biti
srodan s oli, vidi kod ko)e), isporedi velik, tolik
itd., pa i grč. nrilUo^, })XUog itd. — Radi oblika
treba pomenuti da u čakavaca može i ispasti (ne
u nom. i acc. sing. m.), vidi kolku. Transit. 206*.
isporedi i ruske oblike; vidi i kod 3; drugo je
što se u stihu izbaci i radi metra, kao kol'ke (ili
kolke?). P. Hektorović 8; koPko. P. Sorkočević
581*; kol'ka. Nar. pjes. vuk. 1, 2'22. 224; kol'ko.
1, 340. 2, 191. 193. tako je i u Stuličevu rječniku:
kolko, V. koliko s dodatkom da je uzeto iz Palmo-
tića. — u kajkavaca i u oblizhijeh čakavaca mijena
se o na M, vidi u Bjelostjenčevu i u Jambrešičtvu
rječniku (i kod 3). — kao i druge relativne riječi
mogla je i ova imati uza se re (od starijega Že) :
kolikore. Mon. serb. 2. (1189); pa i no (ono), to,
vidi kol ikono. — Nalazi se i nom. sing. m. ko-
liki (kMiki). A. Kanižlić, kam. 129. 894; J. Ma-
tović 321 ; Nar. posl. vuk. 144 (dva puta). — U
padežima u kojitna je nastavak bio i ili e, mije-
nalo se prije k na o, to još biva u svikolici. —
Između rječnika (vidi i kod 3) u Vrančičevu
(,quantus'), u Belinu (,quanto, overo quanto grande'
,quantus'; kolici, kolike ,qQanti, termine che si-
gnifica numero' ,quot*; koliko vrijeme? ,quanto
tempo ?' ,quamdiu ?' 599k>), u Bjelostjenčevu (kaj-
kavski kulik ,quantu9'), u Jambrešićevu (kulik
,quantu3*), u Voltigijinu (kolici ,quanti* ,wie viole,
wie gross'; kolik ,quanto' ,wie viel, wie gross*),
u Stulićevu (kolici ,quot*; kolik ,quantus*), u Vu-
kovu (1. ,wie gross* ,quantus'. — 2. ,als gross*
,quantus'), u Danici će vu: kolikb ,quantus, inter*.
i ,rel.* — u relativnom značei^u dolazi i sa ,re*
(cf. ,že*). — vidi i vaskolik, savkolik.

1. adj. quantu3, po smislu se misli na veli-
činu (jedne stvari, ako je kolik u jednini, a više
sti^ari, ako je u množini) ; a ne misli se na broj
(vidi 2).

a. u pravom pitanu. Kolicemb blagodo-
temb? Domentijan^ 125. S kolikijem se jaoh
razlogom mudri Atlante boli na me? G. Pal-
motić 2, 35. Koja je i kolika oblast papo? A.
Kanižlić, kam. 055. Kolika je Božja milost?
V. Došen 222*. Vidiš našu crkvu Dimitriju, ka-
kova je i kolika li je? Nar. pjes. vuk. 2, 211.

b. u relativnom smislu uopće. — Amo sam
metnuo i primjere u kojitna može biti i nepravo
pilane. Bogb vćstb, kolikb podvigb jogo bystb.
Sava, sim. pam. šaf. 3. Smislismo u našoj pa-
meti kolicijemb milosrbdhjemb Bogb Jubi neralvb
(sic) človočuu. Mon. serb. 3G(). (1432). V kolku
i kakovu strahu bi homo. Transit. 206. Videhu,
kolika se hoće krv prolejati skozt'' Elenu caricu.
Pril. jag. ark. 9, 125. (1108). Poznaj kolika jest
moć i sila Boga krstjanskoga. Živ. kat. star.
I, 223. Znaše od kolika rizika je fratru pojti
van molstira. Transit. 267. Nu cijenim, da nigdar,
od kli sam tvoj bio, nećeš nać, jednu stvar da
ti sara ffrije.sio, koliko vrijeme jes, od koli služu
ja andjelski tvoj ures. N. Naješković 2, 114.
Toliko bogatastvo najde Aleksandar koliko ni
oko vidi ni uho sliša. Aleks. jag. star. 3, 276,
Zato tribuje tomu ispoviditi se koliko vrijeme
posta u nerau (grijehu). A. Koraulović 26. Ko-
like je čine ova milost, mučno se može poznati.
32. Kolika je i kakova je u dušah blaženih
slatkost. A. Georgiceo, pril. 84. Iskazati ne
mogu, koliko se suzama oblivam ,koliki* bol ćutim.
A. Kanižlić, kam. 129. Spomenite so, kakvi i
koliki je naš bio narod. 894. Bogastvo Božje
koliko je. V. Došen iii. Prijubodinci koliko alo

Digitized by

Google

KOLIK, 1, b.

193

KOLIK, 2, a.

6ine. vi. Oskvrniti dušu koliko je zlo. vi. Ne
Enam jeli a&m imade (car), koliku bi dao činu.
40^. Naopastovati judi za koliko vrijeme hoću.
J. Matović 510. Da je mlika , kolika* Lika, bio
bi sir koliko Zir. (Lika je rječica u Hrvatskoj,
a Zir je pored Ae okrugao brijeg). Nar. posl.
vuk. 50. Srbija je, kolika je da je. M. Pavli-
nović, TSLZg. 50. — Amo može pripadati i ovaj
primjer: No znaš moju, ne znaš, silu priveliku,
žena mužu, ne znaš, biti ćeš koliku. H. Lučić
199.

c. u čudu (može se shvatiti kao interoga-
tivna zamjenica). Koliko je zlo žrtje i opitje.
M. Marulić 6. Jao nam, kolik o<>an pado na nas.
Transit. 103. Koliko jes vrijeme, ne bjehu oči
me sunašca vidjele. N. Naješković 2, 61. Ko-
liko vrijeme jes, da se nije očima vidio tvoj ures.
2, 83. Kolika oholas u judeh jes danas. M. Držić
97. Kolicim vlhavstvom preliini nas Filipov sin !
Aleks. jag. star. 3, 242. Od kolika uzrok mi je,
jaoh, nemira! I. Gundulić 48. Tako veliko brime
kakvo i koliko je pastirstvo od tolikih duša. A.
Kanižlić, kam. 20. Od kolika poštena i časti ne-
beski darovi jesu dostojni! J. Matović 141. Ko-
liki je dar, da se je primio zakon od Bo^ra! 321.
Kolika je Jahorina planina ! Nar. pjos. vuk.
1, 236. Pa se na iiu Turci začudiše, kolika je
glava u hajduka. 3, 340. Mili Bo/.e, na svemu
ti fala! kolika je sila u vezira! 4, 453. Kolika
je Miloševa, da je puna proskurica! (Va}a da se
i ovo prišiva nekakome Hercegovcu daje kazao).
Koliki mu je nos, kao patligan ! Nar. posl. vuk.
144. Zimna noći duga, kolika si! Osvetn. 1, 73.

d. u neizvijesnom (indejinitnom) značenu.
,JeV kolika ta devojka?' , Milom kumu do ramena^
Nar. pjes. vuk. 1, 49.

e. kolik je u relativnom smislu^ i podložna
rečenica u kojoj je stoji prije glavne, kod toga
imaju dva različna značena.

a) ističe se da se sva veličina koja se po-
kazuje rijeqju kolik shvaća i napuhuje nečijem
što se kaže glavnom rečenicom, te gdjegdje može
biti značene : premda je onoliko . . ., ipak . . . Ter
kolik je ljetni danak, od krjesova stoji buka. M.
Vetranić 1, 21. Kolik je život moj, propati ja-
dove, u strani u tuđoj stojeći dni ove. N. Na-
{ešković 2, 84. Koliko je poje izpod Kroje . . .
sve to biiiu osvojili Turci. And. KaČić, razg.
141*. Kolika je noćca noćašna, svu noć ja zaspat
ne mogo. Nar. pjes. vuk. 1, 222. Kolika je na
Bembaši trava, još je }epša dizdareva Javra. 1, 365.
Koliko je po)e biogradsko, da mi padne kapja od
oblaka, nigđe ne bi na zemju padnula, do na koiia,
ali na Turčina. 2, 606. Koliko je poje pod No-
vinom . . . sve je vlaški tabor pritisnuo. 3, 237.
Kolika je Drina voda ladna, a na nojzi nigde
broda nema, tu je Turčin tada prebrodio. 4, 259.
Kolika je tavna noćca bila, ne spavaše pope ni
Matija. 4, 383. Kolike oči, kuma ne vide ! (Kad
ko u što gleda a ne vidi ga). Nar. posl. vuk. 144.

0) smisao je kao da u prvoj rečenici stoji
tolik (a ne kolik), a u drugoj da. Koliko je grlo
u đevojke, stanula bi ruka od junaka (toliko je
grlo . . . da hi stanula . . .). Nar. pjos. vuk. 3, 266.
Ostala im sa kona eskija, no koliko u Aoj malo
gvozda, mom bi kulu sve četiri bile i dvadeset
i četiri klinca. 3, 336. Koliki su mu nokti,
mogao bi orati (nima). Nar. posl. vuk. 144. Ko-
liko mu je čelo, mogao bi neskvernaja na nemu
napisati. (U Vojvodstvu po varošima). 145. — U
ovom primjeru ima doista u drugoj rečenici da
(d' u = da u), ali može biti da treba čitati u :
Kolika je od zlata ^mija, d' u noj klana dva-
naest Turaka. Nar. pjes. vuk. 3, 83.

f. kad je relativna znaJiene, u glavnoj re-
čenici može biti korelativna zamjenica tolik. S ko-
likim plačem bi pušćen od Patmanitov, tolikim
veseljem bi prijet od Efesijanov. F. Glavinić,
cvit. 425^. Med toliko sladak nije, koliku ti slas
udili lijepijeh usta celov mili. G. Palmotić 2, 17.
Tolikom sam napunen žalostju, kolika bi za-
dosU bila ... F. Lastrić, test. 104. Da je to-
likom sjao svetinom, koliku su kra)i štovali, test.
ad. 19*.

g. tolik odmah iza kolik daje ovome ne-
ograničeno značene, od prilike kao kolik mu drago,
ili kolik se može. Svaki dug i obit i za vez ja-
zika ispunen jima bit od dobra Človika; kolika
tolika obitna budi stvar, tamnost je velika pustit
ju u nemar. Đ. Baraković, vil. 345. Nije se ču-
diti, da i(h) ni razum (uski niti more dosegnuti,
ni kazujućem virovati . . . Ništarnemane za už-
gati vam svitlost ovu s. vire prid očima na ra-
zumjene koliko toliko . . . F. Lastrić, test. 100*.

b. gdjegdje se adj, kolik nalazi pred dru-
gijem adjektivom u adverbijalnom smislu kao ko-
liko (vidi 4). ova se konstrukcija može shvatiti
kao anticipacija, a) s pozitivnijem adjektivom.
Za toj se dobro vidi, za koliku vrijednu stvar
pjesan je scijenena. D. lUinina vh. S kolikom
velikom istinom reče Jeremija. L Držić 89. Ki
hoće prociniti kolika je velika stvar ... P. Ra-
do včić, ist. 28. Koliki teški grijeh činu. J. Ma>
tović 158. Kolik je velik i mrzak ovi grijeh.
342. Koliki si veliki, a gaća nemaš. (Mator si
čoek, a nemaš pameti). Nar. posl. vuk. 144. —
b) s komparativom ili superlativom. Kolika veća
čas ... A. Gučetić, roz. mar. 263. Nu ovako
zatvorene (oči) ako druže take sile, kolike bi
jače bile u razbludi otvorene? I. Gundulić 182.
Dakle kolika veća pokaranja jesu dostojniji sada
grišnici? J. Banovac, razg. 147. Ah koliku je
veću bolest imala Marija! 162. Nega (Boga)
(ubimo s kolikom naj većom Jubavi možemo. J.
Matović 431. Fale kolike naj veće mogu pri-
miti u srca. 525.

2. adj. (i supst.) plur. (i dual) quot, misli se
ne na veličinu jedne stvari, nego na broj, mnoštvo.
— Običniji je za ovaki smisao sredni rod u jed-
nini (vidi 3). — Može biti adjektiv, ali je često
supstantiv.

a. uopče, interogativno i relativno. — U
množini. Popovi, kolici se obretaju svojimi po-
rodicami i kolici pojube crbkvfc. Mon. serb. 122.
(1336—1347). Hi bi jedanb ili bi dva ili bi (i)hb
veće, kolicehb po podobiju i po zapisu bude ovb
rečeni pokladb pristojatb. 357. (1429). Dovede
vodu, old čjudesy preko kolikjhb strbmninb.
558. (1613). Gospodbstvo ti dobro zna, po koli-
c6hb su rukahb bili prbvo. Spom. sr. 1, 116.
(1413). Koliki su najamnici u hiži otca moga,
ki obiluju kruha! Bernardin 42. luc. 15, 17. Ko-
likimi načini urijujemo Boga. Naručn. 55h. Ko-
lika su dobra v matrimoniji? 60b. Kolike trude
jest pretrpil more biti da ste slišali. Transit.
5. Jao kolici jesu Blrstjani kršćeni, ki samo
imaju ime ! 40. Jao, kolici jesu danas v crikvi . . . !
44. Koliki judi na svitu jesu uhićeni v tvoje
mriže. 97. Kolici popove jesu danas ki jidu...
126. O kolika prezkončena čudesa učini Bog!
140. Ne vidiš ti kolika zla ja trpim. Mirakuli.
27. Kolike nemoći se rode v telesih. Korizm.
2h. Koliki vitezi i gospoda jesu bili premožiteji.
10*. Koliki ožurnici, koliki tati, kolike pre)ubo-
dejnice čine almuštva. 31h. Kolike bici, kolika
prokletstva, kolika razčiAenja je učinil Bog ! 35*.
S kolikimi mirakuli i čudesi iziđoše? 39*. Ko-
lika lotarstva se učine ob dan i ob noć. 64*.

Digitized by

Google

KOLIK, 2, a.

101

KOLIK, 8, a.

Kolioi godišnioi u doma otca moga nasićeni su
kruha! N. Bauina 58^. luc. 15, 17. KoHcijem
krivo sudaše. Zborn. 154*. Kolicijem jes ne
(smrti) nož i lie mač zadal cvil. N. Dimitrović
34. Kolike druge vir od svoje mladosti, život
su provodil' u svakoj radosti ! N. NaJeŠković
1, 174. Kolici do sada od muke i jada sami se
ubiše ! 1, 194. Kolici inamo u trudu provode . . .

1, 224. Kolici Juveni veomi za dosti scijene se
blaženi. 2, 80. Kolika godišta na službi njeke
vir iztrajah u ništa. 2, 37. Kolicijem sada su
sinci nih starosti štap! M. Držić 199. Ah, ko-
lici se su privarili! 330. Kolicih jes tud kraj
zatravil na sviti. D. BaAina 31*. Kolicih pri-
krati vaš taj sud nepravi, s nesrećom zla smrti
i huda Jubavi? 39b. Kolicih ti poznaš, kih sreća
nemila ucvili gore dvaš kroz huda lie dila? 126^.
O kolicih privariti bude, ter se pak duh boli,
ovi život, koji toli mi želimo sve živiti. 144'*.
Vidiš kolicim (uđem uČini te Bog cara. Aleks.
jag. star. 3, 317. Kolike su vrste od cijena. B.
Kašić, zrc. 79. Kolicijeh povela jest u svete re-
dove, per. 80. Po načinu lijepu ovakom kolici
će, o ]ubavi, po dobitnoj vrijednoj slavi nebo
uresit novom zrakom? I. Gundulić 11. Jaoh,
kolici od leškijeh su mača pali! 517. Kolike mi
muke zada kleto izdajstvo i nevjera ! G. Palmotić

2, 286. Kolici se u ovemu varaju. V. Audrija-
šević, put. 8. O koliki su privareni! P. Posi-
lović, nasl. 6*. Kolici najmenici imaju jezbina
do ostanaka. M. Badnić 366*. O kolike sam
pute, moj Gospodine, stavio dušu moju na po-
gibil ! L. Terzić 72. Kolike imaš plemske glave.
J. KavaAin 266b. Na svijetu koliki smo, sad
smo tvoji, sada nismo. 294*. Kolike su kap)e
u vodi. 439b. Diči se, da mu jesu hćeri rijeke,
kolike su. 538b. Kolike si dare od fiega primio.
L Đordić, salt. 449. O koliki sada na nebesih
kra)uju, koji bi se u paklu mučili! J. Banovac,
razg. 14. Promisliti koliki i koliki s visine pa-
doše u dubine. J. Filipović 1, 173**. Kolika su
mogujstva od duše naše? I. A. Nenadić, nauk.
50. Kolike su stvari potrebne za dobro i ko-
ristno pričestiti se? 183. O! koliki pobisnise!
V. Došen 23b. Ko\iki(h) je stvari mati (zemja).
260b. ,Kolike' i koliko velike stvari prikazuju
zlameni kruha i vina? J. Matović 197. Kolike
štete prihode radi mrzos ti neprijat^}a? 384. ,Ko-
like* i koliko velike koristi bješe uživao čovjek.
485. Kolici grde ga. I. M. Mattei 12. Kad god
razmišj&m veliku milost nebesnog promisla, u
kolikim nevo)am mi je pomogla! D. Obradović,
živ. 1. Za kolike čitamo, da su sveti bili i ču-
desa činili. 120. Kolikih muka je stala ta po-
toAa laština. M. Pavlinović, rad. 63.

b. (noj više) u Crnoj Gori i u Boci ko-
torskoj (od XVIII vijeka) nalazi se i oblik duala
(kolika), isporedi kod nekolik. — kao da znaćene
nije svagda ograničeno na brojeve od 2 do 4,
nego shvaća i veće brojeve. Kolika su Boga? I.
A. Nenadić, nauk. 38. ,Kolika su, majko?' ,Osme-
rica, šćerko*. Nar. pjes. petr. 1, 189. Gađaju
puškama i broje kolika puta koja odjekne. P.
Petrović, gor. vijen. 5. Kolika mu brata osta-
doše. 81. Da prebrojim zrna od pušaka kolika
ti toke izlomiše. 116. Kad djeca igraju u ora-
sima, jedno od ^ih ukloni se s igre i zatvori oči
8 rukama da ne vidi, a druga izrede svoje oraho
na hrpice po zem)i, ko dva, ko tri, ko četiri itd.
jedno od 6ih pokrije šakom jednu od tiju hrpica,
pak pita onoga što žmi: ,0d kolika?' S. ^iubiša,
priČ. 25.

C. s korelativom tolik (isporedi 1, f). Josu
li tolike muke, kolike se govore? Korizru. 25**.

Tolike zrake kolikim ne mogadijahu odoiivati
nauf'iteji. F. Lantrić, test. 25j^>.

d. ndverbijalno, vidi 1, h. Kolici su mali
oni ki iiasljediiju do svrho u dobru djelovanju!
B. Gradić, duh. 81. Kolike jo mnoge Bog iz-
bavio od čelusti . . . J. Matović 515.

3. n. sing. koliko, kao supstantiv. — Može
biti int^rogativno i relativno. — Akc.je zabiležcn
po Vukovu rječniku (u Dubrovniku k61iko). —
Ne mijena se po padežima (vidi Radičev primjer
kod a, a)). — U .sjer^rnijeh čakavaca nalazi se
ne samo oblik kolko nrgo i koko (naj češće kao
adoerab, vidi 4, ali i kao adjektiv^ vidi: Kristi-
janin imaj utunje koko hoće, ako ne budet imio
|ubav ... Š. Budin ić, sum. 26b). — (J jednom
primjeru xviii vijrka dodaje se na kraju j (vidi
2. j): kolikoj. M. Zoričić, osm. 17, ali to može
biti štamparska pogreška. — Radi kolikore ri^i
sprijeda; vidi i kol ikono. — Između rječnika u
Vrančićevu (,quot'), u Mikafinu (koliko ,quantum';
koliko vrsta ,quotiiplex'; koliko je to vrijedno
,quanti est, qiianti valet'; koliko krat, koliko
puta ,quoties*), u Belinu (koliko puta ,quantG
volte* ,quoties*; koliko je judi? ,quanti uomini
sono ?* ,quantum e^t liominum ?* 599*; koliko
,quanti, termine, che sii,'nitica numero*; ,quot*;
koliko je ovdi pjoneza .(juanti denari sono questiy*
,quotus denarius est isto?'; koliko vremena?
,quanto tempo?* ,quamdiu ?* 599*>), u BjeloMjen-
čevu (kajkavski kuliko ,quantum, quam multum;
quot*), u JambrešićevH (kuliko ,quantum'), u Vol-
tigijinu (koliko krat, koliko puta ,quante volte*
,wie vielmal*), u Stulivrvu (koliko ko može, ko-
liko je jaki ,pro viribiis* ; koliko krat, koliko
krati, koliko puta ,<iuotios, quotiescuuque'), u
Vukovu (koliko 1. ,wio viol* ,<{uantum*. — 2. ,so
viel' ,quantum*), u Daničićevu: (kod kolikb) ,neutr.
quantum'.

a. quot, s genetivom množine pokazuje
mnoštvo, broj. a) uopće. Koliko ima igumenb
plugovb u kojemb solo. Moq. aerb. 98. (1330).
Koliko kratb bi ratb presbtajala. 286. (1419). Do
koliko kolen zakraćuje se matrimonij ? Naručn.
63a. Koliko krat i^a. je psoval. 88^^. Po koliko
se načina krsti. M. Divković, nauk. xxviii. I da
žena držat bude (Turčin)j koliko ih je branit
jaki. I. Gundulić 574. Kuliko svih biše, P. Vi-
tezović, odil. 14. Slug koliko 'e, služankina. J.
Kavanin 45()b. Znao al' tko bi prikazat, liih ko-
liko je? 523^. Koliko se puta ovo na svitu do-
godilo? J. Banovac, razg. 63. Koliko je darova
duha svetoga? J. Filipović 1, 177*. Koliko 0«
atarišina za svoje mlade bit pokaranije. F. Lastrić,
test. 107*1. O koliko bi puta inloice grišnike bacio!
369a. Zarad ove nepomje o koliko i(li) i koliko
ne uniodi kroz ova druga vrata u milost Božijii.
ned. 145. Koliko vas jo, koji mu se ne klanate,
koliko ? 396. Koliko d jola uokrstjanski imali bi
niki obrizovati. svot. 4'>. A koliko je grijehah
poglavnijoh? I. A. Nenadić, nauk. 50. Ako bismo
mi ne zntim koliko dobri dila učinili. E. Pavić,
ogl. 585. 8u koliko vrsta oblasti služite) ima
biti narešen. J. Matović 260. Od koliko je vrsta
redovništvo. 296. Znaš, u koliko se zala na-
hodim. L. Radić 15. Kaži, Kado, kaži brati koliko
imaš jubovnika. Nar. pjes. vuk. 1, 340. Da mi
8 i^ime svadbu ugovoriš, kada ćemo poći po de-
vojku, koliko li povesti svatova. 2, 132 — 133. Svata
kupi koliko ti drago. 2, 135. Pa se vali tridest
kapotana, što je koji rob|a narobio, koliko li
glava osjekao. 2, 34H — 349. Koliko ti imade go-
dina? Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 49. Koliko krat
prupadoše |udi. M. Pavlinović, rad. 106. — u
jednoga pisca xviii vijeka stoji glagol u množini

Digitized by

Google

KOLIK, 8, a.

195

KOLIK, 3, d.

prema smislu. Koliko se stvari ištu za zakonito
i pravo zakleti se? J. Matović 345. Koliko Ga-
lacijana dadoše bi)ege. 372. — b) isporedi 1, e,
a). Koliko je u nedeji dana, svi su dani od
srebra skovani. Nar. pjea. vuk. 1, 640. Pokrio
ga surom mededinom; koliko je na nojzi nokata,
o svakome visi litra zlata. 3, 386. Koliko je u
Kotoru kulah, ni na jednu počinut no hoće, već
na kulu Zana Grbjičića. 4, 6. — e) kad je u re-
lativnom smisluj u glavnoj rečenici može biti ko-
relativna riječ toliko (onoliko). Ta pokora more
se dati toliko krat, koliko krat se gričnik vrati
na grih. Naručn. 48l>. Koliko krat ulizeš, toliko
krat ju primeš. F. Glavinić, cvit. 255^. Koliko
krat nim odolimo, toliko krat jih pridobimo.
posl. 5. Toliko bi griha smrtni učinio (ispo-
pidnik), koliko bi puta sidnuo ispovidati. J. Ba-
novac, razg. 250. Koliko je na marami grana,
toliko mu na srdašcu rana ! Nar. pjes. vuk. 1, 271.
Koliko je bijelijeh vrana, toliko je dobrijeh ma-
ćeha. (U Kotoru). Koliko je sela, toliko je navi-
čaja. Koliko je nizbrdica toliko i uzbrdica. Nar.
posl. vuk. 145. Koliko )udi toliko ćudi. Koliko
ma odovud stopa, toliko odonud godina ! 146.
Koliko skroka postupila od tvoga roda do tvoga
doma, toliko ti Bog dao dobrijeh i sretnijeh časa !
u Nar. pjes. vuk. 1, xi. Koliko je u mravincu
miava, toliko je tu za boja glava. Osvetn. 3, IS.j.

— Jedan uzme onoliko slamki u pola, koliko ima
žetelaca. Vuk, nar. pjes. 1, 173. Koliko je u
bradam im dlaka, onliko je pred crkvom Turaka.
Osvetn. 3, 54. — d) u ovakovijem je primjerima
mstavfen genetiv, jer se ima u misli. O koliko
ima, koji su potribiti ! F. Lastrić, test. 45h. ^Ko-
liko' je tamo poginulo od našega ogna velikoga ?
koliko li ima raiienika? Nar. pjes. vuk. 4, 413 —
414. Ja ću sam udariti na 500 uskoka; a ti,
Bauče, na koliko ćeš? Vuk, nar. pjes. 4, 462.
Jer samo pokazuje, da nijesam išao u školu ono-
liko godina, koliko on. odg. na utuk. 24. — e) u
jednom primjeru xviii vijeka ima uz genetiv
prijedlog od. Kolikoj bi lani u tvome sta£u od
tvoje bratje? jeda li je samo jedan? M. Zoričić,
osm. 17.

b. quantus, 8 genetivom jednine, ako je
supsiantiv kolektivni ili materijalni ili apstraktni,
pokazuje mnoštvo kao i kod a. a) uopće, Kuliko
6e kvara s tim orsagu priti. P. Vitezović, odil.
90. Jezik koliko zla učini. V. Đošen iv. Laž
koliko zla čini. v. Koliko ga (zla) sam ošteni
(proždorj. 186b. Isti blaga koliko ti drago. Nar.
pjes. vuk. 2, 320. Idi k Aemu, te ti fiega pitaj,
koliko je poharčio blaga. 3, 317. Koliko si blaga
potrošio? 3, 318. Na prijepis kazivali vojsku,
koliko im izginulo vojske. 4, 360. Koliko sam
ja do sad naroda našeg video. Vuk, poslov. xiii.
Koliko vjere zaslužuje kakva isprava ,wie viel
glauben eine urkunde verdiene'. Jur. pol. ter-
minol. 552. — b) isporedi 1, e, a). Koliko noćce
noćas bi, ne vrgoh sanka na oči. Nar. pjes. vuk.
1, 223. — c) kad je u relativnom smislu, može
hiti toliko u glavnoj rečenici. Koliko Jeba po-
jela, toliko jeda imala! Nar. pjes. vuk. 1, 269.

— d) u indefinitnom (neizvijesnom) smislu. Jel'
koliko vojske u Jakova? Nar. pjes. vuk. 4, 165.

— e) može ne biti genetiva, isporedi a, e). Dođe
sto }udi, koji su zla počinili, neka Bog zna ko-
liko. F. Lastrić, ned. 196.

c. quamdiu, upotreblara se bez genetiva
ia dufinu vremena, a) može biti subjekat. Ko-
liko mi je za vratit se u grad? M. Držić 267.
Koliko? ,quanto tempo?* ,quamdiu ?' A. d. Bella,
ijeČĐ. 599b. Koliko ima kako te Bog ostavio?
(Kid ko što ludo ili neva}alo radi). Nar. posl.

vuk. 145. Koliko tebi (nemu) do božica toliko
i meni. (Ne marim za tebe, ne bojim se). 146.
— b) može biti akuzativ, kod toga treba razli-
kovati dva slučaja, cui) akuzativ nije objekat
nego pokazuje dufinu vremena što traje radna
naznačena glagolom. Koliko vbzjubiši pr^byti u
nasb, da si prebudeši sb vsakovb počbstiju. Mon.
serb. 22. (1234—1240). U kojoj (tavnici) Bog sam
zna koliko imaš pribivat. J. Filipović 3, 276*.
Koliko stoja s Elizabetom. S. Bosa 179b. Ko-
liko si živovala, nisi raja dostojala. Nar. pjes.
vuk. 1, 133. Nije okom trenuo koliko je Kaiioš
pričao. S. l^ubiša, prip. 15. Svi umuknu, koliko
bi orući dvaput okrenuo volovima. 107. — bb) u
ovom se primjeru koliko fnože shvatiti kao objekat
prema glagolu reknemo ili bofe kao da su izo-
stavfene riječi da služim (po čemu bi značene bilo
kao kod aa)). Služiću te koliko reknemo. Nar.
pjes. vuk. 2, 456. — c) dolazi s prijedlozima za
(u acc.)y u i do (nepromijeiieno, osim jednoga pri-
mjera u kojemu uz u stoji u lokativu sing. ; Hoštu
da mi poveste . . . otb kiihb stranb i vb kolicS
priidoste samo. Starine. 18, 195. xvi vijeka).
aa) s prijedlogom za, , uopće 0 dufini vremena
kao kod b) aa). Za koliko bi kadi ratb bila, za
tolikoj vremene da ne imaju davati (tnože se
shvatiti kao da ovaj primjer pripada pod b, e)).
Mon. serb. 338—339. (1427). Za koliko bi po-
stelje i gospodština koju imaše Šenakerib. M.
Badnić 128^. Ma eto se sada vidi, za koliko se
žive, i kako se žive. J. Banovac, razg. 112. Za
koliko i kako se priprav]aš. pred. 134. Za ko-
liko se ovo kra}estvo svitovAe može uživat? Sta-
vimo za sto godina. J. Filipović 1, 388a. Svako
vladaiie na svitu život kratak ima. a kra}estvo
nebesko koliko dura, za koliko se uživa? za u
vike. 1, 388b. Drugi se pričesti dostojno i primi
sakramenat i milost, i u Aemu se uzdrži i jedno
i drugo za toliko za koliko se uzdrži ona vrsta
kruha pod kojom je primio sakramenat. M. Do-
bretić 19. Sotona ne može nas naopastovati za
koliko hoće. J. Matović 510. Za koliko os tari ti
neće. J. 8. Eefković 99. — bb) s prijedlogom
do, kao da je značene kao i kod aa). Do koliko
ću postavjati sfitovanja u duši mojoj ? (,quamdiu
ponam consilia in anima mea?' psal. 12, 2). B.
Kašić, rit. 387. Ne znaš do koliko ćeš ti moći
u dobru postati, nasl. 5. — ce) s prijedlogom u,
znači od prilike što dokle, II, d (dum). Poslu-
žiti nastojte me, u koliko s mojom dragom ja
počinem kratko vrijeme. G. Palmotić 2, 368. U
koliko bjeh nevjesta, ne imah dobre svekrve ; a u
koliko bjeh svekrva, ne imah dobre nevjeste. (D).
Poslov. danič. Ne mogu }udi, u koliko je duša
odijejena od tijela, dostignuti izvršno blaženstvo
i punost svijeh dobara. J. Matović 107. — d)
gdjegdje se nahodi koliko da u značenu kao ko-
liko kod b) aa). Koliko da živu na trudni ovi
svit, sve dni sta u gAivu život moj j ado vit. S.
Menčetić 171. Koliko da tvoj dvor pohodit ja
začeh, u sve dni razgovor toliki ne vazeh. 300.
Koliko da stojeći tilo zatvoreno, duša uživaše
slavu blaženih. P. Badovčić, ist. 39. Tako jošte
ne mogu sagrišivati zašto koliko da jest čovik
u oni čas nemoguć činiti ubojstvo, krasti . . . P.
Posilović, nasl. 3b.

d. bez genetiva, upotrebfava se također za
dufinu mjesta, a) kao subjekat. Koliko ot neba
do zemje? Spom. stoj. 194. Toliko je od mene
do tebe, koliko od tebe do mene. (Z). Poslov.
danič. Koliko je od moje kuće do tvoje, toliko
je od tvoje do moje. Nar. posl. vuk. 145. — b)
u akuzativu, ar/^) kao pravi objekat. Koliko okom
mož' zamjerit, sve bi vitez puno ravno, ... I.

Digitized by

Google

KOLIK, 3, d.

\m

KOLIK, 3, i, b).

Gundalić 822. — bb) pokazuje daljinu do koje
dopire radna izrečena glagolom. Otide od nih
koliko bi kamik hitio. P. Bakšić 47. Koliko bi
pijevac s praga skočio (kaže se da toliko dan
odu)a do maloga božica,). Koliko bi pjunuo čoek
(tako je blizu). Nar. posl. vuk. 145.

e. upotrebfava se, također bez genetiva, i
za cijenu kod prodaje i kupice. Jest dal za ono-
liko, koliko zakon dopušća. Mon. croat. 137.
(1488). Ako joj gospodar ne reče toliko ili ko-
liko možeš prodaj. B. Kasić, zrc. 78. Koliko
,quanto, riferito a stima o prezzo' ,quanti'. A.
d. Bella, rječn. 599l>. Makar koliko koštala. M.
A. Eejković, sabr. 20. — Amo bi mogao pripa-
dati i ovaj primjer ; O koliko mi je dobitak
umriti! Transit, 96.

f. tiz glagole i plagolske oblike što znače
moć, znane, vo^u itd. cesto se upotreb(ava u zna-
čenu neke mjere i oranice, u ovakovijem slučaje-
vifna moglo bi se shvatiti kao adverab, ali je veča
prilika da je stibjekat ili objekat kod glagola.
Dati imB pomoćb kolikore moge. Mon. serb. 2.
(1189). čuj ga se, koko mož\ kad bude smijati.
P. Hektorović 42. Koliko se uzmože, onoliko se
će učinit. M. Držić 122. Potriba je reći broj
od grijeha smrtnijeh, koliko se možeš spomenuti.
A. Komulović 8. Koliko moć budem, koliko uz-
mogu ,quanto piu potr6^ ,ut maximo potero'. A.
d. Bella, rječn. 599b. Nego (sam) dužnost moju,
koliko je od moje strane moguće bilo, činio i
obsluživao. M. A. Re}ković, sat. A3^ — Koliko
znam ,quanto so' ,quod scio^ A. d. Bella, rjeČn.
599l>. Koliko znao toliko grija imao! (Kad se
ko pravda da ne zna za kakav rdav posao). Nar.
posl. vuk. 145. Koliko je meni do sada poznato.
Vuk, nar. pjes. 1, 89. Koliko sam i kako sam
onda znao. 8, 527. Koliko zna i sjeća se ,seines
wissens und erinnems*. Jur. pol, terminol. 648.
— Koliko mi razumismo očima našima, do tri-
deset tisuć ih je. Aleks. jag. star. 3, 272. —
Uzimju koliko ti duša podnese. Pravdonoša.
1851. 21. — I rib naloviše koko sami htiše. P.
Hektorović 33. Ribe nabodoše ne prem koko
htiše, ner koko mogoše. 48.

g. i u ovakovijem slučajevima treba shva-
titi koliko kao supstantiv a ne kao adverab. Ska-
zuje, koliko Čini mesto na prominenje stvari. Na-
ručn. 25b. Kakav si, ona ne razbira, koliko imaš
samo gleda. I. Gundulić 228. Ako je no znam
koliko tko sagrišio. A. Kanižlić, utoČ. 187. Pak
se izkorenut ne dade, koliko se suprot iiega viče.
M. A. Rejković, sat. A6b. Koliko smo tebe go-
vorili da ne šaješ vojske preko Mačve. Nar. pjes.
vuk. 4, 272. — Amo pripadaju i ova dva pri-
mjera u kojima uz koliko ima i prijedlog (u pr-
vome u s lokativom; u drugome s, ali je koliko
nepromijeneno) : Upraša ga u koliku se taj dug
zadržaše. I. Đorđić, ben. 81. Da dadu Jovanu
s koliko može živiti. Djelovod. prot. 89.

h. u koliko, quantum, ograničuje ono što
se kaže u glavnoj rečenici po onome što je u pod-
ložnoj; u isto doba Često kaže i uzrok onome Što
je u glavnoj. Kako si ti krunu od vječne slave,
u koliko Bog, jesi po naravi u vijeke imao ; a u
koliko čovjek, istu krunu od početka tvoga slav-
noga upućenja od oca nebeskoga u dar jesi primio.

A. Gučetić, roz. jez. 286. Bolest i žalost radi
grijeha učinenijeh (u koliko su uvrijedjenja Božja).

B. Kašić, zrc. 11. V. Jeli grijeh proklinati dan
rođeni sfoj u jidu? M. Ako je tolik jid da se
malo ili ništa ne stavja na ono što govori, čini
mali grijeh; ako li so stav|a i ima misao kleti
u koliko se je rodio na ovi sfijet i htio bi da se
nije rodio, griješi smrtno. 99. Primi tvoje go-

spostvo za biljeg od mnoge scjene ovi dar, u
koliko ja sve što umijem i znam i mogu obje-
tujem na zapovijed vašu. I. Gundulić 193. Lijepe
žudjah rajske dike: zvijezde, sunce i nebesa, u
koliko bjehu slike nih svjetlosti tvoga uresa.
259. J^ubi sina, u koliko po nem se uzda svijet
vladati. 302. U koliko je Bog, imaše otca brez
matere. I. T. Mrnavić, ist. 15. U koliko ja p<i
tvojih dili suditi mogu. I. Ivanišević 70. Ki
biše istinito kako pustina, u koliko ne biše u
krilu crikve svete. A. Vita|ić, ist. 85. Famenski
Alesandro, Karlo Peti i taki junaci druži slavna
i svijetla vojevaha, mudra djela i viteška u ko-
liko su naravna bila, prodali bi dobre voje za
jedan dobar uzdah bogomilo k nebu upravjen.
B. Zuzeri 343. Vaja reći istinu u koliko se
može. H. Bonačić 99. Nastojahu ribe lovit u
koliko bjehu ribari. S. Rosa 60*. U koliko
imane i bogatstvo ne mogu nas oslobodit. 110^.
U koliko pri nemu bješe tobolac. 130*. U ko-
liko je ondi sve neuredno i smeteno. Đ. Bašić
158. Koja se pristoju eukaristiji i u koliko je
sakramonat, i u koliko je posvetilište. J. Matović
231. Ne pristaje griju, ^ koliko je pogrda Božja.
I. J. P. Lučić, razg. 15. U koliko negovu slavu
doseći moremo. Grgur iz Vareša 130. U koliko
zakon mu dopuštuje. Pravdonoša. 1852. 2. Ni ja
ti se ne bih bojao za slobodu vjere, u koliko je
vjera stvar nutrena. M. Pavlinović, razg. 23.

i. u istome znače nu kao i u koliko, nalazi
se i koliko, što ne mislim da treba shvatiti kao
adverab (isporedi lat. quantum ad . . ., quantum
attinet . . .).

a) koliko stoji na početku cijele rečenice
kao nominativ ili akuzatin. Zove se skupjenje,
ne koliko su svi virni skup|eni u jedno misto,
nego zač su sjedinoni. P. Radovčić, isp. 94.
Isusa staviše u jedno, koliko imamo procinit,
misto dosta nečisto. F. Lastrić, test. 111b. Ko-
liko se je doticalo zabludona nestorijanskoga. A.
Kanižlić, kam. 757. — Nalazi se više puta reče-
nica koliko je od strano koga ili čega. Dakle
koliko je od strane Božije, mi možemo lako imat
spašene naše, jer je u našim rukam. J. Banovac,
razg. 88. Bog, koliko je od hegove strane, oće
sve kolike spašene. 198. Ja, koliko je od moje
strane, ne uklanam se. A. Kanižlić, kam. 279.
Koliko bijaše od strane Konstantina, ne bi ni-
kada bio Muhamed Carigrada osvojio. 827. Crkva
sveta budući mati obćena svega svita, koliko je
od nezino strane. M. Dobretić 35. — I s prijed-
logom za. Koliko je za to, za ovo ,quanto a
(juesto^ ,qnod hoc attinet*. A. d. Bella, rječn.
599l>.

b) quoad, nema uza se glagola nego samo
prijedlog, kao : ffa) na s acc. Koliko na broj od
sakramentov, imamo znati, da je 7 sakramentov.
Naručn. 4*^. Onos:a ti ništa Bog ne prima ko-
liko na tvoje sp^vsonje. M. Divković, nauk. 52l>.
— bb) od, isporedi a). Koliko od grihov malih,
priprosto govoreći, nisu od potribe spovidati.
Naručn. 78*. Koliko od onoga što pišeš ,quod
vero scribis*. J. Mika|a, rječn. kod koliko. Ko-
liko od prvo, grih je uvridjenje veličanstva bo-
žanstvenoga i dostoji muke preskonČive. P. Ra-
dovčić, ist. 100. Koliko od ostaloga ,ma quanto
al resto* ,ceteroqui'. A. d. Bella, rječn. 448b;
,quanto al resto' ,cetorum*. 599^. — cr) po
s loc. Clovik je mrtav koliko po naturi. Korizm.
20b. Obra grad Betlem koji biše Davidov grad,
za ukazati se pravi sin Davidov koliko po puti.
P. Radovčić, ist. 45. — flfl) polak. Što je čoek,
koliko polak tijela, nogo jedan sud od rasutja?
M. Ra<lnić U)7'^. — vr) k. Koliko k grihu srdi-

Digitized by

Google

KOLIK, 3, i, b).

197

KOLIK, 4, a, h).

tosti . . . Naručn. 2^. Koliko k prvomu delu,
množi šumne . . . Korizm. 22^. Koliko k prvomu,
govore sveti đokturi . . . 281*. To se ne razumi
koliko k telu da k dusi. 69«. — ff) u (v) 8 loc.
Neposluh, koliko v svomu početku, ni v našej
oblasti. Naručn. 111». Koliko u dusi, razum
biti će napunen mudrostju. I. T. Mrnavić, ist.
45. Kakono človik umira koliko u tilo a ne ko-
liko u duši, tako će i uskrisiti u koliko s tilon
a no koliko s duŠon. P. Radovčić, ist. lOG. To-
liko da živu koliko u biću, da mrtvi su koliko
u dilovaDJu. 114. Ništar ne maiie biti će mrtvi
koliko u milosti. 115. — ffg) za h acc. Čili
sffen.t') ili 8 adverbom Što pokazuje vrijeme. Ko-
liko za sada, te plačne boljezni ne mo^u od jada
pobrajat u pjesni. M. Vetranić 2, 80. Koliko
za sada, potrebno nam nije toj. 2, 151. Koliko
za i^ada, kako znaš trpi toj. 2, 156. Ja, koliko
za mene. ne gubim se, imam veliko animo. M.
Držić .883. Ja ne imam vojo blagovati koliko
za sada. M. Divković, zlam. 69. Koliko za me
,4Uoad me, quantum ad me attiiiet, quoad me
attiiiet, pro par te mea*. J. Mika|a, rječn. kod
koliko. Koliko za ovo ,in quanto a questo* ,quod
ad hoc\ A. d. Bella, rječn. 407^. Koliko za
mene ,«iua!ito a me' ,pro parte mea*. Koliko za
mir .quaiito, ovoro in (juanto, come a dire: quanto
alla pace^ ,quoad pacom*. 599^.

f) u jednom primjeru pisca cakavca xvi
vijeka stoji koliko s acc. bez glagola i bez prijed-
loga. Ako pop vidi da su otrove stavjeiie v kalež,
ali daje pauk ali muha, ima li ju prijeti ali ne?
V istinu koliko jad ali pauk, govoru da ne. Na-
ručn. 42^*.

4. adv. koliko (radi akcenta vidi 3), quam,
(luanto, quanto opore. — Nije svagda lako raz-
likovati jeli adverab ili neutr. sing. (vidi 3). —
/ kao adverab može biti interogativan i relativan,
— Između rječnika u Vrančićevu (,quantopere'),
u Mikafinu (koliko veće ,quo magis, quanto
ma^is'; koliko moć budem, koliko veće moć
budem ,ut maxiaie potero'; koliko sam u kraće
mogao ,ut brevissime potui'), u Belinu (koliko,
toliko ,quanto, tanto, con i comparativi' ,quo, eo*
599*»; koliko prije ,di breve, di corto* ,brovi* 148*;
,quanto prima' ,quam primum' 599^), u Bjelo-
stjenćevu (kajkavski kuliko ,quantopere*), u Jam-
hrešićevn (kuliko ,quantopere'), u Volti jij inu (ko-
liko prijo ,quantopprima* ,bald moglichst*), u
StuUćevu (,quantum, quam ili quantum, simul
ac, statim atque, quando'), u Vukovu (vidi kod
g). — Često se nalazi okrneno: kolik.
a. s adjektivom,

a) uopće, shvaća se obično u interoga-
tivnom smislu (i u nepravom pitanu)j često se
ističe veličina osobine naznačene adjektivom^ kao
u čudu. O koliko su čestiti tobom! Živ. kat.
star. 1, 221. O Gospodine, koliko su slatke riči
tvoje ustom mojim, slaje nere med! 224. Oku-
site i razgledajte, koliko sladak je i milostiv Go-
spodin. Transit. 45. ZnaŠ koliko mu (Bogu)
^rih je mrzak. 73. Ako bi znali i mislili ko-
liko je strašan on sudac. 205. Oce moj, kolko
si bil dobar! Korizm. 21*. O koliko je to dobra
pomoć! 22*. Nisu vridna vsa navkup koliko
telo i krv Isusova. 22a. Vidite li, koliko je lipa
rić posluh? 35«, O koliko je to taman put!
3M-1. Duša je jur okusila, koliko je Bog sladak.
H71>. Koliko dobrostiv i milostiv je nas Gospodin,
pokazuje ovdi. 76*. Koliko si prelipo i koliko
si slatko ! 79b. o koliko je pogibejna stvar biti
vanka! 104^. I koliko još voliku slavu ima tere
diku. P. Hektorović 8(). Koliko su vazda bile
proć Jubavi naše misli i ohole i nemile. N. Na-

(ešković 1, 198. Jurve je vrijeme sad, da pozna
ures tvoj, koliko žestok jad podnosi život moj.
2, 24. Sad promisli tva mlados, koliko žestok
jad obrnu u rados. 2, 60. Koliko velik broj jes
od ptica. Đ. Ranina vii. Aleksandar spo viđaše
Arištotilu koliko silna gospoctva razbi. Aleks.
jag. star. 3, 320. Viđ, nevjeran koliko si ! I.
Gundulić 41. Ali ne znam, ču li ikada, koliko
je prevelika boles, ka mi srce jada. 349. Koliko
drag je kra)u od nebesa. 437. O koliko jest lipo
čisto pokolenje ! F. Glavinić, cvit. xviii. Koliko
si zlu stvar učinila. I. Držić 25. O koliko ve-
sela, rada i kuntenta biše diva Marija! M. Jer-
ković 18. Ah koliko ja vesela tebe uzimam ! P.
Kanavelić, iv. 76. Oh koliko bi ja čestit bio !
I. Grličić 151. Dobra djela što su i koliko ko-
risna. 289. Prikazaću vam, koliko je d. Marija
moguća. J. Banovac, razg. 7. O koliko bismo
bili srićni, da se bojimo Boga! 27. Oh suze
moje, koliko biste čestite bile, da morete moje
pogrde oprat! 118. Žalost Is\ik(rstova) u vrtlu
koliko li velika. F. Lastrić, test. 104*. Koliko
u različitu stanku narav naša čovičanska naodi
se. svet 62«*. Promislimo, koliko je ovi sud stra-
hovit. J. Filipović 1, 129*. Koliko imamo biti
harni Mariji ! V. M. Gučetić 84. Vidi se, koliko
silovitom oblastju hoti gospodo vati. A. Kanižlić,
kam. 79. Koliko je tilo jako. V. Došen 178*.
Koliko mnoge zapovijedi podade Gospodin Moj-
sesu. J. Matović 297. Kolike i koliko mnoge
koristi mogle bi priti. 303. Kolike i koliko ve-
like koristi bjeŠe uživao čovjek. 485. O koliko
je sladak duh tvoj. L. Badić 14. Misli grišne
koliko su duši škodne. I. J. P. Lučić, razg. 52.
Al' da vidiš vojvodinu Jelu, koliko je krasna i
ugledna! Nar. pjes. vuk. 4, 155. Ter im lice
Že)u izgovara, koliko li vrlijem srcem hite.
Osvetu. 1, 43.

b) u relativnom smislu. (Ui) u glavnoj
rečenici može biti korelativni adverab toliko (toli),
ovoliko itd. Koliko je više nebo od zem|e to-
liko je visoka glubina ogdena. Korizm. 25*. Ko-
liko smo zla imena, nijesmo toli zlobne ćudi. N.
Naješk<jvić 1, 154. Koliko blagostiv biŠe prema
druzijem, toliko oštar i neblag biše prema sebi.
B. KaŠić, in. 92. Koliko su muke tvoje }ute i
gorke, toliko je tvoja žeja razložita. G. Palmotić
1, 62. Knezu Markiolu bi zaručena koliko u
plemenu uzvišena toliko veće poniženstvom i
svakom dobrotom nakićena Antica Verancio. J.
Banovac, razg. vi. Koliko je naŠ razum moć
živuća, toliko ga je mučno prignuti, pred. 57.
Koliko je korisno od griba se čuvat, toliko je
ove sude promišfat. J. Filipović 1, 136b. Koliko
je dakle Bogu mrzak djavao toliko i nenavidost.
F. Lastrić, ned. 112. Mlogi koliko su brzi je-
zikom varavim pofaliti se, toliko su kasni dili
istinitim pokazati Jubav Božiju. 277. Koliko je
tanka i visoka, toliko je bela i rumena. Nar.
pjes. vuk. 1, 533. Koliko je silna i lijepa, toliko
je tanka i visoka. Pjev. crn. 261b. — Ako je
ovliko molitva jaka za prignut Boga na milosrdje,
koliko je jaka za oslobodit i izbavit nas od naših
neprijateja. J. Filipović 1, 307*. — bb) u glavnoj
rečenici nema korelativne riječi. Po svu noć u
že|i, koliko jest duga, ležim na posteji udovskoj
brez druga. H. Lučić 196. Čuvaj ih u srcu ko-
liko ti je draga tvoja sloboda. L Đorđić, ben.
116. Koliko prija bi kripostan, posli seje vidio
izopačen. J. Banovac, pred. 51. — cc) uz koliko
nije izrečen adjektiv, ali se ima u mislif jer je iz-
rečen u glavnoj rečenici. Budite koko se hoće ve-
like. Š. Budinić, sum. 16b. Naporom grehov koko
hoć nečestivih. 88*. Vse žene te krejuti imihu

Digitized by

Google

KOLIK, 4, a, b).

198

KOLIK, 4, c, b).

i nohte velike koliko srpi, oštre mnog^o. Aleks.
jag. star. 3, 246. Izgledan bide tad koliko može
bit na svitu drugi kad. Đ. Baraković, vil. 147.
Jeli lijep, koliko ga kažu; jeli dobar, koliko ga
fale. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Da je hrabar taj na-
petac siiii, koliko se na vidiku hini. Osvetu.
4, 44. Nije kriva Bosna što je gladna Hercego-
vina, koliko ni ja tebi što so nisi prvi rodio.
Pravdonoša. 1852. 31. Moj narod je vjeran ko-
liko ikakav narod na svijetu. S. J^ubiša, prip.
230. Gradivo, slike, pjesuištvo narodno, to je
staro kolik i narod. M. Pavlinović, razg. 79. U
hajdučke (glave) jeftina je cijena, kolik mrka u
pro)eće vuka. Osvetu. 2, 24. — Ki nikom bo-
Ijezen veliku, žestoku tać ne da, koliko, vaj,
meni. D. Eaiiina 80b.

c) u ne%zvijes7i()m (indefinitnom) smislu.
Jer koliko fućija široka? M. A. Rejković, sat.
G5b. Makar koliko čovek bio uvjeren o vrednoći
svoga posla, opet rado sluša. Vuk, nar. pjes.
1824. 1, 5.

d) vidi 1, e, a). Koliko je ona kučka
Vjepa, još joj |epše ruho odgovara. Nar. pjes.
vuk. 1, 568. Koliko je go i opet mu je zima.
(Kaže se čoeku koji je zimi slabo obučen). Nar.
posl. vuk. 145. — Može biti da amo pripada i
ovaj primjer, jer u nemu koliko gotovo bi se
moglo zamijeniti riječju premda: AV kad začu
moja baba Mara, skoči, braćo, koliko je stara.
M. A. Eejković, sat. E4».

e) vidi 1, e, b). Koliko je Aemu mila
bila, tri puta je pašom opasao. Nar. pjes. vuk.

1, 416 — 417. Koliko mu krvi žedan bješe, sab)om
manu, ods^ječe mu glavu. 2, 178. Koliko s' silni
ogi^eni čauši, koliko su silni od silnijeh, te ne
kćeše koi&e odjahati, no u crkvu koAe nagoniše.

2, 191. Koliko je b'jela i rumena, kada pije
vodu oli vino, vidi joj se kroz grlo bijelo. 8, 429.

b. s adverbom, slično se upotreb\ava kao i
8 adjektivom.

a) uopče^ isporedi a, a), Sliši, koliko
je koristno v miru stati. Korizm. 61*. Koliko

tvrdo Bog kaštiga inh. koliko milostivo

prašća kajućim se. Naručn. 84b. Vprašaše dijavla
koliko bi dlgo imel živiti. Š. Kožičić 22b. Ko-
liko je daleko trke činio. M. Držić 122. Oh ko-
liko često zaman uzdisat se taj zlo vidi, ki vil
lijepu slidi. D. Ranina 115». Koliko brzo pro-
hodi slava segaj svijeta. B. Kašić, nasl. 8. Trudne
prsi, ah, koliko dobro vo)no stan ti daju ! L Gun-
dulič 33. O koliko dobro stari rekoše mudarci
da ... ! I. Ivanišević 247. Koliko vrlo pokara
sudce nepravedne! I. Ančić, svit. 53. Vidi ko-
liko iznenada žalost pritisne srce puno vese)a.
M. Badnić 296b. Imačemo ga (strah) ako po-
mjivo promislimo, koliko se lako stvari svitovhe
promi£uju i mi s nima, koliko je neistinito naše
spaseiie. J. Filipović 1, 173b. laus koliko Jubez-
nivo govori s Judom izdajnikom. F. Lastrić, test.
150b. Koja je oblast crkve, koje su nezine po-
vlastice, koliko se daleko pružaju? A. Kanižlić,
kam. 680. Koliko se daleko pružuje jakost i
krepost ove zapovijedi. J. Matović 365. Ah ! ko-
liko je dobro, koliko je ugodno pribivati u ovomu
srcu! L M. Mattel 15. O koliko će žalostno
mlogi nevimi muževi jaukati ! Đ. Rapić 8. Oh !
koliko će onda s. Petru drago biti što je u Rimu
muku podnio! 9.

h) u relativnom smislu, au) u glavnoj
rečenici ima korelativno toliko. Koliko je drago
i slatko gledati . . . toliko žalosno jes . . . B. Kašić,
nasl. 57. Zašto toliko je očito među Krstjani,
da ne imaju stra Božijega, koliko je očito, da
smo mi sad ovde. J. Banovac, razg. 26. — Ob) u

glavnoj rečenici nema korelativne riječi. Od Ae
(sviće) moreš ih, koliko ti je drago, užgati drugih.
F. Glavinić, cvit. 168b. Sakrivajte na ovome
svitu vaše grihe i nečistoće, koliko vam drago,
sve će se odkriti. J. Banovac, pripov. 24. Na-
puni vriću zemje, pak stresaj koliko ti drago. F.
Lastrić, test. 206b. Neka plače koliko joj drago,
ja ne marim. ned. 385. \*uh\ junače, koliko ti
drago. Nar. pjes. vuk. 1, 428. J^ubi mene koliko
ti drago. 2, 618. Igraj, Ture, koliko ti drago.
4, 157. — vidi i koliko mu drago. — ce) nema
adverba uz koliko, jer se ima u misli po glavnoj
rečenici. Vmo ine muke ne te biti U)liko teške
grišnikom K'liko strajati lica Božija. Korizm.
24».

r) u neizvijesnom (indefinitnom) smislu.
Žarko sunce, jel' koliko rano? Nar. pjos. petr.
1, 269. Osvotn. I, 57. Da vidimo česvo ode blago
i da znamo jel' koliko drago. Osvetu. 2, 180.

(i) vidi 1, e, h). Koliko se mnogo mi-
lovali, na jednoj se vodi umivali. Nar. pjes. vuk.

1, 266. Koliko ga lako udario, tri puta se Vučo
prometnuo. 2, 142. Koliko je lako udario, sa
crnom je zem|om sastavio. 2, 501. Koliko mi
skače polagano, ispod nogu kamen izlijeće. 3, 351.

c. 8 komparativom (i superlativom) adjek-
tiva i adverbUf quo, quanto, quam.

a) Hopcčj isporedi a, a) i b, a). Ako li
sijeno takoj Bog odijeva, koliko veće vas. N.
Ranina 157". matth. 6, 30. Koliko već želin ima
biti človeku ždvot večni? Š. Budinić, sum. 15*.
Ako hlepimo na jestojku vremenitu, koliko većma
imamo hlepiti na ovuj jestojsku duhovnu. A. Gu-
Četić, roz. jez. 11. Koliko te boje resi taj na-
prava! G. Palmotić 2, 43. I koliko huda i gora
zloba lie je prije bila. I. V. Bunić, mand. 3. Ko-
liko bi sad mirnije živio. J. Kavanin 312b. Mi
ni dosegnut pamentju ne moremo veličanstva,
koliko maAe stupiti na toliku visinu. F. Lastrić,
svet. 120l>. Koliko je Bog prisveti od stvorena
svoga veći? V. Došen 198*. (Seneka) činaše
ovakova kripostna dila kako neznabožac . . . ko-
liko većma morao bi to činiti jedan Kršćanin?
M. A. Rejković, sabr. 7. Ali koliko nije još veća
krivica one nezafalnosti ? 29. Vrime kvari stu-
pove od mramora, koliko više neće srdca od
voska? A. Tomiković, gov. 74. Ali gorka trapi
spominaiia: koliko je vlast i dvorba maAa. Osvetu.
4, 66.

h) u relativnom smislu, au) u glavnoj
rečenici ima korelativno toliko (toli, to). Koliko
je grih teži, toliko se ima postaviti vekŠa i teža
zadovojšćina. Naručn. 98*. Koliko vi jeste od
višega stanija, toliko |uće budete karani. Transit.
44. Koliko veće davaše, toliko mu blago rastiše.
Korizm. 9*. I toli, kruno ma, veo>a jes boljezan,
koliko uzima dražu tuj juvezan. N. Naješković

2, 76. A ti, ka s' razložna, koliko veće ja Jubim
te, toliko kažeš se gorčija. D. RaAina 96b. Ko-
liko s veću vojsku na nas dojđeš, toliko s veću
hrabrostju razbiti te imamo. Aleks. jag. star.

3, 288. Koliko se veće uzmnažaše slavan glas
od gospodina, toliko se većma užižaše zavidost.
B. Kašić, is. 37. Koliko većma )ub)aše, toliko i
biše ona većma od bolesti mučena. 68. Koliko
veće budeš umjeti i boje, toliko ćeŠ većma biti
odole sudjen. nasl. 4. Koliko se tiša diže (pravda),
vrja i preča toli stiže. I. Gundulić 38. Koliko
ja naj boje mogoh ulagoditi, toliko učinih. F.
Glavinić, cvit. xx. Koliko ki veće u sebi jest
složan, to će biti veće brez muke on uČan. A.
Georgiceo, nasl. 7. Koliko se veće kasni, to je
bo|e. I. T. Mruavić, ist. 139. Koliko z grubjijem
načinom izvršujo se izvaAsko djelovanje, toliko

Digitized by VjOOV IC

KOLIK, 4, c, b).

199

KOLIK, 4, d, b).

jo teže. S. Matijević 40. Koliko je će)ade ple-
menitije, toliko je Bogu držanije. V. Andrija-
šević, put. 4. Slu^e vjerne Isukrstove koliko se
većma ćute naprćeni dobroSinstva božije i videći
se vGĆma držani, toliko su većma ponizni. M.
Radnić 347l>. Koliko je dubji bunar, toliko je
voda ne/»ova slada. 347^^. Koliko je veće uzvi-
šena, toliko poniznije na nas gleda. J. Banovac,
razg. 12. Koliko se u većemu grihu prima tilo
Isakrstovo, toliko se veći grih Čini. 281 — 232.
Koliko veći grih ima, toliku veću protivštinu
ima k milosti Božijoj. 232. Koliko jo smrt sama
u sobi strasnija, toliko je kod nas nezina uspo-
mena i misa' naj mana. pred. 98. Koliko veće
jedno otajstvo naš razum nadodi, toliko se veće
ima slavit. J. Filipović 1, 29*. Govorene koliko
jo kraće toliko se lašne upameti. 1, 109^. Ko-
liko si gori, toliko će ti brže Bog svoju milost
»iat. 1, 191«. Koliko je čovik gladniji, toliko
s većom slatkostju blaguje. 3, 86». Koliko ne-
srićuije sagriši, toliko dostojnije bi iztiran. F.
Liistrić, test. 13'*. Koliko je ovo više potribito,
utliko su niki Ivrstjani u ovomu mane pomjivi.
ued. 82. Koliko jo viša i čudiiovatija, toliko ju
mane vi inoreto piimetju dosegnuti. 347. Alat
(loisto toliko jaćo diluje koliko je u ruci jaćoj i
izvrsnitijoj. 390. Stiže svrhu liih osveta Božja,
koliko kasnije, toliko žežće. A. Kanižlić, kam.
H2>s. Koliko tko v(u'ma Jubi Boga, toliko većma
|ubi i nas. 27. Koliko veće jest izvrsni i mo-
gući ćovik, protiva tkomu povidaš, to grdniji
jost grih. Blago turi. 2, 186. Koliko veće uda
budu imati, toliko će biti mučeni s gorkijom pe-
ilopsom. J. Mat<jvić 110. Da su vjerni toliko
prignuti j i za primiti nebeski nauk koliko su veće
razluceniji od zamamah svjetovnijeh. 326. Ko-
liko voće napridovaše, to dubje ukopavaše se.
L J. P. Lučić, razg. 87. Koliko vas veće }ubi,
toliko se više plaši. Grgur iz Vareša 112. —
Mt) u glavnoj rečenici nema korelativne riječi.
Koliko brže more, izajde van. Transit. 240. Sa
svim se usiluj, koliko mož' veće, u dobru na-
priduj. P. Hektorović 60. Mrzeći na grihe koko
naj već može. S. Budini ć, ispr. 21. Boga moleći
naj srčaiiije koliko uzmože. A. Gučetić, roz. mar.
29. Žoli krstiti se koliko prije uzmože. M. Div-
ković, nauk. 1411>. Da koliko naj već more se
spraviti d i vojak, ubrode se. F. G lavini ć, cvit.
8i5t>. Koliko boje može. P. RadovČić, ist. 157.
Koliko sam mogao razboritije, istomačio sam. L
Grlićić ^vm. Opet Anteji ti ustaju, koliko se
veće tlače. J. Kavanin 77*. Proslavja koliko
većma može. L Dorđić, salt. 405. Sakupi vojsku
koliko može veću. And. Kaćić, razg. 26. Brani
so koliko većma može. M. A. Re}ković, sat. L4h.
Časte božanstveni sakramenat s koliko naj većom
svetosti mogu. J. Matović 493. Koliko više kleči,
3vqj rep meci. Nar. posl. vuk. 145. — rr) treba
shvatiti koliko kao relativno i kad stoji 8 ne-
kijetn komparativima (kao n. p. prije), te je smi-
sao, n. p. jkoliko se prije može'^ (gdjegdje se iz-
riče glagol, vidi: Koliko prija moć bude. I. Ančić,
vrat. 144. Ako si što komu dužan, nas toj pla-
titi koliko prije moreš. F. Lastrić, ned. 78. Da
bi nastojali, koliko bi prije mogli, ovo učiniti.
J. Matović 158). a<in) komparativ je naj češće
prije. Hoću jih koliko prija ispoviditi. P. Ka-
dovćić, ist. 201. Neka budu iz onih muk koliko
pri oslobodjene. 226. Imamo se kajati od grij^a
i koliko prija izpoviditi. L Ančić, svit. 3. Ima
se viriti u dobru kuću ona kći, da se viri ko-
Uko prije. A. d. Bella, razgov. 152. Uze ih mo-
liti da bi ga koliko prije u svoj mauastijer po-
vratili. I. Đordić, ben. 169. Ispo vidite se ko-

I liko prija, čisto i pravedno, ostavivši opačine. J.

i Banovac, razg. 88. Zašto se u tebi ne sagnije,
što čuješ ? već koliko prija se radiš s€kstati, s kim
da mormoraš? 119. Opet se koliko prija povra-
ćamo, pred. 54. Imadu se (dica) krstiti koliko
prije. J. Filipović 3, 26». Da se dovrši moja
že}a koliko prije. F. Lastrić, test 150l>. Želeći
koliko prija umrijeti. 387l>. Frančesko želeći
koliko prije zaručiti se. test ad. 58a. Odluči
koliko prije sina poslati, svet. 177l>. Koliko
prije pravost i krivost biće spozna(>ia^. S. Kosa
80a. Što ćete toliko Jubit ono što vam može
biti dignuto koliko prije? Đ. Bašić 71. Da će
ga ubiti koliko prija. And. KaČić, kor. 29. Da
bi se djeca koliko prije krstila. J. Matović 158.
Pomoći joj ište dati, da pojavjen koPko prije
bjegući se duh povrati. P. SorkoČevič 581a. Moli
ga, da ga dođe koliko prije pohoditi. S. !]^ubišc^
prip. 251. — i prvo u ovijem primjerima enači
što prije. Ne ispunuje^ ga koliko prvo može. I.
T. Mrnavić, ist. 87. Žudeći koliko prvo smak-
nuti ga. P, Bakšić 117. Koliko prvo može. I.
GrliČić 69. — u jednom primjeru ima superlativ
naj prije. Molimo, koliko naj prije da smo pre-
neseni. Š. Budinić, sum. 19*. — bbb) rjeđi su
drugi komparativi i superlativi, Trijeba je koliko
većma prosvijetliti ga. J. Matović 177. Da bi
koliko naj cjene kupovali. 347. Ponukovati će
vjerne, koliko bi naj veće mogao. 382. Da bi za-
falili Bogu, koliko bi veće mogli, za ovu za-
povijed. 406. Nagovarati će, koliko bi prinaj-
pomnivije mogli. 434.

đ. s glagolom, quanto opere, quantam, quam.

a) uopće, isporedi % a). O koliko blude
ki kažu došasna! M. Marulić 9. Etizmisli, ko-
liko )ub)aBe Isus mir. Korizm. 104*. Koliko te
smo žudjeli! M. Držić 281. Ah koliko te oni
vlasteličić )ubi! 312. Moj zlat venče zlatom
sviti, zašto nećeš da prociniš, koliko se u tom
hiniš, mneć, da je zlato svej, stoj sviti? M. Pe-
legrinović 180. Koliko bi se ti u obrazu zasti-
dio ! J. Banovac, pred. 4. Koliko me fubiš ? 27.
Kad prid sudca Isukrsta na sud pođemo, koliko
ćemo se onda kajat! J. Filipović 1, 133l>. O ko-
liko će ovde sinut pravda Božja, koliko će se
ovde svitlo vidit upra vrenje i vladanje Božje!
1, 184*. Koliko će ga u ovomu liegovu sudu
slavit anđeli, koliko će vapit svako stvorene!
1, 134h. Koliko se na ove vapaje rastapaše srce.
F. Lastrić, test 151*. Koliko mi je pak žao
majku negovu u starosti toliko žestoko ožalo-
stiti, to moje srce znade. ned. 211. Guli ste ko-
liko je ovi bio naj bogatiji, svet 189h. Koja
(oholost) koliko Boga vrijedi. J. Matović 443.
Oni slipac, kako je čuo da onuda Isus prolazi,
koliko nije vikao, koliko nije vapio? A. Tomi-
ković, gov. 14. Tri se cara začudila silna, ko-
liko se raja odrvava. Osvetn. 5, 60.

b) u relativnom smislu, aa) u glavnoj re-
čenici ima korelativna riječ toliko (onoliko, tako
itd.). Andrijaš se mo|aše baši ne toliko za sebe
koliko za brata. P. Hektorović 23. (Dtd)) koliko
u visine vito čelo prodi)iva, toliko se u dubine
s krepcijem žilam raširiva. G. Palmotić 1, 87. Da
koliko tebe uvrijedih, toliko se srce kaje. J. Ka-
vai^in 52*. Ni od šta nismo toliko gospodari,
koliko od našega spasenja. J. Banovac, razg. 88.
Ma li ne budući nijedna stvar u našim rukam
toliko koliko naše spaseAe. 88. Koliko nezino
veličanstvo sva ostala veličanstva nadhodi, tako
i i^ezina milost sve ostale nadhodi milosti. J.
Filipović 1, 535h. Ja koliko želim spaseiie duše
vaše, toliko ne b^ otio da koji od nas ima u srcu
niko prignutje veće na stvari vrimenite nego li

Digitized by

Google

KOLIK, 4, d, h).

200

KOLIK, 4, h, a).

vi66e. P. Lastrić, od' 268. Koliko želim vaše i
moje spaseAe, toliko vas ponukujem i molim, da
budete devoti. 355. Koliko ga pak većma Bog
karaše, toliko ga on većma pogrđivaše. E. Pavić,
ogl. 340. I onliku čini škodu (laz) kolik čine
skupa oni g:risi. V. Došen 139—140. Da su to-
like jakosti neprijat^Ja, koliko cijeni. J. Matović
338. Kol'ko Marko težio na pravdu, tol'ko moli
Jevrosima majka. Nar. pjes. vuk. 2, 193. Ko-
liko si mene udario, toliko ću tebe udariti. 2, 424.
Koliko me rodio, toliko me ukleo ! (Kad ko kune
koga). Koliko sam te priđe vidio toliko ti ikakvo
zlo naudilo. Nar. posl. vuk. 146. I koliko su se
radovali, slušajući je onako, kao što oni znadu,
toliko su se čudili. Vuk, nar. pjes. 1833. 4, 16.
— bh) u glavnoj rečenici nema korelativne riječi.
Ka hoće, koliko ki se ponizi, da se i uz visi. F.
Glavinić, cvit. 88*. I koliko život jubiš, ne osra-
moti me prilike. 6t. Palmo tić 2, 326. Kolik Jubiš
moje dike, ne obruži me prilike. 2, 327. — cr)
glagol se ima u misli. Da pomo/e koliko može
naša jakostb. Mon. serb. 106. (1383). Na vojsco da
obladajutb vojevodd koliko i carb. Zdk. duš. pam.
saf. 40. Očisti sam sobe koliko more. Naručn.
32l>. Držan se je truditi, koliko more da se spo-
mene. 78b. Zakon, kojim se duše vladaju, ko-
liko ovčice Sibikom. I. Đorđić, salt. 70. Na otaru
privilegij atomu za mrtve govoreći (misnik) mise
od sveti ispuiiiva (odluku ištućega), kolik i u
crnu. J. Banovac, razg. 239. Koje zlamenje on
vidivši biži koliko jedna muha od vatre. J. Fi-
lipović 1, 18a. Mrziš li na naj mane stvari ne-
čiste kolik i na privelike? P. Knežević, osm.
274. Ovi dilovali su svaka koliko i biskupi. A.
d. Gosta 1, 19. Kojijeh ne imamo žuđeti, koliko
ni ostala dobra drugoga. J. Matović 422. Nijo
stvari, koja bi mogla smiriti Boga rasrčena ko-
liko molitva. 432. Ne stekla. Mare, srećićo, ko-
lik' ni paun kućice! Nar. pjes. vuk. 1, 383. Ne
va|aš koliko đevojčina. Vuk, nar. pjes. 3, 553.
Pravda kod sile ne va}a, koliko ni sila kod pravde.
Pravdonoša. 1852. 10. Pusti me da ti kažem;
pa ondar viči koliko te vofa. M. Pavlinović, razg.
12. Ništa ti to ne vaja, koliko ni žuđelu krst.
S. ^iubiša, prip. 149. Nemojte mi se taci gra-
nice, koliko ni očne ženice. 160. Znali Judi kolik
i vižlovi, da on nihov š nimi plijen polovi. Osvetn.
4, 66.

c) vidi 1, e, b). Koliko se braća milo-
vala, pod liima se dobri koni }ube. Nar. pjes.
vuk. 2, 43. Koliko se raž}utio Marko, u čizmama
sjede na ser^adu, pa pogleda cara poprijeko, kr-
vave mu suze iz očiju. 2, 344. Bre koliko Novak
podvikuje, sve sa gore lišće otpadaše. 3, 32 — 33.
Koliko mu oči zanijela, još izbroji stotinu ce-
kinah. Pjev. crn. 261h. Koliko je Harap osilio,
kopjem caru u prozor udara. 274^. A možda bi
zahvatio dana, koliko ga žela zanijela. Osvetn.
1, 63.

e. dvije stvari, što se mogu izreci supstan-
tivom, glagolom ili cijelom rečenicom, ispoređuju
se u smislu da je jedna ista kako i druga (kod
toga se ne pazi svagda na samu veličinu), može
biti prema koliko i korelativna riječ (kao n. }>•
u ovom prif^jeru: Osvaditi ženidbu jest jedno
isto koliko i odkriti svoje zaprike. A. d. Gosta
1, 170). Bozi mu bihu izresli za ušima koliko
lakat. Aleks. jag. star. 3, 229. !l^udi koliko lakat
visinom. 277. Kamen koliko gušče jaje. 286.
Vazda si vrag bio, a sad si kolik ja. M. Držić
55. Da znam da je duŠa moga otca u paklu,
ne bih za i^u Boga molio koliko za djavla pa-
klenoga. M. Divković, nauk. 64*. A ja ću . . .
bit tebi na pomoć koliko pravi brat. Đ. Ba-

raković, jar. 54. Najdohu misto snigom po-
suto, koliko jedna spodobna more se ozidati
crikva. F. Grlavinić, cvit 262h. Tvrdo srce on
imaše koliko trisk. M. Gazarović 38. Za toj su
celovi sladki tako tvoji koliko medovi. 100l>.
Nije čas kolik gora. (D). Pošlo v. danič. Da
se bude dogodilo ne bi se uztegao koliko živina
nerazložita. S. Margitić, isp. 16. Isto je reći
,od sina* koliko ,po sinu'. S. Badrić, ukaz. 83.
Malahan broj prijateja bijaše koliko ništa. L
Đordić, salt. 230. Molim te, da mi na misto raja
dadeš pakao, što je isto kolik i reć zla smrt. J.
Banovac, raz«:. 134. Paste se (pazite se) od cr-
kvenoga kolik od kuge. pred. 104. Na puno se
mista napelo kolik jabuka. 142. S jednom otokli
na glavi kolik jabuka i do dva dni uareste kolik
i glava. 149. Tomu je sagrišiti koliko napiti se
vode. F. Lastrić, svet. 44a. Toliko mu ga je
dati, koliko ne dati. M. Dobretić 13. Vira moja,
mila majko moja, nerođena, kolik' i rođena! Nar.
pjes. vuk. 1, 581. Kad je bila čedu godinica,
kolik' drugo od tri godinice. 2, 64. Nešto crno
drži u zubima kolik' jagne od pola godine. 2, 240.
Te ne sluša cara čestitoga, za vezire nikad i ne
misli, za carevu svu ostalu vojsku a koliko mrave
po zemjici. 2, 266. Steko muža kolik puža. Nar.
pjes. vil. 1868. 465. On miš}aše pogubit Dušana,
i riogovu posijeći glavu, kolik' ubrat rumenu ja-
buku. Nar. pjes. petr. 3, 84. Koliko crno iza
nokta. Nar. posl. vuk. 146. Maleno je povrije-
milo bilo, kolik što je od podne do mraka. Osvetn.
2, 53.

f. značcf'ie je kao pređašne (kod e), ali sla-
bije, jer se ističe da nije jedno baš isto kao i
drugo nego da nema velike razlike. ,Egzorcizmus*
to je koliko zaklinanje. Naruču. 13». Neć da ga
pogledaš, koliko krvnika. H. Lučić 202. Ko-
liko živ jfresco, in senao di cadavero dopo morte'
,vigons^ A. d. Bella, rječn. 330l>. Danas nara
je, kako znaš, koliko zapovjedna svetkovina. I.
Dorđić, ben. 189.

g. pred adverbima što znače vrij&tne upo-
trebfava se koliko (n. p. koliko danas, koliko
sutra) u .sminlu da bi trebalo, ako se može, da šio
bude u doba naznačeno adverbom. — isporedi f
t c, b) cc) aaa). Vafalo bi koliko danas sve ka-
ludere iztrebiti. D. Obradović, živ. 61. Ja ću,
koliko sutra, poći u Beograd. M. Đ. Milićević,
pomenik. 5, 778. — Amo pripada i : Doći će ko-
liko (je) danas, koliko (je) sjutra ,er kommt
vielloicbt heute noch* ,quam proxime'. Vuk, rjeČn.
kod koliko.

h. koliko s korelativnom riječi, naj češće
toliko (gdjegdje se ova riječ ima samo u misli)
veže dvije riječi ili rečenice tako da k prvoj do-
daje drugu, od prilike kao ne samo — nego i,
cum — tum, quam — tam.

n) toliko — koliko, naj čeŠće. Da ondi
carina ne ima biti, toliko na (onihb koji gredu
priko moje zem)e u Stonb, koliko koji gredu i(zb)
Stona. Mon. serb. 281. (1418). Sašadšim se že kar-
dinalom toliko onim ki behu v Kimi koliko onim
ki behu va Aviiiuni. Š. Kožičić 31*. Toliko
tko t' je kriv, koliko tko t' je prav. N. Dimi-
trović 8. Rozarijo može se govoriti toliko kle-
čeći, koliko stojeći. A. Gručetić, roz. jez. 21. Ima
upisati toliko ime onoga, koji se moli, koliko
čigov se zove. 21. Toliko Judi, koliko žene imaju
ga govoriti. 22. Nega radi i u nem toliko pri-
jate|i koliko neprijate|i bili tebi dragi. B. Kašić,
nasl. 77. Neizbrojeno vnoštvo, toliko Židovov,
koliko Poganov prosvitli. F. Glavinić, cvit. 10(3
— 107. Vnoge učini mirakule toliko prvo smrti,
koliko po smrti. 3621>. I moj otac kom da milost^

Digitized by

Google

KOLIK, 4, h, a).

201

KOLIK, 4, i, a).

toko kuća koko hrana. M. Gazarović 48. Ispras- 1
nosti, toliko duhovne koliko ti tilesne. P. Posi-
lović, cvijet. 6. Da Gospodin naš toliko oprašta, |
koji se kaju u mladost, koliko ti onijem koji se
kaju na naj poslidni čas. P. Posilović, nasl. 148*>.
Koje tuliko redovnikom u pripovidanju riči spa-
slteine, kuliko svetskim )udem u vsakom općenju
mišati se pristoji. P. Vitezović, cvit. x. Neka
se zadovojno učini ovomu potribitomu učenju
toliko cica diče, koliko cica velicih. M. Bijan-
koTić 108. Korisno čoeku toliko svitovnomu,
koliko duhovnomu. J. Kavanin v. Primila je
toliko istočna, koliko zapadna crkva. A. Baćić
20. Svi pisaoci, toliko stari koliko novi. 164.
Vidi toliko on koliko ostali... J. Banovac, razg.
15. Toliki sabori, koji su bili toliko u grčkoj
koliko u latinskoj zemji . . . 224. Živinče kada
■^ smakne, toliko se smakne u tilu koliko i u
duši. J. Filipović 1, 7^. Da se krštene jednako
daje toliko u ime otca koliko sina i daha sve-
toga, i, 160*. Ovim imenom ovo sobstvo ime-
nuje se na veće mista u svetomu pismu toliko
iitaroga koliko novoga zakona. 1, 160b. Xa od-
pustene svi griha toliko moji, koliko oniziju za
koje sam odlučio moliti. B. Pavlović 50. Toliko
razlozi koliko svidoČanstvi ukaza vam. F. Lastrić,
test. 2.S0l>. Udima toliko cilovitim koliko lipim . . .
;^9l>. Svidoče pisma toliko staroga zakona, ko-
liko novoga, test. ad. 123<^. Običaj svaki toliko
dobri, koliko zli porađa se od mlogih čestih dUa.
Qed. 120. Blemida koliko visoke pameti toliko
duboka poniženstva. A. Kanižlić, kam. 601. Do-
brofeina toliko duhovna koliko tilesna. And. Kad-
^ić 65. Upadajući toliko u veliki petak koliko
u bila subota, svetkovina se prinosi. 85. Mogao
bi toliko on, koliko ona odstupiti od ovoga obe-
ćana i zaručena. 390. Koji se toliko uzdržuje
pod obličje kruha, koliko pod obličje vina. J.
Matović 209. Toliko prije, koliko pokle bi po-
stav|en zakon. 224. Mise govoriti toliko za
iive, koliko i za mrtve. 297. Toliko od strane
pokornika, koliko od strane ispovidnika. M. Do-
bretić 13. Ovo obvjetovane koliko Jub)ivo to-
liko spasonosno. I. M. Mattel 147.

b) koliko — toliko. Koliko za redovnike
toliko za svjetovne Jude. M. Divković, bes. 1.
S?aki ovi koliko muž toliko žena svi kolici ispa-
(Uju iz Krstjana. nauk. 72. Odgovori mu David
koliko slobodno toliko ponizno. F. Lastrić, test.
20b. Mučna mu se stvar činaše, koliko za privo-
liti, toliko za odbiti. A. Kanižlić, kam. 383. Ko-
liko Grci toliko Latini dobro posvećuju. A. d.
Costa 1, 135. Bedovništvo koliko novoga, toliko
staroga zakona. J. Matović 296.

c) koliko — koliko. Tako se ima razu-
miti koliko od dalečnih koliko od bližnih. Na-
ročn. 63b.

€ij U jednom primjeru mj. toliko ima
tako. Tako se nahodi u malomu, koliko u ve-
likomu dijelu. J. Matović 213.

e) u nekijem primjerima (u jednoga pisca
Bokefa xviii vijeka) mj. toliko ima ne samo.
Zlamenuje život vječni ne samo vjekuvječanstvo
života, koliko blaženstvo. J. Matović 114. Koje
jesu izostene bile ne samo za učiniti, koliko za
zlamenovati. 199. Ne samo za potvrditi koliko
za ostegnatL 458.

f) toliko se može imati u misli (u prvom
ga prinčevu ean^etit^e i). Vsaki bi se imil oči-
stiti koliko pred Bogom i pred iskrnim svojim.
Naračn. 34b. Ako joj se otvori unilazak, pribiva
u palacih koliko u siromaških kolibah. A. To-
miković, gov. 148.

g) ne toliko — koliko veže kao toliko —

koliko, cUi ističući da je onoga što se kaže uz
koliko, veće nego onoga Ho se kaže uz toliko.
Savkupi se vojska ne toliko oružna koliko v(<?)rna.
Š. Kožičić 57*. Ne toliko čudeći se, koliko pri-
pijevajući. F. Lastrić, test. 230*. Istomačiti no
toliko 3 golijem riječima koliko s liekom pomAom.
J. Matović 189.

i. s veznikom da (vidi 1. da, I, C, 1): ko-
liko da (vidi 1. da. I, E, 19).

a) uopće. Ako bi tko suprotivb učinilb,
da in(i) jo neveranb, i da gospodstvo mi ište, ko-
liko da bi se moje glave hvati lb. Mon. serb. 307.
(1420). Skrivaš }uveui tvoj obraz i pogled ko-
liko u meni da niku vidiš zled. Š. MenČetić 4.
Obraz biserni od mene svrćeš tja koliko čemerni
bazilisk da sam ja. 6. Kad li malo kruće ob-
hitiv te stisne, koliko svrh kuće na vrat da me
tisne. H. Lučić 192. Koliko da tijeŠ mojim zlom.
192. Koliko da išće da svitu pokaže, da joj je
ležišće ondeka naj draže. 209. Jer oni svital
zrak poča mi otvarat, koliko da pravi : že)a si ti
moja. 217. Kad se š nim pozdravi, reče mu:
jMeštre, zdrav!* koliko da pravi: ,Nijesam kriv,
ja sam prav'. N. Nalešković 1, 129. A .Tesus
svoj obraz na Petra obrati koliko da reče : ,Znaš,
sinoć što ti rijeh?* 1, 131. Svaki dan nas more,
koliko da žele da nas prije rastvore. 1, 237. Ko-
liko da znaše, sama mi reČe. 1, 315. Godišta
jer duga ni mjesta daleka ni nijedna stvar druga
od sada do vijeka učinit neće moć da nijesi vazda
ti i u dan i u noć u mojoj pameti, koliko svaki
dan i svaki hip i čas i javi i u san da vazda
gledam vas. 1, 326. Poslije još veće slijedim
ne hvale, koliko sve sreće da me su s nom stale.
2, 95. Koliko da nijesam ni vjerena bila, nijesam
smjela vjerenika u oči pogledat. M. Držić 151.
Č\ivA(j) vas tvoj život, a jedan čas ne \it\ivsk(j)
koliko da nijesi nigda čuvao. 218. Ka je jednom
čovjeka poznala, kako se će učinit koliko da ga
nije poznala? B. Gradić, djev. 62. Ne bi na-
čina da ga mogoše iz mrtačkoga odra izeti i u
grob postaviti koliko da je privezan. 140. Tko
ne učini jednomu potrebnomu koji prosi u ime
Božje, koliko da Isukrstu ne učini. M. Divković,
bes. 35ab. Ono drvce ... do tri dni usahnu, ko-
liko da nije ni bilo sirovo. 542a. Rekoše : ,Pravo
jest nam tebi dat pomoć . . . koliko da si rod i
naše krvi brat*. Đ. Baraković, vil. 335. Jest ko-
liko da bi ukre'. L T. Mrnavić, ist. 103. Poša'
bi uprav u raj koliko da nikadare ne bi griha
učini'. 121. Tvoje je, koliko da si ti učinio. I.
Držić 366. Niti ga je učinil u naravi prilična
k sebi nego prilična divici, koliko da duh sveti
ni otac Isukrstov nego on dilova i spravi tilo
begovo. P. Radovčić, ist. 42. Ima mu se vazdi
virovati koliko da je ono isto. I. Ančić, ogl. 181.
Svak će te ostaviti i zaboraviti, koliko da te
nigda nije ni vidio. V. Andrijašević, put. 128.
Da je naslađenje od griha prošlo koliko da ga
nije ni bilo. I. Grličić 195. Uze ga izpitivati,
koliko da ga zato bješe živnuo. L Đorđić, salt.
XV. Ne mogaše ih podignuti, koliko da bjehu
u zemju usadjene. ben. 186. Živje razborito ko-
liko da ne bješe bila nikada pritisnuta. 194. Ne-
besa će se ganuti, kolik da će pomaiikati. J. Ba-
novac, razg. 2. Znadući po viri svetoj, što će
reći, kolik da isti Bog govori iz svoji usta. 42 —
43. Kleknu jedni na jedno kolino, kolik da će
se u što smirat. 76. I tako mu je sve jedno,
kolik da ne bude ni ufatio. 91. A u crkvi ako
se malo zadržite za korist duše, kolik da na ognu
stojite. 100. U malo vrimena umiri ji, kolik da
nisu ni bili u nemiru. 183. Boga prid očima
promiš}aše kolik da ga svojim vlastitim očima

Digitized by

Google

KOLIK, 4, i, a).

202

KOLIK, 4, k.

gledaše, pred. 64. To je koliko da ga svojim
očima gledaše. 65. Ako daklen niki živu kolik
da neće trpit nijedne muke ni smutiie na čas od
svoje smrti i koliko da se neće nište u zem)u
obratiti, kako će se virovati, da oni misle umriti ?
pripov. 7. A vi Bogu na sramotu a djavlu na
vo}u u svetac radite, kolik da Bog i crkva ne
zapovida. 192. Jer će ovo drago bit Isusu, ko-
liko da ste ćemu učinili. J. Filipović 1, 103*.
Golubica drugoga glasa ne ima nego koliko da
sve ječi i plače, 1, 168b. Tvoje učene neka vazda
bude kolik da moleći s Bogom govoriš. P. Kne-
žević, osm. 68. Sad se po sidaliŠtih vrte, koliko
da su na posteji. 135. Ne samo svetkovali bi
oni dan, koliko da bi bila svetkovina naj veća.
F. Lastrić, test. 223». Bog, koliko da mu ništa
no osta na nebesi, govori ovako. ned. 2G8. Upen-
1,'ao lipa jednoga kona priliku koliko da je živ.
svet. 198a. Vrti se koliko da kolo vodi. V. M.
Gučotić 37. Ništa krizmane (takvo) nije korisno
koliko da bi ga ne bilo. A. Kanižlić, kam. 242.
Imadu se sva naša oćućena i uda tilesna stavit
kolik da smo prid veličanstvom Isukrstovim. F.
Matić 74. Da so vidi (smrt) koliko da je u ruci
držiš. M. Zoričić, osm. 56. Evo udij đavo, ko-
liko da strilom bi udaren, pobiže. zrc. 96. Učini
s velikim skruŠenem izpovid generalu, koliko da
znadiše, da će se brzo s ovoga svita diliti. And.
KaČić, razg. 159. Pošjite mi glavu O/.egovu,
platiću je kolik da je živa. 313a. Sudili su se
koliko da i nisu bili. Ant. Kadčić 405. Diluje
se sad to oli to dilo, koliko da budeš dilovao
onda. M. Dobretić 7. Tada biva nemu, kolik da
misnika i nojma u to ime. 62. Ja te i ne osećam
kolik da te i nije na svetu. D. Obradović, basn.
151.

b) u glavnoj rečenici ima korelativna
riječ toliko (tako, tać itd.). Toliko si se svitom
sveza', kolik da neće nigda svršit. J. Banovac,
razg. 90. Vidiš, da ćeš umrit i svaka ćeš osta-
viti; toliko si se dao po koristi, koliko da ćeš u
vik živiti. 91. Tolika je Jubav Božja prama
nami, koliko da Bog ima veliku potribu od nas.
pred. 26. I toliko s. Pavao plakaše, kolik da se
vas grad gub|aše. pripov. 186. Ako se što do-
godi u cirkvi, stane toliki žamor koliko da su
na dvoru. J. Filipović 1, 29h1>. Toliko drži pod
Ili što, koliko da je sve ništo. F. Lastrić, test. ad.
84a. Toliko sveto provoditi život, koliko da ima
primiti . . . J. Matović 162. — Na pričošćenje tako
idu, koliko da iđu primit zalogaj kruha. J. Fi-
lipović 1, 4l>. Tako se često sagrišuje koliko da
je pakao jedna gonotka. 1, 105«. Tako slobodno
živu, koliko da imadu đila pravedni ('/i^. 1, 12f)b.
Ako hoćemo da su naša dobra dila draga Bogu,
tako ji činimo, koliko da našim očimam Buga
vidimo. 1, 366»J. Tako živu koliko da drugoga
života posli ovoga svitoviiega ne ima. 1, 3851^
Tako diluju koliko da krajestva nebeskoga nije.
1, 386*. U tako se stane stavi, koliko da si ti
sam na svitu s samim Bogom. P. Knežević, osm.
6S. Tako 80 u Čeli nosi koliko da je na nebu.
220. — Onako se ispovidi koliko da u oni čas,
u koji so isprid nega (ispovidnika) dignoš, imaš
poć na sud. J. Filipović 1, 158«^. Baš onako,
koliko da ćoš zacrpiti . . . F. Lastrić, test. 3(X)»*.
k. ut. vidi 1. da. I, A, 2, ,>', a. — U tri
pisca (u prvoga, xvii vijeka^ samo jedan put; u
druga dca, xviii vijeka j vrlo često), u glavnoj re-
čenici ima i<vagda u prva dva pisca korelativna
riječ tolik ili toliko, u trećega ima i drugijch,
kao taj, tako, ovaj, ovako, onaj itd. Zemja pod
nim toliko naraste, koliko bi prilična k i^tolom.
F. Glavinić, cvit. 9*. Budući sve ovo čuo kraj,

toliko se uvrijedi liegovim nemilosrdjem, koliko
zovnu ga udiJ preda se i reče mu srdito: ,0 slugo
opaka! . . .' F. Lastrić, od' 283. Dobrota Božja
toliko jača bi od zloće Aiove, koliko ne da ji po-
kara, nego . . . test. 15*. Žalost tolika velika,
koliko se veća izmisliti ne moro. 104*>. Metnu
strah toliki u srce nihovo, koliko ga u naj većoj
potribi ostaviše, utekavši. test. 105*. Toliko
istira krvava znoja, koliko se ciđaju kapi tja do
zomje. 107l>. Pristrašili se jesu toliko, koliko
uznačice natrag svikolici padoše na zem|u. 1091*.
Svidočanstva koja izvedoše toliko bijahu ne-
skladna, koliko sudac isti poznavši laž niovu
ispovidi da je Isus pravedan. 112*^. Odvedoše
ga na Kalvariju toliko pomamno i brez milosti
koliko trikrat pod krizom do Kalvarije pade na
zemju. 116b. Toliko strašna učini rlamonja, ko-
liko vaskoliki svit poznade, tko je oni koji muku
trpi i umira na križu. 118ah. Petar toliko
uvrijedi Isusa, koliko se poznati more od pt »ka-
ranja žestoki riči. 150b. Toliko žalosne imamo
novine iz \Ttla Getsemani koliko nam od tu.i,'0
apostoli ne mogu ni odgovoriti. 1521*. Ovo po-
kripjenje imade snagu toliku, koliko uzbudi i i
raspali iznova sulicu od Juha vi. 157a. Nije kraf
David jednoga imao sina nego ji mlogo, medu
kojim Absalon bijaše odmetnik negov i progo-
nitej toliko, koliko se ne postidi dignuti vojsku
suprot ocu. 162l>. Toliko so usilovaše osvadiii
ga kod Darija kra|a koliko ovi, premda pozna-
jući ga prava, nedragovojno imade ga osuditi...
199ab. Bi izbavjen i pokrip|en toliko, koliko
pridobivši mloge gradove moguće, krajestva ni-
ova i gradove posidova. 251a. Svaki razum stvo-
reni toliko je nizok, koliko skrovišta negovije ni
po jedan način naravno dosegnuti ne more. 271^
Nije li Bog, kada se učini čovikom, snizio toliko
božanstva svoga, koliko ga postavi u tilo jedno;?a
primalašna ditešca? 2931>. Nahodeći se u tolikoj
potribi, koliko komadić kruha teško isprosit jo
mogao. test. ad. 60a. I ova će biti strahovita
toliko, koliko će sanuti Judi i venuti, ned. 1.
Zadosta jo pogledati na treći dio anđela nebo.^-
kije, kojizim jodan sam gri smrtni bi toliko težak,
koliko se pod nim održati ne mogoše, nego u pa-
doše s neba tja u vične muke paklene. 222. Mo-
litva jo dakle jedno dilo toliko drago Bogu, ko-
liko se naslađuje vas dvor nebeski u molitvama
pravednije. 226. Toliku Job strahotu imade, ko-
liko zavapi : ,Ah Gospodine ! . . .' 309. Nego sp
napuha tolikim vitrom od holosti, ponoštva i
tašte slave koliko spade s nebesa u vičAi ogau.
327. Ova su dila od milosrdja toliko Bogu draga,
koliko Gospodin iz u;>ta svoji rodo : ,Milosrdjc
oću a ne posvotilište*. 372. Nije so čuditi, da
ju Bog toliko miluje, koliko duh s. na Jordauu
u no prilici ukaza se. 387. Toliko lagan osta
koliko ga jodna slaničica pritozaše. svet. 17^.
Gromove t<jliko ognovite koliko dotakavši samo
gvozdje rastapaju. 80l>. Pripovida zakon s to-
likom slobodom i vrućostju koliko on prvi muku
podneso. 1141*. od kriposti duhovnije bili su to-
liko progonite] i, koliko sva junaštva niova drugo
nisu bila nego sile, ubojstva, privare . . . 122^^
Toliko veselo primi ovo zovnutjo, koliko udi|
zakla dva vola. 148^. Koje je neprijatejem to-
liko strahovito koliko biže kako od ogna. 179l>.
Koji bi so o toliko jako opro oli toliko pomnivo
ućiivao spašene svojo, koliko bi se mogao uklo-
niti od svijoh ranali, to jest pomankanah. J. Ma-
tović 09. Dr/anstvo triliko so lijeno ispuna, ko-
liko JG ostalo i^amo ime ovoga djelovana. 155.
Toliko pomnivi, koliko bi se moglo zadovo)no
cijeniti . . . 232. Ovo toliko cijeni aposto, koliko

Digitized by

Google

KOLIK, 4, k.

203

1. KOLIKOGOD

ro6e . . . 314. Toliko je daleko, da bi prudio,
koliko bi uzrokovao veliku stotu. 344. — Ova
svjetlost jest Aeko sijevaAe prihodooo k tijelu od
priveliko^ blaženstva duše na ta način, koliko
se Čini i^eko smiješane eliti pridavane onoga bla-
ženstva koje uživa duša. 112. — Tako očito go-
vori, koliko riječi nogove no mogu potamnjoti.
205. Tako gonjahu od pravo i čiste |ubavi, ko-
liko se nahodijahu svaki dan spravni za primiti
svetotajstva tijela Gospodinova. 222. Stvari, koje
su tako podobne medu sobom, koliko se jedna
drugoj pristoji. 289. Da jo Bog tako prignut
k oami, koliko dobrovojno prašta onijema . . . 499.
— I ako ima nas u oblasti i gospostvu svomu
kako sluge odkupjene s krvju svojom, ništane-
mane s ovom {ubavi zagr|uje koliko ne zove nas
slugo, ma prijateje i braću. 35. — Ovako pojubi
Bog svijet, koliko dade jedinoga sina svoga. xxva.
Ijoann. 4, 9. — Upade u onu priveliku nevoju,
koliko izgubi svetost. 26. Ono će joSt dostig-
nuti, koliko bi sa svijem srcem obslužili zakon
Gospodinov. 354. — U ova dva primjera nema
korelativne riječi, isporedi 1. da. I, A, 2, /^, b.
Govori u pjesni: ,Svi odstupise, zajedno zaludili
učinili se jesu; nije koji bi činio dobro, nije do
jednoga*. Jere ,cućene i miso srca Čovječjega na
zlo prignuta jesu od mladosti svoje^ koliko bi se
od ondi lastno moglo razumjeti, da iko po sebi
ne bi ćutio sladost('i) koje bi bilo i^emu spasovne,
ma svi jesu prignuti na zlo. J. Matović 475. Od
šta se može razumjeti da su velike jakosti ne-
prijatejah i nepridobiveno srce, nemila i noizre-
čena nenavidost protiva nami, još ratuju s nam i
rat vazdašnu, koliko se š liima ne nahodi ikakva
mira. 509.

1. ut, vidi 1. da, I, A, 2, «, a. — U jednom
primjeru xviii vijeka. Koliko parok bude na-
učniji za pridobiti onijeh koji se suprotivaju ovoj
istini, neka štije k£ige s. Jerolima . . . J. Ma-
tović 331.

m. quam, stoji poslije komparativa, ali
samo u negativnijem rečenicama, te se može
svagda zamijeniti riječju nogo. — U nekoliko pi-
saca od XVI do XVIII vijeka, a naj češče u pisca
Matovića (isporedi k i 1). Ne nadoh hudu stvar
do danas pod nebi, koliko zlu nehar. Š. Men-
četić 137. Na sviti ni s većom . . slidjena ne-
srećom, koliko tu/na ja. 168. Lališa stvar za
uteć nigdir ni, koliko život naš. N. Dimitrović
4. Ljepšega uresa čovjeku dao nije visni Bog
8 nebesa koliko poznanje. N. Naješković 1, 330.
Nije stvari ugodnije Gospodinu Bogu koliko je
dostojno se pričesti ti. B. Kašić, zrc. 144. Nije
ništa tebi spasenije na ovomu svijetu, koliko do-
brovo|no trpjeti, nasl. 95. Ne mane svetim, ko-
liko pomnivim stado svoje vladaše načinom. F.
Glavinić, cvit. 309l>. U koj časti ne mane svet,
koliko pomćiv ukaza se. 371a. Ne mane skrb no,
koliko sveto, stado vladaše svoje. 429*. Nije
stvar ka je veće očita koliko uskrišenje. P. Ra-
dovčić, ist. 110. Nije ljepšega načina koliko
8 Čistom dušom uteći se k Bogu. V. Audrija-
šović, prav. 1. Ni jednomu ne nahodim se veće
držan koliko tebi. A. d. Gosta 2, iv. Jere se ne
može ikakva stvar izmisliti potistenija ali po-
nižnija, koliko jer sin Božji uze čovječansku
narav i sladost. J. Matović 65. Nije u istinu
ikakve stvari odkle bi vjerni imali uzeti veće
vese}e i radost duha koliko da Isukrst bi odabran
obranite) pravde. 66. Ikakva stvar neće imati
veću jakost za ustognuti požude srca i odbiti
}adi od sagriješeAah, koliko ako bi se često nima
napomenulo . . . 113. Nije iko koii nu očitnije
i Bvetije prikazuje, koliko tomačene podano od

s. Agustina. 125. Ne može se cijeniti stvar veće
potrebita, koliko da bi se učili . . . 157. Kako
i^ekizi ne mane nesvijestno, koliko nemilo hiniše.
186. Ne ima biti stvari očitnije koliko materija.
2.38. Jere se ne može dogoditi vjernijeraa stvar
blaženija u ovomu životu, koliko da duh i sreo
ne bi bilo zaneseno s ikakvom pomnom od svijeta.
303. Nije stvari smradnije, koliko ženu Jubiti
kako bludnicu. 318. Ne maAe molitve živijoli
koliko molbe svetijeh. 332. Nije težega duga . . .
koliko oni dug . . . 405. Nije stvari izvršuije,
koliko služiti Bogu. 4H3. u ovom primjeru rcčr-
nica nije negativna nego interogatirna, ali je
smisao kao kod negativne: Sto može biti nami
koristnije ali podobnijo za poniziti oholost i uzvi-
šene duŠah našijeh, koliko če.sće razmišjati da
se je Bog tako ponizio ... 40. — Amo pripa-
daju i ova dva primjera Ur kojima viješte kom-
parativa ima adj. drugi: Nije drugoga razloga
za izagnati hudobu, koliko da bi odriješio jezik
za odkriti grijeh redovniku. J. Matović xx*>. Ne
može se zadovojiti s drugijem putom našoj po-
trebi, koliko s molitvom. 428.

n. ubi, statim ac, gdjegdje znači što i:
netom, potom, istom. Koliko okusi, ta čas vas
pusti. Aleks. jag. star. 3, 323. Koliko se s ži-
votom razdiliš, svak ćo te ostaviti. V. Andrija-
Sević, put. 128.

0. koliko toliko znači što i ikoliko, neko-
liko, makar koliko. A da bih koliko toliko za-
dovojio svoju žednu radoznalost. M. P. Šapčanin

1. 159.

1. KOLIKA, /. colica, vidi griz, a, b), 1. griza,
b). — Od tal. c61ica, ili od iiem. kolik. — Po
sjevernijem i zapadnijem krajevima. — Vidi kod

2. &olika.

2. KOLIKA, /. neka bi(ka. Kolika, Inula co-
nyza Dec. (Sabjar), v. Grmika. (Kolika so more-
biti zato zove, jer grizu i koliku liječi. Sabjar).
B. Šulek, im. 150.

KOLIKAl^E, n. cijelo kojijem se ko kolika. J.
Bogdanović.

KOLIkaTI se, kolikam se, impf. o nekoj igri
s fešnicima. — Postaje od koliko. — U naše
vrijeme u Lici. Kolika ti se, igra sa ješnicima.
Uzme se u šaku Ješnika, pa se onda vikne dru-
gomu igraču: ,Po koliko?* a ovaj reče: ,Po lijevo
ili po tako*, ako pogodi nosi svu onu šaku |eš-
nika, ako li ne pogodi, onda mora onoliko |oš-
nika dati nemu, koliko je u šaci bilo. ,Imaš li
}ešnika? ajmo se kolikati*. ,Sve mi )e.4mke isko-
lika*. J. Bogdanović.

KOLIK GOD, vidi kod 2. koliko god.

K0LIK6ĆA, /. vidi količina. — Akc. je po
svoj prilici kao u količina. — Načineno od pi-
saca od xvia vijeka, a između rječnika u Bjelo-
stjenćevu (kajkavski kulikoća, kulikost ,quantitas*)
gdje se naJ prije nahodi. Po kolikoći čejadi. V.
Vrčević, igr. 3. Kolikoća svote otpadaj uće na
izvlašteno zemjište. Zbornik zak. 1869. 52. Ako
bi zadobio jedan vještak jednaku kolikoću gla-
sova. 198. Kolikoća ,quantitat* ,quantita*. B.
Petranović, ručn. knig. 69. Kolikoća ,quantitat*.
Jur. pol. terminol. 405.

1. KOLIKOGOD (kdlikogod), adv. aliquantum,
rječju god (kao enklitikom) aobiva koliko neiz-
vijesno, neodređeno (indefinitno) enačene, vidi

3. god, b). — Nema nijednoga primjera za
adjektiv. — Osim god nalaze se i oblici godi i
godir. — Od XVII vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (,aliquanto, aliquatenus, aliqua ratione,
aliquo modo, paollulum*). Postao bi Š liime ko-

Digitized by

>^uogIe

1. KOLIKOGOD

204

KOLIKOST

likogcKli. I. Đržid 344. Bila bi ona šumna ko-
likogod ir prilična. P. Radovčić, nač. 195. Ko-
liko;^od da i bi naše utjesene tuge bile. B. Bet-
tera, dubrovn. 20. Ne gubim ufaiia, da nisam
učinio kolikogod koristi. J. Banovac, razg. 188.
Poznati kolikogod! silu i oštrinu ove sulice. F.
Lastrić, test. 148&. Što je do sad iz daleka ko-
likogod prividao. 153l>. Dovesti nas u poznanje,
bari kolikogodi, od veličanstva . . . 295». Po-
kriti ga kolikogodi. svet 29^. Kazumiti barem
kolikogod. A. Kanižlić, kam. 177. Jesu ako ne
podpuno barem kolikogod. F. Matić 33. Da bi
zafalili kolikogod Bogu. J. Matović 40. Koji
premda kolikogod budu uvježbani u s. pisma.
lOo. Da budu zajedno barem kolikogodir. M.
Dobretić 10. Tko no zna zakona i nauka kr-
stjanskoga barem kolikogod. 41. Da j' upolak
kolikogod niže. J. S. Rejković 29.

2. KOLIKO GOD (kSliko god), adv. (luantum-
cuii4ue, god (8 akcentom) daje neograničeno zna-
če ue riječi koliko, vidi 3. god, a). — Mješte god
nalaze se i oblici god, godi, godir, godijer, go-
dire, kodir, koli. — Obično je adverab, ali može
hiti i adjektiVj kao u ova dva primjera: Da mu
(Bog) prosti vsaku krivicu koliku koli oćeš ve-
liku. Naručn. 54*>. Kolici godjer nega tadaj pri-
mise, da nim oblast, sinovi Božji da budu. N.
Eaiiina 22^. joann. 1, 12. a če^će u srcdiiem rodu
(vidi kolik, 3). — Od xv vijeka^ a između rječ-
nika u Vrančićevu (koliko godir krat »(^uotios-
cunque'), u Belinu (koliko god ih je ,quanti che
sono* ,quotquot* 599l>), u Stulićevu (,usque dum,
donec, quoad, quantumvis'), u Vukovu (koliko
god i koliko god 1. ,soviel immer' ,quantum-
cumque demum^ — 2. ,soviel immer* ,quamtum-
vis*). I koliko godi ih se dotakniše, ozdrafjeni
bihu. Bornardin 27. mare. 6, 56. Koliko godire
krat sagriši brat moj va mni, imam li mu pro-
stiti do sedam krat? 46. matth. 18, 21. Da bi
fsaki od nih listo koliko godire malo vazel. 52.
joann. 6, 7. Koliko koli moći budete, toliko se
zdržite od bjuvanja. Naručn. 35a. Spovidati
grihe, koliko koli oćeš da su potajni. 79«. Ko-
liko godi je plemenitiji. 106*. Koliko godi bude
veće čekati. Korizm. 30*. Koliko godi krat, on
hlap, u me oči vidim, na bili vrat da t' ruku
potoci. H. Lučić 192. Koliko godire nih nega
prijese. Postila. D3b. Koliko godi krat budete
piti. Kateh. 1561. 20h. Koliko godi veće more.
P. Zoranić 1*. Koliko godijer malahno uzbude.
B. KaSić, nasl. 25. Koliko god puta mi dihnomo,
toliko vaja da se od Boga spomenemo. J. Fili-
pović 1, 315b. Koliko god puta gledam kraje
od istoka . . . toliko puta Aima se veselim. F.
Lastrić, test. 62*. Koliko godi puta ovo budote
činiti, činićete na uspomenu moju. 103^. Ko-
likodir (ili koli kodir ili bofe 8 nepomne je
postalo od koliko godir) puta se tko na milo-
srdje povrati, ima mu se oprostiti. 155*. To-
liko puta, koliko godir lažu. 164l>. Vazda, ko-
liko godi puta tko primi duha svetoga. 257*.
Koliko godir ste imali pripovidalaca, toliko Na-
tana, koji su vas ponukovali. ned. 35G. Koliko
godi puta govori se da duh sveti jest od otca,
toliko puta govori se da jest iz iif^gove sobstve-
nosti. A. Kanižlić, kam. 724. Koliko god uzlića
zavožt\s, onoliko noće godinica tebi, sinko, dosa-
diti dica. M. A. Re|ković, sat. F3'». Koliko god
biše dido\ina. onoliko bijaše kolina. K7l>. Ovo
činito koliko godijer puta budete piti. J. Ma-
tović 190. Koliko god puta takve zloće diluju,
toliko so puta istima starešinama pripisuje, kolik
da bi i oni s liima ono zlo činili. B. Leaković,
gov. 239. Kuke na koje natrpaju malijeh pušaka

i noževa koliko god držati može. Vuk, nar. pjes.
1, XII. Svi ti zavid)ivci, koliko ih godir ima.
M. Pavlinović, razg. 10.

KOLIKO JAK, adj. u Stuličevu rječniku : ,quam
possum, pro viribus'. — Sastna nepouzdano : StuUi
je mislio na značme adjektiva jak.

KOLIKOJINSTVO, n. vidi količina, isporedi
kolikojstvo. — U jednoga pisca xvii vijeka. Ko-
likoj instvo i kakoj instvo od griha. S. Matijević 8.

KOLIKOJSTVO, n. vidi količina. — U nckijeh
pisaca xvii i xviii vijeka^ a između rječnika u
Stuličevu (.quaiititas, magnitudo*). Juda prikaza
veliko kolikojstvo srebra u crkvu. M. Raduić
162*. Golemo jest kolikojstvo tvoje slatkosti.
211*. Ubožstvo (ne) stoji u kolikojstvu ouoga
što se posiduje. 551^. Kolikojstvo rifci u prid-
najposliduoj slovki. J. Filipović 1, xii. Bogji^st
dobrota brez kolikoj^tva. P. Knežević, osm. o63.
Uboztvo se uzdrži u neimanu onoga što se moro
poželiti a ne u kolikojstvu onoga što se posidujo.
M. Zoričić, osm. 107.

KOLIKO MU DRAGO (koliko mu drago), ade.
<juantumvis, mu drago podaje posve neograničeno
značene riječi koliko. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (koliko mu drago malo ,quanto
p<jco o piccolo si sia* 5G9h) i u Stulićevu (koliko
mu drago malo ,quantuluscun(iue*). Nijedan narod,
ni človik, budi okoran koliko mu drago. F. Gla-
vinić, cvit. Ih. Pokrijepi srce moje, da boles,
još koliko mu drago velika, ne uzbude me do-
vastit na neustrpjenstvo. I. Akvilini 320. Neka
je grišnik zaslipjen koliko mu drago, ako ovo
ime Isus spomene, udi| će biti prosvitjen. J. Ba-
novac, razg. 70. Neka sotona napastuje koliko
mu drago, u noj (našoj vofi) stoji tit i otit. 109
— 110. Ako bi inačijo i dobar bio koliko mu
drago. F. Lastrić, test. 275^. Posidujući bo-
gastva koliko mu drago velika, test. ad. 60'».
I Ova ka misao nije grih, koliko mu drago ona
I bila zla, ružna i pogrdna, ned. 383. — Uz mu
drago nalazi se i god (godi). Nijedna kolika mu
I godi drago briga nije velika. A. Kanižlić, fran.
I 255.

I KOLIKONO, znači što i relativno koliko, te
! postoje od ovoga dodavanem zamjenice (o)no, a
' gdjegdje i to, isporedi kojino. — Vidi u Dani-
čićeou rječniku kod kolikb: u istom (relativnom)
znaČeiiu uzima k sebi demonstrativne zamjoni'to
u srediiem rodu koje mu podupiru značei^e svojim,
tako dolazi ,onoS ali izgubivši prvi glas. tako
,to*. — Do XV vijeka. Da su kolikono ja. Spom.
sr. 2, 25. (1369—1376). Da mu prijamb kolikono
vsaki wdb nihb. Mon. serb. 228. (1305). Kako
ki su Doznani i poznani, kolikono umrli prid Judi.
Bernardin 27. paul. 2cor. 6, 8 — 9. — Koliko to
biste i mno samomu platili, Spom. sr. 2, 29.
(1387).

KOLIKOSILAN, kolikosilna, adj. sastavfeno
od koliko i silan, te je značene : koliko (ko) može.
— isporedi kolikojak. — Samo u Stuličevu rječ-
niku: ,quaiito posso, puoi etc.* ,pro virili* 8 do-
I datkom da je uzeto iz brevijara.

, KOLIKOST, /. vidi količina. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikajinu (kolikost, količina

I ,quantitas') gdje se noj prije nahodi, u Belinu
(kolikos ,quantit&, accidente, per il quale i corpi
ricevono misura e numero* ,quantita3* 599l>), u
Bjelostjenčevu (kajkavski kulikost kod kulikoća),
u Voltigijinfi (,quantitA, il (juauto* ,grosse, quan-
titat*), u StuUćeru (v. količina). A ne ima im
kolikosti, ni svršenja. J. Kavanin 79h. Bog veće
gleda na bogo)ubstvo dajućega, nego li na koli-

Digitized by

Google

K0LIK08T

205

KOLIŠ

kost stvari date. P. Knežević, oam. 282. SliČno-
redci razdje]Tiju se po kolikosti članaka. L. Mi-
lovanov 37.

KOLIKOSTRUK, nđj. od koliko struka (vrata),
naj Češće interogativno. — isporedi kolikovrstan.
— XVIII vijeka. Kolikostruka je ova crkva? J.
Filipović 1, 182^. Razumiste kolikostruk jo strah.
1, 254^. Ne vidimo, kolikostruk je grih. 1, 201'\
Kolikostruka je milost koju nam sakramenti daju.
3, 9. Kolikostruk je grih. F. Matić 51. Ovdi
se vidi stoje aritmetika, ^to je broj i kolikostruk.
M. Zoričić, aritm. 1. Čini se (broj) tolikostruko
veći, kolikostruk je oni broj, s kojim se umnoža.
22. Kolikostruka je zaveza crkvena? Aut. Kad-
ćić 15. Što je i kolikostruka je kripost? I. Ve-
likanović, uput. 1, 359. Kolikostruka je čistoća?
Trostruka ... 1, 448. Kolikostruk jest slog. L.
Milovanov 17. — U jednom su primjeru razdije-
lene osnove kolik i struk umetnutom enklitikom
je. Koliko je struka laž? F. Matić 71.

KOLIKOTER, adj. u Stulićevu rječniku uz
kolikovrstan. — nepouzdano.

KOLIKOVAC, kolikovca, m. na dva mjesta u
jednoga pisca xviii vijeka^ kao da znači: mate-
matik, matematičar (čovjek koji se bavi znanosti
0 količinama). Rabski Nimir kolikovac. .J. Ka-
va^n 95l>. Vladovitijeh pismenika, zvijezdo-
znanac, kolikovac. 205 *>.

KOLIKOVRSTAN, kolikovrsna, adj. od koliko
vrsta, vidi kolikostruk. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVIII vijeka^ a između rječnika u Stu-
lićevu (,quotuplex*). Kolikovrstna je molitva?
T. Ivanović 45.

KOLTKRAT, adv. quotie3, koliko puta. —
Uprav 9U dvije riječi sastavfene: koli (vidi 1.
koje) i krat (gen. pl.). — isporedi koli krati. —
Od XV do XVIII vijeka, a između rječnika u Vran-
čičevu (,quotie8*), u Belinu (,quante volte* ,quotie3'
599a) i u DaniHčevu (koiikratb ,quoties*, cf. ko-
liki). Kolikratb bi }ubo prSbegli. Mon. serb.
259. (1405). Kolikratb bi k namb se povraćaaco.
473. (1455). Kolikrat sam hotil skupiti sinove
tvoje ! Bernardin 11. matth. 23, 37. Kolikrat
govoru, gospođe, s kim na zbor, tolikrat satvoru
kigodi nerazbor. Š. Menčetić 19. Kolikrat go-
voru, ali sve za mani, da veće ne dvoru ne ures
sunčani. N. Naješković 2, 95. Među crjovjare
kolikrat me je uštinuo. M. Držić 279. Toliko
putova, kolikrat otrodi, da se ispovidi. S. Mati-
jević 16. Kolikrat «:crada put pozrišo očima, toli-
krat... A. Sasin 206. Kolikrat ovoj djelo u6ine,
tolikrat dobivaju proštenja. A. Gučetić, roz. jez.
61. Kolikrat bi bila potreba. B. Kasić, per. 175.
Kolikrat ih očima telesnimi pogledamo, tolikrat
nih dila razmislimo, rit. 272. Kolikrat sam meju
)udmi bio. nasl. 35. Ah, kolikrat čuh se riti ja
uzdibuć: ,Visni Bože! da se kako razlučiti svud
moj pogled ovi možo!* I. Gundulić 258. Ah,
kolikrat pun nemira, videć jednog oi\ Sjrstjana
viknuh . . . 291. Kolikrat povrati se k meni...
J. Kavanin 32«. Kolikrat se no zasrami. I. Đorđić,
uzd. 3. Ah kolikrat put mi otvori! pjesn. 60.
Tolikrat se mati udaje, kolikrat je punica. (Z).
Poslov. danič. Sad mi recite, grešnici, na uz-
dano: kolikrat ste Boga na ovi način vrijedili?
Đ. Bašić 48.

KOLIKRATI, adv. vidi kolikrat. — xvn i
XVIII vijeka. Kolikrati vidio si me. P. Kana-
velić, iv. 127. Kolikrati sila od duhovnoga ve-
sela uzdignu ga. I. Đorđić, ben. 27. Kolikrati
hotio sam skupiti. . . S. Rosa 113^. 136*.

KOLIKSTVO, n. u Stulićevu rječniku: v. ko-
likojstvo. — posve nepouzdano.

KOLIL (?), m X?) ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. ikiva. u Kolilu. Sr. nov. 1872. 298.

KOLILE, m. ime jarcu, u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijević.

KOLIMBATI, kolimbam, impf. fujati se. —
isporedi kojebati. — U dva pisca čakavca xvi
vijeka. Trst vetrom kolimbajuć. Postila. B2h.
Trst vetrom kolimbaje. Anton Đalm., nov. test.
15'^. matth. 11, 7. — I u naše se vrijeme govori
na Krku. I. Milčetić.

KOLIMOG, m. šator. — Riječ je (Hi dajbudi
osnova) praslavenska, isporedi stslov. kolimogT.,
rus. Ko,iMMari», Ko.iuMara (kola), češ. kolimaha
(mala kola), po\ kolimaga, pa i lit. kalmogas.

— Postane nije poznato, ali vafa da je složena
riječ i da je prvi dio od iste osnove od koje je
i kolo. — U knizi pisanoj crkvenijem jezikom xiii
vijeka, a između rječnika u DaniČićevu (kolimogb
,tentorium'). Prišbdb vb kolimogb svoj. Domen-
tijant> 111.

KOLIMOR, m. ime selu u Bosni u okrugu
Dom Tuzle. Statist, bosn. 83.

1. KOLINA, /. augm. kol, kolac. — U naše
vrijeme u Istri. Kolina ,palu3 et collect. pali ad
sustinondos phaseolos^ D. Nemanić, čak.-kroat.
stud. ifortsg. 32.

2. KOLINA, /. Ligustrum vulgare L., ime bifei,

— Na Braču. V. Tomić.

3. KOLINA, /. u Stulićevu rječniku gdje je tu-
mačeno: .orbis, globus, sphaera' po čemu se vidi
da je pisac shvatio kao augm. kolo, ali opet on
sam dodaje primjer (Kačićev) : Blagosoviće se u
tebi sva kolina zema|ska, g(^je je kolina množina
od kolino (kojeno).

4. KOLINA, m. prezime. — U naše vrijeme.
Boca 42.

KOLINA C, kolinca, m. mlada šuma. Vidovec
kod Varaždina. D. Hire. — Može biti da treba
čitati kojenac.

KOLINCA, /. neka bi(ka. — U Stulićevu rječ-
niku: kolinca pčelija, trava ,consolida maggiore,
erba* ,symphitum*. — Kolinca pče|a (čeja An-
selmo da Canali), 1. cauda equina (Anselmo da
Canali), Equisetum L. ; 2. consolida maggiore,
8ymphytum officinale L. (StuUi, Vujičić). B.
Šulek, im. 151. — Može biti da bi po južnom
govoru bilo kolijenca »7* kojenca.

KOLINĆEVO ZE]^E, n. neka bi(ka. Kolinčevo
zo|e, dittamt), frassinella (Anselmo da Canali),
Dictivmnus albus L. (Visiani, StuUi, Sladović), v.
Ze|o kolinčevo. B. Šulek, im. 151. — Može biti
da je kolinčevo samo po zapadnom govoru.

KOLINĆICA, / i^ka bifka. Kolinčica, Thalic-
trum L. (Durante). B. Šulek, im. 151. — Može
biti da je prvo i po zapadnom govori$.

KOLINTICA, /. vidi kolokvintina. Kolintica,
(Cucumis) colocjnthis L. (Sabjar). B. Sulek, im.
151.

KOLISKI, vidi količak. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka ima koliska što može biti da treba
čitati koliska (č ispred k postalo je š). Razmisli
svak, koliska u pogibi žgane Troje bi mještana
smeća i tiska. J. Kavanin 564*^.

KOLISKORJE, adv. koliko prije. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,quam primum, quam citius'
8 dodatkom da je uzeto iz brevijara.

KOLIŠ, m. vidi okoliš. — U pisaca xvii i xviii
vijeka^ a između rječnika u Stulićevu (koliš, ko-
lišiti, V. okoliš etc). Ka svem svitu po kolišu
na slik muil^e gre leteći. Đ. Baraković, vil. 3.

Digitized by

Google

KOLIŠ

.06

KOLNIOA, o.

Na izvan Vranike Ličkoga koliša. 37. Gdiuo
je tminan gaj a vodam koliši. 101. Zasiiova i
koliš od zida gotova. 105. Plazeć vrhom po ko-
liši. 231. Miri, broj, obhitaj neboski koliši. 372.
I koliši nim zamiri, jar. 6. Postavi nim temej
i svitu koliši. 11. Zasnova koliši okolo, zad i
sprid. 60. Ter da nam koliši nebeski obeća.
123. Onim vlada svim otokom braneći ga do
kolisa. drag. 350. Kolišev sto tri krat godišća
skoliše. I. T. Mmavić, osm. 15. Noć (hise) vedro
koliše suncu pripravila. 50. Kuže] mi kipući ko-
liši svrtaju (rike). 53. Tabor oružaše kolišom
okolo. 63. Kad car škodu zgleda, koliši raz-
klopi. 63. Svojim koliŠem prohajaju svaka. I.
Ivanišević 204. Budući on stvoril i učinil vas
koliš od sve zemje. A. Vitajić, ist. 70. Moj bo 'e
koliš svita šega. 153*. Vas koliŠ svita. 305«.
Kad s koliša nebeskega sajdo doli. 325^. Koji
stvori nebeske koliše i sunce i misec. ost. 383.
Što već traci nabrazgani od koliša otisknu se, to
već . . . J. Kavaiiin 342*». Bit će krjepka djela
prikazana pred kolišem množtva svega. 571^.
Koliš zemje lice mina. J. Krmpotić, kat. 19.

KOLIŠAN, k61išna (kolišan, kolišna), pron.
adj. quam parvus, dem. kolik; upotrebfava se i
u interogativnom i u relativnom smislu, ističući
da je nešto preko mjere maleno. — isporedi ma-
lašan. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Vukovu: k61iSan (kolišan), dim. v. kolik.

a. adj' Kolika je on trpio i kolišna (n, pl.
acc.) čovik trpi. E. Pavić, ogl. 622. Ja kolišni
sam, rad bih se s Furlanom obisti. S. ^ubiŠa,
prip. 12.

b. u srednemu rodu kao supstantiv, isporedi
kolik, 3. Za kolišno truda kakvu plaću primaju.
M. Zoričić, osm. 87.

KOLIŠEVICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
užičkomy ali sad kao da ga nema. vidi M. Đ.
Milićević, srb. 624.

KOLIŠITI, k61išrm, impf. opko(avati ; impf.
okolišiti. — U dva pisca xvn vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (kod koliš). Hazbiše tvrdi
zid ki varoš koliši. Đ. Baraković, vil. 53. Kud
zvižde koliše. 264. Pokle te raspona me uze ko-
liše. 270. Z bogovi besidi, ki nebo koliše. 282.
Tvrde su ograde ke redom koliše paklene po-
sade. 303. Sunce kolišeći svit slavu stigujo. I.
T. Mmavić, osm. 180.

KOLIŠJE, n. vidi koliš. — U jednoga 2)isca
XVII vijeka. Vrh kolišja zgloba zemajskoga. 1.
T. Mrnavić, ist. 181.

KOLIŠTA, n. pl. ime n^jestu u Srbiji u okrugu
ćuprijskom. ŠJivar na Kolišta. Sr. nov. 1875.
412. '

KOLISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Niva u Kolištu. Sr. nov. 1875.
517.

KOLITATI SE, kolitam se, impf. u Stulićevu
rječniku: ,in praeceps ruere* s dodatkom da je
uzeto iz brevijara. — isporedi kolijetati.

1. KOLITI, kolim, impf. opkofavati, postaje od
kolo. — U Stulićevu rječniku: v. okoliti. — Amo
pripada i ovaj primjer : To se čini kupeći desnom
rukom kalumu i čineći u lijevoj sve jednake ko-
lače s rićom, odatle vele ,koliti riće*. (Na J^ipanu).
L. Zore, rib. ark. 10, 354. — A možebiti i ovaj
u kojemu koliti se vafa da znači: događati se
])0 redu, kao u kolu. A pričaše stari pametare,
što je bilo za negova vijeka i kakve se kolile
nedaće. Osvetn. 6, 22. ne znam, jeli isto i u ovom
primjeru: Često se koli, što narod voli. Nar.
blag. mehm. beg kapet. 434.

2. KO LITI, koliiu, impf. zabijati koce u ze mi u
kan tačh*. — Postaje od kolac (kol). — Od xviii
rijeka (naj zndna tri primjera ne znam pripa-
daju li amo ili pod 1. koliti), a između rječnika
u Bjelostjenčevu (kolim, stavim ,palo, impalo, im-
pedo, pedo*) i u Voltigijinu (,palare, ficcar pali^
,einon pfahl in die erde steckon*). Nađe se što
će se poslovati: rizati, okopavati, koliti. S. Mar-
gitić, fal. 161. I kad zočjak stanoš kolit granom.
J. S. Kojković 78. I jorbo se on (polačić) prit-
kom ne koli. 79. Jezuš je kolil vinograd. Jačke.
312.

3. KOLITI, kolim, impf. kao da znači: žefeti,
vofeti. — U tri primjera xv i xvi vijeka (ja sam
u dva zadna primjera čitao kod izdavana ,ch'
kao ,h*, ali vafa da treba čitati ,k'). Vlast nega
nesmerna da pozna ča kolim. M. Marulić 40.
Ni života kolim niti smrti želim. P. Zoranić 13b.
PLsmi ma, poj k onoj ku nada sve kolim. 14*.

4. KOLITI, kolim, inijtf. cijepati. — Biće isto
što 1. i 2. kalati. — Od xviii vijeka, ikeg ć^š
krišce na četvoro koliti J. S. Re)ković 145. Ko-
liti jspalten'. Hajdenak 50.

KOLITVA, /. radna kad so koli vinograd (oko
Zagreba). Đ. Daničić. — I u Bjelostjenčevu rječ-
niku: kolitva, stavlene ,palatio, impalatio'.

KOLIVO, vidi kojivo.

KOLIVRAT, m. ime brdu u Ifercrgovini. Glas-
nik. 20, 310.

KOLI>^-ITI, koli/im, impf. zasramfivati(0, pc-
dcpsati(^). — isporedi kali/iti se. — U dva pri-
mjera našega vremena. Nek svijet straši i ko-
liži! Ne|udi se ovako koliže. V. Bogišić, zborn.
574.

KOLMAN, m. muško ime, vidi Koloman. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Miha], Kolman i Sla-
vica. J. Kavanin 246l>.

KOLMANIĆ, m. prezime (vidi Kolman). — U
naše vrijeme. Schem. zagr. 1875. 204. 224. 264.

KOLMI, adv. koliko. — Radi postana vidi kod
veoma. — Samo u stslovenskom jeziku (kolbmi)
t u knigama pisanima crkvcnijem jezikom, a iz-
među rječnika u Daničićevu (kolbmi ,quanto').
Mnogo podatlivb bilb jesi vb tlćnnihb i malo-
večnihr., kolmi pače vb neprehodimihb velikihb.
Mon. serb. 214. (oko 1389—1399).

KOLMIC, m. ime tijestu u Srbiji u okrugu
kncževačkom. Livada u Kolmicu. Sr. nov. 1868.
208. ^

KOLNICA, /. vidi konica. — Od xvii vijeka
(vidi kod a).

a. mjesto (pokriveno) gdje se hrane kola. —
Između rječnika u Mikajinu (,roceptaculum sive
repositorium curruum*) gdje se naj prije nahodi,
u Belinu (,rimessa di carrozze* ,roceptaculum
curruum' 174^), u Bjelostjenčevu (,receptaculum
1. repositorium curruum*), u Voltigijinu (.rimessa
di carrozze* ,wagenschupfe*), u Stulićevu (v. ko-
čijište iz Mikajina). Kolnice ,wagenschupfen
(remison)*. Zbornik zak. 2, 819. Kolnica ,wagen-
schupfe^ Vuk veli , konica*. u Lici vele ,kolnica*.
J. Bogdanović. Kolnica, onaj dio štale, koji je
pregrađen i ima široka vrata, da se na Aih cje-
lokupa kola unutra turnuti mogu. ,Ode su tvoja
kola, kad ih ne vidim u avliji?* ,U kolnici su*,
u Dobroselu. M. Medić.

b. u jednom 2)rimjeru xviii vijeka kao da
znači: kola. Pak dilajte pofl kolnicom zbice. M.
A. Rejković, sat. E4b.

c. klada na kojoj leži kolo vodenico, u Po-
savini. F. Hefele.

Digitized by

Google

1. KOLNIK

207

1. KOLO, 1, b.

1. KOLNIK, m. vidi konik.

a. put, drum, cesta po kojoj se voze kola. —
Od xn vijeka j a između rječnika u Danicićevu
(kolbnikb ,via publica*). ,Colnich, via carri*. .1.
Lucius, de rep^n. dalra. et croat. 277. Kako iz-
lazi kolnikb na brbđo. Glasnik. 15, 285. (1348?).

b. kola. — U jednoga pisca xvni vijeka. Al'
s kolnika na pojane (iduć). J. Kavanin 382'*.
I on (Faetonat) na kol.aik oočev stupi. 477l>. Ne-
ćete proz kolnika Ilijina poći uzgora. 525l>.

C u Braču: zid okolo obrado, u Primorju:
ukresan zid na stran costi. M. Pavlinović.

2. KOLNIK, m. auris^a, kočijaš. — U Belinu
rječniku: .carrottiere' ,plaustrarius* 174a; ,carroz-
ziere overo cocchiore* ,auriga' 174:i>; u Voltigi-
jinu: jcarrettiere' ,fuhrraann'; u Stulićevu: ,au-
riga, aurigarius*.

KOLNISTVO, n. posao onoga koji se bavi ko-
lima (kao kočijašcnenij ali ne gradenem), vozarstro.

— Načifieno u naše vrijeme. Kolništvo ,fuhr-
wesen^ Jur. pol. terminol. 222.

1. KOLO, n. rota; circulus, značene je kao
obruč, krug, ali se ne zna jeli naj starije zna-
čene takovo uopće, ili je osobito onakovi krug
koji je plitak a nije prazan u srijedi ili u ko-
jega je obod združen (paocima) srijedom koje se
vrti oko osi. — Uprav je osnova koles, te je
isprva sam nom., acc, voc. sing. bio kolo, a ostali
su padeži bili: gen. sing. kolose, dat. sing. ko-
lesi itd., vidi: (u crkvenom jeziku) kolesi (loc.
sing.). Stefan, sim. pam. saf. 5. u naše doba
obično <vi oblici postaju od kol, ali ih ima (kao
i u prošiijem vjekovima) koji postaju od kolos,
pa i sam nom. i acc. sing. (vidi koleso); u ne-
kijem krajevima (n. p. u Slavoniji) ima i mno-
žina kolosa, kol&a, kolosima (vidi Đ. Daničić,
sr. akc. glasn. 11, 17, i T. Mare ti ć, gramatika i
stilistika. 156; sam je prof. Maretić, kao što mi
je kazaOf čuo ove oblike u Slavoniji za značene
kod 1), vidi i kolesa. — oblik kolov u gen. pl.
{Živ. kat. star. 1, 222) može se shvatiti kao po-
greška. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
kolo, rus. Kojio, Ko.ieco češ. kolo, po{. kolo. — Iz-
među rječnika u Vrančičevu (»circulus; currus;
rota'), u Mikafinu (kolo, koleso od koćija ,rota*;
kolo za vaditi vodu ,haustrum, tympanum, rota
fistularum' ; kolo od skakanja ,chorea in orbem
dueta*; kolo judi .corona hominura'), u Brlina
(,ruota* ,rota* G35»^ ; ,danza tonda* ,circularis sal-
tatorum chorus' 243l>), u Bjelostjenćevu (»roUi'.
2. kolce ,rotala'. 3. kolo kem se zdenca voda
vlero ,haustrura, timpanu m, rota sitularum, v.
antlia*. 4. kolo tancajućeh .choroa in orbem dueta',
V. tane. 5. kolo divojak ,chorus virginum'. a on
koji kolo vodi kolovođa ,chora<:;:us, praesultor*.
0. kolo |udili ,corona liominum'), u Jambrešićevu
(kolo keui so voda iz - donca vlečo ,antlia'), u Vol'
tigijinu (,rnota, cerchi<V ,rad*), u Stulićevu (,gyrus,
circulus, rota, cari-us, chorus, cliorea, saltatio'), u
Vukova (1. n. p. vodeničko, od kola ,das rad*
,rota*, cf. točak. — 2. ,der kreis* ,orbis'. — 3.
,art tanz' ,choreae ;>enus*. — 4. šupje kolo ,da3
quarr6' ,orbis*. — 5. ,die reifungszeit, z. b. der
kiirbisse, melonon', n. p. prvo kolo, drugo kolo
itd.), u Danicićevu (,rota*. — u vodenice. — ,ma-
china rei metal licae*. — ,orbis*. — pl. ,currus*).
1. rota, obla plosnata sprava od drva ili od
koje kovine što se vrti oko jedne osi; može biti
sva puna (od jednoga komada) ili (češće) sastoji
se iz više komada : iz širega kola koje je paocima
ftastavleno s unutrnijem manijem kolom (glav-
činom), a or>aj se vrti oko osi. — isporedi točak.

— Jedno ili više kola obično su dijelovi veće

sprave, te se po nima ova miče (ili 8 i^jcsta, ili
stojeći na mjestu). — U ovom znaČenu može biti
množina ne samo kola nego i kolosa (vidi kolesa
i druge oblike od iste osnove u M. Marulić 13.
97. 247; Zbom. B6ft; Đ. Baraković, vil. 4; L T.
Mrnavić, osm. 63; M. Badnić 294a. 316*. 437b;
F. Lastrić, test. ad. 80*. ned. 76; E. Pavić, ogled.
396); često se ovaj zadni oblik upotreblava daše
razlikuje kao prava množina (rotae) od osobitoga
značena stoje dobio oblik kola (vidi), t.j, ,currus*,
n. p.: Uzmete vi kola, pak ji tovarite, kolosa
muče. F. Lastrić, ned. 76. On čuje kolosa pod
kol i škripati. M. A. Kejković, sat. L6a. ali se
ojh-t bez obzira na to nalazi i kola kao množina
(rotao), n.p.: Podvrati kola kočija nih. I. Ban-
dulavič 118^^ exod. 14, 25. Od koji su kočija
ćotiri kola četiri dara. 8. Margitić, fal. 212.
Obraćajući se čestokrat na kočiju zagledaše se
u kola. A. d. Bella, razgov. 25. pa i sam oblik
kolesa (vidi) može značiti što i kočija; osim pri-
mjera kod kolesa može biti da i u ovima je isto
značene: Kih deset sto tisuć trista koles biše.
M. Marulić 247. Ni svitla kolesa mogu mu
(suncu) potamnit. Đ. Baraković, vil. 4. Sunce
kolosima u zapad bižaše. I. T. Mrnavić, osm. 6.^.
— u ovom primjeru pak nasuprot onoga što je
kazano kola znači ,rotae* a kolesa ,currus*: Pod-
vrati kola od koles Aih. Bernardin 97. exod. 14, 25.

a. uopče, ili, u osobitom smislu, sprava na
kojoj se nešto (kola, kočija itd.) pomiče s mjesta.
Položi je jako kolo i jako stlbblije^predb licemb
vetru. Stefan, sim. pam. šaf. 28. Što mi je du-
bovo bilo, a na dubovu bilu dvanajste stupa, a
na stupijeh 30 kolesa? Zbom. 36*. Aleksandru
posla kruglu malu i kolo driveno . . . Poslah
tebi . . . kolo kim mlada ditca igraju. Aleks. jag.
star. 3, 237. Čovik pravedni ima biti kakono
ona kolesa koja vidi Ezekijel ! M. Radnić 437l».
Jedno kolo iz kala, a drugo u kao. (D). Poslov.
danič. I u kočiji pjovalica maiie kolo već-e škripje.
J. Kavaiiin 78^. Pade iz kočija tako, da mu
kolo priko ručice projde. A. Kanižlić, utoč. xvii.
Prvo viđene, koje ovi prorok od zvirja i kolesa
imade. E. Pavić, ogl. 396. Ide kao kolo bez na-
platka. Nar. posl. vuk. 96. Jedno kolo iz blata
a drugo u blato. 113. vidi 7. kola i kolesa.

b. po klasičnoj kniževnosti, često pisci u
melaforičkom smislu pominu kolo od sreće (ili
nesrećo) čim se pokazuje kako se (udske stvari
sve mije naj u. Za sto (je) tva hvala u gnusu
ostala nosrjeći pod kolom. M. Veti-n ić 1, 80.
A tko se prije nada više bit uzvišen, svrh kola
prijo pada po zem}i ponižen. 1, 130. Od sreće
jer kolo vrti se okolo. 1, 139. Taj vaša oblas
svakčas pod kolo zgar pada. 1, 218. Kako običaj
nesrićo jest, zavidostju potaknuta, liih takof čestit
žitak uzgrusti joj se i sfojim obrtjivim kolom
privrnuf, Jubav nih i život najedno privrnu. P.
Zoranić 34**. Sreća svo'e kolo za koriš i štetu
svud vrti okolo od Judi na svijetu. F. Lukarević
292. Kolo od sreće u okoli vrteći se ne pristaje.
I. Grundulić 284. Ah, ovako sreća vrti u okolo
kolo svoje ! 563. Jer s visine kola tvoga u dno
obali eto mene. P. Kanavelić, iv. 194. Kolo
udesno. 200. (Sreća) kolom va)a i velike gradbe
vlasti. J. KavaAin 214*. (Sreća) čavlom kolo
tebi ustavi. 216l>. Sreća koja v6.)& i piivlača
svojim kolom ko'e lie vo}a. 277l>. Kad je sreća
kolo nagihala. Osvetn. 3, 22. — Amo mogu pri-
padati i ova dva primjera: Svijet je jedno kolo
koje se sve vrti i vrteći se ubija svoje Jubioce.
M. Hadnić 3*. Prošavši od samrti Jbsipove
mnogo godina, izvrnu se kolo naopako u Egiptu.
E. Pavić, ogl. 96.

Digitized by

Google

1. KOLO, 1, c.

208

1. KOLO, 2, a.

c. kod nekijeh osohitijeh sprava koje se ne
pomiču 8 mjesta^ n. p.:

n) na vodenici i na drugom mlinu. Kolo
vodSnično. Starine. 10, 276. (xiv vijek). Da se
pravji jaza i kamenije i gvozdija i žleby i kolo
i pokrovb i pročaa orudija. Mon. serb. 559. (1G13).
Bi postav)en da obraća kolo od malina. Korizm.
40b. Od mlina kolo. M. Vetranić 2, 44. U duhu
uznit vidih malin jedan čadna čina i razlika:
biŠe preslica od dvanadeste lastovic a kolo nu-
trine ko u Ae udaraše jimiše trista šestdesot i
pet palac. P. Zoranić 74b. Da vidi napravjene
kolesa od me)aje. M. Radnić 316^. Kolo od
mlina. 449b. o vratu mu mlinsko kolo visi.
Nar. pjes. petr. 2, 14. Nigda mu jezik ne stoji
kao vodenično kolo (koji mnogo govori). Nar.
posl. vuk. 218. Mlinska kola. S. ^iubiša, prip.
173. Kolo od suvače jeste od naplataka i u iiemu
su palcevi, koji okreću vretenku. U Srijemu. M.
Medić.

h) na studencu^ kao sprava kojom se
hvata vođa. Vrti se živina okolo kola od bu-
nara. M. Kadnić 200b. Prilikuje dobro Solomun
život ćoeČji k kolu koje stoji vrhu studenca. 344^.

c) u lončara. Siđoh u kuću lonćarevu
i gle on radaSe posao na svom kolu. Đ. Danićić,
jer. 18, 3.

d) na (gradskoj) preslici, vidi i dilčik.
Mobarice, moje drugarice, udrite ga kolom i dil-
čik om. Nar. pjes. vuk. 1, 568. — Može biti da
amo pripada i ovc^j primjer: Vodi kolo, moj
rukav; ako Štaka živa bude, biće k (otu još i
stan. (Pripovijeda se da je u kolu podvikivala
nekaka zlopre]a). Nar. posl. vuk. 87.

e) sprava kojotn se podiže Što u visinu.
— U Belinu rječniku: kolo od pritezanja ,argano,
ordegno da condur pesi' ,organum tractorium'
100*. — Biče slično značene kod jednine i kod
množine u ovijem primjerima u kojima je riječ
0 spravama što se upotrebfavaju u rudama : Pri-
loži kovača Rudla s kolomb gvozd6nymb, ... i
priloži kb kolu Rudlovu odb zabdla Ravbnšticu

_goru. Glasnik. 15, 302. (1348?). Di je srebro ili
'rudo ili kola ili ino što StdpaniSovo. Spom. sr.
1, 119. (1413). Što je u Planoj na kolAhb, rude,
koi'ie i vbse rabote, da se vbae daa. 1, 119. (1413).
Baštine, kola, rupe i rude. 1, 128. (1415). Rupe,
rude, kola, kuće. 1, 128. Imaju na pold dvoja
koila i polb kcula i dvoje vodenice i polb. 1, 130.
(1415).

f) u jednoga pisca xvii vijeka ima plur.
kolesa sa značenem: sprava u kojoj ima neko-
liko kola (kolesa), kao n. p. sahat (isporedi i e)).
Ide nemijeran kakono kolesa od ura. M. Radnić
294b. —Ju naše vrijeme ima u Sulekovu rječ-
niku: kolesa ,raderwerk*.

d. sprava kojom se muče i ubijaju fudi;
može biti na različne načine. Na kolesi prote-
zajemu. Stefan, sim. pam. šaf. 5. Zglob mu-
čenih kolov. Živ. kat. star. 1, 222. Pogani im-
peratur . . . zapovidi da se stvori jedna velika
graja od četirijeh kola punijeh čavala i noža
oštrijeh. B. Kašić, per. 176. Čini ju na jedno
kolo položiti, ter čvrstimi raztezati konopi. F.
Glavinić, cvit. 228*. On srdit kruto uČini jedno
veliko umeštriti kolo. 386». Postavjena na jedno
kolo puno britava oštrije. P. Posilović, nasl.
129*. Maksimin sprav)a kola suprot Katarini.
F. Lastrić, test ad. 80^. I^e vojnike na kola
razteže. A. KaniŽlić, rož. 94. Čini ga tankim
konopom svezat i umotat na jedno veliko kolo.
F. Radman 14. Ugrabite} bio je pedipsan s mu-
kom od britvenoga kola. A. d. Gosta 2, 149.
Koji se u krađi ufati onoga ili obise ili posijeku

ili kolom taru. B. Leaković, nauk. 352. Razko-
maduje kolosa Maksimina jedna Katarina. A. To-
miković, gov. 7. Nikoliko biskupa kolom trvenih.
živ. 101. Hoću nega na kolo vrgnuti. Nar. pjes.
vuk. 4, 239.

e. po sličnosti, kaže se o jiaunovu repu
kad se raširi. Pav jest živina taštoslavna, či-
neći od svoga perja lipoga jedno zlatno kolo. P.
Posilović, nasl. 19*.

f. nekakva sprava kojom se obrezuju knige
kad se vežu. Jegda obrežeši kolomb (knigu) hu-
bavo. Glasnik. 15, 36. (xvii vijek). I ja znam
da S9 tako (kolo) zove oruđe kojim prosti naši
knigovesci obrezuju khige. S. Novaković.

>r. currus, na mnogo mjesta znači što i 7.
kola. Toj kolo pritila živina vuciše. M. Marulić
14. Sjodeće svrhu kola svoga. N. Ranina 127^.
act. ap. 8, 28. Sunčauo gdi kolo s konici istječe.
M. Vetranić 1, 163. Da sjode sunačce na kolo.

2, 291. Aleksandar došal bise na olimbijskom
koli venčati so i viteštvo pitati. Aloks. jag. star.

3, 240. Lipši neg Apolo ki zrakom svit žari, kad
potoci kolo nad svimi kotari. D. Baraković, vil.
12. Kolo vodoć ulizoše u crkvu. I. Ančić, ogl.
61. Zaletjo ae paČek slava vrh istočna kola svoga.
P. Kanavelić, iv. 57. Kada Rim)ani šajahu koga-
godijor poglavicu ali vojvodu u komu mjestu vo-
jevati, i ako bi se oni vratio s dobićeiu, oni mu
Činahu tri časti . . . Druga čast bjoŠe, da on bješe
postavfen svrhu jednoga kola od dobića ... K.
Magarović 89. Sunce zlatno kolo naprijed vodi.
I. Đorđić, uzd. 59. — Jamačno amo pripadaju
i ovi primjeri: Aj li je sletila iz kola sončana.
(t. Držić 347. Kad svijetla danica s kolom se
odpravi. M. Vetranić 1, 92. Oči upira u kolo
sunčano. 2, 66. Apolom ki sunčouim vlada kolom.
P. Hektorović 113. Sunce k zapadu kolo pri-
gnulo biše. P. Zoranić 54*. Neće lijepi bog
Apolo, koji nosi dan po sviti, sred valova zatvo-
riti zlatnu zraku, vječno kolo. I. Gunđulić 7.
U to i noć nebu stavi stražu od zvijezda svud
okolo, da prije reda ne objavi svijetlo sunce
zlatno kolo. 311. Žarko kolo veselja danskoga
(sunce). I. T. Mrnavić, ist. 181. Svijetli kraj od
dana jasnijem kolom istok zlati. I. Dordić, uzd.
40. Jakno sunce zlatnijem kolom kad iz mor-
skijeh vala istjoče. ben. 202. I na svrhu svoga
tijeka pristupaše noćno kolo. pjesn. 3. — Vidi
i 7. kola, d. — u Mikafinu rječniku: kolo na
nebu od sedam zvijezda ,septemtrio, ursa major,
plaustrum*; u Bjelostjenčevu: kolo na nebu sedein
zvezd ,plau8trum cooleste, septemtrio, ursa major';
u Voltigijinu : kolo sedam zvezda ,settetrioni,
orsa maggiore* ,siebenstern* ; u Stulićevu: kolo
na nebu od sedam zvizda ,septentrio, ursa major,
plaustrum' s dodatkom da je uzeto iz Mika^ina.

2. oirculus, orbis, kao granica (linija, crta)
koja naokolo zatvora obao prostor, obruč, obod.
a. uopće. Na glavi joj zvijezda kolo
a pod nogom sunce siva. Ćr. Palmo tić 8, 88*>.
Suncem uprav Jena kolom zvijezda povrh glave.
J. Kavanin 225*. Taj kra|ica preblažena kolom
zvijezda navrh glave od sinka je okrui^ena.
481*. Od kola matematičkoga, koje kaže dobru
i zlu litinu. M. Zoričić, aritm. 115. Svako kolo
,circulus' razdi)uju matematici na 360 dijela. D.
E. Bogdanić 22. Na nemu je kapa novedina,
na vrh lie mu kolo zlato. Nar. pjes. istr. 1, 54.
Sela tatarska su načinena u jedno veliko kolo
od kuća. S. Tekelija. letopis mat. sr. 119, 70.
Ono što devojke kasto načine na zem)i od ku-
čina kao kolo. Vuk, poslov. 123. — Amo pri-
pada i ovaj primjer: Stanu đevojke u kolo, a
pruže ruke od sebe. Vuk, nar. pjes. 1, 119.

Digitized by

Google

1. KOLO, 2, b.

209

1. KOLO, 2, f.

b. bog^rodičino (ili crkveno) kolo, vidi bo-
gorodičin, b). Spušta čedo na kolo crkveno (ono
nasred crkve, što mnogi zovu ,bogorodi6ino kolo*.
Vuk). Nar. pjes. vuk. 4, 18.

c orbis, gyru8, put koji ide na okolo, i
uopće micane na okolo. Kolom neumornim gdi
svit opasuju. L T. Mmavić, ist. 181. Dan kolom
ki novim vodi nam godišće. I, Ivanišević 332.
Novijem kolom meni isteče ljepša svjetlos i\&^
sunčana. P. Kanavelić, iv. 8. Ki se činu i na-
hode pod mjeseca vrtno kolo. J. Kavanin 4(>7a.
Da svo'e kolo svrne vrijeme. L Đorđić, uzd. 102.
Dnevi koji se slave na kolu od godine. F. Laatrić,
test. 59». Evo je došlo na kolu od godine ono
vrime... 147 b. Na kulu od godine ne ima dneva
radosnijega, svet. (K)b. Svi ovi dnevi izmireni
na kolu vrimena Činili su hi}adu ura. A. Tomi-
ković, gov. 76. Bježi Marko, a 6era ga kra]u,
dok su triput kolo sastavili oko b'jele Samodreže
crkve. Nar. pjes. vuk. 2, 196. — Po ovome zna-
čeiku nalazi se i instr. sing. kolom kao adverab
sa značenem: na okolo. 1 pogleda kolom oko
sebe. Nar. pjes. marjan. 11. Pa pogleda kolom
oko sebe. 173. — Može biti da amo pripada i
ovaj primjer, ali mi smisao nije jasan: Kolo
kruga nebeskoga u ]uni stoji. Aleks. jag. star.
3, 225.

d. prema predašnemu značenu (kod c) može
značiti i nebo (nebesno kolo, kolo od zvijezda itd.).
Grem na vedru broUt zvižde ke nebeskim kolom
jizde. Đ. Barakovic, vil. 3. Sunce i mjesec zlo
skončanje s kolom jasnijeh zvijezda oćuti. G.
Palmotić 3, 167». Jasnijeh zvijezda blijedi kolo.
3, 176a. A od neba vedro kolo priklopiše noćne
sjene. P. Kanavelić, iv. 34. Meu to Febo zlato-
glavi gor nebeskijeh sred kolesa. A. Vitajić, ost.
221. — Ne znam, pripada li amo ovaj primjer,
jer mi je nejasno značeiie : Od Adrije bistra
mora do ledena mora okolo, svu tegobu višAijeh
dvora gdi že)ezno drži kolo. Ćt. Palmotić 1, 111.

e. polus, vertex, vidi stožer (astronomiČka
riječ), pol. — Samo u Belinu rječniku : dva kola
od neba ,polo, quei due punti imaginarii della
sfera, intomo a* quali si volgono i cieli* ,cardo'
570b.

f. chorea, chorus, igra (ples) u kojoj igrači
stojeći na okolo drže se za ruke (n. p. izmjenice
muški i ženske, ili same ženske), te igraju a često
i pjevaju (osobite pjesme, vidi poskočica), uopće
se ovako zove narodno igrane i kad se ne drže
za ruke. — različne riječi s kojima se upotreb(ava
kolo u ovom značenu vide se po primjerima. —
Može biti da je ovo sad noj običnije znaČene ove
riječi kod cijeloga naroda. Prid kolom bijući
bubnahu nakari. M. Marulić 14. A pije i bla-
guje na nebeskom stolu tko godir te čuje, da
pojeŠ u kolu. H. Lučić 290. Neka se ovi dan
do noći potraje pojući u pjesan i kola igraje. N.
Ka)ešković 1, 198. Put vode, gdi kola htijahmo
voditi. 1, 217. Vile gizdave od ove dubrave u
kola igraju i tance. 1, 311. Kruneni laurom
igraju u kola. 1, 318. A rek' bi da vodi kolo,
gdi poskače. 1, 341. Kolo nam vodi pri vodi
studeni. M. Držić 50. Svi će se u kolo uhitit.
179. I kolo tuj vodeć (pastir) na travi zeleni . . .
D. Rai&ina 211>. Kad jučer sred kola vesela po-
jase. 971>. Pjesan od kola. 104^. Ta tanca, ta
»viri, ta u kolu skače. Đ. Barakovic, vil. 45.
Igra* kolo, skočimo bo}e, svak se kaži dobre
vo|e! L Gundulić 172. Poja neba svoga, po
kim (Dijana) zvijezdam kolo izvodi. 183. Se-
jani se dižu mladi, kolo okolo liih začiAe. 381.
Kola i đance, komedije i muzike . . . ^ I. Držić 73.
Djevojčice izvođahu mirna kola. G. Palmotić

1, 143. Tač mjesečne slike okolo, scijeneć mjesec
da je istini, drobne ribe noćno kolo vode morskoj
po tišini. 8, 12l>. Tač (anđeli) po po)u nebes-
komu izvedoše triš okolo u veseju neizmernomu
s mednom pjesni čudno kolo. 3, 103*. Izvesti
kolo ,ducere vel ductare choream^ J. Mika}a,
rječn. kod kolo. Njeki hitro kolo izvode. P. Ka-
navelić, iv. 419. Herodijana nauči svoju kćer
igrati i kolo voditi. M. Kadnić 120*. Gdi po-
igrajuć kolo vode. A. Vitajić, ost. 7. Vode kola
i tance. S. Margitić, fal. 20. Igra u kolu. I.
Grličić Gl. Diklice izvodeći kola bjehu začele
ovaku pjesan. I. Đordić, salt. ix. Vodeći kola
i tancajući začinaju mu ovu pjesnu. B. Zuzeri
352. Ove (rane) od nogu učinili su, koji kolo
igraju. J. Banovac, razg. 149. Sad se veće Če-
}adi skupfa gdi kolo igra. pripov. 142. A ima
se kad u kolu igrati. 142. Običa(^^ je da se
piva, da se kolo ufati. J. Filipović 1, 46'i. Neka
se zovne ona divojka da ide u kolo. 1, 48a. Koja
ufativši se s muškom glavom u kolo bo)e skaČe.
1, 77a. Cesto V\]B,(h) u kolih divojaka. 1, 491a.
Gdi je otrovnija kuga, nego u onim sastanci
malo poštenim, gdi su igre i kola? F. Lastrić,
od' 359. U kolu igrajući vrime provode. A. Ka-
nižlić, utoč. 284. Strmo je i sklisko ono misto,
ono družtvo, ono kolo. fran. 181. Ako bi gdi-
godi bilo kolo iliti igra. bogojubn. 448. Čine se
pijanstva, proždrlstva, igre, kola. F. Matić 77.
Igraju mišje kolo. (Z). Pošlo v. danič. Kola igra-
jući, psujući, opijajući se . . . M. Zoričić, zrc. 227.
Od igara, koje zovu kola, tance. osm. 65. (Žensko)
prije kolo zna voditi, neg' u iglu zna uditi. V.
Došen 90l>. Al' u kolo kad izhodi, snaša sebe
tad izvodi. 100l>. A u kolo kad se sprave. 101^.
Kolo svoje kad okrću, bludnu vatru tad razgrću.
lOlh. Gdi su kolo ufatile (snašice) . . . 102a. I
kad obnoć kolo vodi (snaša) . . . 105l>. Da (mladež)
ufati kolo slipo i poigra £ima lipo; slipo kolo
kad mrak bane, i poigra dok se svane. 163a. Tad
se slipo kolo fata od krtoga i od svata. 163*^.
Kolo slipo kad se mota . . . 164l>. Što u kolu
bisno skače. 166a. O^ije su gosbine i kola od
sejana? Đ. i»ašić 97. Bio viđen u kolu (s) že-
nama i s djevojkama. 264. Nahode se s i^ima
na piru, u kolu . . . 271. Jeli stvar nedopustjena
zabavjat se s igram i kolima? Blago turi. 2, 148.
Od igra i skakanja oliti kola. 2, 148. Slidi po-
skočnica koja se može u kolu pjevati. And. Ka-
čić, razg. 2. U dvoru su bubAi i svirale, a prid
dvorom divno kolo igra. 37a. Kamo tebi Dani-
Čiću Jure kojino se slavi od junaka i u kolu jos
od divojaka ? 242a. Velikoga kneza i vjeteza, po
imenu Keg}ević-Nikolu, djevojke ga pjevaju u
kolu. 243a. Od Aega se pjevaju popijevke, kad
u kolu igraju djevojke. 268l>. Na poju je kolo
ufatio, ter je lipu pismu zapivao. 313^. Ufati vši
kola, okolo idola igrati počeše, kor. 80. Divojke
kola igraju. 164. Neg u kolo onako i ide. M.
A. Bejković, sat. 06^. Kada kolo igra pola-
gano . . . C6t>. Kad se kolo u troje zaniše . . .
C7a. Često tancaiie u kolu. I. Velikanović, uput.
3, 78. Neka ih ne puštaju u kola, igre, tancaAa.
3, 227. Ovo isto uzrokuju raskoŠnija pjevaAa i
kola. J. Matović 392. Zapjevaše, kolo zaigraše.
J. Krmpotić, pjesm. 11. Što u kolu igrati hotiše.
malen. 20. Bižat imadu sve prigode grij a, društva
prijate|a razpuštenih, kola, igre. I. J. P. Lučić,
bit. 46. Zabranita je ista igra i kolo. B. Lea-
ković, nauk. 302. Igra £emu kolo pred dvorove,
i vodi mu kolo mila majka, kolo vodi, a pjesme
začine. Nar. pjes. vuk. 1, 9. Dvaš je i triš
mladi junak kolom skočio. 1, 44. Hod' u kolo,
snaho naša, brijeme ti je. 1, 61. Iz kola mu

Digitized by

>^uogIe

1. KOLO, 2, f.

210

1. KOLO, 2, i.

vila klikovaše. 1, 74. U kolo ne gledaj, u kolu
ti nema slike ni prilike, već ono ti slike, oko
kola igra. 1, 108. Ispod tebe vile divno kolo
vode. 1, 111. Koje stoje kod kola, kao krave
kod tora. 1, 175. Skoči, kolo, da skočimo! 1, 176.
Okom treni, kolom kreni. 1, 176. Slušajuć kolo
i pesme. 1, 222. Digo se, odo u kolo, ali se kolo
raspasti. 1, 222. Kad li se kolo razvrglo. 1, 223.
Nek se moja naveseli majka i sestrice kola ua-
igraju i u kolu pesme napevaju. 1, 246. Tomaš
kolom uzmahuje. 1, 282. U tom kolu nema
muške glave, do djevojke i nevjeste mlade. 1, 372.
Stade kolo gledati junaka, aF govori neznan
dobar junak: , Igraj, kolo, a ne gledaj na me*.

1, 373. Al' govori iz kola djevojka. 1, 373. Na
livadi kolo uvaćeno, u tom kolu juba Dam|anova,
sve je kolo glavom nadvisila, a |epotom kolo za-
nijela. 1, 405. Več sakupih kolo đevojaka, i u
kolu Milicu đevojku. 1, 432. Kada kolo na travi
igraše. 1, 432. Kad umire mali Kadoica koji im
je kolo izvodio. 1, 572. Naopako kolom okre-
nula. 1, 580. Devojke me u kolo zazivju. 2, 165.
Marko igra kolom uz kadune. 2, 430. A Ma-
gari drugu igru započeše, drugu igru, kola ma-
urskoga. 2, 485. Tad devojka kolo raskinula.

2, 564. Vije kolom kao vijor gorom. 2, 5(54.
^epotom je kolo začinila, a visinom kolo nadvi-
sila. 3, 360. Iz kola se mlada istrgnula. 3, 492.
Ufati se do mene u kolo. 3, 492. Kad to vid'li
kićeni svatovi, naopako kop}a okrenuše, naopako
kola povedoše, žalostivu pjesmu zapjevaše. 3, 523.
Dvaput kolom Osman obratio. 4, 157, Pak po-
gleda kolo devojakah, igraju li kolo naokolo.
4, 158. Kada Hristos na nebo uskrsnu, nebesno
se kolo uvatilo, u kolu su svi Božji anđeli. Nar.
pjes. herc. vuk. 320. Pred kućom mu kolo ne
igralo! Nar. pjes. petr. 2, 283. Đe nije mačke,
tu i misi kolo vode. Nar. posl. vuk. 75. Ko se
u kolo hvata, u noge se uzda. 156. Pa nevjeste i
devojke uhvate kolo. Nar. prip. vrč. 17. Uhva-
tivši se za ruke kao u kolu. Vuk, nar. pjes.
1, 89. Kad se hvata kolo. 1, 174. Kad se igra
u kolu. 1, 177. Igrači i igračice uhvate se
upravo u kolo, a jedno metnu u srijedu ... Pa
se onda on uhvati u kolo ... 1, 184. Ostale
djevojke uhvate oko ne kolo kao srp. živ. 35.
Vilo nikom neće zla učiniti dokle ih ko ne
uvrijedi (nagazivši na Aihovo kolo ili na večeru
ili drukčije kako). 211. Iz kola kučke (neka
igra). 279. Narod kolo vodi. P. Petrović, gor.
vijen. 8. Ko je u kolu va|a da igra. Pravdo-
noša. 1852. 9. I sve selo došlo da pjevamo i
igramo; kolo pjeva. 9. Momčad vodi kolo oko
crkve. S. J^ubiša, prip. 105. Momak biti saman
u zabiti, da ga ne zna ni kolo ni moba. Osvotn.
4, 3. Kano ništa ne slavio slična, nit' uz kolo
uzoritih snaša. 4, 21. Ako svi ne možemo kolo
voditi, možemo svi u kolu igrati. M. Pavlinović,
rad. 76. Svirke umuknu, kola se raskinu. M. Đ.
Milićević, slave. 08. — I metaforički. A vrh vi-
tijeh kopja stijezi izvijahu svud se okolo, gdje
š nim vjetrić blag s nebesi valovito vodi kolo.
J. Palmotić 170. Kolom zmija hoće igrat tko
god želi žensku |ubav. J. Kavani n 38l>. Prčai'i
i Dobrota hvataju se u kolo s Kotorom, koji je
kolovođa. S. J^ubiša, prip. 4.

g. mnoštvo čefadi (ili anđela, svetaca itd.)
povedeno na okolo kao kolo, ali se često ne pazi
na to jeli ovako poređeno, te može značiti i
mnoštvo uopće.

a) uopće. Dmitrića Nikolu milo mi po-
zdravi, u jodnomu kolu kad me š nim postavi.
P. ilektorović 75. U kolu se i broju četveruh
djovic žejaše naći. B. Gradić, djev. 88. Nikako

za vas svit ne slid' već tuj {ubav, nu naglo i«id'
van iz toga ti kola. D. Rabina 69b. Ali eto gdi
skače k nam kolo satira, poznat je kuhače i
glumce od pira, I. Gundulić 171. Što Apolo
nam u Delfijeh prorokova, što Arpija kletijeh
kolo. G. Palmotić 2, 86. Gledaše se sa svijeh
strana stvoriteja svoga okolo od letuštijeh od
dvorana neizbrojeno letjet kolo. 3, 24*. Vrhu
templa dio (nečistijeh nemani) uzade silnijem ko-
lom koje obkruži. 3, 37a. Ove riječi jedva izusti
a u način silna kola na A se oda svud tište i
pusti vrlijeh judi vojska ohola. 3, 69*. Trepćuć
blido tad čekaše slišat ždribe (udsko kolo. I.
Zanotti, en. 11. Kolo ,cerchio d' huomini, vale
radunanza d' huomini posta in giro' ,corona^ A.
d. Bella, rjočn. 186*. Dvorkinica kolo služi mene.
I. Dordić, uzd. 40. Jest nami za izgled ono sveto
kolo apostola. J. Matović 493. Rastvori gradu
vrata, i napusti kolo djevojaka. M. Pavlinović,
razg. 40.

h) kaže se nebesko kolo ili samo kolo
skup onijeh (anđela i svetijeh duša) što u raju
prebivaju, u većemu dijelu prin^jera to je po
crkvenom lat. chorus. K^olo od radujućih se di-
vica. B. Kašić, rit. 119. Zove tebe )ubezno kolo
divica svetije. P. Posilović, nasl. 86b. Primilo
tebe kolo od radujući se divica. L. Terzić (B.
Pavlović) 16. Način, koga na nebesa uzdržuju
anđeli blaženi, i koga časti ostalo kolo duŠa ne-
beskijeh. J. Matović 482. Da je proklet od Boga
i od svega kola nebeskoga. S. ^ubiša, prip. 46.
-- kolo anđela može se kazati i u osobitom smislu^
jer crkva uči da se anđeli dijele u tri reda (,hie-
rarchiae*), a svaki red u tri kola (,chori'). Ti jesi
anđeo od kola svetoga. Zborn. 62l>. Sporedjena
sva ova kola (anđela) u tri se opet sadružijo,
tri 'odnu čineć jerarkiju, a devet se kad sastanu,
jerarkije tri nastanu. J. Kavanin 498*. Napokon
smo mi anđeli, od nižega kola ki smo. 504*. U
svakomu redu (anđela) broje se tri kola. S. Bosa
177l>. — U jednom se primjeru xviii vijeka ova
riječ upotreb(ava i za trojstvo f trojicu. Imo 'e
jodan bit ki [ubi; drugi, na Jub ki odgovara;
treći otim se ki prijubi: tim se trojno kolo stvara
od I ubav i božanstvene bez četvrte ke sobstvene.
J. Kavanin 532*.

r) krvno kolo, vidi kod krvan.

(i) vrzino kolo, iHdi vrzin i kod graban-
cijaš.

e) šupje kolo kaže se kad su fudi tako
poređeni da ostane prazno mjesto u srijedi^ u
dva osobita značeha. na) pješačka se vojska po-
vedi u četverokut^ ostajući sa svake strane obr-
nuta put npprijate(a, franc. i nem. carr^. — u
naše vrijetne, a između rječnika u Vukovu, Šupje
kolo čini od nizama. Nar. pjes. vuk. 5, 842. Šupje
kolo s vojskom učinio. Ogled. sr. 413. — bh) u
nekijem narodnijem igrama (značene je od pri-
like kao kod f). Uhvati se kolo od deset do
petnaest mladih momaka i đevojaka, izmiješanih
svih (muško pa žensko) i sastave krajeve, te onda
postane, kao što narod zove, šupje kolo. V. Vr-
čević, igr. 30. Stane u sred šupjega kola. 31.
Uhvati so šup|o kolo muških i ženskih. 32.

h. moijlo bi se, kao o čeladi, kazati i o ži-
votinama; ali u ova dva primjera (o zmijama)
ne zna se jdi znućctu uopće: mnoštvo, ili je pravo
značeM kao kod a. Mjošte praina svijem se iz-
vija vitorogo oko glave razdraženijeh kolo zmija
ke se u jodu ko|u i dave. G. Palmotić 3, 8*. Ša-
rovitih kolo zmija zatvara mu usto blijede. J.
Kavanin 413*.

i. u nekijem primjerima znači i mnoštvo
neživijeh stvari, ali nije lako raspoznati, govori

Digitized by VjOOV IC

1. KOLO, 2, i.

211

KOLOKVU

li se 0 mnoštvu uopće, ili o kolu u znače1^u kao
kod a, ili (meiaforiČki) kod f, n. p. o zvjezdama.
Ki se u carskoj družbi gizda kako mjesec posred
kola izabranijeh svijetlijeh zvizda. ć^. Palmotić
2, 516. Vidi zvizda kolo milo. A. Vitajić, ist.
8*. (u ova dva primjera vafa da je znaieike kao
kod a: Gkli neizbrojno u okolo sitnijeh zvijezda
siva kolo. 0-. Palmotić 2, 26. Zrake sunčane od
zvijezda kolo resi okolo. 2, 467. vidi i: Gospino
kolo, više zvijezda naokolo s jednom u srijedi.
M. Pavlinović. vidi vlašići), — Amo pripada i
ovaj prin^er: Jak da od svud na Avl srne sil-
nijeh vihar plaho kolo. (^. Palmotić 3, 22 7<^.

k. vrijeme kad neko voće sazri (ako to biva
vise puta preko godine). — Po svoj je prilici isto
značeike kao kod c. — U Vukovu rječniku.

1. nekakvo drvo kod šabake (ribarskoga
oruđa), — Ne znam uprav kakav mu je oblik.
Pri tijem gučam vezana su dva duga komada
mreže širega oka a deb[ega konca i zovu ih
,krila' mreže, jer se baš otvaraju kako dva tičija
krila, na svršetku svakog krila nalazi se drvo,
za što je mreža privezana, dugo mle taški lakat,
to zovu ,kolo^ ili ,krilo^ L. Zore, rib. ark. 10,
356—357.

2. KOLO, n. mjesno ime. — Biće ista riječ što
1. kolo. — U spomeniku xiv vijeka, i otale u
Daničićevu rječniku: selo ,na Dlbmni' koje kra|
bosanski Dabiša dade županu Vukmiru i braći
mu. M(on. serb). 226. (1395). — Ne znam jeli to
sadckšne selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist,
bosn. 76.

3. KOLO, adv. vidi okolo. — U jednom pri-
mjeru XVIII vijeka. Gdje na krimez svion se kolo
vidi od zvijerja grad biserni. J. KavaAin 86b.

KOLOBAB, m. circulus, orbis, vidi 1. kolo, 2.

— Jamačno postaje od kolo, ali se -bar ne da
tumačiti, — Nalazi se u novoslovenskom jeziku,
a i u našemu (rijetko) od xvi vijeka; između
rječnika u Vrančićevu Gorbis*) gdje se naj prije
nahodi, u Mikafinu (kolobar, okrug ,circulus'),
u Bjelostjenčevu (kolobar, okrug, krug ,circus, 1.
circulus, orbis'. 2. kolobar vsega kola, obloga
,ap8is, apsida, absis^ 3. kolobar zdenci ,crepido^
4. kolobar, ili okrug nebeski po kojem sunce ide
,zodiacus, henusperium^ 5. kolobar zida ,ambitus
muri*. 6. kolobar oćni ,iris'), u Jambrešićevu
(jorbis*), u Voltigijinu (,circolo, orbe, circonfe-
renza' ,zirkel, umkreis' ; kolobar očni ,arcoba-
leno, iride* ,regenbogenO, u Stulićevu (,circulus*
8 dodatkom da je uzeto iz Mikafina), Tako i
p4kd teže sgara, što ^*e veće kolobara. J. Ka-
vaiUn 408b. — U osobitom značenu : Kolobar, na
peti kose že|esni obručac. Kupčina-dol. D. Hire.

— vidi i: Kolobar, ggr. math. (kolo, kružnica)
,krei8linie', tal. ,circolo'; phys. astr. kolobari vi-
sine ,almukantharate, hdhenzirkel, hdhenkreise',
frc. ,cercle6 de hauteur, almucantarats', egl. ,al-
macantars, circles of altitude', tal. ,circolo delle
altezze'; ukloni kolobar, astr. (krug uklona) ,de-
clinatioiiskreis', tal. ,circolo di declinazione'; tech.
(kotar, kolotur, krug) ,runde scheibe'; (kolut)
,ring', tal. ,cerchio; anello, ghiera^; podij elba ko-
lobara ,kreistheilung^ ; kutomjemi kolobar, mech.
prvotni krug ,theilkreis (b. messinstrum.)', frc.
»cercle primitif*; kolobar si. (n. p. sunca, kolo,
ograda, obžar) ,hof , tal. ,alone^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz. go^je ima i Kolobar od kola ,rad-
ring (miihl.)', tal. ,cerchio della ruota' kod kolo.

KOLOBABAG, kolobarca, m. dem. kolobar. —
isporedi kolobaric. — U Jambrešićevu rječniku
(kajkavski kolobareo ,orbiculu8^).

KOLOBABAN, kolobarna, adj, koji pripada

kolobaru. — Načineno u naše vrijeme. Kolo-
barni, astr. ,ring-, kreis- (in zus.)*; kolobarni
okrug ,armiUar3phaere, ringkugel*. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz.

KOLOBARIC, m. dem. kolobar. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: ,orbiculu3, circulus, v. ansa,
n. 3 (gdje stoji ,annuli catenarum* ,kolobarici ili
karike lančene ali na verugah). 2. kolobaric ko-
jega žene na vreteno spoda natiču da se leg]e
vrti ,verticillum*. v. cvrk. — Vafa da je riječ
novoslovenska.

KOLOBABIĆIĆI, m. pl. stekla g}iva (Sab)ar.
Go)ak). B. Šulek, im. 151.

KOLOBARIC, m. dem. kolobar. — U Vranči-
ćevu rječniku: ,orbiculus*, t u Stulićevu: ,orbi-
culus' s dodatkom da je uzeto iz Mikafina, u ko-
jemu ove riječi nijesam našao. — I u pisaca
našega vremena. Nad križem je kruna, a na ovoj
kolobaric za vrpcu (,schlei£riiig*). Zbornik zak.
2, 117.

KOLOBARITI, kolobarim, impf. u Bjelostjen-
čevu rječniku : kolobarim, kružim ,circulo, ro-
tundo, circulum facio'; u Jambrešićevu: kolo-
barim ,circulo'; u Voltigijinu: ,fare cerchio, ac-
cerchiare, tondeggiare' ,rundmachen, riinden^; u
Stulićevu: ,circumdare, circulos facere* s dodat-
kom da je uzeto iz Habdelićeva.

KOLOBETATI SE, kolobetam se, impf. cujati
se sjednuv na obješen konop. M. Pavlinović. —
isporedi ko jebati se.

KOLOCUANIN, m. vidi Kološanin. — Mno-
žina: Kolocijani. — U dva pisca xvii i xviii
vijeka. Veli apošto Kolocijanom. M. Badnić
255l>. Apošto govori Kolocijanom. 379b. Piše
Efesijanima i . . . Kolocijanima. J. Matović 85.
Što apošto ovako zapovidje u knizi Kolocijanima.
375.

KOLOCINANIN, adj. vidi Kološanin. — Mno-
žina : Kolociiiam. — U jednoga pisca xvni vijeka.
Apošto Kolocijanom pišući govori ... P. Kne-
žević, osm. 326.

KOLOČANIN, m. vidi Kološanin. — Množina:
Koločani. — U istoga pisca xvii vijeka u kojega
ima i Kolocijanin. Pavao veli Koločanom. M.
Radnić 166b.

KOLOČEP, m, otok blizu Dubrovnika, lat. Oa-
laphodium, tal, (staro) Calafotta, poslije Gala-
motta. — i u ncišemu se jeziku zove i Kalamota.

— Badi postanu vidi Lopud. — Između rječnika
u Mikajinu (Koločep, otok dubrovački ,Oalamotta'),
u Belinu (,Galamotta, isola nel Raguseo, fertile
di vini* ,Calamota* 158a). Koločep i Mljet . . .
J. Kavaiiin 189».

K0L6ČEPKA, /. žensko čefade s otoka Kolo-
čepa, P. Budmani.
KOLOČEPl^iANIN, m. čovjek S otoka Koločepa.

— Množina: Koloč^pjani. P. Budmani.
K0L6ČEPSKI, adj, koji pripada otoku Kolo-

Čepu. Ije ko i koločepski zet leću pantarulom.
(Z). Poslov. danič.

KOLODVOR, m. zgrada odakle počii^ koja že-
feznička pruga: i velika zgrada u kojoj se za-
ustavfa žefeznički vlak, — Načineno u naše vrijeme
(kplo-dvor). Kolodvor, tech. arch. ,bahnhof, sta-
tion*, frc. ,gare, station, embarcad^e', egl. ,(iepot,
terminus, railway station', tal. ,stazione ferro-
viaria, scalo^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

k6lOKVU, m, colloquium, razgovor, — Po
latinskoj riječi ili po tal, colloquio. — U jednoga
pisca xvu vijeka. Od kolokvija ili od razgovora
od duše 8 BogonL B. Kašić, nač. 10. — U naše

Digitized by

Google

KOLOKVIJ

212

KOLONIZACIJA

se vrijeme upotreblava za neke (pokrade) ispite
što đaci čine na sveučilištu. O kolokvijih i in-
deksa, koji se za iste učenike izvesti imaju.
Zbornik zak. 1871. 164.

KOLOKVINTA, /. vidi kolokvintina. — U pi-
saca našega vremena. Kolokvinte (,coloquinten')
spadaju među stvari apotekarske, te se ocarifiuju
u prometu. Zbornik zak. 1853. 1015.

KOLOKVINTIDA, /. vidi kolokvintina. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Berući kolokvintidu . . .
ka jest trava žuhka i otro vi ta. F. Glavinić,
posl. 6.

KOLOKVINTINA, /. Cucumis colocynthis L.,
neka bifka, tal. coloquinta, coloquintida. — Iz-
među rječnika u Belinu (,coloquintida* ,collocyn-
this* 201b) i u Stulićevu (.colocjnthis, cucurbita
silvestris*). Kolokvintina, coloquintida (Pizzelli,
Kuzmić), Cucumis colocynthis L. B. Šulek, im.
151.

KOLOMAN, m. ime muškOj obično u Magara
(Kdlmdn). — Po obliku (lat. Colomanus, Čolo-
mannus) čini se da je slavensko ime. — U na-
šijeh pisaca od xvii vijeka. Na krajevski riegov
sjede sto Koloman oštri i hudi. P. Kanavelić,
iv. 4. Gejze, Bele, Kolomani. J. Kavanin 2<]1^.
Kolomanom krajem časnijem . . . 324^.

KOLOMAR, m. vidi kalamar. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: kolomar, riba, ligan »teutis, loligo*,
V. kalamar; u Jambrešičevu : ,atramentarium' ; u
Voltigijinu : ,calamaro, pesce* ,meorspinne(!)'. —
Kako se vidi, u Jambrešičevu je značeiie kao kod
kalamar, a, a u druga dva rječnika kao kod ka-
lamar, b.

KOLOM AT, m. u Vukovu rječniku: (u Crnoj
Gori) n. p. na gumnu ,die einfassung* ,margo'.
Onamo su gumna potavaiiena kamenom i žito se
na nima slabo vrše nego se mlati, a i kolomat
je u naokolo svud od kamena, te se na Aemu
može sjediti, a na nima se često i dogovara, a
kasto i igra. vidi i: Gumna su (u Konavlima)
lijepo patosana kamenem, i unaokolo svuda udaren
kolomat od kamena, na kome se obično sjedi kao
na klupama. Vuk, nar. pjes. 1, 64. — Vala da
je (kao što misli Miklošič) noiKtgrčka riječ: xa-
Xafio)ii], trsteni pleter.

KOLOMAZ, m. osobita mast kojom se maze
kolo (uprav os ili glavčina) da se lakše vrti. —
Očito je složena riječ: kolo-maz (osnova glagola
mazati); a može biti i praslavenska (kolomazb
ženskoga roda), isporedi rus. Ko.ioMaah, češ. kolo-
mdz, poj. kolomaž. — U Bjelo^tjcnčevu rječniku:
,axungia*; u Jambrešičevu: ,axungia'; u Stulićevu:
,pinguedinis genus perungendis axibus' (s do-
datkom da je riječ ruska); u Vukovu: ,die wa-
genschmiere* ,axungia'.

KOLOMAZNINA, /. što se plaća za kolo-
maz. — Načineno u naše vrijeme. Kolomaznina
,schmiergeld'. Jur. pol. terminol. 625.

KOLOMBAR, m. vidi kolobar. — V naše
vrijeme u Istri. Kolombar ,orbis*. D. Nemanić,
čak.-kroat. stud. 61.

KOLOMBARIĆ, m. dem. kolombar. — U naše
vrijeme u Istri. Kolombari(^ ,circulus'. D. Ne-
manić, čak.-kroat. stud. 59.

KOLOMBOČ, vidi kolomboć.

KOLOMBOĆ, m. u Vasojovićima tako zovu
krČamak, a oko Bara i Ulciiia kukuruz. — Ne-
poznata postana. — Na drugom je mjesto pisano
s č (ali mislim da je ć pouzdanije): Kolomboč
(Sab|ar. Boka), v. Kukuruz. B. Šulek, im. 151.

KOLOMIJA, /. u Vukovu rječniku: vagaš u

brdu ,da3 wagengeleise' ,orbita^ — Va\a da je
složena riječ: kolo-mija; drugi dio po Daničićevu
mislenu (kor. 153) bio bi od iste osnove od koje
je i minuti. — Može biti stara riječ, isporedi
malorus. ko^ommh.

KOLONA, /. tal. colonna, stup, — isporedi
kelomna, klonda. — Od xvn vijeka.

a. u pravom značehu. Isukrst bi frustan na
koloni. M. Jerkovič 42. Od konopov kimi bi
vezan u vrtlu i na koloni. P. Radovćić, nač.
433. Križ, zabijen na vrhu kolone ali stupa. M.
Bijanković 77. Tud je ju placari na salar podaše
ter k jednoj koloni kruto privezane. Oliva. 42.
Od onoga vezana pri koloni. J. Banovac, bla-
gosov. 66. Zar ovo na kolonu velikoga polko-
vodca . . . ? S. Milutinović u Pjev. crn. 331».
Popne se na jedan odlomak kolone. Bos. vila.
1886. 12L

b. na listu hartije mjesto odije\eno crtama
što se povlače u dubinu lista, stupac. — U pi-
saca našega vremena. U kolonu ,plaćane' pre-
nasa se prihod dotično rashod kronologičkim
redom. Zbornik zak. 1865. 45.

C. u sjevernoj Dalmaciji: pandur (tal. co-
lonna, nem. colonne, odijel vojske).

KOLONDA, /. vidi klonda. — Na jednom
mjestu XV vijeka. Stan . . . kolondami sveden.
M. Marulić* 77.

KOLONEL (kol6neo), m. tal, colonnello, pu-
kovnik, obrstar, obršter. — Od xvii vijeka. Petru
Bernarda Ricciardi Hrvatov kolonelu. P. Boga-
šinović 3. Kolonela vlast Nikoli, mojem vitezu
punom soli ... J. KavaAin 121*. Vrhu vođe, ko-
loneli Vikoviću i Kumbate. 134'>. Salamunić
koloneo . . . 153«. — U jednom primjeru ima
gen. sing. kolonila, ali januično samo radi slika.
Vrlovita Mihovila ima pleme Draganića, Petra
a krjepka kolonila slavna hiža od Divnića. J.
Kavanin 121».

KOLONIĆ, m. prezime. — Pomi'he se od xvii
vijeka. Od koga gospoda Kolonići potiču. P.
Vitozović, kron. 90. Gdi 'e Kolonić . . . ? J. Ka-
vanin 261 1>.

1.^ KOLONIJA, /. Colonia Agrippina, ime gradu
u Nemačkoj, i^em. Koln. — Od xvi vijeka, a iz-
među rječnika u Belinu (, Colonia, citta di Ger-
mania' , Agrippina Colonia' 201*). U Koloniji.
A. Gučetić, roz. mar. 50. Srid Kolonije grada
u Alomaiii. B. Kasić, per. 141. Amberto biskup
od Kolonije ... F. Glavinić, cvit. 165b. Poči-
vaju telosa svetih ovih u Koloniji Agripine. 214l>.
U Koloniji u crkvi svetoga Petra. V. Andrija-
šović, put. 254.

2. KOLONIJA, /. naseobina, tal. colonia. —
U naše vrijeme u Istri. Kolonija, it. ,coloniaS
naseobina. Naša sloga, god. 14, br. 1, str. 3.

KOLONIJALAN, kolonijalna, adj. koji pri-
pada kolonijama (naseobinama), tal. coloniale,
nem. kolonial-. — U pisaca našega v^remena.
Uslijed toga sa austrijanskimi brodovi, koloni-
jalnimi proizvodi natovarenimi. Zbornik zak.
2, 89. Kolonijalna roba i plodovi južnih zemaja.
1853. 989. — isporedi prekomorski.

KOLONI JENS Kl, adj. koji pripada gradu Ko-
loniji. — U pisaca xviii vijeka. Odolivao je sili
arcibiskupa kolonijenskoga. A. Kanižlić, kam.
78. Sabori kolonijoiiski. A. d. Costa 1, 50.

KOLONIZACIJA, /. nasefivane, franc. (i nem.)
colonisation. — U pisaca našega vremena. Ko-
lonizacija spada u djelokrug zem. vlade. Zbornik
zak. 1869. 9.

Digitized by

Google

KOLOl^A

213

KOLOTEČNICA

KOLONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

k6L0PEBKA, /. Datura stramonium L., neka
bijka, u Scunoboru. A. Ostojić.

KOLOPLET, m. sprava (s kolom) kojom se
prede, (građanska) preslica. — isporedi kolosak.

— U Vukovu rječniku: ,das drehrad* ,rota tor-
qiiens^

KČLOB, m. vidi kolur. — U naše vrijeme u
Istri. Kol8r ,color*, gen. kol8ra. D. Nemanić,
(ak.-kroat. stud. 43.

k6L0EA, /. vidi kolera. — Od tal. cćllora.

— Od XVI vijeka.

a. vidi kolera, a. Stav]a(X) se u koloru ko-
liko ti drago, ja se ne ću vijerat. M. Držić 236.
U sr^bi ili kolori. A. Komulović 15. Ni dovo-
deći (ih) na koloru i nemir. I. Držić 292. —
Ostali umori, to jest kolora, malinkouija i flegma.
M. Orbin 209.

b. u naše vrijeme u Dubrovniku znači što i
kolera, b. P. Budmani.

k6L0EIK, m. vidi kolerik. — isporedi kolora.

— U jednoga pisca Dubrovčanina xvii vijeka.
Ne imaju bit zlorijeci ni kolorici. I. Držić 293.

K0L6EiNA, /. mjesto pokraj mora kod Du-
brovnika medu Dančama i Lovrijencem. P. Bud-
mani. — Prije se zvalo Koloriiia (vidi). — Ne-
poznata postana.

KOLORtl^A, /. vidi Kolorina. — U duhi'ovač-
kijem poslovicama xviii vijeka. Krštenu vodu u
Kolorina lijeva. (Z). Tko brez posla u Kolo-
rinu hodi i u svetom Luci mrtvi dan moli, ne-
donosno ili rodi ili ga skrovno Što u srcu boli.
(Z). Poslov. danić.

KOLOS, m. colossus, velički kip^ nekoliko (noj
mai/ie za jednu trećinu) viši nego je naravna ve-
ličina; pa se kaže (ali Češće u šali nego ozbi(no)
o gromoradnom čovjeku. — Od tal. colosso ili od
mm. koloss. — - U naše vrijeme (teško da je na-
rodna riječ). Kolose bi potkinule pasti. Bos. vila.
1892. 434. i u Šulekovu rječniku: ,kolQ.ss'.

KOL6sALAN, kol6salna, ač^j. po nem. kolossal
govari se u naše doba po ^evernijem varošima u
značeiku: prevelik, golem, ogroman (često u rugu).
P. Budmani. vidi i: Kolosalan, art. stil. v. gro-
moradan. B. Šulek, rjećn. znanst. naz.

KOLOSI, m. pl. KoXoaaaC, Kokuaaul, Colossae,
ime negdaŠnemu gradu u maloj Aziji (naj veće
poznatome po pismu svetoga Pavla). Svetima koji
su u Kolosima. Vuk, pavl. kolos. 1, 2.

1. KOLOSIJEK, m. Kolosek, kSlotrag, trag,
put, koji točkovi od kola naprave, prošeku pri
obrtahu. Svuda se po Srbiji govori (a u Sremu
i Banatu ,vagaš*). M. Durović. — Složeno je od
osnova kolo t sjeći, te -ije- stoji po južnom go-
voru, po istočnom glasi kdlosek, po zapadnom
kolosfk. — U naše vrijeme. — I metaforićki.
Stupao sam kolosijekom svoga života. Bos. vila.
1891. 258.

2. KOLOSIJEK, m. šumica u kojoj se siječe
kofe. — Složeno od osnova kol (kolac) i sjeći. —
-ije- kao kod 1. kolosijek. — S Lstočnijem oblikom
u Bjelostjenčevu rječniku: kolosek ,sylva palifera',
i u Voltigijinu: kolosek ,boschetto per tagliare
pali* ,geholze, gebiische'. — Vafa da amo pri-
pada i ovaj primjer iz xvi vijeka (sa zapadnijem
oblikom): I k tomu pridali smo mu jedan vino-
grad s kolosikom. Mon. croat. 272. (1573).

3. KOLOSIJEK, m. mjerno ime. (u istočnom
obliku) Kolosek. kod Zaprešića. D. Hire.

KOLOSTAJ, m. ime zaseoku u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj. Eazdije}. 50.

KOLOSUK, m. vidi koloplet. — U Vukovu
rječniku uz koloplet.

1. KOLOS, m. nekakav cvijet (u Podravini),
tulipanus ruber (Danilo), Tulipa L., v. Kaloš. B.
Šulek, im. 151.

2. KOLOS, m. vidi kolos. — U jednoga pisca
XVI vijeka. Veću slavu sto krat Bodi će dati
toj neg kolos ki porat prikroćil biše Aoj. H.
Lučić 273.

3. KOLOS, m. vidi KoloSvar.
KOLOŠANIN, m. čovjek iz grada Kolosa (vidi

Kolosi). — Nalazi se (satno množina Kološani)
u Vukovu prijevodu svetoga pisma: Kološanima
poslanica svetoga apostola Pavla.

KOLOŠIIStANIN, m. vidi Kološanin. — Mno-
žina : KološiAani. — U jednoga pisca xvni vijeka.
Piše Kološinanom. J. Filipović 1, 550*.

KOLOŠJANIN, m. vidi Kološanin. — Mno-
žina: Kološjani. — U dva pisca xvii i xviii
vijeka. Veli pišući Kološjanom. M. Divković,
nauk. 831>. Pišući Kološjanom. J. Filipović 3, 21».

KOLOSVAR, m. grad u Erde^u, nem. Klausen-
burg, mag. Kolozsvar. — U Mikafinu rječnitcu:
Kološvar, grad u Erdeju ,Claudiopolis'. — I u
Šulekovu rječniku: Kološ(var) ,Klausenburg*, po
čemu se vidi da se kaže i samo Kolos.

KOLOTALO, n. kao izmišfena onomatopejska
riječ u narodnoj pjesmi ugarskijeh Hrvata na-
šega vremena. Kad u hižu došla, prelac zagle-
dala: ,Ah moj mili Bože! kakvo kolotalo!' Jačke.
247.

KOLOTEČ, kol6te6i, /. vidi kolotečina. — U
naše vrijeme u Istri. Koloteć ,orbita*, gen. ko-
lo teći. D. Nemanić, ćak. kroat. stud. iftsg. 70.
vidi i kod kolotečina, a primjer iz Šulekova rječ-
nika znanstvenijeh riječi.

KOLOTEČINA, /. složena riječ od kolo t
osnove glagola teći. — U kajkavaca i u sjever-
nijeh čakavaca (i u novoslovenskom jeziku). —
Između rječnika u Bjelostjenčevu (kolotečina, ili
brazda koju kolo napravja ,orbita*), u Jambreši-
ćevu (,orbita'), u Voltigijinu (,orbita' ,der kreis
oder die laufbahn eines gestirns^.

a. vidi brazda, b), isporedi kolomija, kolovoz,
vagaš itd. — Ovakovo je značetie u Bjelostjen-
čevu i po svoj prilici u Jambrešičevu rječniku.
— U naše se vrijeme upotrebjava i za gvozdene
pruge na žefeznici (i osobito za dafinu između
jedne i druge). Koloteč, Kolotečina, arch. (ko-
lovozina, vulg. vagaš) »geleise, spur*, tal. ,rotaja,
carreggiata' ; žejezna koloteč ,schienengelei8e',
£rc. ,voie de fer*, egl. ,set of tracks, track, track-
way* ; kolotečina postrana, pokrajna ,seitengeleise,
nebengeleise*, frc. ,voie de garage, ou de service*,
egl. side-strake. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.
PretovarivaAe robe potrebito uslijed različnosti
kolotečina žejezničkih. Zbornik zak. 1865. 143.
Podgradiia pruga ima se izvesti s jednom kolo-
tečinom. 1867. 79. Koliko treba prostora za že-
jeznicu sa jednom kolotečinom. 1871. 355.

b. put (kriva crta) kojijem idu zvijezde jedna
oko druge (n. p. mjesec oko naše zemje, zemfa i
druge zvijezde prehodnicc oko sunca). — U Vol-
tigijinu rječniku. — Može biti daje Voltiggi krivo
shvatio znače ne orbita iz drugijeh rječnika.

KOLOTEČNICA, /. naćineno u naše vrijeme
kao ime neke geometriČke krive linije. Koloteč-
nica, Kolotočnica, mech. math. ,cycloide, radlinie*,
tal. ,cicloide* itd. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

Digitized by

>^uogIe

KOLOTEČNINA

214

1. KOLOVOĐA

KOLOTEČNINA, /. vidi kolotečina. — U Stu-
lićevu rječniku: »orbita* s dodatkom da je uzeto
iz Habdelićeva (?).

KOLOTEK, m. vidi kolotečina, a (brazda što
jedno kolo ili dva kola s iste strane čine). — U
pisaca našega vremena. Na svakom prostoru ima
se snijeg u širini od dva koloteka razgmutL
Zbornik zak. 2, 109.

KOLOTIN, m. ime rijeci u Bosni. T. Kova-
čević 28.

KOLOTOČINA, /. vidi kolotečina, a. — U
jednom primjeru xviii vijeka. Smotrivši koloto-
čine poznade da je ukraden. M. A. Be]ković,
sabr. 27.

KOLOTOČNICA, /. vidi kolotečnica.

KOLOTEAG, m. vidi 1. kolosijek.

KOLOTRK, m. neka bijka. Kolotrk, rus. ne-
peKaTHnc^be, Eryngium campestre L. (Orfelin).
B. Šulek, im. 151.

KOLOTTJR, m. discus, vidi kolut, kotur. — U
pisaca našega vremena. Kolotur, mech. (kotur,
krug) ,runde scheibe*. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

K0L6tURA, /. orbiculus, trochlea, kolo (vidi
1.' kolo, a), ali tako načineno da se može objesiti
0 štOy ili da što može na 'hemu vidjeti u isto doba
kad se vrti. — Narod kao da ne zna za ovo zna-
čene nego samo u množini za neki osobiti slučaj^
vidi u Vukovu rječniku: kol6ture, na razboju ono
o čemu vise niti. cf. škojci, škokci. — U pisaca :
Kolotura, mech. (Škripac, kluba) ,rolle', frc. ,pou-
lie', egl. ,pulley*, tal. ,carrucola^ ; pomična kolo-
tura ,lo8e roUe', frc. ,poulie mobile^ egl. ,mo-
veable pullej *, tal. ,carrucola mobile' ; nepomična
kolotura ,rolle, fešte roUe*, frc. ,poulie fixe, p.
ordinaireS tal. ,carrucola fissa', egl. ,fix6d pulley*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

K0l6tUEICE, /. u Vukovu rječniku: vide
koloture s dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

— Uprav je dem. koloture.

K0L6tURIĆ, m. vidi kolotura. — Uprav je
dem. kolotur. — U naše vrijeme u Istri u općem
znaČenu; u osobitom značenu u množini, tndi u
Vukovu rječniku: vide koloture s dodatkom da
se govori u Srijemu. — Kolotiirić ,trochlea*. D.
Nemanić, čak.-kroat. stud. 60.

KOLOTURJE, n. (uopće) sprava od nekoliko
kolotura. — Načineno u naše vrijeme. Koloturje,
mech. ,rollensystem*, tal. ,sistema di carrucole'.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOLOTURNIK, m. sprava načinena od dvije
ili više kolotura. od kojijeh je jedna nepomična
(samo se vrti oko svoje osi), a ostale se pomiču,
te se upotrebfava za podizane u vis teškijeh stvari.

— Načineno u naŠe vrijeme. Koloturnik, mech.
(škripci) ,flaschenzug', tal. »taglia, polispasto*, frc.
,moufle, poulie mouflće, palan', egl. ,tackle'. B.
Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOLOV, m. ime psu. u Bosni. D. Hire.
KOLOVA, /. ime domaćijem životinama.

a. kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24. D. Tr-
steiiak.

b. kozi. u Bosni. D. Hire.

KOLOVAĐA, /. složeno od kolo i od osnove
glagola voditi (-vadati).

a. u pofičkom statutu ima nekoliko puta ova
rijer (ali po čakavskom govoru kolovaja) uz mlin,
te se ne zna jeli isto što mlin ili vodenica, ili je
kakva druga sprava u kojoj ima kolo. isporedi
i 3. kolovođa. Zove se gibuće ča se gib)e ili ča

se more lasno gibati, a zove se stabalo ali ne-
gibuče ono ča se s mista ne gib]e, a to je re-
kudi zem]a ali kuća, polača u japno ali u pod,
ali na selu polina ali crikva ali kašteo ali peč
ka je stanovita; toj je stvar negibuča i atabnla.
A ino sve zove se gibuče: i kuća ča bi g^mio-
nica, slamom pokrivena, to se ino ne more reći
nego da je rič gibuča i mlin ili ina kolovaja
jest rič stabula. Stat. po}, ark. 5, 259—260. Ko-
lovaje mlinske ali stupne . . . 282. Ako li tko
hoće načiniti novu kolovaju . . . 288.

b. konao pokriven kroz koji se slijeva voda
kad je kiša. U naše vrijeme oko Stona: ,Kako
kroz onu kolovađu dere voda !* ,Pustio sam jaAce
u ogradu kroz kolovađu* (bude ta kolovađa na
dno ograde ispod međe kao prozor i tada izlazi
voda iz ograde). M. Milas.

K0L6vAĐINA, /. augm. kolovađa. U naše
vrijeme oko Stona. ,Načini jedan put ono kolo-
vadine'. M. Milas.

KOLOV ARAN, n^asna riječ u dva primjera

XV i XVI vijeka.

a. kolo varan, kolovama (?), kao da je adjektiv
u primjeru xv vijeka i kao da znaČi: prevarjiv.
Dobitak kolovaran i simena shabna. Starine.
23, 72. (1496).

b. kolovaran, kolovami(?), f.(?) u primjeru

XVI vijeka znači 1^ekakvo zlo djelo, ali ne znam
koje (prijevaru?), Pokarivanje v k(a)p(t)o\i{?),
kolovaran v kori, nepočtenoat pri oltari . . . Na-
ručn. 89^.

KOLOVARIĆI, m. pl, ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 113.

KOLOVATI, kolujem, impf. igrati kolo. — U
jednoga pisca xviii vijeka. GWi V duboke nauč-
nice, gdino mudro savijaše gnijezda bogi i bo-
žice, pjevaoci kolovaše? J. Krmpotić, kat. 43.
Tebi zem]a zadostojne neće slave izpjevati prem
akono od pokojne do vijeka će kolovati. 97.

KOLOV AZAC, kolovasca, m. u Voltigijinu rječ-
niku uz kolovođa (vidi 2. kolovođa). — nepouz-
dana.

KOLOVIC, m. prezime. — U rMrodn\jem pjes-
mama XVIII vijeka. Koloviću Krile. Nar. pjes.
bog. 165. Tad dođoše do dva Kolovića. 168.

KOLOVTK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskom. Niva kod Kolovika. Sr. nov. 1871.
468.

KOLOVINA, / Viscum album, 1^eka bijka. u
Radoboju. D. Hire.

K0L6vIR, Kolovira, m. brdo u Lovčenu. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu gdje
je onako tumačeno. Svili joj se (magli) gusti
pramovi s Lovćena i Kolovira do pjene morske.
S. ^jubiša, prip. 90.

KOLOVKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom.
živ. 32.^

k6L0VNA, /. stup, isporedi kelomna. — U
jednoga pisca Dubrovčanina xvii vijeka. Prid
kojim se tresu stupi i kolovne. L Dižić 16. Od
koga se tresu kolovne nebeske. 46.

KOLOVOD, m. vidi 1. kolovođa, a, a). — U
jednoga pisca xvii vijeka. Vil nedoglasih gizdavi
kolovođe. Đ. Križanić. star. 18, 227.

1. KOLOVOĐA, m. i f. čovjek Hi žensko če]ade
što vodi kolo (vidi 1. kolo, 2, f). — U čakavaca
kčlovoja. — U množini je ženskoga roda. — Voc.
sing. u svijem je primjerima isti kao nom. sing.
— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mika-
linu (,praesultor, choragus') gdje se ru^j prije na-
hodij u Belinu (,chi mena la danza' ^ohoreae đaotor'

Digitized by

GoogU

1. KOLOVOĐA

215

KOLOVOZ, b.

2i4»), u Bjelaatjenčevu (v. kolo, n. 5), u Štuli-
ćevu (,choreae ductor, antesigoanus'), u Vukovu
(1. ,d6r anfiihrer im kolotanz* ,choragus'. — 2.
fig. ,der anfiihrer iiberhaupt* ,dux, choragus*).

a. u običnom smislu.

a) muško čefade (ili se ne moie poznati
da je žensko), gdjegdje se kolo shvaća i metafo-
riiki (kao n. p. u noj zadnem primjeru). Iđu
k nihovoj smrti pivajući i igrajući i smijući se
ove kolovođe, jerbo još u vrijeme u koje igraju
iđu g grobnici. M. Radnić 121*. Drž' se međe,
kolovođa. (Z). Poslov. danič. Na polisu nije gu-
slara sjeverskom al' kolovoje. J. KavaAin 471 1>.
Kolovođa viće: ,hap, hap', noga tjera: ,tap, tap*
Juta. J. Krmpotić, kat. 123. Kolovođa, diko
nada, okom treni, kolom kreni. Nar. pjes. vuk.
1, 176. Čistac kolovođa! (bježi! uteĆe!). Nar.
posl. vuk. 348. PrćaA i Dobrota hvataju se u
kolo s Kotorom, koji je kolovođa. S. ]^ubiŠa,
prip. 4-

b) žensko čefade. Nađe gdje se kolo vije
zlijeh nemani s desne i s lijeve; kolovođa kijem
bješe sla lakomost i nemila. J. Palmotić 410.
Jar ga vi ženite, jaP ga nama dajte, da ga mi
ženimo nadom kolovođom. Nar. pjes. vuk. 1, 107.
Pred dvorom mu divno kolo igra, kolovođa sestra
Stojanova. 8, 267. Gorom pjeva vila i đevojka:
. . . ,Ja ću biti kolu kolovođa, a ti ćeš mi biti
drugarica*. Nar. pjes. petr. 1, 41. Jedna žena,
kao kolovođa, počiAe (pjevati). Vuk, nar. pjes.
1, 90.

b. u prenesenom smislu^ kao poglavica^ čovjek
(ne znam^ kaže li se o ženskom čefadetu) koji
upravfa nečijem i druge }ude kod toga vodi ; često
se misli o buni ili o drugotne čemu što se u po-
taji radij te se obično shvaća u zlom smislu. Ako
za one nepravde, za one sile . . . budeŠ uzbro jena
u jadnoj četi od odvrženi, od osudjenih, jeda će
biti jak za tebe osloboditi oni tvoj drug, vrazi j i
kolovođa? A. d. Bella, razgov. 245. Grigorija
kolovođa od omraze na Ignatiju. A. Kanižlić,
kam. 38. Kolovođu u odstup)enu od ujedinei^a
Grci nisu se stidili sliditi. 755. Car kolovođe
ove bnne smače. 857. Učinivši se arambaša ili ti
kolovođa od mlogi izdajnika. Đ. Rapić 161. U
tilesnome naslađenu i bludnosti, kolovođa jesu
oči. 261. Cor-Boža i Ivana telala, za koje se
govorilo da su bili kolovođe bune, zovnu pan-
duri. Vuk, prav. sov. 21. Kolovođa ,radelsfuh-
rer*. Jur. pol. terminol. 407. — Amo može pri-
padati i ovo (gdje je nešto drukčije znaČene):
Kolovođa ,politico, che sa accomodarsi a tutti i
tempi* »cuivis scenae ac temperi serviens homo*.
A. d. Bella, rjećn. 570a.

2. KOLOVOĐA, m. čovjek koji vodi kola, ko-
Čijaš. — Čakavski: kfilovoja. — U jednom pri-
mjeru pisca Dubrovčanina xviii vijeka, a između
rječnika u VranČićevu (kolovoja ,auriga*) gdje se
naj prije nahodi, u Belinu (,carrozziere overo
cocchiere' ,auriga* 174^), u Bjelostjenčevu (v. ku-
6ijaš), u Voltigijinu (,cocchiGre, carrettiere, car-
radore* ,kutscher, fuhrmann*), u StuUćevu (,rhe-
darius'). Mješte kćnfi. vjetre nagle on (Bog) za-
uzda, stući, spravi; kolovođe svoje učini, da su
rajski kerubini. I. Đordić, salt. 45.

3. KOLOVOĐA, /. mjesto u vodenici gdje kolo
stoji i uz kolo kobila, uzglavn'ca, vreteno, i za-
ruča i pastuh. M. Pavlinović. — isporedi kolo-
vađa.

KOLOVOĐANI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u
okrugu rudničkom. Livada u Kolovodani. Sr.
nov. 1861. 778.

KOLOVOĐICA, /. vidi 1. kolovođa, a, b). —

U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(koja vodi kolo ,anfuhrerin im kolotanz* ,choraga').
Nabasa na nekakvo kolo krilatijeh đe vojaka, pa
se prikri da ih gleda i sluša kako pjevaju, ali
liegovom nesrećom opazi ga kolovođica. Nar.
prip. vuk.2 219.

KOLO VOĐIN A, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudničkom. Livada u Kolovođini. Sr. nov. 1864.
115.

KOLOVO GNUĆZDO, n. ime nekakvu selu
prije našega vremena. (Po istočnom govoru) Ko-
lovo Gnezdo (selo). S. Novaković, pom. 135.

KOLOVOZ, m. orbita; augustus (mensis), slo-
ženo je od kolo i od osnove voz glagola voziti,
te uopće znači ili mjesto kud se voze kola ili
vrijedne kad se voze. — Od xiy vijeka.

a. mjesto, t. j. put kud idu hola. — Ovo je
starije značene. — U naŠe doba stoji često uz
supstantiv put. — Između rječnika u Vukovu
(1. put kuda idu kola ,da3 geleise* ,orbita*. — 2.
put između Spuža i Podgorice) t u Đaničičevu
(kolovozb ,via publica').

a) uopće. Pravo na kolovozb. Glasnik.
15, 285. (1348?). Svobodbub s kolovozomb. 35,
121. (xiv vijek). Na sred druma kolovoza puta
a on ode kolovozom putem. Pjev. cm. 301 &.
Onamo ne samo što se kolovozi češće zava}uju,
zasijecaju, nego se popravjaju. Vuk, dan. 2, 53.
Zato su ti putovi nazvani krčenici za razliku od
starih tesnih krivudavih kolovoza seoskih. M.
Đ. Milićević, zim. već. 290. S visa u desno smo-
trismo neko veliko selo kome vodi put kolovoz,
omer. 247. Nema dobrih putova i kolovoza. Rat.
123. Kolovoz ,orbita; via publica*, gen. kolo-
v6za (u Istri). D. Nemanić, čak-kroat. stud. 65.

b) kao mjerno ime. tui) u Crnoj Gori (vidi
i u Vukovu rječniku). OtidoSe u Kolovoz tvrdi.
Ogled. sr. 486. Od krvava mosta s Kolovoza.
4Š. — bb) u Srbiji, aaa) u okrugu jagodinskom.
Livada na Kolovozu. Sr. nov. 1873. 859. —
bbb) u okrugu rudničkom. Zabran u Kolovozu.
Sr. nov. 1873. 107. — cer) u okrugu vafevskome.
Niva u Kolovozu. Sr. nov. 1866. 133.

b. avgust (mjesec). — Po svoj prilici jer se
poslije žetve vozi žito na kolima s pofa. — Od
XVII vijeka (vidi T. Maretić, narodna imena mje-
secima u Nastavnom vjesniku 5, 243), a između
rječnika u Mikafinu (kolovoz, mjesec ,sextilis,
agustus'), u Belinu (,ago3to, mese dell' anno'
,augustu3* 54a), u StuUćevu (,augustus*). u Vu-
kovu (mjesec avgust ,monat august' ,mensis au-
gustus*) s dodatkom da se govori u Dubrovniku
(? vidi 0 tome T. Maretić 242 t 250—251). Mjesec
agušt, kolovoz. M. Divković, nauk. ix. U oči
petnadestoga dnevi agosta kolovoza miseca. B.
Kašić, is. 108. Kolovoz ili gospjdičiiak. M. Al-
berti xxxviii. Bješe u svrsi kolovoza jur po-
čela jesen plodna. I. Gundulić 396. Pribrodi
Dunaja kolovoz tekući. I. T. Mrnavić, osm. 43.
Agušt, kolovoz. P. Posilović, nasl. x. Misli na
pšenicu koju ima skupiti kolovoza. M. Radnić
476*. Augustus aliti kolovoz. P. Vitezović, kron.
28. Na 28 den kolovoza. 175. Misec kolovoz
(,augustus'). S. Margitić, ispov. xviii. Kolovoz,
aguat. L. Terzić xxi. Već na svrsi kolovoza . . .
J. KavaAin ITOl'. A kolovoz djevom seta. 473a.
Treći dan kolovoza. F. Lastrić, od' 387. Budući
se priobraženjo Gospodinovo dogodilo na šest ko-
lovoza, ned. 113. Od miseca svibna do kolovoza.
A. Kanižlić, kam. 109. Miseca augusta iliti ko-
lovoza. 625. Tu kolovoz vozi žito, slamu, šino.
A. Kanižlić, rož. 14. Mjeseca srpna, kolovoza i
rujna. I. Zaničić ;102. Slidi pisma kako kra}

Digitized by

Google

KOLOVOZ, b.

2Ui

3. KOLOVRAT, e.

Uluzali dođe pod «:rad Korčulu ua 15 agusta
oliti kolovoza 1571. Aud. Kačić, razg. 179. Peti
danak agrusta miseca, to 6e reći naški kolovoza.
233^1. Miseci jesu ovi : . . . srpan, kolovoz, listo-
pad. A. d. Gosta 1, 239. Na svrhi kolovoza. L
Jablanci 60. Na 24 agušta ali miseca kolovoza.
M. Dobretić 197. Jer u Upnu čim se drugim
kini, ili dosta ne bi mu đubreta, kolovozom drugi
put ga smeta. J. S. Eejković 38. Svu godinu
vozaju se kola . . . ,Kolovozu' pak od tud je ime,
jer se veli sad za kola vrime, ili za to što se
svaka rdna s poja vozi do svojega stana, il' put
utren što se sada praši, putnik ide nit' se noći
plaši. 324. Mlogi zato kolovoza rižu. 339. U
miru budimskom na 20 kolovoza 1503. M. Pav-
linović, razg. 39. Kolovoz ,mensis augustus',
gen. kolov5za (u Istri). D. Nemanić, čak.-kroat.
stud. 65.

KOL6vOZAC, kol6vosca, m. (čovjek koji vati
kola), kočijaš, isporedi 2. kolovođa. — Satno u
Belinu rječniku: ,carrettiere' ,plaustrarius* 174*,
i u Stulićevu: v. kolnik 8 dodatkom da je uzeto
iz Belina.

KOLOVOZAN, kol6vozna, adj. koji pripada
mjesecu kolovozu. — Samo u Stulićevu rječniku:
,d* agosto' ,8extili8*.

KOLOVOZANSKI, adj. vidi kolovozan. —
Samo na jednom mjestu xvii vijeka. Jur kolo-
vozanski misec ugasnuo biše. L T. Mrnavić,
osm. 46.

KOLOVOZIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Jurko
Kolovozić. Mon. croat. 330. (1565).

KOLOVOZINA, f. vidi kolotečina. — Nači-
neno u naše vrijeme. Kolovozina T., arch. mech.
(koloteč, kolotečina) ^geleise*, tal. ,rotaja, carreg-
giata*; žejezua kolovozina ,schienengeleisG*, frc.
,voie de fer^ egl. ,set of tracks, track-way*. B.
Sulek, rječn. znanstv. naz.

KOLO VOZITI, kolo vozim, impf. biti kolo vozač.

— U Stulićevu rječniku: ,aurigare, aurigari*, za
koji će hiti i načineno, te je sasma nepouzdano.

KOLOVOZNIK, m. ko je rođen mjeseca kolo-
voza. — U Stulićevu rječniku: ,august*) mense
natus^ — nepouzdano.

KOLOVOŽENE, n. djelo kojijem se kolovozi.

— U Stulićevu rječniku: (griješkom) kolovozeiie.

— nepouzdano.

1. KOLOVRAT, ać^j. kao kolovrat^ u kolovratu
(vidi 3. kolovrat, a). — Vafa da je ovako vo zna-
ćem u jednoga pisca Dubrovčanina xvni vijeka.
Gdjeno rijeka od dva vira romoniti Jordan teče,
iz Libana kita izvira ter se stere na daleče, paka
leti kolovrata pojit poja, punit blata. N. Marci
76a. — Može se shvatiti i kao adverab, isporedi
2. kolovrat.

2. KOLOVRAT, adv. sunovrat, sunovratice. —
Ista je riječ Što i 3. kolovrat; adverbijalno je
značene postalo ili prem^ sunovrat, ili od u ko-
lovrat (vidi 3. kolovrat, a, ej). — U nekijeh pi-
saca Dubrovčana xviii vijeka. Za na privaru či-
niti mi cjeć malo slave i scjene kolovrat pasti u
naj žestočije muke. I. Dorđić, ben. 13. Sunu se
kolovrat u vodu. 33. Jašoš li kad na koiiu?
Smantrane slabe glave ali straha od živine po-
plašene ne može li te kolovrat iz nenadne obo-
riti? B. Zuzeri 156. Trčo kolovrat dvorni sluge
za dozvat ih. 184. Mnogo je zaprječica, na koje
može če|ad uasrniiti i kolovrat tja do jaza pa-
kjenoga oborit se. 311. Tjestit će se po tlo ko-
lovrat oboreni. 340. Neprijateji padali bi u boju
kolovrat na tisuće. V. M. (iučetić 197. Kako
je odonlek tisnuo kolovrat u propas pakjenu an-

dioske čete. A. Kalić 322. Da prikaže, ko nu
stisti, ko rinu kolovrat. 486. Kad bijahu od de-
snice vjšne s nebesa kolovrat rinuti. 555.

3. KOLOVRAT, m. može biti da je n<y starije
značene: ono što vrti kolom, ili ono na čemu se
kolo vrti, pa je docnije postalo % drugo : ono što
se vrti kao kolo ili na okolo. niUasi se u osobi-
tijem znaČenima. — Eiječ je praslavenska, ispo-
redi shlov. kolovrati, rus. KoaoBopo'FB, češ. ko-
lovrat, pof. koJowrot. — Složeno je od kolo i od
osnove glagola vrtjeti. — Između rječnika u Be-
linu (vidi a, c) na kraju), u BjelostjenČenu (ko-
lovrat, prejac ,girgillu3, motula, alabrum, rhom-
bus, colus rotatilis, verticulum, verticulus'), u
Jambrešićevu (,girgillus'), u Voltigijinu (vidi kod
e), u Stulićevu (,vortex*), u Vukovu (,der ivasser-
wirbel* ,vortex').

u. vortex, voda što se vrti na okolo i kao da
proguta ono što joj je na vrhu, vrtlog.

a) u pravom smislu. Ali kad se pak bu-
leta, kolovrat mi vrti brodom. M. Vetranić 1, 17.
Još mu nije zaman stat, kada se obrati oposlom
kolovrat, da mu plav ne izvrati; kolovrat zašto
taj kad mu se prigodi ne da mu na on kraj
plavcu da pribrodi. 1, 116. Kad bi nadvor iza-
vrelo 8 kolovratom morskijeh pjena udušeno
moje tijelo. A. Gleđević 300*. Trozubje ako vr-
lovito silnijeh osti cijevi crne u kolovrat ne
obrne sve kra|evatvo valovito. I. Gundulić 37.
Gdje naj jače vode teku sred plahoga kolovrata.
G. Palmotić 1, 46. (Lađe) sred ponorna kolo-
vrata strene ostaše i proždrte. 1, 53. (Popla-
vica) kroz kolovrat slijepi va)a kuće i satira. J.
Pal motić 266. Kolovrat = zavrtaj od vode ,vor-
tice'. I. Đorđić, uzd. 207. Lađe koje na onaj
kolovrat naiđu, oće da proguta. Vuk, dan. 2, 37.
— ^4mo pripada i ovo, samo što je u manoj
mjeri: Kolovrat, oni koturići što se na dubokoj
vodi prave i kad kakvo drvce dočepaju okreću
ga. (u okrugu užičkom u Srbiji). \t. Stojanović.

h) metaforićki. Vrijeme zanoseć i vrteći
sve kolovratom ždrjivijeme. I. Đorđić, uzd. 113.

(') u kolovrat, adverbijalno, znači: suno-
vrat, sunovratice. isporedi 2. kolovrat. Kroz na-
ravne nekrepčine u kolovrat sve promeće. P.
Kanavelić, iv. 265. Vrz' ih u kolovrat, vrz' ih
(lolu (,praecipita, Domine, eos*). I. Đorđić, salt.
176. U koji ne bi trepteća zem|.a u kolovrat
svrgki 3 sebe zgrade, ben. 196. Prosj edene vrh
prodoli u kolovrat sebe meće, ter satrena pada
doli. pjesn. 186. — Ovako je i u Belinu rječ-
niku: u kolovrat ,a rompicollo' ,praeceps^ 631b,
b. (građanska) preslica s kolom tia kojemu
se obavija nit Što se prede. — Po sjeverozapad-
nijem krajevima (vidi u Bjelostjenćevu i u Jam-
brešićevu rječniku). Pamuk se prede ili na pre-
slicu ili na kolovrat. Đ. Popović, poznav. robe.
3.j9. Kolovrat ,spinnrad'. Hajdenak 50. Kolo-
vrat, tecli. ,3piiinrad', frc. ,rouet k filer, filoir',
ogl. jspinniiig wheel', tal. ,filatojo, mulinello dei
hlatori*. B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

e. u ovom primjeru može biti da znači :
mlinsko kolo. Nekako iskoči klin ispod kolovrata,
te na vri strasna voda na oni mlin. Nar. prip.
vrč. 73.

d. kao mjesno ime (raja da je po znaćenu
kod a).

a) dva znseoka u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 83. 84.

h) planinski vis u Srbiji u okrugu crno-
rijećkom. M. f). Milićović, srb. 873.

0. u Voltigijinu rječniku ima značene: ,tor-
cicoUo, ipijcrita' ,ein kopfhiinn^er, scheinheiliger*,
dakle čovjek koje se pretvara kao pobožan i svet,

Digitized by

Google

3. KOLOVRAT, e.

217

KOLUDAK, b.

ispoređi licunger. — Vafa da je pisac patnislio
na ono gnačene prema tal. torcicollo (uprav koji
nakriv(nje vratom, krivošija^ krivovrat) i nem.
kopfhanger, ali je u tome on čudnovato pomije-
šao našu riječ kolo t tal. collo (vrat), na zna-
čene : čovjek koji sad jedno sad drugo misli (koji
se, metaforički, vrti kao kolo), Što ima u ruskom
jeziku ova riječ uz ostala značena, ne treba po-
misliti.

KOLOVEATAN, k61ovratna, adj. koji je kao
kolovrat (metaforički). — Na jednom mjestu xviii
f^eka. Kolovratna sreća. J. Rajić, pouč. 1, 96.

KOLOVEATAST, ač^j. u kojemu su (n. p. u
vodi) mnogi kolovrati (vidi 3. kolovrat, a). — U
Stuličevu rječniku: ,vorticibu3 plenus*. — ny>
dosta pouzdano.

KOLOVRATATI, kolovratam, impf. padati
sunovratice, propadati, ispoređi 2. kolovrat. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,andar a rompicollo*
,ru6re*.

KOLOVRATA V, adj. u Stuličevu rječniku uz
kolovratast. — nije dosta pouzdano.

KOLOVBT, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cmorijeČkom. Niva u Kolovrtu. Sr. nov. 18G9.
589.

KOLOVBTA, u Vukovu rječniku : čija reda po
goveda, ,kolovrta' navrta itd. ,sprechen die hirten,
indem sie, einander zahlend, durch diese arte los
entscheiden, wer von ilineu z. b. das vieh von
da oder dort wegtreiben soli' ,formula pastorum,
quis rejiciat pecus'. — Po ovome kao da je riječ
bez smisla u brojanici, kojom čobani određuju
koji će odagnati stado.

KOLOZNIC, m. prezime. — xvi vijeka. Franac
Koloznić. Mon. croat. 191. (1508).

K0l6ŽUN, Koložuna, m. u Vukovu rječniku:
veliko brdo između Crne Gore i Primorja (blizu
Budve).

KOLSKI, adj. koji pripada kolu ili kolima.
— U naše vrijeme.

a. koji pripada kolu (vidi 1. kolo, b, f)).
Kolske igre. M. Đ. Milićević, zim. več. 40.

b. koji pripada kolima (vidi kola). Onaj
drum oće tvrdim nasipom da uzvisi i kolskim
drumom da učini. Nov. sr. 1834. 117. Dva kona
kolska. Đ. Daničić, 2car. 7, 14. Teško onima
koji vuku bezakone uzicama od taštine, i grijeh
kao užem kolskim, isai. 5, 18. Točak kolski.
28, 27. Put pješački i kolski. V. Bogišić, zborn.
438.

KOLŠTICA, jC ime planini. — xiv vijeka. A se
planina Dinošbkaa, Kolbštica. Svetostef. hris. 21.

KOLTAČKI, adj. koji pripada Koltaku. Lijepe
Ande koltsičkoga bana. Nar. pjes. juk. 293.

KOLTAHTA, /. u aba^ija i torzija daska na
kojoj se utija; od turskoga ,kol tahtasi* (,kol* =
ruka, ,tahta' = daska). Đ. Popovič, tur. reč. glasn.
59, 126.

KOLTAK, m. ime nekakvu gradu (u narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena). Pravo goni
ka Koltaku gradu. Nar. pjes. juk. 299.

KOLTUK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. Plac za cigjanu u mestu Koltuk.
8r. nov. 1865. 618.

KOLU, vidi 1. ko}e.

k6lUBA, /. vidi kolumba. — U pisaca na-
šega vremena. Koluba ,8chiffskiol*. Jur. pol. ter-
minol. 693. — I u Popovićevu rječniku: ,8chiirs-
kiel'.

KOLUBARA, /. ime rijeci u Srbiji u okrugu

vafevskom (M. Đ. Milićević, srb. 362) i u bio-
gradskom (58). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,fluss in der Vajevska nabija'
,fluvius Serbiae', cf. Obnioa i Jablanica). Pa ih
vodi na most Kolubari. Nar. pjes. vuk. 4, 144.
— Pa i ime mjestu u okrugu biogradskom. IsTiva
u Kolubari. Sr. nov. 1873. 1040.

KOLUBARAC, Kolubarca, m. čovjek koji živi
kraj Kolubare, vidi i kolubarski (srez). — U naše
vrijeme. ,Jes! jes!' prihvata Kolubarac ,mi ih
(lopove) hvatamo, a sud ih pušta. M. Đ. Mili-
ćević, medudnev. 288. I on je (Raka) s Kolu-
barcima vojevao pod komandom Grbovića. po-
menik. 5, 712.

KOLUBARSKI, a^. koji pripada Kolubari,
n. p.: U srezu kolubarskom (u okrugu biograd-
skom). K. Jovanović 96. (u okrugu vafevskom).
102. -- Ima i pstrvo fO • Kolubarska Ada u okrugu
vafevskom. Niva u Adi Kolubarskoj. Sr. nov.
1864. 84.

KOLUĐAR, kćludra, m. monachus, kaluder (u
zapadnoj crkvi, vidi kaluđer, b) ; može biti da je
u kom primjeru isto što fratar. — U naj starijem
primjeru pisano je koludbrb. — Postaje od x«-
X6yf:^oi ili od kaluđer tijem što se a (kao što
često biva) mijena na o, a đ na d (ispoređi le-
turdija). — ispoređi koludrica. — Od prvijeh
vremena (od xii vijeka); u naŠe vrijeme ima samo
jedan primjer.

a. u pravom smislu, kaluđer (ili fratar?).
Popb i koludbrb. Starine. 13, 206. (1185. prepi-
sano 1250). Bjsta tu koludra. 208. Zavećao se
je, ako bude živ, da se učini koludar. Tondal.
star. 4, 115. U pustiAi koludri pribivahu. Živ.
jer. star. 1, 229. Kako se čte od nikoga koludra.
Naručn. 33*. Otijući pričestiti svoje koludre.
33h. Djaci ali koludri ali ostali redovnici. 43«
Kadi je i koludrom strašno živjenje. Transit. 6.
Od nikih koludrov. Mirakuli. 48. Trepećite, o
fratri i popi, koludri i čari. Korizm. 17h. Po
papinu dopušćenju posveti ga za koludra. Duk-
fanin 13. Isti sud jest od mneh, koludara ili fra-
tara. Š. Budinić, sum. 110'». Od redovnih fratrov
iV koludrov. ispr. 87. Svi sveti koludri i pu-
stinaci. M. Alberti 331. Koludar i remet, to
jest pustiAakov. P. Radovčić, nač. 148. Ako
želiš koludar biti. I. Zanotti, med. priš. 20. Kad
se tko obeća da će biti koludar. Nauk brn. 64h.
O vi svi kori od andelov, patrijarkov, . . . ispo-
vidnikov, popov, djaci, koludri, remeta, divica, . ..
L. Terzić 115. Kajnih, naučnih k ludara. J. Ka-
vaiiin 295h. Kad na istu hrpu mećeŠ i koludra
i opata. 388*. Kruna koludara. J. Banovac,
blagosov. 61. Od svetih koludrova. 111. Svi
sveti koludri. 210. Dođe jedan redovnik koludar
u jedan monastir. J. Filipović 1, 169». Ilija ko-
ludar. 1, 352h. Koji se biše koludar učinio.
1, 358h. Koludar, što će reći redovnik pustinak.
3, 213a. U ime svetih koludara. A. Kanižlić,
bogojubn. 536. Ne (h)id rečeni manastir ostaviti
nego se u hemu učini koludar. M. Zoričić, zrc.
50. Ovi darova koludrom otok Mlit kod Du-
brovnika. And. Kačić, razg. 8. Od koludara i
koludrica. Blago turi. 2, 84. Koludri imadijau
običaj po vratit se k svomu manastiru a nediju
prid vazma. 2, 108. Koludri oliti fratri. Ant.
Kadčić 71. Živili bi kakono koludri. A. d. Costa
I, 52. Koludri paka, koji drže u manastiru re-
čena oružja. M. Dragićević 9. Koludri oli re-
dovnici prosjaci. 260. Mi ne očikamo od Aih ni
Spaiiolce koludre. M. Pavlinović, razl. spis. 181.

b. u prenesenom smislu, vrsta vinove loze.
Koludar, suvrst vinove loze (Crikveuioa, kamo

Digitized by

>JoogIe

KOLUDAB, b.

21»

KOLUMNA

su ga donijeli kolađri Paulini iz Istre), v. Teran.
Koludar orni, savrst vinove loze oma grožđa
(Primorje). B. Šolek, im. 151.

c. u ovom primjeru može biti prezime (ako
pop ne stoji mj. dom, vidi 4. dom). Pop Andrij
Koludar. Mon. croat. 820. (1472).

d. nejasno je u ovom prin^eru^ u kojem vafa
da treba shvatiti kao adjektiv, vidi koludarski.
I onĆas pobjegoh iz morske te strane, i rukam
koludrim izliječih me rane. I. Đordić, pjesn. 834.

K6LUDARĆia, adj. koludarski. — Satno u
jednom primjeru xvi vijeka. Prohode u kojigod
koludarčki red. Š. Budinić, ispr. 143.

KOLUDARSKI, adj, koji pripada koludrima.
— Od JLvi vijeka. Jedan koludarski molstir.
Transit. 236. Obgrli trude života koludarskoga.
Blago turi. 2, 7. Odiću koludarsku. 2, 187. Da
vimioi poznadu dužnost tkoju imaju na razliku
od koludarske i redovničke. 2, 213. Besidi se
od života koludarskoga. A. d. Costa 1, vi. Za-
vitom koludarskim podložili su se pod uprave
koludarske. 1, 52.

k6lUDRA, /. vidi koludrica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Nf V koludar i koludra, ko
i ostali muzi i žene? J. Kavanin 169^. Dumne
svete i koludre srjed zatvora samostana. 368*.

KOLUDRAČKJ, ačlj. koji pripada koludricama
(ili koludrama). — U jednoga pisca xviii vijeka.
Vrhu ookvniena zatvora koludračkoga za zlu
svrhu. Ant. KadSić 274. — Na drugijem mje-
stima u istoga pisca stoji š mj. 6. Koji ockvr-
nuju zatvor manastira koludraškoga na zlu svrhu.
802. Koji zabranuju divičicam oli drugim že-
nama primiti odiću koludrasku. 305—306.

KOLUDRAŠ, m. Falco peregriuus Tunst., soko
sivi. — U okolici spletskoj. G. Kolombatović.
progr. spal. 1880. 8. 8. Brusina, ptice hrv.-srp.
94. — Jamačno postelje od koludar.

K6LUDRAŠKi, vidi koludrački.

KOLUDRICA, /. vidi dumna i kaludrica. —
Postaje od koludar. — Od xv vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (koludrica, dumna ,moniaIis*
i kod kaluđerica), u Belinu (,monaca, donna re-
ligiosa' ,virgo sacra' 494a ; koludrica nezatvoreiia
,pinzooohera, donna che st4 nel secolo e port^
abito religioso* ,secularis religione vestita* 566^),
u Bjelostjenčevu (koludrica, dumna »monialis,
virgo Deo sacraS v. opatica), u Voltigijinu (,mo-
naca* ,nonne^), u Stulićevu (v. dumna).

a. u pravom smislu. Suprot svojim kolu-
đricam. Starine. 23, 90. (1496). Ki bi grih učinil
8 koludricu. Naručn. 99t>. Da bi rekla opatici i
inim koludricam. Transit. 237. Četrtu hćer učini
koludricu. Korizm. 9". Fratri, popi, koludrice.
64t>. Da bi nijedna koludrica telesni ručnik ne
taknula. Š. Kožičić 7*. Opiru ae visitaturoiu
koludric. Š. Budinić, ispr. 139. Koludrica ili
dumna od reda sv. Frančoska. B. Kašić, iii. 99.
Zač su koludrice . . . Čiste golubice. D. Bara-
ković, vil. 241. (Sestra) svit ostavivsši posta ko-
ludrica. F. Glavinić, cvit. 67l>. U prvom redu
položi pope, ... u tretom koludrice. 113^. Kloštre
od koludric. 151b. Da ne bude pop, fratar ili
koludrica, sviti. 116. Gdi koludricom posta. P.
Vitezović, kron. 125. Koji godir obslužeći ali
regular bude govoriti s koludricami ... M. Bi-
janković 130. Zapovidarao da koludrice ne imaju
se zlo služiti prozorima malima. 133. Mati i
koludrice. Oliva. 46. Navodno dijete mneći, da
'e koludric stan naj gori. J. Kavanin 169^. Pu-
stin&ka, k6ludrrca . . . 295^. Blažena je i Jožana
dominiska koludrica. 308l>. O poštene vrijedne

ćyevičice, posvećene Bogu koludrice. I. Đordić,
pjesn. 195. Jedna koludrica uniđe u vrtao. J.
Filipović 1, 22*. Ulazit u monastir koludrica.
P. Filipović 18. Koludrice iliti duvne. A. Ka-
nižlić, kam. 816. Sta tute kao mrtva dok kolu-
drice dođoše na jutrenu. M. Zoričić, zrc. 23.
Izpita testir u pape da bude koludrica. 127. Kra-
tica Kosara ulize u manastir učinivši se kolu-
drica. And. Kačić, razg. 35. Za monake ali ti
koludrice, kor. 369. Spametnija od Demokrita
bi u toj stvari nika koludrica. Blago turi. 2, 152.
Ni dumne ni koludrice. M. Dobretić 41. Jedna
koludrica, dumna oli divica Bogu posvećena. 199.
Od redovnica, duhovnih i koludrica. 545. Da
ponapravi se zatvor koludrica. I. J. P. Lučić,
nar. 124. Vladika Molina koludrica, izk. 33.
Koludrice svete, službenice Božje. Jačke. 212.
Ja hoću mlada v mostir koludrica. Nar. pjes.
istr. 2, 8. V kloštar koludricam. Nar. pjes. mikul.
158. Koiadrica ,monialis'. D. Nemanić, Čak.-kroat.
stud. iftsg. 55. Braća zapadne vjere svojiiem
kaludericama reku ,k6ludrice'. J. Bogdanović.

b. Koludrica, nekakav ovijetak (Sab}ar. Solin).
B. Šulek, im. 151.

KOLUDRIČICA, /. dem. koludrica. — U Stu-
lićevu rječniku: v. dumnica.

KOLUDRIČJI, adj. koji pripada koludrici ili
koludricama. — U jednom primjeru xvi vijeka.
Kaj si vzela koludričje ruho? Pril. jag. arkiv.
9, 131.

KOLUDRIČKI, a^. koji pripada koludricama.

— Od XVI vijeka. Jere jedne verne žene domaće
i hižno dilo i trud v (ubave i o strahu Božjem
kao svomu mužu, dići i obite)i streže i služi,
skrbi i umisja, jest Bogu veće ugodno, nego fra-
tarsko i koludriČko dilo v kloštrih. Postila. Ii4«.
Koludričkom suknom odivena. F. Vrančić, živ.
54. Ulize u crkvu koludričku. And. Kačić, kor.
369. Oskvrnitel koludrički. A. d. Costa 2, 173.

— Nalazi se i sa š mj. č: Uabit koludriški.
Nauk brn. 63t>. po svoj prilici i u ovom prin^eru
treba čitati s kao š : >^iv|enje koludrisko. A. d.
Costa 1, 111.

KOLUDRIŠKI, vidi koludrički.

KOLUDRIŠTVO, n. koludričko stane. — U
rukopisu xvi vijeka. Sveto koludriŠtvo. Nauk
brn. 24b. adi je koludrištvo? 63b.

KOLUDROV, adj. koji pripada koludru. —
Samo u jednom primjeru xvi vijeka (mislim da
treba shvatiti kao adjektiv y a ne kao gen. pl. od
koludar). Ča skazuje zvanije imena koludrova.
Transit. 49.

KOLU^jA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ. 32.

KOLUMBA, /. tal. colomba, kao kriva greda
(uprav je zgradena od nekoliko komada) na dno
lađe Ho se može shvatiti kod građena lađe kao
temelf ili kao da je kivmenica (ili kraliješ). —
U Popovićevu rječniku: ,kiel (eines schiffes)^ —
Za ovo sam znaćene ruo sdtn po primorju ; drugo
značene ([taluba)^ vidi: Kolumba, paluba od broda.
F. Srinčić. Volosko (u Istri). Kolumba, u/iVišeno
mjesto na lađi. u Primorju. F. Hefele, moie biti
da je obično u kojem mjestu, ali za »i nijesam
nigda čuo i ne odgovara znaćenu talijanske riječi.

KOLUMBAB, m. vrti se na kolumbar, naokolo,
ital. ,in capogiro*. M. Pavlinović. — vidi kolo-
bar, kolombar.

KOLUMNA,/. vidi kolona, b. — Lat. columna.

— U pisaca našega vremena. Da se brojevi u
skrižajci nalazfui se na naj višoj horizontalnoj
kolumni. Zbornik zak. 1853. 2, 28.

Digitized by

>^uogIe

KOLUN

219

KO^iADA

KOLUN, m. ime seoeu u Hercegovini. Statist,
bosn. 111.

KOLUNELSTVO, n. staAe (čast, služba) onoga
koji je koluneo. — U jednom primjeru xviii
lijeka. Nemu bi§e đato za junaštvo od krajine
sinske kolunelstvo. And. Kačić, razg. 286».

KOLIJNEO (koliinel), koliinela, m. mdi kolonel.

— U pisaca Dalmatinaca xviii vijeka. Tisućnik
slovinski a kolonel ili kakono po Dalmacii go-
vore koluneo. I. Zaničić 23. Knez i koluneo
Marchiol. And. Kafiić, razg. 202. Vojvode, ko-
loneli i ostali glavari, kor. 146. Jure koluneo.
471. Koluneo od primorja. Norini 86. Surići
od koji je danas koluneo i kapitan od iste Ce-
tine. 86.

KOLUNGrić (uprav Kolun^ijić), m. prezime po
ocu kolungiji). — U naše vrijeme. Schem. diac.
1877. 10.

KOLflNGUA, m. vidi kujun^ija t kulun^ija.

— U jednoga pisca ovoga vijeka. U Aoj bo svake
struke majstora najti može, sai^ija i kolungija.
S. Tekelija. letopis mat. sr. 119, 43. Tu sam
dao kolungiji da mi načini prsten. 120, 43.

1. KOLUNIĆ, m. ime plemenu (prezime?). —
XV vijeka. Broz žakan . . . plemenom Kolunić.
Mon. croat. 129. (1486).

2. KOLUNIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu
bihaćkom. Statist, bosn. 52.

k6luR, koliira, ni. tal. colore, (4.) boja, mast,
šara. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc. :
kdliire (ili kfilfiru), kSlfiri. — Od xv vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (vidi mast i kod
boja). Ali (ako je stavil) ini koluri na obraz.
Starine. 23, 151. (1496). Stan . . . kolarom na-
pisan. M. Marulić 77. Obučeni u svite svakoga
kolura. Tondal. star. 4, 116. Kolure potamnile
V grih prosvećuju svitlostju Isusa. Transit. 43.
Lipota ćloviku ne stoji v teli ni v koluri. Ko-
rizm. 55l>. Imejaše zinice dvojega kolura. S.
Kožičić 41b. \j obraz promijeni drugi kolur.
Zbom. 58l>. Naturao kolur bješe vo od mene
otišao. 94*. Ter crna od bijela razlučit ne mogu,
kako sve lijepa stvar, bez vida ka trudi, kolure
ter nigdar ne može da sudi. M. Vetranić 1, 180.
Ha}ina do peta razlicijeh kolura. B. Gradić, djev.
68. Ne gledaj da kolur vina se lašći. Nauk brn.
28^. Stola od onega kolura i masti ... B. Kasić,
rit. 2. Ima se upisati različnim kolurom ili
masti. 33*. Oni lijepi i mili kolur djo}ujo se,
lice blijedi, usne crne ... M. Orbin 73. Kolur
rumeni od onezijeh usnica. I. Držić 332. Naj pri
učini svu priliku prez kolurih. P. Radovčić, ist.
21. Od lipih i u}udnih kolurih. 140. Da ima
vel ali svile od razlicih kolurih. M. Bijanković
37. Gledamo na suncu razlike kolure i razlike
prilike. S. Margitić, fal. 55. Ubožtvo ajina u
dvi stvari uzdrži se, to jest u čini i u kolaru.
P. Filipović, istomač. 34. Ono što se vidi i čuje,
to jest kolur, slast i veličina. I. A. Nenadič,
nauk. 40. I on knigu legaše a kolure promje-
nivaše. Nar. pjes. bog. 93. Dade mu krilo od
tiče nike modra kolura. And. Kačić, razg. 202.
Nosim ti župicu trojega kolura. Nar. pjes. istr.
2, 119.

KOLT^TRA, /. vidi kolur. — U naše vrijeme u
Lid. Dignu čašu vina prama zraku ili svijeći,
pa ako 'e vino čisto i otvoreno, onda reku: ,0vo
vino ima lijepu koluru*. J. Bogdanović.

KOLUŠA, /. ime krmači. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

KOLUŠNIGA, /. kad se suho sijeno zgrče na
kup. Barilović. D. Hire.

KOLUŠTAR, koluštra, m. vidi klaustre. — U
Mikafinu rječniku: koluštar fratarski ,claustrum,
clostrum, peristylium'.

k6li)^T, m. discus ; circulus, ploČa (od kamena,
od drva itd.) obla i plosnata, isporedi kotur,
plojka, plovka; obruč, prsten, kolo (vidi 1. kolo,
b). — isporedi krug. — Nemam potvrde prije
našega m-emena. — U Vukova rječniku: 1. ,die
scheibe, wurfscheibe* ,discus* ,(wird auch so ge-
spielt wie der ^(axogy. — 2. ,der reif, ring ,orbis,
circulus^ — Kolut, astr. tech. (kolobar) ,kreis-
ring, ring*, tal. ,cerchio, anello (circolare), ghiera* ;
pritežni kolut, mech. ,zugring*; podijelba koluta
jkreistheilung' ; hist. lat. ,discus* ,scheibe, wurf-
scheibe*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOLUTAl^E, n. djelo kojijem se ko koluta. —
U Vukovu rječniku.

KOLUTAST, adj. kao kolut (prsten), sličan
kolutu. — Načineno u naše vrijeme. Kolutaš t,
bot. lat. ,annularis' ,ringf<5rmig (z. b. keim)^ B.
Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOLUTATI SE, koliit&m se, impf. bacati se
koluta (plovke), u igri. — Akc. se mijeiia u praes.
1 i 2 pl.: kolutdmo, kolutdte, u aor. 2 i S sing.
kčluta, u part. praet. act. k5lutao, kdlut&la. —
U Vukovu rječniku : ,die scheibe werfen* »discum
mitto^

KOLUTIĆ, m. dem. kolut. — U Vukovu rječ-
niku. — Pisci u naše doba upotrebfavaju i u
osobitom znaČey\u za dio tijela (sličan kolutu,
prstenu) u buba (kukaca) i crvi. Kolutić, zool.
lat. ,annulus' ,leibe3ring (am leibe der insecten)'.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — U prenesenom
smislu i neka bifka. Kolutić, rus. Ka^ianuKn,
Malva L. (VujiČić). B. Šulek, im. 151.

1. KO^, m. klane. — Eadi postana isporedi
poko}. — U jednoga pisca čakavca xvi vijeka.
I mi eto kako ovca drugu zaklanu gledajući,
svoj koj čekamo. P. Zoranić 55h.

2. KOlJi, m. kolac (kol). — U naše vrijeme u
Istri. Debeo ko} koji je već nekoliko dana uz
ogaii tinao . . . Naša sloga. god. 21, br. 1.

KO^jAC, ko|ca, m. čovjek koji kofe. — Na
jednom mjestu xvii vijeka u pisca čakavca. Zač
sab}om u ruci Suliman svoj otac pred vojskom
meu puci učini svoj konac da krstu bi ko^ac ži-
vući u rati i množim na kolac žif život potrati.
D. Baraković, vil. 59.

1. K6^JAČ, m. u prasca, a osobito u nerasta
onaj zavinuti zub i u gorAoj a i u donoj vilici
zove narod ,ko|ačem*. — U naše vrijeme u Lici.
J. Bogdanović. — Postaje od klati, kojem, daj-
budi po pučkoj etimologiji, a isporedi i 1. kajac
i ka]ak.

2. k6^AČ, m. čovjek koji se umije jezikom
dobro klati i pravdati. — if naše vrijeme u Lici.
jVratri je Luka kojač, ne bi mu đavo dokla\ J.
Bogdanović.

k6^AČA, /. kao vistan, samo što je kratko
po dnu vezen, nose ga žene između Tare i Lima
(u Hercegovini).

K0;.AČICA, /. žensko čelade kao (2.) ko|ač. —
U naše vrijeme u Lici. ,Pusta 'e, brate, kola-
čića; no bi je svi đavoli naklali^ ,Neg se vrag
s nom koje, neću ja*. J. Bogdanović.

KOMADA, /. kravfe mlijeko što se muze prvijeh
dana pošto se oteli. — Istoga postana kao i ko-
}ata (vidi). — U naše vrijeme u Istri. Ko Jada

Digitized by

Google

KO^iADA

,lac vaccae primiš post partom diebus malsum^
D. Nemanić, ćak.-kroat. stud. iftsg. 39.

1. KO^AK, ko)ka, m. vidi 1. ka]ac i ka}ak. —
isporedi i 1. ko}ač. — Samo u Stulićevu rječ-
niku: ^primoraš dentes eqai'.

2. KO\iAK, kojka, m. kolac. — U naše vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Vid za inm poskoči, ko}ak
pozabi. Jačke. 194.

KO^iAKOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Simeun Ko)akovi6. Eat. 212.

KO^jANI, m. pl. mjesno ime. — isporedi Ko-
}anin.

a. selo u Bosni u okrugu banolučkom. Statist,
bosn. 37.

b. mjesto negda nasefeno, a sad pusto u Sr-
biji u okrugu podrinskome. M. Đ. Milićević, srb.
564—565.

KO^jANIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. D.
Avramović 211.

KOLANIN, m. čovjek iz mjesta Kola. — Mno-
žina Ko}ani (starije Ko}ane). — isporedi Kofani.

— U spomeniku xiv vijeka, i otale u Daničićevu
rječniku (Kojaninb, čovjek iz Kola). Izbbiše se
Kojane na Dlbmni. Mon. serb. 226. (1395).

KOtjANKA, /. mjesno ime. — U spomeniku
XIII vijeka pisanome ćirilovskijem slovima, u ko-
jemu stoji svagda ia tnj. % te se ne zna glasi li
ova riječ Ko}anka ili Kojenka ili Kulijenka. Otb
Stolbca u Koljanbku, otb Koljanbke u planinu
Uborbkb. Spom. stojan. 9. (1254—1264).

K6^iAl![E, n. cijelo kojijem se kofa. V. Arse-
nijević.

KO^jATA, /. usireno mlijeko, tal. quagliata.

— isporedi kojada. — U jednoga pisca (Sp]eča-
nina) xviii vijeka, a između rječnika u Mika-
finu (ko)ata, strigjata, mlijeko usireno ,quagliata,
gioncata' ,lac coagulatum, lac coactum*). Sko-
rupi, ikre i ko)ate . . . J. Kavanin 201).

KO^jATI; kd}8.m, impf. probijati kocem zem}u,
kad se hoće što da sadi. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijević. — Akc. kaki je u inf. iaki je u praes.
3 pl. kćjajfi, u aor. k6Jah, u ger. praes. kćfajući,
u ger. praet. kćjavši, u part. praet. act. kŽJao,
k6|ala; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing.

KO^jBA, /. klane, svađa. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Pak da vas dan š liima
imaš ko)bu. M. A. Ee}ković, sat. £7l>.

K65iČAl!rE, n. djelo kojijem se kofča. J. Bog-
danović.

K:6^iČATI, ko}6&m, impf. kod nas (u Lici)
ne siju kukuruze ; nego kada se orane lijepo po-
brana, uzme se kolac, ozdo tubasto zaoštren, pa
po tom oranu tijem kocem grade se škuje, ili
rupice, a jedno čejade ide odmah za tijem što
kocem čini rupice, te u ove meće po jedno zrno
kukuruza i odmah ih nogom zasip}e. ,Cio dan
bez izmjene ko}čam, pa mi je kolac natuka^ Žu|
na obadva dlana'. Vidio sam de tako kocem i
grah pa i krumpijere sade. J. Bogdanović. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl. : kojčamo, ko)-
čdte, u aor. 2 i 3 sing. kSJČfi,, u part. praet. pass.
kojčan.

1. KO^jE, različna su značaja u ove riječi, ali
vala da je naj prije značila dufinu vremena
(prvo u interogativnom, pak i u relativnom smislu);
nije lako odlučiti ni u koju vrstu riječi pripada :
jeli supstantiv, adverab ? — I za oblik ne moie
se znati koji je stariji: kole ili koli? isporedi
stslov. kold, koli, rus. -koji*, -kojil, češ. i po].

220 1. KO^iE, 8, a.

-koli; ima i drugijeh oblika što su od jednoga
od ovijeh postali, kao kolu, kle, kli itd. — Mi'
slim da je ista osnova što i u kolik. — Radi rječ-
nika vidi daje.

1. otium, tempus vacuum, vrijeme kad ko
nema posla, te mu je slobodno nešto uraditi što
sam želi ili što se od nega traži, isporedi doko-
lica. — Nije potrebno shvatiti kao supstantiv,
isporedi 1. kad, B, I, 2, ali u naše doba ima i
oblik koja kao gen. sing. (vidi u Vukovu rječ-
niku). — U starijim je primjerima oblik koli
(možebiti po zapadnom govoru), ali ima i kolje
(koJeV). Š. Menčetić 196. — Između rječnika u
Mika^inu (koli biti, imat koli, biti bez posla
,yacat, vacuus esse, otio affluere, esse otio*), t u
Vukovu : (u Crnoj Gori) ,musse, zeit* ,tempus
vacuum* : nije mi koje (a može se čuti i : nije mi
ko]a, ,als gen.'), t. j. nemam kad s primjerima:
Kome je putovati, nije mu ko]e drijemati (Nar.
posl. vuk. 147). Neka zove i prizivne, sad nemam
koje. Mi nemamo kade piti vino, danas ni je koje
ići tamo da junački megdan dijelimo (iz narodne
pjesme). — Bditi ne bi koli. M. Mai'ulić 50. Da
mu bude koli prijati nas k sebi. 214. Milost
pitat nije koli. 328. Ne bi mi sad koli plakati
s dreseljem. Š. Menčetić 34. Inako Juven stril
izvidat ni kolje. 196. Nije koli čekati. M. Ve-
tranić 2, 208. Nije mi stat koli, jer imam opravu.
H. Lučić 250. Er koli nije spati, moj brate. M.
Držić 432. Ovde nije koje piti vino, ko dobije
neka potje pije. Pjev. cni. 112*. Nije koje, ne-
znani junače, mene stojat. 198^. Ali ne bi ko|e
počivati. 257l>.

2. unquam, igda, ikad (tnože biti da u kojem
primjeru znači: kadgod, katkad). — Ovo značene
vafa da je postalo od pređašiiega. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom (svagda s oblikom koli),
a između rječnika u DaniČičevu (koli ,unquam'.
gledaj jkole'). Ašte snaxarb ne vbzbranitb koli,
ne podobajetb ostaviti nikogdaže. Sava, tip. stad.
glasn. 40, 139. Ašte li koli otb nasb blago prijelb
jesi, niiia vreme Jubovb pokazati. Domentijan^
11. .Teže ne udobb koli prijeti pomjšjahu, sije
ubo vb nezaapu darujemo imb sljšavše. 207.
Ašte koli sbgrosihb ti . . . Danilo 208.

3. u čakavaca stoji poslije zamjenica i adve-
raba sto postaju od korijena kt, te kao 3. god,
podaje im značena što i ova riječ. — Po svoj
prilici ovo značene postaje od pređaŠnega (kod
2), isporedi lat. -cunque i unquam. — Oblik je
svagda koli.

a. radi značeina vidi 3. god, a). Ki koli
bi s Turci pošli na vojski. Stat. poj. ark. 5, 246.
Ki koli ulize u tuj zgrihu. 247. Ka koli stran
bi pasli prek teh razvod. Mon. croat. 5. (1275).
Ki koli stoje. 57. (1433). Kako koli se v nem
udrži. 67. (1446). Ča koli k nej pristoji. 69.
(1447). Ča je koli nas tikalo. 84. (1457). Ki koU
bude Čtel sije grihi. 93. (1463). Kada se koli
čluvik sramuje. Narućn. 16l>. ZabraAuje se slu-
žiti dokle koli su v pokorah. 19l>. Vazda kada
koli bila bi mu potriba. 32l>. Koliko koli moći
budete, toliko se zdržite od bjuvanja. 35». Da
mu (Bog) prosti vsaku krivicu koliku koli oćež
veliku. 54^. Dokle koli je va onoj furiji. 61*.
Spo viđati grihe koliko koli oćeš da su otajni.
79a. Pelaše ^ga s sobu kamo koli grediše. Mi-
rakuli. 16. Ča koli poželimo vse budemo imiti.
Korizm. 27l>. Kada koli bi se rodil ki ditić. 32*.
Ča koli ti prosiš. 37*. Da sin bude podložan
otcu kolika koli podloštva vzdrže se v atih. 42*>.
Kamo koli more človik tamo ima bižati. 49*.
Koga koli svežete na zemji, bude svezan i na
nebesih. 59l>. Da bude zignan dokle je koli živ

Digitized by

Google

1. EO^, 8, a.

221

1. EO^iE, 5.

59b. Koliko koli je Bog neskonačni. 72l>. Na
koliko koli se deli razdili. 83*. V ki koli dom
vniđete. 103t>. Molite za nega ki koli Štite toj.
M. Marulić 189. Kakovo koli oružje Dajdn, idu
proti Ektoru. Pril. jag. ark. 9, 131. (1468). Do
jednoga svih pobiše, ki koli se tuj namiri. J.
Armolušić 39. Dokle živem koli. P. Vitezović,
odil. 15.

b. radi znaČena vidi 3. god, b). I ako je
a6inil v kući ali vani kuće ku koli stvar za la-
komost. Starine. 23, 132. (1496). Nenavijahu ga
i iskaha kako bi mu ku koli sramotu učinili.
Živ. jer. star. 1, 229. Svako vrime u ko koli
dobro dilo traćaše. 235. Dokle bude došal da
umi ča koli. M. Marulić 127. Kada se obraća
ka koli rič. Korizm. 5^. Ali jesi v koj koli ne-
moći. 12b. Mogu prositi ku koli pomoć. 18^.
Ote ti pomoći v koj koli stvari. 33a. Čineći ko
koli dobro. 33*. Nahodjaše kakovi koli uzrok.
F. Vrančić, živ. 70. Pojdi stat gdi koli. Đ. Ba-
raković, jar. 54. Komu se zmaknihu nemoći ke
koli. 106. Da nam kadi koli mistace zabrani.
123. Majahno korenja, tar ku smokvu kada koli,
i to u večer okušaše. F. Glavinić, cvit. 344b.

4. 8 prijedlozima do, od, po znači vrijeme u
koje je čemu početak ili kraj; uprav je adverab
(quando), ali se možebiti shvača i kao 8U2)8tantiv,
8 toga dobiva različne oblike^ kao kola, kolu (vidi
n. p. dokola, dokolu), ili se uz to izbaci o, vidi
dokla, doklam, doklem, doklen, dok lena, dokler,
dokli, doklu, dokle itd., a osobito dokle i dokoli.
— Između rječnika u Daničičevu (kole ,quando*
relativno, ali samo s predlozima, a oni mu do-
daju svoje značeAe; kolu, gledaj kold).

a. 8 prijedlogom do, vidi dokoli, dokole,
dokolije.

b. 8 prijedlogom od, vidi otkle, odakle (samo
u vremenom značenu). Odkole je tuzi. Spom. sr.
1, 40. (1402). Odb onogaj vremene, od kold su
naši prbvi posli pošli iz Bojrča. Mon. serb. 310.
(1421). — O vsdhb razlozdhb i o vs^hb dlbgovdhb
sto je carstvo mi imalo š nimi (ud koli je carb-
stvo mi prejelo krajevbstvo i do carstva. Glasnik.
27, 286. (1351). Od koli bi Satan prognan u
pakal, ne može . . . M. Vetranić 2, 231. Ovo jes
drugi dan, od koli primUi ja lis. N. Dimitrović
97. Od koli Bog ovoj dao nam jes mjesto, godiš
je velik broj. N. Naješković 1, 229. Ovo je
drugi dan od koli slavni tvoj listak mi bi pridan.
1, 320. — Tazi carina ne uzimana od veka, od
kole svdtb stalb. Mon. serb. 117. (1345). — Odb
kolu je postalo naše mesto, bilb je zakonb i slo-
bodbština. Spom. sr. 1, 15. (1398). Odb kolu je
prisalb u Sibenikb ojvb knezb, namb je vazda
pravdu učinilb. 1, 40. (1402). — Na Osinu, od
kolen redovnici priđoše u Žaostrog (u mjesnom
značenu). Norini 55.

C. 8 prijedlogom po, vidi pokle, pokli. Po
kole smo razddlili, ne moremo usilovatb. Spom.
sr. 1, 26. (1399). Po kol^ ihb posredb grada na-
šega puštamo, zašto ihb ne bismo na drevehb
propustili? 1, 28. (1400). Po kole ga hoće, ja
ino nesmb razv^ što onb hoće. 1, 65. (1405). Po
kol§ ne imašb svedoke, a ti mu ob{ubi dušu.
1, 89. (1407). — Po kolje (ili pokol je?) Go-
spodb Bogb i vašb veliki razumb hotelb. Spom.
8r. 1, 155. (1421). — Po koli knezb dubrovački
i vlastele jego pokazaše ^ubovb i prijatejstvo . . .
Mon. serb. 362. (1430). Petinadeste dan pokoli
^ihu izlizli iz zemje Ejiptove. Bemardin 68.
exod. 16, 1. Petnaeste dan mjeseca drugoga po-
koli bjehu izišli i(z) zem|e Eđiptove. N. Bafdna
^. Koji smo blagovali i pili s nim, pokoli
uskrsnuo jest od mrtvijeh. 124ab. act. ap. 10, 41.

Po koli tužna znam, veselje sve moje izgubit da
imam. N. Na)ešković 1, 122. A toj mi ne lipše
po koli rumeno ne lice izgnbih. 1, 183. Po koli
obje dvije, sudce moj, htje slišat. . . 1, 221. Po-
koli ja ne imam druge svrhe u pameti mojoj
nego počtiti tebe, primi đake ... F. Lukarević
3. Pokoli višća čes u nem pri' Što ni bir, to-
liko vridna jes pjesnivca satvoriP. D. Bai^ina
III*. Koliko se nizoko ponizi, pokoli ti bu-
dući Gospodin od anđela i od }udi, hotje se uči-
niti ma£i od anđela... A. Gučetić, roz. jez. 191.
— Odb togaj dne, po kole budemo opovideti.
Mon. serb. 467. (1454). — Po kolu je prijatejb
gospodbstvu ti, mi ga primismo. Spom. sr. 1, 54.
(1404). Nije mi toj dosta, po kolu dobrih dil
život moj izosta. H. Lučić 280 — 281.

5. isto je što koliko, vidi kolik pod 3, a oso-
bito pod 4, — U svijem je primjerima oblik koli,
osim jednoga : Da znaš pak)en trud, kroza te ki
prijah, kolje bi vele hud, a rijet ti ne smijah,
ovuj bi tužicu od mene sakrila. Š. Menčetić —
6. Držić 477. — Po zapadnijem krajevima, u
naše vrijeme moiebiti samo u čakavskom govoru,
premda se nalazi i u jednoga pisca štokavca na-
šega vremena (vidi noj zadiie primjere), — ispo-
redi i kolikrat i kolikrati. — Između rječnika u
SttUičevu (koli ,quam, quantum, o quantum, si,
quod si^). Koli Idt ot Adama do potopa? Pril.
jag. ark. 9, 105. (1468). Ajme, koli lip bih, koli
se jak rvah! M. Marulić 235. Poznati ćeŠ koli
sam silan s mojom državom ja. 9. Ti bježi koli
mož. §. Menčetić 46. Po medu tadaj mAah da
srce me plove, a koli san da sfiah na krilu ka
slove. 95. Ne vim broj ni red, koli me skon-
čava prislatki tvoj pogled. 119. A koli dotecih
prid slavni ne obraz, u svako ja reoih . . . 125.
Kriv ti sam, koli hoć. 250. Jer ini razgovor
ne ćutim koli smrt. Š. Menčetić— ć. Držić 471.
Sliši svak ovi trud koli je vele hud. 482. Koli
je plačan glas ! M. Vetranić 1, 3. Ovijetje i tra-
vica . . . obrati se k zem}i nica, koli grozno pro-
plakasmo. 1, 240. Biraj vlas moju koli sam raz-
ložan. 1, 355. Ku svjeUos nitkore, koli je slavan
dar, procijenit ne more. 2, 64. Kroz ku stvar,
dobro znaš, koli se bojim ja. N. Dimitrović 29.
I toli veće joŠ, koli je veći broj. 84. Toliko
nije mi moć žudjet! tvoju čas, koli sam držan
ja }ubav tvoju spjevat. 87. A ti znaš sam. Bože,
koli ju ja }ubim. N. Na}ešković 1, 191. Koli mi
taj težak nemir se prigodi, teži je svaki pak koji
mi dohodi. 1, 322. Koli si daleče od višAe svi-
tlosti. M. Diiić 16. Koli bi junaci Ijevše po-
pijevali. 399. Koli se naj već može i koliko
potriba veli. Š. Budinić, ispr. 13. Koli držan
jest opriti se grihom. 37. Što koli se prije iz-
vrši toliko bo|e. B. Gradić, djev. 33. Er pod
suncem ni' mladosti, ku čes gledi toli mnoga,
koli tebe, moja slavo. A. Čobranović 151. O
mlače bez vida, koli se varaš ti, koli tva besida
kaže te bez svijesti! F. Lukarević 11. Koli bi
on veće proć meni rasrčniji u sebi, toliko veće
ja proć nemu milija odknh se. 113. Koli me
grka kad poželi koji hip, grči sam nego jad. D.
Banina 38^. Sve više čoek koli bude se dignuti,
u kinu V pak toli niže će padnuti. 47^. Ter koli
njekada, kadno me moraše, ere te }ub]ah ja, srČna
se čiiiaše, toliko će sad mučna i gi^ivua, znaj,
biti. 91 ». Hoću da misli se koli je podobno, za
paka ne doći na zlo ono vjekovno. 93*. Takoj i
ti videć ukras, ki bludnosti duh zanosi, pozri
razlog koli prosi, a pak pozor digni ončas. 143b.
Koli me pogubi svršeno smrt tvoja? D. Zlatarić
19*. PoŠJi mi iz nebeskoga perivoja koli god
jabuka i ružiccu B. Kašić, per. 51. Budite do

Digitized by

>^uogIe

1. KO^iE, 5. a

mala, koli si mladih lit, sramota dopala. Đ. Ba-
raković, vil. 270. Gospodine, Grospodin naš, koli
čudno jest ime tvoje po svoj zem}i! M. Alberti
95. Nu vi lijepe, koli prike, svijetle zvijezde
pune uresa koje sjate sred nebesa umrloga lica
u vike, sad kažete zrak milosni ... I. Gundulić
20 — 21. Ah! srce mi sve se cijepa, na nevojnu
svrhu koju vidim letjet mlados tvoju, o nesrećna,
koli lijepa! 45 — 46. O dvorno odveće mucanje
u sebi, koli već mučeće, toliko draže bi. 57. I
u pustoj još planini svjetje od neba nebo čini
(Ijepos) koli skrovnje, toli draže. 69. Ah! koli
se ja blažena cječ me lijepe (kćerce) zvah nje-
kada, toliko sam tužna sada vrh žalosnijeh svijeh
žena ! 84. Sve scmi Čula, jaoh, ne veće, koli
tužnoj pristoji se. 89. Ah! nut' gleda' naše gizde,
ah! nut^ kao smo lijepe i drage, koli jasne, toli
blage. 241. Pitam ono Što braniti toli mane
ima ona, koli većma hoće biti nemilosna, nepri-
klona. 257. I pozno si i vidio sred krvava |uta
boja, koli je teška sila svoja. 308. Jaki junak,
ali koli jak, podhiban caru svomu. 324. Jer po-
depsa s neba koli lakše ide, teže pade. 370.^ Koli
izvrsno ti hinaše sliku mlade djevojčice ! G. Pal-
motić 1, 318. Čestitos je moja mnoga i vese}e
veoma slavno i toliko veće koli liega slave glas
okoli priko svega leti svita. 2, 291. Koli tvoju
želih ki^igu ovih dana, toliko vevsel bih. I. Iva-
nišević 279. Koli j' ubog, toli veće guli ubošku
krv sisati. P. Kanavelić, iv. 18. Koli vješto,
hitro toli strijel perenu pusti iz luka. 257. Nu
što, kako, koli i kada. 539. Koli on fiu većma
moli, to se ona veće oholi. J. Kavaiiin 38*. Koli
lijepo i sada je gledat na koiiih zatjecaje! 279**.
Od svetaca našijeh ruka, koli bližih, koli davnih.
296*. Ne bi mjestA, kuć&, varoš, koli seia . . .
306^. Pedipsanje neba koli polagje ide, teže pode.
525b. Koli i ahraniš odmetnika, veća izhodi tebi
slava. 575b. Koli veće iz visine, toliko će teže
pasti. I. Đordić, salt. 117. Ah, koli *e dobar
Bog! 240. Koli uzvišen bih njekade, toliko sam
snižen sada. 800. Hodamo učit, koli }ubav mo-
guća jje. uzd. 75. Toliko, koli se vidi, da . . . F.
Lastnć, test. ad. 79*. Koli vam je mrvici, toPko
vam Bog dal starih. Nar. pjes. istr. 8, 20. Neka
mazgov tvrdoglavi znade, koli cara slušati va-
Jade. Osvefcn. 1, 24. Ter koli ih (Turaka) na
vijeću bilo ... 2, 53. Koli koji čije bio žedan,
onako se i pojio krvju. 2, 162.

6. na iHekijem mjestima oblik koli stoji mj.
kolik uz vas, svi, (u dva primjera uz sva i sve).

— isporedi vaskolik (savkolik). Blagoslovfen
budi, moj sinko, vas koli! M. Marulić 181. O
nevojnici svi koli! 295. Svi koli vapimo i go-
vorimo. M. Divković, nauk. 104l>. Vas koli us-
preda. Đ. Baraković, jar. 118. — Da prez tvoje
boli mučenja sva koli pri trpiš. M. Marulić 177.
Ovo se sve koli poznaje prijeko idući priko ta-
bule. ]yf. Divković, nauk. xix.

2. KOJ^E, n. coll. kao množina od kolac (kol).

— Stariji je oblik kolje. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (kolje, koci koji se
sastavjaju u temej od grade ,palatio*) g^je se
naj prije nahodi, i u Vukovu (,dio pfahle, das
pfahlwerk^ >paliO» Svezu uz koje. S. Margitić,
fal. 161. Kojem doubiše ga. F. Lastrić, svet
56*. Uz put moreš isicati koje. J. S. Eejković
49. Uz neg vežuć mladice listane, da se one uz
koje nastane. 151. Gde će Turke na koje na-
biti. Nar. pjes. hdrm. 2, 73. Ludi mnogi s no-
ževima i s kojem. Vuk, mat 26, 47. (Igraju se
deca) koja. S. Tekelija. letop. mat. 119, 12. Sve
koje a liemu i sve koje u trijemu da bude od
mjedi. Đ. Daničić, 2moJ8. 27, 19. Sve koje za

2 KO^iEBATI, b, a).

šator. 38, 81. Koje svoje utvrdi, isai. 54, 2.
Koje praska po peći. M. Pavlinović, rad. 23.
Turci naticahu Jude na koje. 98. P^če koje,
plotina se svali. Osvetn. 1, 71. A to kleto odijelo,
da ga nadreš na hrastovo koje. 2, 51. Eno vam
ih, pak ih bijte, il' na koje dijte. 4, 35. Aman
aga ! ne^ vodi ih amo, eto koje, povješaj ih boje.
4, 54. Nemu niie ni u kraj pameti, da hitri Oin-
carin želi videti liegove starješine na koju. M.
Đ. Milićević, omer. 241. Gredom iščupasmo dva
koca i pomažući se tijem kojem pregazismo viŠe
od pola rijeke. 245. Ovde onde vide se glave
nabijene na koje kao lubenice ili bundeve, po-
menik. 1, vi. Ha^i-Prodanova buna okvasila je
koje mučeničkom srpskom krv ju. 5, 774.

3. KO^iE, n. coll. vidi kola. — Sa starijim
oblikom kolie na dt^a n^esta xvi vijeka (na pr-
vome nije aosta jasno značene), a između rječ-
nika u Belinu (kolje ,carro* ,currus' 174*). Ino
im ne lipše nego vlas i kolje, a svaka jur pripše
za carsko pristolje. Š. Menčetić 84. Kolje sta
jedno na drugo posrtat. D. Zlatarić 17^.

KO^iEBALAC, kojebaoca, m. čovjek koji ko-
leba. — Samo u Stulićevu rječniku: kojebalac,
kojebalca ,agitator^

KO^iEBANE, n. djelo kojijem ko kojeba ili se
koleba. — Stariji je oblik koljebanje (radi oblika
kolebane vidi kod kojebati). — Između rječnika
u Stulićevu (,agitatio, jactatio 8 dodatkom da je
uzeto iz brevijara) i u Vukovu (kolebale ,das
schwankon* ,liuctuatio'). Smjerao je u ci| bez ko-
lebana. M. Pavlinović, rad. 16.

KO^iEBATI, koj^bam (k6jebjem), impf. fufati,

drmati. je- stoji po juinom govoru mj. neg-

da^nega -le-, u istočnom -le- (kolebati), u za-
padnom -li- (kohbati); ali se južni oblik potvr-
đuje samo primjerima starijih pisaca i iz stslo-
venskoga jezika; u naše vrijeme i u južnom go-
voru obično je samo kolebati. — Akc. se mijeiha
u praes. 1 t 2 pl.: ko}eb4mo, kojebdte, u aor. 2
i 3 sing. k5jeb&, u part. praet. act. kdjebao, k5-
{ebala, u part. praet. pass. kdjeb&n; (prema pre-
zentu k6jebjem mogao bi biti i impf. k6jeb&h,
^er. praes. k6jebjQći). — Riječ je praslavenska,
isporedi stslov. kolebati, kolebaj %, ćei. koUbati i
kolibati, praes. kol^b&m i kolibi % kolibi, po}.
kolebać, praes. kolebam i kolebi^. — Između
rječnika u Mikafinu (kolibati ,agitare oonas, ver-
sare cunas'), u Bjelostjenčevu (kolibam, v. zibjem),
u Stulićevu (kojebati, kojebam ,agitare, jaotare,
commovere, fluctuare, titubare^ s dodatkom da
je uzeto iz brevijara; kolibati, v. kolibkati 8 do-
datkom da je uzeto iz Bjelosljenčevah u Vukovu
(vidi kod b), u Daničićevu (vidi kod b).

a. aktivno.

a) prelazni glagol. KolebjutB me vlsnj
napadenij bSsovbskjihB. Danilo 82. Smatrao sam
ga kao slabu trsku koju naj maiii vjetar koleba.
D. Obradović, živ. 30. Kad ih (oblake) stanu
vjetri kolebati. Pjev. crn. 254*.

b) neprelazni glagol, znači Što i: kojebati
se. — If jednom primjeru xvi vijeka. Što ste
izliezli u pustlnu vidjeti? trsti vjetrom koljeba-
juci? N. Eaiiina 14*. matth. 11, 7.

b. sa se, rejleksivno (u kojem primjeru može
biti i pasivno). — Između rječnika u Vukovu:
kolebati se, kolebam (k61ebjem) se ,8chwanken'
,vacillo, fluctuo*, i u Daničićevu (kolebati se ,va-
cillare*).

a) u pravom smislu. A cotBCb jego drB-
ža»e se za ruce jemu kolebjušti se i stenušti i
bijušti se vb prsi svoje, mati že jego takoždd
vlasi svoje prostrbšij nad inmj kolebi^ se. Sta-

Digitized by VjUUV IC

KO^iEBATI, b, a). 2

rine. 22, 219. (xv vijek). Oni posrćn i padaju, a
mi stojimo i ne kolebamo se. Đ. Đaničić, psal.
20, 8. Jako kamenb tvrbdb ne brSgj žbženija
slbnBČbna niže bnreju vStrbnoju koleb}e se (part.
praes. act). Danilo 374. I tvarb kolebaše se do
prestola Božija. Starine. 18, 208. (xiv ili xv
vijek). Grad koji se već kolebao i pasti hoteo.
J. Bajić, pouč. 1, 50. Koleb}u se u moru ne-
besa. P. Petrović, gor. vijen. 103.

b) u duševnom smislu, titnbare, ne un^eti
se odlučiti. Ne dvoumnymi pomyš)enmi a> semb
kolebl^m se. Domentijan^ 165. I^b hotiAe kao
da se koleba, drijema, boluje oliti samire. M.
Pavlinović, rad. 149. Nikad jošte nije se gra-
ničar kolebao u stalnom čuvstvu. Zbornik zak.
1871. 246.

KO^jEB^jIV, adj. koji se koleba ili se može
kofebati. — U jednoga pisca našega vremena, a
između rječnika u Stulićevu (,mobilis* s dodatkom
da je uzeto iz brevijara). Kad se to suzbijale
u ondašnem vrlo često koleb}ivom konaku nije
odobravalo ... M. Đ. Milićević, pomenik. 3, 427.

KO^jEN, m. vidi kojeno. — Na tri mjesta xvii
i XVIII vijeka. Padoh na koline, počeh ga mo-
liti: , Svetu gospodine . . .* B. Krnarutić 33.
Blagosovjeni budu u tebi svi ko)eni zemajski. J.
Matović 28. Treći kolin baŠ prvog godišta cvitom
cvate. J. S. Bejković 86. — Ima ,kolieni' u dru-
gom Banduličevu izdanu na str. 99b, ali to po
prvom izdai^u treba popraviti golijeni. — - U
ovijem primjerima gen. pl. kojenov (kolinov) ne
zna se jeli po nom. sing. muškoga roda ili je
griješkom načinen od kolino (svagda je značene
kao kod ko}eno, 2): U dvanadeste kolinof. Ber-
nardin 163. U dvanadesete koljenov. N. Babina
201 b. Dvanadeste kolinov Izraelovih. M. Alberti
486. Od svih kolinov i pukov ... A. Vitajić,
ist. 289. Od svih pukov i kolinov. 290. — I
starinski nastavak e u ovijem primjerima ne znam
jeli po analogiji prema muškome jelen b ili prema
srednemu plem<^ (stslov. gen. sing. jelone, ple-
mene): ilth plemono i kolene Nemanina. Okdz.
pam. saf. 72. Toga vsoga kolone. Mon. croat.
69. (1447). To drevo bude na raspetije Hristu,
ki rodi se ot kolene Ijudova. Pril. jag. ark. 9, 93.
(1468). On ni od pika Božja ali od kolene Abra-
amova. Korizm. 99*.

KO^jENAC, ko|enca, m. vidi kojence.

KOtiENAČKI, adv. u poskočici našega vremena
(jamačno o pregibanu ili uopće o micanu kofend).
Sitno, sitno sekurički, trumbe lumbe beočićski,
a poki'upno belušićski, tojevaćki, nauziiaČki, paj-
kovaČki, kolenaĆki. (Poskočica). Javor. 1880. 428.

KO^iĆNAK, koleuka, m. dem. kojeiio. — vidi
kojence. — U Belinu rječniku: kojenak ,ginoc-
chietto, diminutivo di ginocchio* »geniculum*
344^; ,cannollo, pezzo di canna tagliato fra un
nodo e V altro della canna* ,interuodium arundi-
neum* 165b, i u Stulićevu: ,goniculum' iz Be-
Una. — Amo bi spadao i ovaj primjer, ako nije
nom. sing. ko}enko. Sniga do kolenka. Jačke. 1.

KO^ENAliE, n. djelo kojijem se kofena. — U
Vukovu rječniku.

KO^jENAST, adj. postaje od ko|eno.

a. na kojemu ima mnogo kofena (članova,
zglobova). — U Belinu liječniku: koljenast ,gi-
nocchiettato, che ha ginocchietti' ,geniculatus', i
u Stulićevu: ,nodoso, che k raolti nodi che spin-
gono in fuori a guisa del ginocchio, come la
canna* ,geniculatus'.

b. koji je nalik na koleno. — U pisaca na-
šega vremena. Koja se cijev izvana koljenastim
pregibom uzdiže. Zbornik zak. 1863. 441.

B K0^4EN0E, b, e).

K0;iENATI, ko)6n&m, impf. u Vukoou rječ-
niku (gdje u drugom izdaiiu stoji griješkom da
je perfektivni glagol, ali je popravfeno u trećemu) :
biti, giiečiti ko^enima ,mit knien driicken* ,oom-
primo genibus*. — Akc. se mijetia u praes. 1 i
2 pl.: ko|endmo, ko)endte, u aor. 2 i 3 sing. k5-
}en&, u part. praet. act. k5}enao, k5}enala, u part.
praet. pasa. k5}enan.

k6^jENAV, adj. samo u Stulićevu rječniku uz
ko}enast.

KO^iENOA, vidi kolinoa.

k6^ENGE, n. dem. ko)eno (samo u značenima
kod kojeno, 1). — Nalazi se često i oblik muškoga
roda kojenac (isporedi i kojenak). — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Vrančičevu (kolince
,geniculum*), u Mtkafinu (koljenac od trave ,ge-
niculum, articulus*; kolinac kod član), u Belinu
(koljence, koljenac ,ginocchietto, diminutivo di
ginocchio* ,geniculum* 344b; koljenac ,cannello,
pezzo di canna tagliato fra un nodo e V altro
della canna* ,intemodium arundineum* 165b ; \^o.
}enac ,nodo deir herba, e sarmenti ,geiiiculum*
512*; kojenac od pruta ,giuntura o nodo del sar-
mento' ,articulus sarmentorum* 349b), u Bjelo-
stjenČevu (kolence, kolinac trave, drača etc. ,ge-
niculum, articulus 1. articuli herbarum*, v. cev),
u Voltigijinu (kojenac ,articolo, giuntura' ,ge-
lenk*), u Stulićevu (kojenac ,geniculus, interno-
dium, gradus, signum, ea pars globulorum quibus
Christicolae ad fundendas preces utuntur, quae-
que consistit decem minoribus globulis ac unde-
cimo majori' ; kojenac milosti, dostojanstva, slave
,gradus gratiae, meriti, gloriae*; kolence, v. ko-
jenak iz Bjelostjenčeva ; kojence, v. kojenac s do-
datkom da je riječ ruska), u Vukovu: dim. v. ko-
jeno s primjerom iz narodne pjesme: I ponesi
durbin od bijura, pa mu pruži sedam kojenaca
(Nar. pjes. vuk. 8, 153).

a. u pravom smislu. Ter mi kopaj grobak,
grobak do kolinca. Jačke. 104.

b. u prenesenom smislu, član, zglob, dio itd.
a) na trsci, žitu itd., na grani, na prstima

itd., na durbinu (vidi u Vukovu rječniku), ko-
jence. Iz busja kolinca jiir su se izvlatala. I.
T. Mrnavić, osm. 126. Kojence, bot. lat. ,geni-
culum* jknoten, gelenk'. B. Sulek, rječn. znanstv.
naz. K6irnca, n. pl. nodi, Aem. ,kuoten* (n. p. na
prstima ,nocche delle dita*, ili na trstiki). na
Braču. A. Ostojić. — Jednu trst vazam s ko-
Ijenco (gen. sing. nejasna oblika) odrozah. M.
Votranić 2, 121. — kojenac. Iskat kojenac u
boturu. (D). Poslov. danič. Dok žita... još nijesu
u kojence i skjance . . . izrasli. I. Jablanci 72.
— Ne zna se, jeli kojence ili kojenac. BiČi biše
od veće vrsta, šibike s kojencima, konopci za-
uzlani ... D. Bašić 306. Drvje koje višje lita
cvate . . . ima gori izrastke na granah ... na
vršiki kolince ti kaže, dokle nega za kalam«
traže; grana ima po dva tri kolina itd. Dakle
prvi kolinac vajade, kad uza se pup rodni imade.
J. S. Ro|ković 86. Kalami ulamaju se nižje pr-
voga kolinca, to jest: koji su od jedne godine. 86.

h) očenaš i deset zdravamarija kao jedan
dio rozarija, krunice, kojenac. Govoreći na svaki
koljenac jedan očonaš. A. Gučetić, roz. mar. 46.
Kolikrat se roče rozarijo, to jest, petnaes kolje-
naca. roz. jez. 54. Na svaki koljenac. 54. —
Ne zna se, jeli kojence ili kojenac. Krunica ima
pet koljonaca. B. Kašić, nač. 46. Za druzijom
koljencem razmišjaćeš drugo otajstvo. I. Držić
95. Sveto rozarijo uzdrži se u 15 koljenaca. V.
M. Gučetić 80.

c) kitica (strofa) u pjesmi. Prva dva ko-

Digitized by

^uogle

KO^iENCE, b, c).

224

KO^iENO, 1, a, a).

linča (od pjesme) pivaju dva pivaoca. P. Kne-
žević, pism. 68.

(i) u ovome primjeru znači: skalin. Dva-
nadest kolinac od toga kamena, ali ti skalina po
redu kladena. Đ. Baraković, jar. 61. — Daničić
upotrebfava kao tehničku riječ u astronomiji
prema lat, g^radus, vidi stepen, stupaii. Vrati
Gospod sjen pokojencima, po kojima bijaše otišao
na sunčaniku. 2car. 20, 11. I vrati se sunce za
deset kojenaca po kojencima po kojima bijaše
^išlo. isai. 38, 8.

e) u ovijem primjerima kao da je kjuč ko-
jijem se navijaju žice na muzičnom instrumentu.
Leute, tvoja slas vaj što se prikrati, u toli plačan
glas ter skopos obrati? koje se tužice s jadovi
stekoše s koljeuci sve žitce ter se tač smetoše?
M. Vetranić 1, 65. Koljenca i žitce sprav', da
slatko pozvoniš. 2, 14.

f) kao dio uopće : u ovom je primjeru jedno
od pet tjelesnijeh osjećaika. Ovih pet kolinac
griliu su prozori. Đ. Baraković, jar. 120.

e. također u prenesenom smislu; Asparagus
officinalis L., neka hi\ka (ko)enac, po istočnom
govoru kolenac). Proniš)ika je u kolenca (Aspa-
ragus officinalis L.) debela, mesnata i juskasta,
pa dok je mlada jede se. K. Crnogorac, bot. 61.
DvogodiSi^e bi}ke, n. p. kolenac. 31.

KO^jENCIT, ađj. vidi ko^enast (o trsci, žitu
itd.). — Načineno u naše vrijeme. Kojencit, bot.
lat. ,geniculo8US^ ,knotig, gelenkig'. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz.

KO^iENČAC, koJenćaca(?), m. dem. kojenac t7t
ko}enak. — U naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata
(s istočnijem oblikom). Potrla mu je kolenČac.
Jačke. 268.

KO^iENČIĆ, m. muško dijete što nevjesta (po
mjesnom običaju) uzme na kolena. — U naše
vrijeme u Istri (s istočnijem oblikom). Kolenčić
,puer quem nova nupta sedens suscipit et in ge-
nibus ponit*. D. Nemanić, čak.-kroat. stud. 61.

KO^iENČITI, kojenčim, impf. postaje od ko-
lenac ili kojenak. — U naše vrijeme.

a. aktivnOf za rog i nogu vezati kravu ili
vola. (u Topolovcu). P. Brantner.

b. sa se, refleksivno. Kolinčiti se, stati tvrdo
u snazi, prenosno: tvrdo se razlozima odupirati.
M. Pavlinović.

KO^ENIcE, n. dem. kojeno. — isporedi ko-
jence. — U narodnoj pjesmi našega vremena.
Ako, majko, ne vjeruješ, zaviri mi kojenica, i
podigni Čistu svilu, pak ćeš viđet rane moje. Nar.
pjes. herc. vuk. 328.

KOtjENI, adj. koji pripada kofenu (vidi ko-
jeno, 2). — Postaje od osnove koldn riječi ko}eno
nastavkom bn, te b ispada, a za tijem od dva
n izgovara se jedno. — U jednom primjeru xv
vijeka. ĐblgB opbšteni je dlbgi» susedbni ili ko-
lenbni ili družine . . . Starine. 23, 76. (1496).

KO^ĆNIKA, /. vidi kolenika. Ko|^nika, kao
taslak od koga se poslije prave vrtena. Koje ni ka
se izbije od ,8rca javorovine*, jer od toga se vre-
tena prave. Ima i strug od vretena, cf. kolenika
u Vuk. rjeć. (u Dobroselu). M. Medić. U Bosni
se zove kojenika. Bos. vila. 1890. 307. Ne vaja
ko)enikom udarati. 1889. 24. — Kojenika, tech.
,zettelrolle, zettelspule (b. web.)', frc. ,roquetin*,
egl. ,bobbin*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KO^iENKO, n. vidi kojenak.

KO^JENO, n. genu; genus. -— -]e- stoji mj.
negdašnega -le-, te u istočnom govoru glasi k6-
leno, u zapadnom k61ino; kojeno je samo po
južnom govoru (starije koljeno). — Akc. se mijena

u gen. pl. kA)en& (k61en&, kdirn&). — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov. koleno, rus. kci-^ho,
češ. koleno, po^. kolano; u svima su ovijem jezi-
cima oba značena, osim pofskoga, ali i u ovome
ima pokolenie za drugo značeike. — Postane nije
jasno: MikloŠić misli da postelje nastavkom eno
(po čemu bi ftu>gao biti isti korijen što i u kolo) ;
vidi i kod 1. kleknuti. — / sveza među znače-
nima nije jasna; može se opaziti da su u dru-
gijem indoevropskijem jezicima riječi za obadva
ova značena slične kao da su od sličnoga ili od
istoga korijena (ne od kol nego od fien), samo
kao da je u nima starija rijeČ što ima u našemu
drugo znacene, isporedi za drugo značeiie sanskrt.
^ana, ganas, grč. Ytv(H'f lat. genus, got. kinu, za
prvo snskrt. gjinu, grč. ; cirv, lat. genu, got. kniu.
obično se drži da je u ovijem jezicima sličnost
samo slučajna, ali je čudnovato da se u slaven-
skijem jezicima isto dogodilo od druge osnove,
svakako srodnost ili sličnost u značeiku nije jasna :
može se pomisliti da se preneseno značene (zgla-
vak n. p. u trske) prenijelo da(e na pokofeiie, na-
raštaj, ali je sama ipotesa. — Nalazi se, ne često,
i miiški oblik (vidi kojen, a i kojenac, kojenak);
u primjeru : Koljeni okrvavih. M. Vetranić 1, 24,
koljeni je jamačno acc. dual. — Oblik koljenja
u ovom prim^jeru: Ako klekne na koljenja (ko-
i^HCHHl). M. Divković, nauk. 105 » može biti da
je samo štamparska pogreška i da treba čitati
koljena. — Između rječnika u Vrančičevu (kolino
,genu*), u Mikafinu (koljeno, kojeno, kolino ,genu*),
u Belinu (koljeno ,ginocchio' ,genu* 344l>; ,ca-
sata o casato, cio^ famiglia o stirpe' ,progenies'
175*; ,prosapia, stirpe, schiatta o lignaggio* ,stirps*
592^>), u Bjelostjenčevu (koleno ,genu'), u Jam-
brešićevu (koleno ,genu*), u Voltigijinu (koleno
,ginocchio* ,knie* ; kolino »affiniti, generazione,
građo di parentela' ,verwandschaft*), u Stuličevu
(1. ,genu'; 2. ,familia, domus, stirps, tribus*), u
Vukovu: 1. ,das knie* ,genu*. — 2. ,das gelenk'
,articulu8* s primjerom iz narodne pjesme: Pa
izvadi durbin od bijura, razvuče ga na devet ko-
jena. — 3. n. p. u trske ,absatz^ ,g«niculum'. —
4. ,die generation (das geschlecht), der stamm'
jgenus* s primjerima: Sve do devet kojena. De-
veto kojeno može se uzeti. Prokleto mu pleme i
kojeno!; u Daničićevu: (koldno ,genu; genus;
hominum genus*).

1. genu, zglavak, zglob, član na judskoj nozi
(a i na životinskijem prednijem i zadnijem no-
gama) koji združuje golijen s bedrom.
a. na fudskoj nozi.

a) uopće. Pokripite ruke slobodne i ko-
lina slaba utvrdite. Bernardin 5. isai. 85, 3. Ni
izgoni se (vrag) van kol inom, da molitvom i Že-
žinom. M. Marulić 271. Vapsaj kolina nog
tvojih, da se ukripe. Aleks. jag. star. 3, 320. U
zelenoj tuj haj ini, zlato i biser ku nakiti, s pod-
vitijem sprid kolini sjedi Osman, car čestiti. I.
Gundulić 299. Po noći i po dnevu toliko mo-
jaše, da kako ono kameli zuji tvrdi mu na ko-
linih stahu. F. Glavini ć, cvit 118*>. Kolina lie-
gova jedno u drugo ubirahu se. P. Radovčić, nač.
294. dan. 5, 6. Stola jima biti blizu vrata, i
strane od jiste jimaju kolina ticati. I. Krajić 53.
Uzme ga majka u naručje iV otac na kolino. F.
Lastrić, ned. 403. Lakti, pete i kolina kažu činu
od haj i na. V. Došen 20.")h. Ramati na obadva
kolena. J. Rajić, pouč. 3, 111. Igra liemu vidra
na kolenu, i stoji mu soko na ramenu. Nar. pjes.
vuk. 1, 370. Metnu kotle na kojeno. 1, 622.
Diže skute poviše kolena. 1, 598. A dijete drži
na kojenu. 2, 20. Kupu prima, a piti je neće,

Digitized by

Google

KO^iENO, 1, a, a).

225

KO^iENO, 1, a, đ) aa).

no je tura na desno kofeno. 2, 203. Pa isvadi
8ab)u dimišćija, pa jo metnu sebi na kolena.
2, 248. Skinoh kapu, metnuh na ko|eno. 2, 877.
Popacuja noge iz ko)ena. 2, 416. Kroz čakftire
propala ko)ena. 3, 94. Slomio mu nogu u ko-
jenu. 4, 405. Na prsi mu igra ko{enima. 4, 481.
Srio veliku ženetinu rudijema koeminama do viče
kojena. S. J^i^biŠa, prip. 268. Skupi ko)ena do
zuba, skupi se ka^ povjesmo vune. 269. U Tur-
6ina je vjera na ko)enu. M. Pavlinović, rad. 101.
b) naj češće u znak Štovana i poniznosti,
ali gdoeaije i bez toga, čovjek stoji na prignu-
Ujem koUnima. ovo se izriče na ikekoliko načina.
aa) vid% kleknuti, pokleknuti, klecati. — moie
se dod€Ui i ovaj primjer u kojemu ko}eno stoji u
im^rumentalu : Klečeći kolinom prid i^im. B.
Kaftid, is. 58. — bh) vrlo se često kaše pasti, pa-
dati na ko)ena. Pade na kolina. Đ. Baraković,
jar. 40. Padši na kolina poklonihu se liemu. F.
Glavinić, cvit. 5l>. 8 ovom padam na koljena.
P. Kanavelić, iv. 2. Pane na ko}ena, plače, uz-
diže. 8. :^ubiša, prip. 260. — (pred koga). Prid
svemogoga sudoa na kolina padšL P. Zoranić 8^.
Pade prid Sebastijana na kolina svoja. F. Gla-
vinić, cvit 26<^. Pade prid Petra na kolina. 57«.
Prida A padahu na koljena. I. Đordić, ben. 81.
Tada mater pade prida n na kolina. J. Banovac,
razg. 9. Pade na kolina prid kra|a. M. A. He}-
ković, sabr. 28. (metaforički) I gdi prid liegov
sag, kako gospodina, Zadar grad i rusag pada na
kolina. H. Lučić 285. — (pred kim). 1 prid nim
na kolina padi tvoja. F. Glavinić, cvit 178«.
Pad£i prid liim na kolina. P. BadovČić, uač. 177.
PadSi dole na kolina pred nogama duhovnika. J.
Kava^in 67«. Pade udi] na kolina prid carom.
A. KaniŽlić, kam. 142. — (kome). On je meni
na ko)ena sa svijem rodom imo pasti. G. Pal-
motić 2, 809. Padam ti ovo na kofena, ne ostavi
me. 2, 488. Padahu mu na koljena naj ponosi-
tije glave, i poklaiiahu se na celove od negovijeh
stupaja čestiti starovijećnici od Bima. I. Đordić,
ben. 87. — u ovijem primjerima nije znak što-
vana (isporedi 1. kleknuti, 1, b, a)) : Već padoše
oba na ko)ena a obadva puške oboriše. Nar.
pjee. vuk. 4, 171. No ga pozna srpsko momče
mlado, evo zem|i na kolena pade, gevordaru živu
vatru dade. 4, 348. — rjeđe mjehie na ko|ena
9t(3ji instr, ko^enima (i 8 prijedlogom s, što je
pogreška). Koljenim od srca moga padam prid
tvoje noge. V. Andrijažević, put. 14. I s kolini
pavši, hvale uzdah momu stvoritelu. J. Kavanin
462b. I padavši na zem|u kolini i obrazom . . .
F. Lastrić, test 19b. — - re) u dva primjera ima
metnuti se i postaviti se na kolena. Ovdi se
s. djevica metnu na kolina. B. Kanić, per. 43.
Budući se po ta način postavila na kolina. Ant
KadČić 248. — dd) ptto je i prekloniti, pregibati
kojena, pa i pokloniti se ko^enima. Prekloni ko-
lone (dvojina, po istočnom govoru^ isporedi sprijeda
Vetraničev primjer) kb venčavšomu te vladyce.
Mon. serb. 244 (oko 1389—1399). Prekloniv ko-
lena nizloŽiti oće krunu. Š. Kožičić 55*>. — Pri-
gibam kolina moja k otcu Gospodina našega Isu-
krsta. I. Bandulavić 178«. paul. ephes. 3, 14.
Svak mu prigibaše kolina. M. Kadnić 202^.
Prohode izprid otara, na komu je sveti sakra-
menat, . . . jedni neće uba kolino prignut J. Ba-
novac, razg. 76. Svuda prid nim svak prigiba
kolina. L J. P. Lučić, razg. 3. — Protiva nitkor
bit istini ne ima, neg joj se poklonit koljeni
obima. N. Dimitrović 19. — ee) riječi: ,ut in
nomine Jesu omne genu ilectatiur caelestium, ter-
reetrium et infernorum^ paul. phil. 2, 10, često
se nalaze prevedene (gdjegdje slobodno) u našijeh

pisaca, te je svagda subjekat kojeno, ali mogu
biti različni glagoli, n. p.: Da u jime Isusovo
fsako kolino pokloni se i nebesko zemajsko i pa-
kleno. Zad. lekc. 53. Da u ime Isusovo fsako
se kolino pokloni nebesko i zema|sko i pakleno.
Bernardin 69. U ime se Isusovo svako koljeno
poklai^a. M. Divković, bes. 182«. Ime komu
svako koleno klaAa se. F. Glavinić, cvit 2l>.
Prid liim . . . svako se kolino klai^ F. Lastrić,
test 228b. Da se u ime Isusovo pokloni svako
ko)eno onijeh koji su na nebu i na zem)i i pod
zem|om. Vuk, pavl. fil. 2, 10. — Pred kojimno
sva kolina od visina do dubina va)a da . . . klonu.
V. Došen 4«. — Da u jime Isusovo fsako kolino
prigne se nebeskih, zemajskih i paklenih. Ber-
nardin 178. Da u ime Isusovo svako koljeno
prigib}e se. N. Badina 89«. — Da imeni Isusovi
vsako kolino preklonit se. Korizm. 79«. — ff)
može se reći da se što radi (n. p. moli) stojeći
od štovana na kofenima ; naj običnije to biva do-
dajući samome glagolu na kojenima. Pred kim
se na kolenih klapaju vsi. Transit 24. Na ko-
]enih mojaše govoreći. Korizm. 29«. Budući na
koljenijeh. Zborn. 9«. Obidi otar na kolini. A.
KaniŽlić, bogo|ubn. 45. (na ko]ena mislim da je
pogreška : Neg se 'e molit na koljena, da . . . J.
Kavanin 471«. Da mu na gola ko)ena ište opro-
štene. Pravdonoša. 1851. 25). — u jednom pri-
n^jeru xviii vijeka ima s ko}ena: I govori š Aim
s kolina klaiiajuć se do nizina. V. Došen 140b.

— ffff) ^ ovom prin\jeru kolena znači što i kle-
čane: A vi hoćete je počtovati i kla]&ati se s be-
ritami i s kolinami (nije dobar oblik i s je su-
višno) i z incensi i svićami. Starine. 17, 2.38.
(1555).

c) uz klečane ima i drugi znak podni-
ieha, to je iub\eM kojena ili desnoga kofena. Pak
da moje pojubi kojeno od desne noge. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 22. Celiva mu skute i ko)eno.
Nar. pjes. vuk. 1, 568. I u ruku je celiva i u
to desno koleno. 1, 588. ^ubi caru ruku i ko-
leno. 2, 173. Cjeliva mu ruku i koleno. 2, 529.

— Slično je i ovo: Pristupi mu ruci i ko)enu,
pojubi ga u skut i u ruku. Nair. pjes. petr.
2, 562.

€l) 8 prijedloaom do (do k6|ena, d6 ko-
jena) mogu biti razlicna značeiki.

a€i) kao mjera za dufinu ili dubinu,
vidi 1. do, I, 1, b. euia) naznačuje dufinu iz-
među kraja od noge (prstd ili pete) i kofena.
Nit' jo meni gladak dodijao, ni tamnica jadna
kuća moja, ni na nogu negve do kolina, ni na
ruku težke lisičine. And. Kačić, razg. 36«. U
druge su, u devojke, žute čizme do kolena. Nar.
pjes. vuk. 1, 341. Žute su joj noge do kojenah.

1, 157. Bele joj se ruke do lakata, a bijele noge
do kolena. 1, 597. Desna mu je ruka osečena i
lijeva noga do kolena. 2, 315. Da otpadnu noge
do kojena. 2, 379. Žute mu se noge do ko)ena,
pobratime, u čistome zlatu. 2, 518. Probiše im
Turci obojici iz pušaka noge do kojena. 4, 172 —
173. Da 8U nima prsa od kamena, a gvozdene
noge do kojena. Osvetn. 3, 122. — bbb) zruičeike
je kao kod aaa), ali se ističe ista dufina kao
n\jera za dubinu. U tu goru snijeg do ko]ena.
Nar. pjes. vuk. 1, 337. Al' po grobu trava raste:
detelina do kolena. 1, 431. Pa otvori tavnicu
prokletu deno leži voda do kojena. 2, 69. Obo-
rine drvje i kamene, uzidaše dori do kojena.

2, 122. Đe ogreznu krvca do kojena. 2, 294.
Čelebiji nije more ni do kojena. Nar. posl. vuk.
846. Tiha rosa po)anu oprala, pa ponikla do ko-
jena trava. Osvetn. 2, 177. — cee) kofeno je
jedan kraj dubini, a drugi ikeki gorni dio tijela,

Digitized by

Google

KO^iENO, 1, a, đ) aa).

226

KO^iENO, 2.

n. p. plava, vrat, pas Ud. Poče trffat zlatne žice,
ke joj shode do koljena. I. V. Bunić, manđ. 9.
Što Momčila bilo do ko|ena, Vukašinn po zem|i
se vuče. Nar. pjes. vuk. 2, 114. Neznani delija
zlačenijeh vlasi do ko}ena. Osvetn. 3, 9. Nek
je od ko)ena ma bilo ,do ko|ena*. V. Bo^Sić,
zbom. 208. tako se govori i : kosa, košuta, skuti,
sukil^a do ko}ena itd.

bb) do znaH sto i pokraj, uz (vidi 1.
do, I, 1, d). Često se kaie sjesti ili posaditi do
kojena, te može značiti uopće sideiie kod koga
ili se ističe takovo siđene kao časno mjesto, oso-
bito kad se reČe do desnoga ko|ena. Lepo i(h)
je care posadio : sve koleno jedan do drugoga.
Nar. pjes. vuk. 2, 93. — A Marko je privati za
ruka, posadi je do desna kolena. 2, 374. Sode
caru do desna kolena. 2, 431. — Biti komo do
ko^ena moie se shvatiti u osobitome (prenesenome)
značeiku: biti prvi poslije nega (Vuk, rječn. kod
ko|eno). Ti ćeš. Marko, prvi carovati, a ja ću
ti biti do kojena. Nar. pjes. vuk. 2, 195. — U
ovom primjeru do desnog kojena znaci: uza se,
a ističući fubav i pom^u. Bani care u Janu de-
vojku od malena do desnog kolena. Nar. pjes.
vuk. 2, 70.

ce) u ovom je primjeru značene u do
kao kod 1. do, I, 1, a, a); do kojena ističe, pri-
bližavaiie čefadetu s nekijem štovai^em. Časom
sp&li k pašam pod čađorje, ... pa otale k Skadru
na Bojanu do kojena Omera serdara; lijepo ih
serdar dočekao. Osvetn. 3, IBl.

e) s prijedlogom kod znači stajane (u
prva dva primjera može biti i klečane) blizu koga
pokcuiujuči mu Hovaike i poniznost. Pa se moli
paši kod ko)ena, }ubi pašu u skut i u ruku. Nar.
pjes. vuk. 3, 92. Protužilo tridest i pet druga
kod kojena Mijat-harambaše. 3, 433. Jer sam
il^emu tvrdu vjeru dala, biti Aemu |uba kod ko-
jena. Nar. pjes. horm. 1, 300.

f) s prijedlogom kraj značene je kao kod
d) bb) (u prvom primjeru može značiti i klečaM
kao kod e)). Tužno tuži Alajbege vica Alajbegu
kraj desna kolena. Nar. pjes. vuk. 1, 210. Oj
devojko oj Milena! sedi meni kraj kolena. 1, 419.

g) s prijedlogom na, osim općega zna-
čeiia, upotrebfava se u nekijem osobitijem sluča-
jevima.

€Ui) s loc, 0 pisanu lista (kiMge) po
istočnom običaju. Brže pišu knigu na ko|enu.
Nar. pjes. vuk. 2, 136. On načini knige na ko-
lena. 2, 333. Brže gradi knigu na kojonu. 3, 106.
Piše kAigu na kojenu svomu. Osvetn. 3, 76.

bb) s acc.y 0 predavanu lista (knige).
Dođe k^iga u Požegu ravnu na kojeno banu Milu-
tinu. Nar. pjes. vuk. 2, 168. Nego piše list knige
bijele te je ši|e u Hercegovinu, na ko|eno Duki
Hercegovcu. 2, 171. Nosi kAigu bijelu Prilipu
na kojeno Krajdviću Marku. 2, 247. Banu ki^iga
na ko)eno pade. 2, 264. Spušta kAigu caru na
koleno. 2, 295. Evo Vuče prvu kil^igu piše ka
bijelu grskdu Biogradu na kojeno Jakši kapetanu.
2, 581. Te mu baci knigu na ko|eno. 4, 222.

h) u lokativu s prijedlogom po upotre-
bfava se često u narodnijem pjesmama uz riječi
udariti se (pjesnuti) rukom, kojijem se micanem
pokazuje žalost ili futina. Kada ga je care ra-
zumio, udrio se rukom po kolinu. And. Kačić,
razg. 135^. Udari se rukom po kojenu: ,Jao,
moje štete i sramote!' Nar. pjes. vuk. 1, 586.
Udari se rukom po kojenu : ,Jao mene do Boga
miloga !* 2, 135. Ciknu Marko kao gorsko zvere,
udari se rukom po kolenu. 2, 244. Udari se po
kojena rukom, nova čoha pršte na kojenu. 2, 383.
A pjesnu se rukom po kojenu. 4, 181.

i) u acc. 8 prijedlogom pod u jednom
primjeru iz narodne pjesme. Pa izvadi dvanaest
dukata, te kadiji meće pod koleno (kadija ja-
mačno ^edi podvitijeh nogu). Nar. pjes. vok.

2, 359.

A'^ u acc. s prijedlogom pred. dovesti
pred kojena znači od prilike micane kao kod d)
cc). Ići ćete, uhitit ih ćete i dovesti meni prid
kolina. Nar. pjes. istr. 1, 5H.

1) prijedlog uz:
fui) znači što i do kod d) bb). Koji
će mi sjesti uz kojeno, sa kojim ću ladno piti
vino. Nar. pjes. vuk. 2, 182. I kaduni mjesto
naČiniše uz kojeno Senanin-Ivanu. 3, 204. Kad
Mihata paši dovedoše, sjede nega paša uz kojeno.

3, 428. — Pa mu sjede uz desno kojeno. 2, 207.
— Tad protuži Krajeviću Marko uz kojeno caru
pooćimu. 2, 369, — I š nim dođe Goranov Mi-
hajlo što je agi vazda uz kojeno. 4, 435. — Ja
sam tebe othranio uz moje gosposko kojeno. Nar.
pjes. bog. 44. Drži nega uz desno kojeno, e ga
drži kako svoju glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 610.
Kogano je Bakal odranio uz kojeno k^o rođenog
sina. 4, 269. Izdalo mu joto i godina, nz kojeno
sina ne video! 4, 479. Kad ga sebi uz kojeno
hraniš. Nar. pjes. juk. 562. Sinovi mu odresioŠe
uz kojeno i uz srce. M. Pavlinović, rad. 168. Moje
Lale uz kojeno drage. Osvetn. 3, 61. — Slični
su i ovi primjeri: Divno ti je pod noć pogledati,
đe gospoda piju vino ladno, jejenko im uz ko-
jeno seta. Nar. pjos. vuk. 1, 279. Pred Aim biza
(pseto) aamovojna pode,... ona Janka uz kojeno
dođe. 3, 218. — U ovijem primjerima može biti
da se misli na klečaiie: Onda cvili do trideset
druga uz kojena Višniću Jovanu. Nar. pjes. vuk.
3, 314. Protužio Bjelić Igi^atije uz kojeno slav-
nom gospodaru. 4, 273. Zakukaše u Mostaru
Turci uz kojeno Ali- paše starca. 4, 433.

bb) vidi h). Pa se udri rukom uz ko-
jeno: ,Avaj, Vuče, dom to ne vidio!* Nar. pjes.
vuk. 276—277.

b. na (prednoj ili zndnoj) nozi u životine
(naj češće u kona). Slon veliki, snažni i jaki,
komu zglobno nije koljeno. I. Gundulić 554. — Po-
znade ona ovčica s. Frano, jer kad bi se podi-
zalo tilo Isusovo na misi, ona na kolina padaše.
J. Banovac, razg. 45. — Đe štir koi^u raste do
kojena. Nar. pjes. vuk. 1, 489. Pa se primi konu
uz koleno, pa se zavi sedlu na jabuku. 2, 57.
Pokriću te (kona) svilom do kolena, od kolena
kite do kopita. 2, 217. Soko dogo pade na ko-
jena. 2, 282. Tonu vrancu koi^u do kojena u
zerajicu noge sve Četiri. 2, 282—283. Popadoše
kohi na kojena. 2, 544. Koi\ mu pade na prva
kojena. 3, 285. Pade dorat na predna kolena.
Nar. pjes. vil. 1867. 362. Do kojena koAi pro-
padahu. Nar. pjes. petr. 2, 642. Krv će poteć
konu do kojena. Osvetn. 6, 34. — Soko leti preko
Budve grada, žute mu se noge do kojena. Nar.
pjes. vuk. 1, 413. — Polećeše dva vrana ga-
vrana . . . krvavi jeh kjuna do očiju i krvavih
nogu do kojena. 4, 164.

e. u prenesenom smislu, znači što slično
pravom kofenu, vidi kojence, b, a), n. p.: a) na
trsci, vidi u Vukovu rječniku kod kojeno: u trske
,absatz* .geniculum*. — b) na grani. Orana ima
po dva tri kolina. J. S. Relković 86. — r) na
durbinu, vidi u Vukovu rječniku kod kojeno:
,das gelenk* ,articu]us* s primjerom iz narodne
pjesme: Pa izvadi durbin od bijura, razvuče ga
na devet kojena.

2. genus (gens, familia, stirps, progenies,
linea, suboles, gradus cognationis itd.J, rod, pleme,
pokofene itd.

Digitized by

Google

KO^iENO, 2,

227

KO^iENO, 2, b.

a. suboles; generatio, kaie se da su jednome
čovjeku ikegava djeca ,prvo kofeno*, unučad ,drugo
kofeno', praunučad ,tre6e^ itd. o ostalijem potom-
cima, ovo, kao Što smo kazali, moie biti prene-
seno od tnaSena kod 1, c. — - isporedi i b, b). —
vidi i naraštaj. Koji su čuli codb jednoga ko-
lona do dragoga. Mon. serb. 217. (1391). Ko-
ljeno deseto da bi vam vidjeti. M. Držić 454.
Koji se svećafie sa zlobe otaca u sinovijeb fiih,
deri do tretjega i četvrtoga koljena. A. Gučetić,
ros. mas. 145. U starosti da vidite četvrtoga do
koljena. J. Kavai^in 106«. Neka kojeno sl\je-
deći isa kojena, uzdrži se sveder živa uspomena
od starijeb. B. Zuzeri 8. Pripovijeda Baronio . . .
da jedan gospar bijaše ugrabio crkvi . . . ^eke
zem}e, koje po liegovoj smrti ostaše i^egoviiem
sinovim ; s prvoga ko}ena otidoSe na drugo, s dru-
goga na treće, i ovako dođoše do desetoga. Đ.
Bašić 167. Pedepsati grijehe otaca u sinovima
u trećemu i u četvrtomu kojenu. J. Matovič
389. Nepravedno tecivo na treće ko)eno ne slazi.
Nar. posl. vuk. 208. Svega dakle kojena od
Avraama do Davida, kojena četrnaest, a ud Da-
vida do seobe Vavilonske ko)ena četrnaest, a od
seobe Vavilonske do Hrista kojena četrnaest.
Vuk, mat. 1, 17. A oni će se u četvrtom ko-
jenu vratiti ovamo. Đ. Daničić, Imojs. 15, 16.
Jer sam ja Gospod Bog tvoj . . . koji na sino-
vima pohodim bezako^a ot€u;a i^ihovijeh do tre-
ćega i do četvrtoga kojena. 5mojs. 5, 9. U dru-
gom kojenu neka pogine ime dihovo. psal. 109, 18.

b. gradus oognationis, gradus afiinitatis,
kao lieki stepen kojijem se mjeri srodnost (po de-
beloj i po tankoj krvi) između dva čeladeta. u
ovom se značenu osobito upotrebfava u zakonima
driavnijem i crkvenijem. kao stepeni vrijede po-
jedini porođaji, ali ne svagda na isti način, a)
uopče. — između rječnika u Belinu : ko jono rod-
stva ,grado di consanguinit4' ,gradus consangui-
nitatis'; ,parente in terzo grado^ rodjak u tre-
ćemu kojenu 217h; kolino (kojeno) ,grado d' affi-
iiit&' ,gradus affinitatis* ; ,in terzo građo d' affi-
mt4' u trećemu kolinu 441^, i u Stulićevu : u pr-
vomu, drugomu, trećemu kojenu ,in primo, se-
cundo, tertio affinitatis gradu' kod kojeno. Ko-
leno je razlučenje va osobstvih da se pozna
koleno. Naručn. 63^. Koliko se u bliznemu ko-
linu sagriši, toliko je veći grih. A. Baćić 108.
Kolino prikazuje koliko jedno čejade rastaje se
od op]enoga cabla. A. d. Coata 1, 164. Mnogi
(bogoslovci) uzdržahu da je ispuno i zadovojno
izreći u ispovidi grih od rodoložja ne tumačeći
kolino, da je n. p. s sestrom ili s materom sa-
grišio. razlog daju, jere bližile oli daje kolino do
četvrtoga ne prominuje sliku griha. Ant. Kadčić
211. Tada Štipan ne more više zaručit Marine
sestre, ni matere, ni nijedne druge koja bi bila
u prvo kolino s Marijom. M. Dobretić 418. Ko-
jeno rodstveno ,verwandtschaftsgrad' ,grado di
consagninit^^ B. Petranović, ručn. knig. 17. Ko-
jeno ,gTad der verwandtschaft^ Jur. pol. termi-
nol. 257. Kojeno (pas, gradus) je ona mjera
kojom se opredijejuje, kako daleko stoje srodnici
do općega korijena, po austrijskom kao sto i po
rimskom pravu vaja u pogledu računalna kojena
u ispravnoj i pobočnoj lozi pravilo ,tot sunt
gradus, quot generationes' t. j. svaki porođaj
predstavja kojeno (vidi i b) i c)). M. DerenČin,
tumač grad. zak. 1, 224. — u prenesenom smislu
(o jezicima). Jezici još nijesu tako poznati i
opisani, da bi se mogla kojena (stepeni) srodstva
^ovog naznačiti. Vuk, dan. 2, 122. — b) u lozi
(u primjerima mj. loza ima drugijeh riječi, kao
trak, povlaka, redak) koja slazi ili uzlazi (n. p.

od oca do sina, od izjeda do unuka itd., ili na-
suprot) broje se u svijem zakonima kolena po
porođajima (otac i sin, jedno koferw: djed i unuk,
dva kofena itd.). može se shvatiti aa je znaČene
isto kao kod a, ali ima razlika što ovdje kojeno
znači mjeru srodnosti, a kod a znači Čefad (ali
vidi i Vukov primjer kod a). Za poznati u komu
kolinu nahodi se ova čelad (ushodeča i slazeča),
potribito je izbrojiti ^i, koliko bude čejadi ; izva-
deći prvo od koga izhodimo, onoliko će biti i
kolini ; na priliku : za poznati, u komu kolinu ja
naodim se s mojim didom, od potribe je izbro-
jiti govoreći: ja jedno, otac moj dva, did tri;
zdignimo dida, ostaćemo dva: dakle ja s mojim
didom biti ću u drugo kolino. A. d. Costa 1, 165.
Vaja znati da u traku sridi^emu toliko je kolina
koliko je kipa i uzbrdo i nizbrdo, samo jedan
kip ne brojeći, t. j. prvi od kojega se počim^e...
Vidiš ovdi da je Petar (od kojega se počimje i
koji se nema brojiti) u četvrto kolino svojim
sukundidom uzbrdo, i sukununukom nizbrdo sla-
zeći ... I ovo rostvo ne samo zapričuje ženidbu
do četvrtoga kolina, dali još i do dvadesetoga,
ako se ovo može naći . . . Ant. Kadčić 424. To-
liko ^e kolina u povlaci salazećoi, koliko *e ki-
pova, jedan izvadivsi, to jest kip korina il' ti
kolina, jerbo otac (koji zaedno s materom jesu
korin) po sebi ne postav^ i ne čini kolina nego
zaedno s kipom salazećim. M. Dobretić 550. U
redku upravnomu toliko je kolina, koliko je po-
roda, ovako sin i kćer daleko jesu od otoa i od
matere jednim kolinom, unuk i unuka od dida i
od babe dvostrukim kolinom. I. Velikanović,
uput. 3, '211i>. — c) u lozi pokrajnoj (u prin^e-
ritna n\j. pokrajan ima krajini, skraiiU, neupravan,
sa strane, vidi: Druga su dva traka skraji&a, i u
nima su s jedne i s druge strane braća; pod
ovima s jedne i s druge strane bratučedi itd.
Ant. Kadčić 423 — 424. Kostvo neupravno iliti sa
strane zovemo ono kad jedno o(d) drugoga ne
izlazi, nego jedno pram drugim, premda jedna i
druga strana izlazi iz istoga korina i početka.
M. Dobretić 547), kao n. p. među bracom, bratu-
čeditna, stricem i sinovcem itd., broje se po gra-
đanskijem zakonima kofena po porođajima uopče,
tako da su među braćom dva kofena, među bra-
tučedima četiri, među stricem i sinovcem tri itd. ;
po crkvenom zakonu po porođajima što dijele da-
fega rođaka od glave porodice ili plemena, te je
među braćom jeano kofeno, među bratučedima su
dva, nteđu stricem i sinovcem isto dva itd. Do
koliko kolin zakraćuje se matrimonij? Naručn.
63«. Jakov i Ivan bila sta dva brata: kako ie
rečeno, čine prvo koleno. 64*. S rodicom ili
s rodjakom do četvrtoga koljena. B. Kašić, zrc.
66. Ako bi poželil na rodicu do petoga kolina.
F. Glavinić, sviti. 70. Gryeh s rodjaoi svojijemi
tja do četvrtoga koljena uklapajući, jest prikrvje.
S. Matijević 65. S lodjakom u četvrtom kolinu.
A. Baćić 107. Naravno rodstvo jest po krvi de-
beloj, i zabran uje ženidbu do četvrtoga kolina.
J. Banovac, razg. 270. Da nisu u rodstvu do
Četvrtog kolina. F. Matić 95. Sada vidiŠ u tra-
kovima krajnim, koji je s kojim u krvi i u ko-
jemu kolinu, i dok lem krv zapričuje ženidbu,
budući iu zabranila crkva do četvrtoga kolina
uklapauci. (Župnik) ima upisati na dno lista na
livu stranu ime zaručnika, a na desnu ime za-
ručnice, ... od zaručnika ima uzlaziti uz brdo
tja do hreba, i tako s druge strane od zaručnice ;
i ako nahodi, da izvisuju četvrto kolino, nejmaju
potribu od odpušteiia. Ant. Kadčić 426. Sagrišit
bludno s rodicom u prvo i u drugo i u treće
kolino. M. Dobretić 152. Koje rostvo pruža se

Digitized by

Google

KO^iENO, 2, b.

228

KO^ENO, 2, e, a).

do četiri puna kolina, tako da Petrovi i Pavlovi i
sinovi i kćeri, unuci i praunuci ne mogu se uzet
dokle god od i^i jedno ne izajde u peto kolino.
546. Koji se nahodu u svojti do četvrtoga ko-
|ena. J. Matovič 304.

c. progenies, porodica (djeca, sinovi i kčeri),
a češće u širem »mislu i ostali potomci — ispo-
redi i d. Izak sin Abrama (u kojega koljenu
Hvikolioi narodi imahu biti blagosov^eni). -A.. Gu-
četič, roz. jez. 115. Kolina svoga rod svi }udi
da vide. Đ. Baraković, vil. 15. Od kojena nitko
moga nakon mene neće ostati, (r. Palmotić
1, 375. Kažu da će od tvoga doć koje na slavna
če|ad i hrabrena. 2, 125. Ako Davidu bi obe-
ćano, da će Aegovo kolino saći na veliko dosto-
janstvo. J. Banovac, razg. 125. Car nejma od
svoga kolina baStenika. A. Kanižlić, kam. 160.
Da si od kolina tvoga jednoga sina za sveštenika
odredio. 422. Bivši kolino negovo utrgnuto,
vladali su zajedno. 471. U kolinu tvomu bla-
gosovfeni će biti narodi. 681. Da ja ne bih iz-
gubila koljeno od Ugovića. Nar. pjes. mikl. beitr.

1, 21. Nu vas {udski narod koji iziđe iz negova
kojena. Đ. Bašić 259. Vaja znati da koji su u
jednomu i drugomu traku skrajnemu jednaku,
toliko su blizu oli daleko medu sobom koliko su
blizu ili daleko od trupa, t. j. od onoga od ko-
jega počim)e kolino oliti narastaj. Ant. Kadčić
424. 2jA uzdržati i^egovu kuću i sahraniti ko-
lino. 439. Koleno vam se zatrlo ! D. Obradović,
živ. 65. Da mu se koleno zatre! sav. 7. Dokle
teče sunca i mjeseca i negova đela i kojena. Nar.
pjes. vuk. 2, 261. Prokleto mu pleme i ko|eno!

2, 295. To ću davat, dok kolena teče. 3, 77.
Dok je traga i kojena moga. 4, 487. Dok je
roda i kojena moga. 4, 501. To ću vraže iskopat
kojeno. 5, 492. Bo)e je da se čoeku kojeno zatre,
nego da zao porod iza sebe ostavi. Vuk, po-
slov. 21.

d. gens, 2^0 predašnemu značmu može ko-
jeno značiti što i pleme, pa i u širem smislu
narod (kao fudi koji su isprva bili jedna poro^'
dica)y pa i u prenesenom smislu rod f udski (vidi :
Da se sasvim ne utrgne kolino covičansko. E.
Pavić, ogled. 14. u ovako vij em primjerima isto
je znaČenCf ali ga ne treba shvatiti kao da je u
prenesenom smislu : Ne znado li sve kolino Ada-
movo? V. Došen 214^). Oda vsih četirih kolen
plemena nebjuškoga. Mon. croat. 69. (1447). Vam
se govori, pukom i kolinom i jazikom. Bernardin
101. dan. 3, 4. Navistiti vsakomu kolenu raz-
likih judi. Transit. 24. I vsplače se vsako ko-
ljeno zemje. Korizm. 16l>. Sa vsim kolenom Ar-
sacid. Š. Kožičić 37*. Vam se govori, puokom
i koljenom i jezikom. N. Ban ina 122». dan. 3, 4.
Tadaj se usplaču sva koljena zemajska. 170*.
matth. 24, 30. Svaka kuća i koljeno, vidjaše se
it po naše. (x. Palmotić 3, 48». Žene ke . . . daše
na svijet toke sijene i jazike i koljena. J. Ka-
vanin 517h. Jakobovu on koljenu da svjedo^bu
svoe I ubavi. I. Đorđić, salt. 258. Kolino izra-
elsko jeste kaštigato. A. J. Knezović 263. Turci
pod Osmanom, početnikom turslte trage iliti ko-
lina. A. Kanižlić, kam. 634. Čifut Mardokeo i
sve kolino žudinsko na smrt osuđeno bijaše, utoč.
93. Na hijade i hijade svit kolina već imado.
V. Došen 227». Blagosoviće se u tebi i porodu
tvomu sva kolina zemajska. Aud. Kačić, kor.
29. Koliko god biše didovina, onoliko bijaše ko-
lina. M. A. K^jković, sat. K7*>. Amin! care
sjajan gospodare, da svečevo kojeno se širi. Osvetn.

3, 64. Druga je polovica različita smjesa svih
]x>raenutih kojena. M. Pavlinović, razg. 12. —
()€8to u pisaca o plemenima izraifskijem. Anna

proročica, kći Fanuelova, od kolina Aserova.
Bernardin 13. luc. 2, 36. Za to mu poda Go-
spodin didinstvo i oddili mu ždrib a dvanadeste
kolinof. 163. ecclesiastic. 44, 26. Simon je bio
jedan od sinov Jakoba, koga kolino đriaše Be-
tuliju. M. Marulić 68. Od svakoga koljena si-
nova izraelscijeh. N. Baiiina 200*. apoc. 7, 4.
Ditić prvorojeni ako od kolina bude Levi. F.
Glavinić, cvit. 43*. Od koljena Judinova ki se
jaki Bog nareče. J. Kavanin 337i>. Potanko sade
djela dvanaes koljen Izraela. 347^. Svim ko-
ljenom Izraela tuste zem}e dijel se dade. 877K
Kojeno ,tribu, parlandosi degl' Ebrei^ ,tribus*.

A. d. Bella, rječn. 745l>. Dvanes koljena od puka
izraelskoga. I. Đordić, salt 269. Sidićete i vi
svrhu dvanaest sidališta, sudeći dvanaest kolina
izraelski. J. Banovac, razg. 4. Kad Mojsije bla-
gosovi kolina, ostavi kolino Simunovo i ne ti ga
blagosoviti. pri po v. 121. Judino kolino zadobi
starišinstvo. F. Lastrić, svet. 115*. Pade kocka
na kolino .ludino. £. Pavić, ogled. 172. Da sinu
i^egovu samo jedno kolino izraelsko zaostaviti
oće. 295. Obećavši mu vladu svrhu deset ko-
lina izraelski. 295. Od kolina Simunova. And.
Kačić, kor. 101. Zapisa sve kojeno Levovo na
službu crkve. J. Matović 297. Ove kuće pogla-
vito poznane su svima pod imenom dvanaest ko-
Una. I. Velikanović, uput. 1, 54. Svima dvanaest
kojena rasijanijem po svijetu pozdravje. Vuk,
jak. 1, 1.

e. genua, genus ac sanguis, stirps, origo,
rody u značenu suprotnom prema onome što je
kod c, jer se ne misli na potomke^ nego na rodi-
tele, na djedove i naj čeHe na stare ili praoce.
a) u pravom smislu, fui) uopće. Koliko
arhijereov bilo je od togo kolene. Š. Kožičić 3*.
Da neka nih rojstva, kolino i istok poznaš. P.
Zoranić 9'>. Nu je bratuČed meni Akilo, od ko-
jena mi smo istoga. 6. Palmotić 1, 205. Ni drže
stara imena od kolina. S. Margitić, ispov. vi.
Od kakva je kolina i roda divica Marija? A
Kanižlić, utoč. 479. Jednoga smo svi kolina. V.
Došen 232**. Dičit se ponosito onijem kojeuom.
Đ. Bašić 183. Bogastva, sliku, svjetlost kojena.
J. Matović 309. Od koga je đela i kojena, ko li
otac, ko 1' negova majka? Nar. pjes. vuk. 2, 239.
A rodom je kuće Petrovića, od drugoga kojena
ne biva. 5, 486. Boga sam rasrdil i tebe zban-
tuval, koleno pošpotal, zemji zlu peldu dal. Jačke.
216. Kojeno ,stamm'. Jur. pol. terminol. 474.
— />//) jav\a se genitivom ili ađjektivom posesiv-
nijem od koga počine rod. ilth pldmene i kolene
Nemanina. Okdz. pam. šaf. 72. Stavi se kraje-
vati jedan od negova kolina. Dukjanin 9. Oni
učine kneze od svoga kolina. 19. Od koljena
Abramova. A. Gučetić, roz. jez. 117. Od kolina
jego po materi izajde sin BoŽji. F. Glavinić, cvit.
10*. Zdrava, o djevice od koljena Adamova! J.

B. Gučetić 20. Hćere od kolina Kajinova. P.
ItadovČić, nač. 497. Bi sveti Benedik mladica
iliti zagranak od rodnoga hreka iliti kuće A ni-
čije i Probe, koja ... bi po koljenu od Olibrija
i Perleona rasplodena u Austriji. I. Đorđić, ben.
9. Zarad ostanka i uspomene nihova kolina iza
puno vikova. J. Banovac, pripov. 247. Da tko
od kolina Mihaila Aemu ne otme krunu. A. Ka-
nižlić, kam. 2. Kolina smo Adamova. V. Došen
215*. Kraj Budim ir razdili krajostvo ii mnoge
države oliti banovine, u koje postavi bane od
svoga kolina. And. Kačić, razg. 23. Što imaše
biti od kojena Abramova. J. Matović 27. Iz či-
jega kojena isteći, izaći, iziti, izlaziti ^ab alicujus
sanguine originem duoere'. J. Stulli, rječn. pod
kojeno. — o ovakovijem primjerima ne zna se

Digitized by

Google

KO^iENO, 2, e, a).

229

KO^iENO, 2, f.

svagda, pripadaju U anio ili pod d: Bođil se je
Isus od kolene Judova. Š. Kožičić 3*^. Jere i
ja jesam Isdraelita od Abraamova semena, Be-
nijaminoTa kolena. Antou Dalm., ap. 14. David
rodi se od ko)ena Judina. I. Đordić, salt. viii.
— cc) može se kazati kakvo je koleno na raz-
lične načine. U4Ui) genetivotn ali ačjekiivoin po-
sesivnijem kojijem se ne kaže ko su bili stari po
imenu, nego po časti, po osobini (kakvi su bili).
Bili su iie roditeji od kolina i krvi krajevske.
B. KaSić^ per. 165. Da sred srca, ne scijen',
tvoga ti bi čao že}e od boja, da od koljena kra-
}evskoga nije kadnna majka tvoja. I. Gundulić
905 — 306. On od krajevskoga kolina izhodi. A.
Kanižlić, kam. 9. Budući on od krajevskoga ko-
lina rođen. E. Pavić, ogled. 389. Naj veće pak
nastojai^e Mateino jeste bilo ispisati izhodak i
koren kra^evskog kolina. 462. — Na krajevstvo
od koljena od sto krafa kra) te rodi. I. Gundulić
316. Od kolina kra}ev Sirije izhodeći ... F. G-la-
vinić, cvit. 290». — Zna da se je porodila go-
spodskoga od koljena. I. V. Bunić, mand. 17.
Ovi pleme sve brojaše od koljena gospodskoga.
P. Elanavelić^ iv. 17. Jedna žena kolina gospod-
skoga. J. Filipović 3, 172l>. Er mi bješe on
Stjepan od koljena gospodskoga. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 50. Jedna žena kolina gospodskoga. M.
Zoriftić, zrc. 138. Kolena je gospodskoga. Nar.
pjes. vuk. 1, 6. — Svijetla je ovo djevojčica od
koljena đesposkoga. I. Gundulić 376. — AV je
dete kolena ajdučka. Nar. pjes. vuk. 3, 41. —
bhb) ističe se kekijem a^ektivima plemenitost ko-
lena, n. p.: ćastan. V oružju i svetu ćastna od
kolina. P. Vitezović, odil. 52. — dobar. GaŠpar
kraj od dobra kolina. Nar. pjes. istr. 6, 31. —
jasan. Od jasnoga kolina Arsacida. A. Kanižlić,
kam. 254. — plemenit (plemeni). Mladić jedan
plemena kolina. P. Zoranić 34a. Koljeno pleme-
nito od pomoći tomu nije, koga uboštvo vjeko-
vito pod teškijem robstvom krije. I. Gundulić
386. Od koljena je plemenita gospodičić jedan
ono. 437. Boditi se od plemenita koljena. V.
Andrijašević, put. 3. Obodvoje od plemenita i
krajevskoga kolina Da vidova. F. Lastrić, od'
349. Dečio, rodom iz Sr ima u Slavoniji, od ko-
lina plemenita rođen. And. Kačić, razg. 10. —
slavan. Man se brojim od slavnoga otmanskoga
ja koljena. I. Gundulić 804. — - star. Bi rečeno,
od smeđerskijeh da knezova staro izlazi i^ih ko-
leno i gospodska krv liihova. G. Palmotić 2, 183.
Hlad Filipe od stara kojena. J. Krmpotić, pjesm.
o. Veći dio lordova nije od prastarih ko)ena.
M. Pavlinović, rad. 76. — svijetao. Jer ga (dijete)
cijeniše od svijetla kolina. M. Bunić 6. Izabrane
on djevice i od kofena svijetla stavi. G. Pal-
motić 1, 99. Bađa se od bogata i prisvijetla ko-
jena. V. M. Gučetić 107. Rodio se je od svitla
i bogata kolina. A. Kanižlić, kam. 5. Bodi se
Frančeško Saverija od staroga i svitloga kolina.
fran. 16. — velik. Što će prudit od kolina ve-
lika rojenje? A. Georgicoo, pril. 99. Pavića je
kolino veliko, to ne može zanikati niko. And.
Kačić, razg. 2811>. — visok. Od visoka i velika
koljena se rodio si, koga plemstva vedra dika
čas neumrle slave nosi. I. Gundulić 277. —
rrc) značene suprotno prema bbb) ističe se dru-
gijem a4jektivima, kao sto su n. p. : nizak. Toma
Bakač bijaše od niska kojena. M. Pavlinović,
rad. 14. — potišten. Da tve carstvo jubi pravu
uzme, ne robiiiu nepoznanu od koljena potištena,
neg' gospođu izabranu. I. Gundulić 304. — rđav.
Ako li ai . . . kolina pordava od starina ... V.
Došen 29*. — zao. Da već se scinaše kolina
zaloga... Đ. Baraković, vil. 67. Da od zla ple-

mena i koljena rajajn se kađgodijer dobri sinovi.
M. Orbin 177. — dđd) i sama riječ kojeno može
značiti: plemeniti rod (kao kod bbbj) bez ikakva
a^jektiva. Kolino brez kriposti ništa. V. Došen
V. Znaj ! kolino i starina naj atražiia je pleme-
stina. 29l>. Fale Aega od kolina, od desnice . . .
35*. Jednim okom dok ugleda . . . il' junaka od
kolina . . . 120*. Nek je ,od kojena^ ma bilo do
kojena. V. Bogišić, zbom. 208. — u ovom pri-
mjeru suprotno je značeHe, ali se to poznaje po
onome što se prije kaže: Zao glas kolina. Ant.
Kadčić 405. — tid) u genetivu s prijedlogom od
može značiti razlog s kojega ko što ima ili mu
što pripada, uaa) u pravom smislu^ što je čije
ili mu po zakonu pripada. Kiiiga kaže, na Urošu
carstvo, od oca je ostanulo sinu, đetetu je od
kojena carstvo. Nar. pies. vuk. 2, 196. — bhh)
u prenesenom smislu, duševne (a i tjelesne) oso-
bine. Jer to im je od kolina da je svaka truja
lina. V. Došen 120*. Ar si zajer od kolina rđa,
čađa, mrak i tmina? 134b. Jer su Uni od ko-
lina (Cigani). 211*. — ee) u lokativu s prijed-
logom po, zmiči što i pod dd) acui). Stvar koja
je po kolinu. J. Mikaja, rječn. kod baština. Nije
kruna Mikleušu po djelu ni po koljenu neg je
kruna po koljenu Matijašu sinu tvome. Nar.
pjes. bog. 82.

hj u širem smislu, narod. Otbčbstvomb
i roždenijemb i vbspitanijemb srbbbskago kolona
bese. Glasnik. 21, 159. (xvii vijek). Ja nisam od
grčkoga psM) kolina (,neque me Argolica đe gente
negabo'). I. Zanotti, en. 2, 9. Benedik koljenom
Bimjanin. I. Đordić, ben. 9. 8v. Luka nije bio
žudinskoga kolina. A. Kanižlić, utoč. 616. Ko
je Srbin i srpskoga roda, i od srpsko krvi i ko-
lena. Nar. pjes. vuk. 2, 229.

i') u ovom primjeru znači vjeru, vala da
po tome što vjera dijeli lude, kao Što se dijele u
plemena i narode: Nemoj mene ostaviti, pobro,
ako nismo od jednog kolena: ja verujem Muha-
meda sveca, a ti, pobro, ime Isusovo. Nar. pjes.
vil, 1867. 426.

d) u prenesenom smislu, može značiti
postane uopče. Jednoga su od kolina i anđoli
od visina koji viČAem Bogu dvore, i sotone koje
gore. V. Došen 7l>. Što je srebro od kolina, neg
plisniva gvozđušina? 23b.

f. prema značeiiu pod e (osobito kod a) cc)
bbb) i ccc)) kaže se u prenesenom smislu o jednome
čeladetu, kao ističući da su u liemu dobre ili zle
osobine svega negova roda. a) u dobrom smislu.
Moja snaša adamsko koleno. Nar. pjes. vuk. 3, 170.
Adamsko kojeno (kaže se za vrlo poštenu ženu).
Nar. posl. vuk. 1. — Care Lazo, čestito koleno!
Nar. pjes. vuk. 2, 295. Oj veziru, čestito kojeno !
3, 343. — Fala tebe, gospodsko kojeno! 2, 557.
— Janko bješe junačko kojeno. 3, 116. Pravo,
pope, kojeno junačko ! Osvetn. 2, 154. — Pa će
nemu rijet poimence: junak jesi i kojeno pravo
(može biti da ovo odgovara značenu pod e, a)
cc) ddd)). Osvetn. 3, 52. — A BošAani majmu-
nići mali, vlastelini i kojena stara. 6, 84. —
Znades care, svečevo kojeno. 1, 14. — Oj Slo-
vini, kojeno vilinsko! 2, 178. — h) u zlom
smislu. El je Maksim krvničko kojeno. Nar.
pjes. vuk. 2, 546. Tamo ode krvničko kojeno,
on će dvorit cara u Starabolu. 2, 566. — Sto
učini, Jure Brankoviću, od starine nevimo ko-
lino ! And. Kačić, razg. 93^. Maksimija, koleno
neverno! Nar. pjes. vuk. 3, 42. Oj Ivane, ne-
virno kolino, kako si me mladu prevario! Nar.
pjes. istr. 2, 128. — Bodi, rodi, orjatsko koleno!
ili rodi, ili u rod idi. Nar. pjes. vuk. 1, 619.
Ona kuja, orjatsko koleno. 1, 548.

Digitized by

Google

KOVENO, 2, g.

280

KO^IVO

1^. linea, masko i Sensko ko)eno može ena-
čiti: potomci, rod, losa koja postaje od mučkoga
potomka (sina, unuka po sinu itd.) ili od ien-
skoaa (kćeri, unuke po sinu itd.). Za mene i za
mojehb sinova i za moje sjeme po muškomb ko-
ljenu. Mon. serb. 107. (1333). Unučje i praunučje
što jeste muškoga kolena. 238. (1399). Pravo
natražje Ailib srbtca muŠko koleno. 286. (1419).
Što je po muškomb kolenu, ali nakon toga po
Senskomb kolonu. 338. (1427). Da toj dukate
imcuno dati sinovomb negovemb što je po muS-
komb koljenu. Spom. sr. 2, 81. (1424). — Vafa
da amo pripada i ovo: OČino kojeno ,linea o
descendenza paterna^ ,paternum genus'; ko)eno
materino ,linea matema^ ^origo materna^ A. d.
Bella, rječn. 440».

h. u jednom primjeru xviii vijeka kao da
znači pravu srodnost (po krvi). Ili rodite|stvo
bilo duhovno, ili rodite|stvo bilo po kolinu . . .
A. Baćić 107.

i. u dva primjera xvii i xviii vijeka znači
rod u naj širem smislu, ili možebiti spol. Za
uzdignut koljeno žensko koje bješe osramoćeno
i podniženo. I. Držić 403. Po tom muškom svem
kolinu slavu uze i ukinu ; a ženskome put otvori,
da se ruga i po tvori. V. Došen 107 b.

3. zlatno koleno ili ko)6no zlatno, neka bifka.

— Preneseno oa znaČeiia pod 1. Ko|eno zlatno
(Stulli), V. Zlatno ko)eno. B. Šulek, im. 151.
Zlatno koleno (zlato kojeno Stulli ; prema tal.
ginocchfo d' oro Stulli), Anthosanthum odoratum
L. (Alschinger, Lambl, Zadar). 465. — U Stu-
lićevu rječniku ima: Zlatoko)eno, trava ,ginoc-
chio d' oro, erba' ,herbae genus' s dodatkom da
je riječ ruska.

KO^iENOKLAlfTAjSrE, n. klecam. — Naj sta-
riji je oblik kolžnoklananije. — U knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom, a između rječnika u
Daničičevu (koldnoklaAanije ,flexio genuum*).
Koldnoklaiianijemb i noštnimi stojaniji. Domen-
tijanb 61.

KO^jENOPLEMENIT, a<^'. samo u Stulicevu
rječniku: v. plemenitorodan.

KO^iENOPOKLONEI^E, n. djelo kojijem se
klekne (kojijem se poklone kolena). — Stariji je
oblik koldnopoklo^enije. — U knigama pisanima
crkvenijem jezikom. Po molitve byvajutb malo
koldnopokloiienija kb zemji moguštimb. Sava,
tip. stud. glasn. 40, 138.

KO^iENOVAC, vidi Kolenovao.

KOtiENOVIĆ, m. čovjek od (dobra, plemenita,
stara) kofena (isporedi ko|eno, 2, e, a) cc) ddd).

— V naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu:
,ein mensch von gutem albeu hause, von familie'
(ko|eno) »illastri loco natus*, cf. plemić, ogaković,
kućić s dodatkom da se govori u Hercegovini.
Fala, kolenoviću! Bos. vila. 188S. 220.

KO^iENSTVO, n. vidi kojeno, 2. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka. Ne išt' mu (Bogu)
djede ni starije, er svoj bitak zna po sebi; ni
kad poče kad li prije, vazda bio ki je u sebi:
djeda tko ima, djed stariji nastd bi, a unuk po-
sljedniji. s&m je otac sve kolienstvo, ne ima djeda
sam tko 'e davni. J. Kavanin 535^.

KO^jENSIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Pre(d) četom je
Ko}enšić Lazare, barjaktar je od' Pavićevićah.
Pjev. cm. 143b.

KO^ENŠTINA, /. (čakavski kojensćina) m jad-
nom spomeniku xv vijeka znači: plejne ili poro-
dica, vidi kojeno, 2. Kako priđe pred nas Matej
Svilić z Bužan s sela ko se zove Mohlići, poslan

k nam od strane četirih kolenićin bratje svoje.
Mon. croat. 127. (1486).

1. KOtiElSrE, n. 4J^lo kojijem se ko\e, klaike.

— U tri rječnika (s kc^jkavskijem oblikom ko-
lei^e): u BjelosijenČevu: ,interfectio, trucidatio',
V. klai^e ,usitatius dictum'; u Voltigijinu: ,scan-
namento^ ,erwurgen* ; u Stuličevu : v. klai^e iz
Bjelostjenčeva.

2. KO^iElSrE, n. djelo kojijem se koli (vidi 2.
koliti). — U BjelostjenČevu rječniku: (ke^jkamki)
kolei^e, V. kolitva.

3. KO^EIStE, n. vidi pokole^e. — Na jHnom
mjestu XVII vijeka. — Moie hiti da je pisarskom
Hi Štamparskom griješkom otpalo po. Odi M
viditi izhodak od tvoje plemenštine i paii od ko-
jega odkuda slaziš. M. Badnić 171*.

KOtiEPČA (ili Kolijepča?), /. mjesno ime. —

XIII vijeka. Nadb Eol^pbču. Svetostef. hris. 21.

KO^ifcVČAR, kojevčAra, m. psovka za čovjeka.

— U Vukovu rječniku: (u Crnoj Gori) ,scliimpf-
wort fiir einen mann' ,convicium in virum*, kao
nije junak, nego čuva ženu i ,kolijevku*. — Ahc
kaki je u gen. sing. taki je u ostaltjem padežima,
osim nom. sing., i voc. k5|evč&ru, kd)evč&ri.

KO ^j EVINA, m. prezime. — U naŠe vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 264.

KO^ilKOlSrEVlĆ, m. čovjek koji ko\e kone (kao
psovka). — U Vukovu rječniku: u pjesmi ,pferde-
schlachter' ,qui equos mactat' s primjerom: Do
sad smo se zvali krajevići, a po sada ko)ikone-
vići.

KOJ^ilTEI^, m. čovjek koji kofe. — Samo u Stu-
ličevu rječniku: Jugulans^

1. KOMITI, kojim, impf. metati snop)e u koje
(vidi ,žitni kolac' kod 1. kolac, c). u Dobroselu.
M. Medić.

2. KOMITI, k(Sjim, impf. u dječjem jeziku mjesto
klati, u Dobroselu. M. Medić.

KO^iiVNI, atUj. koji pripada kofivu. — U Vu-
kovu rječniku: (u Dalmaciji) n. p. varićak (še-
niče) sto se daje svešteniku o krsnom imenu (u
ime kojiva).

K04iiV0, n. kuhana pšenica, što se po običaju
pravoslavnijeh Hril^čana blagoslivfa od popa i
jede na daći ili na slavi. — Od novogrč. x6Xviin
(n. pl.) .sto se već x vijeka nalazi zahifeženo sa
znače'Aem alin^ hin^in^ (kuhano žito). — Sada se
možebiti svagdje (u prvom J^ubišinu primjeru ko-
livo va\a da je štamparska pogreška, jer je na
drugom n^jestu kojivo) izaovara kojivo (s ]), ali
ne znam, jeli tako svagda bilo: u naj starijim
primjerima (i u Danicićevu rječniku) pisanima
ćirilovskijem slovima ne zna se, treba li čitati \
ili j ; tako je i u stslo vensko tne i u ruskom jeziku.

— Riječ je stara, isporedi stslov. kolivo i rt«.
Ko.tMHo. — Između rječnika u Stuličevu (kolivo
jtriticum raello coctum* po čemu bi se kuhala
pšenica u medu, ali se u samom rječniku dodaje
da je riječ ruska); u Vukovu: gekochter weiz6n
den bei dem todtenmale' (na daći) ,und am pa-
trontago* (na slavi), vom priester gesegnet und
von den gasten verkostet wird' ,(triticum) sili-
cernium'. cf. panahija; u Danicićevu (kolivo, x6-
Iv^ov ,frumeiitum coctum', a po i^emu ,scu3rum
piaculare'). Vsaku subotu za godište da ima
umrbli kolivo i desetb l<;turgiji (vidi i naj zadAi
primjer). Glasnik. 24, 277. (1396). Miriše na
kojivo. (Gotovo umro). Nar. posl. vuk. 179. Še-
nica se ovdje spomine radi ko)iva, poskura i
krsnoga kolača. Vuk, nar. pjes. 2, 4. Izjedoše
ono kojivo. P. Petrović, gor. vijen. 110. Iza

Digitized by

>^uogle

KO^ilVO

281

2. KOM

ovogA Žalosnog prizorja posijedaia svi na 6kd
pred crkvom i počnu redimice cehvati vostanicu,
zobati kolivo i piti rakiju. S. !](iubiša, prip. 169.
Napiju se rakije, a nazob}u ko}iva. 191. ,Ko-
jivo' se sove žito koje se kuva uoči krsnoga
imena, za ko)ivo se obično prebira sve zrno po
zrno od naj čistije belije-pšenice . . . Jedan sud
8 takim žitom nosi se crkvi, gde se prekadi i
prelije, pa se posle, na nekim mestima, razdeli i
pojede pred crkvom, a na nekima se vrača kući,
te se liim poslužuju gosti, kao svakom drugom
poslasticom. M. Đ. Milićevič, slav. 27. Negde
se ta kuvana pšenica zove ,panaija^ u Srbiji po
varošima zove se ,žitoS ali je naj poznatije ime
,ko)ivo^ 28. Pa oprema koga mlađega crkvi
s ko}ivom. Bos. vila. 1887. 41. — Kako se vidi
po ovom primjeru (a mozebiti i po naj prvome)
inači i crkveni obred za mrtve. Po prdstavjeni
mojemB da mi se poje kolivo sbbomo i Ivturgije.
Mon. serb. 547. (1502).

KČ^KAI^E, n. ^elo kojijem se jedno s dru-
gijem kofka, vidi ko)kati se.

K6^iKATI SE, kčjkam se, impf. dem. klati se
(recipročno). — Od osnove sada^ga vremena
ko}-. — U naše vrijeme u Lici. ,Ni se dvo'e va-
vije za neSto ko)kaju^ ,Lijepo mi je to vaše ko)-
kaiie več dozlogrdilo*. J. Bogdanović.

KO^jtlŠTRALICA, /. kaše se o ienskom čefa-
detu kako ko}uštralo o muškom. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KO^iUŠTBALO, m. kaže se o čovjeku koji se
vavije za nešto ko}uStra i goni. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KO^itrŠTRAl^E, n. djelo kojijem se ko s kim
kofuštra^ vidi ko}uštrati se.

KO:^tjŠTRATI SE, koJiiStr&m se, impf. vidi
ko}kati se, s kojijem će glagolom biti i istoga po-
stana. — U naše vrijeme u Lici. , Vavije se ko-
Juštraju ka^ i dvije jetrve^ ,Đanas sam se za te
na ednom mjestu ko}uStra\ ma da znaš kako'.
,0vo kuć]^ ko}uštra]ie opraviće me prvo reda u
ledinu'. ,Niovo ko}uŠtrane sjedi mi na vr vrče
moe glave*. J. Bogdanović.

1. KOM, adv. znači što i kad, ističući da jedno
biva odmah za drugijem, vidi netom. — Bez sumM
je padei jednine zamjenice koji : Baničić u rječ-
niku (vidi dale) misli da je lokativ (muškoga ili
srednega roda), docnije je (kako sam našao zahi-
feŽeno liegovom rukom) pomislio na instr. sing.
f. (i isporedio s komaj, što mislim da nije dobro),
ovo bi se zadne tumačene Činilo bole, ali je u
naj zadiMjem primjerima svakako lokativ. — Od
XIV do XVI vijeka (samo u Dubrovčana osim Ma-
rulićeva i Pejkićeva i Kavatiinova pritnjera), a
između rječnika u Belinu (,subitooch6, tostoch^*
,8imul ac* 715«), u Stulićevu (,ut, ubi, simul ac,
statim atoue, ut primum, cum primum, po3tquam*),
u Daničicevu: (kod zamjenice kyj, vidi koji) padež
komb, koji mislim da je lokal, pokazuje sam
sobom vrijeme keu) kod. — Komb bi se tvoja
rabota na nas uslonila, mi bismo učinili koliko
za našu dušu. Spom. sr. 1, 11. (1397). Komb se
skupe, hoćemo za tozi vidjeti. 1, 24. (1399).
Komb bili naši posli na putevi, kazovaSe imb...
1, 54. (1404). Komb žito ovamo priđe, Marinb
uamb pokazovaše ... 1, 76. (1406). Zač kom te
ja zgledah, smamih se u sebi. Š. Menčetić 103.
Kom te gospodu kon sebe vidu ja, od mene jur
podu sve one misli tja. 229. Ah život zavinu,
kom pusti slatki glas. , 240. Kom vila toj reče,
8 oči mi uteče san. G. Držić 406. Kom ovo
izreče, to ^(iubav... k toj vili doteče. 439. ToA

ga (goluba) soko podlabuti, kom ga čuje da za-
guka. M. Vetranić 1, 14. Kom se rastavi dušica
od tijela, sudi ju sud pravi. 1, 105. Kom bih
ovi kraj ostavil, gdi trudim, mnim da bih dobil
raj. 1, 169. Nu kom ga ne najde, ter ga tač
izgubi, plač, tužbu i jade toprva obrubi. 1, 189.
Kom te sam vidila, moju sam svu lubav u tebe
stavila. N. Na}ešković 1, 197. Zašto je ma mlados
u £ega stavila veselje i rados, kom ga je vidila.
1, 203. Da braći od prve kom bude svanuti ne
skažem do mrve. 1, 252. Er me će na tvu čas
po) ubit gospodar, kom dođe oni čas. 1, 259. Ter
ti se ja kunu, kom si se rodio, izvrsnu korunu
da t^ svila jes Klio. 1, 827. Togaj te molim rad,
kom ovi lis imaš, za moju (ubav sad na oga^
da ti daš. 2, 123. Kom k nemu dođoh, na mene
se izbeči. M. Držić 834. Kom se mrak dijeli i
mrkla noć mine, sejanke sve će doć. 444. Platit
ćeš zaisto riječi tej pogane, kom dođe E^isto.
D. Zlatarić 15^. A djetići gologlavi kom začuiu
naukijera, na vrat skaču ... A. Sasin 171^. Ti,
kom stupaj on postavi, potom na žao ovi stane,
čin' cić lijepe Arijane da se užeže vas jubavi.

1. Gundulić 10. Kom Ae obraz vedri vidje svijena
liepotam narešeni, jes' vidjela, k6 ublidje i pri-
liku svu promijeni? 6. Palmotić 1, 251. Svezat
ćemo nazstd vami ruke, kom vas dobudemo. 2, 899.
Neka ovi vas život zabiju, kom dođu na novi.

2, 477. Kom se pop nareče, ončas mu šija oteče.
(D). Poslov. danič. Kom klenu prvo zazvaAe od
noćnijeh molitava, ne ckneći ni časa, dobri glava
od pravovijernijeh osta oblakšan od bolesti. I
Đorđić, ben. 195. — U jednom primjeru xv vijeka
ima od kom, gdje je kom shvaćeno posve kao vre-
meni adverctb (kad, kako): Ka živit životom od-
luči prečiste, poče imit od kom (i. j. od kom
poče imit) udovičtva misto. M. Marulić, pjes. 82.
— Moie imati uza se i to, vidi kojino. Komb to
je došlo bHo, arhibiskupb Marinb barski i š Aimb
jedanb Ulcii^aninb i tbdi su uzeli tbj brigentinb . . .
Komb to našu goliju poslasmo . . . Spom. sr.
1, 38. (1402). — U ovijem primjerima stoji s pri-
jedlogom po, kao lokativ: Nu misli, tej dike po
kom ja zagledah, kako hoć u vike da ti se ne
prjedah ? N. Na^eSković 1, 178. Po kom toj uši
me začuše, oćutih nepokoj. 1, 304. Po kom taj
začuh glas, meni se sve tuge . . . svmuše . . .
1, 312. Po kom bi pokopan, bi na Aegovo misto
po3tav(en Arijan drugi. K. Pejkić 81. — Ne-
jasno mi je u kom u ovom primjeru: Za'edno
malo nedospijeta, što su zem)a, vlaga, mora, neba
i zvijezde, stav' opeta, čin', sve da je jedna gora
od pretvrdih dragomanta, nek ti bo)e svijes
upamta; ter da tisuć vijeka u kom, čim se na
prah sve obrati, mrav neznažni svojom rukom
priđe i jednom Au zamlati, kad bi se ova raz-
mrvila, ^i u pepeo učinila? J. KavaAin 489*.

2. KOM, koma, m. vidi komina, drop. — Akc.
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padešima^
osim nom.y i voc. kome. — Od xvii vijeka^ a iz-
među rječnika u Vukovu (vide komina s dodatkom
da se govori u Srijemu). Od vina, od muta, od
koma i od mnozijeh stvari čine i peku rakiju.
M. Divković, bes. 608*. Rakija koja se od vina
ili koma peče. A. Baćić 310. Kom od isprešana
grozdja, kom od lanenoga sjemena. I. Jablanci
31. Pak vinskoga va]a imat koma. J. S. Re}-
ković 248. Do polak ju (kacu) napuni šjivama,
a od polak nek je voda sama; treći dio nek iz-
puni voda, kad uzvrije, kom svrhu Ae hoda. 870.
Rakija se peče od š}iva, naj više i naj boje, a
peče se i od koma ili kao što se kaže komine.
Đ. Popović, poznav. robe. 386. Kad se š}ive
metnu u kacu pa prevru, onda se to zove kom.

Digitized by

Google

2. KOM

282

KOMAD, a, a).

i to ^cijeli komS da se razlikuje od onoga iz koga
jo peČei^em rakija izvađena, koji se za to naziva
,pe6eni kom^ M. Medić.

3. KOM, m. bifka^ vidi kmin, komin. Kom
(Sabjar), v. Komin. B. Šulek, im. 151.

4. KOM, K6ma, m. irne mjestinuij i osobito pla-
ninatna (vafa da je noj starije značene nešto vi-
soko i strmo, isporedi komac). — Akc. je kao kod
2. kom. — Od xiv vijeka, a između rječnika u
Vukovu (mnoga se brda tako zovu, u. p. Kom u
Vasojevićima) i u Daničićevu: Komb, među se-
lima i planinama sto ih je kra| Stefan Dečanski
dao Đečanima pominu se dva Koma, kojima je
,Komoma' išla meda ,u Limb'. M(on. serb). 96.
(1330). ,odb Komu'. 96. to će biti dvije planine
istoga imena jedna do druge na sadašnoj gra-
nici crnogorskoj, u Crnoj je Gori ,u Komu* bila
crkva bogorodićina. M(on. serb). 533. (1485). a
to će biti Kom kod Žab)aka. cf. bogorodica. —
Od tade se zakrvi krajina čak od Koma te do
Korjenića. Nar. pjes. vuk. 4, 330. Kliče vila od
Koma planine. Pjev. crn. 14*. Znaci od zida
bez kreČa i zemje koji je iŠao od Bijele gore . . .
do Kučkoga Koma. Vuk, živ. 225. — / itne selu
i planini u Hrvatskoj u županiji ličko-krbavskoj.
Eazdije). 32. K5m, gora u Zrmani blizu Palanke.
M. Medić.

5. KOM, praep. vidi kon.

1. k6ma, adv. vidi komaj. — U jednoga pisca
Senanina icviii vijeka, a u naše vrijeme u Lici.
Koma se ma duša od boli otrese, koma srcu
srića veselje donese, koma stah počivat, koma
dizat glavu, koma starom Bogu uzđavati slavu,
i nut' ! . . . M. Kuhačević 148—149. ,0d Gospića
do Divosela k6ma ima edna ura^ ,Susta^ sam,
k6ma evo dodo*. J. Bogdanović. K6ma, jedva.
,Koma je došao Živ*, u Dobroselu. M. Medić. —
/ tt jednoga pisca Hercegovca našega vremena,
ali ne znam, govori li se u Hercegovini. Prate
druga, i koma se rastaju od vijerna. Osvetn.
2, 8. Pošto pali, koma kazat znali. 2, 58. Gdje
će koma če]ad ponijeti. 5, 8.

2. KOMA, /. Sajiva riječ za istom ugrijanu, a
još neistop)enu žmaru, bilo od loja, bilo od sala.
,Dajde mi kruva, da ovu koju komu otisnem*.
Inače ,komom' zovu i obilat zalogaj slanine ili
krta mesa. ,Bome on onu ednu po ednu komu
slatko otiskuje*. ,Bome skoči meni trbu od ovije
koma*. J. Bogdanović. — Zar je postalo od
komad?

3. KOMA, /. vidi zarezak, zapet^i. — Od liem.
komma (a ovo je grč. x6jufi(x, lat. comma). — U
Bjelostjenčevu rječniku: koma, zarezak, začrkna,
ku vu pismu na razlučane rečih polažemo ,coma*.

KOMAC, k6mca, m. strmen(f). — isporedi 4.
kom. — U naše vrijeme a između rječnika ti Vu-
kova (vide sti^men). K6mac, velika strmen ili
strmac, obično gdje cesta naglo se diže, kao kad
8e iz kakve kratke doline izilazi gore. ,Ne će
koni voz vina izvući uz onaj komac*. u Dobro-
selu. M. Medić. — lime planini u Bosni. Glasnik.
22, 16.

KOMAČA, /. u Vukovu rječniku: u Krbavi
jedna glavica, na kojoj kažu da su zidine od dvo-
rova Ivana Karlovića. niže KomaČe je selo ,Komić*.
cf. Kom.

KOMAC, adv. vidi komaj. — U naše vrijeme
u istarskijeh i ugarskijeh Hrvata. Komać prvu
kop predura, druga se za hum doSkuJa. Jačke.
219. Uzi opći su hvale vridni, da b' vrata imali,
ali poglej po vsem seli: komać su va Stali. 244.
Komać je čekala onu uru, kad će se s liim sastat.

Nar. prip. mikul. 5. Ona ne bodi lena, komać
to doškala, pa teče. 28. Ona od straha se drhće,
komać na nogah stoji. 84. Komać se je mogal
micat. 41. Dobro ga namlati tako, da je stari
mogal komać pobić. 88. Kad sprid lisice (peteh)
komać živu glavu odnese . . . Naša sloga. god.
15, br. 5. Komać ,vix*. D. Neman ić, čak.-kroat
stud. iifbsg. 61. Komać (tek-ar) sam prišdl . . .
Klana (Istra). F. Srinčić.

KOMAD, komdda, m. fragmentum, segmentom,
frustum, kao dio čega, ali uprav ističuči da se
takovi dio dobiva od cijeloga raslomivši ga Hi
razbivši, ili rasjekavši, razrezavH itd., ili odlo-
mivši od cijeloga ili odsjekavši, odrezavH itd. —
Akc. kakav je u gen. sing. taki je u ostalijem pa^
dežima, osim nom. sing., i voc. k5m&de, kdmfidi.

— treba pridati da je Vuk u drugom izdaiku
svoga rječnika (u prvom izdanu stoji kom&d, te
se ne može znati, koji je akc. na o) zabUeiio ovu
riječ kčmad, dakle s drugijem akcentom, i Da-
ničič (glasnik. 8, 82) ima isti taj akc. u jednini,
a u množini komddi, komdd&, komadima itd.;
ali je u trećem izdanu Vukova rječnika popravfen
akc. po Vukovijem samijem bileškama, te je onako
kao što ovdje stoji na početku članka, i ovako
sam i ja svagda čuo ovu riječ da izgovara narod.

— Od starogrČ. i novogrč, xoujLidrtoi^ f Što je dem.
x6jii^ua). — Ima i oblik komat koji je bliii grčkoj
riječi (u trečem izdanu Vukova rječnika akc. je
kom&t kao i u drugotne: može biti da zbila ova
dva oblika nemaju isti akc, ali je veča prilika da
je Vuk zaboravio zabifeiiti popravak kod komat).

— Starija je riječ komat i nalazi se več od xiii
vijeka, mlada komad od xv (vidi d); mislim da
je ova u naše vrijeme običnija od one. — Između
rječnika u Mikafinu (komskd kruha, kus kruha
,frustum, frustulum, crustum, fragmentom*), u
Belinu (komad ,pezzo, come di čame, pane e si-
mili* ,frustum* 559h), u Bjelostjenčevu (komad, v.
falat), u Voltigijinu (komad ,boccone, pezzo'
,stuck*), u StuUćevu (komad ,frustum, fragmen-
tum'), u Vukovu : komad (rA xojuudTioy) ,das
stiick* ,frustum*; komfit, vide komad s primjerom
iz narodne pjesme: Otkiduje po komat i komat
dok obje sab|e isjekoše; u Daničičevu (komadb
,tela'; komatb, xo/iiudTtov ,pars, frostam, ali-
quantum*). -- Radi oblikd treba još dodati, da
se nalazi, ali rijetko, u gen. pl. mj. kom4d& t ko-
mddi:: H. Bonačić 109; *E. Pavić, ogled. 207 j M.
Zoričić, zrc. 12; A. Tomiković, živ. 881. — rijetko
se također ov umeče u množini: acc. komadove.
L. ^ubuški 25; J. Banovac, pred. 126; nam. ko-
madovi. F. Lastrić, test. ad. 79h.

a. u značenu sprijeda kazanome.
a) uopće. Petb komatb čbstnoga drdva.
Mon. serb. 70. (1278—1314). Tbj listb despotovk
bese predrbtb na tri komate. Spom. sr. 2, 61.
(1414-— 1417). I banovu sab^u oštrpkuje, sve ot-
kida po komat i komat. Nar. pjes. vuk. 2, 288.
Ona nade jedan komat 8ab}e, zavi komat u ve-
zeni jagluk. 2, 285. Na komate kuju iskidajte.
2, 287. Iskidaše khigu na komate. 2, 588. —
Tijelo na komade razsičeno. 8. Margitić, fal. 197.
Da ga koji lačan lav razdrpi na komade. A. d.
Bella, razgov. 130. Čeka trijeske, koje ngaju su-
proć nemu lumbarde i puške pripalene, premda
ga će izrešetat i raznijeti na komade. B. Zoseri
871. Na komade tilo učiniše. L. ^^ubnški 25.
Pak mu s koAma tilo razmakoše, komadove
ogi^em sažegoše. 25. §to zlamennju oni koma-
dovi kola razbjena. F. Lastrić, test. ad. 79h.
Isiče ju na dvanaest komadi. E. Pavić, ogled.
207. Otide čaša u toliko komadi M. Zoričić,
zrc 12. Otići će na komade (top). V. Došen

Digitized by

Google

KOMAD, a, a).

288

KOMAD, h.

175*. Ter svaku stvar na komade razkidivaSe.
And. Ka6ić, kor. 295. Takvi su ti i naši me-
sari... bo)i komad daje gospodarom. M. A. Re]-
ković, sat. D8*>. Odsici mi dobar komad mesa.
El*>. Uzmite ovo ogledalo i razbite ga na ko-
made. N. Palikuća 12. Ili ga na komade raz-
bije. I. Jablanci 199. Obličja kipa Lstoga koji
se na zrcalo i na komade riogove prozire. I. J.
P. Luftić, doct. 32. SciniŠ li da ćo Isukrst da-
vati put svoju na dile i liti komade za blagovaiie?
I. Velikanovi^, uput. 3, 47. Za Talom so bijel
samk 8u6e, Stojan komad po komad ods'jeca.
Nar. pjos. vuk. 3, 261. Na pleći mu zrno izla-
zilo, i junačko srce iznijelo i bijele komad gige-
rice. 3, 272. Isjekoše bega na komade. 3, 3()9.
Te od sabje nahodi komade. 3, 382. Nema ni ni a
od zlata bešike, nego im je drvena bosi ka, dva
komada jelova drveta. 3, 408. Kad udara Pi-
v^anina Baja, prosijeca svilu i kadivu, a iz svile
crna krvca lije i komadi odlijeću mesa. 3, 470.
Slomi mu se puška ^everdane, i komadi u vodu
padoše. 4, 27. Aždaja kad padne na zem{u sva
^ na komade razbije. Nar. prip. vuk. Gl. A
testo šio se na komadi. Nar. prip. mikul. 85.
Na komadi ju rastrgaju. 75. Nikakav krojač
ne uzme nožice u ruko, pa da komoda čohu, no
znajući ili ćo od onijeh komada biti čakšire ili
dolama. Vuk, pism. G6. Te mu noktima iz ta-
bana u druge noge iščupa veliki komad mesa.
nar. pjes. 2, 85. Volio bi da su mi sina donijeli
u komade. 8. ^ubiša, prip. 189. Pobratim je
nosio jamuia, ribe i po komad mesa. 233. A
odore ni komada ine. Osvetn. 2, 146. — po rte.Ho
u prenesenom smislu. Na komate razdrobise
carstvo. P. Petrović, gor. vijen. 8.

b) moie amo pripadati i komad od pjesme
(pa i lista, knige, govora itd.)y ako i nije posve
u pravom smislu. Ovaki komada od ra^lični pje-
sama mogao bi čovek nakupiti. Vuk, nar. pjes.

1, 52. Komad od pjesme. 2, 379.

c) komad hjeba (kruha) uprav pripada
amo, jer se shvaća kao da je odlom}en od cije-
loga hfebay ali se često misli kod toga na ,malo
hfeba' (isporedi b). Da bi jaki kus al' komad, a
ne mrva kruha bila. J. Kavai^in 4(X)». Za šaku
ječma i za komad kruha gubite dušu. F. Lastrić,
nod. 858. Dade nemu sve što imadišo, komad
luroha i glavicu luka. And. Kačić, razg. 148l».
Volim vas za komad kruha s vojom slušati nego
^^rugogtk priko voje . . . B. Leaković, gov. 33. I
pristao sam nezvan za svatovi rad' komada ]oba
bijeloga i rad' čaše crvenoga vina. Nar. pjes.
vuk. 2f 189. Komad h)eba ne bi zaiskao da zla
ne pomisli (tako je zla srcu). Nar. posl. vuk. 146.
Uzme Usud komad hleba. Nar. prip. vuk. 95.
Neki komad kvasne ječmcnice. Osvetn. 1, 59.
— U prenesenom smislu. Paša bi mu komad
|eba dao, komad |eba, četrdeset sela. Nar. pjes.
vuk. 1, 601. Daj mi, majko, komad )eba babov.

2, 189. — lieče se također crn komad (rafa da
jkomad crnoga hfeba^) u prenesenom smidUj vidi:
Ja sam mnogim crn komad metnuo u torbu. J.
Bajić, boj. 119. Metnuti kome cm komad u
torbu. (Učiniti mu kaku štetu). Nar. posl. vuk.
178. Uvalio mu crn komad u torbu. 326.

d) može značiti što i zalogaj. Komad iz
usta kome oteti. Nar. posl. vuk. 146. Komad je
u tuđoj ruci svagda veći. 146.

b. ono Što se kome daje ili određuje da jede
za neko ograničeno vrijeme, ovako je znače ue u
ovom primjeru: Da se daje na vsako godište odb
monastjjrja hrana mertikb svrbšenb isplbnb vsemb
^avuštiimb vb sijemb pirbgu ... Sij že komatb i
merbtikb UBtav|eni» bjstb izvojenijemb i obbštiimb

zbgovorjenijemb. Mon. serb. 79. (1302—1821).
Um^rihb komatb kaluderomb t^tomb u 4 litre.
Deč. hris. 63. — U ovijem primjerima Bnači: što
čefade izjede u jedan dan (uz to itekako ističudi
da nije mnogo, isporedi i a, c)). Dan i komad.
(§to zasluži to pojede). Nar. posl. vuk. 58. O
svom komadu tuđa goveda čuvati. 241.

e. komad zom}e, ager, agellus, shvaća se kao
veći ili mani dio zemfe. 4 komati zem)e. Glasnik.
27, 293. (1347). — A Hrvatska na komade kaže
tleh svoj bio rumeni. J. Kavanin 282&. Kupi
komad zom|o. E. Pavić, ogled. 74. Po usijanju
jodnoga komada zem|e. A. T. Blagojević, khin.
7. — Drukčije je značene u ovom prinkjeru, u ko-
jemu je, kao kod d, h): Mladi reče: ,Daj mi Jeba,
majko*. Ja mu dtidoh komat zemje crne. Nar.
pjes. vuk. 2, 11.

d. kod kakve tvari može naznačiti ne pravi
dio nego količinu koja može biti određena i ne-
određena, a) određena je, n. p. kod kakva tkai/ia
(tela). i>šte vi posilamb za komatb (uvake svite,
ku mi poslasto, po (o)n\ij činu. Mon. sorb. 545.
(xv vijek). — Gospodbstvu ti poslasmo komadb
cćlb crblena čoluna. Spom. sr. 1, 95. (1409). —
amo može pripadati i ovaj primjer: Pogani komad
mesa, jezik ... V. Došen 185a. — b) neodređena
je, n. p., u ovijem primjerima : Srebra plika desetb
komatb a jestb u ^ihb desetb litarb i dosetb unaćb
i tri akbsađo. Spom. sr. 2, 55. (1407). — S ve-
likimi komadi gvozdja. M. Zoričić, zrc. 129.
Komad gvozd ušine. V. Došen 136». — slično je
i u ovom primjeru: Svega ću ti dara pokloniti,
već ja ne dam cigle do tri marve (mrve?): ne
dam s glave tastove čelenke, sa ramena kolaste
azdije, i ja ne dam od zlata košu|e ... ne dam
tako tri komata dara. Nar. pjes. vuk. 2, 556. —
r) gc^jekad se sama riječ komad ili jedan komad
upotrehlava za isticane da nešto nije razdijefeno
ili razdrobleno. Uzmi sumpora u komadu. J.
Vladmirović 41. Balkanski poluotok dopire ino-
kupno u jednom komadu do Triglava. M. Pavli-
nović, razg. 15. Ja sam mislio o Jugoslaviji,
lijep komad, per bacco! 10. — amo može pri-
padati i ovaj prin\jer: Te udara Arnaut-Osmana,
od jednoga dva komata gradi. Nar. pjes. vuk.
3, 215.

e. kod mnoštva stvari jednakijeh može zna-
čiti jednu od nih. Priloži že paky drugoje zlato
Vb monastirb ... kupi 50 komatb. Domentijan^ 56.
— Da bisto vi vidi I i one plamene, žerave i ka-
mene ogneni usta planine Etna, Mongibelo i Ve-
suvio, bacajući one ognene komadove kao bačve...
J. Banovac, pred. 126. Do osamdeset komadi
topova. A. Toraiković, živ. 331. Pet debeli ko-
mada kniga. Grgur iz Vareša 13. I sastavi tri-
dest konopaca, i zasuka po dva u jednoga, te na-
pravi petnaest komata. Nar. pjes. vuk. 2, 85.
Pantelija Živanović tuži Ivana Petrovića, da je
ukrao 7 komada svina. Glasnik, ii, 1, 55. (1808).

f. u jednoga pisca xviii vijeka znači dio od
vojske (ne znam jeli po franc. i nem. division).
I tada dobar jedan komad koAanika i četiri hi-
jado i dvadeset pisaca . . . otidoše prid varoš. I.
ZaniČić 139. Jedan ili drugi komad naših četa.
187. S jednim dobrim komadom Četa. 191. Dobar
komad pruskijeh junaka. 231.

g. 0 vremenu (nekoliko vi-emena). Prihod
nihov poznade on dobar komad u napridak. M.
A. Rejković, sat. L7«. Bodija je zahvatila nošAom
komad desetoga mjeseca. S. !^ubiša, prip. 242.

h. gotovo kao adverab (uprav je acc. sina. i
naznačuje mjeru), može značiti i: malo, nekoliko
malo. — U Vukovu rje&niku : komat, malo ,wenig*
,paalulum' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori

Digitized by

>^uogle

KOMAD, h.

284

1. KOMAJ

i 8 primjerom ie narodne pjesme: Od vojske se
komat ođvojiše. — Amo ve^ da pripada i ovaj
prin\jer xviii v^eka^ u kojemu se komad ne mijena
po padežima, te se moie zamijeniti riječju malo :
Poste}ica pokrivena s komad oštra sukna. I. J.
P. Lu6i6, kk. 13.

KOMAdAC, komdca, m. dem. komad. — vidi
komadić. — U Voltigijinu rječniku: ,bocconcino,
pezzolino, bricciola* ,stuckchen', i u Stulićevu:
V. huhorić.

KOMAđAK, komfitka, m. dem. komad. — vidi
komadić. — U jednoga pisca xviii vijeka. Iz-
sijeci na komadke dugačke. Z. Orfelin, podr. 68.
I svaki komadak, ođma kad provućeŠ ... 71.

KOMADAnOVIĆ, m. prezime. — U naše
vrijeme. Schem. bosn. 1864. iii. xxvii.

KOMAđaI^E, n. tijelo kojijem se Što komada
ili se ko komada, — U Vukovu rječniku : 1. ,das
zerstiicken' ^dissectio^ — 2. ^das erziirnen' ,ira-
cundia'.

KOMAdABA, /. u Vukovu rječniku : rakija od
kukuruza ili od drugog kakva žita ,der kom-
branntwein' ,vinum ustum e frumentis'. Srb^i ta-
kovu rakiju ovako peku: namijese dosta h}eba i
ispeku, pa jiskomadaju' u kacu i naliju vodom;
kad to uskisne i prevri, onda peku rakiju, cf.
h}ebara.

KOMAdATI, kom^am, impf. rasta vfati (re-
zati, lomiti, striči itd.) na komade. — Akc. se
mijeHa u praes. 1 i 2 pl. : komadamo, komaddte,
u aor. 2 t 3 sing. kdmada, u part. praet. act.
k5madaOy k5mad&la, u part. praet. pass. k5mad&n.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(.zerstiickeln' ^disseco in firusta').

1. aktivno. Krojać ne uzme nožice u ruke
pa da komada ćohu. Vuk, pism. 66.

2. sa se, refleksivno, ili u pravom smislu,
raspadati se na komade, ili u prenesenome, futiti
se (vala da kao da se čovjek raspada ili kida na
komade od futine). — Između rječnika u Vukovu :
1. n. p. komada se kamen ,zertallen (in stiioke)^
,dilabi^ — 2. ,sich erzumen' ,irascor*. — U ovom
primjeru stoji u prenesenom smislu: Grdio se,
mžio, komadao se. Bos. vila. 1891. 118.

KOMAđEŠEA, /. augm, komad. — U Vukovu
rječniku.

KOMAdIĆ, m. dem. komad. — isporedi ko-
matić, komadao. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Belinu (komadić kruha ,tozzetto, pezzo
picciolo di pane^ ,paniB frustulum' 7371^) i u
Vukovu (dim. v. komad ,das stuckchen' ,fru8tu-
lum'). U svakomu komadiću vas je Isukrst. A.
Baćić 831. Ne mogu prigoriti siromahu jasprice
ni komadića kruha. F. Lastrić, od' 247. Davši
ocu komadić kruha u ruku, od pravi ga. ned. 60.
Uzmite ti komadić, te ga dobro žvaĆite. 293.
Ako će sve ostalo tijelo na komadiće otići. 354.
Neka promotre pseto, koliko je harno dobroči-
niocu svomu, koji mu koštice baca i komadiće
od trpeze. 388. Komadić od svilne oprave. A.
Kanižlić, utoČ. 62. Onda bi se s komadićem is-
prošena krušca i vodicom pokripio. fran. 160.
Mojsija baci obadve daske na zem)u, da ji na ko-
madiće razmrvi. E. Pavić, ogled. 126. Teško se
komadići tila i^ezinoga iznah odiše. 331. Smr-
vivŠi ga na komadiće. 332. Meso mu po ko-
madić odpadaše od tila. 448. Zapovidi, da se
ulomci i komadići, koji poostajali biše, pokupe.
546. Još bi ga ondak bili ubili i na komadiće
izsikli. 661. Na komadiće isikoše mloge )ude.
I. Zaničić 167. Skinuvši plašt, razdri ga na dva-
najest dila aliti komadića. And. Kačić, kor. 280.

Nego traži komadić papira. M. A. Be)ković, sat
E6b. Ti nećeš načeti dići čiloga kruha dok ne
poj idu komadiće. 0-4'*. Jedan komadić od istoga
drveta. J. Vladmirović 20. Ubijen bi i tilo negovo
na komadiće izsičeno. L Veli kano vić, uput 1, 284.
Pod svakim dilom i komadićem hostije raBdi)ene.
3, 52. (Brašno) peče se, zatim na komadiće iz-
lomjeno, škropi se u)em. 3, 817. Tvrde koma-
diće crna kruha zagrizati, prik. 68. Prodavaše
komadiće od preklica. A. T. Blagojević, khin.
80. U koliko god bi se hostija komadića razdi-
lila. B. Leaković, nauk. 186. Založi komadić
kruha. Nar. prip. mikul. 48. Kad se meso iz-
reže na komadiće. Vuk, pism. 41. Zamoli ga
da mu da komadić kola^ poslov. 354. I na oni
isti komadić hartije . . . Pravdonoša. 1652. 3.
On bi svoje misli bi}ežio na komadiće knige.
M. Pavlinović, rad. 56.

KOMADIJA, /. ime n^estu u Ugarskoj. — U
narodnoj pjesmi našega vremena, a između rječ-
nika u Vukovu : ,ein ort in Ungem*. Od Pišpeka
i od Eomadije. Nar. pjes. vuk. 3, 557. I odoše
pustoj Komadiji. 3, 558. Baš pod pustim šancem
Eomadijom. 3, 558.

KOMADINA, /. augm. komad. — U našf
vrijeme, a između rječnika u Vukovu, Svome
djetetu pruživši veliku komadinu h)eba. Vuk,
rječn. kod čiju miju da rasteš. — I kao prezime.
Vuk, rječn. Kod prezime.

KOMAdINAC (uprav Komidijinac), Kom^
dinca, m. čovjek iz Komadije. Boj Aradana s £o-
madincima. Vuk, nar. pjes. 3, 557.

KOMAdINE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
užičkom. K. Jovanović 152. — S istijem se imenom
pomiM mjesto prije našega vremena. S. Nova-
ković, pom. 135.

KOMAdINIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Jovan Komadinić. Bat. 226. Radovan Komi-
dinić iz Uzica. ^. Stojanović.

KOM ADINO VIĆ, m. prezime. — U ruise vrijeme.
Šem. prav. 1878. 24. 39. 40. M. Đ. Milićević, srb.
287.

KOMAdITI, k6m&dtm, impf. vidi komadati.

— U jednoga pisca našega vremena, a između
rječnika u Štuličevu (,fru8tatim ocncidere^ ^ do-
datkom da se nalazi u pisca Lastriča (?). Počeše
koraaditi noževima staroga svata. V. Vrčević,
niz. 69. Svaki svoje pecivo komeuli. 254.

KUM ADE, n. coll. od komad, komadi, — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,die
stiicke' ,frusta'). Pa komade u travu baoiše. Nar.
pjes. stoj. 1, 62. Gladan pas o komadu sai&a.
Nar. posl. vuk. 41. Pa gleda, pa nađe ono svoje
smrskano komade. B. Radičević (1880). lia Nad
Leskovcem iskopava se malter i komade cig}e i
kamena. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 113. I gladne
ih turske hale na komade iseckalo. Srp. zora.
god. 1876, br. 9, str. 212. Pa gleda, pa nađe ono
svoje komade. Bos. vila. 1886. 118.

KOMAdEI![E, n. djelo kojijem se komadi, —
U Stulićevu rječniku.

KOMAGARAC, Komagarca, m. prezime. — U
naše vrijenie. Dragoj lo Komagarac. Rat. 45.

1. KOMAJ, adv. jedva. — isporedi koma, komać,
kumaj. — Po svoj prilici postaje od ««m. kaum,
ali je nastavak nejasan. Daničić je mislio da niJe
tuđa riječ (vidi 2. komej), te je ovako tumačio
(kao sto sam našao zabijezeno ikegovom rukom):
Komi»4-*re (aže), cf. ar =* ČeŠk. až-do, cf. kare
=» kaj; ali je jamačno 2. komaj druga riječ,

— Od XVII vijeka po ^jeverozapadnijem kraje-

Digitized by

vjuogle

1. KOMAJ

285

K0MANDITI8T

vima i u novoslovenskonif a između rječnika u
Bjelostjendevu (v. jeđvaj), u Voltigijinu (,appena'
,kaam^), u Stulićetm (v. jedva t> Bjelostjenceva),
Da bi jedan gori (na nebu) stojeći vrgal jedan
kamik, komaj bi petsto let na zem|u doletil. F.
Glavinić. cvit. 7*. Jednu malahnu ugradivši
celn, da komaj i&ega prijati mogače. 844b. Ka
nakon 7 let komaj odoliše. P. Vitezovih, kron.
56. Zadar varoš s velikim trudom i teškoćom
komaj su vzeli. 91. Pod moju sam nogu more
zemjom spravil, komaj da sam Bogu nebesa
ostavil. ođil. 71. Dobri koni sami skaču, zločest
komaj po korbaču. cvit. 46. Od radosti komaj
diše. J. Krmpotić, pjesm. 15. Gore posičone, ni
stana div]adi, komaj nać za si me kil ribu u vodi.
M. Kuha6ević 107. Kad je care reći razumio,
nije caru oko već zažmalo, komaj beli danak do-
čekalo. Nar. pjes. istr. 1, 34. Kdmaj ,vix^ D.
Nemanić, 6ak.-kroat. stad. iiftsg. 61.

2. k6mAJ, adv. od prilike. — Riječ je bu-
garska (po tome ne može biti ista što 1. komaj),
a govori se i po jifgoistočnijem krajevima Srbije.
— Po svoj je prilici iz turskoga jezika : Bogišić
pomiike tur. qumahaj (vidi kod kumaj) ; MikloŠič
tur. qomaki, možebiti (etymol. w6rterb. 125*>;
tiirk. elem. nachtr. 1, 64) što je ćuo od nekakva
učenoga Jermenina. 1 septembra 1880 pokojni
ĐaniČić bejaše se izvezao s g. drm. Matkovićem
i g. B. Bademlićem u Grdiličku Klisuru (u Srbiji
u okrugu vranskom). G. Bademlić, razgovarajući
se 8 nekim sejacima, upita: .Koliko je odavde do
Prosečenice V ,Biće komaj pola sabata', odgovori
jedan se)ak (a to će reći: biće od prilike pola
6asa). Daničić se vrlo obradovao čuvši reč , komaj'
u Grdiličkoj Klisuri (jer je mislio da je ista riječ
što 1. komaj, te po tome da nije tuda). A ta se
reč govori u Vra6i i u svemu vranskom okrugu.
M. Đ. Milićević, kra|. srb. 314. Dali ,komaj'
znači i jedva*, kao što spomenu gospodin dr. D.
Daničić, kad je uzgredno tu reč čuo u Grdelici,
nemadoh prilike čuti primer i ispitati. M. Du-
rović.

KOMAJI, m. pl. selo u Balmac^i u okrugu
dubrovačkom (u Konavlima). Repert. dalm. 1872.
28. Schem. ragus. 1876. 31.

KOMAJIC, m. prezime. — U naše vrijeme
Boca 17.

KOMAJIN, adj.? ili m.? u Daničičevu rječ-
niku: Komainb, kra( Milutin dade ,jepiskupiji
liplanbskoj' Komaine vlahe. Mon. serb. 564.
(1322).

KOMADE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Zemfa u Koma|u. Sr. nov. 1872. 41.

KOMAN, m. ime muško. — xiii vijeka. Ko-
manb z ddtiju. Svetostef. hris. 29.

KOKANA, /. ime žensko. — isporedi Koman
Zemjak. 1871. br. 2.

KOMANDA, /. zapovijed, zapovijedane ; zapo-
vjedništvo (osobito u vojsci). — ()d nem. kom-
mando (a ovo je od tal. comando). — Od xviii
vijeka. Ti ćeš sada na komandu iti. Š. Štefanac
0. On tada svega vojske nije imao pod svojom
komandom više od 9000. Vuk, dan. 1, 82. Razni
odijeli vojske i nihove komande tija do kumpa-
nijske... Zbornik zak. 2, 130. ,Nije to ka' dosad,
sad je sve đrugojačije, sad je drugojačija i ko-
manda, negoli dosad'. ,Vidićemo, kakva će ta
tvoja nova komanda biti'. J. Bogdanović.

KOMAnDANAT, komandanta, m. vidi ko-
mendat i komandat. — Tal. comandante. — U
naše vrijeme po južnijem krajevima. Oni trče,

kaza komandanta: ,Ne za Boga, gospodine
Mirko . . .' Nar. pjes. vuk. 5, 866. Komandant
OrAički. Magaz. 1868. 75.

KOMA.NDAR, komandira, m. zapovjednik (od
vojske)^ vojvoda, vidi komendat. — U naŠe vrijeme
u Bosni. Dozivaj turskog koraandara. Nar. pjes.
kras. 1, 195. Kalauz je hajduk Huseine, a ko-
mandar JajČanine Vuče. Nar. pjes. hdrm. 1, 76.
Kad poginu komandar pred vojskom. 1, 421.
Sa svima glavnim bojcima i komandarima turskih
vojska. Osvtitn. 5, i. Gdje to vidje paša koman-
dare ... 3, 132. Komandar vojske. Bos. vila.
1886. 105.

KOMANDARSKI, atUj. koji pripada koman-
darima. — U jednom primjeru ima adv. kom&n-
darski (kao komandar, kao komandari, onako
kao što rade komandari). Doleće Milanović Vidu,
zapovijed mu komandarski kaza. Nar. pjes. kras.
1, 195. (ali može biti da treba čitati koman-
darsku).

KOMInDAT, komanddta, m. vidi komendat,
isporedi i komanda i komandar. — U naše vrijeme.
Kako je Barjaktarović, kao komandat Deligi*ada,
bio na carigradskom drumu. M. Đ. Milićević,
pomenik. 1, 28. t u Lici. J. Bogdanović.

KOMANDATICA, /. uprav kotnandatova žena,
ali (ironički) znači žensko čefade koje samo za-
povijeda u kući. — U naše vrijeme u Lici. ,Ne
pitaj ti nega za ništa, nego ženu mu, ona 'e ko-
mandatica ud svega u kući*. J. Bogdanović.

KOMANDIR, komandira, m. vidi komendat.

— Može biti od nem. (franc.) commandeur, ali
se jamačno mislilo i na komandirati. — isporedi
komandirao. U Čakovu odsjede u kaci Abdula
Bega Čakovca, koji je, kao bašibozučki komandir,
imao sultanski orden. M. D. Milićević, omer.
179. Vidjeh komandira. <Pos. vila. 1890. 371.

KOMANDIRAO, komandirca, m. vidi komandir.

— U jednoga pisca xviii vijeka. U cosarskoj
armiji komandirao glavni. J. Rajić, boj. 65.

KOMANDiRAlirE, n. dj^lo kojijem se koman-
dira. — U naše vrijeme. Prigodom ponamje-
stena i komandirana čot&. Zbornik, zak. 8, 668.

— vidi i kod komandirati.
KOMANDIRATI, komandiram, impf, vidi ko-

mandovati, iHem. commandiren. — U naše vrijeme.
Da ti s mojom gardom komandiraš. Nar. pjes.
vuk. 5, 821. On cijelom vojskom komandira.
5, 328. ,Tim ćeš solima komandirati', veli se a
nastavi od U .lanuara. M. Đ. Milićević, pomenik.
1, 116. ,Ti lijepo komandiraš, da ima ko slu-
šati'. , Stalo e meni za Aegovo komandirajte*. J.
Bogdanović.

KOMANDIT, m. tiiem. kommandit (franc. com-
mandite), trgovačko ili industrijalno društvo u
kojemu neki članovi ne polažu novce, nego drugo
što, osobito svoj rad. — U naše vrijeme kod pi-
saca. Velotršci no imaju prava ustrojavati vele-
trgovačke komanditc. Zbornik zak. 1858. 6.
Društva tajna (komandi ti) na dionice. 1868. 602.

KOMANDITAN, komanditna, aclj. koji pripada
komanditu, koji je kao komandit. — U naše
vrijeme kod pisaca. O ustrojstvu društva dioni-
čarskih i komanditnih na dionice. Zbornik zak.
1863. 603. Društva komanditna sklopjena na
dionice. 1865. xiii.

KOMANDITIST, m. 1^em. kommanditist, član
društva koji ulaže samo svoj novac (kao dio-
ničar). — U naše vrijeme kod pisaca. Uložena
imovina komanditista i ostalih ortaka društva.
Zbornik zak. 1868. 602.

Digitized by

Google

KOMANDOVATI

286

KOMABDA

K6mAND0VATI, kdm&ndujem, impf, zapo-
vijedati vojsci ili pred vojskom. — NaHneno od
komandirati promjenom nastavka. — U pisaca
našega vremena. Svirač priđe, i stade im ko-
mandovati kroza svoju sviraj ka. M. Đ. Mili6ević,
međudnev. 221. Abdi-paša komanduje vojsci.
Osvetn. 3, 182.

KOMANI, m. pl. selo u Crnoj Gori u nafi^i
katunskoj. Glasnik. 40, 17. — Iina i u Vukovu
rječniku kod BudoS : planina više Zagarača i Ko-
mana, ali napose nema. — Uprav je množina
supstantiva Komanin kojijem se naznačuje Čovjek
iz onoga sela, vidi: Okapiše pedeset Komana.
Ogled. sr. 486. Bio djever uz nevjestu neki Ko-
manin. S. !^ubiča, prič. 46. Dofiao jednom u sud
neki Komanin. 158. — Pa otolen na solo Ko-
mane. Nar. pjes. vuk. 5, 82. Do Komanab i
Orabovice. Ogled. sr. 227. Pa otide u pleme Ko-
mane. 486.

KOMANICA, /. ime manastiru. — Prije na-
šega vremena. Komanica (mon.). S. Novaković,
pom. 135. — isporedi Komanice.

KOMANICE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
vafevskom. K. Jovanović 102. — isporedi Koma-
nica.

KOMANOVIĆ, m. prezime (po ocu Komanu).
— U naše vrijeme. MUorad Komanović. Bat 264.

KOMANOVO SELIŠTE, n. mjesno ime. — xiy
vijeka, Izbifita i Komanovo Selište. Spom. stoj.
25. (1327).

k6maAe, n. djelo kojijem se koma. — U Vu-
kovu rječniku.

KOMAT^E BBĐO, n. ime planini i selu (Statist.
bosn. 122) u Hercegovini. Na austr. đen. štab.
karti zaboleženo je da se kosa Kubaša (planine
između ^ubiAa i Stoca) koja so spušta niz Bre-
gavu ka Stocu, zove T^omai^e Brdo', i da na
laenom okomku, koji se spušta k Bregavi, ima i
selo ,Komai&e Brdo^ S. Novaković, obi. 44.

1. KOMAB, komdra, m. Culex pipiens L., mu-
šica što ujeda lude i sisa im krv i ispušta vrlo
tanak glas kad leti. — isporedi komarac. — Akc.
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima^
osim nom. sing., i voc. kdm&ru ili kdm&re, kd-
mari. m Vukovu rječniku krivo stoji, da je u Du-
brovniku akc. kom&r, k6m&ra. — Biječ je pra-
slaventka nepoznata postana, isporedi stslov. ko-
marb i komarb, rus. KOMjipi>, češ. komdr, pof.
komar. — Između rječnika u Vrančićevu (,culex*),
u Mikctfinu (komar, cilinku&a ,culex, ascaridex,
pulex aquaticus*), u Belinu (,zanzala e zenzala,
animal noto* ,culex* 782b), u Bjelostjenčevu (,cu-
lex, pulex aquaticas'), u Jatnbrešićevu (,culex'), u
Voltigijinii (,aanzara' ,g61se, miicke*). u Stuličevu
(,culox')t u Vukovu: k6mar, komara (u Bubr.
komftr, kom&ra), vide komarac. Gdi ino bodu
čami i komari. M. Votranić 1, 21. Uzet s mjerom
stvari ove; od jazavac vito rebro, i od hrta lijeve
desni, od komara brbat desni. M. Pelegrinović
199. Komar s orlom, a mrav s lavom vik po-
roda ne izvede. I. Gundulić 305. Malo j' sala
u komaru, malo hvale v malom daru. P. Vito-
zović, cvit. 10. Ako iskubeš komaru nožicu, iziće
mu i crijeva. (D). I komar je muška glavica.
(D). Izmi komaru nogu, tor sva crijeva s Aom.
(D). Poslov. danič. Komari koji dosadni su. K.
Ma^rović, cvijet. 48. Digni komaru nogu, a što
mu ostaje? Nar. posl. u Belinu rječniku^ kod
zanzara ♦ otale u Poslov. danič. Kako čineć ni ka
zrcala u koje komar naj maAi očima se naj veći
orao kaže. A. d. Bella, razgov. 191. Da će opaki
u paklu vječne muke trpi ti u ovomu tijelu koje

sada ne može trpi ti ni jedne buhe ali komara.
Pisanica. 19. Igra koi^a komar momče mlado
pokraj češka kozje gigerice. Nar. pjes. vuk. 1, 531.
Kad se komar s muhom spravi. Nar. pjes. istr.
2, 57. Jal^ da koga komar ne uŠtinu. Osvetn.
1, 28. — Treba dodati da u Bjelostjenčevu rječ-
niku ima i drugo značene: v. cynip^ a kod ove
riječi u latinskom dijelu stoji: ,cynip6, musca
canina' pesja muha ili komario, ar Calep. piše,
da je mušica naj monsa, duga stegna i noge ima-
juča, vu glave pak k|un z kem kožu probada ži-
vine i krv spija. naraja so iz močvare i polog
vod prebiva, t u Jambreširevu : ,gynips* (sic).

2. KOMAB, m. tme selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 59.

3. KOMAB, m. vidi Komoran. — U Bjelostjen-
čevu rječniku ; Komar, varaš ugrski ,CJomaromium*.

KOMABA, /. vidi komora. — U jednoga pisca
Dalmatinca xviii vijeka. Knez ude u svoju ko-
maru. J. Banovac, pred. 32.

KOMAbAG, komdrca, m. dem. 1. komar; ali
kod velikoga dijela našega naroda znači što i
komar. — Akc. se mijena u voc: kom&rče, ko-
marči (ili k6m&rče, kčmarciV), i u gen. pl. kčma-
r&ca. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Stulićevu (v. komarič), i u Vukovu: ,die miicke'
,Culex empis [Cul. pipiensj Linn.S cf. komar, ko-
marica. — Od komarca rebarca, od mušice du-
šice. Nar. pjes. vuk. 1, 179. To začuo komarac
delija, pa on prosi muhu udovicu. 1, 581. Ne
udn me, deliju komarče. Nar. pjes. srem. 40.
Bo}o je site komarce trpjeti nego gladno na-
puštati. Nar. posl. vuk. 25. Iščupaj kooiarca
nogu, i crijeva su mu na dvoru. 107. Komarcu
digni nogu, i crijeva na dolinu. 146. O^je V
komarac da medveda svlada? Osvetn. 3, 81.

KOMABAN, komarna, acij. koji pripada ko-
marima. — U Stulićevu rječniku: ,culicum*.

KOMABANI, m. pl. u Daničičevu rječniku:
Komarani, selo koje je kraj Dečanski dao Deča-
nima; medilo je s Bibarima i meda mu je išla
,prAzb Komarbsticu' i ,kako stara CrbVbštica
upada u Limb*. M(on. serb.) 94. (1330). ,u Ko-
marahb*. 97. cf. Komarbštica. — U naše vrijeme
selo u Srbiji u okrugu jagodinskom. K. Jova-
nović 110.

KOMABČA, /. neka riba, vidi dinigla, podla-
nioa, o vrata. — Nepoznata postana, — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Stuličevu (komarča,
riba ,orata, pesce* ,aurata*) i u Vukovu: (u Du-
brovniku) nekaka morska riba. Š liimi (zid>aici)
30 hitahu škrpine kolike, i . . . komarče velike.
P. Hektorović 34. Ovrata ili komarča (,1a orada*).
L. Zore, rib. ark. 10, 340. Komarča ,Chry3ophrys
aurata*. G. Kolombatović, pesci. 8. Komarča,
ovratnica ,orata' riba. Slovinac. 1880. 389. Ko-
marča, Chrysophria aurata Cuv. Od p6 marča
kraju sipa i komarča (Nar. posl. na Braču). A.
Ostojić.

KOMABČA NI, m. pl. mjesno ime. — U dva
spomenika xiv vijeka (sa starijim oblikom Ko-
marčane), i otale u Daničičevu rječniku: Ko-
marbčane, medu selima crkve treskavačke bješe
i ,solište Komarbčt**no'. G(la8nik). 11, 136. ,Ko-
marčane'. 13, 372.

KOMABČEV, adj. koji pripada komarcu. —
U Vukovu rječniku: ,dor miicke* ,culici8'.

k6maBDA, /. dućan; mesarnica. — Akc. se
mijena u gen. pl. k6marad&. — Od sr grč. mt-
ud^^a (,tentorium, tabernaculum, oamorata seu
camera'. Ducange) što je značilo šator, a može-

Digitized by

>Joogle

KOMARDA

287

KOMABIŠTE

hiti i svodj i jamaino je postalo od xajuaga, gvod,

— Od XIV vijeka po eapeidnijem krajevima (ali
vidi i naj gadni primjer kod b, a)).

a. du6an. — kao da je ovako znaiene u nc^
starijem primjeru: Ako bi ndki človik ućinil
neka tatbu vand, ali na atanS, ali na guvne, ali
na komardS . . . Stat. krč. ark. 2, 284. — U naie
vrijeme u Istri kao da gnaci nekakvu kućerinu
Hi kolibu. Kom&rda ,oasae genus'. Đ. Nemanić,
6ak.-kroat. stud. iftsg. 46.

b. meaarnica (ne samo dućan gdje se prodaje
meso, nego i mjesto gdje se kofu domaće iivotine
sa prodaju), —ovo je znače ne potvrđeno od xvi
vijeka, a između rječnika nalazi se u Mikafinu
(komarđa, bekarija ,macellum, laniena, carna-
rium*), u Belinu (,macollo o beccaria, luogo đove
s' uccidono le bestie' ,laniarium* 449*), n Bjelo-
stjenUvu (v. mesarnica), u Voltigijinu (»macello,
beccaria' ,fleischbank'), u Stulićevu (»laniena'), u
Vukovu (vide kasapnica s dodatkom da se govori
u Dubrovniku).

aj u pravom smislu. Kad će se na ko-
mardu poć ? M. Držić 134. Starija je neg stara
komai*da, gdje se djeca sad kup|u. 189. Otvo-
riše se komarde po vlasti od zapovjednika, u nih
se meso rezaše. Đ. Bašić 85. Paha od Orlande
tja do komarde. (Z). Poslov. danič. Isukrst ka-
kono jagai&ac bio bi doveden na komardu. Blago
turi. 2, 49. — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka ima oblik komerda, Ho bi mogla biti pi-
sarska ili štamparska pogreška mj. komarda: Ko-
merde (ono mesto gdi vole ko)u) koje su otro-
valo sreda grada. A. T. Blagojović, khin. 24.

b) c^des, u prenesenom smislu, kreševo,
ograšje, klane. Taj Turaka mrtvijeh leži gdje
se učini taj komarda. A. Sasin 170^. ViŠu ko-
mardu grade Crnogorci. Nar. pjes. vuk. 5, 589.
Posijeku ih preko dvije hijade, a ostatke podag-
naju u donu Arbaniju gdje ih je 6ekala, onako
grozničave i slom}ene, druga komarda. S. \i\i-
biša, prip. 64. — Avno može pripadati i ovaj
primjer: Prikaza se drugi pas crni i grubši i
veći koji zgrabi tijelo i učini u i\emu taku ko-
mardu, da se tresijahu redovnici. I. Đržić 216.
KOMARDAB, m. mesar. — Postaje od ko-
marda. — Od XVI vijeka, a između rječnika u
^[ikc^finu (komardar, bekar ,lanio, laniu8, carna-
rius*), u Belinu (,macellajo, beccaio' »lanio* 4-19*),
u Bjelostjenčevu (v. mesar), u Voltigijinu (,ma-
cellaio, beccajo, beccaro* ,fleischer, metzger*), u
Stuhčevu (jlanio, lanius'), u Vukovu (gdje je zlo
zabiležen akc. : k6mardar, vide mesar, kasapin
8 dodatkom da se govori u Dubrovniku). Kao
svrački na grohotuSu skupiše se lupo^.i komardari,
ribari, Piva i Tara. M. Držić 210. Mogu li šta-
cunari ili komardari voće kup|eno ili meso pro-
davati većo od cijene odsujene? B. Ka.4ić, zrc.
77. Ako disimulaju s komardari i s tovijernari
etc. L Držić 802. Jedan stari komardar u Du-
brovniku ... V. Vrčević, niz. 51. ŽivjaHe ćori
komardar. Bos. vila. 1892. 75.
KOMAEDAREV, adj. koji pripada komardaru.

— isporedi komardarov. — U Stulićevu rječ-
niku: ,lanionis, ad lanionem spectans*.

k6mARDAK0V, a^. vidi komardarev. — U
Stulićevu rječniku uz komardarev.

K0MABDAB.SK1, a(^j. koji pripada komarda-
rima. — U Belinu rječniku: ,di macellajo* ,1a-
nionicus* 449», gdje ima i adverbijalno : na ko-
mardarsku ,da macellajo, cioe ad usanza di ma-
cellajo' ; t u Stulićevu : ,lanionum, ad laniones
spectans^, i uz to : trupi komardarski ,mensae la-
nionum*. — U Belinu rječniku ima i adv. k6-

m&rd&rski (kao komardar, kao komardari) ,da
macellajo, cio^ ad osanza di macellajo' 449<^.

k6maEDAE8TVO, n. komardarski zanat. —
U Belinu rječniku: ,arte di macellajo' ,lanionia'
449a, i u Stulićevu: ,lanionis ars'.

KOMAEDITI, k6mardrm, impf. raditi kao ko-
mardar (u pravom smislu samo u Belinu rječ-
niku ; ali se upotrebfava uprav u prenesenom
smislu: mrcvariti). — U Dubrovniku od xvin
vijeka, a između rječnika u Belinu (,maceUare,
fare il macello' ,lanioniam exercere' 449*^) g^e
se naj prije nahodi, u Voltigijinu (,mace]lare'
,metzeln'), u Stulićevu (,đi9secare, laniare, dila-
niare'). Dokle ćete ovo pravedno tilo komarditi ?
ne vidite da nijo već mesa na udima? A. d.
Bella, razgov. 205.

KOMAEĐENG, n. djelo kojijem se komardi.

— U Stulićevu rječniku: griješkom komardei^e.
KOMAEEVAC, Komarevoa, m. ^ ime mjestu u

Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Koma-
revcu. Sr. nov. 1871. 156.
KOMAEEVO, n. mjesno ime.

a. Komarevo done i gorne, dva sela u Hr-
vatskoj u županiji zagrebačkoj. Eazdije). 79.

b. mjesto u Srhiji u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 175.

KOMAR-GBAD, m, ime zctseoku u Hrvatskoj
u okrugu varaždinskom. Schom. zagr. 1875. 128.

KOMAEI, m. pl. ime seocu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 16.

1. KOMAeIGA, /. vidi komar •' komarac (uprav
je ime za žensko, ali se nema na to obzire^. —

Od XVII vijeka, a između rječnika u Stulićevu {v.
komar) i u Vukovu (vide komarac). Tretja bi
komarice, veoma koje bijahu dosadile. P. Posi-
lović, cvijet. 90. Jedna od rana edipski bifie ko-
marice. M. Kadiiić 311b. Komarice svu nam
Štetu čine žaocom ili ostanom. 540^1. Da zapo-
vidaš vodam, žabam i komaricam. S. Margitić,
fal. 242. I koliko mali komarica. T. Babić, pism.
23. Na h posla jednu vojsku misa kao na Fa-
rauna komarica. J. Banovac, pred. 42. Podnosi
mirno ... ujid buha, komarica, muha. P. Kne-
žević, osm. 270. Vas prah zema]ski obrati se u
komarice. And. KaČić, kor. 66. Mušica otrovnih,
malanih, kako komarice. I. Velikanović, uput.
1, 59. Pazi da tvoja protivština ne bude rana
od komarice. D. Eapić 190. — I kao prezime ili
muški nadimak. I dok mi je Mića Komarice.
Nar. pjes. vuk. (1824) 1, xxi.

2. KOMIEICA, /. vidi komamik. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

3. KOMARICA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

4. KOMARICA, /. n^esno ime.

a. u Bosni selo u okrugu baiHolučkom. Statist,
bosn. 39.

b. u Srbiji, a) Komarica gorna i doAa, dva
seltu u okrugu kragujevačkom. K. Jovanović 116.

— 0) selo u okrugu niskom, M. Đ. Milićević,
kra). srb. 121.

KOMARIČIĆ, m. prezime. — U Uzicu u Srbiji
za našega vremena, ^j. Stojanović.

KOMARIČKI, adj. koji pripada mjestu Ko-
marici. Komarička (opština), K. Jovanović 116.

KOMAhIĆ, m. dem. komar. — i^oredi ko-
marac. — U Stulićevu rječniku: komarić, mali
komar ,parvus culex'.

KOMAEIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom, Niva u KomariStu. Sr. nov. 1865. 2.

Digitized by

Google

1. KOMABJE

288

K0MB08T

1. KOMARJE, n. coll. komar. — U Mizi pi-
sanoj crkvenijem jeeikom (sa starijim oblikom ko-
marije) xiii vijeka. Skvrbnoje komarije. Zborn.
drag. sreć. 17.

2. KOMARJE, n. ikekakoa težačka radna (oko
koma?, vidi 2. kom), ne znam koja; ali je po
svoj prilici ista što i komidba. — (j naše vri-
jeme u Bosni. Sad jedan, sad dru^i iz sela sa-
zove na p|etvu, kosidbu, kupidbii, žetvu, trgane,
komarje, trle, vlačidbu itd. V. Bogisić, zborn.
483.

KOMARNA, /. itne mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevaČkom. Livada u Koraami. Sr. nov.
1875. 31.

KOMARNAK, m. ime mjestu (mlinu). — xiv
vijeka. Malin Komarnak. Mon. croat. 6. (1325).

KOMARNIOA, /. mjesno ime.

a. planina, rijeka, knežina i selo u Crnoj
Gori (u Drobnacima). — Kao knežina pominc
se već u latinskom obliku Comemiza u Dak\anina.
Rječica izvire ispod brda Komarnice (ogranak
Durmitora), i utječe u Bukovicu pod planinom
Vojnikom i selom Dužima; otole se da|e zove:
,Komarnica*, i utječe u Pivu. Glasnik. 40, 35 — 36.
Da je , Comemiza' (u Duk(anina) Komarnica,
opazio je Hijferding. U , Pismima o istoriji Srba
i Bugara' čita se da je to ,8elo i knežina Ko-
marnica modu Pivom i Gackim' . . . Tu je imo
pogođeno, a položaj je sa svim netačno određen.
S. Novakovič, obi. 71. Đurđijć Joko s Komar-
nice ravne. Nar. pjes. vuk. 4, 485. K6marnica,
selo u Drobnacima.

b. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj.
RazdijeJ. 97.

c. selo u Slavoniji u županiji požeškoj. Raz-
dijeJ. 124.

KOMARNI DO(L), m. mjesno ime. — xiii vijeka.
U Komarbny Dolb. Spom. stoj. 10. (1254— 12H4).

KOMARNIK, m. zavjesa (obično od tanke ko-
prene) što se rastegne više postefe (inažehiti i
drugdje, kao ». p. na prozoru) za obranu od ko-
maraca. — Od XVIII vijeka, a između rječnika
u Stulićevu: ,conop<JOum (est velurn sub tont<irii
forma circa lectum dispositum culicibus arcondis)*,
i u Vukovu: ,das notz, o<lor dor vorhang go^en
die zudringliclikeit der miickon* »plaga ad ar-
cendos culices'. — Tko će pčele ogrtati s grana,
ako neće od žalaca rana, nek sve golo na sobi
sakrije, . . . nek na ruke rukavico raoćo, pČelar-
kapu na glavu nakreće, koju pravo od kopreno,
ili za nu vaja i komarnik bili. J. S. Ro(ković
238.

KOMARNAK, m. koliba na četiri .sojo blizu
struge (od tora); u noj se siri sir i maslo bučka.
S. Pelivanović. — Vafa da postaje od 2. kom.

KOMAROVCI, Komarovaca, m. pl. ime sdu u
Slavoniji u županiji požeškoj. Razdije). 130.

KOMARSKI, ac^. koji pripada komarima. —
Samo u Stuličevu rječniku: v. komaran.

KOMARŠTICA, /. u Daničičevu rječniku : Ko-
marbštica, rijeka preko koje je išla međa selu
Komaranima s Ribarima. M(on. serb). 94. (13:30).

KOMAŠTICA, / mjesno ime. Put preko Ko-
mastice. Rat. 14.

KOMAŠTRE, / pl. vidi koiuostre. — U naše
vrijeme u Istri. Pri komaštrah tanca. Nar. pjes.
istr. 4, 16.

KOMAT, vidi komad.

KOM ATI, k6mam, impf. u Vukovu rječniku:
koga rukom dirati, gurati ,mit der hand stossen'

,manu trudere* 8 primjerom (u kojemu je rejkk-
sivni glagol) : Ne komaj se. — Ne znam, jeli isto
enaČene u ovom prin\jeru: Što ćo biti od nas i
od raje, kad grahovi polegnu nebrani i klasovi
panu nekomani? Osvetn. 4, 34.

KOMItIĆ, m. dem. komat — Od xv vijeka,
a između rječnika u Daničičevu (komatićb ,fru-
s tulum'). Da (onbde jestb malo; dano je po ko-
maticu vbsakomn. Spom. sr. 1, 26. (1399). (Zlata)
veragb sedamdesetb i osamb i komatićb 88. Mon.
serb. 406. (1441).

KOMAtINA, / au^m. komat. -- V Vukovu
rječniku s primjerom tz narodne pjesme: Koma-
tine na zem|u baciše.

KOMATUNIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Vaši lije Komatunić. Rat. 411.

KOMBA,/. samo u Stuličevu rječniku: v.gomba.

KOMB ACAl^E, n. po obliku verbalni supstantiv
koji znači djelo kojijem ,se kombaca^ ; ali alagolu
kombacati nema druge potvrde: uprav kao da
je rejleksivni glagol, i može biti dem. kombati se,
ili je i'ito .što koprcati se. — Na jednom n^estu
XVIII vijeka. Rodi Rebeka u isto vrime dva sina,
koje noseći u utrobi, čujaše niki nemir, buka i
rvanje među nima, i moleći Boga, da joj objavi
uzrok od rečenog ganutja i kombacanja . . . Ant.
Kačić, kor. 25.

KOMBACATI SE, kombacam se, impf. vidi
kod kombacane.

KOMBATI SE, kombam se, impf. vidi gom-
bati so. — Može biti da Se g promijenilo na k,
jer se mislilo na tal. combattere, vidi kombati ti.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Stuličevu
(v. gombati se). Kombati se, gombati se, goi^ti
se riječima. M. Pavlinović.

KOMBATITI, k6mbatim, impf. tal. combattere,
vojštiti, boriti se. — U dva pisca Dubrovčanina
XVII vijeka (i u naše se vrijeme čuje u Dubrov-
niku, ali dosta rijetko).

>i. u jednom primjeru kombatiti prema kome
znači: boriti se s kim. Imaju sođati . . . kom-
batit jako prima neprijatejem. I. Držić 275.

b. u drugome primjeru kombatiti kao pre-
lažni glagol vafa da znači: navafivati, udarati
na koga, na što (objekat). Da dođe na čestiti
vam grad postupit kombatit ga. Starine. 11, 115.
(1678).

KOMBE^^EVCI, Kombelevaca, m. pl. ime selu
u Srbiji u okrugu pirotskom. M. Đ. Milićević
kraj. srb. 237.

KOMBINE, f.^ pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Kombinama. Sr. nov.
(god. ~0 311.

1. KOMBOL, m. vidi vješalica. — isporedi
kombolac. — na Braču. A. Ostojić.

2. KOMBOL, m. prezime. Schem.aeA. 1871. 111.
Kombol ,nom. prop. fam.', gen. Komb51a. D. Ne-
manić, čak.-kroat. stud. 41.

KOMBOLAC, kombiSlca, m. kitica, na kojoj
visi po više grozdova koji se suSe. na Krku. I.
Milčetić.

KOMBOS, vidi kombost.

K(JMBOST, m. jelo od kupusa (vidi u Vukovu
rječniku). — Od srvnem. kompost (novovikem.
komst), što je opet romanska r\jeČ. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu : ,eine speise
von gekocbtem sauerkraut' ,oibi genus e brassica
acida': isiječe se kiseo kupus na prokole pa se
skuva ; pa se onda zaluČi bijelim lukom (ili pospe
slačicom), i tako se jede (ue post). Nagruva se

Digitized by

Google

KOMBOST

KOMENDAT

pasoja i kombosta. D. Obradović, sav. 57. — I
bez krajnega t. Kupusa kombosa. M. Đ. Mili-
ćević, slave. 29.

KOMBULĆVALA, /. vidi premet. — isporedi
kombulevalnioa. — U naŠe vrijetne u Istri. Kora-
bulevala ^orbis' ,der punelbaam^ D. NAtnanić,
čak.-kroat stud. ifortsg. 59.

KOMBULfeVALNlCA, / vidi kombulevala.
Kombulev&lnica ,orbis' ,purzelbanm^ D. Nemanić,
6ak.-kroat stud. iftsg. 58.

KOMBULICA,/. val (morski). — U naše vrijetm
u Istri. K6mbiilica ,unda*. D. Neman ić, čak.-
kroat. stud. iftsg. 52.

KOMBUR, m. selo u Dalmaciji u kotaru ko-
torskom. Repert. dalm. 1872. 8. — Pomihe se od
xvni vijeka. Da bi na inejdan došli prema ma-
lomu Komburu Novlani junaci. Nar. pjes. bo^.
204.

k6mČINA, /. augm. komac. -— U naše vrijeme
u Lici. ,Nes se uz ovu komčinu uzdrijeti*. J.
Bogdanović.

k6mEDIJA, /. comoodia, vesela ili šafiva igra
(U teatru). — isporedi komendija. — Po tal.
commedia ili po nem. komodie. — Od xvi vijeka^
a između rječnika u Mikafinu (,comaedia, fabula*),
u Belinu (»comedia* »comedia* 204 0, «* Bjelostjen-
ćevu (komedija, prikaza, zkazado ,comodia'), u
Voltigijinu (,commedia* ,schauspiel'), u Stulićevii
(,comoedia*). Komedija i. N. Na|eškovi6 1, 173.
Počine komedija ,Skup* prikazana u Saba Gaj-
čina na piru. M. Drži6 188. Ako si hmlio na
komedije bludne ... B. Kašić, zrc. 61. Kome-
dije i muzike. I. Držić 73. Gdi se tanci čine,
fešte, nike brguje i komedije svitovne. P. Ka-
dovčić, nač. 531. Imaju ujesti u jednu komediju
tri ali četiri svijetla viteza. M. Radnić 287*. Da
bi se svaku nodi}u dana učinila komedija, misto
bilo bi puno. A. d. Bella, raz^rov. 189. Što smo
drugo u sve vrijeme od života neg ko na svijet
uvedeni prikazaoci jedne veoma kratke komedije?
Đ. Zuzeri 232. Bit ćete se veće krat našli na
jednoj prikazi, kako se govori, komediji. Đ. Bašić
70. (Pisao je) komedije Ovidius. M. A. Re|ković,
sat. A2i>. — U prenesenom smislu^ o veselom
(ugodnom) događaju. Narav Aemu (težaku) pravi
komediju (na dno strane dodaje pisac: kome<ltja
iliti vesela prikaza naravi), i u li tu kadkad tra-
gediju. M. A. Rejković, sat. L5*>. — o smiješnom
iogađaju. Svi, koji su ovo gledali, zgleilali su
se od čuda, ne znajući, sta 6e da misle o ovoj
komediji. Vuk, dan. 2, 137. — Praviti komedije
moie također značiti, u prenesenom smislu: pra-
viti neprilike f dosađivati (riječima i ponašale m).
,Dok ne oieni(h) sina, sve dobro bi, a sad mi
nova snaša velike komedije po kući pravi'. J.
Bogdanović. — U ovom primjeru stoji u pro-
tivnom značenu (kao tragedijay žalosna igra) ili
uopče kao igra, drama: Nut' gledajte gdi se . . .
Isus Isukrst . . . pdne na ,theatrum' planine ,Cal-
variae*... ,Spectaculum mundo et angelis et ho-
minibus!' O gorka komedijo! o žalostna i tu/.na
igro! Đ. Rapić 216.

KOMEDtjANAT, komedijanta, m. vidi kome-
dijaS, tal. commediante. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Griješe li smrtno komedijanti i muzici?
B. KaSić, zro. 112.

KOMEDIJAIStE, n. djelo kojijem se komedija,
vidi kod komedijati.

KOMEDtjAŠ, komedijAša, m. čovjek koji ko-
medija, glumac (kod a) % c)). — isporedi komen-
dijas. — U Bjelostjenčevu rječniku: komedijaš,

prikaznik ,comoedus, comious', i u Voltigijinu:
,comioo, commediante^ ,scliau8pieler^ — tf naše
vrijeme u Lici. ,Vratri je komedijaš, vavijek mu
se moraš smijati^ J. Bogdanović.

KOMEDuišrCA, /. žensko čelade kao kotne-
dijaŠ. — isporedi komendijašica. — U naše vrijeme
u Lici. ,Esi vidio? on ne zna ni crne probije-
liti (ni riječi progovoriti) a žena mu vratrija ko-
medijašicA, da joj se vavije smijati moraŠ'. J.
Bogdanović.

KOMEDtjAŠK?, adj. koji pripada komedija-
šima. — isporedi komondijaški. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: ,his«trionicu3* itd.

KOMEDIjATI, komedijam, impf. glumiti (ko-
mediju). — U prenesenom smislu, Saliti se, zbi-
jati šale. — U na^e vrijeme u Lici. , Moram mu
se smijati, vavije noŠto komedijaš , Slušaj te vi
Aegovo komedljane, slušajte!* J. Bogdanović.

K6M&DIJrCA, /. dem. komedija. — Od xvi
vijeka. Prolog od njeke malabne komedijice. M.
Držić 188.

KOMEDLioLA, /. tal. commediuola, dem. com-
media, vidi komodijica. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVI vijeka. Komedijole sklopiti M.
Držić 3.

KOMENA, /. ime rijeci (ili r jekama?) u Sr-
biji. Između jugoistočnih veoma blagih doAih
strana VraAa i ovog plato va teče St6žac i Ko-
čotin, koji se na niže sastav]aju, pa zatim utiču
u Komćnu, reku KrepojiČsku. Glasnik. 43, 304.
K6mena izvire na istočnim padinama velikog
Sumorovca i toče na istok. 341.

KOMENDA, /. vidi komanda. — isporedi ko-
mendat. Prosimo vaŠe časno gospodstvo poza-
radi ove naŠe bratje vojaka, da nam imate odpi-
sati^ koji su pod vašom komendom i pod drugim
kapetanima . . . Glasnik, ii, 3, 68. (1707).

KOMKNDANAT, komandanta, m. vidi ko-
mondat. — Uporedi komandanat. — Od xvn
vijeka. Zato jesmo išli sami komendautu. Sta-
rine. U, 120. (1679). Komendanti koji bijahu u
Gradiškom, Brodu i u Varadinu, vladahu sa svom
Krajinom. M. A. Rejković, sat. B3t>. Turski ko-
meudant Osman paša. J. Rajić, boj. 86. Postavi
za kapetana ili komendanta moga pradeda. S.
Tekelija. letopis. 119, 15. Komendant srpski.
P. M. Nenadović, mem. 185.

KOMH^NDAR, komenddra, m. vidi komandar.
— isporedi komendat. — U narodnoj pjesmi bo-
sanskoj našega vremena. Bog ubio Čiru komen-
dara! s Turcima se Ciro dogovara da isdade
ogAevita grada. Nar. pjes. petr. 3, 622.

KOM &N DAT, komenddta, m. zapovjednik, po-
glavar (kod vojske a i drukčije), vidi dafe u Vu-
kovu rječniku. — isporedi komendanat, koman-
danat itd. — Od nem. kommandant (franc. com-
mandant, tal. comandante). nije mi jasno, zašto
se prvo a promijenilo na e; lakŠe je razumjeti,
kako je ispalo drugo n: već u praslavenskom je-
ziku nije se uzdržalo n pred drugijem konso-
nantom; naš ga narod dosta lako izgovara, da-
pače ga gdje i umeće gdje mu nije n^esta (n. p.
u komendija); ali kad to biva u dva sloga iza-
sopce, kao da mu je teško, zato ostavivši prvo n
u ovoj riječi, izbacio je drupo, i moiebiti osobito
radi nominativa sing, u kojem vafa da nije svak
umetao a među n i t, te se htjelo izgovarati ko-
mendant što je dvostruko protivno našemu na-
rodnom jeziku. — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Vukovu: ,der kommandant' ,dux^ ova
riječ nije bila poznata u Srbiji do godine 1804,

Digitized by

>JoogIe

KOMENDAT

2iO

KOMETA

nogo je po tom prešla onamo odovud (iz Srijema
i Ie Bačke), poglavar, cf. upravite}. — Velikomu
komendatu i sapovidniku sve kostajničko kra-
jine. Starine. 12, 34. (oko 1703—1706). Da su
komendati u Bacištotu dadom a noćom u gradu.
Glasnik, ii, 3, 108. (1708). U početak i zastavnik
i vojvoda iliti komendat špaAski na smrt ranen
pa^le ... I zato je ovi komendat novi sve u ime
Saverije zapo viđao. A. Kanižlić, fran. 69. Ko-
mendat moskovski. A. Tomiković, živ. 23. Ko-
mendatu od strelica. 59. Ta Jakova srpskog
komendata. Nar. pjes. vuk. 4, 163. Komendatu
od Šapca bijela. 4, 247. Ajduk Vejko, vojvoda
krajinski i komendat negotinski. Vuk, dan. 1, 70.
Ove je godine vojska srpska bila već dosta
uredna, istina da je bilo nekoliko veliki stare-
dina koji su po nekolike naije posvajali, ali je
opet svaka naija imala svoga komendata, svaka
knežina vojvodu . . . grada. 11.

KOMENDAtAR, komendatiira, m. tal. com-
mendatario, od prilike isto što u Hrvatskoj pre-
bendar. — U jednoga pisca xvi vijeka. Biskupi,
opati, priručnici iV komendatari ... Š. Budinić,
ispr. 131.

KOMENDAtOB, m. tal. commendatore, viši
član viteškoga reda, koji nosi redni znak obješen
o vrcUUj (franc. commandeur, nem. komtur). —
U pisaca našega vremena. Komendator ,kom-
thur^ Zbornik zak. 1, 1028. Komendator reda
Fnuie Josipa I. 1865. 48.

KOMENdItORSKI, adj. koji pripada kamen-
datorima. Sa ratnom dekoracijom na krstu ko-
mendatorskom. Zbornik zak. 1866. 5.

KOBiENDATOV, adj. koji pripada kommdatu.

— U Vukova rječnika: »des kommandanten* ,im-
perantis'.

KOBiĆINDATSKI, adj. koji pripada komenda-
tima. — U Vukovu rječniku: ,kommandanten'
,imperantium'.

KOMENDUA, /. vidi komedija, od koje riječi
postaje umetanem glasa n, isporedi Domentijan,
Melentije. — U naŠe vrijeme^ a između rječnika
u Vukovu : ,(mit dem rhinesmus) die komodio*
,comoedia^ Dogovore se Aih dvojica trojica, da
s jednim, koji ne zna za ovu prijevaru, izigraju
komendiju. Nar. igre. vil. 1868. 759.

KOMENDIJAŠ, komendijasa, m. vidi kome-
dijaS. — isporedi komendija. — U naše vrijeme,
a iemedu rječnika u Vukovu (,der komodiant'
,oomoedus'). Da je veliki komendijaŠ. Bos. vila.
1887. 832.

KOMENDIJAŠEV, adj. koji pripada komen-
dijašu. — U Vukovu rječniku: ,des komodianten*
,comoedi^

KOMENDIJAŠIOA, /. iensko čefade kao ko-
mendijaŠ. — U Vukovu rječniku . ,die komodi-
antin' ,comoeda (mi ma, mulier scenica)'.

KOMENDIJAŠKI, aij. koji pripada komen-
dijašima. — U Vukovu rječniku: ,kom6diantisch*
,scenicus^

KOMENDIkAC, komeudirca, m. vidi komendat.

— isporedi komandirao. — U naŠe vrijeme. Svaki
vezir ili drugi komendirac. P. M. Nenadović,
mem. 289.

KOMENDIRANE, n. djelo kojijem se koinen-
dira. — U Vukovu rječniku.

KOMENDIRATI, komandiram, impf. vidi ko-
mandovati. — isporedi komandirati i komendat.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu:
,koramandiren (gebieten)* ,impero*, cf. upravjati.

Onda je Petar komandirao svoje nove vojnike. A.
Tomiković, živ. 63. Već sa onog Stojana risara
što u kolu svakom* komendira. Nar. pjes. vuk.
1, 630. Prvo jeste Lazarević Luko koji Šapcem
komendira građom. 4, 226.

KOBCBRA, /. ime žensko u nar. pjes.: Ne ženi
se Kornerom divojkom: Kornera je odveć sadi-
vica. A. Ostojić.

KO\£ERDA, vidi komarda, b, a) na kraju,

1. KOMESAR, komesira, m. vidi poTJerenik.

— isporedi komesarij, komisar. — Od tal, com-
messario (što je ostarjela riječ u kiMŠevnom je-
ziku; ali se još Čuje u dijalektima). — Od xy
vijeka, a između rječnika u Daničičevu (komeean
,curator', srl. ,commis3ariu80- Budi ti milosti
dati i preporučiti konsulomb ... ili iiegovdm&
komesaromb ... da oni prodadu i poŠ(u k nams
u ruke. Spom. sr. 1, 131. (1415). I pri rečenih
komesarih da se najdu. Mon. croat 291. (1589).
Diše bio od prije u svetoj roti komesar. B. Kafiić,
in. 106. Nukići su rekli da ćete sa dugo biti
kod komesara. Starine. 12, 23. (oko 1696—1708).
Opraviše da more provincija po sebi obirati ko-
mesare. Norini 57.

2. KOMESAR, m. ime n^estu u Srbiji u
okrugu crnoriječkom. Sr. nov. 1875. 859.

KOMESARAC, komesarca, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji modruŠko-rijeČkoj. Razdije}. 55.

KOMKSARIJ, m. vidi 1. komesar. — U gla-
go(skijem rukopisima xv vijeka, Prokaratur i
komesarij. Mon. croat. 84. (1460). I ako je čiji
komesarij, jeli svršil odlučenje mrtvih. Starine.
23, 132. (1496). I ako je bil komesarij koga koli
človika i jeli učinil kako jo on naredil v ti-
stament. 149.

KO ME 8 LI A, /. vidi povjerenstvo. — isporedi
komisija. — Ttna i tal. commessione (što je
rede nego commissione), ali naŠa rijeČ ipak kao
da je došla od nem. commission. — U naše
vrijeme. I kad bi koiom srećom pravite^stvo
srpsko odredilo komesiju. Vuk, odg. na lažL 26.
Pisato sovjetu, kako je došla kod nas komesija.
Dj^lovod. prot 169. ,Eli ga ubio vrlo?' ,Es
bome, već je i komesija na to dolazila'. J. Bog-
danović.

KOMEŠ, m. vidi grof. — Od srlat. comes. —
U jednoga pisca xviii vijeka iz Istre. Badolfb
prvoga komeša ili kneza od AŠpurg . . . F. Gla-
vinić, cvit. 138^. Komeš Martin Frangepan.
140—141. — I sad se govori u Hrvatskoj, n. p.
komeš turopo|ski.

KOM HŠ ANE, n. djelo kojijem se što komeša.

— U Vukovu rječniku: ,die beweguiig* ,com-
motio*. — U ovom primjeru znači što i komišaAe,
te može biti da tako treba Čitati: Ne gleda se
Rtrogo na pozajmicu u komešaiiu kukurusa. V.
Bogišić, zbom. 482.

KOMEŠATI, komešam, impf. meSati, mutiti;
komeša me, muči me, prevraća mi creva. Podu-
navka. 1848. 58. — Akc. se mijena u praes. 1 t 2
pl.: komošimo, komešiite, u aor. 2(3 sing.
komeša, u part. praet. act. komešao, komešala,
u part. praet. pass. komeš&n. — U naše vrijeme.

— Značene je, kao sto se reklo, miješati, M ima
i refleksivni oblik (sa se), za koji nije posve isto
značene u Vukovu rječniku: ,8ich in bewegung
sotzen*, ,commoveri* (dakle micati se). — li ova
dva primjera oblik je sa se pasivan : Sve čaetice
kjuka ne vraćaju se jednako i ne komeši^u. P.
Bolić, vinodj. 2, 160. Sve se komeša. 2, 165.

KOMETA, /. repata zvijezda^ lat, i tal, conieta.

Digitized by

Google

KOMETA

241

2. KOMIN

— TJ ikekijeh pisaca od xvi do xviii vijeka.
Jedna kometa, jedna vlasata dlga zvezđa kako
me6, jedno čilo godi§će stojaše nad JerusolimooL
Postila. il>. Pod kim nebom ne zaće se udna
sdraka ke komete? J. Kavaiiin 879l>. Zvižde
zema^ske jesu komete ... A. Tomiković, gov. 905.

KOMETNIK, m. ime selu u Slavoniji u župa-
niji virovitičkoj. Bazdijej. 139.

K0M6a, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
iarevaikom. iSriva u Kom^. Sr. nov. 1868. 195.

KOMIGE, adv. vidi okomice. — Od xviii
vijeka, a igmeđu rječnika u Vukovn (vide na-
komice). Pak komice u zem}u amakni. J. S.
Be)ković 313. Dok list s drvja ne pada komice.
316. Koje komice u visina rastu. 150. ,Ajmo
komice ni« ovo drvo saći*. ,Ma komice pa' s dr-
veta*. J. Bogdanović.

KOMiČEliTE, n. ć^jelo kojijpm se Ho komici. —
U Vukovu rječniku.

KOMtČITI 8E, k6mi6rm se, u Vukovu rječ-
niku: orah kad sazre da se može {uska s Aega
skinuti, onda se komici ,3ich schalen lassen'
« dodatkom da se govori u Baraiii. — isporedi
komiti. — Ake. kaki je u praes. taki je u impf.
k6mič&h; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 i 3 sing. kdmići.

1. k6mIĆ, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji ličkO'krbavskoj. Razdije}. 42. — Pomine se
XVI vijeka. Mersin i Koraić. Mon. croat. 222.
(1527). — Ima i u Vukovu rječniku kod riječi
Komača (vidi).

2. KOMIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme.
Ivanu Komiću iz Đulkovića. Glasnik, ii, 1,
175. (1808).

k6mIĆANIN, m. Čovjek iz mjesta Komića. V.
Arsenijević. J. Bogdanović. — Množina: K6-
mićani.

KdMIĆANKA, /. vidi Komićkiiia. J. Bogda-
nović.

KOMICKI, adj. koji pripada selu Komiću. V.
Arsenijević. J. Bogdanović.

KOMIĆKII^A, /. žensko refadc iz Komića. V.
Arsenijević. J. Bogdanović.

KOMID, m. cummi alexandrinum, gummi ara-
bicum, neka vrsta smole bjelkaste ili žućkaste i
prozirne što se dobiva iz nekoga drveta (Acacia
senegalensis Ait.) u Africi, i upotrehfaoa se za
l%jep\ene, za građene crnila, kao lijek od kašfa
itd. — iaporedi komida. — Od srgrč. i novo^rč.
xoju./ii^điov. — U čirilovskom rukopisu xvii vijeka
pisanome crkvenijem jezikom. Da jestb komidb
čistb jako ledb, ni belb ni 6rnb, i da jestb komidb
alexandriJ8ky. Glasnik. 25, 38. — vidi još kod
kalakan.

KOMroA, /. vidi komid. — U Stullćevu rječ-
niku : komida ladanova, vrsta smole, ,gummi
ladani*. — Ne zna se gdje je Stulić našao ovu
riječ; po svoj prilici nije pouzdana u ovom obliku.

KOMEDBA, /. komfene (kukuruza) što se obav^a
nekako svečano i vesp.lo (vidi u Vukovu rječniku).
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,da8 abblatten der kukuruzkolben, wobei ein
nachbar dem andern hilft' ,denitio foliorum a
fructu zeae*. u Srbiji po naj više beru kukuruze
9 komusinom, pa poslije idu na komidbu, kao
na mobu, jedan drugome te kome i pjevaju
i pripovijedaju). U selu na komidbi zovne Mitar
Živanovicu svastikom. Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 27.

KOMIG, m. vidi komiga, bj.

KOMIGA, /. ime dvjema starijem porušenijem

crkvama u Srbiji. — Po onome što se kaže kod
b, moglo bi biti srodno s 4. kom i značiti uprav
vis na kojemu je crkva.

a. u okrugu niskom. M. Đ. Milice vić, kra].
srb. 16.

b. Komiga ili Komig u okrugu topličkom.
M. Đ. Milićević, kra}. srb. 356, gdje se dodaje:
Neki se^aci zovu , Komiga' ćelo brdo na kom je
ta crkva.

k6mILAC, k6mioca, m. Čovjek koji komi. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu:
,der (kukuruz-) schaler* ,excorticator*. — Ili joj
se pred komi očima učini sramota. Vuk, nar. pjes.
1824. 1, 27.

KOMtLAVKA, /. vidi kamilavka. — IJ naše
vrijeme u Bosni. Izvuće is zobnice masnu komi-
lavku. Bos. vila. 1892. 167.

1. KOMIN, komina, m. focus; fumarium; cu-
lina. — Akc. kaki je u gen. sing., taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc:
k6mine, komini. — Od lat. caminus (od grč.
xd/Lnvoi' vafa da nije), ali preko talijanskoga ili
možebiti drugoga romanskoaa jezika (vidi kod
kelomna), po ^ever nijem Krajevima može biti
preko liem. kamin. — Od xvi vijeka (vidi kod c),
a između rječnika u Mikafinu (komin, dimfak
,caminu3, fumarium, vaporarium, spiramentum' ;
komin, ognište ,focus, caminus'), u Bjelostjenčevu
(komin, ognišće , focus, caminus*), u Jambrešičevu
(,focus*), u Voltigijinu (»camino* ,rauchfang*) ; u
Vukovu: 1. (u Dubrovniku) ,die kiiche' ,culinaS
cf. kužina. — 2. ,der rauchfang, schornstein'
,fumarium' (ital. ,cammino*), cf. dimiiak.

H. focus, ognište. Veće 6mo nego ag|en
s komina. Korizm. 12*. Zove ga (pakao) komin
i fornažu. 24*>. A starice na kominu uz bukaru
cijela pića . . . J. Kavai^in 170*>.

b. dimnak. Nasoli ga i stavi u komin. M.
Držić 287. Komin novi brzo očadi. (D). U
kominu sto stoji, il' se čađavi il' gori. (Z). Po-
slov. danič. Komin^ija čisti komin u jutru. D.
Obradović, basn. 72. S tim pomi^j od komina
crni. J. S. Rejković 140. I hihova ugleda se
marva, i češće im dimili komini. Osvetu. 2, 30.
Komin (= dimnak). M. Đ. Milićević, s dun. 107.
— U ova dva primjera kao da je samo rupa na
krovu kud izlazi dim: Kad čovik uniđe u kuću
prije nego su zrake .sunčane kroz komin ili kroz
oblok prosjale ništa ne vidi po aeru u kući, ali
kad zrake sunčane kroz komin unidu, kako se
vidi naj mani prašak . . . ! F. Lastrić, ned. 16.
(Pom\iva ženska glava) izmete sve nuglove, za-
viri pod police, pod naćve, saje mahne po veriga
i iz pod komina. 89. isporedi ba^a.

e. kuhina. hto smo tuste pak mahače, komin
dava nam harače. I. Đordić, pjesn. 346. I u ko-
minu Boga moli. (Z). Pošlo v. daniČ. Govorila
tica lastavica: ,Blago tebi, sina kukavice! kad
s' ne ležeš kući u kominu'. Nar. pjes. vuk. 1,
559. Tiho mi hod i tamo do komina, ter si daj
nagni kupičiou vina. Jačke. 71.

2. KUMIN, komina, m. vidi kmin t kumin. —
Akc. je kao kod 1. komin. — Od xvi vijeka, a
iztnedu rječnika u Bjelos^encevu (komin, trava
,caminum, cyminum*; komin divji ,caucalis'), u
Jambrešičevu (,cuminum'), u Stulićevu (komin pi-
tomi, trava ,cuminum, vel cuminum domesticum' ;
komin diviji, trava ,cuminum silvestre*), u Vu-
kovu: komin (divJi i pitomi), (u Dubrovniku)
trava ,art ptianzo' ,herbae genus (Cuminum cy-
mirium L.)'. — Komin, cuminum (Bjelostjenac),
Garum carvi L. (Lalangue, Sladović, Sabjar), v.
kmin. Komin divji, cimino salvatico (Kuzmić,

Digitized by VjO

3bgle

2. KOMIN

242

KOMISABU

rukop. XVI vijeka), seseli, siler montano (Skurla),
Seseli montanum L. (Alschinger). Komin pitomi,
comino domestico (Kuzmić, rukop. xvi vijeka),
Cuminum cyminum L. Komin slatki, Anisum
(vulgare) Grtii. (Bjelostjenac, Lalang^e). B. Šulek,
im. 151.

3. KOMIN, m. fi^jesno ime,

a. selo u Dalmaciji u kotaru makaranskom,
Eepert. dalm. 1872. 20. — Pomiiie se od xviii
vijeka. Od Komina. Norini 85.

b. selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Razdije). 86.

c. prije našega vremena pomine se otmko
tijesno ime. Spom. stoj. 184.

kSmINA, /. kao daje nqj starije znaiene bilo
kora, luska; ali se kasnije upotrebfaoalo za onaj
dio od kakva voća (fuske^ pa i fuske i končice)
što ostajet kad se od onoga voća što pravi (n. p.
od grozda vino, od maslina uje), dan današni
po raeličnijem mjestima ima različna značena.

— isporedi 2. kom. — Može biti praslavenska
riječf ako je ista što letska kamins, kaminis,
jelova ili hrastova kora; ali se sad nalazi samo
u našemu i u bugarskom jeziku. — Nejasno je
postaiHe^ jeli stariji oblik komina ili kom: cini
se da je veća prilika kad hi prvo postalo od
drugoga nastavkom ina (ne bi trebalo shvatiti kao
augmentatiVj nego kao materijalni supstantiv), i
to bi se pott?rdilo drugijem riječitna što postaju
od kom, kao komiti, komušina itd., ali se tome
protivi letski oblik {ako je uprav srodan) po
kojemu bi već u naj starije doba u osnovi bio
nastavak in. — Između rječnika u Mikafinu
(komina, dropina ,vinacea*), i u Vukovu (1. ,die
treber*, ,recrementum*, n. p. komina od grožđa
ili kao što se u Boci govori od maslina pošto
se sme}u i istiješte. — 2. od oraha ,die griine
schale der nuss*, ,cortex nucis*). — l*o Vukovu
su rječniku tri osobita značena : a) što ostaje od
grožđa kad se pravi vino, vidi drop. — ovako
je značene kod velike većine naroda, i potvrđuje
se XVII vijeka u Mikafinu rječniku. Jiduć š nima
mekiAe i kominu. E. Pavić, ogled. 577. Sipati
iz kese onu kominu. Z. Orfelin, podr. 103.
Vino i komina. Srp. zora. god. 2, sv. 2, str. 43.

— b) što ostaje od maslina, kad se pravi uje.

— ovakovo je značei/ie u Dubrovniku (P. i*ud-
mani) i u Boci kotorskoj. — obično se upotre-
bfava samo množina: komine (P. Budraani). —
r) zelena koža na (usci od oraha.

KOMIN AC, kominca, m. prezime. — U naše
vrijeme. Milenko Kominac. Rat. 177. Jovan
Kominac. 407.

KOMINAČA, /, kuharica ili drugo žensko če-
jade što svagda stoji u kuhini ili uz ognište,
vidi 1. komin, a t c. — Reče se samo s prezi-
ranem. — U Vukovu rječniku: vide pepefuša
s dodatkom da se govori u Dubrovniku.

KOMŽNANE, n. djelo kojijem se komina. —
U Vukovu rječniku. — I u jednom primjeru
XVIII vijeka. KominaAe (može biti da treba Čitati
komiAaAe) iliti lustene kukuruza. A. Kanižlić,
uto6. 476.

KOMInaTA, f. dimnak. — Od ostarjele tali-
janske riječi camminata (isporedi franc. che-
min^e), i7t ie drugoga romanskoga jezika (vidi
kod kelomna). — U naše vrijeme u Dubrovniku,
ali mi se čini da se nalazi (ne spominem se gdje)
i u M. Držića (dakle još xvi vijeka).

KOMINATI, komlnam, impf. u Vukovu rječ-
niku: vide komiiiati, u. p. orahe s dodatkom da
se govori u Bod kotorskoj.

KOMINGIJA, m. vidi dimiiačar. — Postaje
od 1. komin turskijem nastavkom ^ja (^). — V
jednoga pisca xviii vijeka. Komin^ja &isti komin
u jutru. D. Obradović, basn. 72.

1. KOMInIĆ, m. dem. 1. komin. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Buđmani.

2. KOMINIĆ, m. vidi 2. komin (uprav je de-
minutiv). — U Mikafinu rječniku: kominić, trava
od voAa ,cuminum, cjminum'.

3. KOMINK'', vidi kominik.

KOMINIK, m. mjesno ime, može hiti da glasi
drukčije. — U spomeniku xiii vijeka. U Komj-

nbnjkb. Spora. stoj. 9. (1254—1264). kb mole

se čitati i ć.

KOMINSKI, adj. koji pripada komini. — Na-
čineno u naše vrijeme. U kadah kominskih
(,maischbehalter*). Zbornik zak. 2, 370.

KOMIN, m. vidi 2. komin. — Između rječnika
u Belinu (u drugom izdaiku) : komiA divji ,siler-
montano o seseli massilense, erba medicinale'
,siler montanum* 328^. — Komifi divJi (Kuzmić,
Pizzelli, Aquila-Buć), v. komin divji. B. Šulek,
im. 151.

KOMilirAČA, /. motka, kojom se baga zatvora,
bagei^ača. u Lici. V. Arsenijević. Ravna ode-
bela grana, toliko dugačka, koliko je od ogništa
do bage, zove se ,komii&ača^ s kominačom se
svaku večer ba^ zatvora, i stoji vavije uz
ogAište. J. Bogdanović.

KOMINANE, n. djelo kojijem se komiika. —
Između rječnika u Vukovu. — vidi i kominane.

KOMINAK, m. vino ispod komine, koje se pije
već kiselo, ne slatko (u Srbiji). Đ. Daničić.

KOMIiStATI, komiiiam, impf. vidi komiti. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl.: komiiidmo,
komidato, u aor. 2 i 3 sing. k5mina, u part.
praet. act. kominao, komiA&la, u part. praet.
pass. komiiian. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu: vide komiti (kukuruz) s do-
datkom da se govori u Barani. — U jedinom
primjeru stoji u prenesenom smislu: Još lakomi
to govori, kad izjeden svoj puk kori: ,Sve što
imam, t<3 potroše, i živa me izjedoše*; a od tog
se ne spom ina, kako zato ni komina. V. Došen
59h.

KOMIRIĆ, m. selo u Srbiji u okrugu podrin-
skom. K. Jovanović 135.

KOMIRIĆSKI, adj. koji pripada Komiriću.
Komirićska (opština). K. Jovanović 135.

KOMISAR, komisAra, m. vidi komesar, tal.
commissario, nem. kommissar. — Od xvi vijeka.
Komisarjev i ostalih sudac. Š. Budinić, ispr. 130.
Kano komisar četa carevi. A. Tomiković, živ.
157. Komisar kralevski u stvari zdravja. G.
Peštalić 247. Sa brojem ispitnih komisara. Zbor-
nik zak. 1, 180. Imadu komisari obih vlada
pronaći temel vrijednosti. 1866. 12. t u Šulekovu
rijedniku : ,commissar^

KOMISARICA, /. komisareva žena. — U naše
vrijeme u Istri. Komisarica ,uxor commissarii^
S. Nemanić, čak.-kroat. stuđ. iftsg. 61.

KOMISARIJ, m. tal. commissario, vidi ko-
misar. — Na jednom n^estu xviii vijeka pisano
komisari (radi slika) ; po smislu treba da je jed-
nina, premda je mozebiti pisac htio napisati
množinu (samo radi slika), ako je ovako, to je
ova riječ samo plur. komisar. Blag Soranco,
mudar Nani, ki metnuše meje s čari, zadi&i i
Ivan bdeć Grimani, na granicah komisari, ki

Digitized by

Google

K0MI8ABIJ

248

KOMJESAH

protegna i saglavi trojni mejaš u svoj stavi. J.
Kavaiiin 208^.

KOBilSAKiJAT, m. nem. commUsariat, komi-
sarev ured, vidi povjereništvo. — U fMŠe vrijeme.
Posredovaiiem političkih vlasti i dotičnoga boj-
noga komisarijata. Zbornik zak. 2, 658. Komi-
sarijat redarstveni na postaji že}ezničkoj. 1863.
321. ( u Šulekovu rječniku: ,commissariat^

KOMIsUA, /. vidi povjerenstvo; naredba, na-
ro^bina. — Od tal, commissione ili od nem,
commission. — U naše vrijeme. Komisija ima
paziti, dali se i na koliko kod pojedinih ureda
pojavjuie potreboća . . . Zbornik zak. 1853. 63.
Komisiji vojno-primnoj ne imadu se predstaviti
samo novačenu podvrženi, 1866. 9. — Nijedan tr-
govao ne ima pravo drugu robu u komisiju uzeti.
1, 287. — I u Šulekovu rječniku: ,commission'.

KOMIStjON, m. vidi komisija. — U jednom
primjeru xvi vijeka. Tri artikuli izneti su iz
komisijona. Mon. croat. 291. (1589).

KOMISUONALAN, komisij6n&lna, adj. koji
pripada komisiji. — Načineno u naše vrijeme od
nem. commiasional (tal. commissionale). Komi-
sijonalna vijećai^a glede manipulacije u službi
pofttanskoi . . . Zbornik zak. 1865. 11. — Ima i
adv, komisij6nalno. Da vlast prosuđuje te sprave
komisijonalno. Zbornik zak. 1863. 201.

KOMtSAČ, komišača, m. čovjek koji komiša^
vidi komilac. — U naŠe vrijeme u Bosni. Šala
meda komidačima. Bos. vila. 1891. 227.

KOMIŠAK, komiška, m. goli klip kuruze. —
Berkasovo u Srijemu. — isporedi komiška i
komiškati.

KOMtŠANE, n. djelo kojijem se komiša. —
U Vukovu rječniku.

KOMIŠAB, komiš^ra, m. vidi komisar. — II
jednoga pisca iz Istre xvii vijeka^ a iztneđu
rječnika u BjelosljenČevu (komišar, pomnik ,com-
nussarios^, ▼. naredbenik). Bi učinen komišar
general od cismontane familije. F. Glavinić,
cvit. 148b.

KOMIŠATI, komišam, imperf. vidi komiti (ku-
kuruze). — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vttkovu. Prestavši komišati. Bos. vila. 1891. 210.

KOMIŠAVAO, komišavca, m. orah koji je već
zrio pa spada s nega ona zelena kora. (u Srbiji
u okrugu užičkom). \^. Stojanović. — vidi ko-
mina, c)\ ispotedi komišati.

1. KOMIŠijON, /. naredba, vidi komisija. —
U jednom spomeniku xv vijeka, i otale u Dani-
Hćevu rječniku : komišionb ,mandatum', srl. ,com-
missio*. — Tebd dasmo ovuj našu komišijonb.
Spom. sr. 1, 148. (1420).

2. KOMIŠIJON, m. vidi komisija. — U naše
nrijeme u Istri. Komišijon da j^ šal na lice
mjesta . . . Naša sloga. god. 21, br. 1.

KOMIŠiJUN, m. vidi 2. komišijon. — U naše
vrijeme u Istri. Komišijiin, it. commissione (u
Istri). Naša sloga. god. 15, br. 28.

KOMIŠILAO, komišioca, m. čovjek koji ko-
miša kukuruze. I. Pavlović.

KOMIŠKA, /. luska, vidi 2. kom i komina, c).
— U Stulićevu rječniku: »buccia, scorza, como
dell' novo, castagne etc.' ,cortex'.

KOMlŠKAlSr£, n. djelo kojijem se komiška. —
IJ Vukovu rječniku.

KOMtŠKATI, komiškam, impf. vidi komiti
(uprav je deminutivni glagol). — Akc. je kao
kod komii&ati. — U Stulićevu rječniku: ,deli-
brare, decorticare, cortice denudare', i u Vukovu :

dim. V. komiškati s dodatkom da se govori u
Boci.

KOMIŠU^iA, f. neka bifka. Komišuja, Teu-
crium polium L. (Alschinger), v. Kamižula. B.
Šulek, im. 151.

KOMIT, adj. vidi okomit, omčit. — Načitieno
u naše vrijeme. Komit, math. phy8. (okomit,
omčit, osovit) ,lothrecht', tal. ,perpendicolare, a
piombo', frc. ,aplombe'. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

KOMITAT, m. vidi županija, srlat. comitatus
(od comes). — Od xviii vijeka. U komitatu po-
žeškomu primine opat. A. Kanižlić, utoč. 872.
Komitat, it. comitato. (u Istri). Naša sloga. god.
15, br. 13.

KOMITENAT, komitenta, m. vidi naručite},
nem. kommittent. — U naše vrijeme. Da opravnik
učiiiene narugbine svojim komitentima jav)a.
Zbornik zak. 3, 798.

KOMItET, m. vidi odbor, nem. (uprav f rane.)
comit^. — U naše vrijeme u pisaca. Ako pred-
loži komisije, odbora ili komiteta, sačiAeni o
ovakovih predlozih . . . Zbornik zak. 1863. 347.

1. KOMITI, k6mim, impf. luštiti, čistiti (ku-
kuruze od ofvine, slame, komusine), isporedi ko-
minati, komišati, komušati, korubati, sužbati
itd.; kruniti, runiti. — Akc. se mijei^a u praes.
1 i 2 pl: komimo, komite, u aor. 2 i 3 sing.
kčmi, u praes. pass. kčm)en. — Postaje od 2.
kom. — U Vukovu rječniku: 1. ,sch&len (den
kukuruz)* ,solvo cortice*. — 2. ,ausk6men* ,grana
eximere*. cf. kruniti.

2. KOMITI, komim, impf. u jednoga pisca
XVIII vijeka znaČi: zabadati, i jamačno tako da
ono što se zabada stoji okomice na onome u što
se zabada. — Osnova je 4. kom. Širom paloa
pod kolinom lomi (kalam), i u deblo gdi ka-
lamiš komi. J. S. Rejković 86. Bistro vrime
kad prid minu vidim, po tri dana i^e (kalame)
prid ovu lomim, i u zem}u prizračitu komim,
koja ima pomišanog piska, ali Aega nek nije od
viška; u nem sočni kalami se stane. 148. — V
naše vrijeme u pisaca znaČi: ad perpendiculum
exigere, kušati (kalamirom), stoji li što okomice
prema zem}i. Komiti, arch. ,lothen, bleien, ein-
lothen', frc. ,plomber, prendre 1' aplomb*, egl. ,to
try with the plummet*. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

KOmJzA, /. vidi Komiža. — xvin vijeka. Po
popu Andriji Vitajiću Višaninu iz Komize. A.
Vitajič, ist. i.

KOMIZGATI SE, komizgam se, impf. jednako
se micati, nemirno stajati. — U naŠe vrijeme u
Slavoniji. Što se komizgaš kao crv}iv? (Kaže
se, kad tko ne sjedi ili ne leži mirno, nego se
neprestano miče, diže, spušta, okreće, vrti, no-
gama i rukama radi). Nar. posl. stojan. 45.

KOMIZNUTI, komiznem, pf znači da je la-
stavica strelimice pred prozorom ili pred vidikom
proletjela. ,Koja bi ptica komiznula kaj lasta-
vica?* U Posavini. F. Hefele.

KOMIŽA, /. ime trgovištu na otoku Visu u
Dalmaciji (u kotaru hvarskom), tal. Oomisa.
Bepert. dalm. 1872. 18. — isporedi Komiza. —
Pomine se od xvi vijeka. A pak (nam je) pu-
tovati k Visu na Komižu. P. Hektorovič 49.

KOMJEN, m. vidi Komnen. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Komjene Jagniloviću. Nar.
pjes. bog. 136. — t u naše vrijeme u okolini du-
brovačkoj i u bližnoj Hercegovini. P. Budmani.

KOMjiiSAB, komjesdra, m. vidi komesar. —

Digitized by

vjubgle

K0MJE8AR

244

KOMNENIJA

U jednoga pisca Bo^naka xvii tnjeka. Fra Evan-
đelista od Gabijana, komjesar đeneralov. M. Div-
ković, bes. xiv.

KOMKANE, n. vidi kod komkati.

KOMKATI, komkam, impf. pričešHvati. —
Od Idt. communicare. — Stslovenski je oblik
komi.kati; u našemu jeziku nijtj koliko znam^
potvrđena riječ; samo u rukopisu xiii vijeka pi-
sanunui crkvenijem jezikom trna verbalni sup-
stantiv kombkanije, što znači djelo kojijem ko
komka ili kojijem se ko komka. H kombkani(;;»)
rekše w prićešteni^'i) svf<f)stenika. Zborn. drag.
srećk. 5.

KOML-, vidi Kom)-.

KOMLiĆNAO, Koml^nca, m. ime selu u Bosni
u okrugu bihaćkom. Statist, boan. 50.

KOMLENir, m. prezime u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijević. Šem. prav. 1878.

KOMLENir-BRDO, n. vidi Koinlenići.

KOMLENICI, m. pl. ime seocu u Hrvatskoj u
županiji modruŠko riječkoj. Razdije}. G2. — Zove
se i Komlenić-brdo. Schem. segn. 1871. 70.

KOMLETINCI, Komletinaca, m. pl. ime selu u
Slavoniji u županiji srijemskoj. Razdije|. 149.

KOMLIN, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena. Komlinb. S. Novaković, poru. 70. —
Može biti da je isto što Komjen.

KOMLINOVK', m, prezime. — U Duničićevu
rječniku: Komlinovićb, knez ,Pavko Komlino-
vićb* iz Huma 1434. M(on. serb). 379.

KOMLOVINA, /. ime ^njestu u Srbiji u okrugu
va(evskom. Livada Komlovina. Sr. nov. 1873.
147.

KOM^jAG, m. u Paničičevu rječniku: Kom-
|agb, između drugoga što je car Lazar dao Ra-
vanici bješe i ,crbkva Komjagb svetyj Nikola*.
M(on. serb). 198. (1381). — isporedi Komiga i
Komig.

1. KOM^jANIN, m. čovjek iz sela Koma (vidi
kod 4. kom). J. Bogdanović. — Množina:
K6m|ani.

2. KOM^iANIN, m. čovjek iz grada Koma u
Italiji (vidi Komo). — /7 Belinu rječniku: ,Co-
masco, di Como' ,Coiiieusis* 20r)b. — Množina:
K6m]ani.

KOMtiANKA, /. žensko čefade iz sda Koma
(vidi kod 4. Kom). J. Bogdanović. — Gen. pl.:
K6m)anaka.

KO\£^iEN, m. vidi Komnen. — Nalazi se pi-
sano čirilovskijem slovima i sa -mio-, a i sa -mle-,
ali jamačno treba čitati -mje- (premda ima i
Komlenac, Komlenić, Komlenići). — Od prije na-
šega vremena. Komlenb (acc. Komlena, Komlona,
Kojmblena). Komjenb (acc. Kom|ena). S. Nova-
ković, pom. 70. Upisa stricu Vernecu i Komlenu
pomenik. Magaz. 1808. 165. (po starijem ruko-
pisu). — I u naše vrijeme u okolini dubrovačkoj
i u bližnoj Hervegov-ini. P. Budmani.

KOMLENA, /. iine žensko prema muškome
Komjen, vidi Koranenija. — ttadi -mle- (mj.
-m|e-) vidi kod Komjen. — Prije našega vre
mena. Komlena (acc Komlena, Komlona). S. No-
vaković, pom. 70.

KOM^i£]NIJA, /. vidi Komnenija. — Radi pi-
sana -mle- it\j. -mjo- vidi kod Komjen. — Od
prije našega vremena. Komlenija. Komjenija.
S. Novaković, pom. 70.

KOMJ^ENOVIĆ, m. prezime (po ocu Kom(enu).
— U naše vrijeme. Boca 28.

KOMJ^Elir, m. vidi Komjen i Komnen. — Prije
našega vremena. Komjenb (acc. KomjeAa). S.
Novaković, pom. 70.

KOM^EIStA, /. vidi Komnenija i Komjenija.
— Prije našega vremena. — Raai pisana -mle-
n\j. -mje- vidi kod Komjen. KomleAa. S. Nova-
ković, pom. 70.

k6m^EI^E, n. 4i^lo kojijem se kami (vidi 1.
komiti). — Između rječnika u Vukova. Ovako
pričaju bake na komjei^u kukuruza. Nar. prić.
vil. 1868. 111.

KOMNA, /. ime žensko (jamačno hyp. Komne-
nija). — Prije našega vremena. S. Novaković,
pom. 71.

KOMNEN, m. KoiJ.vnv6i^ carsko prezime vizan-
tijsko; u našega naroda ime muško. — Po naj
starijim primjerima vidi se da se izgovaralo
Komnjen, te su od toga postali oblici Komi^en.
Komjen, Kom|e6, Komjen, Komlin (vidi sve ove
riječi).

a. kao prezime. — Od proijeh vremena
svagda (u starijim rukopisima) s e ili je. vidi u
Paničičevu rječniku: Kombnenb, car gr6ki «Alex.i
KombnSnbS tast kralu Stefanu Prvovjenčanom.
Sa(va, sim. pam. šaf). 2. ,Alexi Komni'enh'.
M(on. serb). 1 (nije stari spomenik), car grčki
,Anbdronikb Duka Angelb Komnen Paleculogb*.
G(lasnik). 11, 191.

b, kao muško ime. — Od prije našega vre-
mena, a između rječnika u Vukova : ,mannsname'
,nomen viri' (,vom griecliischen Ko(j.ri]v6>;?% Kom-
nenb (acc. Komnena, Komnfina, Kombnena). S.
Novaković, pom. 71. Tebe bi, kume Komnene,
bilo za čudo. V. Vrčević, niz. 146. — Često s;
u narodnijem pjesmatna pomithe junak s ovijeni
imenom (vidi: Zna. se da je se ove 1435 godine
na čelo toga pokreta stavio Arijanit Komnen
Golemi, . . . junak jedan kojim se Arbanija i
danas ponosi i o kome i naše narodne pesme
imaju nejasne spomene u Komnen -barjaktaru.
Č. x\fijatović, desp. Đ. Branković. 1, 213). U
nekoga Komnen-kaurina. Nar. pjes. vuk, 2, 455.
Onda veli Komnen vojevoda. 2, 456. n(^ češće
ga zovu Komnen barjaktar, t pjevaju o nemu
kao da je senski uskok^ i to mnogo pusa uz Iva
Senanina^ kojemu je katkad brat a katkad samo
pobratim. I sa šiiima Sijehauin Iva, sa šnim
brat mu Komnen-barjaktare. Nar. pjes. vuk.
3, 173. Gospodaru, Ivo Senanine ! . . . nego daj
mi Komnen-barjaktara. 3, 207. Al' sam ide
Komnen-barjaktaru, pa on reče SeAanin-TadijL
3, 288. S jedne strano od SeAa Tadija, s druge
strane Komnen-barjaktaru, s treće strane Ko-
tarac-Jovane. 3, 290. ¥re(d) tom četom Sena-
nine Ivo, a za nime Komnen-barjaktaru. Pjev.
crn. 47b. To ne hoće Komnen-barjaktare, no
Ivanu riječ besjedaše: ,0 Ivane, mio pobratime!'
47b. Vino pije Komnen-barjaktare 9 svojim
puncem Gavran-kapetanom, tamo doje a Kotaru
ravnu. Nar. pjes. juk. 422. — / ovi su primjeri
iz pjesama u kojinui se drugdje junak zove
, Komnen barjaktar', ali se u prvom zove ,Jenić
Komnen' a u drugom ,sin Janka od Kotara' :
A bojega ne biše junaka od sokola JeAića Kom-
nena, Vuk-despota mlađana netjaka. Nar. pjes.
juk. 86. Čuješ li me, od Kotara Janko? Ti za-
brani tvom Komnenu sinu . . . 328.

KOMNENA, / ime žensko, vidi Komnenija. —
Prije našega vremena. Komnena (acc. Komnenu,
Komndnu). S. Novaković, pom. 71.

KOMNENIJA, /. ime žensko prema muškome
Komnen. — Od prije našega vremena, a iemeđu

Digitized by

Google

KOMNENIJA

245

KOMOGOVINA, c.

rječnika u Vukovu: ,frauenname* ,noinen fe-
minae* (,Anna Comnena*)- Komnenija (acc. Kom-
Qenija, KomndnijU; Eombnenija). S. Novaković,
pom.- 71. Al' eto ti sestre Komnenije. Nar.
pjes. vuk. 3, 464. Zataka me Laketiću Janko
za i^egovu sestra Komnenija. 4, 108. A sa
nome Komnenija mlada, mila dderca Darove
Jerine. Nar. pjes. petr. 2, 483.

KOMNfcNUIN, (idj, koji pripada Komneniji.

— U narodnoj pjesmi našega vremena (oblik
Komnenijina, pisano Komnen£na). Vi ste proča
braća Komnenina. Nar. pjes. petr. 2, 489.

KOMNENOV, adj. koji pripada Komnenu.
Dobavi mi vranca Komnenova. Nar. pjes. vuk.
2, 455. Pravo ide Komnenova dvoru. 2, 455.
Kad dođoše kuli Komnenovoj. 8, 308. A na
ruke ocu Komnenova. Nar. pjes. juk. 328.

KOMNENOVK'' (Komn^nović), m. prezime (po
ocu Komnenu). — U naše vrijeme. Pantelija
Komnenović kmet a Slepčeviću. Glasnik ii, 1,
207. (1808). Konstantin Komnenović. Nar. pjes.
vuk. 2, 664. (medu prenumerantima).

KOMNUTI, kftmnem, pf. u Vukovu rječniku:
udariti 6ime okomice ,einen stoss geben* ,offendo'.

— Akc, se ne mijeifia (aor. 2 t 3 sing. komnu).
KOMl^EN i KOMliEN-, vidi Komnen i

Komnen-.
KOMiSriG A, / ime crkviHu. — isporedi Komiga.

— U naše vrijeme. Bat. 54.

KOMO, n. Comum, tal. Como, grad u sjevernoj
Italiji. — isporedi 2. Komjanin. — U jednoga
pisca XVII vijeka^ a između rječnika u Mika-
\inu (Komo, grad u Italiji ^Gomum, Novocomum^).
Hodeći iz Koma u Milan. F. Glaviuić, cvit. 112*.

1. KOMOD, adj. vidi komodan. — Komp.:
komodiji najednom tnjestu u pisca Dubrovčanina
XVII vijeka. Naj bole i naj komodije (vrijeme).
I. Držić 344.

2. KOBiOD, kdmoda, m. opportunitas, commo-
ditas, tal. oćmodo, last, zgodnost. — Od xviii
vijeka po zapadnijem krajevima. Nejma čekati
svoga komoda oliti vrimena dok mu se namakne
ispovidnik. M. Dobretić 160. Ko će komod,
nek ne ide u brod. (U Primorju). Nar. posl.
vuk. 157. ,Kuća mu e velika, ima u iSoj lijep
komodi ,Nemam u kući komoda^ J. Đogda-
nović. — / zahod, prohod (u kući), tal. luogo
cćmodo i samo cćmodo. ZaČ ne učine u kući
za dicu jedan komod? Nada sloga. god. 10, br.
9, str. 35.

KOMODAN, k5modna (koraćdan, kom6dna),
adj. commodas, opportunus, zgodan, lastan. —
isporedi 1. komod, komotan. — S prvijem ak-
centom od tal. cćmodo, s drugijem od franc.
Gommode (preko nem. kommod). — Od xvi vijeka
(vidi kod b).

a. adj. — Komp.: kom6dniji.

a) uopće (s dativom). Slijedi način ko-
modniji svojoj naravi. B. Kašić, naČ. 8.

b) 0 cefadetu, može značiti: koji može
ugodno ili lasno (komodno) živjeti. Oni može-
biti za mene komodniju ostaviti i pomoći, sada
se muče. V. Andrijašević, put. 224. Koliko si
bi komodnija, mogućniia i veća . . . 293.

c) 0 kući Ui 0 arugom mjestu, znači: koji
je dosta širok, velik, prostran. Domove komodne
za prebivale. D. Obrado vić, basn. 341. Naj pre
ćemo sazidati dve komodne škole. sav. 17.

b. adv. komodno (komćdno). — Komp.:
kom6dnije. Da čine ta nauk onda, kada znaju,
da je Aimi komodnije i kada je paku lasnije.

Nared. modr. ark. 2, 87. (1589). Kad puk jedno
župe u drugoj ne može doći komodno. I. Kra-
)ić 76.

KOMODANE, n. djelo kojijem što komoda ili
se ko komoda, vidi kod komodati, b.

KOMODATI, kom6dam, impf. (u aktivnom
obliku) postaje od tal. mlet. comodar (u kni-
ževnom jeziku accomodare), te stoji s dativom
i znači: biti po ćudi, militi se. — U nc^Še vri-
jeme.

a. aktivno. AČ da ga ne komoda mornarit.
(u litri). Naša sloga. god. 15, br. 50. t u Du-
brovniku. ,Akn te ovdi ne komoda, a ti hajde
8 Bogom!' ,Ovo me vele ne komoda*. P. Bud-
mani.

b. sa se, refleksivno, lastovati, besposličiti.

— Može biti naČineno u našem jeziku oa komod.

— U Lici. ,Komodaj se ti, komodaj, a ne radi,
pa ćo ti prisjesti komodane'. ,E, da se more
biti meni komodati, zna bi se i ja ka i gospoda
komodati'. ,Lako mu se komodati i rastezati,
kad mu e drugi sve steka i gotovo ostavio'. J.
Bogdanović.

KOMODITAD, /. vidi komoditat. — U jed-
noga pisca xvn vijeka. Izmislimo u kratko od
puta di|inu, komod itad ili skomoditad čestu. B.
Kašić, nač. 14.

KOMODITAT, /. zgodnost, last, vidi 2. komod.

— isporedi komciditad. — Romanska riječ od
lat. commoditas (uprav od acc: commoditatem).

— U Dubrovniku od xvii vijeka. S onom
drugom molitvom koja neće se moć rijet toliku
Često ni s tolikom komoditati, kako ove riječi
u kratko. I. Držić 138. Učit s komoditati. 281.
Ako (prokuratur) uzimje veće liti nego može
8 komo<litati vladat. 307. Ovdi ću uložiti mo-
litve za komoditat bogojubnijeh. V. Andrijašević,
prav. 7.

KOMOD^ilKA, /. neka bi^ka. — vidi i komu-
jika. — U Vukovu rječniku: vide lopuh s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori. — Komod-
lika, Arctium iappa L. (Vuk, u Crnoj Gori), v.
Kouio{ika. B. Šulek, im. 151.

KOMOGAVINA, KOMOGOJINA, KOMO-
GOJINO, KOMOGOJNA, KOMOGOJNO, vidi
Komogovina.

KOMOGOVINA, /. ime selu u Hrvatskoj '*
županiji zagrebačkoj. Razdije). 79. — Pomine
se, kao gradac i trgovište, od xv vijeka (naj
prije u latinskijem spomenicima), ali s razlici-
tijem oblicima :

a. Koraogojna (ili Komogojina?). — U la-
tinskijem spomenicima xv i xvi vijeka, i u jed-
nome glagofakom xvi vijeka. ,Cum castellis Koz-
tanjcha et Komogojna in comitatu de Dwbicza*.
Starine. 5, 116. (1442). ,0a8tella Gradecz et Ko-
mogoyna appellata'. 117. (1464). ,Komogoyna'.
148. (1508). Kako je sve ono selo Selce gradu
BliAi vazda pristojalo i nigdar Komogojni. Mon.
croat. 251. (1552). Da je Zrinski od Križanića
bil kupil samo Komogojnu a ne Selce, zašto to
nigdar Komogojni ni pristojalo. 252.

b. Komugojna (ili Komugojina?). — U gla-
golskom spomeniku xv vijeka. I inimi gradi :
Komugojna i Kostanicu . . . Mon. croat. 82.
(1455).

c. Komogojno (ili Komogojino?), n. — U la-
tinskijem spomenicima xv i xvi vijeka. ,Castella
Komogojno et Gradisky appellata*. Starine. 5,
121. (1482). ,Castellum nostrum Komogoyno vo-
catum*. 124. (1485). .Oastellum Komogoyno cum
oppido similiter Komogojno'. 147. (1508).

Digitized by

>^uogIe

KOMOGOVINA, d.

246

1. KOMOBA, 1, a.

d. Komogovina. — Od xvi vijeka (sadašiii
oblik). ,Johaimi Kry8anyth, castellano in castro
Komogowina*. Starine 5, 180. (1520). »Oastra
Feyerkew, Wywar, Komogowyna*. 186. (1521).

e. Komogavina. — U spomeniku latinskom
XVI vijeka. ,Castau Feyerkew, Wywar et Komo-
gawyna*. Starine. 5, 181. (1520).

f. Komagavina. — U spomeniku latinskom
XVI vijeka. ,Castra Feyerkew, Wywar, Lobor,
Komagawyna*. Starine. 5, 229. (1524).

k6mOLAO, k6m6ca, m. imam zahifeženo, ali
ne gnam ko je napisao bifešku ni mjesto gdje je
ovu riječ čuo ili pročitao : Komolac, lakat, lak-
tac ^hackenforsais des ellbogenbeines* (i. qu.
,ellbogenhooker'). po ovome znači što i lakat, i
to uprav onaj kraj od veće kosti što je među
laktom i šakom, i što strši itekako šifasto kad
se sagne ruka u laktu, ovo bi moglo biti starije
značene, i vafa da je osnova kao kod 4. kom,
isporedi i komoliti. — I u novoslovenskom ima
komolec: ,der ellenbogen; der theil des armes
von dessen mittlerem gelenke bis zur hand-
wurzel; als l&ngenmass; . . . der hiigel^ M. Ple-
tersnik, slov.-nein. slovar. — I u rukopisu xvi
vijeka ima ova riječ, ali u drugom, prenesenom
značeiku, vidi: Tko ima psa, velikoga ali ma-
loga, tada liti, kada mine dan svetoga Jakova
veloga, ima vezati psa, da ne zob}e grozdov, ali
mu ima privezati k}u6, komu je k)uka od lakta
(,koca') velikomu psu; ako je i ma^i pas, tada
toliko madi k)u6, k liemu podoban. Stat. po),
ark. 5, 285—286. za riječ koca ima bifeška izda-
vaoca M. Mesiča: (Rukopis) A. (xvi vijeka) ima
,komoca*, (rkp.) B. (god. 1738) .konopca', (rkp.)
C. (god. 1796) ,koca^ stvar me je sama navela,
da sam se odlu6io za varijant ,kocaS C. dodaje
po§)e te riječi: ,velikoga' nu to je suvišno, ali
mi se čini jasno da se trebalo držati naj stari-
jega rukopisa, u kojemu komolac znači mjeru
dufine kao i lakat (isporedi i značene u nslo-
venskome). što se u rukopisima xviii vijeka ova
riječ zafnjeihuje drugima, to pokazuje samo da u
ono poznije doba nije već poznata. — Ima Ko-
molac i kao ime selu u Dalmaciji u kotaru du-
brovačkom (u Rijeci). Repert dalm. 1872. 22.
ovo je po svoj prilici ista riječ, te sam po noj i
zabifežio akcenat.

KOMOLITI, komolim, impf. (?) potna^ati (ili
pomoliti?). — U jednoga pisca Zadranina xvii
vijeka na dva mjesta. — Jamačno nije pogreška
mj. pomoliti, nego će biti od iste osnove od koje
je i komolac. Eto jur prvi zrak komoli bilih
zor. Đ. Baraković, vil. 328. Kako kad komoli
spuž roge na dvor stree {sic). 330.

KOMO^IKA, /. ime i^kijem hifkatna. — ispo-
redi komodjika, komonika itd. — Može biti
srodno s komoliti i komolac (ali se tako ne da
tumačiti postaiie oblika komod)ika), ili je pokva-
reno od komomi)a. Komo|ika, 1. scabiosa, (Sii^,
Sab)ar, Spjet), Scabiosa leucantha L. (Vodopić);
2. Adonis L. (Sin); 8. Artemisia vulgaris L.
(Marinković). — Komo)ika postrana, Anemone
L. (Durante). B. Šulek, im. 151.

KOMOMILA, / tal. camomilla, neka bi(ka,
titrica, kokoriiak, kokotnak. — isporedi komo-
raija. Komomila, camomilla (Pizzelli, Aquila-
Bu6), anthemis (Skurla), Matricaria chamomilla
L. (Vodopić, Visiani, Vuk). B. Šulek, im. 151.
i u na^e vrijeme u Dubrovniku (P. Budmani). —
Vuk nema ove riječi, kako kaže Šulek, nego ko-
momi)a.

KOMOMI^iA, /. vidi komomila. — U Stuli-

čevu rječniku: komomi)a, trava ,anthemis, cha-
maemelon', t u Vukova: ,die kammille' ,fMatri-
caria] chamomilla [L. ?]' s dodatkom da se govori
u Dubrovniku.

KOMONBIKA, /. u Stuličevu rječniku: v. čer-
nobil (kod ovoga ima .arthemisia, berba *), po
čemu bi bila ista riječ što i komojika, komonika.
— Nije dosta pouzdano.

KOMONIKA, /. ime bi^katna, vidi komojika i
komomila, — Između rječnika u Mikafinu (ko-
monika, trava ,camamilla' ,anthemi3, chamae-
melum, melanthemon, leucanthemom, leucanthe-
midaO, u Belinu (,camomilla' ,anthemis' lei^J),
u BjelostjenČevu (v. raman), u Stuličevu (v. ko-
monxi)a), u Vukovu: ,der beifuss* ,Artemi«ia vul-
garis Linn.' (,wird in der Batscbka als Feuer-
schwamm gebraucht*). Komonika, rus. komohura
(Rubus caesius), 6eš. komonice, po|. komonica
(Melilotus, Lotus), monaoella, oapuciaria, anthe-
mis (Bjelostjenac, Dellabella), artemisia major
(S. Budmani), Artemisia vulgaris L. (Vuk), v.
KomoiSika. B. Šulek, im. 151. Komonika , Arte-
misia vulgaris L.' J. Pan6ić, flora okol. beogr.
162. (Titrica) se kaže i komonika u Dalmaciji
»Matricaria chamomilla L.* Đ. Popović, poznav.
robe. 262.

KOMOliriKA, /. vidi kom6nika. — Između
rječnika u Belinu^ (,8cabbiosa, erba* ,schabiosa'
294^). Komonika, 1, (comognica, u mletačkom
rukopisu), artemisia mologonos, herba scorpio-
nis, ambrosia (u istom rukopisu), Artemisia
vulgaris L. ; 2. (komo}ika). scabiosa (Pizzelli,
Aquila-Bu6), Asterocephalus atropurpureus Spr.
(Alachinger). B. Šulek, im. 152.

KOMOR, m. ime selima u Hrvatskoj u župa-
niji varaždinskoj. Komor. Razdijej. 96. Komor
mali i veliki. 104.

1. k6mORA, /. od grč. xa,udQa, svod (novogrč,
i soba), ili od lat. camara (i oamera) što je ista
grčka riječ, i isprva se ne razlikuje od grčke ni
u značeku, ali srednega vijeka doiiva već druga
značeika, (koja su današna i u romanskijem jezi-
cima: tal. cdmera, mlet. cimara, franc. chambre
itd.): conclave, cubioulum; conclave ubi the-
saurus re poni tur et servatur; camera denariorum,
in Francia, fiscus seu thesaurns regius. (Duoange).
grčkome postanu odgovara bole akcenat, latin-
skome značene (isporedi 1. i 2. kamara). — Akc.
se mijeria u gen. pl. k5mor&. — Riječ je po svoj
prilici proslave nska, isporedi stslov. komara, ka-
mara, rus. komora, kamora, kamera, češ. komora,
pof. komora, kamera, pa i lit. kamara. — Iz-
među rječnika u Vrančičevu (,cella; oonclave;
cubiculum*), u Jđikafinu (komora, ložnica ,cubi-
culum'), u BjelostjenČevu (komora, ložnica, sta-
nica, kram ,camera, cubiculum, conclave'), u
Jambrešičevu (,camera, conclave'), u VolUgijinu
(,camera, stanza' ,kammer'), u Stuličevu (, camara,
cubiculum, aerarium, fiscus' s dodatkom da je
uzeto iz misala), u Vukovu: 1. (u vojvodini) ,dle
kammer' ,camera', cf. kamara. — 2. (u Srbiji,
Bosni i Hercegovini) ,das feldfuhrwesen, die
lebensmittel' ,commeatus* s primjerima: Otišli
da nose komore. Još nam nijesu komore došle;
u Daničićevu (,aerarium', srl. ,camera' ; ,thesaurus;
loculus*).

1. conclave, cubiculum, cella, soba, klijet.
a. uopće u pravom smislu (često o spa-
vaćoj sobi, ali ne svagda). Da izajde nevistac
iz postije svoje i nevistica iz komore svoje. Ber-
nardin 23. joel. 2, 16. Kada se skupiše vićnici
u komori. M. Marulić 10. Da on ima iene
V svojej komori. Transit. 5. Pošal bi v komora

Digitized by

>^uogle

1. KOMORA, 1,

247

1. KOMOBA, 2, c.

seetrina. 270. Poćivajuća mani ▼ mojej ko-
mori. 165, VratdvSi se on potom v svoju ko-
moru. Mirakuli. 100. (Gospa) izajđe van iz
komore sa svojimi komomicami. 140. (Biskup)
vsaku noć ishojaše is komore i g^redise v svoju
crikav. 148. Za^va mater svoju otajno v ko-
moru. Korism. 89t>. Kad moliš, vnidi v komoru
troju. Anton Dalm., nov. tefit 1, 7^. Iziđe ne-
vestao iz ložnice ili komore svoje. Š. Bndinić,
som. 28*. Sa svojim zaručnikom u komoru
ulize. F. Vrančić, živ. 17. I reče mu blizn po-
lače komoru malu učiniti. Aleks. jag. star. 3,
224. U poste}u svoje komore dozoviše otajno
kogagodir ubogoga. Ivan trog. 4. Gradi po-
lače, urešne komore. Đ. Baraković, vil. 121. Be-
dovnik oškropi komoru ložnice. I. Bandulavić
298*. Hoteći mladinac u komoru poj ti, gdi biše
sveta divica. F. Glavinić, cvit. 29*. Budući dva
ova zaručnika u komori ukup prvi večer . . . 94*.
Budući u komori z zaručnicom svojom . . . 223b.
Skrovito u komom dozva ju svoju. 306^. Di-
Tojka priliku liegovu upinganu u komori dr-
žale. ^Ob. Ki jemaju u komori glave mrtvih.
P. Badovčić, nač. 28. Budući jedan dan Oliva
a komori sama z ocem svojim. Oliva. 5. Oliva
a komoru svoju se zavrati. 20. Što je kazat
po komorah tkane kra}e na oborab. J. Kavaiiin
28*. Eliogabal, Sardnopao (sad ne misli) o raz-
košju u komori. 440b. UniSav u liegovu ko-
moru, ustade papa. 8. Badrić, ukaz. 70. Povrati
se knez u komoru. J. Banovac, pred. 32. Pake
ga staviSe u jednu komoru. 147. I kad bi u
nika doba noći, evo čuju, da jedan s naglostju
đode na vrata od komore, razg. 36. Pake ga
Čini u jednoj komori obisiti od Ae iste. pripov.
185. Dozva ga u komoru, gdi Aezina lo^.nica
biše. And. KaČić, kor. 39. Zatvorivši vrata od
krajeve komore. 121. Pak vam sidi sama u
komori. M. A. Be(ković, sat. F2*. Odma za-
tvore komoru. N. Palikuća 22. Uze jedno vidro
mlika, i donese u komoru kra}evu. 30. Sve-
kolike ulice, sve kuće, svi sokaci, komore . . .
bijahu pune. Đ. Bapić 60. I^emu kada otvori
komoru, u komori tri sanduka blaga. Nar. pjes.
vuk. 3, 437. Zlati prsten na stoli, zelen venčao
V komori. Jačke. 45. Što su kilijeri u vojničkoj
granici, ovđe se (u Zagorju) zovu komore. V.
Bogišić, zbom. 7. — U množini može značiti
^to i stan. Kad su prišli Jivu va lipe komore,
eno leži Jive mrtav na postili. Nar. pjes. istr.
2, 16.

b. u prenesenom smislu vječna ili nebeska
komora znači: raj. Gdi s Bogom pribiva u
▼iĆAe komore. M. Marulić 220. Uvedena u ko-
moru nebesku. Nauk brn. 25b. Hoćeš se u vike
veseliti u nebeskoj komori sa Isukrstoni nevistcem
svojim. 40*. On te čini cvasti nebeskoj komori.
M. TomaSević u Đ. Baraković, vil. 365. — Amo
pripada i ovo: Dokle me ti pripe|aš v komoru
Boga mojega. Transit. 99.

c. u prenesenom smislu, (malo) mjesto za-
tvoreno i sakriveno (metaforički). Iz nutriiiht
komorb srbtca našego. Mon. serb. 308. (1420).
Držaše ju v svojej komori. Ča ie v svojom srči.
Korizm. 27*. drugo je značene kod d, b).

đ« g4je se u tuđijem jezicima upotrebfava
ista riječ (Jat. i tal. camera, liem. kammer, franc.
chambre itd.) u prenesenom smislu, i u našemu
je jeziku upotrebfavaju pisci, n. p. :

ft) komora trgovačka (i obrtnička), liem.
handels- (und gewerbe)kammer, zbor trgovaca (i
obrtnika) iiredlen za napredovane trgovine (i obrt-
nosti). Bukovati zakone komora trgovačkih i
obrtničkih ima ministarstvo trgovine. Zbornik

zak. 1863. 818. Trgovačka komora ,handels-
kammer^ tal. ,oamera di commercio^ B. Šulek,
rjeČn. znanstv. nskz. kod komora.

b) u srcu, kao mala mjesta ili klijeti
(isporedi c), po ne^n. herzkammer. Komore srca
,ventriculi cordis'. J. Paučić, zoolog. 27.

c) komora tamna, camera obscura, fizi-
kalna sprava (soba ili kutija u koju ulazi svjetlost
kroz vrlo usku rupicu). Komora tavna ,oamera
obscura^ J. Paučić, zoolog. 78. — ima ♦ komora
svijetla ,camera lucida^

2. thesaurus publicus, aerarium, fiscus ; spri-
jeda je kazano da je latinska riječ camera sred-
nega vijeka imala i osobito zna^i^e : soba u kojoj
se hrani blaao (novci i drugo što je velike cijene) ;
od toga je aobila i značei^e : blago, i isprva kra-
fevo, pa i državno, i uopće blago ili novci Što
2)ripadaju kojemu javnom licu (n. p. biskupu)
ili javnome mnoštvu čefadi (n. p. općini), joŠ se
dafe raširilo značene jer je, osim blaga, shvatilo
i upravu negovu i skup čefadi koja se upravom
bavi. ovaka su značena prešla i na nc^u riječ
komora, t iz nih su se razvila i lieka druga.

a« značena su kao što je gore kazano. —
Od XIV vijeka. Da ima i^imb platiti kra)evbstvo
mi iz svoje komore. Mon. serb. 188. (1378).
Da imb ja gospodinb kra)b Stipaub platimb iz
moje komore. 489. (1461). Bazlpžnika koim(ure
dubrovačke. 497. (1466). S toga hoće biti bude
u carevi komori. Spom. sr. 1, 5. (1396). Ofici-
jalb komore aibeničke. 1, 40. (1402). Koristbnije
jestb komori gospodbstva ti. 1, 138. (1407). Što
je u nasb drbžalb carine i komore. 2, 37. (1392).
Prid dugom bižim ja općinske komore. M. Ma-
rulić 276. Ki biSe nada vsimi komorami Ae.
Anton Dalm., nov. teSt. 183b. act. ap. 8, 27.
Pozdrav) a vas Erastus, gradske komore vladalac,
ap. 22. paul. rom. 16, 23. Od poslušnikov ko-
more apustolske. Š. Budinić, ispr. 130. Neka
znate, da nam komora požunska piše. Mon.
croat. 305. (1597). I krajevske i biskupske sve
komore prahom meću. J. Kavaiiin 379^. Koji
su pokrali pisma svete komore apostolske. Ant
Kadčić .302. Od potribe je bUo, da nadoplate
s dobrim brojem novaca. A. Tomiković, živ.
323. Umirajuć svoju haju naručala va Veliko
Ceje u tarne komore. Jačke. 161. Komora, dr-
žavni zaklad ,fi8cus (staatsschatz)'. Jur. pol.
terminol. 212. Dvorska komora ,ho£kammer*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. kod komora.

b. thesaurus, opes, opes et pecunia, blago
uopće, t. j. novci i drugo što mnogo vrijedi
(zlato, srebro, drago katnei^e itd.). — xv vijeka.
Koje dukate ili dinare ali srbbro vo)a koju gode
komoru hotela postaviti u našb komunb. Mon.
serb. 419. (1442). Da imb hoću razrediti pravo(o
na poli gospodstvo moje, vlasteli, sluge, komoru,
gradove, vbsake vrbste }udi, carine, prihodišta.
462. (1453). ilstala komora sva da se razdfili
mojemb sinovomb. Spom. sr. 2, 125. (1466).

c. commeatus ; u naše vrijeme narod ovom
riječi naznačuje hranu što se goni na konma
(možebiti i što se vozi na kolima) uz vojsku (vidi
u Vukovu rječniku gdje imaju i dva primjera),
u svijem je prinfjerima množina komore, može
biti da bi jednina značila što se na jednom
konu goni (u jednom primjeru xviii vijeka :
Komora ,bagaglio signorile* [gospodska prifaga].
S. Budmani 415b, stoji jednina, te vafa da znači
što kmet aoni na svom konu gospodaru od negova
prtfaga, kad ovaj putuje). Baja goni kože i
komore. Nar. pies. vuk. 4, 280. Vodi vojske
četiri hijade, a ćeraju rane i ^bane, ima puno
hi^adu komora. 5, 368. Ovi su se }udi zvali

Digitized by

Google

1. KOMOKA, 2, c.

248

KOMOKGIJA

komor^je, a liiovi tovari komore. Vuk, grada.
11. Komorgije, vratite komore. Bos. vila. 1892.
230. Trudan prohodniče, što progoniš tud ko-
more Često. Osvetn. 1, 36. Putom se je i oko-
ristio: stigo bojnih za trista komora. Osvetn. 2,
108. Vrn'te vojsku zdravu i opravnu i topove i
komore steće. 2, 115.

d. u ova dva primjera jedmtga pisca na-
šega vremena ne znam, znači li: ono Ho se plaća
carevoj ili državnoj komori {porez, carina), ili
služba radi koje raja_ treba da goni komore (vidi
c) na svojijem konma. Kad nam porez il' komore
dođu. Osvetn. 2, 12. A zavika dina i imana,
da carskijeh ne daju komora. 2, 109.

2. KOMORA, /. ime sdii u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdijej. 77. — Može biti
da se ovo isto mjesto pomine još xvii vijeka
(vala da nije Komoran): Zagreb, Krajic i Va-
radin (po svoj prilici Varaždin), Komora i š Aom
BaraAujvar. P. Kanavelić, iv. 87.

3. KOMORA, /. vidi: Komora, v. Komorika.
B. Šulek, im. 152, ali kod komorika opet ima
samo V. Komora.

KOMORAČ, komćrca, n. ime bifkama, isporedi
komorač. — Akc. je zabi(ežen po Belinu rječ-
niku. — Između rječnika u Belinu (,sassifrai?ia,
berba nota* ,saxifraga* 643»), u Bjelostjenčecu
(v. šćulac), u Etulićevu (komorač, trava ,sa.\i-
fraga' iz Belina; komorač gorski, trava ,ammi').
Komorač, 1. saxifraga (DellaboUa), Pimpinella
saxifraga L.; 2. (morač) maratro (Anselmo da
Canali), erba buona, foeniculum (Kuzmić), Foe-
niculum officinale Ali. (Brekerfeld), v. Komorač,
Koromač. B. Šulek, im. 152. — U Belinu rječ-
niku uz komorač za isto značene ima i motar,
a u Bjelostjenčevu je isto što srulac; po tonu:
ima i treće značene : Chrithmum maritimum L.

— Komorač gorski, ameos (Anaolino da Canali),
Aiumi maj us L. (Dellabella). B. Šulek, im. 152.

KOMORAČ, komordča, m. ime bifkama. —
vidi morač. — Akc. je zabije žen po Belinu rječ-
niku. — Od XVI vijeka, a iztiu'du rječnika u
Belinu (,finocchio, berba nota* ,faeniculum* 317i>)
i u Stulićevu (v. morač). Da bi jil anež ali ko-
morač. Naručn. 32^. Simena od komorača. J.
Vladmirović 37. Skuvaj komorača. 41. Morač,
komorač ,fencbel*. Đ. Popović, poznav. robo.
290. Komorač, 1. dauco (Durante), Daucus syl-
vestris Mili.; 2. (morač) foeniculum, marathron
(Dellabella, Sin), Foeniculum officinale Ali.; 3.
fiuocchio marino, erba di s. Pietro, crithmum
(Mika)a), Crithmum maritimum L., v. Koromač.
B. Šulek, im. 152. Komorač divji, peucedano
(SiA, Durante), seseli massilense (Sin), Alschin-
gera verticillata (Visiani). Komorač gorski (Sin,
Durante), v. Komorač gorski. B. Šulek, im. 152.

— vidi kon morač.

KOMORAČA, /. vidi komorač. Komorača, Foe-
niculum officinale Ali. (Jukić). B. Šulek, im. 152.

KOMOKAČICA, /. neko /n(ka (uprav dem. ko-
morača). — Komoračica planinska, panaces as-
clepium (Durante), Laserpitium L. B. Šulek, im.
152.

KOMORAČIKA, /. neka bi(ka, isporedi ko-
morač. Komoračika gorka (gorska?), Pimpinella
saxifraga L. (Durante). B. Šulek, im. 152.

KOMORACINA, /. imr hi(kama (uprav aufpn.
komorač ili komorača). Komoračina, dauco (Šali-
nović), tassia (Visovac), Chritmum (maritiirmm)
L. (Durante), v. Komorač. — Komoračina divja
(gorska Sin), sassifrai^ia (Sin, Anselmo da Ca-
nali), 1. Pimpinella 3axifraga L. (Sin) ; 2. piretro

vero (Visovac), Anacyclu8 pjrethrum Dec. B.
Šulek, im. 152.

1. KOMORAN, komorna, a€^i. koji pripada
komori (vidi 1. komora). — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Bjelostjenčevu (komorni stol
,sece33us, sedes secreta*) i u Jambrešičevu (ko-
morni ,camerariu9'). Na uhoilki ali komornom
stolu zaklan. P. Vitezović, kron. 37. Komorni,
,kammer-'. Jur. p<^)l. terminol. 297.

2. KOMORAN, K6m6rna, m. grad u Ugarskoj,
mag. Komdrom, nem. Komom. Šem. prav. 1878. 36.

— U Šulekitvu rječniku: ,Komorn'. — Pomine
se prije našega vremena. Komoranb (gradb). S.
Novakovič, pom. 135.

KOMORANA, /. nekakva vrsta raka. — U
naše vrijeme. Komorana (na Lastovu mali ja-
stožić). L. Zoro. rib. ark. 10, 342.

KOMORANAG, Komoranca, m. nadifnak ili
prezitne xviii vijeka. — Može biti isto što Ko-
moran in. Milisav Komoranac. Glasnik, ii, 3,
71. (17(J6— 1707).

KOMORA NI, m. pl. ime seocu u Bosni blizu Ču-
klića (u općini prološkoj). Schern. bosn. 1864. 67.

KOMORANIN, m. čovjek iz Komorna. —
Množina: K5morani. — U Šulekovu rječniku:
,Komorner*.

KOMORANKA, /. žensko čefade iz Komorna.

— (ren. pl. K6moranak&. — U Šulekovu rječ-
niku : .Komornerin*.

KOMORANSKl, adj. koji pripada Komornu.

— U Šulekovu rječniku: .komorner*.
KOMORANE, n. kao da je coll. komora (mdi

1. komora, 2, c). — U jednoga pisca našega
vremena. Druži svrću vojsci komorače. Osvetn.
5, 10.

KOMORAŠ, komordša, m. čovjek koji pripada
komori (vidi 1. komora, 2). — Na dva mjesta
XVI i XVIII vijeka: na prvome kao da znači: či-
novnik državne komore; na drugome naznačuje
Slavonce koji nijesu graničari. Tamo su nam
jos komoraši dužni od onoga ča nam je cesa-
rova svitlost bila odlučila davati. Mon. croat.
262. (1567). Prije toga bijaše Slavonija razdilita
u krajišnike i u komoraše; pak opet komoraši
u tri varmeđe: virovitičku, požešku i srimsku.
M. A. Ro|ković, sat. B2b

KOMORČI.TA. m vidi komorgija. — U jednom
primjeru našega vremena. Da dočekam lovca al'
trgovca, al' orača, komorčiju trudna. Nar, pjes.
mair. 113. — ^fo:e biti da treba čitati komor-

KOMORU U A, m. čocjek koji goni komoru
(vidi 1. komora, 2, c). — isporedi komorčija. —
Postaje od komora turskijem nastavkom ^y. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,der fiihrer eines packpferdes, der packknecht'
,meatuiim du«L'tor, agaso'). I uvati devet seisaua
i pogubi dovot komorgija. Nar. pjes. vuk. 3,
253. Komorgije, vratite komore! Bos. vila. 1890.
2sO. Svako je selo imalo nekoliko određeni
judi s kolima, koji su vojnicima od niovi kuća
nosili ranu, makar oni ^do bili (ovi su se Judi
zvali ,komor:^ije', a niovi tovari , komore'). Vuk,
građa. 1 1. Sa|emo 40 buradi po komorgijama.
Djelovod. prot. 218. — Ima i nešto drukčije zna-
čene u zapadnoj Srbiji. To sve (darove za sva-
tove) nosi (nevjesta) sa sobom u dva nova san-
duka koji se naročito za to spreme i na kona
natovare, za t<y se dovede kon sa svatovima, a
onaj, koji ga vodi, zove se , komorgija*. V. Bo-
gišić, zborn. 217.

Digitized by

Google

1. KOMOBIOA

249

KOMOTAN

1. KOMOBICA, /. đem. 1. komora. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (,cu-
biceUom, camerola, cella, cellula'), u Voltigijinu
Gstaiuiino, cameretta, camerella^ ^kaminerchen'),
u Vukovu (dim. y. komora 1). Bivši oni posli
časti u jednoj osobitoj komorici . . . E. Pavić,
ogled. 368. Ćelije oliti komorice. And. Kaćić,
kor. 7. Kako obdan pošteno hodaj mo, ne u
žderaču i a pijanstva, ne u komoricah, ni u ne-
postidnosti ... M. A. Refković, sat. A7»*. paul.
rom. 13, 12. Jesen Aemu napuni pivnicu novim
vinom, voćem komoricu. L5a. Privlačite tor-
bice viiŠe, koje su komorice, u kojima se iieiz-
brojeno blago uzdržaje. Đ. Kapić 197.

2. k6M0BICA, /. ime selu u Slavoniji u žu-
paniji požeškoj. Eazdije}. 130. — Pomine se od
XV ff^jeka u latinskijem spomenicima. ,Komo-
ricsa'. Starine. 5, 118.(1470). ,Kamarycza*. 124.
(1483). — Jamačno je ista riječ što i 1. komo-
rica.

KOM6itIKA, /. ime nekijem hifkama. Komo-
rika, 1. Philyrea levis Willd. (Alschinger) ; 2.
Philyrea media L. (Lambl), v. Komora. — Ko-
morika divja, Quercus coccifera L. (Petter). B.
Šulek, im. 152.

KOMOBIŠKO, n. n^esno vne na Krku. — U
rukopisu xv vijeka, Mon. croat. 44. (1479).

KOMOBIŠTK n. ime vještu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Komorištu. Sr. nov. 1873.
711.

KČMOBKn^A, /. žensko čefade kao komornik
(vidi komornik, b).

K6MdBNI0A, /. vidi sobarica. — Postaje od
1. komora, 1. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
('Gospa) izajde van iz komore sa svojimi komor-
nicami. Mirakuli. 140.

KČMOBNIĆKf, a<^'. koji pripada komorni-
cima. — V naše vrijeme. KomorniČki ured
,kammereramt^ Jur. pol. terminol. 297.

KČMOBNIk, m. uprav čovjek koji pripada
komori, ili koji sluŽi u komori, ali se upotre-
hfava i u osobitijem znaČeniina. — Od xv vijeka,
a ismeđu rječnika u Vrančićevu (,quaestor*), u
Mikafinu (komornik, koji ima pomnu od komore
gospodarove ,cubicularius, a cubiculis'), u Bjelo-
stjenčevu (komornik, tarnik, ložničar ,cubicula-
rius, a cubiculis, a cubiculo, praefectus cubiculi,
auaestor, thesaurarius, camerarius*), u Jamfiresi-
revu (,camerarius*), u Voltigijinu (.caineriere'
.kanlmerdiener*), u SttUičevu (,cubicularius, ser-
vus a cubiculo^ s dodatkom da je uzeto iz mi-
sala), u DaniČićevu (komorbnikb , praefectus ae-
rarii*).

a. u noj starijim primjerima (prema 1. ko-
mora, 2) znači: čovjek koji upravna kra(eoirjem
m državnijem novcima. Vi znate, s kojimb
poslomb dosilahb do vasb slugu i komorbnika
našega^ kneza Bestoja, i kako je naredio s vami
sa biligb . . . Mon. serb. 426. (1443). K namb
đosla svoiga poštenoiga ka>mairuika kuoza Pribi-
sava Vakotića, i po nemb posla svoj napokonni
testamenatb. 496. (1466). Komornik Kaudace
kratice. Anton Đalm., nov. test. 183^. act. ap.
8, 27. Komornika svoga pri sebi imaju, na
vrime od koga svi plaću primaju. Đ. Baraković,
vil. 110.

b. prema 1. komora, 1:

a) sluga koji uređaje gospodarevu sohu, i
koji se bavi oko samoga gospodara (oblačeči ga,
stiacečif ČešMuči itd.). Kada ju vaze od komor-
nika, poveae ju k otcu. F. Vrančić, živ. 101.
Ivan u poste}a svoje komore, koju od liegovih

komornikov lipo oprav}eno nahajaŠe, dozovise
kogagodir ubogoga. Ivan trog. 4. Sveti Proto
i Jacinto bihu eunuhi ter komorniki nike fxo-
spodične. F. Glavinić, cvit. 306«.

b) od predašnega enaČena postaje drugo :
plemić koji ima neku osobitu čast na krafevskom
dvoru i kao znak te Časti nosi straga zlatni k{uč
(liem. kammerer, kammerherr, franc. chambellan,
tal. ciambellano). Generalom dvora komornikom.
M. A. Rejković, sat. H5^. Komornik ,kammorer,
kammerherr'. Jiir. pol. terminol. 297.

KOMORNAK, m. latrina, zahod. — U Jam-
breši^evu rječniku: ,secrotum' i u Stulić^ru: ,1a-
trina*.

KOMORSKI, adj. koji pripada komori (vidi
1. komora, 2). — U naše vrijeme^ a između rječ-
nika u Stulićevu (,ad aerarium spectans' s do-
datkom da je uzeto iz misala). Komorski, stat.
,canieral- (in zus.)S tal. .camerale'; komorsko
dobro ,cameralgutS tal. ,buono camerale, bene
della camera'; komorska zadužnica ,cameral-
obligation', tal. ,obbligazione camerale'. B. Šulek,
rječii. znanstv. naz. — vidi i kod Moravice.

K(JMOSTRE, k6mo3tara, /. pl. verige nad ogni-
štem, 0 kojima visi kotao više ogna. — isporedi ko-
moštra, komostre. — Po zapadnijem krajevima. —
Miječ je romanska, isporedi romansku riječ (vidi
kod kelomna) na Krku: camustre ,cateno del
focolajo' (A. Ive, dial. veglioto u Arohivio glotto-
logico. 9, 118 i 167); * u Kalabriji ima u Tali-
janaca camastra a u Arbanasa kamastr« s istijem
značenem (G. Meyer, etymol. w6rterb. der alba-
nesischen spr. 172); ova je riječ jamačno postala
(kako i Meger mi4i) od grč. i ngrč. x^iauaiQa
(u stgrčkom : gumina za ^idra i stapka, badrlica,
u ngrćkomt.': uopće ono o čemu što visi), nije
jasno zašto se prvi slog ovako pomjerio, može
biti prema xduivoi, oaramino, komin, ne zna se,
zašto se ista riječ nalazi u jugozapadnoj Italiji
i u našem primorju i na otocima, jesu li ovu
rijeć u Kalabriji primili Arbanasi od Talijatiaca
ili Talijanci od Arbanasa? kad bi bio istinit
gadni slučaj, rijeć hi uprav pripadala romanskom
jeziku što se razvio na istočnoj obali Jadran-
skoga mora, odakle bi je Arbanasi prenijeli u
Kalabriju. — Nalazi se u tiašem jeziku od xv
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,catena
del tuoco suUa (jualo s^ attacca la caldara, appic-
ca^iiolo' ,catona, uncus, conamentum') i u Vu-
kova (vide verige 2 iJ dodatkom da se govori
po zapadnijem krajevin^a, osobito u Kršćana).
Kopane, tajuri, kotli ter prsure, razni ter va-
rja<''e, komostre, gradel« ... M. Marulić 255. No-
seći na ramenu sedam stapova i za sobom vu-
I kući komostro (vorisfo) ido po varoši i skače
ispred kuća. Vuk, /iv. 23.

KOMOSKA, /. vidi komuška. — U naše vri-
jedne u ugarskijeh Hrvata. Suzo bi joj 'spale
kot grah iz komoške. Jačke. 104.

KOMOŠTRA, k6moštrira, n. pl. vidi komostre.

— U sjever nijeh čakavaca. Stari ga za komostra
za vlasi obesi. Nar. prip. mikul. 81. On se bil
oslobodil s komostfir. 81. Komostra, pl. ,cateiia
e qua peudot aheuum*, gon. komostar. D. Ne-
manić, Čak.-kroat. stud. iftg. 14.

KOMOSTRE, komoštira. /. pl. vidi komostre.

— Između rječnika u Vukovu. Komostre, ime
lancu na kojem kotao visi. u Lici. F. Hofolo.

KOMOT, n. vidi ajam, hoiaut, nem. ,kummet'.

— U naše vrijeme u Lici. J. Boijdanović.
KOMOTAN, komotna, adj. vidi komodau. —

U naše vrijeme.

Digitized by

Google

KOMOTAN, a.

250

KOMPONITI

a. adj. ,Nije mi a}inac komotan*. J. Bog-
danović.

b. adv. k6motno. Od dorata se niie moglo
prići komotno Vidaku. L. K. Lasarevic, on zna
sve. 32. Kako će se na ćepenku malo komotnije
smestiti. Srp. zora. god. 1, sv. 6. str. 124. ,0n
živi u svojoj kući komotno, ništa mu ne vali'.
,Nijesi mi a)inac komotno skrojio'. J. Bogdanović.

K0M6tIĆ, m. dem. komot. — U naše vrijeme
u Lici. ,Mali koii, mali komotić'. J. Bogda-
nović.

KOMOTIN, m. mjesno ime u Bosni. Ko-
motin, zapuštena tvrda 2 sata od Jajca. F.
Jukić, zem)op. 24.

KOMOT^jIKA, /. u Vukovu rječniku: vide
komonika. — isporedi komođ]ika.

KOMOV, adj. koji pripada komu (vidi 2.
kom), koji je naČiiien od koma. — Od xviii
vijeka f a između rječnika u Vukovu (,von tre-
bern' ,e recrementis*). Žestoke komove rakije.
Z. Orfelin, podr. 61.

KOMOVAČA, /. rakija od komine. — Od
XVIII vijekoj a između rječnika u Vukovu (,der
treberbranntwein^ ,lora usta'). Jako sviće ili
komovače uzmi. J. 8. Re)ković 890.

KOMOVAN, komovna, adj. koji pripada komu
(vidi 2. kom). — U pisaca našega vremena. Ko-
movni prostor, od kojeg se plaća porez (,besteuerter
maischraum*). Zbornik zak. god. 1853. 2, 31.

k6M0VICA, /. vidi komovaća. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (uz komo-
vaća). Naspi na nega Jute komovico rakije. Z.
Orfelin, podr. 69. Prva komovica. P. Bolić,
vinodjel. 2, 37. Rakija komovica. M. P. Šap-
Ćanin 1, 24. Koji su im posle službe Božje na
ćasu komovice dolazili . . . Srp. zora. god. 1, sv.
1, str. 2. Pa onda možeš peći upravo do komo-
vice. Bos. vila. 1887. 54.

KOMOVI^AK, m. kaca za kom. — Kada se
tvari za kom određene prenesu u komoviiak.
Zbornik zak. god. 1863. 485.

KOMPA, /. plitka lađa u kojoj se prebrođuje
rijeka, fnag. komp. — U Vukovu rječniku: ,die
talire* ,ponto' s dodatkom da se govori u Novom
Sadu.

KOMPAnIJA, /. vidi satnija, tal. compagnia,
franc. i nem. compagnie. — Od xvni vijeka.
Kornelio, niki stotinik, koji upravjaše kompaniju
vojaka. E. Pavić, ogled. 653. Jer on razbi
dvanaest kompanija. Nar. pjesn. horm. 1, 341.

KOMPARItIV, m. (grad us) comparativus,
drugi stepen u adjektiva. — U naše vrijeme u
pisaca. Drugi stupan, gr. (komparativ), lat.
gradus comparativus. B. Sulek, rječn. znanstv.
naz. kod stupan.

KOMPAS, m.

a. šestar, šestilo, tal. coiiipasso. — U Du-
brovniku od XVII vijeka. Ne dohitaše ponta od
negova okrugla ali kompasa. I. Držić 4.

b, nem. compass, vidi busula, sjevernica. —
U pisaca našega vremena. Kompas, mat. phys.
etc. ,compassS tal. ,bussola', frc. ,boussole', egl.
,compass'. B. Šulek, rjećn. znanstv. naz.

KOMPASIJON, /, vidi kompasijun. — Na
jednom mjestu u j^isca Dubrovčanina xvii vijeka.
Od koga joj dođe tolika kompasi jon i žalos. I.
Držić 231.

KOMPASIJUN, m. saža(avan€, tal. compas-
sione. — U Dubrovniku od xvii vijeka. Da mi
izprosiš kompasijun od bolesti tvoga sina. L

Držić 103. Kompasijun je vidjeti kako primaju
ovi sakramenat ne ispo vidjevši se. 209. Koli-
krat si ga bez kompasijona uvrijedio. V. Andri-
jašević, devot. 14. Samo da budeš od mene
kompasijun imati. 96.

K0MPA80VNIK, m. kutija u kojoj stoji kom-
pas (vidi kompas, b). — Načiiieno u na.^e pri-
jeme. Kompasovnik, phys. ,compassbuch8e*, frc.
,mortier ou boite du compas* (?), egl. ,compass-
box^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOMPAST, m. vidi kod kompoS.

KOMPAŠICA, /. vodenica na kompi. .— u
Kostajnici. F. Uefele.

KOMPATOR, m. ime selu u Hrvatskoj u iu-
paniji bjelovan^ko-križevaČkoj. Razdije}. 115.

KOMPENSACI JA, /. franc. i nem. compensa-
tion, tal. compensazione, naknada. — U pisaca
našega vremena. Svota izlučena iz raćuna jam-
stvena zaradi naravske kompensacije. Zbornik
zak. 1863. 394.

KOMPKTENAT, kompetenta, ac^. tal. compe-
tente, nem. competent, koji čemu pripada, češće
koji je podoban, osobito koji je čemu vješt, te
može oko onoga dovofno raditi. Hi još češće o
onome suditi, rasuđivati, te se zato kaže o sudo-
vima ili 0 sudijama što imaju oblast po zakonu
da 0 čemu sude. — U pisaca našega vremena.
I to bez ograničena na činovnike kompetente iz
dotične županije. Zbirka zak. 1, 287.

KOMPETENCIJA, /. tal. competenza, nem.
competonz, osobina onoga koji je kompetefMt, ili,
u konkretnom smislu, ono što je kompetento. —
U pisaca našega vremena. Na potpunu ili maiiu
kompetenciju prostorija. Zbornik zak. 3, 135.

KOM PIR, kompi ra, m. vidi krompir. — U
sjevernijeh čakavaca u na.^e vrijeme. Rodilo i
šenice i jačmika i raži i kompira, da ćeš lipjega.
Nar. prip. mikul. 94.

KOMPLEStjON, /. tal. complessione, tjelesna
narav (n če\adeta). — U Dubrovniku od xvii
vijeka. Naredba od aera, komplesijon od tijela,
vladanje od života. M. Orbin 57.

KOMPLIKACIJA, /. zamrsak, zamršaj (u pre-
nesenom smislu, 0 mnogijem poslima itd.), tal.
complicazione, franc. i nem. complication. — U
naše vrijeme. Komplikacija, stil. lat. ,compli-
catioS ,complication*. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

K6MPLiTA, /. completorium, naj zadna od
kanoničkijeh ura u crkvi katoličkoj (vidi kod
jutreiia); vrijeme joj je bilo isprva u 9 sahata u
večer. — Od tal. compieta, ali obzirom na la-
tinsku riječ. — Od xvi vijeka po zapadnijem
krajevima. (Salve regina) koja se govori po
kompliti. A. Gučetić, rož. mar. 52. Po kompliti
ili po ju trn i. B. Kašić, rit. 395. Sta na križu
od devetoga vrimena do koraplite. L. Vladmi-
rović 16.

KOMPO^jE, n. mjesno ime. Kompoje kato-
ličko, selo, i Kompoje, zaselak u Hrvatskoj u
županiji ličko-krhacskoj. Razdijej. 34.

KOMPONIST, m. tal. oomponista, nem. kom-
ponist, uprav čovjek koji sastavfa ili slaie, ali
se upotrebfava samo za čovjeka koji se bavi sla-
ganem muzikalnijeh komada. — U naše vrijeme.
Zakoniti nasjednici r išara, komponista, kipara...
Zbornik zak. 1806. 361.

KOMPONITI, koiaponim, pf. složiti (t. j. na-
pisati, n. p. knigu). — U pisaca čakavaca xvi
vijeka. (Knige) komponene i korežene Urbanom

Digitized by

Google

KOMPONITI

251

KOMUNIKA

i Tomasom. Transit. 287. Te k^ige biše kom-
ponene i korežene. Korum. 104^.

KOMPOŠ, m. sunčanih (sahat). — Postaje od
nem. kompasa (vidi kompas, b). — U Bjelostjen-
Čevu rječniku: kompoš, kompast ,3olarium, sela-
therion, compassum, compastum'.

KOMPOZtCUA, /. tal. oomposizione, franc. i
nem. composition, mugikalni komad^ vidi skladba.

— U pis<ica našega vremena. Autori od muzi-
kalnih priredaba ili kompozicija. Zbornik zak.
1866. 357.

K6BfPBC, 911. nekakva lučasta bilina. Slovinac.
1880. 87.

KOMPBCATI SE, kompi-cam se, impf. vidi
koprcati se. — U Stulićevu rječniku: ,contor-
qaeri, volutari, membra inconstanter jactareS i
u naše vrijeme u Dubrovniku (P. Budmani) t u
Stonu. ,Šta se komprcaš toliko nogama?' M.
Milas.

KbMPU&Čf kompr^da, m. kaie se da ko ,stoji
u komprečuS kad svojijem ponašaihem pokazuje
neku oholost i kao šefu da se drugi s nim ne
drusi. — Kaže se kao od šale, naj Češće o vrlo
nUadijem djevojkama. — isporedi komprič. —
Nepoznata poslana. — U naše vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

k6mPRiČ, kompriča, m. vidi kompreč. — U
dubrovačkoj poslovici xvii vijeka. Stojiš u kom-
prifiu. (D). Poslov. danič.

KOMPSAEIN, m. ? nejasna riječ (ime muško ?).

— Po svoj prilici iz grčkoga jezika, kako misli
Daničič. — U dva spomenika xiv vijeka, a iz
nih u Daničičevu rječniku: kombpbsarinb, među
zem|ama crkve treskavačke bila je ,u Kesnd
stasb kompsarina'. G(lasnik). 13, 374. ,(Stasb
V Bosne) kombpsarina'. 11, 136. (1336—1346).
{xo/LL\pdg &QQr}v).

k6mBAČ£]!^E, n. djelo kojijem se komrači.

— U Vukovu rječniku.

KOMRAČITI, k6mra6Im, impf. u Vukovu rječ-
niku: vide kuburiti. — Akc. se mijena u aor. 2
i 3 sing. kdmraĆi.

KOMBEN, m. ime visu u Srbiji u okrugu
niskom. M. Đ. Milićevid, kraj. srb. 85.

KOMBENSKI, adj. koji pripada Komrenu.
Posede komrenski vis. Rat. 64.

KOMSAl^E, n. djelo kojijem ko komsa ili se
komsa. J. Bogdanović.

k6mSATI, k6msam, impf. gristi, ž derati (i u
prenesenom smislu). — U naše vrijeme u Lici.
,0d )utavi velike, sve oko sebe komsa ka^ i vuk^
Ko oblaporno jede reku : , Vide, kako onaj komsa
ka' i vuk*. J. Bogdanović. — Sa se, refleksivno.
Kdmsati se, v. gristi se, pojedati se od žalosti,
od tuge. ,Šta se konisaš toliko, mani se toga,
aamo sebi škodiš', u Dobroselu. M. Medić.

KOMSKI, adj. koji pripada mjestu Komu, vidi
4. Kom. — XV vijeka. — U Daničićevu rječniku :
kombskjj, TOV Komb : crkva je ,kombska' imala
vodenicu prema drugoj, koja je bila ,u iibodu'.
M(on. serb). 531. (1485). crbkovb koraska. 533.

— i u naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.
KOMŠ-, vidi konš-.

KOMSA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu poža-
revačkom. M. Đ. Milićević, srb. 1022.

KOMŠIC, m. ime selu u Bosni u okrugu Done
Tuzle. Statist, bosn. 91. — I u množini: Kom-
sići. Schem. bosn. 1864. 59.

KOMŠTICA, /. mjesno ime. — U Daničićevu

rječniku: Kombštica, kra} je Stefan Dekanski dao
De6anima sjenokos ,u Kombštici', kojemu je međa
išla ,(odb Đevbčine*. M(on. serb). 96. (1330). —
Ima isto ime i u naše vrijeme. 31. Đ. Milićević,
s dun. 37.

KOMUGOJNA, KOMUGOJINA, /. vidi Ko-
mogovina, b.

KOMUKATI, k6mfi6em, impf. kazati: komu
ovo ? dijeliti na sreću. Kad se što hoće da dijeli
na sreću, viče se držeći jedan dio : ,Komu ovo,
komu?' a onaj koji bira odgovara sa zatvorenim
oćima, jali s okrenutom glavom. M. Pavlinović.

KOMUL,. m. ime muŠko. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Supin, Komul i Grižovan ... J.
Kavanin 89*. — može biti da je skraćeno pre-
zime Komulović.

KOMULOVIĆ, m. prezime (tal. Comoleo, Cu-
muleo). — Od xvii vijeka. Po p. otcu Alesandru
Komuloviću. A. Komulović 1. !^ude vrijedne
od Petraka, Komulović ki se zvaše. J. Kavanin
101b.

KOMUMIL, m. ime muŠko. — xiv vijeka.
Dedb mu Koiaumilb. Deč. hris. 94.

KOMUN, m. vidi općina, tal. comune. — Od
XI 11 vijeka, a između rječnika u Daničićevu:
komunb ,commune'. u tom je smislu običnije
,opbćina'. inače je Dubrovčanima ,aerarium' (vidi
da\e kod a pri kraju).

a. u značenu sprijeda kazanome. Priđe vas
komun. Mon. croat. 4. (1275). Poiskahb komunb
dubrovčki kako da smb jediub bratb a>db komuna
dubrovčbskoga. Mon. serb. 178. (1368). Što se
je razdijelilo za stvari od komuna. I. Držić 300
Hraniš drugu za komuna (to jes ruku; jamačno
nije ovo smisao, nego je drugu acc. sing. od 1.
druga, b). (D). Poslov. daniČ. Komun ,com-
mune'. (u Istri). D. Nemanić, čak.-kroat. stud.
29. Komun, it. ,commune', općina, (u Istri).
Naša sloga. god. 15, br. 26. — I u ovakovijem
primjerima nije potrebe drukčije shvatiti značene,
premda Daničić misli da u nima komun znači
državnu blagajnicu (,aerarium'), može biti prema
značenu kod b. Vse moje, sto to je u vasb (Du-
brovčana) u komuni. Spom. sr. 2, 25. (1369—1376).
Postaviše u našb komunb (dubrovački) u pokladb
2000 dukatb. Mon. serb. 251. (1403).

b. opća blagajnica za kuću, društvo itd. —
Od XVIII vijeka. Što tko steče, liem (glavaru u
kući) u komun dati. M. A. Rejković, sat. K2a.
Svake godine ostrižemo mi ovce i svu vunu met-
nemo u komun; iz komuna naj pre odvojimo
deo devojkama udavačama ... M. Đ. Milićević,
zlosel. 279.

Komuna, /. mahuna, u Lici. V. Arsenijević.
Komuna, plod u pasuja, graška i drugih srodnih
bijaka. ,Ko će nabrati komuna od trkjaša?' u
Dobroselu. M. Medić. ,Na mom grau komune
sve od i)ed)a'. ,Naberi komuna za užinu'. J.
Bogdanović. — isporedi komina. — Akc. se mi-
jena u f/f'n. pl. komiina.

KOMUN ANE, n. djelo kojijem se komuna. J.
Bogdanović.

KOMUNATI, koiuuuam, impf. vidi komufiati.
jAjte gra komunati." ,Sve one zrele komune
poberite pa ćemo \(h) komunati'. J. Bogdanović.

KOMUNIJON, /. prleesće, tal. comunione. —
U jednoga pisca Boke(a xviii vijeka. Ovi sa-
kramenat komunijon (to jest sjedinene) ... J.
Matović 191.

KOMUNIKA, /. vidi komonika. — Između
rječnika u Stulićevu (komunika, stabar ,ambro

Digitized by

Google

KOMUNIKA

252

KOICUŠKAV

sia^. Uzmi komunike trave. J. Vladmirović 16.
Komunika, 1. ambrosia (StulU), artemisia (Bart),
Arfcemisia L. (Lambl); 2. scabiosa (Anselmo da
Oanali), Asterocephalua atropurpureus Srp.
(Lambl); 3. Scabiosa columbaria L. (Petter), v.
Komofika, Komonika. — Komuni ka mačja, Am-
brosia (maritima) L. (Auselmo da Canali). B.
Šulek, im. 152.

KOMUNIKAcIJA, /. oidi općerie, priopćivane,
tal. comunicazione, netn. (franc.) communication.

— U pisaca na^eija vremena. Da bje među
okuženimi i neokuženimi mjesti komunikacija
potpuno dignuta. Zbornik zak. 18(>8. 5. Nađ-
gled ministra za komunikacije. 1870.- 15(3. Ko-
munikacija, fig. stil. lat. ,communicatio', dvu-
xoCvm(rig »mittheilun^i?, berathschlagung, anako-
nose*. B. Sulek, rjecn. znanstv. uaz.

KOMUNIKATI, koraunikam, pf. pričestiti, Uli
comunicare. — U jednofja pisca ^akarca xvii
vijeka. Ispovijeni i komunikani. P. Radovčić,
ist. 234.

KOMUNITAD, / općina. — Riječ je ronmnska
od lat. coraraunitas (acc. coiumunitatom). — Od
XV vijeka po zapadnijem krajeoitna, a između
rječnika u Vukova (,die gemoinde* .communitas*,
cf. opština s dodatkom da se govori u PaHrovi-
ćima). I takoj ta dva suca možete podeliti
kmetom komunitadi. Stat. kastav. (1490). 189.
U zdravje glavarah naše komunitadi i našijeh
plemenah . . . (zdravica). Nar. pje-^. vuk. 1, 80.
U koju bi kuću ili selo dobjegao Čovjek naše
komunitadi. Pravdonoša. 1851. 35. Radoe Kro-
tića Nikčeva od bla^^orodne komunitadi paštrov-
ske. 1852. 30.

KOMUNItET, m. općina, mm. komiauuitat.

— U naše vrijeme po sjevernijem kni^jevima.
Sadašnji vojno-krajiški komuniteti Petrina, Ko-
stajnica, Belovar, Ivanić-tvrdava, Brod, Zemun,
Karlovci, Petrovaradin, Pančevo i Bijelacrkva,
podižu se na gradove. Zbirka zak. 1, 97. U
vojničkih komtmitetih biva proglašivane pred
kućom magistratskoiri. 1853. 776.

KOMUNSKI, adj. koji pripada komunu. —
Od XIV vijeka^ a izmf.du rječnika u Daničićevu
(komunbskyj ,communis'). Zapečatiše pečatijoiob
komunbskomb. Mon. serb. 178. (13G8). Na travi
komunskoj. Stat. krč. ark. 2, 287. Put komun-
ski. Zbor. 91*. Pod ložu koiuunsku. Mon. croat.
289. (1588). Što su držani prijuri komunski. I.
Držić 280. Potežući k sebi dobra komunska.
301. Pokupi komunsko kamene. Pjev. crn. 214*.

KOMUNA NE, n. djelo kojijem se komuna. J.
Bogdanović.

KOM UN ATI, komiinam, impf. vaditi rukama
zrne iz komuna, u Dobroselu. M. Medić. — vidi
komunati. J. Bogdanović.

KOMUNSKI, adj. vidi komunski. — U naše
vrijeme a Istri. Komuiiaki, it. ,comunaleS op-
ćinski. Naša sloga. god. 14, br. 11, str. 48.

KOMURA, /. vidi 1. komora. — U jednoga
pisca Dalmatinca xviii vijeka (koji na drugijem
mjestima piše i komora). Ko te je naučio unići
po ta način u koumru moju? N. Palikuća 39.
Za unići u tvoju komuru. 42.

KOMUS, m. vrsta velikoga psa, sam^ov ('^) —
Nepoznata poHana (zar od tal. camuso, koji je
plosnata nosa?). — Od xvn vijeka, a između
rječnika u Mika(inu (komus, pas veliki ,mr)lo3sus,
canis epiroticus'), u Belinu (,cane' ,canis' 164^^
,mastiuo, cane mEustino* »molossus' 465^), u Bjelo-
stjenčevu (komiiS; veliki pes ^molossus, canis epi-

rotious^ najti vesda se vsaki veliki pes, koma>
,canis magnus' zove), u Jambreši6ecu (,mol'>ssu9*),
14 Stulićevu (komus, pas diviji »molosaus'). Bvat
se s komusi ne imajte straha. B. Krnarutić 28.

KOM USA, /. žensko prema komusu. — ispo-
redi komusica. F. Kurelac, dom. živ. 45.

k6mUSIC.\, /. vidi komasa. F. Kurelac, dom.
živ. 45.

1. KOM UŠ, m. neka bijka. Komuš (nem. kal-
mus), Acorus calamus L. (Sab|ar, Gk))ak). B.
Šulek, im. 152.

2. KOMUŠ, m. vidi komus. — U Voltigijinu
rjf'čniku: »molosso, can grande' ,eine art grosser
hunde*, gdje j^ jamačno glo prepisano iz dru-
gijeh rječnika, i treba Čitati komus.

KOMUSA, /. okomak, okomiAa, tulaz. u Lici.
V. Arsenijević. — isporedi komina, komušina.

KOMUŠAĆ, komušdča, m. čovjek Sto komuša
kukuruze, u Dobroselu. M. Medić. — i drugdje
u Lici. .Treba što više komušača sazvati, da se
ti kuruzi brže okomušaju'. J. Bogdanović.

KOMUŠAĆICA, /. žensko čefade kao komušač.

— r naše vrijeme u Lici. Kad se muški zovu
na komušane kuruza, onda pitaju: ^Oće li biti
komušačica na komušaiiu?' J. Bogdanović.

KOMUŠ.\I^E, n. djelo kojijem se komuša. —
vidi i komidba. — (I Vtikovu rječniku. Komu-
šauo, vidi gulidba. M. Medić. , Večeras je kod
Luke komušane kuruza'. .1. Bogdanović.

KO MU SA TI, komušam, impf. vidi komiti (u
Vukovu rječniku samo o orannui, ali se upotre-
bfava i za drugo, osobito za kukuruze). — Akc.
se mijena u praes. 1 i 2 pl. : komušilmo, komu-
šdto, u aor. 2 i 3 sing. k6muš&, u part. praet.
act. k5mušao, komušala, u part. praet. pass.
komušaii. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (n. p. orahe ,schalen* ,excortico*).
Mjesto kominati govori narod i komušati (i če-
musati) otkud i koiimšina i komušje. F. Kurelac,
dom. živ. 60. ,Dovoče ćemo kuruze komušati*.
J. Bogdanović. KomuŠati, kad se sa klipa ko-
mušina trga. Kosiri doiii. — Sa se, recipročno.
up<ttreb(ava se u lAci u prenesenom smislu: pre-
pirati se, svađati se. ,Ni se dvoe vavije komuŠa'.
,Bome on Au. komuša ka^ va)a'. ,Sta se vas dvoe
vavije komušate? uigda vam nije pravo*. J. Bog-
danović.

KOM UŠ EV AC. Komuševca, m. kajkavski Ko-
muševec, ime selu u Hrvatskoj u županiji bjelo-
varsko-križevačkoj. Kazdije|. 113.

1. KOMUŠINA, /. u Vukovu rječniku: 1. ,dio
blatter des kukuruzkolbens nach der komidba'
,folia zeae rejeeta*. cf. o|vina. — 2. (u Boci) vide
okomak. — isporedi 2. kom t komina.

2. KOMUŠINA, /. mjpsno ime.

a. selo u Bosni u okrugu haholuČkom. Sta-
tist, bosn. 41.

b, sH(t u Slavoniji u županiji požeškoj.
Razdije). 130.

KOM&Š.TE, n. (coll.) u Vukovu rječniku: vide

komušina s dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

KOMUŠKA, /. mahuna. — isporedi komušina.

— U Bjelost je nčevu rječniku: komuška, mošnica,
ili mehur vu kojem sočiva etc. zrno stoji ,si-
liqua, theca, folliculus leguminum, frumenti, lini
etc., valvulus*. — vidi i: Komuška, bot. lat. ,le-
gumen* ,hiilse*, tal. ,baccello, legume'. B. Šnlek,
rječn. znanstv, naz.

KOM USKA V, adj. o bifei u koje su plodovi
komuške (mahune) ili o samijem takijem plodo-

Digitized by

Google

KOMTJŠKAV

258

2. KON, 1, c.

vima, — Načii^eno u ntiSe vrijeme. KomuŠkav,
bot. lat. fle^minosus^ B. Šulek, rjeĆn. znanstv.
naB.

k6mUŠKINA, /. u Vukovu rječniku: vide
okomak 8 dodatkom da se govori u Boci. — i^-
poredi komušina.

k6mUŠNICE, /. pl. (u botanici) porodica bi-
(aka u kojijeh su plodovi komukke (mahune). —
Načineno u fuUe vrijeme. Komusaice, komužiiaće
(pl.)y bot. sočivAače, lat. ,LeguiniQOsae« Papilio-
naceae (plantae)' ^hulsenfrucUte*. Đ. Sulek, rječn.
snanst. naz.

KOMUŠl^AČE, /. pl. vidi koinuSnice.

KOMUT, vidi kod homut, b) aa) prvi Vetra-
nićev prin^er gdje stoji u izdanu (po svoj pri-
lici gr^ješkom) komut ify. homut.

1. KON, m. uprav je isprva značilo : početak,
pa i uopče kraj na početku i na svršetku. —
Upotrebfava se samo s nekojem prijedlozima ili
nepromijeikeno ili u genetivu (kona, koiii), vidi 2
i 3. iskon, iskoni, nakon, napokon, ukon. — Po
obliku genetiva koni moglo bi se pomisliti da je
ženskoga roda, ali je jamačno mmkoga (konb
s osnovom na i) što se potvrđuje riječju konac.
— Korijen je ken, vidi kod početi, te se e pro-
mijenilo na o. — Riječ je praslavenska, ali se
gotovo samo nalazi s prijedlozima upotrebfavana
adverbijalno (stslov, iskoni, rm. hckohh; vidi i
napokon), ili u riječima koje su od ne postale
(vidi kod konac, zakon itd.) ; ali isporedi i niše-
luž. kon ,8chein, frist*, rus. koht*, red. — U
naše se vrijeme upotrebfava samo u izreka ma:
od kona do kona »7* (nepromijeikeno) : od kon do
kon, od početka do kraja, vidi u Vukovu rječ-
niku: ,in den redensarten' : ,od kona do kona',
,oder': od kon do kon, t. j. od kraja do konca,
,von anfang bis ende' ,ab initio usque ad finem'
8 dodatkom da se govori u Sentandriji i u Sla-
voniji; u DaniČičevu rječniku ima konb, i kaše
se da stoji s predlozima ,izb* i ,otb' u genetivn
,ab initio' (vidi iskoni).

2. KON, praep. vidi 1. kod. — Jamačno je
ista riječ što 1. kon, te je od supstantiva postao
prijedlog: vafa da se isprva shvatio acc. kon
adverbijalno (na konu, na kraju), pa j)osl\je
posve kao prijedlog, isporedi prijedlog kraj gdje
se to isto dogodilo. — U našemu se jeziku na-
lazi u naj starijim spomenicitna, ali se od xiy
vijeka zamjeikuje oblikom kod, koji je sam poznat
kod naroda u naše vrijeme (što u pisaca našega
vremena, n. p. u: Jer kon tebe stotina godina
narod gloda sudbina nemilna. Osvetn. 5, 2, na-
lazi se još stariji oblik, to ne dokazuje dovofno
da je narodni). — Rijetko mj. kon itna kom:
)f. Maruli6 19; B. Kmarutić 23; J. Kavai&in
452; vidi i nakom. — Između rječnika u Be-
linu (,accanto' ,a lato*, ,juxta' 11*; ,vicino, a
canto', Juxta' 765»); u Stulićevu (v. kod), u
DaniHćevu (bez predloga je samo ,konb' predio^
,pone, apud; post').

!• apud, juxta, paenes.
a. vidi 1. kod, 1, a.
a) knd stajaAa. Na dolbdi putb konb
nive. Mon. serb. 93. (1330). Nizb Vrbmožu konb
Babina Luga. 95. (1330). U potokb konb po|a.
96. (1880). Selo Arhijevica konb crbkve. 143.
(1849). Kainb Soluna. Okiz. pam. aaf. 60. Konb
Vučijega Trbna. 80. I evo, anjel Gospodin sta
kon nih. Bernardin 8. luc. 2, 9. I porodih kon
ne na posteji. 53. 3reg. 3, 17. Kon mene jest
ki me sudi; tko će protiva reći meni? 74. isai.
50, 8. Pobi Arfaksata kra}a od Medi kon rike

Eafrata. M. Marulić 5. Kon fkega usajena ho-
rugva ćuhtaše. 18. Ki su u Dotaim i kom
Esdroloma. 19. Budući jedan dan kon jednoga
blata. Zbom. 41*. Videći sina svoga kon sebe.
106*>. Kad sam, ružice, kon tvoje mladosti, ne
vim tej tužice. Š. Menčetić 78. Koga li ja
haju, kEui si ti kon mene? 208. Što li taj gr-
bavac kon tebe tuj stoji? M. Vetranić 2, 147.
Kada se nag najde kon nage kon tebe. H. Lučić
188. Od tvoga muža, kino tebe kon mene mla-
doga ostavi brez sebe. 196. Košuta kon lava
brez straha kad biše. P. Hektorović 87. I voda
nišana od vitra jakoga i s kalom smišana kon
kraja morskoga ... 70. Duša moja da nade po-
koja kon tvoje }ubavi. N. Đimitrović 89. Tanac
vir izvode pri sjeni kon vode. N. Na|ešković 1,
226. Po svak čas želeći kon tebe da sam ja.
2, 48. Er kad s&m kon tebe, ja veće ni jesam
moj, a kad sam bez tebe, ne imam čas pokoj.
2, 60. Da te ne uzmu vile ke noćno kon vodo
tanačce izvode u gori zelenL M. Držić 88. Noj
samoj kon skuta jak zmija iz kruga plaha ko-
šuta proteče iz luga. D. BaAina 19^. A netom
me oči kon sebe nazre to, ončas se ma pamet u
misleh zameto. 98h. Kad počnem gledati, kon
tobe gdigod stav, tve lice . . . 104*. Sama kon
Aleksandra sijaše (siđaše). Aleks. jag. star. 3,
329. Sjedeći jedan slipao kon puta. M. Div-
ković, bes. 6*. Ovako ti kon svakoga stoji
anđeo Oospodni. 75*. Orobje bješe kon crkve,
zlam. 76. Ponize dolika kon vrata visoka . . .
zapleća široka. Đ. Baraković, vil. 17. Počinut
nu sladi kon vode studene. 131. Da u tvoj
slavi gleda Atona gdi kon tobe bludna žena stoji
u dne i u noći. I. Oundulić 24. Doć će, da
gork trud rasladi kon uresa tvoga slavna i Mi-
lijenko pastijer mladi . . . 127. Jezde i svijetla
bratja ina kon svijetloga Vladislava. 398. Osje-
dimo koiie vrane, počinimo kon jezera. 404.
Plavi kraju stpje redom privezane kon latinske
lijepe strane. G. Palmotić 2, 476. Ti biše kon
mene u svakomu mistu. M. Jerković 14. Mno-
zih ostavi sidajuć kom sebe. B. Krnarutić 23.
Kon jasne Sunčanice crnom agi svanu lice. J.
Kavanin 286«. Raka i kon Ae kip dvanaest.
327*. Kom nih pijesci, paroi, sudci. 452*. Ma-
rijina porodica kon Ae stoji. 521b. Gora kon
lijeke. I. Đorđić, salt. 223. Priminu s. Plačido
u Siciliji kon grada od Misine. ben. 86.

h) kod micana. Elakono stablo ko se
prisadi kon vode. Bernardin 88. jer. 17, 8. Po-
sadio ju kon sebe. M. Marulić 70. Položi kožu
kon glave. Zborn. 31b. Ki će tvoj ures kon
sunca postavit. 8. Menčetić 4. Druga vila do-
sad iz luga kon prve gdi se je skrila, ne videći
nikoga govori ... N. Naješković 1, 205. U
jedan cigli čas kon mene toj dođe. 1, 216. Nu
paka vrgsi stid, stah bliže kon vile, tor usti me
ponih na prsi Ae bile. D. RaAina 91*>. Lovce
budito, neka doć svi budu kon toga jezera. F.
Lukarević 5. Kada sijaše, niko (sitne) pade kon
puta. I. Bandulavić 26*J. luc. 8, 5. Na skladanje
vele medno kon spijevoca jubovnika od razlicijeh
zvijeri u jedno kup(aše se množ velika. L Gun-
dulić 313. Tad kon lijepe Sunčanice na sje-
di)ke sej | u vene od svud mlaci i mladice sku-
pi še se nebrojene. 380. Niko (sime) pade kon
puta i potlačeno jest. L. Terzić 811. Kon je-
zera toga sjede. 1. Dorđić, uzd. 35.

b. vidi 1. kod, 1, c, a). Gdi planduju pa-
stiri kon stada. M. Vetranić 1, 68.

0. vidi 1. kod, 1, d. I kon toga mnokrat
mista bi mi od sumAe sjen ma ista. L Gundulić
225.

Digitized by

Google

2. KON, 1, d.

254

1. KONAC, 1, a, c).

d. vidi 1. kod, e. Tko ne bi našal lik
kon tebe podoban. Š. Menčetić 72. Nož koji
imaše kon sebe. Zbom. 431>. Gdje (je) velja
sloboda od srca tvoje/^, u svako ka doba sto-
jaSe kon Aega? N. Dimitrović 29.

e. vidi 1. kod, 1, g. Čimb bi bitu konb
nasb, da ne bude usilovanb iziti izb vere. Mon.
serb. 473. (1455). Imamb konb sebe neke sluge
i sirote. 556. (1566). I ovdi se nahodimb svaki
danb konb čestitoga Ferhatb-bega. Starine. 10,
B. (1558). Er došal za inoj ja nijesam na svit
saj, neg za moć zgubjene kakogod skupiti ovco,
da kon mene vik budu živiti. D. Ranina 147l>.
Ah ! kad smislim, ki čestiti vodah život ja kon
tebe! I. Gundulić 250.

f, vidi 1. kod, 1, k. Nijosu kon Boga
primjena. M. Divković, nauk. 35a.

g, vidi 1. kod, 1, p. Med slas izgubi kon
moje mladosti. Š. Menčetić 210. Sve bjeloće . . .
jasno srebro, snijeg s planine, kon biloće mile i
drage bojnijeh diklic tamne ostaju. I. Gundulić
405. Kon tkoga ,al paragone di qualchoduno'
,prae aliquo'. A. d. Bella, rjočn. 61^.

h. vidi 1. kod, 1, q,^ a). Da ga se na-
gledam kon tvoje radosti. S. Menčetić 46. Što
Judit, gospoja, kon tvoje Ijeposti . . .? 62. Kon
dohodnijeh vele vika ugodno vam sa mnom budi.
G. Palmotić 3, 49a.

2, post, vidi 1. kod, 2. Drugomu prisbdb-
šumu kb namb knezu konb toga kneza. Mon.
serb. 46. (1254). Da se to selo ne (udnime go-
spoji Stane za ne života nikadare, a konb ne ži-
vota to selo dajemo knezu Juriju. 225. (1395).
Da samb vojanb polaČu prodati, i konb nasb sinb
mi. 338. (1427). Da ne ima dijela ni za mene
ni konb mene. 462. (1453). Da je u tomb ne
usiluju za Ae života, a konb ne života da i onoj
razdijele. 4(>2. (1453). Kon dva godišta otide.
M. Divković, nauk. 304*. — U ovom primjera
stoji na početku rečenice kao konjunkcija u zna-
čehu: posto (ali može biti da stoji griješkom mj.
kom): Ktje, kon dođe na dan bili, Judaku oholas
da pohara. G. Palmotić 3, l(X)a.

KON\ vidi kaono i kono.

1. K(JNA, /. hyp. konšijinica. — Akc. se mi-
jena u voc: kono, kone. — U naše vrijeme^ a
iztneđu rječnika u Vukova: ,die nachbarin* ,vi-
cina' (hyp. v. komšijnica) s prin^jerom iz narodne
pjesme. Kona konu preko plota zvala. Zla kona
zajma ne vraća. Nar. blag. mehm. beg kap. 293.
Vesela Stevanova majka nade u neke kone 1
groš. M. Đ. Milićović, pomenik. 2, 165. Da od
Boga nadeŠ, ti i tvoja kona. Bos. vila. 1888.
J45.

2. KONA, m. vidi kono. — JJ Vukova rječ-
niku: vide kono s dodatkom da je po istočn(tm
govoru.

KONABJjjiA, /. kao luk što stoji u ovce na
vratUj 0 kojemu visi zronce. — U naše vrijeme
u Istri. Konabja ,jugi ovilli genus, arcius de
quo ovi campanula in collo suspenditur*. S. Ne-
manić, Čak. kroat. stud. iftsg. 45.

1. KONAC, k6nca, m. finiš ; filura, svrha, kraj ;
nitj žica. — Akc. kaki je u gen. sing.^ taki je u
ostalijem padežima^ osim nnm. i acc sing., voc.
konce, konci, gen. pl. kon&ctl. — Postaje od 1.
kon nastavkom, bch (nije potreba shvatiti kao da
je deminutiv). — 6» prvijem je znaćenem (finiš)
riječ praslavenskaj isporedi stslov. konbcb, rus.
KOHei^T,, če§. konec, 2)o\. koniec.

1. svrha y kraj. — Između rječnika u Mika-
(inu (konac, svrha ,finis, exitus*), u Belinu (,estre-

mit&^ ,extremita3' 296&; ,fine, oto& termine,
finiš' 316l>; , termine, cioe fine* ,terminas' 729»),
14 Bjelostjenčeru (konec, zvrha, dospitak, ivrdeAe,
zaglava , finiš, terminus, extremitas aniuscujasque
rei'. 2. konec, izhod, zgoda ,exitus, eventus, suc-
cessus, ut exitu9 belli, eventus pugnae'; 3. konec
sem prekoračil, t. j. preko reda sem včinil
,finem et modum transgressos sum'), u Jambre-
šićevu (konec, zvrha , finiš*), u Volti§ijinu (,fine,
scopo* ,endzweck, absicht'), u SttHićevu (.ter-
minus, finiš, exitus, eventus, sententia*), u Vu-
kovu (,das ende* ,fini3', ali se rijetko govori, n. p.
tome nema ni kraja ni konca t iz narodne pjesme :
Sve mu kaza od kraja do konca), u DaniČićevu
(,finis*; čega se radi što čini, kao i latinska
riječ ista;.

a. u vremetiom smislu, svrha, svršetak.

a) uopre. Pridet Gospod i ne budet jemu
konca. Pril. jag. ark. 9, 94. (1468). A« jesm za-
četak i konac. 103. Kra|a nebeskoga kojemu ni
konca. M. Marulić 103. Taj t' je konac lakomije.
261. Početak imil jest i svrhu, a konac imiti hoće.
Živ. kat. star. 1, 219. Konac ima odgovarati
početku. Naručn. 37a. Ako li ne htit bude pre-
bivati V grihu tom ni stati do konca. 47b. Ki
će biti konac od brezkončenih stvari. Transi t.
168. Bog je počelo i konac. 204. Ne kasni
obratiti se k Bogu, ne odluči do naj kašAega
konca. Korizm. 63«. Kroz toj ću vik živit i
konac vijek mojoj dušici neće prit. N. Dimi-
trović 83. Da vidi konac. Anton Dalm., nov.
test. 43a. matth. 26, 58. U dobar konac jih (sane)
istumačiše. P. Zoranić 35^. Sve na svoj konac
gre, ne postav čas jedan. D. Zlatarić 96b. Koga
mogućstva nigdare konca ni. A. Georgiceo, nasl.
315. Tvoje veliko milosrđe nima vrimena, konca
ni mire. M. Jerković 65. On je (Bog) . . . po-
četak i konac pravi. J. Kavanin 341*. Bit u
tugi i žalosti, nigda konca pak ne znati. A. J.
Knezović 23*^.

h) ističe se vrijeme (uopče ili osobito). Na
konac 7 lot zgibe to videnije. Korizm. 43l>. Na
konac vrimen narejenih. 61*>. Prija će, dim,
konac dojti od vrimena . . . H. Lucic 285. Vje-
kovištvo bez kraja je i brez srijede i brez konca.
J. KavaAin 435^. Kad nikakva konca nima (vri-
jetne) . . . 43 7^. Na koncu jedne godine narđem
se napredniji. D. Obradović, basn. 344. Stvar
je nepobitna, da se kršćanstvo stoprv koncem
XII i početkom xin vioka u Srba pojavilo. M«
Pavlinović, razg. 33.

r) kao svrha tra^janu kakve radne, go-
vora, stana. €Ui) u opće. Podobajetb utrbi&e slo-
voslovije kupno pć^vati ... i po koncu jeje molitvu
siju kupno . . . Sava, tip. stud. glasn. 40, 138.
Ima napridovati pop dar do konca. Naručn. 30t>.
Do konca očenaša. 36a. Na koncu mise. 78*.
Da se govori ,slava ocu* na konci vsakoga
psalma. Transit. 17. Na konac lie plača . . . Đ.
Baraković, vil. 22. — amo pripadaju i ovi pri-
mjeri: I krajestvu rtogovu ne bude konca. Zad.
lekc. 39. N. Ranina 16a. luc. 1, 33. I cesarastvu
riegovu ne bude konca. Bernardin 4., Ne imij
stralia od ovoga bluda pokle skoro oće imiti
konac. Transit. 189. Skri se za oltarom za vi-
deti konac, ča ote učiniti ovi. Mirakuli. 67.
Jesu iskali smrti množim i viditi konac liih
razdrubGniju. Korizm. .36a. što godi činiš, čo-
vječe, čini i gledaj konca. Zborn. 152*. Ti
ubogih biše otac, ti žalosti svake konac. P. Hek-
torović (?) 168. Život večni primu ki nima
konca ni Čisla litom. Aleks. jag. star. 3, 313.
Toj žalosti konca ne bi. Đ. Baraković, jar. 35.
Tomu čudu nije konca. 88. — bb) kao radna

Digitized by

Google

1. KONAC, 1, a, e).

255

1. KONAC, 1, a, g) aa).

može se shvatiti i list, pismo^ Miga itd. Na
konci toga našega lista. Mon. croat. 221. (1527).
Kako ćemo viđiti na koncu ovih kilkižica. Ant.
KadČić 254. Na koncu ove oporuke. Pravdo-
noša. 1852. 2.

d) 8 i^kijem glagolima upotrebfava se ova
riječ za gnaiei^: vršiti, svršavati, cgti) »vršiti
što do konca. A ja ti se sad obitam verom
mojom, kad to izvršiš, i do konca sa svim svršiš,
da te u pismih vik po6itam. M. Pelegrinović
181. — bb) pripefati što na konac. Tu tužbu
ki učini, ima ju na konac pripejati. Zak. vinod.
67. — ec) staviti Čemu konac. Stav' konac tu-
ienju. M. Marulić 153. Smrt telesnomu veselju
konac stav)a. F. Vrančić, živ. 20. Postav^am
dospitak i konac svakoj živini škodjivoj da ne
mogu u napridak nauditi. L. Terzić 288. —
lid) dati čćmu konac. Jedna mi hćerca dat
konac će gorčini. I. Ivanišević 801. Dajem ko-
nac ovomu drugomu dilu. P. Radovčić, nač. 237.
Podaj trudu konac. I. Zanotti, en. 41. — ee)
vršitt čemu konac. Gdi se piru konac vrši. Đ.
Baraković, vil. 177. — ff) ftriv sti, dovesti što
do konca. Ali se nije mogla (ova stvar) ni sfr-
4iti ni na konac privesti do ovega vrjemena.
B. Kašić, rit. xxviii. Kad ne bi mogao stvari
viđene na konac dovesti. A. J. Knezović 100.
Dovesti je (stvar) čestito na konac. Ant. Kadčić
254. — f/ff) zaglaviti što do konca. Čijem moje
sve pjesni do konca zaglavim. M. Vetranić 1, 6.
Da pjesni sve moje do konca zaglavim. 2, 38.
~ Ml) doći čemu na konac. Sada smo tomu
na konac došli. Mon. croat. 262. (1567). — li)
prijati (primiti) čemu konac. Misleći, vsaki dan
sam konac prijal učeniju. Transit. 2.

e) u osobitom smislu, može značiti: svr-
šetak života, .smrt. r/aj izriče se riječ život
(Žitak, žice), živ^ei^e. Približujući se konac no-
gova života. Živ. jer. star. 1, 2B5. Na konac
nega života. Mon. croat. 181. (1500). Do po-
slidiiega konca života svoga. Transit. 18. Na
konci života. Korizm. 38a. Daže do konca ži-
vota. Š. Kožičić 3^. Do konca života eda jos
meni kad lie lipota odnese ovi jad! N. Na-
ješković 1, 298. !](iubav hoće nas smiriti do
konca života. 2, 67. Od oca vidjet ćete bolesti,
ke ga će do konca života dovesti. M. Držić 459.
Do konca života našega. Kateh. 156 L. 27. Biše.
žitku konac dospila. P. Zoranić 39^. Konac jur
života našega ki trati, nikada na molbe no
prod)i ni skrati. D. Bai^ina Hb^. Čim sreće
huda moć na konac života si(aše tebe poć, pri-
skočih ončas ja. 124<^. Konbcb žitiju prije-
m)etB. Okdz. pam. šaf. 53. Dojti će svrha i ko-
nac od živ|enja moga. M. Jerković 95. Došavši
na konac života. A. d. Bella, razgov. 17. —
hb) isto je kao kod aa), kad se mješte život
upotrebfava riječ dni. Moliti Boga za konac
naših dni. Mon. croat. 82. (1455). Kada čiovik
priđe na konac dni svojih. Korizm. 39». More-
bit neću moć na konac vik mojih nesrećnih
dana doć. D. RaAina 77b. Moju te ja za toj,
na konac ovih dni, o viši^i Bože moj, ki s tvorac
bi meni, hoti' me pomoći. 141 h. — cc) mješte
život upotrebfava se riječ smrt ili što slično.
Nemoć život moj dotiri na konac umora. Š.
Menčetić 282. A tužno me srce, do koli bude
doć na konac od smrce, ne more tebe oć. N. Na-
|ešković 2, 49. Budi ti sve što hoć, samiri tve
srce, skoro ću za to doć na konac od smrce. 2,
115. Kad se čiovik nahodi na koncu smrti da
tnret. Š. Budinić, ispr. 49. Da smrtni rad toga
na konac jur priđe Filide. D. EaAina 11*. Kad
dojdu na konac od smrti, bidni zlo umiraju. A.

Komulović 36. I do konca samrtnoga. Nar.
pjes. vuk. 1, 140. Tako mi konca umrloga.
Ptavdonoša. 1852. 3. — fUl) i sama riječ konac
razumije se po smislu da znači: smrt. Gr^h
tvoril bi. mnogo, a na konac pokajal bi se. Pril.
jag. ark. 9, 105. (1468). Komu boje biše nigdar
se ne roditi oića negova zla konca. Transit. 251.
Bi život i konac nih svet. 264. Utegnu v svo-
jem koncu poj ti v slavu rajsku. Mirakuli. 6. I
do konca učini život vele ubog. Korizm. 30b.
Ako inako učine, ote učiniti zal konac. 4db. O
nebozi grišnici, pomislite vas konac. 81 a. (Čio-
vik) velika iskušenija djavla na konci ima. 83*^.
Mene juven dvor na konac čini prić. Š. Men-
četić 164. Da je konac tomu zlu človiku. Mon.
croat. 230. (1527). Po tom malo vrimena živi i
onda svoj konac učini. Duk|anin 5. Da Žijbil
ta konac krozi Jubav moju učinil biše. P. Zo-
ranić 6a. Kako na takov nerazborit i britak
konac Jubav more te dovesti. 29h. Srce mi na
konac huda smrt odredi. D. Kaiiina 41<^. Ter
duša, vaj, moja, ka služi sve tvojoj, na konac
prit želi u muci nerednoj. 101b. Izbgnanb bystb
na Ugrd, i tamo konbCb prijemjetb. Okdz. pam.
šaf. 52. Blaženny konbcb postizajetb. 53. Po-
stizajetb konbcb cara Uroša. 74. Zač sabjom u
ruci Suliman . . . pred vojskom meu puci učini
svoj konac. Đ. Baraković, vil. 59. Za Aegovi
grisi učini ta konac. jar. 59. Za učiniti dobar
konac. P. Radovčić, nač. 2. Za vazeti pomoći
pristojne za naj zadimi konac. 2. Nemoć ga
bijaše dovela do konca. Đ. BaŠić 161. Od konca
nigda neće uteći. J. Bajić, pouč. 1, 11. Jačji
orao pangam rodu razdrpa na konac. M. Ka-
tančić 54. Oni strani lav je pri koncu. D. Obra-
do vić, basn. 17. — amo tnoze pripadati i ovaj
primjer: Vele, da je Aih konac došal i da će
Turci poginuti. Mon. croat. 234. (1529).

f) može konac značiti ne samo smrt,
kan kod e), nego i uništene uopće, a gdjegdje i
propast.

uu) uopće. Vsa krajevstva ka su se
rasčinila, nisu za ino prijala konac nego za
grihe. Korizm. 58*i. Konac sfo puti priđe prida
me. Bemardin 95. gen. 6, 13. Od kad se uniti
Juben plam u meni, ki konca imiti, mAu, neće
po sve dni. H. Lučić 207. Dokle ne vidimo
konac našemu dugovanju. Mon. croat. 261. (1564).
Da smrt naj strsišniji konac jest. P. Zoranić 33*>.

hb) konac svijeta znači što i sudili
dan, strašni sud. Vse tvrbdo da imamo i drb-
žimo do konca svijeta nepomačno. Mon. serb.
107. (1333). Dokli se govori, da je svit koncu
dan. Š. Menčetić 9. Do konca svita. Transit.
191. Postavja versi od konca svita i od suda
napokonega. Korizm. 79h. K tomu i sada ke
su u svitu, i do konca ke će biti, vazda hote
sve Jubiti. M. Pelegrinović 190. Na konac svi-
jeta vas narod ČoviĆanski ima uskrsnuti. I. T.
Mrnavić, nauk krst. 1702. 9. Na konac od svita.
Ant. Kadčić 103.

ff) upotrebfava se adverbijalno s fiekijem
prijedlozima.

aa) u gen. s prijedlogom bez (brez,
prez), u značei^u : u vijeke. O gore grešnim,
jako bez konca mučet se. Pril. jag. ark. 9, 116.
(1468). One radosti ke jesu prez konca. Transit.
74. Ti (o Isuse) oćeš biti prez konca. 122.
Nego li da budem bez konca živiti. N. Dimi-
trović 49. A ja, vaj, tuj, cić ke bez konca sve
goru, hvaleći sve Jubav, i služim i dvoru. D.
Baiiina 103*. Ti svmi stupaj moj na on put,
ki vodi tuj, gdi se drag pokoj bez konca sve
plodi. 147a. Prez konca radosti u srce posija.

Digitized by

>^uogIe

1. KONAC, 1, a, g) aa).

256

1. KONAC, 1, d.

Đ. Baraković, vil. 41. Poju brez konca go-
voreći : ,Svet, svot, svet !* I. Bandulavić 79».
Žgati prez konca. F. Glavinić, sviti. 26. Za
bez konca s nim voditi blažen život. J. Ka-
vaAin 385&. \tVLdi blaga svejer žudu, da bei
konca bijedni buda. 438^. Raj vavična nami 'e
staja i bez konca i bez kraja. 487a. — jYy>
posDe isto u ovom primjeru (gdje znači: bez
mjere) : Ki pije iz lonca prez svakoga konca.
Nar. pjes. istr. 3, 11.

bb) u gen. 8 prijedlogom do, može
značiti: posve. acLti) uopče. Ki se boji Boga,
ni vzmožna rič da bi ga Bog ostavil do konca.
Korizm. 31*. A ne bi zaman toj, Kasandra što
reče, ner li se, Bože moj, do konca sve steče.
M. Vetranić 1, 203. Jer se onemu časti hrane,
ki do konca ne sostane. P. Hektorović (?) 141.
Bud mi ti za otca, ja tebi prava kći do konca.
Đ. Baraković, vil. 163. Da raskoŠa veća do
konca ga slidi. 242. — bbb) konac ima značeM
kao kod f). Kako je sva moja država do konca
sharana. M. Vetranić 1, 60. Aleksandar Eva-
grida do konca razbi. Aleks. jag. star. 3, 302.
Kad sam viktoriju i poštenje imil i neprijate|e
do konca pogubil. Oliva. 44.

rc) u acc. s prijedlogom na. aaa)
u opće kao na svrhu, poslije svega ostaloga, na-
pokon. Na konac viđeći da ona za ništare ne
haje. Živ. kat. star. 1, 222. Voduja na konac
klopi i se hitaše. M. Marulić 255. I na konac ne
našadši ga priđe. Transit. 14. Na konac on od-
govori . . . 198. Na konac ova žoiia odluči zlisti.
Mirakuli. 45. Budući clovik učirien na konac
(naj zadni). Korizm. 1^'. I na konac ta budući
se spovidal priđe van. 61^. Da ni prijel odpu-
šćenije grihov i paki milost i na konac slavu.
80*\ Na konac rekal si mi, da . . . Mon. croat.
229. (1527). Na konac paki trjebujo da priložim.
Š. Budinić, sum. 17'». Na konac sa svom voj-
skom potopjeni beso. 139^. Na konac litom po-
rabotati se hoće gospoctvo vaše persidskomu ja-
ziku. Aleks. jag. star. 3, 291. Dale su mi na
konac poznati. D. Obradović, živ. 8. — hbh)
denique, kod nabrajana čega, ističe se neŠto naj
zadne kao naj glavnijc ili kao ono što u sebi
shvaća i drugo što se prije kazalo. Na konacb,
ki godi bi Pojičanin . . . robio s Turci ... li je
dužan naj pri glavom . . . Stat. po}, ark. 5, 247.
Goniti hoću Turke ratiju, klotvom, prokletstvom,
i na konac vsakoju stvariju. Š. Kožičić 32*>.

dfl) u loc. s prijedlogom na; isto je
znarene kao kod cc). Da na koncu muci odo lim.
J. Kavani n 136i*.

ee) mješte na konac i na koncu na-
lazi se u pisaca i napokon (napokom) konca, vidi
kod napokon. Napokon konca dana ovih govoril
jest nam po sinu. I. Bandulavić lll>. paul. hebr.
1, 2. Napokon konca za svimi, kakono isporčetu,
ukazao se jest i meni. 169*>. paul. Icor. 15, 8.
Napokon konca za svih živućih. I. Kra)ić 24.
b, finiš, consilium, propositum, cif (vidi
cij, b) cc)), namjera, uzrok ; svršetak radi^
shvaća se kao uzrok s kojega se radna počela.
Da vy ne stvorju nikojogore zbla nikirabre ko-
nbceinb. Mon. serb. 25. (1234—1240). Nikimb
konbcemb da imb se sije ne potvori. 27.
(1234 — 1240). Mnu da nigdor na zal konac ima
biti počtovan. Transit. 5.3. Vse stvari ke učini
Bog učinene jesu k nekomu koncu od računa.
Korizm. ll>. Stvori Bog slnce k tomu koncu da
bude svitlost. ll>. Počivajući v nem kako v naj
kasni konac. 2^. Ne razumiju, na ki konac čini
Bog tu kaštigu. 76a. x općahu se (pisni) puku
prikazivati samo na konac, da . . . H. Lučić 225.

Do konca ki nada sve že)ah (ubvenoga đojti. P.
Zoranić ll>. Hoću do konca želinoga dovesti te.
7b. Konac on ki svaki ]ubvenik želi skupno
oćutiše. 32^). Služi Bogu za kojigod ini zao
konac. Š. Budinić, sum. 30«^. Ovoga naredjenja
konac i uzrok jest množanje naroda. 108*. Od
sućastva, konca i svršajućega osroka od svetbe.
ispr. 8. Koncem škodnime na druga lagati. 75.
Na koji mi to konac govoriš? F. Vrančić, živ.
19. Sve čini na dobar konac. I. T. Mmavić,
ist. 55. Konac svih zapovidih jest miloš6a Božja.
72. Ti s' moe dobro, ti koncu; moj. I. Ivani-
šević 73. Za ki konac ti jesi aćinil dilo? 140.
Ti me si stvoril, Gospodine, ne na ini konac
nego za staviti me u stanje od kra}e8tva tvoga.
M. Jerković 101. Od koga bi uzrokovana i di-
lovana ova muka i za ki konac. P. Badovčić,
ist. 50. Svi ovi jimaše različit konac i misal.
51. Za ki konac stvori me? 127. Ja nisam
ima u mojoj misli dragoga konca u tumačenju
ovi kniga, nego li slavu Božju i korist iskn&ega.
L. Terzić ix. Nahodi se, da se množi mame a
nisu mučeni od djavla, nego li od svoga vraštva
za koji svoj konac ali uzrok. 262. Kad u
službi svoj imaše konac veće Božje slave. J.
Kavaiiin 343l>. Kazao sam da ja neću sebe
imati za poglaviti uzrok i konac ove kAižice. Đ.
Obradović, živ. 34. Imajući sa konac blaženo
ukrašenije srca i duše. sav. 6.

c. u mjesnom značenu, kraj tijestu, ova-
kovi kraj obično ne može se shvatiti kao svr-
šetak (kao što je kod vremena), ali ipak i kod
samoga mjesta gdjegdje se misli na micane, te se
po tome razlikuje mjesto odakle se poči^ie mi-
cane kao početak, a mjesto gdje se svršuje kao
svršHak, vidi n. p.: Obruč ima konac, kadi ima
i početak. Korizm. 99^. Na usta ali ti na ko-
nac rike dojdosmo. P. Zoranić 71h.

n) uojjće. Kakovo začelo, kakov konac
i kakov vrh budet (crkve). Pril. jag. ark. 9, 95.
(1468). Da se okuje drdvo to obruči želdznemi
ot konca dr» konca. 96. Na vrh ali ti na konac
vrha dosad. P. Zoranić 68*. Ta rika ni kraja ni
konca ni ma. Aleks. jag. star. 3, 297. Morske vode
vsaki dan umnožujući konca ne preidoše. 816.

bj može značiti što i granica (vidi 1.
granica, a) i b)), meda. Prosveštaje konbce vseje
^rbbbskjjo zem|o. Stefan, sim. pam. šaf. 20. Moje
i konci rečenoga iminja. Mon. croat. 169. (1798).
Razširiv konci cesarastva, umri. Š. Kožičić 45^.
— U biblijskom se jeziku govori često o ^ncu'
ili 0 .koncima zemje^ kao o naj dafem krcaju.
Krajica od poludne ustati će se na sud s na-
rodom ovim, . . . jere ona priđe od konca sem|e
slišati mudrost Salamunovu. Bernardin 30. matth.
12, 42. Jere dođe od konca zem(e. N. Bai&ina
ib^. Budete menje svjedočiti u Jeruzalema i po
svom Žudjevstvu i Samar ij i i do konca zema|-
skoga. 136^1. act. ap. 1, 8. Iz daleka i od napo-
konih konaca cijena ne. 187 *\ prov. 3, 10. Po
svoj zemji izajde glas hih i na konce okoliša
zem|e riči nih. I. Bandulavić 188a. paul. rom. 10,
18. Tja do konca okoliša zem(e. A. Bačič 154.

r) može značiti i cijeli prijedio, isporedi
1. granica, c), kraj, pokrajina. Va vsih koncib
zemle. Naručn. 2». V ruci tvojej jesu vsi konci
zemje. Korizm. 47K Da zadovo^an budet vsaki
v svojeh konceh i predeleh. S. Kožičić 8l>: Bo-
jali se nega svi konci zem)e. L. Terzić 233.

d, ima primjera u kojima se može shvatiti
i u vremenom i u mjesnom smislu, i u takovima
je uprav isprva vremeno značene^ ali se shvaća
u prenesenom smislu i o n^esnome, isporedi c.
Gdi dobru konca ni. M. Marulić 58. Po6etak

Digitized by

Google

1. KONAC, 1, d.

257

1. KONAC, 2, e.

i konac od vsake stvari. Korizm. 14^. Nisu ti
svršeni, do sride ki priđu; oni su spašeni, do
konca ki idu. P. Hektorović 60. Nigdi nije
kraja, nigdi konca. M. Zoričić 67. Od kraja do
konca. D. Obradović, basn. 254. Sve mu kaza
od kraja do konca. Nar. pjes. vuk. 2, 394. Nema
ni kraja ni konca (n. p. kakav posao; t. j. zamr-
šeno sa svim). Nar. posl. vuk. 203. Od kraja
do konca. 234. Pjesmi ni kraja ni konca. Vuk,
posl. 238. — Kako se obično govori od kraja do
konca (vidi u pređainijem primjerima), tcUco 8š
nalajti (kad je riječ o isplaćivaiiu) : od novca do
konca, vidi: Za Aegovo dugovanje za dvaest ce-
kina koje plati od novca do konca. Starine. 12,
8. (1699). Dokle god ne dojđe Borojevića dugo-
vanje od novca do konca. 18. (oko 1696 — 1703).
2. filum, nity žica, preda na tanko upredena
kojom se Šije, veze itd. u jednini se misli na
neku ne veliku dufinu (koliko je potrebno za ši-
vene, vezene itd.) ; kao materijalni supstantiv
upotreblava se množina: konci. — iV(;> lako sa-
znati, kako je ovo značene postalo od predaŠ-
ikega; može biti da se od ,kraja žice* prešlo na
fCijelu žicu*; isporedi tal. cima, vrh, kraj, što u
pomorskom jeziku znači i cijelo (ne debelo) uže.
— Od XIII vijeka (ima i bug. i nslov, konoc u
istom značenu), a između rječnika u Vrančičevu
(,filum*), u Mikafinu (konac za siti ,filo, refe'
,filum'; konac od prede ,filo d^ accia' ,acia'), u
Belinu (,filo^ ,filum* 816«; konci .sfilacci di tela*
,lineamenta* 673*^), u BjelostjenČevu (konec od
preje, svile, nit, struka, preden, žica pratena ali
suknena , filum'. 2. konec, t. j. nit duplana ,du-
plex filum, acia, quamvis jam communiter vo-
cetur filum*), u JambreŠićevu (konec ,filum*;
konec vu igli, nit ,acia'), u Voltigijinu (,filo,
refe* ,zwim*; konci ,fili' ,zwirn'), u Stulićevu
(,filum'; o koncu visjeti ,e filo pendere'; konci
,lineamenta*), u Vukovu (,ein zwimfaden, zwim'
,filum*; konci, konaca ,der zwirn* ,fila*: prede
konce; kupio sam konaca), u Daničićevu (konscb
,filum').

a. uopće. Tbj listb bese prMrbtb na tri
komate i sbšivenb na dvoje konbcemb belSmb.
Spom. sr. 2, 61. (1414—1415). Ponesoše sve do
konca, sve do igle i do Šila. M. Vetranić 1, 20.
Stav* im pet lonaca koje su razbile, i litru ko-
naca ku su izgubile. N. Naješković 1, 250. To-
liko litar konaca u te trake ide. M. Držić 133.
Kada šiješ, za iglom t(i) gre konac. Nauk brn.
5t>. Na konac naticase prilijepu ružicu. M. Div-
ković, nauk. 223*. Svezu jedan špag ali jedan
konac na lakat ali na prst. P. Badovčić, nač.
23. Postav tkaše s mnogijem konci. M. Badnić
166*. Obmota jedan konac okolo prsta. 465b.
Ma6, privezan samo jednim koncem. P. Posilović,
cvijet. 142. Uzlet' u duh za hip gori, kd vezana
k koncu ptica. J. KavaAin 493^. Naš život je
kao jedan tanahan konac. J. Banovac, pred. 98.
Koji pasove sad od tankoga konca nose. P. Fi-
lipović 35. Suprot koncima, ako se zamrse. F.
Lastrid, ned. 218. Konce motajući od drva do
drva. 824. Na zlatni konac biser nanizao. A.
Kanižlić, kam. 46. Nezine košujice debelim od
kučina koncem odtkane bijahu, utoč. 639. Sam-
8on raskide na sebi užeta kano konce. E. Pavić,
ogled. 200. Di je konac naj tani, tu se naj prije
pretrgne, (Z). Poslov. danič. Lipkom konac on
nateže, pak za nogu tici veže. V. Došen 94t>.
Tamo amo s koncem leti (tica). 95*. Kazkide
konope, kako da bi jedan konac bio. And. Kačić,
kor. 188. Za svaku zdravu mariju iiizaše na
jedan konac po jedan cvit rožice. F. Badman
59. A mladići pokradu duhane i5?pod krova na

koncu nizane. M. A. Bejković, sat. C4h. Done-
site konce, iglu i makaze. Nadod. 82. Konac
od gvozdja, od svile, od vune. M. Dobretić 893.
Konac prten. 394. Na barjaku veze orla zlatnim
koncem i bisernim. J. Krmpotić, pjesm. 14. Po
igli uvlači se konac, kada štogod šije se. I. Ve-
likanović, uput. 3, 76. Zaiskaše svilu po ve-
zi|ah i ibrišim-konce po terzijah. Nar. pjes. vuk.
1, 397. Stadoše se dovijati, da ga nakite: koja
konac, koja novac, nakitiŠe ga. 1, 450. AP je
tanka vjera u Turaka ka' od vune konac u ve-
zitku. 4, 121. Sitno vezla Hasanaginica, konce
suce Zaovičić Omo. Nar. pjes. herc. vuk. 66. A
ibrišim-konac po terzijam. Nar. pjes. juk. 116.
Ibrišim svileni konac. Nar. pjes. petr. 1^ 343.
Da bi znale matere ča su konci kvatmi, ne bi
V kvatrah predale, ni dečicu krpale. Nar. pjes.
istr. 6, 14. Kakva mu je zelena dolama: da
iskrpi, nova bi mu bila, da izmjeri, pretegli bi
konci. Nar. posl. vuk. 124. Ko staro krpi,
konce trati. 156. Nov od konca. (Kaže se za
novu hajinu). 225. Žena uvrazila konac u iglu
da nešto sašije. Vuk, poslov. 178. (Krojač)
uzme kredu i konac i aršin. pism. 66. Kad
stane siti, ne šije koncima, kakve rukom na-
pipa, n. p. sad crvenijem, sad žutijem, sad bije-
lijem, sad zelenijem. 67. Onijem koncem kojijem
se što ujamči, kad se šije. nar. pjes. 1, 467. Ni
konca ni remena od obuće neću uzeti. Đ. Da-
ničić, Imojs. 14, 23. Veza mu crven konac oko
ruke. 38, 28. Uža na rukama Aegovijem po-
stase kao konci izgorjeli od vatre. sud. 15, 14.

b, radi svoje tankoće ističe se kao i^ešto
vrlo maleno u ovakovijem rečetiicima: Da mu
se ne uzbme ni tbnkb konbcb. Mon. serb. 24.
(1234—1240). 34. (1249). Svakomu darivam što
imam do konca. M. Vetranić 1, 481. Tako od
lakomca ne možeš s molbome izeti ni konca. N.
Dimitrović 7. Jučer je dva lonca velika razbila;
sve ti sam do konca na razgled stavila. N. Na-
ješković 1, 244. Niti lonca svoga nejmam, niti
konca. A. Kanižlić, rož. 5.

c, upotrebfava se za mjerene dufine. Ili
se činio koncem kojijem god izmjeriti, ili sam
mjerio . . . B. Kašić, zrc. 35.

d. amussis, kod zidarske ili druge radne
kaže se o žici (ili o užetu) što se zategne da se
vidi pravi smjer. Sela po koncu pruži. M. A.
Bejković, sat. H2a. Drumove po koncu široko
iskrči. H2a. Vidi sela po koncu u red stav)ena.
H3a. Jarkom, redom uzduž po koncu. J. S.
Bejković 78. Po koncu ,nach der schnur*. B.
Šulek, rječn. kod ,schnur*. Konac, arch. (b. zim-
merl.) nit, žica, ,(richt-)schnur, zimmerschnur,
schlagleine', frc. ,ligne, cordeau, fouets*, egl. ,car-
penter's (chalk-)line. rječn. znanstv. naz. — mdi
i B. konac.

e. u metaforičkom smislu. Ako se izmota
taj konac ki vuče, srce iz života krstjanstva iz-
vuče. H. Lučić 273. — Života čim konac našega
se prede, okoliš od sreće u okolo sve grede. D.
Babina 97^. , Nu života tad našega učini se
konac tani. G. Palmotić 3, 122a. — Život mu
svaki dan o koncu ostaje. N. Dimitrović 38.
Boje bi tisuć krat da konac prekine, o komu zlo
tak oj sve visi život moj. D. Babina 16*. Komu
život visi o slabu koncu. B. Zuzeri 124. Ne-
moj dakle spaseiie tvoje o koncu višati mršave
one beside. P. Knežević, osm. 155. O koncu
život, o životu smrt, o smrti visi vikovičAost.
M. Zoričić, osm. 57. I kraju visijaše život o
koncu. M. Pavlinović, razg. 38. Hajdučka glava
o koncu visi. V. Bogišić, zbom. 597. — Lasno se
moro pri trgnuti konac od spašena. M. Zoričić,

Digitized by

Google

1. KONAC, 2, e.

268

KONAGdlJA, ft.

osin. 75. — Naj poslije svaki hoće za svoj konao
visitd. K. Ma^arović 23.

f. također u metaforiSkom smislu, konac
b^eli znači u Btibrovniku rakiju. P. Đudmani.

gp. u prenesenom smislu, kao dlaka, vlas.
Ne sažgavši ni jednoga konca od kose. Đ. Ba-
pić 92.

h. u prenesenom smisla (u botanici), nit
na kojoj je praŠnik. — U pisaca našega vre-
mena. Prašnički konac. J. Pančić, flor. beog.'
448.

3. u poslovici: tjerati mak na konac (kojoj
je značeiie, osim onoga Što je Vuk eahUežio:
tjerati što do kraja, do skrajnosti), ne znam
pravo značene: treba li shvatiti na konac kao do
Kraja? ili kao do naj tai^e niti? (može biti da
se misli na nizane vrlo malenijeh makovijeh zrna
na konac). Mak na konac cera ti. (Istraživati što
do naj poš)ediie sitnice). Nar. posl. vuk. 174.

4. vidi kAiga, c, d). — U Bjelostjenčevu
fječniJcu: konec papera ,liber chartae*.

2. k6nAC, k6nca, m. mjesno ime.

a. u Vukovu rječniku: u Hercegovini po|e
a kome je varošica J^ubiAe.

b. n^jesto u Srbiji u okrugu požarevačkom.
Niva u Konca. 8r. nov. 1872. 298.

8. KONAC, konca, m. u jednom od naj sta-
rijih spomenika ima po koncu što se ne može
razun^eti: jeli tu Konac ime muško, ili mjesno,
ili što drugo (n. p. 1. konac, 2, d)? u starom
prijevodu latinskom stoji po Conzu neprevedeno.
Zemje, ježe vy (dr)žite po Konbcu (,quod istas
terras vos detinetis po Conzu*). Starine. 13, 206.
(1185, prepis. 1250).

KONAČAC, koničca (konišca), m. dem. 1.
konac, 2. — U Stulićevu rječniku: ,tenue filum*.
— I kao ime bilci. Konačac vodeni, Callitriche
L. (Alschinger, JLambl). B. Šulek, im. 153.

k6nAČAN, k6naftna, adj. finalis, koji pripada
koncu (vidi 1. konac, 1), na kojemu je konac,
da^e od kojega nema ništa. — isporedi konačni,
končan. — Miječ je praslavenska, isporedi stslov.
konitčbn'B, rus. KOHeHHuft, češ. konečn^, po\. ko-
niecznj; ali u naše doba nije narodna riječ. —
Izfneđu rječnika u Daničićevu (konbčbnb, konb-
čbna ,finalis*).

a. adj. i^pustdnije konbčbnoje. Sbefan, sim.
pam. šaf. 8. i2da dne, koji bi prišlo slugamb
našimb konačbne do tri misece. Mon. serb. 450.
(1451). Povmu konačnu pravdu pred vas. Mon.
croat. 167. (1497). Do konačnago zatrenija to-
goje naroda. Š. Kožičić 34a. Narodu je bilo
ostati ili na slobodu ili na konačni rasap. M.
Pavlinović, rad. 98. Konačna protuizvederia ,ge-
genschluss, gegenanfiihrungen' ,controdeduzioni
finalis B. Petranović, ručna kiiiga. 19. Konačni
raspust ,ganzliche trennung der ehe* ,assoluto
scioglimento del matrimonio'. 52. Konačno rije-
SeAe jdefinitiv-entscheidung*. Jur. pol. terminol.
126. Konačna presuda ,endurtheil'. 165. Poslije
svog konačnog naimenovana. Zbornik zak. 1, 24.
Obratiti na ministarstvo za konačnu odluku. 2,
150. Kod stvari kaznenih usmenost u konačnom
postupku ... 8, 19. Dokle god se ne riješi pra-
vomoćnom osudom konačnom. 1853. 148. Obje
kategorije ostaju kod mogućega konačnog^a na-
imenovana. 1871. 248. Nezadovo|na stranka ima
konačno dovršene rasprave čekati. 1874. 210.

b. adv. k6načno. Tadaj konačno bi rečeno.
Mon. serb. 464. (1454). Konačno »definitiv' ,de-
finitivamente^ B. Petranović, ručna kniga. 23.
Konačno va)ani, ,endgultig'. Jur. pol. terminol.
165. Prije nego što se dražbeni uvjeti konačno

ustanove. 2Jbomik zak. 1868. 238. Ako dvo-
strani ugovori posve i konačno ukinuti bađo.
1869. 112. Dok ne bude konačno obavjen popis
robe zalisne. 1870. 40. Kada se bude konačno
ustanovio položaj tih učiteja. 1874. 388.

k6nAČAR, m. koji živi u konaku (vidi konak,
b), dvoranin. — U jednoga pisca našega vre-
mena. Kad se to suzbijane u ondaŠnem, vrlo
često koIeb|ivom, konaku nije odobravalo, i kada
su liega za to mnogi revni ,konačari' jako osu-
đivali i svakojako ogovarali. M. Đ. Milićević,
pomenik. 3, 427.

KONAČENE, n. cijelo kojijem se konaci. —
U Vukovu rječniku.

KONAČIĆ, m. uprav dem. konak, ali se upo-
treblava u osobitom smislu (vidi baškaluk). —
U naše vrijeme. GK)sti sede u konačiću. M. Đ.
Milićević, zlosel. 82. Imaju oni konačić-baskalak
za goste. 276.

KONAČINE, /. pl mjesno ime u Srbiji u
okrugu podrinskom. Zem}a kod Konačina. Sr.
nov. 1875. 1331.

KONAČITI, k6načim, impf. i pf. nočiti, pre-
noćiti. — isporedi konakovati. — Akc. se mijena
u aor. 2 t 3 sing. kSnači. — Postaje od konak
nastavkom i, pred kojijem se k mijeiia na b. —
Glagol je neprelazni, ali (samo u pjesmama)
može imati uza se akuzative konak ili noć
(noćcu, nojcu). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,iibernachten* ,pernocto*, cf. ko-
nako^vati s primjeritna iz narodnijeh pjesama:
Na Čevu je vojska konačila. Đe god svati konak
konačili). U Slatine vojska konačila. Ogled. sr.
65. Na Čevo je vojska konačila. 173. Han^iie
mu konaci t ne dadu. Nar. pjesm. hdrm. 1, 480.
A kad bude s nama kooačio, ti ćeš nega upitati,
majko. Nar. pjes. iz gorne Krajine. Đ. Šurmin.
Kad smo došli konaci ti kod jednog jezera. Nar.
prip. vuk.'-* 193. Jednu veče dođe mu nenadno
u kuću Ciganin, te so zamoli da ga pusti da
konaci. Nar. prip. vrč. 36. Ne bismo li đe
kakvo selo opazili i u li da konačimo. 176.
Nađe prijate}a, gdje bi mu ki^igonoša konačio u
čestijem putovima. S. !^ubiša, prip. 50. Ta so
dvojica u tebe konačili. 191. Konačeći po ha-
novima i kolibama. 225. — Tu će s £ima konak
konačiti. Nar. pjos. marjan. 9. Pa u Dovno
konak konačiti. Nar. pjesm. horm. 2, 568. Dao
bi konak konačiti. Bos. vila. 1892. 250. — I kod
nega noćcu konačio. Nar. pjes. vuk. 5, 54. Tu
su nojcu bili konačili. 5, 162. Tu je noicu
jednu konačio. Pjev. crn. 711^. Tu jednu noćcu
konačio. 88>*.

KONAČKI, adj. koji pripada konaku Ui ko-
nacima. — U jednoga pisca našega vremena.
Pred vratima od konačke avlije. M. Đ. Milićević,
jur. 64.

KONAČNIK, m. mjesno ime. Mali Konačnik.
Stat. po|. ark. 5, 309. 314.

KONAČNI, adj. vidi konačan. — Može biti i
praslavenska riječ, isporedi stslov. konbčbnb, češ.
kouečni. — U rukopisu xiii vijeka, i otale u
Daničićevu rječniku (konbčbnb, konbčbilka). Ko-
nbčneje padenije. Domentijan*' 66.

KONAGdrlJA, m. tur. qonaqgy, časnik, koji
određuje konake za vojsku. — isporedi kona^ija,
konakčija. — U naše vrijeme (i u drugijem zna-
če nima).

a. u značehu gore kazanome. — U Vukovu
rječniku: ,der quartiermacher* ,de3ignator hospi-
tiorum'.

Digitized by

Google

KONAGKiUA, b.

259

KONAK, c, c).

b. stran čovek koji se kome svrati na konak.
Ž. Badoiiić.

e. čovjek što je u nega ko (n. p. vojnik) na
kotMku. Vojnik pješačke puko vine tako je kod
svoga konag^je obolio. Zbornik zak. 1864. 81.

KONACjtUA, m. vidi konag^ija, b. AV eto ti
nenadnog kona^je. Nar. prip. tord. 28. Bos.
vila. 1886. 28.

KONAK, m. tur. qonaq, gostionica, kuća, po-
lača, dvor, noćište, dan hoda. — Akc. ae mijena
u gen. pl. kSnaka. — U Stulićevu rječniku i u
jednoga pisca Bokefa xviii vijeka (Koji nih pri-
maju i daju konka. J. Matović 400) ima gen.
konka ; alt je to posve neobično ; neobično je ta-
kođer i po konakah u narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena: Jer sve idu po konakah
Turci. Nar. pjes. vuk. 4, 153. — Od xvi vijeka
(vidi c, c) dd))y a između rječnika u Mikafinu
(konak, pribivale ,hospitium'), u Belinu (.albergo,
alloggiamento^ ,diversorium* 59a), u Bjelostjen-
6evu (v. stan), u Voltigijinu (,albergo, alloggio'
,wohnung, gemach'), u Stulićevu: konak, konka
(sic) »diversorium, hospitium'; u Vukovu: 1. ,der
hof* ,aula', cf. dvor, o^k: vladičin konak, novi
konak, stari konak, Šareni konak (u Kragujevcu
Milošev prvi dvor). — 2. ,das nachtlager* ,man-
sio*: primio nas na konak; otišao da gotovi
konak. Gdjeno sinoć na konaku b jesmo. Na Za-
gorju konak učiniše kod čengijda dvora bije-
loga. — 3. ,die tagreise* ,diei iter*: jedan konak
hoda; od Biograda do Carigrada ima deset ko-
naka.

a. kuća gdje prenoćuju putnici, gostionica.
Khinki se povrati u svoj konak. A. T. Blago-
jević, khin. 69. Otvoreni konak, dvor za goste,
za putnike. M. Đ. Milićević, omer. 60. Da se
pregledaju gostionice i konaci za zanatske kalfe.
Zbornik zak. 2, 285.

b. kuća.

a) uopće. Da jur se dvignimo z prohoda
ovoga, tere dostupimo do konaka moga. I. T.
Mrnavić, osm. 65. Ja pođem u majstorov konak.
D. Obrado vić, živ. 76. Kad su bili dvoru na pti-
molu, iz daleka Komnen-barjaktare mloge svece
n konaku vidL Nar. pjes. vuk. 3, 190.

b) dvor, polača (može biti i u množini).
To je paša jedva dočekao, brže ode u svoje ko-
nake, pred konake iznese barjake. Nar. pjes.
vuk. 4, 856. Sutra rano koiie pojahati, razjahati
u konaku mome. Osvet. 4, 52. — u Srbiji se
krafev dvor zove konak (vidi u Vukovu rječniku
i kod konačar).

c) kao stan u metaforičkom smislu (u
obadva primjera o grobu). Te do groba od
zemjice koja krije naše lice i konake tamne
tmine daje nama brez promine. O konače stra-
hoviti! u kom nam je vike viti. V. Došen 48*.
Dokle jednom iznenada naj poslidna ona sila
dušu digne nam iz tila, i na konak strahoviti
poša|e nas vike viti. 49&.

c. nočište, mjesto gdje prenoćuje putnik, pa
i uopće prenoćivane i gošćene za jednu noć. kod
toga se može pomisliti i na prenoćivane za koje
8e plača, i onakovo bez plače, kad domaćin prima
i hrani gosta za noć od same svoje dobre voje
(od gostofubivosti).

a) uopće (osobito se razumije mjesto). Ne
mogući naći konaka ni u gostionica općeni ni u
kući ničijoj, potrebito im bi savrijeti se prid
gradom u jednoj Spijici. F. Lastrić, od' 384. Da
se na konaku držiš trizmeno. A. Kanižlić, utoč.
i68. Kiša ide i pomalo snijega, teško onom ko
konaka nema! Nar. pjes. vuk. 1, 468. A na

konak svate rasturiše po trojicu i po četvoricu.

2, 548. Na konake vojsku razredio. 3, 59. Ja
išćerah sa konaka Turke. 4, 39. Na konake
robje naredio, pa im daje ručak i večeru. 4, 200.
Teško Kolaku na zlu konaku. Nar. posl. vuk.
814. Da se ne smije platiti nikakova presela-
rina dok ima nenastai^enih konaka. Zbornik zak.

3, 180. Sve što savezne čete trebovale budu za
svoje konake. 1865. 269.

b) kaže se o domaćinu j da: aa) prima
gosta na konak (obično se shvaća da to biva od
gostofubivosti). Kad primaš na konak onoga
putnika. J. Filipović 3, 328^. Budući pak jodnu
večer primio na konak jednoga siromaška bo-
lesna. F. Lastrić, od' 54. Te bi V vam se po-
šteno vidilo, da imajući primiti na konak jednoga
gospodina, da ga metnete u jednu košaru? 223.
Da ga primimo na konak. test. 38la. Putnike
na konak primiti. E. Pa vić, jezgr. 145. Nit'
imamo draga prijate}a koji bi nas na konak
primio. And. KaČić, razg. 128^. I na konak u
dom ne primiti. M. A. Rejković, sat. Ml*.
Spomeni se on da je dao putnikom sto puta
pošteno gostinstvo iliti konak. A. T. Blagojević,
khin. 23. Kad kog tajno tko na konak prima.
J. S. Kejković 489. Neka ju primi za onu večer
na konak. Nar. prip. mikul. 19. Svaki će do-
maćin primiti rado na konak svakoga putnika.
Vuk, živ. 262. — metaforički. Primajte je na
konak zajedno sinom u kuću vaše duše i srca.
J. Banovac, pripov. 181. — u ovakovijem pri-
mjerima može se misliti da nije gosto\ubivost
uzrok: Primat na konak zločince. T. Ivanović
12. — bb) daje gostu konak (i večeru). — zna-
čene je uopće kao kod aa). Dade Aima k»mak i
večeru. Nar. .pjes. vuk. 8, 587. Dade liemu ko-
nak i večeru. 4, 385. — metaforički. Svakoj
zloći konak daje. V. Došen 243*. — isporedi
naj zadni primjer kod aa). Tko lupežom konak
daje. V. Došen 255*>. — cc) ustavfa na konak.
Lisica Častila danu ježa pa ga uveče ustav(ala
na konak. Vuk, pošlo v. 181. — dd) pušta gosta
na konak. Ali se ne nađe čovik koji bi ih na
konak pustio, i tako staju {sic) neisrid čaršije od
grada. And. Kačić, kor. 118. — ee) gotovi (si-
gurava) konak (više se misli o večeri nego o
spavanu). O-otovi mi gospodska konaka. Nar.
pjes. vuk. 3, 16. Da ti, aga, konak siguravam.

4, 493. — ff) zove gosta na konak. Zovni ga,
majko, na konak. Nar. pjes. vuk. 1, 415. — gg)
nada se gostu. Baba mi se na konaka nada.
Nar. pjes. vuk. 8, 506.

c) kad je gost subjekat, mogu biti različna
značena: može ko prenoćiti u koga za platu, ili
bez plate, pa i na &ilu; može i mjesto gdje se
prenoćuje ne biti kuća, nego uopće n^jesto adje
se počiva nakon dnevnoga putovana (i tad ne
može biti riječi o domaćinu). — gost može: aa)
doći (ići, htjeti) kome na konak. Budući došao
jedan putnik na konak k bogacu, uze ubogome
onu jedinu ovčicu. J. Banovac, razg. 106. I
došavši jednu večer k noj na konak . . . 135.
Dojde na konak u jedan manastir. J. Filipović
1, 578*. Došavši u jednu mehanu iliti gostio-
nicu na konak. Đ. Bapić 228. Teško tome,
kom' na konak dođem! Nar. pjes. vuk. 1, 486.
A kad Turci na konak ti dođu. Osvetn. 2, 4. —
U koju idemo na konak. M. A. Kejković, sabr.
38. — Hoće paša nama na konak. Nar. pjes. vuk.
3, 17. — bb) pasti gdje na konak. Kad svatovi
na konak padoše. Nar. pjos. vuk. 2, 385. Svi
svatovi paše na konake, razapeše zelene čadore.
8, 537—538. Silni Turci na konak padoše. 4, 88.
Doveče ću na konak panuti. 4, 497. Kad nam

Digitized by

Google

KONAK, c, c).

260

KONAO

porez ir komore dođn, ili panu na konak stra-
žani Osvetn. 2, 12. — ce) odjahati na konak.
Istom Turci na konak odjali. Nar. pjes. vuk.
4, 207. — ddj biti na konaku. I bil je ta
Mihal Stric i Štefan Nimčić i Lacko Imprić
vsi skupa na jednom konaku. Mon. croat. 280.
(1577). Upita onoga prijateja, u koga bišo na
konaku. J. Banovac, pripov. 184. Jesu kako
uspomena jednoga gosta koji je jednokrat bio
na konaku. J. Filipović 1, 264^. Gdi su na
konaku. F. Lastrić, od' 78. Sva tri bijahu na
konaku zajedno. M. Zoričić, zrc. 204. Gdjeno
sinoć na konaku bjesmo, gospodsku ti večer'
večerasmo. Nar. pjes. vuk. 1, 299. Đe god,
šćeri, na konaku budeš, odsvakle mi sitnu kni^^u
vrati. 3, 455. Ja sam sinoć na konaku bio, de
svatovi došli po devojku. 3, 490. — ee) stajati^
ostati na konaku. Osta š ^om na večeri i na
konaku. J. Banovac, razg. 150. Stati na konaku
u tkoga ,albergar in časa d' alcuno' ,apud ali-
quem diversari*. A. d. Bella, rječn. 59*. — //)
učiniti konak. U tvom dvoru konak učiniti.
Nar. pjes. vuk. 1, 267. U mehani konak uči-
nila. 3, 202. Na Kosovu konak učinili. 2, 324.
U hanu je konak učinio. 2, 393. Pod planinom
konak učiniše. 3, 331. Tu je paša konak učinio.
4, 883. Tu će djeca konak učiniti. Smailag.
meh. 9.

d) može ko (ne domaćin) spraviti sebi ili
drugome večeru i noćište ; to se izriče glagolima :
a4i) graditi. Beri vojsku što god više možeš,
i gradi mi konak u Kosovu, u Lip}anu da se
sastanemo. Nar. pjes. vuk. 4, 215. Da ispija
8 ortacima vino, i da konak s ortacima gradi.
Ogled. sr. 121. — bb) dohraniti. Onde ćemo
konak doraniti. Nar. pjes. vuk. 4, 474. — m
narediti. Tu je Šujo konak naredio, naredio
kone i večeru. Nar. pjes. vuk. 4, 476.

e) može ko drugoga zazvati na konak sa
sobom. ZfiLzvaše ga sa sobom na konak. F. La-
strić, od' 316.

/) ističe se konak (gosto(ubivost) kao dobro
djelo. Ter na konaku i na vjeri, tako im se
iznevjeri. J. KavaAin 234*. On joj zahvali na
marami i na konaku. Nar. prip. vuk. 77.

gj u narodnoj pjesmi našega vremena ima
izmučiti konakom, gdje se ima u misli da nije
dobar konak (što se tumači dodavanem riječi i
gladi i žeđu, dakle konakom^ na kojemu nije bilo
Šta jesti ni piti). Nego sam te putem namučio
i konakom i gladi i žeđu. Nar. pjes. vuk. 2, 154.

h) kod putovana govori se o prvom, dru-
gom, trećem ita. konaku (o mjestu gdje se počiva
prvu, drugu, treću itd. noć). Dojdosmo u mo-
nastir Bakovicu na prvi konak. Glasnik. 31,
297. (1704). Tobija došavši na prvi konak. E.
Pavić, ogled. 366. Kad je bila na prvom ko-
naku . . . Kad je bila na drugom konaku ... A
kad bila na trećem konaku . . . Nar. pjes. vuk.
1, 211. Te za liima ide u potragu, i stiže i na
trećem konaku. 2, G19. Drugi ih je konak su-
stigao kod Kuside studene vodice. 4, 2<). Sti-
goše ih na prvom konaku. 4, 207. I padoše na
prve konake po Vrbici i po Trošnevici. 4, lio7.
Otole je okrenuo vojsku, drugi konak na Bezuje
dođe. 4, 491. Kada došli na prve konake. Nar.
pjes. marj. 23. — Amo mogu pripadati i ovaki
primjeri: Mučno ćemo pridobiti nei^a, jero znade
za konake naše. And. KaČić, razg. 125^. Zna-
dući za konake liegove. kor. 172.

d. jer se putovane dijeli po konacima (vidi
c, h)), može konak dobiti drugo značene: dan
hoda (kod putovana). da se kod toga već ne
misli na noćište, već samo na dne^mo putovane,

vidi se po primjerima: Na daleko četrest ko-
naka preko mora, da ne vidiš doma! Nar. pjes.
vuk. 2, 530. Preko mora četrest konaka. 2, 575,
u kojima netna smisla o noćištu; i po ovima:
Kratki danci, a dugi konaci. Nar. pjes. vuk. 2,
517. 3, 239. Danci kratki, a konaci dugL 3, 252,
u kojima očito dan se shvaća u svoj dufini (od
24: sahata), a konak je damina od jednoga nočišta
do drugoga (ne treba misliti na zimske kratke
dane i duge noći). — Amo pripadaju ovi pri-
mjeri: A daleko trideset konakah. Nar. pjes.
vuk. 2, 27. Otidoše i zdravo i mirno, kako koji
konak u napredak, sve gairet bo|i medu braćom.
2, 544. Odavde je do mora siAo^a ravnih, Luko,
trideset konaka. 3, 329. Prate seju tri konaka
hoda. Nar. pjes. vil. 1866. mS. Sv. Petka da-
leko tri konaka. S. ^ubiša, prip. 194.
e, kao mjesno itne.

a) Sesvetski Konaci, zaselak u Hrvatskoj
u županiji bjelovarsko križeraČkoj. Bazdije|. 110.

b) mjesto u Srbiji u okrugu va^evskom.
Livada pod Konakom. Sr. nov. 1873. 1157.

KONAKČIJA, m. vidi konaicgija. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,ho3te* ,caupo^
372«^) gdje se noj prije nahodi, i u Vukovu
(vide konaggija). Sinoć pašin konakčija dojde.
Bos. prijat. 1, 34. Posla vezir konakčiju svoga.
Nar. pjes. juk. 97.

KONAKODAJNI. adj. koji daje konak ili ko-
nake (misli se o namjeHanu vojske). — U pi-
saca našega vremena. Kako između pojedinih
općina jednoga konakodajnoga kotara (,einquar-
tierungs-bozirkes') . . . Zbornik zak. 2, 567.

KONAKODAvaC, konakoddvca, m. čovjek koji
daje konak. — Načineno u naše vrijetne. Kona-
kodavac ,quartiortrager'. Zbornik zak. 2, 573.
Svaki inostranac držan je odmah poslije doŠašća
svoga točno ispuniti rubrike u predloženoj mu
prijavnici, po kojoj ima konakodavac propisanu
prijavu oskrbiti. 1853. 396. Ne ima prava od ko-
nakodavca zahtijevati nikakove oskrbe. 1867. 93.

KONAKOVAN, konakovna, acij. koji pripada
konaku. — Načineno u naše vrijeme. Čim se
iskaz koje vrste pristojstva konakovnih dovrši
(jUnterkunfts-gobuhr*). Zbornik zak. 3, 356.

KO N AKO VAN E, n. djelo kojijem se konakuje.
— U Vukovu rječniku.

KONAKOVATI, k6nakujem, impf. prenoćivati,
noćiti. — Akc. se mijena u aor. 2 t 3 sing. k6-
nakova. — Postaje od konak. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Stulićeou (,diversari, hospi-
tari*) i u Vukovu (,iiberuachten' ,pernoctoS cf.
konačiti, noćiti). Došavši gdi će konakovat. J.
Banovac, pred. 151. Može li u dvoru iiegovn
kouakovati. And. Kačić, kor. 23. Konakovati u
kući jedne bludnice. 104. Misleći se, gdi će
konakovati. 118. U koga li konakujem? Nar.
pjes. herc. vuk. 257. Odjaš' koAa, moj zete
Omere, da idemo da konakujemo. Nar. pjes. u
Bosni. Đ. Šuruiin.

KONAKOVINA, /. što se plaća za konak. —
Načilceno u naše vrijeme. Konakovina za smje-
štono ureda. Zbornik zak. 1869. 210. Konako-
vina javnih i sukromnih činovnika. 1871. 148.

KONAL, vidi konao.

KONALIC, m. dem. konao. — Od xviii vijeka.
Ovi s pomoću vitra ulizoše u tisni konalić cari-
gradski. And. Kaćić, razg. 157.

KONAO, kondla, m. tal. canale, žlijeh, prokop.

o stoji po štokavskom govoru mj. negdainega

1 koje se uzdržalo u Čakavaca. — Akc. kaki je u

Digitized by

GoogU

KONAO

261

KONAVA08KI

gen. sing. takt je u ostalijem padeHma, osim
nom. i acc. sing., i voc: kSnale, kooali. — Od
XVI vijeka (vidi kod b), a između rječnika u
Vukovu (k6nao, kondla ,der kanaP ,canalis' s do-
datkom da se govori u Boci). — U dubrovačkom
govoru k6no, kondla.

a. Žlijeb uopće ih prokop j kuda teče voda.
Koje^ voda hladna teče po konalije od zlata.
M. Kadnić ISlb. S desne bande rječica, a po
lijevoj konao vodeni. Pravdonoša. 1851. 21. — i
kao mjesno ime kod Dubrovnika (u predgrađu
Pilama gdje je vodovađa). Tor svi tako sadru-
ženi s Konala se uputise. J. Palmotić 165. —
U metaforičkom smislu. Svi sakramenti jesu
kakono žlibi ali konali po kojih se toči k nami
milost. I. T. Mmavić, ist. 118. Učiiieni u sobi
njeki konali nebeski. I. Držič 5. Suši konale
od milosti. 24.

b. cloaca, prokop (poknven ili ne) kojijem teče
nečistoća iz grada na po\e. Vrže ga v smradni
konal. Š. Eožičić 36^. Konale u po|e uiko ne
može voditi. Pravdonoša. 1851. 28.

C. usko a podufe more među dva kraja. Da
se je ukazala jedna fre;^ada armana u konal u
od Mljeta. Starine. 11, 80. (1605). Kad su oni
prišli po sridi konala, zapubnula bura . . . Nar.
pjes. istr. 2, 22. Kono od Kalamo te. M. Vodo-
pić, tužn. jel. dubrovn. 18(38. 177.

KONAOKA, /. u Vukocu rječniku: vide Ko-
navoka (vidi kod Konavaoka). — Može biti da
bi ko tako u brzom govoru rekao, ali ne znam
da sam igda čuo.

KONAEEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
čaianskome. K. Jovanović 169. — Pomine se od
XIII vijeka, vidi u Baničićevu rječniku: Kona-
revo, selo koje je kraj Stefan Prvovjenčani dao
Žici. M(on. sorb). 11. (1222—1228). ima i sada
blizu Žice.

KONABEVSKI, adj. koji pripada Konarevu.
Konarevska fopština). K. Jovanović 169.

KONABI, m. pl. mjesno ime. — Prije našega
vremena. Spom. stojan. 184.

KONAT, konta, m. tal. conto, račun. — Akc.
kaki je u gen. sing., taki je u ostalijem pade-
žima, osim nom. i acc. sing., i gen. pl. kdnata.
— Od XVII vijeka po zapadnijem krajevima (vidi
kod c), a između rječnika u Vukovu : konat
(nema gen.), vide račun s dodatkom da se govori
u primorju. — U dva primjera xvi vijeka ima
nom. i acc. sing. bez a (kont) možebiti samo
radi stiha: Bogme ču puknuti da vam se do
dlake bude kont dvignuti od stvari od svake.
N. Naješkovič 1, 244. Ali ja ne imam neg dvije
tisuće, kad neće da mu dam u ovi kont kuće.
1, 280.

a. uopće. Učini sama sobom konat. V. An-
drijašević, put. 315. Često dakle imamo prigle-
dati konat. S. Margitić, fal. 248. Noka od svega
moga učini konat'b hoće li se ispli>niti kako ću
ja ostaviti. Magaz. 1863. 167. (1721). Da se
vide Aiovi konti. J. Banovac, pred. 148. Koji
bi kakav konat od jaspri činio. P. Filipović 11.
Sa zla konta na boji. (Z). Poslov. danič. Do-
maći konat na putu ne vaja ^ništa. (U Crnoj
O^ori). Nar. posl. vuk. 67. Čist konat duga
lubav. (U Primorju). 348. Pa ćemo s rđava
konta na dobri. V. Vrčović, niz. 256. Čini ko-
nat ili esap. V. Bogišić, zborn. 463. Konat, it.
»oonto*, račun, (u Istri). Naša slo*^a. god. 20, 20.

b, u prenesenom smislu, činiti konat, po tal.
fer conto, može značiti: a) obazirati se na što,
itnati na što obzira (ono na što se ima obzir stoji
M gent 8 prijedlogom od). Da čuješ govorit je-

dnoga mahnica, ne bi činio konta. I. Đržić 150.
Od stvari toliko malahne imaše činit konat. 199.
Ne čineći konta od svoje časti. 228. — b) pro-
misliti, shvatiti i>iešto kao daje Što drugo (slično).
Kad zapostiš, čini konat da si oni dan učinio
kambijalu naj višemu kamatniku i bezdušniku.
Nar. prip. vrč. 214.

c. davati (predavati) konat (konte) stoji ne
samo u pravom smislu, vidi: Kako ne bi zado-
vo}io sluga gospodaru, dajući mu konat. I. J.
P. Lučić, doct. 21, nego i u prenesenom smislu
(prema tal. dar conto): Od svijeh mojijeh djela
konat pridavati. I. Akvilini 330. Za koju stvar
imaju dat velik konat Bogu. I. Držić 184. Dat
dobar konat Bogu od ovoga čiAenia. 228. Tebi
imam dati pritanak konat od svijeh djela. V.
Andrijašević, put. 132. Da dam konat od živjenja
moga. 356. Nu i ti da(X) konat od života, dev.
12. — U Dubrovniku, kao od šale, može značiti :
b} u vati (osobito kad more udi). P. Budmani.

d. tomati konat, tal. tornar conto, biti ko-
risno (vidi tornati). — U jednoga pisca xviii
vijeka. Tu nam ne torna konat D. Obrado vić,
basn. 44. Kako su hoteli oni kojima je tornao
konat. 272.

KONAT A, /. nekakav sud ili mjera za vino^
isporedi konatica. — Od srlat. cannata, ili od
novogrč. xuvuia. pehar, čaša. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (nekaka vinska
mjera ,art w6inmass^ .mensura quaedam vinaria'
s primjerom iz narodne pjesme: U Aem' vina
trideset konata). Natoči se vino u velika dr-
venu konatu. Magazin. 1866. 73. Po konato
vina i smok. Pravdonoša. 1851. 29.

1. k6nATICA, /. dem. konata, znači neku
vrstu suda (jamačno za vino), ne Čašu. — U
spomenicimu xv vijeka, a između rječnika u
Daničičevu {xavdta. srl. , cannata'). Dvije kona-
tice srobrhni s pokrivači a u inhh dvadeseti
mžulovb srbbrbnijehb. Mon. serb. 372. (1433).
1 konatica sa 8 mžulovb. 394. (1438).

2. KONATICA, /. planinska travica. M. Pavli-
nović. Konatica, rus. uaHRTHMK'b (Abutilon Avi-
cennae), planinska travica (Pavlinović). B. Šulek,
im. 153.

KONATIGE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
biogradskom. K. Jovanović 95. — Pomiifke se
mjesto s istijem imenom xv vijeka. I selište
pusto Konatice. Spom. stoj. 3. (1428—1429).

KONATIČKI, adj. koji pripada Konaticama.
Konatička (opština). K. Jovanović 95.

KONATITI, k6natim, impf. klatariti se. u
Primorju. L Milčetić (?).

KONAVAOKA, /. žensko če}ade iz Konavala.
— Postaje od osnove konavl nastavkom ka, te je
najstariji oblik bio Kouavlbka, od čega je po-
stalo Konavalka, pa se docnije 1 (na kraju slo^a)
promijenilo na o. u Dubrovniku kao i u drugijem
riječima sažim(e se slo u o, te se u naše doba
kaže Konavoka, a za stariji oblik Konavaoka
nemam nijednoga primjera pri ruci. — Po pra-
vilu bi trebalo da je gen. pl. Kon4val&ka, ali ne
znam, jesam li ga igda čuo. sefaci oko Dubrov-
nika govore Konavoj&ka, kao misleći da je nom.
sing. Konavojka, pa da je u brzom govoru ispalo
j. — U Vukovu rječniku ima sanu) Kpndvoka
gd>:}e je zlo zabifežen i akcenat. Konavoka crna
oka kako žaba iz potoka. Nar. posl. u Dubrov-
niku. P. Budmani. — Zove se u Dubrovniku ko-
navoka i neka vrsta (ne vele dobre) smokve. P.
Budmani.

KONAvAOSKI, adj. koji pripada Konavlima.

Digitized by

Google

KONAVAOSKI

262

KONAVR^iE

— Starinski je oblik bio konavlbski, pa se umet-
nuto a ispred 1, a poslije ovo promijenilo na o.
u dubrovačkom je govoru oblik konžtvSski (ao se
saiimfe u 6). — dd xiv vijeka^ a između rječ-
nika u Vukovu (gdje je krivo zabifežen akcenat):
kondvoaki ,von Konavje* i u Danicičevu (kona-
vlbskjj, što pri^da Konav}u). Na Captat^ pri
mori jestb bilb građb stari Dubrovnikb pola^b
župe konavalbske, kojemu gradu pristojaše župa
konavaoska . . . Kada se onb stari gradb rasu i
opuste, tbda gospoda rašbka i humbska po sili
uzeše konavalbsku župu. Mon. serb. 217. (1391).
Vse što pristoji žup^ konavalbskoj, i sa vbsemi
mejami i granicami, koje su s TrebiAemb i
s Vrbsinemb i do meje i granice drače vičbske i
do prMbgradbja dubrovačbkoga i do mora na
Captatb i okolo, kako je opbteklo more, do Mo-
lunbta. 218. Vlastelemb i kmetićemb trebiAb-
scijemb i kona^albscijemb. Spom. sr. 1, 19. (1399).
U sebi se obradova konavoska sva država. J.
Palmotić 353. Ako su potrebni konavoski voj-
nici, nu se i brez župskijeh štetočnika proći ne
more. (Z). Poslov. danič. Da je po)e konavosko
vele čudno i široko. Nar. pjes. bog. 221.

KONlVAOŠTICA, /. vođa u Konavlima. —
Po dubrovačkom govoru Kon&,v6Štica. — U naše
vrijeme. Konavoštica niza žalni svoj potok re-
vući. Dubrovnik. 1870. 9.

KONAVLI, K6navai& (prije i Kondvli), m.
(prije f.) pl. ime knezini (župi) blieu Dubrov-
nika^ tal. Canali. — Ne nalazi se svagda s istijem
oblikom ni u istom rodu : u naj starijim primje-
rima (xiv t XV vijeka) ženskoga je roda, te su
nom., gen.y acc. Konavli, a ostali padeži Konav-
lamb, Konavlami, Konavlabb; acc. Konavle na-
lazi se prvi put god. 1461; gefi. Konavala god.
1476. — u naše je vrijeme muškoga roda^ te je
nom. K6n&vli (gdjegdje i K6navle što je uprav
acc.y i tad je ženskoga roda), gen. K6navaia,
acc. K6navle, dat., ifistr., loc. Konavlima. —
Vuk (vidi kod Konavje) piše svagda Konavje,
a i Daničić pomine nom. pl. Konavje kojega
uprav nema u spomenicima. — čudnovat je oblik
u Konavlž u spomeniku gdje se naj prm put
nnhodi ova riječ u našem jeziku (Mon. serb. 186
god. 1300—1376). po svoj prilici ima pravo Da-
ničić koji govori: t, mislim da stoji mjesto ii, pa
onda akus. mjesto lok. — Naj prvi put pomii^
ovo mjesto Konstantin Porfirogenet (Doc. hist.
rać. 408) i zove ga Kavuh] (dakle ne Canale,
kako je u latinskom prijevodu, nego Kanali) go-
voreći da je onda bilo združeno s trebinskom
župom. — Postaje od lat. canalis, jamačno jer
je preko Kotiavala bio zgrađen od Rimlana vo-
dovod (vodovada) što je nosio vodu iz konavao-
skoga izvora J^ute u grad Epidaurum (sadašni
Cavtat). — Između rječnika u Vukovu (K6nav)e,
vidi) i u Daničićevu (,Konavli*, doonije i .Ko-
navje*, pl. fem. župa kod Dubrovnika, koja se
sad zove Konavje a i talijanski se piše , Canali*,
cf. konavlbskjj). Do kole drbži i gospoduje
krajevbstvo mi TrobiAemb i Konavlami i Dra-
čevicomb. Mon. serb. 188. (1378). TrebiAe i
Konavli i Dračevice. Mon. serb. 188. (1378).
Ako bi koji človekb a>db Konavli voja od Vi-
ta|ine (odašalb. 219. (1391). Bijesmo u Kona-
vlabb na Jl^utoj. 229. (1397). Dasmo i daro-
vasmo u viki vikoma bezb porečenja knezU;
vlastelemb i vsoj općini grada Dubrovnika polb
župe Konavli i' Vitajinu i Dolnu Goru. 289.
(1419). Daše i popustiše župu konavblbsku i
gradb Sokolb vojevuda Sanadajb svoj polb dMa
Konavli a vojevoda Petarb drugu polovicu i

grad Sokolb ki je u Konavlahb. 292—293. (1419).
Vojevoda Sandajb svoimb vojskomb i s vojskomb
Đalšinomb planova Konavli, }udi Pavlovića i
svoje, a prŠ nere su Konavli naše bile. Spom.
sr. 1, 173. (1423). Delove Sto ihb dojde u Ko-
navlahb. Mon. serb. 347. (1427). PrMajte mn
petb sat perbperb dinari (odb dohotka codb Ko-
navli Spom. sr. 2, 91. (1430). Ja vojevoda Ba-
dosavb Pavlovićb prbmihb codb Tomka Bunića
vasb dohodakb što bi moga dijela u Konavlahb.
91. (1434). Potvrbdihb i ustanovitihb župu Ko-
navli i gradb Sokolb i Vitajinu i Captatb i
ilbooidb i vse što Konavlamb pristoji. Mon.
serb. 382. (1435). Potvrbdihb jemb primorije i
Konavli sa vsimi svojimi kotarbmi. 428. (1444).
Potvrbdismo ihb i ustanovitismo ihb župu Ko-
navli i gradb Sokocu i Vitajinu i Captatb i
_Qbodb i sve što Konavlamb pristoji. 470. (1454).
Potvrbdihb imb primorbje i Konavle. 486. (1461).
Primihb . . . vasbkolikb dohodakb što se mene
tiče u moje (sic) dio oidb Konavala. 517. (1476).
Daše mi vaskolikb dohodakb pod puno od Ko-
navli. 520. (1478). Budući ja u Konavlah . . .
N. Naješković 1, 332. , Kako Nehan, Turčin
Juti na Konavli pada. G. Palmotić 1, 81. Za-
povidje i naredi, na Konavli da se hodL J.
Palmotić 141. A u Konavlah paša od Bosne
samosija zla čiAaše. 351. Konavli se sve ko-
like u oružju bojnom paze. 354. U Konavlah
ni u crkvu sam. (Z). Poslov. danič. Gube se
Konavle. Dubrovnik. 1868. 243. U Konavlima.
1870. 9.

K6NAV;iA (?), /. (?) (Konavaja ili Konavji?),
(m. pl.?) vidi Konavli. — U crnogorskoj pjesmi
našega vremena. U Konavji dokraj Dubrovnika.
Nar. pjes, vuk. 5, 300.

KONlVtiANIN, m. čovjek iz Konavala. —
Množina: Kondvjani (starije Konavjane). — Od
XIV vijeka, a između rječnika u Vukovu (,einer
von Konavje*) i u Daničićevu (Konavjaninb,
čovjek iz Konavja). Ako bi ne teli Konavjane
i VitaJiAane . . . Mon. serb. 218. (1391). I Tre-
biiianinb i Konavjaninb. 315. (1421). Nego i
Vitajanomb i Konavjanomb da dadu na znanije.
Starine. 11, 79. (1605). 8 vašima Konavjani.
J. Kavanin 188a. CrAi su od Konavjana. (Z).
U Konavjana sapluna kupuje. (Z). Poslov. danič.
Konavjani su svi zakona rimskog, a iz ovijeh
pjesama liihovijeh svak može vidjeti, da se a
jeziku i u običajima nimalo ne razlikuju od
ostalijeh Ercegovaca zakona grčkoga. Vuk, nar.
pjes. 1, 19. — I u prenesenom smislu, kao cvijet.
Konavjanin, Tagetes patula L. (Vođopić). —
Konavjanin žuti, Tagetes erecta L. (Vodopić).
B. Šulek, im. 153.

KONAV^jE, n. vidi KonavlL — Ovaj se oblik
nalazi samo u jednoga pisca xviii vijeka, i u
Vuka (koji jamačno nije znao za onoga pisca
nego je krivo upamtio riječ Konavli t od ne
načinio Konavje). — Između rječnika u Vt^vu
(kao knežina u dubrovačkoj državi). Is Ko-
navja viliiiega. J. Kavai^in 182h. Konavja župu
čilu. 189b. Iz Konavja. Vuk, nar. pjes. 1, 19.
U Konavju i u svemu gore primorja i u Crnoj
Gori. 1, 29.

KONAvOJSk!, adj. vidi konavaoski. — ispo-
redi kod Konavaoka. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVII vijeka. I osvetu Jutu ižtući
konavojskijeh od krvnika. J. Palmotić 359.

KON A VOK A, KONlVOSKf, KONIvOŠTICA,
vidi konavao-.

KONAVR^iE, /, pl ime n^estu u Srbiji u

Digitized by

Google

KONAVR^iE

268 KONČABEV

okrugu kragujevaSkome. l^Tiva u Konayr}ama.
Sr. nov. 186. 130.

k6nC, odv. ikem. ganz, posve. — U naše vri-
jeme u Lici. ,0n je konc vrtoglavi ,0n je
kono benast'. J. Bogdanović.

KONCA, m. kao da je itne muško. — U naše
vrijeme. Pripovijeda se da je posjekao viŠe od
40 cmogorskijeh glava, modu kojima su bile i
dvije brade Pešikana: Peja i Konce. Vi^k, nar.
pjes. 4, 94.

k6nCEDITI, k6ncedim, pf. dopustiti, tal.
concedere. — U spomeniku xv vijeka. Da bi
mu koncedili tu milost. Statut kast. 1420. 203.

KONCEPT, m. nem. koncept, nacrt, sastavak.
— Riječ je činovnička. — Od xviii vijeka. Jer
mu se skroza Vo vas koncept privrti. M. Ku-
hače vić 142. Srića mudri negov koncept pri-
kopiti. 155. Prepisnik će čitat svoj prepis, a
drugi će urednik kontrolirat, dali se slaže s kon-
ceptom. Zbornik zak. 1853. 316. U kakovu god
službu u struci od koncepta. 2, 104. Koncept,
stil. V. Nacrt, Sastavak. B. Šulek, rječ. znanstv.
haz.

KONCEBTACIJA, /. tiem. koncertazion, uprav
ugovor y ali se upotrebfava od pisaca našega vre-
mena u osobitom smislu. U obziru doplate ta-
kovoga dobrovojca, kojemu se poradi privatnih
razmjerja dozvoli otpust putem konoertacije
(uslijed ugovora izmed vlasti). Zbornik zak. 2,
525.

KONCEBTATIVAN, koncertativna, a^*. koji
pripada koncertaciji. — U pisaca našega vre-
mena. Traži li se otpust vojnika putem kon-
certativnim ili putom milosti. Zbornik zak. 1863.
891.

KONCESIJA, /. 'Aem. concession, dopust, upo-
trebfava se u osobitom enačeiiu (oblast koju dr-
žava kome daje da može što raditi ili graditi).
— - U pisaca našega vremena. Koncesija za gra-
đene i radnu one pruge že}ezniČke. Zbornik
zak. 1868. 817. S podjelom koncesije za gra-
dele i za radiju že)eznice. 1865. 239.

KONCESUONALAN, koncesij6n&lna, ac^j- koji
pripada koncesiji. — U pisaca našega vremena.
Otkup koncesijonalnih prava glede pruge že|ez-
ničke. Zbornik zak. 1863. 320.

KONCESU6nAR, koncesijondra, m. čovjek
koji je dobio koncesiju, nem. concessionar, kon-
zessionar. — U pisaca našega vremena. Konoe-
sijonar že}eznice ima sagraditi prostorije na ko-
lodvoru. Zbornik zak. 1863. 2, 95. Odrediće
državna uprava skupa sa koncesijonari žejeznice
mi)okaz. 1865. 240.

KONCI, vidi konc. K6nci, sa svijem ili samo.
,Jovan je konci posijedio*, jamačno od nemač-
koga ,ganz'. u Dobroselu. A čuje se i za boles-
nika: ,konci živ'. M. Medić. — indi i konČi.

KONCILU, m. ili koncilijo, n. concilium, cr-
kveni sabor. — Od xiv vijeka. Na koncilij
spHtski. Kapt. sen. ark. 2, 81. (1386.) (malo
niže konci)). Spravi se jedan concilij po zapo-
vidi Julija pape u Seleuciji. F. Glavinić, cvit
8». Učini se jedan concilij u Carigradu. 38 — 39.
SkupiSe concilij jedan u Carigrad. 136^. Učini
se concilij ili zbor jedan u Leonu. 218h. Kra}
od France concilij čini spraviti jedan. 285*.
Silvester učini concilij ili zbor jedan od sto i
osam biskupov. 432a. Slavni i sveti koncilij od
Trenta. A. Komulović 42. — Odluke crikve i
concilijov. F. Glavinić, cvit. lOh. Izboru ili
konciliju imamo verovati. 15*. Primjeno i po-

hva}eno od prisvetijeh koncilija aliti skupa. M.
Orbin 85.

KONCELIJUM, m. vidi koncilij. — Najednom
mjestu pisca xvii vijeka koji drugdje piše kon-
cilij. Cesarica čini koncilij um proti Krisostomu
spraviti. F. Glavinić, cvit. 39h.

KONCEfi, m. vidi noj prvi primjer kod kon-
cilij.

KONCOVČAK, m. ime selu u Medumurju.
Schem. zagr. 1875. 143.

KONCA, /. u Daničićevu rječniku: Konbča,
mjesto za koje (etopisac kaže da je ,više Strn-
mici' i da je tu ,u Konče^ umrla Katakuzina
kći despota Đurđa. (Okaz. pam. šaf.) 64.

k6nČAC, (končiuja?), m. dem. 1. konac, 2. —
isporedi konačac. — U dva pisca xviii vijeka.
S kima nočno steć na prelo čine končac, ne
znam djelo. J. KavaAin 1711>. Pauk puSta kon-
'čac. G. Peštalić 86. — U prenesenom smislu,
neka bi\ka. Končac, 1. Ljchnis L. (Durante);
2. garjophjUata (Durante), G^um urbanum L. B.
Šulek, im. 153.

1. KONČAN, adj. vidi konačan (koji pripada
koncu, vidi 1. konac, 1). — - U jednoga pisca
XVI vijeka, a između rječnika u SttUičevu (kon-
čan, končani ,conaumptus, finitus, absolutus').
Sud napokoni, končani, vsemirni. S. Budinić,
sum. 174a. ^

2. KONČAN, adj, koji je načiiien od konca
(vidi 1. konac, 2). — U Šulekovu rječniku:
,zwirnen' ; končane čipke ,zwimspitzen' ; končana
čarapa ,zwimstrumpf*.

3. KONČAN, končna, adj. vidi 1. končan i
konačan. — U Stulićevu rječniku: končan,
končni, v. končiv. — nepouzdano.

KONČANICA, /. ime selu u Slavoniji u žu-
paniji požeškoj. Razdije|. 128.

1. K6NČA]!!rE, n. djelo kojijem se što konca
(ili kojijem se ko konca), vidi 1. končati. —
Stariji su oblici končanije, končanje. ■— Riječ
je stara, isporedi stslov. konbčanije, rus. koh-
HRBt^e. — Između rječnika u Stuličevu (,consum-
ptio, absumptio, confectio, extremitas, extrema
virium defectio*).

a. djelo kojijem se što konca uopče, kraj,
svršetak. Za končanija radi prazdnika. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 194.

b. (^jelo kojijem se ko konca (umire), trgaiie
pri umoru. — U pisaca xviii vijeka. Ne može
razabrat kolika bolest, kolika končanja. S. Mar-
gitić, fal. 265. Ova ga stavi u končanje i Čini
znojiti se krvavim znojem. F. Lastrić, test. 108*.
Stavivfei ga u končanje. 157h.

2. KONČANE, n. djelo kojijem se konca (vidi

2. končati). -- U Vukovu rječniku: ,da8 sticken
mit zwirn* ,pictura acus et fili*.

3. KONČAl^E, n. djelo kojijem se konca (vidi

3. končati). — vidi: Končane, arch. ,8chnur-
schlagS frc. ,ligne de cinglage', egl. ,out-lining*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

1. KONČAE, končdra, m. neka bifka. Končar,
Quercus filipendula (Vukotinović). B. Šulek, im.
153.

2. KONČAB, KončAra, m. prezime. — V naše
vrijeme. Vaja Končar. Rat. 419.

KONČAreV, ač^j. koji pripada Končaru.
Mazin. — / kod mjesnoga imena: Končarev
Kraj, zaselak u Hrvatskoj u Županiji ličko-
krbavskoj. Bazdije}. 36.

Digitized by

Google

KONČAREVIĆ

261

1. KONČIN

KONČAeEVIĆ, m. prezime. Patenta popa
Save Končarevića. Magaz. 1868. 164.

KONČAST, adj. koji je sličan koncu, ili kod
kojega se upotrebjava konac (vidi 1. konac, 2).
— Načineno u naše vrijeme. Konfiast, bot. lat.
,iilamentosus. iiliformis' ,fadenformig' ; zool. (ži-
ćast) ^fađenfSrmig', tal. ,a filo'; konćast mikro-
metar, astr. ,fadenmikrometer' ; končasta ticala
»fadenformige fiihler'. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

1. KONČATI, k6n6am, pf. i impf. finem fa-
cere ; finem habere. — Akc. je jamačno kao kod
2. konfiati. — Postaje od osnove kontcs (vidi 1.
konac, 1) nastavkom ja. — S perfektionijem i
prelaznijem znaČenem rijeČ je stara, isporedi
stslov. konbčati, rus. KOHHATb.

1. perf.

a. prelazno, svršiti, dovršiti. — Do xv
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,absolvere,
finire, confioere, perficere*) i u DaniČićevu (konb-
cati ,finire*).

a) aktivno. Konćavšu jemu molitvu.
Stefan, sim. pam. šaf. 12. OndS konca l^ta
svega. Pril. jag. ark. 9, 97. (1460).

0) sa se, refleksivno ili pasivno. Semu
konBČavbSu se o msnž. Mon. serb. 5. (1198—1199).
Povelovaj, konbčajutb se vbsa. Stefan, sim. pam.
šaf. 15. Končavii se utrbiii. Sava, sim. pam.
saf. 12. Kon^a se Mara. Okdz. pam. šaf. 76.

b. neprelazno, svršiti se, dovršiti se. Podne
minu, a ne konČa kavga. Osvetn. 7, 49.

2. impf., svagda (u aktivnom obliku) nepre-
lazno.

a. aktivno, u osobitom značenu, animam
agere, boriti se s dušom (na umoru, ili u prene-
senom smislu, kad se čefade tako muči kao da
je na umoru). — Od xviii vijeka. Mojase ga
da uniđe iliti uvr8,ti se u kuću Aegovu i negova
sina ozdravi, zašto konČaše. F. Lastrić, od* 280.
Kada ovi sveti končaše, vidje drakuna pakle-
noga, gdi obskakuje oko Aegove posteje. 377.
PrinemaŽući se i konćajući, kako da će izdauuti.
test. 107a. I končajući blizu, znojiti se znojem
krvavijem. 108^. Majka od žalosti prinemagaše
se pod križem i blizu končajući vapijaše. 162l>.
Toliko mu se otešća bolest, da se vidje konČati.
ned. 26. Videći ti na križu končati boga-
čovika. I. J. P. Lučić, razg. 22. Končajući
prid smrt jedan psovaoc psovaše Boga. 121.
Končati, impf. ginuti u bolesti. M. Pavlinović.

b. sa se, refleksivno.

fi) uopće, vršiti se, dovršivati se, svrši-
vati se. — U prva vremena. RazumAjte, jako
žitije moje uže konbčajetb se. Danilo 87. Konb-
Čajetb se čislo. Zborn. drag. sreo. 11.

h) značene je kao kod a. — U jednom
primjeru xvi vijeka, a između rječnika u Stuli-
ćevu (,animam agere'). Od velike žalosti, ku
imiše, vele se koučaše. Mirakuli. 24.

2. KONČATI, k6nčam, impf. visti koncem,
(vidi 1. konac, 2). — Akc. se mijena u praes. 1
i 2 pL: končdmo, končdte, u aor. 2 i 3 sing.
kSnča, u part. praet. pass. kSnč&n. — U Vu-
kovu rječniku: n. p. čarape ,mit zwirn sticken'
,pingo acu iilo munita*.

3. KONČATI, k6iičam, impf postaje od 1.
konac, 2, kao i 2. končati, ali ima drugo zna-
čene. — Akc. je kao kod 2. končati. — If naše
vrijeme. Tesaći, kad hoće jedan komad brvna,
roga, ili grede uprav po liniji da otesu, naj
prije ga končaju, t. j. zabule podobeo konac u
bojadisanu vodu, te od jednog kraja do drugog
toga komada zatflgnu taj bojadisani konac, a

jedan ođ tesara izdigne ga na sredini toga ko-
mada, i lupne š i!iim natrag, te onda tijem uda-
rom ostavi konac za sobom ravnu linijo, po
kojoj se teše i to se zove končane i končati.
,Ajde končaj te komade da tešemo^ ,B2si li sve
komade okonča?' J. Bogdanović. Končati, drvo
konopcem u boju umočenim za tesaile beležiti.
Podunavka. 18413. 58. Končati, arch. ,abschnii-
ren, aufschniiren, schniiren (zimmerm.)^ frc. ,en-
ligner, cingler (le bois), battre une ligne', e?l.
,to line out*; v. Nititi; ,zeichnen, bezeichen 'da«*
zimmerholz)*, frc. ,ruller*, egl. ,to mark'. B.
Šulek, rječn. znanstv. naz.

k6nČAV, adj. vidi končast. — yačii^eno u
naše vrijeme. Zamotava se (gusenica) u kon-
čavo ili svilavo predivo. K. Crnogorac, zool. 144.
Suv je koren dosta žilav i končav. Đ. Popović,
poznav. robe. 207.

KONČA VATI, k6nč&v&m, impf. končati (vidi
1. končati, 1).

a. aktivno. . Kako si započeo, tako i kon-
čavaj. J. Rajić, boj. 106.

b. sa se, refleksivno. Šija žiznb konbčavajetb
se. Domentijan^^ 283.

KONČEN, adj. vidi konačan. — U pisaca ča-
kavaca xvr vijeka.

a. adj. Ako imaš svita ali inu stvar mimo
tvoju potribu končenu. Transi t. 77. KonČenim
zakonom najde. Mirakuli. 126. Na dan konče-
noga ili napokonega suda. S. Budinić, sum. 6^.
Države čestokrat prdhode na konČenu pogibel.
139<». Uzrok končeni jest slava Božja. 186«.

b. adv. končeno. Ali ja bludim ali se kon-
Čeno vsi nahode prehiiieni. Transit. 47.

KONČEl^E, n. djelo kojijem se konci, — U
Stulićevu rječniku: ,fiai8, terminus* 8 dodatkom
da je uzeto iz misala.

KONCI, adv. saltem, dajbudi, barem, naj
ma^. — isporedi koncima. — U jednoga pisra
XVII vijeka iz Istre. — RijeČ je novoslovenska.

— Po svoj prilici postaje od 1. konac, 1, Ka-
leži imaju biti od srebra ili konci od mida. ¥.
Glavinić, cvit. 293».

1. KONČIĆ, m. dem. 1. konac, 2. — i/ iw«<
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. ,TJ ovu
iglicu ne bi ni naj ta£eg končića uvojka^ J.
Bogdanović. — Po iMto u prenesenom nMu.
Rastav^ju se (od zagrevanog vina) kao končići
žilice. P. Bolić, vinodj. 2, 329. Prašni končići
(,8taubgefasse' ,stamina*). G. Lazić 95. Končić
(,filamentum'), to je doiii, obi&no vrlo tanak
prašnikov deo, i na vrhu Aegovom stoji pra-
šionica. K. Crnogorac, bot. 68.

2. KONČIĆ, m. prezime. — Pomine se rviii
vijeka. Ožak dospi inih plemića, navlastito od
Končica . . . J. KavaAin 145^.

3. KONČIČ, m. ime selu u Srb\ji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milice vić, kra). srb. 396.

KONCILU, m. Hi k6n6ilijo, n. vidi koncilij,
tal. con čilio. Ku naredbu ne moga prominiti
ni papi, ni koncilij i, ni anjeli nebesku Starine.
17, 234. — Sveto končilijo od Trenta. B. Gradić,
djev. 80. Sto govori sveto končilijo ili zboi. B.
Kašić, zrc. 137. Govori sveto končilijo ođ
Trenta. I. Držić 53.

KONCIMA, adv. vidi konci. — U Voltigijinu
rječniku: koncima, barem ,almeno^ ,wemgstens*.

— Može biti da treba čitati koncerna^ jer je
tako u novoslovenskom jeziku.

1. KONČIN, m. samo u Stulićevu tjeimku ux
končene s dodatkom da je uzeto iz misala.

Digitized by VjOOV IC

2. KONČIN

205

KONDIJER, a.

2. KONČIN, m. presime? — U Daniiičevu
rječniku: Konbćinb, crkva je treskavačka imala
,dvoriŠte Jandca Eonboina^ Q(la9iiik). 11, 181.
mislim da griješkom stoji ,c' mjesto ,6' kao
,monahicevo^

1. k6nČINA, /. vidi 1. konac, 1 (od čega po-
stelje nastavkom ina). — Od prvijeh vremena, a
između rječnika u Stuličevu (,malupEi, ruina' s do-
datkom da je ueeto iz brevijara) i u Đaničičevu
(kon&6ina ,finis'). Blagodarihb Boga o sikoj
končind viddvb prdpodobnago. Sava, sim. pam.
šaf. 12. Do konbćini života našegoj. Mon. serb.
190. (1379). Vidu jere prihodi kcončina moja.
518. (1476). Postisajet končinu totb syna svo-
jego. Okdz. pam. Šaf. 53. Po očinS končiny.
63. Pametnuju končinn umri. Š. Kožičić 47a.
Arištotil mudri svita šega končinu govori.
Aleks. jag. star. 3, 815.

2. KONČINA, /. augm. 1. konac, 2.-11 naše
vrijeme, ,nzmi kakvegod končine, pa mi okrpi
onu staru a^6inu^ J. Bogdanović. — U prene-
senom smislUj kao bifka. Končina, 1. Parietaria
L. (Sab)ar, Trsat, Bakar); 2. suvrst krupne
kruške vrlo debele kore (u požeškom poju). B.
Šulek, im. 153.

KONČINOVIĆ, m. prezime. — Prije našega
vremena. MihaiH Končinovičo* roždenijem-b i
vospitanijem-b izT> Srebrnice. Glasnik. 15, 66.
(1800). Ali se priča da je ktitor i ovoj bogo-
mo]i (manastiru Blagoveštenu) onaj isti pobožni
Mijailo Končinovič koji je i Vo^vču zidao. M.
Đ. Miličević. glasn. 21, 62.

KONČITI, končim, pf. vidi 1. končati, 1, a.

— Od XVIII vijeka. Nauka se sa smrću končL
J. Bajić, pouč. 1, 8. Pak ako mi ili otpise ili
poš|e čoveka s izvestijem, da je sve končeno.
M. Đ. Miličević, kra}. srb. 38.

1. KONČIV, ađj. u Stuličevu rječniku: ,fini-
tivus, oomplens, conficiens^ — nepouzdano.

2. KONČIV, adj. vidi končast Ova je bora-
nija končiva. u užičkom okrugu. S. Pelivanović.

KONČUL, m. mjesno ime. — xiv vijeka.
Mesto zovomo Konbčulb. Danilo 335. — može
biti da treba čitati Koncu} (vidi), ali vidi i
končulski.

KONČULSKI, acij. koji pripada Končulu. —
Od- XIII vijeka, a između rječnika u Đaničičevu:
koiibčulbskyj, manastira Končula na bugarskoj
Moravi više VraAe: vladika i iguman ,končulb-
8kyj*. (OkAz. pam. šaf.) 54. 55. — Konbčulbskij
(igumen). Svetostef. hris. 45. Između Gi]ana i
klisure končulske. Rat. 133.

KONČU^j, m. mjesno ime. — isporedi Končul.

— U naše vrijeme. U selo Konču|. Rat. 132.

1. KONDA, adv. sažeto i skračeno kaono da.

— U naše vrijeme u Lici. Noge su mu, konda
b' poskočio, a ruke mu, konda b' ogrlio, a lišće
mu, konda b' objubio. Nar. pjes. marjan. 144.
,Konda ti to nijesi zna^ ,Zaši)io brke, konda će
š nima ajmove siti*. J. Bogdanović.

2. KONDA (K6nda), /. ime iensko. — Satno
u Vukovu rječniku (,frauenname* ,nomen fe-
miiiae*), ali je u svijem primjerima (osim naj
starijih, u kojima se ne zna jeli muško ili ien-
sko) muško ime, vidi 3. Konda.

3. KONDA (K6nda), m. ime muško. — Od
prije našega vremena (u naj starijim primjerima
ne zna se jeli muško ili žensko ime). Konda,
acc. Konbdu. S. Novaković, pom. 71. Umre
^onda jedini u majke, žao majci Kondu zako-
pati. Nar. pjes. vuk. 1, 272. Ni Konda pod

Loznicom nije poginuo boje. Vuk, poslov. 194.
Konda bimbaša. M. Đ. Miličević, srb. 29.

KONDAK, m. kratka crkvena pjesma, stslov.
kondaki), rus. KOH/^aK-b, od srgrč. xovrdxiov. —
U jednoga pisca xviu vijeka, koji je jamačno
uzeo ovu riječ iz ruskoga (crkvenoga) jezika.
Kad su Greci i Latini od Kristovi apostola pri-
mili hristjanski zakon, onda nije bilo ni časnoga
drveta, ni ikona, ni sveti telesa, ni moštiju, ni
kostiju, ni kanona, ni irmosa, ni tropara ni-
kakva, ni naj maAeg kondaka. D. Obradović,
basn. 309.

KONDĆNATI, kond6n&m, pf, osuditi, lat.
condemnare, tal. condannare. — U jednoga pisca
Dalmatinca xv vijeka. Ter pravu ženu ovuj na
smrt kondenaše. M. Marulić 85.

k6nd£r, kondora, m. vidi kondijer.

KONDIOUA, /. uvjet, tal. condizione, nem.
kondizion. — Na jednom mjestu xvi vijeka.
Sa vsimi kondicijami kako se va tom listu
vdrži. Mon. croat. 272. (1573).

1. KONDICtjON, kondicijćni, /. vidi kondicija,
tal. condizione. — U dva pisca Dubrovčanina
XVI i XVII vijeka. Takoj se ima govoriti kako
je kondicijon od }udi. Zborn. 21b. Od njecijeh
okoliša i kondicijoni od izpovijesti. I. Držić
235.

2. KONDICtjON, kondicijćna, m. vidi kondi-
cija i 1. kondicijon. — U pisaca Dalmatin<ica
od XVI vijeka. Molitav ima imiti 4 kondicijoni.
Korizm. 6b. Ako bi se tkogod s kondicijonom
imao krstiti. B. Kašić, rit. 5. S kondicijonom
oli s ovom odlukom: ako nisi prvo bio dobro
kršten. M. Dobretić 25. S ugovorom ili kondi-
cijonom; ako nisi kršten. 26.

K0NDICU6nAL, kondicijonila, acij. tal. con-
dizionale, koji je pod liekijem uvjetom. — U
jednoga pisca xvii vijeka. Ovom kondicijonalom
formom. B. Kašić, rit. 5.

K0NDICU6nAT, adj. tal. condizionato, vidi
kondicijonal. — U jednoga pisca Dalmatinca
XVIII Vijeka. Zaručena pogodbena oli condicijo-
nata oli pogodna. M. Dobretić 418.

KONDIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Došao sudu iz Petlovače Matea Kondić. Glas-
nik. II, 1, 42. (1808). Došo k suda Mata Kon-
dić iz PrAavora. 198.

k6nDUA, /. ime žensko. — isporedi 2. Konda.
— U Vukovu rječniku.

KONDUER, kondii^ra, m. hirnea, poveči «ud
u kojemu se hrani piće (vino, rakija, voda) i iz
nega se toči u čaše (rijetko se pije samijem kon-
dijerom, vidi primjer iz Nar. pjes. vuk. 2, 273,
a osobito iz 1, 385). često se pomii^e da je od
zlata Hi od srebra, a na jednom mjestu (M.
Držić 400) od kamena, može imati poklopac, —
-ije- stoji po južnom govoru, ali se i u Aemu
kao u druga dva, Čuje i kčndir. — Mislim da
je od grč. xdvd^aQog (lat. cantharus), a ne od
x6vđv, jer po ovome ne zna se kako bi došlo r
u osnovu. — iVey stariji je oblik jamačno kon-
dijer (u spomenicima konddrb), ali je u naše
vrijeme oblik kčndfr običan u svakom govoru;
rijetko je konder. — Akc. kaki je u gen. sing,
(kondijžra, kondira) takije u ostcUijem padežima,
osim nom. i acc. sing. k6ndijer (k6ndtr), i voc.
kondijero, kondijeri (kčndire, kondM).

a. kondijer (konddrb). — Od xv vijeka u
Dubrovniku, gdje se uzdržalo do našega vre-
mena (u pjesmama) uz kondir, ali se čuje i izvan
Dubrovnika. — Između rječnika u Belinu (,brocoa

Digitized by

>Joogle

KONDIJEB, a.

266

KONDURBOJA

0 vaso simile per il vino' ^oimea' 1^^)) ^ Volti-
gijinu (,brocca* ,krug*), u Vukovu (vide kondir),
u DaniČićevu (kontderb »pocalum* x6v&v), Koin-
dSrb jedanb sb pokrivačemb i sb povrasoimb
kožndmb, a jestb u i!iemb 11 litarb i 3 unce.
Spom. sr. 2, 49. (1406). Kovb srbbrbni: đevetb
kondijeri, potežu 90 litrb, 2 unce. Mon. serb.
407. Spom. sr. 2, 97. (1441). Gospoja taj slavna
s kondijerom ka stoji, po sve dni pripravna da
tamo napoji svaku vrst od }udi. M. Vetranić 2,
49. Đa trudnijeh napoji kondijerom od zlata.
2, 52. Uzmi ovi kondijer kameni, natoči ga i
donesi ga. M. DrŽić 400. Jedan drugom kondi-
jerom hladna vina napijaše. Nar. pjes. bog. 69.
TJzeh kond'jer, pak na vodu. (iz Dubrovnika).
Nar. pjes. vuk. 1, 308. Utočila u kondijer vina.
(iz Dubr.). 1, 416. Pije Turčin vino kondijerom.

2, 273. Skoči momče od zem}e na noge, i uzelo
kondijer od zlata, (iz Crne Gore). 3, 553. U
ruci joj srebrni kondijer. Nar. pjes. herc. vuk.
135. Natoči u kondijer vina. Pjev. cm. 316'^.
Iznesoh ti u kondijer vina. Nar. pjes. magaz.
1867. 87.

b. kondir. — Od xvn vijeka (u Mikafinu
rječniku) j ali vidi i kondirak. — Između rječ-
nika u Mikafinu (,oantharus, lagena, oenopho-
rum*), u Stultćevu (,lagena, oenophorum* iz Mi-
kafina)f u Vukovu (,der becher* ,poculum* 8 do-
datkom da je stajaća riječ i s primjerima:
Kondir vina od dvanaest oka. Donesi mi kondir
vina od tri godine). Kondir srbski. Glasnik, ii,

3, 53. (1706). Carica mu služi iz zlatna kondira.
(ekavska pjesma). Nar. pjes. vuk. 1, 98. Uto-
čila po kondira jeda. (ek. pj.). 1, 215. Pred
i^ima je kondir vina. (ek. pj.). 1, 270. ViŠ*
glave joj kondir vina. (iz Dubrovnika). 1, 331.
Stade piti kondir vina. (iz Dubr.). 1, 832. Vaja
mu dati pun kondir vina. (jekavska pjesma). 1,
385. Vino mu dati, ča§e ne dati, neka didija
kondirom pije. (jek. pj.). 1, 385. Donesi mi
kondir vina od tri godine, (ek. pj.). 1, 512. U
ruku joj dva kondira zlatna, (ek. pj.). 2, 302.

1 po kondir žežene rakije, (jek. pj.). 2, 461. Te
za vati vode u kondiru. (ek. pj.). 2, 492. Medo-
vinu iz kondira zlatna, (ek. pj.). 2, 642. Pak
natoči zlatan kondir vina. (jek. pjes.). 8, 491.
Donesi mi jedan kondir vina. Pjev. crn. 110^.
Kad zaiska u kondiru vode. Bos. vila. 1889.
123. Da se shrana označuje imenom n. pr. vališ,
kondir, boca. Zbornik zak. 1853. 97.

c. konder. — Samo u Bjelostjenčevu rječ-
niku : V. iiasa, i u jednoga pisca (ekavca) našega
vremena. Još sa stola konder prima. B. Badi-
čević (1880). 313.

KONDINOVIĆ, m. prezime. D. Avramović
254.

1. k6nd2b, kondira, m. vidi kondijer.

2. KONDIR, kondira, m. u Vukovu rječniku:
u rezanu vinograda: kad se loza na kondire od-
siječe, onda viŠe rodi s dodatkom da se govori
u Srijemu.

KONDIRAK, kondirka, m. dem. kondir (vidi
kondijer). — xv vijeka, a između rječnika u
Daničićevu (konbdirbkb ,poculum*), cf. konbd^rb.
Dva kondirbka, potežu šestb litrb i uncu. Mon.
serb. 408. (1441).

KONDIRIĆ, m. vidi kondirak. — U Daniči-
ćevu rječniku: konbdirićb ,poculum*: 2 kondirića
(koii^\II|»iik.\). (Spom. sr. 2) 100. (1441). može
biti da je pogrješka u prepisivahu mjesto , kon-
dirbka', kao što se zove ista stvar u drugom
zapisu (jamačno je tako, jer je ovo prepisano iz
spomenika o kojemu je riječ kod kondirak).

KONDIBOVATI, kondirujem, impf. u šali
provoditi: ,Gdi si ti sinoć kondirova?' M. Pa-
vlinovič.

KONDISATI, kondisam (ili kondiSem?), pf.
namjentiti se, nastaniti se. — isporedi kondiŠatL

— impf.: kondisovatL — Biče od tur. konmak,
prebivati. — . U naše vrijeme. A gdi če nam
kondisati rob^e? Nar. pjes. srem. 44.

KONDISOVATI, kondisujem, impf. prebivati,
boraviti, uprav impf. kondisati. — U jednoga
pisca našega vremena. U kojem je rimski pje-
snik Katulo kondisovao. M. Pavlinović, raci.
spis. 423.

KONDISATI, kondiSam, pf. vidi kondisati. —
U naše vrijeme u Bosni. I tu ti svi kondiSamo
(smjestimo se). Bos. vila. 1886. 41.

KONDIT, m. vidi kondijer. — U naše vrijeme
u Stonu. U kondit mu sakupi vodicu. Nar.
pjes. u Stonu. M. Milas.

KONDOGRICA, /. mjesno ime. — xv vijeka.
U sele Kondogricd. Spom. stojan. 44.

KONDOLEJ, m. mjesno ime. — xiv vijeka. —
U Daničićevu rječniku: Konbdolej, crkva je tre-
skavačka imala ,u Vinoehb' Aivu ,blizu Kondo-
leja'. G(lasnik). 13, 374.

KONDOT, m. zahod, prohod, tal. condotto. —
U naše vrijeme u Istrt. Kouddt ,latrina^ D.
Nemanić, čak.-kroat. stud. 36. i u Dubrovniku.
P. Budmani.

KONDRIĆ, m. ime selu u Slavoniji u iupaniji
virovitičkoj. Razdije). 132.

KONDROV, u Daničičevu rječniku: Koub-
drovb, liiva je ,Konbdrova' do puta ,kučkovijan-
skoga^ pripadala crkvi treskavačkoj. Oglasnik).
U, 131. 13, 876.

k6nDUNA, /. robija, u Lici. V. Arsenijevič.
,E, da nije kondune, šta bi joŠ većeg sla bilo
na svijetu!* J. Bogdanović. — Od tal. con-
danna, osuda.

KONDUNAlirE, n. djelo kojijem se konduna,
vidi konduna. — U naše vrijeme u Lici. ,E,
da nije kondunaAa izduravati!* J. Bogdanović.

KONDtlNAŠ, kondunASa, m. robijaš, u Lici.
V. Arsenijević. Osuđenog po više godina na
robiju zovu ^kondunašem*. J. Bogdanović. —
Postaje od konduna i kondunati. — Akc. kaki
je u gen. sing. t<iki je u ostalijem padeiima,
osim nom. sing., i voc: k6ndun&šu, kdndun&ši.

KONDtjNATI, kondiin&m, impf. robovati (u
robiji), u Lici. V. Arsenijević. ,Vaj koliko e
Simu kondunalo, što e Isana ubio?* ,Bome će
ga sila godina kondunati, nije šala čojka ubiti*.
J. Bogdanović. — Od tal. condannare, osuditi.

— Akc. se m^'efia u praes. 1 • 2 pl.: kondu-
ndmo, kondundte, u aor. 2 t 3 sing. k5ndun&, u
part. praet. act. k5ndunao, k5ndun&la, u part.
praet. pass. kčuduuRn.

KONDURA, /. čizma, tur. quntura, qundura,
crevfa, po svoj prilici od grč. x6S^oQvoi. — Akc.
se mijeiia u gen. pl. k5nd&r&. — U naše vrijeme
u Bosni. Od mojije vezeni terluka, od tvojije
mrkije kondura. Nar. pjes. petr. 1, 164. Ovu
sam riječ (kondura) čuo od bosanskog bjegunca,
on neće reći: ,čizma i čizme*, nego ,kondura i
kondure*. ,Ma čudnije u tebe, pope, kondura,
va)aju ti glave, kad u liima možeš po vodi do
kojena gaziti*. J. Bogdanović.

K0NDURb6jA, /. crnilo za čizme. — Složeno
od osnova kondura i boja. I ovu sam riječ čuo
od bosanskog bjegunca. J. Bogdanović.

Digitized by

Google

KONĐA

267

KONIČATI

k6nĐA, /. tt Vukatm rjeSrUku: abrada6 žen-
ski (osobito po Sumadiji) ,eine art weibliche
kopfbedeckang' ,vittae genus^ vidi i: Đevojke
se u ovom nkragu (§abaČkom u Srbiji) od žena
razlikuju, što nože prčin i kiku mjesto konđe . . .
Đevojke nose samo fes . . . a žene nose kape od
tri rake: konđe, vrline, lopatara (u okrugu po-
drinskam). V. Bogišić, «bom. 130.

k6nE8TBA, /. vidi koneStra. — Potvrđen je
samo dem. konestrica (vidi).

k6nESTRICA, /. dem. konestra. — U spo-
meniku XVI vijeka (iz Hlijevna). Od darova
doSli sn nam naj prvo dvi konestrici, u jednoj
je naranač, i dragu za testemele. Starine. 10, 10.
(1558).

k6nESTRA, /. tal canestro, nekakva kota-
rica, koš. — isporedi konestra. — U Istri i u
Lici od XVII vijeka. Niz zida bi iz Damaska
u koneStri spušćen. F. Glavini ć, cvit. 208». Ko-
nestra, malena kotarica ,kčrbchen*. F. Spinčić,
Klana (a Istri). K6neStra ,eine art korb*. J.
Bogdanović.

KONEŠTBftTINA, /. augm. konestra. — U
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

k6nEŠTBICA, /. dem. konestra. — U naše
vrijeme u Istri i u Lici. Obuče se kako i si-
rota a na ruke bilu konestricu, v konestrici dvi
bilo kanice. Nar. pjes. istr. 2, 67. Konestrica,
dim. od konestra. j. Bogdanović.

KONEVOD, (m.)? ili Konevoda, /.? mjesno
ime, — XIV vijeka. U Konevodu. Stat. pol. ark.
5, 309.

k6nFEKAT, k6nfekta, m. nem. confect, slatkiš.
— U Bjelostjenčevu rječniku : konfekt vsakojaftki
,salgama, bellaria*, v. postpast, t u Voltigijinu:
konfekt ,confettura, pospasto^ ,konfect, nachtisoh^

KONFŽKTAB, konfektdra, m. čovjek koji pravi
konfekte. — U Bjelostjenčevu rječniku : ,salgama-
rius*.

KONFfeBENCIJA, /. dogovor (u diplomatskom
smislu), tal. conferenza, iriem. konferenz. — U
pisaca našega vremena. Imaće se držati konfe-
rencije medu odaslanici pojedinih država. Zbor-
nik zak. 1865. 385.

KONFŽSIJA, /. uprav: ispovijest, ali se upo-
trebfava u značenu: vjera, lat. confessio, tal.
confessione, nem. konfession. — U pisaca na-
šega vremena. Za različite konfesije postoje po-
sebne škole. Zbirka zak. 1, 234. Konfesija
kojoj se zavod namjenuje. 1874. 404.

KONFE8IJ6nALAN, konfe8ij6nalna, adj, koji
pripada konfesiji (upotrebfava se o školama
koje su uređene osobito prema vjeri). — *iem.
konfessional. — U pisaca našega vremena. I
uzdržavati konfesijonalne pučke škole. Zbornik
zak. 1, 234. Podizati konfesijonalne pučke škole.
1874. 390.

KONFilSI^B, konfesiira, m. ispovjednik, lat.
confessor, tal. confessore. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xvii vijeka. Apostoli, martiri,
konfesari i djevice. M. Orbin 82.

KONFEStfBIJA, /. ispovijedaonica. — Tal. (u
dijalektu) confessoria (u toskanskom govoru con-
fessionale). — Po zapadnijem krajevima od xvii
vijeka. Imati će u crkvi sidiSte konfesuriju. B.
Kašić, rit. 51.

KONFĆŠATI SE, konffešam se, p/. ispovidjeti
se, tal. confessarsi. — U naše vrijeme u Istri.
Naša sloga. god. 14, br. 3, str. 11.

KONFEŠijON, konfešijćni, /. ispovijest, tal.

oonfeasione. — U naše vrijeme u Istri. Naša
sloga. god. 14, br. 3, str. 10.

KONfIn, konfina, m. vidi 1. granica, tal.
confine. — isporedi kunfin. — Po zapadnijem
krajevima od xv vijeka. Posede konfine. M.
Marulić 16. Bolonija misto na krajih ili con-
finih od Bomanije i Lumbardije. F. Olavinić,
cvit 360b.

K0NF6bTATI, konf6rtam, pf. tal. confortare,
pokrijepiti. utješiti, razgovoriti. — Po zapadnijem
krajevima od xv vijeka. Da mi se je konfortati
u nevojne moje trude. M. Vetranić 1, 18. —
vafa da je ovako značei^e i u ovom primjeru
(gdje je pasivni glagol). Važgan i konfor tan
božanstvenu Jubavju. Mirakuli. 35. — U ovijem
prin^erima kao da je imperfektivni glagol, i
8 drugijem znaČenem : svjetovati, nagovarati.
Konfortajući i nagovarajući pik da čine pokoru.
Mirakuli. 33. Konfortajući vas k dobru. Ko-
rizm. 9*. Zato konfor taj te viteze, da se dadu.
Mon. croat. 234. (1529).

KONPtTNDATI, konfiind&m, pf. smesti, pomi-
ješati, pomutiti. — Od tal. confondere. — ispo-
redi konfunditi. — U naše vrijeme u Dubrovniku.
,Konfando sam jedno s drugijem^ ,Nemoj ga
konfundat, i tako je smeteni ,Konfundo sam se
u brojeAu^ P. Badmani.

KONFUNDAVATI, konfind&v&m, impf. kon-
fandati. — U naŠe vrijeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

k6nPXJNDITI, k6nfandim, pf. vidi konfun-
dati. — U naše vrijeme u Istri. Naša sloga. god.
15, br. 83.

KONFUZtJON, konfozijćni, /. tal. confusione,
smetiha. — U naše vrijeme u Istri. Naša sloga,
god. 14, br. 14, str. 62. i u Dubrovniku. P.
Budmani.

KONOOBA, /. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 76. vidi i: Ja sam
momak iz sela Kongore. Nar. pjes. juk. 559.
U vrh Đuvna, u selo Kongoru. 582.

KONGOBSKI, adj. koji pripada Kongori.
Sin jedini kongorskoga kneza. Nar. pjes. juk.
559.^

KONCtA, /. vofa. — Vafa da je riječ turska
(moiebiti od tur. qyn^, naklorw8t). — U naše
vrijeme u Lici. ,To nekako sve nije po mojoj
kon^^ ,Taj vam razgovor ne ide meni u
kon^u*. J. Bogdanović.

KONCrEtj, m. ime selu u Srbiji u okrugu to-
pličkom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 396.

KON6iLA, /. brijeg ispod Mlave u Srbiji u
okrugu pošarevaČkom. M. Đ. Milićević, srb. 1020.

KONCjUJLOVIĆ, m. prezime. — U naše vri-
jeme. D. Avramović 242.

KONi, aćij. isto je što 1. kolan, samo 1 na
krcaju sloga ispada. Koni, što pripada kolima
ili što je za kola. Koni svrdao. u Lici. V.
Arsenijević.

KONICA, /. vidi kolnica, a (isporedi koni). —
U Vukovu rječniku: ,wageiischoppen* ,recepta-
culum curruum' s dodatkom da se govori u
BaraiM.

KONIČ, m. sprava (spletena od pruća) u kojoj
se drži vinska komina kad je pod tijeskom. —
Nepoznata poslana. — U Stulićevu rječniku:
,gabbia in cui si spremono col torchio le vi-
nacce' ,fiscina exprimendis vinaceis^

KONIČATI, koničam, impf. riječ nepoznata
značef^a (isporedi konič). — U jednoga pisca

Digitized by

Google

KONIČATI

KOKOBAB

Dubrovčanina xvi vijeka. Nakosi tr§)ike tor
plavcu koniftaj. M. Vetranić 1, 87.

KONIČENE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemja kod Konićina. Sr. nov. 1875.
1079.

1. KONIK, m. vidi 1. kolnik, a (isporedi koni).
— U Vukovu rječniku: put sa kola ,fahrwe^
,viaS cf. kolovoz 8 dodatkom da se govori u
Crnoj Gori.

2. KONIK, m. čovjek što se vozi na kolima
(isporedi koni). — U jednoga pisca našega vre-
mena. Vrveli su putnici, konici, koAici, pešaci.
M. Đ. Milićević, zim. vefi. 294.

3. KONIK, m. u tri primjera xv i xvi vijeka
nejasna riječ, moše biti da znači klijet. Pustiv
oele i konike. M. Marulić 258. Pohvali perivoj,
ziđe sve kolike, i ribe, kim ni broj, i sve Aih
konike. P. Hektorović 85. U koj korabji (No-
jevoj) vi se da sa tri konioi. Nauk brn. 58^.

4. KONIK, m. prezime. — xvi vijeka. Ivaniša
Konika. Mon. croat. 260. (1561).

k6nIN, a^;. koji pripada koni (vidi 1. kona).
Konini jadi. Nar. pjes. herc. vuk. 220.

KONISTEA, /. vidi konestra i koneštra. —
U pisaca čakavaca xv i xvi vijeka. A ja nis
ponistru u konistri spušćon bih niz mir. Ber-
nardin 20. paul. 2cor. 11, 33. I skupiše tada i na-
puniše dvanadeste konistar kusov. Postila. NI^.
U konistrah grozja ubrade. Ivan trog. 31.

k6nISTEICA, /. dem. konistra. — xv vijeka.
Da bih konistrice od suha ali od palme plel.
Živ. jer. star. 1, 228.

k6nIŠTRA, /. vidi koneštra. — U jednoga
pisca XV vijeka. I skupiše tada i napuniše dva-
nadeste konistar kusov. Bernardin 52. joann. 6, 13.

KONKA, /. školka, tal. conca. — U dva
pisca XVII vijeka. Neptun i Proteo u konki. G.
Palmotić 2, 2. Konke i oŠtrege morske rastu.
M. Eadnić 38».

KONKAHAE, m. u rukopisu xvi vijeka stoji
mj. honkijar (vidi). Aleksandar nasar i veliki
konkahar. Aleks. jag. star. 3, 311. (u drugijem
rukopisima na istom mjestu ima hokijarb i honb-
kearb).

KONMOEAČ, konmordća, m. u Mikafinu rječ-
niku: konmorač, motar, matar ,crithmum, cri-
thamum*, a iz hega u Stuličevu: ,crithamum,
crithmum*. — Očito je da je ista riječ što i ko-
morač, ali u osobitom znaČehu (Chrithmum ma-
ritimum L., vidi motar). — Po ovoj se riječi
može tumačiti kako je postalo komorač od morač,
pa je n ispred m ispalo, ostaje još nejasno^ što
je značene onoga kon: misli se da komorač po-
staje od grč. lTtnouiUH(.&{)(ii\ divfi morač, te da
je ko ili kon postalo od koi^ a da je ovo po grč.
iTiTTo^'; ali ovakovo tumačene mislim da nije po
narodnom duhu, jer bi se prva polovica složene
grčke riječi prevela, a dru<ja bi se primila kako
je u grčkome satno s tiekijem promjenama, ja
mialim da kon treba shvatiti kao prijedlog,
8 kojijem je narod složio poznatu riječ morač, i
(po pučkoj etimologiji) podao značene: trava što
raste kod (kon) mora^ kao sto i jest motar.

1. KONO, adv. sažeto kaono (vidi). — Od
XVIII vijeka. Srdašce mi ustiiiulo kono mramor
studeni. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 27. Kono
sfeti krsti tej još primio je razborstvo. Česti-
tosti. 12. Ne klana li toliko visoka druga
kono gospara? 31. Kono da svaki dan sunce
svaiiiva. A. Kalić 569. A za liima do dvjesta

Srbina na atima, a pod mizdraoima, kono srodno
jato golubova. Nar. pjes. vuk. 4, 188. A ru-
žica rumenilo vija, po nedragu kono i po dragu.
Osvetu. 1, 10. I junačkom vjerom zavjerite,
kono 8u se zavjerili Turci. 8, 88. — Može ot-
pasti i krqjAe o, osobito ispred da. Kon' da mi
je vatru naložila. Nar. pjes. marjao. 29. CaSu
baci, kon^ da ne pi vina, i skoči se, kon' da ne
siđaše. 72. — vidi i 1. konda.

2. k6N0, m. hyp. konšija. — Akc. se mijei^a
u voc. k6no. — U Vukovu rječniku,

KONOB, m. (Hi f. ? kao što je u n<i^ starcem
primjeru gdje i znaČeike nije jasno), nekdkav
sud. — Od srlat. canabus, ztijela. — Samo u
knigama pisanima crkven\jem jezikom, a između
rječnika u Stuličevu (,ahenum, cacabus, calda-
rium* s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u
Daničičevu (konobb ,pelvis*). I sama konobb
narekla se jestb toje svetyje crbkbve. Đomen-
tijan<^ 159. Metnuše glavu va konobb i izva-
riše. Glasnik. 10, 252. — Ne znam, pripada li
amo ovaj primjer ili pod konoba: Spili su ga
tri konobe vina. Nar. pjes. istr. 2, 70.

1. k6N0BA, /. pivnica, podrum, srlat. canaba.

— Akc. se mijeha u gen. pl. kčn6b&. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (konoba,
pivnica ,cella vinaria, cellariuin, horreum vina-
rium', i kod izba, podrum, vinica), u Belinu
(,cantina, luogo sotterraneo da tenere il vino'
,cella vinaria' 167«; ,cellaro, stanza terrena da
tener vino' ,cellarium' 183t>), u Bjelostjenievu
(konoba, v. pivnica), u Voltigijinu (,cantina'
,keller*), u Stuličevu (,cella vinaria'); u Vukovu:
1. (po zapadnijem krajevima) podrum ,keller'
,cella*. — 2. (u Hrvatskoj) soba pri zemji, gdje
se pije i jelo gotovi ,eine arte schenke' ,cau-
pona'. U Senu pjevaju }udi iza glasa ne samo
po , konobama', nego i po ulicama u po podne.

— Ne mozi u jednoj konobe, ni u hiie tovernit
dvojega vina. Stat. kast. (1490). 185. Vino ko
je V konobi. Naručn. 21». Idoše v konobu od
vina. Mirakuli. 55. Jest prodal polovicu ko-
nobe Jurju. Mon. croat. 289. (1588). Vinogradi
i vrtli napuiiaju žitnice, konobe. P. Badovčič,
ist. 149. Shrane Aihe i konobe svakega su
pune blaga. A. Vitajič, ist. 513t>. Blagoslov
konobe ^i vino stoji. L. Terzić 213. Vidi
jedan strašan osii^, otide za iiim u konobu. J.
Filipović 1, 250*>. UlaziSte unutra u manastir,
kako u konobu. P. Filipović 19. Grana zelena
na vrati od konobe daje nam na znaAe, da se
u Aoj vino prodaje. Ant. Kadčić 108. Kud?
kamo? u jednu konobu. M. Kuhačević 52. Čo-
vik zame kjuč i opre konobu. Nar. prip. mikul.
18.

2. KONOBA, /. ime selu u Hrvatskoj u Župa-
niji varaždinskoj (vidi Petrovsko). Eazdije|. 95.

KONOBAN, k6nobna, adj. koji pripada ko-
nobi. — U naše vrijeme u Istri. Konobni ,cel-
larius'. Đ. Nemanić, čak.-kroat. stud. iiftsg. 41.

K0N6bA1^E, n. djelo kojijem se ko konoba.

— Između rječnika u Stuličevu i u Vukovu.
,Đome 'e i u i&e vratrije konobai^e sa onlikom
dječurlijom'. J. Bogdanovič.

KONOBAE, m. čovjek koji čuva konobu, koji
upravfa konobom; čovjek koji itna svoju konobu
(gdje prodaje vino); u naše vrijeme u Hrvatskoj
može značiti i slugu u gostionici (prema nem.
kellnerj. — Od xv vijeka (vidi na kraju), a iz-
među rječnika u Belinu (,cantiniere o canavaro,
quello che tiene cura della cantina' ,oellarius'
167«), u Voltigijinu (,cantiniere, canevaro' ,kall-

Digitized by

Google

EOKOBAB

269

KONOP, c.

ndrO) u SMičevu (,oellae vinariae oostos*), u
Vukovu: 1. (po zapadnijem krajevima), vide
k|ačar. — 2. (a Hrvatskoj) koji ima konoba
,ein 8:astwirth* ,oaapo^ cf. kr6mar. — Vidi mi se
da nad konobar ne priđe. Miraknli. 4. — / kao
preHme. Toma Konobar. Mon. croat. 51. (1422).

k6N0BARICA, /. iensko čefade kao konobar.

— U Vukovu rječniku: 1. (po zapadnijem kraje-
vima) vide kjučarica. — 2. (u Hrvatskoj) žena
koja ima konobu ,die ga9twirthin^ ,caapona'.

KONOBATI S£, kon6b&m se, impf. 8 mukom
Uvjeti (vidi u Vukovu rječniku). — Akc. se
mijei^ u praes. 1 t 2 pl.: konobdmo, konobite,
u aor. 2 i S sing. kdnob&, u part. praet, act.
kdnobao, kdnob&la. — Nepoznata postana, ali
isporecU kombati se i ^ombati se. — Od xviii
vijeka, a ismeđu rječnika u Stuličevu (,dolere,
moerere, cruoiari, angi, se affliotare'), u Vukovu
(tradom otimati se od zla i od sirotine ,sich
kiimmerlich behelfen' ,pcurce ac diiriter vitam
agere': dobro se onaj 6ovjek konoba). Neču-
vena diže vika, konoba se, plače i cvili, gorkih
suza toči riku, životom se skoro dili. j. Krm-
potić, kat. 50. ,Što radiŠ?' ,Ma ništa, evo se
s dječurlijom vavije konobam*. ,Konobam se sa
mojije stotina muka'. J. Bogdanovič.

KONOBŽTINA, /. augm. konoba, u Dobro-
selu. M. Medić.

KONOBIOA, /. dem. konoba. — U naše vri-
jeme j a između rječnika u Stuličevu (,cellula vi-
naria'). ,Imam mala konobicu svedno ka* ška-
tulicu*. J. Bogdanovič.

k6N0P, kon6pa, m. uie, iaporedi konopac.

— Akc. kaki je u gen, sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. i acc. sing.^ i voc: ko-
nope, kčnopi. Vuk ne bi^eži za gen. sing. ni-
kakav akcenat različan od nominativa, a tako i
Daničič (Glasnik. 8, 19 i 20). isporedi i konopac.

— Postaje od srlat. canapus. — Od xv vijeka
po zapadnijem krajevima (običnije je konopac),
a između rječnika u Mikafinu (konop, konopac,
uže ,fani8, restis'), u Belinu (,fune' ,funis' 384^),
u Bjelosijenčevu (konop, povraz ,funis, restis,
schaemos, rudens', v. vuže), u Jambrešičevu (,ru-
dens'), u Voltigijinu (,corda, fune' ,seil, strick'),
ti Stuličevu (,funis, restis'), u Vukovu (vide ko-
nopac).

a. uopče, misli se svagda uže upredeno ili
usukano (rjeđe spleteno) od konopala. Konopom
vezana. M. Marulić 190. Nav ka je lipa i
moćna i lipo i dobro naprav|ena konopi i vsa-
kom napravom. Transit. 236. Privezaše jednim
konopom onu ruku. Korizm. 97*. Svezan tvrdo
bi gvozdmi i konopi. Zborn. 88l>. Po konopih
doli spustiše postižu. Anton Đalm., nov. test.
51a. Učinivši kako bič od konopa. 133*. joann.
2, 15. Dokle ne bi hodili nagi i bosi s konopom
na grla. A. GuČetić, roz. jez. 34. Zapovidi da
bi tvrdo potegli sve konope. Ivan trog. 7. Ko-
nopi su dopali mene. B. Kašić, rit. 105. Kono-
pijema svezan. B. Kašić, zrc. 175. Učinivši
kako bič od konopov, izagna svih iz crkve. I.
Bandulavić 61h. joann. 2, 15. Ti meni sveza
konopom ruke moje. 109b. Poluge od driva po-
priko imaše nikoko nakriva, na kih se sidjaše:
na prvoj višaše konopa ne malo, za kih se hi-
taše kako koi^ za žveJo. Đ. Baraković, vil. 278.
A konopom opaso se (pustinak) po oštrom ruhu
od kostreti. I. Gundulić 436. Tim prostriješo
množ konopa, po kijeh htješe po svoj vo^ sit
Titezi svi naj bo}i. 555. Pogani . . . ^onop na
vrat ma vrgohu, ter po mestu potezahu. F. Gla-

vinić, cvit. 107b. Znadiše konope plesti. 206*.
Konopom se opasa. 335*. Tuge nike radi sam
konopom zaguti se. 368*. Nav ima konope
proti fortuni. 447. Vrat odrt oštrijema konopi.
I. Držić 332. Od konopa pas pritvrdi. 6. Pal-
motić 1, 24. Od konopov kimi bi vezan u vrtlu
i na koloni. P. Badovčić, nač. 433. Po konopu
Epeo sajde. I. Zanotti, en. 19. !^udi se jezikom
a živine konopom (uzom) vežu. (D). Za romi-
jenčom neka ide i konop. (D). Pošlo v. danič.
Tere ju konopom počaše vezati. Oliva. 24. Jedni
na vrat konop meću. A. Vita^ić, ost. 107. I
tvrd konop kad donese, vrat mu ^e sveti s i!iim
kružio. 190. Niki se uveza>3 po tijelu konopom.
S. Margitić, fal. 21. Blagoslov konopa Čim se
paše. L. Terzić 260. Da je samo postaviti
zlatnu duplu na konope. J. Kava&in 44*. Obu-
koše kostreti, opasaše se konopim. A. d. Bella,
razgov. 50. Pom)ivim okom gleda jambore, je-
dra, konope. 236. Da će mnogo laŠiie moć ulisti
debel konop u iglene uŠi, nego u raj bogati la-
komac. L. ^jubuški 35. Pripravite oružje i ko-
nope. M. Lekušić 39. Da te s konopi na križu
rastegnu. J. Banovac, prisv. obit. 3B. Pririza
konop o komu visaše. J. Filipović 1, 98^. A
konopom opasa se. P. Knežević, živ. 8. Nemilo
konopima privezaše Aegovo tijelo. V. M. Gučetić
33. Konopima biti vezan. I. A. Nenadić, nauk.
260. Mnoge konop već zadavi, koji pri dem
biše pravi. V. Došen 121*. Indi konop i tojagu
varalo bi pripraviti. 188*. BiČi vežu mlade vi-
tezove, a konopi kone i volove. And. Kačić,
razg. 131*. Baztrže oba konopa, kor. 130. Čini
ga tankim konopom svezat. F. Badman 14.
Bazdrišujući konope. A. d. Gosta 2, 161. Ko-
nop s kojim biše vezane ruke našemu spasite^u.
Ant. Kadčić 44. Drvetja, konope, uža. 284.
(Čefad) s konopom na vratu. I. J. P. Lučić, razg.
25. Sansun uvezan konope raztrgnu. 69. S ko-
nopom o vratu padoše, izk. 16. Ludi Jovan
rastegnu rukama, na sedmoro konop raskinuo.
Nar. pjes. vuk. 2, 30. Pokrila je po kuli konope,
da joj bratac vode ne zafati. Nar. pjes. herc.
vuk. 147. Za konop se koni zavedoše. Nar. pjes.
juk. 517. S konopi vezane. Nar. pjes. istr. 2, 8.
Dva pelivana na jednom konopu ne mogu igrati.
Nar. posl. vuk. 57. Zamite jedan konop, pa me
pustite po Ain nutar va jamu. Nar. prip. mikul.
83. De na konop skaČu i igraju. P. Petrović,
gor. vijen. 61. Svezu dva kraja od konopa za
ona dva Čavla. V. Vrčević, igre. 45. OsuŠismo
ih o konopu (objesismo ih). S. J^ubiša, prip. 172.
Mah mamene nasrnuše sluge, ter na konop i li-
kove uže dvajest trijest mučenika druže. Osvetn.
1, 24.

b. prije bi se optuženici vezali konopom za
lakte, pa bi se tako objesili da ispovjede krivicu,
ista se muka upotreb}avala i kao pedepsa za
krivce. — O Italiji se ovaka muka zvala corda
(ili coUa), te se kazivalo : dare la corda, ili met-
tere alla corda. Budući stav)eni na konop i
tako pred silu muke povidaše. Transit. 232. Ko-
nop ,corda, fune intesa di quella, con cui si
tormentano i rei' ,funis tortorius'. A. d. Bella,
rječn. 228b. Dati konop, staviti na konop, ,tor-
mentare, dar la corda* ,fune torq[uere'. 735h.
Dati konop, mučiti konopom, mučiti na konopu
,dar la corda* ,fune tortorio torq[uere'. J. Stulli,
rječn. kod konop.

c. konop može biti načinen i od Čega dru-
goga, ne od konopara. Kozji konop ,fune di
cuojo* ,funis loreus'. A. d. Bella, rječn. 334*.
JedJan gubavac sudom o konopu zlatnomu crpaše
vodo. Blago tori. 2, 119. Lsbire od svile ko-

Digitized by

Google

KONOP, c.

270

KONOPČIĆ

nope. Nar. pjes. istr. 1, 15. A od mojih rasih
vlas konopi spletala. 2, 59.

d. u metaforičkom smislu. Neka bih do-
stojal najti se vezan vikavičnom uzom i kono-
pom od [ubavi tvoje. M. Jerković 50. O kra[u
vezani konopi Adamovi i uzami božanstvene mi-
lošće. P. Badovčić, nać. 282. Da me svežete
tisno s konopom svete (ubavi vaše. P. Posilović,
nasl. 187t>. Kad grišnik upane u uze i konope
od griha. J. Banovac, pred. 7.

KONOPAC, k6nopcc^ m. vidi konop, od Čega
postaje nastavkom bcb (ne kao deminutiv; ko-
nopac bi bio uprav svaki komad uzet napose, a
konop bi bio materijalni supstantiv, ali se na tu
razliku obično ne pazi). — Akc. je zabi^žen
kako je u Vukovu rječniku i ne mijena se; ali
je meni običniji drugi akcenat: kon6pac, kon6pca,
koji se mijena u voc k6nop6e, k6nopci, i u
gen. pl. konopac&. — Od xy vijeka, a između
rječnika u MikaUnu (kod konop), u Belinu (,fune'
,funi8* 334»), u Bjelostjenčevu (kajkavski konopec,
konopčić ,funiculu9 canabinus, resticula'. 2. ko-
nopec za mućei^e ,fidicula'), u Voltigijinu (uz
konopčić), u Stulićevu (v. Konop), u Vukovu (,ein
strick von hanf^ ,funi8 cajinabinus*. ,Konopac' je
od konopara i dobro je usukan, koje samo kono-
pari grade; ,uzica' može biti i od konopara i od
vune, ali nije usukana, nego je opletena i svaka
je žena sebi plete; ,li6ina' je usukana kao i ko-
nopcu2, ali je od lika i )udi je sami prave).

a. uopće, isporedi konop, a. Svrhu postele
biše sveza^ konopca tere se rukami uhićaše za n.
Živ. jer. star. 1, 235. Pošad konopcem se obisi.
Naručn. 81a. Staviše mu jedan konopac na grlo.
Korizm. 93*. UČini kakono bič od konopac. N.
Baiiina 71l>. joann. 2, 15. Svezan konopci. Zbom.
83a. Konopac stavismo na svoj vrat. M. Vetra-
nić 2, 138. Ja ću po6 uzet lakat konopca, ter
se 6u objesit. M. Držić 181. Želeć se objesit
jedan skup lakomac, otide na pole za kupit ko-
nopac. Đ. Banina 106^. Učini biČ od konopaca.
A. GuČetić, roz. jez. 192. Opasa se konopcem i
niz konopac objesi jednu tikvicu, a na noge
obuče jedne crevje od konopca. B. Kašić, iA. 12.
Na vesli privezan konopac trojestruk. Đ. Bara-
ković, vil. 277. Toliko trči kravica, koliko je
konopca. (D). Poslov. danič. Metnu konopac na
vrat. P. Macukat 46. Biše pririzao konopac. J.
Filipović 1, 98^. Blaguje malo brašna koga mu
po konopcu spuštuje Roman. V. M. Gučetič 210.
Koga Pilatovi vojnici konopci i sin^iri vezaše.
F. Lastrić, test. 164t>. Pritrostručivši konopac,
maže gdi koga dostiguje. ned. 318. Kakvim ko-
nopci su svezani? svet. 168*. Zapovidi kraj
a konopci ga kruto stupu pritegnuti. A. J. Kne-
žević 167. Gledao je konopce kojim će biti
vezan. A. Kanižlić, uzr. 97. Kod šatora rasikao
konopce Šatorove. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 16.
U konopcih i stablih za brodove. A. Tomiković,
živ. 4. I sastavi tridest kouopaca i zasuka po
dva u jednoga, te napravi petnaest komata. Nar.
pjes. vuk. 2, 85. Te nad Markom šator oboriše,
na Šatoru isekli konopce. 2, 374. Al* će ti se
zamaknuti }uba o konopcu u tvoje dvorove. 2,
630. Te nasloni nože na konopce, pa povuče
nože po konopcu, te preseČe na ruku konopce.
3, 41. Konopcem mu savezao ruke. 4, 90. Ko-
nopac mu jesu na vrat položili. Jaćke. 181. Ka-
štigu 'e obmul na nosnu konopca. 215. Tada
ih ona spusti kroz prozor po konopcu. Đ. Da-
ničić, is. nav. 2, 15. Svezani konopcima nevo}-
ničkim. jov. 36, 8. Govoreći da bi se volila
utopiti ili konopcem zadaviti. PravdonoŠa. 1852.

38. Za idm. drusi svi k6 povezani, liih konopoi
ni uža ne vežo. Osvetn. 2, 91.

b. vidi konop, b. A trikrat mi neizrečene
na konopcu muke daše. P. Kanavelić, iv. 323.

e. jer se krivci vješaju konopcem. Čovjek
(koji je utekao)^ s konopca zna^H što i obješenak
(kao psovka). Čovjek s koca i s konopca ,sgherro,
bravo* ,sicariu3*. A. d. Bella, rječn. 675t>. Koji
8 koca, koji s konopcA (n. p. sastali se, t. j. sve
neva}aii {udi, obješedaci). Nar. posl. vuk. 143.
Ugostio si Mijata koji je utekao s konopca. S.
^ubiša, prip. 231.

d. u metaforičkom smislu. Svezavši konop-
cem od }ubve. Naručn. 46^. Zaziva od zapada
starce, kojino su primotali konopac od života i
prikučili se k stožeru od smrti. F. Lastrić, ned.
145. Od grišnih opačina konopac svoj pletu. A.
Kanižlić, utoč. 98. Konopcima paklenima pri-
vučene u pako. I. Veli kano vić, uput. 1, 24.

1. k6N0PAN, k6nopna, adj. koji pripada ko-
nopfama. — Od xvi vijeka. Koliko je zrno ko-
nopno. Transit. 93. Kad so konopna, u vodu
zamočena i opet isceđena, platna po žitnim go-
milama prostru. Nov. sr. 1835. 32. Konopno
sjeme. V. Bogišić, zborn. 111.

2. k6N0PAN, k6nopna, adj. koji pripada
konopu, koji je načitien od konopa. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (,funali9').
Uz konopne }estve. M. Vodopić, tuž. jel. dubrovn.
1868. 209.

KONOPANCI, Konopanaca, m. pl. mjesno ime.
— Prije našega vremena (pisano Konopnoi, što
bi trebalo shvatiti kao da je pisano Konopsnci).
Spom. stojan. 184.

KONOPAR, konopdra, m. Čovjek koji po svojem
zanatu pravi konope. — isporedi konopčar. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. sing., i voc. : k5nop&ru ili
kčnop&re, kčnopari. u Vukovu je rječniku druk-
čiji akcenat, ali je u Dubrovniku (gdje on kaže
da je čuo ovu riječ) akcenat kao Što je zabifežen
gore (isporedi i konop, konopac). — Od xvii
oijeka, a između rječnika u Mikafinu (konopar,
koji čini konope ,restio, restiarius, funarius^)
gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,funaro, fu-
najo' ,restio' 334»), u Bjelostjenčevu (konopar,
povraznik ,restio, funarius*), u Stulićevu (,restia-
rius, restio*), u Vukovu (k6nop&r ,der seiler'
,restio* s dodatkom da se govori u Dubrovniku).
Da su pujiški konopari . . . M. Pavlinović, razl.
spis. 310.

KONOP Are V, atUj. koji pripada konoparu.
Mati mu je bila kći konopareva. M. Pavline vić,
rad. 70.

KONOPCI, Konopaca, m. pl. ime mjestu u
Srbiji u okrugu podrinskom. Sr. nov. 1869. 461.

KONOPČAC, konopčca, m. u Stulićevu rječ-
niku: V. konopčić. — nepouzdano.

KONOPČAR (k6nopčar?), konopčdra, m. čovjek
koji po svojem zanatu pravi konopce. — isporedi
konopar (i radi akcenta). — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Belinu (,funaro, funajo' ,restio'
334*) gdje se naj prije nahodi, i u Stulićevu (v.
konopar). Od 8e(aka ima kovača, . . . kačara,
kulara, duiidera, konopčara. Vuk, dan. 2, 102.

KONOPČIĆ (konopčić), m. dem. konopac. —
Radi akcenta vidi konopac. — Od xv vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (konopčić, mali
konopac ,fuiiiculu3, re'^ticula*), u Belinu (,cor-
della, cordicella, funicella' ,funiculu8* 229*; ,fu-
nicella, fune piccola* ,funiculus* 334*), u Bjelo-
stjenčevu (vidi kod konopac), u Voltigijinu (,fu-

Digitized by

>Joogle

KONOPCIĆ

271

KONOPlfiANKA

nioella, oordioella, cordella' ^stricklein^, u Stidi-
6evu (,fanioalaS; restioula*), u Vukovu (k6nop6i6,
dim. V. konopac). Opasat se konopči6em. M.
Manili6 270. Eonopčići sideći lagahno udarati.
B. KaSić, rit 55. Konopčić mi od di^eiria srican
dojde i čestiti. A. Vita|ić, ist. 44^. On oćati
svaki mah od vesala, straonuće svako i od sla-
bahna konopčića. B. Zozeri 292. Zavezat lakte
i stegna uzlovitijem konopčićim. 835. Privitijem
konopčićim sama sebe bičevati. 423. Tada sve-
šaše 8 jednim rdavim konopčićem dite i spustiše
ga u jamu. J. Banovac, pripov. 214. Sveza vši ko-
nopčićem krajeve. F. Lastrić, test. 201». Svezan
zlatnim konopčićem od božanstva. 201b. Koji
pritežete zloću s konopčići od izpraznosti. M.
Zoričić, osm. 35. Učini ko jedan bič od sastu-
čenijeh u jedno konopčića. S. Bosa 53a. Izvadio
nož i prisjeko konopčić s kojijem bijaše Jezus
vezan. Đ. Bašić 56. Teško vam koji potežete
opačinu s konopčićima od taštine. 82. Samo
što uze aliti konopčiii, s kojim svezani bihu, iz-
goriše. And. Kačid, kor. 291. Ako bi mu se
podala tkojagod odida mekahna, iznutra bi ispleo
nike konopčiće. Blago turi. 2, 156. Duge učini
konopčiće tvoje. J. Matović 471. Konopčić dra-
gostni koji side, obvi i sveza moje srce. I. M.
Mattei 226. Lasno je razumjeti, da prilikom
konopčića znamenuie se ovdi žestoka Božija (u-
bav. 227. (TrcaruU), tal. ,terzaruoli', konopČići
prišveni priko širine jedra, u dva u tri reda,
svaki red zove se ,ruka'. M. Vodopić, tužn. jel.
dubrovn. 1868. 213. K6nopčić, dim. od konop.
J. Bogdanović.

KONOPČUA, m. vidi konopar. — Postelje
turskijem nastavkom či. — SanM u Belinu rječ-
niku: ,funaro, funajo' ,restio' 334^.

KONOPČINA, /. augm. konopac. — U naše
vrijeme, K6nopčina. J. Bogdanović. Kon6pčina.
M. Medić.

1. KONOPINA, /. ime bakama (uprav ono od
šta se čine konopct). — Samo u Mikafinu rječ-
niku.

a. vidi konopla, konop)e. — U Mikafinu
rječniku: od konopme ,cannabaceus, oannabinus' ;
platno od konopine, kanavČe ,oanavaccio^ ,tela
canabina^

b* Bioinus communis L., isporedi rimska
konopca (kod konop^). — vidi kod konopčića.

2. KON6pINA (k6nopina), /. augm. konop. —
Od XVIII vijeka. A vrat dave vruće konopine.
L. ^ubuški 47. K6nopina, augm. od konop. J.
Bogdanović.

K0N6pLIKA, /. bifka, isporedi konopjika.
Konoplika (conoplica u mletačkom rukopisu), 1.
altea, ibisous, malvoviscus, bismalva, malva or-
tensis (u mletačkom rukopisu), Althaea canna-
bina L.; 2. Vitex agnus castus L. (Vodopić), v.
Konoplika. — Konoplika otočka (conoplica ho-
to9cha u mletačkom rukopisu), agnus castus, pi-
perella (u mletačkom rukopisu), Vitex agnus
castus L. B. Šulek, im. 154.

KONOPLINA, /. vidi konop}a, konop.}e. — U
Bjelostjenčevu rječniku: konoplina, t. j. kude^a
,canabum^ 2. platno iz konopline, kanavac ,tela
canabina^, i u Stulićevu: uz konopla s dodatkom
ia je uzeto iz Bjelostjenčeva. — Po svoj prilici
treba čitati konopjina.

1. k6N0PLA, /. Cannabis sativa L., bifka što
9e od i^ezinijen vlakanaca pravi uže (konop^ ko-
nopac). — isporedi konopje. — Jamačno je rijeČ
praslavenska (isprva konopb t konopja), isporedi
Btslov. konopca, rus. KOHon.ifl, ROHona.«!., KOHonb,

Čes. konopč, pof. konopi konopie, pa i lit. ka-
napes, stprus. konapios. — Ista je riječ što i
grč. xAvva^(rg, lat. cannabis (iz grčkoga) y stvAem.
hanaf, skand. hampr itd.; ali se čini da ni Ger-
mani ni Slaveni nijesu primili ovu riječ ni iz
latinskoga ni iz grčkoga jezika ; jer je s jedne
strane u germanskijem jezicima ova riječ primila
prvo pomicane glasova (lautverschiebung) po ko-
jemu su glasovi k i b postali h t p, a misli se
da su Germani posudili riječi s juga istom po-
slije ovoga pomicana; s druge strane Grci su
obaznali ne vele rano za ovu bifku što je rasla
u skitskijem prijedjelima (Erodot 4, 75): sva je
dakle prilika da su Slaveni i Germani napose,
a napose (jhrci primili ovu riječ od naroda koji
je ovu bilku gojio u istočnoj Evropi ili u za-
padnoj Aziji (vidi O. Schrader, sprachverglei-
chung u. urgeschichte*. 426). — Između rječnika
u Bjelostjenčevu (,canabis, canabum^), u Jambre-
šićevu (,c«nabis'), u Stuličevu (konop}a, trava
,cannabis, cannabum^ s dodatkom da je uzeto iz
bukvara). Od konopce seme stuci s masloms.
Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 92. Ja hoću za
goluba, koji šeće po konop)i. Nar. pjes. kras. 1,
134. Konopja, KOIIOIIIIA, rus. KOHone.«!., Kououjifl,
KOHone.«bica. češ. konopč, po}, luž. konop: ca-
nabis (u mletačkom rukopisu), Cannabis sativa
L. (Vuk). — Konopja divja, češ. divok^ konopč
(Eupatorium cannabmum), 1. Euphorbia lathyris
L. (u Zagorju); 2. Althaea cannabina L. (u
Istri). — Konop|a duga, abutilo d^ Avicenna
(Kuzmić, Anselmo da Canali), Abutilon Avi-
cennae G-rtn. — Konop}a rimska, manus Ohristi,
Bicinus communis L. (Sab}ar). B. Šulek, im. 154.

2. KONOP^jA, /. ime n^jestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Mesto Konopla. Sr. nov. 1873.
715.

3. k6n0P:^4A, /. ime iensko. — U Vukovu
rječniku.

KdNOP^iAK (kon6p|&k, aen. konopjdka), m.
postaje od konopja, a upotrehlava se u naše vri-
jeme u različitijem znaČenima.

a. u Vukovu rječniku ima samo k6nop}ak
bez značeika; u trećem su izdaiiu dodali izda-
vaoci : vide konop}ište ?

b. mjesto, zemfa gdje se goje konop^. Čegr-
ta^ci, koju je jedan PoreČanin namestio u ko-
nop}aku, pa se ona po vetru okreće. M. Đ. Mi-
lićević, zim. več. 88.

c. lokva u kojoj se kisele konopie. — U
Istri. Konop|&k ,lacuna in q[ua cannabis humec-
tatur', gen. konop)9Lka. D. Nemaiiić, čak.-kroat.
stud. 67.

d. platno izatkano od konopafa. — U Šule-
kovu rječniku: ,hanfleinwand*.

e. ime mjestima u Srbiji (biće prema zna-
čeiiu kod b). a) u okrugu kragujevačkom. Zem)a
pod Konopjakom. Sr. nov. 1875. 72. — b) u
okrugu smederevskom. Niva u Konopjaku. Sr.
nov. 1878. 1055.

KČNOP^iAN, adj. koji pripada konopfama,
koji je načinen od konopala. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stulićevu (,cannabinus*) i u
Vukovu (,hanf-* ,cannabinus*). Se}aoi nose ko-
ša|u od konop^ana platna. M. Đ. Milićević, živ.
srb. 1, 65. S konopjanim sjemenom. V. Bogišić,
zbom. 109.

KONOPt-ANIK, m. vidi konopjak, h. -^ U
naše vrijeme u Bosni. Zavukao bi se u kono-
pjanik. Bos. vila. 1887. 68.

KONOPtiANKA, /. bifka. Konoplanka, Linaria
volgaris Mili. (Visiani, Lambl). B. Šulek, im. 154.

Digitized by

Google

KOKOP](iAB

K0N6p]^AB, konop]ira, m. vidi konop]ak, b.
— U miše vrijeme u Istri. Kouopjar ,ager can-
nabe consitus*, gen. konopjSra. D. Nemaiiić, čak.-
kroat atud. 67.

KONOP^iARA, /. vidi konopjak, b, (i kao
ime mjestu u Srbiji u okrugu kruševačkom).
Konop^ara u mosta zovomom Konoplara. Sr. nov.
1875. 983.

KONOPtilRICA, /. češfugarka. — Konopja-
rioa ,Carduelis elegaiis*. a Sluiiu. D. Hire.

K0N6p;iARKA, /. češlugarka. — Carduelis
carduelis (L.). S. Bnisiua, ptice hrv.-srp. nastav.
12b, ,Konop}arka* je pravo narodno ime fiešju-
garke. 15*. — U Šulekovu rječniku stoji za
drugu pticu (juričicu) : ,hanfling' ,Fringilla can-
nabina'.

k6N0P^AST, adj. kaže se o perju kad je
raŠčeš(ano, i o živadi u koje je onako perje, —
U naše vrijeme. , U vati onu konopjastu koku,
pa ćemo 'e zaklati*. J. Bogdanović. ,KonopJasto
perje* u guske, kad je sve raščes|ano. u Volo-
deru. D. Hire.

1. KONOP^jAŠ, konopldša, m u narodnoj za-
goneci (isporedi konopjast). Crjen leti po putiću
u crfenu klobučiću; i^ega srete konopjas: ,Ala,
brate, crJen ti si!* , Bogme, brate, ka* i ti*, od-
gonetfaj: pijetao. Nar. zag. nov. 164.

2. KONČP^iAŠ, konopidsa, m. vidi konopjak,
d. — CT naše vrijeme. Od konopje se pravi i
platno konopjano što se kaže ,konop)aš*. Đ.
Popović, poznav. robo. 371.

KONOPtilŠICA, /. Linota rufescens Dress.,
iHeka ptica. — Konop)ašica, juricica ,Fringilla
linota*. D. Trsteiiak.

1. KONOP^iE, k6nopa|a, /. pl. ono od čega se
predu ili suču užeta (konopi)^ uprav je plur.
konopja (vidi). — Od x^n vijeka, a iztnedu rječ-
nika u Vukoou (,der hanf* »cannabis*. cf. ku-
dje)a).

a. u značei^u sprijeda kazanome. Nemoštno
že ogAu VB konop}ahb sbkrvenu utajiti se. u S.
Novaković, novo brdo. 71. Od konopa^ ili lana.
8. Budinić, ispr. 129. Konopje domaće, canape
domestica (Kuzmić), Cannabis sativa L. — Ko-
nopje divje (ili lozne Bjelostjenac), 1. osiris
(Bjelostjenac), alysson (Bjelostjenac, Parčić), Che-
nopodium scoparia L ; 2. cannabis aylvestris (Du-
rante), Altbaea cannabina L. — Konopje pitome
(u rukopisu xvi vijeka), v. konop)e domaće. —
Konop{e turske, mirica (Parčić), tamarix, ricinus
(Bjelostjenac), Ricinus communis L. (Sablar). B.
Šulek, im. 154.

b. u ovijem primjerima kao da je množina
prema konop. Konopa} natepen. Đ. Baraković,
vil. 278. I veza do smrti u jake konopje. jar. 16.

c. ime mjestu u Srbiji u okrugu požare-
vačkom. Niva u Konopjama. Sr. nov. 1875. 619.

2. KONOP^iE, n. Cannabis sativa L., vidi ko-
nopja. — Uprav je coll. konop. — Od xvi vi-
jeka, a između rječnika u Vrančieevu (,canabi8')
gdje se naj prije nahodi, u Mika(inu (konopje,
kudija ,canabi8, canabum*), u Belinu (,canapa,
herba nota, dal cui filo si fanno le funi, ,ca-
nabis* 164*), u Voltigijinu (,canape* ,lianf), u
Stuličevu (v. konopja). S konopjera vaja ra-
diti . . . Fajda od konopja ... I. Jablanci 164.
Nikne im konopje . . . Moli da jošte mlado i
slabo konopje počupaju. D. Obradović, basn. 302.
Ispletite mi bradu od kučina i nažuta konopja.
S. ^iubiša, prip. 151. Hoće da mu skisne lan i
konopje. 173. Konopje (u Dalmaciji), v. ko-
nopja. B. Sulek, im. 154. — Kao coll. konop.

272 KONOP^ISTE, c, h).

Boz suda ih objese o konopju po galijama. S.
!^ubiša, prip. 117.

k6N0P^*EN, adj. koji pripada konopjama. —
Od XVIII vijeka. Daj jim zobat konopjono sime.
J. S. Rejković 424. Vaja posuti konopjenoga
semena. M. Đ. MLlićević, živ. srb. 1, 99.

KONOPtiENA TRAVA, /. bifka. Konopjena
trava, Echinochloa crus galli Beauv. (a Zagorju).
B. Šulek, im. 154.

KONOP^iENKA, /. suvrst kruške (Vajavao, u
Slavoniji). B. Šulek, im. 155.

1. KONOP^ilCA, /. (uprav d^m. konopja), ime
nekijem bifka ma. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mika\inu (,ricinum*) gdj^ se naj prije
nahodi. Ima onde nika trava, Vlasi zovu je
konopjicom. J. Vladmirović 36. Rasla tanka
konopjica. Nar. pjes. vil. 1867. 13. Konopjica
(konopjikaV), poj. konopnica (Eupatorium), titi-
malo characia (Fran.?), Euphorbia characias L.
B. Šulek, im. 155. Konopjica, Anemone ranun-
culoides L. u niskom okrugu. S. I. Pelivanović,
javor. 1881. 183. Konopjica, Syringa vulgaris
L. na Braču. V. Tomić. Konopjica ,Eupatoria
cannabinum*. u Bakru. D. Hire.

2. KONOPtilCA, f. juricica obična, neka ptica.
— U Šulekovu rječniku: prava konopjica, ,han-
fling* ,Fringilla canabina*.

KONOP^ilČINA, /. augm. konopjika. — U
Vukovu rječniku.

K0N6P^iIKA, /. vidi konopja.
a« u pravom značenu. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,die hanfstaude, der
hanfstangel' ,cannabi8'). Simena od konopjike.
J. Vladmirović 16. Tanka kao konopjika. (Go-
vori se za žene i za devoike, kad se hoće da
kaže da je koja lijepa rasta). Nar. posl. vuk.
312. Konopjika se naj pre nakvasi u vodi, pa
onda na stupi izlomi. Đ. Popović, poznav. robe.
370.

b. znači druge bifke što su slične konopfi,
osobito Vitex agnus castus L. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,agno casto, arbo-
scello medicinale* ,vitex* 53^) * tt Stuličevu (ko-
nopjika, dubak ,vitex*). Konopjika, 1. atanasia
(Fizzelli, Skurla), Tanacetum vulgare L. (Ku-
zmić); 2. Vibex agnus castus L. (Lambl, Visiani,
Kuzmić, Durante). — Konopjika duga, abutillo
(u sinskora rukopisu, Durante), Abutilon Avi-
cennae Grtn. — Konopjika mala, (Euphorbia)
lathjris L. (Bartulović). — Konopjika velika,
Vitex agnus castus L. (Anselmo da Canali, Bar-
tulović). B. Šulek, im. 155.

k6N0P^IN, adj. koji pripada konopfama. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Korporal vaja
da je od lanena ili od konopjina beza. A. Baćić
358.

KONOPJINA, /. vidi konopja. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Đubre voziš po onih ze-
majah baš i kuda konopjinu divaš. J.^ S. Rej-
ković 373.

KONOP^iiŠTE, n. mjesto gdje se sadi (ili
gdje se sadila) konopjika.

a. vidi konopjika, a. — C/ Vukovu rječniku:
,ort wo hanf gestanden* ,ager in quo ^cannabis
fuit sata*.

b. vidi konopjika, h, — U Stuličevu rječ-
niku: ,locu3 viticibus consitus*.

C. ime mjestima.

a) u Hrvatskoj, (kajkavski) Konopjišće.
Vijevo. Moslavina. D. Hire.

0) pusta u Slavoniji u županiji virovi-
tičkoj. RazdijeJ. 133.

Digitized by

Google

KONOPlJilŠTE, c, e).

273

KONSOLDITLA

c) u Srbiji. €ia) u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 175. — M) u okrugu krc^jinskom.
Sr. nov. 1875. 51. — rc) u okruga pozarevačkom.
Sr. nov. 1878. 595.

KONOP^^IŠTVO. n. u StuUcevu rječniku uz
konop]ište. — sa^ma nepouzdano.

KONOPNICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
niskom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 118. — Po-
mine se xvi vijeka u knizi pisanoj latinskijem
jezikom. ,Oonopnice*. Rad. 49, 127.

KONOPOHODAC, konopohoca, m. (pelivan)
koji ide po konopu. — Načineno po lat. fanam-
balos. — Od XVIII v^jeka^ a između rječnika u
Belinu (,fimambulo^ ,fuiiambulus' 334«) gdje se
^ PW^ nahodif u Bjelostjenčevu (kajkavski
konopohodec, ki po konopa hodi ^funambulus'),
u Voltigijinu (,funambolo' ^sdiltanzer*), u StiUi-
6evu (jfonambulos, schoenobates^). Naidzorni or-
gani imada uskratiti vizu konopohocem. Zbor-
nik zak. 1858. 395.

K0N0P0H0ĐBN8TV0, n. u Stulićevu rječ-
niku uz konopohodeiie. — sasma nepouzdano.

KONOPOHOĐENE, n. (ijelo kojijem se hodi po
konopu (isporedi konopohodac). — U Stuličevu
rječniku: ,1' arte di ballar sulla corda* »schoeno-
batica ara*. — nepouzdano.

KONOPOSKAEALAC, konoposkakaoca, m. u
Stuličevu rječniku : (gr^ješkom) konoposkakaoc, v.
konopohodac. — nepouzdano.

KONOPOVEZAN, adj. vezan konopima. — U
Stuličevu rječniku: ,funibus constrictus*. — ne-
pouzdano.

KONOVAČINA, /. vidi kanavac. — Samo u
Voltigijinu rječniku: ,canavaccio, canavazzo*
,sackleinwand'.

KONOVTK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskom. ^iiva Konovik. Sr. nov. 1872. 456.

KONOVIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. Sr. nov. 1869. 293.

KONPlfiATI, konp^am, pf. tal comparire,
javiti se, — U kotorskom spomeniku xvi vijeka.
Ako li se što čuje kto agravan, da konpara i
reče svoje pravi. Starine. 10, 37. (1574). — i u
naie vrijeme u Dubrovniku. P. Budmaui.

KONPASijON, m. f^) vidi kompasijon i kom-
pasijun. — U rukopisu dubrovačkom xvi vijeka.
Imao si od sluge svoga konpasijon. Pril. jag. ark.
9, 81. (1520).

KONPLEt, konpira, m. vidi kompir i krompir.
— U rukopisu ovoga vijeka, iika konpira para
15. Ead. 1, 180. (1817).

KONSAKBACtjON, konsakraoijćni, /. tal.
consaorazioue, posvečeiie (dio mise, vidi kod kon-
sakrati). — U Dubrovniku od xvii vijeka. Pokle
ti stoji toliko blizu po konsakracijoni Jezus
iBukrs. I. Đržić 55.

KONSAKBATI, konsiikr&m, pf. tal, coiisa-
crare, posvetiti (u osobitom značenu: hfeb i vino
preko mise). — U Dubrovniku od xvii vijeka.
tL aktivno, Adorati kalež, ma ne prije nego
ga misnik konsakra. I. Đržić 61. Ea!da ktijaše
konsakrat. 193.

b. pasivno. U kaležu konsakranu. I. Držić
211. Toliko pod prilikom od kruha koliko od
vina konsakranijeh ... V. Andrijasević, put. 427.

KONSAKRAVATI, konsikrfivam, impf. kon-
sakrati. Svaku votu koju mu drago misnik bude
konsakravat . . . L Držić 396.

KONSAKEtVATI, kons&kriv&m, impf. posve-
HvaU (u jedinom primjeru nije posve isto zna-

čci^ što kod konsakravati). — V pisca čakavea
XVI vijeka. Kako? jesu le biskupi oni ki kon-
sakrivaju one tri u^. Starine. 17, 284. (1555.)

KONSANaVINlTAD, konsangvinit&di, /. lat.
consanguinitas, tai. consanguinit^, rodbina (po
krvi), — U jednoga pisca xvii vijeka. Gradi od
konsangvinitadi. B. Kašić, rit. 240.

KONSABIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Oraća zem^a u Konsarištu.
Sr. nov. 1869. 328.

KONSi^KBATI, kons^kr&m, pf. vidi konsa-
krati (u Hrem smislu)y lat. consecrare. — - U ru-
kopisu XVI vijeka (sa se, pasivno). Prose da bi
se biskupom konsekral. Ivan trog. 4.

KONSĆNČAlSrE, n. cijelo kojijem se konsenča.
— U istoga pisca u kojega ima i konsenSati (sa
starijim oblikom konsenčanje, pisanijem konsen-
canje, vidi kod konsenčati). Da se djevstvo gubi
i konsencanjem od pameti i vo)e. B. O-radić,
djev. 61.

KONSENČATI, kons^n6&m, pf. pristati (na
Ho). — Od tal. consentire. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xvii vijeka : samo je u jednom
prin\jeru 5, a u ostala dva c ; ali treba jamačno
i u ovima čitati 6, jer se danas u Dubrovniku u
ovom značeiiu kaŽe konsenčati, t osim toga u
istoj kiMzi stoji nekoliko puta slovo z za glas č
(što tumači sam pisac na kraju kiMge: Libarce
vele duhovno, t^em što je slovo 9 koje je on htio
upotrebiti za ovaj glas bilo izrizano kakono z).
Ili se na koju mu <&ago nočis pametim prigne i
vojom na Au konsenča. B. Gradić, djev. 47. Ako
vojom na toj nijeste prispjele ni konsenčale.
48 — 49. Ne konsencavši na toj Aih pamet. 49.

KČNSENTITI, k6nsentim, pf. dopiMtiti, tal.
consentire, pristati (isporedi konsenčati). — U
knizi čakavskoj xv vijeka. Da se imamo branit
i ne konsentit takove sile. Statut, kastav. 1490.
204.

KČNSEBVA, /. tal. conserva, pekmez. — U
naše vrijeme. Konserva spada medu priređene
]ekarije, te se ocariAuje. Zbornik zak. 1853.
1077.

KONSĆEVATI, kons^rv&m, pf. lat. i tal. con-
servare, sačuvati. — Po zapadnijem kr(njevima
od XVII vijeka. Da se uzdrže i konservaju ribe.
P. Badovčić, ist. 24.

KONSERVItUB, konservatiira, m. tal. con-
servatore, čovjek koji što čuva ili sahranile. —
U jednoga pisca čakavea xvi vijeka. Shrani-
te[i ili konservaturi. Š. Budinić, ispr. 141.

KONSIJENCUA,/.t7tdtkonSijenoija. — U tri
pisca čakavea xvi vijeka. Da obranimo jednu
dobru konsijenciju. Postila. B2*. Ki v fiega
crikvi ili opžini va velikih grisih naprotiva svo-
joj konsienciji prebivaju. Anton Dalm., ap. 25b.
Kako se to lipo samo od sebe uči i ćuti o kon-
sijenciji. 94b. Konsijenciju našu. Nauk bm. 12b.

KONSiSTOBU, m. lat. consistorium, zbor (u
različnijem značenima). — Od xvi vijeka. U
vicu ili konsistoriju. Š. Budinić, ispr. 144. Na
bečki sveučilišni konsistorij. Zbornik zak. 1, 115.
I pridržavši si dva prisjednika od konsistorija
diecesanskog. 1853. 836. Paroh ima izvješće o
ispitu konsistoriju svom podnijeti. 1868. 221.

KONSOL, m. vidi konsuo. — Na jednom mjestu
XV vijeka i otale u Daničičevu rječniku (konb-
soli>, gledaj kunbsnlb). Konsolb dubrovčki sb
svojimi sudijami. Spom. sr. 2, 178. (1417).

KONSOLDULA, /. ime bifkama, isporedi kon-
solida. Konsoldula mala, vincetosicum, conso-

Digitized by

18 T

KONSOLDULA

274

KONSTELACIJA

lida minor; herba venti mluor (u mletačkom
rukopisa), Prunella vol^aris L. — Konsolđula
sridiSuBk (oonsoldola stridgnja), siufitom, cousolida
major (u mletačkom rukopisu), Sjmphjtum offi-
cinale L. (Visiani). B. Šulek, im. 155.

KONSOLIDA, /. bifka, lat. consolida. Kon-
solida vela (consolida vela) u mletačkom ruko-
pisu, V. Konsolđula srid^a. B. Šulek, im. 155.

KONSTA, m. ime muškOj kao da je hyp. Kon-
stantin, ali može biti da postaje od grČ. Ktav<ring
(lat. Constans). — U Daničićevu rječniku: Konb-
sta, otac Konstantina velikoga. (Okiz. pam. §af.)
55. na istom mjestu stoji i ,onste* griješkom pi-
sarskom postalom va}a da otuda što je pisar htio
napisati crvenim mastilom prvo slovo pa ostavio
mjesto a poslije zaboravio.

KONSTIdIN, m. vidi Konstantin.

KONSTANCA, /. vidi Konstancija * Konstan-
tija. — Na jednom mjestu xvii mjeka. Stalna
budi, Konstanca. F. Glavinić, cvit. 40^.

k6nSTANCIJA, /. vidi Konstantija. — U
istoga pisca u kojega ima i Konstanca. Obe-
ćavši mu kćer svoju Konstanciju za ženu dati.
F. Olavinić, cvit. 198*.

k6N8TANCO, m. Constantius, ime muškOf
vidi Konstantije. — U dva pisca xvii i xviii
vijeka. Za kim Konstanco, sin i^egov, posta ce-
sarom. F. G-lavinić, cvit. 122l>. Ivan papa, Ci-
go v otac Konstanco zvaSe se. 153l>. Konstanco.
I. J. P. Lučić, razg. 83.

KONSTANDIN, m. vidi Konstantin.

KONSTANDINOPOL, m. Carigrad. — Od
grč. KtavaravTivnv n6Xi^ (radi glasa d vidi kod
Konstantin). — U spomeniku xv vijeka, a iz-
među rječnika u Daničićeim (Konbstanbdinopolb
,Constantinopolis'). U Konstandinop<olle. Mon.
serb. 525. (1451 — 1481). — vidi i Konstantinopo}.

KONSTANT-GRAJD, m. Carigrad. — vidi
Konstantinov grad t Konstantiii grad. — Samo
u jednoga pisca xviii vijeka. Od Ancire čelnik
znani i namjestnik Konstant-grada. J. Kavai^in
181*. Konstant-gradu izabranu. 224l>. Krstja-
nom opet dade Solim i bio Konstant-grade. 226l>.
Konstant-gradu u slavnomu. 292>^. Stjepan pa-
stir Konstant-grada. 298*. — Na jednom su
mjestu pren\ještene rijeci (grad-Konstant): Bugri
koji siono smiše na grad Konstant udariti. 259^.

KONSTANTUA, /. Constantia, ime žensko
(t ostaje po grčkom govoru). — U Baničićevu
rječniku: Konbstanbtija, sestra cara rimskoga
Konstantina, (po [eto piši ma) mati ,B^W Uroša,
prababa Nemanina. (Okiz. pam. šaf.) 55. 56. 57.
Kostantija. 68.

KONSTANTIJE, m. Constantius, ime muško,
grč. Kiavaidvjtoi. — U Daničičevu rječniku:
Konbstanbtije , Constantius^ : manastira Pandokra-
tora u svetoj Gori ,igumenb Konstantije' 1348.
M(on. serb). 132.

KONSTANTIJEV, adj. uprav koji pripada
Konstantiju ; ali u jedinom primjeru znači : koji
pripadu Konstantinu. — U Daničičevu rječ-
niku: Konbstanbtijevb ,Constantii^: ,predb voji
Konstantijevemi. (Okiz. pam. saf.) 55. misli so
cara rimskoga Konstantina.

KONSTANTIN, Konstantina, m. Constantinus,
ime muško. — U grč. Kiovaiavilvo^ drugo r po-
slije V glasi kao d; po osobinama našega jezika
može ispasti jedno n pred konsonantom ili obadva :
radi toga se nahodi u različitijem oblicima.

a. s nepromijeiHenijem oblikom. — Između
rječnika u Daničičevu G^^^^tanbtinb'). Kon-

stantinb (kmet). Mon. serb. 188. (1871—1395).
Konstantinb (sin krafa Milutina). Okiz. pam.
&af. 53. 70. Sb že (Stefan Dečanski) rodi dva
sina: Konstantina i Dušana. 61. Žitije (Stefana
visokoga) vse po redu napisujet se Konstantiiib-
filozofoimb. 63. Helena cesarioa, mati velikoga
Konstantina. F. Glavinić, cvit. 6*. Umri dobri
Konstantin cesar. 122l>. Vladaše rimskim cesa-
rastvom Konstantin veliki. 198*. Grad sazida
car Konstantin. I. Gundulić 531. Kostanca ki
se klada velog otac Konstantina. J. Kavanin
2711>. Konstantin da križu marnu mjesto. 278*.
Konstantin da joj krunu. 291*. Da pogube a^i-
Konstantina. Nar. pjes. vuk. 4, 168. Konstantin
se iguman ukloni. 4, 170. O caru Konstantinu.
Vuk, nar. pjes. 1, xiv.

b. drugo t postelje d : Konstandin. — U Da-
ničičevu rječniku: Konbstanbdinb. — (Kraf Mi-
lutin) rodi dva sina: Konstandina i Stefana
kra)a tretijago Urosa. Ok^iz. pam. šaf. 60.

c. ispred d (vidi kod b) ispada n: Kon-
stadin. — U Daničičevu rječniku: Konbstadinb,
gledaj Konbstanbtinb. — Vb l^to 6931 (= 1422)
septembrija 16 umrd carb blbgarbskjj Konsta-
dinb. Okaz. pam. saf. 76.

d. n ispada ispred s, vidi Kostantin, Ko-
standin, Kostadin.

KONSTANTINI, adj. Konstantinov. — Na
jednom tijestu xvin vijeka, gdje može biti stoji
Konstantin i mjeHe Konstantini (vidi kod Kon-
stantin grad) samo radi slika. Te jih primi u
krstionik Konstantini. J. Kavai'iin 306^.

KONSTA NTINOGEADSKI, adj- koji pripada
Konstantinovu grad, carigradski. — U Stuličevu
rječniku: ,constantinopolitanus*. — nije dosta
pouzdano.

KONSTANTINOPOL, m. vidi Konstandinopol.

— f I jednoga pisca xviii vijeka (koji je izostavio
i radi stiha : Konstantnopol). Konstantnopol neg
drug steče. J. Kavanin 220*.

KONSTANTINOPOL! TANSk!, adj. carigrad-
ski. — Po lat. constantinopolitanus. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Prvi konstantinopoli-
tanski (sabor). B. Kašić, rit. 74.

KONSTANTINOPO^i, m. vidi Konstandinopol.

— Na jednom mjestu xiv vijeka, i u jednoga
pisca XVIII. — fT zadnem primjeru može biti od
nom. Konstantinopo|e (po|e po pučkoj etimolo-
giji od n6).tg) sreai^ega roda. Do samogo veli-
kaago grada Konstantinopo^a. Spom. stoj. 22.
(oko 1318). Carom u Konstantinopoju. M. A.
Re{ković, sabr. 5.

KONSTANTINOPO^iE, n. vidi KonstantinopoJ.

KONSTANTInOV, a4j. koji pripada Konstan-
tinu. — U Daničičevu rječniku: Konbstanbti-
novb »Constantini* : ,vojny Konstantinovy*. (Okdz.
pam. isaf.) 57. ,sestra Konstantinova'. 57. misli
se car rimski. — vidi i Konstantinov grad.

KONSTANTInoV GRAD, m. Carigrad. — U
starijim spomenicima, a između rječnika u Da-
ničičevu: Konbstanbtinovb gradb ,Coii8tantino-
polis*. Domentijan»> 130. 170. Glasnik. 11, 63.

KONSTANTIN, adj. vidi Konstantinov. —
Samo uz grad, vidi Konstanti A grad.

KONSTANTIN GRAD, m. vidi Konstantinov
grad. — U starijim spomenicima, a između rječ-
nika u Daničičevu. Konbstaubtinb gradb ,Con-
stantinopolis*. Domentijanb 129. 180. 131. 141.
Glasnik. 11, 64. Okdz. pam. šaf. 53.

KONSTANTNOPOL, vidi Konstantinopol.

KONSTELAcUA, /. skup zvijezda, vidi ivi-

Digitized by

>JoogIe

KONSTELACIJA

275

KONŠUA

ježđe, lat coustellatio. — U piscica ncLŠega vre-
mena. Konstelacija, astr. (stade svijezda), lat.
,constellatio* ,constellation^ B. Šiilek, rje6n.
snanstv. naz.

KONSTITl!rCIJA, /. vidi ustav, lat. constitutio
(isporedi konstitucijon). — U pisaca našega vre-
mena. Koiistituoijaf stat. phil. v. Ustav. 6. Sa-
lek, rje6n. znanstv. naz.

KONSTITUCtJON, konstitucijćni, /. consti-
tutio, naredba. — U jednoga pisca xvii vijeka.
S svetimi konstitucionimi i naredbami. B. KaŠić,
fran. 206.

1. k6nSUL, vidi koiisuo.

2. KONSUL, vidi konsu}.

KONSULA, m. vidi konsuo, d. — U pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Jesu poSli mini-
steri carski i konsule sila od Evrope . . . Kon-
sule će naokolo poći . . . Nar. pjes. vuk. 5, 404.

KONSULABAN, konsul&ma, adj. koji pripada
konsulimaj isporedi konsularski. — U pisaca na-
kega vremena (radi z vidi kod konsuo). Nu izu-
zimaju se diplomatičke i konzularne depeše. Zbor-
nik zak. 2, 266.

KONSULARSKI, adj. koji pripada konsulima.
— Načineno od lat. consularis. — U pisaca na-
šega vremena (radi z vidi kod konsuo). Utečaj
k višim sudovom proti rješidbam sudova konzu-
larskih. Zbornik zak. 1863. laj. Pod konzuli
razumijevaju se svi oni kojim su povjereni po-
slovi konzularski. 1865. 145. Zakonski članak
0 konzularskom ugovoru s kra|evinom portugal-
skom. 1874. 461.

K0NSULAR8TV0, n. služba konsulova. —
isporedi konsulat. — U pisaca našega vremena
(radi z vidi kod konsuo). Poslovi, koji se tiču
konzularstva, spadaju i na ministarstvo trgovine.
Zbornik zak.^ 1863. 315.

KONSULAT, m. consulatus, čast (služba^
mjesto) ili ured konsulov ; u naj starijem je pri-
mjeru drugo značene (vidi kod b). — Od xv vi-
jeka (vidi kod b).

a. sa značenem sprijeda kazanijem. Uzvišen
u gospostvo od konsulata. B. Kašić, per. 1. C.
kr. konzulati (radi z vidi kod konsuo) nalazeći
se u inozemstvu, imadu sudbenost, koja im je
povjerena. Zbornik zak. 1853. 141.

b. u naj starijem primjeru tumači DaniČić:
konstUovo pismo j što bi moglo i biti^ ali se može
razumjeti i kao pismo (sudbene) oblasti kojijem
se traži kakva potai^a vijest. — U Daničičeou
rječniku: konbsulatb ,literae consulis*. — Gospodo
(piše se knezu i sudijama dubrovačkijem), pri-
mismo konbsulatb goispostva vašega u komb pi-
sahote za Jakšu Zeca i za Vlahusu Latiničića za
3 komade svite, jeli mu ihb Vlahuša uzeo, nije
li. Spom. sr. 2, 110. (1444).

KONSUL ATSKJ, adj. koji pripada konsulatu
ili konstUatima. — U pisaca našega vremena
(radi z vidi kod konsuo). Sabirati i slagati tr-
govačka i konzulatska izvješća. Zbornik zak.
1863. 315. Arkivi konzulatski neoskvniivi su
svagda. 1866. 340.

KONSULOV, acij. koji pripada konsulu. Da
si ugodnija sinu konsulovu. B. Kašić, per. 92.

KONSULSKI, adj. koji pripada konsulima. —
Načineno u naše vrijeme (radi z. vidi kod konsuo).
Brzojavke od diplomatičkih ili konzulskih poslo-
vođa . . . Zbornik zak. 1870. 5.

KONSU^i, m. ime bifkama. — Između rječnika
u Stulićevu (konsu} kra^ski, trava ,consolida
reale, delfinio, erba' ,aparine^; konsu} veliki,

trava ,co]isolida maggiore' ,87mphitiim majus';
konsu) mali, trava ,con8olida minore' ,8ymphi-
tum minus'; konsu} zlatni, trava ,erba giudaica,
pagana, spezie d^ erba' »virga aurea, herbae spe-
cies'). Konsttl, konsu} kra}ev3ki, consolida reale,
delfinio (Stulli), Delphinium consolida L. (Vi-
siani). -- Konsu) mali, consolida minor (Mattei,
Stulli, Anselmo da Canali), Prunella vulgaris L.
(Alsohinger, Visiani). — Konsu} veliki, consolida
maggiore (Stulli. u silaskom rukopisu, Anselmo
da Canali), simfito (Anselmo da Canali), Sym-
phjrtum officinale L. — Konsu) zlatni (konzul
zlati u siAskom rukopisu), virga aurea (sifiski
rkp., Stulli), Solidago virga aurea L. B. §u-
lek, im. 155.

KONSUO, konsula, m. consul, uprav u obično
vrijeme u Bimu čovjek koji je (ujedno još s dru-
gijem) imao nqj višu čast i oblast (poslije se
promijenilo znaČeiie). — -o stoji po štokavskom
govoru mj. 1. — U naše vrijeme po sjevernijem
krajevima zamjenuje se s glasom z (konzul, kon-
zuo) po i^emaČkom izgovoru. — Od xv vijeka
(vidi kod b), a između rječnika u Daničičevu
(konbsulb, gledaj kunbsulb).

a« u značenu sprijeda kazanome (kao rimska
oblast). Cesar, ki triš konsul bio je. J. Ka-
vaAin 29a.

b. vidi kunsuo. Budi ti milostb dati i pre-
poručiti konsulomb Žuhu Oučetiću, Nikši Čr^viću
i Danelu Gunduliću ili i^egovemb komesaromb
Franku Sorkočeviću i Nikši Kabužiću da coni
prodadu i poš}u k namb u ruke. Spom. sr. 1,
131. (1415). Sldh gospodina konsula grada Du- .
brovnika i codb Aegovžhb sudija. 1, 136. (1417).

e. u ovijem primjerima ne zna se o kakvoj
se časti govori. Konsuli i knezi. Š. Budinić,
ispr. 138. Konsul aliti vitnik. F. Badman 12.

d. u naše vrijeme^ činovnik koji u tuđem
n\jestu štiti trgovačke i druge sveze pripadnika
vlade što ga je imenovala (g^egd^je, osobito po
istoku, ima i sudbenu i diplomatsku vlast). Do-
laze dva konsula . . . Konsuo ruski . . . Konsuo
francuski. Nar. pjes. vuk. 5, 479. Kad konzuli
kiiigu sagledali. Osvetn. 3, 59. Pod konzuli
razumjevaju se svi oni kojim su povjereni po-
slovi konzularski. Zbornik zak. 1865. 145. Gla-
vnim konzulom u obih državah pripada pravo . . .
1871. 401.

e. Konsuo, prezime. — u naŠe vrijeme u
Dubrovniku. P. Đudmani.

KONŠA, m. hi/p. konŠija, vidi konšo. — Akc.
se mijena u voc: k5nšo, konše. — Nalazi se
samo s m mj. n (vidi kod konšija). — U Vu-
kova rječniku: komša, vide komšo s dodatkom
da je po istočnom govoru. Aman komše! vaše
zakon ose pravdu prave. Osvet. 4, 35.

KONŠĆANI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u
županiji bjelovarsko-kriievačkoj. Razdije}. 114.

KONŠĆINA, vidi KoAšćina.

k6nŠE, m. vidi konša. — Po sjevernoj Dal-
maciji. Konše, konšija. M. PavUnović.

KONŠENCIJA, /. vidi konSijencya. — U pi-
saca čakavaca xv i xvi vijeka. I očistiti tvoju
konšenciju . . . Starine. 23, 129. (1496). Ako ih
(dela) ni v čemkoli obslužil po svojej konšenciji.
151. Konšencija pravdena. Korizm. 67b.

KONŠIO, m. prezime. — xiv vijeka. Jakov
KonSić. Mon. croat. 9. (1325).

KONŠUA, m. (rijetko f.) su^ed (susjeda), tur.
qonšu, (^omšu. — Kaže se i k6mšija, što je u
naše vrijeme i običnije nego konšija. — Akc. se
mijena u gen. pl. kdnš£j& (k5mštj&). — U jednini
znači (rijetko) i žensko če\ade, susjedu^ te je onda

Digitized by

>^uogle

KONŠIJA

27«

KONŠILUK, b.

ženskoga roda; u mnoiini je obično u ženskom
rodu i 8a muiku čefad.

1. m. su^ed.

a. konšija. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Behnu (,vicino, contiguo đ^ abitazione,
propiiiqaus^ 765*; ^prossimo, vicino di časa o di
conifini* ,proxiina8' 592^) i u Vukovu (vide kom-
šija). Naj prvo a otca, paker a konšija. M.
Divković, bes. 110*. Zaručnica koja je uboga,
ište u konšija susjeda drago kamene. M. Badnić
263^. Da se ne govori i ne opći s onim kon-
šijom, s onim če^adetom ... J. Banovac, pred.
32. Đotrfiavši konšije nađoše krvno dilo. pripov.
167. U kući onog konšije iliti susida tvoga. F.
Lastrić, test. 334*. Zovnuvsi konšije iliti bli-
žAike. ned. 159. Među bratjom, konšijama. 193.
Zaludu se tužite niki na konšije. svet. 58^.
Našu braću i konšije. I. A. Nenadić, šamb. 14.
Pred vratima stoje samovofni Perastani, Aihove
konšije. Nar. pjes. bog. 178. Zulume svakome
ciljahu, konšijama živjet ne dadijahu. 207. U
noći ušla u kuću svoga konšije. M. Zoričić, zrc.
11. Stade žene plac i vika, da je čuše sve kon-
šije. 48. Prizvati svoga konšiju ali ti susida.
Ajid. Kaćić, kor. 71. Bližnika, znanaca, prija-
te}a i konšija. M. Đobretić 106. Videći svoga
konšiju oli bližnika. 210. Radivoju i s nim tri
droge konšije Aegove. Djelovod. prot. 19.

b. komšija. — Od xviii vijeka (naj stariji
primjer nije dosta pouzdan). — Između rječnika
u Vukovu (,der nacbbar, vicinus*. cf. susjed).
Suprotivna vijek komšije ni bor trpi nerazložan.
J. Kavaiiin 407*. Da uzajmi od komsija sudeva
koliko god može. £. Pavić, ogl. 321. Malone
upadoše u šake svoji komšija. 175. Brzo ćemo
se ako Bog da i da)e poznati, jer smo komsije.
Đ. Obradović, basn. 262. Što bi ti od ono^
muža rekao koji bi upitan od svoga komšije . . .?
Đ. Bapić 88. Kada si vidio tvoje bližile, tvoje
prijateje, rodjake i komšije naglom smrtju umi-
rati. 66. Dnevi u kojima prijete} s prijetećom,
komšija s komsijom i gost s gostom naj ide se i
napije. B. Iieaković, gov. 61. iSu mi prose
mlogi prosioci : jedno bane, drugo generale, treće
prosi iz sela komsija. majka daje u selo komšijL
Nar. pjes. vuk. 2, 38—39. Podsjeo me kao rđav
komšija. Nar. posl. vuk. 251. Koji je bio kom-
šija s ovijem. Nar. prip. vuk. 185. U Nikšićah,
u naših komšijah. Ogled. sr. 439. Moj kombija
zlatali kutija. Nar. pjes. petr. 1, 184. Boji je
dobar komšija no zao brat. Ko se komšiji mrazi,
on obraz gazL U brata na najam, u komšije na
zajam. V. Bogišić, zborn. 390. Naj bliži kom-
šija preči je od udajena brata. 391. Požali se
na svoga komšiju. Pravdonoša. 1851. 26.

2. /. su^eda.

a« konšija. — U pet primjera xviii i ovoga
vijeka. Ona mu se kunijaše, da ne znadise, i
sve čujaše to jedna konšija. J. Banovac, razg.
135. Jedna ženetina dolazila je u kuću jedne
svoje suside, konšije. J. Filipović 1, 23*. Di-
tešce jedne bližne svoje konšije. F. Lastrić, od'
26. Nika vištica ispovidi da je hodila u kuću
jednoj konSiji rodici. L. Vladmirović 17. I dr-
žalo Dalmaciju ... na uzici ]i^emačkoj konšiji.
M. Pavlinovic, razl. spis. 346.

b. komšija. — U dva prin^jera xvui i
ovoga vijeka. I komšiju svoju vidi daje lipše
odivena. V. Došen 118^. Ciganka to sve gle-
dala i slušala, pa rekne onoj hrišćauci: ,Ma
jadna komšijo* . . . Nar. prip. vrč. 39.

KONŠIJENCA, /. vidi konšijencija. ^ U ru-
kopisu dubrovačkom xvi vijeka. Zla konšijenca.
Zbom. 6^.

KONŠUfiNOIJA, /. conscientia, vidi savjest,
duša, d, c), duševnost, b). — Od latinske riječi
s talijansk^jem isgovorom (tcUijanski je coaoienza
i coscenza). — Od xvi vijeka po zapadnijem
kraljevima. O-rizeni od crva konSijencije. Ko-
rizm. 26l>. Svjedok srca i konšijencije moje. B.
Gradić, djev. 59. Očisti konsijenciju. Nauk brn.
llb. MjmAeći svejer konšijencija suprotiva Aima.
M. Orbin 172. UčinićeŠ izkušanje od konšijen-
cije. I. Držić 74. Pokrip|eu svidoČanstvom dobre
konšijencije. P. Radovčić. nač. 18. Premda ga
ne zgrizaše konšijencija. 230. Svoju konSijen-
ciju oli ti svoju dušu. M. Đobretić 159. Ako
ga duša boli i konšijencija steže. 169.

k6nŠIJIN (komšijin), ac^j. koji pripada kon-
mi (komšiji). — U Vtikovu rječniku: komšijin
,des uachbars* ,vicini*; konŠijin, vide komšijin.

KONŠIJINICA (kćmšijinica), /. susjeda, vidi
konšija, 2. — -iji- se u izgovoru vrlo malo razli-
kuje od dugoga i, zato se pihe i samo -ij-, a
moiebiti i -i-. — U na^e vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (koinšijnica ,die nachbarin^ ,vi-
cina^ cf. susjeda; kdnšijnica, vide komŠijnica).
Da sam biser ja bih se prosula oko bela dvora
komšijskoga, da me kupe snahe komšijnice. Nar.
pjes. srem. 45.

K6NŠIjiNSK! (k6mšijinskr), adj. vidi kon-
šijski. — Radi -iji- vidi što je kazano kod kon-
šijinica. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Vukovu (k6mšijnskr uz komšijski; k6nŠijnskr uz
konAijski). Već su globa u komsinskom domu.
J. S. Re|ković 366. Ako komšijnska kuća gori,
pazi na svoju. Nar. po3l. vuk. 5. Iz kucah kom-
šinskijeh i od svojte donose rakiju i svakojakog
jela. Vuk (V), živ. 193.

KONŠIJSKl (kćmšijski), ač^j. koji pripada
konšijama (kotnsijama). — isporedi konšijinski.
— / ovdje za -ij- vrijedi što je kazano za -iji-
kod konšijinica. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (kćmšijski ,nachbarlich' ,vi-
cinorum'; kdnšijski, vide komšijski). Dao je
vese[e, na koje on komsisku mladež pozivao je.
A. T. Blagojević, khin. 3. U komšijskom novom
vinogradu. Nar. pjes. srem. 45.

KONŠILAC (kćmšilac), kćnšioca (k6mšioca),
m. iina samo u narodnoj pjesmi našega vremena
momče komšioče, što bi mogao biti vokativ (n^.
nominativa) od momak komšilac, ali bi mogao
biti i nominativ srednega roda. Da sam ruža ja
bih s' presadila u komšijskom novom vinogradu,
da me bere momče komšioče. Nar. pjes. srem. 45.

KONŠIlUK (komšiluk), m. susjedstvo, tur.
qonšuluq. — Radi -n- i -m- vidi kod konšija.

a« konšiluk. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (konšiluk, vide komšilak). Ni
u kući, ni u obitili, ni u družbi, ni a konši-
luk u ni u puoku ne imamo nikakova sla ni
smutne činiti. M. Divković, bes. 215 — 216. To
vidivši druge divojke od konšiluka. M. Zoričić,
zrc. 42. Zavapi tako žestoko, da se ču po svem
koušiluku. 231. Što go<l vam je konšiluka i u
liima kadiluka. Golubica. 5, 133. Pa će tebi,
boj se, biti žao konšiluka! M. Đ. Milićević,
omer. 48.

b. komšiluk. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (komšiluk ,die nachbarschaft^
,vicinia^). Kako on u negovom komšilaku pri-
biva. E. Pavić, ogl. 250. Dobna nerad komši-
luku moskovskomu, opet se odili sa svoga mjesta.
I. Zaničić 236. Vidiš dakle da je od Turaka
došlo kolo; da zla komŠiluka! M. A. Be).ković,
sat. 08^. Sav komšiluk i sve selo vifie. Dil>.

Digitized by

Google

konSiluk, b.

277

1. KONTENAT

Sad živimo s Turci u komSiluku. A. T. Bla-
g^>jeTić, pjesnik. 29. O-đi se god a komšiluka
mrse. D. Obradović, basn. 306. Svitli z do-
brima prilikama svojima mladima i svema kom-
šilako. Đ. Bapić 96. Uzdržati s Moskovskom
jedan pravi komfiiluk. A. Tomiković, živ. 328.
U koinSilnk dovikige da a dvora vode nema.
Nar. pjes. vok. 1, 309. Selam 6a)em našem kom-
iilnkn: ko god sa me haje i upita. M. Đ. Mili-
6evi6, omer. 24. Ode u komšiluk. Bos. vila.
1890. 217.

KČNŠUi, m. satfijet^ vijeće. — Od tal. con-
siglio. — U naie vrijeme u Istri. Konši}, it.
consiglio, vijeće. Naša sloga. god. 3, br. 10,
str. 89.

KONŠi^jATI, kon8i}am, impf. govoriti. — Od
tal. Gonsigliare, svjetovati. — U naSe vrijeme u
sjevemijeh Čakavaca. Pričeli su konši Jati da
komu te sestru dati. Nar. pjes. miknl. 138. Kon-
šij&ti, it. oonsigliare, (u smislu govoriti). Naša
sloga. god. J13, br. 22, str. 87.

KONŠtl^iEB, konši)4ra, m. tal. consigliere, m-
fjetnik, — U naše vrijeme u Istri. Konšijer, it.
consigliere, savjetnik. Naša sloga. god. 15, br. 50.

KONŠmCVA, /. vidi konšijencija. — Na
jednom mjestu xvii vijeka; maze biti da treba
Htati konšijenca ili konšinca. Mnogi se običaje
rijeti ,duša me boli' a drugi običaje rijeti ,kon-
Sincva me grize^ M. Divković, bes. 314»*>.

KONŠIOČE (k6mSioče), k6nšiočeta (k6mšio-
6eta). n. vidi konšilac.

KONŠO (kćmšo), m. hyp. konšija (komšija).

— Akc. se mijeika u voc, k6nšo (kćmŠo). — U
rujtie vrijeme.

a. konšo. Alem konšo, alem draga dušo!
Nar. pjes. petr. 1, 184.

b« komšo. — Između rječnika u Vukovu
(vide kono s dodatkom da je po južnom govoru).
Ma mu komšo sad krajinom šeće. Osvetn. 6, 14.

KONŠO VA TI, k6nSujem, impf. živjeti 8 kijem
kao 8 končijom, biti konšija. — U jednom pri-
mjeru našega vremena (s m: komŠ6vati, k6mšu-
jem, vidi kod konšija). Već evo nam jada ne-
nadana od komšije bečkoga cesara, a kijem smo
doslje dobro komšovali. Osvetn. 6, 14.

KONŠTANSKO BBDO, n. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. Vinograd u Konstan-
skom Brdu. Sr. nov. 1875. 667.

KONŠtAnTIN, Konštantina, m. vidi Kon-
stantin. — U naŠe vrijeme u ^evemijeh čaka-
vaca. Ka j* bila jedina oca Konštantina. Nar.
pjes. mikul. 139.

KONŠTABI, m. ime zaseoku u Dalmaciji u
kotaru dubrovačkom. Schem. ragus. 1876. 37.

1. KONTA, m, ili f.? ime (muško ili žensko?).

— isporedi Konda. — Prije našega vremena.
Konta. S. Novaković, pom. 71.

2. kSnTA, /. vidi konat. — . U naše vrijeme
u Srbiji. Jedna konta od nas dana ostala na
računu. Glasnik, ii, 1, 44. (1808).

KONTA.LICE, /. pl. pjesme koje ne pjevaju
nego samo kontaju, t. j. izgovaraju, u Dobro-
selu. M. Medić. — vidi 2. kontati.

KONTAISTE, n. ^elo kojijem se konta (vidi 2.
kontati). J. Bogdanović.

1. KONTATI, k6ntam, imfjf. tal. contare, brojiti.

— Po jugozapadnijem krajevima od xviii vijeka.
■^ U oba dva primjera (u prvome sa se, pa-
sivno; u drugome pasivno) niije upravom, običnom
inaieiku, nego se ističe vrijednost onoga što se
^roji (isporedi brojiti, I, b, e)). Ono koliuo koe

je da}e od kor ina i liti početka, ono se konta i
broji. M. Dobretić 547. Ni pristaše, ni kontani
biSe. Nar. pjes. vuk. 5, 137.

2. k6nTATI, k6ntam, impf. govoriti pjesmu
u kolu, a inače govoriti što kome osobitim na-
glaskom i mnogo. ,Sta mi kontaš tuda, čuo sam
već*, u Dobroselu. M. Medić. ,Ti eto kontaš,
da ^e Đurota mane ima^ novaca nego li Ican*.
,Ali ga lijepo on konta pjesme*. J. Bogdanović.

— Može biti ista riječ Što 1. kontati (uprav od
mlet. contar, pripovijedati) , ali mislim da če biti
od tal. cantare, pjevati.

KONTEMPLACLjON, kontemplacijom, /. con-
templatio, razgledane, razmišfane (u teologičkom
smislu), tal. contemplazione. — isvoredi kontem-
plaAe. — U dva pisca xvii vijeJca. PočiAe se
meditacijon ili kontemplacijon. B. Kašić, nač. 14.
Štogod od nebeske kontemplacijoni kušati, nasl.
17. Dat se na kontemplacijon i razmiš}anje. I.
Držić 272.

K0NT£:MPLANE, n. vidi kontemplacijon;
uprav znači cijelo kojijem se kontempla, ali gla^
golu kont^mplati (Uit. i tal. contemplare, raz-
gledati, razmišfati) nema potvrde u pisaca (u
Dubrovniku se Čuje kont^mplati, kont^mplam, pf.
i kontempldvati, kont^mpl&vam, impf., ali ne u
teologičkom smislu, nego, gotovo ironiČki, kad ko
u dugo razgleda ili pregleda što, P. Budmani).

— li dva pisca xvi i xvii vijeka (sa starijim
oblikom kontemplanje). Ki u razmiš^anju i kon-
templanju istoga božanstva stoji. B. G-rsulić, djev.
50. Uživati raskoše od čistoga razmiš^anja ili
kontemplanja. B. Kašić, iA. 59.

KONTfeMPLATI, kontempl&m, pf. vidi kod
kontemplafie.

KONTEMPLItIv, adj. contemplativus, tal.
contemplativo, koji razmišfa (u teologičkom smi-
slu), isporedi bosfomisalan. — U tri pisca xvi i
XVII mjeka. Duša bogo}ubna i kontemplativa.
B. Gradić, duh. 46. Od ovoga pohlepna pože-
Ijenja sveti kontemplativi govore. 63. Svi redi
ludi, a to svitovni, rabotni i ko(>i)templativi.
Nauk brn. 56b. Čemu njeki od svetaca toliko
su bili izvrsni i kontemplativi. B. Kašić, nasl.
16. Niki sveti kontemplativi i razmišjaoci vele . . .
is. 56.

KONTEMPLATiVAC, kontemplativca, m. kon-
templativ Čovjek. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Nahode se mali za to kontemplativci. B. Kašić,
nasl. 166.

KONTEMPLATtVICA, /. kontemplativo šen-
sko čefade, ili i^što što se shvaća kao Žensko (u
jedinom primjeru duSa). — U jednoga pisca xvi
vijeka. Naprijed je (duŠa) kontemplativica. B.
Gradić, duh. 74.

KONTEMPLAvATI, kont^mpl&v&m, impf. vidi
kod kontemplaiie.

KONTEN, adj. vidi kontenat. — Jamačno po-
staje od oblika nom. sing. kontent, u kojemu je
krajine t otpalo. — Od xvii vijeka. Tako kako
ih pogodismo, tako kontene obje parte biše. Sta-
rine. 19, 256. (1673). Rekao jest da je on konten
kako mu dosuđeno jest. Glasnik ii, 1, 78. (1808).
A Petar nije konten kao što nađosmo za pravo:
Što su dobili da na pola dele. 106. Narod je
bio konten. Djelovod. prot. 170. Budu li mi
6e|ad kontena. Bos. vila. 1891. 215.

1. KONTENAT, k6ntenta, adj. contentus, za-
dovofan. — Postaje od tal. contento, te Sf^ u
nom. sing. m. (i u acc. kad je isti kao nom.)
umeće a; ali to nije svagda bilo te se kazalo i
k6nt6nt, sto se potvrd^^je oblikom konten (što

Digitized by

>^uogIe

1. KONTENAT

278

KONTKABANDA

trna u Dubrovčana xyi vijeka kontent, n. p. u
N. Na}eškoTić 1, 281, nije dosta za potvrdu jer
8u se moiebiti pisci htjeli bliže držati talijan-
skoga oblika). — Od xv vijeka (vidi b, c)), a iz-
fneđu rječnika u Daničićevu (konbtenbtb ^conten-
tiis*). — Ima i komp.: kontentiji. V. AndrijaŠe-
vid, dev. 18.

a. t*op6e. Na pano hoće tri tisuće imati,
jog ako budeš ti kontenat i matL N. Na}eškoyić
1, 280. Napokon se Tasda kontenat i yeseo na-
hodi. B. Gradić, djev. 106. Bivši ja kontenta i
bogata u momu redovničkomu uboštvu. V. An-
drijašević, put. 88. Ako me djavao vidi, da se
zaručim z drugom izvan tebe, neka sam uvik
negov, ja sam kontenat. Đ. Bapić 94.

b. ono Čim je ko zadovofan izriče se sup-
stantivom :

a) u instruinentalu {što bi bilo noj obič-
nije, ali imam samo jedan primjer, i u tome uz
instrumental ima prijedlog s). Da je kontenat
kra} 8 odgovorom. A. J. Knezović 121.

b) u dativUf neobično, samo u jednom
primjeru xvii vijeka. Tako se veće krat zgađa
da jednomu vladaocu nije kontenat Bog. I. An-
čić, vrat 138.

e) u loc. 8 prijedlogom o. Ja bihb (o tome
kontenatb bio). Mon. serb. 500. (1467—1500).

d) u instr. s prijedlogom nad (neobično, u
jednom primjeru xvi vijeka). Mi smo nad tem
kontenti. Mon. oroat 287. (1586).

c. ono čim je ko zadovofan izriče se infini-
livom. Pod^ na slavu Božju, kontent sam i toj
dat za }ubav. N. Na)ešković 1, 281. Za to da-
jemo na znaiie da ga smo svikolici konbtenbti
iizetb. Starine. 10, 25. (1694). Marija, koja ne
budući kontenta činit zlo u svojoj otačbini, hoti
se diliti u druga mista. J. Banovac, razg. 145.

d* ono čim je ko zadovo\an izriče se pod-
ložnom rečenicom s da. Ja bih kontenat bio
da Bog stavi jednu kelomnu ... V. Andrijašević,
put. 254. Da bih kontentiji bio da sam Život
izgubio, nego da sam tebe uvrijedio, dev. 18.
Kontenat bih se našao sadara da ruke i noge
moje budu kljenite biti. 71.

2. k6nTENAT, k6ntenta, m. tal. contento,
zadovofnost. — Badi oblika vidi 1. kontenat. —
U dva pisca xvii i xviii vijeka. Kada ti se
zgodi stvar od plakijera i kontenta. I. Držić
125. Bez i^ih nije pravi kontent u redu. 260.
Ako nisam na kontent verse sastavio. A. J.
Knezović u.

KONTBNSTVO, n. zadovofnost. — NačiMno
nastavkom stvo od kontenat (ne od konten,
r^go je jamaino od osnove kontent postalo kon-
ten tstvo, pa je t ispalo). — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVII vijeka. Pri veliko kontenstvo i
nasladenje. I. Držić 39. Bazmiš)aj vjekuvje-
čanstvo od ovoga kontenstva i slave. 39.

KONTĆNTAlSrE, n. djelo kojijem ko kontenta^
ili se ko kontenta. — Stariji je oblik konten-
tanje. Na kontentanje od svoga bitja potaknut.
B. Gradić, <yev. 6.

KONTENTATI, kont^ntam, pf. zadovofiti, tal
con ten tare. — Od xvi vijeka (vidi b), a između
rječnika u Vukovu (vide zadovofiti s dodatkom
da se govori u primorju).

a. aktivno. Obećaj a ne daj, ludu srce kon-
tentaj. (U Boci). Nar. posl. vuk. 228.

b. sa se, rejleksivno. Tko ima onoj sto mu
se pristoji, ima se kontentati. Zborn. 18b. I on
je lud ki mogući obje dvije imati, kontenta sp
s jednom k|asta asUiti. B. Gradić, djev. 79. Od
ubožtva so rddit«! kuutenta. 180. Nemoj so

kontentati da si dobro spen^^ dugo brijeme. I.
Držić 28. Da se ne kontentaš samo za poznat
grijehe. 117. Ne ima se jedan čovjek konten tat
3 onom istinom. 134. Koji se ne kontenta od
jedne žene. 230. Neka se kontentaju od razlo-
žite dobiti. 280. Kontentao bi se jedan u vike
podnositi svake muke. 1. Ančić, vrat. 45. Tomu
se kontentajmo. ogl. 101. Ako bi se sin kon-
tentao. 174. Da se kontenta ostaviti sam i če-
kat, svit. 80. Tisuću (života) da ih imam ja
bih postavio i kontento se izgubiti. V. Andrija-
šević, dev. 49. Ja se protestavam da se kou-
tentam od svega onoga. 58. Povratite tuđe i
kontentajte se živiti s malim. Đ. Bapić 164.

1. KONTIĆ, m. prezime. — V naše vrijeme.
^uta zmija Kontić Hadosave. Ogled. sr. 245.
Đordije Kontić. Nar. pjes. vuk. 2, 649 (među
prenumerantima). Kontić, prezime, u Srijemu.
V. Arsenijević.

2. k6nTIĆ, m. bogatiji se(ak. — Jatnačno
deminutiv od tal. conte, grof. — U naŠe vrijeme
u Istri. Kontić ,agricola divitior'. D. Nemanić,
čak.-kroat. stud. Sa

k6nTUA, /. vladali, tal. cont^, grofovina,
grofija. — U naše vrijeme u Istri. Kontija ,do-
minatus'. D. Nemanić, čak.-kroat. stud. ifort^g. 43.

KONTJENT, adj. vidi kontenat. — Samo nom.
sing. m. u tri pisca Dubrovčanina xvi vijeka. —
Može biti da je bio i oblik kontjenat. Nijesi
kontjent. Zborn. 73*. Što mi je čes dala, tomu
sam ja kontjent M. Vetranic 2, 58. Oni se
kontjent nahodi. B. Gradić, djev. 149.

KONTOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Mi
Filip Kontović, budući župan draganićki. Mon.
croat. 328. (1550).

KONTRA, praep. (s dat.) tal. contra, protiv,
suprot (i u neprijate^skom i u ft^jesnom značenu).
— U naše vrijeme u Istri. I kontra lejavici i
trbuhu joj je dal nekakovi prašići. Naša sloga,
god. 9, br. 7, str. 27. Ala siromah sam kontra
(prema) nemu. god. 14, br. 3, str. 15. Kčntra
(s drugijem akcentom) »adversus; pro*. D. Xe-
manić, čak.-kroat. stud. iiftsg. 61. — I u Du-
brovniku (k6ntra), sam^ u neprijatefskom zna-
čei^u. ,Što ga imafi kontra meni?^ P. Budmani.

KONTRAbANAD, kontr^b&nda, m. vidi kon-
trabanda. Kako je kontrabanad veoma važan
radi dobitka u nekim konavaoskim selima . . .
V. Bogišić, zborn. 635.

KONTRABANAT, kontritbanta, n. vidi kontra-
banda, kontrobanat. — Od xviii vijeka. Jilu.
ko se Ša)e, nima takaj mira : ni V u nem koiitra-
bant, u n se već krat dira. M. Kuhačević 52.
Riječ ,kriomčarene' u sva tri predjela (u Herce-
govini, Crnoj Gori, Boci) do sad je sasvim ne-
poznata, nego bi kazali: ,kontrabanat^ V. Bo-
gišić, zboru. 635.

KONTRIBANDA, /. vidi krijumčarstvo, tal.
contrabbando. — Od xiv vijeka, a između rječ-
nika u Daniči^evu (konbtrabanbda, srl. ,contra-
bannum, merces interdictae* u kojega su i prva
tri primjera). Za kontrabande lodh soli. Spom.
sr. 1, 31. (1400). Da se kontrabandi ne čine
(odb soli (u istom spomeniku ; naštampano je kon-
trobandi. Što može i ne hiti pogreška; Daničić
je mislio da jest, i u rječniku je popravio kon-
trabandi. svakako je ova riječ muškoga roda od
nom. kontra(o ?)bana<l, t tako može biti i u prvom
primjeru). Da nitkorb ne sme Činiti kontra-
bandii za solb (na istoj strani, ali u drugom
pismu iste godtifc). Osom vojne kuntrabaudo.
M. D. Milićević, bkol. D'J.

Digitized by

Google

KONTBABANDUEB

279

KONTUMACIJA

KONTBABA.NĐIJEB, kontrabandij^ra, m. kri-
jumčar, tal. oontrabbandiere. — U naše vrijeme
po zapadnijem krajevima, Kontrabandijer risika
i glaTom i malom. V. Bogišić, zborn. 6%.

KONTBAbANTNIK, m. vidi kontrabandijer.

— Nači1^eno od kontrabanat nastavkom nik. —
U naie vrijeme po jago-zapadnijem krajevima.
Svak je dužan kontrabantnika skriti. V. Bogidić,
zborn. 595.

k6nTBADA, /. tal. (mlet.) contrada, ulica. —
U naše vrijeme u Istri. Da bi ta kontrada
s iglami osuta, se bi 3e pobralo od moj ga hojena.
Nar. pjes. istr. 2, 55.

KONTBIfAT, acij. tal contraffatto, neprav,
načii^en, pretvoren (sad se piše: patvoren, pa-
6ii^en). — Na jednom mjestu xv vijeka. Korana
jedna .srebrna a 13 peča s kamenbjemb s kontra-
fatijem. Mon. serb. -498. (1466). — u ooom je
primjeru Daničić krivo shvatio ovu riječ kao da
je supstantiv sredfiega roda, te je u rječniku na-
pisao : konbtrafatije, srl. ,contrafactio, imago'.

KONTBAMtBA][i, m. tal. contrammiraglio,
(nem. kontoradmiral), pomorski podvojvoda, dva
stepena niŠe nego pomorski vojvoda (nem. ad-
miral) ; a drugi je stepen, koji je viši od ovoga,
nemaSka riječ viceadmiral (za obje riječi u Sule-
kovu rječniku ima samo pomorski pod vojvoda).

— U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Da
sa uhitili lađu bojnu trećega nadčeluika (kontra-
mira{). A. Tomiković, živ. 264. Lađa kontra-
miraja moskovskoga. 265.

k6nTBAST, m. tal. contrasto, nem. contrast,
neprilika, opreka (kad dvije stvari suprotne jedna
drugoj u Čemu ili u svemu, ili samo različne,
stoje jedna blizu druge, te se jedna tako jače
ističe prema drugoj). — U pisaca nečega vre-
mena. Kontrast, stil. phil. (neprilika, različje)
^oontrastS tal. ,contrasto^; (opreka), lat. ,anti-
theton' ,contrastS B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

k6nTBA8TOVATI, k6ntrastajem, impf. (o
dvije suprotne ili različite stvari, vidi kontrast)
isticati se jedna prema drugoj. — N'ačineno u
naše vrijeme. Kontrastovati, phil. stil. ,contra-
stiren, gegen einander abstechen^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

k6nTBAT, m. tal. contratto, pogodba (pi-
smena, sudbena). — Od xvii vijeka. Neka čine
kontrate bez nijedne sumiie od kamate. L Đr-
žić 281. Ako učine skriture od zlijeh kontrata.
306. ,Kamoš ti?' ,Ma proda^ sam nešto zem^e
Pavlu, pa mu idem u općinu metnuti križ na
kontrata J. Bogdanović.

KONTBIBtjCIJA, /. namet, lat. contributio.

— U pisaca našega vremena. Koji primi raiie-
nike u kuću neka bude prost od Aeke česti kon-
tribucije ratne. Zbornik zak. 1866. 123. Konzuli
biti će prosti od ukonačivai^a vojnika i od kon-
tribucija. 1866. 839.

KONTBICtJON, kontricij6ni, /. tal contri-
zione, skruŠei^e (u teologičkom smislu). — U dva
pisca XVII vijeka. V. Što je izvrsno skrusenje
ili kontricijon? M. Jest pomrzenje, bolest i ža-
lost radi grijeha učiAenijeh . . . B. Kašić, zrc. 11.
Imaju se činiti kontricijoni i bolesti od grijeha.
I. Držić 57.

KONTBO, praep. vidi kontra, tal. contro. —
U naše vrijeme u Istri. Nisam k6ntro. Naša
sloga. god. 15, br. 16. Kontro .adversus; pro*.
S. Nemanić, čak.-kroat. stud. iiftsg. 61.

KONTBOBANAD, kontr6banda, m. vidi kon-
trabaiida.

KONTBOBANAT, kontr6b&nta, m. vidi kontra-
banda. — U Dubrovniku od xvi vijeka. Zli )adi
kontrobantom gdi me tvore. M. Vetranić 1, 22.

K0NTB6lA, /. djelo kojijem se kontroluje
(može značiti i ured kojemu je posao kontrolo-
vane), nem. controle. — U pisaca nečega vre-
mena. Vršede kontrolo nad upravom. Zbirka
zak. 1, 290. Putnici neće se podvrgavati po-
sebnoj kontroli putnih listova. 1865. 409. Kod
obrtnika, koji su po zakonu ovom podvrženi kon-
troli. 1866. 99. Vršede kontrole nad upravom
političkih općina. 1874. 428. Kontrola ,controle'
.controUeria'. B. Petranović, ručna kdiga. 19.
Kontrola, merc. (pripaz) »oontrole', tal. ,oontrollo,
riscontro*, frc. ,oontrdle*. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

KONTBOLAN, kontr61na, adj. koji pripada
kontroli. — NaČiiheno u naše vrijeme. Da se
ujednostruči postupak carinski i kontrolni kod
izvršujućih ureda. Zbornik zak. 1858. 411. Ako
kontrolna vlast izjavi, da je izjaŠJ&eiie temejito
i obzira dostojno. 133. Kontrolan, stat. (pri-
pazan), kontrolna oblast ,controlbeh5rde' ; kon-
trolna sprava, mech. .controluhr, oontrolvor-
riohtung'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KONTBOLIbATI, kontr6irr&m, impf. vidi kon-
trolo vati. — Načiikeno od i^m. controliren u
naše vrijeme. Prepisnik će čitati svoj prepis, a
drugi će urednik kontrolirati. Zbornik zak. 1853.
316. Kontrolirati izvršivaAe propisa o bijego-
vini. 1869. 97^

KONTROLOB, kontrolćra, m. čovjek koji po
svojoj (državnoj, općinskoj itd.) službi ili časti
kontroluje, tal controllore. — U pisaca našega
vremena. Jedan k}uč biti će u ruku pjeneznika,
drugi u ruku kontrolora. Zbornik zak. 1853. 480.
Kontrolor, merc. (pripaznik), frc. ,controleur*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KONTBOLOVAl^E, n. djelo kojijem se kon-
troluje. Kontrolovaiie dohodarstveno pri pečeiiu
žeste. Zbornik zak. 1863. 444.

KONTBOLOVATL kontr61ujem, impf. pregle-
dati jeli što onako kao što je ko kazao da jest.

— Riječ načinena u naše vrijeme za činovnički
jezik po nem. kontroliren, tal. controUare. Kon-
trolo vati postupak sa tvar mi za peČeiie rakije
opredijejenimi. Zbornik zak. 1863. 487. Povje-
renstvo određeno da kontroluje dug državni.
186G. 129. Kontrolo vati, merc. (pripažati) ,con-
troliren^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KdNTROLSKI, adj. koji pripada kontroli. —
NaČiiieno u naše vrijeme. Da se svatko poko-
rava odredbama kontrolskim, koji je plaćadu ca-
rine podvržen. Zbornik zak. 1853. 847.

K0NTB6vEESIJA, /. controversia, vidi pre-
pirka. — U jednoga pisca xvii vijeka. U Aego-
vijeh kontroversijah od vjere. M. Orbin 23.

KONTUMAC, m. fieko vrijetne (isprva 40 dana,
ali u sadaSi^ doba može biti mnogo krače) preko
kojega putnici koji dolaze iz kužnoga mjesta
treba da ostanu odijefeni od mještana, dok se
sazna, jesu li zdravi ili nijesu, nem. kontumaz.

— isporedi kontumacija, b. — U pisaca našega
vremena. Za službu pomorskoga zdravstva i kon-
tumaca. Zbornik zak. 2, 710. Bobe, novci itd.
koji se pod kontumacom i reservom izvezu opet
na istom brodu. 1865. 19. Za takovo doba kada
je prema levanti kontumac određen. 1873. 33.
Kontumac, stat. ,quarantaine'. B. Šulek, rječn.
znanst. naz.

KONTtjMAOUA, /. nalazi se u dva različna
snačena.

Digitized by

Google

KONTUMAOIJA, a.

280

1. KOI*

a. contumaoia, upornost y nepokomostf upo-
treblava se u sudbenom smislu, kad je ko pozvan
prea sud, pa se ne javi u određeno doba. — U
spomeniku xv vijeka, a između rječnika u Da-
ničidevu (konbtamaoija ^contumacia'). ilsuđiše
Qojka Sirotovića za kontamaciju. Spom. sr. 1,
117. (1413>.

b. po tal. contumaoia (u starije doba i con-
tumazia), vidi kontamac. — U naše vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

KONTUMAGIST, m. i^em. kontomazist, čovjek
u kontumacu. — U pisaca našega vremena. Op-
ćeAe momćadi od broda s kontomacistima. Zbor-
nik zak. 3, 440.

KONTtlMAČAN, kontAmačna, adj. koji pri-
pada kontumacu. — U pisaca našega vremena.
Kontumačni dan (,konttimaztag'). Zbornik zak.
3, 438. Obična proba kontomaćna (,kontiimaz-
probe^. 3, 458. STeMi robe koji nakroani budu
na brod kontumačni. 1865. 19.

KONTtlMAČKi, a4i. koji pripada kontumacu.
— U pisaca našega vremena. Određivati za
službu lučku i kontumačku. Zbornik zak. 2,
710. Bazlućivati bolesnike od ostalog^ kontu-
mačkoga druStva. 8, 448.

KONTUMANAG, kontumanca, m. vidi kontu-
mac. — U jednoga pisca našega vremena iz Sr-
bije. Otomanska Porta, bojeći se kolere iz Ita-
lije, bijaše postavila kontumanac od deset dana.
M. Đ. Milidević, omer. 140.

KONTUŠ, m. vidi kuntoS. — Od ^v vijeka, a
između rječnika u Vrančičevu na str. 119 prema
mag. kdntds Gkeiinteiis*), odijelo, i u Daničićevu
(konbtuŠb ,vesti9 quaedamS u Pomaka ,kontu8z',
ngrć. xovi6aiov). Za majstora koji je činilB kcun-
tušb vojevodi Sandala. Spom. sr. 1, 78. (1406).
Platite Mihu Sestrioiću za kontuš i za bračinb
što smb uzelB u Aega. 2, 64. (1417—1419). Kon-
tu šb zlatomb figuranb orbvenoga axamita a po-
sta)enb heldamL 2, 104. 124. (1443). Kontuš
8 urehom svom vazam na se stavi. M. Marulić
37. Izađe u skupocjenom kontušu (mladoiei^a) .
Bos. vila. 1886. 24.

KONtJNUK, m. sin praunukov. — Badi kon-
isporedi kušun- i šukun- kod kušundjed t šukun-
djed. — Ima samo u jednoga pisca Bošnaka
našega vremena ženski supstantiv kondnuka (kH
praunukova). Udaje se cura Nevesii^ka, konu-
nuka Hercega Šćepana. Osvetn. 5, 75.

KONUNUKA, /. vidi kod konunuk.

K0NU8TISATI, konustišem, impf. vidi kon-
disati. — U naše vrijeme u Bosni. Tko se
s deve^jom konustiše, velika mu vrata trebaju.
Nar. blag. mehm. beg kap. 237.

K6nVENAT, k6nventa, m. tal. convento, ma-
nastir (fratarski f ne kaluđerski). — U naše vri-
jeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KONVĆNOUA, /. conventio, pogodba, spora-
zumak, tal. convenzione, ikem. convention. — U
pisaca našega vremena. Ugovorne države po-
vešće još tečajem ove godine vijećaiia o opće-
nitoj konvenciji novčanoj. Zbornik zak. 1853.
892. U mjesto dosadaiie konvencije i sidoksije
kupice se prinos vjerozakonski. 1868. 155.

KONVENOljON, konvencijćni, /. vidi kon-
vencija, tal. convenzione. — Po jugozapadnijem
krajevima. U ovom potoi^em predjelu (u Boci)
uvuklo se mnogo juridičkih imena talijanskih,
kao n. p. : ,mandat, peticijon, konvencijon* . . .
V. Bogišić, zbom. 52R.

KONVENCIJONALAN, kouveucijdualua, adj.

koji pripada konvenciji, koji postaje po konven-
ciji, tal. convenzionale, nem. conventional. —
Kaie se osobito o novcu (vrednoti) što je vri-
jedio u Austriji do god. 1857 (od jedne marke
finoga srebra kovalo se 20 forinti; forinta se
dijelila u tri cvancike ili plete, a u 60 novaca,
karantana, krajcara), zove se ovako, jer je po
pogodbi (konvenciji) bio primfen u Bavarskoj i
u i^kijem drugijem nemačkijem dršavama, — U
pisaca našega vremena. Da će se za svaku
svotu novca konvencijonalnoga plaćati. Zbornik
zak. 2, 799. Konvencijonalna vrjednota, merc.
jconventions-miinze'. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

1. KONVENTfjAL, konventuila, adj. (missa)
conventualis, (misa) koja je određena za lieki dan.
Ako se bude imati ukopati tkogod u blagdan
sfečani, osobita misa prid tilom looći će se reći
istom da se ne ostavi ili smete konventuala
misa. B. KaSić, rit 140.

2. KONVENTUAL, konventuila. m. (frater)
conventualis, fratar jednoga odjela reda svetoga
Frančeska koji se razlikuje od ,male brače^ tijem
Što su mu mai^e strogi zakoni, crnijem odijelom,
obuven^em nogama itd., tal. conventuale. Ovi
redovnici male braće niki jesu od obslužeAa, a
niki od odpuštei!la kakono konventuali. A. d.
Gosta 1, 110.

KONVĆlJrATI, konvfeiiam, pf. pogoditi se, slo-
žiti se, sporazumjeti se. — Od tal. convenire. —
U Dubrovniku od xvi vijeka do današikega dana.

— Jedini je primjer u makaroničkoj pjesmi N.
Dimitroviča, a zlo je naštampan po nepouzda-
nijem rukopisima u Stari pisci hrv. 5, te bi ga
trebalo ovako čitati: Jer bihmo oba dva takoj
konveiJiali (u dva rukopisa: tako convenuti, u
trećem: takoj konveAati), da bismo t' liska dva
,insieme^ (ujedno) poslali (u rukopisima poslati).
N. Dimitrović 98. — U naše doba u Dubrovniku
ima i dn^go znaČei^e: svidjeti se, sviđati se, i
može biti perfektivni i imperfektivni glagol.
,UČini onako kako ti konvena'. ,Ovo mi ne kon-
veiia^ P. Budmani.

k6nVIKAT, k6nvikta, m. kuća u kojoj se
drže i hrane učenici ili učenice, liem. konvikt

— U Zagrebu (gdje se kaže konvikt). Na pre-
parandijah imaju se zavesti konvikti za pitomce.
Zbornik zak. 1868. 224.

KON VIT, m. convivium, gozba, tal. convito.

— U pisaca Dubrovčana xvi i xvii vijeka.
Učiniti ćemo od Aih nov konvit Zborn. 76».
Ži ti ja, ne gledaj, prilož^ mu još trista, a ti
mfi konvit taj ne čini pak ništa. N. Na(eŠković
1, 280. Da ne budem zvan na konvit B. Kašić,
nač. 38. Učinit jedan konvit obilan. 390.

KONVITATI, konvit&m, pf. sazvati na gozbu,
tal. convitare. — U jednoga pisca Dubrovčanina
XVII vijeka. Tezijeh čini kon vi tat kral. I. Držić
373.

KONZ-, vidi kons-.

1. kSiST, k6fia, m. Equus caballus L., poznata
domaća Životina, na kojoj se jaše ili se goni, ili
koja vuče kola ili plug itd. — isporedi kojn. —
Akc. kaki je u gen. sing., taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sing-, voc: kdAu, k6Ai, dat.,
instr., loc. pl. kčAma (ali k6Aima, vidi dafe). —
Biječ je praslavenska, isporedi stslov. konb, rus.
KOHb, ćeš. kfln, pof. koA. — U svijem je rječni-
cima (u Vrančičevu kod ,equu3' i ,caballu8*; i*
Belinu kod ,cavallo*; u Daničićevu: konb). —
Nejasna poslana : može biti da je od osnove kob
(isporedi kobila), te da je b ispalo ispred na-

Digitized by

Google

1. KOI*

281

1. KOlfr, 1, a.

stavka Ab, ali je svaiu^ n^asan i ovaj na-
stavak; ima u liekijem slavensk^em jesieima i
drugi oblik: komoii, isporedi bjelorus. KOMoub,
6eš. komou, po}, komonnik, na konu, ali se ni
ovome ne jsna postane^ niti se zna u kcjoj su
svesi oba oblika. — Radi oblika u padeiima
treba dodati: a) da se u pisaca čakavaca nalazi
i gen, pl. k6Ai. ^ b) da u acc. sing. sve do
krtnja XVII vijeka ostaje jošy ali rijetko, stari
oblik jednak s nom. sing.: koii; ove sam pri-
mjere našao : Vbsddb na koi^b . . . Zborn. drag.
areć. 12. Đa daju koiib, vola tri deseti perperb.
aiasnik. 15, 810. (1348?). Da grede kb stai&a-
nina, da mu prddaa koiib i staiib vbsb. Zak. daš.
pam. fia£. 39. Na kodb TbsMb. Konstantin filos.
glasn. 42, 302. I na koA i pod koA. (D). Sve
što veće sebra molifi, sve ga veće na koA sadiš.
(D). Poslov. danič. u primjeru iz narodne pjesme
našega vremena: Družina mu kon^ dovela. Nar.
pjes. vuk. 1, 178, vafa da je kon ostatak staroga
oblika, jer bi drukčije riječ bila neobično okr-
nena. — amo pripada i ovaj primjer: Sa sla
koAa na ,gori' shodi nejahavac. (Z). Poslov.
dani6. — c) da u mnošini narod ne umeSe
nigda ev (oblici konevi, koneva itd. može se redi
da su izmiŠfotina samijeh pisaca; ali se u čaka-
vaca nalazi kratki oblik za gen. pl, koAev, n. p.:
I konev i kopa) posudi veće krat. Đ. Baraković,
vil. 322. Iz mnoštva koAev. B. Krnarutić 7).
ovo pravilo svakako vrijedi dajbudi kad se koA
shvaća u pravom smislu. — d) da se u dat., instr.,
loc. pl. uz stariji oblik k6Aima nalazi i k5£iua,
i to kod velikoga dijela našega naroda, t. j. u
Hercegovini, u Bosni, u Srbiji (u Dubrovniku
se kaže samo kobima, ali je u bliz nijem selima,
u kojima je govor hercegovački, drugi oblik po-
znat a moŽebiti i običniji). Vuk u svojoj grama-
tici kaše : ,Koik' ima u dat., tvor. i u skaz. mlož.
,koAma' (a ne .koAima'); tako tvrdi i DaniČič u
prvoj svojoj gramatici (Mala srp. gram. 9). u
narodnijem pjesmama Vukovijem (u 4 prve kiMge
1841—1862) ima 46 puta konma, 2 koAima, 1
koAim\ koAma se potvrđuje od xviii vijeka, noj
prije: Kad se koAma zob i ječam daje. M. A.
Relković, sat. D3a. pred konma dobivanju pri-
jedlozi slabi akcenat: nk koAma. — Badi oso-
bina, vidi i druge riječi kao: at, k}use, parip
t^.; kobila, ždrijebe, pastuh itd.; jahati, sjesti,
sjahieiti itd.; upregnuti, zauzdati, osedlati itd.;
dogin, dogat, vran, vranac, zelen, zelenko itd.;
uzda, sedlo, potkova itd.
!• u pravom smislu.

a* uopće. Ima (biskup) poj ti s sedmimi
konL Zak. vinod. (1288). 7. Ašte li kotori oibre-
štetb se siju zapovddb prsatu paje, ašte budetb
(utb vlastelb, da uzem)etb se na nemb kra}u 6
koAb; ašte li totb inihb vojnikb, da uzimajetb se
oa Aemh po 2 koAa, ašte li (otu ubogihb }udi
stvorit se, da uzimajetb se na Aihb po 2 voli.
HCon. serb. 14. (1222—1228). Da pasu kobile crb-
kovne . . . ako 6to izbgube, da plaćaju (otb sebe
koAb po 30 perbperb a kobila po 20 perbperb.
61. (1293—1302). Da imb nd ponosa ni koga, ni
provoda, ni koiia (t. j. da nijesu dužni Immiti
koAa. Đ. Daničić). 61. Da ne rabotaju rabote
nikojere goepodstvujustomu, ni grada zidu, ni
koAb hrane. 135. (1348). Izdava . . . a>tb grada
konb i svitd, . . . (utb koAa perpera, ^tb kobile
6 dinari. Zak. duš. pam. šaf. 38. Ždrdbbci i
koAi da se ne đavaju po crbkovi»nihb seldhb u
hranu. 43. Kade umro vlastelinb, koiib dobbrb
i (oružije da se da caru. 43. 15 konb natovare-
uikb voska. Spom. sr. 1, 22. (1399). Kino si-
deći na konih vojigo. M. Mai'ulio 11. Kaku 1

osal ali koA. Korizm. 40b. Uzsjede na koAa.
2iborn. 45^. On koAi priko pet maŠiv se gdi
sko6i. H. Lučić 256. Zarobiše tri junačke dobre
koAe dva siromaha. P. Hektorović 17. Brzo mi
su junaci brze koAe pohitali, tere mi su poseli
junačke dobre koAe. 20. Stani jure, brzi koAu,
aj davori koAu! 20. Sva je tada družina brze
koAe uztegnula. 20. I koiii po vodni, ki jizdit
umiju, veće su ugodni, neg li ki se riju. 30.
Tako mi moga junačkoga koAa. M. Držić 178.
Ne žudu ja voAe mirisne trajati, ni bojne tej
koAe prošetom jahati. D. Banina 5&. KoAu moj
ti hrli, mož* dobro ti sada trudni teg umrli nositi
van grada put ove velike gore. 128&. Na koAe
usedoSe vsi. Aleks. jag. star. 3, 260. Poći na
koAu. M. Divković, nauk. 36». Vrže se s koAa.
B. Kašić, fran. 35. Posla )udi na koAijeh u
Edipat. per. 6. Hotijaše on na koAu prigaaiti
jednu rijeku. 45. Na koAu aV piše. Đ. Bara-
ković, jar. 58. Ta livada nije mala jer su na Aoj
kodem paše. drag. 856. Veće, vrani koiii moji,
hrli stupai obratite, gdje pristolje moje stoji.
I. Gundulic 79. Vo pod jaram za me stupi ; meni
vrani koAi jezde. 245. Tim na koAu tvoj djed
skova oružanu sebi sliku otetijeh od treskova
carigradskom nevjerniku. 278. Jahat bojne koiie
lijepe, i iz luka tratit strile. 288. Od momaka
i od dvorana svaki ograđen u okolo jaŠe u zlatu
koiia vrana. 291. Viknuh, skočih sam na koiia
bojnik ujedno i vojvoda. 292. Na kodijeh svi
BoŠdaci sjahu svijetlo odjeveni. 326. Kode suhe
i okoŠte, ali hrle svaki jezdi. 330. Bijesne kode
kroti i vlada i tekuć ih vjetar stignu. 831. Na
hrlom kodu uzrasti 388. Tač na kodu ona
hrlu 8 kopjem leti, a ne teče. 341. Nagli kodi
strelovito, kud ih hitre ruke obrću, sjemo tamo
viju se u vito . . . 345. S viteškoga koda skoči.
350. Pod dime kod ogneni la^i i brži neg
sjever je. 397. A tište se (Sokolića) i zatiče na
brzomu kodu brla. 401. Osjedimo kode vrane,
počinimo kon jezera. 404. Pak oružja na so
stavi, na ures na koda skoči. 414. Prid VarŠovom
na livadi vidje bojne kode gdje igraju (vitezovi).
424. Pri viteškoj toj zabavi man poklisar koda
plaha iska od igre da ustavi, dokli u gracka
vrata ujaha. 424 — 425. Jaše psiša naj poslije, kod
pod dime ponosit je. 426. I odjeća mu sva je
zelena kom oklopje zgar pokriva; i kod zelen
oka ogdena, rek bi, pod dim muda je živa. 438.
Sred gospode po izboru on na kodu jezdi bijelu.
442. Ovako se Osman mladi na jednoga koda
usadi. 560. Na dobra skočivši koda, ide. F.
Glavinić, cvit. 34h. Na jednom gizdavom sideći
kodu. 104b. Side s kona. L Držić 195. Sje-
vemica s kodom krilatijem. 6. Palmotić 2, 843.
Plav tko vidje bez vesala, aV bez uzde koda? L
V. Bunić, mand. 8. Šišak mu j' na glavi, kod
mu se j^ napravi!. B. Krnarutić 83. Tako rav-
nom kad na po}u razigra se kod oholi. A. Vi-
ta|ić, ost 240. Blagoslov stada, kodi, volov i
ostale životine. L. Terzić 227. Plemenite kode
vrane mnoge to već za kočiju. J. Kavadin lOh.
Na kodu ogdenu. 220*. Trka kode, kop)a vlada.
247*. Volovom, kodima. F. Lastrić, od' 78.
Kada mu u onoj hitrosti kod posrnu. A. Ka-
nižlić, kam. 810. Pak se bjehu uzvrgli na svoje
na kode dobre. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 20. Paka
se je posadio na svojega koda dobra. 21. Pak bi
(magare) htilo kod postati. V. Došen 36b. Zato
isto radit neće, dali kao kodi bisni, razuzdani i
obisni, pustu pašu sebi ištu. 43a. Kodi su nam
hitre vile. 228*. Pripliva Vukašin na kodu vodu
Maricu. And. Kačić, razg. 9. Ali kako bi za-
čuli da jo iSebeslav ua koda uzjašio. 24. Kre-

Digitized by

Google

1. KOlir, 1, a.

282

1. KOlfr, 1, b, b).

fiimire. drago đite moje, na oseđlaj dobra koAa
tvoga. 31. Oprosti ^ iz tamnice, babo, a tako
ti srca koi^a tvoga. 36^. Kona rdava i nevridna
za boj. Ant. Kadčić 285. Da bude vladana (srčba)
od razloga kakono jedan koii obistan od usde.
M. Dobrotić 205. Malo kada Izraelitjani služili
su se koAima a mlogo 6eš('ie magaricama. I. Ve-
likanović, uput. 1, 491. Stajao sam onda kao
ćudliv kon. D. Obradović, živ. 29. Jer se veli:
\ioiLB, gazda goji. J. S. Re}ković 385. Nema
kuda koiia provest. Nar. pjes. vuk. 1, 7. A gde
ćemo kumu kona svezat? 1, 13. Mila kona na
Bosni potkiva; ne kuje ga čim se koiii kuju, već
ga kuje srebrom i olovom; on ga kuje, kon se
nogom baca. 1, 15. Stani, konu, stani, dobro
moje! 1, 15. Lasno će naći kola sedmera, kola
sedmera, kone sedmake. 1, 17. Igra li vam kod
zelenko pod duvegijom? 1, 43. Trudni kodi i
umorni. 1, 49. Mladi Jovo koAa igra, 1, 53.
Junak potkiva koAa hrabrena. 1, 88. Potkuj i
mene, mladi junače, neka bih konem u gora
utekla. 1, 88. Podaj sve tlom kra}u onog vrana
kona. 1, 101. Koda da ne jaše, 3ab|u da ne
paše. 1, 105. Be|a koAa sedla. 1, 110. Stegnuh
kona. da ja vidim. 1, 151. Potkuj tvoga dobra
koda vranca. 1, 167. Družina mu kod^ dovela.
1, 178. Mlado momče jezdi koda. 1, 191. Brže
oči od koda viteza. 1, 197. Vrisni, kodu, dobro
moje! 1, 198. Duka Leka sprema koda, da ide.
1, 208. Ja dobra koda osedlam. 1, 212. Zlato
mi treba kodu na azdu. 1, 214. Koda vodim,
peše odim. 1, 238. Svi svatovi kode odsjednuli.
1, 254. Dok ne primi i s koda ne snimi. 1, 254.
Ti ćeš dima kode provadati. 1, 267. Prikučiše
kode kolu, i alata i dorata. 1, 282. Tu dolazi
mlad na koda, mlada delija. 1, 295. Ona ide,
da mi koda prima. 1, 300. Uvati Janu devojku,
stavi je za se na koda. 1, 310. Jesi V moga
koda napojila? 1, 323. Pa uze koda za uzdu,
te mi ga vodi na vodu. 1, 340. Dadoh bratji
kode nejahane. 1, 368. Nosi li mi kod visoko
glavu? 1, 370. Pod Maksimom koda ufatila.
1, 399. Ja poigrah dobra koda moga. 1, 400.
Dva devera kode prežu. 1, 414. Pala je rosa
kodu do samara. 1, 418. Bog navede, kod na-
nese bas dragoj pred dvor. 1, 423. A ti dođi
kode prepidati. 1, 428. Već dogoni koda do de-
vojke. 1, 436. I na tom koda sedlo vojničko.
1, 491. Uvatiše kode u kočije. 1, 5.39. I pod
dim je koda privatila. 1, 540. Đe je dobra koda
posjednula. 1, 577. U koda su sve četiri ploČe.
1, 580. Pak silazi sa koda dorata. 1, 599. I ko-
bila koda oždr'jebila. 1, 601. Već on šiba doru
koda svoga. 1, 602. Dpregoše kone u kočije.

1, 605. Bastrže je kodma na repove. 1, 617.
Darova mu koda ispod sebe. 1, 623. On joj ša|e
koda i junaka. 1, 625. Ali Gaja s koda majci
veli. 1, 628. A Manojlo koda uzjahao. 2, 20.
Koliko se braća milovala, pod dima se dobri
kodi Jube. 2, 43. Izvedose koda Lastavicu, on
se meće kodu na ramena. 2, 56. U avliji koda
u^^tavio. 2, 68. Dobru kodu griva ne opala!

2, 76. Skida dega s koda na travicu. 2, 80. Na
vitezu kodu zelenome. 2, 98. MomČil' ima koda
Jabučila, Jabučila koda krilatoga. 2, 106—107. On
zadrema na kodu kulašu. 2, 139. Dobra koda,
a loša junaka! 2, 140. Zob iziđe kodma care-
vijem, nema ništa kodu MiloŠevu. 2, 143. Caru
g' Todor na koda dodaje. 2, 156. U nas dosta
koda i sokola, 2, 185. Te ne kćeše kode odja-
hati, no u crkvu kode nagoniše. 2, 191. Kud
sam ^ode na konu hodio. 2, 194. Pa odskoči
s koda šarenoga. 2, 216. Šar«ja koda i grli i
jubi. 2, 217. Do dva čabra crvenoga vina, jodaa

daše koda od megdana ... 2, 225. Vilovita koda
pojahao. 2, 229. Kod mu nije kakvino su kodi,
veće Šaren kako i goveče. 2, 249. Mislim doga
koda umoriti. 2, 262. Ode bane na koda do-
gina. 2, 272. Pregledaj e kaki sa Čadori, pre-
gledaj e kode i junake. 2, 279. Ti odjaši od koda
labuda. 2, 292. Udariše kode mamozama. 2, 303.
2^vrištalo devet dobri koda. 2, 305. Kod do
koda, junak do junaka. 2, 818. Stara majka
s kodma pregazio. 2, 364. Zoadeš, brate, što ti
kod posrće ? 2, 440. Mrtva Marka na svog koda
vrže. 2, 444. Stara majka kodma pregažena.

2, 620. Pa aa kode natovari blago. 2, 625.
Podaj brata koda i oružje. 2, 635. Pod liima
sa kodi kako vile. 5, 281. Za kodima devet
bijelih hrta. Nar. pjes. jak. 84. A sa dome de-
vetero koda. 85. Na kodima svi pod misdra-
cima. Nar. pjes. petr. 2, 384. Što naiela, to ko-
dima dala. Nar. pjes. marj. 194. Pecajte ga
vrane kovat kode. Nar. pjes. istr. 1, 27. Zaja-
hala j^ dobra koda svoga. 1, 28. Veži koda de
(ti) gospodar zapovijeda. Nar. posl. vak. 83. Da
je na pasju (vo)u), nide koda ne bi bilo. 50.
Darovnome koda zubi se ne gledaju. (U Ornoj
Gori). 54. Kao kod pastuh (n. p. pobjesnio. U
Kotoru). 131. Ko može i kod mu može. 148.
Koda vaja biti a vola milovatL Kodi zob)a a
volovi ora. Koda s magarcem ne va}a poroditi.
Kodi se mjere pedu a )udi pameću. Kod ne liči
onome koji ga amije jahati, nego onome koji
ga ima. Kod se živ jede. (Ne treba ga žaliti od
posla). Kod se kros dlaku ne hvali, nego kroz
brzinu. Koda i pušci ne va^a vjerovati. 150. Od
mrtva koda potkove (t. j. ništa). 284. Svaki
Ciganin svog koda hvali. 278. S koda na ma-
garca (doći ili usjesti. Kad kome pode sreća a
nazadak). 288. Tako mi se trag po tragu ne
iskopao, kao i šarenijom kodma! (U Crnoj Gk>ri.
Budući da Šarenijeh koda vrlo malo ima, sa to
se ovde misli da ih je nestalo sa svim — poslije
šarca Kra|evića Marka?). 305. Kode rastova-
rimo. Nar. prip. vuk. 8. Eto teče devet mladić
na devet kodi. Nar. prip. mikul. 22. Gredu
mladići na kodih. 28. Kobila zleže dva vrana
koda. 69. Projde mladić na koda vranca. 70.
I uzeše ko^e pod sedlima. Ogled. sr. 508. Na-
vališe psovati i u mene baba)ima kao a koda.
Pravdonoša. 1852. 8. Pas se brani zubima, kod
nogama. 31. Poja&u i nazvav Vuka dobra noć,
zaigraju kode. S. ^ubiša, prip. 43. Dobra kodu
sto mana, rdavu jedna. M. Pavlinović, rasi. spisi.
272. Što dreždiš a me, kao kod iza prasnih ja-
sala? M. Pavlinović, razg. 25. Dok Bog dadne
vjetra pomoćnika, jali žeđu Tarcima i kodma.
Osvetn. 2, 93. Glunte sjaju a zjaja labarde,
vodaju se kodi osedlani. 2, 111. Eda jeste, jere
nema zlata, a ni koda srebrom potkovata. 2, 146.
Ma bi naša staništa požgali, stare majke kodma
porvali. 2, 168. I odagna dobiveno blago, na
hi)ade koda tovarnika. 2, 171. Eno jaši Čen-
giću Dedaga na alatu koda vilenitu. 3, 48. A
što stijena do tvoga Lovćena, toliko je koda
pojašena. 3, 123. Na zelenka kodu visokomu.

3, 152. I^ihovo je držat sprave bojne, sjajne
puške, tope, kode gojne. 4, 13. Turci kone
žegu a tabane jare, donijet glase kapetanu. 4, 34.

b. metaforički.

a) kad kome Sto srećno uspije kaže se
da je na kodu. Ja sam na kodu, ja život moj
i moju čas dobih. M. Držić 170. Na koda (biti,
t. j. dobro, n. p. on je na kodu). Nar. posl.
vuk. 188. Sad je Kara-Đorđije na koda. Vuk,
grada. 24.

h) govoriti (besjediti) s koda Ui kao

Digitized by

Google

1. KOl^, 1. b, b).

283

koiSta^ija

s koi^a, govoriti brzo. Da dovedem Kotorku de-
vojko, Kotorkii^a brzogovorkiiiu, koja 6e mi
9 koiia govoriti Nar. pjes. vila. 1867. 398. Be-
sjedi kao s koAa (o§tro, brzo). Nar. posl. vuk. 12.
r) 0 čefadetu što nema dosta pameti.
Trpimo kone isobražene na altaru crkovnom.
D. Obradović, sav. 40.

d) kod igara, također je u metaforičkom
smislu u ovakovijem primjerima (drago je kod
2y g). Cucu, cucu na konu! (kad se djeca cuca-
jaći na ko)enu zabav}aju. Vuk). Nar. pjes. vuk.
1, 195. Posti baba konu krv i teletu mlijeka.
(Govore deca metnuvŠi travku kuniće u nos i
tukući odozdo jednom pesnicom u drugu koja
travku pod nosom drži ; i tako čine dok ne udari
krv iz nosa. U Srijemu.) Nar. posl. vuk. 266.
S kona na kobilu, naturala, igra s loptom, u
Šapcu u Srbiji. \i. Stojanović.

e) u pisaca sunce ima kola s konma po
klasičnoj mitologiji. Bog sunčani stavio je zlatnu
uzdu svim koAima. I. G-undulić 28. Bješe sunce
koise ognene po nebeskom po)u ud rilo. 424.

c. dorasti do kona kaie se o djetiću kad
doraste toliko da može jahati. Kad je dete do
kona doraslo, dobra kona i svetla oružja. Nar.
pjes. vuk. 2f 71. I Nenad je majci dorastao a
do kona i do bojna kop|a. 2, 75.
2. u prenesenom smislu.

a. u Širem smislu znači kon (d(njbudi u
dubrovačkoj okolini) svaku životinu na kojoj se
Ho goni, dakle i magarca i mazgu. P. Budmani.

b. (od prilike koliko ko^ može nositi) 100
oka, tovar, ~ U okolini dubrovačkoj gdje je
tovar «« magarac. P. Budmani.

c. s liekijem pridjevima znači neke živo-
tine što su više ili mane slične konu,

a) ovčiji kod, magarac (od šale). — U
Vukovu rječniku: Ovčij kon »scherzhaft fur' ma-
garac kod koA.

' b) Hippopotamus amphibius L., s različ-
nijem pridjevima, aa) kon od vode. — u Mi-
kafinu rječniku: kon od vode ,fluviatilis equus,
hippopotamus^ — - bb) vodeni kon. — u Bjelo-
stjenČevu rječniku: kon vodeni , hippopotamus*; t
u naše vrijeme u Sulekovu: vodeni koii ,nil-
pferd*. — cc) kon nilski ,hippopotamus'. J. Pau-
čić, zoolog. 183. — nem. nilpford.

€'.) kon morski ,Trichechu9 rosmarus'.
J. Pančić, zoolog. 180. — nem. walross.

€l) vilenski koii, u Vukovu rječniku: (u
Barani) ,eine art schmetterlinge' ,papilionis ge-
nus* [,Libellula depressa L.*].

d. ime dvjema skupima zvijezda na sje-
vernom nebu (uprav Pogas i raali koii). — U
jednoga pisca xvin vijeka. Na polisu ni'e gu-
slara sjeverskom, al' kolovoje, tronugl, strijele,
al' zmajara, dupina, orla, kona dvoje. J. Ka-
vanin 471*>. — I u pisaca nečega vremena : Kon,
astr. zool. ,pferd (ein sternbild)', tal. ,cavallo'.
B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

^ e. sprava kod zidana itd., naj češće greda
naslonena na četiri grede, kao na četiri noge. —
U pisaca našega vremena. Kou, arch. (koza,
kobila, koiiic, vještac) ,bock, riistbock, geriist-
bock', frc. ,trćteau, chevalet*, egl. »corse, jack',
tal. ,capra, cavalletto'; blazina na konu, tech.
.bocklager* ; (kobila, koze, nogače) ,schragen',
tal. ,cavalletto'. B. Šulek, rjećn. znanstv. naz.
f, jedna velika bukova platica prokopana
je na srijedi; kroz tu jamu provuče se podebja
žiovka i podspiča se, a s drugoga kraja ove
žiovke zavrti se kuka Čvrsta: to je ,kon^ kad
pribijaju simlu, onda zakvače ovoga kona za
^ovku, a ua lienia Btoji čovjek i drži po ne-

kolike šimle, te neprestano ga pomiče dok ne
istjera šav na kraj. u Đobroselu. M. Modić.
Kod pokrivana kuće sa ^imlom onu spravu, na
kojoj pokrivači stoje, zovu ,koi^em'. u Lici. J.
Bogdanovič.

g. koMc na guslama. — U Vukovu rječ-
niku: ,der steg iiber gusle* ,ponticulus', cf.
konic (,so auch krainisch* kobilica).

h. u djeČijim igrama komad drveta ili
kamiČak itd., pa i n\iera, kad se broji koliko je
ko dobio (jedan kon, 2, 3, 4 kona itd., franc.
point). — Između rječnika u Vukovu (,der ste-
hende štab im klis-spieP; ,der massstab, im
klis- und prsten-spiel' : dva koAa, tri kona). —
vidi kod 2. klis, a, prsten, titra.

i. (nem. feuerbock, feuerhund, tal. alare),
sprava od gvozda na ogništu. — Između rječ-
nika u Stulićevu (kon' od ogAa, kon za ogiia
,ferrnm in camino, cui imponuntur ligna*). Koi^,
že^ezo što stoji zada šku)e na ogiiištu, na po-
rabu kuharice, na Rijeci. F. Pilepič. Kon od
ogiiišta (,feuerhund*) spada među robu že}eznu,
te se ocarinuje. Zbornik zak. 1853. 1061.

k. prsna kost. — BošAaci u Slavoniji. D.
Hire.

1. kao tehnička riječ u me?ianici znači
neku mjeru sile (podignuti 75 kilograma na me-
tar visine u sekundu) kod koje sprave. — NaČi-
i/ieno u naŠe vrijeme po drugujem jezicima. Sila
(jednoga) koi^a, mech., tal. ,forza d^ un cavallo*,
frc. ,cheval de force, cheval-vapeur, force de
cheval*, egl. ,horse-power' ; stroj za 10 kona,
stroj koji za 10 kona radi ,eine maschine von
zehn pferdekraft'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.
kod kon.

m. koi\i, smokve bijele i podugu)aste. u
Primorju. I. Milčetić. B. Šulek, im. 158.

2. KOlif, K6na, m. mjesno ime. — Va^a da je
ista riječ što 1. koii.

A» planina (u Hercegovini?) — U spomeniku
XIII vijeka. Plavbkovina, Selbca, Jasenove, a
planina mu Koiib. Spom. stoj. 9. (1254—1264).
b. kao daje negda bila varoš s tijem imenom
u Hercegovini. ,Ad pedem montis Kameštica ve-
stigia antiquissimae civitatis £quum' Kon ,recte
Strabo lib. 7 et Polybius in frag. nro. 124 col-
locant inter Equum et Naronam^ Schem. bosn.
1864. 65.

K6l!rAC, k6nca, m. dem. 1. koii. — U na-
rodnoj (?) pjesmi XVI (?) vijeka iz Dubrovnika.
Daj . . . koncu momu rosne trave. Š. Menčetić —
6. Držić 507.

KOl^AD, /. coll. koni. — U Stulićevu rječ-
niku: ,turma equorum'. — Jamačno je riječ na-
činena za sam rječnik, kao da ima jednina:
koAe. koiieta koje nema, te je sasma nepouzdano.

KOI^AdIJA, /. vidi konaništvo. — U Belinu
rječniku: ,cavalleria, gente a cavallo* ,equitatus*
i78b; u BjelostjenČevu: vidi kod konik; u Vol-
tigijinu: ,cavaUeria* ,reiterey*.

KOISTADO, m. tal. cognato, djever; sura; svak.
— U naše vrijeme u Istri. Konado ,mariti aut
uxoris frater, sororis maritus'. D. Nemanić, čak.-
kroat. stud. 37.

K0NA.6iJA, m. vidi konar, konušar (u prvom
primjeru može biti isto što kiri^ija). — Postaje
od kon nastavkom turskijem ^i. — U jednoga
pisca Bokefa našega vremena. Malo ko u Boci
da ne zna otkud kamenu taj zlokobni pridjevak.
no ako zbija ko ne zna, a on neka pita svo^
kona4:iju. S. ^jubisa, prip. 277. Cura no hćeno
ui izaći preda u, nogo rekne ocu kau sa sprdiie ;

Digitized by

Google

ko*a6ija

284

KOl^NIK

fUzini ga ti sa koi&a^ja, ja mu ne bih, sreće
mi, digla ni sa stoga gnoja^ pri6. 121.

1. k6iJaK, k6iika, m. dem, 1. koA. — U
naše vrijeme u narodnijem pjesmama tigarskijeh
Hrvata: KoAka nakrmila. Jačke. 11. Počme
konka sedlati. 68. i u Srbiji u kotaru toplUkom:
Tvoj je konak jošte nenauka; nego uzmi ujki-
noga šarca. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 410.

2. KONAK, m. franc. cognac, Mm rakija što
se od vina pravi^ i tako se zove po imenu grada
u Francuskoj g^je se noj prije počela praviti,
— U pisaca našega vranena. Koiiak, ohem.
»cognac*, frc. ,oognaoS egl. ,coniac-brandy*. B.
Salek, rječn. snanstv. naz.

KOl^ANIČKi, adj. koji pripada konanicima.
—- Od XVIII vijeka f a između rječnika u Bjelo-
stjenČevu (koAanićki red ,ordo eauestris*), u Jam-
brešičevu (,eque8terO, u Voltigijinu (koAanički
red ,cavalierato, ordine cavalieresco^ ,ritterstand^,
u Stuličevu (v. koničan iz Bjelostjenčeva) . Čete
koAaničke. I. Zaničić 114. S njekoliko četa
konanićkih. 222. Do Šest sata koAaničkog hoda.
Nar. pjes. petr. 2, 211. Bada6 koi^aničkim sta-
noredem. M. Pavlinović, rad. 54.

KOIStANIK, m. eijues, vidi koiiik. — Od xvii
vijeka^ a između rječnika u Bjelostjenčevu (ko-
nanik, konik jegaes*) u JambreŠičevu (,eqae8'), u
Voltigijinu (,cavaliere, uom a cavallo* ,reiter'),
u Stuličevu (v. koAik iz Bjelostjenčeva), u Vu-
kovu (,der reiter' ,eques*). Poginu mnogo vi-
tezov . . . naj već koiianikov. P. Vitezović, kron.
30. Bazbi Turke JaniČare i koiianike. 144.
Dođe jedan plemeniti konanik. A. KaniŽlić, utoč.
54. Vidau bo se koiianici u zlatnomu oružju.
E. Pavić, ogl. 434. Tri stotine koAanika ma-
garskih. I. ZaniČić 22. Tako )uto iz početka
na krilo desno bijau ustali, da su konanike sa
svim pomeli bili. 89. Gled', konanik na nemu
kako dizdume svitle poteže. M. Katančič 47.
Puče puška, eto koiianika. Nar. pjes. vuk. 1, 44.
Pokupi mi tridest CetiAana po izboru dobrih
koiianika. 3, 148. Za liima su do tri konanika.
3, 155. Koi^anici, moja braćo draga! 4, 229.
Konanici koi^e pojahaše. 4, 347. C^ poš{e za
nim dva koiianika. Nar. prip. vuk. 59. Hrvat-
ski koiianici povratiše red. M. Pavlinović, razg.
38. Beče koi^anik u beloj bradi. M. P. Šap-
čanin 1, 103. Znate da su izučeni Turci kova-
nici izbrani vojnici. Osvetn. 2, 121. Koi^anici
kone uzjahali. 3, 135. — U ovom primjeru stoji
jednina mj. množine: Juče smo mi išli sa svim
koi^anikom u Novu VaroS, i do Lima vode nigde
Turčina nema. Karađordevo pismo od 23 sept.
1809 ispod Sjenice.

KOlifANiŠTVO, n. equitatus, mnoštvo kona-
nika j naj čeŠče se misli na odio vojske koji je
na konma. — Postaje od koiianik nastavkom
bstvo, te bi po tome pravo znaČeiie bilo ap-
straktno : osobina onoga koji je koi^nik, ali se
u tome značenu nigda ne nahodi. — pred h k
se mijena na Č, pa » ispada, a č ispred t izgo-
vara se š. mnogi pišu prema etimologiji koža-
ničtvo. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu (konaničtvo, vidi kod koAariia)
gdje se naj prije nahodi, u JambreŠičevu (kona-
ničtvo ,oqiiitatus*), u Voltigijinu (kod koAarija),
u Stulićevu (koAaničtvo, v. koi!lica iz Bjelostjen-
čeva). Bijaše pako konaništvo dušmana golemo
veoma. S. Stefanac 8. Vojvoda Petraš samim
hrvatskim konaničtvom pređe Savu. M. Pavli-
nović, razg. 43. Kofianistvo ,kavallerie*. Zbor-
nik zak. 3, 807.

1. k6i^AB, koMra, m. iopjek kcji Suva i
pase koAe; nakui se i u dr%tgom smislu, kao
koiiušar (vidi u rječnicima), i kao Čovjek koji
trguje koikma (vidi na kraju). — Od xtii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (koiiar, koji kode
čuva, kobilar ,pastor equorum') gtfje se ru^j prije
nahodi, u Belinu (.oavallajo e cavallaro, /<iiida
o pastore di cavalli^ ,eqttorum pastor' 178b), u
BjelostjerUevu: koiiar, (griješkom) konoh ,agazo,
stabularius, pastor, domitor eqaoram, equiso'; u
JambreŠičevu (,stabulariu8'. 2. tagaso, equi8oO) u
Voltigijinu (,oavallaro' ,ein stidlkueoht, pferd-
hirt^), u Stuličevu (,equoram pastor, agaso' iz
Habdeličeva). Kovači, koAari. A. Kanižlić, kam.
328. Naj maiiemu slugi, kano na priliku, ne-
moćnu i bolujuću koAaru. osr. 69. Svakoga bi
između sluga i takojer iste kolare u poslovih
liihovih pomagao, ftan. 187. Jerbo svaka po-
tribita prid Aih (koihe) koiiar često hita. V.
Đošen 149*. KoAa ja imam, koAara niinam.
Nar. pjes. istr. 2, 50. Kodar ,pferđehirt^ Jur.
pol. terminol. 692. Kd£ar ,oa8ioe equorum^ Đ.
Nemanić, čak.-kroat. stud. 29. — U drugom
značenu. Onomu što s kodi trguje, svobodno
recimo koikar. F. Kurelac, dom. živ. 12.

2. KOI^AB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneševačkom. I^Tiva u Koi&aru. Sr. nov. 1871.
180.

KOl^ABICA, /. suvrst krupne okrugle šjive
(Va}avac). B. Šulek, im. 153.

KOI^ABIĆ-VBH, m. ime selu u Hrvatskoj u
Županiji zagrebačkoj. Bazdije). 72.

KOI^ABUA, /. a) vidi koiianištvo; b) stado
koiia, vidi ergela. — U Bjeiostjenievu rječrUku :
koi^arija, koiianičtvo ,equitatus'. 2. koAarija, mi-
nus ,equaria, grex equonim, equioiam', u Volti-
gijinu : koifkarija, kodajiištvo ,oavalleria' ,TeitereyS

KOI^ABNICA, /. vidi koAušnica. — U Jam-
breŠičevu rječniku: ,equile^

KOI^ABNIK, m, ime n^estu u Srbiji u okrugu
kr\eŽevačkom. I^iva u Konamiku. Sr. nov. 1873.
291.

KOIStAbSTVO, n. odgoj k6M. — U pisaca
rMŠega vremena. Koi&arstvo, stat. ,pfiBrdezucht'.
B. Sulek, rječn. znanstv. naz. Da se diže i pro-
miče kozarstvo. Zbornik zak. 1868. 60.

KOlJfAVA, /. kao da je mjesno ime, može biti
i izmiš}eno. — U poslovici dubrovačkoj xvii vi-
jeka (nije mi jasno ztuičene). Što ti učini Vr-
bai^a, ne pokri ti KoAava. (D). Poslov. danič.

KOliTBABA, /. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 37.

KOlSrCI, Koiiaoa (ili Kofiaka?), m. pl, ime za-
seoku u Hrvatskoj u Županiji modruško-riječkoj.
Razdije). 43.

KOlirĆAD, /. coll. vidi kod koAče.

K6l!rČE, kći&četa, n. dem. koA. — Nema prave
množine, ali može biti da se upotrebfava za
množinu kdAčad. — U naŠe vnjeme, a između
rječnika u Vukova (,ein rdsslein' ,equuleus*).'
Bog zna, kako su zlotvori našapali, napravib' od
muhe koi^če. S. ^ubiša, prip. 54. Neće ni ce-
rade ni kolače sultanu na pomoć. 123.

KOl^EDA, /. i^eka bijka. KoAeda, Gljcirrhiza
echinata W. et Kit. (Pančić). B. Šulek, im. 153.

KOISteKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Zemja u Koheku. Sr. nov. 1875.
br. (?).

KOl^ENIK, m. vidi konanik i konik. — U
naše vnjeme u Bosni. Za liim ima trista kone*.

Digitized by

Google

koiStenik

285

1. KOAlO, 1, a.

nika. Nar. pjes. jak. 507. £y^ odovađ sedam
koAenika. Nar. pjes. petr. 3, 8. A igraju koAe
koljenici. 3^ 472. Pet stotina vide koAenika.
Nar. pjes. hdrm. 1, 447.

KOiJeSTBA, /. vidi koneStra. — isporedi
koikeštra. — Na jednom n^estu xvi vijeka pi-
sano konjestra, po čemu se čini da bi trebalo
shvatiti kao naj stariji oblik kondstra (konSštra),
te je d postalo je, e, i prema različnijem govo-
rima. Vasmeš prvine oda svijah plodov tvojih
i postaviš u konjestru. N. BaAina 144^. deu-
teron. 21, 2.

KOlteSTBIK, m. vidi konestra (može biti da
je deminutiv). — RijeČ je i'ieŠto sumniva, ne
inam, bi li trebalo čitati konjestrić. — Na jednom
tijestu XVI vijeka. Konjestrik pun jaja. M. Dr-
žić 441.

K6lteŠTRA, /. vidi konestra t konestra. —
U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KOl^EŠTRETINA, /. augm. konestra. - U
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

K6l5[EŠTfiIOA, /. dem. konestra. — U naM
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

1. KOlSrĆTINA, /. augm. koii (stari, nevafali
kon), — U naše vrijeme. Dadoše mi staru ko-
i^etina. Zem}ak. 1871. hr. 2. Koi^etina (stari
koć). F. Kurelac, dom. živ. 9.

2. KblSrETINA, /. koiisko meso. — U naše
vrijeme. J. Bogdanović. F. Kurelac, dom. živ. 9.

KČlSrEV, ać^j. koji pripada konu (ili konma).
OsloT posluh, konev razum i bivolska snaga
čine momka svakomu draga. (Z). Poslov. daniČ.
I tako Nikola koi^ oteo, i sada našao sud da
mora Nikola manastiru dati 30 groša, polak cene
koneve. Glasnik, ii, 1, 41. (1808).

KONEVAC, KoAevca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. l5[iva u Koiievcu. Sr.
nov. 1872. 400.

KOli^EVIČKA A^A, /. ime n^estu u Srbiji u
okrugu uiiČkom. Niva u Koiievičkoj Adi. Sr.
nov. 1866. 254.

KONEVIC, m. prezime i mjesno ime. — U
naše vrijeme.

a. preeime. Šem. prav. 1878. 29. 53. Ko-
Aević, presime. Svetozar KoAević. \^. Stojanović.

b. mjesno ime. — isporedi Konevići. —
KoAević pravoslavni i turski, dva sela u Bosni
u okrugu Doi/ie Tuzle. Statist, bosn. 95.

k6i^VIĆI, m. pl. mjesno ime. — isporedi
Konević.

a« seoce u Hercegovini. Statist, bosn. 109.
b. u Srbiji, a) selo u okrugu rudničkom,
K. Jovanović 147. — h) zaselak u okrugu užiČ-
kom. ^. Stojanović. — Jedno se od ova dva
mjesta pomine u narodnoj pjesmi našega vre-
mena. I tu Turci na konak padoše u maleno
8^1o Koneviće, zanoćiše a ne osvanuše, do u
Čačku oevanuše Turci. Nar. pjes. vuk. 4, 357.

KOlSfEVBATE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u
okrugu šibeničkom. Eepert. dalm. 1872. 27.

KOlJrO-A, / nešto što ženske nose na glavi. —
isporedi konđa. — U naše vrijeme u Srbiji.
Ko^gu nose žene u starim okruzima: beograd-
skom, va^evskom, šabačkom, smederevskom, po-
Žarevačkom, jagodinskom, kragujevačkom, i u
većoj poli staroga rudničkoga okruga. — Kofige
nisu sve jednake. ,ya|evska^ je mali kružić na
temenu, povijen na čelo, i obavijen belim ubra-
daČem. ,Mačvan8ka* stoji za potiokom, kao kakva
polovina zemičke; i ona se pokriva belim ubra-

đačem. ,Šamadinska' koikga, u starce vreme,
bila je kao mali lopar, a sad je niža, bliže sme-
derevskoj i kragujevačkoj, a pokriva se kupov-
nom maramom; ,levačka' (jagodinska) viša je i
stoji pravo; na Aoj se viđaju i beli ubradači i
kupovne marame. ,PožarevaČka' koiiga liči na
va}evsku, samo je obimom veća, i ima više na-
kita na sebi. Takvu kapu na glavi nose i do-
vojke u požare vačkoj, samo s nekim devojačkim
odlikama. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 88—39.

1. KOISric, m. dem. 1. kon (obično znači što i
kon bez deminucije). — Akc. se ne mijeAa (u
aen. pl. može biti da se govori i koMca). — Vo-
Icativ je u jednini kčAicu (koi^iče je od koiiik) ;
u jednoga pisca xviii vijeka ima i kčMce, ali
jamačno samo radi slika : Ne bjež\ hrabren moj
koi^ice, iz otoka, nego htij stati, ere ni sve te
mušice ne mogu ti dodijati. J. Kavai&in 155<^.
— Od XV vijeka, a između rječnika u Vranci-
čevu (,equuleus'), u Mikafinu (koi&ic, pule ,man-
nulus, equulus'; koi^io, ždribe ,pullus equinu8;
mannulus, equulus^, i kod k{u8e), u Belinu (,ca-
valletto e cavallino, cavallo piccolo' ,equulus^
179a ; ^cavallo di poca corporatura' ,equu8 mi-
nutus* 179l>), u- Bjelostjenčevu (koAic, paripčeo
,equulus, equuleus, pullus equinus, equellas'), u
Stuličevu (,equulus' iz Belina), u Vukovu: kdiiio
(voc. kčMcu), dem. v. koA s dodatkom da je
stajača riječ; u Daničičevu (koAicb ,equulus').
1. u pravom smislu.
a. naj češče znači kona bez obzira na ve-
ličinu i dob; ali kao da se gdjegdje kaže od
mila, te po tome se obično misli na dobra, ple-
menita kona. — u ovome je smislu stajača riječ
(kao što i Vuk kaže) i upotreb}ava se samo u
pjesmama 0edini je naj stariji primjer u prozi ;
Zoraničev je primjer u prozi poetičkoj). Za togaj
mu koi^a govorismo i onb namb odgovori i reče:
,Moj gospodinb vojevoda dals mi je bils togazi
konica'. Spom. sr. 1, 65. (1405). Jer ti mene
hrabar čeka uz koi^ica steći, da mu koMc ne
priavene, ^ vodice želeći. Nar. (?) pjes. u Š. Men-
četić — G. Držić 507. Jur mi se priklada . . . kli-
kovat i vapit svijetloga Apola s velikom (ubavi,
koi^ice i kola srjed neba da ustavi (vidi 1. koA,
1, b, e)). M. Vetranić 2, 6. ^uba mu je zlatom
venčac vila, uz koi'iica potičući. P. Hektorović
9. Tere ata (dva siromaha) dva koi^ica mnogo
lipo razdilila. 17. Bogme bi ti va|ao konic. M.
Držić 244. Takov i ta put moj po neuvižbanu
koiiicu po stazi netalčeni prošad. P. Zoranić ii.
Gdi svaki obada kokica i nuka. Đ. Baraković,
vil. 111. Miran konic redom stupa, plah potip)e,
sobom lupa. J. Kavaćin 46l>. Jeda ružičnoga
kitiš izadola joŠ rumenka tvoga koAica i kola?
A. Kanižlić, rož. 35. Tere mi je otaŠao za dru-
žinom brez koiiica. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 8.
Đe je Miloš oklop)en i pod liime koAio dobar.
1, 23. Od konica zelei^ka, od sokola tišAićara.

1, 26. Skupila je tri koiiica blaga (vidi 1. koA,

2, b). Nar. pjes. bog. 278. Koiiic mu je roda
vilinega. And. Kačić, razg. 246a. Odkuda je ta
delija mlada? odkud li mu koAic bila vila? 246^.
Mrtav Mejo pod koiiica pade. 254h. Za ildm.
ide na kouicu Juko. F. Kadman 39. Ondi pasu
dva konica. Nadod. 94. Oj u Marka Kra)evića
sina dobar koiiic u potaji ima. Nar. pjes. u M.
A. Rejković, sat. 08*. Vranac konic pokriven
ćultanom. M. Katančić 69. Pasi, pasi, ti bratin
koiiiou! Nar. pjes. vuk. 1, 10. Hi ti je koiiic
posustao? 1, 38. Sedlan ga konic pri brijegu
čeka. 1, 84. Pod liime je dobar koiiic nejahan.
1, 153. Đe mi vranac koiiic po po}u ne skače.
ly 393. Zape joj se potkov od koiiica za liezina

Digitized by

Google

1. KOlhC, 1, a.

286

KOlJnČAK

žutoga kavađa. 1, 400. Doveo mi je vrana ko-
nica, i na tom koi^u sedlo vojničko. 1, 491.
Pak pogleda koi^icu a noge; u kona su sve če-
tiri ploče. 1, 580. Na doratu na dobru konicu.
i, 601. Već je baca za se na konica. 1, 603.
Pak usede na dobra konica. 2, 78. Skida liega
strelom sa konica. 2, 79. Vise tlači kouic Ja-
bučilo neg* što MomČil' britkom sabjom s'ječe.
2, 111. Krvav koAio do ušiju dođe. 2, 225.
Da s* naslušam trupka od konica i jauka od
dobri junaka. 2, 509. Na poklon ti konic i
devojka! 2, 550. Za iiim mi Mamula na konicu
jaše. Nar. pjes. mikul. 150. Snese konic raiie-
nika svoga. Osvetn. 4, 43.

b. kao pravi deminutiv, a) maleni kon, u
primjeru kao s preziranem o tie vele dobrom
konu. Promini sfoga koi^ica s drugijem bo}im.
B. KaSić, fran. 87. — h) u ovom priir^jeru kao
da se kaže od mila: Junak konu govorio: ,0j
konicu dobro moje!* Nar. pjes. vuk. 1, 453. —
c) zdrijebe. Bi mu doglašeno, da mu je doli u
koiiušnioi kobila lijepa koiiica okotila. B. Zu-
zeri 301. Kobile se iždrebile, sve koiiice puto-
noge. Nar. pjes. vuk. 1, 114.
2. u prenesenom smislu.

a. neke životine koje su u čemu više ili
maiHe slične konu.

ti) morski konic »7* samo konic, Hippo-
campus antiquorum, neka riba čudnovata oblika
u koje je predni dio tijela nalik na konski vrat
s glavom. — Između rječnika u Mikafinu: mor-
ski konic ,cavalletto marino' ,hippocam(7Vu8*
266*. Konic morski ,Hippocampus brevirostris*.
J. Pančić, zoolog. 231. . Morski koAic ,die see-
raupe, das seepferdchen* ,Syngnathus hippocam-
pus'. G. Lazić, ist. 77. Konic (jer konu naliči).
L. Zore, rib. ark. 10, .341.

h) vidi skakavac. — U naše vrijeme u
Dubrovniku. P. Budmani. — vidi i kod c), cc).

c) Libellula, isporedi vilenski kon kod 1.
kon, 2, c, d). — fia) Beli koAic (Libellula Vul-
gata L.). K. Crnogorac, zool. 155. — hb) Konic
vilin ,Calopteryx virgo*. J. Pančić, zool. 259.
— cc) u Vukova rječniku ima: ,name eines in-
sekts' ,insecti genus*, u trećem su izdanu dodali
izdavaoci: vide vilenski kon; vafa da je takOy
ako nije Vuk znao za značene pod b).

d) kukavičji koiiic, vidi kod kukavičji.

b. ovako se zovu i^eke sprave načinene od
drva ili od gvozda, isporedi 1. kon, 2, e— i.

a) vidi 1. kož, 2, e. — U Belinu rječ-
niku: konic od odra ,cavalletti da letto* ,fulcra'
179»; koiiioi od poste)e ,piedi, cavalletti del letto'
»lecti fulora' 563. — vidi i: Konic, arch. (kon,
kobila, vještac) ,gerustbock*, tal. ,capra, caval-
letto', frc. ,chevalet*, egl. ,bridge^ B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

h) kod kakve sprave gdje se Što okreće,
ono na čemu je naslonena os. — U pisaca na-
šega vremena. KoAio, mech. (ste)ka, blaziništo)
,lagerger liste, lagergestell, support*, tal. ,appoggia-
tojo*; (kobila, stejka, stolica) ,bocklager*. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz.

c) neka sprava na tokarskoj klupi. — /j
češkoga jezika u pisaca našega vremena: Konic
č. tecb. ,reitstock*, frc. ,poup^e a pointe, poup^o
mobile*, egl. ,sliding puppet*. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz.

d) na guslama. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu (konic na guslah, tambure etc. ,ma-
gas*) i u Vukovu (na guslama, vide kon). Kori
(kobilica) ,steg (der geige)', tal. ,ponticello'. B.
Šulek, rječn. znanstv. naz.

e) equuleus, eculeus, neka sprava za muke

(na kojoj bi jahali mučenici). — Po latinskoj
riječi, — Između rječnika u Stuličevu (,eculeo'
,equuleus* s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Čini jih na drvenomu konicu objesiti. B. Kašić,
per. 97.

f) kočić na kome vitao stoji. Vuk, rječn.
kod konic. — vidi i: KoAic, drvd u stoje(ku
(ste)ku) ili u zem(u zabodeno, na kom se vitao
okreće. Podunavka. 1848. 58.

ff) vidi 1. koA, 2, i. — U Belinu rječ-
niku: Konic ,capifuoco, stromento di ferro, cbe
nel focolare sostien le legna* ,ligni fulcrum' 169*,
i u Bjelos^enčevu: koAic, t. j. zglavnik ,fulcrum
lignorum*.

2. KONIC, m. vidi koriik. — Jamačno je po-
stalo po oblicima množine koriici, koiiicima. —
U dvije narodne pjesme našega vremena, Ko je
konic, korie hazurajte, a pješaci pritež^te opanke.
Ogled. sr. 468. Kad po).e zamaglilo od konica i
piješca. Nar. pjes. marjan. 175.

3. KOlSlic, m. grad u Hercegovini. — Zove se
i Konica (vidi). — Od xv vijeka (u naj prvom
primjeru ne zna se jeli nom. Konic ili Konica),
a između rječnika u Vukovu: grad na Neretvi
između Bosne i Hercegovine (pola ga je bo-
sansko a pola hercegovačko) s primjerom iz na-
rodne pjesme: Već Turčina Bogom pobratima u
Koriicu bega Ali-bega. — manastir nekakav :
Manastiru bijelu Koriicu; t u Daničičevu (Koriic^
grad na Neretvi). Za carinu koju uzim^u na
Vrabču i drugu na Koriicd. Spom. sr. 1, 102.
(1411). U Koriicu manastir. Norini 42. Vis
Konica na Ivan planini. Nar. pjes. juk. 570. —
Ne znam jeli isto mjesto u ovom primjeru: A
do sebe od Koriica Ivka. Nar. pjes. vuk. 2, 202.

— U drugom je primjeru Konic planina. Od
Koriica visoke planine. Pjev. crn. 107^.

1. KONICA, /. vidi korianištvo. — U pisaca
našega vremena po rus. KOHHHi^a a između rječ-
nika u Stuličevu (,equitatus*) s dodatkom da je
riječ ruska. Polkovnik Bakon sa svojom samo
80 )udi jakom koriicom goneći i oslobodi i
Nov. srb. 1834. 43. Koriica, r., Koriici (pL), ko-
riištvo, hist. mil. ,cavalerie, reiterei', frc. ,oava-
lerie', egl. ,cavalry'. B. Šulek, rječn. znanstv. nas.

— Fomine se i kao dječija igra početkom ovoga
(xix) vijeka (nije jasno, jeli igri ime konic Hi
koriica ; u zadnem slučaju vafa da je sam pisac
upotrebio riječ keja nije narodna). Koriica se
igra da stanu u okrug djeca, koja su razdijefena
na dvije časti, jedna Časti (sic) bude koriica, to

i'est prekloni leda a drugi jaše . . . malo dafe
:ao da znači što i koriik. Ako promaši, to
biv^i koriica ugrabi loptu, i koga udari taj bude
koriica. S. Tekelija. let. 119, 9.

2. KOliriCA, f. hrpa od četiri ili pet oraha,
kestena ili česa sličnoga i to tako, da jedan na
ostalih leži. na Rijeci. F. Pilepić.

3. KONICA, /. mjesno ime.

a. grad u Hercegovini. Statist, bosn. 115.

— vidi 3. koriic.

b. u Mikafinu rječniku: Koriica, grad u
arbanaškoj zem)i ,Ca3siopo, Phallacrum'.

KONIC, m. dem. kori. — U Volti^ijinu rječ-
niku: ,cavallino, cavalluccio' ,pferdchen'. — nije
dosta pouzdano.

KONrCAK, koriička, m. dem. koriic. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Jambrešičevu (kaj-
kavski koriiček ,equuleus') i u Vukovu (hyp. v.
koriic). Na jednom koriičku. Nar. prip. vuk. >
207. Poigrasmo Žustre koriičke. M. P. Šapčanin
1, 107.

Digitized by

Google

KOAlČAN

287

1. KOlhK, a.

KOl^IČAN, koAićna, ađj. vidi koAiftki. — U
StuliSevu rječniku : ,eque9tri9*. — Vafa da je po
ruskom korhhmhui'i.

KONIČANIN, m. presime — xviii vijeka. Pava
Koi^ičanin. Noriui 54.

k6i^IČAB, m. čovjek koji kroti koM ili uopće
koji je vrlo vješt jahač. — U Mikafinu rječ-
niku: koiiičar, koji kroti kone ,equiso, domitor
equorum'; u Belinu: ,cavalcatore, maestro del-
Tarte di cavalcaie' ,domitor equorum* 178*>; u
Voltigijinu: ,cavalcatore, cavallerizzo' ^reiter,
bereiter'; u Stuličevu: koničar, koji kone kroti
,equi80, equorum domitor' iz Mikafina. — U
drugom značenu (vidi koiiuhar, konuSar) u Be-
linu rječniku: ,cavallarizzo, maestro di stalla'
,stabuli praefectus' 178^; »maestro di stalla' ,sta-
buli praefectos' 45 1».

KOI^iČIĆ, m. dem. konic. — U Vukovu rječ-
niku (dim. V. konic).

KONIČKA RIJEKA, /. ime tnjestu u Srbiji
u okrugu požarevačkom. Livada u Kouičkoj
Eeci. Sr. nov. 1870. 683.

1. KOAlČKI, adj. koji pripada koiiicima (od
nom. konik) ; upotreblava se i u drugom značenu,
vidi a, a). — Biječ je stara, isporedi stslov.
konbni6i>9ki>, rus. KoHHiiHKiit. — Između rječ-
nika u Vrančičevu (pisano konyizki ,equestris';
mislim da ne treba čitati konski), u Stulićevu
(v. koničan), u Vukovu (,reiter-', equitum').

a. a<^.

€i) koji je na konu^ kao konik. Jakože
kip jego konički kažet. Š. Kožiftić 35«. S voj-
skom pišom i konifikom. Mon. croat. 245. (1545).
Petdeset tisać vojnikov koniČkih. Aleks. jag.
star. 8, 254. Đvi sti tisuć koAiČke vojske sabra.
261. Oni silnu vojsku imadode: osam stotin hi-
lađa pisaca, dvista hi|ad konički strilaca. Nadod.
127. Biti će zadovo).eni od priklonita kouičkoga
družtva. I. J. P. Lučić, nar. 66. Artilerija ko-
nićka sastojaćo se, kao i do sad, iz jedne ba-
terije. Nov. sr. 183-1. 54. Od ruske strane će
jedna divizija koničke vojske u taj logor doći.
1835. 184.

b) koji pripada konicima, koji je za konike.
Odsikovali glave turske konićke i konske skupa.
L T. BCmavić, osm. 4. Kolničkoga zbora glavar.
P. Vitezović, odil. 76. Vojvoda konički. And.
Kačić, kor. 470. Pušta bane koničku košiju.
Nar. pjes. stojad. 1, 19. Dvanaest koničkih sa-
bata od Biograda. Vuk, rjočn. kod konički. Po-
nuda se između šib)a i viuaga slabo utapkana
konička putana. M. P. Šapčanin 1, 120. Ko-
Aiftka škola (,kavallerie-schule'). Zbornik zak. 3,
274.

b, adv. kSnički, na konu. U tu vojsku pošal
konički aV piše. B. Krnarutić 15.

2. KdliriČKf, adj. koji pripada konicima (od
nam. konic^. — Ovakovo značene mislim da je
u ovom prtmjeru iz narodne pjesme našega vre-
mena: Kakav ćemo megdan učiniti? aV s ko-
pirna, ali s barjacima, al' junačkim brijetkijem
6orđam\ aV se fatat o pleća junačka, aV se tući
prsim^ koniČkima? Nar. pjes. marjan. 51.

K6liić, konića, m. dem. 1. kon. — Od xviii
vijeka.

a« u pravom smislu (vidi 1. konic, 1). Diše
Marko krilo Jankovića, silni konić srca kra}e-
vića. And. Kačić, razg. 265*^. Napoji on sebe i
svoga konića. Nar. pjes. istr. 1, 28. K6nić, dim.
kon. L Pavlović.

b. u prenesenom smislu,
a) vidi konici 2, a, a). Konić ,Hippo-

campus' i ,Hippocampu8 brevirostris'. G-. Ko-
lombatović, pesci. 23.

h) u Vukovu rječniku : (u rudničkoj nahiji)
račvasto malo drvo (po naj više Šjivovo) koje se
zavuče odozdo u kazansku lula, te niz do£i i
duji negov krak ide rakija u postavu, a Jadm
je kazanska lula na dnu šup}a s done strane,
pa se mjesto konića kroz onu jamu provuče kao
mala a^ičica od vlakna, te niza hu ide rakija.
1. KONIK, m. čovjek na konu. — Postaje od
konb nastavkom nikb, te se kod starijega oblika
koubnikb dvoje može dogoditi, ili se h mijeiki
na fk, i tako postaje oblik koiianik (vidi), ili h
ispada, te od i'm postaje n: koiiik (u Vranči-
čevu je rječniku pisano konnik , a i na kojem se
drugom mjestu nalazi s nn, to jest nn ili nn
ili nn). — Riječ je stara, isporedi stslov. konbnik-b,
rus. KoHHHfTb. ne znam, jeli praslavenska r^ječ
(čes. konnik nije mi dosta pouzdano). — U voe.
sing. oblik je kdniče, te se razlikuje od voe. sing.
konicu od konic; ali se u množini samo u aen.
i acc. razlikuje od konic (nom. i voe. kdnici,
dat., instr., loc. k6nicima). — s toga što su im
neki oblici jednaki, ove se dvije riječi gdjegdje
miješaju jedna s drugom, vidi 2. konic t 2.
koiiik. — Između rječnika u Vrančičevu (konnik
,e<iues'), u Mikafinu (,eques' ; koiiici, četa koAika
,equitatus, turma equitum'), u Belinu (.cavalliere,
soldate a cavallo* ,eque8* 179*; ,8o]dato a ca-
vallo' ,eques* 683^; ,viandante a cavallo' ,viator
eques' 764^; konici, »cavalleria, gente a cavallo'
,equitatus* 178^), u BjelostjenČevu (vidi koiianik ;
konici, konadija, vide konaniki, konarija 1), u
Voltigijinu (pl. konici uz konarija), u Stuličevu
(,eques*; pl. konici uz koiJiica), u Vukovu (uz
konanik).

a. uopće-, naj čekće se upotrebfava za voj-
nika na konu; često blizu konik stoji i riječ sa
suprotnijem značenem : pješac ili pješak. Da srni
protiv stati koniku i piscu. M. Marulić 144.
Dvadesti tisuća koiiika osvjem pješaca. Zborn.
731>. Pješac ali konik. M. Vetranić 1, 3. Gdi
mnokrat i glavu plah konik ostavi. 1, 135.
Pjesci i konici. 2, 60. Obiću se davati dobru
cenu našim koiiikom. Mon. croat. 225. (1527).
Kad mu (konu) konik reČe, kliknuvši : ,Nu boje !*
P. Hektorović 61. Velike vojske ot pisac i ko-
nikov. Postila, i^. Kako se koAiku i bojniku
pristoji. B. Gradić, dub. 38. Ni' na neba goru
svitle zvižde zriti, ni po{em koAike oražne gle-
dati. D. Ranina 140>^. Od Aleksandrovih Mace-
dona četiri sta konikov ubiše. Aleks. jag. star.
3, 241. Od konikov vaših poš|ite k nam. 297.
Kona i konika vrgao jest u more. M. Divković,
bes. 76a. Oni idući svojijem putem, evo za nimi
jedni konici. 319h. I pisci s konici Turak se
ne boje. Đ. Baraković, vil. 77. Da konik uzjaše.
jar. 57. Toliki se broj konika s carem ovdi doć
potezi, kih Jordana poj i rika ... I. G-undulić
329. Koii ga i koiiik mrtav straši, priko koga
proć mu je trijebi. 336. I od negovijeh svijeh
konika naj bržega k noj pošija. 348. Padaju koiii
i konici živi, mrtvi i duhati. 445. I pjesnici i
konici naripiŠe svikolici. (i. Palmotić 2, 141.
Mnoštvo }udi, or uznika, pisca i konika. M. Jer-
ković 62. Jezdit opet zapovijeda laganijem ko-
nicima. P. Kanavelić, iv. 97. (Faraun) sa svo-
jijem konicima naj poglavitijem umre zadašen
u moru. M. Bculnic 301 1>. Šereg pisac i konikov.
I. Zanotti, en. 6. Za mlada kona star kofiik. (D.)
Pošlo V. danič. Na hitre se kerubine kako konik
hiti hitar. A. Vitajić, ist. 51 h. Tuj pješaca, tuj
koiiika krvnu četa vidjet biše. ost. 200. Konik
koiia uzdom svuda vlada kud on hoće. S. Mar-

Digitized by

Google

1. KOlto, o. 2

gitić, &1. 197. S treset hi|ad svojih ko&ika. J.
Kavuiin 184^. Čuje se kona oholijeh i koAika
oštri bahat. I. Đordić, tizđ. 81. S mnoi^om druž-
bom i konika i pjesnika. B. Zuzeri 28. Jedan
koiiik zvan Longin sulicom udri u prsi Isusove.
M. Lekušić 134. I 20 i|ada koAika. F. Lastrić,
test. 19b. Koi^a i koi^ika liegova bacio je u more.
178«. Dvaest i dvi hi^e koAika. £. Pavić, ogl.
378. Budući se i pet stradni koiUka ukasalo. 447.
Eto k liemu pristupa jedan koi^ik obu6en na gos-
posku. M. Zoričić; zrc. 91. Vidi veliku vojsku
koAika posve bili(\). 242. Koi^ s koiiikom vrat
utrgne. V. Došen 189^. Imadihu voiske osam
stotina i}ada piŠaca i dvista i}ada konika. And.
Eačić, razg. 5. Jer mu se ukaza koA i na nemu
strahovit koiiik. kor. 322. Kone i koiiike na voj-
nidku oružane. 823. Ugledaše jednoga mladića
kolnika u bilo obućena. 334. Ako je pisac, učiniti
ću ga koiiikom. Đ. Bapić 170. Koni ujedno i ko-
liici izredeni tuj se paze. P. Sorkočević 584^. Sve
kolnici pod bojnim kop}ima. Nar. pjes. vuk. 2, 389.
Povedite mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra
koAika. 3, 148. Spremajte se, kićeni svatovi! ko
je koiiik, potezi kolane, ko je pješak, priteži
opanke. 8, 251. I on vodi hi)adu momaka, sve
koiiika jutih oklopnika. 3, 259. Kad poćera Smi-
(anić Ilija sa koi^ici }utim oklopnici. 3, 260 — 261.
Ćeraše ga pješci i koAici. 3, 540. Stade dizat
pješce i kofuke. 4, 228. Kolnicima Luko govo-
raše: ,Eoiianici, moia braćo draga!' 4, 228 — 229.
Braćo moja, pješci i koiJiici! 4, 280. Svi koAici
koi!le posjedoše, a pješaci puške dokopaše. 4, 252.
Na kolnike srpske juriŠ čine. 4, 270. Tri hi)ade
pješca i koiiika. 4, 316. Sak upise petnaest stotina
laka pješca i bila konika. 4, 506. I povedite pet
stotin konika. Nar. pjes. juk. 312. Tko je koAik,
priteži kolane. 336. Na Maltiji otvorio vrata,
kako može dobar koi^ik proći. Nar. pjes. vil. 1867.
646. Nećete li oteti topove, i koi^icim sokak uči-
niti. Smailag. meh. 57. Pješak na konika (uvijek)
mrzi. Nar. posl. vuk. 249. Ona dva konika još
su pre od carevoga sina bila došla u dvor i
pripovedila caru . . . Nar. prip. vuk, 60. Pisato
knezu Aksentiju, da eksercira i koAike kako god
i pešake. Djelovod. prot. 179. Sa svim kofkicima
i s ostalom vojskom. Vuk, dan. 1, 83. Kokici
negovi i vojska il^egova. Đ. Daničić, 2mojs. 14, 9.
A noge mu pouzdane stojne, da potjera stigo bi
koAika. Osvetn. 2, 46. KoAik pAstf uzdu koAu
p{L8t£. 4, 19. Dvije stotine koi^a gotovih za po-
lazak, a kofiici se saćekavaiu, da svi u jedan
mah pojasu. M. Đ. Milićević, omer. 60. KoAik
koAa uznojio. Bos. vila. 1886. 209.

b. čovjek koji je dobio viteški red, vidi vitez.
Učini se konik mnogo počtovan. Zborn. 46*».
Kruni ga i učini za koiiika. 80«. Oni, ki nose
kopna, pašu mače, kokici su od Prusije. I. Gun-
dulić 488.^

2. KdNIK, m. dem. 1. koi^, vidi 2. kofiic i kod
1. koAik. — U nciše vrijeme po sjeverosapadnijem
krajevima^ a između rječnika u Voltigijinu (v.
konič). Mili Bože, dobroga konika, dobra koha,
a slaba junaka! Nar. pjes. marjan. 19. Podaj
Ivi dobroga konika. 48. I doveo dobra koria
svoga, da se i on vode ponapije; koiiik vode
moj da pije neće. 89. Polezi se po dobrom ko-
niku. 96. Ti hajde pa pripaši ćordu, pa se šeći
do konika svoga. Nar. pjes. kras. 1, 35. Metnu
ga za se na konika. Nar. pjes. istr. 1, 9. !^ubi
ti je 8 tobom na konik u, sele ti je uza te na
kona. 1, 10. On joj sedla koAa na junačku,
ona skače na konika vrana, ona jaše kano i de-
lija. 1, 11. On je lovi za desnicu ruku ter je
meće za se na koiiika. 1, 17.

8 KO*OKBADI0A

1. KOlhKOVIĆ, m. presime. — U naše vri-
jeme. Sohem. segn. 1871. 110.

2. KOlSriKOVIĆ, m. ime saseoku u Bosni u
okrugu DoM Tuzle. Statist, bosn. 88.

KOlSriN, m. koA. — U narodnoj pjesmi na-
šega vremena. Oj halate, moj dobri koiiine!
Nar. pjes. marjan. 49.

1. K6l!riNA, /. augm. 1. kon. — Akc. se mi-
jeika u gen. fl. kčilTufi. — Od xviii vijeka, a
između iječntka u Belinu {,ca,TaMsLOoio e ca-
vallacoia' ,equua et eoua ignava' 178b) gtfje se
naj prije mmodi, u Voltiamnu (,cavallaGcio' ,ein
garstiges pferd'), u Stulicevu (,caballiis, malus
equns'), u Vukovu (augm. v. koA). Tako vrat
ja ne slomila s ove konine! Nar. posl. vuk. 280.

2. KOlSflNA, /. konska koša. — Akc. kao kod
1. koAina. — U Vukovu rječniku: ,rosshaut'
,pellis equina^

3. KOliriNA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milićević, kra}. srh. 387.

KONINCI, KoAinaca, m. pl. u DanOičevu rječ-
niku: Koiiinfcci, selo kod Novoga Brda, dade ga
despot Stefan Hilandaru. M(on. serb). 570. (1411).
vidi: KoAinci su bez sumAe u ^Koinskoj reci' i
,Koinoima' malo da)e niz Moravu na desnoj
strani te reke. S. Novaković, novo brdo. 86.

KOlSriNO PO^iE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu alesinaČkom. Niva u Koi&ino Pole. Sr.
nov. 1873. 487.

KOl^INSKI, adj. konski. — Samo u Voltigi-
jinu rječniku: ,cavallino, di cavallo' ,was zum
pferd gehčrt*.

KO!^IŠTANSKO BBĐO, n. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. Vinograd u Koikištan-
skom Brdu. Sr. nov. 1861. 496.

KČl^iŠTVO, n. vidi koAaništvo. — Poštede od
koi^ik, kako koAaništvo od koiianik. — U ruko-
pisu XVI vijeka (u koiemu ovdje stoji č ispred t).
Dobro naređivaše koničtvo. Zborn. 46b.

KOl^KAVA, /. ime kozi. — Knipa. Bosna.
D. Hire.

KOIStKOVSKO, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u
županiji zagrebačkoj. Bazdije}. 74.
KONO, m. ime muško (vala da je %pokor%st%k).

— U crnogorskoj pjesmi našega vremena. Drugo
vitez Stankoviću Koiio. Nar. pjes. vuk. 5, 99.

KOlSrOBABKA, /. u Vukovu rječniku: (u Sri-
jemu) naj silnija vještica koja čovjeka s koiia
obara očima. — Postaje od s koiia obara.

K0N6d£B, m. ša)iv naziv za (mog koji cr-
knutu k)usad dere. — U naše vrijeme u Lici.
,Ceraj toga konodera iza stolioe, kako š idm
možete jesti?' J. Bogdanović.

KOIS^ODOB, m. ime selu u Bosni u okrugu
bihaćkom. Statist bosn. 52.

KO!^ODBŽAG, koAodrioa, m. čat^ek kcji drh
(hrani) koi^e. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Konodržci noj (zdrebadi) goditi znadu. J. S.
Re}ković 317.

KOlS[OGBIZ, m. ime bitkama. Kodogriz, 1.
Cichorium intjbus L. (Vukasović, Đakovo, I.
Sab)ar) ; 2. Aohillea nobilis L. (Gk>spić). B. Šulek,
im. 153.

K0l!f6KBADICA, m. čovjek što krade koike.

— Vuk bifeii u rječniku da je ženskoga roda,
ali je tako samo u mnoUni; u jednini je ja-
mačno muškoga roda kad znači čovjeka, ali bi
moalo biti i ženskoga, kad bi značilo iensko če-
fade (što moiebiti ne biva nikada). — U naše

Digitized by

Google

KOlkoKRADlOA 21

vrijernef a između rječnika u {^uknvu (f. ,der
pferdedieb' ,fur equorum*). Pijanico i konokra-
dico, nis^ a bana taki govedari a kamo li da su
pobratimi. Nar. pjes. srem. 98. Ka<l 8U dvije
konokradice u po}a uhvatile nečijeg kona . . .
Vuk, pošlo V. 4. Da poš)u prisuždenije za kono-
kradice. Djelovod. prot. 98.

K0li6M0RA, m., u Vukova rječniku ; f. u. m.
veliki biAa^ija koji ,mori koi^e' ^ein heftiger
reiter' ,eque3 vehemens'; gdje je zabUezeno da
je i ženskoga i muškoga roda^ ali i sa ovu riječ
vrijedi isto pravilo Ho i za koiiokradica.

KOlSrOBBP, m. vidi koA-rep i konski rep.
Eonorep ili oinkrot, a u Slavoniji : voiće, ,Equi-
setum arvense L.' Đ. Popović, posnav. robe. 281.

KONOTRKA, / koikska trka. — V jednoga
pisca iz početka ovoga vijeka, koji vafa da je
mm ovu riječ načinio. Konotrka se daje. S.
Tekelija. letopis mat. sr. 120, 72. .

KOlirOTBŽAC, koAotrSca, m. čovjek koji trguje
koAma. — Načii^eno u nciše vrijeme. Konotržac
,pferde-h&ndler'. Jur. pol. terminol. 387.

KOl^OVIĆ, i». prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 274.

KOl^OVLAČAN, koAovlaftna, adj. po kojemu
vlaČe koi^i (o šefeznieij ,tramway'). — Načii^no
u naše vrijeme. Privatne koiiovlaćne ie)eznice.
Zbornik sak. 1869. 200.

KONOZOBIOA, /. u Vukovu rječniku: (u Hr-
vatskoi) vide zobnica.

KON-BEP, m. Mca bi\ka. Kon-rep, pol. konski
ogon, Equisetum L. (Visiani). B. Šulek, im. 153.

KONSKA, /. mjesno ime u Srbiji, a) zaselak
u okrugu čačanskom. K. Jovauović 171. — h)
selo u okrugu smederevskom. Vuk, dan. 2, 70.
8ad se zove Mihailovac. K. Jovauović 87.

KOI^SEII, adij. koji pripada konma. — RijeČ
je praslavenska, isporedi stslov. konfoski*. rus.
KoufcCKiii češ. konsky, po^. koiiski. — Između
rječnika (radi Vrančićeva vidi konicki) u Mi-
kafinu (gnoj konski ,fimu4 equinu3 vel equi^
103^; koibka muha, vidi d; napose nema), u
Belinu (,oavallino^ ,equinus* 179*), u Bjelostjen-
čevu (konska sprava ,phalerae, ornatus eque8tris* ;
konski plod, minus, v. kofiarija 2; koAski vrač
,veterinarius, medicus equarius'), u Jambrešičevu
(,equinas*), u Stuličevu (,equinus, caballinus'), u
Vukovu (,pferde-' ,equinus'), u DaniČičevu (koiib-
8kyj ,equinas').
1. a€^i.
f^uopče. Konbskjje silj. Đomentijanb 118.
Svodb konbskij i inyihb dobytbkb. Zak. duš. p«un.
šaf. 49. Naprava koiiska. Spom. sr. 2, 49. (1407).
Pohve kožne konske načiAene. Mon. serb. 498.
(1466). Pušćam jednu konsku mater. Mon. croat.
131. (1487). Ne nade mjesto ino, negoli staju
koiisku. A. Q-u$etićy roz. jez. 112. Osedla kona
i usede na n i na konski tek pojaha. Aleks.
jag. star. 3, 229. Deset tisuć hajzam konskih.
263. Ne ostavi me u prahu ovom pod nogami
konskimi umriti. 273. Od trubnoga vapja i od
koAskoga rzanja. 322. Svaki zlatnoj u odjeći
srebrom kova konske stupe. I. Gundulić 334.
Konsko meso jimo. I. Zanotti, skaz. 21. Jed-
nijeh koi^ski repi odniše do gorkoga teška umora.
A. Vite^ić, ost. 17. BžaAe, glas konski. I. Đorđić,
salt. 501. Našao bi koii»ki(h) kosti dosti. V.
Došen 228*. Tu se teška krvca prolivaše, teška
krvca konska i junaška. And. Kačić, razg. 182*.
Masti iz koiiske grive. J. Vladmirović 22. Koji
koiiske bolesti poznaju. J. S. Be)ković 194. Pa

^ KOl^SKI, 1, e, /;.

uzima koi^ke bukagije. Nar. pjes. vuk. 1, 543.
A dobri se kofii pobo}eli od bolesti kodske sa-
kagije. 2, 314. UJegoSe u konske podrume. 2,
615. Al* se pramen zapođede magle a od pare
konske i junačke. 3, 127. Konske noge pojem
odmakose. 3, 310. I kuda su Turci prolazili i
s konskiiem pločam^ zadirali. 4, 136. Na n met-
nimo konsku drvenicu. Ogled. sr. 503. Ni koAske
noge pregaziti. Nar. prip. vrč. 3. Baci (se) na
toga alata bez sedla ili konskog ptostirača. Nar.
prip. vil. 1867. 32.3. Kad je skupa koiiska hrana.
Vuk, po3lov. 99. I sitno se iskorijeait bHe od
bahata konskog i junačkog. Osvetu. 2, 127. Pa
se sasta krst s mjesecom zlatnim, a svilen stijeg
sa koiiskijem vlasim. 2, 138. Zarov^te ga u
konsko bunifite. 4, 12. Koiiski liječnik ,kur-
schmied'. Zbornik zak. 2, 297. Konska trava,
marvinska trava, zove narod trave uopće sve.
Narodnak. 1877. 136.

b* u ovom primjeru znači upravo što ko-
nanički: Koiiska vojevoda. Nar. pjes. bog. 151.

e. na konsku upotrebfava se u adverbi-
jalnom značenu, vidi 2. Neg li se kopiti na
konsku prucate. M. Vetranić 1, 227.

d. kao pridjev uz muha, i znači obično
muhu što Uvi na konma, Oestrus equi L., Ga-
strophilus equi F. Konska muha, [Misja muha,
,cynomea, musca canina^ J. Mika|a, rječn. vidi
dafe kod muha. Mnoštvo mušica i pasiifTi:^ i
konski(7i^. I. J. P. Lučić, razg. 53. — U drugom
značenu. Koiiska muha ,die stochfliege' ,Gonops
calcitrans^ (Stomoxys calcitrans L.). G. Lazić 89.

e. kao pridjev kod i^nena bifaka.

€i) Konska blitva, Arum maculatum L.
(Sab]ar, Istra). B. Šulek, im. 153.

b) koiiska djetelina, vidi: Koiiska dite-
lina, po|. češ. koničina (Trifolium pratense), ser-
tula campana (Durante), Melilotus officinalis Dec.
B. Šulek, im. 158.

c) Koiiska jabučica ili jabuka, nekakva
bi)ka (Sab{ar, Dubica), Cyclamen europaeum L.
(Tomaj). B. Šulek, im. 158.

d) konska metica, Mentha silvestris L.

— Između rječnika u Bjelosijenčev u {konakA me-
tica ,meta9trum*). Koiiska metica (prema nem.
rossmiinze), Mentha sylv. L. (Sab}ar). B. Šulek,
im. 153.

e) Koiiska nana, Stachys germanioa L.,
sjeruša, blijeda metvica, u rudničkom okrugu u
Srbiji. V. M. Jovauović. javor. 1878. 1390.

f) Konska trava, po}, češ. koiiitrud, Gra-
tiola offio. L. (Fapković, Sab}ar). B. Šulek, im. 153.

g) konski bosi^ak, Mentha aquatica L.

— U Vidcovu rječniku: ,die waldmunze' ,mentha
silvestris (1. mentha L. — 2. Menta aquatica
L.)^ — Koiiski bosijak, Konski bosiok, Mentha
sylv. L. (Vuk, Paučić). B. Šulek, im. 153.

h) konski karanfil, Dianthus atrorubens
AH. J. Paučić, flora okol. beogr. 99. Koiiski ka-
ranfil, ,die feldnelke' , Dianthus atrorubens^ G.
Lazić 129.

i) Konski oćas, cedronella (Bartulović)
,Equisetum^ B. Sulek, im. 153.

k) konski rep, vidi kon-rep. — Između
rječnika u Mikafinu (koiiski rep, trava ,equi-
setum, cauda equina'), u Bjelostjenčevu (konski
rep, trava ,equisetum, equina cauda*), u Stuličevu
(koiiski rep, trava ,cauda equina*), u Vukovu: (u
Dubrovniku) nekaka trava ,cauda eqaina (equi-
setum L.)'. Koiiski rep (Vuk^ Dubrovnik), v.
Koii-rep. B. Šulek, im. 153. Koiiski rep, £qui-
setum arvense (cauda equina). Čas. čes. muz.
1852. 2, 52.

1) Konski šćav}ak, češ. konsky stav, Bu-

Digitized by

19

Google

KOl^SKI, 1, e, /;.

2d0

2. KOlJrUHA

m6x aquaticas L. (u mletAČkum rukopisu). B.
Šalek, im. 153.

m) Koiiski štir (u mletačkom rukopisa),
V. Štir koi^ski. B. Šulek, im. 153.

n) koi!l8ki vrijesak, vidi: Vrisak kouski,
Saturdja montana. Čas. čes. mu£. 1852 2, 63.

o) Koi^ski zub (a mletačkom rukopisu),
V. Zub konski. B. Šalok, im. 153.

p) k5Ask6 k6pito. — U Vukova rječ-
niku: vide kopiti^ak s dodatkom da se govori
u Dubrovniku, Konsko kopito (prema lat. un-
^la caballina), Tossilago farfara L. (Bartulović,
Sab)ar). B. Šulek, im. 153. — vidi i kopito, đ, c),

€£} Konsko rebro (nem. ros<»rippe), Plan-
tago lanceolata L. (Sab|ar). B. Šulek, im. 153.
(» konski kamen, viai 1. kamen, II, e.
g» kod miesnifjeh imena.

a) Konska Glava, vrh veliki više Tro-
međe, pod Aim je velika pećina, koja se zove
,kozja jama*, a i sad u noj planduju koze i
ovco dalmatinske, jer Dalmatinoi dogone )eti
svoje blago na našu stranu na pašu. Oni za to
plaćaju travarinu, ali se na iiih srdi narod iz
okoline, tobože da oni pregone kradeno blago
s nade strane na dalmatinsku. M. Medić.

h) Koiiska Rijeka, potok (M. Đ. Mili-
ćević, srb. 581), i zaselak u Srbiji u okrugu
uiičkom {\u Stojanović). — Pomine se prije na-
šega vremena. Koi^bska Beka. S. Novaković, pom.
185.

c) Koiiski Osoj, mjesto u Srbiji u okrugu
vafevskom. Sr. nov. 1874. 85.

d) Konski Vir, mjesto u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. Livada na Konskom Viru. 8r.
nov. 1866. 200.

e) Konski Zavoj, mjesto u Srbiji u okrugu
kneievackom. Livada u Konski Zavoj. 8r. nov.
1878. 448.

f) Koiisko Brdo, selo u Hrvatskoj u žu-
paniji ličko-krbavskoj, Razdijei. 38.

g) KoAsko Po)e, zaselak u Srbiji u okrugu
uiičkom, ^. Stojanović.

hj Kolsko Vrelo, izvor u Srbiji u okrugu
čačanskom. M. Đ. Milićević, srb. 647.

2* adv, kSAski (u jedinom primjeru po konski),
kao koi^. On se je po malo po konski hodil, da
bi kako mogal do česti doć. Nar. prip. mikul.
107.
k6i^SK0, n. mjesno ime.

a. na Cresu. Konsko, naj vise mjesto med
Martinčćicom i Vranom na otoku creskom, gdje
ima prekrasan vidik. I. Milčetić.

b, u Crnoj Gori. — U Vukovu rječniku:
planina blizu Lukavice.

e. selo u Dalmaciji u kotaru spfetskom. Be-
pert. dalm. 1872. 82.

đ. selo u Herceaovini. Statist, bosn. 125.

e. selo u Hrvatskoj u iupan{ji ličko-krbavskoj.
Bazdije). 30.

f. selo u Srbiji u okrugu vrai^skom. M. Đ.
Milićević, kraj. srb. 306.

g. mjesto s ovijem imenom pomine se prije
našega vremena. 8pom. stoj. 184.

KOliŠĆICA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji zagrebačkoj. Bazdije). 82. — Po štokavskom
govoru glasilo bi Koiištica.

KONŠĆINA, /. mjesno ime. Koiišćina doiia •
gori&a, dva sela u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. Bazdijej. 104. — Po štokavskom govoru
glasilo bi Koiiština.

KOl![ŠT-^ vidi KonSć-.

KON^TAK, konštdka, m. postaje od kou na-
stavkom štakb; ima nekolika različna značeiia.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sina. (i acc. kad je jednak
s nominativom) f voc: k5n8t&&e, konst&ci.

a. neka bolest (prištj. — U Vukovu rječ-
niku: 1. iznutra ,spina ventosa'. — 2. s poja
,taphus'.

b* pogan živinska. F. Kurelac, dom. živ. 9.

e* Mca bifka. Konštak, rus. kohcmkh, Bumex
obtusifolius L. (Pančić). B. Šulek, im. 153.

d. i^eko živinČe, Grjllotalpa vulgaris L. J.
Pančić, zool. 244.

KONŠTBĆBA, /. grgeč, riba (Perca fluviatilis
L.), ali u karanu i prekoru i žaci: prznica, {u-
tica, oštrokonda; govori se mahom ienskome.

— ,Gle kaka je ova moja . . . prava konštroba'.
S. Agić u Trsteniku.

1. KONIJh, m. Čovjek koji čuva, hrani, timari
itd. koiki ili kone; nalazi se i u drugijem zna-
čeMma. — EijeČ je praslavenska, isporedi stslot.
konuhi., rus. KORiox'b, pol. koniuch. — Između
rječnika u Belinu (,cavallajo e cavallaro, guida
o pastore di cavalli' ,oquorum pastor' 178*>; ma-
nescalco o maliscalco, medico di cavalli o altri
giumenti' ,equarius* 458<^, u Bjelostjenčevu (vidi
kod kofiar), u Stuličevu (,agas'o, equorum pastor,
equorum medicus'), u Daničičevu (koAuhh ,equ»o*).

a« 14 značetiu sprijeda kazanome. Jaki da
utežni pod uimi pastusi, pojt u boj nžežni voće
ner u guši; uza ne konusi sve piši potiču. M.
Marulić 13. Đa ti budu konuh kobilam tvo-
jijem. Pril. jag. ark. 9, 147. (1520). Boje bi mi
bilo od Omirovih pišam carev se nazvati koiuih
nego od vas vsoj zom}i car. Aleks. jag. star. 3,
251. Jeli liste od posluha Đilaver ti učinio,
koji njegda za koAuha dostojan ti nije bio?
I. Gundulić 510. Konuh češe udi tvoje, J. Ka-
vanin 155. Nit' »i vitez svijetla kra}a, nego
smradni koAuh. 236^. 1 opet konuh crni buđ\
269b. Koi^uh, čovjek, što kona češe i sedla, i
kojemu Nijemac veli ,8tallknechtS a Francuz
,palefrenier'. F. Kurelac, dom. živ. 12. Konuh
,pfordeknecht'. Jur. pol. terminol. 692.

b. vidi koiiar. — U Belinu, Bjelos^enčevu,
Stuličevu rječniku.

C. čovjek kcji liječi koiHe. Svetac pak}enika
priobražena u kouuha aliti u oš(ega |ekara.

1. Đordić, ben. 111. — vidi i u Belinu i u Stu-
ličevu rječniku.

d. čovjek koji kroti kone. — U Bjelostjen-
čevu rječniku.

e. u naj starijim primjerima nije dosta jasno
značene. Dobra BSka i u i^ej uročbni konusi
koji su byli u stare kra}ice. Mon. serb. 96. (1330).
Šija vsa svobodi carbstvo mi (ut vsdhb rabotb
malih b i velikihb i vsdhb podanbkb, oit gradozi-
danija, oit soća, oit koAuha, oid psara, a>d povoza
i ponosa. Glasnik. 24, 235. (1349). Ni da je suca,
ni konuha, ni psara, ni sokolara. 287. (1349).

2. KOl^UH, m. mjesno ime.

a. vidi u Daničičevu rječniku : Koiiuhb, grad,
kao da je u Arbanaskoj: ,hodi carb u Arbba-
nase na Skendera, ta že i gradb sbzida Koi^uhb'.
(Okdz. pam. šaf.) 81. u drugoga {etopisca ,Ko-
nuže*. G(lasnik). 10, 274. — vidi i Koi^usi.

b* vis u Bosni. Glasnik 22, 81.

e. prije našega vrefnena nalazi se zabifeženo
mjesto s imenom Koim (jatnačno Koi^uh, vidi i
kod Koiiusi). Koi^u. S. Novaković, pom. 135.

1. k6i^UHA, /. vrsta zmije, smuk. — isporedi

2. koiiušarica t konuŠtica. — Akc. se mijena u
gen. pl. k5niih&. — U naše vrijeme u okolini
di^ovaČkoj. P. Budmani.

2. KOI^UHA, vidi Kofiava.

Digitized by

Google

EđlSniHAČA

291

1. koiStttSnioa

KONUHAČA, vidi koiiuvača.

K6]frUHAB, m. vidi 1. koAah (čovjek koji
6uvaf hranif timari kone u kotkuŠnici). — ispo-
redi konašar. — U Mikalinu rječniku : koi^uhar,
koji ima pomAa od koua a koAušnici ,stabu-
lerius'; u Belinu: ,famiglio o garzone đi stalla,
^tabularius' 706& ; u VoUigijinu : ,garzo]ie, mozzo
đi stalla' ,reitknecht' ; u Štulić'^vu: kodahar, kuji
ima od kofia ponudu ^stabularius' iz Mikafina. —
U Belinu rječniku ima i drugo znaČene (koAar,
kobilar): ,cavallajo e cavallaro, gaida o pastore
(li cavalli* ,eqaoram pastor' 178l>.

KONUHCI, vidi Koiiuvci.

KONUHČIĆ, m. (ili KonuhSići, m. pl ?) ime
it^estu u Srl^iji ne daleko od Prokupfa, — U spome-
niku XTiii v^jdca. Ot Koniihčida Nikola. Glasnik.
49, 12. (1734).

KONUHOVOI, Konuhovaca, m pl ime selu u
Bosni u okrugu baiioluČkom. Statist, bosn. 87.

KONUK, m. ko1^ski l\je6nik. — Samo u Mi-
kafinu rječniku: koiiuk, likar od kona ,veteri-
narius, medicas eauorum'. — Biče ista riječ što
i 1. konuh (vafa da k nije itampar^ka pogreška,
jer stoji poslije riječi konuhar).

KONOsI, Kdiiuh&, m. pl mjesno ime.

a, vidi u Daničičevu rječniku: Kouusi, Ko-
liuhb, mjesto gdje je Hilandar imao zem)a, meda
je toj zemji iSIa ,do puti staroga skulanoivskoga,
koji grede a Konuhe, do mede suhedolske'. M(oii.
serb). 264 (god. 1389 — 1405). nominativu mu nema
potvrde, to je bez samne mjesto blizu Gračanice,
koje Hahn, reise. 161' i na karti piše ,Konja',
jer je ondje blizu i Skulanovo i Suhodol.

b. selo u Srbiji u okrugu jagodinskom. K.
Jovanović 108.

KOliffjSINA, /. augm. koA. — U naše vrijeme
u Lici. ,Ajde doćeraj onu konusinu iz bara'.
^Otpusti tu konusinu do)e u nive nek glooa'. J.
Bogdanović.

KOl^&SNICA, vidi koAusina. — ff na^e vri-
jetne u Lici. J. Bogdanović.

1. KONUS, m. u Stulićeou rječniku: v. koAar.
— nepouzdano.

2. KOISTUŠ, m. mjesno ime^ po svoj prilici isto
što Koiiuša, c). — U spomeniku xviii vijeka.
Ot KoAuSa Stanoje. Glasn. 49, 12. (1734).

KOI^rUŠA, /. mjesno ime u Srbiji, ti) selo u
okruau kragujevačkom. K. Jovanović 118. —
pomtAe se xv vijeka. Selo Koiiuša. Spom. stoj.
3. (1428—1429). 6. (1456). Konuftu. Glasnik. 21,
32. (1481). — b) selo u okrugu podrinskom. K.
Jovanović 135. — c) Gorna i Dona KoAuša,
dva sela u okrugu topličkom. M. Đ. Milićević,
kra). srb. 395. — isporedi Koiiuš.

KOI^UŠAK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kruševačkom. I^iva u Kouušaku. Sr. nov. 1871.
186.

1. KOliUŠAR, konušdra, m. vidi 1. kohuh. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežimaf osim nom. sina. i voc. : k&iiuš&ru t ko-
uuš&re, k5nuš&ri. — Od zviii vijeka a između
rječnika u Vukovu (,der pferdehiiter* ,custos
6quoram'). Dat jednomu konuŠaru tri tolora.
M. Pavidić 82. Kofiu koAuŠar zob kradaše. D.
Obradović, basn. 74. Također ne bi velika bu-
dalaština bila, da se jedan konušar počme s kra-
lem boriti? Đ. Bapić 312. Imao je svoga ovčara,
govedara, konušara, svinara. Nar. prip. vuk. 15.
Za kone konušara. 90.

2. KOlSrUŠAR, m. planinski vuk. Nova Gra-

diška. D. Hire. — Može hiti radi toga što ko(e
koi^e.

KOIStUŠAbEI^E, n. djelo kojijem se koiiušari,
vidi kod konušariti.

KOJSraŠlBIOA, /. postaje nastavkom ica od
koAuŠar, ali ima različna značena.

a. vidi 1. koiiušnica. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Držaše četrdeset i}ada konuŠarica
u različitim mistim, gdi mu staju (stajahu) koni
podkolni oliti od kočija, i dvanajost ifada konu-
Šarica koAa od sedla. And. Kačić, kor. 224.

b* žensko čelade koje čuva kone. u Lici.
V. Arsenijević. ,Oudna e za koiie čuvati, prava
kodušarioa'. ,£li da ja uzmem Tanasijnu koiiu-
Šariou, koja ništa ne zna nego koiie čuvati'. J.
Bogdanović.

e. vidi u Vukovu rječniku: (u Lici) t. j.
zmija, vide smuk (kažu da ih ima dugačkijeh
preko dvanaest stopa), cf. koAuštica.

KOI^UŠAbITI, koni]išarim, impf. raditi kao
konušar, čuvati, hraniti, timariti koi^ (prelazni
je glagol), — U naše vrijeme u Lici. ,Aj do
đavola ti i tvoe koiiušareiie, zoveš se kod kona,
a koni mi eto sve žito potrli i zgazili'. ,Dobro
mi kodušari kone'. J. Bogdanović.

KOI^UŠABKA, /. MotacLUa alba L., neka ptica.
Strizi vojna. D. Hire.

KOl!r UŠICA, /. vidi koiiušnica. — Na jednom
mjestu xvn vijeka, ali je jamačno štamparskom
griješkom ispalo n, jer drug^e isti pisac piše
konušnioa. Ono višno veličanstvo slazi (s) svoga
pristo)a u jednu konušicu. I. Držić 46.

KOlSrUŠJE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. I^iva u KoAušju. Sr. nov. 1861.
316.

K6l!!fUŠKA, /. vidi 1. konušnica. — U naše
vrijeme. Đo Sofija za konušku služL P. Pe-
trović, gor. vijen. 94. Dovede je do svoje ko-
nuške, izvede mu koiia sedlenika. Magazin. 1863.
107.

KOlSfUŠKI, ač^j. koji pripada konusima,

a. u opčem smislu u jednom primjeru xvi
vijeka. LikaduŠ biše čelnik konuški. Aleks. jag.
star. 3, 323.

b. koji pripada mjestu Kofiusima. — Od
x[v ili od XV v\jeka, a između rječnika u Dani-
čičevu (koAuŠbskjj, što pripada Konusima). Za
medu koAušku. Mon. serb. 264. (1889—1405).
KoAuška (opština u Srbiji u okrugu jagodin-
skom). K. Jovanović 108. — U istom okrugu
ima i mjesto KoAuški Vinogradi. Niva u Ko-
nuškim Vinogradima. Sr. nov. 1866. 447.

K6]Sri}ŠNA, /. ime potoku u Srbiji u okrugu
biogradskom. J^, Stojanović.

1. K6l!rUŠNICA, /. mjesto rpokriveno i zatvo-
reno) gdje se hrane kotii (u nekojem primjerima
kao da stoji i za druge domače životi^). —
Akc. je zabiUien po Vukovu rječniku: u Du-
brovniku je drukčiji: konilišnica. — Od xvii vi-
jeka, a između rječnika u Mikafinu (,equile' ,8ta-
bulum'), u Belinu (,stalla di cavalli' ,equorum
stabulum' 706*), u Voltigijinu (,stalla di cavalli'
,pferdstall'), u Stulićevu f;.stabulum'), u Vukovu
(,pferde9tall' ,8tabulum'). Jer se ne rodi u po-
laČah i u dvorijeh nego li u jednoj koiiušnici.
M. Divković, bes. 97a. Pojde u jednu špilu i
konuŠnicu. B. KaSić, is. 8. A s lijeva se svijem
široka konuŠnica carska objavi. I. Gundulić 582.
Pogubi ih prid vratima od careve kouušnice. 552.
Uljeze u koAuSnicu (isporedi konušica). I. Držić
362. A ja koiiušnice ako sam čistio, vridne po-

Digitized by

Google

1. KOlhlŠNlCA

292

KOPAČ, i: fl.

rodice za to sara bio. 1. T. Mrnavić, osin. 141.
Crkve tvoje učiniće kona svojijoh konušnice. J.
Palmotid 291. On porođen u razrušenoj konuŠ-
uici. B. Zuzeri 34. Hala od stada i koiiušnice.
194. Vidim ljepotu božanstvenu u jodnoj gnusnoj
koi^ušuici. 284. Bi mu doglašeno, da mu je doli
u konušnici kobila lijepa koi^ica okotila. 301.
Nađe u itiii sama slugu u konušnici. M. Zoričić,
zrc. 120. Viruješ li, da se Gospodin naž uputi
i porodi u jodnoj ubosfoj konušnici porad tebe?
Blago turi. 2, 280. Dok ukrade kjuČe od tavnice,
od riznice i od koiiušnice. Nar. pje:^. vuk. 3, 124.
Pa su danas turske konuŠnice. 5, 501. Kobilu
odmab uvede u konušnicu. Nar. prip. vuk. 30.
Namesti kona u konušnicu. 110. — U meta-
foričkom smislu. 2^ve od zloba i da je bila
konušnica gnusna u tebi, zlijeh duhova pa6o
spila, do6 ne mrzi u te s nebi. B. Betera 161.

2. k6nUŠNICA, /. mjesno ime. — Biće ista
riječ što 1. koi^ušnica. — U Vukova rječniku:
zidine u Pocerini. cf. dvorište.

3. KONUŠNICA, /. nekakva trava. — U naše
vrijeme u Srbiji. Neki previjaju na glavu neku
travu koja se zove , konušnica'. M. Đ. Milićević,
živ. srb. * 314.

KOl^UŠNIČICA, /. dem. konušnica. — U Stu-
lićevu rječniku: ,parvum stabulum*.

KOl^UŠNIČINA, /. augm. konušnica. — U Stu
ličevu rječniku: ,malum stabulum'.

KONUŠNIK, m. vidi konuhar, koAušar. — U
Belinu rječniku: ,mozzo di stalla ,media9tinus'
501 1>, ♦ u Stuličevu: v. konuhar (iz Belina). —
U Šulekovu rječniku: ,stallmeister'.

KOlirilŠNINA, /. novac Što se plaća za najam
konušnice. — Nači^no u naše vrijeme. KoAuš-
nina ,stallgeld'. Jur. pol. terminol. H03.

KONUSNE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u KoAušnu. Sr. nov. 1864.
108.

KONUŠNICA,^/. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. I^Tiva u KoAnŠAici. Sr. nov. 1875.
775.

1. KOliuŠTICA, /. u Vukovu rječniku: vide
smuk, cf. konušarica s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori.

2. KOlSfUŠTICA, /. na jednom mjestu u pisca
XVIII vijeka kao da znači isto Što konušnica, ili
moiebiti uopće: odgajane kona. Jesti u srebru,
gojit ptice i pse lovno i koAuštice. J. Kavaiiin
378b.

KONUVA, /. ime selu u Srbiji u okrugu top-
ličkom. M. Đ- Milićević, kra}. srb. 396. — Vafa
da bi pravi oblik bio Konuha.

KONUVAČA, /. nekakva vrsta jabuka. — U
Vukovu rječniku: ,eiae art apfel* ,pomi genus*
s dodatkom da se govori u Jadru. — Vafa da
bi pravi oblik bio koAuhača.

KONUVCI, m. pl ime dvjema selima u Srbiji
u okrugu topličkom: Gorni t Đoni Konuvci. M.
Đ. Milićević, kraj. srb, 386. — Može biti da je
pravi oblik Konuhci.

KONUVI, vidi KoAusi, c.

KON-55AVOJ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževaČkom. liiva u Kon-zavoj. Sr. nov. 1873.
55.

1. KOP, k5pi, /. kopane. — isporedi 2. kop.
— Akc. je zabifežen po Belinu rječniku. — Od
XVI vijaka, a između rječnika u Belinu (,zappa-
mento, il zappare' ,fossio* 782^; ,zappatura* ,fos-
sura* 783»), u Voltigijinu (,zappatura' ,da8 auf-

hacken'), u Stuličevu (,pa9tinatio, fossara'). Ne
hod' vreda priko mora, ako ć^ šega riia i kopi
pojev ti*sjo tve, gdi soči. M. Pelegrinović 192.
Tu kop boje čini ćeš do zime. J. S. Rejković
134. Ovu kop baš vinogradi žele. 179. Motiku
mora po iskat, mučno v vinogradi kopat: komać
prvu kop produra, druga se za Aum doškuja.
Jačke. 219. Kop, f. kopane vinograda: ,Kađ na-
stane kop, tad ću ti platiti'. ,Kad bude u kop,
ispomagaću ti*. Težak kopi, koliko jedan težak
za dan moŽe uskopati na slogove: ,U mom vino-
gradu ima deset težaka kopi'. M. Pavlinović.
Prva kop, upravo kopati t. j. odgrtati loze;
druga kop, raskopavati t. j. sagrtati loze. na
Braču. A. Ostojić.

2. KOP, m. vidi 1. kop. — Samo u Stuličevu
rječniku uz 1. kop, i u jednom primjeru xvni
v{jekaj gdje znači: ukop, pogreb. Svijetli kopi
za hrabrena man su; krjepos ima grebe srjedu
zvijezda gor' na nebe. J. Kavanin sioh.

k6pa, /. rpOf naj češće u osobitom značena:
stog. — Akc. je zabi(ezen po čdkavskoine i po
ruskome ; u Vukovu je rječniku dnikčiji. — Riječ
je praslavenska, Uporedi rus. Koiid, češ. i po\.
kopa. — Miklošić (etymol. w5rterb. 129 1) miili
da je ista riječ što nem. haufe (stvnem. hi\fo.
houf, stsaks. h6p, anglosaks, i engl. heap); to
može biti, premda nije jasno, kako se uzdržalo
starije k prema mlađemu germanskome h, a p
je kao i u germanskome, premda bi trebalo da
je b. — Između rječnika u Mikafinu (kopa, stog
od slame ,meta paleae*) t u Vukovu: (u trećem
izdanu) kčpa, vide stog s dodatkom da se govori
u Vasojcvičima.

a. stog. Kopa ,meta foeni*. D. Nemanić,
čak.-kroat. stud. iftsg. 27. K6pa, stog. Dubaš-
nica na Krku. I. Milčetić.

b* nasloživ kup drva, koja se upale i izgore,
tad onaj kup dobivena ug)a jeste ,k6pa^ Mrkopa)
na Krku. I. Milčetić. Kopa, složena drva za
ug)en paliti, u Samoboru. F. Hefele.

e. pet oi*aha na kupu zovo se ,kopa^ u Bi-
stracu. F. Hefele.

KOPAČ, k6pca, m. vidi kopać. — U jednom
j)rimjeru pisca Dubrovčanina xvi vijeka 8 oso-
bitijem značenem (vidi kopač, 1, c), a iztneđu
rječnika u Stuličevu (uz kopač). UbivSi kopceni
vrzi ga. D. Zlatarić 35h.

KOPAČI, m. pl. mjesno itne. — Prije našega
vremena. Kopači (kuće). S. Novaković, pom. 135.

k6pAČ, kopdča, m. Čovjek koji kopa (zemlu),
— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sing,, i voc: k5p&Ču, ko-
p&či. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
kopaČb, rus. Koiianb, češ. kopač, pof. kopacz. —
Između rječnika u Vrančićevu (,fossor, sarritor,
vinitor'), u Mika\inu (kopač, koji kopa ,fossor,
sarritor, pastinator, vinitor*; kopač, koji dube
,fossor*; kopač od mrtvih, greboder , vespi lo. po-
linctor'), u Belinu (,vangatore* ,fossor* 751*;
,zappatore' ,fossor* 783»; ,agricoltore, chi coltiva
i campi* ,agricola* 54h), u Bjelostjenčevu (,fossor,
sarritor*. 2. kopač vinogradski ,vinitor, posti-
nator^ 3. kopač, pokopič mrtveh ,vespillo, po-
linctor*), u Jambrešićevu (,fo3sor*; kopač pojski
, pastinator*), u Voltifjijinu (,zappatore, zappadore'
,graber*), u Stuličevu (,tbs3or, pastinator*), u Vu-
kovu (,der graber* ,fossor*).
1. u pravom smislu.
a. čovjek kojemu je posao kopati zemfu,
ili u užem smislu: težak koji samo kopa, ili u
Širemu: težak uopće. Čerera nauči kopače mo-
tikom kopati. M. Vetranić 1, 9. Tešu držala

Digitized by

Google

KOPAČ, 1, a.

298

kopaAa

motikam kopači. 2, 292. Ubog kopač, ki tuj
po sreći stase kopajući. Đ. Raiiina ixb. Ni
kopač, ni kosac, ni orač . . . Đ. Barakovtć, vil.
76—77. Zato sa vojaika pristoje se rati, kopaču
motika, rataju orati. 113. Kopači i trudnici u
skupštini od (etine. I. Držić 8. Nado jedno«^
kopača, koji plijev^ase žito. 88. Pomao^at bitje
od kopača i kmeta. 268. Koji (vinograd) posadi
i dade pod najam kopačem. M. Rodnić 293^.
U kopača mrko noge, a bijela pogača. (D).
Poslov. danič. Ne iŠćeš kopača ali orača. A.
d. Bella, razgov. 248. Eeče kopaču od vino-
grada. F. Lastrić, ned. 71. Vinograd koga ra-
dite} i kopač jest otac. S. Bosa 148^. Jeda si
kopač? orač? Đ. Bapić 43. Koja udi} kopače
odbija. J. 8. Eelković 291. Svi orači i kopači.
Nar. pjes. vuk. 1, 112. Nit^ sam orač, nit' sam
kopač. 1, 511. Jovan sin pok. Vukote Stani-
Šića. orač i kopač. Pravdoncsa. 1852. 9. I^ešto
lakih zadobio rana, ko kad drača dokvači ko-
pača. Osvetu. 2, 96.

b. čonjek koji u nekoj prigodi kopa zemlu
ili diibe jame u zemli (vidi i u Mikafinu rječ-
niku), IJzbuja novi zid sagradjen visoko, ukopan
nizoko od trudnih kopačev. Đ. Baraković, vil. 56.

c. čovjek koji ukopava mrtve^ grehoder^
grobar. — isporedi kopač. — U Mikafinu i u
BjelostjenČevu rječniku.

2. u prenesenom smislUf Corvus cornix L.,
i frugilegus L., i^ke vrste vrane^ vidi- Corvus
cornix L., Vrana kopač . . . (Corvus cornix L.)
u Dubrovniku (zove se) po Vodopiću ,bijela vrana*
i ,kopač'. poS}edne ime upotrebjava se oko Spleta
i za , Corvus frugilegus^ S. Brusina, ptice hrv.-
srp. (nastavak). 4.

3. prezime. — Od xviii vijeka. Dabo Kopač.
Glasnik, ii, 8, 72. (1706-1707).

k6paČA, /. pala, gvozdena lopata (za kopatie),
ašov. — Akc. se mijeAa u gen. pl. kop&ča. —
Samo u Belinu rječniku (gdje je gorhe značene) :
,vanga, stromento noto' ,dipalium' 751^; u Vol-
tigijinu (gč^e znači i motiku): ,zappa, vanga*
,hiacke, hane'; u Stulićevu (gdje znači motiku i
kfunuj: ,zappa, marrone, zappone' ,ligo'.

KOPAČAC, kopačca, m. dem. kopač. — U Stu-
ličevu rječniku: junior fossor'. — nepouzdano.

KOPAČAN. k6pačna, adj. vidi kopački. — U
Belinu rječniku: kopačni ,da zappatore' ,fo3sorius*
783*, i u Stuličevu: ,fos8oris more, adj.*

KOPAČEV, adj. koji pripada kopaču. — U
Vukovu rječniku.

KOPAČI, m. pl. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist bosn. 16. 17.

KOPAČIOA, /. žensko čefade Što kopa zemfu^
žensko prema kopač. — U Stuličevu rječniku:
,quae fodit', i u Vukovu: ,die graberin* ,nuao
fodit*.

KOPAČIĆ, m. dem. kopač. — U Stuličevu rječ-
niku: y. kopačac.

KOPAČIJA, /. djelo kopačevOj kopane. ^ Po-
staje od kopač talijanskijem nastavkom ia. — U
naie vrijeme. Težaci pomagaju jedan ili više ih
u kopačiji, idu k jednomu da kopaju. V. Đogišić,
zborn. 481.

1. KOPAČINA, /. augm. kopača. — U Stuli-
čevu rječniku: ,rude bipalium*.

2, KOPAČINA, f. Što se plaća kopaču za ko-
pane. — U naše vrijeme. Kopačina plaća se po
2 groša na dan. V. Bogisić, zborn. 479. Kopa-
(ina, trošak za kopai^e. u naše vrijeme u Ma-
karskom primorju: ,Koliko si platio zH kopa-
6inu?' M. Milns.

k6pAČKA, /. Nekakav strug. \t. Stojanović.

KOPAČKI, adj. koji pripada kopačima^ koji
je kao u kopača. — U Belinu rječniku gdje ima
samo adaerbijalni oblik: na kopačku t adv. k6-
pački ,da zappatore, avver.* ,fo3sorie' 783*; t u
Stuličevu: v. kopačan.

KOPAJKOŠARA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
knezeoačkom. K. Jovanović 112.

KOPAJKOŠARSKl RIJEKA, /. mala rijeka
u Srbiji. (Toponica) prima Rašinački potok i
Kopaj košarsku reku. ^ Đ. Milićević, srb. 780.
kra|. srb. 8.

KOPAJNICA, /. ime selu u Bosni u okrugu
Doj^e Tuzle. Statist, bosn. 92.

k6pALTCA, /. vrijeme za kopaike. — U naše
doba u Istri. Kopalica ,tempu3 fodiendi*. D. Ne-
manić, čak.-kroat. stud. iftsg. 55.

k6paL0, n. oruđe za kopane zemfe (uopće).
— U naše vrijeme u Lici. ,Ralo i kopalo u
rake, pa se ne boj gladi*. J. Bogdanović.

1. KOPAN, kdpna, adj. ima različita značena
koja su u nekoj svezi medu sobom, vidi kopno i
kopneti.

a. koji je na kopnu (na suhoj zemli), koji
pripada kopnu. — Između rječnika u Voltigijinu
(kopni ,contiaentale, terra ferma' ,feste3 land')
i u Stidićevu (,terrestrisO. Naslidovali su nega
kopnim putem. Aut. Đalm., nov. teŠt. 21h. matth.
14, 13. Gotovo su u primorju lađe a ni kopni
puti nezaprti. Osvetu. 5, 134. Pričuvnici kopne
i pomorske vojsko. Zbornik zak. 1867. 130.

b. koji se lako kopa (o zem(i). — U jednom
primjeru xviii vijeka. Dotle zem^a već gotova
čeka, dosta kopna, lagana i meka. J. S. Re}-
ković 268.

c. na kojemu nema snijega. — U naše vri-
jeme, a između rječnika u Vukovu (,schneelos*
,ubi solutae jam sunt nives*). Ponesoše g' u Pri-
morje kopno. Pjev. crn. 281^. , Hvala Bogu, jutros
nam osvanu sve po^e kopno'. ,Zima nam je skoro
sva kopna'. J. Bogdanović.

2. KOPAN, kopni, /. vidi kopno. — Samo na
jednom mjestu xviii vijeka. Dubrovnika rujna
ravan triju rijeka Adriji ša^e dobro vo^an harač
davan, da bi od nega stala da}e, i da ne bi val im
sila na n iznenad navalila, priblihavkom svoje
kopni i rijeke iste ogorčala. J. Kavaiiin 285^.

KOPANI BRIJEG, m. mjesno ime. — xiv vi-
jeka. — Vidi u Daničičevu rječniku (kod kopati) :
selu je ,Tr6bbči' s Dosudom išla medu ,u Ko-
panni Brdgb na blatd'. M(on. sorb). 95. (1330).

1. KOPANICA, /. fieka bilka. Kopanica frepa),
Brassica napus rapifera Metzg. (Sab)ar). B. Šulek,
im. 155.

2. KOPANICA, /. mjesno ime. Kopanica mala
i velika, dva sela u Slavoniji u županiji po-
žeškoj. Razdije). 120.

KOPANI CER, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva zovoma Kopanicer. Sr. nov. 1864.
547.

KOPAN, m. vidi kopana. — xviii vijeka u dva
pisca Slavonca. Opet se friško na stari kopan
hoće povratitL Đ. Rapić 450. Za to kopan uz
pčele pribiva. J. S. Rejković 284. Dugi kopan
koji vodu prima. 293.

KOPAlirA, /. alveus, magis, sud izduben iz
jednoga komada drva, može biti i veći (n. p. za
miješene tijesta), ili mani (za piče ili za jelo,
kao zdjela), vidi i korito. — Akc. se mijena u
gen. pl. kčp&na. — Postaje od kopati. —Od xv

Digitized by

Google

kopaAa

294

KOPATI

vijeka, a ismedu rječnika u Belinu (,inadia, specie
di cassa dove s^intride la pasta per far il pane'
,mactra' 450^), u Bjelostjenčeou (,aqaalicalas' ;
kopala iz koje mošt s proše vaa curi ,lftcas
torcularios^), ti Jambreši^vu (,linter'), u Volti-
(jijinu (,madia per intridervi pasta^ ^backtrog^r
u Stulićevu (^madia, gramola, cassetta, vaso in
cui sMmpasta il pane e si lavano i piatti' ,mactra,
arcula, concha^), u Vukoou (,eine hdbseme sohilssel^
,8catala, scutra^, cf. zdjela). Ležahu masuri ras-
trkom i šture, kopaAe, ta)uri, kotli ter prsore.
M. Maralić 255. Ostaje zgora zjat kopali pri-
klada (o korabfi). Đ. Baraković, vil. 278. Id'
odatle, crni Bogarine! da s* donio bugarsku ko-
poj^u, ako bih ti i usuo vina; za te nisu 6aše
pozlaćene. Nar. pjes. vuk. 2, 143. Punu kopanu
prosa. Nar. prip. vuk. 160. Žena metnu u tri
kopai^e brašna. Vuk, luk. 13, 21. Planina pa-
štrovska leŽi kao kopana među dvije kose bre-
gova. S. ^ubiša, prip. 29. KopaAa ,conca*. na
Rijeci. F. Pilepić. Kopa6a (,mulde*) i korito
(,tr6ge*) dolaze u prometu. Zbornik zak. 1853.
89b. Eopa&a ,scutra, alveus*. D. Nomanić, čak.-
kroat stud. ifbsg. 43.

KOPAI^ANI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra). srb. 306.

1. KOPANE, n. vidi kopa6a. KopaAe, ime
koritu iz česa krmci žderu, u Prigorju, u Po-
savinL F. Hefele.

2. k6pA]^E, n. ^elo kojijem se kopa. —
Stariji su oblici kopanije i kopanje. — Između
rječnika u Mikafinu (kopanje), ti Belinu (kopanje
,zappamento, il zappare' ,fossio' 782^), u Bjelo-
stjenČevUf u JambreŠiće&Uy u Stuličevu, u Vukovu,
u Daničičevu (kopanije ,fossio'). Da ne rabotaju
nijedne rabote careve, ni oranija ni kopanija.
Glasnik. 15, 307. (1348?). Ki (fudi) kopanjem
trudnim Aive čine plodit. D. Rai^ina vii». O
raznom kopai^u i gnojeAu vinograda. P. Bolić,
vinod. 1, 12. Sahraniše ko je za kopana. Osvetn.
3, 128.

K6PAl!riCA, /. dem. kopana. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Vukovu: 1. dim. v. kopai^a.
— 2. (u Crnoj Gori) vide vaja. (Isus na zadhoj
večeri) vlija vodu v kopaiiicu. Korizm. 91^. Ko-
p§>iiica ,mactra^ Đ. Nemanić, čak.-kroat. stud.
iftsg. 55.

KOPAONIK, m. planina u Srbiji u okrugu
kruševačkom. M. Đ. Milićević, srb. 703—705. —
Postaje od kopati (vidi naj zadiM primjer). —
Između rječnika u Vukovu (planina u Srbiji).
Jedan majdan u Kopaoniku, drugi majdau Rud-
nička planina. Nar. pjes. vuk. 2, 204. Kopaonik
je istina dobio ime od toga što su u nemu od
vajkoda ,kopane rude^ M. Đ. Milićević, srb. 710.

1. KČPAR, kopra, m. Anethum graveolens L.,
neka bifka. — Biječ je praslavenska, isporedi
stslov. kopr-b, rus. Koiiepi. (Rponi), yKpoii'b), čeŠ.
kopr, pol. kopr, koper. — Miklošić (etymol. w6r-
terb. kod kopru i kop- 2) misli da je od korijena
kop (rus. Kom., češ. kop, dim), dimiti se, u širem
znaienu: gniti, pa i udarati, votlati (nslov. gnoj
se kopi, da se dim vidi); ali može biti da je
došlo od grč. xAnnctQig (lat. capparis) premda
ovo znači drugu bifku (vidi 2. kapara i kapra). —
Između rječnika u Mi'^afinu (kopar, trava od
voAa ,anethum*), u Belinu (,aneto, pianta simile
al fenocehio' ,anethum* 80«), u Bjelostjenčevu
(kajkavski koper ,anethum'), u Voltigijinu (,aneto,
erba' ,dilleOy ^ Stulićevu (kopar, trava mirisna
,anethum*), u Vukovu (,dill' , Anethum graveolena
Linn'). [of. mirodija]. Medu kopar da se slože

visto (krastavci). J. 8. Refković 320. Metvicu,
kopar i rutiou. B^ Leaković, gov. 159. Kopar,
slov. kopr, kopre, cslav. KUII|i%, rus. Kpm!!,,
yKpf>in.. bug. kopitr, čeS. kopr, poj. kopr, koper,
luž. koprik: anita, fenioulns, maratrnm (u mle-
tačkom rukopisu), anetho (u silaskom rukopisa,
Durante), Anethum graveolens L. (Vodopić). B.
Šulek, im. 155.

S i^ekijem pridjevima znači druge bifke:
tt. kopar divji, Anuni maj us L. — Između
rječnika u Stulićevu (kopar diviji, trava ,ammi').
Kopar divji, ammi (Kuzmić, Aqnila-Buć, Stulli),
meo (Bartulović, Aquila-Buć), Ammi maj us L.
(Alschinger). B. Šulek, im. 155.

b* kopar slatki, vidi morač i motar. —
Između rječnika u Stulićevu (kopar sladki, v.
morač). Kopar slatki, 1. Foeniculum ofAcinale
Ali. (Stulli); 2. (motar), critamo (Kuzmić), Crith»
mnm maritimum L. B. Šulek, im. 155.

2. KOPAR, Kčpra, m.grad u Istri, isprva Aegida
(lat. Oapris), poslije Justinopolis, još poznaje Gaput
Istriae, tal. Capodistria, nslov. Koper. — Postaje
od lat. Capris, od čega moie biti da postaje i po-
znije Gaput Istriae t Capodistria, premda bi caput
moglo značiti : glavni grad. — U našemu se je-
ziku jav\a od xv (?) vijeka, a između rječnika
u Voltigijinu (, Capodistria, citt^' .Capodistria*).
1472 pridošo prvi T^'u^ki va tu deželu pred
Kopar. Mon. croat 320. (1476 ili docnije). Kopar,
grad u Istriji. P. Vitezović, kron. 47.

KOPARAC, koparca, m. 1^eka bifka (uprav
dem. 1. kopar). Koparac, Bunium bulbocastanum
L. (Novak). B. Šulek, im. 155.

1. KOPARAN, kopama, adj. koji pripada
kopru, koji je načii^en od kopra. — U Stulićevu
rječniku: ,ex anetho'. — nepouzdano.

2. KOPARAN, m. vidi koporan. — U naše
vrijeme u Bosni. Nosna je devojačka različna
od ženske, one nose dimije, (koparan) kratke ha-
}ine. ^t« Sarajevu i okolini). V. Bogišić, zboru.
129. Koparan sav vezem. Bos. vila. 1887. 135.
Kad obuče čobani koparan. 1889. 2. Ispod ko-
parana viriše svileni tenefi. 243.

KOPAR ANA, /. vidi 2. koparan. Po Sipkama
svileni rukavi, a po i^ima koparana zlatna. Nar.
pjes. hdrm. 1, 156.

KOPARAISTE, n. djelo kojijem se kopara. —
U Vukovu rječniku.

KOPARATI, kop4r&m, impf. u Vukovu rječ-
niku: vide čepr{ati s dodatkom da se govori u
Risnu. — isporedi ko pora ti.

KOPARČINA, /. hUka (postaje od 1. kopar).
Koparčiua, Peucedanum L. (Durante, u sinskom
rukopisu). B. Sulek, im. 155.

KOPAŠNICA, /. ime dvjema selima u Srbiji
u okrugu niŠkom. Velika i Mala Kopašnica. M.
Đ. Milićević, kra|. srb. 122—123.

k6paTE\j, m. čovjek koji kopa. — Samo u
Stulićevu rječniku: v. kopao.

KOPATI, kdpam, impf. fodere; sarrire, pasti-
nare itd., dupsti čim tvrdijem i oštrijem nešto
mekše; zemfu raditi motikom, lopatom, klanom
itd. — prvo je znaćene šire od drugoga, ali ipak
ne znam, koje je starije. — u nekijem slučajevima
čini se da se shvaća kao imperfektivni glagol
prema složenima iskopati, ukopati, zakopati itd.,
te znači što i iskopavati, ukopavati itd. (imper-
fektivni je oblik u slozenijeh glagola -kopavati,
a ne -kapati). — Akc. kaki je u inf. taki je u
praes. 3 pl. k6pajil, u aor. k6pah (osim 2 i 3
sing. kopa), u ger. praes. k6pajući, u ger. praet.

Digitized by

Google

KOPATI

295

KOPATI, 1, f.

kAp&TŠi, u part praet act. k6pao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 aing. —
KijeS je praslavenska (s oba znaiena), iaporedi
sUlov. kopati, riM- leoiiaTb, iei, kopati, po}, kopać,
pa % lit, kapoti i stprus, kopt — lUiai postaAa
može se ispoređiti grČ. x6nTat, udarati. — U jed-
noga pisca ictkavca xvxii vijeka ima i praes. k5-
p]em (isporedi nalov. kopam i kopljem, po}, ko-
pam i kopi§): Kop}e jamu. M. Kaha6evi6 86.
Ki kom jamu kop)e, ta sam u iiu pade. 141. —
IztHcđu rječnika u Vrančićevu (,fođere; pasti-
iiare; saroulare; sarrireOt u Mikafinu (,fođio,
sarculo, aarrio, occoOt ti Belinu (,Bappare' ,fođio'
782^), u Bjelos^enčevu (kopam ,fodio, sario, sar-
ćulo'. 2' V. dubem. S. kopam vinograd, po}e ,pa-
stino*. 4. prekap&m .repastino'. 5. kopam kopitom
kot koti ,9caboO, u JambreHčevu (kopam ,fodio^;
kopam po}e ^pastinoO^ u Voltigijinu (,zappare,
▼angare, scavare terra' ,hacken, auf hacken'), u
Stuličevu (,fođere, sarrire, pastiiiareO, u Vukovu
Ograben' ,fodio': kopati kukuruze, vinograd, kupus
itđ.; kopati trice ,n&rri9che8 zeug treiben' ,nu-
gari'), u DaniiiSevu (,fodereO.
1. aktivno,
a. objekat je zem}a.

a) raditi gem}u oruđem ga to sposobnijem
{motikom itd.).

cui) izriče se objekat (zem)a, vino^ad,
ledina, £iva itd.). Viuogradb vsakB da kopa. Mon.
serb. 98. (1390). Ne htjeSe tuđe zemle uzorane
i naređjene kopat. D. Raiiina ixft. Težak ki sva
lita gre itive kopati, ne ho^ vik žita nezrila
zbirati. 1411>. Da kopate zem|u, da sadite loze.
Đ. Bafiić 246. Nek devojko sitan vezak vezu,
udovice tanku predu predu, a junaci ledinu ko-
paju. Nar. pjes. vuk. 1,487. Kopaj mene devet
vinograda. 2, 169.

bb) n(;> izrečen objekat, ali se ima u
misli. Kopati ne mogu, prositi stidu se. N. Bai&ina
152^. luc 16, 8. Orati i kopati. Zbom. 164<i.
Ubog kopa6 ki tuj po sreći staSe kopajući. Đ.
Banina ixb. Ki na&in prav na svit pastirom
hotie dat za orat, resat, sadit, sijat, žAet i kopat.
13ob. Kopa, dube, ore. Đ. Baraković, vil. 41.
Striz', sij, kopaj sad, težaće! J. KavaAin 468l>.
Potribnito je kopati duboko za usaditi loze. A.
d. Bella, razgov. 61. Ja niti znam orat ni ko-
pati F. Lastrić, od* 252. Zem)e ima dosta puste,
i Šikare dosta guste : jer se indi lin ne sgrĆi, te
ne kopa? V. ĐoSen 218«. A kudani oru i ko-
paju. M. A. Ke}kovi6, sat. I3a. Neg znoj tira
kopajuć motikom. L2*. Orući i kopajući u dan
svetčani. M. Dobretić 288. Nit* umijem orat ni
kopati. Nar. pjes. vuk. 4, 289.

b) u ovom primjeru stoji kao imperfektiimi
glagol prema iskopati (kopajući izdupsti jame za
grobove). Kopa Aima tvrdu lediniou, sve ih redom
pokopala lijepo. Nar. pjes. juk. 84.

c) i u ovom primjeru kao kod b) nije uprav
značei^e: raditi zem}Uf nego na kakvu mjestu
dupsti jamu kopajuči. Namiri se na jedan kup
kamenja, i kopajući ondi, doteče fratar niki, ondi
kopaj aći najdohu tri grobe. F. Glavinić, cvit.
258».

d) udarati nogom po zemU^ kao motikom
kad se kopa. aa) često o koiiu (osobito kad bi htio
hoditi, trčati, te nemiran stoji na mjestu). — Iz-
među rječnika u Belinu (,raspare, percnotere la
terra con piedi d* avanti oome fanno i cavalli'
,8cabo' 607t>). Bucifal mnogo rzaSe i nogami
zom}u kopaše. Aleks. jag. star. 8, 827. Kopiti
pod sobom zem)i kal kopaju. Đ. Baraković, vil.
895. A ja konio žedan, gladan, kopam zemju do
kolena. Nar. pjes. vuk. 1, 454. Tu se aogat

boju osjetio, pa prvijem zakopa nogama, nogam*
kopa, a ušima striŽe. 4, 229. Pred ćadorom šarac
nogom kopa. Nar. pjes. juk. 74. — bh) o če}a-
detu, kad se raAeno pri smrti koprca leieči na
zem}i. Osta Vilip nogom kopajući. Nar. pjes.
vuk. 2, 855.

b. objekat je Što drugo nego zemfa, te se
shvača (u prenesenom smislu) da se ono dube ko-
pajuči (kao zem}a). AV tko zdilu naglo kopa,
zdila nega i zakopa. V. Đošen 175l>.

6. objekat je ono Što postaje kopaAem (n. p.
jama), te se kopati moie shvatiti kao imperfek-
tivni glagol prema iskopati, 1, a, a). Odino se
pak staju sa Turci, kino rih da jame kopaju
protiv nim na pospih. H. Lučić 272. Vrani se
koni igraju, pod sobom jame kopaju. Nar. pjes.
vuk. 1, 308. — Deli će ih Nina naimati, da ko-
paju endek oko grada. Nar. pjes. juk. ^. —
Stane kopati meterize. Vuk, dan. 8, 194. — Dali
tamni on grob kopa, da kriposti sve pokopa. V.
Đošen 185h. Kopajte mi raku u po}u široku.
Nar. pjes. vuk. 1, 893. — Aleksandar vodovaju
po sridi vojski kopati zapovida. Aleks. jag. star.
8, 263. Dubite i kopajte jame iliti bunare. And.
Kaćić, kor. 252. Bunar fikraj rijeke kopati. Nar.
posl. vuk. 80. Studence iskopano, kojih n^esi
kopao. Đ. Dani&ić, 5mojs. 6, 11. — u metafo-
riČkom smislu. Koji jamu kopa u Au. se ukida.
Zborn. 8^^. Sebi al* ćovjek jamu kopa ištuć zlato.
J. Kavaiiin 56h. Jedan drugoga zlobi, ter pod
nim jamu kopa. J. Banovac, pripov. 119. Zao
čoek s tobom jede i pije, a jamu ti kopa. Nar.
posl. vuk. 85. Ko drugomu jamu kopa, sam će
u liu pasti. 137. Oni ki drugom grob k6p(e,
sam se prez railošće u takov zakop(e. M. Ku-
ha&ović 188.

d. kao imperfektivni glagol prema iskopati,

1, a, b). Noktmi oči mi kopaju. I. OrliČić 265.
Da kopamo mermera kamena. Nar. pjes. vuk.

2, 201. Kopat gl istine ili crvi, skri&ioe ili ku£ko
znači vadit iz kala glistine i kuiike. L. Zore,
rib. ark. 10, 852.

e. sepelire, objekat je mrtvo Če}ade, mrtvac,
shvača se kao imperfektivni glagol prema uko-
pati, zakopati. (Mje budeš me kopati. M. Ve-
tranić 2, 73. Umro je vaš Badat, podate ga ko-
pajte. N. Na]ešković 1, 192. Kako kopahu onih
koji on činaše ubijati. F. Vrančić, Živ. 24. Jeli
mrtce pratio do grobja i kopao? M. Divković,
nauk. 208^. Da kopa mučenike. L Ančić, vrat.
56. Pusti neka mrtci kopaju iiihove mrtce. M.
Roduić 4Blh. Pusti neka mrtvi kopaju mrtve.
J. Filipović 3, 226«. Kad bi mrtve kopat stali.
V. Došen 150h. Kad ste kopali onega mroa. Đ.
Bašić 292. Kopajući mrtve. And. Kačić, kor.
278. I tako živi tija dok ne obori onu crkvu,
u kojoj biiau skupiti Filisteji, i tako satrvŠi
svoje neprijate)e, satr i sebe istoga, kopajući Aih
ukopa i sebe nesrićnoga. D. Bapić 187. Ne
kopaj me, neno, gdje se meit kopa. Nar. pjes.
vuk. 1, 260. Kopaju jedno do drugog. 1, 812.
A krenuše braću da kopaju, no im ne da kopat
Bjelopavlić. 4, 124. Baš kad baba kopaše Ivana.
Ogled. sr. 5. Umro Jovo jedini u majke, ne
dala ga stara mila majka, ne dala ga u grob}e
kopati. Nar. pjes. vil. 1868. 446. — U metafo-
ričkom smislu. Stvari zle tjeraju nas od slave
i kopaju nas u paklu. M. Badnić 86«. Onda
žive kopat rade, kad glas dobar nihov smrade.
V. Došen 133h. Kog* od tmine i ne vidi, u koju
ga zloća kopa od poroda do pokopa . . . 184h.

f. 8 objektom trice, u prenesenom (metafo-
ričkom) smislu. Ne kop^j trica! (Prođi se bes-
poslice i budalaštine). Nar. posl. vuk. 201. Bog

Digitized by

Google

KOPATI, 1, f.

296

1. KOPČATI SE

boguje, a dušmani trice kopaju. (Kaže se, kad
tko IZ zlobe, iz pizmo i zavisti koga ogovara,
komu jamu kopa; kad tko koga ozloglasuje, duŠ-
manski se prama komu ponaša; kad tko komu
zasijeda, te kuje spletke i nastoji, kako bi na-
škodio). Nar. posl. stojan. 30—31.

g. funditus perdere, pessum dare, u prene-
senom smislUf shvaća se kao imperfektivni glagol
prema iskopati, 1, b, raskopati. I (paŠa) Siže i
kopa s reda: iskopa^ je nas... i to što je ostalo
ne ho6e ostavit. Stanne. 10, 22. (god.?). Kutni
lupež kuću kopa. Nar. posl. vuk. 164. Ne ko-
paju domove sveci, no zloća i sue vjera. S. ][jU-
bisa, prip. 246.

h. u prenesenom smislu, objekat je čefađe ;
značene je mučiti (kad čelade hlepi da što sazna,
ili uopće što želi). Nikad opet (mudri) ne pri-
segnu pravi uzrok iz teme] a, da ne kopa da}e
žeja. V. ĐoŠen 262^^. Ali ga opet stane kopati,
šta bi to bilo u tome podrumu. Nar. prip. vuk. 24.

i. u jednom primjeru xviii vijeka kao da
znači: istraživati sto do dna. U svem znai^u
prihitaju sve redove kerubini, er o taj na Božja
znaju i što on misli al' procini; pripovjedit al'
vijek neće kopa^uć svaka i mućeće. J. KavaAin
502^

2. pasivno. Nit^ orato nit* je kad kopato
(pofe). Pjev. crn. 229^. Kora bijela sužaiiskijem
suzam nekuhana i krvavim znojem nekopana.
Osvotn. 2, 70.

3. sa se, pasivno.

a. vidi 1, A, a). — U jedinom prirnjeru
hez subjekta. Kud§ se ni oire ni kopa. Mon.
serb. 95, (1330).

b. vidi 1, a, b). Govorene kad to svrši,
zapovidi da se kopa tvrda zem^a . . . ter izkopa
križ Isusov. And. Kačić, razg. 17l*.

e. vidi 1, o. Potok da se kopa, i voda
navaja oić suŠe i potopa, kako se gdi zgaja. H.
Lučić 286.

d. vidi 1, d. S kojijem trudom kopa se
zlato iz dubocijeh ruda? I. l^C. Mattei 303.

e. vidi 1, e. Telo Aega bi pokopano v grobi,
V kom se popi užahu kopati. Transi t. 258. Jedno
[)o}e gdi se budu kopati stranni. Kor iz m. 95^.
U zem)u živ kopat se ne mogu. M. Vetranić
1, 154. Počnu mu tad . . . kopat se pridrazi. N.
Dimitrović 31. Mrtvi se svejer kopaju. P. Ra-
dovćići ist. 49. Uzeše dakle tilo Isusovo i za-
vise ga platnom s mirisanjem, kako običaj jest
Žudijom kopati se. L. Terzić 31. Isus bi ukopan
po običaju po komu se onda )udi iz vrsti ti medu
Žudijam kopahu. J. Filipović 1, 103^. Zašto se
samo mrtva tilesa stav^aju u grob i kopaju. F.
Lastrić, od' 180. Mogu li se u Aoj (crkvi) ko-
pati tilesa redovniSka? Ant. Kadčić 22. Ovde
su se kopali kra}i. Norini 37. Kad umire pod
prsten devojka, ne kopa se u to novo grob|e.
Nar. pjes. vuk. 2, 23. Kad umru, kopaju se ovde.
Pjev. cm. 47*. Đe ko mre onde se i kopa. Nar.
posl. vuk. 75. Nanese ga put pokraj jedne crkve
de se Hrišćani kopaju. Nar. prip. vuk. 122. Pa-
štrovići se svi kopaju pod četiri manastira. Vuk,
nar. pjes. 1, 91. Mrča obuku kao Turci kad se
kopaju. V. Vrčević, igre. 51. Rudničaui u Sr-
biji, pokazujući svoje grobje, reći će; ,Mi se tu
kopamo*. I. Pavlović.

KOPCA, /. dem. kob. — U naše vrijeme u
pjesmama, a između rječnika u Vukovu (s pri-
mjerom: Dobra ga je kopca sukobila). Dobra
kopca sukobila Marka. Nar. pjes. vuk. 2, 357.
I Aeg Jpša kopca snađe. B. Radičević (1880) 275.

1. KOPCA, /. vidi kovča. — Tur. qopča. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu

(kopča, ažulica ,phibula, ansala') gd^je se noj prije
nahodi, u Belinu (,fibbia' ,ansula' 313^), u Bje-
lostjenČeou (kopča, pet^a ,fibula, ansulaO^ ^ Jatn-
brešićevu (,fibiila'), u Volt ijij inu (,asola, fer maglio*
,heftchen*), u Stulićeou (,fibula ad unci formam'),
u Vukopu {vide kovča; kopČe, f. pl. vide kovče).
Zakle se, da ni dlačice ni kopče od sviju ne će
uzeti. E. Pavić, ogl. 31. S dvima ji kopčama
zakopčavaše. 146. Budući da svaka zla prigoda
jest veliko dugme i jaka kopča. Đ. Rapić 364.
Teško tome ko pameti nema!... a kopčama na
krivim nogama! Nar. pjes. vuk. 1, 513. Udari
se po kolenu rukom, čisti skerlet na kolenu puČe,
zlatna kopča na desnom rukavu. 2, 303. Otpa-
daju kopče sa Čakširah. Pjev. crn. 6l>. Na kojim
su kopče dumislije. Nar. pjes. juk. 166. A na
noge kopče i čakšire. Bos. vila. 1892. 15. Toke.
kopče i ostalo srebro i zlato na hajinama i na
oružju. Vuk, nar. pjes. 1, 69. Da otpusti one
Turke koje je Ve|ko povatao, i da im ne bi jedna
kopča poginula. Djelovod. prot. 143. Načini
kopče od zlata. Đ. Daničić, 2mojs. 28, 13. Nose
dolame, toke i kopče. S. ](iubiša, prip. 8. Neki
izvade toke a neki kopče . . . Kopče se nose na
nogam, a toke na prsih. Pravdonoša. 1851. 21.
A o pasu srmali kopče, pobro, kao dlanovi. M.
P. Šapčanin 1, 105. Kopča, mech. ,dh3e, dse',
limena kopča, arch. ,heftblech*. B. Šulek, rječii.
znanstv. naz.

2. KOPČA, m. prezime ili muški nadimak xviii
vijeka. — Biće ista riječ što 1. kopča. Živko
Kopča. Glasnik, ii, 3, 80. (1706—1707).

k6pČALICA, /. kao put načinen samijem sto-
pama kroz debeli snijeg. — isporedi kopčati. —
U naše vrijeme. Na kopčalicu t. j,. stjpu u de-
belu snijegu, gdje i ti nogu stav)as onuda pro-
hode, što se zove kopČat po kopčalicah. F. Ku-
relac, dom. živ. 4D. ,Eli prtina dobra do Gos-
pića?' ,Ma nije ništa, nego ona vratrija kopča-
iica, gledaš ka^š š nom vrat ulomiti ili noga
slomiti'. J. Bogdanović.

k6pČANE, n. djelo kojijem se ko kopča, vidi
1. kopčati se. — U Vukovu rječniku : ,art kinder-
spieles mit knopfen' ,ludi genus'.

1. k6pČAR, kopčdra, m. čovjek koji gradi
kopce. — U BjelosdenČevu rječniku: ,fibularius';
u Jambrešićevu: ,fibularius'; u Stulićevu: ,un-
corum opifex*.

2. k6pČAR, kopčdra, m. vidi kovčar. Kopčar,
tech. kukac, ,haft, hefte, kleiderhaft', frc. ,agrafe\
egl. ,hook*, tal. ,uncinollo*. B. Šulek, rjeČn.
znanstv. naz.

KOPĆArICA, /. žensko čelade što gradi kopče.
— isporedi kopčar. — U Bjelostjenčevu rječniku :
,fibularia'.

KOPČAST, a<Hj. nalik na kopču. — Načineno
u naše vrijeme. Organi . . . kopčasti. J. Paučić,
bot. 26.

1. k6pČATI, k6pč&m, impf. zakopčati. — AJcc.
se mijena u praes. 1 t 2 pl.: kopčimo, kopčdte,
u aor. 2 t 3 sing. k6pč&, u part. praet. pass.
kopčan. — U Voltiijijinu rječniku: ,affibbiare'
,einschnallen, einheften'.

2. k6pĆATI, kčpČam, impf. gaziti po snijegu,
vidi prvi primjer kod kopčalica. — Akc. je kao
kod 1. kopčati. — Vala da ne postaje od kopča,
nego liekako od kopati, mozebiti kao deminutiv.

1. k6pČATI se, k6pč&ra se, impf. u Vukovu
rječniku: (u Hrvatskoj) bacati puce (dugme) ili
,kopču* u jamicu ,knopfen3pielen (ein kinderspiel
mit knopfen)* ,nodulis ludere*. — vidi i: Od tud
(od igre kopčai\a) i progovoraiie : ,Makar se i

Digitized by

Google

1. KOPČATI 8E

297

S. KOPICA

glavom kopčao' ,and solite ich mein Leben ein-
setEen^ F. Kurelac, dom. Živ. 49.

2. k6pČATI se, k6pć&m se, impf, ooire (di-
citur de canibos et de galliiiis). -> Akc. je kao
kod 1. kopčati. -> Po avcij prilici posUnje od
kopča. Psi se kopčaju. F. Kurelac, dom. iiv.
45. Kokoši se kopčaju. 52.

KOPČA V, adj, koji pripada kopči, — U Stu-
liievu rjeiniku: ,ad fibalam pertinens^ — nepo-
uzdano.

1. KOPČE, /. pl vidi kopča i kovča.

2. k6pČ£, k6pčeta, n. nidi kopča. Zape moje
kopče od rukava sa desinu struku od derdana.
(Nar. pjes.) A. Ostojić.

k6pČBO, m. vidi kovčeg. — U ikekijeh pisaca
XVII i XVIII vijeka^ a između rječnika u Mika-
finu (kopčeg, skruaa ,arca, cista, oapsa'), u Be-
linu (,forziere, cassa, che ha il coperchio tondo'
,arca camerata^ 326^), u Stuiičevu (,arca, oapsa,
capsnW). U kopčegu od olova zatvoreno. B.
Kašič, per. 140. Najdi skrovnicu kopčega otaj-
DOga. L T. Mmavić, mand. 48. I kopčega kad
nanese ... V. Došen 75».

kSpČEI^E, n. ijelo kojijem se kopči, — V
Janibreiičevu rječniku.

KOPČBVAC, Kopčevca, m. mjesno ime, (kaj-
kavski) Kopčevec, selo u Hrvatskoj u iupaniji
tagrebackoj. Razdije}. 04.

k6pČEŽAC, k6pče6oa, m. dem. kopčeg. — U
SttUičevu rječniku: ,aroula, oapsula^

k6pČEŽAB, m. Čovjek koji gradi kopčege. —
U Stuiičevu rječniku : ,arcarum, capsarum opifes'.

k6pČ£ŽIĆ, m. dem. kopčeg. — U Mikafinu
rječniku: kopčežič, skrii^ica ,scrinium, arcula*, i
u Stuiičevu: v. kopčežao.

KOPČEŽITI, kopčežim, impf. graditi kopčege
(kovčege); metatij stavfati (što) u kovčege. — U
Stuiičevu rječniku: 1. ,arcas conficere^ 2. ,in
arcas condere^ — nepouzdano,

1. KOPČICA, /. dem. kopča, vidi kovčica. —
U Belinu rječniku: kopčioe ,ancinelli' ,unoinuli'
773»; u Bjelostjenčevu : kopčica, petjica ,minop
fibula, ansula'; u Stuiičevu: ,exigua fibula ad
unci formam'; u Vukovu: dem. v. kopča. — U
osobitom zruiee^u: Kopčice, ženske naufike. Kri-
vaja u Slavoniji. Đ. Hire.

2. KOPČICA, m. prezime ili muški nadimak.
— isporedi 2. Kopča. Živko Kopčica. Glasnik.
II, 3, 77. (1706—1707).

KdPČIČ, m. prezime i mjesno ime.

a. prezime. — Pomiike se od xvi vijeka. Mi,
Jandrijaš Kopčić od Pokupja, Špan crikve bla-
žene divice Marije od Topuska . . . Mon. croat.
331. (1566). — Od Kopčića Vladislava. J. Ka-
vanin 231*. — Kopčić od Bame, sada su Turci.
And. Kačić, razg. 187b. kor. 453. Polegla je
bjelica šenica od Kopčića (jeli n\jesto Hi pre-
zime?) do begova dvora, žnijeve je Kopčića ro-
biiia. Nar. pjes. vuk. 1, 457. Kad to čula Kop-
čića kaduna ... 1, 458. Žalost čini Kopčić alaj-
bege. Nar. pjes. herc. vuk. 224. Svome pobri,
Kopčić- 6aferbegu. Nar. pjes. juk. 582. Niže sela
(Varvare) st^vje kuće i ^mija beg& Kdpčić&. F.
Jukić, semlop. 37. — Kopčić. Schem. zagr. 1875.
223.

b. ime dojeina selitna u Bosni u okrugu trav-
ničkom. Statist bosn. 71. 72. — Bofe u mnoiini
Kopčići kao što je na drugijem mjestima, vidi za
prvo: Turci u Prozoru, Kopčićima i drugim se-
lima. F. Jukić, zem)op. 37. U selu Kopčići gde

žive begovi tog imena. T. Kovačević 50. Kop-
čići. Sohem. bosn. 1864. 48. — za drugo: Kop-
čići. T. Kovačević 34.

KOPČIĆEV, a^j, koji vripada Kopčiću (vidi
Kopj&ić, a). Moba Kopčice va. S. Milutinović u
Pjev. cm. 94l>.

KSpČITI, kčpčim, impf. zakopčiti. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 » 3 sing. kčpči). — U Bjelo-
stjehčevu rječniku: k^pčim, zapet)avam ,fibulo,
confibulo, infibulo, fibulas conjungo, fibulam fi-
bulae adjungo, fibulas necto^; u JambreSičevu :
kopčim ,fibulo*; u Stuiičevu: ,fibolare'. — Kao
da je ista riječ, ali u prenesenom smislu: Koy-
čiti (u Zagorju) koga, smetati u Čemu. M. Pav-
linoVić.

KOPĆčiTI, k6pečim, impf. curvare, kriviti j
iskrivfivati. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kćpečfih, i u part. praet. pass. kćpečen; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf, osim
aor. 2 i 3 sing. kčpeči. — Nepoznata jjostana,
isporedi kobacati. — U naše vrijeme u Dubrov-
niku (P. Budmani), a između rječnika u Stuii-
čevu,

a. aktivno. — U Stuiičevu rječniku: kopo-
čiti vratom komu, v. zakopočiti.

b. sa se, refleksivno, u prenesenom smislu. —
U Stuiičevu rječniku: kopečiti se od straha, v.
senčati.

KOPEJKA, /. rus. KouekKa, ruski sitni novac
(po sto u rubfu). — U pisaca našega vremena.
U Busiji uzeće se za onu stavku po 3 kopejke
srebra od pisma. Zbornik zak. 1866. 39. — I po
ruskom izgovoru kopjejka. lokali smo se na ko-
pjejku vis ta. Bos. vila. 1886. 295.

KOPELIŠĆE, n. tijesno ime. — Oblik je ča-
kavski, po štokavskom govoru bilo bi KopeliŠte.

— U spotneniku xii vijeka. i2db Mirkova do
Kopelišće vse. Starine. 13, 209. (1185, u prije-
pisu god. 1250).

KČPfiBTA, /. zavitak pisma, tal. coperta. —
U kMzi našega vremerM. Primili (smo) sva pisma
koja nam je u koperti zavijena poslao. Djelovod.
prot. 220.

1. KČPICA, /. ncuuvak, obojak ; dokolenica \
tanka crevlica. ovo je treče značene sumnivo : u
sva tri rječnika ima lat. ,soccu3^, a u dva prva
ima i tal. ,scarpetta'; ali u ovima tumačeno je u
drugijem jezicima . impilium ; socken ; kapcza, po
čemu bi odgovaralo samo naj prvome značenu.

— Po postanu je dem. kopito, isporedi češ. ko-
pytce, pustetM čizma, vidi i ortografiju u prva
dva rječnika. — U ienskom rodu (u Češkome je
sredikega roda) nahodi se naj prije u rječnicima :
u Vrančičevu (kopica ,kopitcza', lat. ,soccus' ; tal.
,scarpetta^; nem. ,sockon'; mag. ,kapoza'), u Mi-
kafinu (tanke postole, kopitce ,scarpetta sottile'
,soccus, pedulae (sic), impilium^), u JambreSičevu
(,30ccus'). I da mužu kopicu potplatu, (u Istri).
Naša sloga. god. 14, br. 20, str. 89. Kopica, ča-
rapa iz sukna lijepo šup)ikana i raznolično, te
fino opletena za muškarce, u Lici. F. Hefele.
Vine navezene natikače, ozdo kožom podašvene,
koje }eti otmjenije žene nose, zovu ,kopicama^
,Ona mora svojijem kopicama svaki dan u Gospić
ići'. J. Bogdanović. Kopice ,gamaschen'. Haj-
denak, naziv. 21.

2. KČPICA, /. dem. kopa. — U naše vrijeme
u Istri. KopTca jStrues lignorum; rogus carbo-
nariorum*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. ifrtsg. 43.

3. KOPICA, /. žensko čefade kojemu je posao
umivati i oblačiti mrtvace. — Kao ženski sup-
stantiv prema kopao. — U Stuiičevu rječniku

Digitized by

Google

3. KOPIOA

298

1. KOPILAN

(gcij^ ima kao prvo značene: žensko če}ade što
kopa zemfu: ovo je nepouzdano): ,pa9tinatrix ;
malier quaA cađavera lavat'.

4. KOPICA, /. i^eka trava. — U Stulićevu rječ-
niku: ,erba pagana* ,virga aurea^ (moie biti da
treba čitati kopjica, t. ;. kopjica od kop|e, ispo-
redi latinsko značene). Kopica, (Soliđago) virga
aurea L. (Stulli). B. Šulek, im. 155.

1. KOPICE, n. ime selu u Bosni u okrugu ba-
nolučkom. Statist. bo3n. 43.

2. KOPICE, vidi kopjice.

KOPIČAE, m. Čovjek koji po soom zanatu plete
kopice (vidi 1. kopica). — Načineno u naše
vrijeme. Kopičar ,strumpfstrickor*. Hajdenak,
naziv. 55.

1. KOPIi\ m. ime planini. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj našega vremena. Za Kopićem
zelenom planinom. Ogled. sr. 243.

2. KOPIĆ, m. prezime. — U naše nrijeme.
Schem. boan. 1864. i. xxvii.

KČPIĆElSnS, n. djelo kojijem se kopiti. J. Bog-
danović.

k6pUA. /. tal. copia, prijepis. — Od xvi
vijeka. Imaju imiti ispisu ili kopiju ovih ki^ig.
Š. Budinić, ispr. 134. Kopija lista konkordije . . .
Mon. croat. 279. (1649). Ova kopija je izvajena
iz pravoga orijinala. 127. (1697). Ja kopije
nijosam imao kod sebe. Vuk, odg. na laži. 22.
Svaka naledena kopija od mjenbenice. Zbornik
zak. 1863. 606.

KOPUAN, m. mjesno ime (ne znam, bi li se
sad kazalo Kopjan). — U Daničićevu rječniku :
Kopijanb, grad koji je despotu Stefanu raskopao
car Musija. (Okdz. pam. §af.) 75. vidi i Koprijan.

KOPIJANIK, m. mjesno ime (Kopjanik?). —
U Daničićevu rječniku: Kopijanikb, moda je Špi-
nadiji išla ,do luga do Kopijanika i kako ide
potokb is Kopijanika u Šijince*. Q(la3nik). 13,
303. (1348?).

KOPIJATI, kopij&m, pf. prepisati, tal. copiaro.

— Od XVI vijeka. Ja pop Anton Martinović,
nodar puplik, kopijah od te ki^ige komunske
pravo kako vidih i čuh. Mon. croat. 98. (1535).

— I u naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
KOPUAVATI, kopijavam, impf. kopijati. —

U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KOPUE, vidi kopje.

KOPIJEVIĆ, m. prezime (Kop|ević, ali ispo-
redi Kopijevići). — U Daničićevu rječniku: Ko-
pijevićb, vojvode Petra, sina vojvode Radosava,
,dvorski knezb Kadičb Kopijevićh* 1454. M(on.
serb). 470. (Spom. sr. 2,) 115.

KOPIJEVK^/I, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 19.

KOPIL, m. nothus, čovjek koji se rodi od ne-
v^jenčanijeh (jnedu sobom) rodite^a, nezakoniti sin.

— U naše vrijeme kopilan, kopijan. — Riječ je
stara, isporedi stslov. kopilb, malorus. Komj.i-L.

— isporedi joŠ srgrč. xo7iiXo^\ arb. kopil'; ne
shvaća se svagda u zlom smislu, te u arb. može
značiti i: djetić, mladić, tako i novogrč. xon^Xi(n\
xonfXi, rum. copil (dijete do 12 godina). — Mi-
klošić (etymol. wortorb. 129a) kaže da je iz ar-
banaškoga jezika ; a G. Meger (etym. worterb.
der albanesischen spr. 198) mi^li u tom slučaju
da bi arbanaška rijeČ postala od lat. * copilis,
Što bi značilo : dijete što je krčmarica (lat. copa)
rodila. — U jednom primjeru xvri vijeka nom.
je sing. kSpio (po pravilu). I. Ančić, svit. 77. —
Nije ni u jednom rječniku, ali vidi kod kopile.

Tijem, Himen blaženi, ako so može rijet, kopile
proženi pod zem)u na on svijet. M. Vetranić
1, 228. Kopili (uveni, ... ne bih rad . . . vazot
vam pošten glas. 1, 229. (Pjesmi je, u kcjoj su
ova dva primjera, ime: Pjesanca spurjanom). O
Kamovo sjeme, Kananov kopile, ... 2, 376. Va-
|ade misnik da nije kopio. I. An6i6, svH, 77.
Marija uda se sa Josefa ... da Žudjeli ne bi
imali povoda ni nazvati Jezusa kopilom, vidiuši
ga rodjena od matere neudate. S. Bosa 27b. —
U naj starijem primjeru jamačno je muiko ime.
Kopilb z dStiju. Svetostef. hris. 64. a to može
biti i u ova aruga dva: Bratb ma kopilb. Deć.
hris. 23. Žena kopila ^ectfdora. Spom. stoj. 41.
(XV vijek).

1. KOPILA,/. stog zem|e i kamena bliza kuća.
Slovinao. 1880. 389. — isporedi kopa.

2. KOPILA, /. ime planinama. — Po svoj je
prilici ista riječ što 1. kopila.

tt. planina u Bosni. F. Jukić, semlop. 22.
b. Koptla, i^eko brdo u Blata (na Korčuli u
Dalmaciji). Slovinac. 1882. 187.

1. KOPIlAC, kopilca, m. vidi kopilan, a. M.
Medić.

2. KOPILAO, Kopilca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. Livada u Kopilca. Sr.
nov. 1871. 537. — isporedi 1. t 2. kopUa.

KOPIL AČ, m. odraslo masko kopile. U Lici.
D. TrsteAak.

KOPIlAČA, /. u Vukovu rječniku: djevojka
koja rodi kopile ,die ausser ehe 8chwanger wird'
,quae extra matrimonium gravida fit^ of. grješ-
nica. — Nesrećo jube kopilače. Bos. vila. 1886.
133. — ^ i^^ ^^^i- Vetovo, Požega. D. Hire.

KOPILAD, /. colL kopile. — Između rječnika
u Stulićevu (v. kopileiie), i u Vukovu: (coll.) ,die
bastarde* ,spurii'. Množim biiaše zabraAeno, a
navlastito kopiladi i nezakonitim. I. Ančid, vrat.
87. Jerbo se od prilubodinstva kopilad rađahu i
uzim)u dio prave diče. J. Banovac, razg. 104.
Ovi bo orao nebeski kao i zema)ski kn&a ptice i
razabire prave od kopiladi. F. Lastrić, ned. 41.
Kopiladi tamne ima (veliki grad) i pogrde Š nima.
y. Došou 32*. Kopilad i svi oni koji se nijesu
rodili od pravoga i zakonitoga oca i matere. J.
Matović 301. Ako ste izvan pokarai^a, jeste ko-
pilad, a ne sinovi. 456. paul. hebr. 12, 8. Kad
bi jedan na Čas od svoje smrti otio vinčat svoju
otimicu oliti bludnicu... i to za učinit onu dicu
koju j]e od ne imo da budu negovi pravi i za-
koniti sinovi, buduće da prv}e toga bijau negova
kopilad. M. Dobretić 486. Ako li bi se tako
zaručili izvan crkve i broz crkvenoga dopaStena,
niova dica ostaju kopilad. 531. Kopilad i svi
koji nisu se rodili od roditeja združenih po sve-
tomu sakramentu ženidbe. I. Velikanović, opat.
3, 154. Stan'te, Turci, jadna kopiladi ! Nar. pjes.
kras. 1, 71. Ako li ste bez korai'^a a kojemu
svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi.
Vuk, pavl. jevr. 12, 8. Koliko ih se kopiladi
udavi odmah tek se rodi ... to Bog znade. V.
BogiŠić, zbom. 316.

1. KOI^ILAN, k5pnna, a4j. spurius, nezakonit
(o djetetu). — Postaje od kopil. — xvii i xviii
vijeka, a između rječnika u Voltigijinu (kopilni
sin kod kopile) i u Stulićevu (»spurius, nothus').
Abimelek sin kopihii Oodeona. M. Radnid 51*.
— U drugom smislu (o mladima Životii^a što
nijesu iste pasmine). Otuda (sa strane okolo
Padue) biŠe onaki ovni dovedeni, koji se poslije
s domaćima ovcama smiješaše i razplodiše, pak
i vuna od ovoga ko|>ilnoga ploda veoma se po-
dobrila. I. Jablanci 12*).

Digitized by

Google

2. KOPILAN

290

KOPILin SE

2. KOPIlAN, n. ffidi kopil. — Od xvii vHeka,
a iemedu rječnika u Vitkanu (1. ,ein sohn aasser
ehe* tftliaa spurius^ — 2. ,eiii tuohtiger kerV
,nebaloS of. kurvić).

a. u pravom smialu. Slisnik ne more biti
kopilan. L Ančić, syit. 59. Ovi Štipan, iivan
sinova zakoniti, imađe svojom bludnicom sina
naravnoga, to jest kopilana, imenom Legleta.
And. KaČid, rasg. 83. Ona je drznala pome&ati
pobo6nog sina ili kopilana sa sakonim nasjed-
nikom. J. Bajić, pou6. 1, 44. Biraj sade koga
tebe drago: ja ti drago tursku pridvoriou, ja ti
drago Eobilić-MiloSa, ja ti drago Be)u kopilana.
Nar. prjes. vuk. 2, 241. — Često kao psovka bez
obzira, gasluiuje li takovo ime onaj kome se to
kaše, A tu li si ? jedan kopilane ! kopilane, carev
hainine! Nar. pjes. vuk. 2, 281. Kopilane, a ne
pobratime! 3, Si06.

b. vafano momče, vidi kod kopile. — U Vu-
kovu rječniku.

KOPIlANSKI, adj. koji pripada kopilanima
m kopUanu. -— Nije potvrđena riječ, ali če se
jamačno govoriti u narodu kao i kopi}auski (vidi),

KOPŽLAlte, n. d^jelo kojijem se ko kopUa, vidi
kopilati se.

KOPtLATI SE, kopll&m se, impf. vrst djetiAe
a i čobanske igre sa pločama. ,Ajmo se kopi-
lati'. ,Ostav*te se, čobani. kopilaAa, van u blago
pazite^ — U naše vrijeme u Lici. J. Bogda-
novič.

KOPILČAC, kopilčoa, m. dem. kopil. — U
Stuličevu rječniku uz kopilčić. — sasma nepouz-
dano.

KOPILCIĆ, m. dem. kopil. — U Stidičevu rječ-
niku: ,bastardello' ,dem.'. — nepouzdano.

1. KOPILE, /. pl. (?) ime seocu u Bosni u
okrugu travničkom. Statist, bosn. 61.

2. KOPiLE, kSpileta, n. dijete ili čefade ko-
jemu roditeli nijesu među sobom vjenčani, vidi
kopil. — Nema množine, nego se za množinu
upotrebjava coll. kopilad (vidi). — U oblicima
s nastavkom i je kratko: k5pileta, k5piletu, k5-
piletom. — Od xvii vijeka, a između rječnika (u
Belinovu prvom prin^eru i u Stuličevu samo
oblik nom., acc, voc. sing. pripada amo, a ostali
oblici pod kopil), u Mika)inu (kopile, spurjan
,spuriu8, notus^f u Belinu (kopile, gen. kopila
,bastardo, cio^ figlio illegitimo' ,adulterinus' 131*;
,figlio illegitimo o bastardo' ,vitio filius' 815i^),
u Bjelos^enčevu (v. fotiv), u Voltigijinu (kopile,
kopileta, kopilni sin ,bastardo' ,ba3tard'), n Stu-
ličevu (kopile, kopila ,spuriusO, u Vukovu (kb-
pile, kftpileta, 1. ,ein kind ausser der ohe' ,3pu-
rius, spuria^ — 2. ,ein tiichtiger kerP ,nebulo'
s primjerom iz narodne pjesme: I odvesti Kosu
Smi}anića za kopile od Zadra Todora).

a. u pravom smislu^ o če\adetu. Ni vrane
bile ni dobro kopile. (D). Poslov. danič. Leglit,
zlo kopile. J. Kavanin 251*. Đitešce bezakonito
oliti kopile. Ant. Kadčič 136. Kojim to kopile
krade dio. 516. I rodi mu kopile s velikom
sramotom. M. Đobretić 83. Davši državu svomu
kopiletu. A. Tomiković, živ. 5. Ako j* Mara po
gori hodila, nije Mara kopile rodila. Nar. pjes.
vuk. 1, 483. Ja sam čula, de pričaju )udi, da je
Ite)a Pazarsko kopile, našli su ara jutru na so-
kaku« 2, 239. Stanu govoriti, da on nema oca
nego da je kopile. Vuk, živ. 243. Koji bi našao
Živo kopile. Pravdonoša. 1851. 33. — / kao
psovka, vidi kod kopilan, a. Nos' te đavo, Jan-
kovo kopile! Ja ne mogu sab^e poganiti, a sad
bih ti oejekao glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 600. Što

je, more, Jankovo kopile? što li te je opravio
Janko ? 3, 113. Hajd' otole. kurvino kopile !
3, 352. Obazre se Kuna Hasan-aga, kad sagleda
nejakog Matiju: ,Bog pomo^'o, kurvino kopile!'
Gk>vori mu nejaki Matija: ,Ja ni jesam kurvino
kopile, meni se zna (sic) i otac i majka'. 3, 387.
Ao Bajo, Pivjansko kopile ! ja se s tobom pomi-
riti neću. 3, 466. Stan\ Lazare, od kurve ko-
pile! obrni se, da se ogledamo. 4, 318. Pridrži
mi, seko, ovo kopile, da se one kurve napsujem !
Nar. posl. vuk. 262.

b. nije pogrdna riječ, nego je značeike kao
kod kopilan, b. Sjedi s mirom, maursko ko-
pile ! ne budi mi po kožuhu buha, več odjaši da
pijemo vino, pa joŠ ima dana za mejdana. Nar.
pjes. vuk. 2, 854. Jer je Kosa skoro isprošena
za kopile od Zadra Todora. 3, 147. — Amo pri-
padaju i ovaki primjeri (isporedi za ovako upo-
trebfavaike pogrdnijeh riječi za pohvalu n. p, nem.
kerl, engl. feilow itd): Ono ti je kurvino ko-
pile, a na ime od SeAa Tadija. Nar. pjes. vuk.
3, 158. Bojati se Janković-Stojana, jer je Stojan
od kurve kopile. 3, 260.

c. 0 životini, u jedinom prin\jeru o pticu
(ali u metaforiČkom smislu o če\adetu). Iskušan
bi i poznan za kopile a ne pravoga ptića, zato
bi bačen iz gdizda milosti Božje u pakao. F.
Lastrić, ned. 42.

đ. u prenesenom smislu, zakržjali klasici ku-
ruze. Mikleuška u SlavonijL Đ. Hire.
KOPIlSi^R, II. coll. vidi kopilad. — isporedi

1. kopi)eAe. — Stariji je oblik kopilenje. — U
jednom primjeru xviii vijeka, a između rječnika
u Belinu (kopilenje ,bastardume, cio^ razza ba-
starda* ,genus adulterinum' 13 1») i u SttUićevu
(,spuria soboles*). Od kopilenja, od sinova be-
zakoniti. A. d. Gosta 2, 61.

KOPILEŠOE, kopilešceta, n. dem. kopile. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. KopileŠce kadno
rodi. V. DoSen 119a.

KOPtLIOA, /. postaje kao ženski rod od kopil.

a. žensko čefade kao kopile. — Između rječ-
nika u Vukovu (samo kao psovka) : ,schimpfwort
fur ein frauenzimmer' ,convicium in mulierem'
8 primjerom iz narodne pjesme: A zbog grdno
jedne ko piliće. — Može uzeti za ženu kćer ko-
piliou svoga sina posinovjenoga. Ant. Kadćić
422. Kopilica, dijete ženskoga roda, kad je ne-
zakonito, u Dobroselu. M. Medić. — Kao psovka.
A sa jedne grdne kopilice. Nar. pjes. vuk. 2, 240.
Krčmarice, jedna kopilice! Nar. pjes. hdrm.

2, 186.

b. ovca ili koza što se okopilila. — isporedi
kopiliti se. — U Vukovu rječniku: ,ein vor der
zeit trachtiges schaf, ziege* ,ovicula gravida ante
justam aetatem^

1. KOPtLiĆ, m. dem. kopil. — U jednoga pisca
našega vretnena s osobitijem značim u prene-
senom smislu. Mi smo bili prije kuge Srbi Kučki
a iza &e kopilići (izdanak ili mladika što izbaci
staro stablo kad se do zemje posij eče). S. ^ubiša,
prič. 52.

2. KOPILIĆ, m. n\jesno itne. — Prije našega
vremena. Kopilić. Kopilić u Hvostu. Spom. stoj.
184.

KOPiLITI SE, k6pilim se, impf, o ovci (i o
kozi) kad postaje sjanna (skozna) prije vremena
(u prvoj godini). — isporedi kopilica, b. — Postaje
od kopil. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
k6pr|ah t u part. praet. pass. k6pr|en; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor.
2 t 3 sing. kopili. — U Vtdiovu rječniku -. ,trachtig
werden in einem alter von einem jahre (vom

Digitized by

Google

KOPILITI SE

800

KOPITATI

sohafe, von đer zieg^e)' .ing^avidari ante justam
aetatem'.

K6piLNICA, /. vidi kopilica, a. Tu oženi
Pavešića Luka kopilnicom Jelom Vukovića. Nar.
pjes. u Bosni. Đ. Šurmin.

1. KOPFLO, m. vidi kopil. — Samo u Vran-
čićevu rječniku ; ,nothu8*.

2. KOPILO, n. gvožd€y nož, oruđe, kojijem se
kopi (škopi), — U Bjelostjenčevu rječniku : ,fer-
rum quo testiculi et virilia abscinduntur'.

k6pILOVAC, K6pil8vca, m. mjesno ime.

a. tnjesto u Srbiji u okrugu kragujevačkom.
Niva u Kopilovcu. Sr. nov. 1875. 87.

b. 8 istijem se imenom pomine i nekakvo
mjesto prije našega vremena. Kopilovcb. Spom.
stoj. 184.

KOPILOVIĆ, m. prezime. — Vafa da postaje
od kopil (kopilov sin). — U Daničićevu rječniku :
Kopilovićb, Konav)anin »Pribisavb Kopilovićb*
1417. (Spom. sr. 1,) 136.

KOPILSTVO, n. stane, osobina onoga Ho je
kopile. — Samo u Stuličevu rječniku : ,bastardigia,
r esser bastardo' ,falsa spuria stirps'.

KOpI^jAČA, /. vidi kopilača. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vide kopilača). De-
vojku kopi(aču koja bi udavila dete. M. Đ. Mi-
lice vić, opšt. 19.

KOPUiAK, Kopi Jaka, m. ime visu u Srbiji u
okrugu vranskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb.
276.

KOPt^iAN, m. vidi kopilaii. -— U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vide kopilan). Ko-
pirane, Babović- Jovane ! Nar. pjes. vuk. 4, 119.
Kopi|ane banović Sekule! Pjev. cm. 41^. Ja
Vrsiću, jedan kopi|ane, gdo ćeš amo na koi^u ze-
kanu? Nar. pjes. horm. 1, 326. Mene beže ko-
piranom vabi. 1, 559. Naj teža je čovjeku psovka
kad mu ko reće: ,kopi|ane!* V. i*.ogišir>, zbom.
316.

KOPI^iANOVIĆ, m. kopUanov sin. — U naše
vrijeme. Ja ni^esam kopijanoviću, no glašeni
plemić od plemića. V. Bogišić, zborn. 316.

KOPl^iANSKI, a4j. vidi kopilanski. — U Vu-
kovu rječniku: ,dein kopijan gehorig* ,filii spurii*.

KOPUiAK, m. ime livadi u Srbiji u okrugu
čuprijskom. Sr. nov. 1875. 1032.

K6PHiE, n. ime mjestima u Crnoj Gori: pofe
između Pipera i Rovaca. Glasnik. 40, 27; selo u
Piperima. 21. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (poje u Piperima s primjerom iz
narodne pjesme: Da izjaviš u Kopije ovce). Ka'
udari Piper na Kopije. Nar. pjes. vuk. 4, 122.
Na Kopiju poju piperskome. Ogled. sr. 61.

1. KOPi^ENE, n. vidi kopileAe. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Ali se ovo razumi od kćere
i unuke zakonite posinovjenoga, a ne od negova
kopijei^a. Ant. KadĆić 422.

2. KOPf\jfel!rE, n. djelo kojijem se ovca ili koza
kopili. — U Vukovu rječniku.

KOPINA, /. vrst vinove loze bijela grožđa
(Dalmacija, Danilo). B. Šulek, im. 155.

KOPINAC, Kopinca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu smederevskom. ISTiva u Kopincu. Sr. nov.
1875. 959.

KOPIO, kopila, m. vidi kopil.

KOPIRANE, Ti. djelo kojijem se kopira (vidi
1. kopirati). — U Vukoou rječniku: ,das wim-
meln der wurmer* ,circumr6ptatio (scaturitio)
vermium^

2. KOPtBAI^E, n. ^elo kojijem se kdpird (vidi
2. kopirati). — U pisaca našega vremena. Pri-
hodi katastra za kopirale mapa. Zbornik zak.
1864. 156.

1. KOPtBATI, kopir&m, impf. vrvjeti, kamtiH
(o crvima, pa i o jednom crvu). — vidi koporati.

— U Vukovu rječniku : ,wimmeln^ ,8caturio*.
,Auch ein einzelner wurm* kopira u rani.

2. KOPiRATI, kčpiraon, impf. nem. kopiren,
prepisivati. — U pisaca nctšega vremena. Obli-
gaciju dade, koju dole kopira. Glasnik, ii, 1, 54.
(1808).

1. k6pIŠTE, n. vidi kopa. — V sjevern^eh
čakavaca (s čakavskijem oblikom kopišće). Ko-
ptšće ,locus ubi foenum circa pertioas est aoer-
vatum^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 18.
K6pište ,gdje se pale drva da se dobije ogaj^
MrkopaJ u Hrvatskoj. I. Milčetić.

2. k6 PISTE, n. vidi kopJiSte.

k6pIT, m.(?) ili kopita, f.(?) kopito (u koiM).

— U naša vrijeme u Bosni, Zlatne kite pale
niz kopite. Nar. pjes. petr. 3, 127. Kopita ma
(koiiu) krvca pojevašo. Nar. pjes. horm. 1, 547.

1. KOPITA, /. kopito (u ko^). — U jednom
primjeru xviii vijeka, vidi i kopit. JaSeć na
trsti i na soske već ne odlijeta^u kroz prozore
te kopite kotlonoske na šumišća gdi se sbore.
J. Kavanin 451l>.

2. KOPITA, /. u Stuličevu rječniku: ,pipita,
male che viene ai poUi sulla lingua' ,pituita*. —
Može biti da ko tako govori u Dubrovniku, ali
sam čuo samo p.»pita (vidi).

3. k6pITA, /.? ili n. pl? ime planinama.

a. u Bosni. T. Kovačević 43.

b. u Srbiji. M. Đ. Milićević, srb. 873.

1. KOPITAC, kopica, m. vidi 1. kopica. — U
Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) kopitec, kal-
čina ,pedula, soccus*.

2. KOPITAC, kopica, m. i^eka bifka. Kopitac
gorski, baccara (Danilo), Asarum europaem L.
B. Šulek, im. 155.

KOPIT AK, kopitka, m. itne bitkama. Kopitak,
Cyti3us nigricans L. (Gospić). B. Šulek, im. 155.

— S pridjevom gorski. — U Stuličevu rječniku:
kopitak gorski, trava ,anagiri maggiore, erba^
,anagyris'. — Kopitak gorski, anagjris (Stulli),
anagiri maggiore (Anselmo da Ganali), Cjtisus
laburnum L. B. Šulek, im. 155.

k6pITAN, k6pitna, adj. koji ima kopita. —
U Stuličevu rječniku : ,unguli8 instructos'. -^
nije dosta pouzdano.

K6PITAlirE. n. djelo kojijem se kopita, — Sta-
riji je oblik kopitanje. — U Belinu rječniku:
kopitanje ,calcitramento' ,calcitratus' 159*; ,il ri-
calcitrare' ,recalcitrare' 615l>, t u Stuličevu.

k6pITAR, m. životina u koje su na nogama
kopita (kon, magarac itd.). — U naše vrijeme u
pisaca. Kopitari ,SolidunguW. J. Pančić. zoolog.
183.

KOPITARCI, Kopitaraca, m. pl. ime selu u
Srbiji u okrugu vranskom. M. Đ. Milićević, kraj.
srb. 302.

KOPIT AST, a(Hj. samo u Stuličevu rječniku:
V. kopitan, kopitav, prucav.

KOPITATI, kčpitam (i kipićem), impf. bacati
se nogama (kopitima), prueati se (o ioAu). —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Belinu (ko-
pitati, kopitam ,calcitrare, tirar calci' ,calcitro'
159<^; ,ricalcitrare, tirar oalci' ,recalcitro' 615b),
u Voltigijinu (kopitati, kopitam ,calcitrare, me-

Digitized by

Google

K01>ITATI

861

KOHTO, a.

nare oaloi' ,hinten aas8ohlagen')i u 8tuli6evu (ko-
pitati, kopitjem i kopitam ,calcitrare' 8 dodatkom
da je UMćto is brevijara). (Koni) kopića, ritaju,
meću nogami. Korizm. 49*. Kopitati, prucati se
protiva. I. Bandulavić 299. — U metaforičkom
smislu. Žestoko jest tebi protiva ostanu kopitati.
I. Bandulavić 191 *>. Sit će vavijek kopitati,
trijezan Bo^u vijeran stati. J. Kavanin 26^. —
U naše vrijeme ima kopitati se, ali ne znam ^ jeli.
refleksivno (u istom snačenu kao aktivni glagol?
ili kopati zemfu kopitima ?) ili recipročno. Ko&i
mu se kopitaju, raduju se gospodaru daje skoro
s vojske dofio. Nar. pjes. u Vuk, živ. 8.

KOPITAV, adj' samo u Stnlićevu rječniku uz
kopitast.

k6pITI, k6pim, impf. vidi škopiti. — Izineđu
rječnika u Bjelosijenčeou (kopim ,castro, emas-
cnlo, oviro, virilia amputo, eunuchizo, testiculos
eximo, exeooO' Poveli da bi se 61ovičaskago roda
samci ne kopili. Š. Kožičić 35 a. Kopiti trs, ku-
kuruz itd. F. Eurelac, dom. Živ. 42.

1. KOPITICA, /. ime bifkama. — Između
rječnika u Stuličeou (kopitica, trava, v. kopitak
^rski). Kopitica, ćeš. kop^'snik (Hedjsarum),
fava inversa, anagiri (Vujičić), anagiri maggiore
(Stulli), 1. Cjtisus labumum L.; 2. Hippocrepis
comosa L. (Alschinger). B. Šulek, im. 156.

2. KOPITICA, /. gvozdena spremica na kraju
poput kopita i potkove kojom opančar po donu
atiskuje da ga išara, u Srijemu. F. Hefole. Ko-
pitica, oruđe opaučarsko koje je nalik na kopito
i na obodu ima male zupce. nome Šaraju kaiše
na pletenim opancima. Srijem.

KOPITITI, k6pit£m, impf. samo u Stulićevu
rječniku: kopititi« kopita dje)ati, i cipele u ko-
pita utisnuti ,calceorum formas construere; in
formulas calceos immittere'.

k6pITITI se, k6pitTm se, impf. kao da znači:
rasti, rcusgranavati se, širiti se, pa i u prenesenom
smislu: bivati u bofem stanu nego prije. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Stuličevu (v.
okopititi se). ,Ova se kupina po &ivi brzo ko-
piti*. Beku i ženi koja često rada: , Dobro se
paštiŠ a brzo kopitiš^ J. Bogdanović. Navike
se kopite i staraju godinami. M. Pavlinović, rad.
171.

KOPITLICA, /. Hćika bUka. Kopitlica, Aristo-
lochia rotunda L. (Gospić). B. Šnlek, im. 156.

KOPIT^iE BRDO, n. mjesno ime. — U spo-
meniku xii vijeka. Pod KopitlS Brbdo. Starine.
13, 209. (1185, prepisano 1250).

1. k6pITNICA, /. bifka. Kopitnica, Asarum
europaeum L. (Fapković). . B. Šulek, im. 156.

2. k6pITNI0A, /. bolest na kopitima (u kona
itd.). — Samo u Stulićevu rječniku: ,morbus in
pedibus equorum'.

1. KdPITNIK, m. bifka. — Moie biti i pra-
slavenska riječ, vidi Kopithak, b. — Između rječ-
nika u Vukovu (vide kopitnak s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori). Kopitnikb svarivb s vi-
nomb i drbži vb ustd. Sredovječn. lijek. jag. skir.
10, 84. Kopitnik, Asarum europaeum L. (Vuk,
u Crnoj Gori), v. KopitAak. B. Šulek, im. 156.

2. K6PITNiK, m. put za korie. Raca u Srijemu.
M. Medić.

KOPITIsTAČA, /. nekakva bijka (Stojanović).
B. Sulek, im. 156.

KOPItNAČIĆ, m. Asarum (europaeum) L.
(Durante). B. Šulek, im. 156.
KOPITlifAK, m. postaje od osnove riječi ko- I

pito nastavkom bi&ak'b, a ima vrlo raslična zrut-
čeiia.

tt. neko oruđe za hvataAe i vađene kopita
(škof4ika, vidi i c) iz mora. — Od xvi vijeka.
Kopitnak i os ti i luča zametaj. P. Hektorović 5.
Toj jutro ne htiše (ribari) kopitiiak ni osti,
mrižom b > loviše tuj ribe zadosti. 5. Osam|ena
su sredstva kliješta u spravi zvanoj ,kopitJ^ak*
ili ,kopitnaraS i s dima se služe ribari za od|o-
pivat od kamena u dnu mora , kopita'. L. Zore,
rib. ark. 10, 331. Kopithak, gvozdena sprava
poput kliješta kojom se love kopita, na Braču.

A. Ostojić.

b. tm'e bifkama. — isporedi 1. kopitnik. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(kopitAak, trava ,asarum*) gdje se noj pHje na-
hodi, u Bjelos^enčevu (kopitiiak, trava ,asarumO,
u JambreŠičevu (,bedera terrestris'), u Stuličevu
(kopitdak, trava ,asarum'), ti Vukovu (,europaische
haselwurz* ,Asarnm europaeum Linn.'). Vari u
mliku kopitAaka. J. Vladmirović 45. KopitAak
(kopitnačić, kopitnik, kopito), rus. KonuTeub, ko-

llUrR»T, KOlIblTHHKT*. mrUS. KOIIHTHHK"b, ČeŠ. po|.

kopytnik (Asarum), 1. farfSara, tnssilago, ungula
cabalina (u mletačkom rukopisu), tossilagine (u
sinskom rukopisu), farfarugio (Pizzelli, Kuzmić),
Tussilago far^ra L. (Lambl); 2. asaro (u sinskom
rukopisu, Durante), Asarum europaeum L. (Vuk)
(u JambreŠičevu rječniku ima joŠ jedno značei^e).

B. Šulek, im. 156. -- I s nekijem pridjevima.
Kopitiiak gorski (copitgnac gorschi), asaron, ba-
chara (u mletačkom rukopisu), nardo salvatico
(Pizzelli, Aquila-Buć), Asarum europaeum L. —
Kopiti^ak krstasti, Hepatica triloba Dec. (Pančić).
— Kopitnak veći, Kopitiiak veliki (Durante), tos-
silagine maggiore (u sidskom rukopisu), Petasites
of/Icinalis Mnch. B. Šulek, im. 156.

c. ime nekijem Škofkama, u dva starija rječ-
nika isto je Što lupar (vidi), u naše je doba
Pecten jacobaeus L. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (kopiti^ak, lupar, riba ,pa-
tella, perlopas') gdje se noj prije nahodi, u Bje-
lostjenČevu (kopitnak, riba ,lupar, lepas, patella,
perlopas, psorus'), u Vukovu: kao kopito u moru
a unutra kao kamenica (ostriga) ,art seemuschel'
,ostreae genus'. — One su (muŠfe) n. p. ... ko-
pito (u Makarskoj) ili kopiti^ak (u Cavtatu) . . .
L. Zore, rib. ark. 10, 342.

d. koiisko kopito, u pravom smislu. — Samo
u Voltigijinu rječniku: ,unghia cavallina, un-
ghione' ,huf .

KOPItNARA, /. vidi kopitnak, a.

KOPITO, n. ungula solida, nerazdijefen papak^
kao što je u kona, u magarca, u mazge i u
ostalijeh šivotiika istoga roda; od ovoga su po-
stala, u prenesenom smislu, i neka druga zna-
čena. — -i- stoji mj. negdaŠiiega y. — Akc. se
mijeiia u gen. pl. kopitft. — Riječ je praslavenska,
isporedi stslov., Češ., pof, kopyto, rus. koiiuto. —
Vafa da je isti korijen što i kod kopati ; nejasno
je jeli u svezi sa stvnem. i srvi^m. huof, novov-
liem. huf, stnord. hofr, stsaks. i anglosaks. hdf,
engl. hoof; ali jamačno nije isto što snskrt. sSapha,
zend. safa.

a. u pravom smislu. — Između rječnika u
Vrančićevu (,ungula'), u Mikafinu (,ungula'), u
Belinu (,unghia intiera, non fessa, oome quella
de'cavalU, muli, asini ecc* ,ungula solida* 773b),
u Bjelostjenčevu (kopito, papak ,ungula*), u Jam-
breŠičevu (,ungula'), u Stuličevu (,unghione de^ca-
valli, muli etc.' , ungula*), u Vukovu (,der huf
,ungula'). Pruća se svijeh strana zadnijemi ko-
pitL M. Vetranić 2, 167. Kon i mulac ki, kad
hoć proć mimo i^, pruoa se kopiti. N. Dimitrović

Digitized by

Google

40PIT0, a.

d02

1. KOtt{jAlJj

59. Po tlih vas će razmjeti taj koiiska kopita.
M. Drži 6 447. (Ko1^) kopitima zadAimi obali ga
u rijeku. B. Kašić, per. 45. I koiia pote6e, ki
pod i^im zarže, kopiti odvrže^ poleti kako zmaj.
Đ. Baraković, vil. 63. A i rije6 je : gdje kopito
koii tarački jednom stavi, da to mjesto vjekovito
ne poraste veće u travi. I. Gundulić 452. Kon
kopita visoka. B. Krnaratić 7. Zatjecam ma^ku
na kopita. (Đ). Pošlo v. danič. I lioga mi ti
pokrij Čistom svilom do kopita. Nar. pjos. mikl.
beitr. 1, 25. (Vrag) ki s kopiti koiiskim kjusa.
J. KavaAin 409*. (Kon) sedlom bije o javorje,
a kopitom o mramorie. Nar. pjes. vuk. 1, 276.
Labud bije jamu kopitima, od kopitah cjepanice
skaču. 2, 34. Jabučilo krila popustio, popustio
krila do kopita. 2, 109. A sluge mu koiia izve-
doše, osedlali sedlom od pozlate, pokrili ga čobom
do kopita. 2, 224 — 225. U zlato su koi^a oko-
vali, zlatni rati biju po kopiti. 2, 550. Puče
koža koi^u po sapima, a pokapa krvca po kopiti.
2, 559. Što se ona magla podignula, to se diglo
praba od kopita. 3, 260. Ne (ubih ti pdsft medu
oči, ni tvojijeh kona u kopita. 8, 467. I sve
stavit koi^u pod kopita. Ogled. sr. 225. Tako
me konska kopita ne satrla ! Nar. posl. vuk. 298.
Tada izotpadaŠe konma kopita od tjeraAa. Đ.
Đaničić, sud. 5, 22. Vizo laje, koA kopitom
gruba. Osvetn. 3, 8.

b. u prenesenom smislu, drveni kalup za
crevfu (a možebiti i za čizmu). — Potvrđeno je
samo rječnicima (u naše se vrijeme govori u Du-
brovniku. P. Budmani), ali je ovo značer^ bez
šumne več praslavensko, jer se nalazi i u češkom
i u pofskom jeziku. — U Belinu rječniku : ,forma
di scarpe, legno, sul quale si cuce la scarpa'
,calcei forma' 324^ ; u Bjelostjenčevu : kopito šo-
starsko ,mustricola, modulus, forma calcei'; u
Voltigijinu : ,forma da scarpa' ,leist' ; u Stulićevu :
,fonna delle scarpe, istrnmonto de^ calzolaj* ,mu-
stricula'.

e. u prenesenom smislu, vidi kopitiiak, c. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (kopito, riba ,ex genere ostrearum, ungula
ostreae')* Za tim malo stavši, kopit navadiSe
(ribari), pak obid pripraviše. P. Hektorović 23.
Žeja me napade ; aV bihu kopita uzrok, al ježine.
25. Ufajuć da će bit poli kraj otoka prilipak
al kopit za moj glad obroka. Đ. Baraković, vil.
332. Kopito, vrst Juštura. Slovinac. 1880. 389.
Kopito, Pecten jacobaeus. Crikvenica. D.^Hirc.

d. ime bifkama.

a) Kopito, Asarum europaeum L. (Pavić).
B. Šulek, im. 156.

b) Kopito ,Qeranium rotundifolium*. Vrb-
nik. D. Hire.

t^) kopito konsko, vidi koiisko kopito kod
konski, e, k). — Između rječnika u Stuličevu (ko-
pito koi^sko, trava ,erba giudaica' ,virga aurea,
herbae species'). Kopito koAsko (prema lat. un-
gula caballina), češ. kofisk^ kopito, po}, konskie
kopyto, 1. tossilagine (u siiiskom rukopisu), Tussi-
lago farfara L. (Petter, Sab}ar); 2. Asarum eu-
ropaeum L. (Durante). B. Šulek, im. 156.

e. mjesno ime. — Između rječnika u Vukovu
(planina u Hercegovini). I povede uz Kopito
Turke. Nar. pjes. vuk. 4, 129. — - / selo u Crnoj
Gori, Glasnik. 40, 18. vidi i Slađoj evo- Kopito.

KOPITOVAlSlE, n. djelo kojijem se kopitifje.
— Stariji je oblik kopitovanje. — Između rječ-
nika u Belinu (kopitovanje ,caloitramento' ,calci-
tratus* 159« ; ,il ricalcitrare* 615l>) i u Stulićevu.
Poluvirstvo izhodi od neumitenstva brez kopito-
vanja samovo|noga uzdržati se u zabludjenju.
A. d. Gosta 2, 116.

• k6pIT0VATI, k6pitajem, impf, vidi kopitati.
— U Belinu fjeČniku: kopitovati prema tkomu
,tirar calci ad uno' ,oalce vel calcibos aliquem
petere' 158l>, t u Stuličevu: kopitovati prema
komu, V. kopitati.
KOPJ-, vidi kop}-.

1. KOPKA, /. lUkakva šubara za žensko, što
se čini od p uho vijek koža (ovako je tumačeno u
Bjelostjenčevu rječniku). — U Bjelostjenčevu rječ-
niku : kopka, ženska kapica ,pilleu3 foemineus ex
pellibus glirium'; u Voltigijinu: ,cappello don-
nesco di peli' .pelzhaube'; u Stuličevu iz Bjelo-
stjenčeva.

2. KOPKA, /. mjesto u ledu iskopano. F. Ka-
rolac, dom. živ. 49.

KOPKAI^E, n. djelo kojijem se kopka. — V
Vukovu rječniku.

k5pKATI, kdpk&m, impf. dem. kopatL — Akc.
se ne mijena (aor, 2 i 8 aing. k5pk&, part praet.
pass. kdpk&n). — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (dim. v. kopati). — U svijem je
primjerima u metaforičkom smislu. Da nije taj
nepokorni naučnik kopkao da dozna sto se pre
nije znalo. M. Đ. Milićević, zlosel. 39. UČiteja
je kopkalo, šta li to mora biti. Srp. zora. god.
1, sv. 1, str. 7. Kopkalo me, da počisto saznam.
8. Matavu}, novo oružje. 75. ,Vide, kako joj
đavo ne da mira, van je vavije kopka, dok nijesam
uzo ovu tanda)u u ruke, pa e pro leda nekolika
puta ošin'o*. (reče čoek brb}avoj ženi). J. Bogda-
nović.

KOPLIK, m. mjesno ime, vidi i Kupelnik. —
U naše vrijeme. Koplik je na jugoistočnoj strani
skadarskog jezera. S. Novaković, zem). 50.

KOP^ACI, Koplaka, m. pl. ime seocu u Bosni
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 26.

k6p^AČ, kop}Ača, m. vidi kopjanik. — Samo
u Stulićevu rječniku: kopjač ,miles hastatus'.

k6p^AČA, /. uprav augm. kop}e, ali znači i
kopfe, i ima različUa jmaćeiia. — Ake, se mijena
u gen. pl. kdp}&č&. — Od xvn v^eka, a između
rječnika u Belinu (kopjača ,lancia' ,basta prae-
pilata' 424«^), u Voltig^inu (kopjača ,dardo' ,pfeiP)«
u Stuličevu (kopjača ,basta, lancea*), u Vukovu
(,die fabnenlanze' ,lancea signifera').

a. kopfe, sulica (oružje u pravom smislu).
Britke vučco pod lukovim i kopjače svi imaju.
I. Gundulić 440. Ko kopjače, ko gvozdene šesto-
perce sve vladabu. 6. Palmotić 2, 317. Na gori
se vidje nima oružanijeb četa }udi, i kopjačam
oholima brijeg obastrt oda svudi. 3, 194l>. Kada
bi oštrom kopjačom probodon. V. Andrijašević,
dev. 161. Strijele imaju i kopjače. I. Đorđić,
salt. 184. Sijedi za polače, a mladi za kopjače.
(Z). Poslov. danič.

b. vidi katariSte. — U Vukovu rječniku. A
kop}ača od kop}a mu bieŠe kao vratilo. Đ. Đa-
ničić, Isam. 17, 7. (vidi kcp(ište).

c. strijela. — U Voltigijinu fjeČniku. —
Ooakovo značene n^je dosta pouzdano.

d. Štap s banganetom s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori. Vuk, rjeČn.

e. preslica, u Župani. F. Hefele.

KOP^iĆICA, /. dem. kop}ača. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Stuličevu (kopjačica,
v. kopice). Brze hrte vode, nose kopjačice, ter
idu put vode. A. Sasin 145.

1. KOP^iAN, adj. koji pripada kopfu. — Nema
u narodnom jeziku, nego u kiHgama pisanima
crkvenijem jezikom ima kopiinb, t. j. kopijuB n^'.
kopijbnb. od toga bi oblika moglo pravilno po-

Digitized by

Google

1 KOP\iAJ^

90d

1. KOPyEy a, a).

8taH u đanaiiiem jeziku l^opjaa (isporedi do-
stojan). — U Daničiievu rječniku : kopiinb ^hastae'
8 primjerom: Javi se Evesda kopiinimb cubrasonib.
Glasnik. 10, 249.

2. KOPKAN, m. vuii Kopijan.

KOP^ANICA, /. rječica u Srbiji u vafevskom
okrugu. I. Pavlović. — I mjesto u istom okrugu.
Livada u Kop^anici. Sr. nov. 1867. 449.

KČP^iANIČKi, ač^j. koji pripada kopfanicima.
Ne boj se na vrati kopjaničke straže. A. Ka-
nižlić, rož. 20.

1. K6P^ANiK, m. vojnik Sto nosi kopfe, oružan
kopfem. — Moie biti stara riječj isporeai stslov.
kopijaniki», vidi i kopneni k. — lemeđu rječnika
u i^e/iiitt (kopjanik ,hastato' .hastatus' 866b; ,ar-
mato di lanoia' ,bastatus' 102<^. 424^ ; ,alabardiere,
portator d^ alabarda' ,alabardarius' 57<» ; ^lancia-
tore' Jaculator' 424i>), u Bjelos^enčeou (kopjanik
ihastifer, bastatus, 1. lanceatus miles'), u Jam-
breiičevu (kopjanik .hastatus'), u Voltigijinu (ko-
pjanik ,lanciatore, uomo aatato^ ,mit einer lanse
bewaifnet'), u Stulićevu (kopjanik ,miles haatatus'),
u Vukovu: ,lanzontrager, (lanzier)' ,hastatus^ —
Cvijet od Bosne tuj poginu dobrijeb vitez kopja-
nika. A. Sasin 175^. Viteže operni, kop)ani6e
pravi ... D. Baraković, vil. 351. Na konijeb
svi Boinaci sjaju svijetlo odjeveni, kopjanici
svim brabreni. L Gundulić 826. Pak vojnici
litvanskoga knežtva slijede, svi na konijeb kopja-
nici pod oružjem bijelijom sjede. 438. Za him
dvijesti kop)anika. P. Kanavelić, iv. 837. Sedam-
deset bojnokopjanika, kopjanika, izbrani junaka.
Nar. pjes. vuk. 2, 246. — U metaforiČkom smislu.
Jere slidiš kopjanika tvoga, vojvodu Isukrsta.
P. Posilović, nasl. 126».

2. KOPJJiANIK, vidi Kopijanik.
KOP^iANINA, /. augm. kopje. — U Stulićevu

rječniku: kopjanina, veliko kopje .ingena kasta*.
— nepouzdano.
KOP^ARI, m. pl. mjesno ime.

a. selo u Bosni. Kopjari. Scbem. bosn. 1864.
20. Na selo Kopjare. F. Jukić, zem(. 34.

b. selo u Srbiji u okrugu kragujevačkom. K.
Jovanović 119.

KOP^ABSKI, adj. koji jtripada Kopfarima.
Kopjarsks (opitina). K. Jovanović 119.

K6P^iAST, adj. lanceatus, nalik na kopfe. —
Načiiiieno u naše vrijeme. Po bazi bijni organ
može biti: kop)ast, . . . J. Paučić, bot. 27.

KOPtiATI, koplam, impf, kopneti. Zemlak.
1871. 2.

1. KOP^E, n. lancea, hasta, oružje što se sa-
stoji iz duge motke kojoj je na vrhu (noj češće
gvozdeni ili nadnij šifak; kopcem se probada ne
ispustivŠi ga iz ruke, ili se baca na neprijatefa
(vidi eij bJJ. — Naj stariji je oblik kopije, poz-
naje kopje, pak kopje. ovc^j se naj mlađi oblik
nalazi naj prije xv u vijeka u pisaca Barakovića
(osim jednoga mjesta gdje ima gen. pl. kopaj radi
slika. vil. 63), Kmarutića (uz kopje), Radovčića,
Zanottif kviii ima ga svagda Kavanin (ali je
nepouzdano izdane). Banovac, F. Matić, Bašić,
Radić (jedina ova dva između Dubrovčana) ^ liajić.
ali se preko toga nalazi jon ćešće stariji oblik
kopje, n. j>. u gotovo svijeh Dubrovčana (osim
gore kazanijeh; u Gundulića na str. 287 treba
čitati kopja, a ne kop|a), u Slavonaca Baćića,
Kanizlića, Katančića, u Bošnaka Lastrića, u Li-
čanina DoŠena, u Dalmatinca Kačića; i u naše
vrijeme, premda je običnije kopje, či^je se na
mnogo mjesta i kopje, n. p. : u BaraiM, Nar. pjes.

vuk. 1, 11; 14 goniem primorju, 1, 58; u Crnoj
Gori, Pjev. cm. 6l>; u Bosni, Nar. pjes. juk. 70;
u Lici, J. Bogdanović. Oblik se kopije ne samo
na/ort u knigama pisanima crkvenijem ili m^je-
šanijem jezikom, kao n. p. : Kopije onoje. Š. Ko-
žičić 24^, nego i docnije (pa u Istri i u naše
doba), i to ili radi stiha, kao: Sto kopija podi-
goše. J. Palmotić 320. Pojejmo kopije, koga j'
mai^e škoda. Nar. pjes. istr. 2, 83. (u ovom pri-
mjeru: A on junak koj^ biše, koj^ kopijem oba-
raše vitezove moje? Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 16.
bog. 121, treba jamačno citati koji biše, koji
kopjem, kako se poznaje po metru), ili prema
crkvenom jeziku, kao ovdje : Posle vojske kopijem
u trne, kažu (udi. S. Tekelija. let. mat. sr. 120,
14; u ovom primjeru : Kopijem ramena. S. Đadrić,
ukaz. 28, moie biti da je pisarska ili Štamparska
pogreška. — Rijeć je praslavenska, isporedi stslov.
kopije, rus. koiikp, ćeš. kopi, po(. kopia ženskoga
roda, što može biti i praslaoensko, i tumači neke
riječi istoga roda u našem jeziku, kao n. p. ko-
pjača. — Može biti da postaje od korijena gla-
gola kopati; ne čini mi se da treba misliti na
grć. jtonCi, veliki nož. — U svijem je rječnicima:
u Vranćićevu: kopje ,hasta; lancea'; u Mikafinu:
kopje, sulica ,hasta, sarissa, lancea, telum, dolo,
couctus* ; u Belinu : kopje ,basta' ,ha8ta' 866l> ;
,lancia' , bas ta praepilata' 424'< ; ,pioca, legno
lungo con ferro in punta per uso di guerra'
, bas ta' 562«; u Bjelostjenćevu : kopje ,hasta, sa-
rissa, lancea', v. darda; u Jambrešićevu : kopje
,basta'; u Voltigijinu: kopje ,asta, lancia, ala-
barda, picca' ,lanze*; u Stulićevu: kopje ,baBta,
lancea'; kop|e, v. kopje; u Vukovu: ,die lanze'
, lancea, basta' s primjerima: Poslije boja kop)em
u trne. Odskočilo (ili iskočilo) sunce s kop)a; u
Daničićevu: kopije ,liasta'. — Naj običniji je
oblik za gen. pl. kopd)&, vidi Osvetn. 2, 183. Bos.
vila. 1888. 194. ovako uči i Danićić, glasnik.
11, 6; obl.» 13. potvrđuje se i starijim kratkim
oblicima: kopaj. Đ. Baraković, vil. 63; B. Krna-
rutić 21; t kopa}. Đ. Baraković, vil. 111. 321.
jar. 29; ali gdjegdje se nahodi i k6p}& (kćpja:
Sunuše se s oba kraja dvije dubrave kopja vi-
tijeh. I. Gundulić 346. 425. Koj ja vitijeb dvije
dubrave stase oda svud u čas ovi. 540. Od
kopja bi iiašijeb teškijeb uzdržano nebo bilo. (^.
Palmotić 2, 341), tako n. p. u narodnoj pjesmi
našega vremena : I vise ni devet bojni kopja, oko
kop{a devet dobri koiia. Nar. pjes. vuk. 2, 305.
u čakavaca se nalazi i oblik k6p)i (kopji. H.
Lučić 256; B. Krnarutić 16).
a. sa znaćenem kao sprijeda,
a) uopće. Vbzbmb kopije. Stefan, sim.
pam. šaf. 6. Bezb strelb strejaje i bezb kopija
bodj. Domentijani^ 98. Vbzbmb... štitb i kopije.
Danilo 349. Priđe na ^no mesto s lanterami
i s kopji. Korizm. 93« Kopjem Isusu rebra
probode. 97l>. Dvignuti tvoju glavu na kopju.
Zbom. 36*^. Ki judi skovašo ono kopije? Pril.
jag. ark. 9, 104. (1520). Vidil sam, gdi slomi, u
jedno sa veza V, pet kopji. H. Lučić 256. Gdje
ti 'e koA, kopje i štit? M. DrŽić 31. Kopje u
ruci sved prid liim nošašo. Đ. Banina 12l>.
Oklope tko stavja, tko kopje uzima. A. Sasin
221. Hejam Aleksandrov na kopju suproć i^im
iznese. Aleks. jag. star. 3, 235. Iznesoše i^emu
kopje elefantovo. 244. Uzriše se i udriŠe se i
kopija slomiše. 261. I tolik sta vapaj po vo(X)ski
i buka, klapat od kopaj ... Đ. Baraković, vil.
63. Braneć me svaki Čas već kopa) slomiše. 321.
Beka^ bi kamen krug od bilih okopa), vrb nega
pruten lug uzvišen od kopa). 111. Kako kad na
kop)e oružan vitez gre. 319. Vitezi od kopa)

Digitized by

Google

1. KOPXiE, A, a).

dOi

1. KOP](J^ A, e).

hraboti pripravi, jar. 29. Ono isto kopje i ostale
stvari kojijema mu sn zadavali maka. M. Orbin
235. Boje vam je smrt stignu ti, i u boju s ko-
pjem pasti. I. Gunđulić 292. Gdje u slici ogika
^.iva reseći je teško oklopje, silno carstvo tve
poziva i na sabju i na kopje. 308—809. Madu
kopja, medu mače proz led teče i proz vodu«
309. Ko kra|ević silna cara kopla ((iitaj kopja)
slomi, sabje skrši. 287. Sve (djevojčice bojne)
u rukah kopja noso a u očiju drže strijele. 831.
Medu kopjim, medu mačim družicu te vema
svuda. 339. A na kopja zgar nabili budući im
glave opeta. 559. Ja odredih moje prsi Sipu
kopja. I. V. Đunić, mand. 25. Šćit s kop)em.
B. Krnarutić 12. Toga kopje brkne, toga koii
potare. 18. Ne bih protiv demu dvigal kop}e
moje. P. Rađovčić, nač. 175. Tu činiše strašna
dila s kop}i, s maČi. I. Zanotti, skaz. 13. Trka
koAe, kop)a vlada. J. Kavahin 274^*. Pavo ko-
pjem probjen svrši muku. 307l>. Jere su otvo-
rena prsa s kopjem. A. Baćić 88. On ga nasto-
jale s kop|em udariti. J. Banovac, pred. 86.
Vidi mu otvoriti ranu s jednim kop(om. prisv.
obit. 58. Neprijate^i naši uzdaju se u mače,
kopja. F. Lastrić, test. 20*. Naostriće tvrdu
srčbu za sulicu iliti kopje. ned. 391. čavle,
kopje i križ sveti. A. BoŠko viceva u I. M. Mattei
353. Hotijući u lovu zvirku kopjem udariti. A.
Kanižlić, kam. 258. Zabacivši štit i kopje. 664.
Bi raAen kop}em. F. Matič 89. Iza boja kopje
u trnje. (Z). Poslov danič. Tu je koda odsjela
prema dvoru Ivanovu, svu na kopje zatekla Tjepu
hrvatu (sic) gospodu, i na kopje zatekla Ivana
Hrvaćanina. Nar. pjes. bog. 103. (Ovdje ,in pro-
cinctu', ili taČnije ,in armis* pod oružjem. V. Bo-
gišić. 375). Brke imal do ramena, kopjem Turak
prometival. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 16. Kopja
će se pokršiti. V. ĐoŠen 228b. §are zetu igre
zametnuŠe, iznosoše na kopju jabuka. And. Kačić,
razg. 154^. Sikući se i s kopjim bodući. kor.
322. S glavom na kopje nabodenom. I. J. P.
Lučić, razg. 104. Nejaki je Jova dorastao do
vranoga koi^a i do sedla, i do kopja i do britke
sabje (vidi 1. do. I, 3, a, a)). Nar. pjes. vuk.

1, 575. Kop}em junak bistru vodu muti. 1, 585.
Uzja Miloš pomamna kulaša, pa okrenu od b'jela
Šatora zametnuvši kople naopako, govori mu
srpski car Stjepane: ,Ne nos\ sinku, kopje na-
opako, već okreni kop|e u napredak^ 2, 145.
Dok satrše ona kopja bojna, potegoše perne
buzdohane. 2, 282. Tu su mloga kop)a izlo-
mfena. 2, 294. Uprtio kop}e na ramena. 2, 852.
Kad to vidUi kićeni svatovi, naopako kopja okre-
nuše. 3, 523. Nakom boja kopjem u tnie. Nar.
posl. vuk. 188. Pa ga (sunce) đavolski car nabio
na kopje i nosio na ramenu. Vuk, nar. pjes.

2, 84. Da ga pribodem kopjem za zemju. Đ.
Đaničić, Isam. 26, 8. Krš kopaja a zveka sa-
baja. Osvetn. 2, 133.

b) kazano je sprijeda da se koplem udara
na neprijatefa na dva načina: sva je prilika da
se u primjerima kod a) (koji nijesu iz narodnijeh
pjesama) misli na prvo. u narodnijem se pjes-
mama ne zna svagda, koji je način, ali se u ike-
kijem to posve dobro zna. evo nekoliko pritnjera :
fiuj za prvi naČin (kad se ne ispušta kop}e iz
ruke). Pak poteže kopje ubojito, prihode ga u
zelenu travu. Nar. pjes. vuk. 2, 153. Koga Marko
kopjem udaraše, preko sebe dega preturaše. 2, 252.
Koji ono dobar junak bješe, što dva i dva na
kopje nabija? 2, 314. Na Ivana juriš učinio,
gleda kopjem u srce junaka; kleče dorat u ze-
lenu travu. Ivu kopje visoko nadmaši, ne može
mu kalpak oboriti, a kamoli raniti junaka ; manu

sabjom Senkoviću Iva, agi kopje do roke pro-
seče. 8, 897. -^ bb) na drugi način (kad se baca
kopfe). Baci kople bijelo Latinče na Miloša u
prsi junačke; Miloš drži zlatna šestoperca, na
dega je kopje dočekao, prebio ga na tri polovine.
Nar. pjes. vuk. 2, 146. Pusti kopje Miloš Voi-
nović, te prikova bijelo Latinče, prikova ga za
Ledanska vrata. 2, 146. To mu reče, bojno
kopje pusti, . . . kako kopje na planini zviznu,
soko dogo pade na kojona, iznad dega kopje pre-
letilo. 2, 282. Pak poteže svoje bojno kopje,
da udari Krajevića Marka. 2, 407. Baci kopje
crni Arapine, da udari bolesna Do j čina. 2, 467.
Od kopja je ^ilit načinio. 2, 560. Ako li ga
kopjem ne pogodiš. 8, 887.

c) uz kopje stcje često, osobito u poeziji,
neki adjektivi kao pridjevi koji bi toboie isticali
kakvu osobinu ali se uopče kaiu o kakvom mu
drago kopfu. takovi su pridjevi: bojno (vrlo često),
ubojito, ubojno. Bojnim ko^)im. ki slovete. M.
Vetranić 2, 478. Ak iadno za time, na drvu
gdi biše, zlim kopjem bojnime prsi ma raniše.
D. Badina 148l>. Da se u srpe kopja bojna
ukrive. I. Đordić, uzd. 187. Tko kripko srce
ima, bojno kopje hitro prima. V. Došen I". U
ruku se bijaše bojna kopja dobavio. Nar. pjes.
bog. 9. A bojno je kopje položio medu uši dobru
koda svomu. And. Kaćić, razg. 254^. A do koda
i do bojna kopja. Nar. pjes. vuk. 2, 75. Kra-
jeve ga dočekaše sloge na mačeve i na kopja
bojna. 2, 118. Na bojna se kopja udariŠe. Pjev.
cm. 6l>. Pred čadorom do tri bojna kopja. Nar.
pjes. juk. 70. Bojnim kopjem i vitim tetivom.
Osvetn. 2, 64. Bojna kopja kano gora steća.
8, 118. — Dadoše mu kopje ubojito. Nar. pjes.
vuk. 2, 188. Pa uzimje kopje ubojito. 2, 248.
Pa se §arcu na ramena baca, a uprti kopje ubo-
jito. 2, 350. — I ubojna kopja uzimaše. 8, 881.

— vito (vrlo Često pnje našega vremena; netnam
nijednoga primjera iz narodn\jeh pjesama ovoga
vijeka). Jer kada ti pade, nam se stanovito u
rukah pripade mač i kopje vito. H. Lučić 238.
Tere to mu vito kopje na peren Šćitak prija.
Nar. pjes. u P. Hektorović 21. Tako mi moga
vitkoga kopja. M. Držić 173. Vito kopje de je
igla. L Oundulić 832. Zatjeca ga i poziva s brit-
kom sabjom, s kopjem vitijem da iside doj pro-
ti va. 342. On na kodu s vitijem kopjetn i s pe-
renijem štitom stoji. I. Gundulić 428. Vitijem
kopjem srca bije, britkijem mačem žde Živote.
446. Vito kopje. G. Palmotić 1, 360. 2, 83.
Stijezi oholi, kopja vita. B. Bettera 26. Nijesu
turska kopja vita toli snažna. J. Kavadin 215*.
Vita kopja kano gora gusta. Osvet 2, 111. Ko-
liko vitih kopaja u djece degove. Bos. vila. 1888.
194. u jednom primjeru: uvito. Korugva im
množ razlika vrhu kopja trepti uvitih. L Gun-
dulić 425. — rjeđi su pridjevi: oštro. Gdje mi
gdivno rastvoriše s oštrijem kopjem slavne prsi.
A. Vitajić, ost. 286. Oštro kopje podsmijeh sami.
J. Kavadin 199*. Pa po trže bojno kopje oštro.
Nar. pjes. vuk. 8, 396. — Juto. ^utim kopjem
satarisati. A. Kanižlić, kam. 49. — zlo. Zlim
kopjem bojnime prsi mu raniše. D. Radina 148^.

— teško. Teško kopje. (i. Palmotić 1, 120. —
junačko. Sutra mene poziva na junačko bojno
kopje. Nar. pjes. bog. 47. — viteško. A sadi ti
vera budi, Badosave, Vladkova, viteŽko kopje...
Nar. pjes. u P. Hektorović 21.

d) vidi kostai'nica, kostolovka, koštunica.

e) katkad se kople (s tupe strane) zcUfada
u zemfu. Na vrh glave Saulove stoji kopje za-
bijene u zemju. Đ. Bašić 148. Više glave kopje
udariŠe. Nar. pjes. vuk. 1, 11. A vi^ mi glave

Digitized by

Google

1. KOP^iE, a, e).

805

KOPNIK

kopje posadite, a za* kop)e moje dora priveeite. '
li 394. A barjake nos dvor prisloni&e, bojna
kop}a a dvor adari&e. 1» 595. A đavo adari
kopjem u zem}a 2, 84. Na kuli je kop}e uda-
reno, na kop}u je od zlata jabuka. 2, 148. Pa
udari kop)e u leainu, za kop^e je privez*o §arina.
2, 248. Pred čadorom pobijeno kop)e, a za kop|e
vranao koiiic svezan. 2, 272. Saul ležaSe i spa-
vaše između kola, i kop}e mu bješe čelo glave
pobodeno u zem|u. Đ. Ihiničić, Isam. 26, 7.

f) kopfe (u pravom smislu) može se upo-
trebfavati i kao utjera za đulinu. Mladi Jovo
koi^a igra, u livadu kopje mjeri . . . Vila Jovu
govorila: .Što livadu kopjem mjeriš?' Nar. pjes.
vuk. 1^ 53. Kopajte mi raku u po)u široku, dva
kop)a široku, četiri dugačku. 1, 398. (Kulaš) po
tri kop)a u prijeko skače, po četiri nebu u vi-
sine. 2, 140. Đoklen sunce dobro kop)e ne
oskoči. Nar. prip. vuk.* 263 (vidi i drugi prin^er
u Vukovu rječniku). Krasna lica, visok kao kop)e.
P. Petrović, gor. vijen. 82.

g) u metaforičkom smislu. Vitez koga
krunom kopje obdari. I. Gundulić 813. Mre
branite) naš hrabreni, vito kopje, štit pereni sve
latinske zem)e pada. G. Palmotić 2, 83. Kopjem
srebrnijem boj bitL (Đ). Poslov. danič. Udri ovu
moju otvrdnutu pamet oštrim kopjem ) ubavi
tvoje. F. Matić 102. I nek bojno kopje prime,
bojno kopje od ki'iposti. V. Đošen 10^. Pak je-
zična kopja dižu do nebesa da dosižu. 185*. Ma-
rija kopcem bolesti ustrijelena. L. Kadič 49.

b. motka na kojoj stoji što vesano ili druk-
čije pričvrščenOf da se na i&oj može nositi.

a) za barjak, vidi katarišto. motka je u
ovom slučaju često posve nalik na pravo kopfe.
Bcurjak nosi od cr|ene svile, na iiem cimer odo v ud
mađarskog, a odonud krafestva horvatskog, kopje
zlatno, kita visi zlatna. M. Katančič 69. Te on
razvi svilena barjaka, okrvavi na kop) u jabuku.
Nar. pjes. vuk. 3, 463. Motku, na kojoj crkvena
Utija, pa barjak, pa zastava visi, zovu ,kopjem^
u Lici. J. Bogdanović. Kopje, Štap na koji se
meće barjak, u naše vrijeme u Stonu : ,Đlizu
kuće zasađeno mu je kop)e^ M. Milas.

b) kop)e, duga lijenka na kojoj su natak-
nute osti (inače os ti)). L. Zore. (riba se i pra-
vcem kopfem, vidi: Kod noćnog ribaiia na Visu
običavaju zbosti ribu kop)em ili prisjeć mačem.
L. Zore, rib. ark. 10, 831).

c) u jednom primjeru xvii vijeka: u kriia
dufi dio što se drži u rukama, kad se nosi križ.
Kopjem od križa udara u vrata.' B. Kašić, rit
315.

2. K6P^iE, n. ime planini. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (planina u Herce-
govini) s prin^jerom: Neka bježi uz Kopje pla-
ninu. (Ogled. sr. 94).

KOP^EĆAN, koplečna, adj. koji pripada kopfu.

— U Stuličevu rječniku: kopječan ,hastae, lan-
ceae' s dodatkom da se nahodi u €hinduliča(?).

— nepouzdano.

KOP^iEN, adj. postaje od kopje. — U dva
primjera xvii i xviii vijeka: u prvome (pisano,
možebiti štamparskom griješkom, koplen) jamačno
znači: oružan kopfem; u drugome može biti: nalik
na kopfe. Trojica jizdiŠe Majarov koplenih. L
T. Mrnavič, osm. 45. Kod sebe držaše jednu
malu partizanu kopjeno oružje. Nar. pjes. bog.
182.

KOP^ENICA, /. ime selu u Bosni u okrugu
ffihačkam. Statist, bosn. 48.

KOP^iENIK, m. vidi 1. kopjanik. — Oblik ko-
pjanik vafa da je u našemu jeziku običniji, ali

V

kopjenik može biti praslavenska nječ, isporedi
rus. KoneiiHHirb, ieš. kopenik, pof. kopiemk. —
Lsmedu rječnika u Mikafinu (kopjenik ,ha3tatus
miles, lanceatus'), u Stuličevu (kopjenik, v. ko-
pjanik), u Vukovu : vide kopjanik s primjerom :
Knčajinska bojna kopjenika. (Nar. pjes. vuk.
2, 482). Kopjenike sa strane pustiše. I. T. Mr-
navić, osm. 56. Tu se siku pisci i«koAioi, tu se
bodu silni kopjenici. And. Kačić, razg. 234>^.

KOPJ^jENE, n. djelo kojijem se kopi. — U
Bjelostjenčevu rječniku.

KOPtiĆTINA, /. augm. kopje. — U Stuličevu
rječniku: kopjetina ,ingens hasta'.

KOP^iEVAC, kopjevca, m. u Stuličevu rječ-
niku: kopjevac, v. kopjanik. — nepouzdano.

k6p^jEVIĆ, m. prezime. — isporedi Kopijević.
— pisano Kopje vić xviii vijeka. And. Kačić, kor.
453. — I kao mjesno ime. u Vukovu rječniku:
zidine od namastira negdje u nahiji šabačkoj.

KOP^jEVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu travničkom. Statist, bosn. 69.

KOPtilOA, vidi 4. kopica.

KOPl^lCE, n. dem. kopje. — Nalazi se samo
oblik kopice (mj. kopiice). — Može biti i stara
riječ, isporedi stslov. kopiice (kopijce), a i pra-
slavenska, isporedi čeŠ. kopice ; ovaj oblik postaje
od kopije. — Između rječnika u Belinu (,lancetta,
dimin., lancia piccola' ,lanceo]a' 424*), u Volti-
gijinu (vidi dafe), u Stuličevu (,lancetta' ,parva
lancea'). Mo'e vito kopice. M. Držić 83. — (/
Voltig^inu rječniku ima : kopice, f. pl. ,lancetta^
,lanzette, lasseisen'. — Ovo je značene jamačno
izmišfeno prema tal. lancetta ; a pisac je grijeŠkom
shvatio kao da je množina ženskoga roda.

KOP^ilNE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskom. 2iem|u u Kopjinama. Sr. nov. 1875.
518.

KOP^ilŠTE, n. uprav drvo u kopfa, pa može
značiti što i 1. kopje, b, i motku uopče. — U ča-
kavaca ima šć mj. št. — U svijem primjerima
stoji i n^. ji (kopišto, kopišće). — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Vrančičevu (kopiŠće .pertica')
gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (ko-
pišće, štanga, v. drug; držalo kopja), u Voltigi-
jinu (kopišto ^pertica, stanga* ,stangeO, u Stuli-
čevu (kopišće, V. lijenka iz Bjelostjenčeva). Raz-
viti ga (barjak) na kopištu hrvatske samostal-
nosti. M. Pavlinović, razl. spis. 308. Kopišće,
1. drvo na koje je kopje nabjeno. 2. vitka motka
na koju se nadijevaju osti, zastava itd. M. Pavli-
nović.

KOP^iOMETANE, n. samo u Stuličevu rječ-
niku: kopjoraetai&e Jaotus lanceae*.

1. KOPNiCA, f. vidi kopnina. — U naše vrijeme
u lAei. , Pusti ovcu u kopnicu pa so ti onda za
Au ne staraj'. J. Bogdanović. ,Pušti ovcu u
kopnicu, a Ciganku u selo, pa im se ne boj zla^
u Dobroselu. M. Medić.

2. KOPNICA, /. grob, isporedi kopati, 1, e. —
Samo u jednoga pisca xviii vijeka. Što *e crkvena
iziskovat joštor mjesta za svoj pogreb ? nek kop-
nica smradna jude ljepša otara svetijeh bude. J.
Kavaiiin 28l>. Nakon godišt nikolice našast
tijelom na prinose, stijenu jači od kopnice htijuć
oaklonit ne mogoše. 325^.

3. KOPNICA, /. kopča na hajincu ženskom.
Tordinci. D. Hire.

. KOPNIK, m. mjesno ime. — Pomine se xvii
.tnjeka. Uze uz Savu druga mesta : Koj^nik . . .
P. Vitezović, kron. 136.

Digitized by

G(5bgle

KOPNINA

306

KOPNOPISJE

KOPNINA, /. n^jesto gdje je snijeg okopnio^
pa i uopće n^esto gdje nema snijega hidi sadiki
prin^). — Mislim da se akc. mijena ne samo
u voc.: kbpnmOf kdpnine, nego i u dat sing.
k5pnini, u acc, sing. k5pnina, u nom. i acc. pl.
kopnine. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (,schneelo8er platz* /locus nivibus vacuos*).
Na kopnini ^lan Jova leži. Nar. pjes. viL 1866.
501. Tu je zimi kopnina kao jetL S. ^ubiša,
prip. 96.

KOPNITI, kčpnim, impf. rastapati. — Dosta
se rijetko nalazi; može biti da je načiikeno kao
kauzalni glagol prema kopneti (indi). — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. kop^h, u aor.
2 t 3 sing. kopni, u ger. praes. kdpneći, u part.
praet. pass. kopnen ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf.

a. aktivno. — U dva primjera xvi i xyiii
vijeka (u obadva u metaforičkom smislu), a iz-
među rječnika u Voltigijinu (,liqaefare, stniggere^
^zerschinelcen, aofldsen'). Kad U o6i lie svme,
takmenja kojim ni', užiže, omara, rasčiiia i kopni.
Đ. Kanina 101^. Blago on (bogatac) 6udno ko
sadnje, plaho .kopni i razlije. J. Kayaiiin 48*.

b. sa se, refleksivno, kopi^ti. — U Mikafinu
rječniku: ,apparet terra, ut fit in lique£aotione
nivis vel in aqaae recessu^; u Bjelos^enČevu :
kopni se ,terra apparet ut fit in lique£actione
nivium, 1. recessu a^uae; terra ezsiccator'; u
Stuličevu uz kopniti (kopneti).

KOPNO, n. terra, terra continens, aridum, sic-
com, zemfa, kraj, suho, ono na čemu nema vode,
ističući aa nije more pa gdjegdje da nije ni
druga voda (rijeka; jezero itd.). može se (kao u
noj prvom primjeru) istaknuti u užem smislu kao
veliki prostor suhe zemfe G^^^n^ continens*) na-
suprot ostrod. — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kopioio, (malorus. kIhho ,thaawetter*), ćeš.
kopno. — Nije dosta jasna riječ: ikeki shvaćaju
kao da je srediH rod od adj. kopan, ali se i kod
toga različno može misliti, jeli sadažike značeike
u riječi kopno postalo od drugoga ili od trećega
znaćena u kopan (vidi n. p. kopno, zemo kopn4
,nicht gefrorner, hackbarer boden*. J. Jongmann,
slovnik česko-nžmeck^) ; moglo bi se pomisliti i
na postane od kopa, kao da se hoće kazati da
zemfa nije ravna kao more (da su po noj kope) ;
po svoj prilici biće naj prvo shvaćah (vidi kopan,
b i kopfieti) naj bofe. ovako misli i MikloŠić (kao
pravi supstantiv). '— Nema nijednoga prinčeva
iz pisaca Bošnaka, kao da je riječ poznata samo
po zapadnijem i ^evemijem krajevima, u naše
vrijeme može biti da je narodna samo u yevemcj
Dalmaciji i kod ikekijeh čakavaca. — Između
rječnika u Mikafinu (kopno, suho, zem^a ,terra*),
u Belinu (,k6pno* ,terra, U continente* ,terra*
729«^), u Bjelostjenčevu (,continens*. 2. kopno, pri-
toplo ,terra exsiccata*), u Voltigijinu (,continente,
terra ferma* ,feste8 land*), u titulićevu (, terra';
kopnom i morem, na kopnu i na moru ,terra
marique'), u Danicićevu (kopbno ,terra continens*).
Ne bi mogli ldtini> sb a;toki> skupiti kako to i
s kopna. Spom. sr. 2, 96. (1409). Po moru, po
kopnu. Transit. 62. Na kopno i na more. Š. Ko-
žičić 43^. Beče Bog: ,Da se skupe vode, koje
pod nebom jesu, u mjesto jedno i prikažet se
kopno* . . . Imenova Bog kopno zemjom ... N.
Kaiina 113^. gen. 1, 9. 10 (malo prije ovoga na
istoj strani rijeku kopno zlo se prevodi lat. fir-
mamentum: HeČe tadaj Bog: ,Budi kopno usrjed
voda i razdijeli vode od voda*. I učini Bog kopno,
gen. 1, 6. 7). Po kopnu i moru ako ćeš kra}evat.
M. Vetranić 1, 49. Po kopnu i vodi. 1, 52. I

kopno tko hodi ... 2, 87. Hoteći po kopnn
pojtL Anton Đalm., nov. tedt. 204b. act ap.
20, 18. Kopnom koAi i hrabri vojnici a po mom
razlike plavi gledigaći. P. Zoranić 42*. Otok
biše podaleko od kopna čineskoga. B. Ka&ić,
fran. 195. Ni kopna ni mora . . . gdi Zadar ne
prista. Đ. Baraković, vil. 102. Sem ta pat od
gore na kopno izhodi, u istok od zore na vrata
izvodi. 106. Ne vidjah snnaftoa ... ni kopna ni
kraja. 293. Ili patnik kopnom jafie il* pomorac
more brodi. I. Gundalić 287. On na mora Torke
pobi, a na kopna ti ih pridobi. 871. Qladni u
kopnu, žedni u vodL 517. I po kopna i po vodi
Ć-. Palmotić 1, 170. Ti ćeš kopnom pat ožeti.
P. Kanavelić, iv. 367. Za te ajer, kopno, vode
jatom, stadom, ribom rode. J. Kavaiiin 14^.
Kopna i mora nu delije, grada i kra)a braniteji.
111*. Svak bježi od umora pijeko kopna, prjeko
mora. 147b. To u greb kopna na visoko pri-
tiska ga kamL 178*. Kopnom, morem, a rata
i mira. 203b. Na kopnu i na moro razbio Bi-
n^ane. L Đorđić, ben. 121. I s kopna i od mora
na zidove navaliSe. A. Kanižlić, kam. 825. Da
od kopna odveze se malahno. 8. Bosa 61b. potom
sta na kopno, bi odveden od vojnika. Đ. Ba&ić
198. Posli toga poče sa svih stran, s kopna i
mora grad biti. And. Kačić, razg. 157. Droga
vojska rimska dođe a Dalmacijo po kopno. kor.
319. Pokaza se kopno. D. £. Bogdanić 2. Da
do kraj kopna dopre. A. Kalić 482. Voda kopno
činila se. N. Msu'či 107. Šved se čodim ja u
meni, kd me more ne otopi, al* mi kopno jaz
pakleni ne rastvori i priklopi. 100. Plavčica ie
Šla po kopno. Nar. pjes. istr. 6, 9. Brod, ki će
hodit po kopna kodi po moro. Nar. prip. mikol.
75. Lijepa svijeta kano gorskog cvijeta, sii&eg
mora, kopna prisomita. Osveto. 3, 20. Crveni
Hrvati dobrim dijelom hajdokovaho i morem i
kopnom. M. Pavlinović, razg. 80. Kopno ,terra'.
M. Pavlinović. Kdpno ,(terra) continens^ D. Ne-
manić, čak. kroat. stod. iiftsg. 20.

KOPNOMJEBAC, kopnomjerca, m. geometar,
n^jernik, zemfon^erac. — U Belinu rječniku: »geo-
metra, misuratore della terra* ,geometra* 841*; u
Bjelostjenčevu: (kajkavski) kopnomerec, v. zemjo-
merec; u Voltigijinu: ,geometra, agrimensore*
,erdmesser*; u Stuličevu: ,geometres*.

KOPNOMJEBAN, kopnonnema, a<^*. koji pri-
pada kopnomjerju, geometrički, n^erstven. — U
Belinu rječniku: kopnon^emi ,di geometria* ,geo-
metricos' 341*; u Voltigtjinu: kopnomjemi ,geo-
metrico* ,geometrisch' ; u Stuličevu: ,geometrica8*.
— U Stuličevu rječniku ima i adv. kopnomjemo
,geometrice*.

KOPNOMJEBJE, n. geometrija, mjersitvo, u-
n^omjerje. — U Belinu rječniku: kopnomirje
,geometria, qaella parte di mattematioa ohe versa
intomo 11 misurar la terra* ,geometria' 341; u
Volti^inu: ,geometria* ,erdme88kunst* ; u Stuli-
čevu: ,geometria*.

KOPNOPISALAO, kopnopisaooa, m. ^eoaraf,
zemfopisac. — U Stuličevu rječniku: (gr^eškom)
kopnopisaoc ,geogTapho8*.

KOPNOPISALSKI, a4j. koji pripada kopno-
pisaocima. — Samo u Stuličevu rječniku: ,ad
geographiam pertinens'.

KOPNOPISJE, n. geografija, zemfopis. — U
Belinu rječniku: ,geograna* ,geographia' 841*; u
Bjelostjenčevu: kopnopisie, navok zomelskoga la*
daiia ,geographia' ; u Voltigijinu : ,geografia* ,erd-
beschreibungp ; u SttUičevu: ,geographia'. — I u
Belinoj ki^: Kako onom očeniko koji bivfii

Digitized by

Google

KOPNOPISJE

307

KOPl^TI, b, h).

nastojo aa kopnopisjei činaše mu se velika stvar
ovi okoli& zema)ski. A. đ. Bella, rasgov. 181.

KOPNOPISNIK, m. u Stulićevu rječniku: v.
kopnopisaoc.

EOPNORASPISALAC, kopaoraspisaoca, m. vidi
kopnopisalac. — U Belinu rječniku: kopnorazpi-
salac ,geografo' ^geographos' 341b.

K0PN0RA8PISNIK, m. vidi kopnopisalac. —
U Bjelos^enčevu rječniku: kopnoraapisnik, snan
zemelskoga ladana ^geographos', i u Voltigijinu :
jgeogrskfo* ^erdbeschreiber'.

KOPNOTEŽAČKI, a4j. koji pripada kopno-
težanu. — Samo u Stuličevu rječniku: (po du-
brovačkom govoru) kopnoteža&ki ,ađ agricaltoram
spectans^

KOPNOTEŽAl^, n. ratarstvo. — Samo u
Stulićevu rječniku: v. zemjotežaiie.

KOPNOTEŽATE^, m. ratar, teiak. — Samo
u Stuličevu rječniku: yagricllltor^

1. KOPNUTI, kopnem, pf. kopati, znači samo
jednom udariti motikom ili drugijem oruđem u
eemfu kod kopai^a, ili se može shvatiti kao dem.
kopati. — Ima i češ. kopnouti i rus. iconHyTfc,
ali va}a da nije praslaoenska riječ, jer bi u ovom
dučaju po svoj prilici p ispalo ispred n, isporedi
kanuti, tonuti, prionuti, osnati. — U kiiizi pi-
sanoj crkvenijem jezikom, i otaU u DaniČićevu
rječniku kopnuti ^fođere^ Malo kopnuvše. Do-
mentijanb 59.

2. KOPNUTI, kopnem, impf. vidi kopAeti. —
U jednoga pisca xvui vijeka. Ćutim život moj
kopnutL G. Peštalić 81. Srce mi kopne. 183.

KOPIStA, /. kopaiie, okopavane. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,das um-
graben, umhauen des weinbergs, des kukuruz-
ackers* ,fossio'). Iza kopAe zabadaj koliće. J. S.
Bejković 132. Naše su tri kopAe francuskima
u vremenu jednake. P. Bolić, vinod. 1, 218. Ne-
uredna i nevajana kopija služi ovima travama
da boje rastu. 1, 224.

k6pJ^AČA, /. u narodnoj zagoned našega vre-
mena. Skoči koza kopAača, na glavi joj pogača,
iz pogače devet štapa, a iz štapa devet kolača.
odgonet}aj: ploča (koiiska). Nar. zag. nov. 170.

KOPNAR, m. ime livadi u Srbiji u okrugu
ćuprijskom. Sr. nov. 1875. 1308.

KOPl^EI^E, n. djelo kojijem se kopni i kojijem
se kopni. — Stariji je oblik kop&enje. — U tri
rječnika (u sva tri griješkom mj. prvoga ii ima n).

a. vidi kopi^eti. — U Belinu rječniku: kop-
nenje ,liquefazione, il li^uefiarsi' ,liquescere' 441« ;
,svenimento, il venir meno' ,defectio' 716*.

b. rndi kopniti. — U Voltigijinu rječniku:
,liquofazione^ ,zer8chmelzungS i u Stulićevu: ,li-
([uefazione^ ,fusura^

KOPNETI, k6pn{m, impf. tabescere, rMtapati
se, uprav o snijegu, pa i o mrazu, o ledu, a (noj
češće) u pisaca u prenesenom smislu. — Akc. se
mijena u praes. 1 i 2 pl. : kopnimo, kopnite, i u
ger. praes. kopnćći. — -ne- stoji u jušnom go-
voru mj. ihegdašnega nje (n§), te u istočnom glasi
kčpneti, u zapadnom k6pniti (često se ovaj oblik
nalazi i u pisaca koji u ostalome pišu po jušnom
govoru). — BijeČ se nalazi samo ujuznijeh Sla-
vena i u Malorusa, isporedi rwvoslov. kopndti,
bug. snSgot kopni, malorus. KonHHTu. — Badi
postaiia vidi kod kopno. — U našemu se jeziku
nalazi od xv vijeka (vidi b, b)).

a. u pravom smislu. — Između rječnika u
Belinu (kopniti ,liquefarsi, disfarsi, distrngersi'
,liquie80o' ^l^^t u Stuličevu (kopniti ,liquefieri,

iiquescere, destrui, seusim ooufici';, u Vukovu:
,8chmelzen^ ,lique3co' (,vom schnee, aber auch
vom abliegen der reifen wassermolone'). Da
ovako vik ne stoj u jak prid suncem led kopneči.
N. Na]ešković 1, 171. Kad snig kopni. Đ. Zla-
tarić 56^. Snijeg s planinskijeh kopneć vrha što
uze goram, rijekam poda. I. Gundulič 311. Snijeg
s visocijeh vrha i brijega kopneč ... P. Kana-
velid, iv. 83. Da se uzdrži snijeg planinSr, treba
ga je sakrivati . . . ere kopni i razcidi. J. Ka-
vanm 368b. — Metaforički. Kada joj niz obraz
dosti suz ne steče, da ja mi^ah: kopni mraz. Š.
Menčetić 284. Neka poslije budem u i^emu va
vijeke iiegovijem plamima kopniti {ubeći te i
hvaleći. I. M. Mattei 255. — 0 zemfi na kojoj
se rastapa snijeg. Kad je zem)a ili ledom po-
pločena ili snijegom pokrivena, tužne ptičice . . .
meću se protrnute polumrtve gdje god vide da
kopni zem|a. B. Zuzeri 209.

b. u prenesenom smislu, slabjeti, čeznuti, gi-
nuti, 0 tijelu i 0 duši, radi tjelesne bolesti, ali
čeŠče radi žalosti, straha, i osobito radi šefe i
fubavi (vrlo često u pisaca). -— Između rječnika
u Belinu (kopniti ,consumarsi a poco a poco'
,paulatim confici' 221b; ^morirsi di voglia di
qualche cosa' ,de8iderio rei cujuspiam ex tabes-
cere* 497b; ,struggersi, crepare di dolore' ,confi-
cior* 714*; ,mancare, venir meno, tramortire*
,antmo deficere' 456*; ,svenire, venir meno, tra-
mortire* ,deficio* 716*), u Voltigijinu (kopniti
,svenire, tramortire' ,in ohnmacht fallen*), u Stu-
ličevu (kopniti za koju stvar ili za kojom stvarju
,desiderio alicujus rei extabescere').

a) preneseni se smisao ispoređuje s pra-
vcem. Kopnim kako led. Š. MeuČetić 12. Tužni
moj obraz, koji te svud slijedi kopneći kako
mraz. N. Na}eišković 1, 177. Da veće nebog ja
ne kopnim kako led, kadno me obasja sunčani
tvoj pogled. 2, 7. Na prešu neg kopni kako led
ali mraz. 2, 71. Ne bih ja blijed obraz ovako
nosio, ni lutko led ni mraz prid suncem kopnio.
2, 116. Neg činiš svaki čas, jedina gospoje, da
kopnim kako mraz prid suncem ja stoje. 2, 136.
Kopnim jakno mraz. M. Držić 73. Kako na
suncu led prem kopni život moj. P. Zoranić 3*.
Blaženo bljodilo, ko steče moj obraz, kopneći
nemilo, na suncu kako mraz. D. Rabina 66*. I
kopndć kako snig na suncu ali mraz, blidilom
tamnime pokriju moj obraz. 101b. Kako kopni
ona gruda snežana, 'nako kopni srce moje za
tobom. Nar. pjes. vuk. 1, 403. Tako je kopnila
kao snijeg na jugovini. M. Đ. Milićević, omer. 41.

o) uopće. A sada kopnimo prez tebe ostali.
M. Marulić 65. Ki vene trepteći i kopni i preda.
M. Vetranić 1, 399. Predah u sebi kopneći.
2, 185. Žitka moga tov ki gine kopneći. P. Zo-
ranić 4b. Vene, čezne, gasne, blidi, sahne, gine,
kopni, taje. A. Čubranović 153. Blažena na svit
saj budi vik po sve dni studena sumiia onaj kom
srce sve kopni. D. Rai^ina 65b. Goreć (ja) kako
suho drvo ali jedna svića, gasnu, čeznu, bliđu,
venu, kopnu i ginu vike. 105*. Cjeć česa sved
preda i kopni život moj. F. Lukarević 214. Da
čezne, da preda, da kopni i trne. A. Sasin 305.
Kopni život moj. A. Gučetić, roz. jez. 206.
Kopni, uzdiše, stine, gori, ciči, plače. L Gun-
dulić 457. Sad s pogleda lijepa i draga sahne,
gine, kopni mlada. 460. Za lie uresom sahne i
blidi, taje, vene, kopni i gine. G. Palmotić 1, 251.
Da bude (duša) žudit i kopnit. P. Radovčić, nač.
485. Sveder kopni i preda. P. Kanavelić, iv.
117. Venem, stinem, kopnim, blidim. A. Gle-
de vić 61*. OgAem Božje od j ubavi kopne i staju
Ae naravi. J. KavaAin 514*. Da blidiš, da čezneš.

Digitized by

^uogle

KOPliETI, b, h).

3(>R

KOPORATI, c, h).

đa kopniš. A. đ. Bella, raz^ov. 17. Reži sada,
kopDi, bisni, crkni. 35. O^o 6ini đa se grize a
sebi, đa kopni. 54. Jakos moja kopni i pada.

1. Đordić, salt. 343. Me srce kopnilo je. 423.
Čezni, veni, kopni, gori. uzd. 116. Kopni srce
moje od bolesti. V. M. Gučetić 193. Ako stine
i kopni šetajući se po ravnini. Đ. Bašić 231.
Luka stase, a s riječi ma sreo kopnijaše. Osvetn.

2, 26. jPoč'o e u ovoj boli naglo kopAoti, nije
dobro'. ,Ali a on od ove bole strašno kopni*. J.
Bo^danović. — U ovom prin\jeru o mrtvom če-
fadetu: Evo u svu komoru Olofeme kopni na
posti}i goru, na £emu glave ni. M. Marulić 56.

c) kad je snačeifie : čeznuti, ginuti od žefe,
moie se izreći što se želi: aa) instrumentalom
8 prijedlogom za. Jur za zrakom umrlime od
liposti mlados kopnje, život ginu. I. Gundulić
231. Drag za dražim kopni i preda. L Ivani-
šević 212. Ne čini da izginem ja koji za )u-
bavju tvojom kopnim. M. Jer ko vio 48. Za kojim
će me kopneća misao i briga podići. G. Peštalić
164. Kopni za liim (gine od že}e). M. Pavli-
nović. — bb) injinitivom. Ki kopni piti ga (vino)
brez roda. M. Marulić 136. Podaj da duša moja
kopni blagovati tebe, kruha anjelskoga. M. Al-
berti 405. Želi i kopni du§a moja dojti u dvoi*e
Gospodine, P. Badovčić, nać. 333. L. Terzić 133.
Podaj da duša moja kopni blagovati tebe. 1.
Krajić 44. — cc) podložnom rečenicom a da. Nu
ako li, ruso, u belu, kopniš, ličce da t^ se lasti . . .
A. čubranović 147.

c. u prenesenom smisluy o vo6u (n. p. o lu-
benicijf pošto se uberey ležati gdje do potpune
zrelosti (ako sam dobro shvatio smisao). — U
Vukovu rječniku, vidi kod a.

k6P0GUZ, m. Sajiv nadimak za slab i tup
nož. ,S tijem tvojijem kopoguzom ne bi zakla*
pileta, a kamoli jane*. — U naše vrijedne u Lici.
J. Bogdanović.

KOPOLOVAC, Kopolovca, m. mjesno ime. —
Prije našega vremena. Kopolovcb. Spom. stoj.
184.

KOPOR, /. micane (?), nejasna riječ najednom
n^estu XVIII mjeka. — isporedi koporati. Kad
sam te jur pri teko, svim Česti tstvom od kopori.
J. Kavanin 501b.

K0P6rAN, m. iHeko narodno odijelo (vidi u
Vukovu rječniku). — Riječ je tuđa, ali nije
turska; po svoj je prilici romanska, isporedi srlat.
capparo, tal. capperone, nekakva kukufica, franc.
chaperon. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (,eine art kleides mit armeln' ,vestis
manicatae genus*. U Srbiji po selima, n. p. u
Jadru, koporan se zove od plavetne čohe halina
8 rukavima do niže pojasa, koja se oblači vrh
dečerme, po kojoj se opasuje, a u Biogradu gdje-
koji zovu koporan veliki guii koji se i postavka
kožom). (Turski hajduci, kesegije) nosili su
obično... kratke, zlatom izvezene koporane i de-
čerme. Vuk, dan. 2, 95. Hajduci u naše vrijeme
u -Srbiji nosili su naj više Čohane plavetne čak-
Sire, doje na nogama čarape i opanke, gore čo-
hane dečerme i koporan, gdjekoji dolamu zelenu.
Vuk, rječn. kod hajduk. Koporan od vrana
sukna. M. Đ. Milićević, zim. več. 209. Kad je
hladno, nose (muški) podugačak gun od sigava
sukna, koji zovu ,koporan*. (u Srbiji u niskom
okrugu). M. Đ. Milićević, kiaj. srb. 136. Do-
petnu dolamu uz kratašni koporan. M. Pavli-
nović, razl. spis. 122.

KOPORANE, n. djelo kojijem se kopore. —
Stariji je oblik koporanje. — U Mikafinu rječ-
niku: koporanje ,agitatio, motus*; uBelinu: ko-

poranje ,movimento đ* animale non ancor morio'
,tremor' 502b ; u Stuličevu : ,animalis caju8cunque
expirantis agitatio*.

K0P6rATI, k6porem, impf. micati se, aii nc^j
Češće ne ostavivši mjesto gdje se stoji, vidi: Tad
pod nim kon visnu, leti, ne kopore. Đ. Bara-
ković, vil. 37. — isporedi koparati t 1. kopirati.
— Akc. kaki je u praes, taki je u impf. k6porah
i u ger. praes. k6poriići ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf., osim aor. 2 t 3 sing. kft-
pora. — Nepoznata postaiia; isporedi koprcati
se. — Od XV vijeka po zapadnijem krajevima, a
između rječnika u Mikafinu (,moveor, agitor*;, u
Belinu (,muover8i, come d* un animale, che non
ancor morto si muove* 502b), u Stuličevu (,mo-
veri, agitari vermum instar, vel animalium inter
cespites ; i(gitari, contorqueri sicuti solent infiantes
in somno*).

a. noj Češće kad se kakvo micaAe ne vidi
nego Čuje ili drukčije osjeća.

a) kad ko u svome tijelu o^eća, n. p.:
aa) srce. Judita zastore posti)! razmače, srce
jej kopore, bliže se primače. M. ICarulić 50.
Ako t* ne more bit, na 5 srce kopore (od žefe
za Čim), čini da budeš htit, ča ti biti more. P.
Hektorović 40. — bb) duh. — u jednoga pisca
XVI vijeka. Tužan duh u meni jedva kopore. M.
Vetranić 1, 183. U tijelu moma duh dokle živ
kopore. 2, 250. — rr) dijete kopore u utrobi
materinoj. — vrlo obično u Dubrovniku. P. Bud-
mani. — đH) amo može pripadati i ovaj primjer :
U mojoj utrobi kopom sve mravi. M. Vetranić
2, 85.

b) kad se kakvo živinČe (n. p. crv) miče,
a sakriveno je posve ili (Ujelomice u čemu. Kako
crf kopore ubrjan u blato. Đ. Baraković, vil. 41.
Kako prega) u siru kopore. (D). Poslov. danič.

c) kad se či^je da se nešto miče, a ne sna
se što je. Što ovo kopore? poć* se ću strilit ja.
N. Najesković 1, 205. Er nješto para mi da tamo
kopore. 1, 207. Tko ovo kopore? 1, 213. Stoj,
nješto kopore u grmu kolak nas. A. Sasin 147.

d) amo može pripadati i ovaj primjer, jer
se u nemu govori o životini koja se po noći i u
tmici miče: Jež neće da miruje, nego ševrda i
kopore po kući. S. ^ubiša, prič. 55.

b. kad se vidi micane, ali je ovo slabo (dosta
često). Jak raiien taj človjek, ki jedva kopore.
M. Vetranić 1, 69. Na vjeru kopore, eno se pro-
budi (gospodar). N. Naješković 1, 213, Tijelo
ovoj krenu se, nahodim put vruću, koporat već
uze. A. Sasin 293. Vide mlada dva junaka gdje
iznenad oživ}eše, kijeh držahu smrt opaka đa
ubila juto bješe; vide veće gdje govore, gdje se
dižu i ustaju, i gdje svaki i^ih kopore kd da rana
ne imaju. J. Palmotić 200. Tako pak ditića na
tleh postaviše, poČa se gibati, jer jošće Živ biSe.
Reče ona jedna: ,To dite kopore*. Oliva. 50. —
/ 0 čefadetu i o životini kaa je na umoru. Taj
(riba) jedva pridiše, taj daje ne more, ta jure
izdiše, ta jošće kopore. P. Hektorović 34. (Mi
zvirka kopore pod hrti i kmeče. Đ. Baraković,
vil. 258.

c. micati se uopće.

u) 0 čemu živome. Sve Sto kopore i u
čem se duh čuie. M. Vetranić 1, 125. Sve će
izdahnut što živo kopore. 1, 287. Ali t* Bog
odsudi pustinu i goru . . . gdi zviri kopom ? Đ.
Baraković, vil. 259.

b) 0 čemu neživu, n. p. o moru. Toj more
vazda bez pokoja kreće se i kopore. M. Vetranić
1, 122. — 0 lišcu. Sve listje kopore njekijem žu-
berom. A. Sasin 221. — o jeziku. Nije mjesto
bez rogobore gdi jezik ne pristav kopore. (Đ).

Digitized by VjUUV IC

KOPOEATI, c, b).

BOO

KOPRČAN

Poslov. đauifi. — 0 kostima (u mrtvaca). Ter
vam se pođoba, da kosti sve vaše našadši vrh
jH^ba safcra se i spraše . . . ar je stvar dostojna,
da vam se sabrani grobnica pokojna za grijehe
i alobo, ar pravo govora, da mrtvim a grobu
kosti vam kopom, škroboću i škrip] a. M. Ve-
traaić 1, 224.

đ. može imati uza se instrumentalj kojijem
j$6 pokazuje čim se miie, što se miče.

a) uopće. Oružjem koporu, Oloferna zbučit
hteo. M. Marulić 55. Također niti čim kopore
ni kreće. A. Sasin 278. A kim gori doli morski
val kopore. Đ. Baraković, vil. 122. 165.

b) u ovom primjeru kao da enači vrojeti:
Pakleni pritvori kim narav kopore. I. T. Mr-
navić, ist. 182.

e. u jednom primjeru pisca Slavonca ima
koporati sa se, refleksivno, a oblik je za prezenat
koporam; i znači: pomicati se (s mjesta). Ovako
narodi koporajući se i s druzima migajući. Đ.
£. Bogđanić 116. — nije mi dosta pouzdano.

KOPORČIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme.
Schem. rag. 1876. 62. Schem. diak. 1877. 12.

KOPORIĆI, m. pl. mjesno ime. — Pomine se
od XIII vijeka. Selo Koporići. Svetoštef. hris. 6.
Kof>orići trbgb. Glasnik. 24, 272. (1395). Na Ko-
paoniku čuje se , Plana' u ibarskoj dolini, ,Ko-
[lorići' u topličkoj dolinL S. Novaković, novo
brdo. 27.

KOPOBIĆSKI, a<^;. koji pripada Koporičima.
~ Na dva mjesta xiii i xiv vijeka: na prvome
je pisano koporitbs-, na drugome koporis-. U
vn>hb Koporitbske planine. Svetoštef. hris. 7.
A toih koporiskoga dohodbka . . . Glasnik. 24, 280.
(1396).

KOPORIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
mederevskom. — isporedi Koporiiia. Koporin,
stara crkva. M. Đ. Milićević, srb. 133. Vinograd
kod Koporina. Sr. nov. 1871. 514.

KOPORIlSrA, /. n^esno ime. — isporedi Ko-
l^orin. — Pomine se pr\je našega vremena od xv
^tka. Vb mestS rekom^mb Koporina. Glasnik.
49, 18. (1453). Koporiiia. Spom. stoj. 184.

K0PORI8KI, vidi koporićski.

KOPORITI, koporim, impf. vidi koporati. —
^ jednoga pisca Dubrovčanina xviii vijeka, a
^mtdu rječnika u Stulićevu (uz koporati). Ka-
tarina jošte djetešce koporeći svojijem tiocom.
V. M. Gučetić 184. — nepouzdano.

KOPORITSKI, vidi koporićski.

K0P6rNUTI, k6p6rnem, pf. koporati, mak-
fiuti se. — U tri primjera xvi i xix vijeka.
Prva vila kopome za pristrašit vilu drugu. N.
Xa|ešković 1. 205. Već donesi ]uta crnokruga,
^duka ga metni pod groco, neka Vlaha bije
Harambašu, ako hajduk bude u životu, kopornu-
će brkom al podvatom (sic, podvratom?). Pjev.
criL 91*>. On na liega iz puške; ne koporne
Ili petom. S. ^ubiša, prip. 159.

KOPOROVO, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u
iupaniji modruško-riječkoj. RazdijeJ. 56.

KOPOŠICI, m. pl. ime zaseoku u Bosni neda-
leko od Sarc^jeva. Schem. bosn. 1864. 56.

KOPOV, k6pova, m. mag. kopć, lovački pas.
7- U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Zao
izgled iliti zla prilika jest kopov iliti hrt pa-
^•ni. D. Rapić 422.

KOPOVA C, Kopovca, m. ime mjestu u Srbiji
(* okrugu smederevskom. Niva u Kopovcu. Sr.
no?. 186a 67.

KOPOVIOA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Zemla u Kopovici. Sr. nov. 1870.
397.

1. KOPOVINA, /. niva na kojoj su bili posi-
jani kukuruzi ili krumpiri, pa je poslije okopana,
i posijano po noj žito. — U naše vrijeme u Lici.
,Ova e Senica na kopovini rasla'. ,Ovaj jo jeČam
s kopovine^ J. Bogdanović.

2. KOPOVINA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u
županiji modru^ko-rijeČkoj. Razdije). 49.

KOPRA, /. ime brdu u Srbiji u okrugu to-
pličkom, U selu Sečanici, po časa od Morave,
ima brdo koje se zove , Kopra'; a neki ga zovu
i ,Koprina čukara'. kažu da je pre 50—60 go-
dina nekakav , Ste van Kopra' bio gospodar tome
brdu. otuda je mestu ostalo ime Kopra. M. Đ.
Milićević, kra). srb. 356.

KOPRA](iA, /. plosnato gvožđe na ostanu, u
niskom okrugu. 8. I. Pelivanović.

1. KOPRC (Koparac? Koprac?), m. ime muško.
— XIII vijeka. DMb imb Koprbcb. Deč. hris. 3G.

2. KOPRC, vidi ukoprc.

1. KOPRCAN, m. nadimak djetetu nemirnu.
M. Pavlinović. — vidi koprcati se. — isporedi
koprsan.

2. KOPRCAN, m. prezime. — xviii vijeka, Ko-
prcan Ilija. Š. Štefanac 48.

KOPRCAIStE, n. djelo kojijem se ko koprca. —
U Vukovu rječniku.

KOPRCATI SE, koprcam se, impf. palpitare,
0 čefadetu (i 0 životini), ležeći micati se svijem
tijelom, a osobito rukama i nogama, često se kaže
0 Čefadetu (i 0 životini) kad je na umoru, ali
ne svagda. — isporedi komprcati se. — Akc. se
mijena u praes. Lt 2 pl.: koprcdmo, koprcdte,
u aor. 2 i 3 sing. kSprck, u part. praet. act. ko-
prcao, kSprcala. — Vafa da je srodno s kopo-
rati. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u
Vukovu (,zappeln' ,palpito', n. p. kad se što za-
kone, ono se koprca dok sasvijem ne izdahne).
Ali i glave kad nestane, koprcat se ne pristane
(zmija od bludnosti), V. Đošen 90*. Mua upadne
u lonac s masnom čorbom, tu se zdravo narani,
hoteći po tom da iziđe, ne može, er joj ugreznu
noge; počne maati s krili, pomoče se i krila;
koliko se većma ona koprca da se izvuče, sve
to većma vidi da tone. Đ. Obradović, basn. 86.
Onda kukavica, videći ga (jastreba) gdi se obešen
joŠte koprca . . . 206. Ostavivši ga u sobi joS
koprcajući se . . . Vuk, nar. pjea (1824) 1, xxx.
Koja ne potone, nego se koprca povrh vode, ona
je vještica. V. Bogišić, zborn. 561. — U prene-
senom smislu, truditi se, mučiti se (osobito protiv
Čega), ali u šali ili ironiji. 1 što se g. Svetić
bude više vrcao i koprcao protiv onoga moga
suda, on će se sve više zapletati. Vuk, odg. na
utuk. 32. On se još koprca da bi reku vratio u
više. M. Đ. Milićević, zlosel. 129. — Također u
prenesenom smislu, živjeti kojekako. ,Kako živi,
kako stoji Mile bogati?' ,A eto nu, kako su pri-
tisle zle godine, bome se opet čudno koprca'.
,Ma, kolika je u nega vamilija, dobro se on opet
koprca'. .Kolika e u nega župa Čudno se on opet
koprca*. J. Bogdanović. — U ovom primjeru bez
se, ali je to neobično: Pašina bi glava koprcala,
a kad ina izgorjela brada. Osvetn. 6, 80.

KOPRČ, m. nekakva bifka. Koprč, koprčina,
smradna trava, lista narezana i duge stablike.
M. Pavlinović. B. Šulek, im. 156.

KOPRČAN, koptčna, adj. vidi kočoperan. —
Postanje jamačno od koprcati se. — U naše vrijeme

Digitized by

>^uogle

KOPRČAN

810

1. KOPEENA, f, d).

u Lici. ,Đaka koprfian momak!' ^Do mjere ko-
prčna cnra." J. Đogdanović.
KOPRČINA, /. vidi koprft.

1. k6pREN, adj. samo o situ. Naj vinije sito,
što se krosa £ sije šeni6no brašno, zove narod
,koprenijem sitom^ ,XJkavala sam mu po^raSu na
kopreno sito, i bome neće e da ije^ — U naSe
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. — Jamačno po-
staje od 1. koprena.

2. KOPREN, m. mjesno ime u Srbiji, ti) vrh
u okrugu pirotskom. M. Đ. Mili6evi6, kraj. srb.
165. 167. — b) Veliki i Mali Kopren, dva sela
u okrugu topliČkom. 385. 387. — vidi i Koprijan.

1. k6pRENA, /. neko tkai^e ; mahrama k(^om
se Sto pokriva^ osobito kojom žene glavu pokri-
vaju, u oba dva značena kao da se misli na vrlo
tanko tkane što se providi. — Akc. se mijei^ u

gen. pl. kdpren&. e- stoji u jušnom i istočnom

govoru, a \ u zapadnom : k6prina, kao da je bilo
negda d. u Dubrovčana xvi vijeka uz koprena i
koprina ima i oblik koprjena. M. Vetranić 1, 238.
M. Držić 434. D. Zlatarić 84^. da i u istočnom
govoru (dajbudi u pjesmama) ima koprena, vidi
se po primjeru (kod b, b)) iz Nar. pjes. vuk.
2, 818, a cijela je ona pjesma (51) u istočnom
govoru. — Od xvi v^eka (ali moie biti i starija
rijeČj vidi kod kopreni) samo u našem jeziku i
u bugarskom (s vokalom i n^. d : koprina xvi
vijeka, koprini* u naše doba) gdje znači svila,
u rumunskom jeziku ima coprin^ sa znaČenem:
sunovrat (cvijet). — Radi postana Matzenauer
misli na srlat. capparo (vidi kod koporan); Bo-
gišič (Nar. pjes. bog. 370) na tal. coprire, po-
krivati; Miklošič koji se isprva nije protivio
Matzenauerovu mislenu, poslije (otymol. w6rterb.
kod koprb) kaže da bi moglo biti srodno s koprt
(jer bi ovo isprva moglo značiti bifku iz koje se
vade niti za tkai^e^ vidi kod kopriva) t pomiiie
kropijnjja v^trila (jedra) u Nestora. pitaM o
postaiHu ostaje nejasno: što je riječ ograničena
samo na dva jezika i što joj oblik i u liima nije
jednak, bio bi dokaz da je tuda, ali ne znam
može li se pristati na koju od prve dvije ipoteze ;
još je zamršenije pitane i s toga što se ne zna,
koje bi značeiie bilo starije (tkaihe ili mahrama ?),
i s drukčijega značena u rumunskom jeziku. —
Između rječnika u Mikafinu (koprena od prsijeh
,mamillare')T u Belinu (,veletto da donne' ,flam-
meum' 756b), u Voltigijinu (vidi kod f, e)), u
Stuličevu (jvelum*), u Vukovu: 1. (po zapadnijem
krajevima) vide mahrama. — 2. (u Dubrovniku)
,der flor' ,panni genus*.

a. kao materijalni supstantiv, tkane vrlo tanko
što se providi. Nit^ koprenu tkahu, ka se tće
sijeh dana. M. Vetranić 1, 10. Tamo nam je
vazda bila u Armenijeh gizda svaka: suho zlato,
biser, svila i koprjena još pritanka. 1, 238. U
košuji tankoj od bijele koprene. 2, 105. Jednu
vil zamjerih u tankoj koprjeni. M. Držić 434.
Bumbaka i svile i tanke postave, musule pribile,
koprine gizdave od slafne države bogate Sirije.
Đ. Baraković, vil. 338. Tko će pćele ogrtati
8 grana, ako neće od žalaca rana, nek sve golo
na sebi sakrije, nek na ruke rukavice meće,
pćelar-kapu na glavu nakreće, koju prave od
koprene, ili za im va}a i komamik bili. J. S.
Rejković 238. Burunj^k, koprena. Nar. pjes.
petr. 1, 697.

b. mahrama (od istoga tkana kao kod a).
a) kao dio odijela što se nosi n. p. na

glavi. Imaše kosice pokrit koprinom. Đ. Zla-
tarić 53*. Jedan kraj koprene razvi se, kom
bijehu kose mi zavite, i vjetreć lećaše tać da se

za granu od duba sadeđe. 69*. Kad bješe gorom
zelenom, pušta se grana od jele, da digne Jane
koprene. Nar. pjes. vuk. 1, 810. Mudra je Jana
đevojka, koprenom ranu pokrila. 1, 810. Saš će
skide svilu i kadivu, i skide joj koprenu sa glave.
3, 48. — na prsima. Bijeli velak i koprena iie
snjeSane prsi odijeva. L V. Bunić, mand. 5. —
na grlu, na vratu. Redovnik pokri Aih grlo pri-
bilo koprenom od zlata. F. Lukarević 278. A
biše odila koprinom bili vrat. Đ. Baraković, vil.
27. — na ruci.' Za Aim ide Toplica Milane, . . .
na ruci mu koprena od zlata, obazre se i pogleda
na me, s ruke skide koprenu od zlata, s ruke
skide, pa je meni dade: ,Na, devojko, koprenu
od zlata, po ćemu ćeŠ mene spomenuti, po ko-
preni, po imenu mome'. Nar. pjes. vuk. 2, 818.

b) pokriva se koprenom lice Ui da ga drugi
ne vidi, ili (kad se oči pokrivaju) da samo čefade
s koprenom ne vidi. Sad se rijet može toj, da
](iubav zgar s nebes istinom slijepa jes; nu da
htje svezati za hudu moju čes koprenom od zlata
taj slijepi pogled svoj. P. Lukarević 71. Ja no
moguć to gledati pokrih oči koprenome. ćr, Pal-
motić 1. 179. Zavij se koprinom, ne daj se po-
znati. Oliva. 41. Pokrio bi obraz svoj velom
aliti koprenom. S. Margitić, fal. 15. A drugi
mi podignu koprenu sa bijela lišća. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 36. Grijeh je naj prije tegnuo
svijea: stegnuo je prid očima ne koprenu (meta-
forički, isporedi f). A. Kalić 362.

c) uopče. Tanke koprine i navezane ma-
ramice. A. Kanižlić, utoč. 2. Ove duike i jabuke,
ke sam brala o ponoći koprenome saviv ruke.
S. Boba(ević 208.

c. vrlo tanko crno tkaihe što se nosi na še-
širu i na ruci u znak Žalosti (rušeiia) za svojtom
što je umrla. — U naše vrijeme u Dubrovniku
(u Vukovu rječniku nije dovo}no tumačeno). P.
Budmani.

d. zavjes u crkvi Jerusalimskoj. — U pisaca
koji ovako prevode lat. velum. Koprena od templa
razdvoji se. A. GuČetić, roz. jez. 226. Koprena
i kortina od templa razdira se. I. Držić 105.
Među otarom od tami&ana i korab)om stajaše ko-
prina. M. Radnić 110*.

e. vellus, runo. — U jednom primjeru xviii
vijeka jamačno radi toga što je pisac pomiješao
tal. vello t velo. Đedeon vidi velo aliti koprinn
punu rose. S. Margitić, fal. 55.

f. u metaforičkom smislu, kao uopče nešto
čim se Što pokriva, n. p.:

a) 0 noči. Noć s mjesecom i zvjezdami,
skupi V tmastu svu koprenu, drugo nebo svojim
igrami ide uresit noseć sjenu. I. Gundulić 28.
On koprene tamne noći svijetlim zračim zvijezda
veze. 211. I mraku se mrklu jur dosadi bit ko-
prena tijeh velih jada. Osvetn. 1, 74. — O tmi-
nama, kad i nijesu nočne. Taj čas crnom sve
koprenom nebo stamnje, dan se smrknu. Ćt, Pal-
motić 3, 192*.

b) 0 oblacima. Krvavome kad koprenom
sve se nebo naoblači. G. Palmotić 1, 19.

c) metaforiČki prema d. Budući pokrio
božanstvo svoje koprenom od puti naše. A. Gu-
Četić, roz. jez. 95. U ovomu životu međa Bogom
i pravednijem koji gore i^egovom }ubavju, ima
koprena tijela koja zabra£uje viđenje Gospodina.
M. Radnić 110*. Zašto je svemogustvo Isusovo
pokriveno koprinom aliti velom od tila našega.
S. Margitić, fal. 296.

d) kad se što govori ili pripovijeda na-
mjerom da se ne shvati u pravome nego u iiekom
drugom smislu. Pisati odlučih; i pod koprinom
lik isćući za beteg (ubveni ulici ti, na planini i.

Digitized by

Googlv

1. KOPRENA, f, đ).

811

1. KOPRIVA

k vilenioS projđoli ... P. Zoranić ib. Čađa su
ovo po prorocijeh objavjena davno prije, zasve
Tiječi prem visooijeh koprena ih tamna krije. G.
Talmotić 8, 98 — 94. Gospođin Jeins Hrist pođ
iLoprenom ove prit6ice a imena kra}a slamenuje
sama sebe. S. Rosa 129«.

e) kad ko iMto govori Hi uopće jav}a, ali
lainOy hoteH koga prevariti i tako pokriti pravu
svoju nan^eru. — Ismedu rječnika u Belinu
(.pretesto, colore, coperta' ,specie8' ; pođ koprenom
,con pretesto' ,per speciem' 584* ; pođ koprenom
,8otto nome, sotto pretesto' ,ez specie' 512*^), u
Voltigijinu (»pretesto, colore' .vorwanđ, sohein^)
u StuUćevu (pođ koprenom »sud specie*). K6 Ae-
^ova kći đjelaje pođ koprenom ođ poSteika. G.
Palmotić 1, 855. Ođ molitve pođ koprenom tnžne
udove jedu i mame. 8, 80^. Jedan izdajnik pod
koprenom ođ prijate^stva. A. d. Bella, razgov.
28. Hnđoba pod koprinom ođ arajdai&a svoje
o/^ene strile put naiega sroa upravja. 210.
Opako djelo naumio je uraditi i pokriti ga ko-
prenom skrovitosti i zaboravi. S. ](iubiša, prip.
268. Ali smijem se, jer je nesmisao, ili koprena.
M. PavUnović, razg. 6. Bratim^eiie drugo nije,
nego koprena potajnomu nastojaiiu. 64.

2. KOPRENA, /. ime iensko, — PHje našega
vremena (s d, ispoređi 1. koprena). Koprdna. S.
Novakovih, pom. 71.

KOPRENAN, vidi kopreni.

k6pR£NAR, m. čovjek koji 6e koprene. —
Samo u Siuličevu rječniku : ,velorum (quibu8 pro
vestibus vel omamentibus utimur) opifices'.

KČPRENi, adj. koji pripada kopreni, koji je
načiiien od koprene, — Postade od koprena (ko-
prena) nastavkom bn, te bi naj stariji oblik bio
koprdubni.. od ovoga bi moglo postati u našem
ješiku koprenan, ali obično u ovakovijeh adjek-
tiva ostaje sama složena deklinacija, te h ispada
a od dva n ostade samo jedno, — U k^si pi-
sanoj erkvenijem jezikom, i otale u DaniČićevu
rječniku (koprdnbnb »velaris^. Pođaje koprdnna
tkanija megkosti radi kb sveStenjhb plbtej onShb
vbzleganiju. Glasnik. 11, 76. (xv vijek).

k6pRENI0A, /. dem. koprena (prema 1. ko-
prena, a, moše snačiti vrlo tanko tkai^e). — Od
XVI vijeka, a ismedu rječnika u Mikafinu (ko-
prenica, pokrivača od glave ,capitalis, velum' ;
koprenica ođ tanke svile ,flammeum velum'), u
Belinu (,bisso, tela sottilissima di que8to nome'
fbissus' 142^ ; ,veletto da donne' ,flammeum^ 756^),
u Bjelosijenčevu (koprenica, pokrivača, v. peča),
11 Voltigijinu (,bisso, tela sottilissima' ,kdstliche
leinivand der alten, nesseltuch'), u Stulićevu
(,parvum velum*).

a. u pravom smislu. TV vezenu (d(^ mi),
moja vilo, tvojom rukom koprenicu, čim utiram
raoia licu. A. Čubranovič 161 — 162. Koprenica
snijega bje}a bje|e od snijega prsi krije. I. Gun-
dulić 881. Koprenica k6m pHit resim. I. Đorđić,
nzd. 41. Lice koprenica Ae tanka sakriva. A.
Eanižlić, ro2. 90. Koprenica ,gaze'. Hajdenak,
naziv. 21. Koprenica (,moussellin') je roba iz
lana i ocariAuje se u prometu. Zbornik zak. 1871.
884.

b. u prenesenom smislu, neka bifka. Kopre-
nica, pettine di Venere (Pizzelli, Kusmić, Aquila-
Buć), Scandix pecten L. B. Šulek, im. 156.

k6pRENIČAN, k6prenična, ač^j. koji pripada
koprenici; od koprentce (ruičinen). — U jednoga
pisca rMŠega vremena. Niti bi s toga prosta vila
obukavši tanahnu kopreničnu košu}ica prestala
biti narodna. G. Martić u Nar. pjes. juk. viii.

KOPRENO, n, ime selu u Dalmaciji u kotaru
kninskom. Repert dalm. 1872. 15.

KOPRICA, /. trzane. Koprica »convulsione*.
Konavli. Slovinac. 1883. 281.

1. KOPRIĆ, Hl. vidi 1. kopar (uprav je dem.).
Koprid, Anethum graveolens L. (Vujičić). B.
Šulek, im. 156.

2. KOPRIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
M. Đ. Milićević, srb. 454. Sohem.-zagr. 1875. 211.

KOPRU AN, m. ime i^egdašAemu gradu u Sr-
biji. — Pomiiie se xv vijeka. Obiboditb že i
pročeje građy i prihoditb na Koprijanb. Kon-
stanjiiin filos. glasn. 42, 807. Priidoše £e vbsi
drb2ate}ije podb Koprijanb prositi jego. Otbvd-
fitafie suStej vb i&emb : ,Iže ubo po boji carb budetb,
gradb jegovb jestb'. Tu Se na Dobričiu i Arvenezb
priide bdže otb Musije. 808. — U latinskijem
kiMgama pisano je ,Koperhanum' (god. 1444). I.
Ruvarac. glasn. 49, 10, i Kopren, vidi: ,Nessus
(rijeka Nišava) . . . incidit in Moravam paulo
infra vetustam ac desertam arcem Kopren appel-
latum'. (A. Vrančić god. 1567). 10 — 11. po ovom
primjeru mogao bi biti pravi oblik Koprdni* (I,
Ruvarac). 11. — Misli se da je sadašiM Kurvin-
grad : Da nije to onaj isti grad kojega su se ru-
ševine docnije Kurvin ili Korvin-grad prozvale?
(L Ruvarac) 11. Koprijan koji 6e, po naj no-
vijem istraživahu II. Ruvarca, trebati postav]ati
ne u Prokup]e nego u Kurvin grad, južno od
NiSa. S. Novaković, novo brdo. 62. ali M. Đ.
Miličevič piše: Prema ovim naročito posled^im
rečma (u drugom primjeru Konstantina JUosofa
što je gore naveden), ja bih grad Koprijan tražio
pre u Gradištu (selu u okrtigu topltčkom u Do-
briči) nego igde na drugora mestu. M. Đ. Mili-
ćević, kra). srb. 856. — viii i Kopijan i 2. Kopren.

KOPRIN, adj. koji pripada Kopri, vidi Kopra.

KOPRINE, /. pl. (ili Koprini. m. pl?) ime
mjestu u Dalmaciji. — ispoređi Kopreno. —
Pomiiie se xviii vijeka. BiSe knez Matić od Tu-
raka, kada Dalmaciju osvojiše, između ostalih
izvrstito i osobito gledan, navlastito od zapovid-
nik& koji mu dadoše zema)a i livada dosta, to
jest treći dio Kćpiinft. And. Kačić, kor. 458.

KOPRIV, adij. koji je načii^en od koprive. —
U narodnoj pjesmi našega vremena. Skuvaću
mu avtovinu, da se najede, steraću mu kopriv
jastuk, da se naspava, a pokriti trnov jorgan, da
se utopli. Nar. pjes. herc. vuk. 288.

1. k6pRIVA, /. Urtica (urens L. i dioica L.),
poznata bi\ka u koje lišće bode (pali, žari). —
Akc. se mijei^ u gen. pl. k6prfv&. — Riječ je
praslavenska (slova joj se pren^eštc^ju u i^kijem
jezicima, ali je jamačno naj stariji oblik kopriva),
ispoređi stslov. kopriva, bug. kopriva, novoslov.
kopriva, kropiva, malorus. KonpuBa. Rponusa,
rus. KpanHBa, ćeš. kopHva, pokfiva, pof, pokrzjvra.
gorrioluž. kopšiva, doi^luz. kopšiva. — Po po-
staju vafa da je srodno s kopar i mošebiti
s koprena (vidi). — Između rječnika u Mikafinu
(kopriva, trava ,urtica'), u Belinu (,ortica, erba
nota* »urtica* 580*), u Bjelostjenčevu (kopriva,
žegavica ,urtica, acalyphe, gaHeplosO, u Jambre-
šičsvu (,urticaO, u Voltigijinu (»ortica* »nesselO,
u Stulićevu (kopriva, trava ,urtica*), u Vukovu
(,die nessel* ,urticaS cf. žara s p^rirT^erima : Neće
grom u koprive (,unkraut verdirbt nicht*) (Nar.
posl. vuk. 210), • iz narodne pjesme: TrAe bode
a koprive žare. — Na jednom mjestu xvii vijeka
ima oblik koprjeva (mošebiti griješkom): Gdi je
propas taj puna koprjeve ka prudi. M. Vetranić
1, 467.

Digitized by

Google

1. K0PR1V.\,

312

1. KOPRIVIOA, b.

a. u pravom smislu. — dobro je napomenuti
da, premda ova trava nije nekorisna i kao hrana
i kao lijek, a naj veće radi toga što daje niti
kojima se moie tkati, naš je narod uop& broji
među naj nekorisnije travuHne, a po svoj prilici
i radi toga što žari, (Zemfa) tn^e i koprive rodi
tebi. Korizm. 101*. Kopriva (mi je) za }abicu.
M. Vetranić 1, 15. Taj čemer jak divja kopriva
pruđaSe moju put. 2, 166. Koprive zelene. M.
Badnić 187 1\ Kopriva proz rukavicu ne pali.
(Z). Poslov. daniČ. Naraštaj kupjene, tri^a i ko-
prive. I. Đorđić, ben. 26. Da ga počme kao crv
gristi i kao kupine i draĆe bosti i kao koprive
paliti. J. Banovac, pripov. 237. Kasle bi ko-
prive, Čičak, trube)ika. A. KaniŽlič, utoč. 475.
I bijaše (niva) zaresla z dračom i koprivom. M.
Zoričić, osm. 44. Koja je ono trava, koju i slipi
poznaju? Kopriva. N. Palikuća 29. Koji sidi u
koprivam. 87. Sokaci s travurinom, s koprivama
i s korovom pokriveni. A. Tomiković, gov. 285.
Likom bi te opletala, a rogozom popletala, ko-
privama nakitila. Nar. pjes. vuk. 1, 291. Kad
ja odo da obiđem, al' u grau babetina, obrnu je,
prevrnu je, prevmu je, popfuva je, pa je turi
u koprive. 1, 849. Onđe raste tr^e i koprive.
2, 18. Navezla bih tnie i koprivu. Nar. pjes.
herc. vuk. 119. Đe je papra dosta i koprive se
])apre. Nar. posl. vuk. 74. Iskrivio glavu kao
crvjivo pseto u koprivama. 105. Pređa od ko-
prive ,no8selzwim^ B. Šulek, rječn. Kopriva,
slov. i kropiva, cslav. KOnpNKA, KfkOnNKA, rus.
KpaiiRBH, češ. kopriva, poj. koprzywa, pokr«ywa,
luž. kopriva, 1. ortica (Pizzelli), cardiaca (u mle-
tačkom rukopisu, Durante), 1. Urtica L.; 2. Ur-
tica urens L., vidi žigavica; 8. Celtis australis
L. (Cres), v. Koprivić. im. 156—167. — U me-
taforičkom smislu. Koprivi bo od bludnosti srce
palit nije dosti. V. Došen 84*.

b. s ihekijem pridjevima može značiti (ali ne
sa svakijem) i druge bilke.

a) crna kopriva, vidi divja kopriva (kod
b)). Javor. 1881. 158.

bj divja kopriva. — Iztnedu rječnika u
Bjelostjenčevu (kopriva divja ,cania'). Kopriva
divja (Belovar), Lamium L. (Fapković). B. Šulek,
im. 157. Divja kopriva, Scrophularia nodosa L.
u niskom okrugu. 8. I. Pelivanović. javor. 1881.
122.

c) Kopriva gluha, rus. rAyxhH KpaiiHaa,
Češ. hluchd kopriva, Lamium L. (Fapković). B.
Šulek, im. 157.

d) Kopriva Juta, Urtica pillulifera L. (Vi-
siani). B. Šulek, im. 157.

e) mrtva kopriva. — Između rječnika u
Mikafinu (kopriva mrtva ,urtica iners, mortua,
lamium')) u Belinu (mrtva kopriva ,ortica che
non punge* , lamium* 530*), u Bjelostjenčevu (ko-
priva mrtva^ ka ne peče ,urtica iners, mortua;
lamium, galion, galiopsis, galacion'), u Stuličevu
(kopriva mrtva ,ortica che non pugne* ,lamium*),
u Vukovu (mrtva kopriva ,die taubnessel* ,La-
mium purpureum*). Kopriva mrtva (copriua
mrtua, u mletačkom rukopisu), ČeŠ. mrtva ko-
priva: ficaria, milemorbia, urtica mortua, scro-
fularia (u mletačkom rukopisu), 1. Lamium L.
(Kuzmić);... 8. Marrubium vulgare L. (Pizzelli,
Kuzmić); 4. Ballota nigra L. (Pizzelli, Kuzmić);
7. Salvia glutinosa L. (Gospić). B. Šulek, im.
157.

/} Kopriva od srca, Leonurus cardiaca L.
(Lambl). B. Šulek, im. 157.

g) Kopriva pitoma, Urtica dioica L. (Kri-
ževac, Bjelovar). B. Šulek, im. 157.

h) Kopriva smrdjiva, galeopsi (u sidskom

rukopisu), (^aleopsis ladanum L. (Lambl). B.
Šulek, im. 157.

i) Kopriva stup (copriva stup), fa;snis (u
mletačkom rukopisu), Celtis australis L. B. Sulek,
im. 157.

A;^ velika kopriva, Urtica dioica L. — Od
XVIII vijeka. Soka od male ili velike koprive.
J. Vladmirović 21. Žila od velike koprive. 46.
Kopriva velika, Urtica dioica L. (Srp. ark. za
Jekarstvo). B. Šulek, im. 157.

c. kostjela, vidi kod a (u ŠuUkovu imeniku)

d. u prenesenom smislu, Mce morske životine
(acalepha) što pale kao kopriva. — U Mikafinu
rječniku : kopriva, riba ,artica' ; u Bjelostjenčevu :
kopriva, riba ,urtica^ la to se govori, kaj ti peče
kot kopriva; u Stuličevu: kopriva, riba ,urtica'.
— vidi i: Morska kopriva (Phjsalia arethusa
Lam.). K. Crnogorac, zool. 195.

2. KOPRIVA, /. mjesno ime. — Može biti ista
riječ što 1. kopriva.

a. voda u Dalmaciji blizu Obrovca. — Po-
mirbe se u latinskom rukopisu xi vijeka. ,A castro
latino Murula vocitato sclauonice Steni^e usquo
ad flumen Copriue et ecclesiam sancti Georgii iu
Rawna*. Doc. hist. rač. 8a (1070).

b. u Daničićevu rječniku: selu je ,Kupelb-
niku* crkve arhanđelove u Prizrenu išla meda
,u Smrbdliku i u Koprivu*. Oglasnik). 15, 288.
(1848?).

c. U Crnoj Gori. — U naše vrijeme. A ćo-
raju niz Koprivu Turke. Nar. pjes. vuk. 4, 117.
U Koprivu niie Martinića. Ogled. sr. 201.

d. vidi 8. Kopriva.

8. KOPRIVA, /. nejasna riječ (prezime ? mjesno
ime?) na dva mjesta xiv vijeka. — U Daničićevu
rječniku: crkva je treskavačka imala ,u Kraguj-
cehb* vodenicu kupjenu ,ctftb Koprive Nikole*.
G(la8nik). 11, 86. 13, 874. kao da je Kopriva
prezime; ali treba dodati da u prvom prin^eru
stoji uprav: Voddnica vb Kragujcehb kupenica
cudb Koprivu Nikolu; a u drugome: Vodenica u
Kragujcehb kupenica cotb Koprive Nikole, te je
nejasan gen. duala u prvom primjeru (kao da
su dva čovjeka s istijem imenom), pa i ne zna se
zašto stoji prezime ili nadimak pred imenom;
može biti da je što izostavfeno u oba dva ruko-
pisa i da bi uprav bio ne Kopriva Nikola nego
od Koprive Nikola, te bi Kopriva bilo i^jesno
ime, isporedi 2. Kopriva.

k6pRIVAN, k6privna, adj. koji pripada ko-
privi. — Od XV vijeka, a između rječnika u Be-
linu (koprivni ,di ortica* .urticaceus* 580*) i u
Stuličevu (,d* ortica* ,onedinus'). Da pijetb ko-
privno sjeme. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 107.

KOPRIVARA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
poŽarevačkom. liriva u Koprivari. Sr. nov. 1875.
562.

k6pRIVCI, K6privac&, m. pl. ime selu u Bosni
u okrugu banoluČkom. Statist, bosn. 42.

KOPRIVČIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Mar-
tina Koprivčića. Mon. croat. 238. (1536).

k6pRIVENAC, K6privenca, m. vrh kod Fu-
žine. D. Hire.

KOPRIVibTINA, /. augm. kopriva. — Od xviii
vijeka. Duša mu je podobna zabatajenoj bašti
punoj trna, koprivetina. D. Obradović, basn. 103.

1. k6pRIVICA, /. dem. 1. kopriva.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rječniku:
,das nesselchen* ,urticella*.

b. neka osobita vrsta koprive. Koprivica,
rus. .vpaiiifBKa (Galeojisis), ortica (Danilo), Urtica
cannabina L. (Visiaui). B. Šulek, im. 1^.

Digitized by

>^uogle

1. KOPEIVICA, c.

313

KOPENIK

e. 8 pridjevom mrtva, isporedi 1. kopriva, b,
y). Koprivica mrtva, Lamium L. (Alschinger).
:B. Šulek, im. 158.

2. K6PBiyiCA, /. trn« selu u Srbiji u okrugu
aleksinačkom. K. Jovanović 94. — Po svoj jt
prilici ista riječ što i 1. koprivica.

3. KOPRIVICA, m. prezime. Vuk, rjefcn. kod
prezime. — Biče ista riječ što 1. koprivica. Ona
])ita Koprivicii Vuka : ,0 moj sine, Koprivica
Vuče ! . . .' Nar. pjes. vuk. 4, 14. Dočeka ga
Koprivica Stanko. 5, 372.

k6pRIVIĆ, m. kos^ela. — Uprav je devi. ko-

J)riva. — U naše vrijeme po ^everozapadnijem
'rajevima, a) voče. Koprivić, Celtis australis,
fructus L. (Cres, Pančić). B. Šulek, im. 158. —
b) drvo. Pred crkvom je u koprivić zabijen ča-
vao (u Novome u Vinodolu). V. Bogišić, zbom.
412.

k6pRIVIN, adj. koji pripada koprivi^ vidi
koprivan. — U jednoga pisca xviii vijeka. Metni
u kesu stučenog koprivinog korena. Z. Orfelin,
pođr. 112. Metni unutra tri šake korena kopri-
vina. 266.

k6pRIVINA, /. lieka bifka (uprav augm. ko-
l>riva). Koprivina, (Leonurus) carđiaca L. (Du-
rante). B. Šulok, im. 158.

KOPRIVIŠTE, n. mjesto adje rastu koprive,
vidi 1. koprivnak. — U Stuličevu rječniku : ,locu8
urticis consitus^

KOPRIVIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz
kopri vište. — posve nepouzdano.

KOPRIVITI, koprivim, impf. bosti koprivom.
— U Stuličevu rječniku: kopriviti, koprivom
bodsti ,urtica pungere'. — nije dosta pouzdano.

KOPRIV^iE, n. coll kopriva. — U jednoga
pisca XVIII vijeka (koprivje). S. Terežija, koja
svoje tilo prioštrim kostretom, koprivjem i bićima
pedepsajući ... A. Kanižlić, uzr. 138.

k6pRIVNA, /. mjesno ime. — Uprav je ad-
jektiv (vidi koprivan).

a. u Daničićevu rječniku : Koprivbna, selima
koja je dao car Lazar Ravanici između Morave
i Kučajine iŠla je moda ,niz Moravu na Kladu
u bregu u Morave protivu Koprivnoj i oitb Ko-
privnd na Šareni BukvS*. M(on. serb). 197. (1381).
sada ima nekoliko sela u onom kraju koja se
zovu Koprivnica.

b. sela u Bosni u okrugu bihačkom. Koprivna
doća i gonSa. Statist bosn. 47. Koprivna. 55.

c. dva sela u Slavoniji, a) u županiji po-
žeškoj. Razdije). 129. — može biti da je isto
mjesto što se pomii^ xv vijeka u latinskijem spo-
menicima (u prvom Kopriva, ali treba jamačno
čitati Koprivna prema druga dva). ,Possessi-
ones . . . Wranoucz, Werba, Koi>riaa . . . in co-
mitatu de Posega*. Starine. 116—117. (1448).
,Possessiones . . . Koprywna, Werba, Wranoucz*.
123. (1483). ,Po3ses3iones . . . Warba, . . . Kop-
prywna et Wranowcz in comitatu de Posega^
135. (1498). — b)u županiji virovitičkoj. Razdijel.
136.

1. KdPRIVNICA, /. vidi 1. kopriva. Kopriv-
nica, Urtica L. (Karlovac, Belovar). B. Šulek,
im. 158.

2. KOPRIVNICA,/, ime mjesno. — Mnogo ima
mjesta s ovijem imenom, n. p.:

a. u Bosni, u) selo u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 23. — b) voda. F. Jukić, zemlop. 26.

b. u Hrvatskoj, a) grad u županiji, hjelo-
varskO'križevačkoj. RazdijeJ. 119. (nem. Kopreinitz,
mag. Kaproncza, u spomeniku talijanskom xvi

vijeka ima i i^mačkifO oblik Cuprinz. Starine.
10, 278. god. 1526). V Kopri(v)nicu. Mon. croat.
305. (1597). i u Bjelostjenčecu rječniku: Kopriv-
nica, tvrđa u Sklavonije ,Kapronca\ — b) selo
u županiji varaždinskoj. Razdije}. 95.

c. selo u Slavoniji u županiji požeškoj. Raz-
dije|. 130.

d. nekoliko sela u Srbiji, a) u okrugu alek-
sinačkom. K. Jovanović 94. — b) u okriigu ja-
godinskom. 106. — c) u okrugu krajinskom. 122.

— d) u okrugu kruševačkom. 131. — e) u okrugu
niskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 121. — Jedno
se od ovijeh tt\jesta pomine prije našega vremena.
Koprivbnica. S. Novaković, pom. 135. — vidi i
Koprivna, a.

K6PRiVNIČANIN, m. čovjek iz Koprivnice.

— Množina: K6privničani. — Od xvii vijeka.
Koprivnićani. P. Vitezović, kron. 208. U odelu
kakvo ne nose Koprivničani. M. Đ. Milićević,
s dun. 16.

K6PRiVNIČKI, adj. koji pripada Koprivnici.
Koprivnička (opština). K. Jovanović 106. 122.

KOPRI VNI DO, m. mjesno ime. — xiii vijeka.
Konb Koprivbnoga Dola. Svetostef. hris. 21.

KOPRiVNIK, m. vidi 1. kopriva. — U ruko-
pisu XV vijeka pisanome crkvenijem jezikom, iltb
kaš]a . . . Koprivnikb i-astlbkb napoji sb vodiumb.
Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 102.

KOPRI VNO, n. ime nijesno.

8. selo u Bosni u okrugu Bone Tuzle. Statist
bosn. 96.

b. selo u Dalmaciji u kotaru sinskom. Re-
pert dalm. 1872. 28.

1. KOPRIVNAK, IH. mjesto gdje rastu koprive,
pa i kao mjesno ime (vidi u Vukovu rječniku).

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu
(jluogo di molte ortiche* ,urticetum* 530^) gdje
se noj prije nahodi, u Bjelos^enčevu (koprivnak,
gde rade koprive rastu ,urticetum'), u Stuličevu
(v. koprivište s dodatkom da je uzeto iz Habde-
ličeva); u Vukovu: izvor u Jadru (između sela
Tršića i Paskovca); mislim da bi se tako zvalo
mjesto gdje rastu koprive, ali ja nijesam čuo
(s primjei'om iz narodne pjestne: Koi do kona,
junak do junaka, od Medi^aka te do Ko privitaka).
K6privn&k, mjesto gdje koprive rastu. ,No dam
ja u mom koprivi^aku nikom kopriva brati, to
ja čuvam za moje krmke^ J. Bogdanović.

2. KOPRIVl^AK, m. kostjela? Koprivnak,
Celtis? (Sabjar, Krajevica). B. Šulek, im. 158.

KOPRIVŠTICA, /, ime selu u Srbiji u okrugu
pirotskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 235.

KOPRK, m. vidi 1. kopar. — Najednom mjestu
u pisca čakavca xvi vijeka. Anton Dalm., nov.
test 36. matth. 23, 23.

KOPR^iAI^E, n. djelo kojijem se ko koprfa.
,Neće mu ni kopr|ai^e pomoći, kako mu ništa
k ruci ne ido*. J. Bogdanović.

KOPRl^ATI SE, koprjam se, impf. vidi kopr-
cati so. — U naše vrijeme u Bosni i u Lici.
Kopr(a se kao crv u siru. Nar. blag. mohm. beg
kapet 104. 386. Đ. Šurmin. ,Kopr}a se i nogami
i rukami, a sve mu se nekako ne da na prvo*.
, Kolika mu e župa u kući, čudno se opet koprja*.
,Šta e nešto na negovu vratu? čudno se opet i
kopr|a*. J. Bogdanović.

KOPRNIK, m. mjesno ime. — U Daničićevu
rječniku: Koprbnikb, selo je ,Kup61bnikb' imalo
,pašišta letbna Koprbnikb maljj i Berišinb Dolb'.
G(lasnik). 11, 76.

Digitized by

Google

KOPROV

314

1. KOR d.

KOPEOV, m. komin (bilka). — iaporedi 1.
kopar. Koprov, Oaram carvi L. (Sab)ar). B. Su-
lek, im. 158.

KOPEOVIĆ, m. vala da je prezime. — Kod
mjesnoga imena u Srb\ji u okrugu šabačkom.
Niva u Koprovića bosutu. Sr. nov. 1868. 342*«

KOPRSAN, koprena, a<^*. vidi 1. koprcan. —
U naše vrijeme u ^evemoj Dalmaciji. Kdprsan,
sto se koprca : koprsna su djeca, za to tako vra-
taju. M. Pavlinović.

KOPSTVO, n. vidi kob. — Samo u Stulićevu
rječniku: kobstvo ,dignit& degli aogari' ,aug:u-
ratusS gdje je tumačeno kao Čast (služba, posao)
rimskijeh augura.

k6pTA0, koptdla, m. vidi koktao. — U naše
vrijeme u Dubrovniku (k6ptd). P. Đudmani.

k6pTISATI, k6ptiSem, pf. navaliti, nasmuti
(s đat.f isporedi kidisati). — Od tur. qopmaq,
iznenada se odlomiti ili odjepiti, odskočiti, otr-
čati. — U naše vrijeme u Bosni. Koja ti je
mnka koptisala, te ti ])ališ topa haberdara ? Nar.
pjes. juk. 202. Koptisat, navalit, udarit, nasrnut.
()19. Koptisati, kidisati. J^t. Stojanović.

KOPUČINA, /. vidi 1. komuSina. — U naše
vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Kopučina, komu-
šina. M. Pavlinović.

KOPUL, m. po svoj prilici tal. ciipola, kuha,
trulo. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Da se
ima kupiti tabemakul na kopul i onako kako
smo naredili. Nared. modr. ark. 2, 86. (1589).

KOPUN, m. tal. capi)ono, uškopfen pijetao. —
isporedi kapun. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Vrančićevu (,capus*), u Mikafinu (,capus,
capo, gallus spado*), u Bjplostjenčevu (kopun,
kapun ,capo, capus, ^llus spado'), u Jambreši-
Čevu (,capo*), u Voltigijinu (,capone* ,kapaun*), u
Stulićevu (,capo, capus*), u Vukovu (,der kapaun'
jCa^K)'). Kupi ta sin jednog dobra kopuna. Ko-
rizm. 43*. Kozlići, jagaAci, kopuni (po svoj pri-
lici treba čitati kapuni: ovako je svagda oblik
u dubrovačkijeh pisaca i u današnem narodnom
govoru u Dubrovniku; a i u samoga Dršića Često
se nalazi, vidi kod kapun). M. Držić 210. Već
je vridan kopun dani, nego purman obećani. P.
Vitezović, cvit. 54. Ne veli golubove ni kopu-
nove. S. Margitić, fal. 181. Što j' odviše mladih
orozova, sprava im je nedraga gotova, kad ri-
zani i)ostaju kopuni. J. S. Rejković 280. ,Svako
ljeto dati mi je gomicu i dva kopuna gospoštiji*.
u Prigorju. F. Hefele. — / kao prezime u naše
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 209.

KOPUNITI, k6pQnim, impf. postaje od kopun.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. k6f)M&h
i u part. proel. pass. k6p<iAen ; u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 t 3
sing. kdpiini.

1. aktivno, škopiti (pijetla, činiti da postane
kopun). — U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka,
i u naše vrijeme u Lici. Vrla jeste kopuni ti
doba ili akopit kako naši vele, premda sami ko-
punova žele. J. S. Relković 280. Kopuniti, ja-
loviti mlade pijevce i tukce. J. Bogdanović. —
Mo£e biti da se može kazati i za drugu životinu,
vidi 2.

2. pasivno, za znaČene kod 1 (vidi 1 na kraju).
Kopjen ili kopunen prč. F. Kurelac, dom. živ. 37.

3. sa se.

a. pasivno, za značei/ie pod 1. Ili se (oro-
zovi) kopune, to jest rižu. J. S. Rejković 280.

b. refleksivno, u j>renesenom smislu.

a) razmetati se, baniti se (kao kopun),

isporedi kokotiti ae. — U Vukovu rječniku: ,stol-
zieren' ,8uperbio, efferor' [cf. kokotiti se].
b) (utiti 88. J. Grupković.
e. recipročno, parati se: ,kokoS se kopuni
s pivcem^ M. Pavlinović.

KOPUKTATI se, kopuAam se, impf. kad se ko-
koti tuku, kopuAaju se. Đakovo. Đ. Hire. —
isporedi kopuniti, 3, o.

KOPT^lSfilSrE, n. djelo kojijtm se kopuni. — U
Vukovu rječniku. J. Bogdanović.

KOPURAST, adj. u kojega je kopurica (na
glavi). — U prenesenom smislu. Kopurasto slovo,
koje ima kopurioo. M. Pavlinović.

KOPURIOA, /. perje nasrSeno na glavi pivcu
oli kokoSi. M. Pavlinović. — Va^ da se kaže
i u prenesenom smislu o gnaku "" nad slovima č,
š, ž, ffidi kopurast — isporedi kapurioa.

1. KOPUS, m. Mcakva vrsta gusala Ui tam-
bure, tur. qopuz (ostarjela HjeČ). — U pisaca
čakavaca xvii vijeka. Ima nauk i običaj zvo-
niti gusle aliti kopus. I. T. Mmavić, ist 145.
Tomu kopus pade, taj ćingriju vrže. B. Kma-
rutić 18. PiSoi (su) pripregli skut u kopus
udareć. 21.

2. KOPUS, m. vidi kupus. — Samo u Volti-
gijinu rječniku: ,capucci, cavolo* ,sauerkraat'.

1. KOR, kćra, m. chorus (grč. x^Q^^)y Mcoliko
če\adi što zajedno i^Sto pjevaju po muzičnijem
pravilima, sad se piše i zbor. — Od xv vijeka
(vidi c t d), a između rječnika u Belinu (»choro
degli angeli' ,angelorum chorus* 190b), u Volti-
gijinu (,coro* ,chor*), u SttUićevu (.chorus*).

a. uopče. Kor božica, kor vila dnbravskijeh,
kor pastira ... I. Gunđulić 64. Na pivanoj misi
odgovara kor crkveni na misto puka. A. Ka-
niŽlić, bogo|ubn. 66.

b. anđeli pjevaju u raju slavu Boiju i dijele
se u devet kora (vidi i u Belinu rječniku). Niki
anjelski kori. Naručn. 38h. Anjelske kori ondi
su vidili. Transit. 286. Uzvišena vrhu svijeh
kora od anđela. A. Gućetić, roz. jez. 284. U
kra)estvu je nebeskomu devet kora anđeoskijeh :
u onijeh su korijeh razlika veselja. M. Đivković,
bes. 54*>. (Anjeli) biSe razdijejeni u tri jerar-
kije i u devet kora aliti reda. M. Orbin 5. Slast
uživati s anjelskimi kori. A. Vita^ić, ost 396.
Na vas svom vrlinom nahripiše devet kori. J.
Kavaiiin 422h. One vojske anđelski su slavni
kori. 497^. Oni slušahu pisme nebeske prislatke
i ugodne, što čii^ahu kori anđeoski. F. Lastrić,
od* 385. Imaćeš dio od anđeoskog kora. A. J.
Knezović 222. O kra|ice svijeh korah anđel-
skijeh. I. A. Nenadić, nauk. 245. Marija svrhu
kora anđeoskih uzvišena. A. Kanižlić, utoć. 2.
Koliko će veseje biti među kori anđeoski. M.
Zoričić, osm. 92.

c. prema b dijele se u raju i sveci u kore.
Otci će sveti rit: ,U koru naŠem stan'*. M. Ma-
rulić 101. Vsi kori spovidnikov. Korizm. 71».
Preslavni apustolski kor. Kateh. 1561. 85h. Er
ne )ubo, znaj, oholas ni neharstvo sveti goru u
svojemu slavnu koru. Jedupka nesn. pjesn. 235.
Vas kor od pravednih. L. Terzić (B. ravlović)
13. Vas kor pravednijeh moli za Aega. T. Iva-
nović 109.

d. u crkvi mjesto blizu otara određeno za
pjevane (i uopće gdje sjede kanonici i redovnici
preko službe Božje). Ki u red svet stojiš, . . .
nisi svoj, da tih ki redom vladaju i mistoni, ki
su to kl više sidaju u koru i za sto ; 5a oni uz-
vele, toj stvorit ne bud* lin. M. Marulić 199.
Postavjena Aih telesa v kori crikvenom. Min-

Digitized by

Google

1. KOB, d.

815

1. KOBA, d.

kuli. 48. Kada bi oni aljesli u kor na pjevanje.
B. Kadić, per. 68. Da kapitali od kanonika i
ostali popovi . . . čine doetojnijem načinom svoje
oficio u kora i na otara. j. Držić 251. Dok se
a koru piva ova pisna. I. Ančič, svit 250. Da
kor i veliki oltar prama sunca istoku budu. M.
A. Be^ović, sabr. 6. Pivalište, to je kor. L Ve-
likanovi«^ uput. 8, 262. Govoreći ofioije s ostalim
u koru. M. Đobretić 154.

2. KOB, m. Hfm. corps (francuska je riječ),
četa, odio vojske. — U pisaca našega vremena.
Kor ,truppen-kdrper'. Jur. - pol. terminol. 512.
TJprav}aAe kora fUiancijalne straže (,finanzwach-
korper^. Zbornik sak. 8, 586.

1. KOBA, /. cortex, crusta, spofaSni dio u dr-
veta kojijem je drvo kao omotano sve naokolo (i
pai^ i grane) ; ovo je noj stanje snaiene, koje se
poslije raširilo, te se u našemu jeziku kora može
shvatiti kao uopće nešto tvrdo (ili dajbudi ne
posve mekano) cim je što pokriveno, umotano, ili
u što je satvoreno. — Bijei je praslavenska, ispo-
redi stslov. kora, rus. Kopn, češ. kAra, pof. kora.
I« Čeikom i u ruskom kaše se i o Jifebu, a u ovom
gadiiem jeziku i o ostalome, dok u pofskom ostaje
još samo naj starije snaiei^ (na drvetu). — Vafa
da je ista riječ što i praslavenska skora (kora
na drvetu, koša, runo, krzno), vidi stslov., čeŠ,,
pof. skora, rus. cKopn. — Između rječnika (ovdje
se nabr€^j(^u samo ne^j starije znaČeAe pod a i
drugo pod h, i opće; ostala su znaČeiia na svom
n^estu) u Vrančićevu (,cortex; orusta^), ti Mika-
finu (kora od duba ,codex, oortex' ; kora od kruha,
al^ ine take stvari ,crusta^ ; kora od kojegod stvari
,putamenO? u Belinu (,scorza, oorteccia' ,cortex^
659l>; kora gorAtk ,1a crosta di sopra del pane'
,paniB crusta superior'; doAa kora ,1a crosta di
sotto del pane' ,panis crusta inferior' 239^), u
Bjelostjencevu (,oortex<; kora krušna ,crustaO, u
Jambrešićevu (,cortex, crusta'; kora kruSna ,cru-
stumOf ** VolH^ijinu (»scorsa, crosta^ ,rinde'), u
Stulićevu (,cortex, crusta, putamen, manubrium' ;
kora od hjeba ,panis crusta'), u Vtikovu (1. n. p.
na drvetu ,die rinde' ,cortex'. 2. n. p. h|eba ,die
rinde* ,crusta'), u Daničićevu (,oortex*).

a. na drvetu. Napiši na remenu aitb topole
ježe imatb podb korcumb. Starovječn. lijek. jag.
star. 10, 110. Vrbbovu mdzdru ježe jestb podb
koriomb. 112. Od ke je (pjesni) slova broj u-
redjen svim sdvora, ve^aše ovakoj u kori javora.
D. Bailiina 187«. Toj piša po korah na veće du-
bova. Đ. Zlatarić 43a. Bazumni starci oni u
kori dubovi medu inijem zakoni urezaše i ovi.
L Gundulić 146. U kori duba ovega dni bo-
ravim. 6. Palmotić 2, 37. Tu u jasena i duba
kori gledam slova rest. J. KavaAin 80«. Čini
se (kruh) od korei&a, od kore etc. J. Banovac,
rasg. 226. Vidi da mu ie koža tvrda kao borova
kora. M. Zorićić, zrc. 60. Proždriše koru od
lozja. And. Kačić, kor. 69. Sok u stablih ras-
topi se, pak se poćme micat i koru probijat.
M. A. Befković, sat. K6b. Kore od zovike. J.
Vladmirović 6. Uzmi kore bristove. 29. Koji
svlačuje koru s isti cabala. A. d. Gosta 2, 146.
Jest od kore jagi&ida ozgor čep. M. Katančić 46.
II' kalamit iV pod koru cipit. J. S. Be}ković 141.
Te probode boru koru. Nar. pjes. vuk. 1, 364.
Gladak kao rastova kora. Nar. posl. vuk. 41.
Pisti kao crv pod korom (kad drvo gori na vatri).
249. Nego su tukli koru od kojekaka drveća i
od toga h)eb mesili. Nar. prip. vuk. 108. Osule
Mijata kraste kao kora dubova. 8. !](iubiša, prip.
284. r— S pridjevom mirisna, u osobitom zna-
d^: cimet, darčin, kai^ela, (slatka) korica. Mi-

risna kora .cannella, speoie di aroma' ,ciuamo-
mum'. A. d. Bella, rječn. 165^. Kora mirisna,
cinamomum (Bjolostjenac, Dellabella), Lauriis
cinnamomum L. B. Šulek, im. 158. — Metafo-
rički. Ovo je šipka, na kojoj niti jo bila kvrŽda
istočnoga, niti kora učiiienoga griha. A. Kanižlić,
bogo}ubn. 429.

b. u hfeba spolašni dio koji je tvrdi i tam-
niji od ostaloga. — u naše vrijeme kora h)oba
često znači ne veliki komad (naj češće tvrdoga
hfeba). Napiši na mokbkoj kore hldbnoj. Staro-
vječn. lijek. jag. star. 10, 105. (xv vijek). Na
hlebnoj kore. 92. (xvii vijek). Dali su nam koru
kruha, mrvu sira. Nar. pjes. istr. 2, 169. Za
onu koru hleba što će mi dati. Nar. prip. vuk.
169. Sirotica zapomaga: ,Daj i nama brate koru
h|eba'. Osvetn. 1, 39. Zdvojni siiii od oca se
dijele, ne s zloćuđa niti s neposluha, no s če-
merne kore kruha suha. 4, 67. Pruža mu koru
sjerčana h)eba. S. ^^jubiša, prip. 222. Badimo
daAu i noću, da izbijemo koru hjeba. 2^\S. Luka
ne nade za se ni prosjačke kore. M. Pavlinović.
rad. 49. Kad svojim trudom steku svoju koru
h}eba. 119. Samo da sinove ne pusti da se tu-
caju po svijetu bez otačbine i bez kore hjeba.
razg. 16.

e. na plodu vaiiski omotak.

a) Aešto drveno i sasma tvrdo kao n. p.
na orahu (ne vanski zeleni omotak), fuska. —
Između rječnika u Vrančićevu (kora od oriha,
lat. ,nucleus' Što ne odgovara, kako ni tal. ,ga-
rione' ni ikem. ,nu8skernen' ; samo je prema našoj
pijeČi m^g. ,dio-hey') i u Mikafinu (kora od oraha
,putamen, nucis disopimentum*). Bilo bi laši^e
zbiti jirostrano more u jednu koru od oraha. Đ.
ĐaSić 813.

b) nešto ne posve tvrdo kao drvo, ali ni
posve mekano (od prilike kao ustrojena koža),
komina, n. p. : aa) vaAski omotak na orahu i na
kestenu. — u Mikafinu rječniku : kora zelena od
oraha .coleola' ; kora gorAa od kostaAe, jež ,echi-
nus'; u Belinu: dračasta kora ,gU3cio spinoso,
qual h quello della castagna' ,echinus' 864^; u
BjelostjenČevu : kora oreha zelenoga ,culleola,
cuUeolum, putamen nucis, inglandium'; kora
gorAa kostaneva, ježiće ,echinus', v. lupina; u
Jambrešićevu: kora gorica kostaiieva, ježića ,echi-
nus'. — hb) na šipku (Punica granatum L.) —
između fjeČnika u Mikafinu : kora od šipka ,scorza
di pomo granato' ,melicorium'. Našbdb oidb šipka
što se zove narb turbsky i isuši mu koru. Sre-
dovječn. lijek. jag. star. 10, 94. (xvn vijek). —
cc) na povrću, soćivu. — između rječnika u Mi-
kafinu (kora od sočiva, |uska ,valvulus'), u Be-
linu (,guscio, inteso di legumi' ,folliculus* Si>i^\
u BjelostjenČevu (kora kakvoga sada, sočiva , pu-
tamen'). Bob varen s korom . . . Kora od boba.
J. Mikaja, rječn. kod bob. Tko je bob izio, da
pomete koro. (D). Poslov. danič. — (M) na lu-
benici, na jabuci itd. Podmetnuo mu lubeničnu
koru pod nogu (te pao, t j. prevario ga, navratio
ga na zlo). Nar. posl. vuk. 251. (Jabuke) imaju
na kori jedno zlamenje crno. M. Orbin 34. —
Meka kora ,guscio molle e tenero* ,calyx pulvi-
natus'. A. d. Bella, rječn. 364*>. — tako se u
Dubrovniku kaže kora od naranče, od lemuna itd.
P. Budmani.

d. fwika na jajetu. — Između rječnika u
Mikafinu (kora od jaja, juska ,resta, ovi testa,
putamen, cortex'), u Belinu (kora jaja ,guscio di
ovo' ,resta' 364l>), u Stulićevu (kora od jaja ,ovi
putamen'). Lađa nam je kora od jajeta. P. Pe-
trović, gor. vijen. 88. Ne bi stalo ni u kori od
I jajeta. S. i^ubi&a, prip. 97.

Digitized by

Google

1. KORA, e.

316

KOBAĐAV

e. na spušu (kuća). — Između rječnika u
Mikafinu (kora od spuža kod spažnica)) u Belinu
(spožija kora ,guscio di lamaca' ; kora -spužija
,scorzo di lumaca' ,testa cochleae' 445^). Kazbij
spuža planinskoga u kori. J. Vladmirović 40.
Da se nijesmo osumili kao spaž u svojoj kori.
S. Lubiša, prip. 37. Zabije se kao apuž u koru.
I>ric. 155.

f. na kornači (žaba u primjerima znaČi kor-
naču). Našbdb želku i uzmi jeje koru i rastući
sitno. SredovjeČn. lijek. jag. star. 10, 94. (xvii
vijek). Malo brod putuje, jur vesla ne rabe, more
i'iim vojuje jak korom od žabe. Đ. Baraković,
vil. 279b. Stat u svojoj kori kako žaba. (D).
Poslov. danić. Kako žaba ispod svoje kore. P.
Petrović, gor. vijen. 38.

g. (zmijini) svlnk. — Ismeđu rječnika u Be-
linu (zmijina kora ,pelle di šerpe' ,peUis anguinea'
550b). Što nam (ženam) nije višAi narav dal od
zmije, da možemo smetat koru? S. Bobalević
208.

h. kad se na čemu što je mekano ili žitko
jedan dio od onoga zgusti i utvrdi, te pokrije
ono, n. p. :

a) 0 krvi i gnoju na rani (kad se ko rani,
ili kad od bolesti postanu rane, n. p. u bogiikt),
krasta. — U Belinu rječniku: ,crosta, cio^ co-
perta che naturalmente si fa dove h rotta la pelle'
,crustula* 239», f u Bjelostjenčevu : kora mozola,
V. krasta.

b) skorup. — V naše vrijeme u Lici. Kad
so planinci lijep skorup ozgo na varenoj vare-
nici uvati reČe: ,Lijepa mi se, vala Bogu, na va-«
renici kora vata^ ,Ova e moja basa (sir) od same
čiste kore sa varenike*. J. Bogdanović.

c) led (nad snijegom), — U naše vrijeme
u Lici. Kad južan snijeg naglo smrzne i tadaj
reku: ,Uvatila velika kora, ne da so po snijegu
ići'. , Idući danas po ovoj kori cio dan za kozami,
svu sam obuću sasjeka^^ (t j. kora mu je od
nnijoga svu obuću razdrla). J. Bogdanović.

i. kad se uopće što zgusti te tako bude nalik
na pravu koru, n. p :

a) krv (isporedi h, a)). Ugleda trup zgora
gdi leži prez glave, a pod liim je kora postile
krvave. M. Marulić 56.

fp) zemfa. Da od zem}e po i&em nije kora.
J. S. Rejković 268. — Drugo je u ovom primjeru
gdje kora znači ono što je tvrdo (kamene i zem(u)
oko cijele zemfe (našega svijeta), ako je unutra
sve rastopfeno od vrućine : Kora zemje složena je
od razni tavana. P. Bolić, vinod. 1, 94.

c) strijež. Pada stres na dno cinije, i
pravi koru. P. Bolić, vinodjel. 2, 32.

d) jamačno amo pripada i značene : jufka,
obga. — U Vukova rječniku: vide jufka 8 do-
datkom da se govori u Resavi.

k. u prenesenom smislu, oblak (u koliko je
nalik na pravu koru). Kora, gust oblak: ,I)a
vidiš kolika je kora na jugu, okrenuće rđavo
vrijeme*, (u Vodicama). — Kad su kore po nebu,
tad je bura žešća, (u Primorju). M. Pavlinović.
* u Dubrovniku se reče: Doć će bura (sjevero-
istočni vjetar) na ove kore, a kore su oblačići
ne sasma maleni gotovo jednake širina kao dufine
(cumuli), što se vide na vedru nebu. P. Budmani.

i. u metaforičkom smislu, kod čega umnoga,
duševnoga, ono što je spofašne (što nije jezgra,
smisao itd.). Poznah da (ubaf nemu ne samo
koru prostrilila biše, da kako i meni deri do nai
nutrenega mozga plam užgala biše. P. Zoranić
17*. Er ga vidi u popovskijeh hafinab bez onoga
oštra života koji biše Aemu ugodan, pohuli ga.
ukaza mu se Bog i oštro ga pekara cjeć osude

uSinene radi one izdvori^e kore, i oćitova mu vo-
li6ku sfetost sluge sfbga. B. Kašić, iik. 59. Da
se bihu očitovale sfete otajnosti koje se uzdržahu
u staromu zakonu, dvig^uvfii se zastor od kore
i skorupa ilkegova. is. 74. Pri])Ovijest se niha
(spijevalaca) svaka miješa sokom ke dobrino, pod
osinom od obldk& stoji svjeUos od istine, i da
kora 'e mučna i tmasna, mozg i jezgra uči spasoa.
J. Kavanin 461*. U zakonu ne gleda se kora,
to jest riječi, neg mozak. S. Bosa 74*. Farizeji
koji se obzirahu na koru nadvornu od zakona . . .
t>. Bašić 142.

m. vidi kore (plur.).

2. KORA, /. ime kravi? F. Kurelac, dom.
feiv. 24.

3. KORA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Kori. Sr. nov. 1869. 149.

1. KORAB, /. vidi 2. korab.

2. KORAB, m. vidi koraba}. — Između rječ-
nika u Vukova (uz koraba{) i u Daničićevu (ko-
rabb ,navis'). Nedostatbčbstvuje potrdbnymi ko-
rabb sbvrbšiti. Domentijan^ 65. Vb korabdh po
moru . . . Starine. 22, 206. Obrate korabb vb rdce
stojeStb. 212. (xv vijek). Vbpadoše po srMS var-
varb i vsebb pohvatavše vbvrbgo&e vb korabb.
Glasnik. 56, 76. (1517). Velikim korabom velika
padenja jesu. Aleks. jag. star. 3, 264. Da iz-
prazni korab u more . . . Jegda oprazdni se do
pol koraba. Glasnik. 31, 302. (1304). Ta ostani,
Nikola! da idemo u goru, da pravimo korabe,
da vozimo dušice s ovog sveta na onaj. Nar.
pjes. vuk. 1, 134. Da imadu na mitrovaČkoj
skeli u Cosariji na korabu drva predavati. Glasnik.
II, 1, 12. (1808). (U jednoga pisca Bošikaka na-
šega vremena ima i u šenskom rodu: (Turci) ča-
paju se skele i korabi, ikeki veslo za spašene
rabi, nekom korman za plivaAe pade. Osvetn.
4, 35. Gdje je Pečo spravio korabi, da se za
bijeg na uslugu nadu. 5, 56). — / kao mjesno
ime u Srbiji u okrugu požarevačkom. Niva kod
Koraba. Sr. nov. 1872. 613.

KORABA, /. Mko povrće, i^em. kohlriibe, a
Austriji kolrabi. Koraba (Aem. kohlnibe), češ.
kelerab, po), kalarepa, rus. Ko.ii>pH6H, Brassica
gongyloides Mili. (u Slavoniji). B. Šulek, im.
158.^^

KORABA^i, k6r&bja, m. (velika) lađa, brod. —
isporedi korabja. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. korabb, korab^b, rus, Kopa6.«i>, češ.
kordb, pol. korab'. — Jamačno je noj stariji
praslavenski oblik bio korabji* (poslije korabjb),
a u jugoistočnijem se jesicima mijeiHa j poslije b
na \, ali ne svagda : s toga i u našem jeziku
imaju dva oblika: korab (vidi) i koraba}. — Od
grč. xng{ii'iiov, ali va}a da je doŠlo u slavenske
jezike davno kad je još u ji bio glas b. — Iz-
među rječnika u Stulićevu uz korab}a (gdje stoji
da je uzeto iz bukvara, i da je ženskoga roda,
što će biti Stulićeva pogreška), i u Vukovu (,das
schiff ,navis*, cf. lađa). Prišbdb na more sirijsko
obrete korab[b iduštb vb Anatoliju. Đomentijau^
326. I izleze izb korabja. Starine. 22, 214. (xv
vijek). Vb korabjb vbl^ze. Glasnik. 56, 67. (1501).
Biše koraba} oposrdd mora. Korizm. 101). 0
Marija, o koraba} dostojni. 11». Všad v koraba}
priđe k Oštiji. Š. KožiČić 31b. Noje v korabaj
vnide. Anton Đalm., nov. test. 114l>. luc. 17, 27.
Kada se koraba} delaše. 2, 125. Ipetr. 8, 20.
Upodobilb se jestb mužu iže po vodd vositb kola,
po suhu že koraba}b. Stefanit. star. 2, 289. Iziđe
Noe iz korabja. Starine. 18, 207. (xvi vijek).
Koraba} niki vali mnozimi utrojan. Aleks. jag.
star. 3, 289. Srce liegovo biše kako i koraba}

Digitized by

Google

KOBABA^i

817

KOBAB^iA, o.

na pnSini morskoj. 814. Noe u sagrajenja od
korab^a sto godišta trudio jest. B. Kašić, naal.
241. Pomorac korab}ima što ne nosi vlaste-
lima . . . J. KavaAin 192b. Koraba| se prevrati.
D. Obradović, basn. 95. Nađem koraba) sa Gre-
cijo. 328. Plove po mora na korabjima. Đ. Da-
ničić, psal. 107, 23.

KOBABA^NIK, m. mrnar (na korablu), po-
morac. — Oblik je stariji korabjbnikb. — U knizi
jnsanoj crkvenijem jezikom^ i otale u Daničićevu
rječniku (korab)bnikb ,nauta'). Korab)bnikom
oslabSvšemb. Domentijan^ 183. Korab}bnici. 185.

k6BAB^A, /. vidi koraba} (Često u pisaca i
u drugom smislu). — Od xv vijeka (vidi kod b
i c)j a između rječnika u Mikajinu (korab)a, lađa
,navis*), u Belinu (,legno, cic6 naviglio* ,navi-
ginm* 488*; ,nave, legno ^rande di mare per aso
di mercanzia' »navia* 507*; ,^alea, galera' ,tri-
remis'; velika korab|a ,galeazza, naviglio mo-
derno da guerra simile alla galea, ma molto
maggiore' ,quinqueremis' 336*>), u Volti jijinu
(,bastimento, vascello' ,schiff, schifffahrtzou;^*), u
Stuličevu (,navis, navigium, arca*).

a. tt pravom značehu (gdjegdje po svoj pri-
lici isto što galija, vidi u Belinu rječniku). I činit
da' sprave korabfe, neka te poprate. H. Lučić
249. Mnah da će na dno past korab}a i svi mi.
P. Hektorović 72. l^ih korabje plivaju vi trom
svakime. M. Dr/.ić 66. Sedro izbavi korab(u ili
brod od potop)enja. Š. Budinić, sum. 26*. I brodeć
se, Alivera, istom ne bi, vaj, na broju, iz ko-
rab^e |ubi moju zani vihar od sjevera. A. ču-
branović 142. Vidi boge jejupaĆke krmeće ko-
rab|e varvarske. Aleks. jag. star. 8, 222. Premda
sam gospodar kor8b)e i broda i slobodan brodar . . .
Đ. Baraković, vil. 66. Iz korabja tvojih s' uze
siiia mora slobodi ti od turačke klete guše. I.
Gundulić 280. Da svud tvoj koi^, tva korab]a
zem}i i moru posluh uče. 314. Kazlar-aga u
istok zore na korab}u zlatnu uzide. 862. Svijoh
koraba} vojevode. G-. Palmotić 1, 237. Neiz-
brojne družbe jedro oružanijeh korabaja. 2, 8.
Šes čestitijeh koraba}a ke se od vlasti tve če-
kaju. 2, 210. Pod Brgatom i Lavima korabja
je ova veće. 2, 211. Svi su koAi osodlani, sve
korab}e oružane. 2, 341. Bažej ki korab}om svom
jedreći put sapada . . . J. Kava£in 189h. A u
tolike zle načine satarisa im korabfe ine. 212h.
Ne korab)a brodi vijerna more. 520*. Gdi ko-
rabfam put bi prije. I. Đorđić, salt. 873. Svi
skupa s korabfam proždrti od valova, ben. 86.
Otianuše se s obje strane dvije korab)e zapo-
vjedne od glavdr&. B. Zuzeri 401. Korab}a jadno
se vidi među srditijem morem. V. M. Gučetić
166. Sidavši u korab}u pobiže u ade propontske.
A. Kanižlić, kam. 108. Može li se iznaći srećna
korabja koja nije ostala podušena od voda nad-
menijeh? Đ. Bašić 235. Na moru u veliki ko-
rabfa oliti drivi. M. Đobretić 399. Naučiti gra-
diti jednu korabju. A. T. Blagojević, khin. 34.
Utopila se koi*ab)a španolska krcata zlata. M.
Pavlinović, rad. 78. Na osamdeset velikih ni-
hovih korabaja. razg. 27. Da se uskočivši po-
morac nalazi na drugoj kojoj lađi, korabji ili
barki. Zbornik zak. 1863. 370. — Metaforički.
Tamo je u toj neprovidnoj pučini nasjela i za-
kvačila korabja povjesnice. G. Martić u Nar.
pjes. juk. VII.

b. arca Noe, Nojev kovčeg. — mnoai pisci
prevode ovako po smislu biblijsku latinsku riječ
arca. premda je značene od prilike onako kao kod
a, ističemo ga napose, jer su s ovoga prijevoda
pisci uzeli ovu riječ i u drugijem značehima
prema latinskoj (vidi c t d), — Između rječnika

u Belinu (korab|a Noemova ,aroa di No^' ,arca
Noetica' 97*) t u Stuličevu (korabja Noemova Hi
Noina ,arca Noe*). Učini tebi korabju od drivja
lahka i uglajena. Bernardin 94. gen. 6, 14. Koji
uljezoŠe u korabju Noevu. M. Đivković, bes.
190*. Kada Noe pusti vrana iz korabje. . . .
842h. Noe . . . zatvori se u jednu korabju. F.
Glavinić, cvit. 441*. Poleti u korabju Noevu i
sta u Aoj. P. Radovčić, nač. 326. Ne šarani se
nego osam duša u korabli. I. Ančić, ogl. 125.
Evo Noe ki graditi za korab)u trudan hodi. A.
Vitajić, ost. 191. Može se prilikovati korabji
Noja patrijarke. S. Margitić, fal. 72. Našao si
se od nevirstva kano Noje od potopa, ia sam
korabja u kojoj ćeš se šaran iti. 111. Korabja
Nojeva. L. Terzić 124. Korabja Noja praved-
noga. I. Dražić 28. U korabji Noevoj biše puno
živine. J. Banovac, pripov. 239. Pusti iz ko-
rabje gavrana. F. Lastrić, test. 256*. Načii^a-
jući korabju, naviStivaše im potop vodeni, ned.
11. Dostojan bi saraniti se u korabji od potopa
vodenoga. 366. Noe prid potopom u korabju
iđaše. A. .1. Knezović 131. Da učini jednu ve-
liku korabju. E. Pavić, ogl. 14. Sag-radi jednu
korabju. And. Kačić, kor. 7. Korabja Noahova
odsjede u Indiji. D. E. Bogdanić 8. Ako tko u
korabji Noovoj ne bude . . . J. Matović 88. Ko-
rabju, po zapovidi Božjoj, od drva učinio je (Noe).
I. Velikanović, uput. 1, 45. Vrata korabje, u
koju uhode svi oni koji ne imaju potopom obće-
nijem poginuti. I. M. Mattei 185. Onu staroga
testamenta korabju Noevu. Đ. Bapić 226. Po
Noe mu patrijarki koji je prid sviju oČima onu
golemu korabju gradio. G. Peštalić 50.

C. arca fooderis, kovčeg zavjeta (u starom za-
vjetu). — Pisci prevode riječ arca kao kod b, ne
pazeći na smisao (vidi i Kanišličev primjer). —
U prenesenom smislu, jedno od itnena Što se daje
Bogorodici (u lavretanskijem litanijama). I još
biše u korabji prut Aaronof. Bernardin 138. paul.
hebr. 9, 4. U korabji od uvjeta Gospod^ega
bješe šibika i mana. M. Đivković, bes. 641h.
Marija bi korabja i trpeza kruha nebeskoga,
nauk. 104'^. Ona ka jest . . . k|uč raja, . . . ko-
rabja templa. F. Glavinić, cvit. 280*. Ozija samo
taknu korabju uvita. A. Georgiceo, pril. 41. Bu-
dući taknul korabju ali skriAicu nedostojno. P.
Radovčić, nač. 514. David koji poče privesti (sic)
k svomu dvoru korabju Gospodinovu ... M.
Badnić 262*. Korabjo uvita. J. Banovac, bla-
gosov. 352. Korabja Božja, prisv. obit. 55. Ko-
rabjom je od uvita Grgur papa i^ega zvao. P.
Knežević, živ. 29. Korabju onu staroga zakona.
F. Lastrić, test. 389*. Korabjo od uvjeta. I. A.
Nenadić, nauk. 248. Biližim ovde da sam i ja
isti slidio do sada stari običaj u litanijah lavre-
tanskih govoreći , korabjo* iliti lađo ,mira*, ne
ktijući odstupiti od običaja, uzrok, da su se stari
ovom riČjom , korabja* ili ,plavčica' služili, jest,
zaštobo u svetomu pismu latinska rič ,arca* zla-
menuje korabju iliti lađu, kakono ,arca* iliti ko-
rabja ,Noe*, i takojer zlamenuje ova rič ,arca'
škriiiu, kakono je ,arca foederis, testamenti*,
škrina zakona, ugovora Božjega s pukom izra-
elskim; i ovi nazivak daje se Gospi, zato da se
jedan put popravi što je krivo, ovim imenom
ovdi ću Gospu nazvati. A. Kanižlić, bogojubn.
845. Odredi Mojsija, da se spravi korabja od
mira. E. Pavić, ogl. 184. Korabja od uvjeta iliti
mira. 134. Da ima učiniti jednu korabju na
način škriAe. And. Kačić, kor. 79. Korabja
Božja bi ufaćena. 144. Filisteji pridobivši Izrae-
lićane ufatiše korabju. Đ. Bapić 68. Bi Marija
korabja novoga uvita. Grgur iz Vareša 129.

Digitized by

>JoogIe

KORAB^iA, đ.

818

2. KOEAČAJ, a.

d. pređašne se enačeike još dafe Hri, te ko-
rab}a gdjeadje znaH koji mu drago kovčeg, n. p. :

a) kovčeg za novce (u crkvi jerusalimskoj).
Većma pofali Gospodin ubogu udovicu koja
ubaci nikoliko malo pinezi u korab}u od crkve
negoli bogatce koji prikazale mnoge darove. M.
Kadnić 87l>.

b) kovčeg ili sanduk od kamena (u kojemu
je mrtvo tijelo). Ter korab^u od kamika istegni
na kraj. F. Glavinić, cvit. 312».

KORAB^iARNICA, /. mjesto gč(je se grade ko-
rabfe. — Samo u Stuličevu rječniku: v. brodar-
nica.

KORAB^iARNIK, m. čovjek koji upravla ko-
rab]arnicom. — isporedi brodarnik. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,prefetto dell' arsenale* ,ar-
mamentarii navališ praefectus'.

KORABtiABSTVO, n. radna, posao u pomo-
raca. — Samo u Stuličevu rječniku: v. bro-
darstvo.

KORAB^iENIK, m. vidi koraba|nik. Korab)e-
nici putujući po moru imadau sa sobom i maj-
muna. D. Obradović, basn. 95. U tartani, s ko-
jom podom put Korfa, bilo je oko dvadeset ko-
rabfenika. 382.

KORAB^ilC, m. dem. koraba}. — U kiHzi pi-
sanoj crkvenijem jezikom, i otale u DaniČičevu
rječniku (korabjicb ,navicula*). Vi»sMše vb ko-
rabficb vb mori putb gnaše. Đomentijanl> 31.

KORABl^ICA, /. dem. korabja. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Belinu ^bregantino,
barca nota' ,aphractum' 147^ ; ,fusta, sorte di na-
viglio da remo* ,myopcu*o* 335*), u Voltig\jinu
(,navicolla, fusta* ,schifflein*), u Stuličevu (,fu3ta*
,myoparo').

a. u pravom smislu. U jednoj plitki kora-
b)ici. P. Zoranić 35*. Oruža udi}e šeset lakijeh
korab)ica svijeh na vesla. B. Zuzeri 396. U mali
korabjica oliti brodovi. M. Dobretić 399.

b. vidi korabja, c. Korabjica negove sv. vere.
Transi t. 192. Korabjicu od drva nesagAitivijeh
učini. B. Kašić, nasl. 242. Da bi se ova kora-
bjica u većemu poštenu mogla držati. £. Pavić,
ogl. 134. Kakono blagosovi kuću Obededoma
radi svete korabjice. L. Vladmirović 4.

c. vidi korabja, d. — U metaforičkom smislu
kao ime knizi And. Kačića (kor., i%emam prvoga
lista).

KORABLITI, korabjim, impf. samo u Stuli-
čevu rječniku: v. broditi.

KOR ABNIK, m. vidi korabajnik. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Tu korabnik jedan kaže...
Glasnik. 31, 303. (1704).

KOR AC, korca(?), m. ikka ptica. Korac, Pyr-
rhocoras alpinus Vieill., čolica. u niSkom okrugu.
Po svoj prilici ta reč dolazi od korija, što znači
šuma, lug, zabraa, gora. S. I. Pelivanović, javor.
1880. 1534.

KORACAJ, m. vidi koračaj. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Vrančičevu (»gradus; pe^sus*)
gdje se noj prije nahodi. Ti, ki 'e s tobom,
čoek u puti, nek ustavi koracaje. J. Kavai^in
492^. Narodnijem koracajem postupan. Blago
turi. 2, 15 L

KORACAI^E, n. djelo kojijem se koraca. J.
Bogdanović.

KORAcATI, koracam, impf. vidi koračati. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Vrančičevu
(,gi-adiri*) gdje se naj prije nahodi. I svojega
svet-Marina uprav ga uče koracati. J. Kavat^in
330l>. Koracaj uć po sredini sloga. J. S. Re|kovi6

117. Koraca po malo do de. Nar. prip. mikuL
47. Vuk veli ^koračati^ nu i tako i ovde (u Lid)
reku; ali reku i: ,Đr2e koracaj!* ,Polagano ti ko-
racaj!' ,Ti bno koracAŠ^ J. Bogdanović.

KORAOINA, /. lorica, oklop. — Od tdl. co-
razza. — U jednoga pisca čakavca xvf vijeka.
Oblčeni v koraoinu vere i jubavi. Anton Đalm.,
nov. test. 2, 100. paul. Ithess. 5, 8. Imijahu
sumporaste koraoine. 187l>. apoc. 9, 17.

KORACITI, k6racfm, impf. vidi koračiti. —
Od XVIII vijeka. Simeon po virova, koraci da ć»
u kočije. J. Filipović, prip. 1, 491*. Koracimo
sada viditi, kako im se pristoji poštei^e pram
iiiovim dostojanstvom. F. Lastnć, ned. 347. Na-
trag koracih. G. PeŠtalić 198. Borba vajna, ne-
voja očajna tjera da se u zdvojnosti bace i do
prvih stražara korace. Osvetu. 4, 33. Bijesan
ho^ na visocih kraćih stravu dava kuda god
koraci. 6, 9. ,Koraci de na prvo ako si muško'.
J. Bogdanović.

KORAČ, m. vidi koračaj. — U Mikafinu rječ-
niku kod koračaj, t u Stuličevu uz koračaj.

1. k6rAČA, /. u narodnoj zagoneci našega
vremena (po svoj je prilici augm. kora). Poručio
ćilibarda, da mu se otvori koiača, da uvede zelen
rod. (Misli se na metade kupusa u kacu; moglo
bi se misliti i na sadeike). Nar. zag. nov. 108.

2. KORACA, m. ime muško. — U spomeniku
XIII vijeka. Sudac Karlan, Korača, Farin, Mohor,
Stepan . . . Mon. croat. 6. Sudac Mohor, . . .
sudac Ričard i Karlan ... i Korača i Farin. 21.
29. (1275 prepis. 1546).

1. KORAČAJ, /. u Stuličevu rječniku uz ko-
račaj, m. — nepouzdano (moie biti da je pisac
primio ovu riječ po gen. pl. koračaji).

2. KORAČAJ, w. vidi korak, korakjaj. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu (ko-
račaj, korač, stupaj ,passu8'), u Belinu (,pa3so,
distanza nel caminare da uu piede all^ altro'
,gradus' 546'*^), u Bjelos^enčevu (koračaj, stupaj
,gradus*), u Jambrešićevu (,gre83us, passos'), u
Voltigijinu Gpasso* ,schritt'), u Stuličevu Gpassus,
gradns, gressus').

a. u pravom smislu. Bog svemogući ne samo
djela naša sna, niai i broji, negoli jošte sve stase
i sve koracaje sna i vidL M. Đivković, bes. 180*.
Sve bi mu koracaje anđeo stražanin sapisao. L
Ančić, svit. 18. Ustade papa za suaristi ga ni-
koliko koračaji. S. Badrić 70. Za sve se nahodi
a za Boga ne more se učiniti jedan koračaj s ju-
ha vj u. J. Banovac, rasg. 154. Ti, Bože moj,
posnaješ sve stope i koracaje moje. pripov. 24^
I metnuće na put koracaje svoje. B. Pavlović 8.
Koracaje moje pribrojio si. P. Knežević, osm.
279. Koliko sa lipi koračaji tvoji, kćeri pogla-
vara! F. Lastrić, test. 348*. Na sve koracaje
trči k meni u pakao. ned. 89. Prikasujem tebi
sve koracaje moje. A. Kanižlić, atoč. 462. Vaja
da divioe drtću i na svaki se koračaj možke glave
boje. 516. Koji neće kadkada ni jednoga kora-
čaja učiniti, firan. 48. Za po ure toliko kora-
čaja učini koliko nije prije ni za dvi ure učinio.
259. Naj prvo, da tako rečem, ručica ikegovih
maknutje bilo je zlamenovati se zlamedem sve-
toga križa; naj prvi koračaj 8kroyita mista iskati
i u nima Boga moliti, bogojubn. 447. Posli ni-
koliko koračaji da stanu. E. Pavić, ogl. 168.
Posli svaka četiri koračaja postaivaSe nosioci.
262. Na svako šest koračaji stavajn. And. Kačić,
kor. 192. Nasradin idući prid slugam dva ko-
račaja. N. Palikuća 24. Nitko nije mogao stu-
piti i koračaj učiniti. I. Velikanović; upat. 1, 67.

Digitized by

Google

2. KORAČAJ, a.

319

KORAĆ

Pftk počeSe tiho igra vodit, sve kanoti koračaje
brojit. J. Krmpotić, malen. 18. Jedan koracaj
bliže k meni pristapite. I. J. P. Lufiić, razg. 90.
Koračaje i stope Aegove iest duh s. uprav^ao.
Đ. Bapić 56. Kad već (ždribac) znade i skretat
i spustit i jednake koračaje gustit. J. S. Re|-
ković 234* Pasim na £ioye koračaje. A. Tomi-
ković, gov. 90. Išli sa koračaj po koračaj, živ.
189. — Metaforicki, ZaSao si pat, ako živeš na
ovoma svijeta a vese}i i izpraznostma. vrati se
a sebe, ispravi tvoje koračaje. M. Badnić 105<^.
Naslidaj Lsulprsta s koračajima od }abavi. 40S^,
I sato jest veoma strasno imati istinito skraSenje
a oni veliki koračaj. P. Posilović, nasl. 30^.
Odimo koračajem od promišjanja na nebesa. F.
Lastrič, test. 40h. Spletene jesu bile noge be-
gove, da nijedan koračaj a pata kriposti niie
mogao ačiniti. Đ. Rapić 23. Da smrt k tebi ide
s velikim koračaj om. 271.

b. kao n^era dubine ili dafine. Koračaj,
,passas'. J. Mika}a, rječn. kod mjera. Na tri-
deset koračaji. A. Baćić 813. Okolo četarest se-
ža]& ili koračaji. M. Lekašić 142. Ove čete sta-
jaše pet stotina koračaji daleko od grada. I. Za-
ničič 118. Pak je jedna stotina koračaja od rasta
daleko a zem)a akopa. M. A. Re)ković, sabr. 49.
Tri hijade koračaja dagačak. I. Jablanci 61.
Triest stupaja oliti koračaja daleko. M. Đobretić
348. Približivši se na dvi stotine koračaja (ko-
račaj ovdi se razamije od pet noga). A. Tomi-
ković, živ. 247. ,Ma, pana si mi dva, tri kora-
čaja livade prekosio^ J. Bogdanović.

e. u prenesenom smislu (po tal. passo), jedna
rečenica ili ih više iz kakve knige ili govora, locas,
vješto. — Samo u jednom primjeru xviii vijeka.
Stopimo istomačiti jedan koračaj s. pisma. F.
Lastrić, svet. 131b.

KORAČAJ AC, koračajca, m. dem. koračaj. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,passolino' ,semita,
callis'.

KORAČAJČAO, koračajčca, m. dem. koračajac.
— U Stuličevu rječniku uz koračajac. ~ nepo-
uzdano.

KORAČAJČIĆ, m. dem. koračajac. — Samo u
Stuličevu rječniku us koračajac.

K0RAČAJ8TV0, n. koračane, — U Stuličevu
rječniku: v. korač. — nepouzdano.

K0RAĆAl5rE, n. djelo kojijem .se korača. — U
Vukovu rječniku,

KORAČATI, koriič&m, impf. koračiti, hoditi,
ići (ističuči da s^ kod toga čine koraci). — Akc.
se mijena upraes. 1 i 2 pL: koračdmo, koračate,
t u aor, 2 i 3 sing. k6rač&. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (kod koračiti
tMa praes. koračam) gdje se naj prije nahodi, u
Voltigijinu (,fere passi, passeggiare' ,schreiten*),
I« Stuličevu (samo ger. praes. koračajac ,gra-
datim'), u Vukovu Gschreiten' ,gradior^). Kada
s zabava svitovnih aprav koračaš na otar. I. J.
P. Lačič, bit. 62. U sreće sa kratke noge, a
nesreća brzo korača. Nar. blag. mehm. beg kap.
457. Te brzim krokom kroz izba korača. B.
Radičević (1880) 227. Koračaše putem ka kući
fiezinoj. Đ. Daničić, prič. 7, 8. Žurno korača.
M. P. dapčanin 1, 146. AV koliko naprijed ko-
račali . . . Osvetn. 8, 132. Kaplar nas uparadi
i počne učiti kako da koračamo po iiegova\>ro-
ja&u : jedan ! dva ! . . . M. Đ. Milićević, među-
dnev. 97.

KORAČKNE, n. djelo kojijem se koraci. — U
Stuličevu rječniku (gdje se moiebiti shvaća ko-
račiti k4W imperfektivni glagol).

KORAČfcVATI, koričuiSm, impf. vidi kora-
čati, f— Samo u Jambresićevu rječniku: kora-
čujem ,gradior^

KOrIčIĆ, vidi koračić.

KORAČINA, /. vidi koracina. — U istoga pisca
u kojega ima i koracina. Oblčeni koračinom
pravde. Anton Đalm., nov. test. 2, 83^. paul.
eph. 5, 14. Koračine. 2, 187. apoc. 9, 9.

KORAČITI, k6r&črra, pf. učiniti korak. — Akc.
kaki je u praes. taki je u part. praet. pass. k6-
r&čen; u ostal\jem je oblicima onaki kaki je u
inf., osim aor. 2 i S sing. korači. •— U jednom
primjeru našega vremena (Odgovori Ruža kora-
čeći preko praga. S. ^ubiša, prip.' 59) ima ger.
praes., kao da je imperfektivni glagol, ali mislim
da to treba shvatiti kao piščevu pogrešku; i u
Belinu rječniku i u Stuličevu uz injinitiv itna
praes. koračim, po čemu bi se moglo pomisliti da
i ova dva pisca shvaćaju koračiti kao imperfek-
tivni glagol, ali se u Belinu vidi da tako n\ie
po samome prijevodu talijanskom i latinskome;
a Stulli može biti da je prepisao iz Belina. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(koračiti, stupiti ,gradum facere') gdje se naj
prije nahodi, u Belinu (koračiti, koraČim ,dare,
o &re un passo' ,gradum facere' 546^), u Bjelo-
stjenčevu (koračam, koračiti ,pas8am, gradum
facio, gradior', v. stapam), u Voltigijinu (,fare
un passo, un salto' ,6inen schritt oder sprung
machen'), u Stuličevu (koračiti, koračim ,ince-
dore*), u Vukovu (,schreiten* ,gradior'). Niti može
koji ustati, ni korak koračiti. Glasnik. 31, 303.
(1704). Samo jednom da bi koračio u vikova
hijadu hilada. L. ^ubuški 62. Koračiti na skalin
iliti kolić naj gorni. F. Lastrić, svet 130*. Da
se no uslobodi ni koračiti iz Carigrada. A. Ka-
nižlić. Kam. 141. Da š nom podu i korače u
Jordan. £. Pavić, ogl. 168. Danijel zadržavaše
kra}a, da ne korači u crkvu. 418. Niti znademo
koračiti kada ne vidimo. A. Tomiković, gov. 313.
Taman kad sveti Arandeo korači jednom nogom
k Bogu na nebo, onda đavo stigne. Nar. prip.
vuk. 115. — Metaforicki. Kad sam koračila na
svit ovi (kad sam se rodila). F. Lastrić, test
348*. — Umri Baaza i ostavi svoje pristo)e sinu
svomu Eli koji na pristo}e koračivši (postavši
krafem) smače proroka Jehu. E. Pavić, ogl. 302.

— Znajući da si jurve u liega (u pakao) jednom
nogom koračio. A. Kanižlić, fran. 230. — (kod
govora prijeći na što drugo). Koračimo razgle-
dati Ae trgovane. F. Lastrić, test ad. 84l>. Od
tilesnoga rodstva koraČimo na zakonito, svet
161l>. Neka mi dopušteno bude s puta koračiti.
A. Kanižlić, kam. 31.

KOBAČ^iIV, adj. koji je sposoban za koračane.

— (Kao adj.) samo u Stuličevu rječniku: ,aptas
ad ambulandum', i nije dosta pouzdano. — Adv.
kor^čjivo s drugijem značenem: koračaj po ko-
račaj, nalazi se u Bjelostjenčevu rječniku : koraČ-
}ivo, koračaj za koračajem ,gradatim*; u Volti-
gijinu: ,gradatamente, a passo a passo' ,schritt
vor schritt*; u Stuličevu: v. koračajuć.

k6raĆ, korica, m. čekić. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing., i voc: k&raću, k5r&ći. — Od grč.
xogdxiov^ kucalo na vratima (zvekir, halka). Matze-
nauer. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Belinu (,martello, stromento noto' ,malleus' 464&),
u Stuličevu (,mall6us'), u Vukovu (čekić što se
koni kuju ,art hammer pferde zu beschlagen'
,malleus calceando equo' s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori). Eto đake krvnika oruža-
nijeh s koracima i s čavlima gvozdenijem. D.

Digitized by

>Joogle

KORAĆ

320

KORA^i, a.

BaSić 57. Sad potvrdi da plate . . . kao pod
koraćem (pod silom^ kao kam što se lomi pod
udarom koraca). S. ^Jabiša, prič. 5G. Koraće i
kliješta. Magazin. 1866. 82. — Često i kao pre-
zime u naše vrijeme. Košta Korać. Bat. 322.
Dija Korać. Sr. nov. 1879. 1184.

KOBAĆE. n. ime selu u Bosni u okrugu ba-
nolučkom. Statist, bosn. 39.

KORACEVCI, Koraće vaca, m. pl. ime selu u
Srbiji u okrugu niskom, M. Đ. Milićević, kral.
srb. 123.

KORAČIĆA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. K. Jovanović 96. Priča kaže da
je Despot, putujući od Kosmaja, jakim ^korakom'
prošao selo koje se od toga prozvalo ,Koraćica'
(pučka etimologija ; Koraćica ne može postati od
korak). M. Đ. MUićević, srb. 237.

KORAČIĆ Kl, adj. koji pripada Koračići. Ko-
raćička (opština). K. Jovanović 96.

KORAČIĆ, w. dem. korać. — Samo u Vukovu
rječniku pisano je kao što treba; na ostalijem
mjeUima stoji griješkom 6 mj. ć. — U Belinu
rječniku: koračić »martelletto* »malleolas* 464»;
u Stuličevu : koračić, v. majićić ; u Vukovu : dim.
V. korać. Koračić, mali kladivac u zlatara, u
Dubrovniku. F. Hefele.

KORAĆSKO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu užičkom. Ornica do Brda Koraćskog.
Sr. nov. 1868. 181.

1. KORAJ, m. tijesno ime. — Ovako se zove
pet sela u Bosni u okrugu Doiie Tuzle: Koraj
Bašić, K. Kiptijan, K. Muselović, K. Okanović,
K. Saiić. Statist, bosn. 84. — Isto se mjesno ime
pomiiie prije našega vremena. S. Novaković, pom.
135.

2. KĆRAJ, m. vidi kora|. — U jednoga pisca
Sp{ećanina xviii vijeka. A dijaspri i piropje,
koraj, ambre i aga to. J. Kavanin 483^. Biser
bacasmo i koraje. 567&.

KORAJ AC, Koraj ca, m. prezime. — U naše
vrijeme. Schom. zagr. 1875. 264. Schem. diak.
1877. 68.

1. KORAK, m. kad čefade (a i životina) sto-
ječi na jednoj nozi podigne drugu (kod hoda
zadiru) i premjesti je naprijed; kod ovoga i da-
fina od jedne noge do drage; i u prenesenom
smislu (isporedi koračaj). — Nahodi se ujuznijeh
Slavena (bug. i novoslov. korak). — Jamačno je
postalo od krak (praslavenski kork), isporedi
bjelorus. KopoKb, (češ. krok), po], krok. — ispo-
redi i krok, skrok. — Od korak postaje koraČiti,
koračati, pa i koračaj itd. — Od xvi vijeka^ a
između rječnika u Bjelostjenčevu (v. hod), u Vol-
tigijinu (,pass<), mossa* ,scbritt'), u Stuličevu (v.
koraČ), u Vukovu (,der schritt* ,passu8S cf. škrok).
Velik ti se trud vidi poj ti 5 koraki na misu.
Korizm. 70*. A krotko gdo hodi, koraci svi
mTri, on se zdraf nahodi. Đ. Baraković, vil. 31.
Do zida plazeći na drobni koraci. 74. Niti može
koji ustati, ni korak koračiti. Glasnik. 31, 303.
(1704). Ako budu tim koraci htjet hoditi srjed
gospostva. J. Kavanin 151a. Da korakom od
olova smrt ne stupa, neg pospiješa. 389*. Kratko
korake Činiti. E. Pavić, ogl. 73. Mrtvi korak
svoj promini. V. Došen 212h. Koracima broji
tursko trupje. P. Petrović, gor. vijen. 23. Ter
uznatrag hitar korak kreće. Osvetn. 1, 52. Bul-
wor je korak po korak svoj put prokrčio. M.
Pavlinović, rad. 16. Taj je izum odapeo u zna-
nosti orjaški korak. 51. Svaki mu se korak u
umjetnosti u krvavom znoju okupao. 74. Koliko

ih se umnih i darovitih za svega života preko-
vratilo rad kojega kriva koraka a prvoj mladosti.
122.

2. KORAK, m. ime domačijem životiikama.

a. ime psu. F. Kurelac, dom. živ. 43.

b. ime prascu. D. Hire.

3. KORAK, m. ime iHekakou gradu 'u Aziji. —
U kiiizi XIII vijeka^ i otale u Daničičevu rječ-
niku (Korakb, grad u Aziji). Pr^ide pustyne
ijerdanbskyje, i prišbdb vb gradb Korakb, ... i
otb tuđu ide vb velikyj Vavilonb. Domentijan»
311. b 190. — isporedi 1. Karaš.

KORAKAJ, m. vidi 1. korak i koraklaj. —
Na dva tijesta ovoga vijeka. Šuma ot krčme na
50 ili 100 korakaji. S. Tekelija. let. 119. 40.
OsudiŠe da idem četveronoške 40 do 50 korakaja.
Pravdonoša. 1851. 21.

KORAKLAJ, m. vidi 1. korak i koračaj. —
Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Vukovu (uz
korak). Samo jedan korakjaj. D. Obradović,
basn. 372. Dugačke daske ot jednog korakjaja.
P. Bolić, vinodjel. 2, 69. Roj kad ti se već iz
košnice pustio, ti podaleko na dvadeset korak}aja
stoj. F. Đordević, pčelar. 36. A ne bijah 200
korakaja daleko od kuće. Magazin. 1803. 132.
Te posle nekoliko k^^rak^aja zastane. Srp. zora.
god. 1, sv. 2, str. 26.

KORAKNUTI, k6r&knem, pf. vidi koračiti. -
U naše vrijeme u Lici. ,Nude, ka^ si čoek, ko-
rakni de amo bliže, pa da se ogledamo'. J. Bog-
danović.

KORAL, m. vidi koraj ; tcU. corallo. — Od xvii
vijeka u sjever ozapadnijeh čakavaca. Na grlo
nadije korala iz mora. Đ. Baraković, vil. 268.
Te tvoje usnice kako koral gore. Nar. pjes. istr.
2, 18. Koral on lipi moj koga sam nosila. Nar.
pjes. mikul. 153.

KORALAĆA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Koralači. Sr. nov. 1863.
298.

KOR ALCI, m. pl. orven okrugao pasul (Sabfar,
Istra). B. Šulek, im. 158. — Postaje od koral.

KORALDI, k6ral&d&, m. pl. vidi kora}. —
Radi oblika isporedi gristalad. — U naše vrijeme
u Istri. Koraldi ,corallia', gen. kor&ld Hi ko-
r&lad. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 47.

K6RA](i, m. corallium, u moru kao kameni
strukj nalik na drvo s granama, rui kojemu žive
lieke životinice (Corallium rubrum Lam.) ; ove ga
malo po malo grade ispuštcijuči iz sebe tvar od
koje on postaje, naj češče je crvene boje i izra-
đuje se kao nakit ženski, n. p. za đerdane itd.
u znanosti se upotrebfava u naše doba ova riječ
i za ostale tvari druge boje što na isti način po-
staju od drugijeh životina. — isporedi koral, ko-
raldi, mer^an. — Postaje od latinske riječi, a ne
od tal, corallo, po čemu može hiti riječ iz ro-
manskoga (dalmatskoga) jezika, vidi kelomna. —
Od XV vijeka, a između rječnika u Belinu (.co-
rallo, pianta che nasce nel fondo del mare' ,co-
rallium' 228**), u Stuličevu (,coralium, curalium,
corallum*), u Daničičevu (korajb ,coralium').

a. u pravom smislu (ovdje su i primjeri u
kojima pjesnici ispoređuju crvenu boju usana i
rumenilo lica s koralem). Šarkanb na demb kako
člo^dkb kora)a srebrcomb pozlaćena ; žlice tri todb
kora)a srebrcumb pozlaćene; piruna dva a>db ko-
ra)a; zuba}ka jedna cudb koraca s malo srebra.
Mon. serb. 498. (1466). Ako li tko pozre Ae usta
rumena, more reć, ovitkom zre kora}a ordena. Š.
Menčetić 16. Cafti iz usta iioj kora} crveni. 64.
Usne ljepše su rumene neg kora} prifini. M. Ve-

Digitized by

Google

KORA^, a.

321

1. KORANA

tranić 2, 55. Kad Apele svoje božice htje pri-
liku nkasati, prid očima (ini stati ljepše od Rima
sve djevice; ter gledajać sad zlaćeni jedne pra-
men, dmg^ lice, one zvijezde dvije danice, ove
kora| sad rumeni . . . N. Dimi tro vić 27. Celujuć
jaoh nemoj kora) cvit od mora ugrizat tolikoj.
D. Rai^ina 20l>. Nu jur zvijezde blijede ostaju,
bijelom rukom jasna zora od kora(a vrata otvora.

1. Gundulić 27. Prije od Judi sej dubrave kora}
se je ribo u moru, svačije su sad zabave kame-
nitu dubsti goru. 143. A mažući razkrvavi usti
oprhle, pomodreno, na sramotu od naravi da ih
kora)i zarumene ; . . . 221. Od kora}a usti ob-
javi a od lira prsi svoje. 221. Zlato, kora), biser
bili . . . primi . Ijepos tva od mene. 462. Rumen
kora), biser bijeli. Ćt. Palmotić 1, 148. Što je
koraj prirumeni prid kora)om koji goje usti tvoje?

2, 27. Krv od lice^ suze od oči, pram od kosi
vidjet jesu ko s kora)em od istoči zlato i biser
kad povezu. I. V. Bunić, mand. 10. Rumenija
od ruse i od kora}a. V. AndrijaŠević, put. 91.
Snijeg i kora) lice ima. P. Kanavelić, iv. 29.
Zlato ^e prami, prsa od lira, kora) usti. J. Ka-
vani n 36^. Od kora) a crjenoga mora. A. d. Bella,
razgov. 211. Te usne nijesu crvene kao kora).
Bos. vila. 1888. 145. Kora) je roba koja se oca-
rii^uje u prometu. Zbornik zak. god. 1871. 337.
Mer^n, kora), u Nar. pjes. petr. 2, 698. Kora),
Eool. ,koralle*, tal: ,corallo*, frc. ,corailS egl. ,coral*.
B. Šnlek, riečn. znanstv. naz. — Metaforički.
Perlo od čistoće, kora)u od goruće )ubavi. V.
Andrijašević, put. 152.

b. može biti da se u prenesenom smislu i
drugo što crveno ovako zove; n. p. u Dubrovniku
fte ovako eovu jaja (ili ikra) u morskoga ješa^
jer su crvena. P. Budmani.

KORAl^A, /. vidi kora). — Na jednom mjestu
u naše vrijeme, a između rječnika u Mika\inu
(iCoraliam, corallum, gorgonia'). Crkli mergan,
crvena kora)a. u Nar. pjes. herc. vuk. 359.

KORA^^AG, k6ra)ca, m. dem. kora). — Samo
u Stuličevu rječniku: v. korajčac

k6rA]^ AN, k6ra)na, adj, koji pripada korcdu ;
koji je naČinen od korafa; koji je (crven) kao
k&raf. — Od xvi vijeka, a između rječnika u Be-
Unu (kora)ni ,di corallo* ,corallinus' 228^) i u
Stuličevu (,coralii*). Usna mi kora)na sva puca i
vene. G. Držić 404. Od kosi dva prama, ko-
ra)ne dvi usti, is kih se he(s) srama slatka rič
izusti. Đ. Ranina 46*. Proz kora)na neka vrata
na dvor žarko sunce iziđe. I. Gundulić 538.
Otvarat zora ide vrata kora)na i biserna žarkom
sanca. J. Kavaiiin 353*. Kora)an, zool. ,ko-
rallen- (in zus.)'; kora)na stvora, gl. ggr. ,ko-
rallenformation*, tal. ,formazione di coralli'; ko-
ra)m otok ,koralleninser ; kora)ni vapnenac ,ko-
rallenkalk'; kora)ni bad, zub ,korallenklippe' ;
kora)ni greben jkorallengrićf. B. Šulek, rječn.
snanstv. naz.

KORA^AR, m. Čovjek kojemu je zanat vaditi
koraf iz mora. — NaČineno u naše vrijeme. —
V Sulekovu rječniku: ,korallenianger, korallen-
fischer*.

k6rA^jAST, adj. sličan korafu. — Načineno
u naše vrijeme. Kora)ast, min. ,korallenartig^,
tal. ,coralloide^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KORALAŠ, kora)dša, m. Čovjek koji obraduje
koraf. — Načineno u naŠe vrijeme. — U Sulekovu
rječniku : ,korallondrechsler ; korallenmacher'.

KORA^iČAC, kora)čca, w. dem, kora)ac. — U
Stuličevu rječniku uz kora)čić. — nepouzdano.
k6rA](jČIĆ, m. dem. kora)ac. — Samo u Stu-

ličevu rječniku: kora)čić, mali kora) ,parvum oo-
rallium^

1. KORA^jE, n. coll. kora). — Satno u Stuli-
čevu rječniku: ,coraliorum vis*.

2. KORAt^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskom. Niva u Kora) u. Sr. nov. 1875. 1203.

KORA^jEVAO, kora)evca, m. korafni struk. —
Načineno u naše vrijeme. Kora)evac, zool. ,ko-
rallenstamm, polypenstock, korallenstock*, tal.
,branco di coralli*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KORA^ilĆ, m. dem. kora). — Samo u Stuli-
čevu rječniku: v. kora)čić.

KORA^IŠTE, n. kao veliki kamen u moru na-
čii^en od korafa. — Nači'Aeno u naše vrijeme.
Korajište, ggr. ,korallenbank, korallenriff*, tal.
,banco di coralli'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

k6rA^KA, /. ime žensko. — U dubrovačkijeh
pisaca xvii i xviii vijeka, koji su po svoj pri-
lici izmislili ovo ime (po crvenijem usnatna?).
Ako su druži razlika moja složenja : Galateu, . . .
Adona, Korajku od Šira . . . prikazivali ... I.
Gundulić v. Kora) ka. 4. 6. Palmotić 2, 2. I.
Đorđić, pjesn. 144.

KČRA^jNIk, m. vidi kora)evac. — Načineno
u naše vrijeme. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KdRA^iSKI, a^;. vidi kora)an. — U Stuličevu
rječniku: v. kora)an.

1. k6rAM, m. tal. corame, koža ustrojena. —
Po zapadnijem krajevima od xviii vijeka. Koram
olti koža učiiiena ,corrame*. M. Zoričić, aritm.
104. Kor&m, gen. kor&ma (čakavski), tal. ,co-
rame, cojame*. Slovinac. 1881. 418.

2. k6rAM, m. trbuh. Levač. L. Đordević.
KORAMITI SE, koramim se, impf. kočiti se.

— Samo u Stuličevu rječniku : ,sen8im rigere, ri-
gidum fieri*. — Može biti da je postalo od 1.
koram.

1. KORAN, kornc^ ačy. vidi prekoran. — U
naše vrijeme. Jer su vlasi s zala odgovorni, radi
kojih oni bjehu komi. Osvetn. 4, 15. Dok je živa,
vazda je korna. Bos. vila. 1888. 52. — Čini se da
je slično značetle (pokoran) i u ovom primjeru
XVIII vijeka : I hodim cvileći gori doli ovako, križa
biližeći trošim vrime tako. ,Ah !* vapim ,da imat
srdce to sad more, i križ tako primat kao srićne
k<A-e! ah od puti moje srdce tvrdokorno, mini
bitje tvoje i postani komo ! o )ubavi ! radi kako
znaš, u prsi križ sveti usadi da se ne pomrsi:
onda ću t^ ugodit, onda srdce hoće, koje želiš
plodit od )ubavi voće*. A. Kanižlić, rož. 65.

2. KORAN, k6rna, adj. na kojemu je kora. —
U Stuličevu rječniku: ,corticatus, corticosus, cru-
stosus* 8 dodatkom da je riječ rtiska.

3. k6rAN, korAna, m. arap. tur. qur5n, kiMga
u kojoj je Muhamedov zakon. — isporedi alkoran,
alkuran, ćitap. — Između rječnika u Vukoim
(vide alkuran). To ti koran čudno sliših tuma-
čiti. I. T. Mmavić, osm. 142. Iza Praga zlatna
gdje će ostat međa med Turčinom i med Kau-
rinom, evanđe)u ustuk od korana. Osvetn. 4, 13.
To i naš koran zapovijeda. M. Đ. Milićević,
omer. 28.

1. k6raNA, f. ime vodi i mjestu u Hrvatskoj.
a) voda, — od xviii vijeka, a između rječnika
u Vukovu (voda u Hrvatskoj). Pak me- put Ko-
rane mahom odpe)ahu (vidi i c)). M. Kuhačević
49. Zovi Muru, Vag i Koranu. J. Rajić, boj.
89. Kod studene Une i Korane. Pjev. crn. 64**.
Zdravo došo do vode Korane. Nar. pjes. juk. 444.
Oj Korano, moja vodo hladna. Nar. pjes. kras.

Digitized by

21 T

1. KORANA

322

2. KOEČA

1, 148. — b) zaselak u županiji modruško-riječkoj.
Raisđije). 53. — €') u jednoga pisca xviii vijeka
kao ime tamnici u Karlovcu (na Korani), Na
Špilberg đojđosmo, povo}nije mesto neg^ držah
najdosmo . . . Vidivši ovu sprav pak sprav od
Korane (sam pisac tumači : Karlovačkoga pržuna
i oštroće), odmah se zapriše sve me stare rane.
M. Kuliaćević 58.

2. KORANA, /. ime kravi (?). F. Kurelac, dom.
ziv. 24.

KORANICE, /. pl. mjesno ime. — xvi vijeka.
Matijas Starćić iz Koranic. Mon. croat. 250.
(1550). ^

1. KORANSKI, adj. koji pripada Korani. —
Od XVI II vijeka, ilože, tebi hvala, ki me oslo-
bodi koranskiiga hala! M. Kuhačević 58. — /
kod imena četiriju sela u Hrvatskoj u županiji
modruško-riječkoj. Koranski Lug. Razdije|. 53.
Koranski Brijeg. 58. Koransko Selo. Koranska
Strana. 59.

2. KČRANSkJ, adj. koji pripada koranu. Ha-
tibi koranski tako tumačuju. I. T. Mmavić, osm.
79. I koranske učio je liste. Osvetn. 6, 14.

KORANE, n. djelo kojijem se što kora. J. Bog-
danovi&.

KORAPSTVO, n. vidi korabjarstvo. — Samo
u Stuličevu rječniku: korabstvo, v. brodarstvo.

KORAS, m. vidi 1. Karaš.

KOR AS T, adj. postaje od 1. kora. — U naše
vrijeme.

a. na kojemu je kora. — Između rječnika u
Stuličevu (v. korAast). Carine od živina korastih
(»schalthierM. Zbornik zak. 8, 680.

b. nalik na koru. Korast, bot. lat. ,corti-
cosus* ,rindenartig'. B. §alek, rje6n. manstv.
naz.

KORATI SE, k6r&m se, impf. dobivati koru,
postajati s korom (n. p. o h}ebu kad se peče, o
snijegu). — U naše vrijeme u Lici. ,Po6'o se
snijeg od studeni korati* (t. j. u koru hvatati).
,Vide re! eli kruv pe&en?' ,Da, još se nije poč'o
ni korati*. J. Bogdanović.

KORAULICE, /. pl. selo u Hercegovini, Statist,
bosn. 108. — isporedi Koravjica, Koravnica.

K6rAV, adj. na kojemu je kora. — U Stuli-
čevu rječniku: v. kor^ast.

k6rAVA, /. u narodnoj pjesmi našega vre-
mena kao ime vodi (jamačno je Korana), i otale
u Vukovu rječniku: ,name eines ilusses' ,fluvii
nomen* s primjerom : Na sastavak Save i Korave.
(Nar. pjes. vuk. 3, 273).

KORA VICA, /. ime ribama. — Između rječ-
nika u Vukovu: (u SiAu) ,Squalius Turskji
Heckel*. Koravica tupčić, Phoxinus levis. 6.
Kolombatović, pesci. 21.

KORAVIjICA, /. mjesno ime. — isporedi Ka-
raulice, Koravnica. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (selo u Hercegovini). Imam
kmete sela Korav^ice, a do i^ih je selo Đeleuša.
Nar. pjes. vuk. 4, 384.

k6rAVNICA, /. selo u Bilećskom kadiluku.
— i.'iporedi Koraulice, Koravnica.

1. KORBA, /. korei^e, ukor. — Od xviii vijeka,
ali se i prije nalazi, vidi : korbba ,clades*. F. Mi-
klošić, 1^. palaeoslov. * (u Stuiićevu rječniku stoji
da se nahodi u Crunduliča). — Između rječnika
u Stuličevu (,exprobratio, contumelia, convicium'
iz Oundulića), i u Vukovu: ,vorwurf ,exprobra-
tio*, cf. ukor s primjerima: Nije umrla baba od
korbe, već od prazne torbe. (Nar. posl. vuk. 219)

i iz narodne pjesme: £ je uojzi korba dodijala
i od oca i od stare majke. Jer je meni korba
dodijala od mojega draga pobratima. And. Kačić,
razg. 238&. Korbe i pedipse pokrenu. G. Pe-
štalić 68. Molbe, kletve, korbe, žalbe, mita, srca
u zlo ne haj u zali ta ! Osvetn. 4, 47. — I u liešto
različnom značeiku (svađa, karba). u naše vrijeme
u Lici. ,Ostav^te se međusobne korbe !' ,Nemam
s nikim ni korbe ni zavad&e'. J. Bogdanović.

2. KORBA, /. tal. čorba, rebro u lađe. — U
naše vrijeme po jugozapadnijem krajevima. Ustroj
(lađe ribarice) sastoji iz daska koje su pri male
grede pribjene. korbe se zovu koje odgovaraju
gredami na kućnom podu, na te korbe pribijene
su daske koje se sovu ,madijeri^ • i odgovaraju
Sticama na podu jer taj ustroj naliči čovječjim
rebrima, zovu ga jednokupno ,rebra lade^ L.
Zore, rib. ark. 10, 324.

3. KORBA, /. vidi 1. kofa, b. — Fo^ da je
tal. čorba, kotarica. — U naše vrijeme u Istri.
Korba ili kofa, košarica koja stoji nekoliko me-
tara na jamboru broda. — Volosko. F. Simić.

k6rBAČ, korbdča, m. tur. qyrbač, bič (uprav
od jednoga komada debele koie, Ui spleten od re-
mena). — isporedi kurbaČ. — AJcc. kaki je u gen.
sing. taki je u drugijem padešima, osim nam. i
acc. sing., i voc: kčrb&ču, kčrbači. — Iz tur-
skoga je jezika prešla rijeČ u mnoge evropske je-
zike, ne samo u slavenske (isporedi n. p. rus.
Kap6aH'b, češ. karabač, korbdč, po}, korbacz itd.),
rum. o^rbaciu, maj. korbdcs itd., nego i u za-
padne (ikem. karbatsche, ^arabatsche, franc. era-
vache, špaik. corbacho itd.). — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Bjelos^enčevu (korbač, kan-
^ja ,scutica, iiagellum ex corio'), u Jambreši-
čevu (jSCuticaOf u Voltigijinu (,ft>ttsta' ,peit8che,
geisseP)} u Stuličevu (v. bič iz Habdeličeva), u
Vukovu (vide kam^ja s dodatkom da se govori
po Hrvatskoj i po Slavoniji). Dobri koAi sami
skaču, zločest komaj po korbaču. P. Vitezović,
cvit. 46.

KORBA.ČIĆ, m. dem. korbač. J. Bogdanović.

KORBAČINA, /. augm. korbač. ,Ako te ovom
korbačinom opletem pro leda, upazićeš'. J. Bog-
danović.

k6rBAŠ, korbdša, if». vidi korbač.. — U naše
vrijeme u Istri. Ča nima tamo nijedan palice al
korbaša? Naša sloga. god. 14, br. 12, str. 52.

KORBEVAC, Korbevca, m. ime selu u Srbiji
u okrugu vranskom. M. Đ. Milićević, kra|. srb.
306.

KORBEVŠTICA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra). srb. 277.

KORBIV, acij. u Stuličevu rječniku: korbiv,
koji kori ,exprobator' s dodatkom da se nahodi
u Gundulića(?). — nepouzdano.

KORBONA, /. thesaurus, aerarium. blagajnica.
— Na jednom n^estu xvii vijeka u prijevodu
novoga zavjeta ; latinska je riječ borbona (po ari.
xoQ^avtt, a i ova je rijeČ tuđa u gr (kom jeziku).
Ne podobat se uložiti ih u korbono, začto sn
čina krvi. M. Alberti 460. matth. 27, 6.

KORBOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. K. Jovanović 124.

KORBO VSKI, ač^j. koji pripada Korbovu. Kor-
bovska (opština). K. Jovanović 124.

1. KORČA, /. 1^eka kolska tara u Srbiji u
okrugu vranskom. M. Đ. Milićević, kral. srb.
329.

2. KORČA, /. ime selu u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 10.

Digitized by

Google

KORČANSKI

323

KOBDEKATI SE

KOBČANSKI, a4j, u BaniHćevu rječniku:
korfcčanfcskyj, pomiiie se a testamenta Jelene
Sanđajevice ^korbčanska' crkva BogorodiSina.
M(on. serb). 417. (Spom. sr. 2,) 123. (1442). mislim
da bi nnesto ,rb' trebalo ,ri^ cf. Gk>rica.

KOBOIJA, m. na jednom mjestu ovoga vijeka,
vafa daje od tur, kurči, oruianik, vojnik^ straiar.
Da fataju jednog čoveka korSije u Konatiou.
Glasnik, ii, 1, 11. (1808).

KOBČOLA, /. vidi Korčula. — Na jednom
mjestu xyiii vijeka 8amo radi slika. Od Kotora
i Korčole Đragoslava ue biskupa vidoh i srim
roso ohole . . . J. Kavaiiin 161».

KdBČUL, ifi. vidi Korčula. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka samo radi stiha, Korčul ribni
i Hvar vini ... J. KavaAin 188l>.

KOBĆULA, /. Corcvra nigra, Melaena, ostrvo
i na i^emu grad u Đaimaeiji, tal. Curzola. —
Riječ je postala od talijanske; staro je ime bilo
Krkar (vtdi). — Od zvii vijeka, a ismedu rječ-
nika u Stuličevu (Korčula, otok na Adrijanskom
moru yCorcyra melana, Corcyra nigra') i u Vu-
kovu (,die insel Curzola' ,Corcyra*). — Ne sna
se u svakom frin^eru jeli rijeČ o ostrvu ili o
gradu, treba dodati da se u prvom slučaju kaše:
na Korčulu, na Korčuli, s Korčule; u drugom:
u Korčulu, u Korčuli, iz Korčule. Seiiani ga
pogubiSe pri Korčuli kraj otoka. Đ. Baraković,
vil. 206. U Korčuli ki sadi je . . . J. KavaAin
128b. Hvar, Korčula, Bab, Cres, Ve}a. 187b.
' Korčula, grad plemenit i odavan. 141». Na Kor-
čuli ni^e tjelesa doistitih. 817b. Osvoji Korčulu
na otoku. And. Kačić, kor. 318. Na ostrvu Kor-
čuli. Vuk, poslov. XXXVIII. Na Korčuli, nar.
pjes. 1, 74.

KOBĆtlLANIN, m. čovjek s ostrva Korčule ili
iz grada Korčule. — Množina: KorčiilanL P.
BudmanL

KOBČtlLANKA, /. iensko če]ade s ostrva Kor-
čule ili iz grada Korčule. — Akc, se mijeiiia u
gen, pl. Korčulan&k&. P. Budmani.

KOBČfjLANSKt adj. koji pripada Korčula-
nima, pa i Korčuli, — Od xvii vtjeka, a između
rječnika u Vukovu (j^on Korčula*)- Tja do suda
svita strani slava j' Sene korčulanske. J. Armo-
lusić 58. Biskupu korčulanskomu. K. Ma^-
rović 1. U korčulanskom otoku. And. Kačić,
kor. 411.

KOBČULABSKI, a^. koji pripada ostrvima
Ho se talijanski zovu Isole Curzolari, pa i sama
su ostrva otoci KorČularski (u trećem primjeru).
— U jednoga pisca xviii vijeka, Korčularske
srjed potjere . . . J. Kavai^in 131b. Petar Balci,
ki se nade na dobitje korčularsko . . . 139b. Kor-
čularske pri otoke. 212».

1. KOBĐA, /. sabfa (na liiekijem i^jestima znači
i mač ili nož, vidi n. p. u BjelosljenČevu, u Stu-
ličevu, u Daničičevu rječniku), — isporedi ćorda,
dorda. — Eiječje praslavenska (kor&đa ili korbd'b)
sa značeMm: maČ, isporedi stslov. koriida, rus.
Kop^^a, Češ. i po}, kord ; ali je tuda, jer je već u
praslavensko doba prešla iz iranskoga jezika,
isporedi zend. kareta, novopers. kSrd, ali jamačno
preko kakva turskoga jezika u ovom mlađem
obliku, isporedi tur. kard, nož. arb. korcTf, rum.
(maćed.) coardš biće riječi uzete iz južnijeh sla-
venskijeh jezika, a lit. kardas iz pojskoga; ma^.
kard vafa da je uzeto iz turskoga Hi iz iran-
skoga u staro doba. — ćorda i dorda primfene
su riječi u novije doba iz turskoga (osmanlijskoga)
jezika u kojemu k u kard ima nebni glas, — Iz-
među rječnika u Vrančićevu (na str. 119 prema

magarskome kard, vidi i 3. korda), u Mikafinu
(korda, oružje ,spada di un filo, da costa' ,ma-
chera'), u Belinu Gsciabla, arma nota' ,machera'
654A; ,spada lunata, o falcata' ,machaera' 698*),
u Bjelostjenčevu (korda, oružje, kot sabfa, paloS
,framaea, machera, ensis*), u SUdičevu (korda,
oružje ,8pecie di spada larga' ,sica, machaera'),
u Vukovu (u pjesmi, vide ćorda s primjerom:
I daj meni kordu zaMalu), u Daničičevu (korbda
,glaaius'). — BijeČ je ostarjela i stajaća (vidi u
Vukovu rječniku) ali se još govori u Dubrov-
niku u osobitom znaČeiliu: Korda je sad u Du-
brovniku velik nož kojim mesari meso sijeku.
V. BogiSić u Nar. pjes. bog. 370. — Jedna jablbka
o>db kairde a>db kamene crb]ena sb glaviumb sre-
brbnoimb. Spom. sr. 2, 74. (1420). Kopja lomiti
i korde i sab}e. M. Vetranić 1, 54. Nego se vi-
tesi golimi kordami bnu&ahu. F. Vrančić, živ.
65. Korde o pasu, a niz pleći vise ogiieni sa-
mokresi. L Gundulić 441. S kop}im, s kordam,
s kratkijem puškam . . . nadskočiše. B. Zuzeri
401. Hoću tebi zaista kordu tvoju ugrabiti. Nar.
pjes. bog. 15. Daje kome stati pa gledati kako
turske odlijetaju glave a kaurske sijevaju korde.
315. I kordu Sekulovu o sedlu objesio. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 44. I zajmi mi, moj care,
kordu srebrom okovanu. 1, 58. Mahnu kordom
i desnicom rukom, osiječe mu do ramena ruku.
Pjev. om. 247*. I mi kupi kordu po junačko.
Naša sloga. god. 5, br. 4, str. 15.

2. KOBĐA, /. tcU. corda, konopac, uže. — Od
XVIII vijeka. Ovdi more pripovidalac metnuti
kordu na vrat sebi. F. Lastrić, test. 122b. ,XJzmi
de nekolika lakta korde, minaćemo po nedefi ono
kameAe po vrtlu, pa će nam trebati'. J. Bogda-
nović. — U prenesenom smislu : držati koga (mla-
đega) u kordi (strogo) prema ikemaČkome jeziku,
u naše vrijeme po sjevernijem krajevima, ,Bome
on svoju ženu drži u kordi'. ,Ona drži svoju djecu
u kordi ; nijedno joj ne smije pisnuti'. J. Bogda-
nović. — u drugom značeiiu prema lat, chorda,
struna, iiea (n, p, na guslanui). u Bjelostjenčevu
rječniku: korda, struna, v. chorda, struna.

3. KČBDA, m. gladiator, po rimskom običaju
čovjek koji se za zabavu svijeta borio s drugijem
Judima isto na to uvježbanima, — Ista je riječ
što 1, korda. — U Vrančićevu rječniku : ,gla-
diator', i u Bjelostjenčevu : korda ili kordaš, koji
se vuči fektati, bosti etc. ,gladiator'.

KOBĐAO, korca (ili kordaca?), m, nož^ mač.

— Uprav je dem. 1. korda. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Bjelostjenčevu (kinjkavski kor-
dec, oružje poleg bedre viseće žpičasto, kratko i
priširoko »sica*) i u JambreŠičevu (kordec ,8ica').
Tri tisuće Turak vrgože pod kordac. Badojević 20.

KOBĐAŠ, m, u Bjelostjenčevu rječniku (vidi
3. korda).

KOBĐATI SE, kordam se, pf, tal, accordarsi,
dogovoriti se, pogoditi se, — U Istri od xiii
vijeka. Tako se sjediniSe, kuntentaše i kordaše.
Mon. croat 4. (1275 prepis. 1546). More se kordat
s naroi na dinare. Statut veprin. (1507) 215.

KOBDAŽICA, /. vidi: Kordažica ,kordel'. Ako
uredovni zapor robe sastoji u povezi, ima vozač
dobaviti materijal na povezu potrebiti, bio ko-
nopac ili uzica, koja se uopće zove kordažica.
Zbornik zak. 1858. 937.

k6bDEKA]^E, n. djelo kojijem se ko kordeka,

— Između rječnika u Stulićevu, ,Vaše mi je
kordekane dodijalo!' M. Milas.

k6bĐEKATI se, k6rdekam se, impf. svađati
se, karati se. — U naše vrijeme u Dubrovniku,

Digitized by VjOUV IC

KORDEKATI SE

B24

KORE^a.

a između rječnika u Stidičevu (,contameliose cum
aHquo altercari')* K6rdekati se, k6rdek&m se,
pf. svađati se, prepirati se. U naše vrijeme u
Stonu: .Svaki se dan kordekaju'. M. Milo.^. —
Može biti i bez se (izvan Dubrovnika). Kadimo
svaki dan kordekaju. V. Vrčević, niz. 95.

KORDEKAV, ac^j. koji se često kordeka. —
Samo u Stulićevu rječniku: ,rixosu3, liti^^riosus'.

KORDEKOVATI SE, kirdekujelm so, impf.
vidi kordekati se. — U naše vrijeme u Stonu.
,Ja neću da se s Aime vavijek korđekujem!* M.
Milas.

KORDELA, /. vidi kurdjela. — U naše vrijeme.
Crvenu svilenu kordelu. Bos. vila. 1891. 250.
Kordela ,fascia'. Đ. Nemanić, 6ak. kroat. stud.
iftsg. 39.

KORDELICA,/. dem. kordela. — U naše vrijeme
u Istri, Kordelica ,taeniola'. D. Neman ić, čak.
kroat. stud. ifrtsg. 55.

KORDICA,/. dejn. 1. korda. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (,sicula*). Sestru
svoju izveli izvan svoga b'jela dvora i tu ti je
bijahu na kordice razd'jelili. Nar. pjes. bog. 109.

KORDIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Gledam Purgu i Kordića. J. Kavaiiin 146*>. Be-
nedikt Kordić. u Nar. pjes. vuk. 2, 653 (medu
prenumerantima). Kordić, prezime, u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijević. i u Dubrovniku. P. Bud-
mani. — vidi i Kordići.

KORDICI, m. pl. mjesno ime (po svoj prilici
plur. Kordić).

». selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist.
bosn. 75.

b. selo u Hrvatskoj u iupaniji zagrebačkoj.
Razdije). 71.

KORDtjAL, kordijdla, m. tal. cordiale, lijek
Hi uopče piče kojijem se pokrijepi slabo čefade.
— Od XVIII vijeka po zapadnijem krajevima, a
između rječnika u Vukovu ; (ital. ,cordiale') jeko-
vi to piće što se osobito daje onome koji padne
u nesvijest, da bi došao k sebi ,die herzstarkung'
,laxamentum'. — Mesto kordijala naklanahu pelin
3 kolurom od mlika. M. Kuhačević 77. Pak će
tebi prinijeti jedan imbrik ladne vode, a u drugi
rujna vina, u trećemu kordijala, da im |epše pro-
govoriš, na pitaAa odgovoriš (iz Paštroviča). Nar.
pjes. vuk. 1, 98—94.

KORDLTANIĆ, m. prezime. — xii vijeka. Rade
Korbdianićb. Starine. 13, 207. (1185 prepis. 1250).

KORDINOI, Kordinaca, m. pl. ime dvjema se-
lima u Srbiji u okrugu topličkom. Gorni i DoAi
Kordinci. M. Đ. Milićević, kraj. srb. SaS.

KORDON, m. bijeli lokvan. Kordon, Njm-
phaea alba L. (Paučić). B. Šulek, im. 158.

KORDOŠ, m. ime prascu. Orozović. D. Hire.

KORDOŠA, /. ime krmači. Orozović. D. Hire.

KORDOVAN, m. tal. eordovano, fina učinena
koža sto se prije radila u aradu španolskom
C6rduba (tal. Cordova). — Oa xvii vijeka, a iz-
među rječnika u Mikafinu (kordovan, safijan
,pGllis cordubensis*) gdje se naj prije nahodi, u
Bjelostjenčevu (kordovan, sartijan »pellis eordu-
bensis, 1. corium cordubonso'), u Volti gijin u {,cor-
dovano, corame* ,leder*), u Stulićevu (, corium eor-
dubense'), u Vukovu (,da3 corduan-leder' ,aluta
cordubensis*). Kordovani lanski nijesu naj boja
trgovina. (Z). Kordovani ostaše, a trgovac dođe.
(Z). Ne va}a mu koža za kordovaiia. (Z). Poslov.
danič. U kožama živina, morskih telića i kor-
dovanu. A. Tomiković, živ. 4.

KORDOVANGIJA, m. čovjek koji po svojemu
zanatu čini kordovan. — Na^iAeno od kordovan
turskijem nastavkom ^y, — U Vukovu rječniku:
,der corduan-fabrikant' ,alutarius'.

KORDOVANSKI, adj. koji pripada kordovanu.
— isporedi kordovanski. — U Belinu rječniku:
kordovanska kožica ,cordovaDo' ,pellis cordu-
bensis' 229&, t u Stulićevu: kordovanska kožica
uz kordovan.

KORDOVANSKI, a<ij. koji pripada kordovanu,
koji je naČinen od kordovana. — U miHe vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Čizme kordovai^ske. Jačko.
61. Kordovanske Čizme. 164.

1. KORDUN, korduna, m. široka pantUka, trak
(naj češće od skupoga tkaiia), tal. cordone (što
je uprav augm. corda, konopac). — Od xvi vijeka
po zapadnijem krajevima. Ne imaš li bez broja
i zlatijeh korduna? M. Vetranić 1, 117. Ti imaš
košuje, kolete, rukave, kordune, prstene. N. Na-
|ešković 1, 253. Dviže jedan pendin od zlata na
kordunu od svile. A. Sasin 147. Sudarije, kor-
dune, pase. Nauk brn. 63«^. I na nemu šitkova
korduna. Nar. pjes. herc. vuk. 227. Srce moje
s tvojim V jubav je zapalo, pak se je zelenim
kordunom s vezalo. Nar. pjes. istr. 2, 119. Kordun
,vinculum, taenia'. D. Nemanić, čak.-kroat. stud.
43. amo može biti da pripada i ovaj primjer,
premda bi u nemu kordun moglo značiti konopac:
Nosiš jedan kordun od kostreti opasan. I. Držić
245. — U osobitom značenu. Na glavu joj (ne-
vjesti) načine ,kuku)icu', . . . o vratu ,kordun'
(zlatan singirić koji je zavijen oko vrata neko-
liko puta i po tom sa zlatnom kolajnom visi niz
prsi do pojasa), u Risnu. Vuk, kovČ. 96.

2. KORDUN, korduna, m. kao državna gra-
nica (radi zdravstvenijeh, financijalnijeh razloga
itd.). — Ista je riječ što 1. kordun. — U naše
vrijeme. Kada li će prestati te skele i korduni.
M. P. ŠapČanin 1, 94. — Pa i kao mjesno ime.
Kordun, livada pod Gostijem, preko Ae ide suha
granica između Srbije i Bosne. \t. Stojanović.

KORDUN AC, kordunca, m. dem. 1. kordun. —
U naše vrijeme u Istri. Ono se j' svezalo s kor-
duneem zelenim. Nar. pjes. mikul. 165. Kor-
dunac ,taenia*. D. Nemanić, Čak.-kroat. stud. 54.

KORDUN A JA, /. nejasna riječ u narodnoj
pjesmi istarskoj našega vremena. S pod korena
hladna voda teče, po nu gredu tri devojke mlade,
svaka ima vidru kordunaju (?). Nar. pjes. istr.
2, 28. , Kordunaju' pridavnik za bačvicu, ne znam
što znamenuje. 6, 50.

KORDUŠEVCI, Korduševaca, m. pl. ime selu
u Slavoniji u županiji požeškoj. Razdije). 122.

KORDUVANSKI, adj. vidi kordovaiiski. Lipe
čizme korduvanske. JaČke. 298.

KORE, kor&, /. pl. množina je od 1. kora, a
upotrebfava se u osobitijem značenima.

a. vagina, nož niče u noža, sabfe, mača. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(n. p. cd noža ,die scheide' ,vagina^ cf. noŽnico).
Toliko može stajati mač s rđom da pak ne možeš
ga izvaditi iz kora. M. Radnić 473h. Pavle uze
zlaćene noževe, pa ih vadi iz srebrnih kora. Nar.
pjes. vuk. 2, 16. Britku ću mu sabju zatopiti,
zatopiti onom slanom krv)u, da se no da izvadit
iz kora. 2, 107. Al' se pusta (sabfa) ne da iz-
vaditi kao da je za kore prirasla. 2, 110. Gola
sab|a tri stotin dukata, kore su joj tri stotin du-
kata. 2, 345. Pa obrisa mača zelenoga, povrna
ga u kore srebrne. 3, 189. Pa s^ oko nag omo-
tala ćorda, sve iz kora polijeće sama. Nar. pjes.
u Bosni. Đ. Šurmin.

Digitized by

Google

KOEE, b.

825

KOBETINAC

b. u britvef ono Ho je drsak kad je britva
otvarenuj i u što se oHrice uvlači kad se britva
iotfDori. — U Vukovu rječniku: u britve ,das
heft des taschenmessers^ — ima i u Stulićevu
(kora od britve ^manubrinm cultri') gtije stoji
jednina kora, ali to nije obično.

C. držak od noža, kamze^ vidi korice, c. Do
kora ma noža zagonio. Ogled. sr. 179.

d. u kiiige^ kad je tvrdo vesana. — isporedi
korica, h, — U Vukovu rječniku: u kAigG ,der
einband^ ,tegumentam^

KOBEČAG, korečca, m. dem. koretac. — U
StuliSevu rječniku: koretčac uz korotac. — ne-
pouzdano.

KOBĆČAK, korćčka, m. dem. koren (vidi ko-
rijen). — U Vukovu rječniku: hyp. v. koren
8 dodatkom da se govori u Srijemu.

KOBEČIĆ, m. dem. koretac. — Samo u Stuli-
ćevu rječniku: koretčić uz koretac.

KOEEČINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom, iSriva u Korečini. Sr. nov. 1869.
565.

k6eEKT0B, m. vidi ispravjač, i^m. corrector.
— U naše vrijeme. Kako bi g. Sveticu u ovome
posla pomogli faktori, slaga&i i korektori. Vuk,
odg. na atuk. 18.

KOBČKTUBA, /. naštampani list na kojemu
se ispravlaju štamparske pogreške^ nem. correctur,
correcturbogen. — U naŠe vr\jeine. Nego na
arke od korekture moga se jofi rukom napisati i
dodati opaske. Zbornik zak. 1866. 41.

KOBŽKTftBAN, kor^ktiirna, a^j. koji pripada
korekturi. — Načiikeno u naše vrijeme. Tiskani
arci korektnmi. Zbornik zak. 1867. 209. I<tpravci
učiueni u teksta korekturnih tabaka. 1874. 324.

1. KOBEN, m. vidi korijen.

2. KOBŽN, m. mjesno ime. — Va^a da je ista
riječ što 1. koren.

a. u Hrvatskoj, a) brdo. — u Vukovu rječ-
niku: brdo koje razdvaja otočku regementu od
Like. — h) zaselak u županiji ličko-krbavskoj,
Bazdije). 36.

b. u Srbiji zaselak u okrugu vafevskom. K.
Jovanović 101.

KOBEN-, vidi korijen- i korjeu-.

KOBEI^-, vidi korijen- i korjen-.

KOBENE, n. djelo kojijem se kori. — Stariji
je oblik korenje. — Iztnedu rječnika u Mika\inu
(korenje, pokorenje ,exprobratio'), u Belinu (lažno
korenje ,smentimento, il dar mentita* ,mendacii
objectus* 680al>), u Bjelosljenčevu (v. pogovorene),
u Stulićevu (,exprobratio*), u Vukovu (,die vor-
wurfe* ,exprobratio'). Podtianutje i korenje tola.
S. Budinić, sam. 144^. Ovo korene Ivanovo mu-
tijaše krv Erodiadi i Jerudu. S. Bosa 55^. Ko-
rena svoja suproć Farizejima slijedeći. 109'*.

KOBESPONDENOIJA, /. dopisivatie (vidi do-
pisivati se kod dopisivati). — Načineno od nem.
correspondenz i od tal. corrispondenza, kao da
ima lat. correspondentia. — U pisaca našega
vremena. Zastupnik ovaj modi će primati ko-
respondencija, listove, prt)ag . . . Zbornik zak.
1871. 375. Privatne osobe uživaju oprost od po-
štarine glede korespondencije, koju otprav|aju
javnim oblastim. 1873. 295.

k6bET, m. muško ili žensko odijelo (u raz-
ličnijem značenima). — RijeČ je jamačno tuđaj
ali ne znamj odakle je. — Od xvi vijeka.

a. 14 noj starijim primjerima znači odijelo
žensko: u prvom je primjeru gorne odijelo ja-
mačno dugOy u drugome se ne zna uprav što jt.

Kad ona vidje toj, zgar prsi oni 6as do pupka
koret svoj rakami razdrije vas. M. Vetranić
2, 441. Toliko koreta, sapina, traka, traćića . . .
M. Držić 133.

b. u Vukovu rječniku: (u Crnoj Gori) zubun
ženski (bio od 6ohe ili od sukna) ,art langes
frauonkleid ohne armeP. — isporedi a.

c. muško odijelo uopće. — U jednom pri-
mjeru XVIII vijeka. Sobom §iri na okolo, koret
mota i razmeće, prvi izvodi sionim kolo. J. Ka-
vai^in 54a.

đ. žensko odijelo (gorne i doM) od pasa niz-
dole, sukna (i^em. weiberrock, unterrock, tal. gon-
nella, sottana). — Između rječnika u Mikafinu
(koret, sukiia ,gouella* ,palla*; koret od platna
,gaarnaccio* ,supparu3, supparum*), u Belinu (gon-
nella, veste per lo piA feminile' ,palla' 353^),
u Stulićevu (»gonnella* ,cycla3, tunica, palla' ;
koret od platna ,guarnaccia' ,sapparas, supparum').
Zato ste sve a prikazanu, a dvornom obličju
s lipim koretom a bez ko$u)e. A. d. Bella, raz-
gov. 26. Jele bijaše mu nešto spaćena, kAe-
zuŠa i odviše majci pod koretom (o djetetu što,
kaonoti razmaženo, svagda stoji uz majku i neče
da se od m odijeli). M. Vodopić, tužn. jel. dubr.
1868. 221—222. — i u naše vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani. — I u ova dva primjera vafa
da je ovakovo značeiie, ali kao da je kod toga
pisac mislio i na korot. Iza dva dni od radosti
čeka te paka nezgoda strašna, crni koret. B. Zu-
zeri 212. ,Meraento*, kad si nevjesta, kad naki-
tjena na sadai^u, i čini ti se da vas svijet gleda
tvoje naprave ; tadara spomeni se, da te brzo
čeka crni koret a iza Aega smrad od greba. 253.
e. gorne odijelo do pasa s rukavima, i mu.§ko
i žensko. — Između rječnika u Belinu (,cami-
ciuola, farsetto di panno o di altra materia, eho
si porta sopra la camicia per difesa del freddo*
,thorax' 162^), u Voltigijinu (,camiciuola, farsetto*
,ein wamras*) ; u Vukovu (u Crnoj O-ori) kao ćurčo
dugačkijeh tijesnijeh rukava s kapcima ,art kurzes
kleid mit langen engen armeln' ,vestis quaedam
manuleata*. — Kružat, koret, jačerma, Široke
gaće. S. :^ubiša, prip. 8. Što je bliža koSuja od
koreta tijelu, prič. 41. Svrh koSuje navlačila
mlada modri koret s rukavima crvene svite, do
pasa dug a sprijed otvoren. 124. Kad je došlo
do zrelosti . . . devojke oblače ,koret* (do ttida
nose jačermu). u Konavlima. V. Bogišić, zborn.
294. Koret, istarska nošAa, hajinac iz debelog
sukna, zakopčan ,ažulicama^ F. Spinčić.

KOBETAC, k6reca, m. dem. koret. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (,gonnol-
lino' jparva cjclas*). Tebi ću krojiti zeleni ko-
retac od kadife. S. ^jubiša, prip. 266. No je
bliža košu|a od koreca. prič. 32.

KOBETAŠI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
Doi^e Tuzle. Statist, bosn. 86.

1. KOBETIĆ, m. dem. koret. — U Stulićevu
rječniku uz koretac.

2. KOBETIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme
u Hrvatskoj.

KOBETIN, m. ime vodi i mjestu u Srbiji u
okrugu krajinskom. Livada do reke Koretina.
Branik u Koretinu. Sr. nov. 1874. 305.

1. KOBŽTINA, /. augm. 1. kora. ,La! debele
koretine na ovoj rastini*. J. Bogdanović.

2. KOBŽTINA, /. augm. koret. — U Stulićevu
rječniku: ,gonnellone' ,ingens cyclas*.

KOBETINAC, Koretinca, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj, (kajkavski) Ko-
re tinec. Bazdije}. 92.

Digitized by

Google

KORETINO

2. KOBIOE

KOBETINO, n. n^jesno ime. — U Dani6%6evu
rječniku: Koretino, selo a Toponici koje je kra)
Milutin dao Gra^^ioi. M(on. serb). 565. (1822).
to 6e biti sađašiie selo Koretino na krivoj Bijeci
ismedu Prištine i Vrailie. Hahn, reise. 171.

KOBEVINA, /. ime bilkama. Korevina, 1.
Agrimonia enpatoria L. (Visiani, Sab)ar) ; 2. Fen-
elanom Petteri Vis. (Visiani). B. Šcdek, im.
160.

KOBEVO, n. ime selu u protopresviteratu bu-
đačkom. Šem. prav. 1879. 69.

KČBEVSKI, K6rev8kdga, m. pressime pojtičko
u Cfunđulićevu Osmanu, Svijetla i slavna Kru-
noslava, Korevskoga vjerenica. I. Gondolić 387.
Korevskomn je (Krunoslavu) da (otac) vojvodi.
388. Gđi je, ako je u Života, moj Korevski vo-
jevoda? 849. Korevskoga Kranoslava. J. Ka-
vaAin 2781>.

KOBEŽITI, korežim, pf.(?) tal correggere,
ispraviti, popraviti (kod štampe). — U pisaca
čakavaca xvi vijeka. (Kiiige) komponene i ko-
režene Urbanom i Tomasom. Transi t. 287. Te
knige bide kompoiiene i korežene. Korism. 104l>.

KOBHEL, m. pogrdna riječ. 8korote6a. 1644.
249.

1. KOBIOA, /. dem. 1. kora. — Riječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. korica, rus. Kopai^a, čeŠ.
korice. — Ismeđu rječnika u Mikajinu (korica,
mala kora ,crastula'; korice medu srna šipkova
,oiciis, cicum, folliculos'), u Belinu (,guscetto'
,ccLlyoalus' 8641>; ,scorzetta^ ,corticula' 660*), u
BjelosijenČevu (korica kraha ,crastala^, u Volti-
gijinu Gscorzetta, crostola, crostina' ,ger5stete
brodschnitte^), u Stuličevu (korica, mala kora
,crostula, exigaas cortex^), u Vukovu (dim. v.
kora).

a. na drvetu.

a) uopče. A sikvioa bokova korica. Nar.
pjes. mikul. 189.

b) u osobitom gnaČei^u, unutraHi dio od
kore, liber. Preponka ili natkorije i korica jesa
one 6asti, a koje se losa savija. P. Bolić, vinod.
1, 68.

c) (slatka) korica, Laaras cinnamomam L.,
cimet, darčin, kaMla. — Između rječnika u Stu-
ličevu (v. činamonka, kai&ela s dodatkom da je
riječ ruska). Kako korica i balsam mirisajaći
voA dah. M. Alberti 22. 68. ecdesiastic. 24, 20.
Usmi po jedan lot karanfića i korice. P. Bolić,
vinodjel. 2, 228. Korica, ras. Kopai^a, češ. sko-
Hce, Laaras cinnamomam L. (Bolid). B. §ulek,
im. 160. — Slatke korice ... 2 dragme. I. Ja-
blanci 160. Uzmi slatke korice. Z. Orfelin, podr.
78. Korica slatka, cinnamomam (Bjelostjenac),
Laaras cinnamomam L. (Stalli, Orfelin). B. Salek,
im. 160.

b. na hfehu. Odrizaja 6d kr^& okrugla ko-
ricu. A. KaniSlid, kam. 550. Kako suhoga kruha
korice. Đ. Bapić 214. Dali bismo im ovo malo
korica te bi i oni mogli večerati. Nar. prip. vuk.
174. Jer i suha korica se prima u samoći u slo-
bodi dragoj. Osvetu. 2, 98. — J ti osobitom sna-
čenu: kriška hjeba popriena. u Voltigijinu rječ-
niku.

c. vidi kore, d. — Z7 rMŠe vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (od kAige ,der einband* ,te-
gumentum*. cf. kore). Lijeva je korica ovoga
jevandelija sva postav)ena srebrnom plofiom. Vuk,
dan. 1, 12.

d. vidi 1. korice.

2. KOBIOA, /. ime kučki (?). F. Kurelac, dom.
živ. 45.

8. k6bI0A, K6ritac&, n. pl. mjesno ime. —
Plur. 2. korice. — U Daničičevu rječniku: Ko-
rjtboa, selo ,Korica' koje je s gradom K|u6em
dao kra) bosanski Tomaš Ostojić sinovima voj-
vode IvaniSa Đragišića. M(on. serb). 489. (1446).
sad se tako zove jedno selo blizu Lnoskoga.

1. k6bI0E, k5r!ca, /. pl. množina od 1. ko-
rica, upotrebjava se u različnijem značenima, is-
poredi 1. kore.

». na drvetu, u osobitijem značeiiima.

a) slatke korice, vidi 1. korice, a, c). —
Između rječnika u Bjelos^enievu (korice slatke,
cinamomka, kanela; mirisna kora ,cinamomum,
cinnamum, canellaO^ u Jambrešičevu (korice slatke
,cinnamomum'), u Voltigijinu (korice slatke ,can-
nella' ,zimmetrindeO. I)rvjic& od slatkih korica.
A. Kanižlić, uzr. 127.

b) zovu se ,koricama' i strugotine drva, a
ne drveče kore, što se upotrebfavaju za maščene
i to za crvenu i modru boju. Crvene korice,
rothholz. Modre korice, blauholz. u hrvatskoj
krajinL V. Arsenijević.

b. nožnice, vidi kore, a. — Između rječnika
u Mikafinu (korice od ma6a al' sab)e, nožnica
,vagina'), u BjelosijenČevu (korice sab)e, nožnice
etc. ,vagina*), u Voltigijinu (korice meča ,fodero
di spada' ,scheibe'), u Viikovu (dem. von kore).
David izvadi iz korica liegovi vlastiti mač. £.
Pavić, ogl. 240.

e. vSii kore, b. Slični su onim perišim ugla-
đenih korica. M. Pavlinović, rad. 189. Korice
od noža koji se za to i zove ,korič]iakS te su
korice od ovnujske rožine, i u korice se može
nož (oštrice) smjestiti, kad se zaklopi ili zatvori.
,Prelomio sam korice od noža^ u Đobroselu. M.
Medič.

d. driak od noia, kamze. — isporedi kore,
c. — Između rječnika u Mikafinu (korice od noža
,manubrium'), ti Belinu (,manico di coltello' ,cultri
manubrium' 459*), u Voltigijinu (korice noža
,manico di coltello' ,heft von einem messer*), u
StiUičevu (,manico dei coltelli plicatili' ,mana-
brium' iz Biikajina). Ako je činio štogod nožem
od cmijeh korica na raskrsticu. B. Kašič, zro. 35.

e. vidi kore, d. — Između rječnika u Mika-
finu (korice od ki^ige ,sitibus, operculum libri,
involucrum*), u BjelosijenČevu (korice k]&ig ,sit-
tibae 1. sjttibae'). Dvi kAige u svilenih koricah.
A. Kanižlić, kam. 261. Ima veliki zakonik u
koricama kožijema a srebrnijema okrajcima. S.
^^ubiŠa, prip. 72.

f . ti Mikafinu rječniku : korioe za pera ,pen-
narolo' ,theca calamaria^

2. k6bICE, n. dem. korito. — Stariji bi oblik
bio koritbce, pa koritce, a ispred e ne čuje se t
— Qen. pl. k6rit&c&. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Stuličevu (koritce ,parvus alveus' s do-
datkom da je riječ ruska) i u Vukovu (dim. v.
korito). — U Lici i s drugijem akcentom: ko-
rice. J. Bogdanović. — J ti osobitijem značeMma.
u Vukovu rječniku: (u Hrvatskoj) nadno grota,
odakle žito pada u kamen (grot u Srbiji se zove
,koš', a ovo korice ,čanak'). Tako se i u Srb^i
(u okrugu biogradskom), a ne samo u Hrvatskoj
kao što Vuk veli, zove ono čim pe zadniven koŠ
da žito sve ne ispadne. \i. Stojanović. Korice
(koritce), mech. (toče, opanak, čašica, šipovka)
,gossenschah, schuh, riittelsohuh, rumpftnulde,
rumpfschuh', tal. ,truogolo', £rc. ,engreneur, anohe,
auge de la tr^mie', egl. ,spout of a mill-hopper';
phys. ,trogapparat^ trdgelchen^ frc ,auge (gal-
vanique), aug«tS egl. ,(galvanio) troug^h, small
I trough'. B. Sulek, rječn. znanstv. naz.

Digitized by

>^uogIe

KORICAK

327

1. KORIJEN

KOfiiČAK, kori6ks, m. vidi korečak. Tamo
kopa rasne koričke. M. P. Šapčanin 1, 119.

KORIČAN, koriftna, a^. koji pripada ftlat-
k^em) koricama. — U naše vr^emej a između
rječnika u Stulićevu (v. kapelan 8 dodatkom da
je riječ ruska). Kori6ni alkohol, chem. ^simmtal-
kohoP ; korično uje ,zimmtdl, cjiiamylwa89erstoff'.
B. Šalek, rjećn. znanstv. naz.

KORIČAnAG, koričdnca, m. vidi koričaš. J.
Bogdanović.

KOrIĆAJStE, n. 4i^lo kojijem se koričaj vidi
koričati.

KORIČAŠ, m. no£ koji ima korice, i koji se
u korice može uklopiti, vidi 1. korice, c. — U
fMŠe vrijeme u Lici. ,Izvadi iza pasa korićaS,
pa ti potegna na me*. ,Bocanoy (Bocan, hyp. Bozo)
koričfU nigda za pašom ne stoji, van mu vavije
na torkiji gotov visi^ J. Bogdanović.

KORtČATI, korič&m, inipf. ukivati (nož) u
korice, vidi 1. korice, c. — u naše vrijeme u Lici.
,0n lijepo umije nože koričati*. ,Aj do đavola ti
i tvoe koričaAe! kako si mi ono okoriča nož!'
J. Bogdanović.

KORIČIOA, /. dem. 1. korica. — Od xviii
vijeka. Metni s limuna s}uštene u prah stučene
žute koričice. Z. Orfelin, podr. 405.

KORIČIĆ, m. dem. 2. korice. -- Na jednom
n^estu XVIII vijeka u osobitom znaČenu. Oli pre-
diva žice prstima protezi, oli za nametak podku
(potku) u koritčićim vretena nek se vrte. Blago
turi. 2, 158. — Radi muškoga roda nije dosta
pouzdana riječ.

1. KORIČlirAK, m. noš u koricama {od roga,
od kosti, od bijele kosti), vidi 1. korice, c t d. —
U naše vrijeme. Pa se lati noža koričAaka. Nar.
pjes. hdrm. 2, 461. KoriČi^ak, nož s koricama od
rožine. u Dobroselu. M. Medić.

KORIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Ti-
motije Korić. Rat. 206.

KORIĆANAC, Korićanca, m. prezime. — U
naše vrijeme, Ilija Korićanac. Rat. 358.

KOBIĆANE, vidi Korićani.

KORIĆANI, m. pl. ime mjesno.

a. selo u Bosni u okrugu travničkom. Schem.
bosn. 1864. 85. — Oblik akuzativa zamjećuje
oblik nominativa, te se kaše i Korićane (f.f).
Statist, bosn. 68.

b. selo u Srbiji u okrugu kragujevačkom. K.
Jovanović 118.

KORICE, /. pl. mjesno ime. — xiv vijeka. Ko-
vačije na Korjćahb. Svetoštef. hris. 16.

KORIDOR, m. vidi prijehod, tal. corridojo
(mlet. coridor), 1^em. corridor. — U naše vrijeme.
Pobudiše pažAu po pozorišnim koridorima. Bos.
vila. 1889. 55. Koridor, arch. v. Prijehod. B.
Sulek, rjećn. znanstv. naz.

KORU A, /. tur. qoru, gaj, zabran. — U naše
vrijeme u jugoistočnoj Srbiji (uprav je riječ bu-
garska). Korija — gora (šuma), u jugoistočnoj
Srbiji. M. Đ. Milićević, s dun. 108. Čija je ona
velika §uma?' pitah ja jednog, a on mi odgovori:
,To je korija (šuma) kaluđerska*. 8. Pelivanović.
vidi i kod korac. — Nalazi se več xvii vijeka u
jednoga pisca Dubrovčanina, ali kao ime ti\jestu
u Bugarskoj. Kroz Popovu ter Koriju prem
pospiiešno otidoše u bugarsku Papazliju. J. Pal-
motic 232. (Popova Korija, gusta dubrava koja
bi na glasu porad razbojnika kojim bijaše na
čelu neki papas kaluder otkuda dobi i ime. —
Bugarska Papaslija, varoš 6 ura daleko od Fili-

popoja. S. Skurla. 286). — I u naše vrijeme kao
ime pusti u Slavoniji u šupaniji virovitičkoj.
Razdije). 141. ne znam jeli ista riječ što u pre-
daSnijem prin^erima.

KORIjANDAR, korijandra, m. vidi korijandra.
— U Bjelostjenčevu rječniku : kajkavski korijander
,coriandrum, corianisum, corianon*, i u Jambre-
šičevu: korijander ,coriandrum*.

KORiJANDOL, m. vidi korijandra. Korijandol
(u mletačkom rukopisu), Korijandula, coriandro
(u silaskom rukopisu), Goriandrum (sativum) L.
(u mletačkom rukopisu, Đurante). B. Šulek, im.
160.

KORIJANDRA, /. Goriandrum sativum L.,
lieka bilka. — isporedi korijandar, korijandol,
korijandul. — U jednoga pisca Bošnaka xviii
vijeka. Sime nike trave koja se zove korijandra.
F. Lastrić, test. 307l>. svet. 89b.

KORIjANDRO V, adj. koji pripada korijandra
ili korijandri. — Daničić je upotrebio ovu riječ
u prijevodu svetoga pisma. Bijaše kao sjeme
korijandrovo. Đ. Daničić, 2mojs. 16, 81.

KORijANDULA, /. vidi korijandra. — Između
rječnika u Mikafinu (,coriandrum*) i u Stuličevu
iz Mikafina. — vidi i korijandol.

1. KORIJEN, m. radix, dio bifke koji je pod
zem}om; u nc^šemu se jeziku razvilo i drugo zna-
čeAe. — Mislim da se akc. mijena u loc. sing.
korijenu, u gen. pl. korij^n&, u dat, instr., loc.
pl. korijenima; tcAoder u cijeloj množini, ako se
umeče ov: kdrjenovi, korjenćva, korjen6vima,
k6rjenove. — Itiječ je praslavenska, ali s -e-
mješte -ije- kako je u našemu jeziku (samo po
južnom govoru kao daje liegda bilo d, ali i ovo
može biti dosta staro, isporedi mcUorus. KopHHb;
pa i u ruskom, u Češkom, u pofskom jeziku može
e stajati mj. slova d), isporedi stslov. korenB, rus.
KopesL, češ. koren, po}, korzei^. — PostailU mi

nije poznato ; može biti srodno s 1. kora. ije-

uprav stoji samo u južnom govoru, kcM da je
postalo od d, u istočnom je e (kdren) što se ne
može poznati jeli d ili praslavensko e; u istočnom
je govoru i (k5rin), ali ne svagda: u čakavaca
je (i kad su ikavci) svagda starinsko e (jedini
primjer korin. B. Kašić, rit. 47» ne dokazuje
ništa, jer taj pisac, premda je rođeni Čakavac,
miješa u pisahu dijalekte), također i u i^ekijeh
Štokavaca ikavaca: u Banovca, Knezoviča, Ka-
nižličct, Paviča, Zoričiča, Kačiča, M. A. Relko-
viča, Kadčiča, Lučica, J. S. Belkoviča, Velikano-
viča (večinom Dalmatinaca i Slavonaca); oblik
se korin nalazi noj prije xv vijeka u spomeniku
ikavskom bosanskom (gen. sing. korina. Mon. serb.
427 fod. 1444), pa u Bandulaviča, Ančiča, Po-
silovtča, Margitica, Dobretiča, Leakoviča (večinom
Bošnaka); korin i korijen u ikavca Lastriča;
samo korijen u ikavaca Filipoviča, Jablanca, i
u Bošiiaka (kao što su Divkovič i Badnić) jeka-
vaca koji ima^u i ikavskijeh oblika ; koren i korin
u ikavca Došena. i u N. Baiiine ima korijen i
korin; ali je jamačno ovo zadne prepisao iz
ikavske kiiige (u Gunduliča jedan put korin stoji
samo radi slika). — U naj starijim se kiii^ama
(i u onima koje su crkvenijem jezikom pisane)
ima i kordnb i korenb (ovo zadne vafa da je po
staroslovenskom), pa su gdjegdje i praslavenski
oblici za padeže, n. p. gen. sing. korene. Stefan,
sim. pam. šaf. 1; Mon. serb. 71. (1275—1321);
korene. 133. (1348); dat. i loc. sing. koroni. Stefan,
sim. pam. Šaf. 12. Đomentijanb 25. — Između
rječnika: koren u Vrančičevu (,radix*), u Mika-
finu (v. korijen), u Bjelostjenčevu (koren, žila
,radix*; |koren dreva, pen ,stirp8*; koren, kore-

Digitized by

Google

1. KORIJEN

828

1. KORIJEN, 1, d.

nika ,origo seu progenies sobolis'), u JambreH-
ćevu (,radix*), u Voltigijinu (,radice' ,wiirzel*), u
Stidićevu (v. korijen), ti Vinovu (vide korijen
8 dodatkom da je po istočnom govoru) ^ u Dani-
čićevu (koi-en-, gledaj koršn-). — korijen u Mi-
kalinu (korijen od loćike aP kupusa ,thyr3U3*;
korijen, noga od trave ,caulis'; korijen, žila ,ra-
dix, stirps'), u Belinu (»radića, radice* ,radix' 603^ ;
,pro9apia, stirpe, schiatta o lignaggio' ,stirps'
592a), u Stulićevu (,radix; stirps'), u Vukovu:
(južno) 1. ,die wurzel* ,radix'. — 2. u kupusa
,der krantstrunk^ ,stirp8^ — 3. (u Boci i po oko-
lini) vide drvo 1, n. p. deset korijena maslina;
u Daničičevu: korSnb ,radix*, cf. korenb (ovoga
nemOf nego koren-, gledaj kor^n-). — oblika korin
nema ni u jednom rjeČnikUj ni u Vukovu. — vidi
i korijene.

1. sa enaČenem sprijeda kazanijem.

a. u pravom smislu. Juže bo sekira pri
koreni drdva ležitb. Stefan, sim. pam. šaf. 12.
Dub javorov sa svimi žilami iz korena podri. P.
Zoranić 28*. I joŠ š Aimi (travami) mnoga cvitja,
mnoge masti i korijena, krvi, vode, k tomu
bilja . . . Jedupka nezn. pjesn. 236. Vrtara ne
)ub)u ki is korena zelje iskida. Aleks. jag. star.
3, 820. Silni vihar iz korina kad ju (česvinu)
podre i obori. I. Gundulić 544. Koren zapn-
šćeni tadkada procvita. I. T. Mrnavić, osm. 122.
Travu do korina izguliti. S. Margitić, fal. 89.
Drža se od svakoga jur s korijenom poginula
svakolika (etina. I. Đorđić, ben. 184. Drvje po-
lom]eno i iz korijena povajano. F. Lastrić, svet.
68». Voćka u korenu otrovana. A. Kanižlić, kam.
9. Korena omanova. Z. Orfelin, podr. 74. Rotkvi,
luku rak dobro pristaje, i svačemu što u koren
ide. J. S. Re)ković 11. Da simeua u koron se
pruže. 355. A ja koAio žedan, gladan, grizem
travu do korena. Nar. pjes. vuk. 1, 454. . Vitu
jelu iz korena krenu. 3, 37. (obje su ove pjesme
u istočnom govoru). Kuko) va)a iz korijena išču-
pati. Nar. posl. vuk. 163. Nijesam ja tikva bez
korijena (nego imam roda). 217. Sjeme naj prije
klija, pa nikne, pa onda pusta do)e korijen a
gore rastu stabla. Vuk, pism. 25.

b. u metaforičkom smislu.

a) znači početak ili uzrok. Ko (ako) mi
hoćemo položiti 10 rasoh navlašćnih, ot kuda
vsih je koren zali jezik : prva je prazdan, hvasta,
podlasta, . . . Starine. 23, 73. (1496). Kriposti sve
koren. M. Marulić 122. Ki je (grijeh) hudoba
i koren neiskonačnoga zla. Korizm. 64«^. Koren
vsakoga zla je poželinje. 7Gl>. Zašto je korijen
i izlazi (sic) od lie svi kolici grijesi. Zborn. 14*.
Korijen svijem nečistoćam. ^1611>. Ti koreni
grihov. Š. Budinić, ispr. 40. Žila i koren s koga
zuiču ta prigrišenja. 98. Ja sam korijen i po-
četak od svake istine. M. Divković, nauk. 27l>.
Ovi su koreni i žile svakih zlob. Đ. Baraković,
vil. 317. Ki je koren zla svakoga. I. Ivanišević
27. Lakomost jest korin od svije zala. P. Posi-
lović, cvijet. 83. (jubav od svijeta jest korijen
od svije zala. M. Radnić 253*. Od vire koja je
koren od svake pravednosti. M. Bijanković 4.
Lakomost je koren oni, s kog izhode svake zloće.
J. Kavadin 55^. Da je koren svih krjeposti
(vjera). 335*. Ako se u kom nahodi koren ili
žila od ove zloće, neka je iskorene. J. Banovao,
pripov. 235. Korin je sviju zloća poželenje. F.
Lastrić, ned. 128. Tri su voćke otrovne ... to
jest: poželenje puteno, poželenje stvari svitovnije
i holost. sve tri ove voćke rastu iz jednoga istoga
korijena, to jest iz neuredne | ubavi vlastite. 312.
Jest pak trostruka ova že)a koren sviju zlih že)a.
I. Velikanović, uput. 1, 470. Korijen i sjemo

svijeh zala jest opako pože}ene. J. Matović 417.
Polepa, sviju zala koren. I. J. P. Lučić, nar.
131. Koren je grijeh, a bolest jesu grade. J.
Rajić, pouč. 1, 73—74. Ona je (vjera) živo vril'«
od dobrih dila i korin sviju kriposti krstjanskih.
B. Leaković, nauk. 19.

b) i u ovom primjeru znači (prvi) po-
četak (o Bogu). A. Što je naj starije, nudir mo
nauči ... — B. To je jedini Bog brez simena
koren. P. Hektorović 27.

c) jer je korijen učvršćen u sem]i^ u ne-
kijem rečenicama znaČi ono Što je učvršćeno (pa
i teme\, osnovu) i s nekijem glagolima znači učvr-
šćivane. 7 zlih koreni (grijeha) ki se vkoreAuja.
Naručn. 85^. Da će se sve ove stvari držati i
stati u aeru kako u svojoj žili i korijenu. M.
Orbin 260. Grikva po korenu od milošće jest
stanovita. A. VitaUć, ist. 14. Ako se promi-
i^uješ svaki čas ne čineći korena od dobroga po-
četka. M. Zoričić, osm. 132. Koren u liem dok
usadi (kopriva od bludnosti). V. Došen 84*. Jerbo
koren duboko imadu (običaji). M. A. Re^ković,
sat. B8:^. Dokle je koren od griha utvrđen u
vo)i, slipuka razum. Ant Kadčić 247.

€l) znači nešto pokrivenOf sakriveno, unu-
trošne nasuprot spofaškemu. Nemoj se ustavjati
na kori zdvora, nemoj gledati na prikazana iz-
vanska, nego prođi još naprid, i metni oči u
korijen i )ubi početak svega onoga štono se čini
zdvora lijepo (moglo bi biti i znaČeAe kod 2). M.
Radnić 70*. Otide u Prag za koren nauka du-
b)ega primiti. A. J. Knezović 26.

e) s liekijem prijedlozima uz glagole kojt
znače uništavale stoji adoerbijalnOy i snaČi od
prilike: posve, do kraja, do dna. aa) u genetivu
s prijedlogom do. Tko se wbrSte sijej potvoriti,
da se razaspe do korijenaa. Mon. serb. 467.
(1454). (Zmija) sni jej jazik do korena. Korizm.
43^. Pokli je grijehom se oprtio, sva izvrnu do
korena. J. Kavanin 65 1>. iSrihov grad porazi do
korijena. I. Đordić, salt. xi. — bh) u genetivu
8 prijedlogom iz. Kada te podriže smrt iz ko-
rijena. M. Radnić 139*>. Grijeh iz korijena ima
biti satrven. 312*. Koji misleći iz korijena pri-
vratiti vjeru katoličansku ... J. Matović 251.
— €c) u instrumentalu s prijedlogom s. Koji mi
s koreni srdašce zdiraju. Đ. Baraković, vil. 30.
Za moć nih i liihovo pribivaliŠte s korijenom
satariaati. I. Đordić, ben. 176.

f) u jednom primjeru xiv vijeka od ko-
rena znači: isprva, iz početka, od davnina (ispo-
redi a) i h)). Odb korena ničbjere ino nije Hlivbno
nego tvojega prbvoga bilo. Mon. serb. 249. (1400).

y) u jednom primjeru xvii vijeka ima
do koren (s genetivom, kao adverab ili prijedlog ;
ali može biti da je koren' okrneno samo radi
stiha), i znači: do dna. Ter moru do koren je-
zera prodire. Đ. Baraković, vil. 283.

h) u jednom primjeru znači : sin. Šego
imajte u mene mSsto, korenb blagy izbšbdb izb
utroby mojeje. Sava, sim. pam. šaf. 4. — vidi
i g, d.

e. u prenesenom smislu, kod tjelesne stvari
što nije biljca, ali raste ili se misli da raste kao
bifka, onaj dio koji je u tiečemu zaboden kao
pravi korijen u zem\i, n. p.:

u) u dlake. Koren od dlake. J. Pančić,
zoolog. 69.

b) u zuba. Koren, doAi u kost ugla-
vjeni deo zuba. J. Pančić, zoolog. 19.

d. slično kao kod c, o kraju kojijem je pri-
čvršćen dio k cijelome, n. p. kod repa. Rep vaja
da mu (biku) visosto i gori u korijenu kao na-
di/euo i grbavo stoji. I. Jablauci 118.

Digitized by

Google

1. KOBUEN, 1, G.

829

1. KORIJEN, 1, h, q).

«. u znanostima^ upotrebfava se korijen ti
prenesenom smislu prema lat. rađix, ikem, wurzel,
tal. radice Ud.

u) u jeziku (u gramatici, filologiji) onaj
dio od riječi koji još ostade kad se odbace svi
nastavci, i što pokazuje znaČene u noj općijem
smislu (može hiti da nc^j prvi primjer ne pripada
amo, nego da korijen stoji samo metaforički).
Ostadoše ništanema£e koreni neoekvriieni pra-
voslavnoga staroga jesika slovinskosra iz kojih
imamo riči slovinske na misto turskih izvoditi.
A. Kanižlić, ozr. x — xi. Korijen ove riječi u
mlogim jezicima znači vodu. Vuk, dan. 2, 87.
Ne treba paziti na izgovor nego na korijen. Vuk,
pism. 28. Jedni u pisai^u riječi gledaju na ko-
rijen ili etimolog^'u. 28. Kojima bi se (riječima)
korijen mogao tražiti u jeziku latinskome, odg.
na utuk. 9. Shvatićeš im (riječima) smisao, ako
si im došao do korena. M. Pavlinović, razg. 75.
b) u matematici, broj (ili uopče količina)
što se mnoii sam sobom i (a^o se dobiva drugi
broj (ili količina). Aritmetika ima sedam vla-
stiti dil& oliti posala u broju: prvi, broj i ti; drugi,
sknplat;... sedmi, izvađene korena činit. M. Zo-
riČid, aritm. 1—2.

f. u jednom primjeru u rukopisu xvi vijeka,
što je prepisan iz drugijeh kniga, ima korijen
v6d& prema latinskom vena aquarum. Jere za-
pustili jesu korijen voda živućijeh, G-ospodina
Boga (,Quoniam dereliquerunt venam aquarum
viventium, Dominum*). N. RaAina 85b. jer. 17, 18.
ovo je sama krupna pogreška koja je jamačno
postala s toga što je u starijoj kiiizi neko preveo
venam riječju žilu, pa je kasnije tko drugi (ne
znam, jeli sam Hanina) zamifenio rijeku korijen,
misleči na drugo značene riječi žila.

g. u metaforičkom ili u prenesenom smislu,
rod, pleme.

a) uopće rod, pleme, u nekojem primje-
rima po biblickom jeziku prema lat. radix, ali
ima ovako značei^e i u narodnom jeziku. Slth
korene Ijeseo)va. Stefan, sim. pam. šaf. 1. VS-
tvije jesemb blagaago korena sv3tihb gospodb
roditejb mojihb. Mon. serb. 71. (1275—1321).
iltrasblb blagago kordne. 133. (1348). iltb sve-
tago nihb korina (cijeli je spomenik pisan ikav-
skijenf govorom). 427. (1444). Iziđe prut od ko-
rena Jese. Zad. lekc. 45. isai. 11, 1. Posveti
Lodovika ot franačkih kra}ev korena rojenago.
S. Kožičić 29^. Justinijan posledni Eraklijanova
korena cesarastvova. 43^. Od simena i korina
svetoga kra}a Davida. I. Ančić, vrat. 165. Lav,
8 korena Đavidova krajevskoga ki izteče. J. Ka-
vanin 337^. Velika bi se krivina učinila plemstvu
tvomu i korijenu. J. Filipović 1, vr. Od koga
8i ti korina? kogMi roda od starina? V. Došen
247*. Zorobabel sin Salatijelov od kolina kraja
Žudinskih i od korena Đavidova. And. Kačić,
kor. 800. Stav)aju se čari po korijenu. Nar.
pjes. vuk. 5, 523. Od koga si kraja i korijena?
Pjev. cm. 156*. Pokle su se braći poženila od
jednoga roda i plemena i od jedne krvi i ko-
rena. Nar. pjes. istr. 1, 52.

b) početak, ishod plemena. Od korijena
zmije izaći će zmaj. M. Badnić 310b. Adam,
kako korin plemena {uskoga. F. Lastrić, test.
185*. Naj veće pak nastojai^e Matijino jeste bilo
ispisati izhodak i koren krajevskog kolina. £.
Pavić, ogl. 462. Zapiso je korijen i stabar po-
roda Jozefova. S. Bosa 23^. Kad se jedno od
drugoga rada izlazeći od istoga početka i korina.
M. Đobretić 547. — Mogao bi amo pripadati i
ovaj primjer gdje znači majku: Koren stvorca
velikoga (Marija). J. Kavaj^n 519b.

c) rod, potomci. No se i^ima korijen
istražio. Nar. pjes. vuk. 5, 523. Tako mi ni ko-
rijena djece imati! V. Bogišić, zborn. 559.

d) u biblickom jeziku zove se i sam Isus
korijen Jesejev. I vaspet Isaija reče : ,Bude
koren od Jesa, i ki ustane vladati narode, u uega
narodi budu ufati'. Bemardin 2. paul. rom. 15, 12.

0 korijenu Ješeov, to jest: o Isukrste, koji si se
rodio od plemena Ješeova. M. Divković, bes. 10^>.

1 o|)et Isaija govori: ,Biće korijen Jesejev^ Vuk,
pavl. rim}. 15, 12. — Slično je i ovo: Isukrst,
koren Davidov. J. Banovac, blagosov. 337. —
isporedi b, h).

h. s nekijem pridjevima znači različne bi\ke.
takovi su pridjef)i:

a) andelski. Andelski koren .angelik'
,angelica, archangelica'. G. Lazić 117.

b) bijeli. Koren beli, 1. polygonation
(Bjelostjenac), sigillum Salomonis (Jambrešić),
Gonvallarta polygonatam L. (Freyer); ^2. frassi-
nella (Parčić), Đictamnas albus L. B. Šulek, im.
158.

e) gorki. ,Gentiana minor, cruciata* gorki
koren. A. Jambrešić, lex. supplem. Koren gorki
ili žuhki (prema nem. bitterwurzel), genziana
(Parčić), Gontiana cruciata L. (Sab|ar). B. Šalek,
im. 158.

d) kravski. Koren kravski, Inula he-
lenium L. (8ab)ar). B. Šulek. im. 159.

e) križni. Koren križni (prema nem.
kreuzwurz), palma Christi maggiore, senecio mag-
giore (Parčić), Senecio jacobaea L. B. Šulek,
im. 159.

f) krvavi. Koren ^krvavi, Hypericum
perforatum L. (Sab)ar). B. Šulek, im. 159.

g) mirisni. Korijen mirisni, acoro
(Skurla), Acorns calamus L. B. Šulek, im. 160.
Koren mirisni, acoro (ParČić), Acorus calamus
L. 159.

h) mjekosjede (?). — U Stulićevu rječ-
niku: korijen mjekosjede, trava ,pittuisa, erba*
,herbae species^ — nepouzdano.

i) od metala (?). Koren od metal (corcAfu
od metal), cassia lignea (u mletačkom rukopisu),
Laurus cassia L. B. Šulek, im. 159.

k) ružice. Korijen ružice (nem. rosen-
wurz, prema lat.), radice rodia (u siAskom ruko-
pisu), Sedum rhodiola Dec. B. Šulek, im. 160.

1) slatki. — U Belinu rječniku: slatki
korijen ,regolitia, pianta nota' ,dulci3 radi^' 610>>,
i u Stulićevu: sladki korijen, trava ,glycirrhiza'.
Slatki korijen. I. Jablanci 162. Korijen slatki
(prema lat.-grč.), rus. cia^Kiit Kopeub. 1. polipo-
dio (Anselmo da Canali; u sinskom rukopisu).
Polypodium vulgare L. ; 2. dulcis radix (Duranto),
Glycyrrhiza glabra L. (Visiani). B. Šulek, im. 160.

m) srčani. — U Stulićevu rječniku: ko-
rijen srčani, trava ,armel, bisanzia, ruta salva-
tica' ,ruta silvestris'. Korijen srčani, srčeni, rus.
KopeHk cepAeiHuži (Polygonum bistorta), ruta sal-
vatica (u rukopisu xvi vijeka), Tormontilla offi-
cinalis L. (Lambl, Skurla). B. Šulek, im. 160.

u) svetoga Benedikta. — tf Stulićevu
rječniku: korijen s. Benedikta, vrsta od travo
,cariofillata, sorta d^ erba' ,caryophillata'.

oj svetoga duha. Koron svetoga duba,
čeŠ. koreni svatt^ho ducha (Helleborus niger), an-
gelica (u sinskom rukopisu), Angelica silvestris
L. B. Šulek, im. 159.

p) šupji. Koren šup]i, Aristolochia L.
(Sab)ar). B. Šulek, im. 159.

q) tusti. — U Stulićevu rječniku : korijen
tusti (sic)f trava ,elenio, enula, erba di giordane'
,helenium'. Korijen tusti, Inula helenium L.

Digitized by

Google

1. KOBIJEN, 1, h, q).

380

KORIJENE

(Lamb], Anselmo đa Canali). B. Šulek, im. 160.
Koren tusti (Durante), 1. enula (u mletačkom
rukopisu), helenium (Durante), Inula helenium
L. (Lambl); 2. mandragola femmina (rukopis u
Visovou), Manđragora officinarum Bertl. 159.

r) veliki. — U Bjelostjenčevu rječniku :
koren veliki ,helenium, flomos, inula campana,
vulgo enula campltna, nectarea, oonsolida major,
inula rusticaS u Jambrešićevu: koren veliki ,enula*.
Korijen ve)i, Korijen veliki, Inula helenium L.
(Lambl). B. Šulek, im. 160. Koren veli (u mle-
tačkom rukopisu), Inula helenium L. (Sab}ar, u
Zagrebu). 159.

s) zeleni. Koren zeleni, fraxinula ( Jam-
brcšić), Athamanta cervaria L. B. Šulek, im. 159.

t) zlatni. Korin zlatni, Gheliđonium
majus L. (Sab)ar). B. Šulek, im. 160.
2. stirps, truncus, caulis, pan^ struk.

a. truncus, pati. (Međa ide) na kordnb
ojskoruše. Đeč. hris. 12. Tako za rvat dub u
gori s gvozdjem sjedao naj prije teče, ter mu
grane lomi i ori, da mu korijen pak posij eče. I.
Gundulić 498. O narančo, vojko plemenita ! dažd
nahodi, tebe korijen raste. Nar. pjes. vuk. 1, 74.
Kruška bila u korijenu odveć visoka i glatka.
Nar. prip. vrč. 191.

b. caulis, struk. Pa će mi te, bosioče,
mlada potrgati oštrom dordom, bosioče, po b'jelu
korijenu. Nar. pjes. vuk. 1, 7. Nikakva joj dara
ne nosimo, nego jednu kitu bosioka, korijen joj
je od suhoga zlata, grane su joj drobnoga bisera.
1, 481. Žilo se korijena drže. (Treba se starje-
šine držati). Nar. posl. vuk. 81.

2. KORIJEN, m. mjesno ime. — Vala da je
ista riječ što 1. korijen. — isporedi 2. Koren.

a. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. Statist,
bosn. 98.

b. selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 21.

KORUĆNAC, korij&nca, m. dem. 1. korijen.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (kajkavski korenec, korenčić, žilica ,ra-
dicula*), u Jambrešičevu (korenec ,radicula*), u
Stuličevu (korenec, v. korijenak iz Habdeličeva ;
korijenac uz korijenak). Iz mala korenca blag
ruzar izniče. Đ. Baraković, jar. 94. — / ime
mjestu u okrugu biogradskom, glasi Korenac, ali
je jamačno ista riječ što korijenac. Livada u
Korenou. Sr. nov. 1871. 149.

KORIJĆNAK, korij^nka, m. dem. 1. korijen.

— Od XVI vijeka j a između rječnika u Mikafinu
(korijenak, žilica ,radicula'), u Belinu (,barbuccia,
radichetta minuta e sottile^ ,fibra^ 129b; ,radice
picciola' ,radicula' 603b), u Voltigijinu (korenak,
korenčić ,radicetta' ,rettieschen' ; korijenak ,bar-
buccia, radichetta* ,eine kleine wurzel*), u Stu-
ličevu (,radicula*), u Vukovu (hyp. v. korijen).

a. mali kortjen, ali, osobito u pjesmi, znači
što i korijen uopće ; upotrebfava se u metafo-
ričkom smislu kao i korijen. Do korijenka sve
sahne. M. Vetranić 1, 15. ZvoAenje toj tvoje
8 korijenkom moje sve srce podira. 1, 65. Da
taj lijes od gore s korijenkom pogine. 1, 135.
Tuga me srce izvija s korijenkom iz kruga.
1, 154. Tijem vam se posila s korijenkom iz
tijela srdačce sve moje. 1, 205. Srce se u meni
8 korijenkom podira. M. Držić 424. Korijenak
Jakobov jurve se rasplodi. 436. Rukovet nakupi
lozice zelene koja se prem pupi s korenka i žene.
D. Baraković, vil. 145. Od jednoga raalahna ko-
rijenka izrasti ćo stabla. M. Radnić 500*. Za-
spala devojka drenku na korenku. Nar. pjes. vuk.
1, 171. 410. Usnula đevojka drenku na kor'jeiiku.
1, 410.

b. s nekijem pridjevima, znači i neke bUke.

a) s pridjsvom gorki. Korenak gorki (nem.
bitterwurzel), athanasia (Danilo), Gentiana L. B.
Šulek, im. 159.

b) s pridjevom srčani, vidi 1. korijen, h,
n). Korijenak srčani (Pizzelli, Kuzmić, Aqaila
—Buć), V. Korijen srčani. B. Šulek, im. 160.

c. vino liekako načiiieno (zar s velikijem ko-
rijenom? vidi 1. korijen, 1, h, r)). — U Bjelos^en-
čevu rječniku : ,vinum inulatum, vulgo enalatum^
,Kor^nak' zovu u Požezi u Slavoniji slatko na-
čineno vino, koje jednako ostaje slatko. T. Ma-
retić.

1. KORIJENITI, kčrijemm, impf. postaje od
1. korijen.

1. usađivati (korijen u duboko), često u me-
taforičkom smislu. — Običan je gotovo sam re-
fleksivni oblik. — Od XVI vijeka, vidi kod b.

a. aktivno. — Samo u jednom primjeru
XVIII vijeka (u metaforičkom smislu). S ovim je
jezikom viru u STGi(h) korenio. A. J. Knezović
272.

b. pasivno. — Samo u jednom prin^jeru
XVI vijeka (u metaforičkom smislu); part. praet.
pass. može biti načiiien i od refleksivnoga gla-
gola. U Jubavi koreneni i v stanoviŠćini pra-
vadno Živimo. Naručn. 30b.

c. sa se, refleksivno, ispuštati u zemfu ko-
rijen, pa tijem učvršćivati se (u pravom i u me-
taforičkom smislu). — Između rječnika u Vran-
čićevu (koreniti se ,radicare*), u Bjelostjenčevu
(korenim se, vkorenujem se, uŽilivam se ,radicor'),
u Stuličevu (,pedetentim radicari, radices agere').
Šuga je jedna nemoć koja nadima, užgava, smrdi,
korijeni se, ždere, truje i slabi. M. Divković,
bes. 740b. Nije stablo tvrdo u koje Često vitar
ne udara: onim gibaAem sažima se i većma se
korini. S. Margitić, fal. 151. Sime koje vi te-
žaci u zem|u stavite ne izađe odmah u travu,
nego se klije i korini u zem)i. F. Lastrić, od^
28. UfaAe od strane Božje jest u vik istino, i
korini se u dobroti i milosrdju liegovu. 41. U
svakomu priupadku zao se običaj korijeni i čini
jači. 213. IV su ono otrovno sime usijali zlim
prilikama, iV ga nisu imali pom}e poguliti, da se
ne korijeni dok je bilo vrime i zom)ica mekašna.
ned. 68. I koliko su se većma protiva iioj di-
zali, ona se ie većma korenila. Đ. Rapić 323.

2. neprelazno, znači što korijeniti se (vidi
1, c). — U Bjelostjenčevu rječniku : korenim ,ra-
dico, radicor, radices emitto, radices a^' ; u Jam-
brešićevu: korenim ,radico*; u Voltigijinu: ,radi-
care* ,wurzeln, einwurzeln*. — Vafa da bi tre-
balo je (S) po južnom govoru mj. i : korijeAetL

2. KORIJENITI, k6rijenim, impf vidi isko-
rjenivati. — Postaje od iskorijeniti tijem što ovaj
glagol gubi prijedlog iz da postane imperfektivan.
— U jednoga pisca našega vremena, a između
rječnika u Stuličevu (v. iskorijeniti). Sprava sto
će naša prevrćat ogi'iišća, i sjerotnu korijeniti
raju. Osvetn. 3, 46. Ukorićeš, aP ukleti nećeš;
pa i kuni, al korijenit nemaš. 5, 110.

KORIJENSKI, a^j. koji pripada korijenu ili
korijenima. — Samo najednom mjestu xvii vijeka.
Vrućina naravna skončava vlagu korijensku. M.
Radnić 419«.

KORIJElifE, n. coll. upotrebfava se često kao

množina od 1. korijen. i je- stoji po južnom

govoru; po istočnom glasi kSre^e, po zapadnom
k6rine (ali vidi 1. korijen). — Stariji je oblik
s -nije i -nje mj. -Ae. — BijeČ je praslavenska,
isporedi stslov. korenije, rus. KopcHbe, češ. koreni,
pof. korzenie. — Između rječnika : korede u Bje-

Digitized by

Google

korijeiSte

331

KOBINAT

l(}Stjenčevu (koreiie, žile ^radices^, u Voltigijinu
Gradicame' ^eine menge warzeln'), u Stuličevu
(.radices' 8 dodatkom da je riječ rmka), u Vu-
kovu (vide korijene 8 dodatkom da je po istočnom
govoru), u DaniČičevu (koren-, gledaj kordn-) ;
korijene u Stulićevu. (jVaAicos, radicum copia'), u
Vukovu (jaž. coll. 1. |die wurzeln' ,radices^ —

2. ^kraatstriinke' ^stirpes*), u DaniČičevu (kord-
nije, noutr. coll. ,radices').

1. vidi 1. korijen, 1.

a. u pravom 8mi8lu. Dafinovo korenije i
listije. SredovjeČn. lijek. jag. star. 10, 101. Bla-
govaše ali korenje od zelja ali listje od stapja. Živ.
jer. star. 1, 234. Kada si skusil zolija, korenija
i i^egove likarije. Korizm. 14<^. Ako vidiš (u
8nu) korijenje, ali da ga blaguješ, toj prilikuje
neagođaj. Zbom. 138^. Plemenita duha korenje.
Ant. Đalm., nov. teSt. 126^. Istočnici slatke vode
od korenja driv tih istikahu. Aleks. jag. star.

3, 282. Ugradi vrtlac jedan, i posija korenja ni-
kako va. F. Glavinić, cvit. 19«. 8 ta ondi Bomu-
aldo tri lita korenje i travu jiduć. 51h. Živuć
o travi i korinju. I. Ančić, ogl. 5. Blagovahu
korijeAe. M. Badnić 64h. Korinje mirisavo. 8.
Margitić, fal. 175. Jidemo korenje divje. P. Ma-
cukat 42. čini se kruh od korijena. A. Baćić
307. KoreAe, travje, cveće . . . J. Kavanin 367h.
Čini se (kruh) od korei^a, od kore etc. J. Ba-
novac, razg. 226. Kopa koreAe i bere travice.
A. J. Knezović 16. ("ž^rai^aše se travama i ko-
rijenom. F. Lastrić, od* 162. U pustili i rani se
korii^em. ned. 80. Neka se ^izsuŠi na suncu ko-
rijene sviju trava. 199. Nu s korena izgmi
polako. J. S. Bejković 91. Ako je trava poko-
šena, ostalo je korijene (moie biti da je enačene
kao kod 2). Nar. posl. vuk. 4. — U osobitom
enaienu: ga lijeČeiie i vračane. Ne znaš li er ja
znam razliko korijenje? N. Na)eškovi6 1, 186.
Da vasmem korijenja (govori Jedupka). M. Đržić
168. Mnoge škrabice u kih razlik prah biše i
korenja na sinici usušena. P. Zoranić 66^.

b. u metaforičkom smislu.

a) vidi 1. korijen, 1, b, a). Jere veće
krat zgaja se da množi grisi imaju jedan ili u
jistinu malo korenja ili žilja, s kih zniču i rastu,
ispovidnik mudar ima )ubite)no i pomnivo zami-
riti te žile i ti koreni grihof, to jest uzroci glav-
niji i na6elniji s kih radjaju se i &ine ta prigri-
šenja. S. Budlnić, ispr. 40. Iskopati korice griha.
F. Lastrić, ned. 311.

b) vidi 1. korijen, 1, b, c^. I u izabranih
mojih pusti korenje. Zad. lekc. 50. ecclesiastic.
24, 13. Ovi korijenja ne imaju, jere u brijeme
vjeruju, a (u) brijeme napasti odpuštuju. N. Ba-
nina 36^. luc. 8, 13. I u izabranijeh mojijeh pro-
stiraj korijenje. 192«. ecclesiastic. 24, 13. Nit' je
grad ni selo, lakomo poslije gdi nije razvelo ko-
renje i žilje. M. Vetranić 1, 159. Izkorijeni iz
duše tvoje )ubav od svijeta, neka dade mjesto
božanstvenoj i da može učiniti korijenje i žile u
ćoj. M. Badnić 2». Ovi korinja ne imaju, zašto
na vrime viruju, a u vrime napasti odhajaju. L.
Terzić 312. TJ obranim mojim stavi korine. F.
Lastrić, svet. 178^.

e. 8amo i s pridjevima, znači lieke osobite
bifke, isporedi 1. korijen, 1, h.

a) mrkva. Koreje, Daucus carota L. (u
Zagrebu). B. Šulek, im. 160.

b) korijeAe srćano, vidi kod korjence.
e) Korene svetoga Petra, Saxifraga L.

(8ab}ar). B. Šulek, im. 160.

2. vidi 1. korijen, 2. S kebom u korijene.
(N. p. nema drugo ništa, nego ,s kebom u ko-
rijene', t. j. propalo sve, niti se ima čim drugim

hraniti, nego da se ide u kupusište, đe je kupus
posječen, da se traži korijena). Nar. posl. vuk.
287.

KOBIJEPATI, korijepam, impf. vidi korijo-
piti. — Samo (sa se, pasivno) u jednom primjeru
XVIII vijeka, gdje je značene slabije nego kod ko-
rijeniti. Premda se praštaju grijesi, ništanemaiie
ne dižu se pod puno u svemu, niti se izkorjenuju
iz žilah, ma na Aeki način korijepaju se, da i
jošt ostaju žile grijehah usađene u srcu. J. Ma-
tović 162—163.

1. KOBIJĆPITI, k6rijepim, impf. eradicare,
exstirpare, čupati, iskopavati iz zemfe s korijenom,
i u prenesenom ili metaforičkom smislu, čupati,
vaditi. — Postaje od iskorijepiti tijem što otpada
prijedlog iz da glagol postane impnrfektivan, ispo-
redi 2. korijeniti, osnova korijep jamačno je srodna
8 koriien, ali joj se u ostalom ne zna postane.
— Od XVI vijeka, a između rječnika u Belinu
(,sradicare* ,radicibus extirpare' 704h), u Volti-
gijinu (,sradicare, sbarbucciare* ,ausreuten, aus-
rotten*), u Stuličevu (v. korijeniti).

a. aktivno.

a) u pravom smislu. Neka (prasac) ^ne
korijepi vinograd. M. Vetranić 1, 456. Što
cknim, ter hode dubja ne korijepim? ne svrćem
dno vode? ne kojem? ne slipim? M. Držić 110.
Vidio sam veće krat, gdje će se uhiti t s medjedoni
on rvat, i dubja korijepit. A. Sasin 133. Oni
(giganti) uzrastom sti*ahoviti u sebe se toli uz-
dahu, snažnom rukom korijepiti cijele gore da
mogahu. 6. Palmotić 3, 180d. (Poplavica) dubja
skube i korijepi. J. Palmotić 266.

b) u metaforičkom smislu. Višiii Bog zgara
korijepi zled svaku. M. Vetranić 1, 49. Ki (čemer)
meni iz tijela sve srce korijepi. 1, 189. ^iubav
s vlastim svdm korijepi pome i slavnu lovoriku.
A. Gledević 213b.

b. sa se, pasivno. — U svijem je primjerima
u metaforičkom smislu. Neka trudno srce moje
korijepi se i podira. M. Vetranić 1, 325. Duša
moja još od tila korijepi se i podira. 1, 348.
Zač koga zaslijepi Juveni nepokoj, s trudom se
korijopi jadovno bilje toj. 2, 68.

2. KOBLTŽPITI, kdrijepim, impf. postaje od
ukorijepiti kako 1. korijepiti od iskorijepiti.

a. aktivno. — U jednom primjeru xviii vijeka
gdje znači : upuštati ili učvršćivati (korijen, iile),
ali u metaforičkom smislu. Svaki čas većma
zloba svoje žile u tvomu srcu koripi. A. d. Bella,
razgov. 159.

b. sa se, refleksivno. — U jednom primjeru
XVII vijeka gdje znači: kočiti se (od straha).
Množi opeta zdravi u putu mrtvi od straha ko-
rijepe se. J. Palmotić 263.

KČRILAC, kćrioca, m. čovjek koji kori. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Stuličevu
(griješkom korioc, v. koritej). Već to molim,
brižan korioče. Osvetu. 2, 21.

KORICA, f? ili n. pl.? mjesno ime. — xiv
vijeka. Selo Korija. Svetostef. hris. 5.

KORINAT, Kćrinta, m. Corinthus, grad u
Grčkoj. — Obliku Korinat za nom. (i acc.) nema
potvrde; u i^ekijem primjerima ima Kćrint: Tad
Korint on ode, ter stupaj obrati. M. Bunić 7.
Take oćuti zatijem jade Korint, Argo i Mičena.
P. Kanavelić, dubrovn. 11. tako piše i Vuk (kao
i u drugijem tuđijem riječima) : Ne dođoh više u
Korint. Vuk, pavl. 2kor. 1, 23. ima i oblik K6-
rinto (po tal. Corinto) : Atena, Argo, Sparta i
Tebe, i Korinto i Mičena. I. Gundulić 369. —
U drugijem padežima. Kraj grada Korinta. M.
Bunić 6. I s lijeva mu more ostaje od Korinta

Digitized by

^uogle

KORINAT

EOBIST, 2, a, b).

zvano prije. I. Gunđulić 370. Nije čina dori-
skoga, ni Korinta. J. Kavaiiin 480». U Korintu.
J. Matović 87.

KOEtNĆANIN, m. čovjek te Korinta. — Mno-
žina: Korinćani. — Ovako Vuk piše. Korinća-
nima poslanica. Vuk, novi zavjet. — Prije na-
šega trremena piše se ova riječ Korintianin, te se
ne zna, treba li čitati Korintijanin ili Korintjanin,
n. p. Veli Korintianom ... M. Divković, nauk.
2b. Pišući Korintianom. 91*. Veli ApoŠto pi-
šući Korintianom. M. Radnić 257l>. Ričina, koje
piša Korintianom. J. Banovac, razg. 32. Ko-
rintianom. 79. 108. 205. 224. 231. Pavla, koji
pišući Korintianom ... F. Lastrić, test. 148*.
Korintianiraa. J. Matović 60. 78. 84. 146. 303.
ovdje se ne zna kako je bilo u rukopisu : VeJaSe
Pavo sveti Korintjanima ... A. Kalić 492.

KORINT, vidi Korinat.

KORtNTIJANIN, KORInTJANIN, vidi Ko-
rinćanin.

KOrJnTO, vidi Korinat.

K0RI6lAN, m. Coriolanus, prezime rimsko.
Marko Koriolan. J. Banovac, razg. 9. — I kao
muško ime. A Koriolana tvoga se jest dida slava
noskonćana mašila naprida toliko, da . . . H. Lu-
čić 285. Koriolan Cipčić tako, pokli ja kuša'
svijeta varke. J. Kavaiiin 82*.

KORIOLAnOVIĆ, m. prezime (po ocu Korio-
lanu). Milici Jeronima Koriolanovića. H. Lučić
284.

k6rISAN, vidi koristan.

KORISCA, /. dem. korist. — U Stulićevu rječ-
niku: koristca ,lucellum*.

KORISMA, vidi korizma.

k6rISNICA, /. žensko čefade kao korisnik. —
U Belinu rječniku : ,chi attende al suo utile* ,suae
utilitati vacans* 781*, i u Stulićevu: koristnica
uz koristnik.

KORISNIK, m. postaje od korist nastavkom
bnikf..

H. čovjek koji radi o svojoj koristi^ koji na-
stoji na svoju korist. — U Belinu rječniku: ,chi
attende al suo utile' ,suao utilitati vacans' 781*,
i u Stulićevu: koristnik ,suae utilitati vacans*
s dodatkom da je riječ ruska.

b. čovjek koji uživa (po kakvom pravu) nešto
(zemfUf ku&u itd.). — U pisaca našega vremena.
Daće koje se za upotreb]avafie zema|a, zgrada
itd. od korisnika plaćaju. Zbornik zak. god.
1864. 22.

k6rISN0ST, k6risno3ti, /. osobina onoffa što
je korisno, korist. — Postaje od osnove adjektiva
koristan (korisbn) nabavkom ost, pa se i ne čuje
medu sin (vidi koristan), ali se nalazi pisano.
— Od XVIII vijeka. Jesi li pazio na tvoju dušu,
ali na dobitak i vlastitu koristnost? Đ. Rapić
43. U svemu kolikomu s. pismu nije najti svi-
tlije, slavnije . . . pirovaiie nakitito od đanašnega
koje učenik po(ub}eni u svomu evandoju izpi-
suje i sveta mati crkva radi velike koristnosti
duše svoji sinova polubjeni nama danas prid o6i
stavja. 82. S obzirom na opseg i korisnost ni-
hova posla. Zbornik zak. god. 1865. 234.

KORIST, /. praeda; utilitas, usus, commodum,
eraolumentum; lucrum, quaestus. — Akc. je za-
bi(cžen po Vukovu rječniku, i po svoj se prilici
ne mijena (loc. sing. koristi?, gen. pl. koristJ,
dat., instr.y loc. pl. koristima?), u Dubrovniku je
drukčiji : k6rist, i ne mijena se. — Riječ je pra-
slavenska (jamačno u značenu: plijen); ne može
se posve dobro znati, jeli isprva bilo i ili y: ispo-

redi stslov. koristb (u starijim kikigama) i korjstb,
rus, KopucTb, češ. korist, pof. kor«yšć (a ne ko-
ryš6, kako je griješkom e(U>ifeieno u F. Miklošić,
etymol. w5rterb. 130b; u polskom jesiku stoji y
mj. i poslije rz). — ifikloSić (etymol. wdrterb.
kod kori-) misli da može biti srodno s koritL —
Između rječnika u Vrančičevu (,quaestas; uti-
litasO, u Mikalinu (,utilitas, emolumentum, com-
modum, bonum, accessio, fractus, resO* u Belinu
(koriš ,emolumento' ,emolamentum' 287* ; ^giova-
mento, utilit4' ,adjameutam' 346b; ,pr6, utile, o
giovamento* ,commodum' 586*; ,profitfeo^ ,pro-
fectus^ 589*; ,vanta^gio' ,emolumentam^ 751b;
,miglioramento, accrescimento fatto a pederi, case
ecc.^ ,accrementum' 486b; ,guadagno, acqiusto^
,lucrum* 360b; korist ^interesae, utile o com-
modo^ , utilitas^ 412b ; , utile, sost.' ,emolumentum'
781"), ti Bjclostjenčevu (v. basen etc.), u Jambre-
šičevu (jUtilitas'), u Voltigijinu (,\iti\tk, vantaggio^
,nutzen, vortheil'), u StMSevu (^utilitas, emolu-
mentum, lucrum, quaestu8, fraotus, profeotus'),
u Vukovu (,der nutzen, das gedeihen^ ,atilitas^),
u Daničićevu {korystb ,spolia; lucrum*). — Oblici:
korest. S. Budinić, sum. 21*, i korijest. M. Div-
ković, nauk. 32b, mogu biti pogreške samijeh
pisaca.

1. plijen. — ovo se naj starije znaiei^e na-
lazi rijetko, i samo u starijim kMgama pisanima
crkvenijem jezikom. Veliku kory8tb plenivbse.
Domentijan* 136. Jako koristb razgrabjahn. b 27.
— Može biti da je isto značene i u ovom pri-
mjeru: Tb nasleditb mnogyje i krdpbkyihb raz-
delitb korystb. Domentijan* 10.

2. utilitas, usus, commodum, emolomentam,
nešto Što ko stječe, dobiva, a dobro mu je da ono
ima, ili se dajbudi misli da mu je dobro (ko-
risno); može se i u apstraktnom smislu shvatiti
kao osobina onoga što je kome korisno, tili se go-
tovo nigda ne da razlikovati ovako apstraktno
značene od konkretnoga. — suprotno : šteta.

a. u naj širem smislu,

a) uopće. Tada im je sve zajedno: i
korist i šteta. Stat. po), ark. 5, 250. Kada glas
iz gore 6uh, da mi navisti : kamo se, govore, tačeš
brez koristi? H. Lučić 218. Učinivši ^oj svake
lijeke nijednom koristi. B. Kašić, iA, 81. Na-
učićeš 8 koristi molit Boga. L Držić, nauk. 115.
Želim slave i koristi. B. Krnarutić 27. Nit^
s koristi liu (zemfu) gazite, dal* ste crnoj zemji
brime. V. Došen 233b. Ovako će uzdisati, ali
bez koristi. Đ. Bašić 176. čestiti care, imaj
milosrđe na nesrićnu vojsku tvoja koja nemilo
gine brez nikakve koristi. And. Kačić, razg. 118.
Mrzost na stranu a korist preda se. Nar. posl.
vuk. 183.

b) izriče se kome je ili čemu što korisno
(vidi i c)): tui) genetivom. Žalost od koristi
iskrnega. Korizm. 37*. U ostalih poslovih nije
vazda sva korist onoga ... A. KaniŽlić, bogo-
}ubn. 18. Ja nisam ima' u mojoj misli drugoga
konca u tumačena ovi kniga nego li slava Božju
i korist iskrAega. L. Terzić ix. — hb) adjek-
tivom posesivnijem. De ihb je čbćeta moja i ko-
rvsth ihb moja. Mon. serb. 54. (1340—1272).
Korist telesna je kruh i vino. Naručn. 20b. Za-
boravi kućnu koriš. M. Držić 150. Nega je čes
vesela za vaše čestite koristi donijela. Ć-. Pal-
motić 1, 68. Svak s načinom zlato isti, ma ne
svojoj pri koristi svačiju koriš da ostavi. 2, 499.
Kad ti 'e vila prevelikom tvom koristi pako
vidit dopustila. J. Kavanin 500*. Znajte velika
vašu duhovnu korist. Pisanica. 4. Imaće svaki
napridak u svoji koristima. J. Banovac, pred. 82.
Videći svoja štetu a korist Jakov^evo. And* Ka-

Digitized by

Google

KOKIST, 2, a, b).

888

KORIST, 2, a, đ) bb).

6ić, kor. 81. Nejmamo u našoj molitvi samo
gledat naftu korist. L. Vladmirović 44. Jere mu
nitko ne EabraAaje svoja korist. Ant. Kadčić
285. Ktio je sdražiti slavu svoju s našom ko-
risti. J. Biatović 824. Kad bi samo svoju korist
posnali. Đ. Obradović, sav. 16. Budete mudri
rad svoje koristi. Osvetn. 4, 14. Ta je težila
proti pravu, proti koristima duševnim. M. Pa-
vlinović, razg. 70. ~ €^) ikek^em tidjektivima,
kcji se mogu shvatiti kao posesivni, n, p. osobiti,
vlastiti, općeni. Osobita korist, vlastita koriš
,interesse proprio' ,commodum proprium'. A. d.
Bella, rječn. 412b. Čestitost carstva i općinsku
korist uzmnožati. A. Kanižlić, kam. 17. — tld)
dativom. Korist svim je, korist sam je u svem.
J. Kavanin 93*. — ee) genetivom ili dativom i
objektivom, koji stoje zajedno uz jednu riječ ili
napose vus dvije. Za duhovnu koriš Krstjana. B.
Zuseri iii. — Jeli koriš carstvu općena, protivnik
se da oslobodi? P. Sorkočević 585*. — Ki svu
koriš (ubi prije nego koriš puka. Qr, Palmotić
1, 878. Korist dušo, korist tijela, korist grajska
i crkvena. J. Kavaiiin 98». Koristi pojedinaca
ništica su prama koristi narodnoj. M. Pavlinović,
rad. 86.

c) kaie se da je cif koje radne čija ko-
rist dodajući ikeke prijedloge uz korist, kod toga
ae ističe )wmff je korisna onako kao kod b). ko-
rist moie stajati: aa) u acc. s prijedlogom na.
To sve na moju korist naređuješ. B. Elašić, nasl.
236. Da se siju sadnžbine i almuštva na braš-
koga korist društva. J. KavaAin 86*. Vami zato,
vitri nami protivnim, sapovidam i govorim, da
pristanete i u vaša mista u slavu Božju i na
korist Krstjana pribivati imate. J. Banovac, bla-
gosov. 295. Svakolika stvorio jest zaradi nas,
na korist našu. A. Kaniilić. fran. 204. Jer na
korist koga kra}a to prodano meso va}a. V.
Došen 55*. Tražim ploda koji se množi na ko-
rist vašu. Vuk, pavl. filib]. 4, 17. Pošto se je
odrekao kneStva na korist starijega sina. M. Pa-
vlinović, razg. 88. — bh) u acc. s prijedlogom
n. Imam mu nika reći v liegovu korist. Mira-
kuli. 5. Da u korist se diiša trate (blaga). J.
Kavaiiin 872*. — cc) u acc. s prijedlogom za.
Za dobro i korist cesarovu ulizoh u tempal ov.
Živ. kat. star. 1, 218. A to je dub jedan ne-
plodan zlatolist, posvećen starih dan krajici za
korist: tko more na ii ulist i granu oblomit i
zajti doli čist, kra}ici krunu svit . . . Đ. Bara-
ke vić, vil. 311. činim ove kAige i dajem na
svitlost ... za korist i spaseiie svega puka kr-
stjanskoga od jezika bos(^^nskoga. S. Margitić,
ispov. 285. Koja sam ti sva u ovim kiiiŽica(^A)
složio i istomačio za veliku tvoje duŠe korist. S.
Badrić 5. Vrsna dilovaiia ne samo za svoju ko-
rist nego i za korist općenu i skupština. J. Ba-
novac, prisv. obit. 3. Milosti koje mu se pitaju
za korist iskniega. 8. Ne ima sumje, da se
ovdi zdrži otajstvo za korist našu duhovnu i
nauk. P. Lastrić, ned. 365. Neka se zna da časte
Boga kako Krstjani, a za korist svoju. I. A. Ne-
nadić, nauk. 58. Kanoni ovi naređeni su za ko-
rist Focija. A. Kanižlić, kam. 104. Da su se
uĆinili vladaoci po svojoj vlastitoj vo}i, a ne za
korist puka. And. KaĆić, kor. 89. Naša odluka
ne ima biti druga nego se posvetiti na službu
Božju za korist duhovnu našu i našega iskriiega.
Ant. Kadćić 2. Đilo uČii^eno samo na poštei^e
Božje i za korist i službu svagdaiiu župnrk&. M.
Dobretić v. — dd) u gen. s prijedlogom radi
(zarad). Kako Isukrst spasite} naš radi koristi
naše hotje se dati u ruke židovske ... A. G-u-
Četić, roE. jez. 196. Dižu život neprijate|ima radi

općene koristi. J. Matović 378. Trpi nas na
svitu, zaziva na pokoru, prosvit)uje pamet ... i
ovo sve ne zarad svoje nego zarad koristi naše.
A. Kanižlić, fran. 205. — ee) u instr. s prijed-
logom s. znaČene nije posve isto, ali je slično, jer
je smisao da je liešto združeno s koristi. Koja
je činio sa svih korišću. B. Kašić, is. 26.

d) upotreb java j uči korist u i^kijem obli-
cima i u svezi s liekijem riječima, dobiva se zna-
čci^: biti koristan.

aa) s glagolom biti moie stajati za
ovakovo znaČeike korist: aaa) u acc. s prijedlo-
zima na, u, za, isporedi c) aa), bb), cc). On is-
pisa pismo ovo, da bude na korist onim, ki budu
čtiti. Tondal. star. 4, 118. Da će biti na korist
duhovnu crkvi svetoj. Ant. Kadčić 3. Samo kad
bi Bog dao, da bude ikoliko na korist jeziku
našemu! Vuk, pism. 81. — Što hoće rijet ova
trjeska? ali si ^e u štetu ali u koriš moga go-
spodara Kamila? M. Držić 217. — Malini su za
dvoju korist kraju. Moii. croat. 217. (1526). Da
besidi (jezik) Sto je od potribo i za korist. J.
Banovac, razg. 60. Naču&ati ona, koja su za
korist općenu. F. Lastrić, ned. 134. Za koju bi
korist bila (pravda)? V. Došen 65*. — bbb) u
gen. bez prijedloga (Češće s prijedlozima, vidi ccc)
i ddd)). Ne budi v tom Ajakšd koristi, ka je
mene psoval, ni mani škode. Pril. jag. ark. 9,
133. (1468). Ako koja stvar tolike tebi koristi
i potribe jest ... I. Velikanović, uput. 3, 78.
Koje je koristi krizmale? T, Ivanović, nauk. 74.
Koje je koristi ženitba? 78. — ccc) u gen. s pri-
jedlogom od (isporedi e)). Danu uzmite vi raz-
birat, ali mir je sada vami, ali od veće boj ko-
risti. I. Gundulić 450. Biti od koristi ,interest,
refert, in rem est^ J. Mika)a, rječn. 16^. Ka-
kono je veća duša od tila, tako je od veće vrid-
nosti i koristi liihovo dilo i likarija. L. Terzić
VII. Ov potvrdjen zakon isti i vami je od ko-
risti. J. Kavanin 167 1>. Biti od koristi ,esser
utile* ,emolumento esse'. A. d. Bella, rječn. 781«.
Iskorenut svaku travku koja nije od koristi. J.
Banovac, pripov. 91. Isukrst vam nije od ko-
risti. F. Lastrić, svet. 4*. Imamo potanko ra-
zabrati, da če|ad istinito i izpuno zla u srcu
kadgod i prorokuju i čine čudesa i izgone vra-
gove, sve to u imenu G-ospodina Jezusa Krista,
a da ta prorokovana, čudesa i izgoneiia ne budu
im od ijedne koristi za sahraniti se. S. Kosa
80b. Ufaiie uskrsnuća veoma je podobno razgo-
vorit nas u našijeh nedi^agostih i u naSijeh tugah ;
zato se služimo liime i bit će nam od velike ko-
risti. Đ. Bašić 62. Kada zakon dospije biti od
koristi puku. A. d. Costa 1, 14. Jesu pripravni
poći gdi jest od koristi crkovne. 1, 106. To je
od koristi male. J. S. Eejković 14. — dtld) u
gen. s prijedlogom s. Stvar u sebi ne more nego
s koristi biti |udem. H. Lučić 225. O-di more
s koristi bit mi trud i muka. 282. Da će biti
(skladat^ a) vasda mojoj s vis ti, s pruda i s ko-
risti. P. Hektorović 56. Štetna meni jes, a tebi
s koristi (fubav). D. Baiiina 26^. Nije nijedna
rič zla koja s koristi može bit. D. Zlatarić 2^.
Li jesi na misti u komu ćeŠ moći s veće nam
koristi biti i pomoći. I. Ivanišević 825. Bilo bi
ti s velike koristi, kad bi u ove osam dana za-
bavio se kako priko deveterodnevja. I. M. Mattei
266. — eeej u instr. s prijedlogom s, isporedi c)
ee). Ne mislite, bratjo, da umrijeti za j^ubav i
vjeru Isukrstovu biti će mi šteta, pače mi će
biti s velikom korišću. B. Kašić, per. 160.

bb) korist stoji u acc. (ili u genetivu
partitivnom) ka>o objekat s glagolima, kao štosu:
€uui) Činiti (drugo je kod g) hh)). Ova moja

Digitized by

>Joogle

KORIST, 2, a, d) bh).

334

KOBIST, 2, a, k).

pisma ue mogu neg koriš učinit. M. Držić 8.
Naučite)!, koji dobro i lijepo uče a taman i opak
život čine, malo kada nih nauk učini korist i
napredak. M. Divković, bes. 825». Djetićem sta-
rijeh svjeti preveliku korist čine. J. Kavanin
88a. Jer poznaje (djavao)^ koliko poStene s mo-
litvom Bogu činimo i nama korist. J. Banovac,
rasg. 22. Ne gubim ufana, da nisam učinio ko-
likogod koristi. 188. Ovo pet sakramenata na-
ređeno je od Isukrsta zaradi čovika, zašto Aemu
istom korist čine. 200. Voda od jezera ne čini
onolike koristi. F. Lastrič, test. 254*. Veće ko-
risti ne more težak učiniti vinogradu svomu ili
vrtlu za uzdržati u i^emu plod, nego ga dobrom
gradom i jakom ograditi, ned. 375. I družtvu
se korist Čini ... Y. Došen 137l>. Koju korist
srčba čini? 199^. Kad koristi već ne čine (lin-
čine) . . . 242l>. Veću su joj korist učinili pro-
goneći ju. B. Leaković, gov. 42. Tako bi druStvo
učinilo jeziku i kniževnosti naroda našega ne-
iskazanu korist. Vuk, pism. 27. — bbb) davati,
podavati. Da tri daje blagoslov koristi tomu...
P. Hektorović 11. 8y&k& . (živina) koju korist
dade. V. Došen 204*. Koji (starješine) jasno
puku sjaju i svakdaiiu korist daju. 250^. Ova
vjera podaje nami mnoge koristi. J. Matović 21.
Ova krepost podaje jošt često velike koristi. 419
— 420. Korist davati ,einen nutzen tragen*. Jur.
pol. torminol. 508. — ccc) imati (isporedi g) cc)).
Dogodaji ovi počimaju od prvijeh pribivaoca
zem|e koji akoprem možebiti nejmaju onu korist
i priporučeAe ono koje dogodaji poznijeh vre-
mena ... D. E. Bogdanić xiii. — ddd) kazati.
Jer kaže koristi bit vojnik iz mlada. Đ. Bara-
ković, vil. 355. — eee) nositi, donositi, (u jednoga
pisca XVIII vijeka vrlo često) prinositi. Koliko
znaAe u životu nosi koristi. M. Pavlinović, rad.
145. — Ku korist i ča donaša krat? Kateh. 1561.
17a. Jer nam ona (zla) više puta hasne i korist
duševnu donose. £. Pavić, jezgr. 124. — Koliko
koristi prinese vjernijema uskrstnuće Jesukrsta.
J. Matović 60. Ovo odmicaAe prinosi kojegod
koristi. 159. Koje koristi prinosi kruh i vino
tijelu? 215. Da je dopušteno prinijeti kojugod
korist i prudnost zakletvom onomu. 408. Zla
koja ne mogu prinijeti ikakvu korist duši. 521.
cf) i hoditi na korist može imati ova-
kovo značene. Što vilaet plodi, prije liemu nek
na korist hodi. J. S. Re}ković 436.

e) jkoristan^ kao atribut može se izreći
riječima: od koristi, isporedi d) aa) ccc). Stvari
od velike čine i koristi. And. KaČić, kor. 24. —
nasuprot, mj. ,nokoristan* stoji bez koristi. Sluga
brez koristi. Kateh. 1561. 56*. O ljepoto bez
koristi. 6-. Palmotić 2, 445. Obodvoje bez ko-
risti (sjedne i lozje). J. KavaAin 424l>.

f) kad se hoće kazati (atributivno) što
je uzrok koristi^ to može biti (kao kod b)): ati)
genetivom. Prud i kordst ovoga pozdrav|enja jest
ova. Š. Budini ć, sum. 22*. Po ovome možemo
poznat da koristi ovoga svita nisu nam potribite,
budući da ćemo ji brzo ostaviti. J. Banovac,
razg. 85. — hb) genetivom s prijedlogom od. Da
V nas od mise korist ne istašći. Naručn. 41*.
Ka je korist od skrušenja? 49*. — rc) a^jek-
tivom posesivnijem. Koristima svitovnima. I. P.
Marki 35. Vi se priko načina povadate za svitom
i za svitovAi koristima. J. Banovac, pripov. 6.
Koliko si obrtan i pomuiv na zemalske koristi?
I. M. Mattei 179.

ff) da ko ili što dobiva korist može se
izreći različnijem glagolima s objektom korist,
n. p. ; €ia) samijem glagolom dobivati. Šest plodov
i koristi dobiva Človik. Korizm. 85*. Bec^ mi

još 8 tizime za tvoja taj dila, ka s* koriš napo-
kon veliku dobila. D. Banina 90*. Da sva ko-
rist pridobiva. V. Došen 58b. — bb) dostizati.
Koju bi korist mogli dostignuti s razmiSlanem.
J. Matović 484. — cc) imati (drugo je kod d)
bb) ccc)). Da je dobro adi korist imil. Naručn.
89*. Koju li ćemo korijest, koju li plaću imati
nasljedovavši Isukrsta? M. Divković, nauk. 32l>.
Imati korist ,cavar utile^ ,capere utilitatem^ A.
d. Bella, rjeČn. 781*. Mačiće se, a koristi neće
imati. D. Daničić, jer. 12, 18. — dd) primati
(prijati). I da se ne najde od te marke korist
prijeti. Mon. croat. 269. (1572). On ni prijel
nijedne koristi od lakta. Korizm. Blb. Neka naŠ
Dubrovnik kako sada koriš prima, slavu stječe
i ures nahodi u mudru svjetu vrijedna sudca. I.
O-undulić 216. Ne samo on ne bi primio štogod
koristi, dali priveliku štetu. J. Matović 219. Ko-
liku korist od ne (pokore) primamo. 240. Ko-
risti i uharnosti koje se primaju od časćeda dneva
svetčanijeh. 364. — ee) priobrdtati, u kikizi pi-
sanoj erkvenijem jezikom, Ašte poglagolati kto
sb £imi> spodob|aše se, ne hudu aitb šego duši
koristb priobrdtaše. Domentijanb 115. — ft) »ti«-
cati. Pravda ako naj prija od sebe počii^e, naj
prvo imam ja koriš mu steći š lie. L Gundulić
111. Nu još i to kad bi bilo, ku bi od toga
korist steko? 452. Jedinstvo, je svad hva)eno,
svaka koriš š Aim se stječe. Gr. Palmotić 1, 119.
— ffff) vaditi, izvadati. Pametan se može riti
tko iz grijeha koriš vadi. GI-. Palmotić 2, 70. I
nijedna korist vade n ovom pogleda. P. Ka-
dovčić, nač. 23. Odkle vadu oni isti Čadne prođe
i koristi. J. Kavaiiin 192b. Od lieg kod nas ko-
risti ne vade. J. S. Be}ković 37. — Kolika ko-
rist može se izvaditi i za sebe i za iskn&ih. P.
Badovčić, nač. 6. Da budu ove spomene moguće
izvadit korist duši. 28. Izvaditi koriš ,preva-
lersi, approfittarsi, cavar atile da qaalohe cosa'
,emolamentam capere^ A. d. Bella, rjećn. 584*.
Izvaditi koriš ,cavar utile' ,oapere ntilitatem^
781*. Težati jednu ledinu i izvadit iz iie u na-
prid korist, razgov. 8. I koliko se koristi iz-
vada iz razmiS|ana Aegova. J. Matović 40. —
hfi) Činiti (učiniti), isporedi d) bb) aaa). Tko
zna, iz nevo}e ako taj iziđe, ter ako na bo)e
mjesto on uzide, ter ako koriš taj nčini vrhu
vas, kako ovi koji raj isprosi jedan čas ? N. Na-
{ešković 1, 141.

h) može se dobiti suprotno snačeAe prema
g) glagolom uskratiti (sebi). Sebi bi sva korist
uskratili. V. DoŠen ix.

i) glagolima obratiti, okrenuti iid. na
ili za ili u korist kaže se da se od i^ečega vadi
koristi, i ako ono nije za to uprav određeno.
Ako bi i^u obratil u svoju korist. Š. Budinić,
ispr. 111. Čašu od zlata ne ktiSe za korist svoju
okrenuti. A. Kanižlić, utoč. 54. Koji ručke i
večere . . . znao bude pokratiti, i na korist obra-
titi ... V. Došen 249b. Za svoju korist okre-
ćući. And. Kačić, kor. 148. Neka bi nastojali
ono obratiti na svoju korist. J. Matović 108.
Ako ne budemo nastojati ova na korist naŠu pri-
tegnuti. Grgur iz Vareša 81. Naj nuu&e ostanke
vremena pobrati i na korist okrenuti. M. Pavli-
nović, rad. 55.

k) ftražiti korist* može se izreći na ne-
koliko načina. Trijeba je, da se svi in^ei^amo
na koriš. M. Držić 313. Djavli ne ištu koriš od
Judi. M. Orbin 181. Za koriš prioni, a vile ne
dvori, pusto nam razgoni stado vuk po gori. L
Gundulić 158. Čuvaj kuću i radi o koristi. Nar.
prip. vuk. 147. Traži korist svoju u svađi. Vnk,
odg. na utuk. 28.

Digitized by

Google

KORIST, 2, a, 1).

385

KORISTAN, 1, a, a).

1) da je što kot^no (ili da nije) izriče
se cesto drukčije nego kod d), tijem što korist
stcji u nofninativu ili u genetivu partitivnom
s glagolom biti.

€Ui) ne izriče se što je koi^isno, jer se
razumije po smislu. Ja ne vim da reku: koriš
bi li meni. Š. Menčetić 116. Pitaj tebe istoga:
.Koja mije korist?' A. Kanižlić, fran. 153. Kad
vidiŠe vitezovi Turci, da se gine a koristi nije.
And. Ka5i6, razg. 307«. Ništa mu ne bi korist.
N. Palikuća 58. Ja utekoh, tu koristi nema.
Nar. pjes. vuk. 5, 119. Tu mene nije štete nego
korist. Nar. prip. vuk. 209.

bb) uzrok se koristi izriče: tuui) ge-
netivoin s prijedlogom od. Ni od Šta mi nije ko-
risti. S. Margitić, ispov. 67. Da bi mu korist
bila od pokaranja. I. Orličić 42. Niti je koristi
od blaga, ni od gospostva, ni od rodbine. J. Fi-
lipović 1, 267b. Mala je korist od promiš(ana.
P. Filipović 54. Koja je korist od krvi tvoje.
A. Kanižlić, utoč. 214. Ali koja je korist od ni-
hove ispovidi. bogo)ubn. 118. Koja mi je od
službe dvorske korist? 474. Koja je korist od
one krave koja da punu muslicu mlijeka, a po-
tegne nogom te prospe? Nar. posl. vuk. 140. —
Mpb) genetivom s prijedlogom s. S koga raz-
mirbja nijedna koristb nije ni jednoj strani ni
drugoj. Mon. serb. 466. (1454). — crc) instru-
mentolom s prijedlogom s. Tko rod ikad nosi
brime, kad koristi nije š nime? Y. Došen 238b.
Da mu nije z bogatstvom koristi. And. Kaćić,
kor. 17. Koja mi je korist s prvorođenstvom ?
26. — dcUl) lokativom s prijedlogom u. U }u-
vezni nije koristi. I. Đordić, uzd. 178. A koja
je korist u krvi mojoj? F. Lastrić, test. 156*.

cc) uzrok ae koristi izriče infinitivom
Hi podložnom rečenicom, atia) infinitivom. Mnogo
jest koristi i plodno často ispovidati se. Naručn.
82b. Ništa nije koristi zvati se Kršćaninom. J.
Banovac, pred. 70. Nije koristi rič Božju slu-
šati. 119. Nije koristi ufat u bogastvo. J. Fi-
lipović 1, 267*. Nije koristi živiti tilesno. 1, 431*.
Za te molit korist nije. P. Knežević, muka. 26.
Ar plakati korist nije. 54. Koja ti ^e korist
zvati se što niiesi? F. Lastrić, ned. 870. Koja
nam je korist negovu vo)u ispunit? F. Matić 17.
Ali što je hasna i kakva je korist biti pod ovim
imenom toliko proslav)enim . . .? Đ. Bapić 324.
Vidi da sad ni koristi ni mislet da će ga ki
stegnut. Nar. prip. mikul. 84. — bbb) podložnom
rečenicom s da, vidi 1. da. I, B, 4. Koja je koriš
da je biser, ako me davi? (Đ). Poslov. danič.
Koja je bila korist Judi da je bio apoštoa? J.
Banovac, pred. 70. Nije koristi, da se Krstjani
zovemo. J. Filipović 1, 13^. Jeli nama korist
da naš Gospodin jest na nebesih ? 1, 126b. Koja
ti je korist da si tako izmučen i izrađen ? 1, 259*.
Da ova mater Božja bude samo ovako moguća
a ne milosrdna, nama bi mala korist bila. 1, 567^.
— cee) podložnom rečenicom u kojoj se izriče
uvjet konjunkcijom ako. Kakva je korist čovjeku
ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? Vuk,
mat. 16, 26. — tlfUl) podložnom rečenicom u
kojoj je da (vidi 1. da, I, 0). Krstjanine, koja
bi ti korist bila, da vas svit pod svoju oblast i
zapovid imaš a izgubiš dušu ? J. Banovac, pripov.
17. Koja bi ti korist bila da si promišjao po-
niženstvo Isukrstovo . . . ? J. Filipović 1, 333*.

ni) korist može biti u nominativu u
smislu kao kod 1) i s drugijem glagolima^ kao
što 9u ishoditi, prihodi ti itd. Kadano zle (vidi
n)) koristi s toga ishajaju. Naručn. 59b. Ko-
risti, koja prihodi k Judma od straže anđelah. J.
Matović 451.

n) korist dobiva posve suprotiw značene,
n. p, s acijektivima zla, mala. Za moju zlu ko-
rist. Đ. Baraković, vil. 293. vidi i prvi primjer
kod m). Mala bi korist bila. A. Kanižlić, kam.
709.

b. quaestus (pecuniae), lucrum, u užem
smislu, dobitak novčani.

a) uopče. Neka s^ iskat zlato sprav}a
valovitijeh priko voda, za koristi ki se stav}a na
protive trudnijeh zgoda. 6. Palmotić 2, 508. Na
mnoge načine )udi Boga uvriduju, ma naj veće
i naj češće interesom ili s koristju, zašto se sada
narod dao i prignuo za koristju, kolik da ćo u
vik na ovome svitu živiti. J. Banovac, razg.
83. Korist ,nutzen* ,lucro*. B. Petranović, ruČn.
kA. 51.

b) dobitak (novčani, a može biti i drugi,
dohodak) što se ima od čega, može značiti što i
kamata. Vsake koristi i pristojai^'a. Mon. croat.
69. (1447). Vsa korist ka bude od toga malina.
136. (1489). Fratri uživate}i koristi iminja više
rečenoga. 143. (1490). (AlmuŠtvo) raste i Čini
korist V raji. Korizm. 10b. Korist od promjene
pjenezne .aggio, vooe dissillaba, oio& quel van-
taggio, che si d4 o si rioeve nello scambio delle
monete' ,cholybus^ A. d. Bella, rječn. 50*. Koji
su se zapleli u kamate, u zaloge i druge koristi.
J. Banovac, pred. 73. Toliko korist nadlazi tratiiu
iste godine. M. ZoriČić, aritm. 19. Nemu se pri-
stoje koristi od sprovodi. A. d. Costa 1, 48. Ko-
risti stvari ,nutzungen der sache' ,frutti della
cosa' B. Petranovii^ ručn. kA. 21.

KORISTAN, k6risna, adj, utilis, koji čini ili
daje koristi, koji je dobro (ili se misli daje dobro)
imati. — Postelje od korist nastavkom bn. —
Riječ je praslavenska (koristbn-B Hi korjstbU'b),
isporedi rus. Kopucrnuft, češ. kofistn^, pof, ko-
rzjstnj. — U svijem oblicima, osim nominativa
sing. m. (i akuzativa, kad je jednak s nomina-
tivom) nominalnoga oblika, u kojemu je a mj.
i^egdašnega h, -t- ispada u govoru, a često i u
pismu, između s t n; iz ovijeh oblika bez t na-
činio se u naše doba (vidi u Voltigijinu i Vu-
kovu rječniku) i nom. sing. m. k6ri8an. — Između
rječnika u VranHčevu (,quaestuosus ; operae pre-
tium; utilis^, u Mikafinu (korisni ,utili8, expe-
diens, frugifer, fruotuosus'), u Belinu (koristan
jgiovativo e giovevole, che giova* ,utilis* 847*;
korisni ,profittabile , profittevole' ,utilis* 588b;
,utile' ,utilis' 781*; koristni ,cosa di guadagno'
,lucro3us* 360b), u Jambrešičevu Gutilis, utibilis*),
u Voltigijinu (korisan i koristan ,utile, vantag-
gioso' ,niitzlich, vortheilhaft'), u Stuličevu (,utilis,
lucrosus, fructuosus, quod expedit, oommodus,
profiouus'; komp. koristniji), u Vukovu (korisan
t koristan ,gedeilich' ,salvus' s primjerom: Ko-
ristan ti vo, krava!), u DaniČičevu (korjstbnb
,utilisO.

1. ačij. — Komp.: korisnijL
a. 0 neživoj stvari, koju je dobro imati, ili
iz koje se vadi koristi (ovdje su i apstraktni sup-
stantivi i zamjenice kao n. p. što, Aešto).

a) uopče. Zač je korisno ono progo-
Aenje, za to Bog dobru plaću daje. Živ. jer. star.
1, 228. Početak svoga korisnoga govorenja učini.
Naručn. 3b. Ako li ča korisno najdeš. 47*. Ta
strah ni koristan. Korizm. 29*. Dela onoga ki
je V grihu jesu koristna. 81b. Ni stvar veće
koristnija na sviti nego mir. 108b. Dobra, ko-
ristna i čista vrimena. Kateh. 1561. 14b. Na-
redio je ovu korisnu bogo)ubnost. A. Gučetić,
roz. jez. 16. Za što nam je (zakon Isukrstov)
naj ^0T\ATii(ji). M. Divković, nauk. 18*. Nije
korisno, da tko vlada, misli odkriva sve druzima.

Digitized by

>^uogle

KORISTAN, 1, s, a).

986

KORISTAN, 1, o, b).

G, Palmotić 1, 18. Cijeć korisna to^ dila i
^ koristim puna hvale tva bi kruna svijetla bila.
1, 34. Svjeta mi podati korisna možete. 1, 336.
Dobra je i korisna stvar ispo vidjeti se uopćeno.
S. Matijević 18. Pomoć suprotiva Turkom, kojib
daleko ukloniti od susistva od ovih držav vele
jest koristno. M. Bijanković 72. Plod korisni
podati liemu. L. Terzić 227. Milosrdje jest ko-
risno. K. Ma^rović 35. Prijate)stva nij' na sviti
koristnijega. J. Kavaiiin 544*>. Besjede duhovne
rečene u korisnoj i bogo)ubnoj zabavi Dobre
Smrti. B. Zuzeri iii. Molitva mnogo korisna.
S. Badrić, prav. nač. 8. Ovde pišem pisme du-
hovne i korisne. T. Babić 2. Ovo je korisno
znati. J. Banovac, uboj. 48. Već da govorim od
stvari korisnih, prisv. obit. 32. Svrhu svega
naj koristnije je razmidjati muku Jezukrstovu.
I. A. Nenadić, nauk. 198. KrizmaAe od sveSte-
nika dato nije vrsno ni korisno. A. Kanižlić,
kam. 229. Ona ispovid ne bi ništa bila korisna,
bogojubn. 117. Ono nama služi za jedan vrlo
koristan nauk. E. Pavić, ogl. 466. Trava malo
korisna i na kamenu niče. (Z). Poslov. danič.
Da proište ter iznađe koji lijek koristan. Đ. Bašić
136. Korisni plod đoniti... V. DoSen 17*. Posla
poklisare kra}u Vladimiru, da se dostoii doći na
mejaŠ od Bulgarije za sboriti od stvari koristni.
And. Kačić, razg. 35. (Hi što lipšeg i korist-
nijeg smotriše. M. A. Refković, sat. 2b. Da
nauk izajde koristan i ne mai^e bistar. And.
Kadčić 107. Koristno će biti svaki dan razmi-
šjati život oni Jezusov otajni. I. M. Mattei 268.
Jer koriš tna (loza) po zem)i ne leži. J. S. Re}-
ković 132. Ova vira nije nam korisna za spa-
šene. B. Leaković, nauk. 22. Ti si nam naj bo)a
i naj korisneju rožicu do nesla. Nar. prip. mikul.
17. Nikakav zanat nije korisniji medu prosta-
dijom i neznalicama kao sto je vrača. S. ^ubiša,
prip. 92. Koristan je svaki trošak kojim se stvari
podigne vrijednost ili joj se dohoci umnože. V.
Bogišić, zakon. 283.

b) izriče se ko prima korist:
(Ui) dativom. Ako almuštva koristna
su živim. Korizm. 21l>. Menjo će biti draže a
fcebje korisnije. Zborn. 172». Ono će biti dru-
zijem veoma korisno. B. Kašić, zrc. 8. Čini, da
prudne i korisne meni budu muke tvoje. M. Jer-
ković 69. S ubozijem kra(em stane korisno im
neće biti. G. Palmotić 1, 60. Što je čovjeku
korisnije neg jubovca blage ćudi? 1, 333. Ko-
risna je stvar svakomu u razumnijeh svjet pro-
siti. 2, 103. Nam korisna i čestita vazda je bila
tva namjera. 2, 324. Primi ovi moj mali trud,
promislivŠi da, ako je i malahan, biti će množim
veoma koristan. J. Mikafa, gram. 2. Koja pisma . . .
biti će veoma korisna narodu slovinskomu. P.
Posilović, nasl. xl. Nauk vele koristan ne samo
)udem svitovnim. I. O-rličić i. Zdrave jesu i ko-
risne grešnim }udem sve gorčine. J. Kavaiiin
510^. Ako pomjivo poslušate, upantićete i biće
vam vele korisno. F. Lastrić, ned. 308. Koliko
su pak dila od milosrdja nama korisna, zadosta
je reći, da su cijena kra)estva nebeskoga. 372.
Bog poznaje, da ono što iŠteš nije ti korisno, ili
će ti dati drugo korisnije. J. Banovac, razg. 20.
Koji znadeš, što mi je korisno. F. Lastrić, ned.
245. Ništa mi ne bijaše korisno, ni otimaAe, ni
grozne suze. A. Kanižlić, kam. 70. Zašto mlo^m
nije korisna sveta ispovid? bogo)ubn. 112. Što
jo korisno čoviku, ako vas svit zadobije? fran.
152. Jeli ova molitva nama korisna? F. Matić
9. Jeli post koristan onome koji posti? 75.
Harniku i voda je korisna. (Z). Poslov. danič.
Dilo koje more biti korisno mlogim. M. Dobretić

V. Jer je ovo korisno crkvi svetoj. B. Lieako-
vić, gov. 42.

hh) akuzativom s prijedlogom po. Jest
korisno po dušu i po tijelo da se prikučiš k Bogu
u tvojijem bolestima. M. Radnić 148b.

ce) akuzativom s prijedlogom za. Zr-
calo . . . korisno za onozijeh ... B. KaŠić, zrc. 1.
Koji nauk, premda je kratak, ufam se da će ko-
ristan biti ne samo za one . . . J. Mika}a, gram.
2. (Pisme) koje nisu za dufiu korisne. T. Babić,
pisme. 4. Jer se uzdam, da će ova pisna biti za
duše korisna. L. ^^ubuški 18.

fid) genetioom 8 prijedlogom polak.
Dar polak nas toliko koristan ... F. Lastrić,
test 295.

e) izriče se da je korist u tome što se
liešto moie izvršiti ili stsći; ovo stoji kcM sup-
stantiv (Često verbalni), te je n. p. :

aa) u dativu. Stvari korisne službi
crkovnoj. I. J. P. Lučić, nar. 67.

bb) u aec. s prijedlogom na. Da je
bogo}ubno, prudno i korisno na spasenje. P. Ra-
dovčić, ist. 233.

er) u acc. s prijedlogom za. Ča godir
je za naše spasenje koristno. A. Vitajić, ist. 68.
Uzmite ovu žuč, biće vam korisna za likarijn.
F. Lastrić, ned. 224. Ne samo su nam djela od
milosrdja korisna za dobitak nego su nam po-
tribita za spase&e. 373. Gledajući Sto se većma
pristoji, Sto je veće i koristnije sa spase&e oba-
dviju drugova. I. Velikanović, uput 8, 233. Ako
bi nami koristna bila za slavu Božju. J. Ma-
tović 437. Sve je pismo od Boga dano i korisno
za učeiie, za kanu&e, za pozdrav^aiie, za pouča-
vaAe u pravdi. Vuk, pavl. 2tim. 3, 16.

€M) u dat. s prijedlogom k. Tvoji
posti V grisi smrtnom nisu ti koristni k životu
večnomu. Korizm. 81b.

(i) dativ u ovom primjeru ne moie imati
značeike kao kod b) aa), nego Gospodinu korisnija
va^ da znači: koja (Gospodin zna da je kons-
nija. Jer tko zna, da, bojim se, bude Gospodinu
ugodnija i korisnija ova moja siromašna lemo-
zina. J. Banovac, razg. ix.

e) 0 rukama u ovome prin^eru ima oso-
bito značehe : koje daju korist, koje rade na korist.
Nijesu sve sluge ovake: mnoge jesu korisni jeh
ruka. A. Kalić 396.

f) 0 novcu u ovom primjeru znači: kcji
nosi korist, t. j. kamate. Da nisi zakriven držal
talant pridan, da bil je udvojen tobom i koristan.
P. Zoranić 74b.

g) u juridiČkom se jeziku zove korisno
vrijeme (tempus utile), kctd se do ispuiiavana
kakva roka ne broje dani u koje bi štogod omelo
onoga kojemu je kakva dužnost za ont^ rok, ako
je to bez Mgove krivice. Korisni dnevi ,giomi
utili*. B. Petranović, ručn. kii. 37.

b. 0 HvotiM, značeike je kao kod neživijeh
stvari, vidi a. Otisni, potisni, vooi ti korisni!
(Kad se što teško u društvu va)a ili tura pred
sobom). Nar. posl. vuk. 243. vidi i u Vmkovu
rječniku.

e, 0 čefadetu koje čini koristi.

a) twpće. O meŠtre koristni, koliko
dobra si znel! Korizm. 55«. Jamši Venceslava
brata zaj^e da malo koristan biŠe. Š. Kožičić
54h. Ne prašta prnate}u naj korisnijemu. F.
Lastrić, ned. 361. Kad on oće pomilovati svoj
puk naj pri mu koristne i srićne pastire ša)e. £.
Pavić, ogl. 227. Vi želite da postanete korisni.
M. Đ. Milićević, škol. 4.

b) izriče se dativom čefade koje dobiva
korist, isporedi a, b). Veće nere kra]fc Ostoja

Digitized by

Google

KORISTAN, 1, c, h).

337

KOBISTO^UBIV

moći će biti pridanb i koristanb rećenomu na-
šemu gospodinu. Mon. serb. 252. (1404). Neka
bih bio momu narodu slovinskomu ovijem pismom
koristan. B. Kašić, fran. ii. Svi koristni onom
stadu (poatijeri), J. KavaAin 94«. Ako ćemo
dakle biti korisni sami sobi, imamo biti pripro-
stiti. F. Lastrić, od' 183. Da sam ikada bio
vama korisniji, test. 295*. Živi ti pošteno, Bo^
služiti i biti koristan iskniemu. ned. 127. On u
životu niti 'e koristan Bog'U, ni iskniem, ni samu
sebi. 130. Znaj da si mi bio koristan. M. Zo-
ričić, zrc. 232. Ki je, ki nije koristan crkvi
svojoj. Ant. KadĆić 5. Ostav}aju nas pri smrti
(e}ad i naj milija, er im koristni veće biti ne-
možemo. I. M. Mattei 72. Sam je sebi koristan
(ovjek mudar. Đ. Đanićić, jov. 22, 2. Mogu jošt
crkvi korisan biti. S. !^ubiša, prip. 259.
e) vidi a, c).
an) 8 akuzativom i prijedlogom na.
Napokon ga snauć čovikom baš koristnijem na
vladanje. J. KavaAin 130*.

bb) 8 aktuativom i prijedlogom sa. I
nisu veće u napridak korisni za oružje i biti se.
P. Posilović, cvijet. 120.

d. 0 iefadetu, ali ne kao kod c, nego u
amislu: koji prima korist. A vi znate, pokle je
glasa da se s vami dobro imam, kuliko sam ko-
ristan i škodan ; ća sam imil gibućega i negibu-
ćega, s vašega uzroka, ili bo|e reći s moga, vse
sam izgubil i gibuće i negibuće. Mon. croat.
220. (1527). Proštij nauk svrhu svetoga prićest-
ćena, ere ćeš i koristniji biti. I. A. Nenadić,
nauk. 219. Koliko je više potratio nego se ko-
ristan ućinio. M. ZoriĆić, aritm. 18.

2. adv. korisno, 8 korišću, — Komp.: ko-
risniji. — Između rječnika u Mikafinu (,utiliter,
commode, cum utilitate'), u Belinu (,utilmente,
con ntilit4' ,utiliter^ 781^ ; ,con guadagno' ,quae-
stuoee' 860b), u JanU>rešićevu (koristno ,utiliterO>
u Stulicevu (koristno ,utiliter, lucrose, fructuose,
cum utilitate'; koristnije ,utiliu3'). Sve vrijeme
korisno potraćahu. B. Kašić, nasl. 30. Zagrlite
ga korisno, nać. 3. Izvrsna su djela ona kijem
korisno zao pogine. 6. Palmotić 2, 494. Jišće
korisno da proda. J. Armolušić 70. Da može
ostale sakramente dostojno i koristno primat. I.
Orličić 103. Crkva sveta korisno doisto od ožu-
jaka na ovi prvi dan sićAa prinese poćetak od
godine. J. Banovac, razg. 66. Mlogi poslovi i
trudi a navlastito lov od ribe čine se obnoć
toliko korisno koliko i obdan. ned. 283. Jer
(kon) korisno dosta služi. V. Došen 204*. Za da
more koristno zakliAati djavle. Ant. Kadčić 35.
Koji hoće da koristno pluže. J. S. Be}ković 38.
Koje hoćeš koristno škopiti. 234. Treba korisno
živet, t. j. šted}ivo. Treba korisno zbirat itd.
na Biieci. P. Pilepić. — I 8 dativom kao kod
1, a, h) aa). Gdd imb se svidi da imb će ko-
ristnije byti. Spom. sr. 1, 5. (1396). Da ga (teško
hrime) lakše sam podnosi i korisno puku nosi.
V. Došen 249b.

KORISTITI, kćristim, impf. postaje od korist.
— Akc. 8e mijena u aor. 2*3 sing. kdrista. —
Ima i ćeš. koristiti, grabiti^ plijeniti^ i pof. ko-
rzyšćić (pf), ugrabiti, oplijeniti, i ru8. Kopu-
cTHTbCfl, pohlepno raditi o koristi; ali jamačno
naša rijee nije ista nego je postala docnije.

1. neprelaznoj prodesse, biti koristan, činiti
korist, davati koristi (s dativom), — Od xviii
vijeka, a između rječnika možehiti u Stulicevu
(vidi kod 8). Tako mi tvoj blagosov koristio, ja
sam ju ostrugao. A. Kanižlić, kam. 781. Što
nam je koristila oholost, što blago? A. Tomi-
ković, gov. 16. Jer to vami ne bi koristilo. B.

Leaković, gov. 116. Ni ovakvomu sama ispovid
ne bi koristila, nauk. 197. ,To će i tvom pra-
unuku koristiti^ J. Bogdanović. — I 8 drugujem
dativom, isporedi koristan, 1, a, bj aa). Koje
mu ne koriste spaseAu Aegovomu. B. Leaković,
nauk. 301.

2. neprelazno, vaditi koristi, štedjeti, — Samo
u Voltigijinu rječniku: ,utilizzare, avantaggiare'
,nutzen, ersparen', i u Stulicevu (,lucrifacere, adi-
pisci, lucrum vol quaestum facereO u kojemu je
sumiiivo, jer su pomiješana bez razlike značeiia
za koristiti i koristiti se. — Vaja da bi po južnom
govoru glasilo koristjeti (od koristdti).

8. prelaznOf ju vare, ono što je kod 1 dativ
postaje objekat.

a. aktivno. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (koristiti tkoga ,profittare, vale
recar profitto* ,proficio* 588b) i u Stulicevu (ju-
vare, prodesse^ gclje nije zabifeženo 8 kojijem je
padežem. Krivo se govori . . . koristeći iskrAega
kakono kada jedan govori laž za osloboditi dru-
goga od koe pogibili. L T. Mmavić, ist. 105.
Malijem ženskijem posalcima koji su je koristilL
M. Vodopić, tužn. Jel. dubrovn. 188a 221.

b. 8a se, refleksivno, primati koristi, dobi-
vati korist, — Između rječnika u Belinu (jpr^
valersi, approfittarsi, cavar utile da qualche cosa'
,emolumentum capere' 584*), u Voltigijinu (ko-
ristiti se, koristivam se ,approfittar8i, prevalersi'
,nutzen, vortheil aus etwa8 siehen'), u Stulicevu
(flucrifacere, adipisoi, luorum vel quaestum Na-
cere*).

a) u naj starijem prin^eru 8 genetivom
i prijedlogom oth (od), može biti da je ista riječ
što i ruska (oidi sprijeda), Dobytko)ubije gla-
golu i korjstiti se otb manastTrja. Sava, tip.
stud. glasn. 40, 179.

b) 8 instrumentalom, Tud^jem pla6om
koristit se. B. Zuzeri 114. Koristiti se svetijem
sakramentima. I. A. Nenadić, nauk. 92. Walter
Skott se istom nezgodom koristio. M. Pavlinović,
rad. 54. Onda se koristite svojim mlađanim go-
dinama. M. Đ. Milićević, škol. 4. ,Neće se baš
niko koristiti sa onijem Sto iza iieg& ostaneš
,Nek se đavo koristi š iiome i s onijem što e
iiegovo^ J. Bogdanović.

c) 8 genetivom i prijedlogom s. A su-
žAima sudbina podari koristit se sa gromovne
kvarL Osvetn. 1, 41.

KORISTIVATI, korlstfvam, impf. iterativni
glagol prema koristiti. — Samo praes, koristivam
se u Voltigijinu rječniku (vidi kod koristiti, 3, b).
— Nije dosta pouzdano i može biti da bi trebalo
da glasi korišćivati, korlšćujem ili korišć£v&m.

k6eISTJETI, k6rist£m, impf. vidi koristiti, 2.

KORISTOČINA, m. čovjek koji čini korist. —
Samo u Stulicevu fjeiniku: ,uomo utile^ ,vir frugi'
s dodatkom da ovu riječ upotrebfava pisac Mattei,

K0RIST6^iUBAN, koristojubna, a^, vidi ko-
ristojubiv. — U pisaca našega vremena. Govori
se da je Laihtenburgski vojvoda pisao krafici, da
je ne prosi iz koristojubni kakvi namjerenija.
Nov. sr. 2, 5.

KORISTO^itjBIV, acij, koji jubi svoju korist,
koji traži korist (ne u dobrom smislu), ili koji
postaje od fubavi prema koristi. — Po rus. ko-
pucTo^iio6HBEjit. — Od XVIII vijeka u pisaca.
Ako li i poznajemo za koriš to)ubive. D. Obra-
dović, basn. 82. Pak su znali pod pokrivalom
tog imena kriti svoja koristo|ubiva namjerenija
i žeju, da u mutnoj vodi ribu love. Nov. sr.
1835. 141.

Digitized by

Gaogle

KOEISTO^iUB^iE

338

1. KORITI

K0RIST6^i)b^E, n. osobina onoga koji je
koriatoftUnv. — Po rus. KopucTo^io6ie. — U pi-
saca našega vremena. Koristo{ab|e ,oi^nnutz'.
Jar. pol. terminol. 145. Ne smije da bađe kažAen
poradi zločina pofiiAena iz kori3to|ab{a. Zbornik
zak. 1871. 54.

KOMSTdNOSAN, korist^nosna, a€^j. koji nosi
koristi, koristan. — U pisaca našega vremena.
Koristonosno oložeAe novca. Zbornik zak. 1, 760.
Da izvor soli postane koristonosnim poduzećem.
1869. 72.

KOEISTOVAN, koristovna, aij. koji pripada
koristi. — U pisaca našega vremena. Koristovna
marva ,nutz-vieh*. Jur. pol. terminol. 369. Ko-
ristovna godina, godina od koristi ,nutz-jahr'.
369. Ako jedan ima pravo samo na sućanstvo
stvari, a drogi skupa s pravom na sućanstvo ima
i8k]a&ivo pravo na koristi iste stvari, tada je
pravo vlasnosti razdijejeno i za obojicu nepot-
puno, ovaj zove se vrhovni vlasnik, a drugi vlas-
nik koristovni. Grad. zakonik. 2, 19.

KČEISTOVAJStE, n. ćljelo kojijem ko koristuje
ili se ko koristile. — U primjerima je drugo
gnaČene, Da nam je obezbedeno koristovane
svojim pravima. M. Đ. Milićević, škol. 62. Što
se tiče načina obične uprave i koriš to vaAa za-
jedničkom stvazju. y. Bogišić, zakon. 39. Od
neopravdana koristova^a tuđim. 300.

k6bIST0VATI, k6ristujem, impf. vidi kori-
stiti, 1. — Akc. se mijena u aor. 2 t 3 sing. : kč-
ristovft. — Ima i rus. KopucTOBaTLca i 6eš. ko-
Hstovati i po]. korzystować, ali vafa da je po-
stalo u našem jesiku. — Od zvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (jgiovsure* ,prosum' 347^), u
Stuličevu (v. koristiti), u Vukovu (,nutzen' ,pro-
desse' s dodatkom da se govori po južnijem kra-
jevima), u drugom je izdanu Vukova rječnika
eabUeženo da je perfektivni glagol (u prvom iz-
daihn nema ove riječi), ali je to jamačno po-
greška, pa je u trećemu izda'ku popravfena.

a. aktivno. Prudi i kor^tuje na svrdenije
svetih. Š. Budinić, sum. 52^. Neka bi svijema
častite^em od bogomiiosti pridobro koristovao.
B. Kašić, nasl. Xv. Što bi sve to koristovalo
bez }ubezni Božje? 2. I^Tima koristuju pomo-
{enja vimih živih. rit. 78^. Što bi nam kori-
stovala odkupa plaćena za nas na drvu križa?
A. d. Bella, razgov. 125. Neka koristuju vimim
(pastiri). J. Banovac, razg. 196. Niti veći broj
koristuje, gdi opačina vlada. A. Kanižlić, kam.
134. Spominao se je da liegova muka koristuje
za spaseAe duša naših. uzr. 111. Nijedna stvar
više i bo)e ne koristuje milosti i poštenju Bo-
žjemu. A. d. Costa 1, 78. Svitovnakom veće
puta ne koristile posvojenje. 1, 256. Ovde ko-
ristuje napomenuti ... 2, 9. Koristuje mnogo,
pače je potribno. L GaraAin 20. Sama sebi ko-
ristuje. G. Peštalić 201. — U jednoga pisca na-
šega vremena ima oJ^ekat u acc. (isporedi kori-
stiti, 3). Tim će građani i varošani vele sebe
koristovati. M. Pavlinović, razl. spisi. 248.

b. sa se, refleksivno, vidi koristiti, 3, b. —
U Vukovu rječniku (u drugom izdanu pf., u tre-
ćemu popravfeno impf.) : ,nutzen ziehen von etwas'
,fructum capere ex re' s dodatkom da se govori
u Boci i s primjerom: Nećeš se koristovati.

KORISTOVINA, /. stvar od koje se vuče ko-
rist ,nutzungs-8ache*. Jur. pol. terminol. 370. —
Načiiieno od pisaca.

KORIŠ, w. ili f. ?, mjesno ime. — isporedi Ko-
riša. Korišb. S. Novaković, pom. 135.
KORIŠ A, /. u Daničićevu rječniku: selo koje

je car Stefan dao crkvi Arhandelovoj u Prizrenu :
,Kori8a'. G(lasnik). 15,273.(1348?). može biti da
je sadaši^e selo kod Prizrena koje je na karti
Kipertovoj zapisano ,Koritsche'. meda je Špina-
diji bila ,kako ide putb is Koriše u Srbice^ 15,
303. do lie je bila i ^iubižAa. 15, 273. — ispo-
redi Koriš.

KORIŠĆAJ, m. vidi korist — V jednoga pisca
našega vremena. A rad našeg i^ekad korišćaja.
Osvetn. 3, 43.

KORIŠĆiVATI, vidi koristivati.

KORIŠKI, acij. u Daničićevu rječniku: ko-
rišbkyj, koji pripada Koriši: J^ubižni je išla meda
,do mede koriške*. G(lasnik). 15, 273. (1348?).

KORiŠ^iIV, ac^j. vidi koristan. ~ Uprav bi
bilo korist|.iv, ali t ispada između s t ), pa ^ s
ispred \ mijena na š. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Laž je trostruka, t. j.: ,ša}iva*, kadno se
laže u šali . . . ; druga ie ,kori8{iva' (ov^je je is-
palo nekoliko riječi, od prilike: kad se laže na
korist sebi ili iskriiemu; treća je ,škod|iva') kad
se laže tiČuć u poštene Božje ili uzrokujuć štetu
iskrAemu. J. Banovac, pripov. 159. — U istoj
ki^isi ima i adv. koriš}ivo. Ne imajući prave
bolesti u svom srcu, koja se hoće za ispovidit se
koriš|ivo. 85.

KORISTE, /. pl. ime tt{jestu u Srbiji u okrugu
vafevskom. I^iva u Korištam. Sr. nov. 1867. 503.

k6rIŠTENE, n. djelo kojijem se koristi. I
umnožavati korištene svojega predmeta povla-
štena. Zbornik zak. 3, 765.

KORIŠTINA, /. korist. — U jednoga pisca ča-
kavca XVII vijeka (sa -Šć- ir^. št). Promisliv vla-
stitu kipa svoga korišćinu neće teškoća imiti. A.
G^orgiceo, nasl. 175.

KORITA, Kčrita, n. pl. vidi korito, g, b).

KORITAST, adj. koji je nalik na korito, koji
je izduben kao korito. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (,aasgehohlt, trogartig^
,alveatus'). U Srbiji se peče dosta ćiramide i
crepa ravna i koritasta. Đ. Popović, poznav.
rob. 39.

KORITAŠ, m. dolina. Berkasovo u Srijemu.
D. Hire.

KORITAŠCE, n. dem. korito. — Uprav je dem.
korice, t. j. koritbce, od čega postaje ncistavkom
bce pred kojijem se c mijena na č, pa, jer se ne
izgovara b, č mijena se dafe na š ispred c, a
prvo b ispred šc postaje a. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (,das troglein' ,al-
veolus').

KdRITE^i, m. čovjek koji kori. — Može biti
stara riječ, isporedi rus. KopuTejib; u našemu se
jeziku javfa od xvii vijeka, a između rječnika u
Mikafinu (korite|, tko drugoga kori ,exprobrator,
iraputator*) gcije se naj prije nahodi, u Bjelostjen-
čevu (kc^jkavski koritel ,exprobrator'), u Voltigi-
jinu (,rimproveratore' ,tadler'), u Stulićevu (,ex-
probrans^). Nami tužnijem ne od korite)a, nego
od parca potrebnitijem koje će ufaAe izostati?
B. Zuzeri 65.

KORITEJ^ilCA, /. iensko čefade što kari. - U
StiUićevu rječniku uz korite}.

1. k6rITI, kčrim, impf. opomii^ati koga o ne-
čemu Što u nega nije dobro, pa bilo to kakva ne-
gova radna ili osobina ili o čemu što ima ili nema,
ili što je u drugoga bo\e nego u Mga. isporedi
1. karati, od čega se koriti razlikuje (ako i ne u
svakom primjeru) u tome što se kod ovoga gla-
gola obično više misli na nastojane da se čefade
(objekat) popravi nego da subjekat iskali svoju

Digitized by VjUUV IC

1. KORITI

1. KOBITI, 1, b.

fuHnu kcto što biva češće hod karatL vidi daje
kod 1. karati Što se kaše o srodnosti ovijeh dviju
glagola. — starije je značene bilo: ponusivati,
krotiti (frangere et comminuere, spiritus repri-
mere), vidi dafe, isporedi i pokora, pokoran, po-
koriti. — Akc, se mijena u praes. 1 i 2 pl. : ko-
rimo, korite, u aor. 2 » 8 sing. k5ri, u part.
praet, pass. kdren. — BijeČje pr<tslavenskaj ispo-
redi stslov, koriti, rus, KopHTb, čeŠ. koriti, po].
korzjć. u staroslovenskom, češkom, pofskom jeziku
(u ova je dva jezika dosta rijedak aktivni oblik)
značeiie je: ponizivati; u ruskom je od prilike
kao sad u našemu. — Između rječnika u Mika-
finu (koriti, pokoriti ,exprobro, objicio, opprobrio
afficio'), u Belinu (,biasimare o riprendere, il con-
trario di lodare' ,yitapero' 140^; ,tassare per
tacciare o biasimare' ,taxo' 723^), u Bjelostjen-
ćevu (korim ,exprobro*), u Voltigijinu (»rimpro-
verare, rinfacoiare, biasimare' ,vorwerfen, ta-
deln'), u Stuličevu (,exprobrare, objioere*), u Vu-
kovu (koga ,einem vorwiiife maohen' ,exprobroO>
1. aktivno.
a. acoosare, objurgare, vituperare, objekat
je čefade.

a) uopće. Tim Alija vemi aga zamani
ih kori i kara (vojnike). L Gundulić 324. I vas
istijeh bez nescjene zajedno sa mnom psuje i
kori. G. Palmotić 1, 221. Kad počne u svom
giievu karati nas i koriti. B. Zozeri 105. S. Isaija
žaleći ga, iP da rečem maskareći se iiim. i ko-
reći ga, veli: ,Kako spade s nebesa, Lučifere?'
F. Lastrić, ned. 827., Izrodna sina koreći. A.
Kanižlić, kam. 18. Nemu čine to ne ori, jer ga
nejma tko da kori. V. Đošen 34^. Dosad kori(^Aj
lince proste. 213«. Kako kleti kore Srbe Turci
od žalosna boja kosovskoga. Nar. pjes. vuk. 4, 72.
,0n mu prebacuje' srpski se kaže: ,kori' ga (a
ne ,kore'). Vuk, pism. 31.

h) izriče se način kojijem se kori (in-
strumentalom). Istimi ga ričmi korade u oči i
pogrdijevaše. B. Kašić, is. 66. A pedepsam i
osvetam uzet korit jače od sebe, nije drugo nego
štetam sramotit se bez potrebe. I. Gundulić 504.
Bre ! kojom grdobom slave naše koriš ? I. T.
Mmavić, oem. 36. — Uz instrumental itna i pri-
jedlog s, ali to nije dobro. Sa svakim te rugom
kori. V. Đošen 36b. II' rič jednu da govori,
8 kojom svoju priču kori. 1811>.

c) nije izrečen objekat. Svekrve vazda
kore, vazda karaju. M. Đržić 189. Ovde prija
korit svrši. V. Đošen 168*. Ako kore, ne more.
Nar. posl. vuk. 5.

d) uzrok se koreika izriče supstantivom
koji moše stajati:

aa) u instrumentalu. Ovoga svijeta
veliki i mali Ijepost moju svaki hvali ; a on jednu
li govori, gruboćoCm^ me kruto kori. M. Điv-
ković, kat. 132. Misleć da svijet vas okolo tu-
đom hvalom nega kori. I. Gundulić 287. Ne
imaju me čijem koriti. V. Andrijašević, put. 349.
Još mi je žalost gdi govoriš, kućom, blagom
mene koriš. S. Margitić, isp. 253. Nu nije zaman :
korit hoću mojim životom sebe sama; bez srama
ću pronijet zloću u ku padoh jur bez srama; i
moj svaki grijeh skroviti na moj ću isti sud đo-
niti. I. Đordić, uzd. 18. Koraše ih liihovijem
nevjerovaAem. S. Bosa 92«. Kako bi vas korili
vašom vjerom. Đ. Bašić 120. Koriš me mpjijem
nevjerstvima. I. M. Mattei 58. Zamani kore me
prikomjemom mojom mekodušnosti. 291. £Uul
to čuo beže gospodine, da ga kori svoja stara
majka, da ga kori begovicom mladom . . . Nar.
pjes. vuk. 1, 611. Kako oni vazda Srb|e kore a
nesrećom boja Kosovskoga. Ogled. sr. 224. Kad

ko koga kori čim, čim bi va}alo da onaj liega
kori. Vuk, poslov. 271. Đa me korite mojom
sramotom. Đ. ĐaniČić, jov. 19, 5. Opomeni se.
Gospode, prijekora . . . kojim kore neprijate)i
tvoji, Gk)spode, kojim kore trag pomazanika
tvojega, psal. 89, 50 — 51. — s instrumentalom
ima i prijedlog s, što nije dobro. Đa kad ženu
s dilom kori, to i sebi prigovori, kan' da b' tava
svitla bila što se kotlu pridružila. V. Đošen 92«.
Kori Boga s providjeiiem (prozdor). 185«. Neću
du)e s tim nikoga korit. J. S. Belković 51. Ko-
rice me s tijem Crnogorci. Ogled. sr. 499.

hb) u genetivu s prijedlogom radi. Đa
bi lince ne korio rad Unos ti. V. Đošen 211«. On
sam ide do cesara, te ga kori rad tog dara. 212«.

cc) u genetivu s prijedlogom s. Prosti,
rekoh, s dvi taštine ko te korim. J. KavaAin 163b.

dd) u genetivu s prijedlogom vrhu,
svrhu. Gdi koreći puk svoj svrhu mlogi dobro-
činstva. F. Lastrić, test. 28b. Jako ga pokarati
i koriti vrhu tajaAa od griha. Ant. Kadčić 210.

ee) u akuzativu s prijedlogom za. A
oni ga korili za zulum. Vuk, dan. 8, 161. Iroda
koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata liegova.
Vuk, luk. 8, 19.

ff) u lok(xtivu s prijedlogom u. Sebi
se vazda boj u čem koriš liega. M. Marulić 121.

e) uzrok se karaiku isriie podložnom re-
čenicom u kojoj moie biti: €ia) da. Svit cigane
vrlo kori, od svi }udi da su gori. V. ĐoSen 211«.
Kore mene đaci namastirski, da se ne zna, od
roda kakva sam. Nar. pjes. vuk. 2, 65. — bb) što.
Kori druge, što ovaki stvari nisu učinili. F.
Lastrić, ned. 162. — cc) zašto. I stane koriti
sina zašto je vjenčao đevojku. Nar. prip. vuk.'
233. — dd) gdje. Korice te jutrom i večerom
de si bila sa mnom pod čadorom. Nar. pjes. vuk.
2, 284. — ee) amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri u kojima se ne dodaje nikakva konjunkcija
podložnoj rečenici, nego su u ovoj riječi kojima
se kori, ali ne uprav onako kako su izrečene
(oratio obliqua}. Musu tiši, za zdrav^e ga pita,
a ne kori kuda se je 8kita\ And. Kačić, razg.
123b. Jer me kore moje snahe mlade, da sam
dobra, ja bih doma bila. Nar. pjes. vuk. 3, 525.

f) izriču se riječi kojima se ko kori:
aa) dodajući gerundij jednoga glagola što znači
govorei^ (u ovom primjeru vikati). Čijem pro-
tivnik zli me kori vikajući bez pokoja: ,Kamo
tvoj Bog, pomoć tvoja?* I. Đorđić, salt. 137. —
bb) ne dodaje se ništa, nego se samo koriti shvaća
kao glagol što znači: govoriti. Stoji Đilaver i
vapije lot^evića koreć priko: ,Vazmi |ubu; evo
ti je! gdi je junaštvo tve veliko?* I. Gundulić
540. Kad izjeden svoj puk kori : ,Sve što imam,
to potroše*. V. ĐoŠen 59b. Nu mi kore mloge
jetrvice : ,Kučko jedna, naša jetrvice ! . . .* Nar.
pjes. vuk. 2, 89. Pak Đord^ju kori gospodara:
,0 Đordije, veseje ti crno ! tebe Turci sestru od-
vedoše*. 4, 159. Korila je Janu svekrvioa: ,Kučko
jedna, mila snaho moja! da si mila tvome rodu
bila, rod bi tebe jednom polazio*. Nar. pjes. herc.
vuk. 93.

b. exprobrare, opprobrare, objicere, crimini
dare, objekat nije cerade nego cijelo Hi osobina
što je uzrok koreiiu. Kori tvoje milosrdje, o di-
vico. B. Kašić, is. 114. Teško se ima pokajati
ko lie i našu kori diku. d. Palmotić 1, 333. I
da tamno dilo korim, kad se čini čast rad toga,
da se ždere bez razloga. V. Đošen 152b. Dok
slipoću linu kori(7»/ 266«. Kudi i kori stare ne-
vajale i škod)ive običaje. M. A. Be|ković, sat.
A8«. Kada bi mahne svoga vilajeta kudili i u
kAigah korili. A8«.

Digitized by

Gbogle

1. KOEITI, 1, c.

840

KOEITO, b.

e. u ovom je prin^eru objekat plug, čUMe
^elesna stvar, treba ga shvatiti metaforUki kao
čefade što se kori. Ali jednim našeg pluga ko-
rim. J. S. Belković 18.

d. subjeiMt nije čefade nego što drugo, ili
tjelesno ili duševno, nije jasno, treba li shvatiti
subjekat u metaforičkom smislu ktw Čefade, ili
glagol u drugom snaienu : pedepsati, kazniti (ispo-
redi 1. karati, 1, e), ili mučiti, moriti, može biti
da nije jednciki smisao u soijem primjerima. Na-
pasti je (dušu) kore i more. V. Anđrijašović,
put. 892. Ali ako bogataje, blago i zlato i^e te
kore. J. KavaAin 46^. Sto vam do aad izgo-
vor\(h), to vas i sad sve još kori ... V. Došeu
269l>. Moje me srce kori, obada me. I. M. Mattei
318.

2. pasivno, Ovd' (želim) bit ranen, paren,
koren sa u vijeke ne bit goren. J. Kavaiiin 52^.
,Ja još za nilta a mom životu nigda od nikog
koren nijesam bio^ ,Niti sam od koga kade ko-
rona ni prekorena bila^ J. Bogdanović.

3. sa se.

a. refleksivno.

a) gnaiei^e je prema 1, a. Imamo se
koriti i žalovati svrhu jezika naših bosanskih
pjesama što su one prepuAene turskijem riječima.
Qt, Martić u Nar. pjes. juk. xii.

b) znači što i kajati se. — značene je
ovo po analogiji prema pokora. Koji je došao
grešnike sahraniti, koji se kaju i kore. M. Div-
ković, bes. 79*. Tko se ne kori i ne kaje, po-
kora mu ne va)a. nauk. 267*. Pođemo dakle sad
k onomu pustinaku pokornomu, koji odavna na
onoj gori sa grijehe se svo*e kori. kat. 116. Obi-
čaju tako zlo liegovo milosrdje, da se ne kore od
liihovije grijeha. M. Badnić 376«. Ako se doisto
kore, s pravom odlukom, od svoga huda života.
Ant. Kadčić 158. Neće da se kori od svoje opa-
čine. 154. Ako se grišnik pravo ne kori. 191.

b. pasivno,

a) prema 1, a. Škrip}e, reži, pjeni priki
(Daut) čim se č^je bit i korit. L Gundulić 528.
Nije tribe da se više pram holitoj glavi piše,
niti da se da}e kori, jer se bisno pene gori. V.
Đošen 18^. A kom glava nisko stoji, med koile
se i ne broji, dal^ se takvi često kori, od ma-
garca da je gori. 179*. Kad se kome Što go-
vori i za zloću kad se kori, u glavu se tad od-
mira, a doAi se kraj ne dira. 258l>.

b) prema 1, b. Dal' se onda mita kore,
kad se sudac kupit more. V. Došen 62l>. Mnogi
kad se grisi kore, braneći se odgovore: ,Kolina
smo Adamova, grišit nije već stvar nova'. 215*.
Kako bi mu žao bilo, što se kori tamno dilo ? 250*.

c. recipročno. — Između rječnika u Vu-
koi^u (»einander vorwurfe machen* ,exprobrare
šibi invicem')* A vaše Ijeposti, kijomi se korite,
po viši^oj krjeposti jednako g6jite (Merkurio go-
vori Junoni, Pdladt, Veneri). M. Vetranić 2, 154.
Da nevjeste ne zatiču zava, da s' ne kore i u
dvorim bore. Nar. pjes. juk. 285. Nemojte se
koriti putem. D. Daničić, Imojs. 45, 24.

2. k6rITI, vidi korjetL

8. k6rITI, m. pl. ime selo na ostrvu Mfetu u
kotaru dubrovačkom u Dalmaciji. Bepert. dalm.
1872. 24.

KORITIlSrA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji zagrebačkoj. Bazdije}. 75.

KORITIŠTE, n. mjesno ime u Srbiji u okrugu
pirotskom. ,Koritište' zove se ona velika puko-
tina ispod Plesa. M. D. Milićević, kraj. srb. 173.

KORITNA, /. ime selu u Slavoniji u županiji
virovitičkoj. Razdije]. 132.

KORITNICA, /. n^esno ime u Srbiji u okrugu
pirotskom. a) rječica. M. Đ. Milićević, kra}. srb.
171. — h) dra sela: Gorila i Dona Koritnica.
234.^

KORITNIK, m. n^esno ime.

a. u Bosni u okrugu sarajevskom dva sela.
Statist, bosn. 23. 29.

b. zaselak u Srfnji u okrugu uiiČkom. K,
Jovanović 154.

KORITNO, II. ime selu u Hrvatskoj u Župa-
niji bjelovarsko križevaČkoj. Razdije). 114.

KORITI^AČA, /. vid* korAaća. — Samo U
Bjelostjenčevu rječniku r v. želva. — I u Siidi-
ćeou rječniku ima korit^uaĆ^, v. gaj a dudatkom
da je uzeto iz Bjehnijenčeva. do ^naieiia gtj
doSao je Stulli, jer je ih pročitao riječ i«lvft
(po BjelosljenČevoj ortogm^i selva), pa je po-
mislio na lat. silva, dapaie na tal. selva, Šuma,

KČRITMk, m. mjesno ime,

a. zaselak u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. Razdije). 57.

b. seoce u Srbiji u okrugu niskom, M. Đ.
Milićević, kraj. srb. 126.

KORITO, n. alveus, sud nariMn f}d j'^dnf/tja
komada drva, naj češče od jedne pale patku ra-
sječena u dufinu, koja se izM^e s rtitmt itirane
(gdje je presječena). — -i- stoji mj. ^^gdakne^a
j, — Akc. se mijeiia u gen. pl. korita« — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov,, čeM.^ pof. korjt^i,
rus. KopuTo. — PostaAe nije jmno-, miMim da
je i ova riječ srodna s 1. kora, MikloUČ spomiiie
da i^eki misle na korijen rv Oi ffiagola riti). —
Između rječnika u Vrančiće v u (jaqiia.li<}ulu«'), u
Mikafinu (,alveu8, linter'; ^ -i"^^^ -> --«t— ,- -'ri-
liculus'), u Belinu (,abbeveratojo delle bestie'
,aquarium' 4^), u Bjelostjenčevu (,linter'. 2. ko-
rito mesitje, naćve ,artoptck, mactra, mogidis, lin-
ter pro pane pinsendo 1. potius farina subigenda^
3. korito vu kojem se posuda pere jColluviariumO^
u Jambrešičevu (,linter' ; korito za testo ,mactra' ;
korito ali bedeA v koga mošt z preše teče ,lacu9'),
u Voltigijinu (»abbeveratojo* ,trog*), u Stuličevu
(,alveu3, linter'), u Vukovu (,der trog^ ,alveus'),
u DaniČićevu (vidi kod g, b) gg) aaa).

a. u znaČeiku sprijeda kazanome,

a) uopće. Sipajući korito po korito pr-
žine. I. J. P. Lučić, razg. 59. Zdnbite jedno
korito od jelovine. Nar. prip. mikul. 63.

b) naj češće sud u kojemu se daje hrana
domaćijem životinama, osobito svinama. Tad la-
čan korito prasao ostav)aše. M. Mamlić 15.
(Svina) hvata iz korita. 43. Sito prase korito
pokrene. (D). Poslov. danič. O srtavci od tuđih
korita, kojino vam je kućni smok omrzao, ter
idete srtati po tuđih koritih kao psi laskati krv
po bikarskih paiiinah. J. Banovac, pripov. 184.
Znade sviila, kad je sita, meću iztrest iz korita.
V. Dosen 172l>. Pašče i prase jidu iz istog ko-
rita. N. Palikuća 26. Podala lioj zglavje to
prasce korito. Nar. pjes. mikul. 144. Kad se
prase naije, ono korito prevali. Nar. posl. vuk.
120. Svako pseto na svom koritu jače. 278.

c) vidi naćve (ne samo za mijeŠene, nego
i za prane). — U Bjelostjenčevu i u Jatnbresi-
čevu rječniku. — Ne znam, mogu li se naćve
zvati ovako, ako nijesu od jednoga komada.

d) vidi kaca, a. — U Jambrešičevu rječ-
niku. — Ne znam i ovdje može li se kazati ko-
rito, ako nije od jednoga komada.

b. izduheno je kao u prvom značehu, ali ne
u drvu nego u kamenu, vidi 1. kamenica. Vo-
deno korito još množi tuj scijene, što je koAsko
kopito izbilo iz stijene. M. Vetranić 1, 206.

Digitized by

Google

KORITO, b.

841

KOBIZMA

Viđoh tu korita kamena oko bunara. Glasnik.
31, 298. (1704). Na vodici kameno korito. Nar.
pjes. petr. 8, 428. Privuku stoku na naSe izvore
i korita, da je poje. S. i^ubiša, prip. 159.

e. na jednom mjestu xvii vijeka kao da znaii
(u tnetaforičkom smislu?) škofku. — isporedi 2.
kamenica. Tako lijepa, draga i mila nije božica
vik )uvena more E^o prije brodila vrh korita
pozlaćena. B. Betera, or. 18.

d. u prenesenom smislu, oblik u lađe; lađa
kad se gradi i postavfena su joj istom rebra.
Kad vidite jedno debelo i široko korito, vi dobro
govorite da po debelini ovega korita ima biti
veliko drijevo, velička plav. V. M. Gučetić 105.
Unutrašnu formu lađe t. j. širinu i dubinu na-
ziv}u ,korito'; ako je nespretno ustrojena, zovu:
jkorito joj ne vala^ L. Zore, rib. ark. 10, 227.
Korito, merc. »schiffskdrperS tal. ,corpo, scafo',
franc. ,coque d^ un vaisseau', egl. ,hull of a ship^
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

e. kud teče rijeka ili potok. — Ovo se sna-
Me u našemu jeziku javfa istom u naše doba,
ali moče biti praslavensko, jer se naltui i u češkom
i u jHjfskom jeziku. Korito u vode ,wa8serbett
oines tiusses^ Jur. pol. terminol. 631.

f. u prenesenom smislu, kosti u donetn dijelu
čovječjega trupa (g4je je trbuh). Korito ,pelvis*,
iiem. ,becken'. na Bra6u. V. Tomić.

gr. kao mjesno ime.

a) u jednini, korito.

tut) u Bosni, iuum) selo u okrugu sara-
jevskom. Statist bosn. 27. — hbb) općina i selo
H okrugu travničkom. 76.

bO) u Hercegovini seoce. Statist, bosn.
108.

cr) u Hrvatskoj, Kestenovo Korito, seoce
H županiji ličko-krbavskoj. Bazdije|. 41.

(itl) u Srbiji, fuui) rječica u okrugu
kneževačkom. Glasnik. ^9, 289. — bbb) tijesto u
okrugu jagodinskom. Niva u Koritu. Sr. nov.
1868. 447.

b) u množini, Korita, dosta često, n. p.:
aa) u Bosni, selo u okrugu travničkom.

Statist, bosn. 71.

bb) u Dalmaciji, seoce na ostrvu Visu
u kotaru hvarskom. Repert. dalm. 1872. 18.

cc) u Hercegovini, tuui) šuma. — između
rječnika u Vukovu (,wald in der Herzegowina^
,9altus in Hercegovina'). Taj om mene kroz Ko-
rita prođi, . . . znaš koja je u Koritim^ guja. Nar.
pje«. vuk. 3, 455. Udarismo kroz Korita ravna.
3. 457. Kad su bili na izmak Korita. 3, 458.
Jedan mejdan u kršnim Koritima. 8, 465. Četa
pođe niz Korita župna. 4, 53. — bbb) općina i
selo. Statist, bosn. 107.

dtl) u Hrvatskoj, iuui) dva seoca u žu-
paniji ličkO'krbavskoj. Bazdijej. 38. 34. — bbb)
selo u županiji modruŠko-riječkoj. 54.

ee) u Slavoniji, selo u županiji požeškoj.
Hazdije|. 127.

ff) u Srbiji, ana) smrdfiva voda u
okrugu podrinskom. M. Đ. Milićević, srb. 522.
— (Afb^ brdo pokriveno Šumom u okrugu užičkom.
y. Stojanović.

gg) mjesna imena prije našega vremena,
nua) XIV vijeka. — u Daničićevu rječniku: Ko-
ryta, Malfi^ mjesto na koje je išla meda selu
,Vlb6iju' crkve treskavačke: ,wbladaju8te Mala
Koryta'. G(lasnik). 11, 135. ,do Ma(lyhb) Korytb'.
13, 372. — bbb) Korita. Spom. stojan. 184.
KORITOVIG, m. prezime. Bos. vila. 1892. 40.
k6RIV, adj. vituperandus, koji treba koriti,
koji saslužuje da se kori. — Na jednom mjestu

zviii mjeka. O grišni ćoviće ! kako 6e tebi biti,
kada ti na smrtnoj poste)i budeš viditi one
grihe, . . . one korive Kamate . . . ? Đ. Bapić 109.

KOKIVO, n. vidi nifieste, škrob. — U SuU-
kovu rječniku: ,starkemehl^ — Nije mi poznato
postaiie (od kora? korjeti?). *

KORIZMA, /. quadiage8ima, u katolika, veliki
post pred uskrsom, što traje 40 dana (u pravo-
slavnijeh ćasni post Ui 6asni posti, ali se gdjegdje
i u nih činje ova rijeČ, vidi: U gorAim kraje-
vima Srbije oko Uzica, na priliku, ovaj se post
(Časni posti) zove i ,korizma^ M. Đ. Milidević,
živ. srb.« 93. vidi i /)). — Postaje od latinske
riječi, ili uprav od romanske carisma (Ducange)
Što je od one postala. -— Što se u tri primjera
nalazi s n^. z: korismu. M. Badnić 809* j ko-
risme. I. Grličić 80. J. Matović xx*, to je po
svoj prilici štamparska ili pisarska pogreška. —
Samo u našemu jeziku (od xv vijeka, vidi c) i
korizmen) i u novoslovenskome, a u svijem rječ-
nicifna, osim Vrančićeva i DanuHćeva : u Belinu :
,quar6sima, digiuno di quaranta giorni' ,quadra-
gesima' 600*; u Vukovu ima dodatak dia se go-
vori u primorju, a) uopće, noj češće vrijeme što
traje post. Bekoh trbuhu: ,Korizma ti, veće od
sela posti'. M. Đržić 884. Zapovida sedam tje-
dnov prvo vazma postiti, i t. j. korizma. F. Gla-
vinić, svit. 4*. Korizma jest broj dan 40 . . .
60*. Od treće nedje}e prije korizme do uskr-
se£a. I. Akvilini 180. Bazmi korizme i svetoga
pridoSaštja. J. KavaAin 179l>. Bazgovori du-
hovni pastira s otara u svetkovine došastja Go-
spodinova i korizme. J. Banovac, razg. i. Ko-
rab}a zlamenovaše svetu korizmu. F. Lastrić,
test. 2071>. XJ nedje)u koja dohodi prije korizme
sedamnes dana. Đ. Bašić 21. Posti četrdesnice
iliti korizme. J. Matović 818. — b) korizma do-
lazi, prolazi itd. Kada dođe kaurska korizma.
Nar. pjes. bog. 247. — Kako projde korizma. S.
Margitić, isp. 118. — Fala Bogu, evo svrši i ko-
rizma. J. Banovac, pripov. 122. — c) kao vrijeme,
korizma ima svoje 4jclove, n. p. : Na po korizme
priđe velik febar na li. Živ. jer. star. 1, 226.
Po korizme ,1a met& di quaresima' ,medietas
quadrage8imae'. A. d. Bella, rjeća^ 600*. — U
početak korizme. P. Badovćić, na&. 22. U po-
četku korisme. L Grličić 80. Prvi dan korizme
,solennit4 delle ceneri, quella che si celebra il
primo giomo di quaresima' ,cineralia'. A. d. Bella,
rječn. 184*. Od prvog dneva korizme. S. Badrić,
prav. nač. 21. Nedje}a druga korisme. J. Ma-
tović XX*. — d) kao vrijeme u koje se iMto do-
gađa, korizma može biti: aa) u aec, (samo za
nešto što traje). Da slatki romon bude minuti
advenat i korizmu svojijema ušima slušati. B.
GamaAić A2l>. — bb) u genetivu. Se korizme ti
si prišal. Korizm. GO^, Misnik jedne korizme
sidaše u ispovidnici. M. Zoričić, zrc. 122. Ne
znam, gdje ćeš tijelom bit ove korizme. L M.
Mattei 184. — cc) u aktizativu s prijedlogom u.
Koji još u korizmu mučno se ispovijedaše. I.
Držić 189. Da se izpovide u korismu. M. Badnić
309*. — d(l) u acc. s prijedlogom uz. Crkva uz
korizmu predikam zaziva. S. Margitić, fal. 166.
ZabraAuje se jesti meso uz korizmu. A. Baćić
181. Ispovidi se us korizmu. F. Lastrić, od' 60.
Ispo viđaj ući jedan misnik uz korizmu, ned. 48.
Propovijedao nekakav dumo: ,Znadite, moji Kr-
šćani, da se smilovao naš preosvećeni biskup da
uz ovu korizmu, koji nema što drugo . . . može se
po jednom omrsiti na dan osim petka'. Nar. prip.
vrč. 93. — e) 0 korizmi se kaže da se čini. Ko-
rizmu činit na poklade. (D). Poslov. danič. —
drži. Zašto u protolitju korizmu držimo? F.

Digitized by

>^uogIe

KORIZMA

342

2. KOEJENICA, a.

Glavinić, cvit. 62». — opslušt^e. Četrđesetioa
posta iliti korizma orkva obslnžaje. I. Velika-
nović, uput. 1, 189. — posti (naj češ6e). Pošća§e
advenat i korizma. B. Kašić, per. 125. Narodi
ne samo korizma pošćaha. F. Glavinić, cvit. 114^.
Badaći on koriz&a postio. A. Baćić 184. Postit
korizmu oskrsa. P. Filipović 88. Posti korizmu
i ostale postove. F. Lastrić, od' 84. Poštedi 6e-
trdesnicu ili ti korizma, ned. 185. Postiti ko-
rizmu. I. A. Nenadić, nauk. 29. And. Kačid, kor.
894. T. Ivanović 7. Nije postio korizme ni drugi
postova. M. Đobretić 109. — f) baba korizma,
vidi 1. baba, 6, đ). Sedam štapova babe korizme
«ia£e sedam nedje)a časnoga posta, za to kad
jedna nedjela prođe, govori se : ,Bacila baba ko-
rizma jedan štap^ ili: ,Ispade babi zub', tako i
kad prođe druga nedjela, itd. Vuk, rječn. kod
baba korizma.

k6eIZMEN, a4j. koji pripada korismi. — Od
XV viijekaj a između rječnika u Belinu (korizmeni
,quadrage8imale, agg. di quaresima' ,quadragesi-
malis' 600a), u Bjelos^enČevu (korizmeni ,qua-
dragesimalisO, u Voltigijinu (,quaresimale' »fasten-
mSssig*), u Stuličevu. Y službi korizmenoj. Mon.
croat. 108. (1470). Sih dan korizmenih. M. Ma-
rulić 8. Post četrdesetni ili kordzmeni. Š. Bu-
dinić, sum. 45b. Po prvoj nedi|i korizmenoj u
sridu ... F. Glavinić, cvit. 65b. XJ korizmeno
vrime. P. Badovćić, nać. 196. Post korizmeni.
S. Margitić, fal. 167. U poćelo korizmena sveta
posta. J. Kavaiiin 889*. Post korizmeni. A.
Baćić 184. Predike vrhu svetkovina korizmeni.
J. Banovac, pred. viii. Uz ove s. dneve koriz-
mene. F. Lastrić, svet. 19b. Prve nedi}e koriz-
mene. A. Kanižlić, kam. 17. U petu nedi}u ko-
rizmenu iliti glušnicu. bogo)ubn. 287. U ćetvera
vrimena korizmena. Ant. Kadćić 198. U vrime
korizmeno (štamparskom griješkom korizemno).
A. d. Gosta 1, 125. Sjutra je srijeda pepelna,
početak vrjemena korizmenoga. I. M. Mattei 337.
U vrime korizmeno. I. J. P. Lučić, nar. 19.
Predike nedi|ne zajedno s korizmenima svima
duhovnim pastirom veoma koristne. Đ. Rapić i.
,Mi smo pogodili, da ti meni dug vratiš na ko-
rizmene poklade.' J. Bogdanović.

KČEIZMENIK, m. vidi korizmeAak. — U Stu-
ličenu rječniku: ,quaresimale' (,diountur sacrae
conciones quae tempore supra indicato habentur').

KČRIZMElSrAK, m. propovijedi što se drže u
katoličkijem crkvama preko korizme; kniga u kojoj
su takove propovijedi, — U kMzi glagofskoj xvi
vijeka. Svršen korizmenak fratra Ruberta. Ko-
rizm. 104b.

k6rIZMIN, adj. koji pripada korizmi. — Na
jedrhom mjestu xvi vijeka. Bob i leća korizmina
hrana jes. M. Držić 862.

KORJE, n. coll. 1. kora. — Od xvi vijeka. Ki
čime k nebu tja tej riječi vejaSe, u korje od
dubja nož ih moj rjezaše. D. Radina 134h. Koji
bi se i drugi put do sitosti najeo suhoga kruha,
korja ali korenja, bi zagriješio. Pisanica. 32. Brže
vilajet nakupi suha grada i korja. M. A. Re}-
ković, sabr. 54.

KORJENAST, adj. na kojemu ima mnogo ko-
rijena. — Radi -je- vidi korjenčić. — U Jam-
brešičevu rječniku : korenast ,radicosus', i u Stu-
ličevu: korjenast ,radicosus'.

KORJĆNATA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. — Glasi Korćnata; radi -je- vidi
koijenčić. — Po svoj prilici postaje od koren
(vidi korijen). Niva u Korenati. Sr. nov. 1874.
420.

KORJENATAO, Korjenaca, m. (Korenatac, Ko-
renaca) ime tr^estu u Srbiji u okrugu kruševačkom.
M. Đ. Milićević, srb. 728. — Radi -je- vidi ko-
rjenčić.

K0RJĆNATA8T, o^;. vidi korjenast. — U
jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. U kuhidskoj
bašči se četverostruke vrste sadi nahode: prve
vrste sad jest listjast; . . . tretje korjenatast ili
žilatast. I. Jablanci 183.

KORJENAV, a<^*. vidi korjenast. — U Stuli-
čevu rječniku: ,radicosu8'.

KORJĆNCE, n. uprav je dem. korijen, ali se
nalazi samo s pri€^jevima i znači neke bilke. Ko-
rjence slatko, Poljpodium vulgare L. (Vujičić).

— Korjence srčano, Korijede srčano (Pizzelli),
tormentilla (Pizzelli), Tormentilla erecta L. (Vo-
dopić). B. Šulek, im. 160.

KORJENČAG, korjenčoa, m. dem. korijenak.

— U Stuličevu rječniku: v. korijenac. — r%epo-
uzdano.

KORJENČANL m. pl. ime selu u Slavoniji u
županiji požeškoj. Razdije). 122.

KORJĆNČIĆ, m. dem. korijenak. — -je- stoji
po južnom govoru (vidi kod korijen) kao što je
u Vukovu rječniku ; ali i u ovoj riječi i u svijem
drugijem što postelju od korijen, kad je u Mma
-rje- kratko, može j ispasti; ja sam sve ovake
riječi napisao s j, premda se u ikekijem ovo
možebiti nigda rie izgovara, jer su mjestM imena
u istočnijem krc^jevima, ili jer postaju od stare
osnove koren. — -rje- je u Vuka kao što smo
kazali, ali po načinu kako pišu ovu riječ Della-
bella i Stulli vidi se da su izgovarali s -rije-:
korijenčić. — Od xviii vijeka, a između rječnika
u Belinu (,koridnČić' ,radice piociola' ,radicula'
603^) g€^je se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu
(korenčić kod korenac), u Voltigijinu (korenčić
kod korenak), u Stuličevu (,korjŽnčićS v. korije-
nac), u Vukovu (korjenčić, dim. v. korijen). I ova
zem]a se onako jako korjenčićama (griješkom mj.
-cima) prilijepi. I. Jablanci 17.

KORJŽNČIKA. /. (Korenčika) ime gori, u oko-
lici Daruvara. D. Hire. — radi -je- vidi korjenčić.

KORJEN?, adj. koji pripada korijenu. — Po-
staje od kordn nastavkom i»n (kordnbnii), pa h
ispada između dva n, i od ovijeh se izgovara
samo jedno, ako se i pišu dva. — Radi -je- vidi ko-
rjenčić. — Od XVI vijeka. Vina korennoga (vidi
2. korijenak). Korizm. Sk Sve riječi u jeziku
mogu se razdijeliti na korene, proizvodne i slo-
žene. Vuk, dan. 3, 2. Svako se kiselo tijelo sa-
stoji iz korene ili osnovne častioe, kislorod na-
zvane. P. Bolić, vinod. 2, 18.

1. KORJĆNICA, /. dem. 1. korijen. — Radi
-je- vidi korjenčić. — Od xvin vijeka.

a. vidi 1. korijen, 1. Da nižje zem)e kore-
niče u đubre ne idu, jer se sažgu i sanu. J. S.
Re)ković 44. Luk i mrkva još se sijat more,
premda kašAe prispijn i fale, zamićući korenice
male. 217.

b. vidi 1. korijen, 2. Korenica, trtor od ku-
pusa. M. Pavlinović.

e. neka bilka. Korenica, Korenika, Galium
Aparine L. (Ilija Sab|ar). B. Šulek, im. 159.

2. KORJĆNICA, /. mjesno ime. — Radi -je-
vidi korjenčić.

a. Korenica, selo u Hrvatskoj u županiji
ličko -krbavskoj. Razdije}. 34. — Pomine se od
XVI vijeka. Vidasu Štefliniću s Korenice. Mon.
croat. 183. (1501). Pod Korenicom boj bijući.
P. Vitezović, kron. 136. Nemila smrt zateče

Digitized by

GoogU

2. KORJBNICA, a.

348

kobjenaCki

bana Petra Berislavića u bici kod Korenice. M.
Pavlinović, razg. 40.

b. s istijem se imenom pomi^ mjesto prije
našega vremena. Kordnioa. Spom. stojan. 184.

c. ime i^ekahvoj gori. — U narodnoj pjesmi
našega vremena. Pnko gore čame, Korenice.
Nar. pjes. vuk. 1, 580.

KOKJĆNIČANIN, m. čovjek ie sela Korjenice.

— Mnoiina: Korj^nič&ni. — Korj^ničanin. J.
Bogdanović. Kor^ničanin. V. Arsenijević.

KOEJŽNIČANKA, /. vidi KorjeničkiAa. —
Gen. pl. : Korj^ničan&kft. Koij^Sfinka. J. Bog-
danović.

KORJfiNIĆKi, acy. koji pripada selu Korje-
nici. Korj^ni6k7. J. Bogdanović. Kor^ničkT. V.
Arsenijević.

KOBJENIČKU^A, /. žensko čejade iz sela
Korjenice. — isporedi Korjeni6anka. — Korj^-
uiĆkina. J. Bogdanović. Kor^ničkiiia. V. Arse-
nijević.

1. KORJĆNIĆ, m. dem. korijen. — Badi -je-
vidi korjenćić. — U BjelostjenČevu rječniku : u
množini (po svoj prilici griješkom) korenice, ži-
lico, lasi ili mustaći trsa i dreva vsakojaĆkoga,
trave etc. ,fibrae, fibrae radicum', i u Stuličevu:
,korjenić*, v. korijenac.

2. KORJENIĆ, m. prezime. — Badi -je- vidi
korjenčić. — Od xv vijeka, a između rječnika u
Daničićevu (Korenićb). Tuže na Bogčina Kore-
uića. Spom. sr. 1, 23. (1399). Po Bogčinu Ko-
reniću. 1, 97. (1409). Po Borćinu Koreniću.
1, 114. (1412). Korjenić. And. Kaćić, kor. 453.
Korenić. Schem. segn. 1871. 111. Schem. zagr.
1875. 211. 224.

3. KOBJENIĆ, m. mjesno ime. — Badi -je-
vidi korjenčić.

ai. Korenić, selo u Bosni u okrugu travničkom.
Stat. bosn. 72.

b. Korjenić, u Crnoj Gori, vidi Korjenici.
Korjenić. u Pjev. crn. 2831>. Al' ne vidifi Klo-
buka ubojna^a nekmoli Korjenića tvrda? Osvetu.
7, 91.

c. Korenić-Brdo, selo u Hrvatskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Bazdije|. 61.

KORJĆNIĆAST, aij. na kojemu su korjenici,
isporedi korjenast. — Samo u BjelostjenČevu rječ-
niku: (kod korenice) korenićast ,fibratus, ut fi-
brata radix caeparum modo^

KOBJENIĆI, m. pl. kneŽina (uprav narod što
u ikoj živi) sad u Ornoj Gori. — isporedi 3.
Korjenić, b. — U" naic vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (u Hercegovini, u nikšićkom ka-
điluku, kao knežina u kojoj ima i Hrišćana i
Turaka, u Korjenićima je na stijeni gradić ,Klo-
buk*). Pa skočiše Turci Korjenici. Nar. pjes.
vuk. 4, 59. Da je dvadest aga poginulo od Nik-
šića i od Korjenića. 4, 99. I Šehović aga s Ko-
rjenića. 4, 434. Od Klobuka i od Korjenića.
4, 443. Evo ti sviju Korjenića. V. Vrćević, niz.
prip. 192.

KORJŽNIĆKi, ac^j. koji pripada Korjeničima.

— Između rječnika u Vukovu (v. Korjenici). Pre-
lećeše župu korjenićku. Nar. pjes. vuk. 4, 6.
Trijes(iy aga sve od Korjenića. 4, 504. Da im
puste korjenićke Turke. 4, 517. U pitomoj župi
korjenićkoj. Pjev. cm. 283^.

KORJENIKA, /. znači što i 1. korijen, ali
ima i koje osobito značene. — Radi -je- vidi ko-
rjenčić.

a. vidi 1. korijen, 1, a, i 1. korijen, 1, c, b).

— U naše vrijeme u Istri. Korenlka ,radix;

truncus dentist D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iftsg. 59.

b. vidi 1. korijen, 1, g. — U BjelostjenČevu
rječniku (vidi kod koren).

e. u prenesenom smislu. Teme}ni imetak za-
družni zovu ,korenika' kao sve tim imenom na-
ziv] u Sto god komu pripada naj većim pravom
(u stubičkoj župi i hrvatskom zagorju). V. Bo-
gišić, zborn. 22.

d. neka bifka, vidi 1. korjenića, c.
KORji:NIT, acij. postaje od 1. korjen na-
stavkom it.

a. na kojemu su korijeni. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u BjelostjenČevu (korenit, žilav
,radicosus*) gdje se naj prije nahodi, i u Štuli-
čevu (korjenit, v. korjenast s dodatkom da je
uzeto iz Bjelostjenčeva). Korenito i listato po-
vrtaje ... J. S. Rejković 830.

b. koji se (čvrsto) drži korijena, koji ima
duboko korijen, samo u prenesenom smislu : čvrst,
jak, postojan, koji se ne mijeria, koji je svagda
bio isti. — Od XVII vijeka (vidi b)).

a) adj. — Između rječnika u Voltigijinu
(,radicale' ,von der wurzel, urspriinglich'). Ru-
muAke koje u kucam srpskim rađaju korenite
RumuAe. M. Pavlinović, razgov. 55. Tek ne
znam dali je sama ova izmena jelovnika mera
toliko korenita? M. Đ. Milićević, međudnev. 12.

b) adv. korjenito. — Između rječnika u
BjelostjenČevu (korenito, tja do korena ,radioitus,
transi, veli se prekorubce i zevsema ,penitus et
omnino radicitus') i u Voltigijinu (korenito ,radi-
calmente, da fondo' ,angebolirner wei8e'). Štogod!
dobit triba korenito. A. Oeorgiceo, nasl. 250.

c. koji pripada korijenu. — Na jednom
mjestu xvn mjeka (u metaforiČkom smislu). Grv
AUiove zle duže usuSme sve Mhove dragosti i
vrućinu naravnu, skončava vlagu korjenitu koja
uzdrži život. M. Radnić 201*.

KORJENITA, /. mjesno ime. — Badi -je- vidi
korjenčić.

a. Korenita, selo u Bosni u okrugu Doi^e
Tuzle. Statist, bosn. 85.

b. Korenita, voda i selo u Srbiji u okrugu
podrinskom. — U Vukovu rječniku: Korita
,fluss und dorf im Jadar' (cf. Gračara). — Ko-
renita, selo. K. Jovanović 136.

c pomiike se prije našega vremena n^esto
s ovakijem imenom. Kordnita. S. Novaković,
pom. 135.

KORJĆNITSKŽ, acij. koji pripada Korjeniti
(vidi Korjenita, b). Korenitska (opština). K.
Jovanović 136. — Ima i po)e korenitsko u okrugu
podrinskom. Sr. nov. 1864. 78.

KORJENIV, adj. vidi korjenit, b. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,radicale, che deriva dalle ra-
dici' ,ex radicibus, ad radioes spectans^

KORJENOV, adj. koji pripada korijenu. Ko-
ren se gdešto može razlikovati u glavni koren
i korenove grane. J. Pančić, bot. 46.

KORJENOVO, n. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u županiji bjelovarsko-križevačkoj. Ko-
rene vo malo i veliko. Razdije}. 106. — Badi -je-
rndi korjenčić.

KORjfcl^AČA, /. Mcakva gfiva. — Badi -je-
vidi korjenčić. Koreiiače, vrst g}ive (u Karlovcu).
B. Šulek, im. 160.

KORji^I^AČKf, o^;'. koji pripada korjet^cima
(vidi 1. korjeAak). — U istoga pisca (s oblikom
koreAački) u kojega ima i koreiiak. Skupnovlada
korei^ačka — ta bi se brzo sasma zadavila. M.
Pavlinović, razl. spisi. 88.

Digitized by

Google

1. KOBJEI^AK

344

EOEMANOŠEV

1. KOEJŽAaK, korjeiidka, m. čovjek koji je
(kao i^ešto) korjenit (vidi korjenit, b); vidi ko-
rjenad. — Radi -je- tfidi korjen6ić. — Načii^eno
u naše vrijeme. Toga Hrvata korei^aka spopa-
doše. M. Pavlinović, razl. spisi. 80. — A neki
na ]^ mrse jer uia A stoje koreiiaci. 51. I bes-
vjerski koreiiaci ti sa ti pravo strašilo. 88.

2. KOBJEI^TAK, m. ime selu u Hrvatskoj u iu-
paniji varaždinskoj, Korei^ak. Bazdije|. 92. —
Radi -je- vidi koijenMĆ.

KORJEl^TAST, adj. vidi korjenast. — Madi -je-
vidi korjen6i6. — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka. Koji su koreAasti. I. Jablanci 209.

KOEjftiSrAŠ, korjondša, m. tal. radicale, franc.
(i nem.) radical, (u znanosti, a naj 6eš6e u poli-
tici) čovjek koji nije ni po što Madovofan staiiem
čega kakvo je u inegovo doba, te hoće da se sve
promijeni i prevrati (iz korijena). — isporedi
korjeAak. — Radi -je- vidi korjenčić. — Nači-
neno u naše doba prema goniijem tudijem rije-
čima. Hajde nek iđe sve, ali što vi koreAaši
bar ne pišete? M. Pavlinović, razg. 76. Pa da
6e krmilo prihvatiti kore£aši. razl. spisi. 89.

KOEJEI^fAŠKA, /. i^ka bifka. — Radi -je-
vidi korjen6ić. — U naše vrijeme na Korčuli.
KoreiiHška ,Leontoflon tuberosom^ Slovinac. 1881.
418.

KOBJElJAŠTVO, n. osobina onoga koji je ko-
rjeikak. — -š- stoji mj. 6 pred t, — U istoga
pisca našega vremena u kojega ima i koreiiak
(da je pisac na ovu riječ mislio a ne na korenaS,
vidi se po tome što on piše s ć). Tu 6e možda
korenaštvo (,korenjačtvo') slijediti izglede prve
francuske skupnovlade. M. Pavlinović, razl.
spisi. 89.

k6bJETI, k6r£m, impf. pokrivati se korom^
dobivati koru (n, p. o drvetu, o rani). — Nalazi
se samo sa zapadnijem oblikom k6riti; po juš-
nome bi moglo glasiti i k6reti (isporedi okoreti)
kao u istočnom, — U Mikafinu rječniku: koriti,
okoriti ,incrastare, far crosta* ,incrusto*, i u Stu-
ličevu: ,crastas ac margines agere (dioitur de
ulceribus); cortice operiri (de plantis)'.

KOEKA, /. dem. 1. kora.

a. u osobitom značenu. Korka, borova kora.
Slovinac. 1880. 389.

b. na jednom mjestu u knizi xviii vijeka
broji se kao jelo (zar kakva Ško\ka ?). nepouzdano
jCf jer je kiMga vrlo zlo naštampana. Ka6ice su
i prstaci, časke i korke plemenite . . . J. Kava-
^n 21*.

KORKODIL, m. vidi krokodil. — U prici o
Aleksandru Velikome (ne u svijem rukopisima,
ali vidi korkodilov). Korbkodila zijajušta vi» je-
zero tomb vidd. Aleks. novak. 112.

KORKODILOV, a4j. koji pnpada korkodilu.
— U priči 0 Aleksandru Velikome možebiti u
svijem rukopisima. U korkodilovih kožah. Aleks.
jag. star. 8, 235. Korkodilove kože. 251. Otb
korBkodilovehB kožbb. Aleks. nov. 21.

KORKOMAN, m. u narodnoj zagoneci. U mo-
jega korkomana krvav ćurak i dolama. odgo-
net^aj: plamen. Nar. zag. nov. 169.

KORLAĆI, m. pl ime selu u Srbiji u okrugu
kruševačkom. K. Jovanović 132.

KORLAJjT, m. prezime. — U naše vrijeme u
Dalmaciji.

KORLAT, m. u Mikafinu rječniku: korlat, tor
voluiski jbubile, bovile' 788«. — Jamačno je ma-
garska riječ korldt, ograda, — Ima i u drugom
značenu u n<iše doba, ali ne znam, kako je ovo

značene u svezi s predašAijem. Korlat, ime Ši-
rokoj cijevi kuda se sijeno u staju spušta, u Po-
savini. F. Hefele. — I kao ime selu u Dalma-
ciji u kotaru benkovačkom. Repert. dalm. 1872. 5.

KORLItINE, /. pl. šuma u Srbiji u okrugu
biogradskom. J^š, Štojanović.

KORLATOVIĆ, m. prezime. — xv i xvi vijeka.
Juraj Korlatović. Mon. croat. 173. (1499). Kor-
latović. 224. (1527).

KORLIJAN, m. ime muško, vidi Koriolan od
čega je postalo. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Sbor i vijeće Korioldn& . . . Korlijan, otac onih
gdi je? J. Kavai^in 112«. U crkvici Korlijana.
327«.

KORMA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ. 26.

1. KORMAN, kormdna, m. vidi krmilo. — Od
ma^. korminj, Što je opet uzeto iz slavenskoga
jezika (vidi krma). — Akc. ktUci je u gen. sing.,
onaki je u ostalijem padeiima, osim nom. i acc.
sing.j i voc. : kdrm&ne, kdrmani. — Od xviii
vijeka po sjevernijem krajevima, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (korman, timun, dumen
,gubemaculum navis, clavus, temo navališ 1. nau-
ticusO gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(»timone' ,steuerruder'), u Stuličevu (,guberna-
culum^ iz Habdeličeva), u Vukovu (,das steuer-
ruder^ ,gubernaculum^ cf. krma). Tužna jadna,
da sam voda ladna! ja bi znala gdi bi izvirala:
ukraj Save, ukraj vode ladne, kud prolaze žita-
rice lađe, da ja vidim moje milo drago, cvati li
mu ruža na kormanu. Nar. pjes. vuk. 1, 263.
Kao lađa bez kormana. (Kad što nema upravi-
teja, n. p. kakva kuća. U vojvodstvu). Nar. posl.
vuk. 131. T^Teki veslo za spaseAe rabi, &ekom
korman za plivaAe pade. Osvetn. 4, 35.

2. KORMAN, m. mjesno ime u Srbiji, a) selo
u okrugu aleksinačkom. K. Jovanović 94. —
h) selo u okrugu kragi^jevaikom. 116. — c) selo
u okrugu šabačkom. 176. — d) mjesto u okrugu
vafevskom. Livade u Kormanu. Sr. nov. 1873.
379.

KORMANIK, m. vidi kormanoš. — U Bjelo-
s^enčevu rječniku : kormanik, dumenar ,guber-
nator navis*, i u Voltigijinu: ,pilota, timoniere*
,steuermann*.

KORMAnITI, k6rm&nim, impf. vidi krmiti.

— Postaje od korman. — Akc. kaki je u praes.
takt je u impf. k6rm&i^&h i u part. praet. pass.
k6rmanen ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 t 3 sing. kčrm&ni. — Od xviii
vijeka po sjevernijem krajevima, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (kormanim ,gubemo clavum,
clavum teneo, temonem rego, temonem dirigo')
gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu (,timo-
neggiare' ,da3 steuerruder fiihren'), u Stuličevu
(,gubernaculum regere* iz Bjelostjenčeva), u Vu-
kovu (,steuern* ,guberno'. cf. krmiti). Lasno je
na dobrom vremenu kormaniti. (U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 166. Kormaniti lađu. Zbornik
zak. 2, 695. — U prenesenom smislu. Grab|a koja
imade držalo s kojim čovik i va}a i ovu grab|u
kormaniti može. I. Jablanci 56.

KORMANOŠ, m. vidi krmar. ~ Od mog. kor-
mdnyo3 (vidi kod korman). — U naše vrijeme
po sjevernijem krajevima, a iztnedu rječnika u
Vukovu (,der steuermann' ,gubernator*. cf. krmar).
Posluša korraanoša. Vuk, djel. ap. 27, 11. Uhvatio
mesto za jednim astalom blizu kormanoša . . .
Srp. zora. god. 2, sv. 7, str. 150.

KORMANOŠEV, acfj. koji pripada kormanošu.

— U Vukovu rječniku : ,de3 steuermanns* ,guber-
natoris'.

Digitized by

Google

KOEMANOVAC

345

KOBOMAC

KOEMANOVAC, Kormanovca, m. ime mjestu
u Srbiji u okraga aleksinaikom. — isporedi 2.
Korinan^ a. Niva u Kormanovcu. Sr. nov. 1868. 5.

KORMANOVICA, /. mjesno ime u Srbiji u
okrugu aleksinačkom. — isporedi Kormanovac.
I^ivu Kormanovicu. Sr. nov. 1875. 775.

KORMANSKI, ađj, koji pripeida Kor manu
(vidi 2. Korman). Kormanska (opština). K. Jo-
vanović 94.

KOBMAi^EIStE, n. 4i^lo kojijem se kormani.

— U Vukovu rječniku.

KORMATA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževaikom. Niva na Eormati. Sr. nov. 1871.
836.

KORMATURA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. iJiva u Kormatori. Sr. nov. 1873.
491.

KORMILA Č, m. u SttUićevu rječniku: v. ar-
gutla s dodatkom daje uzeto iz brevijara. — ne-
pouzdano,

KORMILAN, kormiona, a4j. koji pripada kor-
milu. — U Stulićevu rječniku : ,ad gabornacalum
spectans'. — nepouzdano.

KORMILCE, n. dem, kormilo. — U Stulićevu
rječniku : ,gabemaculam^ s dodatkom da je uzeto
iz brevijara. — nepouzdano.

KORMILO, n. vidi krmilo. — U Stulićevu
rječniku : ,gabemacalum' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara. — nepouzdano.

k6rM0Š, m. u Vukovu rječniku: (u Bačkoj)
nekaka buba fs primjerom:) Muti kao kormoŠ
jK) sirku. (Va}a daje ,kormoš* nekakva buba? U
vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 184. — Drugo ne
znam. mag. kormos adjektiv je i znači: čađav;
kao supstantiv znači vrstu jabuke (iHem. reinetten-
apfel).

KORMOŠA, m. ime volu. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.

KORNELIJ, KORNELIO, m. Comelins, ime
muško. Kornelij. Korizm. 32*. Kornelio papa.
F. Glavinić, cvit. xxv. Što tomaće6i Kornelio a
Lapide reče ... J. Banovac, razg. 85. Komelija
pape. J. Matović 347. Što vidimo potvrđeno
8 izgledom Komelia stotinika. 435.

KORNICA, /. ime selu u Bosni u okrugu Doike
Tuzle. Stat. bosn. 88.

KORNILIJE, m. Corneliua, ime muško. — ispo-
redi Kornelij. — Po grč. Kogvjjkioi. — Od xiv
vijeka y a između rječnika u Daničićevu : Korbni-
lije ,Comelius': iguman manastira Vatopeda ,Korb-
nilije* 1347. M(on. serb). 127. — Čovjek po imenu
Komilijo, kapetan čete. Vuk, djel. ap. 10, 1.

KORNIŽ, m. tal. comice, mlet. cornise, okvir.

— U naše vrijeme u Lici. ,Vide! lijepa korniža
oko one vigure*. ,Korniž* zovu i onu ogradu vrh
ormara^ J. Bogdanović. i u Dubrovniku. P. Bud-
mani. — t m drugom znače'hu. Korniž, stolarsko
i drvodjojsko oruđe kojim šaraju rubove od stvari
koje prave, u Dobroselu. M. Medić.

KORNOVA^iA, /. tal. Comovaglia, Mci kraj
u Engleskoj (engl. Cornwalli8, lat. Comubia). —
U jednoga pisca xvii vijeka koji upotreb}ava i
latinsku riječ u istom primjeru. Dioneto kra} od
Komova|e ali Kornubije. B. Kašić, per. 142.

k6rNUBIJA, /. vidi Kornovaja.

KORIStAČ, adj. u Stulićevu rječniku uz korAast

— Kao adjektiv nije pouzdano^ ali vidi korAača.

KORNAČA, /. životina pokrivena čvrstom ko-
rom straga i sprijeda; ima ih mnogo vrsta koje

sačinavaju jedan razred u redu Hvotina što sad
zovu ^gmazovi* ili ,gmizavci^. i/ieke vrste iive na
suhUf neke u vodi (i u moru). — isporedi čan-
čara. — Stoji Često kao pridjev uz žaba (vidi).
— Od XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(,die schildkrote' ,testudo^).

a. uopće. Kori&ača stoji pokrivena svojom
korom. M. Radnić 436l>. Kuvaj žabe kor^ače.
J. Vladmirovič 27. Da Bog da prometnula mi
se leturđija žabom kon&ačom i po kući mi pro-
skakala! (m^ze biti da ovdje znači žabu krasta-
vicUf vidi b). Nar. posl. vuk. 48. Srb)i pripo-
vijedaju da je čovjek (prije nego je korAača na
svijetu bila) umijesio pogaču i ispekao kokoŠ, pa
sjeo da jede, a u taj čas rupi kum iliegov na
vrata, a on onda brže bo)e metne kokod na po-
gaču pa poklopi čankom, i tako sakrije od kuma.
kad kum otide, a on ustane opet da dohvati kokoš
i pogaču da jede, ali se ono sve (kokoš, pogača
i čanak) pretvorilo u kon^aču (što je sakrio od
svoga kuma), i tako postane kornača. Vuk, rječu.
kod koniača. Rečna kon^ača. K. Crnogorac,
zool. 106.. Zemna koniača (Testudo graeca L.).
107. Koniača morska, Chelonia imbricata. J.
Pančić, zoolog. 218.

b. Bufo vulgaris, (šaba) krastavica. u Slunu.
D. Hire.

c. vrsta g}ive. Oblaj. D. Hire.

KORIStAČAREVIĆ, m. bilo do skora prezime
u Binguli a Srijemu. M. Medić.

k6rI^AĆICA, /. dem. kćrAača. — U Vukovu
rječniku.

KORIStAČIN, acU. koji pripada kornači. — U
Vukovu rječniku : ,der schildkrote* ,testudinis^ —
I kod imena bifke : K6rAačina trdva, u Vukovu
rječniku: ,art pflanze' ,herbae genus^ odatle i u
B. Šulek, im. 160.

KORI^AK, m. čovjek koji pfeva u koru (vidi
1. kor, d). ~ Na jednom n^estu xviii vijeka.
Zabrania je ovi sveti skup misniku pivajućemu
misu po dospitku virovanja napridovati dokle
pivci u koru ne dospiju rečeno (virovanje), po
tom ima (t^zreći ,Gk>spodin s vami', a ne u vrimo
dokle koniaci (Štamparskom griješkom hon&aci)
pivaju. I. Kralić 82.

KORlifAST, adj. na kojemu je kora. — Samo
u Stulićevu rječniku: ,crustosus, crustatus*.

KORlSfAV, a(^*. samo u Stulićevu rječniku uz
kori^ast.

KOROBAČ, korobdča, m. vidi korbač. — U
naše vrijeme u Istri. Korobač ,scutica'. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. 63.

KOROČ-, vidi korač-. — U Stulićevu rječniku:
koročaj etc., vidi koračaj etc. — Posve nepouz-
dano.

KOROĐ, m. ime selu u Slavoniji u županiji
srijemskoj. Razdije). 150.

KOROGLAŠ, m. ime selu u Srbiji u okrugu
krajinskom. K. Jovanović 122.

KOROGLAŠKI, adj. koji pripada Koroglašu.
Koroglaška Reka. M. Đ. Milićević, srb. 944.
Koroglaška (opština). K. Jovanović 122.

KOROLOGA, /. ime ovci. Korologa, ovca što
u korov lijega. P. Kurelac, dom. živ. 33.

KOROMAČ, koromca(?), m. vidi koromač. —
isporedi koromač. — U Bjelostjenčevu rječniku:
koromač, komorač, morac, v. slatki januš.

KOROMAČ, koromdča, m. vidi komorač. —
Mislim da poštede od komorač premještai^m
slova f premda se komorač nalazi docnije u kni'

Digitized by

>^uogIe

KOROMAČ

346

KOROTOVATI

gama (ćeš. koromač uzeto je iz našega jezika). —
Od XV vijeka (u mletačkom rukopisu^ vidi pri-
mjere iz Šulekova imenika)j a između rje&nika
u Mika(inu (koromač, morač ,faenicalum, ma-
rathum, marathrumO, «* Belinu (,finocchio, herba
nota* jfaoniculura' 317l>), u Jambrešićevu (,ma-
mthrum*), u Voliigijinu (,finocchio^ ,fenchel'), t*
Stulićevu (,fooniculum, marathrum' iz Mikafina).
Artičoci i sparjo^e, koromači i maslene riŠi&e.
J. Kavanin 21«. Koromač ^silaos'. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 68. Koromač, vrsta bi{a. sje-
menom redi se krah i načina se rakija, ital. ,fi-
nocchio*, lat. ,Anethum feniculum*. M. Pavli-
nović. Koromač (coroma^v ^ mletačkom ruko-
pisu), češ. koromač (silaus), feniculus, marathrum
(u mletačkom rukopisu, Mika)a), Foeniculum offi-
cinale Ali. (Petter, Lambl, na Cresu), v. Koromač
fznadi još što i motar, vidi u rječnicima). B.
Šulek, im. 101. — S ^kijem pri4jevima znači i
druge bifke. Koromač divji, 1. Athamanta ver-
ticillata Portenschl. (Petter); 2. Ferula glauca
L. (Petter); 3. Opopanax chironium Koch (Vi-
siani); 4. Peucodanum (officinale) L. (Danilo). —
Koromač gorski (coromav gorschi u mletačkom
rukopisu), amoos (u ml. rukp.), athanasia ammi
(Bartulović), 1. Ammi majus L.; 2. Ferula syl-
vatica Bess. (Visiani). — Koromač slatki (coro-
mav slatchi), anisum, feniculum romanum (u mle-
tačkom rukopisu), Anisum vulgare Grntn. B.
Šulek, im. 161.

KOROMAČIĆ, m. dem. koromač. — Kao ime
drugijem bifkama. Koromačić, Achillea millefo-
lium L. (u Istri). — Koromačić zimski, Matri-
caria chamomilla L. (u Istri). B. Šulek, im. 161.

KOROMAČINA, /. augm. koromač.

H. kao ime drugoj bifei. Koromačina gorska,
saxifraga (Lambl), Pimpinella saxifraga L. B.
Šulek, im. 161.

b. ime seocu u Hrvatskoj' u županiji liČko-
krbavskoj. Razdije|. 30.

KOROM AČINAC, koromičinca, m. vidi: Ko-
romačinac (koromačina?), Portenschlagia ramo-
sissima (Visiani). B. Šulek, im. 161.

KOROMAČNICA, /. ime bifkama. — isporedi
koromač.

a. Koromačnica, Ferula communis L. (u Istri).
13. Šulek, im. 161.

b. Koromačnice, vrst glive (u Istri). B. Šulek,
im. 161.

1. KORONA, /. u spomeniku xiii vijeka kao
da znači: gora ili bofe brežufak. — Zar je tal.
corona, kruna? Na jednu dolinicu od ke počine
korona, i na glavi te koroni jest jedan velik
mnel (?) i cer ... i prek te koroni put veliki . . .
Mon. oroat. 20—21. (1275 pre;>w. 1546).

2. k6rONA, /. mjesno ime. — Vafa da nije
ista riječ što 1. korona. — U Vukovu rječniku:
uvrh Ovčara više namastira Sretenija jedna do-
lina zove se ,mala Korona', a više ove doline
jedan zatavanak, na kome ima i mali izvor ,ve-
lika Korona', a ispod nih zove se ,Korunski do',
pripovijeda se da su u stara vremena, kad su
ovi namastir naj prije htjeli graditi, bacali ,krunu'
u nebo, da gledaju na kome će se mjestu usta-
viti, pa ondje da grade crkvu; i od toga ostalo
ime , Korona'.

KORONIKA, /. vidi kronika. — Više se puta
nalazi u knigama glagofskijem xvi vijeka j te ne
može biti štamparska pogreška.^ (Složi) koroniku
od vsake i storije. Transi t. 9. Ote se v nikoj ko-
roniki. Mirakuli. 19. Sv. Jorolim v koronikah
(govori). Korizm. 49l>.

KOROPINCUL, VI. nekakva bifka. Koropincul,
Scaligeria cretica (Visiani). B. Šulek, im. 161.

— Može biti od tal. corbezzolo, planika.
KOROSANTE, kor63anat&, /. pl tijelovo (blag-
dan). — Od lat. corpus sanctum f7» od tal. corpo
santo, sveto tijelo. — U Dubrovniku od xviii
vijeka. — Gdjeko reče i kr69ante. Na saglavn
osmine korosanata aliti slavnoga blagdana bra-
šanČeva. I. M. Mattoi 27. Blagdan korosanata
aliti Hristova tijela. 28. U prvi petak po osmini
korosanata aliti tijela Gospodinova. 249. Božić,
uskrs, korosante. Misli. 81.

k6R0T, m. tal. corrotto, žalost ea mrtvijem,
i osobito crno odijelo sto se u takovome slučaju
nosi. — isporedi korota. — Akc. se m^eiia u
gen. pl. kSrota. — Od xvi vijeka u Dubrovniku^
a između rječnika u Mikafinu (korot, odića crna
,praete8ta puUa*) i u Vukovu (gdje je zlo zobi-
fsžen akc.) : kćrot, vide korota s dodatkom da se
govori u Dubrovniku. Povedoše Suzanu, i za
dom hodi muž lie Joakin i sinovi i kćeri i ostali
od kuće kako se pristoji u korotu. M. Vetranić
2, 362. I premda bude Aegovo tijelo sa svom
časti i sa svijem korotim ukopano, od daše što
mu ćo se prigoditi? B. Zuzeri 114. A i sveti
prorok Joel smrt inako ne izgovara, nego ko
dan vas odjeven na crnilo i na korot slijepe
magle. 191.

KOROT-, vidi korut-.

k6rOTA, /. vidi korot. — U naše vrijeme u
Crnoj Gori, a između rječnika u Vukovu : (u
Crnoj Gori) žalost za mrtvim ,die trauer' »luctus'
s premjerom: U koroti smo. cf. žalost. — Vas
grad u korotu stavio za smrt svoje |uhaznice.
Nar. prip. vuk.* 261. U Luštici za korotu pošju
ženu odmah kad joj muž umre a pašu za stokom
za jednu godinu. Vuk, živ. 197.

KOROTAJ, m. prezime. — U naše vrijeme w^
Hrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 207.

KOROT AN, k6rotna, aclj. koji pripcuta korotu^
Korotnijem ruhom od Božije nemilosti prikriven-.
V. Andrijasević, prav. 48. U ha]inah korotnijeh —
B. Zuzeri 302.

KOROTNIK, m. čefade koje je u korotu. — IT
Dubrovniku od xviii vijeka. Ako razgledamo
korotnike, kad dva i dva izlaze zajedno iz kuće . . .
B. Zuzeri 212. — I čelade koje polazi svojte
mrtvoga radi sažafena. Iza toga nastoje, iz kuć^
sto prije mogu, iztiskat ga (mrtvoga), da ne smrdi,
da Če)ad ne straši; posjedi za koji dan, korotnici,
paka svak na svoje posle. B. Zuzeri 252.

k6R0T0VAI^E, n. djelo kojijem se korott^t

— U Vukovu rječniku.

KOROTOVATI, k6rotujem, impf. žaliti (oso-
bito noseći crno odijelo) za mrtvijem (objektom).

— Postaje od korot. — Akc. se mijeAa u aor.
2 i 3 sing. koroto v&. — Od xviii vijeka po jugo-
zapadnijem krajevima, a između rječnika u Vu-
kovu : (po jugozapadnijem krajevima) ,trauem'
jlugere', cf. Žaliti. — Kad on iz svijeta ovoga
odijeli se, tad ga vi ne korotujete. B. Zuzeri 161.
Rimski Kraso imaŠe u svom ribnaku jednu ma-
rinu veoma lijepu koju, kad mu je sopisala, plako
je i u crnu obučen htio je je korotovat. smijete
se na ovo djetinsko zaludjeiće, i smijali biste se
vele veće, kad bi se bilo dogodilo da on isti ne
bi paka bio ni svoga oca ni svoju djecu pomo-
renu korotovo. 346. Korotuj ga i mlado i staro.
Nar. pjes. vuk. 5, 53. Žena muža korotuje toliko
koliko vri zem)ana pinata kad se s og&a digne.
(U Boci). Nar. posl. vuk. 80. Muž ženu koro-
tuje od doma do groba, pa od groba do doma.

Digitized by

Google

KOEOTOVATI

847

KOBTA,

184. Što ne korofcova sinovoa. V. Vrčević, niz.
59. Da ga za godinu u crnilu ne korotuje. V.
Bogisić, zborn. 139.

1. k6rOV, m. travurina^ mog, korć, hadr\ica.
— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vvkovu
(,das unkraut^ ,herba inutilis'). Svakojakog ne-
potrebnog korova. D. Obradović, basn. 103. Da
mu korov na og£ištu narasti, sav. 7. Sokaci
s travurinom, s koprivama i s korovom pokriveni.
A. Tomiković, gov. 235. Nema ga ni od ko-
rova. (Kad koga ne mogu da nadu. ,Ni od ko-
rova', kao pseto kad se vabi, pa iziđe otkud iz
korova). Nar. posl. vuk. 202. Zašto je ovdje
niva zarasla u korov. Vuk, pism. 73. S korovom
(uaj obilnijim ze)em bar u mojoj bašti) ... M. D.
Milićević, sim. već. 330. Kad preko leta zapeče
suša, onda se koje muSko obuČe u Ženske ha)ine
i još se nakiti korovom i drugom travom, živ.
srb. 2, 14. Dokle se i on u gustome korovu nije
izgubio. Srp. zora. god. 1, sv. 6, str. 127.

2. KOBOV, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
šabaikom. — Može biti ista riječ što 1. korov.
Niva u Korovu. Sr. nov. 1866. 306.

KOHO VA JTA, /. vigiles noctumi, vidi patrola,
ophoda. — Samo u jednom primjeru pisca Du-
brovčanina zvii vijeka, g^e je jamačno ovako
značeike. — Fo svoj prilici od srlat. oorvata (franc.
corv^), tlaka, robija. Barabanti i cafi griješe
smrtno . . . ako, kada idu s koro vaj tom u noći,
(ine tresku i skandao navlas za vadit mjedi. I.
Držić 807.

KOBOVI, m. pl. mjesno ime, isporedi 2. korov.

a. selo u Bosni u okrugu bai^olučkom. Statist,
bosn. 39.

b. mjesto u Srbiji u okrugu va}evskom. iJiva
u Korovima. Sr. nov. 1866. 475.

KOEOV](iE, n. coll 1. korov. — U jednoga
pisca našega vremena. I tko izda u nevo}i druga,
u domu mu čedo ne plakalo, no korov}e rađalo
mu trAe. Osvetn. 1, 51. A Lukova podvornica
crna, po Aoj klije trAe i korovje. 2, 29.

KORPA, /. kotarica, — Od ikem. korb. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(v. košara) gdje se naj prije ndhodi, u Stuličevu
(iz Bjelostjenčevu), u Vukovu (vide kotarica s do-
datkom da se govori u vojvodstvu po varošima).
Sluge tovarahu na kola sandučiće, velike torbe
i korpe od šumskog šib)a. Sr. zora, god. 1, sv.
2, str. 26.

KOBPICA, /. dem. korpa. — U naše vrijeme.
U korpici za ručni rad. Bos. vila. 1886. 82.

KOEPOBAcUA, /. nem. oorporation, društvo,
zbor. — U pisaca našega vremena. Ako su i
privatne osobe ili korporacije već od prije. Zbirka
zak. 1, 239. Ter rečene zakonodavne korpora-
cije dadu privojei^e. 1871. 266.

K0BP6bA0, korpordla, m. lat. i tal. corpo-
rale, vidi tjelesnik, prostirka. — Od xvi vijeka.
S korporali čistimi. Naređ. modr. ark. 2, 86.
Purifikaturi i korporali. 87. Korporali zlame-
nuju platno u koje zaviŠe tijelo Isusovo kada ga
staviSe u grob. M. Divković, nauk. 161». Vrh
korporala, telesnika li, postavivši ga (tijelo Go-
spodinovo), odkrije ga. B. Kašić, rit. 62. Pre-
diše preje za korporale. per. 127. Zapovida
(papa), da ženska glava nima korporalov tikati.
F. Glavinić, cvit. 96b. (Klara) crikvi svojoj
rubce ter korporale rukami prediše svojimi. 275^.
Neka misnik korporalom oči otare tvoje. 376h.
Da korporali od platna imaju biti. 432. Savi
partikule u korporao. I. Držić 213. Vrati svrhu
korporala tri ostije. P. Badovčić, nač. 511. Po-

kriva misnik patenu pod korporao to jest postav.
I. Ančić, svit. 136. Postavi sakramenat na kor-
porale. 223. Hoćemo da se shrani u pisidu, po-
krivenu s pokrovom, ali s velom od svile, po-
stav)enu više korporala. M. Bijanković 36. Kor-
porali i purifikatoriji da su čisti. 46. Neka se
služe svetom pratežju čistom, navlastito purifi-
katorijem, i paletom, i korporalom. 108. Kor-
poral va}a da je od lanena beza. A. Baćić 358.
Kakvim se ne stide služiti korporalom. F. Lastrić,
od^ 6. Korporal iliti prostirka. A. Kanižlić, bo-
go|ubn. 64. Pokrive čaše koji se ,pale' zovu, i
tilesnike, to jest korporale, prati. I. Velikanović,
uput 3, 182. Korporale, plike i čišiiake, oliti
purifikature, prati. M. Dobretić 275. Na korpo-
ralu oliti tilesniku. 848.

KOBPIJRAO, korpurdla, m. vidi korporao. —
XV vijeka. Misalić, korpurali, naglavnik i pro-
čaja. Mon. croat 112. (1473).

KOBSEM, adv. vidi tobože, tokorse. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide to-
korse). Korsem da se kola ne proture. Bos. vila.
1839^ 18.

KOBSIKA, /. Oorsica, ostrvo blizu Italije. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Mikafinu.
Otoke Sardinije i Korsike. Š. Budinić, ispr. 133.

KOBSOL, vidi koršol.

KOBŠATI DIO, m. ime n^estuu Srbiji u okrugu
kneievačkom. Niva na Koršati Del. Sr. nov. 1868.
267.

KOK§IK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Koršiku. Sr. nov. 1863.
532.

KOBŠOL, m. vidi korSov. — U Bjelostjenčevu
rječniku: koršol, u kojem se na stol vino nosi
,cyatus^ V. vrč i ostala. — Ima u Stuličevu :
koršol ,urceus' 8 dodatkom da je uzeto iz Hab-
delićeva, i korzol, v. vrč, ali je jedno i drugo
sama riječ koršol Sto je Stulli zlo prepisao.

KOBŠOLIĆ, m. dem. koršol. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: ,urceolus^ v. vrček.

KORŠOV, korščva, m. vidi krčag. — isporedi
koršol. — Od maj. korsć. — Akc. k(M je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom. i
acc. sing., i voc. : kčršove, kčršovi, (gen. pl. kor-
š6v&). — Od XVIII vijeka po ^evernijem kraje-
vima, a između rječnika u Vukovu (vide krčag
s dodatkom da se govori u vojvodstvu). Natoče
mi po pun korSov vina. M. A. Be)ković, sat.
D3a. Vrč, slavon. bukara, koršov, merica. A. T.
Blagoj ević, khin. 37. Tako se i jedan korSovar
u svomu zanatu vlada, jere koršove, kako koje
hoće, onako načiiia. Đ. Bapić 108. Koršove su
porazbili. Jačke. 137. Koršov (,plutzer*). Zbornik
zak. 1853. 1060.

K0BŠ6VAR, koršovira, m. čovjek koji po svome
zanatu gradi koršove. — Na jednom mjestu xviii
vijeka. Tako se i jedan koršovar u svomu za-
natu vlada, jere koršove, kako koje hoće, onako
načina. Đ. Bapić 108.

KORTA, /. tal. oorte, dvor (vidi dvor, a i b) ;
ima dva značena. — Akc. se mijena u gen. pl.
kčr&ta.

a. prvo mjesto (dvornica, soba, prohodište itd.)
u koje se stupa, kad se ulazi kroz vrata u kuču.
— Ovako je značeike u Dubrovniku od xvi vijeka.
Da kuda prohodi? Korta se zatvora. N. Na{eš-
ković 1, 277. Ja kortu zaklapam. 1, 279. Korta
se otvori. 1, 284. Maska je u korti. (Z). Masku
u korti prućem žiri. (Z). Poslov. danič. ovako je
i sad u Dubrovniku. , Vrata od korte; k}uč od

Digitized by

>JoogIe

KOETA, a.

848

KOEUNATI

korte (od kuće)^ otvori kortu*. itd. Korta prema
korti (kao poslovica, kad se dooje vjenča od je-
dnako pletnenita roda). P. Budmani.

b. vidi dvor, b. — Od xvii vijeka. Palaoi i
korte od krajeva imaja bit skule od svake kre-
posti. I. Držić 267. Jedan u korti dvoreć onoga
svoga gospodara . . . J. Banovao, pred. 58. Kad
je došla u kortu carevu, sva joj se je poklonila
korta. Nar. pjes. istr. 1, 11. Pok je moja (ca-
reva) korta sagrađena ... 1, 11. Ona ide u pa-
šinu kortu. 1, 59.

KORTEJAN, m. prezime. — Može biti od tal.
cortegiano, dvoranin. — xiii vijeka. Mikula Kor-
tojan. Mon. croat. 317. (1230).

KORTEŠICA, /. ime livadi. Vinica kod Va-
raždina. Đ. Hire.

KORTInA, /. tal cortina, zavjes. — Od xvi
vijeka. Dođe kada spahu, i kortinu bješe svu
razdro. Zborn. 59^. Koprena i kortina od templa
razdira se. I. Đržić 105. Odkrijem kortinu i
pokrovac ... V. AndrijaSević, prav. 29. Zapo-
vida s priti^om, da se digne ono pismo, sašto ću
poderati (veli) na komade ove kortine. Đ. Rapić
61. Nut opet kortinu iliti Bastor navucimo. 220.

KORTOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Filip
Kortović. Mon. croat. 323. (1550).

KORTUZA, /. ime bifei (talijanska riječ). Kor-
tuza, cortusa (u sii&skom rukopisu), Gortusa Mat-
thioli L. B. Šulek, im. 161.

KORfjBAlSiE, n. djelo kojijem se koruba. — U
Vinkovu rječniku.

KORtjBATI, korub&m, impf. u Vukovu rječ-
niku: {uštiti kukuruz ,auslosen (den kukuruz)'
,solvo cortice'. cf. komiti, sužbati s dodatkom da
se govori po jugozapadnijem krajevima. — Akc.
se mijeika u praes. 1 i 2 pl.: kornbdmo, koru-
bdte, u aor. 2 t 8 sing. k5rub&, u part. praet.
act. korubao, k&rub&la, u part. praet. pass. k5-
rub&n. — Može biti srodno s 1. kora.

KORUBINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. iSliva u Korubini. Sr. nov. 1872. 13.

1. k6rUGA, /. vidi: Koruge se prave od dr-
veta poput gobe|e, i meću se oko mlina, da brašno
ne odlazi okolo na okolo u rasap ili okolifi. u
Lici. J. Bogdanović. Kad se od pečene ili ku-
hane ,cme bundeve' pojede salo, onda ono što
ostane zove se ,koruga'. djeca se igraju Aome,
n. pr. vežu kanap za iiu pa je vuku kao kola.
u Srijemu. M. Medić.

2. KORUGA, vidi korugva.

KORUGVA, /. vidi horugva. — Od xv do xviii
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (gdje je zlo
tumačeno : ,navisS vafa da je StuUi pomislio na
korab)fik, s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i
u Daničičevu (korugbva ,vexillum*). Ukazaše se
otvoreno jerb su neprijate{bje, i načeše sb ko-
rugvomb rubiti, pldniti i žeći. Spom. sr. 1, 149.
(1420). Kon nega usajena korugva (ovako je u
starome izdatiu; u akademijskom je popravfeno
horugva, vidi kod horugva) ćuhtaše. M. Marulić
13. Kopja s korugvami. 23. Bojna se hvala
sva meni svim prikrati, moja se korugva gori
dnom obrati. D. Rai^ina 130a. Korugva im (ko-
lnikom) množ razlika vrhu kopja trepti uvitih
(gen. pl. korugva možebiti stoji u ovom obliku
samo radi stiha; dodati treba, da je u jednom
rukopisu koruga, a u drugijem koruAa, pisano
korugna, jamačno jer su prepisaoci pomiješali n
s u = v). I. Gundulić 425. Pokle vidiš korugvu
od pravde trepećući. M. Jerković 63.

1. KORUN, w. vidi krtola, krompir. Korun,

Solanum tuborosum L. (Vujičić). B. 8ulek, im.
161. — Može biti od nem. (u dijalektu) karunkel.
(A. Matzenauer).

2. KORUN, m. ime muško (tursko?). JoV na
dvoru Korun kese^ija? Nar. pjes. stojad. 2, 5.

1. k6rUNA, /. kruna; vijenac. — Akc. se
mijena u gen. pl. kdriina. — Radi postali vidi
kruna. — O^ xv vijeka, a između rječnika u
BjelostjenČevu (koruna, kruna ,corona, stephanns'),
u Jambrešićevu (,corona*), u Voltigijinu (v. kruna),
u Vukovu (vide kruna s primjerom iz narodne
pjesme: Na glavi joj kruna i koruna), u Dani-
čičevu (,corona*). Koji mi posluži svetoj korun i
rečenoga krajevstra našega ugarskoga. Mon. serb.
494. (1465). Koruna jedna srebrna u 13 peča
s kamonbjemb s kontrafatijomb. 498. (1466). Svi-
jaše ot cvdtja korunu. Pril. jag. ark. 9. 122.
(1468). Opasao ih je korunom od pravdo. N.
Rai&ina 170h. ecclesiast. 45, 9. Ne stavi koruno
od pravde. 178*. paul. 2tim. 4, 8. Pravedni uzeti
će krajevstvo od Ijeposti i korunu visoku od ruko
Božije. 210h. sap. 5, 17. Sveta koruno. Zboru.
43*. Imati od dobitja korunu. 75b. Moći ćeš
primiti anđeosku korunu. 124*. Što li ti na
glavu staviše od drače korunu krvavu? N. Na-
|ešković 1, 110. Svila bih sad bogu korunu od
cvitja. 1, 203. Što hoće tej reći korune bez
broja o dubju viseći? 1, 317. Ter ti seja kunu,
kom si se rodio, izvrsnu korunu da t^ svila jes
Klio ... 1, 327. Kra|ica je ttg poznana u ko-
runi pozlaćeni. I. Gundulić 94. Bi okrunen ko-
runom mučenika. F. Glavinić, cvit. 96*. Zaradi
korune ugrske. P. Vitezović, kron. 124. l^ega
Železnom korunom koruniŠe. 162. Hoću V caru
ugrabit korunu ? Nar. pjes. vuk. 2, 82. Pa ugrabi
od zlata korunu. 2, 83. Parta moja parta, ti
lipa koruna! Jačke. 32.

2. k6rUNA, /. tijesto gdje se volovi kod orana
okreču. — Može biti ista riječ što 1. koruna. —
U naše vrijeme u Istri. Koriina ,agri extremi
ea pars, qua boves in arando revertuntur'. D.
Nemanić, čak. kroat stud. iftsg. 39.

3. KORUNA, /. nekakva zmija. — Može biti
da je ista riječ Što 1. koruna, jer narod misli d<i
u nekijeh zmija ima krunica na glavi. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Šta li se boli u
moru? ili je pena od mora, ili je riba moruna,
ili je zmija koruna? Nar. pjes. vil. 1868. 375.

4. KORUNA, /. ime rijeci, jamačno se misli
na Koranu. — U narodnijem pjesmama našega
vremena, a između rječnika u Vukovu (,namo
eines flasaes* ,nomon fluvii* s primjerom iz na-
rodne pjesme: Da počuva čardak na Koruni da
ne prođe od Karlovca bane). A poleće po}em
kotarski jem, Iako cera i stiže ga brzo, sustiže ga
na vodu Korunu. Pjev. crn. 110^.

5. KORUNA, /. ime žensko. — Prije nečega
vremena. S. Novaković, pom. 71.

6. KORUNA, m. itne muŠko. — isporedi 2.
Korun. — U narodnoj pjesmi istarskoj našega
vremena. Ne hodi mi za gorom po vodu, za
gorom je Koruna vojvoda, niš ne dila neg robi
divojke. Nar. pjes. istr. 1, 60.

KORUNATI, korun&m, impf. sertis redimire,
vijencima kititi, ovjenčavati. — Vafa da nije po-
stalo uprav od koruna nego od okorunati. — U
dva pisca Dubrovčanina xvu vijeka (u metafo-
ričkom ili prenesenom smislu). Od masline ko
mladice, oko tebe djeca stat će, i veselo od nih
lice tvu trpezu korunat će. I. Akvilini 85. psal.
127, 3. (Neprijatef pakfeni) na to naj veće na-
stoji, da ti čini na ispovijesti grijehe velike rije-

Digitized by

Google

KORUNATI

849

KOBUTAN

Cima korunati i sa male ih priprodavati. V. An-
drijašević, pat. 53.
KORUNICA, /. dem. koruna. — Od xv vijeka.

a. u pravom smislu. — Između rjeinika u
Bjelos^endevu (korunica, krunica ,corolla*) i u
Daničićevu (,corolla^). Klobakb jeđanb crvena
grimiza sa bisercomb i sa jeđnijomb vSnačcem
u>db bisera i sa prstenkcomb rubinidemb i sb ko-
runicoimb. Mon. sorb. 408. (1466).

b. ovako se zove neki broj molitava (očenasa,
zdravijeh marija) Ho se u nekom reda govore
brojeći ih po brojenicama^ kralijeŠu. — ovo je po
(nflat. i tal. corona i tal. dem. coroucina. —
isporedi krunica.

o^ naj češće znači Sto i rozarij, mzario,
ali može značiti i 4ieke druge niže molitava. —
Između rječnika u Bjelos^enČevu (korunica, 6islo
d. Marije, brojenice ,corona B. V. M., rosa-
rium'). Tko bude ispuniti rekSi svu koliku ko-
ruuicu rozarija ... A. Gućetić, roz. mar. 49.
Dostoj se primiti ovu korunicu svetoga rozarija.
I. A. Nenadić, nauk. 245. — Vafa da je isto zna-
čeAe i u ovijem primjerima: Blaženici se pripo-
ručujem, korunicu govorim. M. Držić 134. Tebi
hvala, (Marija), korunica veće da t' pojem za-
vjetujem se. 289. Molitve ine, kakono korunica,
saltir ... B. Kafiić, zro. 58. Rijeti ću poslije
korunicu, pokajaću se. M. Orbin 46. O djevice
prisveta, ti znaš ... da sam ti svaki dan govorio
korunicu. I. Držić 93. Upisani smo u rozario,
u korunicu. B. Zuzeri 206. Moliš Gospi koru-
nicu. 346. Korunicu Blažene Gospe. £>. Bašić
252. — Običaju se govoriti Seset i tri zdrave
marije, uvržene sedam oćenafia, koji način od
molitve zovu korunica djevice. A. Gučetić, roz.
jez. 318. — Bilo bi dobro da se nauče govoriti
jednu korunicu Gospodinovu od tridesti i tri oče-
naša s pet zdravijeh marija. 318. Ili rozario
govoreći ili korunicu Jezukrstovu. I. A. Nenadić,
nauk. 196. Poklon i preporuka korunice (ista se
zove na str. 250: krunica Gospodinova od tri-
deset i tri Očenaša, pet zdravijeh marija) pri-
svetoj i priialostnoj majci. 256. — Preko mise
razlike molitve i korunice govoriti. 233.

b) sam kraliješ ili brojenice. BlagosovivSi
mu kraliješ ali ti korunicu. A. Gučetić, roz.
mar. 24.

c) jedan pisac Dubrovčanin ovako zove
svoje bepede (prcdike, propovijedi) koje je liekijem
osobitijem redom držao. Čuj ući u prošastoj ko-
rnnici strah i pripas svetoga Joba . . . B. Zuzeri
103. Jedna pripovijes Filipa drugoga kra}a od
Špane dovršila je naj posledi^u korunicu, a druga
neka počne ovu današAu. 105. Oče, jur je proso
mjesoc i po odkad si počeo korunice i pet si ih
više ovega i onega učinio. 150.

c. vvdi kauka. — U Bjelostjenčevu rječniku:
korunica cirkvena, krunica crkovnača, kavka ,ton-
sura clericalis^

KORUNINA, /. nekakvo stablo (Sabjar, Varaž-
dinske Toplice). B. Šulek, im. 161.

k6rUNITI, k6run£m, impf. ili pf.? vidi kru-
niti. — Postelje od koruna kao kruniti od kruna.
— Od XVII vijeka po ^everozapadnijem kraje-
vima, a između rječnika u Bjelostjenčevu (koru-
nim, krunim ,corono, redimio 1. diadema impono
alicujus capiti'), u Jambrešićevu (korunim ,co-
rono*), u Stulićevu (v. kruniti iz Habdelićeva).
Šalamona učini koruniti na krajestvo. P. Vite-
zović, kron. 75. Ugri Vladislava koruniše. 119.
l![ega železnom korunom koruniŠe. 161.

KORUNOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Mileta Korunović. Rat. 92.

k6ri)NSKI DO, K6riinskdga D6la, m. n^esno
ime, vidi kod Korona. — U Vukovu rječn^u: cf.
Korona.

KORUr![A, vidi kod korugva.

KORUiSteNE, n. djelo kcjijem se karuni. — U
Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) koruneAe, i
u Jambrešićevu (koruneAe).

KORUP, m. vidi skorup. — U jednom primjeru
XVII vijeka. Kadno magle tira s korupa mor-
skoga. I. T. Mrnavić, ist. 181. — nije dosta po-
uzdano jer može biti da bi trebalo Čitati: s sko-
rupa, i u F. Miklošić, Uber den ursprung der
worte von dor form aslov. tret u. trat ima: ko-
rupa morskoga s dodatkom da se nalazi u pisca
Budinića, ali ne znam gdje.

KOR UŠ, m. vidi 1. kor. — U Bjelostjenčevu
rječniku: koruš, kor ,chorus^ 2. koruŠ angelski,
ali red ,chorus angelorum 1. angelicus'.

1. KORUŠAC, K6rušca, m. Carantanus, Oarin-
thianus, čovjek iz Koruške, novslov. Korošec.
u- stoji mj. iHegdašAega s^, — U Bjelostjen-
čevu rječniku (kajkavski Korušec, vidi kod Koru-
tanac). — I u Šulekovu rječniku: ,K&rnthner'. —
U jednoga pisca xvn vijeka s -o- po nslovenskom
obliku. Prisili Kraiice i Korošce ... P. Vitezović,
kron. 62.

2. KORUŠAG, Korušca, m. ime nijestu u Sr-
biji u okrugu kragujevaćkom. Niva u Korušcu.
Sr. nov. 1867. 24a

KORUŠATI, koraš&m, impf. skidati koru (s ob-
jekta). — Samo u Stulićevu rječniku: ,decorti-
care, corticem detrahere^ — n^je dosta pouzdano.

KORUŠ A V, adj. vidi grintav (o kosi i o čefa-
detu). — U naše vrijeme u Lici. ,Odmakni so
tamo, gade korušavi!' J. Bogdanović.

KORUŠAVAC, kor&š&voa, m. naziv za muško
koje je kor uša vije kosa. — U rMŠe vrijeme u
Lici. ,Ma da me čojk ruži, ne bi ni žalio, van
onaj gadni korušavac!' J. Bogdanović.

KORtJŠAVICA, /. korušavo žensko čefade. --
U naše vrijeme u Lici. »Traži i uzmi pravu curu,
šta će ti ona korušavica?' J. Bogdanović.

KOBUŠĆIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Milisav Koruščić iz Rujčića. M. Đ. Milićević,
srb. 847.

KORUŠE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u okrugu
spfetskom. Repert dalm. 1872. 41.

KORUŠICA, /. dem. 1. kora. — U Stulićevu
rječniku: ,oorticula'. — nepouzdano.

1. KORUŠKA, /. vidi koruša. — U Stulićevu
rječniku: v. kora. — nepouzdano.

2. k6rUŠ1CA, /. Carinthia, zem}a u austrij-
skom ćesarstvu. — Uprav je adjektiv (vidi ko-
ruški) i misli se: k. zom|a. — Oblik je novoslo-
venski Koroška. po ovome je u jednoga pLnca
XVII vijeka: Nimci u KraAsku i Korošku doj-
doše. P. Vitezović, kron. 62. — U Šulekovu rječ-
niku: Koruška (zem)a) ,K&rnthen'.

3. KORUŠKA, /. vidi Koruškina.
KORUŠKI, adj. koji pripada Korutancima,

Korušcima, pa i zemli (Koruškoj). — -u- stoji
mj. negdaŠneaa ^. — Aadi postaiia vidi kod Ko-
rutanac. — Oblik je novoslov. koroški. — U Vol-
tigijinu rječniku (vidi kod korutanski); u na.^e
vrijeme u Šulekovu: ,karthnerisch*.

KORUŠKIJ^A, /. žensko če\ade iz Koruške. —
U Šulekovu rječniku : Koruška, Koruškiiia ,Kurn-
thnerin^

KORUTAN, /. (0 ^di 2. Koruška. — Samo u

Digitized by VjOOQIC

KORUTAN

350

1. KOSA

lijeloatjenćeou rječniku: ,Oarinthia'. Korotan (o
po nslovenskom).

KOEUTAnAC, KorutAnca, m. vidi Korušac.

u- stoji mj. negdaŠi^ega %. — Postaje od stare

riječi Kor{|tb (nema joj druge potvrde nego u
mag. Koroni^ Koruška; ^ se potvrđuje i novo-
dovcnskijem o), i7* možebiti uprav od lat. Caran-
tanus, čovjek iz naroda (keltskoga) koji je živio
u Koruškoj. — U Bjelostjenčevu rječniku: kaj-
kavski (s o po nsl.) Korotanec, Korušoc »Carin-
thus', i u Voltigijinu: Korotanac ,Carintiano*
,l\arntner'.

KORUTANSKI, ae^/. koji pripada Korutan-
cima (vidi Korutanac). — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: korotanski ,carinthiacus, gdje ima i adv.:
korotanski, po korotanski ,carinthiace' ; i u Vol-
tigijinu: korotanska f koruška zem|a ,Carintia'
,Karnten*.

KORUTINA, /. u naše vrijeme u jugoistočnoj
Srhijif vidi radi značeha: ,Korutina* je predeo
mođii planinama; ono što neki zovu karlica ili
basen. Re6 ,korutinu' čuo sam od judi u Vuko-
viku. M. Đ. Milićović, kra|. srb. 175. — Između
Suvo Planine, KruŠevice, Babičko-Jašui^sko pla-
nine i Seličovice ona ie korutina, koja se zove
Zaplai^e. 3. — isporedi tur. qoru, zabranf zvje-
rii^ak.

KORVAN, m. vidi karvan. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena. Kud na kor-
van idu kirigije. Nar. pjes. petr. 2, 111.

KURVIN, m. Corvinus, latinski nadimak ugar-
skoga krafa Mat\jaša. Erdejani, Mauro vlasi, crni
i cr|eni Latini, gdi 'e vojvoda nih Unija Kor-
vin ? . . . J. Kavaiiin 238b.

KORVINGRAD, m. vidi Kurvingrad.

KORZOL, vidi koršol.

1. KOS, rtd[;. obliquus, koji prema čemu tako
stoji ili se miče da se nagible viŠe na jednu nego
na drugu stranu (matematički: kad prava linija
stoji prema drugoj tako da s jedne strane po-
staje ugao mani od pravoga^ a s druge veči). —-
suprotno je prav (ne u moralnom smislu). — Riječ
je praslavenska, isporedi (stslov. kosvem.), rus.
Kocon, čeŠ. kos^, pof. kosy. — Jatnačno je srodno
s 1. kosa, ali ne znam, koja bi riječ bila starija
(kriv kao kosa, ili se kosa zato ovako zove jer je
kriva?).

H. kao adjektiv može biti da n\je narodna
riječ, ali se nalazi u pisaca našega vremena. iSfih
obojicu Turci, u kosom povratku od šanca, kroz
mazgale plotunima dočekaju. M. Đ. Milićević,
pom. 3, 413. u matematici se upotrebfava i za
ugao koji nije prav. Kos, arch. tecb. math.
lat. ,obliquus', frc, egl. ,oblique* ,schier, tal.
,sgbembo, sbieco'; kosa crta, mech. ,schiefe linieS
tal. ,linea obbliqua, sbioco' ; kos kut, ugao ,schiefer
\vinkel*, tal. ,angolo obbliquo'. B. Šulek, rjefin.
znanstv. naz.

b. adv. koso. — isporedi kosimice. — Između
rječnika u Vukovu (,schief ,oblique'). Koso, adv.
jschief, schrag*, tal. ,sghembo, obliquamente*. B.
^ulek, rječn. znanstv. naz. kod kos.

2. KOS, m. Turdus memla L., neka ptica. —
Isporedi kosovac, kosovica, kosović. — RijeČ je
praslavenska, isporedi stslov. kosi*, rus. koci., <5cŽ.,
pof. kos. — Nepoznata poslana. — U množini
se obično umeče ov (oblika bez ov nijesam čuo),
te se onda mijeiia akc. : kasovi, kosćva, kos6vima,
kosove. — Od ovake je množine postao i oblik
kosov (vidi) za jedninu. — Između rječnika u
Vrančićevu (,koosz* ,merula'), u Mikalinu (kot^,
kosović, ptica ,merula')) u Belinu (,merla, o

merlo, nccello noto' ,merula' 483^), u Bjelo-
stjenčevu (kos, kosović ,merala*), u Voltigijinu
(,koo8' ,merlo' ,ainser), u Stulićevu (,merala*), u
Vukovu (,die amsel' ,merula*)> Kos zimi jest pritio.
M. Radnić 297b. Ne porodi . . . kos labra ni or-
lića. P. Knežević, živ. 63. Svako se tu srdi, kos
čokćuć (sic). A. Kanižlić, rož. 6. Kos začokće. 5.
Đe kosovi sude. (U šumi đe nema nikakva suda).
Nar. posl. vuk. 75. Gdje kosovi sude, tamo neka
sudi (t. j. u gori gdje nikoga nema, jer ne zna
suditi), nijesam čuo nigda ove poslovice u ovom
smislu, nego noj češče u prijetiM, n. p. : ,Naći ću
ja tebe gdje kosovi sude^ t. j. g^e tiema dru-
goga suca ni svjedoka nego ja i ti. Pravdonoša.
1852, 14. Kos ili Kosović »Turdus merula' ,die
schwarzdross6l oder amsel'. J. Ettinger 118.
Genus Merula Leach. Rod Kos. — Morula me-
rula (L.). Kos crni. S. Brusina, ptice hrv.-srp.
(nastavak). 37*. — Stoji s nekojem p^'idjevima u
osobitom smislu, ili znači drugu vrstu: Kos ča-
đavac ,Turdus iliacus^ Slovinac. 1880. 30b; ali
vidi : ,Čadavac' je ime samice i mlade ptice, a
ne pripada, kako Vodopić misli, vrsti , Turdus
iliacus*. S. Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak).
37b. u rječnicima Belinom i Stulićevu nalazi se
ime ,čadavac' što je Vodopić pogrješno mislio,
da ga treba proširiti na ovu vrstu GTurdus iliacus
L.*), dok medu tijem spada na ,Merala nigra^ i
tako je žalibog došlo u akademijskom rječniku
ime ,čadavac' za ,T. iliacus^ dok su prava imena
za ovu vrstu: po Doderlein-u ,gitkavac', po Ko-
šiću ,kosović bijeli mali, kosović or}ena potkrila'
i ,cikel mali', naj bo|e je dakle ime što ga je
zabiležio Doderlein. 40^. — kos grivasti ,Me-
rula torquata'. S. Brusina, ptice hrv.-srp. 37b.
Šulek, Vukasović i drugi pisali su ,ko3 grivasti*.
38^. — kos morski, vidi modrokos. u Sfika(inu
rječniku: kos morski, modrokos ,passer solita-
rius', u Bjelostjenčevu: kos morski ,pa3ser soli-
tarius', modrokos. — to isto znači u jednoga
pisca našega vremena kos samotnik, ali jamačno
nije narodna riječ, nego je načii^eno po lat. passer
solitarius * tal. passero solitario. Poput kosa sa-
motnika u mutnom gluharu. M. Pavlinović, razl.
spisi. 63. — vodeni kos (Cinclus aquaticus Biss.).
K. Crnogorac, zool. 91. — Kos vodeiiak ,Gincla8
aqnaticus' ,die wasseramsel'. J. Ettinger 119.
Vodeni kos , Cinclus aquaticus'. Borci kod Daru-
vara. D. Hire. Vrti g....om kao vodeni kos. (Kad
ko nemirno sjedi ili ide). Nar. posl. vuk. 40. Mi
smo načelno odbacili onakva imena, koja makar
da su narodna, sadrže u sebi zoološka zabunu,
kao što ie ovdje (kod roda Cinclus) slučaj, jer
,kos vodenak' nije nikakav kos u zoološkom smislu,
mnogi su, istina, hrvatski i srpski pisci prihva-
tili to ime, a i nemački se zove ,wasseramselS
talijanski , merlo aquaiolo', rus. Bo^^anoU APOB/^'b,
po)ski ,pluszc wodnokos' itd. ali nam to ne smije
smetati, jer osjem navedenoga razloga, imamo
još i drug], a to je, prihvativši ime ,kos vodenak',
morali bismo dosjedno upotrebiti trinomium, jer
ima više oblika kosa vodeAaka. s toga ćemo mi
prihvatiti' ime ,br|ak' po predloga prof. M. Me-
dica (Letopis matice srpske, ki^. 159, str. 128), i
ako je ova riječ isto što je i čvorak, škvr( itd.
S. Brusina, ptice hrv.-srp. 55b.

3. KOS, m. prezime. — Jamačno je ista riječ
što 2. kos. — Od XV vijeka. Matej Kos. Statut
kastav. (1490). 204. Kos. Schem. zagr. 1875.
204.

4. KOS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Niva na Kosu. Sr. nov. 1861. 364.

1. KOSA, /. falx fenaria, oruđe (kao veliki nož

Digitized by

Google

1. KOSA

351

2. KOSA, 1, a, aj.

nakrivfeni na dugoj motki) kojijem se trava i sijeno
reže (kosi). — Akc. se tnijeka: (možehiti u dat.
sing. k6si), u acc. sing. kosu, u voc. sing. koso,
u nom.f acc, voc. pl. k6se. -— Miječ je prasla-
venska, isporedi stslov., češ., pof. kosa, rus, koca.

— Postane nije dosta jasno, isporedi 1. kos i 2.
kosa. — Između rječnika u Vrančićevu (,faU*),
u Mikafinu (kosa za sijeno ,falx foenaria, foeni-
seca pratensis'), u Belinu (,falc6, stromento noto
da segar V herbe e biade' ,falx' ; ,falco da fieno'
,falx foenaria' 800«), u Bjelostjenčevu (,falx, falx
foenaria, falx pratensis, falx foeniseoa*), u Jam-
brešićevu (,falx*), u Voltigijinu (,falce, fienaja*
,sichel'), u Stulićevu (,falx foenaria'), u Vukovu
(1. ,die seuse' ,falx foenaria^ — 2. ćurčijnska
kosa ,das abzieheisen').

a. u pravom smislu. Z luga kose noseć prid
grad ih staviše. B. Krnarutić 30. Prisiče zmiju
kosom. J. Banovac, pred. 15. ^ute kose kosci
donesošo, ter po poli Turke izkosiše. And. KaČić,
razg. 234*. Sad j* udrila kosa u sijeno, kose
Turci široke livade. Nar. pjes. vuk. 4, 51. Dok
udari koea u sijeno. Ogled. sr. 185. Junak ko-
som, a devojka srpom (povališe travu). Nar. pjes.
istr. 2, 36. Đo6^ će kosa do brusa. (Mjesto ,do
brusa' govori se i ,do kamena'). Nar. posl. vuk.
09. Namjerila se kosa na brus. 189. Zame on
kosu, grab J i i vili. Nar. prip. mikul. 89.

b. u metaforičkom smislu.

a) smrt se slika s kosom kojom kosi lude.

— vrlo često u pisaca. Smrt nosi oStru kosu,
otpasti je s lica nosu. Pril. jag. ark. 9, 79. (1520).
I kada privrlu i britku ne (smrti) kosu ugledam
na grlu. N. Dimitrović 48. Pravo se jur piše,
da tvoja (smrti) kosa taj sve vrhe naj viŠe rezat
gi*e na svit saj. D. Baiiina 126—127. Smrt ne
prašta ni plemenu muškomu ni ženskomu, nego
jednako nosi svrhu svije svoju nemilostivu kosu.
P. Posilović, nasl. 18». Poginuše Aih djetići ne-
smotrne smrtne od kose. J. KavaAin 120». Kosa
od smrti svijeh nas do cigloga požneti će. B.
Zuzeri 12. Smrt bez obzira mahala je svojom
kosom. 102. ^ Smrt kosu nosi na ramenu. V.
Došen VII. Što god svrhu zemje dubi, to sve
smrtna kosa gubi. 49^. To je smrti kosu dalo.
174b. Jednom kosom smrt poseca. J. Bajić, pouč.
1, 145. Baba crna (smrt) kosu nosi o ramenu
svome. Osvetn. 2, 173.

b) metaforiČki, o zlom jeziku. Pak neka
se (svak) drćuć čudi nenavidnif/»^ dilu [udi, ne-
navidno koji zinn, da svit sruše i ukinu ; pak na
svitu kad pokose, i pram nebu kosu nose, od je-
zika kosu nose da i Boga nom pokose. V. Došen
144a.

c) u jednom primjeru također metaforički
o svini (što pase travu kao da ima kosu a ruje
kao da ima motiku). Svi^a nosi dvoje oružje:
kosu i motiku. Stat poj. ark. 5, 268.

e. mjera za livade, va}a da je koliko jedan
kosac može pokositi u jedan dan. Livada od 20
kesa trave. S. Magazinović u M. D. Milićević,
srb. 483. — isporedi kosac, b, a).

d. u prenesenom smislu, dva naj dufa pera
na repu u pijetla, koja su zavinuta kao kosa (ih
bofe kao srp), u Božjakovini. D. Hire.

e. u prenesenom smislu, nekakvo oruđe u
čurčije. — vidi u Vukovu rječniku.

i, vidi 2. kose.
2. KOSA, /. capillus, oapilli, coma, dlake na
glavi (ne na licu) u čefadeta. — isporedi vlasi
(kod vlas). — Akc. je kao kod 1. kosa. — Eiječ
je praslavenska, isporedi stslov., pof. kosa, rus.
Koca, (i stslov, kosm'B, češ., pof. kosm, rus. kocma) ;

kao da je starije značei^e bilo pletenica ili vitica
(vlasna), vidi i lit. kasa (pletenica). — Po svoj
je prilici isti korijen ito u česati, t. j. kes. vidi
i lit. kasyti, česati. — Teško je kazati, jeli srodno
s 1. kosa (nakrivfeno oblice u ove i u vitice?
isporedi i i. kos; ili je korijen kes, kao lit. kasti,
značio isprva kopati, iskopavati, pa od toga po-
stalo 1. kosa, a poslije ostalo samo preneseno
značene: česati? jeli kosmi* postalo nastavkom
part. praes. pass. od korijena kos? vidi kositi).

— N^asno je i indoevropsko postane: ima sjedne
strane snskrt. kesa (capillus), s druge snskrt. ke-
sara (naj češće griva) i lat. caesaries; ali ni u
jednom ni u drugom vokal ne odgovara slavenskom.

— S iatijem značeikem kao kosa nahodi se mno-
Una kose, ali ne tako da bi se onda upotrebfa-
vala jednina kosa za jednu dlaku; tako u JL)u-
brovniku gdje se govori u množini, rijetko če ko
kazati kosa za alaku, a ko dobro govori reče
svagda dlaka k63&. vidi i: Od svuda su vrhu
lica vlase od kosa raspustile. I. Oundulić 385.
samo u ovom prin^eru : Udaralo u tamburu đače :
tambura mu od suvoga zlata, žice su mu kose
devojačke. Nar. pjes. vuk. 1, 451, stoji kose kao
prava množina (svaka je žica jedna dlaka!) ali
je i to drukčije ovdje: Kod bunara crni Ara-
pine, u ruci mu od zlata tambura i na lioj je
kosa devojačka (ne jedna dlaka). Nar. pjes. kras.
1, 119. — premda je jednina starija, množina se
nalazi vrlo često i prošlijeh vjekova Češće nego
jednina: naj stariji je primjer za množinu u
Aleks. novak. 149. množina se upotrebfava oso-
bito na zapadu i na Reveru, te se nalazi svagda
u Dubrovčana (kosa u N. Na)ešković 1, 314), u
Dalmatinaca (gen. sing. kose, možebiti radi slika.
H. Lučić 246; nom. sing. kosa. And. Kačić, kor.
139), u Slavonaca (kosa. A. J. Knezović 205), u
Bokefa, Crnoaoraca. u Ličanina Došena ima
jedan put jednina kosa (44b), a dva puta kose
(16*. 3ob) što je množina prema kosa (coma). u
narodnijem pjesmama češće je kosa nego kose,
ali se i ovo nalazi dosta često, i to gdjegdje, ali
rijetko, i u istočnijem pjesmama (vidi sprijeda
primjer iz Nar. pjes. vuk. 1, 451). Vuk svagda
piše kosa (kao i u rječniku). — U pisaca dubro-
vačkijeh i dalmatinskijeh nalaze se i oblici za
nom., acc, voc. pl. k6si, za gen. pl. k6s£, i to u
poeziji, ali ne svagda radi slika, ove su oblike
jamačno načinili sami pisci, onako kao n. p. vii,
stril od vila, strila, ali ih nema nigda u jednini,
(drugo je u ovom primjeru gdje je kosi po onom
govoru isto što kose : Kosi iim zlatno spravi pod
klobučići. Nar. prip. mikul. 30). — Između rječ-
nika: kosa u Vrančićevu (,coma'), u Bjelostjen-
čevu (v. perćin), u Voltigijinu (,chioma, capella-
tura' ,aufgeschlagenes haar*), u Vukovu (,die liaaro'
,capilli'); — kose u Mikafinu (kose, vlasi ,ca-
pillus, capillitium, caesaries, crinis'), u Belinu
(jcapellamento, capellatura, tutti i capelli del
capo' ,capillamentum' 168«^; ,zazzera, capigliera'
,coma' 783a), u Bjelostjenčevu (v. lasi), u Stuli-
ćevu (,capilli, coma').

1. i« pravom smislu.
a. uopće.

a) kosa. Neg ona da gubi jedan vlas
iz kose. H. Lučić 246. Ne znade, na glavi jel'
negova kosa. A. J. Knezović 205. Noj su (pla-
nini) kose i kalpaci tavne magle i oblaci. V.
Došen 16a. Za kosom joj sunca donesite. Nar.
pjes. vuk. 1, 16. Kosa joj je kita ibrišima. 1, 157.
Ko ti dade mlade voke... i biČ kosu devojačku?
1, 161. A još većma zamirisa kosa, čini mi se,
mog milog Omera. 1, 258. Pa govori božur cvet:
,0j ti ružo rumena, da je meni tvoj miris, na

Digitized by

Google

2. KOSA, 1, a, a).

,352

2. KOSA, 1, b, b).

mlo;s^o bi dospeo: junacima sa kalpak, devojkaina
za kosa*. 1, 278. Ufatite mladu momu, mjerite
joj kosu 8 mačem. 1, 337. Seja dade kosu
8 uplet^akom. 1, 430. U Bogdaaa lopu seju
kaSu, što je lepa, kosa joj još lopša. 1, 536. I
^ori joj kosa navrh glave. 2, 13. Kosa mu je
do zem|ice crne, polu stere, polom se pokriva.
2, 403. Lepa ti si seko ! mlađa bila ! aP te, seko,
kosa pokvarila; jer si tako, seko, osedila? 2, 418.
A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. Vuk,
mat. 10, 80. Kosa mlada na grobje junačko sip|e
1 i se bulah ka' Srpku&ah ? P. Petro vić, gor. vijen. 37.

b) kose. Suzami poče umivati noge negove
i kosami od glave svoje otirati. N. Kaiiina 85^.
luc. 7, 38. Jakost koju imaše u kosah. Zborn.
G>^. Uzdahe ti nose tvoji družbenici, mlade mome
kose, a pisni kiiižnici. P. Hektorovič 62. Po-
zri te na lica s krvavijem kosami. N. Nafešković
1, 113. Jaoh meni! tko me 6e vezati kosami,
ke moje nesreće staviše pod kami ? 2, 109. Ako
bih bradu ostrugao, ali kose ne taje. M. Držič
199. Tecijaše krv Božja s glave po kosah. B.
Kašić, is. 65. ^udi s glavom cmijeh pasa, žene,
od zmija kijem su kose ... I. Oundulić 473. Da
mrtvu liema od mene budu prahom izmrfane
kose. ćr. Palmotić 2, 121. Negova sva jakost
bijaše mu u liegovi kosa. P. Posilović, cvijet.
138. Suze poče prolijevati, i noge mu umivati,
i čistrjaše obadvije pramim kosa glave svoje. I.
Akvilini 108. Na tančace ta lepeću, plesču im
ruke, blisću im kose. J. KavaAia 499l>. Kako
se zgodi Absalonu komu kose zadiele se za granu
hrastovu doniješe poraz. L Đorđić, salt. 208. Kad
me za kose vadaše Maaro ... ben. 127. Kose
na glavi. A. Bačić 469. Bi za kose potezan. J.
Filipović 1, 87*. Kada se probudi, ostaše mu
koso kao u jednoga starca od 100 godina. F.
Lastrić, od* 137. Noge liegove kosama glave
svoje tarijaše. F. Lastrić, test. ad. 37b. Teško
bi bilo lie kosama i ledim, kad bi je se ti do-
kapao. ned. 224. Imadijau kose prilične kosama
ženskima. £. Pavić, ogl. 675. Nosi pamet za
kosami. (Z). Poslov. danič. Uze ga angeo za
kose. £. Pavić, ogl. 419. Nego ih drmaju za
uši, nego ih potežu za kose. Đ. Bašić 320. I
ako te za kose popanem. M. A. Be}ković, sat.
01l>. Za ran* nama snahu dovedite, u kosam*
joj sunce donesite. Nar. pjes. vuk. 1, 16. Za-
boravi sa^bag u kosama. 1, 479. Kad je meni
snaha Vidosava savezala kose za direke. 2, 112.
Kose joj (Jugoslaviji) spleo oko svoje ruke Ma-
đar. M. Pavlinović, razg. 14.

c) kosi. Jer slavi £e obraz i kosi. Š. Men-
Četić 7. A koga lie kosi ne bi još zauile. 24. Ne
prami od kosi. M. Đržić 5. I^e kosi zaisto take
su prigode . . . D. Baiiina 2l>. Od kosi dva prama,
kora}ne dvi usti, iz kih se be^s^ srama slatka
riČ izusti. 46*. O asti, o kosi, o slatki pogledu,
za kime me misli u slasti sve gredu. 84*. On
se (Kupido) od mene (Venere) često ukrada, ter
se u vaše krije kosi. S. Boba)ević 228. Na grobu
od zgora pram kosi ležaše. Đ. Zlatarić 21*. Čim
Ae vlažni pram od kosi tiho prsi s hlatka blaga,
iz zlata joj biser rosi. I. Gundulić 406. Kip je
za ovijem, komu od kosi vrh pleći se vlas prostira.
428. Tač lijepe tve su kosi, ljepše prame da ne
nosi slavna zora vrhu čela. 6. Palmotić 2, 25.
Izgubiće krunu s kosi. P. Kanavelić, iv. 472.
A nakitnijeh vrhu kosi trepte cvatni perivoji. J.
KavaAin 37*. Krunu . . . svu kamena draga
punu vrhu kosi za ures mu stavio si. I. Đorđić,
salt. 60.

b. pridjevima (i participima, vidi c) kaže
se kakva je kosa.

u) po boji. aa) crna, mrka, tamna Ud.
nemam nijednoga primjera. — Ob) rusa, plava,
žuta, zlatna (zlata, zlaćona, pozlaćena) itd. Ona
rusu kosu kunijaše: ,Bog t* ubio, moja koso rusa!*
Nar. pjes. vuk. 1, 338. A i^oj rosu kosu zapa-
liše. 2, 179. Onu vil ka me zaplete rusijema
kosami, niz bil vrat ke lete. N. Naješković 2, 19.
Gk>spojo koja me saveza rnsijerai kosami. 2, 69.
Bane mu kosami rusima sve trase. Đ. Rai&ina
23*>. Ruse koso ,capelli rossi' ,capilli rufi'. A.
d. Bella, rječn. 168^. l^e Čarne oči, 6e ruse kosi.
M. Držić 173. Imah ruse kosi. D. Zlatarić 89^.

— Zlatni prami dngačkijeh plavijeh kosa. B. Zu-
zeri 52. Na tebi su inostrane plave kose. 232.

— Opuznite silom žute kose. P. Vitezović, odil.
55. Žute kose ,capelli biondi* ,orines flavi*. A.
d. BoUa, rjočn. 168>^. Bila je (divica) kano pše-
nica žutih kosa. A. Kauižlić, utoč. 603. Brzo
ti mu oplote žute kose djevojačke. Nar. pjes.
bog. 137. Kamo će mi žute kose tvoje? Nar.
pjes. istr. 1, 10. Niz koju (košufu) svud zlatna
letiješo kosa noj. N. Na)ešković 1, 814. Bodi
mu sina zlatne kose i zlatnijeh ruku. Vuk, nar.
pjes. 2, 61. A zlatne tve kose svijetlom se sa-
tvore. N. Na|ešković 2, 35. Svaka (oila) ima
zlatne kose. Ć-. Palmotić 2, 16. Zlatne kose ,ca-
pelli biondi' ,crines flavi'. A. d. Bella, rječn.
168'^. Zlatno cvijetje zlatom svito zlatnijem trepti
nad kosama. I. Dorđić, uzd. 41. Bodiću ti sina
do godine zlatnih ruku i zlatnijeh kosa. Nar.
pjes. vuk. 1, 566. Krilata čoeka zlatnijeh kosa
dugijeh do peta. Nar. prip. vuk. 192. Jak na
nebu zrak sunčani sjaju vaše zlatne kosL S. Bo-
bajević 230. Nu što ćemo cvilit prije u tvoj
smrti, lijepa vilo, ali zlatne prame od kosi, ali
ostale tve Ijeposti? I. Gundulić 265-266. Crne
oči, zlatne kost, a rumeno lice ima. 299. Čisti
zlatni pram od kosi na vjetrić je tih razplela.
380. Zamjerna je Ijepos mila, sunčan pogled,
zlatne kosi. G. Palmotić 1, 33. Jedne (vile)
podsmijeh blazni draže, zlatni druge pram od
kosi. P. Sorkočević 575*>. — Kad naj prija tvoje
vidih zlate kose. U. Luoić 209. A i^e zlatim
pramim kosi vjetrić maha. A. Sasin 183l>. Ter
posjesti drugoj bude zlate kosi i ohole. 8. Bo-
ba}ević 231. — Bijele vile, neće vam se liSce
sjeuovati, ni zlaćene kose prelijevati. Osvetn. 2, 8.
Kosi zlaćene. F. Lukarević 109. Uviti od zla-
ćenijeh svojijeh kosL L V. Bunić, mand. 16. —
Pozlaćene kose i perčina. Nar. pjes. juk. 117.
(po smislu pripadaju amo i ovi primjeri: S vjetre
su i^ih kose neg žica taj zlatna. N. Na^ešković

1, 202. AV ne znaš, tve kosi, ke sjaju zlatom
sad . . . ? H. Lucič 213. Veruj mi će tvoje kosi
prisivati čisto zlato. A. čubranović 147. M. Pe-
legrinović 192. Želi zlato, biser želi, nu još želi
blago draže, zlato od kosi, biser bijeli, sred Ae
usti ki se kaže. I. Gundulić 461. Ug)en oči,
zlato kosi, snijeg i kora} lice ima. P. Kana-
velić, iv. 29). — cc) cr)ena (za riđa kosa nemam
primjera). Crjene kose ,capelli rossi* ,oapilli rufi'.
A. d. Bella, rječn. 168l>. Imadiše kose crlen-
kaste. And. Kačić, kor. 160. — dil) sijeda, bijela.
Vo|ela bih s'jedu kosu plesti. Nar. pjes. vuk.

2, 238. Tako sijedu kosu ne plela na oČino
ogniste (ili ,prijeklad)! (đevojačka). Nar. posl.
vuk. 310. Ki su sijedijema kosama obujmil^ život
moj. N. Dimitrović 66—57. Sijede kose ,capelli
canuti* ,cani'. A. d. Bella, rječn. 168l>. — Bijele
kose ,capelli bianchi' ,capilli albi'. 168*.

b) drukčije, n. p. kaže se da je kosa ruda.
Kose mu su zarudjene, crne oČi, vedra slika. ćt.
Palmotić 1, 96. Bude kose ,capelli crespi e ina-
nellati* ,capilli crispi*. A. d. Bella, rječn. 168l>'

Digitized by VjUUV IC

2. KOSA, 1, b, ft).

858

2. KOSA, 1, c, đ).

Njeka za pram rodi od kosi, sa rako ona ova
nosi. I. Gunđolić 401. Jodter dobro nijosi oplela
(Toje slatoe rade kosL 6. Palmotić 2, 8. Nuti
prama rudijeh kosi, ke ona plete svjet|e od slata.
2, 426. Zlatne rade kosi. P. KanaTelić, iv. 420.
(tnoie biti da obao snaii ov^e što i rad: Šesti
re6e: ,Kako ti imafi oble kose?' A on odgo-
vori: ,Umjeteostvo ne stoji a kosah ma u srcu'.
Pril. jag. ark. 9, 75. (1520).). — daga. U žene je
doga kosa, a kratka pamet Nar. posl. vak. 829.
(vidi i: Kog* su }abe došle sjetovale s dugom
kosom, a pameću kratkom? Nar. pjes. vuk. 2, 582).
Duge kose ,capelli lunghi' ,capillus promissus*.
A. d. Bella, rje6n. 168^. Bio je star, sid, velike
brade i dugih kosa. A. Kanižlić, utoč. 588. Vidi
da mu je koža tvrda, . . . kose doge. M. Zori6i6,
src 60. Bježeći sanoSaže mu vjetar duge kose.
Đ. Bažić 14. Svemu mi je rodu omi}ela : . . .
mojoj braći stasom i usrastom, mojim sekam*
dugijem kosama. Nar. pjes. vuk. 1, 871 — 872. —
sitna. Moja sitna kosa. Nar. pjes. vuk. 1, 171.

— gusta. Kamo s glave kosa gusta? V. Dofien
44l>. — vlasata(?). Oni mili sapadnik s mojima
vlasatima poigraje kosama. O. PeŽtalić 167. —
uskufttrata. Kose uskufitrate i rasute. B. Lea-
ković, nauk. 247. — raštrkana. Kose raštrkane
,capelli sparsi' ,ftisi crines'. A. d. Bella, rjećn.
168*. — Pužne kose, opuz}ive kose ,capelli che
cadono' ,capilli fluentes'. 168*.

c) amo mogu pripadati i primjeri u ko-
jima se govori o kome što nosi na glavi ne svoju
kosu (vidi vla8u}a). Pristavio sam tuđe kose, i
opleo u cklo prame. I. Gundulić 156. Na tebi
su inostrane plave kose. B. Zuzeri 232. Lažive
kose, mrtve kose ,pellucca, capelli posticci' ,men-
titi oapilli*. A. d. Bella, iječn. 551s. Kose pri-
stav^ene, lažive kose ,capeUi posticci' ,coma ad-
sciticia^ 168*. Pristav}enih vrbu kosi trepte od
ovitja perivojL L Oundulić 221. — suprotno
prema predasiUmu, On mi kaže da su ono ne-
sine prirodne kose. O. Zelić 242.
e. rad4e oko kose.

a) kosa se moie uopće gajiti, hraniti.
Tko je ]&qjzi kosu odgojio? Bos. prijat. 1, 84.
aojte kose, divojke! Nar. pjes. istr. 2, 162. —
Hraniti kose ,portar la zassera' ; ,oomam nutrire'.
A. d. Bella, rje6n. 788«. — slOno je i nositL Da
ne noeite duge kose. D. Baiić 260.

b) mnogo se radi oko kose kao nakit
{noj čMe se radi oko svoje kose, ali se moie i
oko tuđe), n. p. moie se kosa: aa) čeifati. Do
korizme nikada kosa ne isćeŽ^j. F. Lastrić, ned.
197. I očeft^aj svoju rosu kosu. Nar. pjes. vuk.
1, 6a Sedila Kosana, te kosu ćež)ala. 1, 109.
Dvor pomela, kose oćež)ala. Nar. pjes. herc. vuk.
196. Da (sunaiee) ogleda svoje lišće o vrhove
Durmitora, jesu li mu obrve ubrane i zlaćene
kose očešane. Osvet. 2, 111. — gladiti. (Divojka)
pokraj puta žutu kosu gladL Nar. pjes. istr. 1, 16.

— bb) plesti uopće ili na razlićne načine. Kose
spletene ,Gapelli intrecciati' ,capilli intesti^ A.
d. Bella, rječn. 168*. Ne plet* na mao kose. Nar.
pjes. vuk. 1, 104. Ni sam suncu kose plela, nit^
mjesecu dvore mela. 1, 161. Te plete kosu fiiroko.
1, 859. A oplela kose na osmoro. Nar. pjes.
herc. vuk. 164. — Za toj splitaj zlatom kosL N.
Pelegrinović 188. — Prodijeliti, razd^eliti kose;
zagladiti kose u prodio ,partire i capelli per
meszo' ,capillos disting^uere'. A. d. Bella, rjeČn.
168i>. — cc) sviti, saviti, saviti, svesati, skupiti
itd. Onaj vila, ka bisemijem larakom kosi biže
lipo svila. D. Baj&ina 106*. Prosuže sve kosi u
vjenSac savite. S. Oućetić 279. Savi kosu, metnu
kalpak na Au. Nar. pjes. vuk. 1, 594. — Kojom

bjeh ja ista lie kosi zavila. D. Zlatarić 64l>. —
Jedan dio zlatnijeh kosi sveza. I. V. Bunić, mand.
5. — Ti skupi kosu na rame. Nar. pjes. vuk.
1, 310. — cicf) ruditi. Zlatni pram od kosi, tih
vjetrić ki svudi niz bio vrat raznosi, tudijem se
ne rudi. I. G-undulić 145. Svilu oblačim, cvijetak
nosim, resim lice, kose rudim. 222. Jedan dio
zlatnijeh kosi sveza, srudL L V. Bunić, mand.
5. Na tebi su inostrane plave kose narudjene.
B. Zuzeri 232. — Ogleda se i pak kose trudi,
s vrućim gvoždem, da zori naudi. J. Krmpotić,
mal. 22. — ee) prahati. Kose naprahane. B.
Zuzeri 282. Jer potrusi s liime (s praškom) kose
svitle. J. Krmpotić, mal. 23. — ff) mastiti, mr-
čiti itd. Ako si mastila kose ... B. KaSić, zrc.
66. Mrći kose. J. KavaAin 11*. — ffff) pozla-
titi u ovom primjeru stoji u metaforičkom smislu
(o bogatom daru). Te mu Mijo 'ćedo okumio,
kose mu je zlatom pozlatio. Nar. pjes. juk. 609.

c) suprotno prema snačeiliu kod b) (oso-
bito kod b) bo)) kaie se da se kosa raspleće, raz-
vija, prosiffe, pušta (drugo je kod e)), raspušta,
raskosava ttd. Kose raspletene ,capelli strecciati*
jsparsi crines^ A. d. Bella, iječn. 168*. Stase
krajica nad onom prilikom sva plačna i žalosna,
u crno obučena, kosam raspletenim. J. Banovac,
razg. 168. Vidjele bi se mladice s kosama raz-
pletenijem. Đ. BaSić 174. Basplitaću žute kose
moje. And. Kačić, razg. 86*. Basplela sam rusu
kosu, rusu kosu do pojasa. Nar. pjes. vuk. 1, 850.
Oologlava, kose raspletene. 1, 425. — Ove duAe
i jabuke, ke sam brala o ponoći sama, uza me
da nije duha, ni od vitra čuti ćuha, razviv kose
sve do pasa. S. Boba)ević 206—209. — Divica
Marija prosuvži kose svoje . . . M. Divković, bes.
889l>. Pogljedah na kosi, prosute po pleći. Đ.
Baraković, vil. 27. S lijevom nogom stane izu-
tom, raspasanoj u ha}ini, prospe kose . . . L Oun-
dulić 800. Prosuti kose ,sciogliere o strecciare
i capelli' ,crines spargere'. A. d. Bella, rječn.
168l>. --• PuŽta dva prama od kosi niz ličca go-
ruŠta. 8. Menčetić 18. Busu sam kosu puštala,
a drobni biser prosula. Nar. pjes. vuk. 1, 809.

— Kose do zem]e raspusti. Aleks. novak. 149.

— Zlatni bješe pram od kosi niz vrat razkosala.
P. Kanavelić, dubrovn. 6. — moie amo pripa-
dati i ovaj primjer u kojemu se govori da se
sama kosa prosipfe : Kose mu se prosuše niz be-
govo bijelo čelo. Nar. pjes. bog. 219. i ovaj u
kome se kaie da kosa pada: A za Aime Šćepa-
nović-Vuče na liegova kosmata vrančića, pala
mu je kosa do kopitcL Nar. pjes. vuk. 4, 891.

d) kosa se skraćuje (noiicama) ili se
posve snima s glave (britvom), po tome se moie
kosa : au) strica, rezati. Bivši ostrigo plave koso.
B. Zuzeri 106. Kose ostrižene opet restu. J. Ba-
novac, pred. 18. Bobje bi iŠlo ostriženi(7»^ per-
čina i kosa. F. Lastrić, test. 223*. Za pogrdu
vire krstjanske (svetome Petru) bradu obrijaše,
kose oko glave ostrigoŠe. A. Kanižlić, kam. 224.
Kad mu ostriže kose s glave. Đ. Bašić 151. Ra-
zumivši Job te glase žalosne, razdri svite svoje,
ostriže perčin aliti kose. And. Kačić, kor. 57.
Kada se posvetivaju Bogu ostrižući kose. J. Ma-
tović 291. Strigući vlastite kose onomu koji
prima tonsuru. M. Dobretić 285. — S kosama
svoje glave odrizanima. I. Velikanović, prik. 75.
Za Đurdem je kosu odrezala, za deverom lice izgr-
dila. Nar. pjes. vuk. 1, 217. Kosu reže ostarila
majka, kosu reže, pa vinograd veže. 8, 169. —
bb) brijati. Budući (Samsun) zaspao na krilu
DflJile, čini mu ona obriti kose. And. KaČić, kor.
189. Jedni miju, drugi kosu briju. Nar. pjes.
vuk. 2, 254. Te »e omi i kosu obrija. 3, 140.

Digitized by VjO

5bgle

2. KOSA, 1, c, đ).

354

8. KOSA

Te joj rusu kosu obritvio. 8, 350. U Hercego-
vini i ženskoj đeci briju kosu. Vuk, poslov. 86.

— u jednom primjeru ostrugati. (Mačem) \>m-
vrbhb glave udari i vasb vrbhb helbma oidsiječe
i kcose z glave i^egoive kakco britva (ii.*4truga.
Aleks. jag. star. 8, 265 (na dno strane), — i
uopće dignuti. Što Čini britva oštra ? Digne kose
i očisti glavu. F. Lastrić, ned. 71.

e) u suprotnom znaČenu prema d) kaže
se da se kosa pušta, popušta, ostavfa itd. Mlađa
sestra ne smije pustiti kose dok se starija ne is-
prosi. Vuk, poslov. 86. Za koga je dika kosu
popuštala? Nar. pjes. vuk. 1, 630. Neka ostavja
kosu na glavi svojoj. Đ. Daničić, 4mojs. 6, 5.

f) 94J^^<ii^ ^ f^osa (n<ij češće od žalosti)
skube, trga, guli, čupa itd. Počnu kose skubsti,
plakat. Đ. Zuzeri 377. Skube kose od velike
Žalosti. Đ. BaŠić 5. — Trgaše kose lijepe. Zbom.
108b. Trgati kose ,svellere i capelli^ ,ovellere
crines^ A. d. Bella, rječn. 716». — Poče plakati
kose guleći. F. Lastrić, ned. 107. Mnoge ti
tužne bule čini kose da pogule. V. Đošen 35^.

— Ne znade što ima početi nog vlastite kose
čupati. A. J. Knezović 110. ^udi ih drže da se
ne grebu i ne biju, i da kose ne čupaju i ne
strižu- Vuk(?), živ. 194—195. — I drugome za
muku i rug. Njeki (Isusu) kose i bradu skubi-
jahu i gu]ahu. M. Divković, bes. 369l>.

d. ko ne pokriva obično glavu ni izvan
kuće, kao što biva kod djevojaka u fiekijem mje-
stima, kaže se da je (ili da ide) pod kosom, u
kosi. I Ivicu pod kosom djevojku . . . Nar. pjes.
juk. 413. Dokle šćerca s majkom stoji, pod ko-
sama jezik goji; a kada se s mužem združi, od
aršina jezik pruži. (U Kotoru). Nar. posl. vuk.
65. Devojke idu u kosi, to jest ne vežu ničim
glavu, (u Banatu). V. Bogišić, zbom. 131.

e. kosa^ raste, a može i otpadati (gubiti
se itd.). Narastoše mu kose« S. Margitić, fal. 40.
Kose ostrižene opet restu. J. Banovac, pred. 13.
Da mu je kosa naresla. And. Kačić, kor. 139.
Kosu reže, kosa opet raste. Nar. pjes. vuk. 1, 217.
Dok joj i ne naraste kosa. Vuk, poslov. 86. —
Kose komu opadaju. J. Vladmirović 20. Kosam
lik koje su opale. 22. — Zato jest izgubio zube
i kose. P. Macukat 20.

f. od straha ili od kojega drugoga jakoga
duševnoga osjećaja može se kosa kostriješiti (što
se kaže na različne načine), isporedi ježiti se.
Poli ga znoj, naježe se kose, ne moro ni riči pro-
govoriti. A. Kanižlić, utoČ. 70. Va}a da ti se
od stra kose uzdignu. M. ZoriČić, osm. 21, Sad
bi mi se kose nasrsile. Nar. pjes. vuk. 5, 611.
Krenu mi se kose naopako. 5, 520.

2. u prenesefiom smislu.

a. kosa, osnutak pređe kada se sa snovače
izvadi, u Lici. F. Hefele.

b. kosa, vlasi na klipu kuruze. Goveđe
poje kod Daruvara. D. Hire.

c. kao ime bilkama, s pridjevima i bez nih.

a) Kosa, Vaccinium uliginosum L. (Vu-
kasović). B. Šulek, im. 161.

b) Kose, Ouscuta L. (Stulli,. Durante).
Kose vrh pelina i bosioka, Cusouta L. (Pizzelli).
B. Šulek, im. 161. t u Stulićevu rječniku: kose
vrhu bosioka, kose vrhu pelina ,cuscuta, sorta di
pianta' ,plantae species cujus radices arboribus
adhaerent^ — isporedi e) i f).

c) Babina kosa, Štipa capillata L. (u
Skradinu). B. Šulek, im. 6.

d) Kosa-leđanica, numolaria (Aquila —
Buć); Lysimachia nummularia L. B. Šulek, im.
161.

e) kosa pelinova, kose pelinove, vidi b).
Kosa pelinova, Cuscuta L. (Pizzelli). Kose peli-
nove, Ouscuta L. (Pizzelli, Kuzmič, Skurla). B.
Šulek, im. 161. — Od xvi vijeka. Kokošire nos©
u kjunku pelinove kose. M. Vetranič 2, 272.

f) s pridjevom vilina ili vilina, vidi b).
— Između rječnika u Vukovu: vilina k^sa »dachs-
seide* , Cuscuta europaea L.* Kosa vilina, Kosa
vilina (u siAskom rukopisu), Ouscuta europaea
L. (Vuk). Kose viliAe, Ouscuta L. (Durante). B.
Šulek, im. 161.

3. k6sa, /. dorsum montis, vrh dug ufaste gore
(koji se nakrivluje kao 1. kosa?) i takova sama
gora. — Akc. je kao kod 1. kosa (a može biti da
je ista riječ). — Od xiii ili xiv vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,eine art berge* , montis genus'
s primjerom : otišao uz kosu, kosom) i u Danici-
ćevu (,clivus*).

a. uopće. (Meda ide) kosomb kako kami
vali... Mon. serb. 73. (1275— 1321). Kako viju
po kosama vuci. Nar. pje-s. vuk. 4, 312.' Pa
Turci dovukli topove, te je (kulu) ispreko Mo-
rave s jedne kose oborili. Vuk, dan, 1, 19. Na
dnu jedne kose, koja se spušta s Ovčara. 1, 34.
Jelica koja se oko Čačka svršuje kosama i brde}-
cima. 2, 30. Kao velika kosa iz koje sa mane
kosai^ice otišle na strana ,art bergkette^ ,montes
continui^ Vuk, rječn. kod bilo. Sela su prosuta
kosom planina, o. !^ubiša, prip. 5. Planina pa-
štrovska leži kao kopana među dvije kose bre-
gova. 29. Bijaše prekrila magla čitavu kosa
visokijeh planina. 90. Smutan čoban po kosami
vr)a. Osvetu. 1, 34. Bolan zdrava nosa preko
devet kosa. Bos. vila. 1892. 364. — U današnijeh
pisaca znači Što i bilo, 1. Gorska kosa, ggr.
,gebirgskette, gebirgszug, bergkette, bergreihe',
tal. ,catena di montagne^ B. Šulek, rjeČn. znanstv.
naz. kod kosa.

b. kao mjesno ime vrlo Često, n. p.i

a) u Bosni seoce u okrugu travničkom.
Stat. bosn. 67.

h) u Hrvatskoj samo i s pridjevima. €jm) u
županiji ličko-krbavskoj tri zaseoka. Bazdije].
83. 84. 38. Pod Kosom, zaselak. 81. — 66) a
županiji modr usko -riječkoj : selo.Q2] z€ueUtk, 46;
Mala Kosa, selo. 59 ; Polička Kosa, zaselak. 62. —
cc) u županiji zagrebačkoj Maleševa Kosa, za-
selak. 66.

c) mjesta u Srbiji, fia) šuma u okrugu
biogradskom. \t. Stojanovič. — M) mjesto u
okrugu jagodinskom. Niva na Kosi. Sr. nov.

1874. 420. — re) u okrugu kragujevačkom. l^iva
u Kosi. 1864. 88. ~ dd) u okrugu smederevskom.
Niva u mestu Kosi. 1875. 619. — ee) u okrugu
užičkom. Livada u Kosi. 1872. 58. — ffj u
okrugu vafevskom. ^iva u Kosi. 1861. 363.
Niva za Kosom. 1866. 11. — gg) Bukova Kosa,
u okrugu užiČkom. Zabran u Bukovoj Kosi.

1875. 174. — Ml) Radina, Ravna, Rodna Kosa,
ti okrugu kragujevačkom. Livada u Radinoj Kosi.
Sr. nov. 1875. 1087. lifiva u Ravnoj Kosi. 1875.
415. Livada u Rodnoj Kosi. 1875. 891. — . /♦;
Stojimirova Kosa, u okrugu kragujevačkom. Niva
pod Stojimirovom Kosom. 1875. 869. ^- kh) Švap-
ska Kosa, u okrugu kragujevačkom. Livada u
Švapskoj Kosi. 1869. 243. — U) Tanka Kosa, u
okrugu jagodinskom. liTiva u Tankoj Koai, 1875.
1425. — ššiin) Kosa TrešAevička, u okrugu rud-
ničkom. Niva u Kosi TreSiievičkoj. 1869. 828.
— nn) Velika Kosa, u okrugu kragujevačkom.
Niva u Velikoj Kusi. 1872. 596. — Oi>) Vačičeva
Kosa, u okrugu kragujevačkom. Livada a Vači-
čevoj Kosi. 1869. 243.

Digitized by

Google

4. KOSA

855

1. KOSAN

4. £6SA, /. tendo, tetiva (u živinakom iijelujf
šila. — Akc. je kao kod 1. kosa. — Ne znam,
jeli ista rijeČ što 1. ili 2. kosa. — U naSe m'ijeme
u Dubrovniku. P. Badmani.

5. k6sA, /. hyp. Kosana. — Akc. ae mijeika
u voc. Kdso. — Od prije našega vremena, a iz-
među rječnika u Vukovu (hyp. v. Kosana). Kosa.
S. Novaković, pom. 71. Al* kakva je Kosa Smi-
)ani6a! . . . Sad je Kosi dvanaest godina. Nar.
pjes. vuk. 3, 147. I vjenčale Kosa za Todora.
3, 167. Seko Koso, de si jutros bila? Nar. pjes.
petr. 1, 44. Ne ostavite Kosu u kavure. P. Pe-
trović, gor. vijen. 72. — U jednoj je pjesmi hyp.
Kosija. Jesam čuo u vlaškoj Indiji lijepu Kosu
bana od Indije; izvedi mi Kosiju VlahiAu. Nar.
pjes. juk. 489.

6. KOSA, /. hne ovci, Bruvno. D. Hire.
k6sABAŠA, m. u kosaca čovjek koji je kao

starješina. — Složeno od 1. kosa i turske riječi
bafij. — U narodnoj pjesmi bosanskoj našega
vremena. Dvije stotine mladih kosioca, a pred
liima hitrog kosabadu. Nar. pjes. juk. 556.

k6sAG, k6soa, m. čovjek koji kosi (travu, sijeno,
livadu itd.). — isporedi kosač, kosilac. — Akc.
se mijena u gen. pl. kosic&. — Može hiti rijeČ
praslavenska, isporedi rus. Kocei^i., ČeŠ. koseo. —
U našemu se jeziku javfa od xvii vijeka, a između
rječnika u Belinu (,falciatorA< ,messor^ 300^), u
Bjelostjenčevu {kajkavski kosec ^foeniseoa, foeni-
8ex, foenisector, falcator^^ u Janibrešičevu (koseo
,falcator^)y u Voltigijinu (,falcatore, falciatore^
^schnitter'), u Stuli&vu (,messor'); u Vukovu (,der
maher, maider^ ^foeniseca').

ft. u pravom smislu. Kosac kada kosi . . .
M. Divković, bes. 833&. Ni kosac ni ora6 . . .
Đ. Baraković, vil. 77. Jedan od koesusa, čuvši
gdi večerna zazvoni, ne ti veće kositi. J. Ba-
novac, pripov. 139. Trava koju kosac kosom
pokosi. Đ. Bapić 289. Sto kosaca, dvjesta ku-
pioca. Pjev. cm. 94b. Svi se kosci rano isku-
pili. Nar. pjes. juk. 556.
b. u prenesenom smislu.

a) u Vukovu rječniku : (u Srijemu) onoliko
livade koliko jedan kosac za dan može pokositi
,mahd' ,falcastrum'.

b) plašilo. — U naše vrijeme u Stonu:
,Pobio se je s koscem*. M. Milas.

c) neki pauk. — U Vukovu rječniku: ,eine
art insekt' ,inseoti genus' [Phalangium opilio L.j.

d) Mka ptica. Ballus crex. Oblaj. D. Hire.
k6saČ, kosdća, m. vidi kosac. — Akc. kaki

je u gen. sing. taki je u ostalijem padešima, osim
nom. sing., i voc: k5s&6u, k5s&&i. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kosač od
sijona ,tagliafieno' ,foeniseca') g^je se noj prije
nahodi, i u Vukovu (vide kosac).

a. u pravom smislu. KosaSi, žetaoci i ostali
po)ski rabotnici. Đ. Obradović, basn. 223. Ne-
mojte me, }udi, evo vam košu)e, a pomozite mi
da ovoj trojici kosačima svufiemo Aihove. Nar.
prip. vrč. 102. Sa žeteocima i kosačima. M. P. §ap-
čanin 1, 188. U livadi Vujdiča mnogi su ko-
sači. M. Đ. Miličevič, zim. več. 312. Orač ide
da te izore, kopač ide da te iskopa, brisalka ide
da te izbriše, kosač ide da te iskosi. živ. srb.
2, 45.

b. u prenesenom smislu, neka riba. Pelecus
cultratus Agas. J. Paučić, ribe u srb. 94.

1. KOSACA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pošarevaČkom. I^iva u KosačL Sr. nov. 1864.
482.

2. k6saČA, m. prezime. — xv vijeka, a iz-

među rječnika u DaniČičevu (nadimak porodici
od koje je bio i herceg Stjepan, dolazi samo dva
puta). Ja Badosavb Dragišićb KosaČa dojdohb
u DubrovnikL ... za moj dico poklada što namb
0)3 tavi . . . gospodinb mi Sanda)b. Mon. serb. 891.
(1438). Testamenatb hercega Stdpana Kosače.
Spom. sr. 2, 124. (1465). — Po M. Orbini, regno
degli Slavi. 382, prvi bi se ovako prozvao herceg
Stjepan (vidi herceg, bj) od kuče HraMča; ali
se po prvom primjeru vidi da se tako zvao i Ba-
dosav DragiŠič (jamačno jedan od sinova Dra-
giše Gojsafiča što se spomiiie u Mon. serb. 395)
koji vafa da je bio u rodu s HraiMčima.

k6saĆE, K6S&Č&, /. pl. ime seocu u Hercego-
vini. Statist, bosn. 113.

KOSAČIĆ, m. prezime. — U DaniČičevu rječ-
niku: Kosačićb, vlastelin Đurđa Balšića Dragašb
Kosačićb 1878—1374. M:(on. serb). 184. (Spom. sr.
2,) 27. — Vctfa da nije u svezi s 2. Kosaca.

KOSAČK?, ac^j. koji pripada koscima. Tako
ima i kosačka pjesma, koja nije lijepa. M. Medić.
KOSAJČIĆ, vidi Kosančić.

1. k6sAJNICA, /. pridjev livadi (jer se kosi).
— U narodnoj pjesmi našega vremena. Ne grad'
grada, mlado momče, tute gradu nema zgode,
nema zgode, nema vode, nema luke oranice, nit'
livade kosajnioe, ni tvom koi^u napoj išta. A.
Ostojić. vidi i kosačica.

2. KdSAJNIGA, /. vidi Kosanioa, a).

1. KdSAK, kčska, ad^'. kqji se lako kosi (vidi
1. kositi). — U naše vrijeme u Lici. ,Ove e go-
dine trava, vala Bogu, koska^ ,E, kad je livada
koska samo, a nije tvrdokosna, lako e onda^ J.
Bogđanović.

2. k6sAK, m. oruđe kojim se tre ili obara
n. pr. trska. Bingnla. M. Medić.

k6sALIŠTE, n. buikište. — Vafa da je aug-
mentativ od kosao (vidi), — Samo u Stuličevu
rječniku: ,sterquilinium, cloaca^

KOSALIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz ko-
salište. — sasma nepo%ufdano.

KOSALNIGA, vidi kosaonica.

KOSALNOŠA, m. u Stuličevu rječniku: v. br-
{ogonoša. — sasma nepouzdano.

1. KOSA^, m. vidi kosač, b. Kosa^ Pelecus
cultratus Agas. J. Paučić, ribe u srb. 94. —
Ko3fi4 »der spitzer' ,Gyprinus idus^ G-. Lazić 80.

2. KOSAJ(i, m. pridjev koiiu. Kosa}, koii (koji se
kosi ,8abelfussig' kosonog, slukonog.). F. Kure-
lac, dom. živ. 10.

KOSAMČIĆ, m. mjesno ime. — U rukopisu
XIV vijeka i otale u DaniČičevu rječniku (Ko-
smbčićb). Na gaj Kosambčićb. Mon. serb. 199.
(1381). — isporedi Kosamči Laži.

KOSAMČI LAŽI, m. pl. mjesno ifne u spome-
niku XIV vijeka (pisano Kosmbči Laži), a između
rječnika u DaniČičevu (Kosmbči Laži). Na Ko-
smbče Laže. Mon. serb. 92. (1330). Medu Ko-
smbče Laže. Đeč. hris. 9.

1. k6sAN, k6sna, adj. koji pripada kosi (vidi
1. kosa). — Od XVIII vijeka (gotovo samo u slo-
ženom obliku k6sni), a između rječnika u Bjelo-
s^enčevu (kosni ,falcarius, ut: falcariae cotes,
falcaria aqua etc.') gdje se noj prije nahodi, i u
Vukovu (k6sni, n. p. kov, gladilica ,sensen-' ,fal-
ois messoriae'). — U ovijem primjerima znači
uprav: koji pripada koŠenu, kosidbi. Za pridat
se kosnom srpu. A. Ejdić 73. Kosn? ,metendus'.
D. Nemanić, čak.-kroat.. stud. iiftsg. 27.

Digitized by

>J6ogIe

2. KOSAN

356

1. KOSABA

2. KOSAN, k6sna, a^. koji pripada kosi ili
kosama (vidi 2. kosa). — Samo u Stuličevu rječ-
niku: v. praman.

3. KOSAN, kosna, adj. o hrduj vafa da enaČi :
strm, a isporedi i 3. kosa. — U jednom primjeru
xyii vijeka. Ako uzlazeći jedan naprćen uzgor
jedmjem brdom veoma oštrijem i kosnijem, uzme
na sebe drugo veće brime ... M. Badnić 419^.

— Bi6e ista riječ kod mjesnoga imena u naŠe
vrijeme: Kosnogrlo u Srb\ji u okrugu krajinskom,

— Polovina livade u Kosnom Grlu. Sr. nov. 1872.
428.

4. KOSAN, kosna, a(^j. vidi 5. kosan.

5. KOSAN, acij. koji pripada kosanu (vidi 7.
kosan). — U Stuličevu rječniku: kosan, kosSni
Juncinus, junoeus, scirpeus*. — nepouzdano. —
U istom rječniku ima za isto znaČeiie i kosan,
kosni, što je još mane pouzdano,

6. KOSAN, kosna, m. vidi 7. kosan.

7. KOSAN, m. ime i^ekijem bifkama, — Lsmedu
rječnika u Stuličevu: ,ko3&n, kos&na^, i ko^an,
kosna, trava Juncus, cyper^s^ od ova dva oblika
ne znam^jesu li oba dobra, ili koji je bo(i. Kosan,
oipero, giunco (Anselmo da Canali), cyperas, jun-
cus (StuUi), 1. Junous acutus L. (Visiani); 2. Jun-
cus maritimus L. (Visiani); 3. Gladiolus com-
munis L. (Visiani); 4. 0yperu8 olivaris Targion.
(Vodopić). B. Šulek, im. 161.

8. KOSAN, m, ime muško. — isporedi Kosana.

— Pr\ie našega vremena. Kosanb. 8. Novaković,
pom. 71.

k6saNA, /. ime žensko. — isporedi 8. Kosan.

— U naše vrijeme, a izineđu rječnika u Vukovu
(,frauenname^ ,nomen feminae'). Sedila Kosana,
te kosu 6efi|ala. Nar. pjes. vuk. 1, 109.

KOSANAO, kosanca, m. vidi 2. kos. Gregu-
revci u Srijemu. D. Hire.

k6sANČIĆ, m. prezime. — Ivan je KosanČič
jedan od junaka u pjesmama o kosovskoj bici, i
spomii^e se gotovo svagda zajedno s Milošem
Obiličem i s Milanom Toplicom. — Va^a da pre-
zime postaje od rnjesnoga ime Kosajnica (vidi
Kosanica, a)), jer je u svezi s Toplicom, a vidi i:
Na desnoj strani Velike Kosanice, jedno pet ča-
sova od nenoga ušća u Toplicu, ima stari gradić
koji su Arnauti svali ,Ivan-kula^ Turci prosto
,Kulasi', a Srbi ,Ivanova kula' ili i oni ,Ivan-kula^
M. Đ. Milićević, kra}. srb. 853. — Tri vojvode
srpske uvatio : jedno jeste Miloš od Pocerja,
drugo jeste Toplica Milane, a treće je Kosan&ić-
Ivane. Nar. pjes. vuk. 2, 245. Ako ću je napit
po Jepoti, napiću je KosanĆić-Ivanu. 2, 310—311.

— U jednoj pjesmi (i otale u Vukovu rječniku:
cf. Kosajnica) oblik je Kosajnić, a mjesno ime
Kosajnica. Na Toplici na vodi studenoj, onde
bješe Toplica Milane; a na onoj ravnoj Kosaj-
nici, onde bješe Kosaj čić-Ivane. Nar. pjes. vuk.
3, 54. t u drugoj pjesmi ima ovaj oblik: Mitar
gleda Kosaj 6ić-Ivana, Ivan glednu Topličan- Mi-
lana. Pjev. crn. 128b, ali nije dosta pouzdan,
jer malo prije toga na istoj strani u istoj pjesmi
ima: Đmitar gleda KosanČić- Ivana, Ivan gleda
Toplicu Milana. 128a.

KOSANICA, /. mjesno ime u Srbiji, a) dvije
vode: Velika i Mala Kosanica u okrugu toplič-
kom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 346—347. —
uprav se zove Kosaonica (vidi). — ima u na-
rodnoj pjesmi i oblik Kosajnica i otale u Vukovu
rječniku ^dje su dodana dva stiJia iz narodne
pjesme, vidi kod Kosanćić. — b) zemfa u okrugu
šabaćkom. Sr. nov. 1875. 1036.

k6saNIĆ, m. prezime (po ocu Kosanu). —
Od XIV vijeka, a između rječnika u DaniHćeou:
Kosanićb, Kamijevu je išla meda ,uadb Kosa-
noća vinogradb^ M(on. serb). 199. S(r). l(etop).
1487. 4, 53. (1881). va}a da pisarskom grrijefikom
stoji ,-oćb' mjesto ,ićb^ — vidi još: Icnan Kosa-
nić. Glasnik. 2, 226 (iz rukopisa xvin vijeka).
Za Marka Kosanica. ii, 1, 110. (1806). Kosanić.
Nar. pjes. vuk. 8, 588. 584 (među prenumeran-
tima). Đ. Avramović 258.

k6sAN0V, (idj. koji pripada Kosanu. — U
narodnoj pjesmi našega vremena (Kosanov sin).
Po imenu Kosanov Milošu. Nar. pjes. vok. 4,
523.

k6sAN0VAC, K6san8vca, m. mjesno ime.

a. gradič u Srbiji u okrugu podrinskom. M.
Đ. Milićević, srb. 526.

b. vrelo u Kuniću. V. Arsenijević.
K03AN0VIĆ, m. prezime (po ocu Kosanu).

— U naše vrijeme. Šem. prav. 1878. 60. Kat
325.

K08AN0VIĆ-BBD0, n. ime seoeu u Hrvatskoj
u županiji modruško-riječkoj. Bazdije}. 50.

KOSAl^AK, KosaAka, m. ime seoeu u Hrvatskoj
u županiji liČko-krbavskoj. Basdije). 37.

KOSl^IOA, /. dem, 8. kosa. — U Vukova
rječniku.

1. k6sA0, kosdla, m. tal. casale, seooe, za-
selak, koliba, kučerina (može biti riječ ne uprav
iz talijanskoga nego iz romanskoga dalmatMoga
jezika, vidi kod kelomna). — Od xvi vijeka (oso-
bito u Dubrovniku) a između rječnika u Mika-
jinu (kos6, kuća razorena ,domiis diruta') i u
Stuličevu (kosal, v. koso; kosao, v. koso; koso,
kosala ,domus diruta, domus immonditiis plena*)«

a. seoce. I ti si iz kogagodi kosala iz Ka-
labrije. M. Đržić 407.

b. razvedena kuca, kučiština, vidi u rječni-
cima.

e. od pređašMga je znače^ prešlo na zna-
čeiie: gomila u opće i u osobitom smislu (vidi
gomila, a) dd)), te po tome može značiti što i
buiiište. Giiilu kapulu il* u dolac il* na koso. (Z).
Naranča izažeta na koso se meće. (Z). Poslov.
danič.

2. KOSAO, kosla, m. vidi 2. kos. — U Stuli-
čevu rječniku: koso, kosla, ptica ,merula'. — ne-
pouzdano.

KOSAONICA, /. vidi Kosanica, a). — Dolazi
sa starijem oblikom kosblbnica xiii vijeka^ a poz-
nije s drugijem oblicima. — U DaniČičevu rječ-
niku : Kosblbnica, rijeka u Toplici, Stefan je Ne-
mali sazidao crkvu bogorodici ,na usti rdky
Kosblbnice'. S(tefan, sim. pam. Šaf). 8. }etoplsci
potvrđujući to pišu jedan: ,pri rdkd Kosbnice'.
(Okdz. pam. šaf.) 58. drugi: ,prdma Košnici'. 68.
treći: ,Kosanice'. 68. — I u naše se doba zove
Kosaonica, vidi: (Hahn, reise von Belgrad. 23)
nastavka: ,Po svoj prilici pružala se stara varoš
do na blisko ušće Kostajnice...' Ja ne sunu&am
da je Kostajnica , Kosblbnica' tim pre, što na
Kipertovoj karti Turske (izdaAe od 1870) stoji
,Kosaonica' (taman onako kako treba po danaSiiim
glasovnim zakonima da glasi ,Kosblbnica'), ma
da Han piše ,Kos tajnica' koje je posledAe ušlo i
u austr. den. kartu. S. Novaković, zem|. 28.
Između Bafiske i reke Kosaonice. Kat. 101. Iz-
među rečica Grabovnice i Kosaonice. 162. Beči
(Kostajnici) Kosaonici. 192.

1. KOSABA, /. u jednoga pisca Dubrovčanina
XVIII mjeka, vafa da znači: korov. — isporedi

Digitized by ^^JOOV IC

1. KOSARA

357

2. K08IOA, o, c).

7. koean. Koearo ti Aiva plodi, a ništa ti ljeto
odhođi. L Đordi6, pjesn. 844.

2. K6SABAy /. ienako ime. — Ovako se sove
u Dukfaninavijj Misi (latinskoj) k6i kra}a bu-
garskoga Sammla, pa odande su primili i drugi
pisci, fimperatoris Samaelis filia, Gossara no-
mine'. Dak)aain 42. Od Vladmira i Kosare. J.
KavaiUn 250*. Al' ma lijepa h6er Kosara . . .
252«. Čini jadan (Vladimir) da ne 6aje niko,
ar to ftaje Kosara divojka, lipa ćerca kri^a bal-
garskoga. And. Kačić, razg. 85l>.

K08ABIĆ, m. presime. — Od sviii vijeka,
Koearić, knesovi od Hercegovine, bi od ovoga
plemena erceg Štipan, ban od sve Hercegovine
(isporedi Kosaca), od istoga plemena iaode gos-
poda Kosirići a Šibeniku, a imada Košarici
Turci a Luba&koma. And. KaSi6, razg. 187.
kor. 453.

k6sABIN, a4j. koji pripada Kosari. Brat
Kosarin . . . Mai Kosarin ... J. Kavaiiin 254*.

k6sAST, ac^j. vidi kosat — U Mtkafinu
rječniku: kosast, s velikimi kosami ,crinitas, oa-
pillatas, aoersecomes'; u Belinu: ,ohi ha capelli'
,capillatas' 168^; ^sazzeruto' ,oomatus* 783*;
t« Bjelostjenievu: v. lasast; u Voltigijinu: ,ca-
pelluto' ,haaricht'; u Stuličevu: ,bene comatus^

k6saT, ac^). u kojega su duge i guste kose. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u StiUićevu
(uz kosast) f u Vukovu (,langhaarig' ,oomatasO.

ft. 0 Čefadetu. u oba dva primjera znači isto
što rwkav, rutav. Ovi kosat ne biše, komu Ja-
kov bi postavleno ime. And. KaSić, kor. 26.
Esaan budući kosat i vas nu&av. 27.

b. 0 kohu, često u pjesmama, mislim da nije
ffmisao o dugijem dlakama u opće, nego o ve-
likoj grivi. Na vrančiću koAu kosatome. Nar.
pjes. vuk. 3, 26. I podaj mu vranca kosatoga.
8, 417. I posjede kosata gavrana. Nar. pjes.
petr. 3, 585. Lipa m^ dade kosata alata. Nar.
pjes. marj. 172. Pa kosata odjabah dorata. Nar.
pjes. hdrm. 2, 594.

e. o drugom Čemu. Duga kita kosata u sre-
dini mesata sama sobom kuću bije. odgonet}<nj :
rep (koAski ili volovski). Nar. sag. nov. 192.

KOSATI, košem, impf. u Bjelostjenčevu rječ-
niku: košem, kosati ,conoido, simul et minutim
caedo^ — vidi novoslov. kosati, drobiti, — ispo-
redi i 1, i 2, kositi.

KdSATIOA, /. ime vodi. — Od xvix v^eka, a
između rječnika u Vukovu (u trećem izdanu po
Vukovcem bifeikama): voda nedaleko manastira
Mi}eševe, i u Daničićevu: voda kod Mileševe.
— Vi. Idto 7tisuštno 131 (1628) bysti. vb mona-
Btiriji MileSevi vdlika skrib^: dojdd voda Ko-
satica velbmi silna i strašna, u Vuk, dan. 1,
82 — 33. Na onome lomnu Zlatiboru, Murtenici
i na Kosatici. Nar. pjes. vuk. 4, 528.

KOSATIK, m. neka bifka. Kosatik, rus. Koca-
THK^ (Aoorus cal.. Iris), ćeŠ. kosatec (Iris), po),
kosatki (Acoms), kosaciec (Iris), Anthericum li-
liago L. (Alsohinger). B. Šulek, im 161.

KOSAV, a4i' n Stulićevu rječniku uz kosast
KOSAVČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom, Niva u Kosavćiću. Sr. nov. 1867.
428.

KOSAVIN, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruško -riječkoj, Bazdije). 47.

KOSAV8KI POTOK, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kruševačkom. I^iva u Kosavskom po-
toku. Sr. nov. 1873. 87.

k6sGA, /. dem. kost. — Uprav kostca, M se
t ne čuje. — U rukopisu pisanome crkvenijem
jezikom (kostbca) u osobitom značenju: koščica u
voća. Finikova kost&ca imatb jakože cipu. Sre-
dovjećn. lijek. jag. star. 10, 106.

k6sGI, KosdcE, m. pl. ime seocu u Bosni u
okrugu Done Tuzle. Statist bosn. 83.

1. k5S£, kćsft, /. pl, vidi 2. kosa.

2. KČSE, kćsft, /. pl, u jednoga pisca xviii
vijeka ime je nekakvu skupu zvijezda, može se
pomisliti na ,Berenicinu kosu*, ali vafa da je
,Orion*, jer se ovaj u češkom i u pojskom jeziku
zove kosa i joŠ češće pl. kosj, s toga što se misli
da se na Acmu vide kao tri kose (vidi 1. kosa).
Odi prije neg svane zakosi^ak problidi i svitit
se stane? kud on kose slidi? kad se prid nim
jasne kose gore dižu? A. Kanižlić, rož. 14—15.

KOSENICA, vidi Kosjenica.

KOSEIStaVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
užičkom. l^iva u mestu Koseiiavu. Sr. nov.
1873. 1003.

KOSETIOA, /. u Bjelostjenčevu rječniku kod
6e)ust — isporedi kosijer, d.

KOSŽTINE, /. ^l augm. kose (vidi 2. kosa).
— U StiUićevu rječniku: ,vile capillamentum^

KOSI, m. pl. ime zaseoku kod Žunaca u Hr-
vatskoj u županiji bjelovarsko'križevačkoj. Schem.
zagr. 1875. 179.

1. k6sICA, /. dem. 1, kosa. — Akc. se mi-
jeiia u gen. pl. kdsicft. — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Jambrešićevu (,falcicula*) g4je
se fMJ prije nahodi, u Stulićevu G^lcula, falci-
oula*), •♦ Vukovu (dim. v. koMi). ,Ova tvoja ko-
šića spretna i lagana'. ,Lagadne i spretne kosice
po Bogu brate !'. J. Bogdanović. — I u osobitom
značeiku. Kosica, šrp bez zuba. LevaAska va-
roš. D. Hire.

2. k6sI0A, /. dem, 2, kosa. — Akc. je kao
kod 1. kosica. — Od xvi vijeka.

a. uopće. — često u množini, vidi kod 2.
kosa. a) kosica. Vrbu i&eje vedra ćela vridna
ti se kruna vidi od kosice ku je splela. H. Lu-
čić 210. — b) kosice. — između rječnika u Stu-
lićevu GpftTvi capilli*). Niz bijelo ter grlo kosice
sve prosu. Š. Menčetić 4. Zlatom oprede kosice
na glavi. 17. Jer da bi u prvi poćetak začela
(pisan moja) od tancih obrvi, od kosic, od ćela . . .
H. Lučić 206. Naj liSe prosute kad sgleda ko-
sice i suze pri|ute ke roniš niz lice ... N. Na-
Ješković 2, 3. Zlate kosice resio ti ovitkom od
ružice. M. Držić 80. Imaše izrodit kosice po
ćelu. D. Zlatarić 53*. U devojćice crne oćice,
a u junaka crne kosice. Nar. pjes. vuk. 1, 355.

b. znači gdjegdje što i pletenica, što može
biti vrlo staro znaČene, vidi kod 3. kosa, a ispo-
redi kod c. Svakoj samo dvi kosice od pridAih
vlas spletene. P. Zoranić 31*. Z crnih vlasi
vaših pletite kosice. Jaćke. 30.

e. u prenesenom smislu ; može biti da su sva
ova znaČeiia prenesetM sa znaćeiki kod b.

a) u Vukovu rječniku: ona uzićica ko-
jom je bić za drža|e privezan ,kleine schnur
mittelst welcher die peitscbe an den stiel ange-
bunden wird' ,resticula scuticam cum manubrio
conjungens^

b) povezano snop}e žeteoci nanesu na
jedan slog u dvije linije , i to zovu ,sanijeti
snop|e u kosice'; iz tijeh kosica deđe se snop}e
u ko}e ili kladaA. u Lici. J. Bogdanović.

c) kod pletena i šivei^a kad se svaki put
žica provlači kroz petfu. €za) kod pleteAa, liem.

Digitized by

>^uogle

2. K08ICA, c, c).

858

KOSIJEB, c, a).

anschlagmasohe. u Dubrovniku. P. Bađmani. —
hb) kod Hveikaj ikem. kettenstich. u Bariloviću. F.
Hefele.

đ) O krstovu dne pre nekoliko godina
u Zajčaru je bio ovaki običaj : Kad pop ide po
kacama s vodicom, iiegov đak nosi dva vlasa
vnne, jedan ,beleS a dragi ,alene^ pošto pop
očita vodica, dak odvoji po pramen i od jedne
i od druge vane, i da devojkama. na bogojavjeiie,
rancv u jutru devojka ili naj mlada žena ode na
vodu te oprede one obe vune i belu i alenu, ali
tako da se vreteno u vodi obrće, i od ta dva
konca usuče ušicu šarenu — ,beloalena^ od te
uzice odvoji se svakom ženskom u kući .upleti&ik',
te liim kosu steže. To se kaže: ,presti kosicu^
M. Đ. Milićević, živ. srb.« 178-179.

e) kao ime b%}kama, kosica (oosi^a), pes
locuste, rampunculus (u mletačkom rukopisu), 1.
Phy teum spicatum L. ; 2. Guscuta L. (Bartulović).
B. Šulek, im. 162.

3. k6sIGA, /. tijesno ime. — Vafa da je dem.
3. kosa.

a. vrh a gorskom kotaru u Hrvatskoj.
D. Hire.

b. u Srbiji, a) planinski vis u okrugu cr-
norijeikom. M. Đ. Milićević, srb. 878. — b)
mjesto u okrugu kragujevaikom. Zem)a na Ko-
šići. Sr. nov. 1873. 919. — r) n^esto u okrugu
poiarevačkom. l^iva u Kosici. Sr. nov. 1867. 546.

4. k6sICA, /. žensko cerade što kosi. — is-
poredi kosac. — Radi akcenta vidi 1. kosica. —
Samo f« Stulićevu rječniku: ,quae folce 8ecat^

KČSIOkJ, ač^j. koji pripada Kosici (vidi 8.
Kosica). — V pjesmi crnogorskoj našega vremena.
— Trebalo bi da glasi kosički, ali ne snam, jeli
štamparska pogreška. A plandcgu brodu kosio-
kome. Nar. pjes. vuk. 4, 85.

KOSIČKi, vidi kosicki.

1. k6sIĆ, m. vidi 2. kos (uprav je demi-
nuHVf ali se u enače1^u ne razlikuje od kos). —
Od XVIII vijeka. DroA, čvrjuge, košić, bene . . .
J. Kavai&in 22«. Grlica kad tuži, kad li košić
fićuka. M. Katančić 40. Košić je donesal kotlić,
kobac je donesal drobac, soja je donesla loja.
Nar. FJes. istr. 4, 8.

2. k6sIC, m. prezime. — Va}a da je ista
riječ sto 1. košić. — Od xv vijeka. Plemeniti
}udi po imenu Košići. Mon. croat. 167. (1497).
Anton Košić. 182. (1501). Grgur Košić. 210.
(1521). Košić. Schem. diac. 1877. 64. — / u
naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

3. KOŠIĆ, m. tijesno ime. — Moie biti isto
što 2. Košić.

ft. selo u Crnoj Gori (?). — JJ pjesmi cr-
nogorskoj našega vremena. 8 nom obmu put
sela Košića. Ogled. sr. 468.

b. mjesto u Srbiji u okrugu smederevskom.
Zem}a pod vinogradom u Košiću. Sr. nov. 1872.
894.

KOSIĆEVIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Ja-
kova Kosićevića. Mon. croat 51. (1422).

k6sIDBA, /. košeiie sijena^ trave. — Uprav
kositba (od kositi nastavkom ba), ali se t ispred
b mijeiia na d. — Od xvii vijeka^ a između
rječnika u Mikafinu (kosidba, sjenokošje ,foeni-
secium, foenisicia, foenicularium^) gdje se naj
prije nahodif u Belinu (,raccolta di fieno* ,foe-
nisecium' 814a), t« Bjelostjenčevu (v. kositva),
u Voltijijinu (,raccolta di fieno, falcatura' ,heu-
emdte*), u Stulićevu (,foeni8icium, foenisecium*),
u Vukovu (,đie mahd' ,foeni9ectio'). l^utu kosu

na kosidba isneSenu. V. Došen 49l>. Da se
Bem|a za kosidbu izjednači. I. Jablanci 102. Sva
kositbi gotovi se sprava. J. S. Befković 256.
Na žetvi i kosidbi. B. Leaković, nauk. 302.
Vrijeme je već od kosidbe. Nar. prip. bos. 1,
115. Po carevoj kosidbL Đ. DaniČić, aroos. 7, 1.
Jednoga dana besmo sišli u Smederevo rad ko-
sidbe. M. Đ. Milićević, pomenik. 2, 266.

k6sIJA, /. ime iensko. — isporedi Kosana i
5. Kosa. — U narodnoj pjesmi boganskoj našega
vremena. Već sam čuo a vlaškoj Indiji kćer
Kosiju indijskoga bana. Nar. pjee. juk. 488.

k6sUEB, kosij^ra, m. falx arborea, fitlx vi-
nitoria, oruđe kojijem se opsijeca, Kaštri^ obre-
zuje droeče, naj Češće lozje; oblik je sličan maloj
kosi s malijem droenijem drškom^ a gvošđe se
produfi/^je sa strane drška t4iko da je spo\a kao
pravi ugaOf a unutrašna je oštra strana nakri-
vfena ne na ugao nego je zaobfena. ~ Aee. kaki
je u gen. sing.^ taki je u ostalijtm padežima,
osim nom. i acc. sing., i voc: kosijeru, k5sijeri.
— Postelje od iste osnove što je u 1. kos * u 1.
kosa i u 1, kositi, ali se ne zna od koje uprav
od ove tri riječi dolazi. — Nastavak je drb (is-
poredi kc^jkavski koser, češ. kosif, možebiti i pof.
kosior) i yrb (usporedi rus. Kocupu); prema pr-
vome glasi kosijer u južnome govoru, prema dru-
gome k63ir u istočnome, prema jednom ili dru-
gome k6s{r u zapadnome. — Kako je kazano, rijeČ
je praslavenska. — Između rječnika u Belinu
(,falce da potare* ,falx potatoria^ 300*; »ronchetto
da potare^ ,falx putatoria^ 632«), u Bjelostjenčevu
(koser, viiiak kem se vinograd reže ,falx puta-
toria, falx 8ylvatica, scirpicula, sarparia £alx,
fiEklx arboraria, sarpa'), u Jambrešićevu (koser,
viiiak ,soirpicula'), u Voltigijinu (kosir ,ronoa,
ronco, falce da potare' ,rebenmesser'), u Stuli-
6evu (koser, v. kosijer iz Habdeličeva ; kosir, v.
kosijer; kosijer, falx, sparum'), u Vukovu: ko-
sijer [po južnom govoru] ,da3 rebenmesserS falx
vinitoria; kosir (po [istočnom i] zapadnom), vide
kosijer.

ft. u pravom smislu. Čovjek, koji ne uzdrži
jezika svoga, jest kako vinograd bez kosijera.
Zbom. 21^. Imijaše oštar kosir... Udri oštrim
kosirom. Anton Dalm., nov. teSt. 2, 195. (apoc.
14, 17. 18). Kosijer mokar, bačva puna {loza
obrezana bofe rađa). (D). Poslov. danič. Gvozdje
od kosijera omaknu se s držala. L Đordić, ben.
113. Zato ili kosirom se rižu (loze). J. S. Eej-
ković 258. Pokova im krive kosijere i dade im
lagane motike. Nar. pjes. vuk. 2, 870. Pa sobom
uzeo kosijer, da ubere malo drva. Nar. prip.
vrč. 153. Imaše i on kosijer oštar. Vuk, otkr.
jov. 14, 17. Kosir je za rezai^e loza kao i vrtni
nož. P. Bolić, vinod. 1, 182. Okresaće odvode
kosijerom. Đ. Đaničić, isai. 18, 5. Kosir ,falx
putatoria*, gen. gen. kosira. D. Nemanić, čak.-
kroat. stud. 46.

b. u jednom primjeru xvi vijeka kao da
znači oštrice na oružju. Abram: Nu pođi ti,
Sara, ter iznes' mahijer moj, tuj visi odzgara o
sosi o stropnoj. Sara s mahijerom: Što je toj
za Boga? eto ti mahijera; nješto sam noboga
sva puna nemira. Abram: Ne va)a jedan kus,
tvrdo ti *e zavraćen, dodaj to, Sare, brus, tko li
će bit plaćen? kosijera brže nije, Što su nim
me^trili? tko Hun tegaut smije? što ga su
štetili? M. Držić 461.

e. u inetaforičkom smislu.
a) uopće. Da brezobrastvo mladeži vaše
odkine kosirom od pomjiva nauka. F. Lastrić,
test. 30Bh. svet. 124»».

Digitized by

Google

KOSIJEB, c, b).

359

2. Kosraić

b) nahođi se u pisaca u snačei^u što ima
2. kosm pod h, a). Smrtni je koaijer ruka svoja.
L Ganđulić 540. I mnokrat joj (smrti) posta-
vimo oštri kosijer mi u ruke. P. Kanavelid, iv.
154. Kako danas da 6ekate vrh vas kosijer
smrti vrle. 510. Smrtni a kosir cvijet Ijeposti
(hara) . . . J. KavaAin 136«. Smrt nemila kd
svakoga hoće kosit svojim kosirom. 464h. Pa
ga (smrt) iučja i 6emerom davi i kosijerom oko
vrata giiavi. Osvetn. 2, 174.

đ. u prenesenom smislu, kosti na licu u ko-
jima su zubiy vilice, Čelust, jatnačno s toga Što
je u doAoj vilici kost shčna pravom kosijeru, ali
se kaie i o gori^oj vilici pa i o licu uopće (vidi
primjere I. Gundulića i S. Rose). — Od xvn
vijeka po zapadnijem krajevima, a između rječ-
nika u Mikafinu (kosiri od usta, žvatalice ,ma-
xilla, mala'), u Belinu (,mascella, e ganascia,
Tosso dove sono attaccati i denti' ,maxilla' 464h),
u BjelostjenČevu (kod 6e)ust), u Voltigi^jinu (,ma-
scella, ganascia' ,kinnbacke')f u Stulićevu Oma-
xilla, mala')- Is kosijera slike grabe nos nez-
gromni na k|an pada, če}upine jasne trube. I.
Gundulić 474. Đoni kosir s nič zubaca Apolo-
nije. J. Kavai^in 315b. Razlike im o kosiri'
brade visu strahovito. 410«. Ako tko zamlati
te na desni kosijer. S. Kosa 74b. Nagrešpanijeh
iz kosijera kosmurata brada sijeva. N. Marci 60.

— I u životiiie, n. p. u vepra. Hro6e i puha
vepar divi, u kosijeru strašna zuba i krvava oka
ogan živi prijeti, smrtna da je poguba. I. Gun-
đulić 554. — u kofia, mazge; magarca. Nemojte
se učiniti kakono koii i mazga koji ne imaju
razuma. U oglavi i uzdi kosire ust niovi stisni.
L. Terzić 91. psal. 81, 9. To su 6ada veomi
veća, neg* da . . . kosir (t. j. magareći, vidi jud.
15, 19 u grčkom i latinskom prijevodu) provre
vode BiAe, J. Kavanin 520«.

e. u prenesenom smislu, Gypselus apus L.,
vidi Čiopa (s toga što joj je krilo kao gvožde u
kosej; Kosir grlaš, Ojpselus melba. G. Kolom-
batović. progr. spal. 1880. 17.

f. u prenesenom smislu, Myliobatis aquila,
neka riba. G. Kolombatović. pesci. 27.

1. K0SIJJ2RA0, kosij^rca, m. dem. kosijer. —
Samo u Stulićevu rječniku: kosijerao, mali ko-
sijer jfalcula'.

2. KOSIJEEAC, Kosii'^rca, m. ćovjek iz sela
Eosjerića. ^j. Stojanovic.

K08UĆEAK, kosij^rka, m. dem. kosijer. —
Samo u Stulićevu rječniku uz kosijerac.

KGSUEKEV, a4j. koji pripada kosijeru. Zaku-
časta nosa, kosijereva oblika. S. J^jubiŠa, prič. 63.

KOSLJĆEEVO, n. mjesno ime. — I s oblikom
Kosirevo, vidi kosijer.

a. manastir (sad u Crnoj Gori). — Od prije
našega vremena. Kosijerevo. Spom. stojan. 184.
Neka ide manastiru u Kosijerevo. Nar. prip.
vrč. 86. Kad ta sela ostavili pusta, makoše se
Kosijerevu crkvi. Gsveta. 3, 53. Kosijerevo, ma-
nastir u nikšićskom okrugu. J^. Stojanovic. —
Kosirevo (mon. Hercegovina). S. Novaković,
pom. 135.

b. Kosirevo, selo u Bosni u okrugu bai/io-
lučkom. Stat. bosn. 34.

KOSUERI, Kosijera, m. pl. ime plemenu i
bratstvu i selu u Crnoj Gori. Glasnik, 40, 19.

— Uprav je pl. kosijer.

KOSUERITI, k63ijerim, impf. rezati kosijerom,

— U Stulićevu rječniku: ,socare*. — nije dosta
pouzdano.

KOSUilRITI SE, kisijerim se, impf. popri-

jeko gledati na koga. M. Rožičić. Kosiriti se,
VL odu sa uzdignutom glavom isprŠeno uvijati
se. Podunavka. 1848. 58. — Postelje od kosijer
ili od 1. kos.

KGSUERSKO SELO, n. selo u Hrvatskoj u
županiji modruŠko -riječkoj. Šem. prav. 1878.
67. — Govori se i Kosirsko Selo (vidi kosijer).
Razdije}. 58.

KdSIji, a4i^ koji pripada kosi ili kosama
(vidi 2. kosa). — U Stulićevu rječniku: ,capil-
lorum, ex capillis^; kosiji pram ,unus pilus^

KOSILAO, k6sioca, m. vidi kosac. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (kosilac
i grijeŠkom kosioc ,foeniseca, foenisex, foeni-
sector'). I ugleda trista kosilaca... Dokle trista
kosilaca nade . . . Nar. pjes. vuk. 4, 54. Kopač,
orač, kosilac ... V. Vrčević, igre. 8.

k6siL0, n. oruđe za koševe. ~ U jednoga
pisca našega vremena. Žitne merice, lopate,
vile, kosila ... M. Đ. Milićević, s dun. 19.

KOSILICA, /. žensko čejade što kosi kao ko-
silac. — Samo u Stulićevu rječniku: ,quae falce
secat^

k6sIMICE, adv. vidi 1. kos, b. — CT naše
vrijeme. Jedan preko drugoga ležaše kosimice.
V. Vrčević, niz. 237. Kosimice udariti prak-
}ačom. u Lici. V. Arsenijević. Kosimice, tal.
,sbieco, sghembo^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.
kod kos.

KOSIN, adj. koji pripada Kosi (vidi 5. Kosa).
Hoće doći Kosini svatovi. Nar, pjes. vnk. 8, 147.

KOSINO VOĆE, n. ime n^estu u Srbiji u
okrugu požarevaČkom. l!riva kod Kosinog voća.
Sr. nov. 1868. 93.

K6silSr, KosiAa, m. n^esno ime u Hrvatskoj u
županiji ličko -krbavskoj. KosiA do&i i gonii.
Razdije}. 37. — Akc. kaki je u gen., taki je u
ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc.
Kčsti&u. — Pomii^ se od xv vijeka. Grad KosiA.
Mon. croat 187. (1489). Za plovana u Kosinu
dol^ega sela. M. Kuhačević 40. U Kosii^, Brin,
SiA. 40.

KOStlSrANIN, m. čovjek iz Kosii^a. V. Arse-
nijević. J. Bogdanović. — Množina: KosiiSani.

KOSiNKllilA, /. žensko čejade iz Kosii^. J.
Bogdanović.

KOSiASKI, adj. koji pripada selu Kosiiiu.

V. Arsenijević. J. Bogdanović. — Od xv vijeka
(i kao prezime). Juraj KosiAski. Mon. croat.
130. (1487). Staste za pastira kosiiiskomu stadu.
M. Kuhačević 40.

1. KOSIR, m. mjesno ime. — mfože biti da bi
glasilo i Kosijer. — Prije našega vremena. Ko-
sirb. S. Novaković, pom. 135.

2. KOSIR, m. ime muško. — xvii vijeka. Ovo
razumismo po našemu tužnu Kosiru. Starine. 11,
97. (oko 1655). — I prezime (isporedi Kosirić).
Kosir, Šižgor, Zavorović ... J. KavaAin 125«.

KOSIR, KOSIR-, vidi kosijer, kosijer-.

1. KOSIRIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Knezu d. Josipu Kosiriću kanoniku stolne crkve
šibeničke i opatu svetoga Lovre u Moru&a. J.
Banovac, razg. i. Koji kažu da slavni prezi-
menak stari Košarica bi promiAeno u Kosirića.

VI. Stari Kosirići, Štipan i Mijo, plemići grada
Šibenika, vitezovi u stara vrimena glasoviti, od
kolina Košarica ali ti ercega Štipana. And. Kačić,
kor. 486. vidi i Kosarić.

2j, KOSIRIĆ, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Sr. nov. 1866. 200.

Digitized by

Google

KOSIRIĆI

860

1. KOSm, 1, a.

K08IBIĆI, m. pl n^esno ime. — Prije naiega
vremena, 8. Novaković, pom. Id5. -^ ispaređi
Kosjerići.

KOStBl^AK, kosin&ika, m. sacrtnik, klin što
se pored crtala adara (u Srbiji a okru^ bio-
gradskom). \t, Stojanović.

1. KOSiŠTE, n. đršalo u ko8e. — Od xvm
vijeka, a iemeđu rječnika u Vukovu (,der sensen-
BtieV ,manabrium fidoisO. Viie ya}a da imafi ko-
sista^ brea i&ih kosa jer ne more niSta: kada
jedno pribiješ, na drogo sadi koso, ne dangnbeć
dogo. J. S. BelkoTić 256. — čakavski kosišće.
Nasadil sam kosu na novo kosifide. Jačke. 85.

2. KOSIŠTE, n. (kajkavski kosišde), pat, kojim
kosac stapa, kad je trava pokosio. Konoba a
Zagorja. D. Hire.

K68ITAB, k68itra, m. vidi kositer. — Po ^e-
verosapadnjjem kraljevima od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu {kajkavski kositer,
cii^, kali^ ,stannam, plambam candidam, plam-
bam album, plambam argentariam*; kositra cvet
,plegma, flos aeris') i u JambreHčevu (kositer
,stannnm*). Pak potraže sdile ir od bakra iV
kositra bile. J. 8. Be}koyi6 291.

K08IT£]^AN, kositejna, a4j. koji se moie ko-
siti, koji je prispio da se kosi. — U Stuličevu
rječniku: ,fkloe mataras'. — slabo pousdano.

KOSITEE, m. plambam albam, stannam, ko-
vina bijela kao srebro ali Što mnogo maM vri-
jedi, grč. Kaaa£TtQog. — isporedi kositar, kalaj,
cin. — Od Tv vijeka (vidi P. Miklofiić, lex. pa-
laeoslov.' kod kositer^), a ismeđu rječnika u Vran-
čičevu (,8tannam')» u Mikoifinu (,stamnam, plam-
bam oandidam, argentariam'), u Belinu (,sta^o,
metallo noto' ,stannam' 705l>), u Voltigijinu
Gstagno, peltro' ,tinn'), u Stuličevu Gstannum');
11 Vukovu: {xaaaCjiQog) ,das minn' ,stannam'. Od
zlata i od srebra ali od kositera (pisano je ko-
sitra, ali je sva prilika da treba čitati kositera).
Naručn. 26«. Kako ieleso i kositer. Koriam.
24l>. S držalom sckkaSastim od 5ista kositera
slitim. P. Zoranić 45*. Da se imaja sadci maiii
od srebra, ako se može, ili od kositera. B. Kadić,
rit. 8. OloTo i kositer. I. Ančić, vrat. 159. Nik^'em
lioamjercom dvostrakijem veli Bog po proroka Eae-
kijela, da sa tafi i kositer. M. Badnić 265—266.
Da prodadeS kositer na misto srebra. A. Baćić
126. Zlato, srebro, kositer, mjed... S. Bosa 77*.
Gvosdje, žice gvosdene, kositer, mas^a, olovo i
svaka vrsta rade. Ant. Kadčić 284. Od kosi-
tera oli od fiistoga midja. M. Dobretid 895. Pri-
vezavSi na svaika (kesicu) po jedan komadak
olova ili kositera. Z. OrfSslin, podr. 246. Gradi
crkva... od mermera i od kositera. Nar. pjeem.
horm. 2, 57. S kositerom i s olovom dolažaha
na sajme tvoje. Đ. Đanidić, jesek. 27, 12.

K68ITEBAN, k6sitema, o^;. koji pripada ko-
siteru, koji je načii^en od kositera. — Od xvii
vijeka (ali vidi i kositm), a ismedu rječnika u
Mikafinu (kositerni, od kositera ,8tamneas|), u
Belinu (,di stagno' ,stanneas' 706*), u Stuličevu
Ostanneas*), u Vukovu Gzinnem* ,8tanneus' s pri-
n^erom ig narodne pjesme: Sakuj nama daj ka ko-
sitemu). Sudove alatne, srebrne, n\jedene i ko-
siteme. M. Divković, bes. 556*. Misnik u alatnu
ali srebrnu samo, ali barem kositemu to jest
kalajnu kaleža nek posvećuje. I. Ančić, vrat. 210.
Jedan sud kositerni. Blago turi. 2, 98. U sodih
drvenih i kositemih. Ant. Kadčić 88. Od daša
drvenih i staklenih i rožnih i kositemih . . . L
Velikanović, upat. 8, 862. U velikijem kositer-
nijem ždelama. 8. ^jubiSa, prip. 274. — I kod

imena hilke. Koeitema trava, eaoiseto (Anselmo
da Ganali), Baoisetam L. (Vigičić). B. Solak, im.
162. — ispornU kositorka, koeitenlkak. — Po ii«m.
ainnkraat

KOSITBBE, f. pl. u narodnej Mogoned našega
vremena. Koeitere litere ni pe6ene ni varene
sav sv^et othranile, odgonetfd^: tise. Nar. sag.
nov. 207.

k6sITEB£i^ n. 4jelo kcdijem se kositeri. —
U Belinu rječniku: ,stagnamento, lo stagnare,
il ooprir di stagno' "SSSh, i u Stuličevu.

kĆsITEBITE]^ m. čoipek koji kositeri (po
svome sanatu), vidi kalaj^ja (pod a), kalajis.

— U Belinu rječniku: ,8tagxiaro' ,fkber stanna-
rios' 705h, i u Stuličevu: ,stanni fkber'.

K68ITEBITL k^siterim, impf. vidi kalajisati.

— U Belinu rječniku: ,stagnare, ooprir di stagno
la superfioie de^ metalli' ,stannam iUinire alicui
rei' 705^; u Volti^inu: ,stagnare, impeltrare'
,versinnen'; u Stuličevu: ,8tanno obdaoere'.

k6sITEBKA, /. bi^, vidi kositeran pri
kraju. Kositerka, Eqai8etam hiemale L. (Praons-
perger). B. dalek, im. 162.

k6sITEBNI0A,/. biUM. Kositemica, Ephedra
L. (Alschinger^. B. dalek, im. 162. — isporedi
kositeran pri krcaju.

k6sITEB]^AK, m. bifka, vidi kositeran pri
kralju. Kositen&ak, Eqaisetam hiemale L. (Sa-
b}ar). B. Šulek, im. 162.

K6siTEB0yiĆ, m. p^esifne. — Pomii^e se od
zviii vijeka. Kositerović od Livna. And. KaČić,
kor. 452. U ovoj nahiii (skopaf^toj) ima naj
više begova (blagorodnih petorica) ; . . . Kosite-
rovići . . . T. Kovaćević, bosn. 82—88.

1. k6sITI, kdsim, impf. kosom (vidi 1. kosa)
režati (travu, sijeno). — Ako. kaki je u praes.
taki je u impf. k5fi&h, u aor. 2 i 8 sing. \ibil,
u ger. praes. kftseći, u part. preiet. pass. k5ien.

— Postade od osnove r^eči 1. kosa nastavkom i.

— Biječ je praslavenska, isporedi stslov. i češ.
kositi, rus. kockt^, pof. košić. — U sv^em je
rječnicima: u Vrančičevu ,fklcare'; u Mikafinu
kositi, pokositi tnie ,eranoo'; kositi sijeno ^-
oare foenam'; u Belinu ,fkloiare, tagliar con falce'
,falce seoare' 800*; ,precidere, tagliare' >pr*^
cido' 579*; kositi trave ,tagliar V erbe' ,h6rbas
resecare' 721*; u Bjelosljenčevu kosim ,fiaioo, de-
falco, foenum, pratum seco 1. reseco, gramen
aresoens &loe subseco'; u JambreHčevu kosim
,falco^; u Voltigijinu ,fkloiare, sušare, tagliar
erba' ,mfthen, abm&hen'; u Stuličevu ,rancare,
erancare'; kositi sijeno ,foenam secare'; u Vu-
kovu ,mfthen* ,meto, foenum seoo' ; ti Daničičevu
,secare^

1. aktivno, može se svagda shvatiti kao pre-
lasni glagol, jer ako i nije izrečen olifjekat, moie
se imati u misli.

ft. u pravom smislu, objekat, ako je iz-
rečen, moie biti trava, sijeno itd., ZttNMfo. pofe
itd.; subjekat je čefade (kosac), a mogla bi biti
i kosa (ali toga nema u nijednom primjeru).
Sdno da kose. Mon. serb. 9a (1880). Da ma
kosi sdna dbnb jedinb. Zak. duŠ. pam. gaf.
84. Neka vsaki svoj del kosi. Mon. croat. 259.
(1556). Kosac kada kosi, kosa ni prašta ni
osta)a suhe trave aelene, ni cvijeta ni lista. M.
Divković, bes. 888*. Za livada kosit boje, većim
stablom slamahu vrhe. J. Kavaiiin 860*. Bijaše
mu naredio kosit triie po ravnici. I. Đoraić,
ben. 113. Jedan ćovik, koseći seno, prisifie sm\ja
kosom. J. Banovac, pred. 15. SsAva mnoge kosce,
da mu šino kose. pripov. 189. Nu slide, ne kosit,

Digitized by

Google

1. KOSITI,

861

2. KOSITI, đ.

kopat naučeni kmeti. A. Kanižlić, rož. 76. Koii
fn|e ore, s^je i kosi. M. A. Be|kovi6, sat. L8d.
Sada šino kosi. L5t>. Nije meni osebao vojno:
kad icod koei, mkavioe nosi. Nar. pjes. vuk. 1,
528. Petar kosi pored Save trave. 1, 616. Đu-
rad kosi po pobrđu. 1, 19a Kad aabranifi u
po|u livadu, jal* je kosi, jal* drugome daji. 2,
581. Sad j* udrila kosa u s^eno, kose Turci Ši-
roke livade, i, 51. — Amo mogu pripadati i
ovakti prin^eri: Bjeaai kosi trsje čilo. J. Ka-
Tanin 5d9b. Nit* mu koren niti lista kosi. J. S.
Be}kovi6 879.

b. u metaforičkom smislu,

a) subjduU je smrt (iU Mna kosa), vidi
1. kosa, b, a), ita) objskat su fudi, iivot itd.
Smrt kosi kni}e i ćesare, kosi pjefioe i koAike,
kosi mlade, kosi stare. M. Vetranić 1, 28—29. N£
trudna smrt kosit Đ. Barakovi^, viL 847. Tad
živote tužnijeh )udi smrt nemila kosit poče. G.
Palmotić 8, 121b. ^uta smrt me kosL A. Vi-
ta)ić, ist 548b. Život tefika smrt i ružna rnino
k(Mi kra]u od nebL ost. 172. Ter (smrt) na
krila leti, i kosi veoma vrlo. J. Kavanin 25l>.
Vrijeme glođe, a smrt kosi. 136^. U svako
doba mira smrt nas kosi bes ozira. 475^. (Smrt)
ko8i kra)a i cesara, kosi mlada, kosi stara. V.
Đošen 49b. j>al^ o vratu svaki nosi smrtnu
kosu koja kosi, i iz našeg trulog lila straSne
smrti kosa biva, koja kosi svakog* živa. 50b.
Onoga smrt kosi, koji isnova razbaca se. I. J.
P. Lufiić, razg. 127. — bb) objekat je u ovom
primjeru stablo po biblijskom jenku. Pripovidao
je s. Ivan jednomu mloštvu puka i vapio : , Jam
securis ad radićem arboris posita est' : ,pu6e
moj' govorio je on ,dragi puče moj ! smrt hoda
na blizu, i veoe ju vidim gdi kosi i si&e svako
stablo'. A. Tomiković, gov. 15.

b) znači uopće što i uništavati, tama-
niti (u ovom je primjeru posve jasna metafora ;
(Sobjeski) kosi vojsku kS livade. J. KavaAin
265*). teško je razlikovati kod mnogijeh primjera^
pripadaju li amo ili pod 2. kositi. ZaSto nije
ni pravo, lakomos da nosi oružje krvavo, da vas
svijet nim kosi. M. Vetranić 1, 167. Da drug
druga svoga kakono zvir kosL M. Đržić 90.
Lipos, koj sve vrime vrijednu 5as odnosi, jak
vihar sred zime kad zelen gdi kosi. D. Bai^ina
88b. Istinu time kose. M. Oazarović 53. Mač
ki pamet siječe i kosi. P. Kanavelić, iv. 58. I
8 pogledom samjjem kosi (medved). J. Kavai^in
292^. I kositi širom stane (bisna zvir). V. Do-
šen 95^. Puk nemilo da ne kosi (poglavar).
217A. Kamol* kripost ili sila da bi (vojska) trla
il* kosila? 228b. £oji (crv) duhanske rad mla-
dice kosL J. S. Ite}ković 219. Te ih je sune-
divao^ ili sab(om kosio. M. Pavlinovid, razg. 95.
(Guba) dušu i napredak kosi. Nar. pjes. mag.
1864. 80.

e. amo pripada po svoj prilici i ovaj pri-
n^jer, u kojemu se 6ini da kositi, k(w neprelazni
glagol, znači krivo micai^ nogu u hodu. I ši-
roko noge nosi (divcjka) i popriko liima kosi.
V. ĐoSen 119b. — isporedi 8, b.

2. pasivno. Košeno je, striženo je. (Z). Po-
slov. danič. Košeno, striženo. (Pripovijeda se
kako je čoek sa zlom ženom išao preko poko-
šene livade, pa čoek kazao da je livada lijepo
pokošena, a žena kazala da je strižena itd. vidi
Nar. prip. vuk. 181). Nar. posl. vuk. 159. Nije
košeno već striženo. 215.
S. M se.
a. paskmo,
a) sa subjektom. Oorne trsje koje brdo

nosi rižuč nek se drugačije kosi. J. S. Be)kovi6
178. Jer se proha u nas obično kosi, a ne ži^e
se. Vuk, poslov. 290.

b) bez subjekta, Kudd se ni <ure ni kosi,
tozi planina. Mon. serb. 95. (1830).

b. refleksivno, samo u osobitom značenu,
isporedi 1, c. Koii se kosi, kad u hodu udara
kopitom u g}ezno. M. Pavlinović.

2. k68IT^ k6sfm, impf. lacerare, vellere, ki-
dati (vidi kidati, 1, b) tVai^e ili predu tako da
na krcaju gdje je prekinuto ostaju podufe žice
ili vlakanca; moŽe značiti i (bez kiaai^a) izvla-
čiti iz tkaAa žice od utke tako da ostane sama
osnova (svaka žica za se), pa i uopće i s dru-
gujem ohjektom (n. p. s konopcem, s korom dr-
većom) raditi tako da niti i vlakanca ostaju
razdijefena jedno od drugoga. — isporedi cin-
kati. — Lako je pomiješati (osobito kad nije u
pravom smislu) ovaj glagol s 1. kositi; ali mi-
slim da je posve druga riječ te da postaje od
2. kosa. — Akcenat sam zabiležio onako kako
sam ga sam čuo, i mijei^a se u praes. 1 i 2 pl.:
kosimo, kosite, u aor. 2 f 8 sing. kdsi, u ger.
praes. košići, u part. praet. pass. kčšen. u Vuka
je (vidi kod 2) isti akc. kao kod 1. kositi. — Od
XVI vijeiM (vidi 1, d, t 2, b); radi rječnika vidi
daie.

1. aktivno.

a. u pravom smislu. Kosi mani s mrkijen-
tam gumine. (Z). Poslov. danič. amo mogu pri-
padati i ova dva primjera: Posvećene i na skr-
late pada griŠka, ter ih kosi. J. Kavanin 880«.
Ugleda oko žila onoga dubka jednoga crna miša,
drugoga bijela, koji ga grizu i kose bez pri-
stanka. B. Zuzeri 204. — Drufijeh primjera ne-
mam, ali se u Dubrovniku ner^etko govori, n. p.
kositi postav, kositi vunu, kositi konop; pa moie
biti objekat i ono što postanje košenem, n. p. ko-
siti svilace. P. Budmani.

b. u prenesenom smislu, zubom ili zubima
raskidati (meso), mrcvariti. Gdje (zmaji i dro-
kuni) djecu iznose tebansku u zubijeh kim kose.
M. Bunić 55. Uzmi od sviAe neškop)ene zub
kojim kosi. J. Vladmirović 89, — Amo bi moglo
pripcidati i ovo: Štipac stojeć u listopadu štipa-
lima }utmi kosi. J. KavaAin 478b.

c. metaforiČki (prema b), (jezikom) kositi
koga ili čiju čast itd. znači: zlo govoriti o kome
itd. — Između rječnika u Belinu (kositi tkoga
jezikom ,dir male d* alcuno' ,maledice de aliquo
dicere^ 260«) i u Stulićevu (kositi koga jezikom
,detrahere de aliquo*). Za šalu i igru kose tuđu
čast A. d. Bella, razgov. 147. — Moglo bi biti
da i ovaj primjer amo pripada: Drugi sgrijeSi,
bode, kosi, a ti od grijeha pedips nosi. J. Ka-
vaAin 290«.

d. metaforiČki, mučiti (u duševnom smislu),
uznemirivati. Misli su još njeke ke mene tač
kose, jak da me sve rijeke u ponor zanose. M.
Vetranić 2, 211. Tolika ju boles kosi, da ne
pozna puna jada, er ujedno s molbom sada uz-
dahe ioj vjetar nosL I. Oundulić 46. Ob vlasti
misleći smrtno sebe kose. L T. Mmavić, osm. 137.
Da mi srce jad ne kosi. J. Palmotić 397. Zlo
mu srce tuče, smrtni ga znoj kosi. B. Kma-
rutić 85. Ter te unutnii crv kosi i muči. V.
AndrijaSević, put. 54. Ti me strah veoma kosi.
359. Grijesi je (dušu) kose. 392. Ovu u srcu
čujah pravu nječ i danas ka me kosi. P. Kana-
velić, iv. 227. I ka nečast liega kosi meu ovimi
razbojnici. A Vita^ć, ost. 197. A omraze i za-
vade neumrle Aih me kose. J. KavaAin 407^.
To sve većma dušu nam gorči, srce nam kosi i

Digitized by

Google

2. KOSITI d.

362

2. EOSJEKAČA

probada. Štit. 19. §to ga je gritlo i kosilo ? A.
Kalić 158.

e. kao jediti, {atiti (ali a manom silom),
može biti da postaje od predaŠi^ga gnaČeiia, viai
2f a, c). — U naše vrijeme u Dubrovniku. ^Ne^
moj me kosit, ostavi me u mira'. ,Što ga sve
kosiš? pusti ga st&t^ P. Budmani.

f. u jednom primjeru xviii vijeka 8 objek-
tom liiva stoji o oraAu. Voli plugom Aive kose.
J. Kavanin 14^.

2. sa se.

a. refleksivno.

a) u pravom smislu, o tkanu što se dere
nosnom ili drukčije. — lemeđu rječnika u Vu-
kovu (k6siti se, k5s£m se, n. p. sukno ,8ioh ab-
reiben' ,deteri'). Svita se kosi, ital. ,si spezsa'.
M. Pavlinović,

b^ mučiti se (u sebi, u duši), uznemiri-
vati se, Vidi 1, d. — Između rječnika u Stuli-
čevu (,angi'). Bane kad se liče, nitkor se ne
kosi, već ako lik si6e. I. Ivanišević 806. Kosiš
86, sušiš i veneš za blago uzmnožiti. V. Andri-
jašević, put. 229. Neka se kosiš i boliš zaludu
od svega tvoga života. Sli. Sve zlo kim se tu-
žan kosim. I. Akvilini 290. Saviš&ijem isku-
šanim u srou se trgaju i kose. B. Zuzeri 121.
Da je ko u većoj cjeni od vas grizete se, kosite
se 1 nejmate mira ni pokoja. Đ. Bašić 259.
Kosi se, ter govori veoma raža{en. 266. Kosili
su se za grijehe ućiiiene razlifini pokornici. 804.
Veće bi se kosio za izgubjeiie od truda, nego za
iste trude. 805. Ne brinite se, ne kosite se,
opaci! A. Kalić 158. Neka reče osvetnik, ko-
liko se jedi, kosi, trga i muči, dokle neprijate|u
odvrati. 168. Koji se nemoćan, bolestan, trga
i kosi. 415. Inače kosićemo se u svojoj dušL
M. Pavlinović, razl. spisi. 281. — U jednom pri-
mjeru XVIII vijeka ima osobito snaČeihe: biti ne-
miran s toga što se što ne moie ili ne smije
učiniti, u istom je primjeru na čudan način raz-
dijefena u dva dijela riječ kosijaše enklitikom bo.
Ova odluka Joakima i Ane promuti ne malo
srce u Mariji: kosi ja- bo -se se ona oprijet se
vo)i otČinoj i materinoj . . . S. Bosa 176^.

f^) od predašiiega znaČei/ia (ili može biti
imperfektivni glagol prema okositi se ili uskositi
se) postaje i drugo: (utiti se, jediti se (ali s ma-
fiom sUom, kad futina nije velika i ne traje dugo,
ali se moie i često ponavfati). — U Dubrovniku
od XVI vijeka. Jer se š i^ome svakčas kosi, i
ne može da ju vidi. 8. Boba^ević 207. K6siti
se, k6sim se, jediti se. u naše vrijeme u Stonu:
,Ne kosi se, čovječe!' ,Sve se kosim u sebi'. M.
Milas.

đ) ne slagati se s čim ili s kim, proti-
viti se kome ili Čemu (i kositi se o što), vafa da
je isto značeike što i kod b, ali u prenesenom
smislu. ~ U naše vrijeme. Može biti da se je
ova osobina begova temperamenta kosila s na-
ravi Karadordevom. M. Đ. Milićević, pomenik.
1, 141. Što bi se o dužnosti kosilo. Bos. vila.
1892. 178.

b. recipročno, o zvijerima što jedna druga
kose zubima, vidi 1, 6. Ar vuci i lavi i zvijeri
ostale ... ne bi tač u boju zlosrdo stojeći, pro-
lile krv svoju, zubi se koseći. M. Vetranić 1,
55. — U naše vrijeme, o liekijem osobitijem ši-
votinama, znači uopće: tuči se, klati se. — iz-
među rječnika u Vukovu: kose se nerastovi, čele,
,raufen (von ebern und bienen)' ,rixari*. Nade
dva bravca a oni se jednako kose. Nar. prip.
▼uk. 112. Kose se pčele ,raufen: von bienen'.
J. Živanović. javor. 1879. 338.

3. KOSITI, kosim, impf. u ijednom primjeru
XVI vijeka: Na zlatu jabuku (kao na lađu) stu-
pih i s liom se odpravih za sobom Šibenik grad
ostavif. Idosmo malne u zapadne stran^ nprav
desnom stranom stanovitu flom)u a livom razlike
Sko}e koseći. P. Zorani^ 71b. ka^ da je pisac
hotvo pokazati koso pomicah lađe (jabuke) prema
jednome i drugome kraju među kojima 9e važio,
premda je uprav ovakovo micai^e poredno.

KOSITI SE, kosim se, impf. doticati 9e. — U
pisaca našega vremena; mislim da nije narodna
riječ nego je načiriena po ruskoj kock/tlch
(impf.: icacnTi.cH>. Ostrvice skoro jedna đniga
laktom kosi. S. l^ubiŠa, prip. 1. Ni da mi se
s puta ukla£a, nego se laktima kosimo^ Srp.
zora. god. 2, sv. 2, str. 27.

KOSITLAR, 971. vidi kalajis i kositerite}. —
Samo u Jambrešičevu rječniku: ,stannariu9% i u
Stuličevu: v. kositerite), kalajis.

k6SITIIBN, a^j. koji pripada kositru; cidi
kositeran; ali je uprav part. perf. pass. od ko-
sitriti, te i prema tome ima značene. — U Bje-
los^enčevu rječniku: ,stanneus'. 2. kositreo, po-
kosi tren, pokalaisan ,stanno illitus'. v. pocinao;
u Jambrešičevu: ,stanneus'; u Stuličevu: v. ko-
siteran iz Habdeličeva.

k6siTKENE, n. djelo knjijem se kositri. ~ U
Bjelos^enčevu rječniku.

K6siTBITEt, m. vidi kositeritej. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: kositri te}, cingesar, kalaj isar
,8tannarius, stannifex'.

K6sITBITI, kositrom, impf. vidi kositeriti.
— Postaje od oblika kositar. — U Bjelostjen-
Čevu rječniku: kositrim, cinam, kalajisam ,stan-
num illinio alicni rei, 1. stanno illinio aliquam
rem*. v. pociiiavam; u Voltigijinu: v, kositeriti:
u Stuličevu: v. kositeriti.

KOSITRN, aćij. vidi kositeran. — Od ofAika
kositar. — Na dva mjesta xvi i xvii v^ijeka,
ali nije ni jedno ni drugo pouzdano : na prvome
moie biti izostavfeno e radi skračivai^a ' pisma,
a na drugome moie biti pisarska ili štamparska
pogreška, jer je u istoga pisca svagda oblik ko-
siter a ne kositar. Srebrnom ili kositrnom. Š.
KožiČić 7». U sudcih srebrnih ili kositrnih. B.
Kašić, rit. 8.

KOSITVA, /. vidi kositba. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: kositva, kosidba ,£alcatura, fal-
catio, foenisecium, foenicularium, falcularia, foeni
sectio, foeni messis, foenisecia', i u Stuličevu: v.
kosidba.

KOSIVO, n. vidi kosidba. — U naše vrijeme.
Kad je kosivo livada. V. Bogišić, zborn. 481.

KOSJENICA, /. mjesno ime. — Ovaki je oblik
po južnom govoru, ali na jedinom mjestu g4j^
se nalazi stoji po istočnom govoru Kosenica. —
U Daničičevu rječniku: Koslnica, manastir. ,Ko-
senicu' sazida kra} Milutin. (Okaiz. pam. šaf.) 60.
samo tu.

1. KOSJERAČA, /. augm. kosijer (radi roda
isporedi kosjerica).

a. na jednom n^estu (s i po zapadnom go-
voru) XVII vijeka znači što i 1. kosa, Hi oružje
nalik na kosu. Oružje imihu od svitla Želesa,
ča biše doveza^ krive kosirače... Nike Čepr|a6e
činaše nositi, kako da će drače primorjem ko-
siti. Đ. Baraković, vil. 51.

b. britva zavrnuta poput srpa. — U naše
vrijeme u Stonu: ,I>aj mi tu kosjeračo!' M. Mila&

2. KOSJERAČA, /. žensko če}ađe silovito koje
na svakoga udara oštrijem riječima. ~ U na^

Digitized by

Google

2. KOSJERAČA

363

1. K08MAČ

vrijeme u Stonu: »Pogledaj ti one kosjerače!*
M. Milas. — Vaja da postade od kositi se, vidi
2. kositi, 2y a, e) i b.

KOSjfeRAČICA, /. dem. 1. kosjeraSa. U naSe
vrijeme u Stonu: ,Otkinuću kosjero&icom^ M.
Milas.

KOSJEBČAC, kosj^rčca, tn. dem. kosijerak. —
U StuHćevu rječniku uz kosijerac. — nepouzdano.

K0SJČ2BČIC, m. dem. kosijorak. — Samo u
Stulićevu rječniku ue kosijerac.

KOSJERIGA, /. dem. kosijer, vaia da je žen-
skoga roda, jer ae uz kosijer misli i na 1. kosa.
-^ Samo u osohitijem značenima. — Od xviii
v^eka (vidi b).

a. koserica, koser, koji se zatvoriti dade. na
Rijeci. F. Pilepić.

b. naj Češće znači Što i kosijer pod d. —
Između rječnika u Belinu (,mascella, e ganascia,
V osso dove sono attaccati i denti' ,maxilla' 464b)
g€^je se naj prije nahodi^ i u Stulićevu (,maxilla,
mala'). Šansom pridobi i porazi Filistoje s jed-
nom kosiricom od živinčeta. J. Banovac, pred. 34.
Sanson kosiricom jednoga živinčeta smače i)adu
svoji protivnika. J. Filipović 1, 174^. Nami-
rivŠi se na kosiricu magareću ... Iz zuba ko-
sirice udari voda. And. Kačić, kor. 38. Moska
iz kosirica prasetji. J. Vladmirović 6. Kako
Bog čini izać vodu iz kamena, i Sansunu iz suhe
kosirice magaretje. L. Vladmirović 26. Sansun
posiće i^du Filistea s magarećom kosiricom. I.
J. P. Lu5ić, razg. 69. U glavi mu zuba đavo-
}ega, sve mu klapću kosjerice prazne. Smailag.
meh. 125. Kosirica, kosirice, ,maxilla inferior',
liem. ,unterkiefer'. na Braču. A. Ostojić. — Vafa
da je i ovdje isto značeiie (na grbu). Dade mu
krilo od tiče nike modra kolura i vilicu aliti
kosiricu ođ zlata kojizif'^^ prilika gleda se na
kapi vojniškoj aliti elmu u hegovoj armi. And.
Kačić, razg. 202.

e. ime rib)oj brpteAači. u Lici. F. Hefele.
d. znači neke iivotiike.

a) vrsta ptice, vidi pi}ak. Kosirica, Che-
lidon urbica. G. Kolombatović, progr. spal.
1880. 17.

b) dvije vrste ribe. €Ui) Crenilabrus Rois-
sali. G. Kolombatović, pesci. 16. — hh) Kosje-
rica, Carassius gibelio Nilss. Jasenovac. Đ. Hire.

K08JŽRIČAN, kosi^rična, adj. koji pripada
kosjeriei. — U Stulićevu rječniku: ,maxillari3*.

KOSjfeRIĆ, m. dem. kosijer, ali može značiti
isto što i kosijer. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (kosirić, kojim se loze rižu
,falx vineatica, sirpicula') gdje se naj prije na-
hodif u Belinu (,falce da potare' ,falx potatoria'
800»; ,ronchetto da potare' ,falx putatoria' 632»),
u Stulićevu (v. kosijerac).

a. u pravom smislu, u svijem je primjerima
isto što kosijer. Premda si s kosjerićem sved u
rukah, još jedno nijesi dobro ohaštrio, eto drugo
proniklo je. B. Zuzeri 167. Kosjerićem nacijepa
(vrtlar) divji stabar. V. M. Gučetić 16. Kosjerić
reže, a motika kopa. (Z). Poslov. danič. Pod
bjelaču kordu pripašite, a u ruke oštre kosje-
rice. Nar. pjes. bog. 23^

b. u prenesenom smislu i^ekakav vez (vafa
da postane nešto nalik na kosjerić). — U naše
vrijeme u Boci kotorskoj. Poskuće vezeno na
lebrice, okanca i kosjerice (oblici veza). S. ^u-
biša. prič. 124.

c. u prenesenom smislu (ili možebiti po pre-
zimenu)f mjesno ime. Kosjerić, na Ornokosi, iz-

nad sela Ko3JMć&, stari grad. M. Đ. MilićeviĆ,
srb. 586. — isporedi Kosjerići.

KOSJERiĆAK, kosjerićka, m. dem. kosjerić.

— U naše vrijeme u Dubrovniku, gdje znači
mali kosijer zaobfen kojijem se n. pr. bere grožđe.
P. Budmani.

KOSJĆBIĆI, m. pl. tijesno ime.

a. selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 22.

b. selo u Srbiji u okrugu užiČkom. K. Jo-
vanović 161.

KdSJERSKi, adj. koji pripada selu Koferi-
cima u Srbiji. Kosjerska (opština). K. Jova-
nović 161.

KOSjJ, adj. koji pripada kosovima (vidi 2.
kos). K&sji ,merularum^ D. Nemanić, čak.-
kroat. stud. iiftsg. 12.

1. k6sKA, /. dem. kost. — Uprav kostka
(kostbka), ali t ispada između s t k. — Biječ je
praslavenska, vidi kod kocka.

a. u pravom značeAu. — Za ovo nemam ni-
jednoga primjera, samo u narodnoj zagoneci ima
kao dem. kost, a ovo kao da naznačuje jaje.
Oždrebi kobila kosku, a koska ždrebe. Ždrebo
ne kte za košću — majkom, nego ode za ko-
bilom—babom, odgonetfaj: kokoš, jaje, pile. Nar.
zag. nov. 94.

b. vidi kocka. — U Vrančićevu rječniku:
kostka ,aleaS i u Stulićevu: kostka ,taxiUus, tes-
sera' s dodatkom da je riječ ruska.

c. u prenesenom smislu, kao ime ikekakvoj
ribi. — U Mikafinu rječniku: kostka, ribica
,squaglio, pesce* .,qualus* (sic), i u Stulićevu:
kostka, riba ,squalus' iz Mikafina.

2. KOSKA, /. i^ekakva vrsta raka ili jastoga.

— isporedi kod kozica. s- stoji ispred k mj.

z, k(^o se vidi po riječi kozica istoga značei^a.

— U Mikafinu rječniku: koska, kozica, riba
,gambaro' »astacus, cammarus, locusta, chelae',
i u Stulićevu: koska, riba ,gambaro' ,astacu3' iz
Mikafina.

8. KOSKA, /. ime kravi. ,Kozka*. F. Kurelac,
dom. živ. 24. — isporedi 2. koska.

KOSKAR, m. prezime. — xvii vijeka. Petar
Koskar. Starine. 11, 135. (oko 1679).

KOSKAREV, a4j. koji pripada Koskar u. Kos-
karevo dugovanje. Starine. 11, 122. (1678).

KOSKAV, ac(j. koji je nalik na kosku (kocku),
vidi kockast. — U Stulićevu rječniku: kostkav
,8caccato, fatto a scacchi' ,tes9elatas' ; gdje ima
i adv. kostkavo ,a scacchi' ,vermiculate'.

KOSKA VICA, /. daska za (igru) škak, škak-
nica. — Samo u Stulićevu rječniku: kostkavica
,8cacchiere* ,alveu3 lusorius'. — isporedi koskav.

KOSKIĆ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. KAigu piše Kos-
kijć Ahmet-bego. Pjev. crn. 29a.

KČSLATA,/. samo u Stulićevu rječniku: ,kos-
latta' ,foramen dolii in superiori parte', znaĆi
dakle rupu na gornem dijelu u bačve. — Ne znam
odakle je.

KOSMA, /. vidi 2. kosa. — U kMgama pisa-
nima crkvenijem ili miješanijem jezikom. Kosmy
otb glavy onogo. Sredovječn. lijek. jag. star. 10,
106. Jegda kosmy padajutb glavnj. 108. U
kosme moje jako čičbkb uvi se. Aleks. novak.
103.

1. KOSMAČ, kosmdča, tu. u kojega se duge
dlake (čefade, životiM, tkane), ru1^av, rutav. —
Postile od kosma. — Od xvi vijeka. Nek pošje
dvije lakti postava njekoga kosmača. M. Držić

Digitized by

Google

1. KOSMAČ

864

KOSMUBA

441. Kosm&ć ypilo«n8 (homo, animal)'. Đ. Ne-
manić, ćak.-kroat. stuđ. 48.

2. KOSMAČ, m. tijesno ime. — U pjesmi cr-
nogorskoj našega vremena, A to gleda iz Kos-
mača vila. Nar. pjes. vuk. 5, 842.

KOSMAČA, /. ime selu u Srbiji u okrugu to-
pličkom. M. Đ. Mili6eyi6, kra}. srb. 891.

1. KOSMAJ, fii. suvrst vinove lose bijela
grožđa (na Cresu). B. Šalek, im. 162.

2. KOS ML A J, K6smaja, m. ime vrhu u Srbiji u
okrugu biogradskom. M. Đ. Milidevid, srb. 59.
-- Akc. kaici je u gen. taki je u ostalijem pade-
iima, osim nom. i acc. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika 1^ Vukovu: ,berg in der belgrader
nabija' 5 |>rtii\;>nma iz narodnijeh pjesama: Pala
magla po golom Kosmaju, sa Kosmaja na Jan-
kove dvore. — Od Kosmaja gnijezda sokolova.
(Nar. pjes. vuk. 4, 178). — Naše škole i školifita
nema grđe koliko nosi odavde do Kosmaja! M.
P. Šapčanin 1, 82.

KOSMAJI, m. pl. ime seocu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 21.

K6sMAJSKi, adj. koji pripada Kosmaju
(vidi 2. Kosmaj). U srezu kos majskom. K. Jo-
vanović 96.

KOSMAN, m. ifne seocu u Hercegovini. Statist,
bosn. 109.

k5sMAST, a4j. u Stulićevu rječniku us kosmat.

KČSMAT, adj. na kojemu su duge i guste (a
često se misli i nakostriješene) dlake. — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov. kosmat-b, rus. koc-
MATuif, češ. kosmaty, pol. kosmatj. — Postaje od
kosma. — Između rječnika u Vrančičevu (,hir-
sutusO, ^ Mikafinu (kosmat, ruiiav ,vl11osu8, pi-
losus, hirsutus'), u Belinu (,hirsuto, cio6 aspro
di pelo' ,hirsutus* 869»; ,peloso' »hirtus* 551*),
u Bjelos^enčevu (kosmat, dlakav, dlakast, runav
,pilosu8, villosus, hirsutus, hirtus, hispidus, his-
pidosus, setosus'), u Jambrešičevu (»pilosus, vil-
losus*), u Voltigijinu (,peloso' ,baaricht, wollicht*),
u Stuličevu (,pilosus, hirsutus, hispidus, setosus,
setis obsitus*), u Vukovu (,haarig* ,pilosusO* —
Komparativ: kosm4tiji. ti Belinu rječniku: ,piu
hirsuto* ,magis hirsutus' 369* ; ,piu peloso* ,pilo-
sior* 551*.

a. 0 Čefadetu. Znaš li da Ezau brat moj
ćlovik kosmat jest, a ja sam gladak ? Bemardin
40. gen. 27, 11. Ako vidiš (u snu) da si kosmat,
prilikuje veselje. Zbom. 137». Žene divje naj-
doše, vse kosmate kako svii^a. Aleks. jag. star.
3, 277. Po licu je sva kosmata. 6. Palmotić 2, 60.
Ezau kosmat bijaše. A. Kanižlić, utoč. 162. Bješe
sav kosmat. Đ. Đaničić, 2oar. 1, 8. — U ovom
prin^eru (ako nema kakve pisarske ili štamparske
pogreške) znači jamačno : na kojega su napale i
na liem strše vunene dlake: Gdi jesu dilavci od
vune kosmati? P. Glavinić, posl. 8.

b. 0 životinama. A navlas repati kad budu
crvi prit, i češ)i kosmati, bez broja ki 6e bit
(vidi 1. češa}, c); £eša) je uprav Scolopendra,
premda to nije u ovom primjeru, jer je gladak).
M. Vetranić 1, 273. — Pas kosmat ,cani8 hir-
sutus'. J. StuUi, rjećn. kod kosmat. — Na i^e-
gova kosmata vrančića. Nar. pjes. vuk. 4, 891.
Na svojega vranca kosmatoga. 5, 278.

e. 0 judskijem ili šivinskijtm udima ili uopće
o dijelovima tijela. Kosmate ruke priliku stari-
jega brata skazovahu. Bernardin 41. gen. 27, 28.
Imam stegna kosmata (govori satir). Đ. Zlatar ić
51^. Starijemu biše vrat i ruke kosmate. Đ. Ba-
raković, jar. 42. Kroz kosmate gonie trepavice.
Nar. pjes. u Vuk, rječn. kod kosmat.

đ. 0 čemu što se sastoji iz samijeh dlaka.
Kad u moru kami stanovit pribiva, liega kosmat
prami po svemu odiva. Đ. Baraković, vil. 165.
Oni širok^eh pleća, debela vrata, a kosmatih
brka. Nar. prip. vrč. 212. ^ I u i^što prene-
senom smislu f 0 travL Kad travom kosmatom
po}e se povije. L T. Mrnavić, osm. 169.

e. uopće. Ako me si privario u golu, nećeš
u kosmatu. (D). Poslov. danič.

KOSBCATAO, Kosmaca, m. ime muško. — Ja-
mačno postade od kosmat — xiv vijeka 8ynh
mu Kosmatbcfc. Deč. hris. 12. 79.

k5sMATI, kdsm&m, impf. raščupavati. — U
naše vrijeme u Stonu. ,Kosmam se svaki dah
dva puta, pa mi se va}a čeSlati'. ,Zašto me kot$-
maš?' M. Milas. I na Bijeci. Kosmati vunu
(činiti ju rahlom). F. Pilepić.

k6sMATI0A, /. u narodnoj zagoneei našega
vremena, i otale u Vukovu rječniku (u zagoneei,
cf. visjelica). Visjela je visjelioa, pod liom sjedi
kosmatica, Boga moli kosmatica, da joj padne
visjelica. (odgonetlaj : djevenica i mačka). Vuk,
rječn. kod visjelica.

KOSMATJETI, kosmatim, impf. postajati
kosmat, — U Stulićevu rječniku: (po zapefdnom
govoru) kosmatiti ,hirsutum fieri', a dodire sam
da je ruski kosmatjeti (t. j. RocMaTtTb).

KOSMATKA, /. ime bifkama.

a. Eragrostis Beauv. Flora croat. 1289.

b. Kosmatka, suvrst jabuke (Jaska). B. Šulek,
im. 162.

KOSMATOST, /. osobina onoga što je kos-
mato. —• U Stulićevu rječniku: ,pilorum abun-
dantia, hirsutum esse'.

KOSMA V, adj. u Stulićevu rječniku: v. kosmat.

k6sM£Č, kosmćča, m. vidi 1. kosme}. — Meni
se Čini da sam Čuo k6smeć. P. Buđmani.
KOSMEĆ, kosmćća, tfi. vidi kosmeČ.

1. KČSMŽ^i, kosmć}a, m. Maja (?), ilelra vrsta
kosmatoga morskoga raka (rakovice, morskoga
pauka). —- Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom. sing., i voc: ko-
smeju, kdsmeji. (Baci su):,, kosme} ili kosmeč. . .
L. Zore, rib. ark. 10, 842. K6sme), kosmćja, lieki
rak. — u naše vrijeme u Stonu: ,Uhitio sam
dva kosmeja'. M. Milas.

2. KOSMEl^, tfi. Mm bifka. Kosme), Borrago
officinalis L. (Sablar), v. kozmel. B. Šulek, im.
162.

KOSMŽ^iAV, a4j. vidi kosmurav. — U naše
vrijeme. Ostaće krme}avo, čendrjavo, kosme)avo.
M. Pavlinović, razl. spisi. 12.

k6sMINA, adj. vidi kosmura, a. — Akc. se
mijei\a u gen. pl. k6smin&. — U jednoga pisca
našega vremena. Srio veliku ženetinu rudijema
kosminama do više ko}ena. S. l^ubiša, prip. 268.

K6SMdv, kosm6va, m. ime (kosmatu) psu. —
U Vukovu rječniku: ime psetu.

KOSMOVAC, Kosmovca, m. mjesno ime u Sr-
biji, a) vrh u okrugu niskom. M. Đ. Milićević,
kraj. srb. 2. — b) selo u okrugu pirotskom. 234.

KOSMiht, m. vidi kosmura, a. — ^ Stulićevu
rječniku: v. kosmura. — Ju naše vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.

k6sMUKA, /. augm. kosma (premda ove ri-
ječi nema u narodu). — Akc. se mijeilka u gen.
pl. k&3mAr&. — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,pelo' ,pilu8' 551) g^je se noj
prije nahodi, u Bjelosijenćevu (»pilus'), u Volti-

Digitized by

Google

KORMTTBA

865

K0800LAV

gijinu (^pelosiU' ^haariobteO, u Sttdićevu (1. ,8eta'.
2. ,pili barbae atrophia laborantiam^).

ft. u pravam značenuj duga^ ali nelijepa ne-
oeeifana samršena koMj pa i dlaka (dlaćurina).
Kose u prilika veparskijeh kosmura uz gori tr-
čaho. L Đordić, ben. 190. U kosmarah vas je
obrasto. P. Sorkočević 580a. — Amo pripada i u
Stulićevu rječniku: kosmnre, pl. ue kosmuravost.

b. gamrsak. ,Ko 6e ova tvoja kosmara raz-
mrsiti?* J. Bogdanović. — U naše vrijeme u Lici,

c. u prenesenom smislu, i^ka bifka, — Is-
medu rječnika u Stuličevu (kosmara, trava, t.
bradica ovčija) i u Vukovu ("nekaka trava ,art
pflanse' ,herbae genos' s dodatkom da se govori
u Dubrovniku). Kosmara, Se&. kosmaSek, pol.
kosmaosek: piloeella (Aqaila - Ba6, Stalli, Vak),
Hieraciam piloeella L. B. dalek, im. 162.

d. kosmuravo iensko čefade. U naSe vrijeme
a Stona: ,Ti si prava kosmara'. M. Milas.

KOSM^JBAČA, /. au^. kosmara. — U naie
vrijeme a Stona: ,Kr8ti me se, kosmaračo!' M.
Milas.

KOSMtlRAN, m. čovjek kosmurav, — U Stu-
ličevu rječniku uz kosmorav.

KOSMtlRAI^E, n. c^ielo kojijem se kosmura.
J. Bogdanović.

KOSMUBAST, a4j. u Stuličevu rječniku us
kosmarav.

KOSMrfrBAT, aclj. vidi kosmarav. — Od xvn
vijeka u Dubrovniku, a ismedu rječnika u Be-
Unu (jhirsato, cio^ aspro di pelo' ,hirsata8' 869*;
,peloso* ,birtas' 551*) i u Stuličevu (us kosmarav).
Kosmarati je kip aplesan, tmasta is oči maiia
adara. I. Gondolić 474. Kosmarato i raiiave
brke sa afii sadijevaja. P. Kanavelić, iv. 840.
Tač me ogiiene kosmaratijem pod obrvam oči
sjaja. I. Đordić, pjeen. 109. NagreSpanijeh iz
kosijera kosmarata brada sijeva. N. Marci 60.

KOSM^JRATi; kosmiiram, impf. mrsiti (konce).
— isporedi kosmara, b. — ^ fMŠe vr^eme u
Lici. ,Ne znam, &i* je ovo posa* bio, ovako mi
pređa kosmarati*. ,Đa mi ga e avatiti bilo, kad
je ova preda kosmara^ vfda bi apazio bio*. J.
Bogdanovid.

KOSMtlBAV, adj. pun kosmura (o čejadetu,
pa i 0 iivotiiM). — U Stuličevu rječniku: ,hirtas,
birsatas, setosas, pilosas'. — I u naie vrijeme u
Dubrovniku. P. Badmani.

KOSMURA VJETI, kosmaravim, impf. posta-
jati kosmurav. — Samo u Stuličevu rječniku gdje
stoji po zapadnom govoru kosmaraviti.

KOSMURA VOST, /. osobina onoga koji je
kosmurav. — Samo u Stulićtvu rječniku gd(je
ima drugo znaČei^e (Sto ne znam gdje je mogao
nači, ali vidi kod kosmura): ,cachessia* ,morbi
species ex qao samma macies, graece atrophia'.

KOSMUBAVSTVO, n. u Stuličevu rječniku uz
kosmaravost (vidi).

KOSMURIOA, /. i^ekakoa bUka, uprav dem.
kosmara. Kosmarica, Hieraciam stuppeam Vis.
(Vodopić). B. dalek, im. 162.

KOSMURINA, /. augm. kosmara. Raščapane
ma kosmarine pokrile čelo. S. ](iabiSa, prip. 90.
Nastože hrpa kosmarina. prič. 127.

KOSMURLIV, a4j. vidi kosmarav. — U Stu-
ličevu rječniku: v. kosmaran.

KOSMUSAT, a4j. samo u Voltigijinu rječ-
niku: V. kosmat.

KOSNA, /. ime selu u Hrvatskoj u županiji
zagrebačkoj. Razdije}. 77.

KOSNAT, a^. vidi kosmat. — U naSe vri-
jeme, a između rječnika u Vukovu (jlanghaarig'
,pilosa8*, cf. kosmat). Jaši, brate, kosnata dorata.
Nar. pjes. vak. 2, 599. I tvojega kosnata mr-
kova. 8, 294. Pa okrena koi&a kosnatoga. 8,
297.

KOSNIOA, /. n^esno ime.
ft. u Hrvatskoj selo u iupaniji zagrebačkoj.
Razđipel. 68. — Va^a da je isto Što se pomiAe
XVI vijeka. Ivan Šaronič de Košnica. Mon. croat.
252. (1552). — U latinskijem se spomenicima xiii
vijeka ovako (s t medu s i n) zove i^ekakva voda.
,In rivam Ck>ztnica'. Mon. ep. zagr. tkalč. 1, 87.
(1217). ,Terra iaxta aqaam Coztnicha*. 184.
(1266).

b. mjesto u Srbiji u okrugu vafevskom. Sr.
nov. 1875. 285.

e. u spomeniku xv ili xvi vijeka. Prdmo
Košnici hramb prdčiste. Spom. stoj. 180.

K6sNiK, kosnika, m. u Vukovu rječniku: direk
(a kace od pletera), koji a davara koso stoji. —
Postelje od 1. kos. — Akc. kaki je u gen. sing.,
tdki je u ostalijem padežima, osim nom. i acc.
sing., i voc: kdsniče, kdsn£ci.

KOSNOVATI, kosnujem, impf. ticati. — vidi
2. kosnnti. — Na jednom n\jestu u pisca čakavca
XVI vijeka. Kosnaiači i tdcajači Bog srdce Člo-
večasko. §. Badinić, sam. 185*.

1. k6sNUTI, kčsnem, pf. malo pokositi — U
naše vrijeme. I ornioe fienicom posute, i livade
bajne nekosnate. Osvetn. 5, 76. ,Uzmi de kosu,
pa teocima a fi^ivaru malo kosni trave*, (u Lici).
J. Bogdanovid.

2. KOSNUTI, kosnem, pf, dirnuti — Po svoj
prUiei nije ruzrodna rijeČ nego uzeta iz crkvenoga
Hi ruskoga jezika, isporedi stslov. kosnnti, kosnnti
se^ rus. KocHjTfcCH.

ft. aktivno.

a) kao tieprekuni glagol s prijedlogom o
t lokativom, i s prijedlogom a (v%) i akuzativom,

— U kiliizi pisanoj crkvenijem jezikom xiv vijeka.
Prdkrbstivb i rakoja i toj a kosnavb i o rand (u
drugom rukopisu vb rana) jego. Danilo 816.

b) prelazno. — U pripovijeci bosanskoj
našega vremena. BaS te je ispovijed današAa
kosnala a srce. Nar. prip. bos. 1, 87.

b. sa se.

a) refleksivno, dotaknuti se. — Lsmedu
rječnika u Daničičevu (,tangere*). da) u starije
doba (u crkvenom jeziku) s dativom ili s prijed-
logom k. Kb mnd kosnavfii se. Domentijanb 7.
Da ne kosnetb se imb zvdrb )atyj. Danilo 134.
Da ne vbsegabite|b zvdr& lukavy kosnetb se
jema. 802. Kosnuti se drdva. Glasnik. 11, 49.

— bh) poznije s genetivom kao i dotaknuti se.
Zač gAiva Bol^a kosnuti se hoćeš? Aleks. jag.
star. 8, 286. Nema osta Aešto na ištahu, da se
kosne i naSijeh brda. Osvetn. 8, 68.

b) recipročno, dirnuti se. — U jednoga
pisca fiašega vremena. Nema pogibe}i da se
kosnu u zavidnoj takmi. M. PavUnović, razg.
111.

KOSO, n. ime selu u Dalmaciji u kotaru kor-
čulanskom (u Batu). Repert. dalm. 1872. 12.

K0S6GLAy, a4j, samo u narodnoj pjesmi
našega vremena, vafa da je znače^ : u koga je
kosa (kriva) glava, ali se ne zna, misli li se na
to u pjesmi gdje je po svoj prilici ovu riječ pri-
vukla za sobom riječ zlatokos što prije 'Ae stoji.
-— Ima i u Vukovu rječniku po samoj ovoj pjesmi,
ali bez značena. U men* ima puno djece : . . . i

Digitized by

>Joogle

KOSOGLAV

866

KOSOVAC

dva slatokosa, i dva konoglava . . . Nar. pje^.
vuk. 1, 5U.

KOSOM AC A, /. oidi gusoiuača. Kosoiuača,
nasturciuiu (u mletačkom rukopisu), borsa del
pastore (Anselmo da Canali), Cap^ella bursa pa-
stori« Much., V. Grusomača. B. Sulek, im. 162.

KOSONOS, ađj. koji nosi kosu (oidi 1. kosa).

— U JanUtreŠićevu rječniku: ,falcifer'.

KOSONOS AC, kos6nosca, m. čovjek koji nosi
kosu (oidi 1. kosa). — isporedi kosonos. — U
Belinu rječniku: ,chi porta la falce^ ,falcifer'
300^; u Bjelostjenčeou: kajkavski kosonosec, koji
kosu nosi na boj »falcarius' (,ut milites falcarii'
ko3onosci ,falciferi*); u Stuličcvu: ,falcifer*.

KOSOOK, ac^j. u Stuličeou rječniku: v. gverok
s dodatkom da je riječ ruska.

KOSOPADAVIOA, /. i^što radi čega otpa-
daju kose.

a. neka bifka, debela tikva^ divla tikoa.^ Ko-
sopadavica, Brjonia alba L. (Vujičić). B. Sulek,
im. 162.

b. nekakva mast, kojom bi se žene mazale
po licu, da im otpadnu dlake. — U Stuličeou
rječniku: ,merdocco' (po talijanskom je znače nu
tnast što i sad upotreblavaju neki Izraeličani
koji neče da se britvom briju) ,psilotrum (id est
unguentum piliš evellendis, qao maxime mulieres
utebantur ac fortassis adbuc alicubi utuntur)'.

— nije dosta pouzdano.

1. k6sOB, m. vidi kosijer s čim je istoga po-
stana; radi razlike u značei^u vidi u Vukovu
rječniku, ali često znaČi što i kosijer. — Moie
biti stara rijeČ, isporedi stsloo. kosorb. — U na-
šemu se jeziku javfa od xvi vijeka. — Između
rječnika u Mikafinu (,truncina, runcina, falz ar-
boraria vel sjlvatica^), u Belinu (,falce d* al-
bori^ ,falx arboraria' 300&; ^marra, stromento da
villano per tagliare erbe' ,marra' 464^; ,ronca,
stromento villesco, col qualo si tagliano le spine
o altre cose' ,runoina' 632^), u Stuličeou (,sparus,
sparum, runcina, runco'), u Vukovu (na velikoj
moći kao kosijer, čime se drača siječe ,art messer
dom su schneiden' ,culter secandis vepribus' s
dodatkom da se govori u Dalmaciji).

a. u značenu sprijeda kazanome (kosijer
pod a, ili oruđe slično kosijer u). Kada mi vas
lUhov zbor obratimo pod maČ, zadit 6e naš kosor
i tebe u rubotač. M. Marulič 25—26. Na svi-
jeti ne bješe rodil se joŠ nitkor, skovati da
umijese motiku ni kosor. M. Vetranić 1, 7. Oštre
se kosori, oštre se žejeza, da sijeku po gori po-
trebe od lijesa. 2, 292. Kad se žena smuti, ni
žena neg osor, a kad se raz}uti, već riže ner
kosor. Đ. Baraković, vil. 32. Izčeš)ah se granom
drače i kosorom srezah bradu. L Đordić, pjesn.
109. Druga biŠe srca junaškoga . . . jednoga je
(Turčina) s kosorom posikla. And. Kačić, razg.
280b. Kosor, isto što kosijer. Slovinac. 1882. 187.

b. vidi kosijer, c, b). Što li vajmeh! smrti
opaka, kroz tvoj kosor prisrditi prije ne htje me
poraziti? A. Gledević 801b. Vidih zatim ženu
grubu gdi nabrušen kosor nosi; ništar osta pri
&e zubu. Đ. Baraković, vil. 216. Da visi po sve
dni, jur možeš postavit tvoj kosor u zavit, da
smrti veće ni. 354.

e. vidi kosijer, d. U naše vrijeme u Stonu:
,Nešto me boli na jednomu kosom'. M. Milas.

2. KO SOB, m. mjesno ime.

a. selo u Hercegovini. Statist bosn. 106.

b. ne znam, jeli isto mjesto Što se pomine u
pjesmama crnogorskijem našega vremena. Sa Ko-

sora iz Drekalovića. Nar. pjes. vuk. 3, 138. Haj'te
s vojakom na selo Kosora. 5, 261.

8. KOSOE, m. prezime. — Pomire se xviii vi-
jeka. Kavalir Kosor od Zadvarja. And. Kačić,
kor. 487.

KOS( )RAČA, /. šira je od kosora, oštra sa če-
tiri prsta i na telutu. na Braču. A. Ostojić.

KOSOR AN, kosorna, adj. nalik na kosor. —
Samo u Stuličcvu rječniku: ,falcato, fatto a guisa
di falce' ,falcatus^

KOSOR CI, Kosoraca, m. pl. ime seocu u Hrvat-
skoj u županiji modr usko- riječkoj. Razdije). 55.

KOSORE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u ka-
taru siiiskom. Repert dalm. 1872. 41.

1. K0s6rIĆ, kosorića, m. če{ust, vidi 1. kosor,
c ; uprav je dem. 1. kosor. — U naše vrijeme u
Stonu. ,Kako ga je udrio, odmah mu je razbio
kosorić'. M. Milas.

2. KOSORIĆ, m. mjesno ime, vidi KosorićL

3. KOSORIĆ, m. prezinu. — xvfi vijeka, Iliji
Tomiću i Kosoriću. Starine. 10, 20.

KOSORIĆI, m. pl. n^esno ime. — U Danici-
čeou rječniku: u Hvosnu selo koje je car Stefan
dao ćeliji sv. Save n Kareji: ,Kosoriće^ liC(on.
serb). 138. (1348). u istom se spomeniku piŠe i
,Kosorićb^

KOSORIĆSKI, ać^j. koji pripada selu Kosari-
cima. — U jednom prin^eru xiv vijeka, i atale
u Daničičeou rječniku (kosurićbskjj). Sb pe-
riitfromb ko3oritb8kymb. Mon. serb. 138. (1348).

1. KOSOV, a4j' meralamm, ko^i pripada ka-
sovima (vidi 2. kos). ~ Kad n^esnije}^ imena.
Pala tama Kosovijem lugom. Ogled. sr. 470.
Kosovo brodište, Demerje, Brezovica. D. Hire.

— vidi Kosovo i Kosovo po}e.

2. k6s6v, kčsova, m. vidi 2. kos. — U naše
vrijeme. Pijuć hladno pod Omarom pivo, gdjeno
kosov zulumćaru sudi. Osvetu. 2, 12. Pa ko-
so vu haramija prijeti. 2, 34.

8. KOSOV, m. prezime. — xvi vijeka. I kneza
Ivana ... i Mat. Kosova. Mon. croat. 288. (1587).

KOSOVA, /. ime selu u Bosni u okrugu hano-
lučkom. Statist bosn. 42.

1. KOSOVAC, Kosćvca, m. mjesno ime.

a. selo u Slavoniji u županiji požeškoj.
Razdije). 125.

b. mjesto u Srbiji u okrugu aleksinačkom.
Niva spram Kosovca. Sr. nov. 1870. 694.

c. pomine se prije našega vremena n^esto
s istijem imenom. Kosovcb. Spom. stoj. 185.

2. KOSOVAC, Kosovca, m. čovjek iz Kosova.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(Kčsovac, K5sovca). Kako j^ proklet Arap isekao
sedamdeset i sedam junaka Kosovaca, txjAm(h)
đuvegija. Nar. pjes. vuk. 2, 420 — 421.

3. KOSOVAC, K6s6vca, m. prezime. — Ista je
riječ ili Što 2. Kosovac ili što 4. kosovac. S po-
bratimom Kosovac - Ivanom. Pjev. crn. 284b.
Među nima Kosovac -Ivane. Nar. pjes. petr. 8,
225. Svetozar Kosovac. Rat 90. Aleksije Ko-
sovac. 182.

4. KOSOVAC, kSsSvoa, m. vidi 2. kos. — V
naše vrijeme, a između rječnika u Vukavu (k&-
sovac, kosovca s dodatkom da se govori u Boci).
Gde kosovci sude, mučno je žiyjeti. Nar. bi.
mehm. beg kapet. 62. U pustiAi kosovci sude.
273. Modre boje koliko kosovac. V. Vrčević,
igre. 5.

KOSOVAC, m. vidi 2. kos. D. Hire.

Digitized by

Google

KOSOVACA

867

KOSOVO, a.

KOSOVACA, /. ime selu u Hercegovini. Stat
bosn. 119.

KOSOVAČKO, tridi Kosoveftko.

KOSOVAN, kosovno, adj. ozlojeđen, |utit, u. p.
Kosovan ko da je na Kosovu bio. Ž. Badoi^id.

— Vafa da postaje od Kosovo, ali vidi i 2. ko-
siti, 2, a, c).

1. KOSOVČiĆ, m. prezime. — U pjesmi xviii
vijeka. Nikolu Kosovčića, Nar. pjes. bog. 7.

2. KOSOVČIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
hragujevačkom. Čair u Kosovčiću. Sr. nov, 1875,
547.

KOSOVEČKO, n, ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Basdije}. 104. -> Mislim da
je oblik kajkavski, i da bi po štokavskom govoru
glasilo Kosovačko.

1. K0S6VICA, /. vidi 2. kos (kaše se i o
muškom i o ženskom, kao i kos). — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukoou (vide kos
8 dodatkom da se govori u Hrvatskoj). U lov
kdsovica. L Volikanovi6, prik. 44. Kos u ka-
vezu . . . ,Dobra kosovico' reku joj . . . D. Obra-
do vi6, basn. 143. Gdjeno sude gorske koso viče.
Nar. pjes. juk. 605.

2. KOSO VICA, /. ime ovci u gorAoj krajini.
V. Arsenijević.

3. KOSOVIOA, /. n\iesno ime.

a. vidi u Vukovu rječniku: Kdsovica, rijeka
(ili potok) u Dalmaciji, koja izvire pod planinom
Kozjakom i vide Knina utje5e- u Krku.

b. u Srbiji, u) voda u okrugu krajinskom.
Koso vica, rečica, koja izvire više sela Sipa u
planinama, pa se kod Đoi^eg Đerdapa uliva u
Dunavo. M. Đ. Milice vić, srb. 943. — b) za-
selak u okrugu užičkom. K. Jovanović 155.

0- dolina blizu Kosova. — Pomine se samo
u latinskoj knizi xvi vijeka. ,Ako se malo na
lijevo pusti put^ veli putopisac (Petančič, lat.
jPetanciu^) ,što vodi u Prokupje (,Procopia') i
NiS (,Nisnm*), nedaleko pruža se Kosovica (,0os-
sovica') dolina koju sredinom proti6e rijeka Lab^.
Kojemu imenu, naime Kosovici, ne ima u drugih
starijih i suvremenih pisaca spomena. P. Mat-
ković. rad. 49, 182.

d. mjesto se istoga imena pomirie još gdje
prije našega vremena. Spom. stoj. 185.

KOSOVIČKI, adj. koji pripada (3.) Kosovici.

— Kod mjesnijeh imena. Na KosoviČkom i Sea-
ničkom visu. Bat. 114. Kosovički vis. 115.

1. KOS6yi6, m. de%n. 2. kos (uprav dem, kosov),
U bi značilo: mladi ili mali kos. ovako je u
Vukovu rječniku, ali u ikekoliko mjesta znači Što
i koB uopče. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu. (kod kos), u Belinu (,morla o
merlo, uocello noto^ ,merula^ 483«), u Stuličevu
(,merala^), u Vukovu {,dAs junge der amsel' ,pul-
Ins meiiilae^). — U svijem ovijem primjerima
znači što t kos: Na krajijeh od plitice nakitili
bjehu kosovica drazijeh. M. Držić 271. Za tijem
pak (nose) mesa, kos6vrć&. A. Sasin 102. S po|a
kosovica (vidi Kosovo, a) ma je ku6a stara. L
T. Mrnavić, osm. 141. Nade jednoga kosovica
tako ernijeh pera». . I. Đordić, ben. 25. Sad u
na smira žuna, sad: kosović. A. Kanižlid, rož. 7.
I kosovi6 sa liš^ća na granu. Osvetn. 2, 33.
Kosović, Turdus merula. Lipovci kod Đakova.
D. Hire. — U Dubrovniku se često ovijem ime-
nom zove i druga . slična ptica, drozak ; vidi :
-TurduB musious L . . . . Po. Doderleinu u Du-
biĐviiiku ,kosovi6', ;po Košiću ,kosovi6 bijelih
S. Bruaina, ptice hrv.-srp. (nastavak) 40* ^b.

Tordus iliactts L . . . . Po Košiću , kosović bijeli
mali, kosović crjeua potkrila*. 40*. pa i sam
kos: Merula merula (L.) ... Po Košiću dubro-
vačko je ime ,crni kosović^ 37 1'. Merula tor-
quata L . . . . Košić mi pi6e da mu je dubro-
vačko ime , kosović bijelih prsi^ 37^ — 38*.

2. KOSOVIĆ, m. prezime. — Od xvi vijeka.
S onom zemjum ku je drŽal Kosović, Mon,
croat. 270, (1572). Đuro Toma Kosovica. I. A.
Nenadić, šamb. 21, Kosović, knezovi od Cetine,
And. Kačić, kor, 452. Markis Koiović od mista
Dobrote. 490. Martin Kosović. Norini 55. Voli
i^emu Kosović -Drekale. Nar. pjes, vuk. 4, 391.
Sa rođakom Drekom Kosovićem. 4, 51, Ar eto
ti Kosović- Andrije, Ogled. sr. 391.

3. KOSOVIĆ, m. seoce u Bosni u okrugu sa-
rajevskom. Statist, bosn. 13.

1. KOSO VINA, /. augm, kosov Hi 2. kos. —
U Stuličevu rječniku: ,iiigen3 merula'. — nije
dosta pouzdano.

2. KOSOVINA, /. ime liekijeh vrsta loze i
grožđa. Koso vina, su vrst vinove lože (Šulek).

— Kosovina crna, blaue zimmettraube (Kalnik).

— Kosovina sitna, blaue vogeltraube (Križevci).
B. Šulek, im. 162.

KOSOVITI SE, kosovim se, impf. kostreSiti
se, n. pr. : ,Šta se kosoviš na mene, nisam ti
oca ubio'. Ž. Kadoi^ić. — isporedi kosovan.

1. KOSOVKA, /. žensko če}ade iz Kosova. —
Akc. se mijena u gen. pl. Kdsovaka. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,ein frauen-
zimmer von Kosovo'). Uranila Kosovka devojka.
Nar. pjes. vuk. 2, 315. Božja pomoć, Kosovko
devojko! 2. 417.

2. KOSOVKA, /. ime kozi. Orahovac, Bosna.
D. Hire.

3. KOSOVKA, /. suvrst slatke pisane jabuke
(Zagorje). B. Šulek, im. 162.

KČSOV^iANIN, m. vidi 2. Kosovac. — Mno-
žina : Kčsov}ani. — Od xviii vijeka. Đurad Slav-
ković Kosov|aniQ. Glasnik, ii, 3, (str. ?). I po-
vedi pet stotin junaka, pobratime, tvojih Koso-
vjana. Nar. pjes. stojad. 1, 42. — I kao prezime.
Jova Kosovlanin. Sr. nov. 1868. 550.

KOSOV^ANKA, /. ovako zove jedan pisac na-
šega vremena kapu karikliju, jer se misli da je
crno na i^oj znak žalosti s kosovske bitke. E su
vlasi bili u Cetićiu i ustakli kape kosov)anke,
Osvetn. 5, 26. Nad oči mu šavka kosovjanka.
5, 74. Ar su s nime nebrojene čavke, kape
šavke mrke kosov{anke. 5, 128.

K0S6v^iI, adj. koji pripada kosovima. — U
Vukovu rječniku: ,amsel-' ,merulae'.

KOSOVNICA, /. mjesno ime.

a. XV vijeka na oairvu Krku. Lože... v Stu-
picah, Kosovnice. Stat. krč. ark. 2, 295. (1443),

b. riđi Ko3JBW)nica. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVII vijeka. Prigaziše u dolini Ko-
sovnicu, ka je plaha, kad joj vale dažd učini;
Bijele a Crkve dojezdiše, pa kroz rijeku kroz To-
plicu na kraj drugi prigaziše. J. Palmotić 178.

KOSOVO, n. n\jesno ime. — Uprav je adj.
kosov (vidi) u srednem rodu,

ft. Kosovo ili })o)e Kosovo ili Kosovo po)e,
kraj što graniči s južnom Srbijom, osobito gla-
sovit s bitaka s Turcima, a največe radi nearečne
bitke na Vidov dan 1389. — Nemam pri ruci
nijednoga primjera starijega od xv vijeka (u
lažnom latinskom spomenUtu tobože g, 1076—1087
ima Kosovo po)e, vidi Doc. hist račk. 146). —

Digitized by

>Joogle

KOSOVO,

868

KOST, 1, a, a).

Između rječnika u Vukovu: ,(mit und ohne po)e)
das Amselfeld (beriihmt duroh die schlacht die
aniio 1389 na Vidov dan (15 juni) Serbiens
schicksal entschiod)^ ,Gampus meralarum^ yiu
einem liede adjektivisch* : Nije, pobro, daidio
Kosovijem; i u Daničičevu: po)e blizu Prištine.
a) Kosovo. Knozb Lazarb sb Muratomb oaremb
brav se na Ko.4ova. Ok4z. pam. Saf. 62. Pogjbd
knSzb Lazarb na Kosova. 74. Razbi Muratb
Jankula na Kosovu. 78. I krvi junačkom Ko-
sovo politi (o bici u kojoj Turci potukoŠe Šibi-
tianin'Janka). M. Vetranić 1, 54. Da Turci ro-
biŠe Kosovo do kraja. Đ. Barakovid, vil. 3*22.
U iliih (bugarkiAah) Žive slava obilna, ku Ko-
bilić steče mudri, kad bankarom cara silna na
Kosovu smrtno udri. L Gundulić 818. Aga i
ostala družba svoja na Kosovo dođe . . . glaso-
vito po|e od boja. 378. Pokle Lazar tijem silovo
bješe i umri na Kosovo. J. Kava&in 185*. Znati
mi se, (ubovoe, sa Kosova ne vratiti! Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 20. Kad je doŠa* na Kosovo bojno
(Sibiikanin Janko). And. Kaćič, raig. 148«. Kofi
junaka ostavio na zlu mestu u Kosova. Nar.
pjes. vuk. 1, 458. Pa otide S i^ima niz Kosovo.
2, 06, Da se priča i pripovijeda dok je (adi i
dok je Kosova. 2, 295« Ja ću otič šatra a Ko-
sovo, i zaklaću turskog car-Murata. 2, 812. Ona
ide na Kosovo ravno. 2, 815. Kadno bjesmo na
Kosovu bojnom. 2, 827. Kada Murat na Ko-
sovo dođe. Nar. pjes. petr. 2, 271. Bio rvat na
Kosovo. (Beče — u Pođgorici — Turčin Srbina,
kad ga čuje đe se tuži na težak život ; a on mu
kafito — ako nije Turčin kakav veliki gospodar

— reče: ,Kad smo rvali na Kosovo, onda smo
jedno bili*). Nar. posl. vuk. 18 — 14. Da je mene
ćelo dobro biti, ne bi Lazo na Kosovu (ni) po-
ginuo. 50. Jao ti je još kako je Lazo na Ko-
sovu poginuo. 109. — Ođjegđjt se istovara K5-
sovd, te ima padeže po aloienoj dekltnaeiji. tako
je u i^ekijem pjesmama iir Crne Crore. Pa iiiđi
nasred Kosovoga. Nar. pjes. vuk. 8, 221. On
nagoni Kosovijem vranca. 8, 218. Kadek dođe
na breg Kosovoga. Pjev. cm. 182*. — / gama
8e riječ Kosovo ugimfe gdjegdje kao da snaći
kosovsku bitku. Ovakoga sivoga sokola još Srp-
kiAa porodila nije od Kosova ni priđe Kosova.
Nar. pjes. vuk. 4, 12. Tu moje pleme od Ko-
sova klica. 8. ^ubiša, prip. 175. A nuder se
spomeni Kosova! Osvetn. 3, 85. i za bitku uopće,
i iperboliĆki za kavgu, svađu. Neću ja danaske
više toga Kosovo vodit. A. Kalić 84. — b) po}e
Kosovo. Na po}u Kosovu. Okdz. pam. Šaf. 72.
Dočekah prigodu na po|u Kosovu, da Janka voj-
vodu nevirnim prozovu. Đ. Baraković, vil. 822.
Kad su bili kroz po}e Kosovo. Nar. pjes. vuk.
2, 154. Uvatiću Vuka Brankovića, vezacu ga uz
to bojno kop}e, kao žena kađe{* uz preslica, no-
siću ga u po)e Kosovo. 2, 812. I grad Prilip u
po|n Kosovu. 2, 390. Na Srbiju i po|e Kosovo.
Nar. pjos. petr. 2, 271. Na po)u Kosova završi
srpsko samodržavno carstvo. Vuk, dan. 2, 76.

— vidi kod a). I pogleda po)em Kosovijem.
Nar. pjes. vuk. 8, 219. Od žalosna po)a Koso-
voga. 4, 81. — c) Kosovo poje, dosUi rijetko: u
narodnijem pjesmama našega vremena imaju samo
nekolika primjera, medu koje ne moŽe spadati ni
ovaki: Na Kosovu, po)u širokome. Nar. pjes.
vuk. 2, 198. — Jer su vamb pogibli 2 bratačeda
na Kosovu po) u. Spom. sr. 1, 47. (1408). I u
Kosovo po)e ujaha. L G-unđulić 566. Na Ko-
sovu po) u. A. Kanižlić, kam. 648. Ovi se boj
učini na Kosovu po)u godišta Gosp. 1889. And.
Kačić, razg. 57. U Kosovo po|e iskupio. Nar.
pjes. vuk. 2, 2«5. U Kosovu po|u zadobio. 4,

289. Kosovo po|e i liti nabija Vučitmska. F. Ju-
kić, zem|. bosn. 1.

b. seoce u Bosni u okrugu sarajeoškom.
Statist, bosn. 21.

e. u Dalmaciji, vidi u Vukovu fjećniku: a
Dalmaciji dolina opko)ena kamenitijem plani-
nama u kojoj je devet sela. — Grjepodari od
Klobuka, ](iUbaSkoga i Kosova. J. Kavai&in 281b.
Iz Kosova pređem u manastir Dragović. D. Ob-
radović, basn. 880. U Dalmaciji u Kosovu. Vak.
živ. 24a

đ. Mirkovo Kosovo, mjesto u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Livada u Mirkovo Kosovo. Sr.
nov. 1878. 1417.
KdSOVO p5^ II. n^i$9iO itne.

a. vidi Kosovo, a.

b. seoee u Bosni u okrugu sart^eoskom. Sta-
tist bosn. 29.

KČSOVSKi, at^i. kcji pripada Kosovu,

a. mdi Kosovo, a. — Ismedu rječnika u Vu-
kovu: ,von Kosovo' ,Cossovinas'. Pokle se s raz-
boja kosovskoga shraoL L T. Mrnavić, osm. 12.
Od žalosna boja kosovskoj^ Nar. pjes. vak. 4,
72. — Moie snačiH i: kciji pripada ocju kosov-
skome. Komadi od različnijeh kosovskgeh p|e-
sama. Vuk, nar. pjes. 2, 809. slično je i ot^e:
Nećemo se vladat na kosovsku, nit* ponav^at
Brankovića daća. Osvetu. 8, 85. — • ti prene-
senom (iperboličkom) smislu: koji je joi od boja
kosovskoga, — U Vukovu rječniku: ,alt, nooh
von den seiten der Kossovo-schlacht' ,Gossoyinas
(marathonius)'. Kosovski (n. pr. on je, star je
kao da je još od boja kosovskoga). Nar. posl.
vuk. 156.

b. vidi Kosovo, b. Paroh kosovskL Nar.
pjes. vuk. 8, 679 (medu prenumeranHma).

e. kod mjetnoga imena u Srbiji u okrugu
kruievačkom. Niva u Kosovskom potoku. Sr.
nov. 1872. 164.

KOSPEEDA, /. mać, — U Volti^ijinu rječ-
niku: ,spada' ,degen^ — nepouzdano.

KdST, k&sti, /. os (ossis), jedan od tvrdijeh
dijelova u tijelu fudskom ili u većine viiijeh ii-
votiika. — Ake, kaki je u gen. sing., taki je u
ostdlijem padeiima, osim nom. i aee. sing., instr.
sing. k5šća (ali k5sti), loc. sing. k6sti, fen. pl.
k6st£ i kćstij^ dat., instr., loe. pl. k69tima. —
Riječ je praAavenska, isporedi stsloo. kostb, rus.
KocTb, Češ. koBt\ pol. ko4ć. — MoŠe biti da je
osnova srodna s lat. costa; na drugu indo-
evropsku osnovu bez k (isporedi snsk. asthi, gri.
dffTiop, lat, os) ne treba misliti (cUi vidi i kosa).
— Kao genetiv množine, osim k6str, upotrdffava
se i genetiv dvojine k^stijd, jamačno prem% očiju,
uft^u, prsiju, plećiju. noiao sam kostija samo u
dva pr%n\jera prožio^a vijeka (L. Tersio 271 ; And.
Kačić, kor. 265), ah je u naže vrijeme vrlo obiĆno
(Vuk piše samo kostija). — u Mtijeh čakavaca
ima i gen. pl. kost. P. Zoranić 14<^; Nar. prip.
mikul. 88. — U svojem je rječnicima (u Danici-
ćevu kostb).

1. u pravom smislu,
a. u fudskom ili živinskom tijelu dok je
živo.

a) uopće. Smami ti pat i kost tva mah-
nita že)a. M. Marulić 90. Kosti razbijajući Go-
spodinu. Korism. 88*. Videći, u odru Ja starci
ležeći do kćsti put odru po svakčas trudeći. N.
Naješković 1, 842. Naj prije skrovena taj narav
odsgori od tvrda kamena mQ vilu satvori;)pak
kako se prima svim lipim vilami, patim i ko-
stima uresi taj kami. S. Gučetić 7b. Jer se kos
otl kosti u meni raspada. S. Gučetić 256. Svile

Digitized by

\^uog\e

KOST, 1, a, a).

369

KOST, 1, b, a).

mu se kosti od bolesti! Nar. pjes. vuk. 1, 266.
Koja mi đede sa leđa meće, ooa đevojka majci
poruči: ,Boda me majko, đedove kosti'. 1, 2U7.
Kad je rasumje mlada nevjesta, dovati osti, slomi
joj kosti. 1, 519. Od kosti mu meso otpadalo,
a kros kosti trava pronioala. 1, 593. Tako mi so
ne delilo meso sa života od moji kostiju! 2, 161.
Staru majku tvoju ojadio, sa koAem joj ko.sti iz-
lomio. 2, 266. Mene Vode kosti istrunuše u tam-
nici Azačkoj prokletoj. 2, 382. Utegni me, sele,
od bedara, od bedara do vi tih rebara, da se moje
kosti ne razminu, ne razminu kosti mimo kosti.
2, 465. Tu bi (u tavnici) stoja^ tri godine danah,
dokle bi ti kosti okapale. 3, 222. Pušku ću ti
u prsi sasuti, sve ću tvoje kosti izlomiti. 3, 803.
Evo grebu maci grebeŠtaci, ev^ dkrguću kosti
od junaka. 4, 258.

b) razliČne se kosti u enanosti (anato-
miji) naziofu i^ekijem pridjevima^ koje su nači-
nili pisci u naše doba. ovdje 6u eabifeziti neke
ovakave pridjeve iz J. Pančić, zool. i B. Šulek,
rječn. znanstv. naz. (bi ježim P i Š), n. pr. kosti
butne ,femur^ P 98. — kost 6eona ,os frontale'.
P 92 t Š. — kost četvrtasta ,08 cuboideum^ P
99. — kost ćunkasta ,os scaphoideum'. P 99 i
Š. — glavata kost ,os capitatum^ 8. — kost
glavičasta ,os capitatum^ P 97. — kost graš-
kasta ,os pisiforme'. P 97. — kost grudna
,sternam^ P 38 i Š. — kosti jabučne ,ossa zi-
gomatica'. P 93. — kost jezična ,os hyoideum^
P 94 i Š. — kost klinasta ,os sphoenoideum'.
P 92 s Š. — kosti klinaste ,os3a cuneiformia'.
P 99 » Š. — kosti kjučne ,clavicula*. P. 96. —
kost kockasta ,talus'. P 99. — kockasta kost
,os cuboideum^ Š. — kost koritasta ,os lunatum^
P 97. — kost kukasta ,os hamatum'. P 97. —
kosti lakatne ,ulna^ P 97. — kost meduvilična
,os intermaxillareS P 94 » Š. — kost mišična
ili rameiiača ,os humeri'. P 96. — kosti nep-
čane ,os8a palatina^ P 93 i Š. — kosti nosne
,ossa nasalia'. P 93. — kost petna ,calcar'. P
99 i Š. — kost^potijna ,os occipitale'. P 92 i Š.

— prsna kost Š, vidi kost grudna. — kost si-
tasta ,os ethmoideum^ P 92 i Š. — kosti sle-
počne ,ossa temporalia'. P 92. — kosti suzne
,ossa lacrymalia'. P 93 i Š. — tanka kost ,os
ischii' Š. (u Dubrovniku u vola po mesarskom
jeziku. P. Đudmani). — kosti temene ,ossa pa-
rietalia'. P 92. tjemena kost ,os parietale'. Š.

— trtična kost ,os cocoygis*. Š. — vratna kost,
vratne kosti govori i narod. Na kost vratnu
dok izriga ono čim ga ne bi briga. Y. Đošen
248^. Vratne mu je kosti salomio. Nar. pjes.
vuk. 3, 310.

c) u nekijem poslovicama i rečenicama
upotrebfava se kost doista u pravom značehu, ali
ističuči koju osobinu^ n. pr.:

aa) ističe se kao unutrni dio tijela u
ovakovijem rečenicama: Sva trepte m& uda i
zglobi i kosti; vas treptim u kosteb, i javi i u
san. M. Votranić 1, 263. Protrnuh do kosti.
Đ. Barakovio, vil. 286. — ZaČ mi zled u kosti
stojaše nikoja. Š. Menčetić 211. Zač kad bi
podhibnos u meni taj bila, ne bi mi svaku kos
|u vezan spražila? N. Na}ešković 2, 116. Jer mi
je u srid kost užgan plami }ubven. P. Zoranić
14*^. Nerazboma o mladosti, kad se juven plam
usjekne u nejake tvoje kosti ... 0-. Palmotić 2,
28. — Er kao dah joj sve me blago i veće ona
vidje u plati, da uboštvo moje nago ne imaše
joj česa dati, i da mi je kosti ižela, krv izpila,
meso izjela, ter da sam se ogolio i bez zdravja
i bez Časti ... I. Gundulić 227. — Jakino kad
s kostiju duša so rastajo. Š. Menčetić 112. Dali

će rastavit duša se od kosti u prvi moje cvit
nezrele mladosti? Đ. RaAina 141a. Jedva nosim
u kostima dušu. Nar. pjes. vuk. 2, 447. moie
biti da ove zadne primjere treba shvatiti u ne-
kome osobitom smislu^ isporedi: Duh mu se u
kosti zabio (vidi duh, 1, b, a) na kraju).

hh) kad je vrlo mršavo čefade (a i ii-
vinče)y kaže se da je sama kost i koža ili koža
i kost, pa i na druge načine ističući kosti, n. p. :
Pače ga je na toj dojti jur činila, i ni* joj dosti,
da ga ni^ već koža i kosti, i tej hoće skori oj ti.
M. Pelegrinović 193. Nimahu drugo nego kost
i kožu. P. Eadovčić, nač. 90. Kost i koža ,al-
lampanato, magro in sommo građo' ,os et pellis
est'. J. StuUi, rječn. kod kost. Koža i kosti.
Nar. posl. vuk. 138. — Ah jaoh, z glasa moga
cvila, k mojoj puti kos je moja žestoko se pri-
lepila (biblički). I. Gundulić 203. Pusti, care,
kosti iz tavnice. Nar. pjos. vuk. 2, 320. A da-
leko kosti zanijeti. 2, 539. Jedva mu koža kosti
drži (mršav, gotovo umro). Nar. posl. vuk. 111.
Loj kosti izmeće, ili: Loj kosti išćerao na po)e.
(Kaže se za mršavo marviuče). 170. Ni tri lakta
u. visinu stasa, suhe kosti u mijehu pakosti.
Osvetn. 4, 11. — Slično je i u ovom primjeru
gdje se kosti uzimfu za cijelo čefade, jer pasti
kome na kosti znaČi: pasti mu na teret, te se
ističe da je Čejade i onako brižno i nevofno (mr-
šavo od brige). Teško druži, koja pane bratu na
kosti. V. BogiSić, zborn. 139.

cc) u bUfliČkom se jeziku Često upo-
trebfava kosti za samo čefade, ističući tijem da
je mršavo radi nevofe ili kajana. (Bog) kosti tvoje
oslobodi. N. Baiiina 40^. isai. 58, 11. Jaoh! a
zašto pun tamnosti mučo ja sam grijeh moj
hudi? vapijući vas dan svudi sharaše se moje
kosti. I. Gundulić 195. U kostijeh tužnu meni
duša mira čas ne ima. 197. Čuvenju ćeŠ momu
dati mir, veselja i radosti, ponižene ter će kosti
milo i drago uzigrati. 200.

€M) također je po bibličkom jeziku
kost od kosti (kad ko od koga postaje kao po-
tomak ili drukčije, kao prva Žena od prvoga
Čovjeka). Ovo, reče, kost od kosti moje. M. A.
Ke}ković, sat. F4b. Jer smo udi tijela i^egova,
od mesa negova, i od kostiju negovijeh. Vuk,
pa vi. ef. 5, 30. A Adam reče : ,Sada eto kost od
mojih kosti i tijelo od mojega tijela^ Đ« Da-
niČić, Imojs. 2, 23.

ee) metaforiČki. fuui) gristi kome
kosti znači: klevetati ili uopće govoriti zlo o
ifiemu. A meni jur kosti prigrizat, čuj, nemoj.
Š. Menčetić 3. ĐaV i mrtvim grize kosti (baka).
V. Došen 129». Kosti komu gristi, prigrizati
,famam alicujus detrahere'. J. StuUi, rječn. kod
kost. — bbh) usjeci se kome u kosti u jednoga
pisca čakavca xvii vijeka znači od prilike što i
omraziti se. Svi smo se Osmanu usikli u kosti,
ako nam zlo svanu, ikomur ne prosti. I. T. Mr-
navić, osm. 129. — u istoga pisca ucijep)en u
kosti znači: mrzak. Jer premda (Osman) u kosti
svim ucip|en stase, cvit i^ega mladosti u svih
smućevaše. 178. — ccc) amo pripada i ovaj
primjer: Neslani zlotvore, pun svake ludosti,
komu moz' nenavis sve pije iz kosti. D. Ra-
Aina 119b.

b. u mrtva čefadeta ili živinčeta.
a) uopće. Nađe jednu glavu, to jest,
kost od glave iliti tikvu mrtva Čovika. F. La-
atrić, rad. 881. Bi našasta prilika s. križa u
kostima od prsiju jednoga redovnika. M. Zo-
ričić, zrc. 18. Ovde ima čoečja kost. Nar. prip.
vuk.* 198. — Množina kosti Često znači mrtvo
tijelo ili mrtva tjelesa, gdjegdje bez obzira na to.

Digitized by

v^\jogle

KOST, 1, b, a).

870

KOST, 1, b, •;.

jeli meso otpalo 8 kosti. Sbhranitb vbse kcusti
ihB. Sava, sim. pam. šaf. 13. Na jednoj po)ani
koja bješe pana kosti. N. Raiiina 137^. esech.
87, 1. Kosti koje budu u grobovijeh. Zbom. 53^.
Ne razdiraj kosti nebošku Marcela. P. Zoranić
85^. A lemla na svit saj laka ti kostem bilM
D. Rafiina 61b. Pače, sve Što naprijed jaše, huda
žalos sved ga trudi, kosti gole čim plesaše od
pobjenijeh torskijeh }udi. I. Gundulid 320. Ob-
simć se na gomile kosti ke svud leže . . . 322.
Ghleda* okolo, oda svudi, što oko vidi svom kri-
posti, sve bi puno bojnijeh )udi, sve je sad puno
susijeh kosti. 385. Proz gomile turskijeh kosti
jaše paša. 835. Stjepana ima gospodara, zaedno
pape i mučenika svetijeh kostijeh (!). J. Ka-
vu^in dl8b. Kosti ,carcame, soheletro, ossatura
d'animal morto tenuto insieme da nervi senza
čame' ,oorpus arefactum^ A. d. Bella, rječn. 177l>.
U lis tilo negovo metnuše i krečom pokriše, da
bi posli gole kosti lasnije prinesli. A. Kanižlić,
£ran. 74. On nurtva,bki(hj hrpu kosti stade motrit.
V. Došen 44*. Macedonsku koji krunu nosi, sad
mu kosti trunu. 44^. 2tem)ica ti kosti izmećala!
And. Kačić, razg. 28*. (Turci) izpitaše gdi se
naodi greb Skenderbegov, koga našavši otvoriše,
pak razjagmiše liegove kosti. 148. Ako li mi
virovati nećeš, uzpeiii se na Mosor planinu, ter
ćeš vidit kosti od Turaka. 279a1>. Kako se mrtac
dođi kostiju Eliseovih, uskrsnu, kor. 265. PeČat
koji zatvora grobić od svetih kosti. Ant. Kadčić
90. Svetih ostanci iliti moći, to jest kosti. I.
Velikanović, uput. 3, 360. Belikvija, to jest kosti
liihovijeh. J. Matović 881. Klai^amo se kostim
svetijem mučenika. I. M. Mattei 138. Posmo-
trite kosti rodite)a vaših. J. Bajić, pouč. 1, 21.
Prosti narod neće da ostane bes moštiju i kostiju.
D. Obradović, živ. 125. Pa je voda udarila mutna,
pa je fiine kosti ćerdosala. Nar. pjes. vuk. 2, 129.
Bacio ih na dno u tamnicu, deno leži voda do
ko{ena, a junačke kosti do ramena. 2, 245. I
kosti su nemu istrunule. 2, 403. Kosti će ti
tvoje ostanuti, kosti tvoje u tamnici mojoj. 8, 345.
More, sluge! tamo pašče bacate, de mu gavran
kosti naći neće. 4, 139. Van da će mu kosti iz-
baciti. Nar. pjes. juk. 100. Kuća od sameh
čovječjeh kost zagrajena. Nar. prip. mikul. 88.
Unutra su puni kostiju mrtvačkijeh. Vuk, mat.
28, 27. Mrtvu mu zem}a kosti izmetala! S. :^u-
biša, prip. 242. Da vi kućne čeface ne smuti,
roditejske kosti ne pokruti. Osvetu. 8, 151. —
Amo pripada i ovaj primjer u kojemu kosti znače
u metaforičkom smislu mrtvo če}ade: Već bi prije
pregorio moju glavu, nego da me mrtvoga oca
kosti kunu. Pravdonoša. 1852. 81.

h) upotrebfava se u osobitom smislu u
iiekijem rečenicama, au) ostaviti gdje kosti znaČi:
umrijeti u nekom mjestu. Ja ću ovdi kosti osta-
viti. Nar. pjes. juk. 869. Di je pala tu je i
ostala, tu je stare kosti ostavila. Nar. pjes.
srem. 79. Gdje su hćeli da junaštvo kažu, tu-
dije kosti ostaviše puste. Osvetn. 8, 183. Osta-
više svoje kosti na sevastopolskom žalu. M. Pa-
vlinović, rad. 16. — Slično je i u ovijem pri-
mjerima: I množi ne haju izgubit život svoj,
očito kad znaju, da će nać zlato toj, naj liše ki
hode u Novu Indiju i kosti zavode u Etijopiju
(nema se pomisliti na ^bijelu kost, vidi 4). M.
Vetranić 1, IGO. Petar bise malo prija posrid
Korfa pusti' kosti, služeć duža od mladosti. Đ.
Baraković, vil. 205. Dok ne prida zemji kosti.
V. Došen 25*. — bh) o smrti se misli i u ovom
slučaju: Moja nesrećna mlados ide u žalos, u
koj će stojati, dokli se bude kos od kosti rastati.
N. NaJeSković 2, 80. — ali se često ovake reče-

nice upotrebfavaju za osobitu nasilnu smrt. Ako
mu dođem neće mu ni kost s kofiću ostati. Nar.
prip. vuk. 48. Na nekim mjestima samo da čovek
posrne, ne bi mu ni kost s košću do Morave
došla. Vuk, dan. 1, 8.

c) 0 kostima šivotinskijem uop6e. Kosti
ne shrustite od nega. N. Radina 111*. joann.
19, 36. Od kostiju mrtvi živin. L. Terzić 271.
Našao bi koAski('A; kosti dosti. V. Došen 228«.
Svega ga (magarca) razbije niz nekakve stijene,
da mu ni kost s košću zajedno ne ostane (ispo-
redi b) bb)). Vuk, poslov. 47.

d) često se u rečenicama i poslovicama
pamii^u kosti kao pa^a hrana. A on ih (Juda
dinare) popade kako kos gladan pas. N. Na)eš-
ković 1, 128. Zoile psi, ako kos tnj ne mož'
proždrijeti, uzmi ovu ter žderi, ku ću t^ sad pri-
nijeti. D. Bai^ina 121*. Znaš, golu kos ni pas
neće da oglode. I. Gundulić 151. Otimajući se
kakono psi o kosti. F. Lastrić, od' 374. Bacio
kost medu fiih. (Zavadio ih, kao kad čoek baci
kost medu pse). Nar. posl. vuk. 11. Ne bacaj
kost, da se poko|u kao psi. Nar. posl. magaz.
1869. 122. Ni pas gole kosti ne glođe. Nar.
posl. vuk. 222. — Prema ovome kost se shvača
uopće kao slaba i nevafala hrana. Već mu nosi
kosti oglojane. Nar. pjes. juk. 55. Jer vam muke
(udske uzmu ruke, ter nesite trbušine hrane, a
vas kosmi od skapaća brane. Osvetn. 4, 21.

e) prema d) gdjegdje gola kost ili samo
kost znači stvar male ili n^kve vrijednosti.
Narodnost bez narodne države gola je kost. M.
Pavlinović, rad. 117. Ko izije meso, va}a i kosti
da glođe. (Kad ko prijatele zove od ručka na
večeru, ili od večere na ručak, da pojedu ono
što ostane). Nar. posl. vuk. 189. ista se pošlo-
vicay kao i ona što sad dolazi^ upotrebfava i u
drugom smislu, t. j. da mui koji je uiivao ienu
za nezine mladosti i lepote, treba da se ikom za-
dovodi i kad izgubi jedno i drugo. Ko u mla-
dosti meso (t. j. jede) neka u starosti kosti (t. j.
glodo). V. Bogišić, zborn. 284.

f) kost se upotrebfava za ij^jefa1^e i ki-
par erie kao i drvo i kamen. Imati smrt udubenu
u kosti aliti u drvu. P. Posilović, nasl. 89*.

g) u familijarnom govoru reče se gdje-
gdje pasja kost, ili u zlom smislu da se ne reČe
pasja vjera ili pasja para ili u Šali. Netom
ozdravi, što pasja kost učini? Uspne se na isto
stablo. M. Pavlinović, rad. 48.

h) kost u grlu metaforiČki snači ikešto
Što smeta i muči (i u duševnom smislu), jer je
vrlo neugodno i opasno kad kome kod jedeika
mesa zapne kakva kost ili komadić kosti u jed-
i^aku. Kost u grlu. Nar. posl. vuk. 156. To
mu je kost u grlu. (To ga vrlo mrzi i muči).
319. Đe dvoje govori, tu je treći kost u grla. 78.
Bio sam im kost u grlu. S. Tekelija. letop. mat
sr. 120, 16.

c. u većine su riba kosti kao u drumjeh
šivotina, ali pošto obično imaju drukčiji (šifasti,
oštri) oblik (isporedi 1. drača, c, c) aa)), dono-
simo ove primjere napose, vidi i u Belinu rječ-
niku: kost ,spina, inteso di pesce' ,8pina' 700*;
u Stulićeou: kost ,osso e anche spina di pesoe'
,os, spina (utrumque enim illyrica vok signi-
ficat)'; u Vukovu: (kost) od ribe ,die gr&te^ , spina
piscis' kod kost Kosti ribije. Stefanit i Ihnilat
star. 2, 273. On ki jih (mriže) dosiže gdi cić
ribne kosti s strahom jih pod vize, bojeć se na-
bosti ... P. Hektorović 33. Ke sin umiraše, a
to da kost ribe u grlu zapriči mu se... F. Gla-
vinić, cvit. 4<>». Budući ribija kost u grlu za-
prla jednomu mladiću ... F. Lastrić, od' 305.

Digitized by

>^uogle

KOST, II.

371

1. KOSTAJNIČKI

2. u oHubUam smislu, moie ettaćUi sto i re-
bro. — Lsmedu rječnika u Mikafinu (kost, rebro
,coetaOi u Bjelos^enievu (ko8t» rebro ,costa'), u
JambreHčevu (kost, rebro ,costa'), u Vukovu (uhva-
titi se ili pofvati se s kime u kosti, t. j. obu-
hvatiti jedan dragoga rakama, pa gledati ko će
koga oboriti). ŠfiepaSe se u kosti junačke. Nar.
pjes. vuk. 2, 406. Naj pot)e se s Majom ufatio,
ufatio u kosti junačke. 8, 166. Sa Stevom se u
kosti fatio. Nar. pjes. stojad. 1, 68. .U kosti se
oba prihvatile. Nar. pjes. hdrm. 2, 98. U^ će
£ome (desnicom) va)ati kameAe, il^ lomiti kosti
na rvaču. Osvetn. 2, 72. Bvafie biva na dva
naćina: a pojas i u kosti. M. Đ. Milićević, živ.
srb. 8, 81.

3. u metaforičkom smislu, u dva primjera,
govori se o kostima kakva grada.

a. u jednom primjeru ne znam, odgovara
li metaforičkom značeriu Sto je pod 1, a, c) aa)
Hi ito je pod 2. Zatim paka ogaii vrli, ki se
osjekna gradu u kosti, sve poieže i opali. P.
Kanavelić, dubrovn. 11.

b. u drugom primjeru znači Sto i razva-
line i odgovara metaforički značenupod 1, b, a).
Gdi gradiEi plemenita dosti samo leže sada raz-
trkane kosti. H. Lučić 264.

4. b^ela kost, slonova kost itd., ebur, samo u
prenesenom smislu, jer nije kost, nego veliki slonov
gub (isporedi bjelokost; nema koa bio). Gdi bi
zelen venčao vili, ali krunu od vridnosti, koga
ne bi prihinili, od lefanće da su kosti? H. Lučić
211. Dah joj za platu oni moj lijepi rog od
kosti slonovne zlatom vas narešen. Đ. Zlatarić
45l>. Prestol biše ukraden zlatom i slonovimi
kosti. Aleks. jag. star. 8, 286. I od bijele kaono
koeti naj cmija mast izhodi. J. KavaAin 172&.
Kost slonovna ,avorio, dente di leofante' ,ebur^
A. d. Bella, rječn. 120«.

5. nije prava kost u sipe, premda se tako
zove, a i u oligna. vidi u Mika}inu rječniku:
kost od sipe ,sepium, testum, oolum^

6. u prenesenom smislu, u plodu koščica (vidi).
— Između rječnika u Vukovu: vide koščica (n. p.
od fi}ive) s dodatkom da se govori u Dubrovniku.
Vi-zmi kosti črdšAany. Sredovječn. lijek. jag.
star. 10, 110. Jezgru koja još u kosti krije. J.
S. Ile}ković 46.

1. KOŠTA, m. skraćeno ime od Kostantin ili
Kostadin. — Voc. je jednak s nominativom. —
Nalazi se od xiv vijeka, ali se ne zna treba li
čitati Kčsta ili Kćsta (vidi). — Između rječnika
u Vukovu: (contr.) ,Konstantin' ,Con8tantinus^, i
u Đaničićevu (Košta ,Con8tantinu8 hyp.^. Košta
z ddtiju. Svetostef. hris. 31. Ku)evićb Košta...
Košta Gconbšinb zotb. Glasnik. 15, 809. (1848?).
Veli Košta, mat^ Jeljena ... J. Kavaiiin 298^.
Zlamen kojega u visini hti se Kosti prikazati.
299». Neg pol rifa još po&a|e Košta. M. A. Be}-
ković, sat. £ll>. Bogom brate, Košta ciganine!
(ovdje je Kčsta, jer bi voc. od Kćsta bio K6sto).
Nar. pjes. vuk. 2, 213.

2. k6sTA, m. vidi Kosto. — Akc. se mije'Aa
u voc. K6sto. — vidi 1. Košta. — U Vukovu
rječniku : vide Kosto s dodatkom da je po istoč-
nom govoru.

KOŠTAC, m. u jednom primjeru xviii vijeka
ima gen. sing. Koštaca Ho je po svoj prilici isto
što Kostanca. Gnat Koštaca i Klarica. J. Ka-
vaiiin 3811>.

KOSTAĆEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Jovan Kostaćević. Bat. 38.

KOSTAĐIJE, m. vidi Konstantije, isporedi
Kostadin. — U pisca xiii vijeka. Sb mitropoli-

tomb svojimb Kostadijenu*. Domentijan* 191. Sb
čbstbnyimb Kostadijemb. 226.

KOSTAđIN, m. vidi Konstantin. — Od xiii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,Konstantin'
,Oonstantinus') i u Daničičevu (Kostadinb, gledaj
Konbstanbtinb). Kostadinb. Deč. hris. 19. 24 i
još na nekoliko mjesta. Ja carica Jevdokija sb
sinomb carbstva mi Kostadinom . . . Mon. serb.
190. (1379). Ja gospodinb Kiostadinb . . . 228.
(1895). Gospodina Kostadina. Spom. sr. 1, 1.
(1395). ljubila bi čobanina, čobanina Kostadina.
Nar. pjes. vuk. 1, 836. Vino pije care Kosta-
dine u lijepu mestu Carigradu. 2, . 85. KoAe
jašu do dva pobratima, beg Kostadin i Kralević
Marko. 2, 355. Kad je vide care Kostadine.
Pjev. crn. 251b. Udržacu cara Kostadina. Nar.
pjes. petr. 2, 271. Devet careva od Duk}ana do
Kostadina. S. ^ubiša, prip. 16. — / kao ime
planini u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 27.

KOSTAdINA, /. iensko itne prema muškome
Kostadin. — U naše vrijeme. Sr. nov. 1868. 70.

KOSTAdINIĆ, m. prezime. — isporedi Kosta-
dinović. — Od xiv vijeka, a između rječnika u
Daničičevu (Kostadiuićb). Ozroje Kostadinićb.
Deč. hris. 12. 79. Vlbkota Kostadinićb. Spom.
sr. 1, 79. (1406). Hrbnakb Kostadinićb. Mon.
serb. 281. (1418).

KOSTAdINIĆI, m. pl. mjesno ime prije na-
šega vremena. — isporedi Kostadinić. Kostadi-
nići (selo). S. Novaković, pom. 185.

KOSTAdINOVAC, KostidinSvca, m. ime mje-
stu u Srbiji u okrugu smederevskom. l^Tiva u
Kostadinovcu. Sr. nov. 1864. 600.

KOSTAdIN6V0I, Kostidinov&ca, m. pl. ime
selu u Srbiji u okrugu topličkom. M. D. Mili-
ce vić, kra}. srb. 884. — xiit vijeka pomMti se
Vlasi KostadinovbcL Deč. hris. 62.

KOSTIdINOVIĆ, m. prezime (po ocu Kosta-
dinu). — isporedi Kostadinić. — Na jednom
mjestu XIV vijeka, i otale u Daničičevu rječniku
(Kostadinovićb). USakb Kostadinovićb. Glasnik.
15, 299. (1348?).

KOStIdINOVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u županiji bjelovarsko-kriievačkoj. Baz-
dije]. 118. — isporeai Kostadinović.

1. k6sTAJNICA, /. mjesno ime,

a. u Bosni, a) trgovište u okrugu bihačkom.
Statist, bosn. 49. — - b) selo u okrugu Dwke Tu-
zle. 87.

b. u Hercegovini selo. Statist, bosu. 116.

c. u Hrvatskoj grad u okrugu zagrebačkom.
Bazdije|. 90. — Između rječnika u Vukovu: va-
roš u Hrvatskoj (kod vode Une).

Već se od xvi vijeka pomiiie ovo mjesno ime,
vidi n. p,: Kapetana Kostajnice. Mon. croat.
235. (1580). Kostajnica. S. Novaković, pom. 185.

d. vidi Koeaonica.

2. k6sTAJNI0A, /. dodaje se u narodnijem
jfjesmama kao atru>ut riječi kop|e. — Vafa da
je postalo od koetai^ (od kostaneva drva). I daje
im kop)a kostajnica. Nar. pjes. jak. 418. Pod
Aime je sura bedevija, a u raci kop|e kostajnica.
Osvetn. 8, 141.

KOSTAJNIČANIN, Kćst&jničanina, m. čovjek
iz Kostajnice. — Mnoiina: Kćst&jničani. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu (,einer
von Kostajnica^* Zemje su turske Kostajničana
koji su sada u BsAo(j)\mc\, Starine. 12, 24 (oko
1696—1703.) Dojde Kostajničanom a pomoć. P.
Vitezović, kron. 178. Bazbi Koetajničane. 187.

1. k6stAJNIČKI, adj^ koji pripada Koštaj-

Digitized by

vjbogle

1. K08TAJNIČKI

872

KOSTAl^AR

nici. — Od XVII v^eka, a iamedu rječnika u Vu-
kovu (,von Kostajnica'). Od mone J usu f- vojvode
ko8taO>ičkoga, Starine. U, 78.^oA;o 1567). Od
nas Hasan-age dazdara koštaj ničkoga. 78. (oko
1600—1602.). Kostajničkome komendantn. 12,
8. (1699).

2. KOSTAJNIČKI, adj. koji pripada Koštaj-
niku. Kostajni6ka (opština). K. Jovanović 1B5.

KČSTAJNIČKIlSrA, /. šensko če}ade iz Ko-
stajnice. V. Arsenijević.

KOSTAJNIK, m. ime selu u Srbiji u okrugu
podrinskom. K. Jovanović 185.

KOSTAJNOVICA, /. ime vrhu kod Fužina.
D. Hire.

KOŠTAM, m. ime rijeci kod Križevaca. D.
Hire.

KOSTAMONIT, m. vidi Kastamonit. — U
Đaničićev u rječniku: Kostamonitb, gledaj Kasta-
monitb: ,Kostamonitu igumenb^ M(on. serb). 182.
(1848). ^^

1. KOŠTAN, k5sna, acij. osseus, koji pripada
kosti; koji je od kosti; koji je nalik na kost. —
-t- ispada ismedu sin. — Od xvx vijeka^ a iz-
među rječnika u Belinu (kostni ,di osso, overo
simile alP osso' ,osseua' 531l>), u Voltigijinu
(kostni, V. kostast), u Stuličevu (osseos'). Tva svis
znavŠi dobro uprav, er volovnom' tom* narodu
kostne poda roge narav, kime bodu. D. BaAina
114». — U Stuličevu rječniku ima i adv. kosno,
ali s nepouzdanijem značeiiem, vidi: kostno ,osso
per osso, alla minuta' ,per ossa, singillatim^

2. KOŠTAN, m. vrst trave (Sab}ar, Trsat), v.
Kosćan. B. Šulek, im. 162.

KOSTANČANIN, m. vafa da je čovjek iz Ko-
stajnice. — isporedi KostaAčka. — Množina:
Kostančani. — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena. Sobom vodi mlade Kostančane. Nar. pjes.
vil. 1868. 729.

KOSTANDIJE, m. vidi Konstantije. — Radi
oblika vidi Konstantin. — isporedi i Kostadije.
— U jednom primjeru xiii vijeka i otalc u l)a-
ničičevu rječniku (Kostanbdije »Constantius). Mi-
tropolitu Kostandiju. Domentijanb 77.

KOSTANDIN, m. vidi Konstantin. — Od xiv
vijeka^ a između rječnika u Daničičevu (Ko-
Btanbdinb, gledaj Konbstanbtinb). Carice srbpb-
skije kvra Jevdokije i gospodina Kostanbdina.
Mon. serb. 193. (1379). Kostanbdinb Sevasto-
kratorovićb. Glasnik. 11, 136.

K08TANICA, /. vidi Kostajnica. — Od xv
v\jeka. Gradi: Komugojnu i Kostanicu. Mon.
croat. 82. (1445). Oćete da izgubimo Kostanicu
i Biaćb. Starine. 10, 18. (1652). Beg projde na
Kostanicu. P. Vitezović, kron. 148.

KOSTANIĆ, m. prezime. Kostanić, knezovi
od Drvenika u gorčemu primorju. And. Kačić,
kor. 453. U diplomi kneza Kostanića iz gor-
]&ega primorja, koju od kra|a Tvrdka imade na
1398. 459.

KOST ANO VIC A, /. hjeb načinen od kestenova
brašna. — U Stuličevu rječniku: »panis ex ca-
staueis'. — nije dosta pouzdano.

KOSTANOVINA, /. vidi kestenovina. — U
Stuličevu rječniku: »lignum e castanea'. — nije
dosta pouzdano.

KOSTANSKI, adj. u Daničičevu rječniku:
kostanbskyj, ,reka kostanbska' blizu gligorovske i
blizu ,Preslopa'. G(lasnik). 11, 132. 13, 375. cf.
Kostenbče.

KOSTANT-GRAD, m. vidi Konstant-grad. —

U istoga pisca u kojega ima i ova riječ. Od-
vjetnica Kastant-grada. J. Kavai^in 270».

KOSTANTIJA, vidi Konstantija. — Između
rječnika u Daničičevu (Kostanbtija, gledaj Konb-
stanbtija).

KOSTANTIN, m. vidi Konstantin. — Od xiii
vijeka y a između rječnika u Vukovu (vide Ko-
stadin) i" u Daničičevu (Kostanbtinb, gledaj Konb-
stanbtinb). Kostanbtinb. Stefan, sim. pam. šaf.
16. Kostantina cara. Mon. serb. 134. (1348). Bi
uČinen cosarom Kostantin. S. Badrić, ukaz. 92.
Slavu slavi care Kostantine. Nar. pjes. vuk. 2, 89.
Videli smo Agi-Kostantina, Kostantina, slavna
igumana. 4, 166.

KOSTIntINOV, adj. koji pripada Kostan-
tinu. Koga Eraklij na sebi odni u grad Ko-
štan tinov. J. Kavanin 299*.

KOSTAnTINOVIĆ, m. prezime (po ocu Ko-
stantinu). — U naše vrijeme. Stanica Petra
Kostantinovića žena. Glasnik, ii, 1, 62. (1808).

KOSTAnTITS^ , adj. koji pripada KostanHnu,
vidi KostantiA grad.

KOSTANTIlir GRAD, m. vidi Konstantiii grad.
— U starijim spomenicima, a između rječnika u
Daničičevu (Kostanbtiiib grad ,Constantinopolis').
Kostanbtina grada. Stefan, sim. pam. šaf. 3. Yb
KostanbtiAi gradS. 8. Vb Kostanbtinb gradd. 10.
Mon. serb. 90. (1330).

1. K6STAl!r, wi. vidi kesten. — Od tal. ca-
stagno (drvo). — isporedi kostai^a. — Akc. se
mijei/ia u gen. pl. k5st&ii&. — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Vrančičevu (,castanea*), u Be-
linu (,castagna, frutto noto' ,castanea' 176*), u
Bjelostjenčevu (koštan, kesten, drevo ,castanea,
sardianus, balanus'), u Janibrešičevu (,castanea'),
u Voltigijinu (,ca3tagna' ,ka8tanie, kaste'), u Stu-
ličevu (koštan, dub ,ca3tanea'; kostaA, voće ,ca-
stauea^), u Vukovu (vide kesten s dodatkom da se
govori u Boci).

a. drvo. Kostaiii, &i6imci jošte se taj plode.
M. Votranić 2, 273. Ni jela ni kostaA ... Đ.
Baraković, vil. 57. Bregovi okićeni kostaiiom u
osoju. S. ^l^ubiša, prip. 3. Kostau (drieao od
costagna, u mletačkom rukopisu), rus. KauiTaHk,
čcš. kaštan, po), kasztan: castanea (mletački ru-
kopis), castagnie (Pizzelli, Kuzmić, Aquila — Buć),
Castanea vesca Grtn. (Vodopić), v. kesten. B.
Šiilck, im. 162. — Ima i drugo drvo: kostaA
div] i, vidi kod kesten. KostaA divji, češ. divoky
kaštan, Aesculus hippocastanum L. (Zagreb). B.
Šulek, im. 163.

b. plod. Izvan bode koštan jako, znutar se
ji kostaii pako. P. Vitezović, cvit. 39.

2. KOŠTAN, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji bjelovarsko-kriievačkoj. Razdije). 114.

KOSTAI^A, /. vidi 1. koštan. — Od tal. ca-
stagna (plod). — Akc. se mijena u gen. pl, ko-
štana. — U Mikafinu rječniku: kostai^a, dub,
, castanea'; kostai^a, voće , castanea'.

KOSTANAC, kostaAca, m. dem, kostaA. — [7^"*
Stuličevu rječniku: v. kostančac. — slabo pouz- -
dano.

KOSTANAK, Kostaiika, m. ime selu u Hr

vatskoj u županiji zagrebačkoj, (kajkavski) Ko

stahek. Razdije). 89.

KOSTANAR, kostai^dra, m. čovjek što prod^j^^
2)ečene koštane. — U Belinu rječniku: ,caldaro —
stajo, vonditor di caldaroste' ,ca8tanearam assaraiKi
vendit^r' 159*; u Bjelostjenčevu: kostanar, ke-
stenar ,castanearum venditor' ; u Stuličevu : ,ca-
stanearum assaram venditor'.

Digitized by

Google

kostaAčac

878

E0STE](i8EI

KOSTAlSrČAC, kostaiičca, m. dem. kostai^ao.
— U Stulićevu rječniku uz kosta£ić. — nepo-
uzdano.

KOSTAlSrČIĆ, m. dtm. kostaAac. — U Stuli-
ćevu rječniku uz kostaAić. — slabo pouzdano,

KOSTAlSrČKA, /. u istoj narodnoj pjesmi u
kojoj ima Kostančanin, knie se Kostančka za
žensko, može biti i da je adj. (kostahčki). Mole
ma se Kostai^Čke đevojke. Nar. pjes. vil. 1868.
729.

KOŠTANE, /. pl ime selu u Dalmaciji u ko-
taru spfetskom. Kepert. dalm. 1872. 30.

KOŠTA NE V, a^. koji jjripada koštanu: koji
je nnčif'ien od kestenovine (drva). — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (ko-
staiiev, kestenov .castaneus') i u Voltigijinu (ca-
sta^oso' ,von kastanien-holz'). Đone.s^te mi,
slu^o moje, kostaiievo dobro kopje. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 56.

KOSTAlirEVAC, kostanevca, m. mjesto posa-
đeno koštanima, isporedi kestoAe. — U ovakovom
općem značenu samo u Bjelostjenčevu rječniku:
kajkavski kosteiievec, kostane^e, kestene, ,casta-
notum, svlva castanearia'. — I kao ime selima u
Hrvatskoj. €f) u županiji zagrebačkoj. Razdije}.
71. — b) kajkavski KostaAeveo u Županiji zagre-
bačkoj. 81. — c) kajkavski Koštane vec u župa-
niji varaždinskoj. 99. — fl) u županiji bjelo-
varsko-kr i ževačkoj. 109. — Mjesto se s ovijem
imenom pomine već xiii vijeka u latinskoj knizi.
,Porcionem terre Coztaneuch vocate*. Mon. ep.
za^. tkalč. 1, 242. (1299).

KOSTAI^EV^iE, n. vidi kostanevac. kestoiie.
— U Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) kosta-
uevje kod kostai^evec, t u Jambrešićevu : košta-
uevje jcastanetum'.

KOŠTA IŠTICA, /. ifne selu u Dalmaciji u ko-
taru kotorskom. Bepert. dalm. 1872. 11. — Po-
fnitie se od xviii vijeka. Podiže se četa Turaka
od Kišna maloga mjesta, i oni ti pođoše u ze-
'enu KostaAicu. Nar. pjes. bog. 188.

KOSTAlhČKA, f. žensko čefade iz Kostanice.
^ U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Ter Tur-
cima rakiju u vino prilivaše vrla Kostanička.
Nar. pjes. bog. 189.

KOSTANIČKI, adj. koji pripada Kostanici.
^ U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Tere s nima
otide Tia verige kcstaničke. Nar. pjes. bog. 189.

KČSTAliriĆ, w. dem, koštan. — U Stulićevu
Kječniku: ,parva castanea'.

KOSTAliriŠTE, n. vidi kestenik. — isporedi
kostai^evac, kostanevje. — U Mikafinu rječniku:
tcastanetam', i u Stulićevu: ,castanetum'.

KOSTAl&ULA,/. vidi kostjela. Kostaiiula, por-
laro, loto, bagolaro (Aquila — Buć), Celtis australis
Lm,, V. Kastai^uole. B. Šulek, im. 163

KOSTARICA, /. vidi gostarica. — U jednoga
i^i^ca XVIII vijeka. Pruži mu prazne kostarice
;^voreći : ,Uzmi kostarice za priniti vino i vodu*.
B. Leaković, nauk. 227.

KOSTAST, adj. koji je pun kosti; u kojega
«u velike kosti. — U Belinu rječniku: »ossuto,
ossoso* ,o8so.su.s' .531b; u Voltigijinu: ,oa.suto, os-
soso' ,knoohicht'; u Stulićevu: ,ossibus constans,
magnis ossibus constans*.

k68TATI, k6st8.m, impf. stare, constare, sta-
jati (samo o cijeni). — U Dubrovniku od xvi
vijeka. Koliko te grijeh moj košta. Zborn. 9()».
Sve ovo košta trista dukata. M. Držić 256. Miloš,
koju ti je (Bog) dao u ovoj ispovijesti, koštala je

Jeznsa Isukrsta velioijeh truda. I. Držić 246. Ne
kostavši nas drugo nego li primit ga. 881. —
vidi i 1. koštati.

KOSTATIN, m. vidi Konstantin. — U Vukovu
rječniku: n. p. car Kostdtin (u pripovijetkama),
vide Kos tad i n.

KOSTAV, adj. vidi kostast. — U Belinu rječ-
niku: ,oss\ito, ossoso* ,ossosus' 53 lb; u Bjelostjen-
čevu: V. košćast: u Stulićevu uz kostast. — I sa
značciiem : od kosti, u Bjelostjenčevu rječniku :
kostav, košćen ,osseus'.

KOSTEL, m. grad, gradac, lat. castellum. --
Riječ se davno nalazi u slavenskijem jezicima,
isporedi stslov. kostels, (rus. kocti'^it., katolička
crkva^ va\a da je uzeto iz pofskoga jezika), čeŠ.
kostol (crkva), po\, košciol (crkva). — U općem
značeihu samo na jednom mjestu xiii vijeKa, i
otale u DaniČićevu rječniku (kostelb ,castellum*).
Ako nam Bogb da pomoć prijeti vLse grade ili
kostele . . . Mon. serb. 86. (1258). — Drukčije se
nalazi kao n\jesno ime i to: kao selo u Hrvatskoj
u županiji zagrebačkoj. Bazdijo}. 70. — kao mje-
sto u Istri. Meju Blzetom i Kostelom. Mon.
croat. 3. (1275 prepis, 1546). -— isporedi kostio.

KOSTELA, vidi kostjela.

KOSTELAC, Kostelca, m. prezime. — U naše
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 264.

KOSTELČEVO selo, n. ime seocu u Hr-
vatskoj u županiji ličko-krbavskoj. Bazdije]. 35.

1. KOSTELIĆ, m. u narodnoj zagoneci. Ulaza
vino toči iz jelića kostelića (misli se dete kad
sisa). Nar. zag. nov. xviii.

2. KOSTELIĆ, m. prezime. — Od xiii vijeka.
Pred sudcem Miku Kostelićem. Mon. croat. 127.
(1697). Kostelić. Schem. segn. 1871. 96.

1. KOSTEJ^i, kostt'ja, m. uopće nešto što je
puno kosti. upotreb(ava se u osobitijem znače-
nima. — U naše vrijeme.

a. uopće. — Samo u Stulićevu rječniku: (adj.!)
jossibus constans*.

b. čovjek tvrd, skup, tvrdoglav. — Samo u
Stulićevu rječniku: čovjek koste) ,homo durus,
avarus, tenax, indole rudis*.

c. kokotić s dvostrukijem huhorom. — Ne
znam u kakvoj je svezi s općijem značenem. —
Samo u Stulićevu rječniku: kokotić koste} ,pul-
lus gallinaceus cum duplici crista* (kod kokotić).

d. oi'ah (voće) u kojemu je jezgra kao nao-
kolo omotana tankijem ali tvrdijem drvom (osim
kore), te ju je teško izvaditi iz kore i kad se
razbije. — U naše vrijeme u Dubrovniku, a i
između rječnika u Stulićevu (gdje nije dobro
tumačeno): orah koste) ,nux gracilis*. Koste|
(orah), (Stulli), steinnuss. B. Šulek, im. 163. —
Mislim, da se kaže i o drugom voću, n, p. o ke-
stenu.

e. Acanthias vulgaris i Acanthias Blainvillii,
neke ribe. O. Kolombatović, pesci. 25.

2. KOSTE^i. m. mjesno ime u Hrvatskoj, (i)
selo u županiji modruško-riječkoj. Bazdijel- 48.
— h) selo u županiji varaždinskoj. 101.

KOSTE^jAĆ, m. vidi koste}. — Samo u Stu-
lićevu rječniku: ,res ossibus constans*.

KOSTE^iAČA, /. vidi kostej i kostejaft. — U
Stulićevu rječniku uz kostejač. — 6> drugijem
značenem (vidi hrustavica, a)) u Bjelostjenčevu
rječniku: čreši^a kostejača ,corasum duracinum*
kod črešna, i otale u Đ. Šulek, im. 163.

KOSTEJJiSKI, adj. koji pripada kostelu. —
Samo kod n\jesnijeh imena u Hrvatskoj u župa-
niji varaždinskoj, a) (kajkavski) Bregi koste)ski,

Digitized by

Google

KOSTE^iSKI

374

KOSTJELA

selo. Raxđije|. 101. — isporedi brijeg, 3, ft) c)
cc). — b) u srediiem rodu Kostejsko (kao sup-
stantiv)f selo. 101.

K&STEN, adj. koji je fMČii^n od kosti. —

— Nastavak en bio je ihegda 6n. — Bije6 je
praslavenska, isporedi stslov. kostdn'b, (rus. kc»
cTHiioif), češ. ko8teny, po]. kosciany. — Ismeđu
rječnika u Voltigijinu (,di osso, osseo' ,l>einem'),
u Stulićevu (v. koštan), u Daničićevu (kostdnb
,osseu8'). Noža 10 s ordnomb kostenijem u dvd
nožnice. Mon. serb. 498. (1466). Inorogb jesU>
zverb, . . . imat nosb kos ten b. Starine. 11, 196.

— Ne posve u istom smislu (o ribi u kojoj su
kosti). Eostena riba. Stat. krč. ark. 2, 289.

1. KOSTŽNICA, /. mjesto (obično na grobfu)
gdje se hrane gole kosti mrtvijeh. — U Behnu
rječnUcu: »ossaja, luogo da riporvi l^ossa' »ossio-
chiam* 581&; u BjelostjenČevu: kostenioa vu cin-
toroma ipolyandram, ossoaria, ossiochiam' ; u
Stuličevu: ^locus ossibos projioiendis'.

2. KOSTENIOA, /. i^ka bifka. Kostenica, rus.
KocTHHHKii, KocTflHHi^A (Rubus saxatilis), pof. kos-
cieniec (Gerastiam), stratiotes, millefoliam (Đu-
rante, sinski rukopis), millefoglio (Bartulović),
Achillea millefolinm L. (Petter, Visiani). B. Šu-
lek, im. 168.

3. KOSTENICA, /. seoce u Srbiji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 384. — b'
spomeniku xyiii vijeka kao da se pomine isto
mjesto. Ot Kostenice Vukanb. Glasnik. 49, 12.
(1734).

KOSTENIK, m. itne selu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 17.

KOSTENOV, adj. kaie se o kopfu, vidi ko-
stanev. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj našega
vremena. Neg mu nosi kop|e kostenovo. Pjev.
cm. 267a.

K08TENUŠČICA, /. dem. kostonuSka. — U
Stuličevu rječniku: ,parva testudo*. — nepouz-
dano.

K08TENUŠKA, /. vidi koriaća. — U Stuli-
ćevu rječniku: ,testudo^ — nepouzdano.

KOSTEl^AČA, /. lieka bifka. KosteAafta, Glau-
cium luteum Tonrn. (Visiani). B. Šulek, im. 1<)3.

KOSTEl^AK, m. vidi 1. koste}, d. Gianizai
(Ivanćić?) Dalmatin pifie: Orihe malušne pro-
zvane kostenaci. F. Kurelac, dom. živ. 57.

k6sTER, m. vidi kositor. — U naše vrijeme
u Lici (uz kositor). J. Bogdanović. M. Medić.

KOSTEEAN, k6sterna, adj. koji pripada ko-
steru (kositeru). — U naše vrijeme u Lici. ,Oni
kosternijem žlicami jedu'. ,Đovati amo preda i^
kosterni p]adan'. ,U Aega e sve posude kosterno*.
J. Bogdanović.

KOSTEŠ, fit. vidi kostel, d. -- SteAevac. D.
Hire.

KOSTIC, m. ime muško. — xiv vijeka. — Da-
mijanb a bratb mu Kostiob. Đeč. bris. 5. 71.

1. k6sTICA, / dem. kost, vidi koštica i ko-
SČica. — Samo u Belinu rječniku: ^ossetto* ,083i-
culam' 531b; u Voltigijinu: ,o9setto* ,beinchen';
u Stulićevu: ,ossiculum*.

2. KOŠTICA, m. ime muško, isporedi Kostic.
-- XIV vijeka. Okoje a bratb mu Koštica. Deč.
hris. 49.

KOSTIČAR, m. čovjek koji radi što iz kosti,
koji djefa kosti itd. — U Stulićevu rječniku : ,qui
opera ossea officit'. — nije dosta pouzdano.

1. KOSTIĆ, m. prezime (po ocu Kosti). — Od
XIV vijeka, a između rječnika u Daničićevu (Ko-

8ti6b). Marbko Kostićb. Mon. serb. 96. (1330).
No da vidiš Aćima Koštica! Nar. pjes. vuk. 4,
411. Do saraja Kostić-Ahmet-bega. Ogled. sr.
247. DoSo k sudu Stevan Kostić... Glasnik, ii,

I, 162. (1808). Kostić. Nar. pjes. vuk. 2, 664
(među prenumerantima).

2. KOSTIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafeoskom. iSfiva u Košticu. Sr. nov. 1865. 380.
KOŠTICI, m. n^esno ime.

a. selo u Bosni u okrugu travničkom. Sta-
tist, bosn. 68.

b. bratstvo u Cmof Chri. Glasnik. 40, 19.

c. zaselak u Srbijt u okrugu uiiČkam. J^.
Stojauović.

KOSTILI, m. pl. vrst gjive (u Istri). B. Šulek,
im. 163.

1. KOSTILO, m. ime muško. — xiv vijeka.
Dobromirb i Kostilo. Deč. hris. 49.

2. k6sTIL0, n. ilkeko oruđe u uidara, vidi
šikalo. — U Vukovu rječniku: ,ein werkseug
der riemer' ,instrumentum'.

KČSTIJJiA, /. vidi kostjela. — U Vukovu rječ-
niku: vide koSćela s dodatkom da se govori u
Boci. — Otale i u B. Šulek, im. 163.

KOSTIN, aij. koji pripada Kosti, vidi Ko-
stino i Kostin potok.

KOSTINO, n. mjesno ime. — vidi u Daniči-
ćevu rječniku: Kostino, orkva je treskavafika
imala ,selište Kostino Sto priloži Kostanbdinb
Sevastokratorovićb'. G(lasnik). 11, 136. 13, 372.

— Jamačno je sredM rod od adj. Kostin, koji
pripada Kosti.

KOSTIN POTOK, m. ime n^estu u Srbiji u
okrugu rudničkom. Sr. nov. 1861. 50.

k6stI0, k6stjela, m. vidi kostel. — Um oblik
kosteli. bio je i oblik kostdi'b, od kojega ova
riječ polazi u južnom govoru. — U jednoga
pisca Dubrovčanina xyi vijeka. Od koetjela Ma-
rije i Marte. N. Bai&ina 77&. joann. 11, 1. Ne
biše jošte tadaj došao Isus a kostio. 78*. joann.

II, 29. Hodahu po kostjelijeh pijepovijedajaće.
142». luc. 9, 6.

k6sTI0NIK, m. ime planini u Bosni. Glas-
nik. 20, 271. 21, 293. 22, 56.

KOSTiŠ, kostiša, m. vidi ko«te), d • kosteš.

— U naše vrijeme u Istri i u Hrvatskoj. Ko-
stiš ,nux dura', gen. kostiš^. D. Nemanić, čak.
kroat. stud. 48. Kostiš, suvrst oraha (Va^avac),
steinnuss. B. Šulek, im. 163.

KOSTIŠTE, n. vidi 1. kostenica. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,cimiterio' ^sepulcretom^
k6sTITI SE, k6stfm se, impf. posU^jaH kost.

— Samo u BjelostjenČevu rječniku: kostim se,
okošćujem ,ossesco' i u Stulićevu: v. okostiti se
iz BjelostjenČevu.

KOSTJELA, /. Oeltis australis L. (arbor et
fructus), lieka bifka i ikezin plod. — -je- stoji
mj. negdašiiega ^^ te se nalaze i oblici kostela i
kostila (kostija) ; po hercegovačkom govoru glasi
k6š6ela. — Akc. se my>tia u gen. pl. kče^elft.

— Po svoj prilici postaje od kost, jer je u plodu
(koji je sladak i jede se) koščica malo mafla od
svega ploda. — Nalazi se od xviii vijeka, ali
može biti nekoliko starija riječ; između rječnika
u Stulićevu: ,carpinus' (zlo tumačeno), i u Vu-
kovu: košćela, nekako drvo i rod ,art baom uod
frucht davon' ,arboris genus' [Celtis australis L.;
cf. kosti}a]. Svi se svati gorom raibjegofie, vra-
bac tica mala u kostjelu. Nar. pjes. bog. 341.
Murve ocvjetale, i kostile opružile grane. Osvetn.

Digitized by

Google

K08TJELA

875

K08T0L0BCAN

2, 18. Kosiela, Geltis aastralis L. (Danilo), ▼.
Košćela. Kostija (vidi). Kostjela, perlaro, loto,
ba«:olaro (KuBmić, Aquila— Buć), carpino (Stulli),
Celtis australis L. (Vođopić). B. Šulek, im. 163.
Košćela« Coltis australis L. (Pančić, Crna Gora),
V. Kostjela. 164. — Kostjela se zove ijedno seoce
u Hercegovini. Schem. ragus. 1876. 58.

KOSTJELAN, kostjelna (?), adj. koji pripada
kostjeli. — U Stuličevu rječniku : »carpineus* (radi
tumačena vidi kod kostjela). — nepouzdano.

KOSTJELE, /. pl vidi ostjele. — Samo u Mi-
kafinu rječniku: kostile, ostruge, strgotine ,a3-
Hulae, segmenta, ramentum*; i u Stuličevu: ,as-
Hulae, segmenta, ramentum^ iz Mikafina. — Ja-
mačno je ista riječ što ostjele, te vafa da je
Mikafa pomiješao jednu s drugom.

KOSTJELICA, /. dem. kostjela.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rječniku:
k6sćelica, dim. v. košćela.

b. moie značiti i druge bilke. Kostjolica, 1.
Corchorus japonica Thunb. (Vodopić) ; 2. (kri-
ješva — ) cerasa dnracina (Stulli), knorpelhisohe.
B. Šulek, im. 163.

c. kao mjesno ime. — U Vukovu rječniku:
KoSćelica, glavica više Cmojevića rijeke, gdje
su dvije velike košćele ,ein berg in Montenegro*
,montis nomen^ Ne bi snali naše Košćelice.
Nar. pjes. vuk. 4, 73. Ne bi snao de su Košće-
lice. 4, 82.

KdSTJELiŠTE, n. mjesto gdje raste mnogo
kostjela. — Samo u Stuličevu rječniku: ,locu8
carpinis abundans^

k6sT JELOVINA, /. drvo od kostjele. — Samo
u Stuličevu rječniku : ,lignum carpineum^

KOSTJENČE (ili Kostijenće), gen. -6a? ili
-četa? n. mjesno ime. — U Daničičevu rječniku:
Kostdnče, crkva je treskavačka imala ,selište
Kostdnče', bilo je blizu ,Bd|eva* i ,Preslopa*.
a(lasnik). 13, 370. U, 180. na poš^edi^em mjestu
nije ma se sačuvalo ime cijelo.

k6sT0, m. hyp. Kostadin. — isporedi Kćsta.
— Ake. se mijena u voc. KSsto. — U Vukovu
rječniku: (južno) hyp. v. Košta.

KOSTOBOLAN, kostćbSlna (kostAbona), adj.
koji boluje od kostobofe. — JI Stuličevu rječ-
niku: ,artbriticus'.

KOSt6b6lNICA, /. ier^ko če\ade što boluje
od kostobofe. — U Stuličevu rječniku uz kosto-
bolan.

KOSTOBOLNIK, m. čovjek što boluje od ko-
stobofe. — U Stuličevu rječniku uz kostobolan.

KOSTČBOJtjA, /. Arthritis chronica, bolest
s koje bole zglobovi medu kostima, po Vukovu i
Miličevičevu tumaČei^u kostobola i ulozi bilo bi
jedno te isto; u naše doba pisci zovu ,ulozima^
osobitu vrstu bolesti: »Arthritis uricA*. — Od xviii
vijeka^ a između rječnika u Stuličevu (".rheuma-
tismus, arthritis, morbus articularis*) i u Vukovu
(»chronische gicht' »arthritis*). Gorkaja kosto-
boja. Glasnik. 20, 18. (u rukopisu xviii vijeka
pisanome crkvenijem jezikom). Zuboboja i ko-
stoboja. Đ. Kapić 186. Zastarale iznemoglice
napadnute kostobo)om, sipicom. S. J^ubiša, prip.
91. Ulozi ili kostoboja. — ,ITlozi* se zovu kad
čoveka svud po kostima u telu, čas na jednom,
čas na drugom mestu boli. M. Đ. Milićević, živ.
srb.* 806. Čuvao te Bog muke kostoboje. (u Dal-
maciji). Đ. Šurmin. — Trava od kostoboje, Con-
vallaria moltiflora L., pijetlovo perje, sara^ika,
pokosnica. i Oonvallaria Poljgonatum L., zaliz.

pijetlovo perje, polcosnica. u šabačkom okrugu.
V. M. Jovanović. javor. 187a 1891.

KOSTOGOL, m. mjesno ime. — xiv vijeka.
Na Kostogolb na vrbhb. Glasnik. 24, 268. (1388).

KOSTOGEIZICA, /. u Stuličevu rječniku: v.
kostolomka. — sasma nepouzdano.

KOSTOJEĐA, /. u Stuličevu rječniku: (po za-
padnom govoru) kostojida, v. kostolomka. -— slabo
pouzdano.

KOSTOJEVAČKI, adj. koji pripada selu Ko-
stojeviču. Kostojevačka (opština), K. Jovanović
163.

1. KOSTOJEVIĆ, m. prezime. -- Od xvi vi-
jeka. Matij Kostojević. Mon. croat 229. (1527).
Serdar Kostojević. And. Kačić, kor. 487.

2. KOSTOJEVI(\ m. ime selu u Srbiji u okrugu
užičkom. K. Jovanović 163.

KOSTOKAMENIK, m. čovjek vrlo zdrav i čvrst
(kojemu su kosti kao kamen). — U jednoga pisca
XVI vijeka^ koji je po svoj prilici sam ovu riječ
načinio. Ti s^ kostokamenik, i neka znaŠ ovo,
veće ćeš imat vik neg drvo tisovo. N. Dimitrović
102.

KOSTOL, m. ime selu u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. K. Jovanović 124.

KO8t6lA0, Kost6ca, m. ime mjestu (sad selu)
u Srbiji u okrugu požarevačkom. K. Jovanović
138. — Akc. se mijena u voc. K5st6če. — Oduvr
vijeka, a između rječnika u Vukovu (zidine od
staroga grada na desnoj strani Mlave gdje ona
utječe u Dunavo) i u DaniČičevu (KostoUcb . . .
to je sadašiii Kostolac na u toku Mlave u Du-
navo). Kostolbcb. Mon. serb. 194. (1380).

KOSTdLAČKI, adj. koji pripada Kostocu.
KostolaČka (opština). K. Jovanović 188.

1. KOSTOLOM, a4j. koji iomi kostim vidi 2.
kostolom, a. — U narodnoj pjesmi xviii vijeka.
Da iziđe kostolomi orle, bismo li se s Aime po-
ćerali, kume? Nar. pjes. bog. 341.

2. K0St6L0M, m. nešto što lomi kosti.

a. neka ptica. — Između rječnika u Stuli-
čevu (»ossifragus') vidi i kostolomka. Bradati ja-
streb ili kostolom ,gypaetos barbatus, ,der bar-
tige geieradler, oder lammergeier^ J. Ettinger
60. Biječ »kostolom' (za gypaetus barbatus Dress.)
može biti narodna, ali mi nije bila pouzdana, jer
su je naši stariji pisci upotreb)avali za razne
veće grablivioe, koje su strani prirodopisci u
opšte nazivali ,Falco ossifragus^ 8. Brusina,
ptice hrv.-srp. (nastavak). 98&.

b. ime nekakvoj travi što Vuk misli da je
izmišfena, a Šulek opet po češkom jeziku misli
da nije. — U Vukovu rječniku: ,eine erdiohtete
pflanze (wortl. beinbrecher)* ,herba ficta (q. d.
ossifragus)' s primjerom (iz iste narodne pjesme
iz koje je i drugi primjer): Kad nabrala kosto-
loma, kostoloma, vratoloma. — Ode baba u br-
dine, u brdine, u doline, da nabere kostoloma,
kostoloma, vratoloma. Nar. pjes. vuk. 1, 349 — 350.
Kostolom (Vuk), češ. kostilomka, Anthericum os-
sifragum L. B. Šulek, im. 163.

3. KOSTOLOM, m. lama1^e kbsti. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,08sium fractio*.

K0ST6l6maN, kost616mna, a^j. 0 kopfu, kao
o onome Što lomi kosti ; ali je po svoj prilici po-
stalo od riječi kostaAev, kostadica itd. po pučkoj
etimologiji. — U narodnijem pjesmama bosan-
skijem našega vremena. Na ramena ^ida kosto-
lomna. Nar. pjes. horm. 1, 428. Ja kakvo je
kop}e kostolomno! 1, 475.

Digitized by

Google

KOSTOLOMCI .

376

K08TREČAN

KOSTOLOMCI, Kostolomaca, m. pl ime selu
u Bosni u okrufju Done Tuzle. Statist, bosn. 94.

KOSTdLOMlTI, kost6lomrm, impf. uprav lo-
miti kome (objektu) kosti, ali se upotreh\ava samo
u iperboličkom smislu, kad se kome zadaje mnogo
posla i muke. — U naše vrijeme a između rječ-
nika u Vukovu: ,pla^en, maltraitiren' ,vexare'.
cf. mu6iti (n. p. kakijem poslom). Kostolomiti.
zaptiti, pokoravati stegnom. ,Kostolomim ga, siV
zaludu, Sto opako opakog M. Pavlinović. — U
ovom primjeru sa se, refleksivno. Ne tri tikve,
ne kostolomi se. Osvetn. 3, 22.

KOSTOLOMJEJSKI, vidi katalinski.

KOSTOLOMKA, /. vidi 2. kostolom. — Samo
u Stuličevu rječniku: kostolomka, ptica u sje-
vernijeh strana ,ossifragus'.

K0ST6L0M^iEl!rE, n. djelo kojijem se kosto-
lomi. — U Vukovu rječniku.

KOSt6l6vKA, /. kaže se u narodnijem pjes-.
mama o koplu, vidi Stoje kazano kod kostolomati.
Pa poteže kop)e kostolovku. Nar. pjes. vuk. 3,
115.

KOSTOLOV KAMEN. m. ime visu u Srbiji u
kneževačkom okrugu. Glasnik. 19, 299.

KOSTOMLATICA,/. ime selu u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 303.

KOSTOMRAZIOA, /. suh led od kojega se
mrzne i živu vodni mozak. M. Pavlinović.

KOSTOl^AST, a4j. nalik na kost. — U Stuli-
čevu rječniku: ,ossi siiuilis*. — nepouzdano.

KOSTOVATI, kostujem, impf. stajati (o cijeni),
isporedi koštati. Palate koje kostuju do 100 Ili-
jada. Letopis mat. sr. 119, 45.

KOSTOVIĆ, m. prezime (po ocu Kost u). —
U naše vrijeme. Petar Kostović. Rat. 81. Ko-
stović. Šem. prav. 1878. 39.

KOSTOVO, n. u Vukovu rječniku: nekako
mjesto u Kosovu s primjerom iz narodne pjesme:
U planinu na Kostovo ravno.

K0ST6ŽDER, m. vultur, jastreb. — Stariji
je oblik kostožer (vidi), jer je složeno od osnova
riječi kost i zreti (sad -ždrijeti). — Od xvu vi-
jeka, a između rječnika u Belinu (,avoltojo, uc-
celio di rapina* ,vultur* 120*) i u Stuličevu (»vul-
tur*). Kostožderi i gavranovi ne omrsavaju tje-
lesa živa. M. Hadnić 382l>. Može se priliko vati
zloća od proždrstva kostožderu. K. Magarović
95. Nisu orli za lipu svitlos sunčanu gledati,
nego kostožderi. A. d. Bella, razgov. 148. Ne
dopusti da i^egovo tijelo bude složeno u grob
svojijeh djeda, neg hotijaŠe da ga raduju kosto-
žderi i vukovi. Đ. BaSić 20. Ove će muke unu-
trno biti oni kostožderi koji će gristi t bez pristana
dušu jednoga pakjenika. 156. Ubijene pošteno je
ukopavao, da no ostanu Aiova tilesa razdiranu
kostoždera i gavranova. A. Tomiković, gov. 244.

K0ST6ŽDERAC, ko8t6žderca, m. samo u Stu-
ličevu rječniku: »puUus vulturinus', gdje je shva-
ćeno kao da je dem. kostožder.

K0ST6ŽDERAN, kostAždema, adj. koji pri-
pada kostožderu ili kostožderima. — U Belinu
rječniku : kostožderni ,di avoltojo* ,vulturinus*
120a, i u Stuličevu: ,vulturinus^

KOSTOŽDERČAC, kostožderčca, m. dem. ko-
stožder. — U Stuličevu rječniku uz kostožderac.
— nepouzdano.

K0ST6ŽDERČI(\ m. dem. kostožder (uprav
dem. kostožderac). — U Belinu rječniku: ,avol-
tojotto, il figliuoio Jeir avoltojo' ,pullus vultu-
rinus* 120», i u Stuličevu uz kostožderac,

K0ST6ŽDERIĆ, m. dem. kostožder. — U Stu-
ličevu rječniku uz kostožderac.

K0ST6ŽER, m. vidi kostožder. ~ U Mikalinu
rječniku: kostožer, ptica , vultur*; u Belinu ,avol-
tojo, ucello di rapina* , vultur* 120*; u Voltigi-
jinu: ,avoltojo* ,geyer*; u Stuličevu: v. kostožder.

KOSTftŽERAN, kostožerna, adj. koji pripada
kostožeru ili kostožerima. — U Belinu rječniku:
kostožerni ,di avoltojo* , vulturinus* 120*.

KOSTRAČA, /. ime selu u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist bosn. 96.

KOSTRAVA, /. vidi koštrava i kostarba. —
Na jednom mjestu xvi vijeka (može biti i ovdje
da treba čitati koštrava). — vidi i: Koštrava
(Sabjar po Vetraniću, ali je u Vetraniča u svi-
jem primjerima koštrava), v. Kostrba. B. Šulek,
im. 163. S Aih, kako s kostrave gdi gine vi-
nograd ... Š. Menčetić 837. — koštrava je sta-
riji oblik nego koštrava, premda se moŽebUi sa-
svijem izgubio u našem jeziku, isporedi čeŠ. ko-
štrava, gorAoluž. kosćerva, koštrava, donoluž,
kostfova, po}. kostrzewa, rus. Kocrepk, Kocrepi.
— O^i^O^i^ j^ b namijenilo v, vidi kostrba. —
Od iste su osnove, osim koštrava i kostrba, i
kostrika i koštrika, a moŽebiti i kostret. — Os-
nova kostbrT> ili kostbrva vafa da znači: o^e
ili pozder.

KOSTRBA, /. vidi koštrava. Kostrba (kostrva,
koštrava), ČeŠ. koštrava (Festuca), pof. kostrzeba
(Bromus secalinus), kostrzewa (Festuca elatior),
luž. kostrova (Festuca), rus. Kocrepi*, KocTupi.
(Broinus secalinus), kostra (Apera špica venti),
Setaria verticillata Beauv. (u Božjakovini). B.
Šulek, im. 163.

KOSTRC, m. mjesno ime. — Pomii/U se od xiii
vijeka, vidi u Daničičevu rječniku: Kostrbcb,
Stefan je Nemai^a osvojio od G-rka ,Ko8trbCb*.
Sa(va, sim. pam. šaf). 1. selima Slamodraži, Đo-
brodo^anima, Neprobištima, Momafii i Bijeloj
Crkvi, koja je kra( Ste&n Dekanski dao Hilan-
daru, išla je meda ,otb Kcustrbca uz ddlb*. M(on.
serb). 87. (1327). zemja u Sohogrlu koja je Ste-
fan Dušan dao Hilandaru bješe ,pod patemb koji
grede codb BaAe u KostrbCb*. M(on. serb). 123.
(1386—1347). katun istoga imena dade oar Ste-
fan crkvi arhandolovoj u Prizrenu, i tada bješe
,Kostrbcu* meda ,(otb ŠemetiŠtb na Nekatu i uitb
Paraguše na Praskovo*. G-(lasnik). 15, 295. —
vidi dafe: Selo KostrbCb. Svetostef. hris. 11. i:
, KostrbCb' sačuvao nam se i do danas, to nije
predeo nego grad. S. Novaković, zem). 64. sli-
jedi 0 tome dafe na istoj strani i na str. 65—67.
Još jednu potvrdu svemu tome mogu navesti i
u imenu ,Kostrc'. ono je slovenski diminutiv od
rimskoga ,castrum*, tako pravilan, kako samo
može biti. 67.

KOSTRČ, m. ime selu u Bosni u okrugu DoM
Tuzle. Statist, bosn. 92.

KOSTRČANIN, w. vidi u Daničičevu rječniku:
Kostrbčaninb, čovjek iz Kostrca: car je Stefan
dao crkvi arhanđelovoj u Prizrenu ,katanb Ko-
strbčanb*. G(lasnik). 15. 294. taj se katun naziva
i »KostrbCb* koji vidi. — Množina je KostrČani
(starije Kostrčane).

KOSTRČKI, adj. koji pripada Kostrcu. vidC:^
u Daničičevu rječniku: kostrbčbkjj, što pripadiu^
Kostrcu; ,u vrbhb graba kostrbčkoga*. G<lasnik)-
15, 295.

KOSTREČ, m. vidi kostriječ.
KOSTREČAN, kdstrečna, adj. vidi kostretan,
isporedi kostriječ. — Na jednom n^eetu xviu

Digitized by

Google

KOSTREČAN

377

1. K08TEET, b.

vijeka. Cilicija oliti kostrećne a}ine. M. Do-
bretić 248.

KOSTREČIĆ, m. dem. kostreč ili kostriječ. —
Kao ime bifei u zapadnom obliku. Kostričić, Se-
necio vulgaris L. (Novak). B. §alek, im. 164.

KOSTRĆČITI SE, k63trečrm se, impf. nako-
streČiti se. — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Vas kostreči, vas se ježi, oštreć ćap)u na paA
bora. I. Gundalić 554.

KOSTREN, adj. vidi kostretan. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (kostreni ,đi
cilicio* »hispidus' 193^) gdje se naj prije nahodiy
i u Stulićevu (,ex cilicio'). Dražji pojas je ko-
streni. A. Kanižlić, uzr. 232.

KOSTRENA, /. ime dvjema selima u Hrvatskoj
u županiji modruško- riječkoj. Kostrena sveta
Barbara i Kostrena sveta Lucija. Rasdije}. 57.

KOSTRENČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 111.

KOSTREIStA, /. vafa da je isto što Kostrena.

— U narodnoj pjesmi istarskoj (iz Veprinca) u
kojoj se mijena kao adjektiv. Nisam mogal naj ti
takovog cveta, kako u Kostrehoj mladjahnu de-
vojku. Nar. pjes. istr. 2, 31.

KOSTRElirČICA, /. dem. KostreAka. — U istoj
pjesmi u kojoj ima i Kostrena (vidi). Kostren-
Čice mlade, nosite se oholo. Nar. pjes. istr. 2, 31.

KOSTREI^KA, /. žensko čefade iz Kostrene
(Kostrene). Lijepe Kostrenke u Nar. pjes. istr.

2, 31.

KOSTRESTAN, kostresna, adj. u Stuličevu
rječniku: kostrestan, kostrestni, v. kostretan. —
nepouzdano.

1. KOSTREŠ, m. ime za jednu ili više vrsta
ribe. — Između rječnika u Stuličevu (kostreš,
riba, v. okun) i u Vukovu (nekaka riba, može
biti peš) s dodatkom da se govori u Hrvatskoj
(kod bijelka Vuk dodaje cf. kostreš). Kostreš,
Lucioperca sandra. Nova Gradiška. Đ. Hire. ^

2. KOSTREŠ, m.(ilif.?), neka bifka. Ko-
streš, folaride (u silaskom rukopisu), Setaria vi-
ridis Beauv. B. Šulok, im. 163.

3. k6sTREŠ, m. ime muško. — Može biti
dosta staro, vidi Kos trese vic. — Između rječnika
u Vukot^u (ime nekakoga hajduka koji se u pjes-
mama spomine: Kostroš harambaša). Na nekaka
Kostreš-harambašu. Nar. pjes. vuk. 3, 328. A
ja, slugo, za Kostreša ne znam. 3, 329. Sestrić
mio Koetreša hajduka. Pjev. crn. 156*. A Ko-
streš je meni dodijao. Nar. pjes. juk. 536.

4. k6sTREŠ, m. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu banolučkom. Sta-
tist, bosn. 89.

b. brdo pokriveno Šumom u Zaovinama (u
Srbiji u okrugu užičkom). ^i. Stojanović.

k6sTREŠEV, a(j^j. koji pripada Kostrešu (vidi

3. Kostreš). Ne bi V našli kulu Kostreševu. Nar.
pjes. vuk. 8, 329. Pa kad pukla puška Kostre-
ševa. 8, 881.

k6sTREŠEVIĆ, m. prezime po ocu Kostrešu.

— XIV rijeka. Pribbcb Kostreševićb. Deč. hris. 45.
KOSTREŠI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdijej. 78. — Na drugom
je mjestu (jamačno po južnom govoru) pisano
Kostrijcši. Šem. prav. 1878. 73.

KOSTREŠICA, /. neka bifka (uprav. dem. ko-
streš). Kostrešica, stratiotes, millefolium (Du-
rante), Achillea millefolium L., v. Kostonica. B.
Šulek, im. 163.

K08TREŠITI, vidi kostriješiti.

K08TREŠKA, /. ime sviAi. Orozović. D. Hire.

1. KOSTRŽT, /. vrlo oštra dlaka (vuna), noj
čeŠSe kozja, pa i druga, kao struna u kona, ko-
čet u sviiie, dlaka u kamile; tkane što se od ovake
vune načina. — Radi postana isporedi kostrava.
— Pravi je oblik kostret u sva tri govora (vala
da je od starijega kostr(;tb), ali Vuk piše svagda
kostrijet po južnom govoru, isporedi jastreb, «a-
novet itd. — Od xvi vijeka, a izmeau rječnika
u Mikafinu (»cilicinm, ciliceum'), u Belinu (,ci-
licio, veste fatta di crini di cavallo' ,cilicium*
193h; kostret kozja ,lana di capra' ,lana caprina'
424'M, u Stuličevu (,cilicium' ; kostret kozija ,lana
caprina*), u Vukovu: (iat.) vide kostrijet; kdstrijet
(južn.) ,ziegenwolle* ,lana caprina'; k6strit (zap.)
vide kostrijet.

a. dlaka, vuna. Ova ti praća na poklon,
koja je pletena od kostreti. M. Đržić 416. Straš-
nijema kostreti bješe mu sred štita od prasca
vidjeti divjega koža ta. M. Bunić 55. NosiŠ jedan
kordun od kostreti opasan. I. Đržić 245. Oblači
koSuJu od bodežjivijeh kostreti. V. M. Gučetić
210. S gajtanom se razgovara:... ,A da zna-
dem, moj zlatane, da će tebe star derati, likom
bih ti osnov prela, a s kostreti potkitila*. Nar.
pjes. herc. vuk. 264—265. Jam^te mlijeko i ko-
stret sa koza. Osvetn. 4, 14. Kozija dlaka je i
sama za sebe trgovačka roba, a kaže se : kozina,
kozjevina, kostret i kočet. Đ. Popović, poznav.
robe. 396. — Stara koza slabo daje mlijeko i
kostrijet. Vuk, poslov. 124. Kostrijet ,kamel-
haare'. Zbornik zak. 3, 451.

b. tkane i odijelo, često u prtn\jerima oštro
odijelo što nose pokornici na mesu. — za neke
primjere nije jasno, pripadaju li amo ili pod
a. Kostreti vrhu gola tijela noseći. A. Gučetić,
roz. jez. 299. Odijevaše se ha^inicami od ko-
streti kamilijeh dlaka. M. Divković, bes. 56b.
Obuče se u tvrdu vreću i kostreti. B. Kašić,
per. 6. Pokori tijelo kostretima oštrimi. 10. A
konopom opaso se po oštrom ruhu od kostreti.
I. Gundulić 436; Kada oštroj u kostreti iz istočne
dođe strane. G. Palmotić 1, 24. U kostretim
obučen. V. Andrijašević, put. 283. Na došašće
starca sveta Dubrovnik se razveseli, sniženo ga
svak susreta, tegnut kostret svak mu želi. J.
Palmotić 84. Moja odjeća bila je kostret. M.
Radnić 73l>. Judita se oblačaše kostretju. 363^.
Pokriveno vrićami od kostreti. 490*. Za vunu
kostreti. (D). Poslov. danič. Kakono naj oštrija
alina, ako će biti od kostreti ... S. Margitić,
fal. 264. Metnu je svrhu svoje kostreti. P. Ma-
cukat 22. Spasite}no je kostreti vrhu puti nam
nositi. J. Kavaiiin 65a. Svet pokornik nosoć
harar od kostreti. 97^. OdmetnuvŠi zlato i gri-
miz, obuko se kostreti. A. d. Bella, razgov. 50.
Obucite me u kostret. 93. Stavjah bodežjivu
kostret na se. I. Đordić, salt. 109. Oštru obu-
koh kostret na se. 226. Muči tijelo svoje ko-
stretima bodež}ivijem. B. Zuzeri 6. Umire ko-
streti pokriven i pepelom. 331. Odijevajući se
kostretju. F. Lastrić, od' 162. jlSlegova odića
bijaše od kostreti. 341. Nosila je oštru kostret
tilo bodeću. A. Kanižlić, utoč. 379. Ne more
se svita reći, neg je kostret, muka tila. uzr. 229.
Noj ma luka, niti strila, nego pojas od kostreti.
230. Odjeven kostretim stučenom od kočeti. S.
Rosa 44h. U kostreti i u pepelu pokajani . . .
92a. Možete li ukazat kostreti s kojijem je on
pašo staro tijelo? Đ. Bašić 41. Ona zadušbiua,
oni pos, one kostreti, oni bici . . . 50. Sve Što
steče oni Krštjanin s gorućom molitvom, s tež-
cijem bićima, s oštrijem kostretima, sve je iz-
gubio. 50. Redovnici obučeni a ha)inah od ko-

Digitized by

>^uogIe

1. KOSTRET, b.

878

1. K08TBIŠ

etreti. 174. Zamini ^imii s odićom od kostreti.
Blago tari. 2, 7. Pokriven s kostretju. A. d.
Godta 1, 40. Suhi post, bifii, kostreti na goloj
pati. Ant. Kad6i6 371. Negova bila je odi6a
kako kostret, od dlaka devskih. I. Velikanović,
upat. 1, 136. Imajući svrhu bokova svojih ko-
stret. 3, 236. Davno a kostreti i a pepelu po-
koru bi bili u6inili. J. Matović 244. Mladić s
nidto debele kostreti saogmut. L J. P. Laćić,
razg. 24. Pravedno je, da me ofitra kostret sa-
odije. 32. Bici, verige, kostreti ... A. Kalić
532. U vreći od kostreti utope je u more. 8.
^ubiSa, prip. 243.

e. u prenesenom smislUj ime ¥ieko,j bifei. Ko-
stret (Vujićić), cf. Kostretica. B. Šulek, im. 164.

2. KOSTRET, m. vidi 1. kostret. — U dva
primjera xvii i xnii vijeka. Paćek kostret oštri
i Juti. P. Kanavelić, iv. 26. S. Terežija, koja
tilo svoje prioštrim kostretom i bićima pedepsa-
jući... A. Kanižlić, uer. 188.

K08TRETA, /. vidi 1. kostret — Na jednom
tnjeatu xvii vijeka (može biti i štamparska po-
greška), Nošaše jednu kostretu ili ćilicio od
dlaka koi^skijeh. B. Kafiić, per. 125.

KOSTRŽTAN, k6stretna, acfj. koji pripada
kostreti; koji je načinen od kostreti. — Od xvii
vijeka (vidi na kraju), a između rječnika u Be-
Unu (kostretni ,hirsuto cio& aspro di pelo* ,hir-
sutus* 369*), u Voltigijinu (kostretni ,peloso,
irsuto' ,haaricht'), u Stuličevu (,hirsutusO. Kano
vrića kostretna. I. Zanotti, med. priš. 14. Obu-
čen u kostretnoj sukAi. B. Zuzeri 106. Kostrotne
koSu]e oblačiti. A. d. Gosta 1, 105. Oblačen jed-
nom kostretnom vrićom. 1, 140. Odića bijaše od
dlake devine, to jest kostretna odića. I. Velika-
nović, uput. 1, 514. Zaogrnuti s kostretnom
a)inom. I. J. P. Lučić, razg. 26. Kostretnom
ajinom zaodivena. G. PeŠtalić 71. Po crvenoj
kapi oštru)ici, i po struci kita kostretnijeh. Os-
vetu. 2, 6. -- U nc^ starijem primjeru kaie se o
kozlićima, jer su na iMma kostreti. S mnogom
pomi&om razdije}ene mirne ovčice od kozlića u
ravnine š)e zelene, gdi je podobna nimi pića, a
kostretno plaho imanje, ke se u štetu it ne ustavfa,
ta prilično plandovanje u kamene gore odpravja.
* Palmotić 8, 154.

KOSTRETAR, kostretAra, m. čovjek koji če
što (pokrovce, vreće itd.) od kostreti, isporedi
mutav^ija. — Nemam nig^e zabilezene ove ri-
jeci, ali među bifeškama Danićića i nekoga dru-
goga (ne znam mu imena) našao sam zabiježeno
kostretarski (jezik).

KOSTRĆTARSkJ, adj. koji pripada kostre-
tarima, vidi kod kostretar.

KOSTRETICA,/. neka bifka. Kostretica, mil-
lefoglio (u sinskom rukopisu), Achillea millefo-
lium L. B. Šulek, im. 164.

KOSTRĆTINA, /. augm. kostret, a može zna-
čiti što i kostret. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Stuličevu (,pili caprarum et camelorum
hispidiores*). Prioštri odar od kostretin. B. Ka-
šić, per. 59. Da mi daš tvoju kostrotinu. P.
Macukat 42. Srjed svojih kostretina velom Bogu
ruke otvara. J. Kavaiiin 523t>. Kano na priliku,
postiti se, pasiće nositi ili kostretine. A. Kani-
žlić, uzr. 217.

KOSTRETLI, adj. vidi kostretan. — Postaje
od kostret turskijem nastavkom li. — Ne mije^
se po padežima. — U Vukovu rječniku: od ko-
strijeti ,yon ziegenwolle' ,e lana caprina* s pri-
mjerom iz narodne pjesme: O ramenu kostretli
torbicu.

I

KOSTRET^i A V, adj. vidi kostretan. — U Stu-
ličevu rječniku uz kostret)iv. — nepouzdano.

KOSTRET^ilV, adj. vidi kostretan. — U Stu-
ličevu rječniku: ,hispidus, ex piliš caprarum et
camelorum confectus'. — slabo pouzdano.

KOSTREVA, m. ime muško (po svoj prilici
nije žensko). — Na jednom mjestu xiv vijeka.
Kostreva i z bratijcumb i zb detiju. DeČ. hris. 57.

KOST RIJ, m. mjesno ime (od lat. castrami^)
- (I narodnoj pjesmi istarskoj našega vremena.
Kostrij je (izdavalac dodaje: rt vrhu vrbničke
drage u Istri) va moru. Nar. pjes. istr. 58.

KOSTRIJEČ, m. ime bifkama, — Badi poslana
vidi kostrava. — -i je- stoji po južnom govoru;
u zapadnom glasi kostrič. za istočni oblik ko-
streč nemam potvrde. — Između rječnika u Be-
linu (.crespigno, herba d^insalata' ,sonchus' 237^)
gdje se noj prije naUodi, i u Stuličevu (,souchu.s).
Kostrič, trava ovelika oštra lista šco se kuva u
gladno vrijeme. M. Pavlinović. Kostrič, soncho
(Bar tu lovi ć), v. Kostriječ. Kostrič zeČji, Senecio
vulgaris L. (Lambl). Kostriječ, 1. Chondi illa jun-
coa L. (Potter); 2. Sonchus L. (Vodopić). B.
Šulek, im. 164.

KOSTRIJEČAN, kostriječna, adj. koji pripada
kostriječu. — U Stuličevu rječniku : ,qui ex soncho
est*.

KOSTRIJEČITI SE, k6striječim se, tmi»/. rid*
kostriješiti so i kostrečiti se. — U naše vrijeme
u Stonu a između rječnika u Stuličevu (,horrere<).
Kostriječiti se, kćstriječim se, polizati dlaku, a
naše vrijeme u Stonu: ,Ne mogu vidjeti mačku
kad se ono kostriječi*. M. Milas.

KOSTRIJEŠ, m. vidi kostriš.

K0STRIJlfcŠEl5fE, n. <ijelo kojijem se ko ko-
striješi. — U Vukovu rječniku.

KOSTRUEŠI, m. pl. vidi Kostreši.

KOSTRIj£]ŠITI SE, kostriješim se, impf. je-
žiti se, remežiti se. — -ije- stoji po južnom go-
voru ; u istočnom glasi kostr^šiti se, u zapadnom
kostrišiti se. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kostriješ&h, i u part. praes. pass. kiwtri-
ješen; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf.f osim aor. 2 i 3 sing. kčstriješi. — Badi po-
slana isporedi kostriješ t kostrava. — U Vukoou
rječniku: (sa sva tri oblika) ,das haar strauben'
,arrigo comam^

KOSTRIJET, vidi 1. kostret

KOSTRIKA, /. neka bifka, isporedi koštrika.
— Badi postaiia vidi kostrava. — Između rječ-
nika u Mikafinu (kostrika, glogovina ,oxiacanta*),
14 Stuličevu (v. kostrika iz Mikafina), u Vukovu:
nekaka trava [Rusous aculeatus L] s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. Kostrika, puugitopi,
oxyacantba (Kuzmić), Ruscus aculeatus L. (Vuk,
Crna Gora; Vodopić), v. Kostrika. B. Šulek, im-
164.

KOSTRIKOVICA, /. u Vukovu rječniku: ma^
nastir u Rovcima.

KOSTRUi, m. injesno itne na Krku. — xv vi —
jeka. Kos tri I (iza brdi) v Noprinovica. Stat. krč —
ark. 2, 295. (1^43).

KOSTRISa, /. mjesno ime u Hrvatskoj, a^
selo u županiji bjelovarsko križevačkoj. Razdijef «
115. — b) pusta u županiji zagrebačkoj. 84.

KOSTRIREVO, n. ime dvjema selima u Bosni
u okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 94.

1. KOSTRIŠ, m. ime i^ekojim bifkama. — Vafa
da je -i- po zapadnom govoru, a da hi po juž-
nom glasilo kostriješ (isporedi kostriječ), ali za

Digitized by

Google

1. KOSTRIŠ

379

KOSTUKNICA

ovaj oblik t^einam potvrde. — Između rječnika u
Mikafinu (kostrid, mličac, &ep6eg ,sonohas'). Ko-
strib, soncho liscio (Kuzmić), sonoho aspero (An-
s;elmo di Canali, 8. Budmani), sonco (a siAskom
rukopisu), Sonchus asper L. (Bjelostjenac, Vi-
siani). v. Ko9trije6. B. Šulek, im. 164. — I
8 nekijem pridjevima. — Kostriš glatki, Sonchus
laevis Vili. (Durante). — Kostrid mali, senecio
minor, Soneoio vulgaris L. (Durante). — Kostrid
oštri, Sonchus asper Vili. (Durante). — Kostrifi
veliki, i«eneoio major (Durante), Senecio jaoobaea
L. B. Šulek, im. 164.

2. EOSTEIŠ, m. vidi 1. kostreš. Kostrifi, Lu-
cioperca sandra. Oko Časme. D. Hire.

K08TKIŽ, m. vidi kostrifi. — U jednoga pisca
Dalmatinca xyiii vijeka, koji tumači sviiiak i
iiviiiac. S vodom u kojoj je bio obaren kostriž.
J. Vladimirovid 26. Svij&aka oliti kostriža. 85.
List od metvice, bokvice, kostriža. 40. More se
metnuti svii&aoa oliti kostriža. 42.

KOSTRJEĆIĆ, m. vidi ko8treW6. — Za oblik
kostrječić nema potvrde, ali vidi kostrječina.

K08TRJEČINA, /. augm. kostriječ. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,malus sonchus'.
• K08TBNICA, /. neka bifka. — Badi postaiin
isporedi kostrava. Kostrnica, Dianthus saxiiraga
L. (Visiani). B. Šulek, im. 164.

k6sTB0, m. vidi Kosto. — V narodnoj po-
slovici našega vremena naeinenoj po lakome do-
ga daju, vidi Nar. posl. vuk. 45 i Nar. prip. vrČ.
42. u aadi/ioj kiiizi stoji: Gotovinu kao pop Ko-
stro; a u Nar. posl. vuk.: Gotovinu, kao i pop
Kosto (n. p. hoće, ište); ali malo redaka niže
Vuk kaže: Nekakav pop Kosto, ili kao što ga
Turci zoTu, Kostro.

k6sTE0MAŠ, /. veliki i jakt mraz. — Nepo-
znata postali. — U naSe vrijeme u Lici. , Jutros
je velika kostromaš osvanula*. ,Ova kostromaš
što svako jutro osviće nije za ozimice dobra'.
,Ova kostromaš svu ozimicu izbaci van'. J. Bog-
danoTić.

KOSTR<TŠITI 8E, k6striiSim se, impf. vidi
kostri ježiti se. — Od xvii vijeka (vidi Gazaro-
vićev primjer). I zube iz6iriva (vrag)j kostruši
se, na nas jeŽi. J. Kava^in 409<^. Na pastu)u
samo se kostruši (dlaka). J. S. Be)kovi6 277.
Kostrufie se po Pazaru Turci, kostrufie se, a pašu
proklu&a: ,Orn mu obraz na obadva svijeta! jer
on dade vjeru za nevjeru'. Nar. pjes. juk. 336.
— Nalazi se i aktivno s objektom dlaka, perje itd.
Ki dlaku kostruše. M. Gazarović 122b. Pusti
krila iV kostruši perje (kokoš). J. 8. Relković
279.

KOSTRVA, /. vidi kostrba. Kostrva, v. Ko-
strba, Kostrava. B. Šulek, im. 104.

KOSTUGAČKA ČUKA, /. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu požarevačkom. Niva vise Kostu-
ga6ke Čuke. 8r. nov. 1863. 286.

KOSTUKO^UNE, /. pl. CO *^ mjestu u Sr-
biji u okrugu požarevačkom. '^iv& u mestu ta-
kozvanom ,Kostuko|une*. Sr. nov. 1875. 319.

KOSTULA, /. jamačno tal. c6stola, rebro. —
U dvije poslovice dubrovačke xvii vijeka (smisao
nije dosta jasan, osobito u prvoj). Falila ti je
kostula. (D). Zapinat kostule. (D). Poslov. daniĆ.

KČSTtHiA, vidi kostjela. A. Ostojić.

K08TUMI, k6stum&, m. pl. mores, tal. costumi,
vidi podnošene, ponašane. — U pisaca dubro-
vačkijeh xvi i xvii vijeka. Imati lijepe kosturae.
Zbom. 19b. Lijepi kostumi umjeteoni staro je

bogate tvo. 19b. Da bude mlados alevana i podvi-
gnuta u dobrijeh kostumijeh. I. Držić 268. Što
može naudit dobrijem kostumom. 281.

KOSTtjl^AV, adj. vidi koStunav. — U jednoga
pisca ovoga vijeka, \tudi dosta visoki do 10 colu
preko 5 stopa, kostui^avi, krupni. S. Tekelija.
letop. mat. sr. 119, 66.

1. KOSTUR, k^stto^ m. kosti u mrtvoga lud-
skoga ili živinskoga tijela, ako ostaju poredenc
jedna uz drugu kao Sto je bilo u životu (tal.
sch^letro, nem. skelett, gerippe). — Radi akcenta
vidi kod b. — U ovom značenu u pisaca našega
vremena, ali vafa da je narodna rijeČ, vidi b.

a. u pravom smislu. Ture nad nega rešeto i
u rešeto kostur od lisičje glave. M. Đ. Milice vić,
živ. srb. 2, 40. Protivnici radikalne reforme,
kakvi su pakosni, mogu na to reći: ,da je to
samo kostur od škole bez mesa, bez duha', me-
dudnev. 39. Kostur ili skelet. J. Pančić, zoolog.
92. t u Šulekovu rječniku: ,skelett'.

b. mjesto u Župi blizu Dubrovnika, Schem.
ragus. 1876. 28 — Uprav je brežujak što se pruža
u more ili rat, i nalik je na životinski kostur.

— Po ovome n^esnom imenu zabifežen je akc.
(drukčije nego kod 2. Kostur); u loc. se mijei^a:
Kosturu.

2. k6st€^R, Kostiira, m. mjesno ime (vaja da
nije ista riječ što 1. kostur). — Akc. kaki je u
ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing.

a. grad u Mačedoniji (Kastoria, tur, Kesrie).

— Od XIV vijeka, a između rječnika u Vukovu
(,nom. propr. einer stadt in Mazedonijen*) i u
DaniČi&vu (Kosturb, u Maćedoniji na jezeru ko-
sturskom, pifiu ga ,Kastoria'). Gradb slavbnyj
Kosturb. Danilo 226. Da ja pođem put Kostura
grada. Nar. pjes. bog. 240. Od Kostura grada
bijeloga. Nar. pjes. vuk. 2, 364. Kad dođete
ka Kosturu gradu, vama će se Grci radovati.
2, 370. Pita Aega Mina od Kostura. 2, 371.

b. razvaline na gori Kličevcu. — U Vukovu
rječniku: ,ruinen am berge Kli&evac' (na lijevoj
strani Drine niže Zvornika) s primjerom iz na-
rodne pjesme: Sa Kličevca od grada Kostura.

c. selo u Srbiji u okrugu pirotskom. M. Đ.
Milićević, kraj. srb. 238.

3. KOSTUR, m. prezime. Rista Kostur. Rat.
141.

KOSTl'jRANIN, m. čovjek iz Kostura (vidi 2.
Kostur, a). — Množina : Kosturani. — U narod-
nijem pjesmama xvni vijeka. Ere mi je MiAa
Kosturanin bijele dvore porobio. Nar. pjes. bog.
22. Jeli u dvoru Kosturanin Miiia ? 240. — I sa
š mj. s. Druga mu je (kniga) Košturanin-Mihne.
233. Porobi me Kosturanin MiAa. 239. ali je
u istijem pjesmama ime gradu Kostur.

KOSTURAST, a^. u kojega je velika kost
(koščica, 0 plodu). — U jednoga pisca Dubrovča-
nina XVIII vijeka. Maslinice kosturaste, mledne,
prazne. V. M. Gučetić 16.

KOSTURINA, /. dem. kost. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stuličevu (,vi\e os'). Što će
znati mrtve kosturine, kako će se kome dogoditi?
P. Petrović, gor. vijen. 67.

KOSTUR^^AST, adj. u Stuličevu rječniku: v.
kos tast.

KOST^JR^AV, adj. u Stuličevu rječniku: v.
kos tast.

KOSTURNICA, /. n\jesto gdje se hrane kosti
mrtvijeh, isporedi kosturnica. — U naše vrijeme.
Da se potom u kralevskoj kosturnici šarani. Nov.
sr. 1834. 180. (Sunce) na ta mesta straovito ko-

Digitized by

>Joogle

KOSTURNICA

380

KOŠ,

^urnicu obasjava. B. Badi6evi6 (1880). 809. i u
Sulekovu rječniku: ,beinhaus'.

KOSTURSKI, adj. koji ^pada Kosturu (vidi
2. Kostur, a). — Između rječnika u Vukovu: von
Kostur s primjerom (vidi da\e) : Okajao se da ga
ni kos tursko jezero oprati ne može. Kada bio
u po)e kostursko. Nar. pjes. juk. 64. Onako se
oka|ao, da ga ni kostursko jezero oprati ne može.
(Ove poslovice ja nikad čuo nijesam, nego sam
je uzeo iz Muškatirovićevih ; i po svoj prilici su
je Srbi još s patrijarom Carnojevićem donijeli u
vojvodstvo. Vuk). Nar. posl. vuk. 239.

KOSTUŠEVIĆ, m. prezime. — Najednom mje-
stu XIV vijeka^ i otale u Daničićevu rječniku
(Kostuševićb). Smilb z bratijoimb Kostuševići.
Glasnik. 15, 294. (1348?).

KOSIHiE, /. pl. ime livadama na jednom visu
u hataru belušićskom. L. Đorđević.

1. KOSUR, m. ime prascu. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

2. KOSUR, vidi kusur. ,Mi srao kosur (naše
račune smirili)^ M. Pavlinović.

KOSURAK, kosurka, m. samo u Stulićevu rječ-
niku: V. kosijerak.

KOS URICA, /. mjesno ime. Kosurica mala i
velika, dvije šume. — Terozovac, Virovitica. D.
Hire.

KOSURIĆ, m. ime prascu (dem. kosur). F. Ku-
relac, dom. živ. 41.

KOSURIĆI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
čačanskom. M. Đ. Milićević, srb. 657.

KOSURINA, / augm. 1. kosa. — U naše vri-
jeme u Lici. jUzmi onu staru kosurinu, pa e
odnesi ciganinu, da ti od Ae žu|aču za guvno
napravi*. J. Bogdanović.

KOSURINE, /. pl. augm. kose (vidi 2. kosa).
— U naše vrijeme u Lici, , Kolike su mu ko-
surine narasle!' J. Bogdanović.

KOŠUTA, vidi košuta.

KOŠ, k6ša, m. u naj širem smislu, nešto sple-
teno od pruća u čemu se što hrani ili nosi. do-
lazi u osobitijem značeiHima. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padeiima, osim nom,
i acc. sing., i voc: košu, kosi (k6ševi). — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov košb, rus. koiut*,
Češ. koš i kftš, po}, kosz. — Nije mi poznato po-
statie. — U množini se može umetnuti ev: k6-
šovi, k6šev& itd. (nije dobro umetnuti ov, premda
ima primjera od xviii vijeka). — Između rječ-
nika u Vrančičevu (,calathu8; canistrum; cista;
corbis; fiscus; qualus'), u Mika(inu (koš, krošiia
,cauistrum, panarium, cista, sporta'; koš u kom
se gneči grozdje ,qualu8*), u Belinu (»canestro
over paniere* »canistrum' 165*; ,ce3ta' ,cista*
1871> ; ,panaro, canestro' .panarium' 537b), u Bje-
lostjenčevu (koš, korto, kartil, krošna ,corbis, fis-
cus, scirpiculum, fiscina*. 2. koš čez kojega se
mošt cedi, v. cedilo. 3. koš vu kojem se žitek
drži ,cumera'. 4. koS z prutja zpleten na obrambu
vojske, za kemi se junaki proti puSkam zakri-
vaju ,gerae'. 5. koš pčelni, v. košić), u Jambre-
šicevu (,corbis'; koŠ iz prutja spleten za obranbu
junakov ,gerrae*; koš, vu kom se žitek sprav|a
,cumera*; koš, čes koga se mošt cedi ,qualus*),
u Voltifjijinu (,canestro, paniere, cesta* ,korb*),
u Stulićevu (,canistrum, qualus, qualum, cophi-
nus, sporta'), u Vukovu: 1. za kukuruze ,art
scheuer von ilechtwerk fiir kukuruz' ,borrei ge-
nus'. ovaki se koševi pletu od (eskova pruća
okrugli, i u dnu su uži nego u vrhu, i visoki
su oko dva čovječija boja, odozgo se pokriju si-

jenom ili papraću, kad se kukuruzi (u klipo-
vima) iz nih stanu vaditi, onda se doje prosijeku.

— 2. n. p. za pasu), za e)du ili za obijene ku-
kuruze ,art korb' ,corbis genus'. ovaki su koševi
po naj višo od bijele loze ili od rakitova pru-
ćica, pak se ulijepo balegom govedom, i mogu
se premještati. — 3. za ribu ,art korb fische zu
fangen' ,nassae genus'. i ovi su koševi od bijele
loze ili raki to vine. — 4. u karuca ostrag gdje
se prt)ag sprema ,die schosskelle'. cf. zakošak.

— 5. (u Srbiji) ono gdje se žito zasipa kad se
me|e. ovaj jo koš od dasaka i gore je vrlo širok
a do|e uzak. odozgo je privezano ili namješteno
kao malo korice, koje se u Jadru zove čanak,
pa žito iz koša samo ide u Čanak, a iz čanka
ga čekalo izgoni u kamen. — 6. (u Dubrovniku)
dar spravjenici od gospodina roda. cf. sprava.

a. vidi kotarica. — ovo značeike nije može-
biti poznato po istočnijem krajevima, ali jest po
zapadnijem, i može biti da je naj starije, (u
Dubrovniku se upotrebfaoa uopće u širem zna-
čcnu, ali se svagda misli na nešto više nego je
košić i osobito košičić; u užem znaČeiHu znači
kotaricu bez pokriva poširu a ne vele visoku s
dvije ručice na stranama, u kojoj se nosi h(eb
(onda je od bijeloga pruća) pa i drugo, n. p,
voće; ako je od tamnoga pruća, nosi se u nemu
grozde kod berbe, i zove se koS jemački). — u
svijem rječnicima ima ovo značene, osim Vukova
gdje su kod 2 i 3 nabrojene osobite dvije vrste
kotarica, ali je i kod 6 uprav ovako značene,
jer spravfenica kupi darove u koš (Iifebni) i noH
ga poslije na glavi. Jučer je tu ostao u košu
nad vrati. M. Vetranić 2, 239. Dvanajste koša
i veće csta im. Zborn. 71**. S puuijeme košem
cvijetja. Ć. Palmotić 1, 172. Drobnijem rar-
vam po tle palijom napuniše dvanaes koša. 3,
182l>. Đe ti kažu mnogo, mali koš nosi. Nar.
posl. vuk. 78. Orane je ŠetaAe: sij, vij, pa u
koš; ali je mučno čuvalduze tegliti. (Kazao ci-
ganin se jaku). 241. Sve delije u demije a u
kose žita nije. (U Crnoj Gori). 280. Tako se
ne zgrčio kao i car Aron pod koš. 309. Imali
Skadrani množ veliku koša, opletenijeh prućem
a omazatijeh pak)enicom. S. ^ubiša, prip. G3.
Pekna mi izjela sedam koša žita, a deset želuda.
204. Koš za artiju ,papierkorb'. Ilajdenak, na-
ziv. 30. Koš, u čem voze na kolima kukuruz,
snopove, krompir itd. Đubašnica na Krku. I.
Milčetić.

b. mjesto ograđeno pleterom gdje se hrani
fetina, osobito kukuruz (vidi u Vukovu fjećniku
kod 1). Moje su mi žitnice i koševi tisni. E.
Pavić, ogl. 574. Moje kosove i hambare hoću
pokvariti. Đ. Rapić 240. Kada ti Sitom ham-
bare, kosove i jame, a podrume vinom napuni?
431. Koš je prazan i čeka mladinu. J. S. Re|-
ković 165. Ja ću provaliti koš i ukrašću sjeme.
Nar. prip. vuk. 221. U nekim selima imali su
još odavna koševi u koje se zbirala hrana kao
ostava za gladne godine. M. Đ. Milićević, opšt
36. Okolo su ambari, koševi, ko&ušnice i druge
staje. omer. 62. iSrihova kuća sa svojim amba-
rima, vajatima, mlekarima, stajama, koševima,
kačarama . . . zlosel. 276. Koji će (knez) sa se-
lom ograditi koševe i ambare za desetke, po-
menik. 1, 116. Pa vajati, koševi i vratnice. M.
P. Sapčanin 1, 81. Koš so oplete od Ješko vijeh
grana, pa i od vrbovijeh, ili od }eskovijoh obruča
sreže se toliko visok i širok, koliko u n stati
može sijena za jedan obrok petero do šestero go-
veda, u Lici. J. Bogdanović.

c. vidi zakošak. — vidi u Vukovu rječniku
kod 4.

Digitized by

Google

KOŠ, đ.

881

KOŠARA, b.

đ. ffidi košnica. — U Bjelostjenčevu i u Jam-
brešieevu rječniku, vidi i J. Živanović. javor.
1879. 338.

e. tt ovom primjeru kao da enači kafez.
Demir Ham (Bajazeta) . . . v železnom kosu so-
bom je pelal. P. Vitezovi ć, kron. 113.

f. vidi cjedilo (samo ako je spleteno od pruća).

— V Bjelostjenčevu i u JambreŠićevu rječniku.

g. nasap utvrđen pleterom. — U Bjelostjen-
čevu i u Jambrešićevu rječniku.

h. vidi grot. — U Vukovu rječniku kod 5.
Mlin izmeće brašno onako kakovo je žito koje
se stavja u koš. M. Radnić 44015. a tobe ću u
koš u pšenicu. Nar. pjos. stojad. 2, 128. Neće
bit do koša, ako ne bude do Žita. Nar. h\&g.
mefam. beg kap. 139.

i. u proklestvu (ne znam, jeli zbifa ili iz
šale). — A ne znam, ni koje je pravo značeue.

— U dva pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Tamo
ga ubio koš! N. Dimitrović 99. Kamo se? oš!
oš! OŠ! Nije ga vragu t^ kus; da bi ga ubio
koš! OVO ga, ostao pus! N. Naješković 1, 180.

k. kao mjesno ime.

a) pomine se xiii vijeka. Ot Koša. Sve-
tostef. hris. 12.

h) pomine se prije našega vremena. Košb.
S. Novaković, pom. 135.

c) tijesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Livada na KoŠ. Sr. nov. 1874. 42G.

€l) mjesto u Srbiji u okrugu požarevačkom.
Niva u Koš. Sr. nov. 1872. 440.

1. KOSA, /. hyp. košu|a. — Akc. se mijena
u voc. kdšo. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu. A ni tkano ni prodene kose.
Nar. pjes. juk. 601. Treće veli: ,Srež' mi košu,
majko*. Nar. pjes. petr. 1, 28. Da ja vidim, jel*
mu koša duga. 1, 290. Uzgrnito kose povisoko.
Nar. pjes. marj. 114. U pošo ni koso. (poslovica),
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijević.

2. k6ŠA, u trećem izdanu Vukova rjeĆnika
ima kod ove riječi: hyp. von kokoš, vidi s. v.
varica. ali kod riječi varica Vuk piše: (U Boci)
pospu ^ome (varicom) po kući govoreći: , Ovo-
liko Jadi, volova, brodova, kona, uli š ta, pila, koša,
da se ]»lodi plod i rod!* Ovdje jamačno je k6š&
gen- pl. koš (kotarica), kao što je i pila gen. pl.
pilo za u\e (vidi u Vukovu rječniku pilo pod 2),
te kako se mistli na pila puna ufa, tako se misli
i na kaše pune voća, osobito grožđa: zadnijem
se dakle riječima pomine što se u Boci osobito
goji i rađa. (ne znam riječ kona treba li shva-
titi u pravom smislu; moglo bi biti, s toga što
stoji tneđu brodova i ulišta, da je preneseno zna-
čene kao kod 1. kon, 2, b, te bi se tijem mislilo
osobito na žito, ali ne znam, ima li ovo značeile
u Boci).

3. k6sA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ.
24. — Jamačno je hyp. košuta.

4. k6ŠA, /. žensko ime. Koša, hyp. od Košuta.
S. Novaković, pom. 71.

KOŠAC, Košca, m. ime selu u Hrvatskoj u ŽU'
paniji modruško-riječkoj. Razdije). 02.

KOŠAK, koska, m. u Vukovu rječniku: vide
sakošak s dodatkom da se govori u Barani.

KOSAN, košna, adj, na jednom mjestu xvii
rijeka, gdje mislim da treba čitati ž mj. š (ako
9u bječvice kožane dokofenice, što bi moglo biti).
Da bječvice i tii^ke i sve što košno nahodahu,
blagovahu od tolikoga glada. M. Divković, bes.
699b.

KOŠANE, f.(?) pl. ime nekakvu selu. — U
spomeniku xiv vijeka. — Može biti da je pravi

oblik KoŠani i da je muškoga roda. Selo Ko«
šane i selo Draže)a . . . Glasnik. 25, 255. (oko
1380).

KOŠANIOA, /. livada^ isporedi koSevina. —
U naše vrijeme u Bosni i u Lici. Komad ora-
nico ili koŠanice ... V. Bogišić, zborn. 440. ,0n
ima lijepa oranicu i košanicu*. ,Ko nema koša-
nice nije mu vajde ni od oranice'. ,Da mu e još
koŠanica, kakvu ima oranicu on bi onda ka^ i
spaija živio, tako se muči vavije za krmu*. J.
Bogdanović. Sa košanicom livadom zaokružena.
Bos. vila. 1886. 105.

KOAaNIN, m. prezime. — U naše vrijeme,
Gligorije Košanin. Rat. 234. Paun Košanin.
356.

1. KOSAR, m. vidi koš, košara.

a. kotarica uopće. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka. Na glavi nosaše tri košara
brašna. E. Pavić, ogl. 83. Povali ditešce u ko-
sar. 98. Niti će brašno u košaru pomaiikati.
304. Spustiše obnoć u košaru doli niz varoški
zid. 652.

b. metaforički, vidi košarica, b, c), — U naše
vrijeme u Bosni (?), Sad sam dobio košar. Bos.
vila. 1892. 275.

c. vrsta vrše. — U Stulićevu rječniku: v.
vrša, i u Vukovu : ,ein koš zum fischfange* ,nassae
maj oris genus*.

2. k6ŠAR, kosira, m, čovjek koji plete kose
(kotarice). — U Belinu rječniku: ,chi £a canestri*
,canistrorum factor' 165&, i u Stulićevu: v. ko-
šičar.

KOŠARA, /. mjesto ograđeno pleterom gdje se
hrane domaće životiiie; ovo je starije znače'^, —
Akc. se mijeika u gen. pl. k5Š&ra. — Postaje od
koš nastavkom ara ili arja. — Biječ je prasla-
venska (u starijemu značenu), isporedi stslov. ko-
šara i košarja, rus. Komapa, (češ. kosir), pof. ko-
szara.

a. u značenu sprijeda kazanome, — Između
rječnika u Stulićevu (,bovile') i u Vukovu (n. p.
koiiska, goveđa, ovćija ,stall von flechtwerk' ,sta-
bulum vimineum*). K8 vukovi kad nemili iz
div|ačne gore udare, blage ovce da po sili sve
poko)u sred košare. J. Palmotić 189. I u ko-
šaru kratku i tijesnu, žirna stada gdje borave,
uvede me. P. Kanavelić, iv. 416. To bi V vam
se pošteno vidilo, da imajući primiti na konak
jednoga gospodina, da ga metnete u jednu ko-
šaru? F. Lastrić, od' 223. Metne ždrijebe u ko-
šaru i stane ga timariti. Nar. prip. vuk. 224.
Odredi zapalit svoju košara. Nar. prip. bos. 1, 81.
Brave išćera, a košaru potuče. Magaz. 1864. 103.
Još mu jo zapalio seAak i košaru. M. Đ. Mili-
ćević, zim. ve6. 315. Okolo su ambari, koševi,
koi^ušnice, košare i druge staje. omer. 62. Selo
Boževac da se spali sve; jedna košara, da ne
ostane usprave ! pomenik. 5, 683. Paripa odvedem
u košaru. Srp. zora. god. 1, svez. 3, str. 59. —
U Dubrovniku i u okolini zove se košara mjesto
gdje se hrane svii^ i kad je sagrađeno od ka-
mena. P. Budmani.

b. vidi koš (kotarica). — Od xvi vijeka po
sjevernijem krajevima (ima i u Belinu i u Stuli-
ćevu rječniku, ali ne mogu vjerovati da su ovo
značene Čuli u Dubrovniku). — Između rječnika
u Vrančićevu (,fi8cella*) gdje se noj prije nahodi,
u Belinu (,corba) cesto oosi detto* ,corbib* 228l>),
u Bjelostjenčevu (košara, korpa, krošna, kratil,
korba »corbis, sporta, cophinus, ero 1. aero), u
Jambrešićevu (,corbis*), u Voltigijinu (,cestone,
canestrone* ,ein grosser korb*), u Stulićevu (^,cor-
bis*). A Ea nasad u košaru meće (jaja)y \V uborak

Digitized by

>JoogIe

KOŠABA, b.

882

1. KOŠAVA

pod posteju kreće, da se kako dica ne prikače.
J. 8. Be{ković 99. Kolare se pletu ili od mlade
rakite, ili slame, ili ade)ane (eskovine. u Lici.
J. Bogdanović.

c. ne gnanif jeli način pleteiia kose ili kapa.
Te se ovo (djevojČe u petnaestoj godini) ozna-
čuje . . . pletei&em kose u ,kiku', jer dotle ili nose
,košaru' ili ,kikuS samo užju. (oko (iradi^ke i
Broda). V. Bogišić, zborn. 294.

d. mjesno ime.

a) planina u Hercegovini.

b) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Livada kod Košare. Sr. nov. 1875. 729. — isjm-
redi Kofiare.

KOŠABAG, Košarca, m. u spomeniku xviii
vijeka stoji samo za sebe kao da je muško ime,
ali može biti da je prezime ili nadimak; pravo
bi značene bilo : čovjek koji napravfa košare.
Grujo Kozar. Košarac. Krsta i Juriša... Glasnik.
II, 3, 75. (1706—1707).

KOŠABANI, m. pl. mjesno ime. — Prije na-
šega vremena. Spom. stoj. 185.

k6ŠAEE, Kdš&r&,/. tr^esno ime u Srbiji (uprav
plur. košara), a) mjesto u okrugu kragujevačkom.
IS'iva u Košarama. Sr. nov. 1863. 446. — b) ka-
raula u okrugu kruševačkom. M. Đ. Milićević,
srb. 725.

KOŠAEŽTINA, /. augm. košara (pod b). —
U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KOŠAEEVAC, Košarevca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu smederevskom. liriva u Košarevcu.
Sr. nov. 1873. 1077.

k6ŠABI0A, /. dem. košara. — Od xvi vijeka
(vidi kod b).

a. vidi košara, a. Kod ne zgradi kučericu
kolik jednu košaricu. P. Knežević, pism. 4. U
planini blizu svoga stana ili svoje košarice pazi
i prisvoji se komad šume. V. Bogišić., zborn.
400.

b. vidi košara, b. -^ Između rječnika u Bje-
los^enčevu (košarica, korpica, korbica, kartilac,
procanica ,corbiculu8, sportnla, qualiculus, cala-
tfaisous, canistellumO) u Voltigijinu (,oanestrino,
canestruccio' ,kdrbchenO, u Stulićevu (,parvtt
corbis')' €i) uopče. Vazme u jednoj košarici malo
smokav. F. Vrančić, Živ. 109. Oplete košaricu
od rogoze. E. Pavić, ogl. 98. Gedeom meso po-
stavi u košaricu. 184. Noseći u jednoj košarici
cviće. A. T. Blagojević, khin. 78. ,Ajde samo
onu malu košaricu nakopaj kumpjera*. u Lici.
J. Bogdanović. — b) u osobitijem značenima.
€Ui) U Bjelosljenčevu rječniku: košarica vu koje
žene vretena i potake polažu ,calathus^ — bb)
Šivaća košarica ,nfthk6rbchen'. B. Šulek, rjeĆn.

— cc) radna košarica »arbeitskorb*. B. Šulek,
rječn. — c) u metaforičkom smislu, u Hrvatskoj,
vidi u Bjelosljenčevu rječniku: z košarice opasti
,excidere virgine*, v. oxcido, a kod ove riječi ima
,excidere virgine' košaricu od divojke dobiti, ili
z košarice opasti. — kaže se dakle: pasti s ko-
šarice, ili dobiti košaricu o momku koji prosi
djevojku, a ona ga neće (zadne vrlo čeato u naše
doba u Hrvatskoj, i u širem smislu), prevedeno
je s nemačkoga durcbfallen, einen korb bekommeii.
(sredfiega bi vijeka u Nemačkoj djevojka svome
momku koji bi obnoć pod nenijem prozorom čekao
spustila veliku kotaricu i u noj bi ga k sebi po-
vukla: ali, ako ga nije htjela, spustila bi gdje-
gdje kotaricu sa slabijem dnom kroz koje bi on
propao, poznije se slala mala kotarica beza dna
kao znak da ga djevojka neće. S. Tropsch).

(*. u prenesenom smislu po značenu kod b.

— U Bjelostjenčevu rječniku: košarica, ka se

koAem na vusta polaže ,po8tomi8*, i u JambreŠi-
ćevu : košarica železna, ka se koi\em za vkroteiie
na vusta postav)a ,postomis'.
d. ime mjestu u Hercegovini.

KOŠABIČAR, m. vrsta ćonara (vidi ćenar, b).
I. Kršnavi, list. 48.

KOŠABIĆ, m. prezime. — isporedi Kosarić. —
Od XVIII vijeka. Koji kažu, da slavni prizimenak
stari Košarica bi promiiieno u Kosirića. J. Ba-
novac, razg. VI. ,Košarić vel Kossarić'. Schem.
herceg. 1873. 11. I od mlada Stijepe Košarica.
J. Krmpotić, pjesm. 8.

KOŠABINA, /. augm. košara. — U Stulićevu
rječniku: »vile stabulum, vilis corbis*. — I kao
mjesno ime u Srbiji: u okrugu kragujevačkom.
I^iva u Košarini. Sr. nov. 1875. 23. i u požare-
vaČkom. Livada u Košarini. 787.

KOŠABnSrAC, KošariAca, m. vrh u hrvatskom
primorju. D. Hire.

KOŠABIŠTA, n. pl. mjesno ime u Srbiji (uj>rav
pl. košarište). a) u okrugu biogradskom. Nivu
u Košarištima. Sr. nov. 1875. 415. — b) u okrugu
va^evskom. iSriva u Košarištima. 1868. 141.

KOŠABIŠTE, n. vidi košara. — Uprav augm.
košara, ili mjesto gdje su košare. — xiv vijtka,
a između rječnika u Daničićevu (,caulae'). Selo
Pakiša i s košarišti. Glasnik. 15, 281. (1348?).
Niz rSku na Milčeva košarišta. 282. — U naše
vrijeme kao mjesno ime u Srbiji: u okrugu bio-
gradskom. I^iva u Košarištu. Sr. nov. 1867. 363.
(isporedi Košarišta). i u čačanskom, Bašta u
mestu Košarištu. 1871. 290.

KOŠABLIJA, /. šuma u okrugu biogradskom,
^i. Stojauović.

KOŠABNA, /. mjesno ime.

a. vidi u Daničićevu rječniku i Košarbna, selu
je jOsblbnici* crkve bogorodičine u Ždrijelu bra-
nićevskom išla meda ,Qitb Košarue sb Haldujemb^
M(on. serb). 194. (1380).

b. sad ima mjesto s tijem imenom u Srbiji
u okrugu kragujevačkom. Vinograd u Košami.
Sr. nov. 1875. 3.

KOŠABNI DO, K6š&m6ga Dola, m. ime seocu
na Ratu u Dalmaciji u kotaru korčulanskom.
Schem. ragus. 1876. 43.

KOS ABNIK, , m. ime selu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Košarniku. Sr. nov. 1867.
228.

KOŠABNA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u KošarAi. Sr. nov. 1871.
121. -— Vuk (dan. 2, 70) pomine s ovijem imenom
selo u nahiji smederevskoj, vidi i M. Đ. Milićević,
srb. 166.

KOŠABOVIĆ, m. prezime. — Ovoga vijeka.
Gaja Košarović kmet u Salašu. Glasnik. 2, 1,
161. (1808).

KČŠABSKO BBĐO, n. ime planini u Borni.
Glasnik. 21, 340.

KOŠABUŠČIĆ, m. prezime. — xviii vijeka.
Stevan Košaruščić. Glasnik, ii, 3, 237. (1710—
1720).

1. k6ŠAVA, /. ovako se zove neki vjetar u Sr-
biji. — Nepoznata postaiia (ne mislim da je
srodno s tur. qušluq, jutro, kao istočni vjetar).
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(u Srbiji oko Dunava vjetar neki koji odozdo uz
Dunave duše). Jer ko bi smeo izaći na toci|ajku
kad košava duše? M. P. Šapčanin 1, 50. Ko-
šava je od sviju vetrova naj jača. Javor. god.
16, br. 36, str. 570.

Digitized by

Google

2. koSava

K0ŠĆITA8T

2. KOŠA VA, ime kratfi, F. Knrelac, dom. živ.
24. — ispoređi ko&ata.

KOŠAVIĆ, m. prezime. — xv t xvi vijeka. Vid
KoSavić. Mon. croat. 106. (1470). Pavla Koša-
vića. 210. (1521).

KOŠAVIĆEV, adj. koji pripada Koiaviću.
Mej Lipami KoSavićevimi. Mon. croat. 265.
(1569).^

KOŠČAN, adj. koji je od kosti. — Postaje od
koska, ispoređi koščica. — U jednoga pisca na-
iega vremena. Ozgo i ozdo imaja (koriiače) dve
jake ko&čane ploče. K. Crnogorac, sool. 106.

k6ŠČAT, adj. u kojega su velike kosti. — U
naše vrijeme. To je čovjek visoka rasta, suv,
koŠčat, smeđ. M. Đ. Milićević, omer. 121.

KOSČICA, /. dem. kost, ali uprav dem. koska.

— ispoređi koštica. — Akc. se mijena u gen. pl.
k5ičic&. — Od XVIII vijeka (vidi kod h).

a. tt pravom smislu. — Ismeđu rječnika u
Vukovu (1. ,đas beinchen' ,ossicalum'). Koščice
slnSne ,ossicula aađita8^ J. Panftić, sool. 74—75.
Koščica Silvijeva ,Ossicalam lenticalare Sylvii*.
75. Dlan sastavfen je iz 5 podužih koŠčica. K.
Omoi^rac, kooI. 8.

b. u voću trrdo zrno u kojemu je ^eme. —
Ismeđu rječnika u Vukovu : ,der kern (in der
pflanme a. drgl.)' ,Qacleii8^ Uzmi košĆica muš-
mulovih. Z. Orfelin, podr. 229. Uzmi viša^a,
izvadi iz liih koŠčice. 880. Nije dobro s velikom
gospodom iz jednoga Sanka trešiie jesti (ne znam
zašto, ako nije za to što će kao igrajući se ko-
ščicama siromaha u oči tući). Nar. poel. vuk.
214.

k6AČINA, /. augm. koska, ispoređi koščica.

— U naše vrijeme. Pa udari š Aime (Talom) o
kaldrmu ; stade praska u Talu koščina. Nar. pjes.
vuk. 9, 261. ,Na golu koščinu ni paŠče ne gledah
J. Bogdanović.

KOSČINE, /. pl. planina u Srbiji u okrugu
u Učkom. ^. Stojanović.

KOŠČUBINA, /. augm. koska, ispoređi koščica.

— U naše vrijeme. Pa zviznu na jednu košču-
rinu. Bos. vila. 1892. 157. ,Baci te koščurine
pred psa^ J. Bogdanović.

KOŠCADAN, košćadna, adj. košćadna zem]a,
sijanica kamenita. M. Pavlinović. — Vafa da
postaje od kost.

KOSĆAK, m. koštun^ koštunavac. Grobničani
orahe razlikuju: košćuh i mekeš; čim i^ihovi su-
sjedi, Kastavci, toga košćuha po svoju košćakom
naziv}u. F. Kurelac, dom. živ. 57. Košćak (orah).
Strmec kod Klaifica. Đ. Hire. — / kao ime bifei.
Košćak ,Polygouatum verticillatum^ Grobnik. D.
Hire.

KOSĆAN, m. vidi kostaii i koštan. — U naŠe
vrijeme u Bosni, I majmuni mačju šapu vukli,
da košćane iiom iz prpe vlače. Osvetn. 6, 84. —
I kao ime drugijem bifkama (u Slavoniji). KoŠćan,
vrst trave (Sab}ar, u Zrinu), 1. Panicum glaucum
L. (Pavić); 2. Setaria viridis Beauv. (Pavić), v.
Koštan. B. Šulek, im. 164.

KOSi^ANI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 73.

KOisĆAHT, adj. u kojega su velike kosti. — U
Bjelostjenčevu rječniku: ,os8atus', i u Stuličevu:
v. kostast iz Bjelostjenčeva.

KOŠĆAT, ac^j. a) koji mnogo kosti ima. —
b) koji malo mesa ima (mršav), na Kijeci. F.
Pilepić.

KOŠĆE, n. eoll, kost — Na dva mjesta xviii

f ovoga vijeka (sa starijim oblikom kostje). Da
'e 8vet-Bažilija zakopano kostje s tilom. J. Ka-
vaAin 817h. Žena meso poŽerala, a mužu je
kostje dala. Jačke. 267.

k6ŠĆELA, k6ŠĆELIGA, vidi kostjela, kostje-
lica.

k6ŠĆEL0V, adj. koji je od drva od koščele
(kosljele), ali vidi i koštunica. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena. Pa uzeše kop}a
košćelova. Bos. vila. 1888. 222.

KOŠĆEN, adj. osseus, od kosti. — U narodnoj
pripovijeci bosanskoj našega vremena, a između
rječnika u JambreŠičeou (,osseus'), u Voltigijinu
^ossoso, di osso, ossuto' ,knochicht, von bein'), u
Stuličevu (v. koštan iz Habdeličeva). Nemu daje
košćene (zube) ... Ja ću tebi dati degove ko-
šćene zube. Nar. prip. bos. 1, 111.

KOŠĆENICA, /. voče (n. p. breskva ili šfiva)
u kojega se meso drži čvrsto koštice. — ispoređi
gloca. — U naše vHjeme u sjevernijeh čakavaca.
Košćenica ,ossatu3 (prunu*n, pomum etc.)^ D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 61. A i pri-
morci ikeke praskve (koje se uz košćice prilije-
pile) zovu ,košćenioe^ F. Kurelac, dom. živ. 57.

KOŠĆĆI^AK, košćeMka, m. i^ekakav morski
rak; veći je malko i tvrdi od vršice. na Braču.
A. Ostoiić.

KOŠCEŠINA, /. ime kravi. Kukujanovo. D.
Hire.

KOŠČICA, /. vidi koštica. -— Od xvn vijeka
(vidi a, b) aa)).

a. dem. kost (u čefadeta ili u životine). —
Između rječnika u Bjelos^enČevu (košćica, koštica
,ossiculum'), u Voltigijinu (,ossetto, oesicello, ossi-
cino, ossolino^ ,beinohen'), u Stuličevu (v. koštica
iz Bjelostjenčeva).

a) uopče. Na tvrdoj se poste)ici izpite od
nemoći kost^ice prinemažu. A. Kanižlić, utoč.
88. Košćice od svetih. Ant Kadčić 169. Da
joj ja satarom liezine košćice. Nar. pjes. istr.
6, 20. Koliko v jai^cu košćic, toliko v dvoru
ovčio. 6, 48. Katine košćice na vetar hitite.
Nar. pjes. mikul. 140. Prebirajuć pilećije ko-
šćice. Nar. prip. bos. 1, 78.

b) u osobitom značenu. aa) zglob na ruci
gdj^ je bilo. Križ se ima činiti rukom svrhu što
se blago8iv)a koliko more se pružiti od košćice
ruka: jedna potega uprav a druga upriko priko
prve uprav, i ne ima nadać mire od ped|a . . . čini
se rukom prignutom u košćici, a ne upravnom,
kano se Čini, kad muhe odgonimo. I. Anćić, svit.
192. — bb) gležah, članak na nozi. Košćica
,regio malleolaris', liem. ,malleoIargogend'. na
Braču. A. Ostojić.

b. I* voču. — U Bjelostjenčevu rječniku: ko-
šćica od olike ,samp3a, sana^ ; košćica slivna
,ameja' ; košćica črešiieva i ostaloga sada ,py-
renes, os'.

KOŠĆICE, /. pl. ime selu. — xv vijeka. (Selo)
ko se zove Košćice. Mon. croat. 151. (1493). 27.
K selu Košćicam. 151.

KČŠČINA, /. vidi koščina i koština. — U
jednoga pisca xvin vijeka. Slava, krv, vlas,
sreće ine sad su smrad, prah i košćino. J. Ka-
va6in 29h.

KOŠĆITAST, adj. o voču (vidi primjer). — U
jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Voće košći-
tasto ono se imenuje, od kojega se samo srce
nutrne ili jezgra od košČice i drugo ništa jisti
ne može; od ovakve vrste voća josu orasi, liSi^aci,
bademi ili mijendeli, kesteni etc. etc. I. Jablanci
186.

Digitized by

Google

KOŠĆUH

884

2. XOŠIĆ

K08CUH, m. vidi koSćak.

KOŠĆUNAC, koSćunca, m. vidi koStunavac.
Gradac u Slavoniji. D. Hire.

KOŠĆURA, Hdi kostura.

KOŠĆ^EINA, /. augm. kost. — U naše vrijeme.
Slušala sam, što proričeš iz mrtve košćurine. 8.
^iubiša, prip. 27.

KOAĆNICA, /. Uvađaj isporedi koŠevina. —
U naše vrijeme. U tu zomju spadaju oranice,
košenice, pasAaci. V. Bogišić, zborn. 22. Koše-
nica, livada, sjenokoša. u Ogulinu. — U trećem
izdanu Vukova rječnika ima: [košenica, f. vide
livada ; vidi s. v. podotaviti se] ; ali kod podota-
viti se n\je Vuk napisao po košenici (kako je
naštampano u ovom izdanu) nego po koso vini (u
dodatku kod drugoga izdana).

KOSE NINE, /. pl. ime seocu u Hrvatskoj u
županiji varaždinskoj. Razdije). 100.

KOŠEl^AK, m. vrsta ječma. — U naše vrijeme.
U skopajskom, lijevanskom i glamočkom po)u
rada tako zvani ,košenak' jeČam, od koga je lebac
beo ,kao kniga' i tako sladak da ga so čovek
dosta najesti ne može. T. Kovačević 119.

1. KČŠElirE, n. c^jelo kojijem se kosi (vidi 1.
kositi). — Stariji su oblici kosenijo i košenje.
— U nekijeh pisaca ima griješkom s mj. š, a
može biti da ko tako i govori. — Između rječ-
nika u Belinu (kosenje ,il falciare* 300a; ,ii ta-
gliar r erbe' ,herbas resecare* 721*), u Stulićevu,
u VukovUj u Daničičevu (košenije, sdna — ,foe-
nisicium'). Ni vrbšitbe ni sena košenija. Mon.
serb. 192. (1379). Daje boje godini koseiie. J.
8. Rejković 305. Da i posli koseiia livade . . .
349.

2. K6^El!fE, n. djelo kojijem se kosi (vidi 2.
kositi). Buproć naskakanu i košenu pristupnika.
8. Rosa 19'i.

KOŠEPAL, m. ime muško. — Najednom mjestu
XIV vijeka. Slthch imb Košepalb. Deč. hris. 75.

KOŠEVA, /. ime potoku u Bosni. Glasnik. 20,
354. 21, 340. 22, 56. — Gdje pošeta na Koševu
mutnu. Osvetn. 6, 58.

KOŠEVI, m. pl. mjesno ime u Srbiji, a) u
okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 175. — h) bilo
je ime selu u okrugu čuprijskom. Vuk, dan. 3,
227 (u nahiji paraćinskoj) . vidi: U »Danici' za
1828 godinu Vuk je između ostalog pobrojao i
sela nahije paraćinske, a kad ta sela poredimo
8 našim spiskom, onda nalazimo da danas nema
samo sela ,KoševaS za koje g. K. Jovanović u
svom rečniku (vidi Koševo Solo) veli da je pre-
stalo, jer je sa Sikiricom spojeno. M. Đ. Mili-
ćević, srb. 1134. — c) u okrugu kragujevačkom.
Livada u Koševima. Sr. nov. 1861. 798. — d) u
okrugu smederevskom. Livada u Koševima. Sr.
nov. 1873. 1055.

KOŠEVINA, /. livada istom pokošena. — U
Vukovu rječniku: ,eine ebon abgomahte wie3e*
,pratum recens desectum*. — isporedi košenica.

KOŠEVO, n. ime selu u Bosni u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 10.

KOŠEVO SELO, n. bilo je ime selu u Srbiji,
jamaćno isto što Koševi (vidi Kosovi, bi). Ko-
sovo Selo, koje je bilo u srezu paraćinskora,
prestalo je, jer je spojeno sa selom Sikiricom.
K. Jovanović 88.

KOŠIĆ, m. dem. koš. — Akc. se mijena u loc.
sitig. košiću, u gen. pl. košića, u dat.^ instr.^ loc.
pl. košićima (u Vukovu je rječniku drukčije za-
bHezen akc). — Od xvi vijeka po zapadnijem

kroje cimn, a između rječnika u Mikafinu (kod
košičić), u Belinu (,canestrino, canestro piccolo*
,corbula* 165*), u Bjelostjenčevu (košić, kortolao
,iiscina, corbula, cistula, cistella, cistellula'), u
Stulićevu (v. koš), u Vukovu: k^Šic, koŠica (u
Boci) dim. v. koš (koje onamo znači i ,kotarica').

a. uopće. Napuonišo dvanaest košića mrva
od pet kruba ječmenijeh. N. Rai&ina 70l>. joann.
6, 13. Uzeše što osta ulomak od kruha sedam
košića punijeh. 151*>. mare. 8, 8. Košić pun
jaja je razbila. M. Vetranič 2, 331. S košićem
na glavi. M. Držič 152. Donese lioj u košiću
tri lijepe jabuke. B. Kašič, per. 51. Koliko ga
se (kruha) veće davaše ubozijem, toliko ga se
već u košiću umnažaše. 86. I^ošic se kreće, a
u košiću opurka nije. (D). Poslov. danič. Kad
bi stado paslo, pleo sam košiće od žuke. Đ. Bašić
5. Nek se nauči i vunu činit, držat kudiju, po-
stavjat u krilo košić, vrtit vreteno, žice prstima
potezat. Blago turi. 2, 158. (Nosi) košić jaja.
V. Vrčević, niz. 328.

b. u osobitom značenUj vidi cjedilo pod 1, đ).

c. vidi kafez. — Samo u Vrančičevu rječ-
niku: ,cauea' ,vogelhaus'.

d. košnica. — U Bjelostjenčevu rječniku:
košić za pčele, krošnica ,alvearium, alveare, api-
ariura, cella apum, loculamentum'.

KOŠIĆE, n. maiia planina u Drob^aku. —
Vafa da je ista riječ što Košići.

KOŠIĆI, KOŠIĆA, m. pl. ime planini (sad) u
Crnoj Gori. — isporedi Košiće. — U naše vrijeme.
Da on čeka indat niz Košiće. Nar. pjes. vuk.
4, 85. No ga srete vojska od Košicab. 4, 87.

KOŠIČAC, košičca, m. dem. košić. — U Stu-
lićevu rječniku: v. košičić. — nepouzdano.

k6ŠIČAR, m. čovjek koji plete košiće. — U Mi-
kafinu rječniku: košičar, koji plete kose ,ci8ter' ;
u Belinu: ,chi fa canestri' ,canistrorum factor'
165a; ,ce.staro, chi fa cesti* ,cistarius' 187l>; u
Bjelostjenčevu. košičar, košoplet, košopletec, kor-
tolar ,cistarius*; u Stulićevu: ,cistarum opifex^

KOŠtČIĆ, m. dem. košić. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (košičić, košić, kr-
tolić ,panariolum, quasillus, qualus, calatus, spor-
tula, cistella, cistellula, corbs*), u Belinu (,cano-
strino, canestro piccolo* ,corbula^ 165*; »cestella*
,fiscina' 187^), u Stulićevu (,cistula, cistellula, ci-
stella etc.'). I ovi košičić pun kriješa medu
inijem darovi od mene ismiješa\ I. Gundulić
178. Rođen Mojze i stavjon u jedan košičić. K.
Ma^arović 74. Na dugu užu priveživaše jedan
košičić. I. Đordić, ben. 23. Splela mu je od
tanka pruĆA i prigib)iva ko kolijevku jedan ko-
šičić. B. Zuzeri 226. Blaguje malo brašna, koga
mu u košičiću spuštuje Roman. V. M. GuČetić
210. Za košičić beškotina. Nar. pjes. herc. vuk.
243.

1. k6ŠIĆ, m. dem. koš. — Akc. se mijena u gen.
pl. k6šića. — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Belinu (»canestrino, canestro piccolo* ,corbula*
165a; ,cestella' ,fi9cina' 187b), u VoUigijinu
(griješkom košič ,cestella, canestrino^ ,k6rbchen*),
u Vukovu: 1. dim. v. koš. — 2. (u Dubrovniku)
raaAi dar Što donose ,da|i' rod gospođin sprav]e-
nici. cf. koš (vidi kod sprava). Tt^r mu u jednom
košiću tri rožice poda. F. Glavinić, cvit. 50*.
Napiše jedan listić, klade ga va košić. Nar. prip.
mikul. 71. ,Ajde u onaj mali košić uguli teo-
cima sijena'. J. Bogdanović.

2. KOŠIĆ, m. neka gfiva. Košić, Nidularia cru-
cibulum L. Kad košića ima dosta po šumi, onda
je dobar berić^t. — U Srbiji u selu Strmostena

Digitized by

Googlv

2. KOŠIĆ

1. KOŠNICA

a ćaprijskom okrug^. 8. L Pelivanovid. vidi
Javor. 1881. 154.

K6ŠIĆAK i KOŠIĆAK, k6šićka t košićka, m.
dem. košić. — U naše vrijeme, Va pletenih ko-
šićkih. Ja6ke. 264.

KOŠIJA, /. tur. qošy, carricalum equoram,
trka (ktMska, kad se gleda ko 6e ostale predobiti
u trčai^u); gnaii često i nagradu što ide onoga
koji dobije. — Akc. se mije^ u gen. pl. k6šij&.

— U naie vrijeme, a ismedu rječnika u Vukoou
(vide trka). Bad bih bio ogledati dora^ ogledati
na tvojoj košiji, more li mi nEimat kosije. Nar.
pjes. vuk. 8, 281. Ko god ima koilia od mejdana
neka vodi niz po)o široko; metnuta je na po)a
košija, na košiji lijepa devojka: ko god usme
na po}u košiju, na Čast nemu lijepa devojka.
8, 240. Šenluk 6ini od Varada bane, sina ženi,
milu ćer udaje, čudan šićar na kosiju tura. 3, 279.
Tek izišli koilii na košiju, a udriše Turci Udbi-
i^ani, te oteše u po)u košiju. 8, 280. Da on
pusti vranca na košiju. 3, 281. Istrčaše koi^e
na košiju. Pjev. cm. 125». Đevojke meće na
košiju. 278h. Imadoš li koiia za košije? košija
je, sine, djevojačka, na koŠiju hi (adu dukata i
Turkiiia Hanka Bojagiča. Nar. pjes. juk. 515.
I robii&u meće na košiju. 521. On bi junak ko-
Šiju odnio. Nar. pjes. petr. 2, 208. Sutra hoće
košija da bude. 2, 208. Hoće koAe trčat na ko-
šije. Nar. pjes. horm. 1, 856. Metla ona golemu
košiju, metnula je tri tovara blaga. 2, 26. Već
sam curu vrgo na košiju. 2, 238. Metnuo je
košiju i na vrh košije zlatne tri jabuke . . . Tada
su se mnogi spremali na košiju. Nar. prip. bos.
1, 18. Car meće tri tovara dukata na košiju.
Bos. vila. 1886. 48. Pa veliku istura košiju.
1892. 204. Košija, oklad, što je na oklad met-
nuto (lat. ,braviumO* u Nar. pjes. juk. 620. Sva-
tovi su trčali košiju. M. Đ. Milice vić, zim. več.
856.

k6ŠINA, /. augm. koš. — Akc. se mijeiha u
gen. pl. k5š£n&. — U Belinu rječniku : ,canestrone
grande' ,corbis magna' 165*; u Voltigijinu: ,ca-
nestrone' ,gro88er korb*; u Štuli ćevu: ,vile ca-
nistrum'; u Vukovu: augm. v. koš.

KOŠtNČiĆ, m. vidi košičić. — U Vukovu rječ-
niku: vide kotarica s dodatkom da se govori u
Dubrovniku, ali ja ne znam da sam igda čuo te
riječi u Dubrovniku, nego svagda košiČić.

KOSINO, n. itne selu u Dalmaciji u kotaru
zadarskom. Beport. dalm. 1872. 41.

1. KOSKA, /. u StuUćevu rječniku: v. mišo-
lovka 8 dodatkom da je uzeto iz Mikafina, ali u
ovome nema te riječi, te se ne zna, gdje ju je
Stulli (jamačno krivo) pročitao.

2. KOSKA, /. ime selu u Slavoniji u županiji
virovitičkoj. Bazdije). 134.

1. KOŠKAIStE, n. djelo kojijem se ko koska
(vidi 1. koškati). — Između rječnika u Vukovu.
No naj posle bude mjeseca januarija u meani
sela Kfiurbaula uvaćen od samoga pomješčika istoga
sela, no po dugom koškadu i rvaAu. Sr. nov.
1885. 87.

2. KdŠKAlSrE, n. (igra) djelo kojijem se ko
koska (vidi 2. koškati se).

1. KdŠKATI SE, k5škam se, impf. karati se,
a i rvati se (vidi primjer kod 1. koškade). —
Akc. se ne mijeiha (aor. 2 » 3 sing. k5šk&). —
Moie biti da je dem. 2. kositi. — U Vukovu
rječniku: ,sicb zanken, wortwechseln' ,alteroor^

— U jednoga pisca našega vremena ima i aktivni
obl^ (ko&kati vola ; t. j. goniti ga, ali ne znam,

jeli riječima Hi bockajuči ga ili bijuči ga). A
snažna vola koska, da mu ore. M. Đ. Milićević,
fikoL 74.

2. KOŠKATI SE, k5šk&m se, impf. igrati se
neke igre (koškaika) u kojoj se Često govori riječ
koš. — U naše vrijeme u Lici. Koškaifie je neka
djetii^a igra, u kojoj se vježbaju u mučauu i
ovako govore: ,Koš mravi, koš crva, koš buva,
koš g..ana, koš svašta, koji naj prije prodivani,
taj sve prome)avi^ J. Bogdanović.

KOŠKOVAC, KoSkovca, w. ime. selu u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj, (kajkavski) Koš-
kovec. Bazdije}. 92.

KOŠ^ANSELI, acy. koji pripada n\je$tu Koš-
fama. — Kod »tijesnoga imena: Košjanske Stijeno
u Srbiji u okrugu podrinskom. Na Košjanskim
Stenama . . . imaju zidine. M. Đ. Milićević, srb.
526.

1. KOŠ\jE, /. pl. mjesno ime u Srbiji u okrugu
podrinskom. a) (Bavne) Koš}e, visoravaii. Koji
se visovi vezuju s Bavnim Koš}ama. M. Đ. Mi-
lićević, srb. 519. Ispod visoravna Košaja. 520.
Ima više visoravaiia . . . takvi su : ... Bavne
Koš|e . . . 522. — b) dva sela. Đoi^e i Gorne
Koš[e. K. Jovanović 183—134. — Ooakovo se
^njesno ime pomiiie i prije našega vremena. S.
Novaković, pom. 135.

2. KOŠ^E, n. ono što se kosijerom s drveta
sasiječe. — U Vukovu rječniku: vide plotina
s dodatkom da se govori u Risnu.

1. K6Š^JIV, a€^j. kaže se o ribi u kojoj ima
sitnijeh kosti ili dlaka (vidi u Vukovu rječniku).

— Ne znam, postile It od kost f7» od 2. kosa
(jer bi se doista mogla tanka ribla kost zvati u
prenesenom smislu i kosa, ali kod ove riječi
nijesam našao takovoga značena). — U Vukovu
rječniku : n. p. riba, (u Hercegovini) u kojoj ima
kostiju osim rtenice, n. p. jegu)a i pastrma nijesu
koš)ive, a šarani su koš}ivi. Koš}iva se riba ondje
dijeli na koš|ivu (u kojoj nema dlaka) i na dla-
kavu.

2. k6Š^<IV, aij. u Dubrovniku se reče o čefa-
detu koje se često kosi (vidi 2. kositi, 2, a, c)).
P. Budmani. — U Stuličevu rječniku ima drugo
značene (kao mučen) : ,vexatus, male habitusS pa
i adv. koš{ivo ,inclementer, dure, aspere' ; ali je
sve to nepouzdano. — U Vukoou rječniku ima
da se govori u Dubrovniku: košjivo vrijeme
,finster, triibe^ ,nubilus\ dakle naoblačeno, su-
morno vrijeme. — može biti da se tako govori u
Dubrovniku, ali se ne sječam da sam čuo ; onda
bi bilo značei^ aktivno : koji kosi (vidi 2. kositi,
1, e).

KOŠ^ilVITI, košjivim, impf. u Stuličevu rječ-
niku: ,vexare, male habere*. — nepouzdano (ispo-
redi košjiv).

KOŠtiUN, m. ime otočiću blizu grada Krka.
I. Milčetić. — Pomine se od xiii vijeka. Gospodin
Bodreg od Negriiiana i Koš)una. Mon. croat.
36. (1275). Usrjed morskog zatona bijeli se otočić
Koš}un. u Nar. pjes. istr. 2, 136.

KOŠMUBA, /. štogod zamršeno, skošmurano,
n. pr. konci kakvi, pletivo, u Đobroselu. M.
Medić. — vidi kosmura, b.

KOŠMUBATI, kdsmurUm, impf. mrsiti, uspre-
bacivati što. ,Šba mi košmuraš po kovčegu?^
u Đobroselu. M. Medić. — vidi kosmurati.

1. KOŠNICA, /. u starije je doba značilo što
i koš (kotarica) ; poznije je dobilo drugo značene.

— Biječ je stara, isporedi stslov. košbnica, rus.
KoiaHHi^a, oboje u starijem značei^u; u češkome

Digitized by

yJ6og\Q

1. KOŠNICA

886

KOŠTANICA

ima košnice u mlađem značeiku^ ali ne znam^ jeli
narodna riječ.

a. u starijem značenu (do xvi vijeka). Dva-
deseti, košnicb soli. Glasnik. 24, 235. 237. (1349).
I jiše i nasićeni jesu, i odaesoše što probilo biše
od mrv sedam košnic. Postila. ti>^. Dvanadeste
košnic punih. Anton Đalm., nov. test. 21^. matth.
14, 20.

b. uliŠte, ako je spleteno od pruća (vidi koŠ).
— Od XVII vijeka t a između rječnika u Mikalinu
(košnica, ulišto ,alvoare, apiarium'), u Stulićeou
(v. ulište), u Vukovu (,der bienenkorb* »alvearo*.
Košnice su n Srbiji opletene od bijele loze, a
8 poja ulijep}ene goveđom balegom, cf. ulište).
Leteći košnici 6ine (pčelice) sva doneti. A. J.
Knežević 63. Ugleda meda koga pćele kano u
košnici zametnuše. E. Pavić, ogl. 198. Pak po-
gledaj u košnici pĆele. M. A. Re(ković, sat. Kl*.
Medved dođe k jednoj košnici. D. Obradović,
basn. 130. Imadijasmo mnogo košnica. Nar.
prip. vuk. 202. Što je punija košnica Čela, sve
je teža (poslovica). V. Bogišić, zborn. 5. Jer se
u nu (glavnicu) đešto računi i desetak koje oda
šta, n. pr. od vina, od košnica itd. Vuk, dan.
2, 79. Od onoga (meda) što je bio ostavio, da
hrani košnice preko zime. poslov. 73. ^udi u
Krajini davali su na košnicu 5 para. rječn. predg.
III. — Košnice ili čele ime je nekoj dječijoj igri
u Srbijiy vidi M. Đ. Milićević, živ. srb.» 231.

2. KOŠNICA, /. u narodnoj pjesmi istarskoj
našega vremena kao da je bifka ili voće (može-
biti kostjela). Mošćenice gradu, spred vama j^
košnica. Nar. pjes. istr. 2, 88. u istoj se pjesmi
na isti način pomiike broskva, oreh, sliva, murva,
črešna, krušva.

8. KOŠNICA, /. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji varaždinskoj.
Kazdije}. 100.

b. u Srbiji, a) n^jesto u okrugu biogradskom.
Niva u Košnici. Sr. nov. 1867. 283. — b) u
okrugu smederevskom. Livada u Košnici. Sr. nov.
1875. 621.

KOŠNIČIŠTE, n. mjesno ime u Srbiji, a) mjesto
u okrugu biogradskom. Glasnik. 19, 176. — b)
n^esto u okrugu podrinskom. Zemja u Košni-
čištu. Sr. nov. 1871. 428.

KOŠNIČKi, adj. koji pripada mjestu Košnici
(vidi Košnica, a). — Kod mjesnijeh itnena. Gora
Košnička i Ivanić Košnićki, dva sela u Hrvatskoj
u županiji varaždinskoj. Razdijo). 100.

1. KOŠNA, /. (ili košiii, adj.) stoji uz kuća,
te košiia kuća znači što kuhii^a, ali samo u Mi-
kalinu rječniku: košua kuća, kuhiiia ,culina, co-
quina, popina, thermopolium', i kod kuhina; u
Stuličevu rječniku ima košna ,cnlina' s dodatkom
da je uzeto iz Mikafinaj ali bez kuća nije pouz-
dano. — Nepoznata postana.

2. k6ŠNA, /. vidi kosidba. — U naše vrijeme
po sjeverozapadnijem krajevima. Va košnu greš
preko kunfina? Naša sloga. god. 12, br. 13, str.
51. Ako u kolo, kolovođa, ako u košnu, on koz-
baša. Nar. posl. stojan. 107. , Uprla košna na
sve strane, pa ne moš kosca za lijek naći^ u
Lici, J. Bogdanović.

8. KOŠNA, /. duševno stane u čejadeta što se
kosi (vidi 2. kositi, 2, a, b) i cj). — Od xviii
vijeka u Dubrovniku^ a između rječnika u Stu-
ličevu (jpoena, molestia, tormentum*). KošAe i
grižAe unutriie. B. Zuzeri 168. Košne od srca
i predana. 177. Iza moreAa, iza misli, iza košna
unutri^ijeh. 268. Dni košiia puni. 380. Košiiom
unutriiom smagne štogod osvojiti. S. Bosa 77^.

Smrtnom košnom moren. 152*. Marija domiš{a5e
se Jozofovijem sumAami, košnami i miŠjenim.
182b. što si ti tad u tebi kušala? Pako, košne,
nemira, straha, žalosti. A. Kalić 136. Muku,
košnu, trgane, trud i tegotu . . . 335. Misli,
govor, požude, nestavnos, košna, nemir . . . 844.
4. KOŠNA, /. koš, kotar ica. - NaUizi se ne-
koliko puta u jednoga pisca Dubrovčanina xviii
vijeka^ ali može biti da treba čitati kros- (kiiiga
je uopće nagrđena Štamparskijem pogreškama).
63tatdk bihu nakupJAno sedam košaA. S. Bosa
97b. Koliko košna ulomaka... nakupili ste?...
Đvanes košai^. 98^^.

1. KOŠNAK, m. vidi^ koštunavac. Košnak,
steinnuss (Valavac). B. Sulek, im. 164.

2. KOŠNAK, m. prezime. — U naše vrijeme u
Hrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 228. — Može biti
da je ista riječ što 1. košAak.

KGŠNEI^E, n. djelo kojijem se ko kosne (vidi
2. kosnuti, b). — U jednoga pisca xvi vijeka
(s oblikom kosnenje). Nasladjenja koja se ćute
u jadenju i pijenju i u kosnenju ili ticanju pul-
tenomu. Š. Budinić, sum. 160^.

KOŠNI, adj. vidi 1. košAa.

KOŠONOSAC, koš6nosca, m. Čovjek koji nosi
koš ili kose. — U BjelostjenČevu rječniku: kc^j-
kavski košonosec, kroŠnonoSiia ,cistifer*.

K0Š6N0ŠA, m. vidi košonosao. — U StuH-
čevu rječniku: ,cistiger*.

KOŠOPLET, m. čovjek koji plete kose. — U
BjelostjenČevu rječniku kod koŠičar.

KOŠOPLETAC, koš^pleca, m. vidi koSoplet
— U BjelostjenČevu rječniku: lunjkavski košo-
pletec kod košičar.

k6ŠTAC, m. kao da znači: rebra (vidi kost,
2). kaže se samo u rečenici: uhvatiti se u koštac,
kad se dvojica rvu ili jače (tnože biti i u meta-
foričkom smislu). — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu: ,in der redensart*: uhvatiti
se u koštac, t. j. u kosti (kad se rvu). Uhvatili
se u koštac. (Nose se, ćeraju se). Nar. posl. vuk.
338. Te se uhvate u koštac, pa se ponesL Nar.
prip. vuk. 37. Pa se tu Primorci s Gačanim
hvatali u koštac. M. Pavlinović, razl. spis. 384.

2. KOŠTAO, K6Šca, m. mjesno itne (vidi u Vu-
kovu rječniku). — U naše vrijeme^ a između rječ-
nika u Vukovu (planina blizu Crne Gore). Često
gleda na Koštac planinu. Nar. pjes. vuk. 4, 26.^
Pa odoše niz Koštac planinu. 4, 29.

KOŠTAK, m. vidi kostobofa. — U naŠe vrijeme
u Bosni. ,Tako te ne lomio koštak !' Đ. Šurmin.

1. KOŠTAN, adj. koji je od kosti. — isporedi
koston. — U naše vrijeme, a iztneđu rječnika u-
Vukovu (,beinern* ,osseus*). Na ti, vrana, koštan,
zub, daj ti mone gvozden zub. (Kad malom đe-
tetu izvade koji zub, va}a da ga prebaci preko
kuće govoreći ovo). Nar. posl. vuk. 191.

2. KOŠTAN, m. ime bifkama. — vidi koštan
I košćan. — Iz)nedu rječnika u Vukovu: ,eine
pflanze* ,herbae genus' [Sorghum halepense Pers.;
cf. češ}ikj. Koštan, 1. Castanea vesca Grtn. 2.
Sorghum halepense Pers. (PančLć), y. Košćan. B.
Šulek, im. 164.

3. KOŠTAN, m. ime zaseoku u Mratiiiu (Piva).
KOŠTANI, m. mjesno ime, — vidi u Danici-

čevu rječniku: gled&j Koštadani: jednom saseoku
sela Šikle bješe meda ,nizfc dolb na Koštane'.
G(lasnik). 15, 286. (1348?).

KOŠTANICA, /. samo 0 kopfu, L j. od košta-
nova (kestenova) drva. — isporedi koštunica. —

Digitized by

Google

KOŠTANIOA

887

KOŠTICE

U narodnijem pjesmama bosanskijem našega vre-
mena. Pa poteže kop}e koi^tanioa. Nar. pjes.
petr. 2, 8. I ponese ^da kostanica. 9, 414.

KOŠTANOV, a^j. koji pripada koštanu (ke-
stenu), 0 drou. — isporedi kostanica. — U pjes-
mama XVIII vijeka samo o kopfu. I donesi kopje
koštanovo. Nar. pjes. bog. 243. Daj mi bojno
kopje koštanovo. 271.

KOŠTANSKO BEDO, n. ime mjestu u Srbiji
u okrugn smedere uskom. — isporedi Koštavsko
Brdo. Vinograd u Kot^tanskom Brdu. Sr. nov.
1875. 571.

KOŠTANTIN, m. vidi Kostantin. — U pisaca
Dalmatinaca xviii vijeka. Velikom Koštantinu.
S. Badrić, ukaz. 17. Oni veliki Kostantin i mi-
lostivi cesar . . . J. Banovac, razg. 188. Dočim
svana mir po vraćen crkvi od velikoga Koštan-
tina, Orgur is Vareša 79.

KOŠTAlSr, m. ime bifkama.

a. u Vukovu tjedniku: (u Barai&i) nekakva
trava ,art pflanze' ,herba quaedam^ Od žile ove
trave djeca prave lule te puše.

b. vidi koštan, kesten. — Od xii vijeka.
Travu sbbrati ili koštade. (U Dani6ića ove riječi
nema. znači pak kesten, jer ja znam da u Kra-
gujevon i danas kesten zovu: koštali. 8. Nova-
ković). Olasmk. 25, 309. (1193).

KOŠTANANI, m. pl mjesno ime. — xiv vijeka,
vidi u Daničičevu rječniku : Koštaiiani, selo koje
je bilo blizu Prizrena: selu je Šik}i bila međa
,kako upada Suha Bdka u Đrimb, i prdzb Drimb
uzb Suhu Bdku do krbsta koji stoji medu Ko-
štaiiani i medu Krbštbčani'. G(lasnik). 15, 286.
(1848?). Gadim}i je bila meda ,gde se staju dva
potoka, jediiib (otb Kragujevca a drugyj (otb Ko-
štaiianb^ i ,azb ddlb kako se vali kamenb Košta-
Aanomb i Gadimji'. M(on. serb). 182. (1370). cf.
Koštani.

KOŠTAJStSKI, adj. koji pripada Koštananima.
— Između rječnika u Daničićevu (koštanbskjj,
što pripada Koštananima). — Putb koŠtaiisky.
Mon. serb. 181. (1371).

KOŠTAST, adj. s velikijem kostima. — U jed-
noga pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Imam ruke
žilave koštaste. Đ. Zlatarić 51^.

KOŠTAT, adj. velikijeh kostiju, isporedi ko-
štast. — U naše vrijeme. Grdna, visoka, koštata
Juda . . . Srp. zora. god. 2, sv. 7, str. 100. —
Moie značiti i: mršav. Koštat, koštatan, suh.
J. Gnipković.

K6ŠTATAN, k6štatna, adj. vidi koštat na
kraju.

1. k6ŠTATI, koštam, impf. vidi koštati. —
Od XVIII vijeka. Makar koliko koštala. M. A.
Be)ković, sabr. 20. Razbili mi tri kondira zlatna,
svaki košta tri stotin dukata. Nar. pjes. srom.
105. Ovca runata košta dukata. odgor^t\aj : ikona.
Nar. zag. nov. 71. Ta bi koštala deset dukata.
Bos. vila. 1889. 90. — Obično stoji s dva aku-
zativa (cijene i čefadeta). Ovo ga je naj mane
koštalo. A. T. Blagojević, khin. 11. Šta te košta?
evo da ti platim ! Nar. pjes. srem. 89. ,KoštaĆ6
tebe taj proces po vražiju'. ,UŠa sam u veliki
posa, pa će me sila božija koštati'. J. Bogda-
nović. — Rijetko je čefade u dativu. U munici-
june, koje mi koštaju pet stotinah cekinah. Sta-
rine. 10, 85. (1770 ti Crnoj Gori). Vridnost dila
da ti čine košta ! J. S. Bejković 6. — I u metafo-
ričkom smislu (u svijem primjerima s dva aku-
zativa). Koji ima taj pogrdni nauk, neka ga
odmah ostavi, jere produ}ivane mlogo će ga ko-

štatL Đ. Bapić 122. Ovo je jedan posao s kojim
va)a da kupimo ono krajestvo koje je našega od-
kupiteja koštalo toliki trnd. A. Tomiković, gov.
12. Koja (mati) ne bi prije volila i odabrala
Živiti neplodna, nego imati jedan ovaki plod koji
bi ju koštao ovoliku žalost i sramotu? 24. Mlogo
je koštalo Isusa Što nas je (ubio. 69. U niko-
liko puta na juriš udario koji ga je mlogo ko-
štao, živ. 132. Malo je mankalo, da ova Aegova
neuztrp}ivost nije ga koštala život. 180. Što bi
te koštalo velikog truda. B. Leaković, gov. 195.

2. KOŠTATI, koštam, impf. nem. kosten, ku-
šati. — U dva pisca Slavonca xviii vijeka, a
između rječnika u Bjelostjenčevu (koštam, v. ku-
šam) i u Jambrešičevu (koštam ,gusto'). Bog mu
veli: ,Nisi li koštao od ^nog stabla, što sam za-
branio?* M. A. Rejković, sat. F5l>. Jerbo pčela
već naodi Štošta, žuti jaglac ispod grma košta.
J. S. Rejković 197.

KOŠTAVSKO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskom. — isporedi Koštansko
Brdo. Vinograd u Koštavskom Brdu. Sr. nov.
1875. 108.

KOŠTE^KA, /. svaka ško}ka. u niskom okrugu.
S. I. Pelivanović.

KOŠTENICA, /. neka bi^ka (Achillea millefo-
lium L.); vrsta breskoe. — Od xviii vijeka. Uzmi
trave koštenice. J. Vladmirović 34. Koštenica,
1. Achillea millefolium L. (Lambl, Sab}ar, Petter),
V. Koštenica; 2. hartling (pfirsich) (Vukasović).
B. Šulek, im. 164.

KOŠTENIĆ, m. ime mjesno. On be rodenb u
Koštenićb (sic). Glasnik. 25, 79. (u naše vrijeme).

KOŠTEI^AK, m. vidi koStuAavac. KošteAaci
(orasi). Krajska ves kod Klanci. Đ. Hire.

1. KOŠTICA, /. dem. kost — Moše biti daje
isto što koščica, ali bi prema ovome bio starci
oblik. — Od XVII vijeka, a između rječnika u
Mikafinu (koštica, mala kost ,o3siculum') gcije se
naj prije nahodi, u Belinu (»ossetto* ,o38iculum*
531l>), u Bjelostjenčevu (kod koščica), u Stulićevu
(v. koštica), u Vukovu (vidi kod c).

a. u pravom smislu. Neka promotre pseto,
koliko je harno dobroČiniocu svomu, koji mu ko-
štice baca i komadiće od trpeze. F. Lastrić, ned.
388. Miš{aše bo da jurve ni koštice od nega ne
nahodi se. E. Pavić, ogl. 419. I mrtve glave,
kruto i jako držeći, niti naj madu košticu iz
ruku dajući. Đ. Rapić 289. Otpirajte te škure
tamnice, ter hitite Katine koŠćice. Jačke. 148.

b. vidi kocka. — Između rječnika u Mika-
linu (koštice, care ,te33era, talus, tasillus*) i u
Stulićevu (koštice ,talus, taxillus'). Neće igrati
na karte ni na koštice niti će gledati gđi drugi
igraju. I. J. P. Lučić (gdje?) 19. Ili s rukam
karte primeće i koštice vrti. 20. — može biti da
amo pripada i ovaj primjer: Kako koštica u
mjesto od cuiia. (D). Poslov. danič.

c. u voću. — Između rječnika u Mikajinu
(koštica od masline ,3ansa, sampsa') i u Vukovu
(vidi koščica 2). Košticu od voća. M. Dobretić
393. Još razliČne od voća koštice. J. S. Rej-
ković 46.

2. KĆŠTICA, /. dio varoši Uzica (u Srbiji).
J^. Stojanović.

KOŠTICfe, adv. brzo, hitro, o hodu u koina, pa
i u čejadeta. — Nepoznata postaiia (zar s toga
što se koii udara ostrogama u kosti, t. j. rebra?).
— U naše vrijeme u Lici. ,Uzja na paripa, pa
sve koštice (,in galopp^ odleti^ Reče čovjek za
se : ,8ve sam koštice letio, kako mi je preša bila^
J. Bogdanović.

Digitized by

Google

KOŠTIČAT

koštuSav

k6sTIČAT, acij. (o voću) u kojemu je koštica
(o šfivi, breskvi itd.J. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVI II vijeka. Sad još : il' ćeš kožtićato
voće, iV tko sijat i zrnato hoće: prvo, to jest
koštičato, kojo slasti nudi na koštici svoje, kano
briska, kajsija i trišna... J. S. Rejković 85—86.

k6ŠTIČAV, adj. vidi košticat. — U jednoga
pisca našega vremena. Naj pre se kalami košti-
čavo voće. K. Crnogorac, bot. 66.

k6ŠTINA, /. augm. kost. — U naše vrijeme.
NauĆio se iskati, k6 pas koštinu glodati. Bos.
vila. 1888. 155.- — I u prenesenom smislu. ,Ko-
štinom' zovu krepalu mrcinu, kjuso. , Vajda e
nede u po} u koština, kad nema pasa kod kuće^
u Lici. J. Bogdan ović.

KOŠTITI, kostim, itnpf. u Stulićeou rječniku:
V. mrŠaviti. — nepouzdano.

KOŠTOVANE, n. djelo kojijem se koštuje (vidi
2. koštovati). O koštovanu vina. Z. Orfelin,
podr. 93.

1. KOŠTOVATI, k6.štujem, impf. vidi koštati
i 1. koštati. — Od xviii vijeka. To koštova za-
uzet Ožakova grada. J. Rajić, boj. 40. Toroii i
zvona koštovala su 22 hij. u valuti. S. Tokelija.
letop. mat. sr. 120, 59. liobra riječ ne koštuje
novaca. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 60.

2. KOŠTOVATI, koštujom, impf. vidi 2. ko-
štati. — U naše vrijeme. Šta • vraga, koštova
pečene, ono zaista neslano. S. Tekelija. letop.
mat. sr. 119, 38.

KOŠTRIDINA, /. vidi kaštradina. — U naše
vrijeme u Lici, ali u prenesenom smislu: mršavo
ineso. 1. mršavo meso zovu ,koštradinom'. ,Što
mi nije pravog mesa opravio, što mi je slao ovu
koštradinu?* — 2. šajiv naziv za mršavo, tanko
i ovisoko žensko. ,Ne bi je one koštradine uz*o,
pa se nikad neoženio!' J. Bogdanović.

KOŠTEAVA, /. n^ka bi(ka. - vidi kostrava.

— Od XVI vijeka. Dračje mi je za ružicu, a ko-
strava za tratorak. M. Vetranić 1, 15. Svuda
je kostrava s troskotom pronikla. 1, 467. Po-
treba je da naj prije uloži se mnoga muka, i
kostrava sva izrije, da ne ostane nigdje struka.
A. Sasin 198". Kostrava, čoš. kostrava, poj. ko-
strze\va (Fostuca), Sorghum halepense Pers. (Po-
slovica: Od trave koštrave i od ženo jezične oslo-
bodi nas, Grospodine [kažu u Gru/uJ. Vodopić),
V. Kostrba. B. Šulok, im. 161. — Neki puici Du-
brovčani XVI vijeka pomiiiu ovu travu (ili nezin
korijen) kao otrov što mami i kao (uhavni na-
pitak; ca{a da je za nih kostrava i'ito što vrat
ili \u] (Lolium temulontum L.). Kostrava i bilja
ostala otrovna narava. M. Vetranić 1, 191. I
pjesance nih gizdave, koje toli slatke biše. kako
korijen od koštrave, srdačce nam zatraviše. 1,
233 — 234. Podsiona što je vlas koštrave juvene.
2, 381. Ali mo koštravom (uvenom opoji. M.
Držić 449. Nastoje ovu koštravu i jodovitu travu
sasma iskorijepit, B. Gradić, djev. 138.

KOSTREBA, /. u Vukovu rječniku : (u požeškoj
nahiji) nekaka riba (smuđ?).

K OŠTRE NE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva na Koštrenu. Sr. nov. 1871.
765.

KOŠTRETINA,/. vidi kostretina. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Kostretine vučo i trče na
šćotine. J. Kavanin 410^.

KOŠTRIKA,/. neka bi^ka. — isporedi kostrika.

— Akc. se mijena u gen. pl. koštrikE. — Između
rječnika u Stulićevu (kostrika, trava ,oxyacantha,
tribulus'), i u Vukovu: koštrike (u Kotoru), ne-

kaka trava što se jede kao u Dubrovnika kake
,art pUanze' ,herba quaedam [asparagas L. ?J^ t u
Dubrovniku se jedu koštrike, ali nijesu isto što
(divfej šparoge, nego su maiie cijenene i od špa-
roga i od kuka. P. Budmani. Kostrika, rusco
(Pizzelli, Kuzmić), pungitopo (Aquila— Buć,
Skurla), brusces (Stulli, Kuzmić, Aquila — Buć),
Ruscus aculeatus L. (Vodopić), v. Kostrika. B.
Šulek, im. 164.

KOŠTRUŠATI SE, koštrušam se, impf. vidi
kostriješiti se. — U jednoga pisca xvu vijeka.
Da mu se koštrušau kose. P. Posilović, cvijet.
197.

KOŠTUJNICA, /. vidi koštunica. — U pjesmi
crnogorskoj našega vretnena. Pak on uze kopje
koštujnicu. Pjev. crn. 116b.

KOŠTULA, /. ime nekakvoj bifei, ne zna se
^ojoj. — Po bifešci xviii vijeka. Koštala, ossea
(Durante). B. Šulek, im. 164.

1. KOST UN, m. mjesno ime. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena. Od Koštuna
grada bijeloga. Nar. pjes. petr. 3, 624.

2. KOŠTUN, adj.? ili KOŠTUNA, /.? ima
samo oblik koš tune (nam. pl.) u khizi xvi vijeka
s nepoznatijem značeAem, ali je jamac rio u ne-
dobrom smislu. Koštune vik bile! (govori go-
spoda sluškinama kao prokliHući ih). N. Naješ-
ković 1, 243.

KOŠTUNAO, koštunca, m. vidi koštunavac.
Koštunac, orah tvrde lupine. Pasjan u Hrvatskoj.
D. Hire.

KOŠTUNAVAC, koštujiavca, m. vidi koštu-
navac. Koštunavci, orasi. Bastaj, Daruvar. D.
Hire.

KOST UNI, m. pl. mjesno ime. — Pomine se
XVIII vijeka. Iz VraAe dojdosmo na 12 konak u
Koštune. Glasnik. 31, 298. (1704).

KOŠTUNICA, /. kaže se u narodnijem pjes-
mama 0 kopfu kao i 2. koštaj nica: jamačno je
ista riječ, ali je narod zaboravio značene, i za-
mjenuje i drugijem riječima, po svoj prilici mi-
sleći na kost i možcbiti na kostjelu. — Između
rječnika u Vukovu (koštunica kop}e s dodatkom
da je stajaća riječ i s primjerom iz narodne
pjesme: Zaiska mu kopje koštunicu). A čaušu
kop|e koštunicu. Nar. pjes. vuk. 2, 517.

KOŠTUNIĆANIN, m. čovjek iz Koštunica. —
Množina: Koštunićani. — U naše vrijetM. Ne
samo ne ide na vojsku, nogo i sve Koštunićani
odgovara. Djelo vod. prot. 219.

KOŠTUNICI, m. pl, ime selu u Srbiji u okrugu
rudničkom. K. Jovanović 147. Pisato Stojanu
Miroviću u Koštunice. Djelovod. prot. 219.

KOST UN, m. vidi koštunavac. — U narodnog
pjesmi našega vremena, a između rječnika u Vu-
kovu: koštuii (orah), vide koštunavac 8 dodatkoim
da je stajaća riječ i s primjerom iz narodne
pjesme : Viš' kuće mu koštun ora, te sam zube
polomila.

KOŠTUIsfAK, koštućka, m. u Vukovu rječniku:
(orah) vide koštunavac.

KOST Ulir ARA, /. vidi koštunavac (orah). -
U narodnoj pjesmi našega vremena, A pred
kućom koštunara (,orah koštudav'), te sam zube
polomila. Nar. pjes. vil. 1866. 275.

KOST UN A V, adj. u kojemu se velike, mnoge,
tvrde kosti-, ovo je opće značene, ali se nahodiu
osobitijem značenima. — U naŠe vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu: ,hart (z. b. die nas9,
abor auch der monsch)' ,daru3'.

Digitized by

Google

KOŠTUl^AV, a. 8

a. 0 če\adetu (može gnaiiti što i mršav).
Covek koštudav. P. Bolić, vinodjel. 2, 46. ,Šta
će mi ona koštudava kukavica?' u Lici. J. Bog-
danović.

b. 0 dijelu fudakoga tijela. KoštuAava lica.
M. P. Šapčanin 1, 77. Koštuiiavom rukom. Bos.
vila. 1888. 98.

e. 0 orahu (vidi koste}), pa i o drugom voću.
U onoj koštuAavoj (usci može se badem duže
držati. Đ. Popović, poznav. robe. 306.

KOŠtMaVAC, koštunavca, adj. koštunav
orah, koštunav čovjek. — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom. i
acc. sing.j i gen. pl. koštilinavdca.

a. orah. — U Vukovu rječniku: t. j. orah
,harte nuss* ,nux dura^

b. šafiv naziv za mršava Čovjeka. ,Đe e ono
čojk! onaj kuka vi koštunavac!' J. Bogdanović.

KOŠTUNAVICA, /. koštui^aoo žensko ćefade
(u šali). — isporedi koštunavac, b. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KOŠTUE, m. vidi 2. Kostur, a. — U jednoj
pjesmi XVIII vijeka u kojoj na drugijem mjestima
stoji Kostur. A u Kosturu nije kaludera. Nar.
pjes. bog. 236.

KOŠTUEA, /. augm. kost. — Isa h6: k6šćura.

— Akc. se mijena u gen. pl. kostura. — D naše
vrijeme, a iztnedu rječnika u Stulićevu (gdje ima
osobito znaČeAe: ribfa kost): ,spina del pesce*
,spina'. Pošto virnu u košćuru gladnu. Osvetn.
1, 65. Kosture mu sa rudinom skrpi. 4, 69.

K6ŠTUBAST, adj. u Stulićevu rječniku uz
košturav.

KOSTURA V, adj. velikijeh, debelijeh kostiju,
pa i mršav. isporedi koštunav. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (»magnis
ossibus oonstans, macer, macilentus'). Grovori
joj košturavi orle (ali i/iekoliko stihova prije : ko-
stolomi orle, vidi 1. kostolom). Nar. pjes. bog.
341. Košturav ^ossosus, durus, macilentus' koji
ima jake kosti, ali se kaže i o mršavu čovjeku.
V. Bogišić u Nar. pje8. bog. 370.

KOŠTtlRINA, /. augm. kost (uprav augm. ko-
stura). — U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

KOŠT^JR^jAV, adj. vidi košturav. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KOSTURNICA, /. mjesto gdje je sakupfeno
mnogo (osobito fudskijeh) kostiju, ili navlas, n. p.
na grobju, ili slučajno, n. p. na bojištu. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,das
beinhaus' ,ossarium'). I danaske stoji kosturnica
od Srba)a i joŠ od Turaka vis^ Vrailievca duboka
potoka na visoku brdu goletnome. Nar. pjes.
vuk. 4, 175. Znati će se turska kosturnica, dokle
teče sunca i Salaša. 4, 193. Došavši na mjesto
koje se zove Golgota, to jest kosturnica. Vuk,
mat. 27, 38. Mož' i danas viđet kosturnicu. P.
Petrović, gor. vijen. 47. Jal' prebrajati grdne
kosturnice bojnih po}ana. M. Pavlinović, razl.
spis. 161.

KOŠUČA, /. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena. 8. Novaković, pom. 135.

KOŠUĆAK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevaČkom. iSriva u Košućaku. Sr. nov. 1874.
179.

KOŠUĆE, n. mjesno ime. Gorjani. Vučin. D.
Hire.

KOŠUĆi, adj. koji pripada košuti, košutama.

— Kod imena bitaka i mjesta.

9 KOŠU^iA, a, a).

a. Košuće uho (košute udo), cruciata o gen-
tianella (Kuzmić), Gentiana cruciata L. (Sab}ar,
Visiani). B. Šulek, im. 165.

b. mjesna imena.

a) KoSuća Lokva. — U spomeniku xiv
vijeka. U Košuću Lokvu. Svetostef. hris. 18.

b) Košuća Luka. — Prije našega vremena.
Spom. stoj. 185.

r) Košuća Stopa, vis u Srbiji u okrugu
podrinskom. M. Đ. Milice vić, srb. 519.

KOŠUJVRH, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livadu u Košujvru. Sr. nov.
1875. 347.

k6ŠU^<A, /. ha}etak, nc^j češće prteni, što se
nosi na mesu ispod ostaloga odijela, — Akc. se
mijena u gen. pl. k6šii|a. — Riječ je prasla-
venska, isporedi stslov. košu}a, rus. Komfjifi, češ.
kosile, pof. koszula. — Po svoj prilici postaje od
nižega lat. casula, i možebiti (kako se čini po
akcentu u našemu i u ruskom jeziku) od nekoga
starijega oblika, isporedi franc chasuble. Špan.
casulla (sve tri riječi znače svećeničko odijelo).
— Između rječnika u VranČićevu (jindusium ; in-
terula; subucula'), u Mikafinu (,indusium, su-
bucula, interula, supparus'), u Belinu (,camicia
0 camiscia, veste di lino che si porta in suUe
carni' ,subucula* 162a), u Bjelostjenčevu (v. ru-
bača), u Voltigijinu (,camiscia o camicia' ,hemd^),
u Stulićevu (,camicia' ,indusium^), u Vukovu (1.
,das hemd^ ,indusium^).
a. u pravom smislu,
a) uopće, kad se ne kaže drugo, tkai^e je
u košute prteno. košufa počiM od vrata ili daj-
budi od ramena (n. p. gdjegdje u ženskijeh), te
može biti duga do zemje, ali je često kraća (od
prilike do kofena), u jednoga dijela našega na-
roda samo do pojasa. Da mu se podajetb rasa
i košul^. Sava, tip. hil. glasn. 24, 210. Nyiia
Rusi košu}u soročku glagolutb. Konstantin filos.
star. 1, 14. Da' gospodi košutu, da se promijeni.
M. Držić 134. Daj mu s košujom ubrusac, dva
sira i kravaj. 477. Čistoća je kako košuja, koja
tijela naj bliže stoji. M. Divković, bes. 596*.
Košu]a ga bila do gležan odije. L T. Mrnavić,
osm. 32. Dva testeme)a i dvi košu)e . . . Sta-
rine. 10, 12. (1558). Biše dolamu obukal vrh ko-
šule. B. Krnarutić, vaz. 10. Veoma su puna
trna srca koja poglavice drže pokrivena košu-
Jami pritankijem i dragocjenijem hajinami. M.
Radnić 170*. Svuče košuju nečistu. 834*. Tko
vele prede, u širokoj košufi grede. (D). Poslov.
danič. Žena ga otrova košujom. Oliva. 34. Niki
se uvezao po tijelu na misto košu)e sin^irom.
S. Margitić, fal. 21. Da obučeš moju košuju.
P. Macukat 43. Kus košuje lAacija. J. KavaAin
323h. Šijući u svetac košuju. J. Banovac, prip.
143. Kakono košuja žene krvotočne. F. Lastrić,
ned. 27. Negovu (Isusovu) djeviČnu košuju ne
razdijeliŠe. V. M. Gučetić 114. I bješe otkrio
bijelo rame do košuje. Nar. pjes. bog. 109. Imam
ja doma dragu Jelu }ubi moju; košuju mi je sa-
šila od večera do svijeta. 139. Jel' košuju često
pere (linac)? V. Došen 205*>.^ A bijaše ostao
nadkožujak (tako rečen, erbo Jezus nosijaše ga
na koži oliti na golu, mi bismo rekli : košuja) . . .
S. Rosa 160*. Negove košuje ostajahu u Aoj (u
krvi) omaštene. D. Bašić 216. Ne možete nosit
košuju malo debju. 281. Neg neka ti donese
košuje. M. A. Rejković, sat. Fl*. Uši u košuji.
N. Palikuća 7. Mučnije dojsto pere se košuja
koju smo nosili misec dana. I. J. P. Lučić, doct.
7. Krpi gaće i košuju. Nar. pjes. vuk. 1, 301.
Draga mi je i košuja tvoja, i košuja i ti u ko-

Digitized by

>JoogIe

KOŠUi;^ a, a). 8

ša)i štono si je pod oraom vezla. 1, 822. Na
pleći mu adara (Maci) kofia}a. 8^ 6. Pa obuče
pamukli košu|u. 8, 850. Od kosu|e rukav odda-
drla. Nar. pjes. juk. 185. Šćepan po triput ne-
djelom mijeAa košu|u. S. i^ubiša, prip. 97.

b) u pjesmi se dodaju riječi košuja lidk*
pridjeviy i bez obzira kakva je košufaj nc^j češće :
aa) tanak, tanahan (tanan). Na djevojoi tanka
košuja. Š. Men6etić~G. Držić 508. U košuji
tankoj. M. Vetranić 2, 105. I bačenke po tankim
košutama. J. Krmpotić, malen. 20. Oj devojko
u kodu}i tankoj! Nar. pjes. vuk. 1, 822. — Pa
je udri podobro po tananoj košufi, po debeloj
stražiiici. 1, 516. Obukli joj tananu kosufu.
2, 88. — bb) bio. Skroj mi, majko, bijelu ko-
šutu. Nar. pjes. vuk. 2, 14.

c) izriče se da je koiufa od čega drugoga
napravjenaf a ne od lana ilt pamuka, aa) vrlo
se često u pjesmama pominu košufe od sviUj n. p. :
Ja bih pošla i dar ponijela: sveKru babi od svile
košu)u. Nar. pjes. vuk. 1, 266. Braći reže svi-
lene košuje. 2, 41. — Amo pripadaju i ovi pri-
mjeri: Pod dečermom od erira (štamparskom
grijeŠkom erica) košu|a. Nar. pjes. vuk. 1, 153.
Po gaćama od erira košuta. 1, 251. vidi herir.
— Đa ne mete burunguk-košuje. 1, 262. Po ga-
ćama burun^ukli košu}a. 1, 359. vidi burun^uk
i buruD^ukli. — bb) u nekijem krajevima na-
šega naroda košufe su miAŠke ili ienske često iz-
vezenef osobito na dijelima od košu}a što se vide^
kao što su prsi i rukavi, vidi n. p.: I vezenu
košu)u. Nar. pjes. vuk. 1, 489. veze se vunom ili
svilom, a gdjegdje i zlatom ili srebrom, zato se
često u pjesmama kaže o koŠufi da je zlatom ve-
zena : I košuje zlatom na vezene. Nar. pjes. vuk.
1, 498. a i zlatom tkana: Dva fermena zlatom
izvezena i košuju suhim zlatom tkanu. Osvetu.
8, 189. pa i da je od zlata : Đon^jeće mi od zlata
košu}u. Nar. pjes. vuk. 1. 610. Na neg meće
tananu košu}u, do pojasa od čistoga zlata, od po-
jasa od bijele svile. 2, 138. Kumu dade od zlata
siniju, a deveru od zlata košu}u. 2, 834. Ona
nosi od zlata košu}u, koja nije kroz prste pre-
dena, ni u sitno brdo uvođena, ni na razboj ona
udarana, no koŠu}a na prste pletena. 2, 550. sa
zlatom: Pokaži der oa zlatom košuju koju ti je
dala sultanija. And. Kačić, razg. 126l>. zlatali:
Pa ga pokri zlatali košujom. Nar. pjes. vuk.
8, 496. sr mali: Pa ga pokri srmali koš u] om.
8, 495. — cc) u narodnijem se pjesmama pomine
koŠu)a od maka, t. j. od platna onako tanka kao
što su listići na maku (cvijetu), isporedi mako-
vina. Dok mi ne sakrojiš od maka košu) u, od
svile rukave. Nar. pjes. vuk. 1, 110. Tvojoj
majki od maka košu)a. 8, 505. — (M) pisci go-
vore i 0 kostretnijem koŠufama, što se nose za
pokoru. Kostretne košute oblačiti. A. d. Costa
1, 105.

d) razlikuje se košu}a muška, ženska, spa-
vaća itd.

e) osim krojei/ia, šivena, vezena itd., kaže
^ gdjegdje u pjesmama da se košula prede, t.j.
da se lan prede za košufu: Opred' sebi tananu
košu}u. Nar. pjes. vuk. 1, 166.

/) često ženske darivaju, osobito kod vjen-
čana svatovima, košufe što su same prele, krojile,
šile, vezle. Mladom barjaktaru svilenu košu)u.
Nar. pjes. vuk. 1, 104. Obukli mu tananu ko-
šu)u što j^ Mejrima u milosti dala. 1, 257. Po
tom nevjesta, kad ustane i iziđe, daruje sve (ne-
koga od kućana košutom, nekoga čim drugim...).
Vuk, nar. pjes. 1, 73. — Kod vjenčana i muški
daruju svatove košufama. I čudno ih darom da-
rivao: svakom svatu od svile košuju. Nar. pjos.

0 KOSmiA, c.

vuk. 2, 57. Lepo Stojan svate darovao: kom
maramu, kom košu|u tanku. 8, 172.

g) kaše se da je čefade u košuti, kad nema
drugoga odijela na sebi nego samu košufu. I ne
bd Parizu drago suditi, i reče : ,Pred me priđete
nage svldkše se'. A one pridoše u košu)ah. PriL
jag. ark. 9, 123. (1468). Sretoh moju slavnu vilu
u košu|i jak snig bilu. A. Sasin 192^. U samoj
košu)i iz odra on skače. A. d. Bella, razgov. 113.
Neobučen nego u tankoj košu) i. Đ. Ba^ić 214.
U košu)i bosonoga preigraću preko po|a. Nar.
pjes. vuk. 1, 191. Odnesoše te ha)ine, osta rda
u košu]i. 1, 874. Sama gola, u kušu)i tankoj.
1, 475. Daj ti meni dvanaest vojvoda, gole, bose,
u košu] i tankoj. 2, 486.

h) slično je premi^ g) značeiie i u ovako-
vijem primjerima u kojima se ističe da je košufa
dio od odijela koji se naj potoni solači. Da (vilu)
zagrli bez košu)e nagu. M. Vetranić 2. 118. Koje
on iz sebe svuče do ko8a)e. B. Kašić, in. 12.
S nas skidoše i košu)e. Glasnik. 81, 808. (1704).

i) u nekijem poslovicama i u drugijem re-
čenicama ,što se često upotrebfavaju, pomine se
košuja, n. p.: an) Bliža je košu)a nego ha)ina
(t. j. bliži je rod nego su tuda čefad, ili u drugom
smislu : čovjek je sam sebi naj bliži). Nar. posl.
vuk. 16. — bb) Pa ih tuče pletenom kangijom,
ućeriva u koŠu)u meso. Nar. pjes. vuk. 4, 54.

— cc) Zavirićemo i mi nemu pod košuju. (Po-
kazaće se i nego vi tragovi). Nar. poil. vuk. 82.

— dd) Kroz prsten bi prošla. (Kaže se za tanku
košu)u). Nar. posl. vuk. 161. — ee) jer je ko-
šufa ne^j potrebnije odijelo, ne imati košufe, ili
ih malo imati^ ili da nije koŠufa Čista, znakovi
su ili velikoga siromaštva ili nereda. Tko jednu
košu)u ima, zlu subotu čeka. (D). Poslov. danič.
S lipim koretom, a bez košu|e. A. d. Bella, razgov.
26. Na liemu je čudno odijelo : kroz čakšire
propala ko)ena, kroz rukave propali laktovi, . . .
a na Aemu ni košu)e nema. Nar. pjes. vuk. 8, 94.
Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košu|i.
(Ako je muž ženi dobar, ona je zdrava i vesela,
a ako je žena vrijedna, muž lijepu i čistu ko-
šu)u nosi). Nar. posl. vuk. 80. — ff) krvava je
ko8u)a znak junaštva. Kninu grade, gnizdo so-
kolovo, na krajini krvava košu)o, mnoge ti si
razcvilio majke i sestrice u crno za vio! And.
Kačić, razg. 264a. ,Kad se u Dobroti nije prala
krvava koSu)a V kazao je (početkom ovoga vijeka)
lieki pomorski kapetan iz Dobrote, kad srete gu-
sare, a drugovi ga svjetovahu da bježi s brodom.
P. Budmani. — gg) On (ban) Turke s načinom
izagna iz Pule, bivši jur Latinom smoklo do ko-
šu)e (od straha). U. Luoić 257. — hh) M& ko-
šuja, kad bih znao da ište moj svjet, bih ju raz-
drao. J. Kavadin 3o7a.

b. množina košu)e može značiti sve što je
prteno te se pere zajedno s košufama, rubfe, pr-
tenina. — U Vukovu rječniku: pl. koSu)e ,die
w&sche* ,albae vestes' [vide rub)ej : juče smo prali
košu)e (t. j. i košule i gaće i skute i oplećke,
pregače i peSkire i čaršave). — Može biti da je
isto značene i u ovom primjeru: Uze Sima kAige
i košu)e. Nar. pjes. vuk. 2, 72.

e. alba vestis, alba, dugo i široko odijelo od
bijeloga platna s rukavima Što katolički misnici
nose pod svečanijem odijelom kod mise (u Šale-
kovu rječniku ima : košuja [misnička] ,casel' ; ali
nemačka riječ drugo znači : naj gonke odijelo kod
mise, planitu). — isporedi tal. odmiče u ovom
značeiiu, a camicia je obična košufa. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (košu)a od
mise ,alba, podero*), u Belinu (košu)a redovnička
,camico, veste di I ino biaiica, eho portauo i preti

Digitized by

Google

KOŠIHiA, c.

S91

KOŠIHJCA, e.

nel sagn^ifioare' ,alba' 162<^), u Stulidevu (kofia}a
misniČka ,alba, tunica sacerdotalis'). Svita, ka se
(prije mise) naj prvo oblači, sove se ko8u)a ali
kota. Narućn. 30*. Redovnik oblači . . . na-
glavnik, košu}u, pas ... M. Divković, nauk. 160&.
Misnik sedam vrst od svit obuče, t. j. kotu . . .
košuju ... F. Glavinič, cvit. 170». Odovde na
mašne kalu)e kraj rukavov zlatom ili svilom
usehu običaj poplitati. 869<^. Kad se oblači ko-
šutom (misnik) ... I. Ančič, og:l. 187. Naglavnik,
koša}a, ubrusi ... da su Čisti. M. Bijanković 46.
Naglavnik, košufa, pojas, manipuo, stola ... A.
Baćić 858. KoSu)a slamenuje bilu svitu ... A.
Kanižlić, bogo)ubn. 68. Košu)a slamenuje onu
odiću bilu kojom Erode obuče Gospodina za po-
ru^nje. Blago turi. 2, 255. Naglavnik, košuta,
pas, naručnik, na vratnik oliti stola, planita. Ant.
Kađčić 85. Odića misniČka jest ova: naglavnik,
košu}a od postava... M. Đobretić 395. Košuta
zlamene jest biloće ... I. Velikanović, uput.
3, 864. — U ovom primjeru o izraifskijem sve-
ćenicima: Svi misnici oblačiše dugačku lanenu
ko§u)u. £. Pavić, ogl. 145.

đ. u ovom primjeru može hiti da znači odijelo
uopće. Tako dvi lampade od srebra, tako košaju
od srebra učiniste istoj blaženoj divici Mariji.
L. Vladmirovič 7.

e. oklop sličan košufi^ ali spleten od gvoz-
dene žice ili napraufen od gvozdenijeh kolutića,
isporedi nem. panzerhemd. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Belinu (gvozdena košuja ,giacco,
camicia di maglia' ,lorica' 3^3^) i u Stulićevu
(košuja gvozdena ,lorica'). A u košujah kiovski
puci od gvozdene pak su žice. I. Gundulič 440.
Na iliemu je pancijer-kosuja. Nar. pjes. vuk.
8, 244. Košu}u su kuje Re^i dale od pancijera
i Čelika tvrda. Osvetu. 2, 144. i u Šulekovu rječ-
niku : gvozdena košu}a , panzerhemd'. — Ne znam,
koje je sna6e¥ie u ova dva primjera (po drugome
bi mogao biti hafetak što se nosio nad oklopom).
Od mejdana košufu nosaše, na i^em zlato krilo
trepečafie. And. Kačić, razg. 248^ Kada Radnić
idcLŠe na vojsku, na liem zlatno trepećase krilo,
vijaše se mejdan^ košuja, sva od žute svile sa-
krojena. 266*.

f. svlak (od zmije). — Između rječnika u
Mikafinu (košu)a od zmije ,angiiis senecta, ver-
natio, exuviae anguis'), u Belinu (košu)a od zmije
,peUe di šerpe' ,pellis anguinea' 550b; košu]a
zmijina ,8coglia, la pelle, che la šerpe ogn' anno
getta* ,serpentis exuviae' 655^), u Stulićevu (ko-
šuja od zmije ,spolium'). Košuju kad promini
(zmija). I. Zanotti, en. 82. Gujii^a košu}a. F.
Lastrić, ned. 854. Na jastuku od zmije košuja.
Nar. pjes. vuk. 2, 59. Iziđe iz zmijine košuje.
Nar. prip. vuk. 67. On svuče sa sebe onu zmi-
jiiiu košu|u, te iziđe momak. 69. Okadi sinovju
kolijevku suhom košujom poganice. S. ^ubiša,
prip. 202. Košuja, zmijska koža, kad se pre-
svuče, u Lici. D. Trstenak.

g. vidi košujica, c. S košujom ih zar ro-
dile majke? Osvetn. 2, 140. S te nedaće na-
breknuo Pašo i rođene gatavice našo, da ga legla
u košuji majka. 4, 89.

h. kožica pod lupinkom jajeta. Lasina. Đ.
Hire.

i. nije dosta jasno značene u ovom primjeru :
Poče se odkrivat sva brodu (u akademičkom iz-
đaiiu griješkom broda) košuja; val brodom zi-
bu|a, podbija, leluje. Đ. Baraković, vil. 279b (u
akademičkom izdanu 280* na str. 174).

KOŠU^AC, koštijoa, m. dem. košula; upotre-
bfava se u osohitijem značenima. — Akc. se mijena
u voc: kdšiiJČe, košujci, t u gen. pl. k6šujac&.

' — U Vukovu rječniku: (u Srijemu) 1. ženska
kratka košuja po kojoj se skuti pripasuju [cf.
oplećak 2, opleče, skablica]. — 2. muška kratka

I košuja, koju težaci, n. p. kad Žaiiu, oblače svrb
ostaloga odijela ,der kittel' ,amiculum linteum^

I — Ženski je košujac od Jepšega platna nego

i skuti, a muški je od debeloga.

KOŠ{j](iAK, košujka, m. vidi košujao pod 1.

(u Vukovu rječniku). M. Medić.
' KOŠIHjAN, košujna, adj. u jednom primjeru

XVII vijeka kao da znači: koji je s košufom, ali
I u prenesenom smislu: o grahu u mahuni (nije
' dosta jasno, a i mj. \ štampano je 1). Teški su
I se klasi mlikom umličili, košulni ograsi zrnom
! ugrašili. I. T. Mrnavić, osm. 126.

i KOŠU^iAR, m. čovjek koji pravi ili prodaje
I košufe (po svome zanatu). — Samo u Belinu rječ-
niku : jcamiciaro, che fa o vende camiscie* ,indu-
I siarius' 162*, t u Stulićevu: »indusiarius'.

KOŠU^jARICA, /. žensko čefade koje pravi ko-
šiffe. — U jednoga pisca Dubrovčanina xviii
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,quae in-
dusia suit'). Sveti Epifanio piSe da (Marija) ci-
ljaše košuje, i nazivje ju košujaricom. S. Rosa
190*.

KOŠU^ifcTINA, /. augm. košuja. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu. AV evo ti
jedan ugjar nosi svoje košujetine, koe je oko
ugja po po godine na sebi držao, te su pune
praha, snoja . . . F. Lastrić, ned. 198.

KOŠUJ^ilCA, /. dem. košuja. — Između rječ-
nika u Stulićevu (,parvum indusium') i u Vukovu
(,das hemdchon' ,indusiolum').

a. u pravom smislu. Košujice bile svilom
priplitane. M. Marulić 118. Svi goli, i da rečet
od sto Judi da ima košujicu. Glasnik. 31, 304.
(1704). Opravica koju je nosila, pojas, koSuJica . . .
A. Kanižlić, utoč. 624. Samom košujioom odiven.
uzr. 218. Rumenile su se košujice i podnice
krvcom polivene, bogojubn. 451. Da mi oće
svekar biti, dala bi mu košujicu, da je dere sa
života. Nar. pjes. vuk. 1, 858. Na đevojci ko-
šujica. Nar. pjes. hero. vuk. 285. Ovuda ga pro-
vedoše u orjenoj dolamici, u krvavoj košujici.
880. Na liem mi se košujica bili. Nar. pjes. istr.
1, 44.

b. žabfa koža, u pripovijeci našega vremena.
— isporedi košuta, f. Isvuče se is one košujice
pa je onda devojka. Nar. prip. vuk.' 208.

c. kao opnica ili tanka kožica u kojoj je za-
tvoreno dijete prije nego se rodi, pa katkad kod
rađana iziđe dijete u lioj omotano. — isporedi
košuja, g, a i h. — Između rječnika u Belinu
(,3econda o secondana, membrana dove sta in-
volto il parto nel ventre* ,secundae' 668h), u Stu-
lićevu (,secundae'), u Vukovu: ,das schafhautchen
(beim foetus)* ,amnion', cf. vodeiiak. Koje se
dijete rodi u košujici, sa ono se misli da je vi-
dovito, cf. vjedogona. (u Dubrovniku se misli da
je srećno. P. Budmani). Da se ditešce rodi u
odilu oliti košujici kako reku. Ant. Kadčić 129.
Da se jedan krsti u košu|ici, u kojoj se rodi. M.
Đobretić 26. Rodi sina u krvavoj košujici. Nar.
prip. vuk.* 213. Repač se zove u Boci čovjek
koji se rodi u krvavoj košujici i s malijem repom.
Vuk, živ. 221.

d. 'Nekakva opna u kokošjem želucu. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Uzmi onu košujicu
štono stoji u žejuču pulastru. J. Vladmirovič 22.

e. kao kožica na žitu, na orahu itd. N. p. u
ovom žitu ima mnogo košujice, ili ovo je žito
mnogo u košujici t. j. nije se još ojuštila s Aega

Digitized by

Google

KOŠlUilOA, e. 81

p|eva. \t, Stojanović. Košu)ioa, kožica na jeđrki
oraha. GrubiŠno po}e. D. Hire.

f. ima i đrugijeh stvari tankijeh u koje se
što uvlačif što se sovu košarica, n. p. tavitak
pisnia, i drugo ikešto načii^no od tanke opne, Što
neću dafe tumačiti. P. Badmani.

g. ona cig}a kojom je gomila sa pecivo slo-
žene cig}e spo)a obložena. Košu}ica je nepeče-
nija od ostale cig)e, po tom mekša, jeftinija je,
i azim}a je za svoje građevinske potrebe siro-
masi )adi. S. Novaković.

K6ŠU^iINA, /. augm. košaja. — U Stulićevu
rječniku: gongom indusium'.

KOŠU^iITI, košufim, impf. u Stuličevu rječ-
niku : košu)itiy košu}e napraviti ,indasia efficere*.

— sasma nepouzdano.

KOŠOn, košuna, m. augm. koš. — Postaje od
koš nastavkom nn (tal. -one). — U Stuličevu
rječniku: košun, veliki koš ^ingens canistrum^

— I sad će ko tako reći u Dubrovniku. P. Bud-
mani.

KOŠUNEL, m. uzglavje^ uzglavnica. — Vafa
da je od tal. cuscinello, dem. cuscino, blazina,
jastuk. — V naše vrijeme u Lici. Košunel ,das
kopfkissen^ ovo je više gradska riječ, negoli na-
rodna, narod reče ,azglavnica*. J. Bogdanović.

KOŠUNELIĆ, m. dem. košunel. J. Bogdanović.

KOŠUNĆLNICA, /. vidi košunel. J. Bogda-
nović.

KOŠUT, m. jelen ? lane ? -- U narodnoj pjesmi
našega vremena ; ali može biti da je Štamparska
pogreška i da mj. košuta treba čitati košute. A
iz gore tri košuta riču. Nar. pjes. kras. 1, 125.

1. K6ŠUTA, /. iensko od jelena. — Akc. se
mijena u gen. pl. k&šdtft. — Riječ je stara medu
južnijem Slavenima, isporedi stslov., bug.j novo-
slov. košuta ; a osnova može biti i prasfavenska,
isporedi češ. košut, jarac. — Postane je nejasno ;
moglo bi biti u iHekakvoj svezi s adj. šut (vidi) :
poznato je da košuta nema roga, a i arbanaški
je košuta šutf. — Između rječnika u Mikajinu
(,cervaO, u Belinu (,cerva e cervia* »cerva* 186b),
u Bjelostjenčevu (košuta, jelenica ,cerva'), u Vol-
tigijinu (,cerva* ^hirschkuh*), u Stuličevu (,cerva*),
u Vukovu (,die hirschkuh, hundin' ,cerva*)- — U
Stuličevu rječniku ima i oblik košuta s dodatkom
da ga je Stulli našao u pisca Babica; ali ako
u ovoga i ima ova riječ, jamačno je štamparska
pogreška.

a. u pravom značenu. Tu bese košuta Pe-
leše gospoje i ubiše ju vitezi. Pril. jag. ark.
9, 126. (1468). Košuta još plaha po po}u općenu
pase. G. ĐrŽić 861. Lovac za košutom. M. Đržić
87. Jelina slideći košutu priprehtah. P. Zo-
ranić 11«. Plaha košuta proteče iz luga. D. Ka-
nina 19b. Ostavi (strah) košutam plasima u ovoj
dubravi. I. Gundnlić 132. Košuta ga (jelena)
slidom slidi. 554. Mlikom od košute žitak pe-
Jaše svoj. F. Glavinić, cvit. 30Ib. Bi zadojen
mlikom od jedne košute. S. Margitić, fal. 69.
Prid lovcim košuta zahranu ište. I. Đordić, uzd.
149. Narav poda košuti tijek. ben. 25. Za ufa-
titi jednog jelina, košutu ... F. Lastrić, ned.
374. Ne hrli tako žedna košuta na svoj kla-
denac. V. M. Gučetić 120. I košute iz planine.
V. Došen 72*. Ište jelin i košuta vrilo. 178b.
Ali cvili u gori jelin&e za košutom svojizim ja-
ranom ? And. Kačić, razg. 830*. Tu šarenu ko-
šuta, bijelo kovi)e gledaš. M. Katančić 42. Ulovio
srnu i košutu. Nar. pjes. vuk. 1, 819. Gdi je-
leni s košutama planduju. 1, 851. Kod košute
živo lane. 1, 614. Ni jelena ni košute mudre.

I 2. KOŠUTICA, c.

2, 155. Ni jelena ni košute brze. 2, 481. Tamo
ima gora Bomanija, i u liojzi košut i jelona.

3, 8. Biknu jelen, a riknu košuta. 8, 9. Na
mutnem Dunaje košuta se pere. Nar. pjes. istr.
2, 52.

b. metaforički, o djevojci, k€u> pohvala radi
fepote. Kad đivojku (baka) vidi lipa u obraza i
u kipu, tad šapća^e poostavi, i £u na sva usta
slavi: ,Košuta je ovo glavna, i med pakom vrlo
slavna . . .* V. Došen 119*.

e. kao ime domačijem žiuotiikama. a) kravi.
— tt Vukovu rječniku: ,ein kahname' ,nomen
vaccae*. — b) kozi. u Bosni. D. Hire.

d. ikeka bilka. Košuta (Sabjar), v. Košutica
divja. B. dalek, im. 165.

2. k6ŠUTA, /. žensko ime. — Biče ista riječ
što 1. košuta, isporedi 1. košuta, h. — U Vukovu
rječniku: ,frauenname' ,nomen feminae*.

3. KOŠUTA, /. mjesno itne. — / ovo bi moglo
biti ista riječ što 1. košuta.

a. vidi u Daničičevu rječniku: Komštici je
išla meda ,kako putb grede uzb goru u Košutu'.
M(on. serb). 96. (1330). va)a da je ime planini.
vidi i ĐeČ. liris. 58.

b. seoce u Hercegovini. Stat bosn. 121.

c. ime n^estima u Srbiji, a) mjesto u okrugu
crnoriječkom. iSriva u Košuti. Sr. nov. 1870. 818.
Livada na Košuti. 1872. 558. — b) planina u
okrugu užičkom. M. Đ. Milićević, srb. 577. vidi
i : Zem|a u Košuti. Sr. nov. 1878. 1003.

KOŠUTAJ, m. vidi Košutar.

KOŠUTAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederetskom. Livada u Košutaru. Sr. nov. 1878.
691. 1875. 571. 1875. 730. — U jednom primjeru
ima Košutaj, što može biti štamparska pogreška.
Livada u Košutaju. Sr. nov. 1875. 667.

KOŠUT ABICA,/. ime selu u Slavoniji u okrugu
požeškom, Bazdije|. 126. — i ime potoku.

k6ŠUT£, K5šut&, /. pl ime selu u Dalmaciji
u kotaru siiiskom. Bepert. dalm. 1872. 28.

1. k6ŠUTICA, /. dem. 1. košuta. — Između
rječnika u Vukovu.

a. u pravom smislu. Đoteće mi u skut mlada
košutica bijela. M. Vetranić 2, 402. Košuticu
jes ubio. Ćt. Palmotić 2, 81. Tjerat stopim mlo-
havima košuticu hitra bijega. J. KavaAin 6*.
Jelenak mi goru lomi, putak da mu je; za i^im
ide košutica, tek drug da mu je. Nar. pjes. vuk.
1, 58—59. Imadijah jednu košuticu, sinoć mi je
lovci ufati še. 1, 273. Košutice, rosna ti si ! Nar.
pjes. herc. vuk. 261. KoŠutice vodu pile. Nar.
pjes. vil. 1866. 385. Jedno zvirje košutica mala.
Nar. pjes. istr. 1, 16. Rosna rosna košutice, kadi
si se narosila? 2^ 107.

b. kaže se od mila mladome ženskom čefa-
detu (u prvom prin^eru možebiti metaforički).
Omakala: Smijem li? — Grižula: Uljezi, košu-
tice, da mi te orlak ne ugrabi. M. Držić 185.
Svekar uči i sjetuje: ,0 snašice, košutice!...'
Nar. pjes. vil. 1868. 624.

c. ime bifkama. a) u Vukovu rječniku : ,eine
pflanzenart' ,genus plantae [Fritillaria meleagris
L.]'. — b) vidi 2. konatica. M. Pavlinović.

2. k6ŠUT1CA, /. mjesno ime.

a. pomine se xiv vijeka. Košutica. Deč.
hris. 56.

b. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 20.

c. planina u Dalmaciji. — U Vukovu rječ-
niku: planina u Dalmaciji s lijeve strane Cetine
iznad manastira Drago vica s primjerom iz na-

Digitized by

Google

2. KOŠUTIOA, c.

898

1. KOTAC

rodne pjesme: S Ko&atice visoko planine. (Nar.
pjes. vuk. 4, 122).

d. brdo u Srbiji u okrugu biogradskom. M.
Đ. Milićović, srb. 59.

k6ŠUTIX, adj. koji pripada košuti. — Kod
imena bifaka i mjesta.

a. ko§Qtina brada, Gentiana lutea L., lieka
bifka. — U Vukovu rječniku: vido srčani k 1. t
otale u B. Šulek, im. 165.

b. kod mjesnijeh imena.

a) Košutina Lokva, voda u Srbiji n okrugu
iaianskom. M. Đ. Milićović, srb. G46.

b) Košutin Kamen, mjesto u Srbiji u
okrugu aleksinačkom. Zabran a Košutinom Ka-
menu. Sr. nov. 1868. 450.

k6ŠUTKA, /. dem. 1. košuta. — U dva pisca
XVIII vijeka. Dvi košutke đvojko žive. J. Ka-
vai^in 305^. Bosna, bosa oj kosutko, kud si rosom
putovala? M. Katančić 63.

KOŠUTNICA, /. i^kakva bifka, ne zna se koja.
Košutnica (Slav.) (? i drugo nema). Đ. Šulek,
im. 165.

K6ŠUTNiK, wi. mjesno ime. — Pominc se xiv
vijeka. Na Košutnikb. Spom. stoj. 25. (1827).

K6ŠUTlSrAK, m. vidi u Vukovu rječniku : mjesto
(zagrađeno) gdje košute i jeleni stoje ,dor hirsch-
garten' ,vivarium cervorum'. — / kao mjesno
ime u Srbiji: a) u Topčideru u Biogradu. Tu
(u Topčideru) u KošutAaku, pade od krvničke
roke 29 maja 1868 god. knez Mihailo M. Obre-
nović III. M. Đ. Milidević, srb. 41. — 6) i* okrugu
kragujevaČkom. Brdo za popašu kod KošutAaka.
Sr. nov. 1867. 842.

KOŠUTOVINA, /. neka bifka. Košutovina,
Erjthronium dens canis L. (Pavić). B. Šulok,
im. 165.

K6ŠUT0V0, n. ime selu. — U spomeniku xiv
vijeka. Selo Kofiutovo. Svetostef. hris. 6. Ot
Košutova. 6.

1. KOT, adv. kako (rel), kaonoti. — Riječ je
slovenska, ali se nalazi i u kajkavaca i u sjever-
nijeh čakavaca od xv vijeka. — Jamačno je okr-
Aeno koti, a ovo če biti saieto kako ti. Kot rika.
ne staje vrime brzo tekuć. Me Marulić 223. Ki
god mladi ne |nbi jest kot proz voća dubi. P.
Zoranić 44^. Od pušak grmilo, kot da nebo pada.
P. Vitezović, odil. 4. Vidiš da kot mravi od svih
stran nastoje turski na nas lavi. 18. Ki si
vazdar branil susedstvo kot dom svoj. 36. Kad
vaši kot lavi na grad navališe. M. Kubaćević
140. Čme oči kot tri^ula. Jačke. 5. Bela lica
kot mandu}a. 5. Ja ti kupim lipu kapu, kot ju
imam sam. 11. Neg ženi se, mili, s krajevoga
dvora, a ja ću se roža, kot se budem mogla. 96.
Svekrvice kot mila majčice. Nar. pjes. istr.

1, 83. Znutri je moj dragi kot jedna jelvica.

2, 88. K5t ,velut'. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iiftsg. 61.

2. KOT, m. mačak. — Riječ je praslavenska,
isporedi stslov. koti., rus. koti*, ček. i pol. kot.

— Ista je osnova i u drugijem indoevropskijem
jezicima u Evropi, isporedi lit. kate, mačka,
stprus. catto, stgornem. chazza, mačka, novogor-
ikem. kater, katze, engl, cat, lat catus. (novogrČ.
xdja i ydict jamačno je iz talijanskoga jezika).

— Samo u rukopisu xvi vijeka pisanome crkve-
nijem jezikom. I medvedb pojetb sebe vb službu
kota... I kotb (reče): ,. ..Azb že hraiiu se myš-
kami i malimj pticami^ Starine. 4, 71.

8. KOT, k5ta, m. ono što se okoti, t, j. porod u
iivotiiki, pa se sa preziranem kaže i o čefadi. —

isporedi skot. — Akc. je zabifešen po Vuku, ali
moie biti da je isti kao u skot. — Nije ista rijeČ
šio 2. kot (premda je od istoga korijena), nego
postaje od glagola kotiti. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,die brut' ,progenies',
of. skot, podsad, vriježa, nakot s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori), ima i u Stulićevu rječniku :
,partus (de brutis)*, te nije ista riječ, jer znači
kočene, i sam Stulli bifszi da je riječ ruska.
Viđ'te zvijeri od planine zajedno s kotom letušti-
jeme. 6. Palmotić 3, 151^. Izbode obotnicu i
kot joj. S. !^ubiša, prič. 55. — Za nim jata pro-
kletoga kota. P. Petrović, gor. vijen. 1. Ne bojim
se od vražjega kota. 20.

4. KOT, kota, m. vidi 1. kotac. — U Vukovu
rječniku s dodatkom da se govori u Osijeku.

5. KOT, glas kojijem se tjeraju guske. — U
Vukovu rječniku : ,ein wort ganse zu troiben'
,vox pellontia anseres' [vido gus].

6. KOT, kad mati ili ma ko drugi oblači dete,
govori mu: ,k6tl kot." da pruži ruke. Pop Ži-
voj in iz Srbije.

1. KOTA,/, bijelo odijelo od platna dugo do pasa
s rukavima, što nose katolički misnici u crkvi
kad nijesu u svečanom odijelu, pa i đakoni i kle-
rici i prislužnici. — Tal. cotta. — isporedi svrh-
kožnica, vrhkožnica. — Od xiv vijeka po zapad-
nijem krajevima. — Nije isto što košu|a pod c,
premda se gdjegdje ove dvije riječi pomiješaju,
vidi na pr. u drugom primjeru. Ima stati u kori
s kotu ... Ne uniđi u kor prez kote. Kapt. sen.
ark. 2, 80. Svita, ka se (prije mise) naj prvo
oblači zove se koša)a ali kota. Naručn. 30^.
Budi obučen u koti. B. Kašić, rit. 2. Misnik . .
sedam vrst od svit obuče, t. j. kotu, . . . naglav-
nik, . . . košuju . . . F. Glavinić, cvit. 170*. Re-
dovnik obučen u koti. M. Bijanković 25. Slu-
žiti ispovid brez duge ha|inu, brez koto. 53.
Djakom obučonim u kotu. L. Terzić 176. Paka
ga činiše obući u kotu i stolu. J. Banovac, pred.
31. Ima nositi svrhkožnicu iliti kan^u oli kotu.
Ant. Kadčić 32. Imajući đačku košuju (svrhu-
kožnicu aliti kotu) na mišici live ruke. I. Veli-
kanović, uput. 3, 161. Svećenik položit će na
nu (trpeza) uje sveto, obuć će kotu i stolu. T.
Ivanović 125. Zašto se kota zove vrhkožnica?
M. Dragićević 62.

2. KOTA, /. tt narodnoj zagoneci našega vre-
mena : Zakokota kota sa visoka plota . . . odgo-
netfaj: grmfavina. Nar. zag. nov. 84. isporedi
klota.

1. KOTAC, k6ca, m. n\jesto (jamačno isprva
samo opleteno naokolo pručem) u kojemu se hrane
domače životine. nije svuda posve isto znaČei^:
po Vuku je mala košara za jaghad i jarad ;
drugdje je mjesto za živad ili za svine (vidi u
rječnicima i u primjerima). — Riječ je prasla-
venska (kotbcb, po svoj prilici dem. kot, isporedi
4. kot, češ. kot), isporedi stslov. kotbCb, češ. kotec,
košara, pof. kociec, kokošiikak. — Miklošić ispo-
reduje srlat. cotta i stgornem. chutti. — Po pri-
mjerima u kojima se govori o pleteihu, i po riječi
kotarica, kao da se kod korijena kot misli na
pletene, isporedi koš i košara. — Između rječ-
nika u Mikafinu (kotac, kokošdak ,gallinarium,
pullaris, cors*), u Belinu (kotac prašci ,porcile,
luogo dove si tengono i porci* ,suile' 573*), u
Bjelostjenčevu (kajkavski kotec svinski ,suile,
hara'. 2. kotec za pitai^e živadi ,saginariumO; u
Jambrešićevu (kotec ,hara*), ti Voltigijinu (,por-
cile* ,8austall*), u Stuličevu (,galUnarium' iz Mi-
kafina), u Vukovu (,oin kleiner stali, z. b. fiir
lammer, zieglein u. dgl.* ,stabulum parvum').

Digitized by

>JoogIe

1. KOTAO,

994

KOTAO,

a. u pravom znaiefiu. A sada na konac ave
Ebiše didije, kako mlad u kotao, tara6ke delije.
Đ. Baraković, vil. 76. Nekoje kakti neme stvari
v kose i kotce zapirati ... P. Vitezović, kron.
82. Pleti kotac kako ti i otac. (D). Poslov. daniČ.
Kano živina, zatvoren a jedan kotac. S. Mar-
^tić, fal. 194. Da a kotac tko zaviri, ^i sto
sviiia obnoć imiri . . . V. Đo^en 209^. Nevjerni
kotao. (Mnogo 6e|adi a kući, osobito sitne dece).
Nar. posl. vuk. 196. Pleti kotac de ti i otac.
ili : Pleti kotac kao ti i otac. (Badi i živi onako
kao što ti je i otac). 249. , Kocem' zovu, de
sviifte leže, i de se sviAe salone; deko reče i
,svi]^ećak'. u Lici, J. Bogdanović. Kotac, sviiliska
staja. F. Kurelac, dom. živ. 41.

b. fJietaforičkif o tamnici. Da slidim Aegov
svet, kl mi j^ većkrat da val no bi se vikovnom
sad u kocu ka]al. M. Kuhačević 77.

c. vidi u Vukova rječniku: (u Srijerau"! u
barama zagrada u koju se riba hvata ,art iiscU-
fang' ,piscina'.

d. mjesto u vanskom mlinskom kotaču gdje
se krizi sastaju. U Posavini. F. Hofelo.

e. Kotac (koca) mjesto u liivi modu dvije
hridi. Slovinac. 1880. 87.

f. rnjcsno iine. — xiv vijeka. U vojevodini«
Kotbcb. Svetostef. hris. 12.

2. KOTAC, koca, m. pastuh. — U Stulićevu
rječniku: ,copritore, stallone' »admissarius*. — ne-
pouzdano.

KOTAČ, kotdča, m. kolo, točak (osobito ako
nije velik) ; zvrk, čigra, radiš. — Akc. kaki je u
gen. sing. takt je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing., i voc: k5t&ču, k5t&čL — Biječ je
slovenska, a upotrebfava se u Hrvatskoj i moie-
biti u Bosni (vidi kotačina). — Korijen je kot,
isporedi novoslov. kotati, vafati, rus. KaruTb (moie
biti da bi trebalo pisati o), češ. kotiti, obafivati,
obarati, vidi i kotr|ati, koturati itd,

a. u pravom značenu. — U Jambrešičevu
rječniku: ,rotella' ,radchen*, i u Vukovu: vide
točak 8 dodatkom da se govori u Hrvatskoj.

b. ti drugom značenu. — U Bjelostjenčeou
rječniku: kotač, cvrk, kotur z kojem se detca
igraju ,trochu8', ♦ u Stulićevu: v. zvrk iz Bjelo-
stjenčeva.

KOTAČIC, m. dem. kotač. — U Bjelostjenčevu
rječniku: kotačić, kotnrak ,rotula^ 2. kotačić šta-
bleni ,taxillusS v. stabla. Drugo znaČene ne znam
što je ; ne moie biti kocka ; va^a da je što slično
zvrku (isporedi sadaŠAu poznatu igru, franc. rou-
lette).

KOTIČINA, /. glavina kod kotača. Nar. bi.
mehm. beg kap. 192.

KOTAČITI SE, kotačim se, impf. vafati se,
koturati se. — Samo u Voltigijinu rječniku: ,ro-
teggiare, rotolare, voltolarsi' ,rollen, walzen, sich
herumdrohen*.

KOTAKATI S£, kotačem se, impf. igrati se
kotačem (zvrkom). — Samo u Bjelostjenčeou rječ-
niku: kotačem se, koturam se ,ludo trocho*.

1. KOTALAC, kotlića i k6taoca, m. kao mala
jama pod grlom između kfučnijeh kosti. — ispo-
redi kotlac. — -1- može ostati na kraju sloga ili
se pretvoriti na o: u prvom slučaju akc. je u
svijem padežima onaki kaki je u nom. sing., osim
voc: k6talče, k6talci(?), ♦ gen. pl. k6tal&ca; u
drugome se slučaju mijena akc. u gen. sing. i
ostaje ovaki u svijem padežima, osim nom. i acc.
sing. — Miklošič (etymol. w6rterb. 135 kod kota-)
misli da je od iste osnove od koje je i kotač ; ali
se po samome značenu vidi da je dem. kotao. —

U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,die
hdhlung des schlusselbeins* JugulumO* Kada pije
vodu u maštrafi, vidi joj se niz bijelo grlce, dok
joj voda u kotalac sade. Nar. pjes. horm. 1, 95.
Nigda tebe prokazati neću, dok mi kuca a ko-
talcu duša. 1, 272. Ščopa onaj Švabin ražad
s ćevapom, pa ga obode Švabi u kotalac. M. Đ.
Milićević, pomenik. 1, 77.

2. KOTA.LA.0, kotilca i k6taoca, m. na raz-
boju, vidi dal^. — isporedi kotlac. — Oblici i
akc. kao kod 1. kotalac. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (u nitima, t. j. žic« u
srijodi za drugu zakopčana što se oko daske
omota, i na Čuvalduzu namakne, i obrkva načini).
Kot&lac, kot&lca, na nitima ono između konaca
od niti kroz koje se provlači osnova. U naše
vrijeme u Stonu : , Uvela si mi žicu kroz niti ali
nijesi kroz kotalac'. M. Milas.

3. KOTALAC, Kotalca (ili Kotaoca), m. tijesno
ime. — Po svoj prilici postaje kao 1. kotalac. —
XIV vijeka. Uzb Ibrb do Kotblbca. Svetostef.
hris. 8.

KOT ALI, m. pl. vidi u Vukovu rječniku: (u
Boci) kamene pločo koje se meću povrh zida, da
bi od nega odbijale vodu koja kapje sa streha.

— nepoznata poslana.

KOTAN, k6tna, adj. postaje od kotiti.

a. vidi skotan. — u jednoga pisca Dubrov-
čanina XVII vijeka. Zem)a kotna zlijeh nakazni.
6. Palmotić 1, 3.

b. plodan. — U naše vrijeme u Istri. Kotan
,fecundus*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. iifbsg. 20.

k6tA0, kćtla, m. veliki mjedeni (u naŠe vrijeme
i gvozdeni) sud, u kojemu se voda grije ili se što
kuha i vari (u osobitom značeiku: sud za pečene
rakije). — -o stoji mj. AegdaŠAeaa I, te se joŠ u
čakavaca govori kotal, a u kajkavaca kotel. —
Akc. se mijeiia u voc: kdtle, kčtli (ali k6tlovi),
1 u gen. pl. kotilia, a, ako se umeće ov, kdtldv&.

— Riječ je praslavenska (kotbli»), isporedi stslov.
kotbl'b, rus. KOTe-i-fc, Češ. kotel, pof. kociel, a i
lit. katilas. — Jamačno je rij^č uzeta iz kojega
germanskoga jezika, isporedi got. katils, stgrAem,
chezzil, ngrnem. kessel. — Između rječnika u
Vrančićevu (,aenum ; cacabus ; lebesOt u Mikafinu
(koto, kotal ,ahenum, aenum, cacabus, lebes'), u
Belinu (koto ,caldaro, caldaia, vaso grande di
rame da scaldar acqua o altro' ,ahenum^ 159*),
u Bjelostjenčevu (kajkavski kotel, kotov, bakrač
,ahenum, lebes, aenus 1. aenum, cucuma, cacabus'),
u Jambrešićevu (kotel ,lebe3, ahenum*), u Volti-
gijinu (kotel i kotao ,caldaja' ,kes9er), ti Stuli-
ćevu (kotao i kotal ,ahenum, cachabus, caldarium,
lebes'), u Vukovu: 1. ,der kessel* ,cacabus^ — 2.
(u Crnoj Gori) rakijnski kotao, vide kazan; u
Daničićevu (kotblb ,ahenum, judicium aquae bol-
lentis*).

a. uopće. (Pušćam jej) kotal i skriifiu. Mon.
croat. 102. (1466). I kotal na tle pal zazvoni još
bo)e. M. Marulić 254. Lisicu uhvati i ničtože
ne (otvr-hzi lotb Ae, ni* cdlu vbloži vi> kotblb.
Sredovj. lijek. jag. star. 10, 112. Od kojega
(mida) boje se kotli čiae. F. Vrančić, živ. 35.
Jedan dan izliše na ii jedan kotao vode gnusne.
M. Orbin 25. Kotal pun uzdvignuvŠi velik u}a.
F. Glavinić, cvit. 130h. Bi osuđen, da se baci u
kotao pun vrilog uja, E. Pavić, ogl. 470. Bacil
ga u kotao vode vrile. M. Pavišić 28. Ali čovik
sine 3 ovim kao lonac med kotlovim. V. Došen
34h. Bit stavfeni u jedan koto vrele vode. Đ.
Bašić 164. A kod kuće kotao nastavi. M. A.
Rejković, sat. G5a. Kotlovi olovom kipeći. J.
Rajić, pouč. 1, 32. Kuvaj oboje u velikom kotlu

Digitized by

>^uogle

KOTAO, a.

395

1. KOTAR, e, a).

vode. Z. Orfelin, podr. 62. Naj boje je u ko-
tlovih kuvat. J. S. Be)ković 60. Đe se svekri
kotlom biju. Nar. pjes. vuk. 1, 306. Đadošo mu
kotle grepsti. 1, 522. I tri kotla urde i surutke.

1, 528. Svaka baka pod svoj kotao puše. Nar.
posl. vuk. 276. Tako ne gorio kao kotao na
oga£ ! 308. Tosko loncu, kad se stane s kotlom
igrati! 315. Uzvare pun kazan (ili veliki kotao)
vode. Vuk, živ. 274. I zabadaše u sud ili u
kotao ili u tavu ili u lonac, i sto se god nabode
na vijuške uzimaše sveštenik. Đ. Đaničić, Isam.

2, 14. Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od
potpa)ena drva. psal. 58, 9. Na vatri kjuka ve-
liki kotao. 8. !^ubisa, prip. 274. A van čejad
jadna nevesela lonce taru, a kotlove grebu. Osvetn.
1, 19. Kotlovi spadaju medu robu žejeznu. Zbor-
nik zak. 1853. 1061.

b. za pečene rakije. Kotao rakijinski. Nar.
prip. vuk.* 289. vidi i u Viikovu rječniku.

c. vidi mazija. — U starijim spomenicima.
Sudbbi ine da nestb za kotblb ni coprave nikoje.
Zak. duš. pam. šaf. 44. Dvorane vlastelbscii, ako
učini koje zlo wtb nihb, kto bude pronijarevićb,
da ga oiprave (učina družina porotomb. ako li
jestb sebbrb, da hvati u kotblb. 44. Kotla ar-
handelovdmb }udomb da uesth sb inemi žup[ani,
razvd medu sobomb. (flasnik. 15, 308. — Va(a
da i ovaj primjer amo pripada: Osvobodi go-
spodstvo mi |udi a)db vsehb rabotb i podanbkb . . .
i (udb gradozidanija i lodb kražde i <odb prisolice
i ttidb kotla. Glasnik. 24, 271. (1388).

1. KOTAB, kotdra, m. naj češče znači: zemfe
što su oko kakva orada ili sela i nemn pripa-
daju, pa i uopče od prilike što i župa, knežina.
uz to ima i drugo značene: granica, međa. ne
zna se, koje je značene starije: po primjerima bi
bilo prvo, ali po lat. fines, po našijem riječima
kraj, kraiina, pokrajina, moglo bi drugo značene
biti stanje. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijem padežima, osim nam. i acc. sing. i
voc: k&t&re (kotaru), kotari. — Po svoj je pri-
lici tuda riječ, vidi što je kazano kod 1. hatar
(što je jamačno ista riječ) čemu treba dodati da
ima češ, kotir i chotdr. — Od xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Vrančičevu (»territorium^), ti
Mikafinu (kotar, hatar ,territoriumO, u Belinu
(,contado, propriamente il paese fuori della citt&
soggettoal dominio d^ essa' ,ager' 221^; ,territorio,
il contenuto di dominio' ,territorium* 729^), u
Bjelostjenčevu (kotar, hatar, država, župa ,terri-
torium, districtus, universitas rerum iuter fines
cuju8que civitatis 1. regni; fines, limites*), u Jam-
brešičevu (,territorium*), u Voltigijinu (»distrotto,
territorio* ,gebiet, distrikt*), u Stuličevu (»territo-
rium, status, ager, dominium* iz misala; kotari
,limite8' iz Habdeličeva), u Vukovu (vidi kod e),
u Daničičevu (kotarb ,regio*).

a. zemfe (sa stanovnicima) što su okolo kakva
grada ili sela i nemu pripadaju. Selo Velijake
Sb vsdmi kotari i mejami. Mon. serb. 225. (1395).
Što 8U drbžali u kotaru konavaoskomb 284. (1419)
(moie pripadati i pod b). Polb župe Konavli
sa svemb kotara>mb. 807. (1420). Tko budu pošli
u Dubrovnikb i u nihb vladanbe ili u nihb ko-
tarb. 369. (1432). Zem}e kotara našega na kra-
jiŠte nihb kotara. 445. (1451). l(z) zem}6 ka je
u kotari pojički. Stat. po}, ark. 5, 243. Sela
koja imaju kotare svoje oddiono i odtesite po
granicah od inih seo. 5, 264. U vinodolskom
kotari. Mon. croat. 55. (1428). V nebjuškom ko-
tari. 69. (1447). Selo sa vsim kotarom i ovodom.
84. (1457). Meje i kutar rečenoga sela. 115. (1475).
Mi oćemo učiniti pri ti našega kneza na kotare
Aegove zera|e. Mirakuli. 138. l/e rimski kotar

tariše. Š. Kožiftić 17b. V Kanose grade kotara
rezanskago. 24». Pogibe Budim tvoj i ostali
kotar vas. M. Vetranić 1, 56. Split i liegov
kotar i trogirske misto. P. Hektorovič 55. U
kotaru grada našega Kibnika. Mon. croat. 263.
(1569). Skupi se veliko mnoštvo muzi i žena
onoga grada i kotara. F. Vrančić, živ. 58. Kad
s tobom kroz kotar šibenski putova. Đ. Bara-
kovič, vil. 291. Ter da grad i kotar k meni se
obrati, jar. 58. I gradi i kotar. 79. Skupit
čejad od kotara. P. Kanavelić, iv. 111. Klis i
Mosor ki tiskahu, naših djeda kotar veli. J. Ka-
vauin 229b. s gradom Rijekom i nezinim ko-
tarom. Zbornik zak. 1, 20.

b. odio u koji je razdije\en koji krof radi
političke, sudbene itd. uprave; ovakovi je odio
mani nego okrug, okružje, županija itd., te odgo-
vara ,podžupaniji, srezu* itd., nem. bezirk, tal,
distretto, /rane. sous-prefecture. — U naše vrijeme.
Kotar ,bezirk' ,distretto'. B. Petranović, ru6n.
kniga. 28. Kotar za primane u vojnike ,assen-
tirungsbezirk^ Jur. pol. terminol. 35. Kotar,
podžupanija ,bezirk^ 95. Naj nižje razdije^ei^e
zem)e u političko-upravnom obziru jesu kotari.
Zbornik zak. 1, 37. Kotarska oblast ima, ako
su vjerovnici pripadnici istoga kotara . . . 1874.
209.

c*. granica, međa, vidi u Bjelostjenčevu i u
Stuličevu rječniku. Toj zemji jest kotar od
Hrasta vrhom po razliv niže prikrižija. Mon.
croat. 57. (1433). Kotare polažem , fines pono,
terminos constituo, terminis circumscribo*, v.
meja. I. Bjolostjenac, rječn. kod kotar.

d. kotar i pl. kotari, svako mjesto golo i
prostrano, a ravno i kamenito : Đoisto je čudo i
golemo da bez rose može cvasti cvijeće po ko-
taru i kamenu |utu (.Bos. prijat. 2, 32?). Više
takovih seoskih predjela po Dalmaciji zovu se
, kotari*. M. Pavlinović.

e. kao mjesno ime (u jednini i u množini).
a) Kotar i Kotari, često s pridjevom ravni,

kraj blizu Zadra (uprav zemfe što su pripadale
Zadru, vidi a). — Između rječnika u Vukovu
(Kotar, vide Kotari: u pjesmama se Kotar uzima
i kao grad kakav: Bježi mlada bijelu Kotaru. —
Kotaru se vrata otvorila, iz Kotara izišli sva-
tovi; — Kotari ,eine gegend in Dalmatien zwi-
schen den fliissen Zrmaha und Krka, dem meere
uud dem gebiote Bukovica*. Kotari od sjevera
graniče Zrmanom, od juga Krkom, od istoka Bu-
kovicom a od zapada morem, cf. [Ravni Kotar],
Kotar). I Zadar i Kotar ništare odlaga. Đ. Bara-
ković, vil. 42. Gdi Zadar i Kotar pristupa medjaši.
60. Tijem vlasteli plemeniti čestitoga Zadra gi^a,
kojijoh vlasti glasoviti grad se i Kotar vlada.
P. Kanavelić, iv. 41. Pak porobi rvatsku državu,
do ;^jub|ane Liku i Krbavu, do Neretve Župu i
primorje, vas do mora Kotar i Zagorje. And.
Kačić, razg. 203h. Stojan Janković osvoji vas
Kotar. Norini 83. Pa odoše u ravne Kotare.
Nar. pjes. vuk. 3, 106. Mene vale po ravnu Ko-
taru. 3, 107. Pod Kunarom u poju Kotaru.
3, 108. Pozdravi mi od Kotira Janka. 3, 109.
Jesi r čuo latinsko primorje, kod primorja riš-
ćanske kotare? 3, 120. Jaši vranca, bježi u Ko-
tare. 3, 127. Bježi mlada bijelu Kotaru. 3, 128.
Začulo se u srpske Kotare. 3, 130. U primorju,
u vlaškom Kotaru. 3, 147. Ja sam bio skoro u
primorju, dolazio u vlaške Kotare. 3, 147. Sehir
Činit kamene Kotare. 3, 153. Okrenu ga ka-
menu Kotaru. 3, 153. Iz primorja iz kršnih
Kotara. 3, 476. Tamo doje u Kotaru ravnu.
I Nar. pjes. juk. 422. U miru potpisanu usred za-
darskih Kotara g. 1G69. M. Pavlinović, razg. 41.

Digitized by

>Joogle

1. KOTAK, e, h).

d96

KOTABSKI, a.

h) u Hrvatskoj, tui) Kotar, selo u župa-
niji varaždinskoj. Bazdije). 92. — bb) Kotari.
€Uia) selo u županiji eagrebaČkoj. Razdije). 81.

— bbb) pusta u županiji varaždinskoj. Baz-
dije]. 99.

2. KOTAR, m. kao plot oko stoga (sijena) za
obranu od stada. — Po akcentu nije ista rijeČ
što 1. kotar, premda bi se moglo pomisliti na
značene pod c u ove riječi; vala da je u svezi
s kotarica. — U Vukovu rječniku: ,der zaun um
den heuschober (um das vieh abzuhalten)' ,sepi-
mentum circa metam foeni^

8. KOTAR, m. tnjesto ograđeno pod zemfom za
hraneiie povrča ili za prebivane. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: kotar, ili jama pod zemjum za ob-
čuvane povrtefa čez zimu ,fossa, scrobs, testudo
subterranea pro conservandis horteasibus, cael-
larium rerum hortensium, consorva subterranea
etc.'; kotar ua spodobu hiže pod zemjum za pro-
bivalisće ,catogeum'.

KOTARAC, Kotdrca, m. vidi Kotaranin. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu (uz
Kotaranin). Jer Kotarci prije toga u Zadar se
zatvoriše. P. Kanavelić, iv. 133. Dostigoše Ko-
tarce. P. Vitezović, kron. 202. Dalmatini gorni
udariše na Liburneže Kotarce, kojizim grad
Promin osvojiše. And. Elačić, razg. 5. AV no
gleda Kotarac-Jovane. Nar. pjes. vuk. 3, 287.
8 treće strane Kotarac-Jovane. 3, 290.

KOTAjJAČA, /. vidi u Vukovu rječniku: put
kroz koji protječe voda iz kakve lokve ,der ab-
fluss^ ,emis.sarium' s dodatkom da se govori u
Grbfu.

KOTARANA, /. vavojak od oraliove lupine
(zelene) i brašna, čim se ribe truju. Čalić u Sla-
voniji. D. Hire.

KOTARANIN, kotdranina, m. čovjek iz kotara.

— Množina: kotdrani. — Od xviii vijeka (vidi
kod b), a između rječnika u Vukovu (čovjek iz
Kotara).

a. vidi 1. kotar, a, b. Kotaranin ,bezirks-
insass*. Jur. pol. terminol. 96.

b. vidi Kotar i Kotari kod 1. kotar, e, a).

— isporedi Kotarac. Tebe štuju Kotarani. P.
Knežević, pism. 113. I sa i^ime dv'jo hijade
vojske Kotarana na glasu junaka. Nar. pjes. vuk.
8, 112. Za iiim idu mladi Kotarani. 3, 114.

KOTArANKA, /. žensko čefade iz Kotara^
isporedi kotaranin, b. — U naše vrijeme u Lici,
gdje se govori i Kotir^nkina. J. Bogdanović.

KOTIrANKUSTA, /. vidi Kotaranka.

KOTARESA, /. vidi u Vukovu rječniku: u
pripovijeci: ,Sedi, bako, u kotaresa, da te vučem
na nebesa*. — Načineno za Šalu od kotarica
prema nebesa.

KOTARI, vidi 1. kotar, e, a).

KOTARICA, /. ¥iešto spleteno od lozova ili
drugoga pruča kao sud^ u Čemu se nose ili hrane
stvari krupne (n. p. voće, h(eb, riba itd, pa i ka-
me'he, zemfa, pijesak), može imati različite oblike
i veličine, može biti s poklopcem, s jednijem ili
8 dva drška itd. — isporedi koš, košić, košara
itd. — Nejasna poslana: korijen kot mogao bi
značiti plesti (kao i koš), isporedi 2. kotar, ali
ne znam, kako bi došao do toga značena; ili je
isti korijen kao kod kotur itd., te je riječ kota-
rica postala po tome što su koševi naj češće obli ?

— Od XVIII vijeka po istočnijem krajevima, a iz-
među rječnika u Vukovu (,der korb* ,corbi8*).
Grozdije nose u kotarica na magarci mnogo.
Glasnik. 31, 299. (1704). Jedan put uzamši ko-

taricu ozgor zatvorenu i povezanu, izajde š Aome
na vašar. Đ. Rapić 299. Hva|eDe jagodo, prazne
kotarice. Nar. posl. vuk. 341. Pa im onda pri-
•veže za noge veliku kotaricu. Nar. prip. vuk.
200. Koliko kotarica nakupiste? Vuk, mat. 16, 9.
U narodu našemu svaki čoek zna kotaricu oplesti,
poslov. 174. Kotarica prijesnijeh h^ebova. Đ.
Đaničić, 8mojs. 8, 2. Uzmi stare kotarice od
bele loze. P. Bolić, vinod. 1, 138. Nosi na trg
kotarica s ribama. Bos. vila. 188G. 56.

KOTARICE, /. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Razdije}. 96.

k5tARIČICA, /. dem. kotarica. — U Vukovu
rječniku: ,das korbchen' ,corbula'.

1. KOTArINA, /. ograđeno mjesto, u kome
su sadjevena sijena, u Lici. V. Arsenijević. »Ogra-
đeno mjesto blizu kuće ilt Štale, gdje }udi dođu
stogove sijena, slame, bujadi, ori^ušine, zovu ,ko-
tarinom*. ,Đe je kotari na, tu je i blago*. ,U koga
e kotarina u toga o i ambar'. ,Đe bi on živio,
kad ni kotarine nema*. J. Bogdanović. Svi sto-
govi od slame i sijena zajedno se ograde plotom
i to se zove kotarina; a čini mi se, da se tako
zove i ona ograda mala, u koju se oko stožine
meće p)ova, dočim se ozgo sadone slama. M.
Medić. Kotarina, vijenac ispod kupa sijena, u
Hercegovini. F. Hefele. — isporedi 2. kotar.

2. KOTARINA, /. nekakav porez, vidi kotar-
nica. — Ovoga vijeka. A da ne daje više ni
arača ni čibuka ni žonidbine ni kotarine. Nov.
sr. 1835. 35.

KOTARITI SE, kotarim se, impf. graničiti,
mediti. — vidi 1. kotar, c. — xvi vijeka. Jedna
ta zem|a kotari se zemjum Šebestijana Županića.
Mon. croat. 286. (1556).

1. k6taRKA, / vidi u Vukovu rječniku: kao
ambar ,art scheuer* ,horrei genus* s dodatkom
da se govori u Banatu. — isporedi 2. kotar.

2. KOTARKA, /. žensko čefade iz Kotara. —
isporedi Kotaranka i Kotarankiiia. — Od xviii
vijeka. Jer jim ne da robiti Kotare ... ni )a-
biti Kotarke divojke. And. Kačić, razg. 27l>.
Tamo ti je razabrati stasitu Podgorku od nadin-
dereno Kotarke. M. Pavlinović, razl. spisi. 66.

3. KOTARKA,/. Melanocorypha calandra Boie,
ševa, čevrfuga. G. Kolombatović. progr. spal. 1880.
vidi S. Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak). 25l>.

KOTARKINA, /. vidi Kotarskiha.

1. KOTARNICA, /. vidi u Vukovu rječniku:
(u Srbiji) novci što su se plaćali spahijama u
ime desetka od sijena ,der heuzehnte' ,decumae
foeni*. — isporedi 2. kotarina.

2. KOTARNICA, /. žensko čefade iz istoga ko-
tara. — U jednoga pisca xviii vijeka. Er ni-
hova kotarnica sveta Pavla u skroviSće leži
grajsko utočišće. J. Kavahin 308l>.

KdTARSKI, adj. koji pripada kotaru ili ko-
tarima (vidi 1. kotar). — Između rječnika u Bje-
lostjenćevu (kotarski, granični, krajinski ,limita-
neus*, kakti kotarski ali krajinski junaki ,milites
limitanei*), u Voltigijinu (territoriale, distrettu-
alo* ,zum gebiete gehorig*), u Stulićevu (,ad ter-
ritorium spectans' i^ Bjelostjenčeva), u Danici-
ćevu: kotarbskyj ,publicus (ut videtur)*. — Do-
lazi u osobit ijem znače nima.

a. u naj starijem primjeru, o pismu za dug,
i va(a da znači koji je načinen pred cijelijem
kotarom ili je potvrđen od kotara, dakle od pri-
like : javni (»publicus*, ovako misli i Daničič).
Pokazuje ki^igu kotarsku na Miltoša, *jeri> mu je
dlbžanb. Spom. sr. 1, 136. (1416).

Digitized by

Google

K0TAB8KI, b.

897

KOTIŠTE

b. u naše vrijeme često prema 1. kotar, b.
Kotarski načelnik ,bezirk3-chef. Jur. pol. ter-
minol. 95. Kotarska oblast ^bezirks-behorđe*. 95.
Kotarski sud jbezirks-gericht^ 96. Kotarski su-
dac, sudija ,bozirks richter^ 90. Kotarski odbor
^bezirksausschnss'. 96. Kotarski sud ,bezirks-
gericht* ,giudizio distrettuale'. B. Petranović,
ručn. kAifi:. 38.

C. nije mi jasno u ova dva primjera. Još
kotarski gdi vitezi Buć, Bižanti . . . J. Kavaiiin
181<^. Jero na Čast sijeda kotarskoga bi uznesen.
132b.

d. vidi 1. kotar, e, a). Spustiše se u poje
kotarsko. Nar. pjes. vuk. 3, 112. Ni od naših
kotarskih serdara. 3, 329.

KOTARSKIl^A, /. vidi 2. Kotarka. — Na je-
dnom mjestu XVIII vijeka j gdje može biti da s
stoji samo griješkom. Robi sela i varoše bile,
tako kažu Kotarskino vile. And. KaČić, razg.
249».

KOTEOOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Sem. prav. 1878. 50.

KOTEGE, /. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 74.

KOTEL, m.(?), ili KOTELA, f.fO, ime ne-
kakvu brdUj ili može biti Kotoje Brdo, mjesno
ime. — Najednom mjestu )cv vijeka. Ki vinoerrad
jest u Koteli brdi. Mon. croat. 114. (1475).

KOTERI, pron. interrog. i relat. vidi koji. —
isporedi kotori. — Riječ je praslavenska: koteryj
i kotoryj, isporedi stslov. koteryj, kotoryj, rus.
KOTopwIi, češ. kter^, pof. ktory. Jamačno u pra-
slavenskom jeziku nije značilo isprva isto što
koji (,quis*) nego: koji od dvojice (,utor*); ali je
sad u svijem slavenskijem jezicima (već i u stslo-
venskom), osim našega i bugarskoga^ zamijenilo
posve koji (vidi). — Riječ je indoevropska (q«o-
teros u drugome^ starijemu značenu), isporedi lit.
katras, snskr. katara, grč. x6ihQog, nćiegog, lat.
uter, got. hvathar, stgornem. hwedar. — Indo-
evropski nastavak ter u slavenskijem jezicima
može se mijenati i na tor, isporedi utorak (pa i
četvero, Četvoro itd.). — U našemu jeziku samo
u sjeverozapadnijem krajevima, i po svoj prilici
sad rjeđe nego prije. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu (.quis, quae, quod*), u Voltigijinu (,chi,
qualunque, il quale' ,wor, welcher*), u- Stuličevu
(,quis, quae, quod' iz Habdeličeva). Tvoj brat kote-
remu si obećal čast obresti. Pril. jag. ark. 9, 126.
(1468). Delovanja, kotora potrebno jes iraiti. S.
Budinić, sum. 88^. Uvredjeiija kotcra nam učinio
jest. 142^. I pred kotere dojde ove naš list.
Mon. croat. 290. (1588). U onoj dakle toliko
presvete (ubavi slatkosti, koterom tada po vustih
Božjih složeni jeste. F. Glavinić, sviti. 133. Ra-
dovana Mrksića koteroga sto nam dali na našu
viru. Starine. 11, 85. (u Dubici). (oko 1648). Is
koterih listov hoćete razum iti. 106. (1662). —
Dodaje se i god itd. — između rječnika u Bje-
lostjenčevu (koteri godor, kotora god, kotero god
,quicunque') i u Stuličevu (koteri goder ,qui-
cunque' jiz Habdeličeva). Koteri god ima dio
nauka. Š. Budinić, sum. 57>^.

KOTEŠICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu va-
fevskom. K. Jovanović 100.

KOTEZI, Kotega, m. pl. mjesno ime. — ispo-
redi Kolege.

a. seoce u Dalmaciji u kotaru dubrovačkome.
(pisano Kotesi) Schera. ragus. 1876. 38. — Po-
mine se od xiv vijeka, vidi u JJaničićevu rječ-
niku: Kotezi, selo koje je kra} bosanski Ostoja
dao Dubrovčanima. M(on. serb). 234. (1399).

b. selo u Hercegovini (u Popovu pofu). Sta-
tist bosn. 118.

KOTI, adv. vidi 1. kot — U naše vrijeme u
Istri. K6ti ,velut*. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iifUg. 61.

KOTICA, /. vidi kotilica. — Samo u Stuličevu
rječniku: »animal foetans*, gdje nije dobro tuma-
čeno.

KOTIČ, m. ime planini. — U pjesmama crno-
gorskijem našega vremena. Ajte š liima u Kotič-
planinu. Nar. pjes. vuk. 5, 382. Odasla ih Ko-
tiča planini. 5, 248.

KOTIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Niko-
dije Kotić. Rat. 138.

k6tIGA, /. nekakvo odijelo (jeli svagda od
kože?). — -i- stoji mj. ikegdašiiega y. — Od
srlat. cotuca, a ovo je po svoj prilici od nepo-
znate germanske riječi, isporedi stgornem. chozza
(Miklošić). — U stslovenskom jeziku i još u naše
vrijeme kod čakavaca u Istri, a između rječnika
u Daničičevu (kotyga ,ve8tis*). iltloži kožnyje
l^otigy. Glasnik. 11, 117. Podšav na kotizi. u
Nar. pjes. istr. 4, 17. vidi kotižica. K6tiga (i
dem. : kotižica), duga doi^a ha}ina od kože (sic)
od grla do peta, kao košufa. preko ilie se oblače
druge ha)ine. u FuŽini. F. Rački. (zabifežio Da-
ničić).

KOTILICA, /. domača životina koja mnogo
mladijeh koti. — U naše vrijeme. ,U liega e
prasica prave pasmine, a kotilica čemu kraja
nije*, u Lici. J. Bogdanović. — U Dubrovniku

0 mački. P. Budmani.

KOTILO, n. mjesto gd^e se koja živinčad kote.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Stuli-
čevu (,locus foetandi') i u Vukovu (vidi na kraju).
Kotilo, log u kom se živine kote. M. Pavlinović.

— U prenesenom smislu : o čefadetu s preziraMm.

— U Vukovu rječniku: mjesto gdje se ko okotio
,geburtsort (schimpfiich)' ,locus natalis^

KOTIL A, /. Žensko živinče što je nedavno oko-
tilo. — isporedi rodija. — U jednoga pisca nu'
šega vremena. Drskom rukom masa se mladoga
mečeta ispod razjarene kotile. M. P. Šapčanin
1, 120.

KOTt^iATI, kotijam, impf. micati, stresati, po-
tresati. — Vafa da je srodno s koturati i kotr-
}ati. — U Stuličevu rječniku: ,quassare, concu-
tere, agitare, commovere*. — Sa se, refleksivno,
i u prenesenom smislu: mučiti se, ne imati mira,
naprezati se. — U Stuličevu rječniku: sose agi-
tare, multa agere, movere multa animo et cor-
pore*. — Kao refleksivni glagol i sad se čuje u
Dubrovniku. P. Budmani.

KOTHiKO, m. ime muško. — Mj. -i- prije je
bilo y. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a između
rječnika u Daničičevu (Koty|bko). Ndgoslavb,
Dragošb, Koty(bko, Rajko. Mon. serb. 97. (1330).

— U istom spomeniku ima varijanta Kotijković
(Koti(kov sin). NSgoslavb i Dragošb Koti}bkovićb
i Rajko. Deč. hris. 60.

KOTI^iKOVIĆ, m. vidi kod Kotijko.

KOTIRIKATI, kotiričem, impf. glas u jare-
bica, n. p. jarebice kotii-iču. J. Grupković.

KOTIŠINA, /. ime selu u Dalmaciji u kotaru
makaranskom. Repert. dalm. 1872. 19. — Pomine
se od XV vijeka; između rječnika u Daničičevu.

1 selo Kotišinu ... i selo Makarb ... i selo
Bastb . . . Mon. serb. 378. (1434). U Kotišini.
And. Kačić, kor. 469. Iz Kotišine. Norini 77.

KOTIŠTE, n. vidi kotilo. — U Stuličevu rječ-

Digitized by

>JoogIe

KOTIŠTE

KOTLAEOV

niku: ,loou3 foetandi^ Kotište ili kotilo mačje.
F. Kurelac, dom. živ. 50.

KOTIŠTINA, /. na jednom mjestu xvin vijeka
kao da je isto što 8. kot (o čefadi). Neumrl je
s neba siso ... i veseo je na smrt išo, da od su-
žanstva djavoUkoga nas izbavi, i Abrahe sinu
neka shrani kotištinu . . . J. Kavafiin 14^.

1. k6tITI, k6trm, impf. rađati^ ali samo o
mačkif pa poznije i o dragijem životinama (naš
narod obično kaže samo o mački i o kučkij kao

0 nekorisnijem životinama, a za korisne domaće
životine vpotreb(ava osobite riječi, vidi teliti se,
janiti se itd.; ali se opet gdjegdje, n. p. u Du-
brovniku, u samome gradu, kaže o svakoj živo-
tini). — Riječ je pr a slavenska (u refleksivnom
obliku), pa i u ostalijem slavenskijem jezicima ne
upotrebfava se samo za mačku, isporedi rus. kg-
THTBCfl, čeŠ. kotiti se, po\. kocić si^. — Postaje
od 2. kot.

1. aktivno. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,partorire, intoso degl' animali*
,pario' 544a), u Stulitevu: ,foetare (de brutis');
u Vukovu : ,werfen (von der hiindin, katze)* ,pario*.
Što hrtica koti, sve zece tjera. M. Držić 307.

1 tolikrat ovce bijele jagančiće kote svoje. I.
Gundulić 318. Mačka kučke ne koti. (Z). Što
mačka koti, mise lovi. (Z). Poslov. danič. Što
mačka koti, sve mise lovi. Nar. posl. vuk. 357.
— U metaforičkom smislu. Po nenavidosti se
daju mlađemu zli nagovori suprot starim i ro-
dite}i ... i ostala mloga zla koti ova prokleta ma-
tica. F. Lastrić, ned. 110. Zmija ova blago
svita, koju kote kriva mita ... V. Đošen 63b.

2. sa se.

a. refleksivno, isto je značeihe kao kod 1,
ali nije prelazno. — U Vukovu rječniku : ,werfen*
,pario*.

b. pasivno, rađati se (svagda s prezirai\em,
i ako nije o iivotiiiama riječ). — Između rječ-
nika u Bjelostjenčevu : kotim se, v. okotivam se
(ove riječi nema), i u Stuličevu: v. zakotiti se.

a) u pravom smislu. Sve što pliva, sve
što plazi, sto se koti od gnilada. J. Eavafiin
21b. U dubravah tih kotu se (medvedi). 292b.
Da se toti skot od zmija trovnih koti. 33 1*.
Gdi se kote čarvi prosti. 409*>.

b) u metaforičkom smislu. Ovo gnijezdo
u komu se kote i legu nevo]e, tuge . . . B. Zu-
zeri 167. To su grijesi duhovni, u duhu se kote,
hrano. A. Kalić 107. Nepravica, sebiradnost
kote se iz žestoke žeđe za dobićom. M. Pavli-
nović, rad. 115.

c) u prenesenom smislu, o travurini. Ko
ono uz travu pitomu, slatku, liječnu, koti se
trava divja, grka ... A. Kalić 158.

2. KOTITI, kotim, impf. gojiti, hraniti. — U
Voltigijinu rječniku : ,coltivare, nodrire* ,pflegen,
nahren'. — Sasma nepouzdano.

KOTIŽAR, m. vidi kožuhar. — Postaje od ko-
tiga. — Samo u Vrančičevu rječniku : ,pellio*.

KOTIŽICA, /. dem. kotiga. — U naše vrijeme
u Istri. Daj ti meni kiticu, ja tebi kotižicu.
Nar. pjes. istr. 4, 17.

KOTKA, /. mačka. — Riječ je praslavenska
(vidi i 2. kot), isporedi stslov. kot-^ka, poj. kotka
(oblici češ. kocka i rus. KoniKa vafa da su demi-
nutivi). — Samo u knigama pisanima crkvenijem
jezikom, a između rječnika u Stuličevu (v. mačka).
I myše i kotbke. Zborn. drag. sreć. 17. Vra-
ždujet se jakože i mišb kodkoju (sic). Stefanit.
star. 2, 290.

^ KOTKAjiTE, n. djelo kojijem se kotka. Pop
Živojin iz Srbije,

KOTKATI, k6tk&m, impf. govoriti k6t! kot!
Pop Živojin iz Srbije.

1. KOTLA, /. vidi kot[a. — U Vukovu rječ-
niku: (u gorAom primorju) kao što je u pluga
cimer, tako je u rala kotla: samo što je ona od
drveta, i nije odozdo provučena kroz lemeš, nego
kroz ralicu pred nim.

2. KOTLA, n. pL mjesno ime. Otale u pokos
na Kotla. S. ^^ubiša, prič. 133.

1. KOTLAC, kotlaca, m. vidi 1. kotalac. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. i acc. sing., i voc. : kotlače (?),
kotlaci (ovo je prema sličnijem riječima kozlac,
loznac, mrtvac; u Vuka n{je zabifežen za gen.
sing. drugi akc. nego je u nom. sing. ; ali i Da-
ničić meće ovu riječ među onake, vidi Glasnik.
8, 20). - U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu: vide (1. i 2.) kotalac. — Pa opali puška
i Turčina zgodi posred kotlaca. M. Đ. Milićevič,
pomenik. 3, 375. .Od velike muke več mi je
duša došla pod kotlaci ,Eno vidi kako ma u ko-
tlacu bije, taj neće dugo'. J. Bogdanović.

2. KOTLAC, kotlića, m. vidi 2. kotalac. —
Radi akcenta vidi 1. kotlac. — U naŠe vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vidi kod 1. kotlac).
U nitima ono mjesto kroz koje žica prolazi zova
,kotlacem'. J. Bogdanović. ,Kotlac se iskotlio,
treba ga nakotliti^ u Dobroselu. M. Medić.
Kotlac, kuda se niti provlače u tari, kada se
uvlači, u Lici. P. Hefele.

KOTLACA, /. kotao od gvožđa. ~ U Vukovu
rječniku: vide gvozdeAak (kotao). — Može biti
da nije dobro zabifežen akc. i da treba čitati k6-
tlača.

KOTLAJIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme u
Uzicu u Srbiji. ^. Stojanović.

k6tLANICA, /. na što se nastavjaju kotlovi
nad vatru t. j. na sošici (kad nema veriga ili J9
vatra na po}u).

k6tLAR, kotUra, m. čovjek koji po svom za-
natu čini kotlove, pa, u širem smislu, i koji uopče
kuje mjed. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijetn padežima, osim nom. sing., i voc:
kdtl&ru (kdtiare), kčtl&ri. — Može biti riječ pra-
slavenska, isporedi češ. kotUf, po}, kotlarz. — U
našemu se jeziku javla od xvii vijeka, a između
rječnika u-Mikajinu (kotlar, koji kotle čini ,faber
aerarius*) gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,caldaraio, quelli che fa caldaje o altri vaši di
rame' ,aerarius' 159^), u Bjelostjenčevu (.ahena-
rius, aerarius, faber cuprarius'), ti Jambrešičevu
(,cuprarias, faber*), u Voltigijinu (,calderajo' ,kes-
selmacher'), u Stuličevu (»faber aerarius'), u Vu-
kovu {,dQT kesselschmied^ ,ahenaria8*). Bo|e bi
mi bilo poginuti nego dati kćer kotlaru. S. ^u-
biša. prip. 44. Kotlar ,kupferschmied^ Zbornik
zak. 2, 297.

KOTLArEV, adj. koji pripada kotlaru. —
isporedi kotlarov. — U Vukovu rječniku: ,des
kesslers' ,ahenarii^

KOTLAREVAO, Kotlarevca, m. ime n^estu u
Srbiji u okrugu kragujevačkom. iSfiva u Kotla-
revcu. Sr. nov. 1872. 596.

KOTLARIGA, /. žena kotlare va. ,Ako smjeraš
kota* u prilici uzeti, s kotlaricom se pogađaj, a
ne s kotlarom, jer je on tvrd ka* i kiamen'. J.
Bogdanović.

k6tLARINA, /. vidi ispek. U Lici se dava
litra rakije od kotla rakijskoga onome čiji je
kotao, i to je kotlarina. u Dobroselu. M. Medić.

KOTLArOV, adj. vidi kotlarev. — U Vukovu
rječniku.

Digitized by

Google

KOTLAVA 8

KOTLAVA, /. itne kraoi. Krapa, Bosna. Đ.
Hire

1. KOTLENIOA, /. mali kotao. ~ U Belinu
rječniku: ,calđarino da ouocere* ,lebes^y i u Vol-
tigijinu: ,caldarino' ,ein kleiner kessel^

2. KOTLENIOA, /. u Noretvi drvo nad vatrom
0 koje 86 vješaju sudi i koje se mo£e vrtjeti
lijevo i desno, isporedi ,6ekrk'. J. Grupković. —
Kao da je slično značeiie i u StuUčevu rječniku
(v. kotlinište), ali Stulli piše da je tako našao
u Belinu rječniku^ a u ovotne je drukč\je (vidi
1. kottenioa). 8 toga je nepouzdano.

KOTLENICE, /. pl ime selu u Dahnaciji u
okrugu spfetskom. Kepert. dalm. 1872. 32.

KOTLENIČICA, /. dem, 1. kotlenica. — U Be-
linu rječniku : ,caldarinetto piccolo' ^lebes parvus'
1.59«, i u Stuličevu uz kotlić.

K6TLENiK, m. vidi u Vukovu rječniku: pla-
nina u Srbiji [u okrugu kra^ujevačkom], t u M.
Đ. Mili6evi6, srb. 226.

KOTLENKA, /. prostor kamo se kotao na-
mjeŠćuje. u Sisku. F. Hefele.

x6TLIy Eotdla, m. pl, mjesno ime. Mi smo
8 Božijom pomoću i sa g. Milošom liima put
presekli na Drini na Kotlima. Protokol, pis. pr.
M. Nenadovića. 137.

k6tLIĆ, m. dem. kotao. — Akc. se m^eiki u
gen. pl. kdtlić&. — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu (kotlić, mali koto ^lebes*), u Be-
linu (,caldarino da cuocere* ^lebes' ^^^'^)j ^ Bje-
lostjenČevu (kotlić, bakrafiić, tengerica ,lebe6
parvus*), u Stuličevu (,exiguum ahenum*), u Vu-
kocu (dim. v. kotao). Šupa) kotlić i buklija (po-
slovica) ^massaritia poco buona' »vilis suppellex'.
A. d. Bella, rjeć. 465*. Košić je donesal kotlić,
kobac je donesal drobao, soja je donesla loja.
Nar. pjes. istr. 4, 8. Nastavi kotlić na vatru.
Nar. prip. bos. 1, 113. NaćinićeŠ mu lonce za
pepeo i lopatice i kotliće. Đ. ĐaniĆić, 2moJ8.
27, 3. Bakarni kotlićL P. Bolić, vinodjol. 64.
U prenesenom smislu, naj dubje mjesto u koritu
vode. Pasjan u Hrvatskoj. Đ. Hire.

k6tLINA, /. augm. kotao. — Akc. se mijena
u gen. pl. kdtlin&. — Od xvii vijeka^ a između
rječnika u Belinu (,caIdarone' ,ahenum ingens'
159*), u Voltigijinu (,calderone' ,ein grosser kes-
sol*), u Stuličevu (,ingens ahenum'), u Vukovu
(augm. V. kotao).

a. u pravom smislu. Zašto mu niku kotlinu
ukova. P. Glavinić, cvit. 271 b.

b. u prenesenom smislu, kao dolina ili druk-
čije mjesto, koje je okofeno svuda planinama, ako
je duboko, a n^je vrlo široko. — isporedi ponikva.

— U naše vrijeme. Do ždrela mlavskog Čini go-
lemu planinsku kotlinu, zatvorenu od sviju strana
neprolaznim planinama. Glasnik. 43, 270. (Befa-
nica) pada sasvim okomice u duboku no malenu
kotlinu. 279. i u Šulekovu rječniku : ,bergkes3eV.

— vidi i Kotline.

k6tLINE, /. f)l. mjesno ime, vidi kotlina, b.

a. u Slavoniji ime šumi. D. Hire.

b. u Srbiji. Ima narodnih priča kako su
Ma^:ari zaptivali vodu Kotline u Mačvi. Nar.
jjrip. vil. 1868. 502. — mjesto u okrugu vafevskom.
l^iva u Kotlina. Sr. nov. 1861. 56.

KOTLINIŠTE, n. u Stuličevu rječniku : ,luogo
da metter caldaje per cuocere' ,cortinale'. (n^je
jednako tumačene u talijanskom kao u latinskom
jeziku). — nepouzdano.

KOTLIŠĆE, n. mjesno ime. Livade u Vidovcu
kod Varaždina. D. Hire.

B KOTNA

k6tLITI, kdtlim, impf. prekinutu Heu opet
u kotlac uvlačiti. — U naše vrijeme u Lici. ,Eno
vidi! ne zna i ne umije žice kotliti^ ,Sto ona
zna što e to kotleiie (griješkom n\j. kot^e^ie) ka
i žaba u šeti^u^ J. Bogdanović.

K0TL6kEP, m. čovjek koji krpi kotlove. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,der kessoltiicker' ,ahenorum refector'). Friulski
kotlokrpi. M. Pavlinović, razl. spisi. 310. (Kotao)
na poprav}a^e kotlokrpu odnijeti. V. BogiŠić,
zborn. 66.

K0TL6kRPA, m. kotlokrp. u Bačkoj. V. Ar-
senijević. Kotl6krpa, vidi krpikotle. M. Modić.

K0TL6kBP0V, a4j. koji pripada kotlokrpu.
— U narodnoj zagoneci našega vremena i otale
u Vukouu rječniku: ,kesselflickers-' ,refectoris
ahenorum' s primjerom: Nazimac kus kopa bus
pod kotlokrpovom kućom (ovo je nekakva zago-
netka, ali ne znam šta znači). U Nar. zag. nov.
trna odgonetfaj krtica na str. 105, a svilena buba
na str. 201.

KOTLONOSKI, a4;. nejasna r^eč (može biti
da n\je dobro naštampana) na jednom mjestu
XVIII vijeka. (Vještice) jašeć na trsti i na soske
već ne odlijeta^u kroz prozore te kopite kotlo-
noske na šumiŠća gdi se sbore. J. Elavaiiin 451b.

K0Tl6N0ŠB, kotl6n8S&, /. pl u Vukovu rječ-
niku : prvo ospice koje se pojave u * kakvome
mjestu. Kažu da se kodonoše lasno prebolijevaju,
i slabo ko umire od liih. cf. potraguše.

KOTLOVI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
uzičkome. K. Jovanović 154.

KOTLOVINA,^, ono (mjed, bakar) oda šta se
čine kotlovi. — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (kotlovina, bakar ,cuprumO,
u Voltigijinu (,rame' »kupfer^, u Stuličevu (,€Lea*
iz Habdeličeva). Bakar se kaže u Dalmaciji ko-
tlovina. Đ. Popović, poznav. robe. 141. ,U mom
je šparketu kota od kotlovine, a u tvom od lima^
u Lici. J. Bogdanović.

KOTLUJEVAG, Kotlmevca, m. ime n^estu u
Srbiji u okrugu cmoriječkom. Niva u Kotlujevcu.
Sr. nov. 1869. 104.

k6tLUŠA, /. vidi u Vukovu rječniku: (u
Imoskome, a u SiAu .bakra', u primorju ,lopiŽa')
zemjan sud koji se nastav}a na vatru kao kotao
,art irdenes geschirr' ,vas quoddam fictile'. —
Akc. se mijena u gen. pl. k5tliiS&. — U naŠe
vrijeme. Ako stijena kotluSi, jao kotluSi! ako
kotluša stijeni, jao kotluši! Nar. posl. vuk. 8.
Svaka baba pod svoju kotluŠu potiče. Nar. blag.
mehm. beg kap. 223. Ustakoh mu kotlušu. Bos.
vila.^1887. 90.

KOT^iA, /. vidi u Vukovu rječniku: (u Hr-
vatskoj) od drveta što se pred cimerom od one
daske na koju se natiče lemeŠ provuče gore kroz
grede} (kao i cimer), cf. kotla.

KOT^iENIK, m. vidi u Daničičevu rječniku:
KotblSnikb, planina koja se i sada zove Kotlenik
u Srbiji : ŽiČi je kra} Stefan Prvovjenčani dao
paše ,po ond srdnS Kotldnika^ M(on. serb). 12.
(1222—1228). — Vafa daje Kotlenik po istočnom
govoru.

KOT^iElte, n. iijelo kojijem se kotli. J. Bog-
danović. — vidi kod kotliti.

KOT^ilNA, /. ime mjeMma u Srbiji, a) u
okrugu uiičkom. iSriva u Kot|ini. Sr. nov. 1874.
192. — b) u okrugu vafevskom. Zabran u Ko-
tlini. 1871. 192.

KOTNA, /. skotna životiiHa. — U Stuličevu
rječniku: ,bellua pregnans^ — nepouzdano.

Digitized by

>JoogIe

KOTNICA

400

KOTOBANIN

KOTNICA, /. vidi kotilica. — U Stulićevu
rječniku: ,animal foecundnm'.

KOTNO, vidi 1. kot t koti. — U naše vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Strat ću te ostavit kotno
siroticu. JaČke. 14.

KOTO, Kotla (?^ m. ime seocu h Hercegovini.
Statist, bosn. 117. — Vafa da bi oblik po kni-
žnevnom jeziku bio K6tao.

KOTOBAN, m. kotarica ružna u kojoj kokoši
nose jaja (u okrugu rudničkom), u Vuka ,koto-
bana*. M. Đurović. — vidi kotobaiia, 1.

KOTOBANITI SE, kot6b&uim se, impf. u Vu-
kouu rječniku: (u Crnoj Gori) vide baniti se.

K0t6bANA, /. u Vukovu rječniku: 1. (u Sr-
biji) ,der hiihnorkorb* ,gallinarium (ad ova po-
nenda)'. Takove se kotobane opletu od bijele lozo,
pa se objese ispod streho (da kokoši u hih nose
jaja). — 2. (u Srijemu) kukuruzni koš nalik na
čardak ,eine art čardak zum kukuruz' ,borrei
genus*. -- Kao da je u nekakvoj svezi s kotarica.

KOTOBAliŽNE, n. djelo kojijem se ko koto-
bani. — U Vukovu rječniku s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori.

KOTOGLOG, vidi kotolog.

KOTOLA, /. vidi kotula. — U naše vrijeme u
Istri. K5tola ,der kittel'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. ifortsg. 82.

KOTOLINI, m. pl. ime mjesno. — xv vijeka.

Vinograd v Kotolinih. Mon. croat. 132. (1487).

KOTOLOG, m. bobovnik, bobovnak, neka hifka.

— U Stuličevu rječniku: kotolog, trava ,fava in-
versa, fava grassa, fabario, telefio' ,telephium*.
Kotolog, (kotoglog Anselmo da Canali), Sedum
telephium L. (Stulli). B. Šulek, im. 165. — Ko-
toglog ne enam treba li čitati kotoglog ili ko-
tolog ; ali mislim da je bofi oblik kotolog (mjesto
gdje kot leii?).

KOTOLAK, m. kolo, kotač. — isporedi kotrj.

— Na jednom mjestu xvii vijeka. Četiri kotojaka
na kojijeh se vrti vrijeme. M. Đivković, bes.
692».

KOTOJJiOG, vidi kotolog.

KOTOPAN, m. poglavica, starješina. — Od
srlat. catapanus, srgrč. xatšnavn<;. — Ima i u
staroruskom jeziku KOToiiaHi,. — V spotneniku
XV vijeka, i otale u Daničićevu rječniku: koto-
panb ,magistratus quidam'. Po Žovanu kotopanu
drevskomu. Spom. sr. 1, 90. (1407). Daničič do-
daje : u istom spomeniku štampanom na drugom
mjestu stoji ,potopanu'. M(on. serb). 251 (ispravi
250). u ovome prijepisu stoji potopanu davskomu
očito griješkom, kao i poslije l^to 1400 mj. ISto
1400 i 7 Idto kao Što stoji u Spom. sr.

k6t0R, m. mjesno ime.
a. grad u Dalmaciji, tal. Cattaro. Bepert.
dalm. 1872. 9. — Zove se lat. i Ascrivium, jer
je za vrijeme Rimfana bio na onom mjestu grad
s ovijem imenom. Srednega vijeka zove se ra .76-
x(iTiQ(c (Konatantin Porfir. u Documenta hist. rač.
342. 344. 347. 403. 405). Porfirogenet piše r« xdjio
/tkxdxtQa (doni Kotor) i id x(iaiQop (grad) tmv
^fxciT^Q(op; ne znam, hoče li da tijem što razli-
kuje ; u drugoga pisca sove se Đecadaron ( Anonym.
Ravenn. mdi Doc. hist. rač. 354). Ali se zvao u
isto doba i Catarum, Catharum i možebiti Eca-
terum, vidi catharitana, ecaterensis ecclesia; ca-
tharitanus, catariensis episcopus. Đoo. hist. rač.
191 ; Catarini. 134. — Po postanu je po svoj pri-
lici tuđa riječ, f>remda se isporeduje s Kotorom
u Bosni i s rtječi kotar (radi pučke etimolo-

gije vidi prin^er iz Vukova, rječnika), — U na-
šemu se jeziku potnine od prvijeh vremena, a iz-
među rječnika u Mikafinu (Kotor, grad u Dal-
maciji ,Ascriuum, Bhinum'), u Belinu (,Cattaro,
citta antichissima iu Dalmatia' , Ascrivium' 177b),
u Voltigijinu (,Cattaro, citt4 nella Đalmazia' ,Cat-
taro, stadt'), u Stuličevu (Kotor, grad stari u
Dalmaciji , Catarum, Cata, Ascrivium'), u Vukovu
(jCattaro*), u Daničičecu (Kotorb, grad u pri-
morju). (Stefan Nemana osvoji) Kotorb, utvrb-
divb ij i vbznesb dvorb svoj vb i/^emb. Stefan,
sim. pam. Saf. 8. U Kotorb. Moti. sorb. 68.
(1305-1307). Spora. sr. 1, 23. (1399). ILS. (1412).
S Kotoromb. Mon. serb. 169. (1362). Grada Ko-
tora. Spom. sr. 1, 176. (1412). Oh vrli Kotore!...
Š. Mončetić 336. Šibenik još i Spljot s Kotorom
svi druži ... N. Na}eškovi6 1, 335. ^dskoga
je aprila u Kotoru priminula . . . B. Gradić, djev.
155. Kad stre Budvu, Kotor, Bisan ... J. Ka-
vadin 182'^. Ej Kotore gnizdo sokolovo! And.
Kačić, razg. 316*. Koliko je u Kotoru kulah...
Nar. pjos. vuk. 4, 6. Dok dođemo do Kotora
grada. 4, 70. RišAani pripovijedaju da je u stara
vremena kad je Risan bio glavno mjesto u Boci
bio tor ondje gdje je sad Kotor, pa pošto Risan
propadne u more, počne se novi grad zidati .kod
tora', i nazovu ga , Kotor' . . . Ali se misli da su
ime ovo ondje donijeli nekaki Boši^aci koji su
se doselili iz mjesta koje se ivalo , Kotor'. Vuk,
rječn. kod Kotor.

li. tri mjesta u Bosni: Kotor katolički, Kotor
turski, dva sela u okrugu bai^lučkom. Statist
bosn. 34. selo u okrugu travničkom. 69. ovo sadAe
ili razvaline grada 8 istijem imenom na rijed
Bosni pomine još Porfirogenet: tč Kdu^a (Doc.
hist. rač. 407), vidi: Bosanska mesta td Kdx((Ht
xal xd Jiatffjx P. J. Šafarik je ovako rasvetja-
vao : tKduga je današde Kotorsko na reci Bosni . . .'
Fr. Jukić u svome Zemjopisu Bosne 82, prvi
kasa da ima a sarajevskoj nahiji ,Kotor, negda
slavan grad, sad podor na obali Bosne'. U pri-
medbi na istoj strani pomiiie se da je ,Sarajevo
sagrađeno god. 1465 od plemića Sokolovića i Zla-
tarovića, koji sa se prvi poturČili, iz razvalina
Vrhbosne i Kotora'. Ako je samo tačan isveštaj
Fr. Jukića, doista bi naj prikladnije bilo staviti
Porfirogenetov Kaj^ga u Kotor kod Sarajeva. I
Fr. Rački se izjasnio za A (vidi Doc. hist. rač.
415). Ako li je mesto neudesno za središte i noma
ostanaka od starine, bez kojih držim da ne može
biti, onda bih ja Porfirogenitov Kditga tražio u
Kotoru na Vrbai^i, koji s Tešdem u jednoj liniji
stoji. Prema tome Kotoru nalazi se na desnoj
strani Vrba£e i selo KotoriŠte. S. Novaković,
obi. 138—189. vidi i I. Ru varao, pril. u Glasnika
49, 29—31, f P. Matković u Radu 49, 146.

c. selo u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. Razdije). 47. — PomiAe se od xv vijeka.
V Kotori. Mon. croat 76. (1450). Kotorom. 82.
(1455). S Kotora. 238. (1536).

KOTORA, /. selo u Kozari. M. Ružičić.

KOTORAC, Kotorca, m. ime selu u Bosni u
okrugu sarajevskom. Statist bosn. 9.

KOTORAČA, /. ims mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zem)a u Kotorači. Sr. nov. 1872.
470.

KOTORAČKI, Kotoračkoga, m. preiime, — U
naše vrijeme. Šem. prav. 1878. 92.

KOTORAN, m. vidi Kotoranin. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka (radi stiha). Biskup Drago,
živ Kotoran . . . J. Kavadin 94b.

k6t0RANIN, m. čovjek iz Kotora (vidi Kotor,
a). — Množina : K6tor&ni (stariji je oblik Koto-

Digitized by

Google

KOTORANIN

401

KOTBIŽAN, a.

rane). — Od prvijeh vremena, a između rječnika
u Belinu (.Cattarino' 177*>), u Vukovu (,oiner von
Cattaro' ,CattarGnsis*), /* Daničićeim (Kotoraninb,
čovjek iz Kotora). ZuThp;h Kotoraninb. Mon.
serb. 7. (xii vijek). Što su baštine kotorske u
Dubrovniku, da ihb povrate vsehb Kotoranomb.
Afon. serb. 170. (1362). Kotorane prosili su
(uru/.bja. Spom. sr. 1, 114. (1412). Plod triju
1 race Kotorana. J. KavaAin 314'*. Dobroćaai
<;ovorc sa svijem drukčije nego Kotorani. Vuk,
kuvć. 35.

KOTORAŠ, m. Kotoranin. — Najednom mjestu
XVIII vijeka. Tri ima tijela i brajena, mučenike
Kotorašo. J. Kavaiiin 316b.

KOTORAŠKI, adj. kotorski. — U istoga pisca
u kojega ima i Kotoraš. Kotoraške povrh gore . . .
J. Kavaniii 15yb. Julijan i Adam kotoraški.
309b.

KOTORAŠNIK, m. Kotoranin. — U istoga
piifca u kojega ima i Kotoraš. Niko i Grgur
KotoraSnik. J. Kavaiiin 809b.

k6t6rČIĆ, m. Kotoranin, kao deminutiv. —
U jednoaa pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Oni
Kotorčic mali smiješan bješe. M. Držić 398.

1. KOTORI, pron. koji, vidi koteri. — Samo
u k/ligama pisanima crkvenijem jezikom, i po
sjeverozapađnijem krajevima (vidi koteri). — Iz-
među rječnika u JDaničićevu (kotoryj ,quis').

a. u pitanu, vidi koji, 2, a. Kotorima ustb-
nama prizovu wtbca straštnago? Stefan, sim.
pam. šaf. 5. Kotori jezykb izbglagoletb tajny
tvoje? 25. Pešti se oj duši svojoj, vb kotoroje
čislo vbčbtenb budu. Mon. serb. 4. (1198—1199).
Da mi kažeš, kotora jesi i od kuda. F. Vrančić,
živ. 105.

b. vidi koji, 2, b. Ašte li kotori obreštetb
se. Mon. serb. 14. (1222—1228).

c. relativno, vidi koji, 2, c. S listi kotore
pošjem. Mon. croat. 261. (1564).

d. s godS i }ubo. Na kotoru godd rabotu.
Mon. serb. 63. (1293—1302). KoUorij }ubo.
Glasnik. 11, 79.

2. KOTORI, m. pl. vidi Kotor, a. — J[/ jednoga
pisca XVIII vijeka. Po muci Kotorima primi
snagu tijela svoga (sveti Trifun). J. Kavaiiin
314b.

KOTORIĆ, m. ime selu u Slavoniji u župa-
niji požeškoj. Razdije). 127.

KOTORINA, /. prepelica na otoku Krku i u
krvatskom primorju. D. Hire. — Od tal. co-
torno, cotumice, ili od lat. coturnix.

KOTORIŠTE, n. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. (Kotorisće). Statist, bosn. 34. —
vidi i kod Kotor, b.

KOTORIŽDO, pron. vidi kojižde. — U kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a između
rječnika u Daničićevu (kotorjjždo ,quivis'). Ko-
tors^igoždo kamene. Glasnik. 11, 70.

KOTORJE, n. u Stulićevu rječniku: v. kotar
s dodatkom da je uzeto iz brevijara. — nepouz-
dano.

KOTORKA, /. žensko če(ade iz Kotora (vidi
Kotor, a). — Akc. se mijena u gen. pl. K6toraka.
— U Belinu rječniku: ,donna Cattarina* 177b, i
u Vukovu: ,eine von Cattaro* »Cattarensis mulier'.

KOTORKINA, /. vidi Kotorka. — U naše
vrijeme. Kata Vlastelinovića Kotorkina. S. \iU-
biša, prip. 277.

KOTOROŠKA, /. vidi koštrika. Kotoroška,
Ruscus aculeatus L. (Cres), v. Kataroška. B.
Šulek, im. 165.

V

KOTORSKI, adj. koji pripada Kotoru (vidi
Kotor, a). — Od prvijeh vremena, a između rječ-
nika u Belinu (,di Cattaro* 177b), u Vukovu
(,von Cattaro' ,cattaren8is'), u Daničićevu (ko-
torbskyj, što pripada Kotoru). Piskupb kotorbsky
Dumuiia. Mon. serb. 69. (1305—1307). Da ku-
pimo carinu kotorbsku. 246. (xiv vijek), ildh
lopćine kotorbske. 326. (1423). Knez i kapetan
kotorski. 463. (1454). Dinari kotorscijehb. 464.
(1454). Kanžilijer oipćine kotorske. 465. (1454).
Knezu i vlastelomb kotorbscimb. 545. (xv vijek).
Na kotorskomb vratu. Spom. sr. 1, 38. (1402).
Kotorske plavi. 1, 58. (1405). Vlastelinu kotor-
skomu. I. Ivanišević 258. Biskupom : . . . kotor-
skomu ... A. d. Costa 2, 32. Iz Dobrote države
kotorske. J. Matović i. I slavnu kotorsku kra-
jinu. Pjev. crn. 108b. Ni je zime ni zimice do
kotorske tripunice. (U Crnoj Gori). Nar. posl.
vuk. 215. — često Boka kotorska. To pobježe u
Boku kotorsku. Pjev. crn. 20b. vidi 1. Boka.

KOTORSKO, n. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. Statist bosn. 39. i kraju. F. Jukić,
zem}. 72. Tko če otič u Kotorsko ravno . . .
ufatiti Grgu od Kotorskog? Nar. pjes. jak. 577.
— Mijena se i kao supstantiv, premda je uprav
adjektiv. A eno ih u Kotorsku ravnu. Nar. pjes.
juk. 578.

KOTRAŠKI, adj. koji pripada Kotraži, Ko-
traška (opština). K. Jovanović 169.

KOTRAŽA, /. ime mjestima u Srbiji, a) selo
i zaselak u okrugu čačanskom. K. Jovanović
169. 173. — b) selo u okrugu kragujevačkom.
119. — Mjesto se s ovijem imenom pomine xiii
vijeka, vidi u Daničićevu rječniku: Krajica je
Jelena ,na Kotraži* pisala Dubrovčanima potvrdu
za vinograde koje su prije držali. M(on. serb).
56. (1289). nominativu nema potvrde.

KOTRIG, m. vidi član i članak. — Riječ je
novoslovenska (kotrig i kotriga), a nalazi se u
kajkavaca i u sjevernijeh čakavaca. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (kotrig,
členk, zglob, članak ,articulus*; kotrigi ili ko-
lenca prutja ,articuli sarmentorum^, u Jambre-
šićevu (,articulus*), u Voltigijinu (,articolo* ,glied,
gelenk'), u Stulićevu (,articulu3* iz Habdeličeva).

a. u pravom stnislu, vidi član, 1, a), i članak,
a). Kad mu odsiče ki kotrig ili vud od života.
F. Glavinić, sviti. 65.

b. vidi elan, 1, e) i Članak, c). — Između
rječnika u Bjelostjenčevu (kotrig vere ,articulus
fidei* ; kotrigi vere Božje, šklani od veruvana
,articuli symboli, capita symboli'). Koji simbol
razdiliše u dvanadeste čjani il' kotrigi. Š. Bu-
dinić, sum. 4a. Član ili kotrijeg. 6*. 8b. Slo-
žiše se Grci i Latini u kotrigu vere kršćanske.
P. Vitezović, kron. 119.

c. vidi član, I, g). — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: kotrig, zadni čas smrtni ,articulus vitae
mortisque, vitae mortisque confinium*.

d. vidi članak, e). — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: kotrigi, Članki koji zlamenuju spol i po-
stavjaju se pred imenom, kakti: ov, ova, ovo
,articuli, ut: hic, baec, hoc^

KOTRIV, adj. vidi kotrižan. — U Voltigijinu
rječniku: ,articoloso* ,gelenkig^ — nepouzdano.

KOTRIŽAN, kotrižna, adj. koji pripada ko-
trigu, vidi članen, članovan.

a. adj. — U Bjelostjenčevu rječniku : kotrižni,
zglobni ,articularis' ; u Voltigijinu : gr^ješkom
kotrižni ,articulato, accentato* ,deutlich, \vohl-
vertheilt*; u Stulićevu: griješkom kotrisni ,arti-
cularis* iz Bjelostjenčeva. — U Voltigijinu je

Digitized by

v!5uogle

KOTEIŽAN,

402

KOTEUltilOA

rječniku preneseno zna6eiie: razgovijetan (o go-
voru, iegovaraiiu)f prema lat. artdculatas, vidi t b.
b. ađv. kotrižno. — U Bjeloatjenievu rječ-
niku: kotrižno, po kotrig^eh, po ćlenkeh, sglobno
^articulatim^ 2. kotrižno, razborno izg^ovarjati,
bistro izgovarati ,articulatim , i. e. plane pro-
nuntiaro', i u Stulićevu: griješkom kotrisno ,ap-
ticulate^

KOTSIŽliTAK, m. neka bifka, — Postaje od
kotrig. Kotrižiiak (prema Aem. glieđkraut), Si-
deritis L. (I. Sabjar). B. Šulek, im. 165.

KOTR]^, m. 1^ešto načineno kao kolo ili kotač.

— isporedi kolut, kotar. — Od iste osnove od
koje je kotrjati. — Od xvii vijeka.

a. čigra, radiš, zvrčak. — U Mikalinu rječ-
niku: ,trottoIo, nizzula' jtrochas', t u Stulićevu:
,tarbo, trochus*.

b. u ikekoj drugoj igri, vidi: Igrači na6ine
od kakve daske jedan kolut, čeperak širok u
prečnika, a najvole onaj kotur od lečanika, ili
uzmu kakvu od drveta poveliku okruglu bu^u,
i to im je ,kolut* ili ,kotr}* ... M. Đ. Milidević,
živ. srb.* 247. Kao što se potežu veseli }udi ko-
tr}em u belu nede}n. pomenik. 2, 149.

e. vidi kotulafi. — U Mikafinu rječniku:
kotr}, oglavnik, koji žene stavjaju na glavu za
nositi teške stvari ^spara, torcello' ^cesticillus',
i u Stulićevu: ,cesticillus^ iz Mika}ina.

KOTE^iAN, m. iMca bifka. — Između rječnika
u Vukovu (,die feldmannstreu' ,Eryngium oam-
pestre Linn.'). — Kotrjan, £ryngium campestre
L. (Pančić), v. Kolotrk. B. Šulek, im. 165.

KOTK^ANE, n. c^jelo kojijem ko kotrfa ili se
kotrfa. — Između rječnika u Vukovu: ,das rollen,
kollern (ein spiel)' ,volutio^ U ono kotrjaiie is-
pala mu je kutijica iz ^pa. S. Lubiša, prip.
276.

KOTit](jATI, koti-)&m, impf. koturati, vafati.

— Akc, se mijena u praes. 1 t 2 pl.: kotr)amo,
kotr)dte, u aor. 2 t 3 sing. k5tr|&, u part. praet.
act. k5tr|ao, kdtrj&la, u part. praet. pass. k5tr}&n.

— Od xvu vijelca (vidi 2, b).

1. aktivno. — U Stulićevu rječniku : ,troohum
ciroumagere, trooho ludere, se movere', t u Vu-
kovu: ,rollen* ,volvo*. — Osim značena (u Vu-
kovu rječniku) što se reklo sprijeda, u Stulićevu
imadu druga dva značeiia, kao kod 2.

2. sa 9Q, refleksivno.

a. micane se (kotrfaiie) vrši na samome
subjektu, subjekat može biti ćefade ili što neživo

— Između rječnika u Vukovu: ,rollon (spielen)*
,volvo^ Kotr)a se Golotrbe Ivo. Nar. pjes. vuk.
3, 101. Niz točila vapaju se trupi, ter u ornu
kotr}aju rijeku. Osvetn. 3, 155. — H}eb ječmen
kotrjaše se k okolu. Đ. Daničić, sud. 7, 13. Kri-
jući suze što se kotr|.ahu niz nezine punačko
obraze. M. P. Šapćanin 1, 162. Kolut se ko-
trfa kao kolo (vidi kotr], b). M. Đ. Milićević,
živ. srb.' 248. i metaforički. Djelo iz ruku mu
se kotr}a. J. Bajić, pou6. 3, 103.

b. igrati se kotrfem, koturati kotr}. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (kotr}ati se, koturati
se ,ludere trocho^) gdje se naj prije nahodi. Ili
se nome (projom) kotrjaju kao ono kotr)em. M.
Đ. Milićević, jur. 55.

KOTIHiAVAO, koti-^avca, m. čovjek koji se ko-
trja (metaforički: nemiran). — Samo u Stulićevu
rječniku: ,inquie8, inquietu8'.

k6tB^KA, /. fiešto što se kotrfa, ali se na-
lazi samo u dva osobita značeiki.

a. u jednoga pisca xvii vijeka u nekakvoj
igri, te može biti da znači što ouii ili klip. Oni

koji se igraju kotrlke promiiiuja boce (vidi kod
boca, 1). M. Badnić 564b.

b. zamotufak novaca, kao vafak. — U naše
vrijeme. Gotov se novac ima u kotr}ke zaviti.
Zbornik zak. 1870. 21.

KOTBOMAC, Kotromca, m. ime livadi. Ber-
kasovo u Srijemu. Đ. Hire.

KOTBOMAN, m. ime muško i prezime. —
Ovako se zvao naj prvi bosanski ban od poro-
dice Kotromanića: po M. Orbinu (regno degli
Slavi. 350) bilo mu je ovako ime i bio je Nijemac
(,Cotromanno Tedesco'), po drugima bilo mu je
prezime : A kad živit ban Kulin pristade . . .
mlogo vrime brez vlade stajaše, to kad doča
kra} zem)e ma^;ar3ke, a države on posla bosanske
Kotromana Ivana vojvodu. Nadod. 202. vidi i:
S sinom Stijepe Kotromana. J. KavaAin 190^.

— Još kao ime prije našega vremena, Kotromanb.
S. Novaković, pom. 71. kao prezime u naie vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xxii.

KOTBOMANAO, kotromanca, m. vidi lazaret

— U trećemu izdanu Vukova rječnika dodano
je: [kotromanao, m. vide lazaret], ali u prvijem
izdanima nema ove riječi, nego samo u drugome
kod lazaret: cf. kotromanao. ~ Va}a da postaje
od tal contrabbando. — Ovako se zove liekakvo
mjesto u Srbiji u okrugu aleksinačkom. Livada
u Kotromancu. Sr. nov. 1875. 123.

KOTBOMANIĆ, m. prezime, vidi Kotroman •
Kotromanović. — Od xv vijeka, a između rječ-
nika u Daničićevu (Kotromanićb, prezime poro-
dici koja je vladala u Bosni). Ovoj mdsto jestb
kuća (udb postanbja Kotromanićb. Spom. sr. 1, 126.
(1415). Gospode prisvdtle Kotromanićb. 1, 127.
(1415).

KOTBOMANOV, adj. koji pripada Kotromanu.

— XIV vijeka kod mjesnoga imena, a između rječ-
nika u Daničićevu (Kotromanovb). Selo Dubioa,
i meda kameni* Kotromanovb. Mon. serb. 198.
(1381):

KOTBOMANOVIĆ, m. prezime po ocu Kotro-
manu, vidi Kotroman, isporedi Kotromanić. Bi
odabran za bana (u Bosni) Ivan Kotromanović.
And. Kačić, kor. 419. Kotromanović od Mile-
ševa iz Bosne, bani i kra|i bosanski. 453. — I
u naše vrijeme. Schem. bosn. 1864. xiii.

KbTBŠA^KA, /. deko izvijaiie kad se igra
kolo u Lici na Tromeđi. ,Ma sve to nije ništa
prema strahu, što ga gđeko pretrpi, kad je ko-
trŠa{ka'. (Pobliže u Javoru za god. 1884., str.
845). M. Medić.

KOTEŠKAlifE, n. djelo kojijem se kotrška. —
U Vukovu rječniku,

k6tBŠKATI se, k6trSk&m se, impf. vidi u
Vukovu rječniku: dim. v. kotr]ati se. Djeca se
kotrškaju o vaskrseniju polupanim jajuna (u
Srijemu). — AJkc. se mije^ u aor, 2 t 3 sing.
k5trška.

KOTBULICA (ili Kotrujica), /. rr^esno ime.

— XIV vijeka. Obrate pešteru vb kameni, jaše
zovetb se Kotrulica blizb rdkj Bjstrice. Danilo
269.

KOTBUJJj, m. vidi Kotrujević. — U jednoaa
pisca XVIII vijeka. Bene Kotru}, Anton Medo.
J. Kavaiiin 180«.

KOTBU^EVIĆ, m. prezime u Dubrovniku, UU,
Cotrugli. — XV vijeka, a između rječnika u Da-
ničićevu (Kotrujevićb). Busko Kotra}evićb. Spom.
sr. 1, 101. (1411). Jakša Kotrujevićb. 1, lOB.
(1411). 1, 107. (1411).

KOTBULICA, vidi Kotrulica.

Digitized by

Google

KOTULA

403

KOTUKIĆI

KOTUIiA, /. t<U. cottola, gorM sukna. — V
naše vrijeme po zapadnijem krajevima. Stani mi
96 gori, mlađa nevestice, ter mi se obaći te lepe
kotole. Nar. pjes. istr. 3, 9. Kotula, saki^a. a
Crnoj gori. V. Arsenijević. / u Dubrovniku (V2<Ma
n »uk^ zove skatići). P. Budmani.

KOTULICA, /. dem. kotula. Kotulica ,der
kittel'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stuđ. iftg. 51.
/ li Dubrovniku. P. Budmani.

KOTlUiAČ, kotu]46a, m. kao gužva od krpe
što 46 meće na glavu kad se što nosi na glavi
(ovako tumači Vuk kod spara). savila je tako da
je nalik na pogaču ili na kolut. — isporedi ko-
tr|, c. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
osUiUjem padežima^ osim nom. i acc. sing.y i voc. :
kotujaću, kotuj&či. — U Vukovu rječniku: vide
spai*a s dodatkom da se govori u Podgorici.

KOTUN, kotlina, m. samo u Mikafinu rječ-
niku: svita s dlakami, kotun »panno cotonato'
.pannns villosus' kod svita. — Kao da znači što
i nem. barchent (porket). — Od tal. cotone,
pamuk.

KOTI^R, m. uopće i^eŠto plosno a oblo, vidi i
kolut; ufotrebjava se i u osobitijem znaČeiMma.

— hta je osnova što je i kod glagola koturati.

— Od XVIII vijeka, a između i^ečnika u Bjelo-
stjenievu (v. kotač) g^e se naj prije nahodi, u
Stulićevu (v. zvrk iz Bjelostjenčeva), u Vukovu
(vide kolut).

a. uopče. Na daske s jedne i druge strane
kotari postavjeni bijau. E. Favič, ogl. 133. Nije
ostavio ispitati koture od žrvaiia za u|e. A. To-
miković, živ. 90. Na jednomu stolu s koturovi.
274. Nose koturič (peškir savijen u kotur) na
papka. M. Đ. Milićević, živ. srb. 2, 44. I na
nema spava u kotur savijena guja prisoj kiiia.
omor. 192. I mogao bi Čovjek na miru čekat,
dok ne krsnu kniževnici bo)i, da se koturi ovoga
svijeta tako ne gone i no tr]aju. F. Kurelac,
dom. živ. 42. Žene nose vitice (od vune isple-
tene koture oko u veta). V. Bogišić, zboru. 131.
I primetim, da mu se uzdigla kosa na čelu i sa-
vila u kotare. Srp. zora, god. 2, sv. 5, str. 98.

b. čigra, radiš, zvrk. — U Bjelostjenčevu i
^ Stuličevu rječniku.

c vosak se za prodaju slije kao u pogaču
ili u kolut, i to se zove kotur. — U Vukovu rječ-
niku: ,der wachsstock' ,glomus'. — I od loja.
Centa loja topjena u koturima. Nov. sr. 1834. 52.

d. sprava, na kojoj se na uskrs i okolo uskrsa
i^ja izigravaju, kotur se napravi od daske, sa-
svijem okrugao, na pet šest mjesta u naokrug
i^opa se na toj okrugloj dasci mjesto za jaja;
^ na sred srijede kotura usadi se zvrčak, s kojim
^ lamahne na okretušku, te na kom jaju stane,
pnoga su sva jaja, a jedno onoga, za ujam, čiji
je kotur, u Ltd. J. Bogdanović.

e. kotur ane. Otišo je po turom ko i kami
koturom. (Z). Poslov. danič.

f. Kotur, prezime. Nar. pjes. vuk. 2, 653
Jw<fii prenumerantima). Schem. zagr. 1875. 228.
Sem. prav. 1878. 73.

KOTUBAO, koturca, m. dobričava trava. Ko-
tarac, Glechoma hederaceum L. (Zoričić, Sab}ar).
fi. Šulek, im. 165.

1. KOTtlKAČA, /. vrsta jabuka povelikijeh a
okruglijeh. M. BuŽičić.

2. KOTUEAČA, /. mjesto gdje se mlinsko kolo
okreće. U Kostajnici. F. Hefele.

KOTUBAK, koturka, m. dem. kotur. ^ Samo
u Stulićevu rječniku: ,rotula' s dodatkom da je
uzeto iz Bjelaz^jenčeva u kcjemu ove riječi nema.

KOTUBANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Vukosav Koturanović. Bat. 361.

KOTtJBAT^E, n. ijelo kojijem se kotura, — U
Dubrovniku je akc: kotiir&i^e, vidi koturati. -r
U Vukovu rječniku.

KOTUBAŠAN, kčtur&šna, adj. vidi u Vukovu
rječniku: t j. točak kad se glavčina izjede iz-
nutra, pa LočcJc klamče i krivo ide.

KOTtlBATI, kotiir&m, impf. činiti da se Aešto
oblo (katkad i ako nije oblo) pomiče mijei^juči
svoj polože^ prema tlu, tako da svaki čas dru-
gijem svojijem dijelom tiče u tU. — vidi vdjati,
isporedi kobe}ati, kotr^ati, kovr|ati. — Akc. se
mijena u praes. 1*2 pl.: koturdmo, koturdte,
u aor. 2 t 3 sing. k5tur&, u part. praet. act. kd-
turao, kdtur&la, u part. praet. pass. kdtur&n
(ovako je po Vuku i po Daničiću; drukčiji je
akc. u Lici [J. Bogdanović] i u Dubrovniku [P.
Budmani] : koturati, k6tiir&m. akc. kaki je u inf.
taki je u praes. 3 pl. kotiirajii, u aor. kotiirah,
u ger. praes. koturajući, u ger. praet. kotur&vši,
u part. praet. act. kotiirao, koturala; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.).
— Badi postana vidi kod kotač. ~ Od xvii
vijeka (naj prije u Mikafinu rječniku).

1. aktivno.

a. prelazno. — Lsmedu rječnika u Belinu
(,rotolare, spingere una cosa per terra facendola
girare' ,in orbem volvere* 633*), u Voltigijinu
(,rotolare, voltolare* ,walzen, rollen, walzen*), u
Vukovu (,rollen* ,volvo*). Muiiu ogdeni grom
kotura. I. Đordić, pjesn. 133.

b. znaČene je kao kod 2, b. — U Mika-
finu rječniku: vidi kotr}ati se, i u Stulićevu:
,giuocare al trottolo, ruzzolare, rotolare* ,circum-
volvere, in orbem subvolvere*.

c. znaČeiie je kao kod 2, a. Tko bi vidi*
gladni lavi prem pušćeni iz veruge gdi prid liimi
zviri druge koturaju strmoglavi. Đ. Baraković,
drag. 375.

đ. kao imperfektivni glagol prema dokotu-
rati, b. — U naše vrijeme u Lici. ,Edva evo
Živ po ovom blatu koturam^ ,Izbolio sam, pa
iza ove bole edva evo živ po putu koturamS J.
Bogdanović.

2. sa se, refleksivno.

a. koturane, vafane vrši se na samome sub-
jektu. — Između rječnika u Belinu (,rotolar8i,
andar per terra rotando' ,in orbem volvi* 633*)
i u Stulićevu (,in orbem volvi'). Vid'ćeš kako
dol se koturaju. I. Zaničić 135. Da bi se lovta
niz onu vrlot koturala do podno brijega. S. \vl-
biša, prič. 60. — / metaforiČki. Ova vičAost
jest okrugla bubla: kad se počme jednom kotu-
rati, ne more se nigdar ustaviti. L. ](jubuški, pism.
55. Pokladi, proljeće, jesen i jemade i tako go-
dišta, čijem se mi i ne stavjamo, koturaju se.
B. Zuzeri 204. — Bio je tako blago prikupio, da
zlato i srebro po dvoru mu se ko kamenje ko-
turalo. 177. Novac se u ruku iz ruke kotura.
A. Kanižlić, rož. 75.

b. igrati se koturom. — U Bjelostjenčevu
rječniku: koturam se kod kotačem se, i u Vu-
kovu: vide kolutati se.

KOTUBIĆ, m. dem. kotur. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu. Da se na Četiri
ćoška korab}ice učine četiri okrugla koturića.
E. Pavić, ogl. 135. Neki saviju od peškira ko-
turić pa ga uvek nose na pupku. M. Đ. Mili-
ćević, živ. srb.' 287. Skresa (pištof) i zgodi baš
u koturić. pomenik. 1, 112. — vidi i koturići.

KOTUBIOI, m. pl. u Vidcovu rječniku: vide
koloture.

Digitized by

Google

KOTUKITI

404

2. KOVA

KOTURITI, koturim, impf. vidi koturati. —
Samo na jednom mjestu xviii vijeka. Dok (pi-
jani) koturi i posrne. V. Đošen 166&.

KOTUROVO, n. ime selu u Bosni u okrugu
bihaćkom. Bazdije). 50.

KOTUŠNICA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
užičkom. Zakos u Kotušnici. Sr. nov. 1875.
1064.

KOTVA, /. sidro. — Biječ je praslavenska,
isporedi stslov. i češ. kotva, pof. kot, kotew, kot-
wia, kotwica. — Postaje od kot (vidi 2. kot),
isporedi novoslov. mačka s oba značeika^ pa i rus.
KouiKa i nem. kat, katze. — U našega naroda
nema više ove r\ječi, ali je upotreblavaju neki
pisci u naše doba. — Između rječnika u Štuli-
ćevu (v. sidro s dodatkom daje uzeto iz bukvara).
Kotva, merc. stat. (sidro) ,anker', tal. ,ancoraS
frc. ,ancre, fer*, egl. ,anchor*. B. Šulek, ije6n.
znanstv. naz.

KOTVARINA, /. novac što se plača da se
smije u kojoj luci spustiti sidro (kotvu). — iVa-
čineno u naše vrijeme. Kotvarina, stat. merc.
,ankergeld', tal. ,ancorag^o^ B. Šalek, rječn.
znanstv. naz.

KOTVEN, adj. koji pripada kotvi, — Nači-
'Aeno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
kotvena kuka ,ankerarm^

KOTVICA, /. dem. kotva. — Načiiieno u naše
vrijeme (s osobitijem značeihem). Kotvica, phys.
,anker (bei magneten)*, tal. ,ancora'. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz.

KOTVIŠTE, n. mjesto gdje se može brod osi-
drati. — Načiiieno u naše vrijeme. Kotvište,
stat. ggr. (sidrište) ,ankerplatz, ankergrundV frc.
,mouillagey ancrage*, engl. ,anchoring-place, soun-
dings*, tal. ,ancoraggio'. B. Šulek, ijeČn. znanstv.
naz.

KOTVOKAŽA, /. vidi gavitio. — Načii^eno u
naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku: ,anker-
boje^ Vlada providiće luke kotvokažami. Zbornik
zak. 1871. 827.

1. KOV, /. u Stuličćvu rječniku uz kov, m. —
nepouzdano.

2. KOV, kčva, m. u konkretnom smislu, ono
što se kuje; u apstraktom, djelo kojijem se kuje,
ili način kako se kuje. upotrebfava se u osobitijem
značenima. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing. —
Može biti riječ pra^lavenska, isporedi stslov. kovb,
rus. KOBI.. Češ. kov.

a. fiešto kovano, ne samo od gvozda.
€i) uopće. — U Stulićevu rječniku: ,opus
metallicum^

b) zlato i srebro kovano, au) bogato po-
suđe. — između rječnika u Danićićevu (,kovb
zlatb* i ,8rebrbni>' ,aurum et argentum factum')>
Kovb srfcbrbni devetb kondijeri. Mon. serb. 407.
Suma kovu srbbrbnomu. 408. (1441). Kovb zlaati
i srebrbni. 477. (1457). Vlastele daše kovb zlati
i nekovb i kovb srebrni i nekovb i dragoga ka-
menija. Spom. sr. 1, 129. (1469). Gdi li kupe
ter bacili srebrnoga kova čili? M. Marulić 315.
— bb) vidi ukovica. — između rječnika u Vu-
kovu (ženski, vide ukovica). Kov je nakit kape
di vojaka otkad se isprose dok se udadu ; kov sa-
stoji se od nikoliko nizova nadivenih jaspram,
kamedem itd. J. Grupkovič. — cc) vidi okov,
okovioa. — između rječnika u Vukovu (,der be-
schlag ,omamentum*) s primjerom: Zlatni kove
i srebrni, da Tjepo ti sjaŠ! (Nar. pjes. vuk. 1, 85).

c) gvožđe kovano. — Između rječnika u
Vukovu: 1. koiiski ,da8 gerath zum pferdebe-

schlagen* , instrumenta calceandis equis^ — 2.
kosni ,da8 dengelzeug' ,instrumenta fenisecae falci
acuendae'. [cf. otkov]. Čine kako i kon ukovan,
kako mu takneš u kov, tako se i počne metati.
M. Đivković, bes. 282l>. Jazik mu spu&aše ie-
lezna zvala kov. Đ. Barakovič, vil. 288.

b. metallum, uopće što se kuje, ili što se
može kovatif vidi kovina, kovovina, metal. Do-
brim negafienim krečom čisti se bakar, tuč i
drugi kovovi. Đ. Popović, poznav. robe. 26. —
metaforiČki. Ki bozsvrSna jesu kova. J. Ka-
vaAin 439l>.

e. djelo kojijem se kuje, kovane. Vulkan:
Ustavite se s vašijem kovom, moji }ubjeni. 6.
Palmotič 2, 868.

đ. način kako se kuje, kako je što kovano.

a) u pravom smislu. Prihitra kova pr*
stenci. D. Barakovič, vil. 14. Trovane dvi strile
paklenoga kova. 268. A o pasu mač zlaćeni
a^mskoga kova nosi P. Kanavelić, iv. 80. Ka-
ciga tvrda kova. 242. A pinuri, nozi, i žlice
hitra kova zamjernoga. J. Kavaiiin 22l>. (jefer-
dare kova mletačkoga, oštre ćorde kova latin-
skoga. Nar. pjes. vuk. 8, 319. Kov novca ,ge-
prage der miinze^ Jur. pol. terminol. 240.

b) u metaforičkom smislu, o fudskoj na-
ravi, aa) čovjek staroga kova: aa4i) o ^elesm^
naravi, zdrav, čil, jak, kao što se misli da $u
prijašhi fiuii bivali. — između rječnika u Vu-
kovu: čovjek staroga kova (t. j. jak i sdrav kao
što su stari }udi bili) ,8ohlag' ,constitatio^ Sta-
roga je kova (zdrav kao |udi predašiii što sa
bili). Nar. posl. vuk. 294. — bbb) i o duševnoj
naravi, \tndi staroga kova. M. P. Šapčanin
1, 19. Nema već redovnika staroga kova. 8.
jj^ubiša, prip. 218. — bb) o duševnoj naravi,
uopće. \Vellington je bio Čovjek osobitoga kova.
M. Pavlinovič, rad. 86.

e. vidi samokov (?). — vidi u Daničičevu rječ-
niku: kovb ,metalla' (,hammerwerk'), to mislim
da je na onom mjestu gdje se kaže da su Gra-
čanici išle mede ,na Skulanovo voddničiŠte pravo
u r6ku gradčansku i kovb pravo u Majaslavje
voddničiSte*. M(on. serb). 562—568. (1822).

f. u prenesenom smislu, insidiae, spletke (kad
se potajno na čiju štetu radi). — I ovo je zna-
čci^ praslavensko, jer se ne samo ruUazi u stslo-
venskom i ruskom i češkom jeziku, nego se po-
tvrdile i značenem glagola kovati u češkom i
kowač u pofskom. — Samo u kikama pisarUma
crkvenijem ili miješanjem jezikom, a između rječ-
nika u Daničičevu (kovb ,seditio'). Jadušte hldbb
jego veličaahu na i^ kovb. Danilo 148. Vide
gospodinb moj tb kovb ihb zblyj. 852. Jado&ti
hldbb ihb vbzdvigoše na liihb kcovb velikb. Mon.
serb. 244. (okolo 1389—1899). Počeše kov tvo-
riti na Isusa, kako ubijut ga. Pril. jag. ark.
9, 103. (1468).

3. KOV, kova, m. vidi potkov. — U naŠe vrijeme
u Hercegovini. Nesreća ti pod nogama bila, kd
dorinu pod kopiti kovi. Smailag. meh. 8. Sreća
nomu pod nogama bila ko tvom dori kovi pođ
kopiti. Nar. pjes. u Hercegovini. Đ. Šurmin.

1. KOVA, adv. vidi 1. kad, B, I, 4, c, a). -
vidi u Danićićevu rječniku: s predlogom ,aMlb'
,ex quo tempore': ,Za dbvd nede)e codb kova mi
čujemo'. M(on. serb). 86. (1253).

2. KOVA, /. sud za crpene vode. — Ne po-
staje od osnove glagola kovati, u trećem izdaiiu
Vukova rječnika zabifeženo je zvjezdicom kao da

je turska riječ; ali ne znam od koje turske riječi
postaje (vafa da nije od kiife, kuvve, kota/riea,
vidi kofa). — U naše vrijeme, a između rječnika

Digitized by

Google

2. KOVA

405

2. KOVAČ

u Vukavu (,đer schdpfeimer' ^arceas'). I donese
jednu kovu vina, na ušica spusti u tavnicu. Nar.
pjes. vuk. 8, 122. Ne ima na bunaru kove da
može vode iivaditL Nar. prip. bos. 1, 11.

KOVAČ, m. mjesno ime, — Prije našega vre-
mena. Kovaob (selo). S. Novaković, pom. 185.

1. k6vaČ, kovdjSa, m. ioi^ek koji po svom ga-
natu kv^je gvoide i kovaiiem od nega ifiešto na-
pravla; rjeđe je kovač ko kuje što drugo, n. p.
mjed, zlato, srebro itd. — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
sing., i voc: kdv&ču, kdv&čL — Postaje od os-
nove glagola kovati nastavkom ačb. — Biječ je
stara, isporedi stslov. kovačb, bug. i novoslov.
kovač, ruski (u dijalektima) kobah'b. — U svijem
je rjeinieima : u Vrančičevu ,faber* ; u Mikafinu ;
jferrarius, faber ferrarius' ; kovač od pjenezi ,ar-
genti flator, monetarius, flaturarius'; u Belinu:
,ferraro e ferrajo* ,faber ferrarius' 81 1»; kovač
od oružja ^armaiuolo, colui che fa V armi' ,ar-
mamentarius' 101b; ,coniatore, qnello che conia
o impronta monete^ ,ousor' 216*^; u Bjelos^en-
ievu: ,ferrariu8, ferramentarius, faber ferrarius
et sic ar^ntarius etc.^ ; kovač penezni ,faber mo-
netarius, monetarius, cusor monetae, flator ar-
^nti'; u Jambreiiievu : ,fab6r'; u Voltigijinu:
jferraro, ferrajo* ,schmied'; u Stulićevu: ,faber';
u Vukovu: ,der schmied' ,faber'; u Danidičevu:
kovačb ,faber^

a. u pravom smislu,
a) u naj nirem smislu, čovjek ito (po svome
zanatu) kt^e, ili u osobitom, što kt^e gvoide.
Oerbgo kovačb. Mon. serb. 62. Bratilo kovačb.
63. (1293—1802). Kovačije i zlatarije i sedbla-
rije i šbvboi i strbgunije i vsi majstorije da ra-
botaju i oirju jako i sokalnici. 98. (1380). Đuroje
kovačb. Đeč. hris. 22. Milofib kovačb. 24. SiAh
Stanka kovača. Glasnik. 24, 269. (1888). Dejanb
kovačb. 15, 294. Oružnioi s meci, kovači s mlati.
Korism. 211>. Kovač učini jedan mlat. 102^.
Priđe brod kovačef i jakih mlatačef. Đ. Bara-
ković, vil. 56. Ni pastir, ni volar, ni putnik, ni
kovač. 76. Tko ima za bližnika jednoga ko-
vača, ne dade mu izprvice spavati & i^egovijem
lupaiiami. M. Radnič 269*1>. Vulkanus kovač
glasovit vu to vreme jest bil. P. Vitezović, kron.
7. Osvem mnozijeh kovača i zlatara i bez broja
druzijeh rukotvorac. B. Zuzeri 245. Kujući ko-
vači izhodimo. P. Knežević, osm. 257. Cekič
ne more vide gvozdja raspleskati nego oče kovač.
F. Lastrić, ned. 214. U post jisti mogu težaci,
kovači . . . F. Matić 75. Kovač za to ima kliješte
da ruke ne žeže. Nar. posl. vuk. 185. Kome
Bog sreće nije dao, onome je kovač ne može
skovati. 147. Ne može kovač biti, a ne omrčiti
se. 205. U kovača ni strugača. 832. U kovača
ne tiči, u spičara ne lizi. (poslovica u Dubrov-
niku). P. Budmani. Kovač skuje palicu od sto
centi. Nar. prip. mikul. 81. Kovač je pošteni
zanat. 8. ^ubiša, prip. 44. Ter boji se da ne-
stane gvož(^ i kovača od lieg bosanskijeh. Osvetn.
2, 101. — U našega naroda često Cigani rade
kao kovači, vidi n. p.: Tripče: Poću od zgar
ma)ic donit, da obijemo bravu. Jeđupka : Gospo-
dine, nemoj obijati sada. Da ti ja kažem, moj
domaći kovač je. M. Đržić 169. Ne nađosmo za
pristojno da se Ciganin (kovač) ukopa . . . Prav-
donoša. 1851. 84. zato je u ovoj poslovici kovač
isto što Ciganin : Od popa do kovača (rijetko ili
razdaleko, n. p. što sašiveno). Nar. posl. vuk.
285.

h) kovač se kaše i za čovjeka koji kovaMm
naprav}a što od gvozda ili nada, pa i bravar, i

koji napravfa orufje, vidi: Po zemji svojej posla
sve kovače i šćitare skupiti, i oklope kovati reče.
Aleks. jag. star. 8, 234. Pak mu daie dva mača
jednaka, oba mača jednoga kovača. And. Kačić,
razg. 241b. Kovala su sabju dva kovača. Nar.
pjes. vuk. 2, 283. Od pojasa sab}u potegao, iz-
vadi se, ka* nova s kovača. 2, 323. Pa on ide
Novaku kovaču : ,Kuj mi sab|u. Novače kovaču !'
2, 405. Zar ne vidiŠ puške preko krila, kojano
je u Mleci kovana, tri kovača tri nedje)e dana ?
8, 423. Oba mača od jednog kovača. 3, 467.
vidi i u Belinu rječniku.

c) ko kuje mjed, zlato, srebro itd. Mideni
kovač. Anton Đalm., nov. test. 2, 115. paul. 2 tim.
4, 14. Te izvadi do tri burme zlatne: ,Na ti
ovo, moje nesudei&e ! te sam dare za te sigurava^
tri kovača tri godine danah^ Nar. pjes. vuk.
8, 526. vidi i u BjelostjenČevu rječniku.

d) ko kuje novce. Jer i krivom novcu
čine kovač posve ne ukine. V. Došen 136l>. vidi
i u Mikafinu, Belinu, BjelostjenČevu rječniku.

b. Kovač, ime muško i prezime (isprva na-
dimak po zanatu), a) ime muško. ~ xiv t xv
vijeka. Knezb Kovačb Điničićb. Mon. serb. 234.
(1399). S knezomb Kovačemb Diničićemb. 237.
(1399). Vojevoda Kovačb Điničićb. 283. (1419).
— b) prezime. — od xv vijeka. Jandrij Kovač.
Mon. croat 79. (1451). Tomaša Kovača. 158.
(1495). Petar Kovač. 252.(1552). Kovač. Sehem.
zagr. 1875. 264.

e. Zeus faber L., iMca riba. — U rječnicima
se miješa s drugom ribom: kokotom, vidi 1. kokot,
c. — Između rječnika u Mikafinu (kovač, riba,
kokot ,gallus marinus, faber^t u Belinu (,pesce
s. Pietro* ,piscis faber* 558h), u BjelostjenČevu
(kovač, kokot, riba morska , faber, gallus marinus,
Zeus*), u Stuličevu (,ciroja, sorta di pesce* ,gallus
marinus*), u Vukovu (nekaka morska riba [,he-
ringskonig* ,Zeus faber L.*]). Kovač, Zeus faber
L. G. Kolombatović, pesci. 10. Kovač (plosan
a Širok i uz to dračav) ,pe8ce sanpiero*. L. Zore,
rib. ark. 10, 338.

đ. ovako se zovu različne vrste ptica u raz-
ličnijem krajevima, i to već od xvi vijeka (ne
znam za koju vrstu): Kovača, frosaka, divijeh
kokošica. M. Vetranić 2, 270, a između rječnika
u Vukovu: [Alcedo ispida L.] vide Š)uka [?] s do-
datkom da se govori u Šumadiji.

a) Alcedo ispida L. J. Pančić, ptice u
srb. 32. u Hercegovini. 8. Brusina, ptice hrv.-
srp. (nastavak). 78».

b) Kovač veliki, Numenius arcuatus (štam-
parskom griješkom aduata) Đress. Slovinac. 1880.
32a. u Dubrovniku. — nepouzdano.

c) Picus martius. u Vrbovskom. D. Hire.
vidi mravozub.

d) Pratincola rubetra Sharpe i rubicola
L. G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 20. vidi
prdavao.

e) Strepsilas interpres. G. Kolombatović.
progr. spal. 1880. 37.

2. k6vAČ, Koviča, m. n^esno ime. — Po svoj
je prilici ista riječ što 1. kovač.

a. u Bosni seoce u okrugu Done Tuzle. Sta-
tist, bosn. 96. t gora (Kovač planina). F. Jukić,
zemjop. 55. Mašio se Kovača planine. Nar. pjes.
juk. 563.

b. nekakvo mjesto prije našega vremena.
Kovačb. S. Novaković, pom. 135.

c. vidi Kovači. — - Između rječnika u Vu-
kovu. Pokupi mi po ravnu Kovaču pet stotina
silnih Kovačana. Nar. pjes. vuk. 3, 109. (prije
toga na istoj strani : Te je ša)e u Kovače ravne).

Digitized by

>JoogIe

KOVAČAN

406

1. KOVAČIĆ, b, b).

KOVAČAN, kovaćnaj ač^, u Stuličevu rječ-
niku: y. kova6kL — nije dosta pouzdano.

KOVAČANIN, m. čovjek iz KovdU. — Mno-
žina: Kovičani. — U narodnijem pjesmama na-
šega tn-emena, a između rječnika u Vukova : ,einer
von Koya6i' s primjerom: Pokupi mi po ravnu
Kovaču pet stotina silnih Kovaćana (vidi 2.
Kovač, c). Hajde otle Kovačini Bamu da dovede
trista Kovačanah. Pjev. crn. 157*.

KOVAČEV, adj. koji pripada kovaču. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (kod kovački), u Be-
linu (,appartenente a ferraro* ,fabrilis* 311*), u
VoUijijinu (,di ferraro* ,dem schmied gehorig*),
u Stuličevu (,ad fabrum spectans'), u Vukovu
(,des schmiedes* ,fabri'), u Daničičevu (kovačevb
,fabri').

a. uopče. Crkva je treskavačka imala nivu
s kovačevemb dvorištemb. Glasnik. 11, 131. 13,
374. Govorila kćerca kovačeva. Nar. pjes. juk.
401. Buzdovan nesrećom kovačevom prsne. Nar.
prip. vuk. 3.

b. kod mjesnijeh imena.

a) Kovačeva Bara, selo u Srbiji u okrugu
niskom, M. Đ. Miličević, kra}. srb. 118.

b) Kovačeva Greda, mjesto u Srbiji u
okrugu vafevskom. Sr. nov. 1863. 117.

c) Kovačeva Kruška, mjesto u Srbiji u
okrugu smederevskom. Niva u Kovačevoj Kruški.
Sr. nov. 1867. 546.

đ) Kovačeva Obršina. Selu je Vojša-
novbcemb iŠla međa na Kovačevu i2brbšinu. Mou.
serb. 198. (1381).

e) Kovačeva planina, vidi 2. Kovač, a.
Kroz planinu Kovačevu (Kovačeva planina ili
Kovač planina, planine preko Drine. Skurla. 194.)
J. Palmotić 174.

f) Kovačev Laz. — Čabiću je išla međa
podb Kovačevb Lazb. Mon. serb. 94. (1330).

g) Kovačevi Laži. Nad Kovačeve Laže.
Svetostef. hris. 11.

h) Kovačevo Po}e, selo u Bosni u okrugu
travničkom. Stat. bosn. 72.

KOVAČEVAC, KovAčevca, m. mjesno ime.

a. u Bosni dva seoca. a) u okrugu sara-
jevskom. Stat. bosn. 14. — bj u okrugu trav-
ničkom. 67.

b. u Hrvatskoj dva sela. a) u županiji za-
grebačkoj. BazdijeJ. 80. — b) u županiji bjelo-
varsko-križevačkoj. 116.

e. u Slavoniji dva sela u županiji požeškoj.
124. 127.

đ. u Srbiji. €i) selo u okrugu jagodinskom.
K. Jovanović 107. — b) mjesto u okrugu po-
drinskom, Sr. nov. 1864. 300. — c) mjesto u
okrugu požarevačkom. l^Tiva u Kovačevou. Sr.
nov. 1865. 270. — d) selo u okrugu smederevskom.
K. Jovanović 150.

e. vidi u Daničičevu rječniku: KovaČevbcb,
zem)i koju je kra} Milutin dao crkvi sv. Nikole
u Hvosnu išla je međa ,na KovaČevacb nadb
Žiočicu^ M(on. serb). 73. (1275—1321 u poznijem
prijepisu), a selu je ^^jeskovcu crkve arhanđelove
u Prizrenu išla meda ,us potokb us KovačevbCb^
Glasnik. 15, 282.

KOVAČEVAČKI, a^. koji pripada selu Ko-
vaievcu. KovačevaČka (opština). K. Jovanović
150.

KOVAČEVCI, m. pl. ime dvjema selima u
Bosni: a) u okrugu bai^lučkom. Stat. bosn. 39.
^ b) u okrugu travničkom. 64.

KOVAČEVIĆ, m. prezime (po ocu kovaču ili
Kovaču). — Od xiv vijeka, a između rječnika u

Daničičevu (Kovačevićb). Dragbmilb Kovačevićb.
Đeč. hris. 23. 91. Baja Kovačevićb. Glasnik.
15, 286. Vojevoda Petarb Kovačevićb. Mon. serb.
440. (1446). Vojevoda Tvrbtko Kovačevićb. 487.
(1461). Savrh poja Kovačević-Andra. Nar. pjes.
vuk. 4, 439. Stefan I. Kovačević. 2, 650 (medu
prenuineranti)na). — isporedi Kovačina. Mejdan
Ivana SeAanina i Bame Kovačevića. Norini 43.
Ar eto ti Kovačević-Bama. Nar. pjes. vuk. 3, 151.
Nu polako, Kovačević - Bamo ! Nar. pjes. juk.
480.

KOVAČEVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Hrvatskoj
u županiji modruško-riječkoj. Bazdije}. 50.

KOVAČEV^E, n. u spomeniku xiii vijeka ima
dat. Kovačevju, te ne znam^ jeli mjesno ime iU
možebiti coll. kovač. Na SirakovyČyhb dahb čestb
Konuhovju i Kovačevju i Vratbkovju. Spon.
stoj. 10. (1254—1264).

KOVAČI, m. pl. mjesno ime.

a. u Bosni, a) dva sela u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 9. 16. — b) selo u okrugu trav-
ničkom. 76. — c) selo u okrugu Doiie Tuzle. 83.

b. u Dalmaciji selo u okrugu kotorskom.
Bepert. dalm. 1872. 10.

e. seoce u Hercegovini. Statist, bosn. 108.

d. I* Srbiji dva sela : a) u okrugu čačanskom.
K. Jovanović 170. — b) u okrugu kruševačkom.
131.

e. u narodnijem se pjesmama pomine mjesto
Kovači, može biti da je isto što je pod a, b). —
u Vukovu rječniku ima ovo mjesno ime samo
s priinjerom iz narodne pjesme : Te je ša)e u Ko-
vače ravne, isporedi KovaČina t Kovačević (pri
kraju). Moj dai^, od Kovača Bamo! leti, Bamo,
na svoje Kovače. Nar. pjes. juk. 188.

f. i/iekakvo mjesto prije našega vremena. Ko-
vači (selište pusto). Stoj. spom. 184.

1. KOVAČICA, /. kovačeva žena. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,die schmieđin'
,uxor fabri* s primjerom iz narodne pjesme: Kovač
kuje, kovačica prede). Magda udova kovačica.
Mon. croat. 307. (1598). Kovačica. Petar š nome.
Glasnik. 2, 3, 72. (1706-1707).

2. KOVAČICA, /. mjesno ime.

a. u Bosni dva seoca: a) u okrugu Donć
Tuzle. Statist, bosn. 84. — b) u okrugu sara-
jevskom. 22.

b. u Hrvatskoj tri sela u županiji ^elo-
varsko-križevačkoj. Kovačica do£a. Kovačica slo-
vinska. Bazdije). 108. Kovačica gori^. 111.

c. u Srbiji, ti) mjesto u okrugu biogradskom-
Livada u Kovaćici. Sr. nov. 1861. 692. — b) mjesto
u okrugu sabačkom. !5[iva u mestu Kovatici.
Sr. nov. 1866. 306. — e) zaselak u okrugu užUhom-
K. Jovanović 157. — d) voda u okrugu valevskom.
Do -vode Kovačice. Sr. nov. 1867. 675.

đ. isto ime dolazi na dva mjesta siii t xi^
vijeka. U KovaČycu. Spom. stoj. 9. (1254—1264).
l^Tiva Kovačica. Deč. hris. 59.

KOVAČICE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
vafevskom. K. Jovanović 100.

1. KOVAČIĆ, m. dem. kovač.

a. u pravom smislu. — U Stidićevu rječniku:
,vilis faber*.

b. u prenesenom smislu, ovako se zovu fi«*<
vrste ptica.

a) Po Košiću kovačić veliki jeste przvo
narodno ime za ,Totanus glottisS kovačić sredi&i
za ,T. stagnatilisS a kovačić mali za ,Actitu'
t. j. ,Tringoides hypoleuous*. 8. Brusina, ptice
hrv.-srp. (nastavak). 149b.

b) Tringa subarcuata Giildst. Po Košiću

Digitized by

Google

1. KOVAĆIĆ, b, b).

4m

KOVAL]Ja

a Dubrovnika ,koya6i6^ S. Brasina, ptioe hrv.-
srp. (nastavak). 146^. — Tringa minuta Leisl.
Košić (ima) ,naj maiki kovačić^ 147«.

c) ,follica, acoello acqaatioo' ,falioa^ A. đ.
Bella, iječn. 821^.

d) ,Namenias tennirostris' ,chiarlottello'.
Slovinac. 1880. 82<^. — nepoiuđano.

2. KOVAČIĆ, ffi. prejsime, ispoređi Kova^vić.
— Akeenat sam gab%leiio kako sam ga vrlo često
čuo; g^egdje sam čuo i Kdva6ić; u Dubrovniku
se govori Eov4či6 kao 1. kova6ić. premda mislim
da je ovaj sadiM akeenat naj bofij jer ova riječ
i 1. kovačić jamačno je jedna ista, ipak sam
ostavio onako kao što sam čuo od večine. — Od
XV vijeka.

a. uopče kao presime. Petar Kova6ić. Mon.
croat. 184. (1487). Grgur Kovaćić. 140. (1490).
Vrane Kovačić. Stat po), ark. 5, 804. Kovačić
od sela Kovačića ix Livna. And. KaČić, kor.
458. Pavle Kovačić. D. Avramović 260.

b. ime selu u Dalmaciji u kotaru kninskom.
Bepert. daUn. 1872. 16. ~ Ono vafa da je isprva
bilo u mnoiinif isporedi KovaČići, a opet ovo
eadne mjesno ime može biti da se govori i u je-
dnini: Kovačić.

KOVAČIĆI, m. pl. ime selima u Bosni. —
isporedi 2. Kovačić, b pri kraju, a) tri sela u
kotaru sarajevskom. Statist, bosn. 9. 24. 25. —
b) dva sela u okrugu tratmičkom. 61. 70.

KOVAČIĆEN, m. prezime. — xviii vijeka.
MiloS Kovačićin. Glasnik, ii, 8, 80. (1706—1707).

KOVAčlJA, /. kovački posao, sanat; mjesto
gdje kovač radi, kovačnica. — Od xvii vijeka
(vidi a) ili možebiti još od xtv (vidi b), a ismeđu
rječnika u Belinu (,arte di ferraro* ,ars ferraria*
81 1«; kovačija od oružja ,armaria, bottega dove
si femno V armi' ,armorum officina' 101^), u Vol-
ti^ijinu (,fucina, ferraria' ,schmiede'), u Stuličevu
(,arte de* fabbri, de^ metalli' ^ferraria, officina
ferraria').

a. u prvom mačeihu^ sanat. Tubalkain (emisli)
kovačiju. P. Vitesović, kron. 1. Kakvim je po-
slom, ili kovačijom ili drvodi^em nastojao sa
hranu? A. Kanižlić, utoč. 551. Tubalkain smisli
kovačiju. And. Kačić, kor. 6. Kovačija ,schmid-
gewerbe^ Zbornik zak. 8, 710.

b. u drugom značenu, mjesto, KovaČije (moše
biti i plur. od kovač k(w stoje u trećem primjeru
kod 1. kovač, a, a)) na Korjćahb. Svetostef. hris.
16. Kovačija ,officina febri ferrarii*. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iftsg. 61.

1. KOVAČINA, /. vidi kovačija. — Od xvii
vijeka.

a. vidi kovačija, b. — Između rječnika u
MikcUinu (,o£ficina ferraria^ g4je se naj prije
ndhodit i u Stuličevu (uz kovačija iz Mikafina).

b. vidi kovačija, a. Četvrti brat kovačinu
znade. M. A. Be}ković, sat. 13^. ,Lijepo ti tu
svoju kovačinu ostavi, vidiš da ti ne ide^ J.
Bogdanović.

e. Kovačina, ime seocu u Hercegovini. Stat.
128. — vafa da je po značei^u kod a.

2. KOVAČINA, /. što otpada kad se ^ožde
h^e i uopče radi. — Od xviii vijeka, a tzmedu
rječnika u Belinu (,schiuma di ferro' ,scoria ferri^
811<^; ovčije uprav znači što i troska) gc^je se
fMJ prije nahodi, i u Vukovu (,die eisensp&ne'
,stricturae ferri'). Troskom ili kovačinom zovu
se one }u6čice što otpadaju kad se ki^'e gvožde.
Đ. Popović, poznav. robe. 61. KovaČine i ku-
čine, te od toga načiniti tijesto. Bos. vila.
1892. 95.

8. KOVlČINA, m. i f. augm. 1. kovač. — U
Vukovu rječniku.

4. KOVAČINA, m. rMdimak ili prezime, a) Ko-
vačina Bamo, ovako se zove neki Turčin u rM-
rodnijem pjesmama našega vremena. — Shvaća
se kao da je ista riječ što 3. kovačina, ali se
gdjegdje dodaje da je iz mjesta Kovača, ili mu
je prezime Kovačević (vidi ovu riječ na kraju).
— Između rječnika u Vukovu (Kovačina Biuaio)
kod kovačina. Prvu Turčin ki&igu nakitio, te
je Sa)e u Kovače ravne na Turčina Kovačinu
Hama. Nar. pjes. vuk. 3, 109. Hajde otld Ko-
vačini Bamu, da dovede trista Kovačanah. Pjev.
cm. 157«. A za i&ime Kovačina Bamo. Nar.
pjes. juk. 170. — b) prezime u naše vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.

KČVAČkI, adj. koji pripada kovačima (i u
širem smislu, koji pripada kovai^u). — Između
rječnika u Mikalinu (kovački, kovačev ,fabrilisO)
u Belinu (kovacka dje^aonica ,bottega di ferraro'
,offioina ferraria*), u Bjelostjenčevu (»fabrilis*), t*
Voltigijinu (,fabbrile^ ,zum schmied gehorig*), u
Stuličevu (jfabrilis, ad fabros pertinens*), ti Vu-
kovu (,der schmiede' ,fabrorumO* Otvrdnulo je
srce Aiovo, kao nakovan kovački. J. Banovac,
razg. 60. Činiti dilo kovačko. And. Kačić, kor.
152. Tu je uljego k8 ulazi gvožđe u ogdište
kovačko. A. Kalić 476. l^Toj u vodu daje se ko-
vački prah. J. S. Be}ković 286. Prah kovački
ili pilotine . . . 236. Ma} kovački. Đ. Đaničić,
sud. 5, 26. — Kovačka Mahala, mjesto u varoši
VraM u Srbiji. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 800.
Kovačka ulica u Dubrovniku. P. Budmani.

KOVlČNIGA, /. mjesto (kuća, soba, dućan)
gdje radi kovač. — Od sv vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,bottega di ferraro' ,officina fer-
raria' 811 a), u Bjelostjenčevu (,aedes fabrilis, do-
mus 1. officina ferraria 1. fabri ferrariiOi u Jam-
brešićevu (,ferraria*), u Voltigijinu (v. kovačija),
u Stuličevu (,officina ferraria' ; kovačnica oružna
,armorum ofEcina^t u Vukovu (,die schmiede'
,£abrica ferraria'). More se kovaču samliti ni-
koliko priko reda, zač i u kovačnici mlinskomu
gvozdu red je neto dojde. Stat. po}, ark. 5, 297.
Zmija uđe noću u jednu kovačnicu. D. Obra-
dović, basn. 188. U mom selu ima mehana,
dućan, boja^inica i kovačnica. M. Đ. Milićević,
zlosel. 220. — metaforički. Glava dangubna jest
kovačnica neprijate]a paklenoga. M. Pavlinović,
rad. 108.

KOVAD, m. vidi 2. kavad. — Na jednom
mjestu XV vijeka (može biti da treba čitati ka-
vadih). Svite, u kih tebi (Bogu) služba se či-
ioAe, raskrajati sebi u kovadih jaše (Turci), M.
Marulić 244.

KOVAJA, /. n^esno ime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Već sestrića bega
od Kovaje. Nar. pjes. vuk. 5, 81.

KOV AK, kovka, adj. koji se dade kovati (n. p,
0 gvožđu). — U pisaca rMŠega vremena. Kovak,
Kovan (kovni), min. ,schmiedbar, h&mmerbar',
tal. ,malleabile', frc. ,mallćable', egl. ,malleable' ;
kovko že}ezo, mech. ,schmiedeisen', frc. ,ferS egl.
,soft iron, wrought iron', tal. ,ferro malleabile'.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOVALIŠTA, n. pl. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Livada u Kovalištama. Sr.
nov. 1865. 408.

KOVALlifA, /. vidi kovačnica. — U Stuličevu
rječniku: v. kovačija. — Nepouzdar^ (rus. ko-
BajifcBJi).

Digitized by

Google

KOVAJ^ilCA 408

KOVA^ilCA, /. goli klip kuruze. Slatina. D.
Hire.

1. KOVAN, kovna, ađj. koji pripada kovu, ko-
vai^u (može značiti što i kovRn). — U naše
vrijeme. Onda se na ovom kovnom veštostvu
neka kožurica vata. P. Bolić, vinod. 2, 20. Na
kovnoj žici. 2, 210. Mrči su ih zavalili brci, pa
proz Sih im kovne toke siju. Osvetn. 2, 100.
Kovan, tech. ,metall- (in zus.)*; kovan novac
,metallgeld, gepragtes geld*, tal. ,moneta coniata,
coniato (danaro)*; kovni trošak, stat. ,pragungs-
kosten^ B. Sulek, im. znanstv. naz.

2. kOVAN, m. ime muško. — Prije našega
vremena. Kovanb. S. Novaković, pom. 70.

3. KOVAN, m. ime gori u Bosni. Kovan-gora.
Glasnik. 20, 276. — malo niže: sa Kovane, po
Čemu bi nom. sing. bio Kovana.

1. KOVANA, /. ime žensko. — Od prije na-
šega v^remena, a između rječnika u Vukovu. Ko-
vana. S. Novaković, pom. 70.

2. KOVANA, /. vidi 3. Kovan.
KOVANČINE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u

okrugu šabačkom. Zemja u Kovančinaraa. Sr.
nov. 1873. 543.

KOVANDIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Kovandifitu. Sr. nov. 1873.
448.

KOVANGrlJA, m. čovjek koji čuva ili goji pčele,
vidi pčelar, tur. qovan^y. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (,der bienenwiirtGr'
,apiarius*). Uzme za ćele kovan^iju. Nar. prip.
vuk. 90.

KOVANGrUIĆ (Kov^nj^ić), m. prezime (po ocu
kovangiji). — U naše vrijeme. Andrija Kovan^ić.
Sat. 841.

KOVAnAIJIN, adj. koji pripada kovangiji.
— U Vukovu rječniku: ,des bienenwarters' ,api-
arii*.

KOVInAIJINKA, /. kovangijina žena. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (ko-
v^n^ijnka ,die frau des bienenuarters' ,uxor api-
arii* s primjerom iz narodne pjesme : Da subaše
Jube kovan^ijnke, a an^ije mlade stanarice).

KOVANdijSKi, adj. koji pripada kovangi-
jama (ili uopće kovanluku), — U naše vrijeme.
Poviče moj kovan^ija: ,Daj nož kovangiski*. F.
Đordević, pčelar. 5. Kapa kovangijska. I. Ži-
vanović, rječ. kov. 14.

1. KOVAnICA, /. vrsta kose, vidi: Naši }udi
(u Lici) one kose koje se u dućanima uzimju,
zovu ,tiglanicamaS a ove što ih naši kovači kuju
zovu »kovanicama*. J. Bogdanović. Kovanice
grbave, ličke kose. Levanska varoš. D. Hire.

2. KOVANICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
čuprijskom. K. Jovanović 182.

KOVANIČIŠTE, n. ime selu u Srbiji u okrugu
biogradskom. Zemja u Kovaničišto. Sr. nov.
1878. 807.

KOVANIČKI, adj. koji pripada Kovanici. U
opštini kovaničkoj. M. Đ. Milićević, srb. 1094.

KOVANIK, m. pojas od tri prsta širok, išaran
zvezdicama ili četvrtastim plehačim pločama, u
užičkom okrugu. S. I. Pelivanović.

KOVANLUČINA, /. n^esno ime u Srbiji, a)
mjesto u okrugu biogradskom. Livada u mestu
Kovanlučini. Sr. nov. 1867. 576. — h) mjesto u
okrugu kruševačkom. Livada u KovanluČinu. Sr.
nov. 1875. 100.

KOVlNLUČiŠTE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Glasnik. 19, 174.

KOVARI^E,

KOVANLUK (kov4nluk), m. vidi u}anik. —
Od tur. kovan, ulište, s turskijem nastavkom luk.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(vide ujanik).

a. uopće. Koji nejma pun svoj podrum
vina ... i kovani uk pun voska i meda. M. A.
Rejković, sat. D7ft. I optraži turske kovanluke.
Nar. pjes. vuk. 4, 332. Jesu V ho^o iznil' kovan-
luke? Nar. pjes. juk. 576. Pčele zujahu oko
kovinluka. M. P. Sapčanin 1, 64. Naj viŠe se
je zadržavao oko svoga kovanluka i svoje ko-
libe. M. Đ. Milićević, pom. 1, 100. Jedan da
je u to vreme uvek u kovanluku. F. Đordević^
pčelar. 24. I da Bog da se rojili po kući kao
čele u kovanluku! Srp. zora, god. 1, svez. 6, str.
126.

b. kao mjesno ime.
a) u Bosni seoce u okrugu Done Tuzk.

Stat. bosn. 85.

h) u Srbiji, au) mjesto u okrugu bio-
gradskom. Livada u Kovanluku. Sr. nov. 1872.
928. — fph) selo u okrugu čačanskom. K. Jovanović
170. — rr) mjesto u okrugu kruševačkom Zemja
pod zabranom u Kovanluku. Sr. nov. 1870. 348.

— dd) mjesto u okrugu požarevačkom. Zemja
u Kovanluku. Sr. nov. 18r>l. 600. — ee) mjesto
u okrugu smederevskom. I^iva kod Kovanluka.
Sr. nov. 18<>8. 412. — f'f) zaselak u okrugu to-
plićkom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 396. —
fjff) Bandin Kovanluk, mjesto u okrugu biograd-
skom. Krčevina u Bandinom Kovanluku. Sr. nov.
1875. 878. — hh) SUri Kovanluk, mjesto u
okrugu kragujevačkom. Zabran u Starom Kovan-
luku. Sr. nov. 1875. 515.

KOVANOVAC, Kovanovca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu biogradskom. Vinograd u Kova-
novcu. Sr. nov. 1873. 843.

1. KOVAlirE, n. djelo kojijem se kuje. — Sta-
riji su oblici kovanije i kovanje. — Između rjeC'
nika u Belinu (kovanje ,il battere il ferro' ,cu-
dere' 133h; ,il ferrare' 3101^), u Stuličevu, u Vu-
kovu. Načelo kovanija duhu. Sava, tip. hil. glasn.
24, 203. tip. stud. glasn. 40. 162. KovaAe obi-
čajnoga novca. Zbornik zak. god. 1871. 827.

2. KOVANE, n. ili f. pl. (>), ime selu u Bosni
u okrugu sarajevskom. Stat. bosn. 21.

KOVARA, /. neka gliva. Kovara, sohuster-
pilz, Boletus luridus Schaff. (Janda). B. Šulek,
im. 165.

KOVARAN, kovarna, adj. lukav. — Postajt
od osnove glagola kovati (vidi kovati, 5; Upo-
redi 2. kov, i), po svoj je prilici od kovati poslao
supstantiv kovarjt sa znaČenem: kovač uopće
(isporcdi češ. kovar, gornluž. kovaf), te od ove
riječi uzete u prenesenom smislu postalo je ko-
varan, kovarstvo itd. — Riječ je stara, isporedi
stslov. kovartm,, rus. fcoBapHi.iii. — Mislim da
se u našemu narodu rijetko čuje, pa tako i ostale
riječi od osnove kovar. — Između rječnika a
Stulićevu (v. vuhven s dodatkom da je rijtl
ruska), i u Vukovu (.falsch' ,astutus*, cf. lukav:
mudar i ko varan s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori). — U Lici se ne shvaća u zlom
smislu. Kovaran, ,lebendig* okretan. ,KovaraD
čojk čomu kraja nije'. J. Bogdanović. — U Stu-
lićevu rječniku ima i adv. kov&ruo, v. vuhveno.

KOVARNIK, m. kovaran čovjek. — Samo u
Stulićeru rječniku: v. vuhvenik s dodatkom da
je riječ ruska.

KOVARNE, n. mjesno ime,
a. vidi u Danićićevu rječniku: Kovartne (po
svoj prilici treba čitati Kovartnje), selo koje je

Digitized by

Google

KOVABAe, a.

409

KOVATI, 1, c, b).

car Lazar dao manastiru u Ždrijelu braničovskom :
,Kovarnd'. M(on. serb). 194. (1380). u prijepisu
koji je mjesto originala stoji ,Kovarne^

b. mjesto u Srbiji u okrugu požarevačkom.
Niva u Kovarnu. Sr. nov. 1871. 562.

KOVArSTVO, n. lukavstvo (osobina onoga što
je lukav ili kooaran; nešto Jto se lukavo ili ko-
varno izmisli ili izradi). — Vidi što je kazano
kod kovaran. — Riječ je stara, isporedi stslov.
kovarbstvo, rus. i;oBapcTBo — Između rječnika
u Stulićevu (v. vuhvenost s dodatkom da je riječ
ruska)y u Vukovu (,dio schlauheit' ,astutia*. cf.
lukavstvo), n Daničičeou (kovarbstvo ,astatia').
PrelitStnoje kovarstvo. Glasnik. 11, 48. — U pi-
saca našega vremena u osobitom značcnu (ispo-
redi 2. kov, f). Kovarstvo, hiat. stil. ,umtriebe,
cabale (geheimer anschlag)', tal. ,trame^ B. Šulek,
rječn. znaustv. naz.

KOVARSTVOVATI, kovarstvujem, impf. biti
kovaran ; izmiš\ati^ raditi kovarstva. — RijeČ je
stara, isporedi stslov. kovarbstvovati, rus. kobmj)-
cTBouaTb. — Samo u Stulićevu rječniku: ,machi-
nari, versutum osse* s dodatkom daje riječ ruska.

KOVAŠTVO, n. vidi kovačija, &. — U Stuli-
ćevu rječniku: kovačtvo, v. kovačija.

k6vATI, kftjem (k6vera), impf. obrađivati
gvožde (naj češće, a može biti i drugo, kao zlato,
srebro, mjed itd.) udarajući po liemu (osobito kad
je vruće) čekićem, i tako što iz nega nnpravfati.
— Osnova je ku, ali se u infinitivu i u proŠlijem
oblicima umeće a pred kojijem se ku- mijena na
kov- (radi infinitiva kuti vidi ovu riječ); u sa-
dvMem se vremenu umeće obično j među ku i
nastavak; ali u Vukovu rječniku ima i praes.
kovom s dodatkom da se može čuti po istočnijem
krajevima (i bugarski je kob;^^); pa po tome piše
i Daničič: Glagol ,kovati* može i u onijem obli-
cima, u kojima je osnova bez nastavka, ukinuti
zijevane na isti naČin, na koji ^ ukida kad ima
u sebi nastavak, t. j. pretvorivši ,u* u ,ov*, pa
n. p. u sad. vr. p^lasi ne samo ,ku-j-e-m' nego i
,ko-v-e-m*. obl.^ 97. Ali se primjeri u kojima je
praes. kovem nalaze samo u knigama pisanima
stslovenskijem ili crkvenijem jezikom, vidi F. Mi-
klošić, lex. palaeoslov.^ kod kovati, i ovaj primjer :
Zlati sbsudb trudcumb kovetb se. Stefanit. star.
2, 290. — Akc. kaki je u praes. kiijem (možebiti
nije suvišno dodati da je u Dubrovniku kujem),
takt je u impf. kSvfih, u aor. 2 i S sing. kovft,
u ger. praes. kiajfići, u part. praet. ad. kdvao,
kov&la, u part. praet. pass. kovan; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf, osim impt. kuj,
kujmo, kfijte. — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kovati, kov:i i kuja; rus. KOBETb, Kyio; češ.
kouti, praes. kuji; kovati, praes. kovAm; po/.
kowa6, kuć, praes. kujrj (pa i lit. kauti, praes.
kauja, boriti se). — Radi korijena Miklošić ispo-
ređuje stgornem. houwan, udarati, biti, novogor-
nem. hauen ; može biti da je isti korijen i u lat.
čudo, incus. — Između rječnika u Mikafinu (ko-
vati g\^ozdje ,ducere vel cudere ferrum*), u Be-
Unu (,battere il ferro, lavorare il ferro* ,cudo*
133*; ,lavorar il ferro' ,cudo' 311b; u Bjelostjen-
čevu (kujem, kovati ,cudo, čudo forrum, extenuo,
attenuo, extendo'), u Jambrešičevu (kujem ,cudo*),
u Voltigijinu (,fabbreggiare, mazzicar ferro, la-
vorar ferro* ,schmieden'), u Stulićevu (,ferrum
ducere, cudere*), u Vukovu: (po istočnijem kra-
jevima može biti i k6vem) ,schmieden' ,cudo'; u
Daničićevu (,cudere').
1. u pravom smislu.
a. nije izrečen objekat (može značiti i uopće
raditi kao kovač). Dosta kovat svaki dan imade.

M. A. Rejković, sat. I3b. Ili gradi ili djeja ili
kuje ili maže ili piše. A. Kalić 234. Ods'ječe
mu ruku do ramena: ,Eto sada. Novače kovaču !
da ne kuješ ni bojo ni goro'. Nar. pjes. vuk.

2, 406. Jedan kuje, drugi pozlaćuje. 3, 103.
Koji klep}e hrabrašo onoga koji kuje na nakovnu.
Đ. Daničić, isai. 41, 7. ~ Sa se, pasivno bez su-
bjekta. Pod šatorom, gdi se kuje. V. Došen
211»\

b. objekat je ono (gvožđe itd.) po čemu se
udara kujući.

a) gvožde. Ako vidiš (u snu) da gvozdje
kuješ, toj prilikuje nemoć. Zborn. 130*^. — Sa
se, pasivno. Gvožđo se kuje dok je vruće. Nar.
l>osl. vuk. 41.

b) zlato, srebro, mjed itd. Ki srebro kuju.
Bernardin 98. baruoh. 3, 18. Kovati mjed, zlato,
srebro ,coniare o battere moneta di rame, oro,
argento* ,aes, aurum vel argontum cudere' (po
talijanskom tumačenu pripada pod d). A. d. Bella,
rječn. 216*. — Pasivno. Polak oca slavna svoga
sio krajević slavni biše na sto od zlata kova-
noga. I. Gundulić 446. Bo|e zlato na pola de-
rato, nego srebro iznova kovato. Nar, pjes. vuk.
1, 321. Noće zlato srebro svakojako nego hoće
po izbor' kovato. 1, 451. Boje zlato i poizde-
rato nogo srebro iznova kovato. Nar. posl. vuk.
22. — Sa se, pasivno. Sve u Mleci de se kuje
zlato. Nar. pjes. vuk. 3, 318.

c. objekat je ono što postaje kovaMm (oblik
što se daje gvozdu itd.).

u) kuje se Što od gvožđa. Čavle kuju
žestoke. M. Držić 457. — Ini obruče kovahu,
ini zgibahu obruče. Pril. jag. ark. 9, 96. (1468).

— Da ćo kovat kluče gradu. Nar. pjes. istr.

3, 4. — I od pasa dvije puške male štono ih je
u Mletku kovao. Nar. pjes. vuk. 3, 412. — Ko-
vala su sabju dva kovača. 2, 283. Ja sam sabju
za sebe kovao. 2, 502. — Ja ću kovat nima strile.
G. Palmo tić 2, 363. — Oklope kovati reče. Aleks.
jag. star. 3, 234. — Koji kuju oružja i Turkom
ih prodaju. Ant. Kadčić 284. Te kovao svijetlo
oružje. Nar. pjes. vuk. 3, 280. Pa bi kleo oružje
krvavo i onoga ki ga je kovao. Osvetn. 2, 176.

— Pasivno. Svitle puške u Breši kovane. And.
Kačić, razg, 322*. Nit' kovate (puške) nit' čeki-
ćovate. Nar. pjesm. horm. 1, 473. Sjajne puške
i nože kovane. Osvetn. 2, 171. — Oružje je u
metaforičkom smislu. Čiro kraj . . . kako s dvije
poglavito vrste od oružja općaše pridobivati . . .
tako ih još s velikom pomnom i hitrosti kovaše . . .
Oružja bijehu jubav, koju svojijem nošaše, i vječni
strah, u komu držaše neprijateje, kovana i vla-
dana od svakčašnega bdijenja duše i tijela . . .
D. Zlatarić iii — iv. I za poraz judstva svega
kova oružja (požudo), J. Kavanin 257*.

b) kuje se od zlata, srebra itd. Pehare
kovaše od kaležev tvojih. M. Marulić 244. Raz-
kovaću srebrne ibrike, a kovaću krize i kaleže.
And. Kačić, razg. 116t>. — Najde zlat i hitro
kovan prstenak. P. Zoranić 31*. Kovati prstene
,fare o lavorare anelli' ,fabricare anulos'. A. d.
Bella, rječn. 79*. A za treću prstei^e kovao. Nar.
pjes. vuk. 1, 581. — II' srebarca (daj mi), ma
ružice, u što kuju userezi (,ušeresi'), tako srebro
zlatom vezi po sve danke, ma dušice! A. Cubra-
nović 161. — Kadunama kovati derdane. Nar.
pjes. vuk. 2, 201. — Bog ubio saha^ije koji kuju
zlatne sa'te. 1, 186. — Srebrene puce od nedara,
što je momak kovo za vjenčaiia. Osvetn. 2, 26.

— Pasivno. Kipovom salivenim i kovanim od
srebra ukazuju poštei!ie. A. Kanižlić, kam. 580.

— Da mu su stremeni od srebra kovani. M. Ve-
tranić 2, 167^ — Ta zlata kovan trak, ta biser

Digitized by

Google

KOVATI, 1, c, h).

410

KOVČEG

trguje. Đ. Baraković, vil. 841. — (Može biti da
je u ova dva primjera kovati imperfektivni glagol
prema okovati) Prehitro kovan p&s. M. Marulić,
pjes. 88. Kupicu ti kovan pojas od zlata. Nar.
pjes. vuk. 1, 343. — Sa se, pasivno. Neće drugi
da boguje (bog), neg' od zlata što se kuje. V.
Došen 79a.

c) objekat su trjeskovi (po grčkoj mito-
logiji). Posred moga kuju dvora po naredbi moj
trjeskove. I. Gundulić 67.

đ. i 0 novcima se kaže da se kuju, jer je
kod napravfaiia novaca glavno udarac kojijem
im se aa oblik. — Između rječnika u Mikafinu
(kovati pjeneze ,cudere, flare, monetam cudere,
signare argentum'), u Beltnu (kovati pjeneze
,battere la zecca* ,argentum signare' ld3<^; ,co-
niare, cio^ batter moneta' ,nummos cudere' 216<^;
,improntar, coniar moneta' ,8igno* 387*), u Volti-
gijinu (kovati pineze , coniar, batter monete'
,munzen, pragen'), u Stulićevu (pjenezi kovati
,argentum signare'), u Vukovu (novce ,geld pragen'
,cudo'). Gde jestb postavio carb dinare kovati.
Zak. duš. pam. šaf. 49. Ako se nado zlatarb u
gradu kove (part. praes. act.) dinare bezi> vo|e
careve. 49. Vrag uzeo dukate, makar i tko ih
kuje. M. Držić 295. Privridni dukati ki čini
kovati. Đ. Baraković, vil. 48. Ako bi pineze
koval. F. Glavinić, sviti. 67. Ov kra} je začel
pneze kovati. P. Vitezović, kron. 76. Koji bi
jaspre kovao. P. Filipović 11. Iz suda crkve-
noga novce kovati. A. Kanižlić, kam. 820. Koji
kuje novce krive. V. Do&en 136l>. Koji kuju
krivu jaspru. A. d. Gosta 1, 181. Ban potvrđuje
saborske odluke, banski novac kuje . . . M. Pa-
vlinović, razg. 104. — li'ešto je osobito u ovom
primjeru. Hotijafie svrhu jaspri kovati Aegovo
ime. J. Banovac, pripov. 235.

e. vidi klepati, c. Kosači behu posedali
pod rastić da kuju kose. M. Đ. Milićević, zim.
već. 812.

f. u metaforičkom smislu.

€i) objekat je stvar što se uprav kuje, alt
je shvačena u metaforičkom smislu. Rasti, rasti,
Vladislave, svi narodi tvoj glas 6uju, i za jedne
tvoje glave sto kruna ti od sad kuju. I. Gun-
dulić 816—317. Od slave krune im kuje. I.
Đordić, uzd. 46. — Verigu sama sebi kuješ. V.
AndrijaSević, put. 287. Kuje sebi verigu. (Z).
Poslov. danić.

b) objekat je ikešto umno. Ini mačem
kuju čfiđ do vika. I. Đordić, uzd. 155. — Naši
su stari kovali poslovicu sto godina, dok se u
puk stanila. 8. t^biša, prip. 252. — Neke sam
reći na novo kovao. P. Bolić, vinod. 1, xv. —
8a se, pasivno. Zakoni se kuju i propisi kle-
pute. M. Pavlinović, rad. 6. Miloš popusti i u
skupštini godine 1835 ostavi da mu se kuje
ustav. razg. 88.

2. kao imperfektivni glagol prema potkovati,
vidi potkivati. — Između rječnika u Belinu (,fer-
rare' ,caloeo' 310h), u Vukovu (koAa ,das pford
beschlagen' ,munio pedes equi soleis ferreis' s pri-
mjerom iz narodne pjesme : Đe junaci koAe kuju).
Svaki (vitez) zlatnoj u odjeći srebrom kova koAske
stupe. I. Gundulić 334. Mila kona na Bosni
potkiva, ne ku^e ga čim se koni kuju, već ga
kuje srebrom i olovom. Nar. pjes. vuk. 1, 15.
KoAa kuje mladi Pavle. 1, 307. Pejajte ga vrane
kovat koAe. Nar. pjes. istr. 1, 27. — Sa se, pa-
sivno. Vidla žaba đe se koAi kuju, pa i ona
digla nogu. Nar. posl. vuk. 34.

3. kao imperfektivni glagol prema okovati
(n. p. u verige). — U primjerima samo u meta-
foričkom smislu. Knez se Mlečićima udvara, da

nas bole kuju i stežu. S. ^l^ubiŠa, prip. 199. —
Sa se, refleksivno. Tko vojnikom lak' vjeruje
bukalijam sam se kuje. J. Kavaiiin 252*.

4. kovati koga u zvijezde, vrlo (i preko mjere)
hvaliti koga. — Vafa da je imperfektivni glagol
prema okovati (n. p. u zlato), u metaforičkom
smislu. — Između rječnika u Vukovu (kovati
koga u zvijezde, t. j. hvaliti). Kovati koga u
zvijezde. (Hvaliti ga). Nar. posl. vuk. 135. —
Sa se, refleksivno. 1 od sebe sam govoriš, kada
slavna dila tvoriš ... te se zato uzvisuješ, i u
sjajne zvižde kuješ. V. Došen 37^.

5. izmišfati ili raditi potajno kome na štetu.

— vidi kod 2, kov, f. — Između rječnika u Stu-
lićevu (zasjede komu kovati ,in8idias alicui stru-
ere'). Na hi}ade laži kuje. V. Došen 41*. Laži
kujuć na hi]ade. 56*. Srce koje kine zle mislL
Đ. Daničić, prič. 6, 18. — I bez objekta. Kovati
i misliti suprot iskn^emu. S. Matijević 42.

6. uopčs raditif poslovati. — Samo u Mika-
finu rječniku: kovati, poslovati ,facio, ago, la-
boro, operor'.

KOVČ-, vidi kopč-.

1. KdVČA, /. sprava načinena od žice za spu-
Čane hafina ; sastoji se iz dva dijela : iz muškoga
(što se zove i kovčar, kukac, mužjak) što je kao
kvaka, i iz ženskoga (što se zove i čupica, pet)a,
spona) što je kao prsten, kad je u jednini, Mčno
znači ^amo ženski dio (ali vidi i kovčica), a u
množini znači oba dijela. — Vidi 1. kopča što
je stariji oblik ; ondje je i postaM od tur. qopča
što znači oba dijela (muški je qopča erkek, a
ženski qopča diši). — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (kovče, kopče, ombrete, ažu-
lice ,ansula, phibia') gdje se naj prije nahodi, i
u Vukovu: ,das heftel (eigentlich djas dhr)' ,fi-
bula'; pl. kdvče ,die heftel' ,fibulae'. Zape meni
kovča. Bos. vila. 1892. 360. — U narodnijem
pjesmama vrlo Često stoji kovče uz čak&ire, te
jamačno zftači zlatne ili srebrne kovče na doka-
jenicama, pa po tome i same dokofenice. Baspuči
mi kovče na čakšire. Nar. pjes. vuk. 3, 447. Na
čakširam od srme su kovče. Nar. pjesm. horm.
1, 473. — Zasjaše se toke na prsima i zlaćene
kovče na nogama. Nar. pjes. vuk. 2, 150. Na
nogama kovče i čakšire, žute mu se noge do ku-
lena, pobratime, kako u sokola, iz kovči su sin-
^iri od zlata. 3, 119. A na noge kovče i čakšire,
do ko}ena u srmu žalite, od kojena izvezene
zlatom. 3, 201. Te skinite kovče i dizluke.
3, 295.

2. KOVČA, m. ime muško. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Za Osmanom Kovča
barjaktare. Pjev. crn. 165h.

KOVČA.LI, ađj. s kovčama, nakičen kovčama
(u pjesmama o čakširama), tur. qopčal7. — Ne
mijena se. — - U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (,mit hefteln geziert' ,fibulatus'). Na
mededu zelena dolama, na pijevcu kovčali čak-
šire. Nar. pjes. vuk. 1, 529. Obukla je kovčali
čakšire. 3, 350.

k6vČAR, kovćdra, m. u Vukovu rječniku:
muška kovča ,der haoken (eines heftels)' ,fibula'.

— vidi kod 1. kovča. — isporedi 2. kopčar.

k6vČEG, m. shrana (spremica, sud) načiiken
od drva (pa i od gvožđa i od drugoga čega),
obično s osam pravijeh uglova, s poklopcem. —
isporedi sanduk, skriiia. — Akc. se mijei^a u gen.
pl. kčvčegft. — Biječ je stara, isporedi stslov.
kovičegi*, bug. kovčeg, rus. KOB^en,. — Nepo-
znata postaiia: Miklošič ispoređuje novogrč. xav-
x^oi\ drveni pehar, lat. caucus, čaša, i stslov. kovi-

Digitized by

Google

KOVČEG

411

1. KOVUiE

kaH, čaša. — U i^eJcijeh se pisaca nalazi oblik
kopćeg (vidi). — Ismeđu rječnika u Vrnnčićevu
(,arcalus')) u Stuličenu (griješkom koučeg t kovčeg
,sorinium, arca, capsa'), u Vukovu: (u Hercego-
vini) ,die kiste, trahe' ^arca, cista^; u Daničićevu
(kovbčegb ,arca').

a. uopće. Prikloni kovčeg ka dvjema noje-
vičem. Zborn. 86«. Čemu služe jaspre u kov-
čegu? M. Badnić 94*. Zadužbina tjelesna vadi
se iz kovčega. 390^. Bogatao oko sebe vidi pune
kovčege srebra, zlata, dragoga kamena. J. Fili-
pović 1, 265^. Sakuje gvozden kovčeg. Nar.
prip. vuk. 199. Svaka žena, gdje ih je viŠe u
jednoj kući, drži svojo ruho i preoblaČilo u svom
kovčegu, koji je pod bravom, da ne bi ko drugi
mogao premetati po liemu. i odrasle djevojke
imadu svoje kovčege, u Dobroselu. M. Medič. —
kovčeg zavjeta, arca foederis, isporedi korab}a,
c. I načini Veseleilo kovčeg od drva sitima. Đ.
Đaničić, 2moJ3. 37, 1. Da donesemo iz Siloma
kovčeg zavjeta Oospodiiega. Isam. 4, 8. Da je
došao kovčeg Gospodfii. 4, 6. Kovčeg Božji bi
otet. 4, 11.

b. često se u kovčegu hrani mrtvo tijelo, oso-
bito sveto. Otbkryvbše grobb prdosveštenaago, i
sbtvoriše po glagolu jego, i vb drbvdnd kovčezi
položise. Domentijan* 344. Poveldše sbtvoriti
kovbČegb izbranb i vbzbmbše telo šego hristo}u-
bivaago nesoše je. Danilo 160. Pa od ose u bijelu
crkvu do kovčega vise Petra svetog, svetog Petra
kovčeg celivaše. Nar. pjes. 4, 465. Ja ću se za-
vjetovati pred kovčegom svetoga Vasilije. 8. ^ju-
biša, prip. 227.

C. arca Noe, Nojeva lađa. Kada Noe iziđe
is kovčega. Pril. jag. ark. 9, 106. (1468). Na
zelenoj kiti masline ku pmese golub v kovčeg.
Korizm. 61h. I ude Noje u kovčeg. Đ. Daničić,
Imojs. 7, 7. — isporedi korabja, b.

đ. kovčeg morski ,08tracion turritum*. J.
Pančić, zool. 288.

KOVČEGA, /. vidi kovčeg. — U Stulićevu
rječniku: (griješkom) koučega uz koučeg. — ne-
pouzdano.

KOVČEŽAC, kčvčešca, m. dem. kovčeg. —
isporedi kopčežac. — Od xv vijeka, ti između
rječnika u Stuličevu (griješkom koučežac ,parvum
scrinium, arcula, capsula') t u Daničićevu (kovb-
čežbcb ,arca'). U jednomb malu kovčescu (sic).
Mon. serb. 387. (1436).

KOVČEŽICA, /. dem. kovčega. — U Stulićevu
rječniku: (griješkom) koučežica uz koučežac. —
nepouzdano.

k6vČEŽIĆ, m. dem. kovčeg. — Od xvii vijeka^
a između rječnika u Stulićevu (griješkom kou-
Čežić uz koučežac) i u Vukovu (dim. v. kovčeg).
Zatvoreno u jednomu >ovčeŽiću od zlata. M.
Badnić 190h. Zatvori ih u jedan kovčežić. Nar.
prip. vuk.' 284. Imaše kovčežić, i nošaše što se
metase u A. Vuk, jov. 12, 6. Uze kovčežić od
site, i obli ga smolom i paklinom. Đ. Daničić,
2mojs. 2, 8. — Vuk je (u prenesenom ili u ine-
taforičkom smislu) ovako nazvao svoju knigu u
koju je sakupio nekolika svoja kiMževna djela.

KOVČEŽINA, /. augm. kovčeg. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (griješkom
koučežina ,vilis arca'). ,Punu kovčežinu donijela
svakovrsne robetine'. J. Bogdanović. ,čija je
ovo kovčežina ?' u Dobroselu. M. Medić. — / kao
mjesno ime u Srbiji u okrugu jagodinskom. Za-
bran u Kovčcžini. Sr. nov. 1875. 911.

1. KOVČICA, /. dem. 1. kovča. — isporedi
kopčica. — U Vtikovu rječniku. — U Dubrov-

niku znači u naše doba što i kovče (muška i
ženska kovča), i osobito miiška (ženska je pet|a
ili oko). P. Budmani.

2. KOVČIOA, /. n\jesno ime u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Kovčici. Sr. nov. 1866.
823.^

KOVČIĆ, m. prezime i mjesno ime. — isporedi
Kopčić.

a. prezime. — U pjesmi crnogorskoj našega
vremena. Nu je ovo Kovčić Murat bego od
Lijevna. Pjev. crn. 254*«.

b. selo u Bosni u okrugu travničkom, isto
što Kopčić, b (drugo selo). Schem. bosn. 1864. 51.

KČVEBTA, /. pokrivač (na posteli), tal. co-
perta, mlet. coverta. — U naše vrijeme u
Istri. Žute koso na kovertu vise. Nar. pjes. istr.
2, 127.

k6vIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. S Bo-
gatića Ković-Mihaila. Nar. pjes. vuk. 4, 251.
Ivana Kovića žena tužila Panteliju Drezgića.
Glasnik, ii, 1, 31. (1808). Stevan Ković iz Zao-
vina. M. Đ. Milićević, srb. 608.

KOVILIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Pavle
Kovilić. Bat. 410.

KOVILOVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Livada na Kovilovu. Sr. nov.
1861. 67.

1. KOVI^i, m. neka bi^ka.^ KoviJ žuti, Anthyllis
aurea Vis. (Vodopić). B. Šulek, im. 165. Uz Aih
vile kolo zaigrale, kovij-kite za kape sabrale.
Oavetn. 4, 30. ■— vidi 1. kovije.

2. KOVIL, m. mjesno ime u Bačkoj.^

a. Gorni i DoAi Kovil, dva sela. Šem. prav.
1878. 28.

b. manastir. Šem. prav. 1878. 145.
KOVt^iAČA, /. ime mjestima u Srbiji, a) selo

u okrugu podrinskom. K. Jovanović 136. i u Vu-
kovu rječniku : selo u Jadru (pod Gučevom, blizu
Loznice) . . . Srbi onuda pripovijedaju da su nekad
bile dvije sestre: Vida i Kovi}ka; pa Vida gra-
dila Vidojevicu, a Kovifka taj grad Kovijaču...
vidi i M. Đ. Milićević, srb. 521. — b) mjesto u
okrugu kragujevačkom. Vinograd u Kovi)ači. Sr.
nov. 1873. 787. — c) mjesto n okrugu smederev-
skom. liriva u Kovijači. Sr. nov. 1861. 502.

KOVU-AK, m. zaselak blizu Bojne u HrvaUkoj.
Šem. prav. 1878. 72.

KOVI^iANIĆ, m. prezime. — xvii vijeka. Pop
Ivan Kovijanić. I. IvaniSević 11.

KOVUiABAC, Kovijarca, m. ime n^jestu u Sr-
biji. Medu rečicama Orvencem i ćovdinskom
(glavica) Kovi)arac. Dragašević, mlava. glasn.
43, 818.

1. KOVINE, n. Štipa pennato L., ikeka bijka.
— isporedi kovi}. •— Osnova je stara, isporedi
rus. KOBu.ii., možebiti i praslavenska, ako čeŠ.
kovyl nije uzeto iz ruskoga. — Miklošić ispore-
đuje rus. icoBujiaTb, hramati. — U našemu se
jeziku javfa od xvi vijeka, a između rječnika u
Stulićevu u kojemu stoji griješkom kouje veliki
(sic), trava ,beca lunga' ,herbae genus', i u Vu-
kovu (,das pfriemengras* ,stipa pennata Linn.').
Pozlatno kovi}e se tuj nahodi. M. Vetranić 2, 267.
Toto ni rumene rožice, ni ži}a, ni grane zelene,
ni bila kovi}a. D. Baraković, vil. 156. Tu ša-
renu košutu, bijelo kovi}e gledaš. M. Katančić
42. Kovi}e i rano bosije! Nar. pjes. vuk. 1, 10.
Lepa Pava u kovi)u spava, lioj se Bado kroz ko-
vije krade. 1, 264. Smi)e i kovi}e (n. p. to je,
ovo je; t. j. to je prema drugome zlu ništa). Nar.
posl. vuk. 290. Ej bijele stijene! cvatilo vam

Digitized by

Google

1. KOVINE

412

KOVNICA

8ini)e i kovine ! Osvetn. 2, 99. A po gori zadrh-
talo lišće i kovi}A zatreptalo cvijeće. 8, 147. Ko-
vi]e (kou}e Stalli), rus. kobu.k., Koeu.ia, kobm.ika,
ćeš. kovil, Štipa penoata L. (Pančić, Vuk). B.
Šolek, im. 165. — I od mila se ovako kaže dje-
tetu. I. Pavlović.
2. K6viLE, n. mjesno ime.

a. zaselak u Srbiji u okrugu užičkom. K.
Jovanović 154.

b. vidi u Vukovu rječniku: namastir u Sta-
rome Vlahu pod planinom Kobi|em.

KOVI^iEVAC, Kovijevca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu biogradskom. Vino^^rad u Kovi-
jevcu. Sr. nov. 1875. 759.

KOVI^iKA, /. načineno od kovije.

a. ime žensko. — U Vukovu rječniku : ^frauen-
name' ,nomen feminae*. — vidi kod Kovi)aća.

b. ime ovci. Bastaj, Daruvar, Bruvno. Đ.
Hire.

KOVUiNO, n. mjesno ime. — xiv vijeka. Na
Kovijfcno. Deč. hris. 48. 101.

k6VIN, Kovina, m. mjesno ime. — Vidi u
Daničičevu rječniku: Kovinb, ^ad u Mađarskoj
na Dunavu : ,primi Lazarb Kovinb i ine gradove
pobrežke* 1456. (Okdz. pam. šaf.) 79. u drugoga
Jetopisca ,Kovino'. G(lasnik). 10, 273. — u pro-
topresviteratu pančevačkom. Šem. prav. 1878. 54.
varošica u Magarskoj u protopresviteratu budim-
skom. 36. — Kovinb (stari). — Kovinb Martinb
(ili Martinb?). S. Novaković, pom. 135. Na Ko-
vinu Dunav prebrodio, pa se maši vlaške zem}e
ravne. Nar. pjes. vuk. 2, 481. — isporedi Ko-
vino.

1. KOVIiVA, /. metallum, uprav što se može
kovati, pa se ovom riječi shvača ne samo gvožde^
mjedi ^f(ftOf srebro itd. nego i druga tjelesa koja^
kao ova, svijetla su (kad su čista) i vode dobro
toplinu i muihevinu itd.j i ako se ne dadu kovati.
— isporedi 2. kov, b, kovovina, metal. — Riječ
su načinili u naše doba pisci od osnove kov gla-
gola kovati nastavkom ina. Kovine mijesi i
udara na kalupe. M. Pavlinović, rad. 31. Ko-
vina, chem. min. (metal), lat. ,metallum' ,metall',
tal. ,metalloS frc. ,mćtar, egl. ,metal'; dragocjene
kovine ,eđle metalle^, tal. ,metalli preziosi, no-
bili'; proste kovine ,unedle metalle', tal. ,metalli
ignobili*; lake kovine ,leicbte metalle' ; teške ko-
vine ,schwere metalle^ B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

2. K6vfNA, /. ime žensko. I. Pavlović.

3. KOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. lifiva u Kovini. Sr. nov. 1865.
477.

KOVINAO, Kovinca, m. čovjek iz Kovina (u
Banatu). V. Arsenijević. — Od xviii vijeka.
Miloš Kovinac^ Glasnik, u, 3, 73. (1706—1707).

k6vINAČKI, adj. koji pripada Kovinu (u
Banatu). V. Arsenijević.

KOVINCI, m. pl. mjesno ime. — Prije našega
vremena. Kovinbci. S. Novaković, pom. 135.

1. KOVINKA, /. ime žensko. — Od xviii vijeka.
Kovinka Dmitrova. Glasnik, ii, 3, 75. (1706—
1707). Kovinbka. S. Novaković, pom. 70. Ko-
vinka, ime žensko. Zem]ak. 1871. br. 2.

2. KČViNKA, /. žensko čefade iz Kovina (u
Banatu). V. Arsenijević.

KOVINKIĆ, m. prezime. — Prije našega vre-
mena. Kovinbkićb (prezime). S. Novaković,
pom. 70.

KOVINO, n. mjesno ime, vidi Kovin. Kovino.
S. Novaković, poln. 135.

KOVINSKI, acij. koji pripada kovinama. —
Načii\eno u naše vrijeme. Oznaka koju su pra-
vi te) i kovinskoga posuđa udarili . . . Zbornik zak.
1866. 98. Kovinski, min. ,metallisch, metali- (iu
zus.)*, tal. ,metallico, metalUno'; kovinska svje-
tlost, chem. ,metallglanz*, tal. ,lustro metallico',
frc. ,^lat metalliqueS egL ,metallic lustre'; ko-
vinska smjesa jmetall-legirung', tal. Jega metal-
lica*, frc. »alliage de mćtauxS egl. ,alloy of me-
tals'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOVIOCI, Kovilaca, m. pl. ime selu u Srbiji
u okrugu kruševačkom. K. Jovanović 125.

KOVIONA, /. ime vrhu u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. M. Đ. Milićević, srb. 59. — -o- stoji
mj. 1. — isporedi kovije.

KOVITLAC, m. vidi kovrtaA. — U noie vrijeme,
(Brf čini) te se ovca u kovitlac okreće. K. Grao-
gorac, zool. 181.

KOVITLATI, kovitlam, impf. vidi kovr}ati.
Bos. vila. 1889. 152.

KOVIZLA, /. ime selu u Srbiji u okrugu top-
ličkom. M. D. Milićević, kra}. srb. 391.

KOVJAN, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena. Kovjanb. S. Novaković, pom. 70.

KOV JANA, /. ime žensko. — Prije našega vre-
mena. Kovjana. S. Novaković, pom. 71.

KOVKA, /. tt jednom primjeru xviii vijeka kao
da znači: što mu drago kovano od srebra. Ni
kovke srebrne ni moć nać pri meni (što god je
od srebra pri meni bilo). M. Kuhačević 50. —
U pisaca našega vremena, sprava (kao tijesak)
za kovane novaca. Kovka, tech. ,pragstock, prag-
werk, stosswerkS frc. ,balancier*, egl. ,fly-press,
coining pres», stamping prossS tal. ,torchio da
coniare^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOVKOST, /. vidi kovkoća.

K0VLAI8AV, m. ime muško. — Prije našega
vretnena. Kovlaisavb (bio je vojvoda). S. Nova-
ković, pom. 70.

KOV^iE, n. coll. kovine, metali. — U jednoga
pisca čakavca xvii vijeka (kovje). Živina, sta-
bala, kamenja, kovja ... I. T. Mrnavić, ist. 11.
Prilike ... od kovja. 80.

KOVNA, /. ime žensko. — Prije našega vre-
mena. Kovbna. S. Novaković, pom. 70.

KOVNICA, /. postaje od 1. kovan.

a. u dva naj starija primjera (xv vijeka) po
svoj prilici nije isto značeAe kao što je kod b,
nego va}a da znači (kao što misli i Daničič):
rudnik. Drbžalb je u mene carinu i kovnicu.
Spom. sr. 2, 61. (1414). Jerb je držalb našu ca-
rinu i kovnicu. 2, 80. (1423). — Otale u Dani-
čičevu rječniku: kovbnica ,metalla (fodina^, va]a
da je to).

b. u naše vrijeme, zgrada gdje se kuje tMvac.
— Između rječnika u Vukovu: ,die miinze (das
miinzhaus)' ,moneta*. Na novcu svake vrsti biti
će naznačena kovnica iz koje je izišao. Zbornik
zak. 1869. 67. Upravjao je kovnicom novaoa.
M. Pavlinović, rad. 104. Kovnica, arch. stat.
lat. ,moneta' , miinze, miinzgebaude, miinzamt',
frc. ,h6tel de monnaie*, egl. ,mint*, tal. ,zecca*.
B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — U Širem smislu.
Nekakav Vasin čnkunded bio je, vele, vrlo vest
rudar u kopaoničkim kovnicama. M. Đ. Mili-
ćević, kra). srb. 412.

c. vidi 1. kolajna, h. — U Belinu rječniku:
,medaglia* ,numisma* 467l>; u Voltigijinu: ,me-
daglia' ,miinze, schaugeld*; u Stuličevu: ,num-
misma'. — nije dosta pouzdano.

Digitized by

>JoogIe

KOVNIĆICA

418

KOZA, a, a).

k6vNIČICA, /. đem. kovnica, c. — U Stuli-
čevu rječniku: ,p&rvum nammisma^ — nije dosta
pousdano.

1. KOVNIK, m. čovjek što kuje, osobito novce,
pa i uopće kovač; u Stuličevu rječniku ima i
drugo značeM (vidi kovamik) prema kovati, 5.
— U Belinu rječniku: ,coniatore. quello che conia
o impronta monete' ,cusor' 210* ; u VoUigiJinu:
,coniatore; ferrajo' »miinzer; schmied'; u Stuli-
čevu: 1. fCnsor'. 2. ,turbator* (3 dodatkom daje
riječ ruska).

2. KOVNIK, m. meda vrlo dnga što dijeli zem]u
od semje. Slovinac. 1880. 87.

K0VN08T, /. osobina onoga što je kovno Hi
kovko. — Načitieno u naše vrijeme. Kovkoća,
Kovnost, tech. ,hammerbarkeitS frc. ,malUabi-
\M*y egl. ,malleabilityS tal. ,malleabilit4'. B.
Šulok, rječn. snanstv. naz.

KOVOJ, fit. općinska ili državna službo koja
se bez plate Čini: ,Ove me uedi)e red na kovoj'.
,Va|a mi ići na kra)ev kovoj*. M. Pavlinović. —
U naše vrijeme u ^evernoj Dalmaciji. Neće bit
sila ni na kovoj ni na lu&ige. M. Pavlinović,
razl. spisi. 278. — Nejasna riječ, Pavlinović misli
na tal. convoglio, pratna.

KOVON(?), m. i^ne muško. — Pr^je našega
vreunena. Kovonb (Može biti da je pogreška mesto
Kovana). 8. Novakov ić, pom. 70.

KOVOVINA, /. vidi kovina. — Načineno u
naše vrijeme. Kovovina ,metall^ Zbornik zak.
3, 455. Đ. Popović, rječn. 1, 1911>.

KO VRCA, /. vidi kovrćica. Ali u bujnoj kosi
iz kovrca i pletenica ne vidi se . . . .lavor. god.
16, br. 42, str. 672.

KOVECAN, m, vidi u Vukovu rjsčniku: Oi
macane kovrcane (reĆe se mačka). — Postaje oa
kovrca.

K6VfiČAST, a(Hj. vidi kudrav. — U Vukotm
rječniku: ,kraas' ,crispas^

K6VRČEl!rE, n. cijelo kojijem se kovrči. — U
Vukovu rječniku.

KOVKČIGA, /. vidi zavojak, uvojak (na kosi,
bradi, pa uopće od dlaka). — Po obliku kao da
je deminutiv (vidi kovrca). — U naŠe vrijeme, a
između rječnika u Vukovu: (a Srijemu) po naj
viSe se govori pl. ,k6vrČice' ,das haarldckchen'
,cinoinnulus^ — U osobitom značenu. KovrČica,
ono perje, što na trtici ima n. pr. patak, a po
tom se raspoznaje od patke. U Srijemu. A to
su ,aufwarts geluriimmte seitliche schwanzdeck-
fedem'. M. Medić.

k6vRČITI, k6vrčfm, impf. (s objektom kosa,
brada, ili dlake uopće) uvijati tako da postanu
kovrčice, — Akc. se mijena u aor. 2 • 8 sing.
k5vrč£. — Osnova je kovrk ili kovrc (vidi kovrk
i kovrca). isporedi kovr|ati i zvrk. jP. Miklošić
i Đ. Popović misle da je od tur. qy vy i'žyq» ^o-
vrčast (isporedi kovr^ti, kovrgica). — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vtikovu (,krauseln*
,cri8po*). — Sa se, rejleksivno. Što (kosu) čovek
više č^|a, to se ona više kovrči i zamršuje. Nov.
sr. 1834. 102. — U narodnoj pripovijeci bosanskoj
kao da znači previjati se (o čefadetu). Ali kad
ga je liegova potreba mučiti počela, preskakivao
je iz jednoga kraja u drugi, i kovrčio na svaki
način. Nar. prip. bos. 1, 5J.

KOVRDUA (i kofrdija), /. iiekakva bi\ka. Ko-
vrdija, nekakva trava (Istra), v. Kofidija. B.
Šulek, im. 165. Kofrdija (Istra), v. Kovrdija.
149.

KOVRDIN, m. u narodnoj pjesmi našega vre-
mena stoji uz mač, i ne zna se značerie. — Može
biti daje postalo od tur. kiirde, nekakav (kurdski)
noš. Đ. Popović i za liim g. Miklošić misle na
srodnost s ^everdan. Kad začiiše devet Jugo-
vića, poskočiše na noge lagane, potegoše mače
kovrdine, da pogube cara u stolici. Nar. pjea.
vuk. 2, 185.

KOVR(xAK, m. lieka obla kapa što muškarci
nose u Bosni. — £>. Popović i F. .Miklošić misle
da postaje od tur. qyvyrgyq (vidi kod kovrčiti).
— isporedi kovrgik. — U Vukovu rječniku: ,dio
cylindrische miitze der manner in Bosnien' , mitra
eylindrica virorum*.

k6vr6aTI, k6vrg&m, impf. vidi kovrčiti. —
U naše vrijeme u Srbiji. Kažu da se nalaze
crae, bele, riđe (dlake) i neke se od u ih sve ko-
vr^aju. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 325.

KOVRGICA, /. vidi kovrčica. — U naŠe vrijeme
u Srbiji. Kad sam hvatao pdtka da mu očupam
i»nu sivu kovrgicu. M. P. Šapčanin 1, 48.

KOVRCilK, m. vidi kovrgak. — U Vukovu
rječniku s dodatkom da se govori u Srijemu.

KOVRK, m. vidi kovrčica. Kosa pala preko
čela u kovrcima. Bos. vila. 1886. 83.

KOVR^iAK, kovr|dka, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: (u Petrovu po|u) kao gužva od crvena i
crna, što žene nose na glavi, a preko toga okrugu
(jašmak-bošČu) ,art kopfbedeckung' ,vittae ge-
nus^ Žene udate ne nose kape nego mjesto lie
kovr}ak pokriven okrugom (u Dalmaciji u dolini
rijeke Cetine). V. Bogišić, zborn. 128. — Postaje
od osnove glagola kovr|ati (isporedi kotr|, c).

KOVR^iAliE, n. cijelo kojijem se kovrfa. — U
Vukovu rječniku.

KOVRIjiATI, kovi-J&m, impf. vidi kotrjati (i
radi akcenta). — Posta^le nije mi jasno: kao da
su se scistale osnove od kotrjati i vrtjeti, a vidi
i kovrtač (isporedi i kovrčiti). — U Vukovu rječ-
niku: vide kotr|ati s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori.

KOVRLIOA, /. goli klip kuruze. Požega. D.
Hire.

K0\ Rl'AC, kovrtdča, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: onaj kolutić (od gvoŽda ili pirinča) što se
liiime listovi od tijesta sijeku ,dsterr. krapfen-
rad'r. cf. devermaviš.

KOVRTA^i, m. zovu se ,kov]^t&ji* oni veliki
oblfikci što se motaju nebom prije neg će zapa-
liti silna bura. na Braču. A. Ostojić.

KO VRT A iJ, kovrtiia, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: savijeno što u kolo, n. p. kosa na glavi
,die runde* ,orbis^ — isporedi kovrtač i kovrčica.

K6vTA0, kovtdla, w. vidi koktao. — U Stu-
ličevu rječniku: kovto, v. kokto.

KOV TIC, m. prezime. — U fiaše vrijeme, Ilija
Kovtić. Rat. 389.

KOZA, /. Capra hircus L. fem., poznata do-
maća životina. — Akc. se mijena u dat. sing.
k5zi, u acc. sing. k5zu, u voc. sing. kčzo, u nom.f
acc, voc. pl. koze. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi stslov., češ., po\. koza, rus. Kosa. — Nepo-
znata poslana, vafa da nije postcUo od istoga
korijena od kojega je lit. ožys, snskr. a^S, grč.
(u^ (isporedi kost). — U svijem je rječnicima
(,capra*).

a. u pravom smislu, životiiia.
a) domaća, pitoma. Ili oivce ili koze. Mon.
serb. 80. (1302—1321). Tko ukrede kozu ali ini
brav. Stat. po), ark. 5, 282. Ako vidiš (u snu)

Digitized by

Google

KOZA, a, a).

414

1. EOZALAC, a.

da kose suproć tebi boj bija, toj prilikuje srčbu.
Zborn. 137^. Od zla dažnika i koza bez kozleta.
(Đ). Poslov. danič. Od zla dužnika i kozu bez
mlika. A. d. Bella, rječn. 171^. Kao koza kad
se peče ... V. Đošen 154^. Opremih ga za ko-
zama, kad u ve6e veče bilo, sve su koze doma
došlo, moga draga jadna nema. Nar. pjes. vuk.
1, 526. Sodam hi)ad bijelih ovaca, pot hijada
crvenijeh koza. 4, 186. Veka stoji koza za ja-
rići, a jarića dreka za kozama. 4, 187. Koza
lipsuje, a rep ne spušta. Koza ne prska dokle ne
▼idi vuka. Nar. posl. vuk. 138. Od zla dužnika
i kozu bez jareta (va|a uzeti. Mjesto gareta^ go-
vore jedni ,mlijeka*, a i ,mlika'). Od jedne koze
dva mijeha ne mogu biti. 233. Čim se koza
dičila tim se ovca sramila (sto je digla rep). 347.
vidi i brada, kostret, koziti se, večati, itd.

b) div}a koza ne enači svagda istu vrstu
što i domača, nego druge vrste više ili mane
slične, kao divokoeu^ srnu itd. vidi u Vrančičevu
rječniku: divja koza ,caprea*; u Mikalinu: koza
divja ,pygarcu8, dama, dorcas^; u Belinu: divi a
koza, srna ,capra salvatica' ,capra silvestris' 1711^;
u Bjelostjenčevu : koza divja ,pygargu9, capra
sylvestris, dama, dorchas, caproa'; u Jambreši-
čevu: koza divja ,caprea^; u Stuličevu: koza divja,
V. srna. — Divja koza hitro bježi. P. Kanavolić,
iv. 32. Điv}a koza ,die gemse' , Antilope rupi-
capra^ O. Lazić 37.

c) u Dalmaciji se reče kao psovka če^a-
detUj osobito ^ad što dobro ne umije da uradi,
ili kad je nemirno. ,Što činiš tu, kozo jodna?*
u Dubrovniku. P. Budmani.

b. Koza, m. prezime ili muški nadimak. —
XVIII vijeka. Štipan Koza. Glasnik, ii, 3, 172.
(1706—1707).

e. u prenesenom smislu, često u množini, liešto
načineno od drva. a) vidi 1. koi^, 2, e. Koza,
arch. (vještac, koiii, magarac, konic), frc. trćteau,
chevalet', egl. ,horse, jack^, tal. , capra' ,gerust-
bock, riistbook^ Koze (pl.), tech. (nogaće, nogari,
križnice) ,schragen', tal. ,cavallotto'. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz. Koza, upora kojom se po-
dupire žlijeb. u Samoboru. Držak (upora) na čem
stoji Žlijeb na vodenici. Bistrac. F. Hefele. —
b) koze, vidi skele, lazila. ~ između rječnika u
Vukovu (pl. koze ,das baugeriist' ,machina aedi-
ficationis'). Tu se prave lađe vojene koje kad
se puste s koza, to one udare čak u breg. S. Te-
kelija. letopis mat. sr. 119, 48. Onda su maj-
stori baš u Dinu ploču ovrli koze (skele), i tako
su je razlupali. M. Đ. Milice vić, pomenik. 1, 36.
— c) (Treba) imati dve drvene koze, jedan iz
dve Široke daske dobro sastavjen i spojen oluk.
Z. Orfelin, podr. 134. — d) koza, rašjasto drvo
kamo se dužica upre, kada ju radnik izrađuje.
Kiječ među dužičarima. F. Hefele.

d. u igri Jcozice*. Na jedno mesto zabodu u
zem)u jedan klinčić koliko četvrtina ili polovina
plajvaza, i to zovu Jarac^ a svaki uzme po jedan
mani klinčić, i zabodu ih oko jarca u razdaleko
onoliko koliki je onaj nož kojim će se bacati, ti
se klinčići zovu ,koze*. M. Đ. Milićević, živ.
srb.« 248.

e. vidi 2. koze.

KOZAČ, m. vidi 1. kozar. — U Stuličevu rječ-
niku. — slabo pouzdano.

KOZAČINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zem|a kod Kozačine. Sr. nov. 1875.
641. ^

KOZAČKI, aij. koji pripada Kozacima. On
se u gradu Kamenici bješe uzdržo vele dana, što
kozački svud vojnici vrcahu se sa svijeh strana.

I. Gundulić 422. Ovo su kozačka troje hara-
mije. L T. Mrnavić, osm. 41. Hotio je vojevati
protiva liemu na kozačku. A. Tomiković, živ.
191.

KOZADRE, /. pl. ime seocu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosu. 22.

1. K6zAK, m. vidi Kazak. — Od xvii vijeka
(u svijem primjerima u množini), a između rječ-
nika u Voltigijinu (Kozaci ,Cosacohi' ,Kosacken*).
A Kozaci srnuć hrli stari jeh šteta u zamjenu,
požegli su i potrli. paČo smakli Vamo u plijenu.

1. Gundulić 318. Nove raspe stara grada mimo-
hodeć paša žali, i proć vo)i svojoj tada bojnijeh
Kozak vojske hvali. 318. Nu opet, vojska od
Kozaka, pazi, gdi se na se kupi. 444. Zovu se
Kozaci. I. T. Mrnavić, osm. 39. Iinadijau za po-
moćnike Moskove. Kozake. A. KaniŽlić, kam.
882. Kad dođu moji Kozaci s Timoka. Vuk,
dan. 1, 83.

2. KOZAK, m. ime koiiu. Požega. D. Hire.
KOZAKOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.

Pavle Kozaković. Bat. 79.

KOZAL, vidi kozao.

KOZALA, /. ime podgrađu grada Rijeke.
Schom. segn. 1871. 80.

1. KOZALAG, koz41ca (koza6ca). m. Arum L.,
neke vrste bitaka. — Stari je oblik bio kozblbcb,
isporedi rus. K08e.\ei;ii, oba h mogu postati a ili
ispasti. — Riječ može hiti stara, isporedi ruski
oblik, a osnova kozbl može biti i praslavenska,
vidi u Šulekovu imeniku ovdje kod a; ali treba
dodati da u svijem drugijem spomenicima zna-
čene jest bifkaj ali ne Arum.

a. kozilac, prvo h postaje a u svijem pade-
žima, a drugo u nom. i acc. sing. (i u gen. pl.
kozaUca, ako se govori). -1- se u Dubrovniku
mijena na o, te se po dubrovačkom govoru ao
sažim(e u o dugo: kozćca, koz6cu, itd., voc. kd-
zoČe ; prema ovome bi trebalo da je akc. koza6ca,
koza6cu itd., kozaoče. ako se I ne mijena, ostaje
svuda akc. kao u nom. sing., osim voc. k6zalče
(i gen. pl.). — Od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,dragoncello, herba' ,dracuntium'
280*>) g4je se naj prije nahodi, u Stuličevu (ko-
zalac mali, trava ,dracunculus minor, dracontium
minus'; kozalac zmijini, trava ,colum draconis,
dracunoulus' ; kozalac vodeni, trava ,dracunculus
aquatili3'), u Vukovu (nekaka trava »Artemisia
dracunculus Linn. [Arum L.]*. cf. kozlac. za-
kozlik). Travu koja se kozalac imenuje. I. Ja-
blanci 148. Tko ju (travu) znade, kozalac se
zove. J. 8. Rejković 160. Neki opet travu ko-
zalac piju 8 rakijom. M. Đ. Milićević, živ. srb.

2, 50. Kozalac (kozlac), češ. kozlik, po}, kozietek,
koziolek, koztek (Valeriana), rus. Kosciei^-b (Scor-
zonera), K03e.iKH (Pastinaca), aron o serpentaria
(Pizzelli, Aquila-Buć, Anselmo da Canali, Skurla),
lufo (Pizzelli, Aquila— Buć), dragoncello (Della
Bella), 1. Arum maculatum L. (Paučić) ; 2. Arum
italicum Mili. (Visiani, Lambl). B. Šulek, im.
165. — S nekijem se pridjevima naznačuju oso*
bite vrste. Kozalac koi^ski, Arum italicum L.
(Visiani). — Kozalac mali, gigaro minore (Aquila —
Buć), aro minore (Pizzelli, Anselmo da Canali),
dragontea minore (u rukopisu xvi vijeka), Ari-
saruni vulgare Targ. — Kozalac veliki, gigaro,
dragontea, (Pizzelli, Aquila — Buć, Skurla), 1.
Arum dracunculus L. ; 2. Arum italicum Lam.
B. Šulek, im. 165. — Kozalac vodeni, dragontea
aquatica (Aquila — Buć, StuUi), Oalla palustris L.
— Kozalac zmijuii, serpentina, coUum draconis
(Pizzelli, Stulli), Arum dracunculus L. 166.

Digitized by

Google

1. KOZALAC, b.

415

3. KOZAR, a.

b. k6zlac, koil&ca, prvo h ispada, a drugo
ostaje u sv\iem oblicima : kosl&ca, kozlića itd. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem obli-
cimaj osim nom. i acc. sing., i voc. k6zlače (i gen.
pl. kozl4c&?). — Od XVII vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu (kozlac, trava ,dragunculus')
g4je se naj prije nahodi, u Belinu (.đragoncello,
herba' ,dracantiuin^ 280^), u Bjelostjetičevu (kaj-
kavski kozlec, trava ^draounculas, dracintion 1.
dracintiam, colubrina, v. serpentaria^i u Štuli-
6evu (kozlec, trava, v. kozlaČ iz Bjelostjenčeva)
u Vukovu : k6zlac, kozlića (kozi^lca), vido kozalac
s dodatkom da se govori u Srijemu. Cr|ene ba-
tarice od kozlaca. J. Vladmirović 19. Kolik
bajam kozlaca. 82. Kozlac, bilina, kojoj je lišće
šire i da}e od dlana, s pro|eća ga beru, vare,
9 brašnom podmetaju i Aime sviAo rane. J. Bog-
danović. Kozlac, dragontoa, aro (u siiiskom ru-
kopisu, Bartulović), lufo, serpentaria (Kuzmić)^
dragoncello (Della Bella), dragunculus (Bjelo-
stjenac), 1. Arum maculatum L. (PanČić, Sla-
dović, Gospić); Arum italicnm Mili. (Visiani), v.
Kozalac. B. Sulek, ira. 167. — S nekijem pri-
djevima znači i druge bifke. Kozlac bjuvaći,
bulbus vomitorius (Durante), Muscari moschatum
Đeaf. — Kozlac lažni, arisarum falsum (Durante).
— Kozlac mali, arisarum (Durante), Arisarum
vulgare Targ. (Alscbinger). — Kozlac sridiii,
arum minus (Durante), Arum maculatum L. B.
Šulek, im. 167. — Kozlac veliki, aron maggiore
(Durante, Kuzmić), arum, aron, c€mis priapus
(Durante), Arum italicum Mili. 168.

c. koz61ac, kozćca, u naše doba u Dubrov-
niku: uprav su oblici koz6ca, kozćcu itd. kao
kod &, apo Mma se zlo načinio nom. sing. — Ko-
zolao, 1. Arum italicum Mili.; 2. Arisarum vul-
gare Targ. (Vodopić). B. Šulek, im. 168. — I
s pridjevima. Kozolac crni, Arum orientale Bbrst.
(Vodopić). — Kozolac mali, Arisarum vulgare
Targion. (Vodopić). — Kozolac zmijin, Arum
draconculus L. (Vodopić). B. Šulek, im. 168.

2. KOZAlAC, koz&lca, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: u pluga ona gredica što sastav|a grede] i
plaz. — isporedi 2. kozlac.

k6zaLINA, /. vidi u Vukovu rječniku: vide
kaluža s dodatkom da se govori u Kišnu. — ispo-
redi 2. kozao.

KOZA]^, Kozja (Kož|a), m. ime gradu u Sr-
biji, po svoj prilici na mjestu gdje je sad Kože)
(vidi). — IJ knizi xiii vijeka pisanoj crkvenijem
jezikom (sa starijem oblikom Kozb)b), i otale u
DaniČičevu rječniku (Kozb)b, grad koji je osvojio
Stefan Nemaiia. va}a da je bio blizu Niša i Svr-

&^ jer se s liiima pomii^e). I gradb slavny
7Šb i gradb Svrbjigb i gradb Bavbnyj i gradb
Kozb)b. Stefan, sim. pam. šaf. 8. Oko gradova
NiŠ, Svrjig, Bavni, Koza| (mislim daje bilo Ko-
za) [Kozblb], Kož)a : iz ovoga poš)ed]&ega je pozno
doba razvilo Kože}) ne treba nam se baviti . . .
za druga tri može se sve Sto treba naći u Knož.
Srbiji M. D. Milićevića; sva tri su u knaževać-
kom okrugu i mogu se videti i na kartama. S.
Novaković, zem). 57.

K6ZA](iKA, /. nekakva igra s grahom. — ispo-
redi kozati se. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

KOZA^i-VEH, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Bazdije). 78.

k6zAN, m. vidi 1. kozo.

K6ZAl!rE, n. djelo kojijem se ko koza. — vidi
kozati se.

1. KOZAO, kozla, m. jarac. — Stari je oblik

bio kozbl'B, te postaje od koza nastavkom bli. —
Riječ je praslavenska, isporedi stslov. kozbli*, rws.
K<>8evn>, češ. kozel. po}, koziel, kozioL — Osim
dva primjera pisaca Bošnaka (Margitića xviii
vijeka, i pisca Osvetnika u naše vrijeme), svi su
primjeri iz pisaca čakavaca; s toga ove riječi
nema u štokavaca ili je vrlo rijetka^ premda su
jos žive riječi što su od ne postale, kao kozle,
kozlić itd. — Oblik kozao pišem po naj zadnem
primjeru (u kojemu je ao sažeto: kozo). — Iz-
među rječnika u Bjelostjenčeva (kajkavski kozol,
jarac »hircus, tra»2:us*), u Jambrešićevu (kozel ,ca-
per, hircus, haedus*), u Stulićevu (kozel .hircns^
s dodatkom da je riječ ruska). Meso od kozla
mladoškopca. Stat. po|. ark. 5, 294. Ni od po-
tribe ubijati jai^ac dobrih ni kozal. Korizm. 61<^.
Krv volov i kozlov. Anton Dalm., nov. test.
2, 1491>. paul. hebr. 9, 13. (U) tri [šest] tisućno
(lito) ustati ima jediiorogi kozal. Aleksandr. jag.
star. S, 245. Ako brada čini (ude, naj vridnijši
kozal bude. P. Vitezović, cvit. 28. Krvju od
kozla. S. Margitić, fal. 162. Kozle odlučit zmeju
ovčadi. J. Kavaiiin 12». Ki je meni pojal mo-
jega kozla. Nar. pjes. istr. 4, 16. Pa Što kozo
vjeruje kurjaku? Osvetn. 2, 181.

2. k6zA0, kozAla, m. bunište. — Jamačno je
ista riječ što 1. kossM) (vidi pod c). — isporedi
i kozalina. — U Belinu rječniku: ,letamajo' ,fi-
metum' 484*.

KOZAPEROVICA, /. ime selu u Hrvatskoj u
županiji zagrebačkoj, fiazdijej. 65.

1. k6zAB, kozdra, m. čovjek što čuva koze.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sing., i voc: k5z&ru (k6-
z&re), kdz&ri. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Vrančičevu (,caprarius^) gdje se nc^j prije
nahodi, u Mikafinu (,caprariu3^), u Belinu (,ca-
praro, guardiano di capre' ,caprarius^ 17 11^), u
Bjelostjenčevu (,caprarius, aegonomus, aepolus,
caprarum ductor 1. pastor*), u Jambrešičevu (,ca-
prarius'), u Voltigijinu (,caprajo, caprario' ,ziegen-
hirte'), u Stuličevu (,caprarum custos'), u Vukovu
(,dor ziegenhirt* ,caprarius*).

a. uopče. Kod sviiiara i kozara ... V. Došen
108l>. Dolijanin poče se kazivati i faliti da je
brat kra}a Vladislava, premda biše sin jednoga
kozara. And. Kačić, razg. 88. Da se jedan se-
)anin oli kozar boli i žalosti da nije kra)em. M.
Dobratić 208. Pođi, kćeri, za kozara, dobro će
ti biti. — Neću, majko, za kozara, neće dobro
biti. kozar bodi po kameAu, vrat će salomitL
Nar. pjes. vuk. 1, 878. Nije carstvo za mene
kozara. Nar. pjes. petr. 2, 188. Uzme ... za
koze kozara. Nar. prip. vuk. 90.

b. Kozar, kao muški nadimak Hi prezime.
Jovan Kozar Hera . . . Grujo Kozar. Glasnik, ii,
8, 75. (1706—1707). Koga tuži Jovan Kozar iz
Salaša. ii, 1, 97. (1808).

2. KOZAB, kozdra, m. vidi varak, klobodan.

— Nepoznata postaha. — Od xviii vijeka u Du-
brovniku, a između rječnika u Vukovu: (u Du-
brovniku) krut varak ,das knistergold* ,aurum
tremulum* ; u Belinu ima samo složena rijeČ zla-
tokozar ,orpello* ,bractea* 529l>; pa iz toga i u
Stuličevu: zlatokozar ,bractea aerea^ Zlato od
kozara, tkoje samo zveči. V. M. Gučetić 4. Ve-
lika grana masline lijepo nakićena kozarom. S.
Skurla, sv. vlaho. 180.

8. KOZAB, Kozdra, m. mjesno ime. — vidi i
Kozari.

a. pomii^e se xv vijeka. I lozije drugo odb
Kozara. Spom. stoj. 41.

Digitized by

Google

8. KOZAR, b.

416

KOZARSKI, b.

b. vidi u Vukovu rječniku: planina u Bosni
8 primjerom iz narodne pjesme : I utečo u Kozar
planinu.

c. selo na Korčuli f^). U seoskom mjestu od
Kozara ima ikone gospojino. J. Kavanin 318>^.

k6zARA, /. postaje od koza ili od kozar.

a. mjesto gdje se kofu koze. — V naše vrijeme^
a između rječnika u Vukoi^i (,dor platz ^vo die
ziegen geschlacbtet werden' ,macellum capra-
rium'). Tu se načini i kozara, jedni soku, jodni
mere . . . Nar. prip. vuk. 101. Samo se govorilo
o loju na kožarama, i o prohodiii na pijacama.
M. Đ. Milićević, jur. 26. Po Srijemu pravili su
kućice gdje su se iz vinograda, šjivika i hatara
slijevali putovi, pa su s jeseni, dok traje kuku-
ruzima i vinogradska berba (redovno je vino-
gradska berba prije) klali tu koze, ovce, a i jaAce,
pa su prodavali i prijesno i pečeno meso. obično
su davali meso za kukuruze i za k}uk vinski, pa
tako su te kozare mnogima od koristi bile. Danas
ih više nema. M. Medić.

b. vidi 1. kozarica. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku (kod kozarnica), u Voltigijinu (.capraroccia,
caprile* »ziegonstall*). — Kozara ,caprile'. D. Ne-
manić, Čak. kroat. stud. iftsg. 39.

c. Kozara, ime planini u Bosni. — Između
rječnika u Vukovu (planina u Bosni višo Mo-
taice). Jedan vije s planine Morine, iznad kobna
po}a Nevesina, drugi vije iz Kozare puste. Osvutn.
5, 31.

d. vrsta gjive ,parasolpilz*. Požega. D. Hire.
KOZArAC, Kozdrca, m. mjesno ime.

a« selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist.
bosn. 53. — i u Vukovu rječniku: grad u Bosni
pod gorom Kozarom na rijeci Kozaruši koja
utječe u Gomionicu (Gomionica u Sanu, a Sana
u Unu).

b. selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Razdijel. 87.

KOZARATI SE, kozAram se, impf. kaže se u
ukornom smislu o djeci koja se uvijek hita i
nathitava kameiiem. — na Braču. A. Ostojić. —
Može biti da postaje od 1. kozar i da uprav
znači: igrati se kao kozari.

KOZARCI, K6z&r&c&, m. pl. ime zaseoku u
Bosni u okrugu travničkom. Schem. bosn. 1864. 85.

k6zARČAD, vidi kod kozarče.

KOZARČE, kozdrčeta, n. dijete koje čuva koze.
u Lici. V. Arsenijević. — Uprav je (lem. 1. kozar.
— Množine nema : kad bi se htjelo kazati u mno-
žini, trebalo bi upotrebiti coll. k6zarčad, za koje
nemam potvrde. Od kozarčeta Bračana (isporedi
kozarčić). u Pjev. crn. 112h.

KOZIRĆIĆ, m. dem. 1. kozar. — Radi po-
stalka isporedi kozarčina. — U naše vrijeme. Od
maloga Bračana kozarčića (isporedi kozarče). u
Pjev. crn. 49h.

KOZArČINA, m. augm. 1. kozar (uprav od
kozarče ili od nepotvrđenoga oblika kozarac). u
lAci. J. Bogdanović. M. Medić.

KOZArEV, adj. koji pripada kozaru (vidi 1.
kozar). — U Vukovu rječniku: vide kozarov.

KOZAREV AC, Kozdrevca, m. ime dvjema se-
lima u Hrvatskoj u županiji bjelovarsko-križe-
vačkoj. Razdije}. 108. 110.

KOZAreVO, n. mjesno ime. — U spomeniku
XIV vijeka pisanome crkvenijem jezikom (Koza-
rjevo). Selo Kozarjevo. Svetostef. hris. 5.

KOZARI, m. pl. mjesno ime. — isporedi 1.
kozar, b.

a. selo u Bosni. Statist, bosn. 89.

b. selo u Srbiji u okrugu niskom. M. Đ. Mi-
lićević, kra|. srb. 118.

KOZARIC, m. dem. 1. kozar. — Samo u Bje-
lostjenčevu rječniku: ,pastorculus caprarum*.

1. KOZARICA, /. žensko čefade .Uo čuva kose
(ifiporedi 1. kozar). — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,die ziegenhirtiii' ,capraria').
Ku Vihru hoć rijeti? jeda kozaricu? F. Luka-
rević 90. Mješte slične vjerenice primaju se ko-
zarice. J. Kavanin 205h.

2. KOZArIGA, /. staja za koze. -- U Vukovu
rječniku: ,der ziegonstair ,stabulum*.

3. KOZArICA, /. n^jesno ime. — Vaja da po-
staje od značeika kod 2. kozarica.

a. selo u Slavoniji u županiji požeškoj.
Razdije}. 126.

b. selo u Srbiji u okrugu sabačkom. K. Jo-
vanović 177.

KOZArIĆ, m. dem. 1. kozar. — - U Stuličevu
rječniku.

KOZARICI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 10.

KOZARIN, m. mjesno ime na otoku Krkn. —
XV vijeka. Stat. krč. ark. 2, 295. (1443).

KOZArINA, /. što se plača kozaru za svaka
kozju glavu. — U Vukovu rječniku: .das ziegen-
geld (fiir den hirten)* ,pocunia pro capra pas-
cenda'.

KOZARINE, /. pl. mjesno ime. Vilcvo, Mosla-
vina. D. Hire.

KOZARIŠTE, n. vidi 2. kozarica. — V Mi-
kafinu rječniku: kozarište, mjesto gdi stoje koze
,caprile*; u Belinu: ,caprareccia, stalla o luogo
dovo stan le capre' ,caprile' 171^; u Stulićevu:
,caprile'.

K6zARNiaA, /. vidi 2. kozarica. — U Be-
linu rječniku: ,caprareccia, stalla o luogo dove
stan le capre* ,caprile* 171h; u Bjelostjenčevu:
kozarnica, kozara ,caprile, aegon'; u Jambresi-
ćevu: jcaprile*; u Stulićevu: ,caprile'.

KOZARNIK, m. vne graničnoj straži u Srbiji
u okrugu vranskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb.
272.

KOZARJ^A, /. vidi 2. kozarica. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,caprile'.

KOzArOV, adj. vidi kozarev. — U Vukovu
rječniku: ,des ziogenhirten* ,caprarii'.

KOZArOVINA, /. ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 112.

K6zARSKi, adj. koji pripada kozarima (vidi
1. kozar).

a. adj. — U Stulićevu rječniku : ,dei caprari,
delle capre* ,caprariu3' i u Vukovu: ,đer ziegen-
hirten* ,caprariorum*. — Hadi kozarski jezik
vidi b.

b. adv. k6z&i'ski, osim općega znaČena (na
kozarski način, kao što kozari rade), ima i oso-
bito: govoriti kozarski znači ikeki način govora
kojijem dvoje među sobom govore, hoteći da ih
ko treći ne razumije, vidi u Vukovu rječniku:
govori kozarski ,eine art rotwalsch' : krdokrđi
krmekrni, t. j. dođi meni; krdokrnekrsi krvo-
krde, t. j. donesi vode, itd. dakle se pred svaki
slog meće kr. — drukčije je u Dubrovniku i u
okolini, gdje se za svakijem slogom umeće p s isti-
jem vokalom što je u slogu, a ako se slog svršuje
konsonantom, onda ovaj ne ostaje na kraju svoga
sloga nego se umeće za drugujem (s p), n. p. Vra-
patipi sepe suputrapa (vrati se sutra). Hopoćepeš
Jipi dopoć? (hoćeš li doć?). rjeđe se umeću dva

Digitized by

Google

KOZABSKI, b.

417

kozuta

sloga 8 g i m^ n. p. Vragasa tigisi segeze suguza
tragasa. Hogoao 6egeseš ligizi dogozoć? ~ r 0V9
se Move jesik kozarski. — iaparedi gegavafiki, po-
8lovi6ki.

KOZABUŠA, /. n^esno ime u Bosni, a) selo
u okrugu bihaćkom. Statist bosn. 58. — b) rijeka,
— u Vukovu rječniku: rijeka n Bosni (vidi i
Kozarao, a).

KfkZATl SE, kdzftm se, impf. igrati se ko-
zdfke, — U naše vrijeme u Lici. ,Daj amo ko^
za^ka da se kozamo^ , Ostavite se koza^ man
zupce za grab)e delajte^ ,Odavno se Ai dva i ko-
zajo, vaj koji će kome dokozati^ Ovo je neka
vrst igre sa grahom. J. Bogdanović.

KOZA VA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ.
24. Đ. Trsteiiak.

k5zBAŠA, m. vidi u Vukovu rječniku: (u
Lici) koji naprijed kosi pred koeoima, kozbaŠi se
obično za stolom daje od brav6eta rep ,m&her
der dan andem vorangeht' ^foeniseca primus^ —
Sloieno je od osnove kos glagola kositi i od
turske riječi basa, pa ses ispred b izgovara kao
z. — U naie vrijeme. Ako u kolo, kolovođa;
ako u košna, on kozbaŠa. Nar. posl. stojan. 107.
Koji se odlikuju u kosidbi i žetvi, veličaju ime-
nom ,kozbada*. V. Bogišlć, zborn. 484. Koji
pred vifie kosaca kosi, toga zovu ,kozbašom' ili
,kozbešom'. Za kozbašu bira se naj bo}i kosac.
J. Bogdanović. Spomii^e se u kosačkoj pjesmi:
,Za kozbašu bandi vandi Juru koji nosi tobolac
u turu^ u Đobroselu. M. Medić.

JKOZBEŠA, m. vidi kozba^.

1. KdZE, /. pl. vidi koza, c.

2. KOZE, /. pl. vidi ospice, bogiiie, Sešve. —
vidi i 2. kozice. — U Bjelostjenčevu i u Jam-
brešičevu rječniku: u obadva u latinskom dijelu
kod variolae. vidi i: ,Kozice' (plarv govori se i
,koze*) ospice. T. Maretić. nast. vjesn. 4, 30. —
Kod bogii&e Daničič tumači postane, ali vidi što
piše T. Maretić (u istom djelu) 24.

KOZEKOVIOA, /. mjesno ime. Demerje, Bre-
zovica. D. Hire.

KOZELAC, Kozelca, m. prezime. — U naše
vrijeme. D. Avramović 220.

KOZE^ m. mjesno ime u Srbiji, a) selo u
okrugu rudničkom. K. Jovanović 145. — b) za-
selak u oktugu uiičkom. 151.

KOZE^EVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
šalMČkom. K. Jovanović 177.

KOZE](jIOA, /. ime rječici u Srbiji u okrugu
rudničkom. M. B. Milićević, srb. 809.

KOZETA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
fevskom. Zem}a u Kozeti. Sr. nov. 186a 278.

KOZĆTINa!, f, kozja koža, kozina. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,pellis caprina'.

k6zEVINA, /. kozje meso, kozjevina. — Samo
u Stulićevu rječniku: ,caro caprina^

1. k6zICA, /. dem. koza. — Akc. se mijei^a u
gen, pl. k&z£c&. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu (kozica, mala koza ,capella'), u
Belinu (jiM^rettA, capra piccola' ,capella' 17 lb),
u Bjelostjenčevu (,capella'), u Voltigijinu (,ca-
pretta' ,kleine ziege*), u Stuličevu (,capella'), u
Vukovu (dim. v. koza).

a. u pravom smislu, nije potrebno misliti
samo rM mladu kozu rtego samo na veličinu i u
odrasle životiike (vidi prvi primjer kod a)).

a) domaća, pitoma. Jagne se ovčice, koze
se kozice. M. Dri^ić 428. Kozicu uhitit u zam«
čičo. (I>). Poslov. danič.

b) divla kozica, vid« dlv|a koza kod koza,
dk, b), —^ U Mikalinu rječniku: kozica div]a,đa-
mula'; u Bjelostjenčevu: kozica divja« srna ,ca-
preola, damuW; u Stidićevu: kozica divja, v. sr-
nica.

1^. vidi 2. koska. — U Mikafinu rječniku:
kozica, riba, koska ,astacus, cammarus, locusta,
chelae'; u Bjelostjenčevu: kozica^ riba morska,
koska ,astacus, marus, locusta, chelae'; u Štuli-
čevu: kozica, riba ,gambaro' ,astacus' iz Mika-
fina. — vidi i L. ,Zore, rib. ark. 10, 842.

e. nekakva riba od slatke vode. L. Zore, rib.
ark. 10, 389.

d. zendani kotlić (a i gvozdeni u Bjelostjen-
čevu rječniku) s tri noge kao sagak. — O Bjelo-
s^enčevu rječniku : kozica železna tremi nogami,
ali zem|ena ,chytropus, chytra, chjtron, chytra-
podiaS i u Vukovu: (u !^rvatskoj) ,eih irdener
dreifuss' ,tripus fictilis*.

e. pl. kozice, neka igra, vidi koza, d.
2. KOZICA, /. vidi 2. kozice,

8. k6zICA, /. mjesno ime.

a. u Bosni, a) seoce u okirugu sarajevskom.
Statist, bosn. 15. — b) selo u okrugu baiioluikom.
84. — c) seoce u okrugu travničkom. 75. — d)
rijeka. F, Jukić, zem). 85. 36. Kad dognao na
Kozicu rijeku. Osvetn. 7, 82.

b. vidi u DaniČićevu rječniku: Kozica, selo
koje je Juraj vojvoda Đožih Krajeva^ sinovac
Hrvojev, vratio braći Jurjevićima. M(on. serb).
878. (1484). to će biti sadašiie selo u Dalmaciji
blizu Makarske (ali se to mjesto u Bepert. dalm.
1872. 20 zove Kožica).

c. u Hrvatskoj zaselak u županiji modruško-
riječkoj. Bazdije]. 49.

1. k6zIOE, /. pl. vidi koza, d. .

2. k6zICE, /. pl. vidi 2. koze. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: kozice, kozjače, ospice , vari-
olae, pustulae, acrochordon, acrocordonea' ; u Jam-
brešićecu: , variolae*; u Voltigijinu: (u jednim)
kozica ,vajuolo' ,blatter» kinderpocken' ; u Fu-
kovu: vide ospice s dodatkom da se govori u Ba-
rani. — I u Istri: kozici ,variolae^ Đ. Nemanić,
čak. kroat. stud. ifortsg. 48.

3. KOZICE, /. pl mjesno ime.

a. seoce u Hercegovini. Schem. ragus. 1876. 58.

b. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
BajBdije]. 189.

k6zIČAV, ačij. bogiiiav. (u Fužini). Đ. Da-
ničić.

KOZIĆ, m. prezime, — Od xvii vijeka. PoSli
smo k svaku Kozicu. Arkiv. 2, 818. (1618). Luka
Kozić. Bat. 860.

KOZICI, m. pl. ime seocu u Bosrti u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 2 L

KOŽU AK, m. ime selu u Bosni u okrugu Boike
Tuzle. Statist bosn. 86. -^ Ovakovo se tnjesno
ime pomi^ prije našega vremena. Kozijakb (selo).
S. Novaković, pom. 185. — Isporedi Kozjak.

KOZIji, ađj. vidi kozjL

KOZDf, adj. koji pripada kozi. ' — V jednom
primjeru xvi vijeka (kozin rog, vidi kozorog).
(SunaČc^) kozin rog i raka jednako tbpleći » . .
M. Vetranić 1, 7. — J kod imena ^kcjbi^:
kozino grožđe, vidi grožđe, d) cc).

KOZINA, /. a) ko/^e meso ; b) ko^ja rmna ; c)
kozja koža. — U prvom znaČeinu na jednom
mjestu XV vijeka. Statut, kast. (1490). 197. — U
druga dva značeiia u Vukovu rječniku: 1. ,die
ziegenwolle* ,lana caprinaS cf. kostrijet, kočet^
kozjevina. — 2. ,ziegenfidll* ,pellis caprina^ ^- U

Digitized by

v^loogle

KOZOfA

418

KOZJI

(wam žadi^em gnačei^u: Vrpoama od kozine . . .
priv«zaja ih (opanke) sa nogo. M. Đ. Milićević,
kra]. srb. 247.

1. EOZINAC, kozinca, m. Astragalus ono-
brjchis L., neka bilka. J. PanČić, flora okol.
beogr. 120. — vidi i kozin6ev. — ispoređi ko-
zlinac.

2. EOZINAG, Kozinca, m. ime dilema selima
u Hrvatskoj u iupaniji modruiko-riječkoj. Baz-
dije). 58.

KOZINCI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
bai^lučkom. Statist, bosn. 88.

KOZINČEV, ađj. kcji pripada koMincu. Ko-
zin6ev koren, dobiva se od kozinca bez stabla.
Astragalus ezscapas L. Đ. Popović, pozna v. robe.
227.

KOZn^dĆAK, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrdtaČkoj. BazdijeJ. 64.

KOZIB, m. prezime (tursko). — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Gospođice Kozir-bego-
vice. Nar. pjes. herc. vuk. 165.

k6zITI, kdsfm, impf, rađati (o kozi), uprav
je impeffektivni glagol prema okoziti. — Ake.
kaki je u praes. takt je u impf. kdž&h, u aor. 2
t 8 sing. k5zi, u ger. praes. k5ze6i, i« part. praet
pass. k&ien; i« ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. — Od xvi vijeka (vidi b).

a. aktivnOf u prelaznom smisluj s objektom
(koji se moie imati i u misli). — U Vukovu rječ-
niku: ,werfen (von der ziege)' ,pario*.

b. sa se, refleksivno, rađuti, ali ne prelat no.

— Između rječnika u StuliSevu: ,andar fetando
(riferito alle capre)' ,foetari*; i u Vukovu: ,wer>
fen (von der ziege)^ .pario^ Koze se kozice. M.
Driić 428. Koze ti se ne kozile ! Nar. pjes. mag.
1866. 99. Znad li vrijeme kad se divokoze koze ?
Đ. DaniČić, jov. 39, 4.

KOZJA, /. ime selu u Srbiji u okrugu pirot-
skom, M. Đ. Milićević, kra). srb. 234.

KOZJAČ, m. ikeka bifka, vidi 1. kalina. Kozjać,
Ligastmm volgare L. (Vukasović). B. Šulek, im.
166.

1. KOZJAČA, /. ime b^kama. Kozjafia, rus.
KosaaTHHid, 1. Gkilega offioinalis L. (Sladović);
2. Picridium vulgare Đesf. (Vodopić). B. Šulek,
im. 166. — Kftzjača, dugu)a8ta gliva Sto se u
Srbiji zove ,kaludorka', a u bosanskoj Krajini
zovu je tako s toga Sto raste naj radije na kozjem
dubretu. J^. Stojanović. — Kozjača, Cucurbita
verrucosa. Pakrac. Đ. Hire. — K6zjača, trava,
kozja brada, oko Stona. M. Milas.

2. KOZJAČA, /. n\jesno ime.

a. potok a bosanskoj Krajini pod Prosarom
kraj sela Medede. M. BužiČić.

b. u Hrvatskoj, a) u iupaniji ličko krbavskoj.
aa) zaselak. Bazdijej. 41. — bb) K6zjača, ime
livadi u Đivoselu. J. Bogdanović. — cf^) kad se
iz Dobrosela ide preko Lipovače u Suvaju, onda
na kraju sela s desne strane puta ostane ,K5-
zj&£a'. To je brijeg, a pravije plećina. M. Medić.

— b) u iupaniji zagrebačkoj selo. Eazdije). 67.

e. u Srbijif mjesto u okrugu biogradskom.
Glasnik. 19, 175.

1. k6zJAČE, /. pl vidi 2. koze. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kozjaće,
ospice, šeše »pustulae, variolae*) gdje se naj prije
nahodi, u Bjelomenćevu (kod kozice), u Štuli-
čevu (,morbilli* s dodatkom da je uzeto iz Mi-
kalina). Iz toga pak svrab i kozjače dolaze. I.
Jablanci 142.

2. KOZJAČE, kozjdčeta, n. kozle. -^ U naše

vrijeme. Te se jedno koija£e izvuSe. Bos. ^ila.
1891. 286. fBanim i ja edno kovjafie za božić*.
u Lici. J. Bogdanović.

KOZJACI, m. (ili f. ?) pl. kozja marka. — Gen.
pl.: kozjaci. — U naŠe vrijeme u Lici. Sa ku-
p(enom sitnom marvom, n. p. vuAači, kozjafti itd.
V. BogiSić, zbom. 424. , Koliko si ti kozj&či u
zimu upuStio?' J. Bogdanović.

KOZJAČICA, /. ime bifkama. Koijaćioa, 1.
Thymu8 L. (Krk, Kra)evica); 2. Ligustrnm vul-
gare L. (Janda), v. Kozjač. B. Šulek, im. 166.

1. KOZJAK, m. ok}aStreni pr6. F. Knrelac,
dom. živ. 87.

2. KOZJAK, m. ime bifkama. -— (Radi prvoga
primjera vidi u Šulekovu imeniku pod 2). Od
lukova viSe vrsti ima : arpa^ika ir kozjaka vele . . .
Kozjak bo}i poznaje se svima, više tira iz ko-
rena klica, jist ga mogu i malana dica . . . Ko^ak
jila ugodno zaftii^a, i luk drugi mlogo bo)e mu&a.
J. S. Be|ković 858. Kozjak (cosiaeh u mletačkom
rukopisu), 1. saxifraga, petrofindnla, tiraria (u
mlet. ruk.), Saxifraga L.; 2. ascalonium (Bjolo-
stjenac), Allium ascalonicum L.; 8. Ligustrnm
vulgare L. (Šulek) ; 4. geissdute (Zagreb) ; 5. barba
hircina (Kuzmić), Tragopoir>n L. B. Šulek, im.
166. — Kozjak, A tro pa belladonna. Delnice. D.
Hire.

8. KOZJAK, m. mjesno ime, n. p.

a. vidi u Vukovu rječniku: planina u Dal-
maciji (u Kosovu blizu Knii^a). — Mjesto u Dal-
maciji s ovakijem imenom pomiike se od xv vijeka.
Učinismo zbor na Kozjaku. Stat. po}, ark. 5, 815.

b. M Hrvatskoj, selo u županiji varaždinskoj.
Bazdije). 96.

e. u Srbiji, a) u okrugu biogradskom. K6zjak,
Suma u Bega|ici. J^. Stojanović. — b) selo u
okrugu podrinskom. K. Jovanović 136. Zem|a u
Kozjaku. Sr. nov. 1872. 481. — c) mjesto u
okrugu smederevskom. Livada na Kozjaku. Sr.
nov. 1873. 89. — d) porušeni grad u okrugu
užiČkom. M. Đ. Milićević, srb. 585.

KOZJAKA, /. neka bifka, ko^a brada. — Iz-
među rječnika u Stuličevu (kozjima, trava ,barba
di becco, erba' ,herbae species')* Kozjaka, barba
hircina, tragopogono (S. Buđmani, Anselmo da
Oanali, Stulli), Tragopogon pratensis L. B. Šulek,
im. 167.

k6zJAN, m. i^jesno ime u Hrvatskoj u župa-
niji ličkO'krbavskoj. a) selo. Bazdije}. 80. — ispo-
ređi Kozjani. — b) vidi u Vukovu rječniku : pla-
nina u Hrvatskoj u otočkoj regementi.

KOZJANČANIN, m. čopjek iz Kosjana. V.
Arsenijević. — Množina: Kozj&nčanL

KOZ JANČANKA, /. žensko čefade iz Korana.
V. Arsenijević.

KOZJANI, m. pl. mjesno ime, vafa da je isto
ito Kozjan, a). — xv vijeka. Matij s Kozjan.
Mon. croat. 138. (1487).

KOZJANIK, m. kozje mlijeko, u Srbiji u niskom
okrugu. S. Pelivanović.

k6zJEVINA, /. a) kozje meso; b) kozja dlaka.
— U Vukovu rječniku : 1. ,da8 ziegenfleisch^ ,caro
caprinaS — 2. ,die ziegenwolle* ,lana caprina*.
cf. kozina.

Kdzjf, adj. koji pripada kozi, kozama, — Ima
i drugi, stariji, oblik kdziji, koji se i sad upo-
trebfava u Dubrovniku. — - Riječ je preuiavenska
(koziji), ispoređi stslov. kozij, rus. Kosift, M, kozi,
po\. kozi. — Između rječnika u VranHčevu (kozja
Stala ,caprile'; a kozji napose nema), u Mikafinu
(kozja brada ,barba di oapra' ,arunons'; a kozji

Digitized by VjUUV IC

KOZJI

419

4. KOZLAO

napose nemaj, u Belinu (,cailrino' ,oaprinas' 177*),
u JE^elos^nčevu (^caprinus, hedinas, hircinoa'), u
Voitig^nu (»caprino, di capra* ,zieff:enma3siA:*), u
StuUčevu (kožni »caprinus*), u Vukova (»siegen-*
,ci4>rinii80» ti t)aniči6evu (koziji ,caprinus^ 8 pri'
n^erom: P)a6u kosija polagaj na rana. §af. jahrb.
bd. 58. anz. bi. 116).

a. uopće. Kosji bray. Stat po), ark. 5, 268.
Meso kozje. 805. Kozjega mesa librica. Stat
kr6. ark. 2, 292. Nijedna kozja trpela ni ovčja.
294. (1476). Okrvaviše svite negove kozjome
krvju. Zbom. 15^. V kozjih kožah. Anton Đalm.,
nov. tedt 2, 154. paul. hebr. 11, 87. Kozju ako
ta brada razm šat ja po6eh, poznaćes, k6 stada
tuđem te nosi grijeh. I. Gundulić 150. Tvoju
ukazat kozju bradu. I. Đordić, pjesn. 180. AV
stan*, postoj, kozja glavo! V. Đošen 22'^. Da
nosite kozje roge. 178*^. Pripasavši kozju kožu.
M. A. Be^LOvić, sat A5t>. Igra kona komar
momče mlado pokraj ćoška kozje ^igerice. Nar.
pjes. vuk. 1, 581. U toga cara bile su uši kozje.
Nar. prip. vuk. 189. Pisato vojevodama kraše-
vaČkim, da odvoje dvadesetoga brava ovca i kozja.
Djelovod. prot 28. Te klisure ni kozja stopa ne
dopire. S. l^jubida, prip. 4. OorStaoi podižu marvu
ov6u i kozju. 7.

b. kozji rog, vidi kozorog.
e. kod imena bifaka,

a) koija brada. — lameđu rječnika u Mi-
kafinu (kozja brada, trava. ,8corza nera' ,barbula
hiroi*), u Belinu (kozja brada ,8corzanera, herba'
,barbula hirci^ 659^), u Bjelostjenčevu (kozja
brada, trava ,barbula hirci^) u Stnlićevu (kozja
brada, trava »barba della capra' ,herbae species^j,
u Vukovu (,der bocksbart' ,Tragopogon pratensis
Linn.*). Nije motra ni morača, i pogine kozja
brada. M. Vetranić 1, 15. Krumpir, koija brada . . .
L Jablanoi 188. Brada kozja (cosia brada u mle-
tačkom rukopisu), (prema lat), po}, kozibrod;
herba lu^, licia, barba de priete (u mlet ruk.),
alipo (u su&skom ruk.), scorzonera (Kuzmić, Skurla),
barba di becco (Duranto), barba hircina (Pizzelli,
Aqaila~Buć), tragopogon (Aquila — Buč, Kuzmić,
Stulli, Lambl), 1. Tragopogon pratensis L. (Lazić) ;
2. Geropogon glaber L. (Lambl). B. Sulek, im.
29. Kozja brada (TQdyos hircus, nd)yii)v barba),
po), kozia broda, čeŠ. kozibrada, barba ircina
(Bartulović), barba di becco (Kuzmić, Aquila—
Buć), scorpino (Đurante, ... 2. Tragopogon major
Jacq. (Vodopić); 8. Galasia villosa Oass. ; 8. Ge>
ropogon glabrum L. (Lambl). 166. — Brada kozja
gorka, barbula hirci altera (Durante), Trago-
pogon porrifol. L. 29.

b) kozja bradica, Asphodeline Cretica Vis.,
žuti fiap. u Srbiji u niŠkom okrugu. S. I. Peli-
vanović. javor. 1881. 128.

c) kozja krv, Lonioera caprifolium L. Po
utvrdeiiu lišće može biti srašteno n. pr. u kozje
krvi (Lonioera caprifolium L.). K. Crnogorac,
bot 51. Kozja krv, pericljmenos (Bjelostjenac),
Lonioera periolymenum et caprifolium L. B.
ŠuIek, im. 166.

€l) Kozja metica, Helichrjsum orientale
Grtn. (Krk), v. Magriž. B. Šulek, im. 166.

ej kozja ruta. — Između rječnika u Stu-
ličevu (kozijtk ruta)^ trava ,galega' ,ruta capraria*).
Kozja ruta, aoetosa^ Z. Orfelin, podr. 491. Kozja
ruta (prema lat. ruta capraria), Galega officinalis
L. .(Bartulović). B. Šulek, im. 166.

fj kozja trav«, Spiraea ulmaria L. — U
Bjeloetjenievu (latinskom) rječniku : ulmaria. —
isporedi budite)ica, b),

gj kozje grožđe, tn(2t kalina. Kozje grožđe,
Ligustron^ vulgare L. (Janda). B. Sulek, im. 167.

h) kozje uho, vidi jezičak, b. Kozje uho,
Anchusa italica Betz. (Istra). B. Šulek, im. 167.

i) Kozji jabučić, Bhamnus sa^atilis L.
Plod jedu rado koze. u Bakru. D. Hire. — ispo-
redi crni trn kod trn.

kj Kozji loj, češ. kozi list (Caprifolium),
Lonicera pallida Host (Istra). B. Šulek, im. 167.

Ij Kozji rog (prema lat), po), koziorog
(Lycium), aegoceros, foenum graecum (I. Sab)arj,
Trigonella foenum graecum L. B. Šulek, im.
167. — isporedi božja travica kod božji, II, /j kkj,

nij k&zjr rogovi, Bidens tripartita L. —
Između rječnika u Vukovu (,dreitheiliger zwei-
zahn* , Bidens tripartita'). Bogovi kozji, rus. Ko-
ševi hm poHceKH, Bidens tripartita L. (Lazić). B.
Šulek, im. 835.

d. kod mjesnijeh imena,

aj Kozja Bara, mjesto u Srbiji u okrugu
šabačkom. M. Đ. Milićević, srb. 489.

b) Kozija Ćuprija, ime mostu u Bosni,
Preko prave Mi)acke ima kameniti most na po
puta između Starog Grada i Sarajeva, i zove se
Kozija Ćuprija. Glasnik. 20, 858.

ej Kozja Glava, (uij šuma i vrelo u Sla-
voniji, D. Hire. — bbj mjesto u Srbiji u okrugu
požareoačkom. Vinograd kod Kozje Glave. Šr.
nov. 1868. 98.

dj Kozja Grbina, vrh na granici među
Srbijom (u okrugu pirotskomj i Bugarskom, M.
Đ. Milićević, kra). srb. 165.

e) Kozja Jama, vidi Tcod koAski, 1, ^^ a).

tJ Kozja Bavan, selo u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 99.

gJ Kozja Stijena, ime stijeni u Srbiji u
okru^ uiičkom. ^. Stojanović. — Ovako se ime
pomine xiii vijeka: Nadb Koziju St(ena). Spom.
stoj. 12. (1276—1281).

hj Kozje Grbine, mjesto u Srbiji u okrugu
požarevačkom. I^iva na Kozije Grbine. Sr. nov.
1878. 489.

i) Kozji Brod, selo u Hrvatskoj u iupa-
n{ji zagrebačkoj. Bazdije). 76.

k) Koziji Hrbat tnjesno ime što se pomine
XIII vijeka. Međe su Čmymb GoramJb i Vrmoši
išle konb Kozijega Hrbbbta. Svetostef. hris. 22.
Mon. serb. 95. (1830).

IJ Kozji (h)rid, brdo u Srbiji u okrugu
uzičkom. L. Stojanović.

mj kozji Vrh, selo u Srvatskoj u župa-
niji modruško-r^ječkoj. Bazdije). 44.

KOZJ6bBAD, m. u kojega je brada kao u
koze, — Upotrebfava se kao uvredna riječ. — U
Vukovu rječniku: ,ein schimpfwort* ,convioium'
8 primjerom: Od kad mi je u dom došla, sva-
kome je ime našla: svekra zove: ^Kos^obrade^
(Nar. pjea vuk. 1, 517—518).

1. KOZLA, /. na plugu drvo što se ukopa u
plaz i u grede). — isporedi 2. kozalac i 2. kozlao.

2. KOZLA, m. ime muško, — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Još desetog Kozlu
kapetana. Pjev. cm. 10 1^.

3. KOZLA, /. mjesno ime. - U spomeniku xiv
vijeka, Svetago Nikole u Kozli. Spom. stoj. 14.
(1809—1816).

1. k6zLAC, vidi 1. kozalac.

2. KOZLAC, m. vidi ^. kozalac. Kozlac, drvo
u pluga, koje je probito kroz grede) i zboj. Suiia.
Đ. Hire. Kozlac, komad u plugu, u Crnoj gori.
F. Hefele.

8. KOZLAC, m. ime zgradi što stoji u blizini
kuće za sušene djeteline, u Prigorju. F. Hefele.

4. KOZLAC, m. ime posudi u što pastiri ja-
gode beru. u Prigorja. F. Hefele.

Digitized by

Google

iićŽLAOE

4iK)

1. KOZLIĆ

KOZLAOE; n. đem. kozle. — U Belinu rječ-
niku: koslaće, gen. koslaca (bofe bi bilo kosl&-
četa) ,caprettino, capretto piccolo* ,oapella^ 1711).

KOZLAČ, m. vidi 1. kosalac. — U jednoga
pisca zviii vijeka^ a između rječnika u Stuličevu
(koasUč, trava ^dracuncolus' 8 dodatkom da je
useto ix Belina ali u ovome stoji kozlac). Uzmi
korena od kozlaSa (može biti i Štamparska po-
greška). J. Vladmirović 6.

EOZLAČICA, /. i^ekakva bifka. Kozlačica, rus.
Kose.ibUHK^ (Tanacetum vulg.), Thalictrum L.
(Đorante). B. Šulek, im. 168.

EdZLAĐ, /. coll vidi kod kozle. — U naše
vrijeme. Dvoje jagi!iadi i dvoje kosladi. V. Vr-
6ević, niz. 837. Čuvati prasad, jagiluul i kozlad.
V. Bogišić, zborn. 72.

KOZLAN, m. jarac. — U jednoga pisca xviii
vijeka, * Anđeli će na dvije strane od ovaca zle
kbzlane zavrnuti. J. KavaAin 564^. — Vidi ko-
zorog. Baka, bijesna al' koslana . . . 47*2^.

KOZLAŠGE, kozlašceta, n. dem. kozle. — U
Bjelostjenčevu rječniku kod kozle, i u Stuličevu:
V. kozlešce.

KOZLATI, kozlam, impf. bluvatL u Prigorju.
F. Hefele.

1. KOZLE, Kozala, /. pl. mjesno ime u Srbiji
u okrugu podrinskom. — Ovako se zove jedan
vis. M. Đ. Milice vić, srb. 519, a prije se ovako
zvalo selo u kojemu su Turd iivjeli. Vuk, dan.
1828. 234. K. Jovanović 88. vidi i: Zem}a u Ko-
zlama. Sr. nov. 1875. 543.

2. KOZLE, k&zleta, ft. jor« (vidi u Vukovu
rječniku). — Nema množine, nego se za množinu
upotrebfava ili coll. kozlad (vidi) ili plur. kozlići
(vidi kozlić), ali se g^egdje (n. p. u istarskijeh
Čakavaca) čuje i množina kozleta, vidi: Pojala
je nevestica pet koz s kozleti. Nar. pjes. istr.
3, 10. — I^egdašiii je oblik bio kozbl^ od osnove
kozbl^t. Postaje od osnove kozbli» (vidi 1. kozao)
nastavkom ^L — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kozblo, rus. ko8.ih, češ. kozle, k5zle, pof.
kožl^. — Između rječnika u Vrančičevu (,haedus*),
u Belinu (,capretto' ,haedu8* 171i>), u Bjelostjen-
Čevu (.haedus^ 2. kozle malo, kozlić, kozlašce
,haedulu8, capreolus, haedillus, haediculus, hir-
cellus*)y tf Voltigijinu (,oapretto, caprettino'
,bockchen, geiss^, u Stuličevu (,haedulus, haedus^,
II Vukovu: (po jugozapadnijem krajevima) vide
jare (u Crnoj Oori dok sisa donde je ,kozleS a
poslije jare' do godine, pa onda ,dvize^, pa ,trećak'
a žensko ,uhotkay uvotka^). Vlah je kozle donio.
M. Držić 47. Još nije koza okozila, a kozle igra
po po)u. (Đ). Kozle tiho svu mater sisa i svaku
drugu, a plaho ni svoju ni tuđu. (D). Od zla
dužnika i koza bez kozleta. (Đ). Poslov. danić.
I udavi ga kano kozle. 8. Margitić, fal. 294.
Sciniš ti da si ovca, a može biti da si kozle prid
Bogom. P. Knežević, 09pi. 150. Kis s kozle tom
ležati će. F. Lastrić, test. 207^. Pak mi nisi
ni kozleta dao. 304<^. Kakono jedno kozle ma-
lahno. And. Kačić, kor. 134. Ako mi brat kozle
odnosi, ono mi je vuk ; ako mi vuk kozle donosi,
ono mi je brat A. d. Bella, rjećn. 447^ kod lupo.
Još (se) nije koza okozila, a kozle igra po poju.
(gledaj: Sad jaja kakoću a kokoši ćute). Nar.
posl. vuk. 114. Od zla dužnika i kozu bez ko-
zleta. 233. Udarjiv kao kozle. Nar. blag. mehm.
beg kap. 401.

KOZLECE, kozleceta, dem. kozle. — Uprav
kozlet-ce, a/i se t ispred c ne Čuje. — U jednoga
pisca DubrovčanifM xvi vijeka. Tržak sam donio :
kozlece, grudicu. M. Đržić 49.

KdZLEĆi, adj. koji pripada kotletu Ui kozlađi.

— Postade od osnove kozlet riječi kozle nastav-
kom i y te se po starom pravilu t » j sažimfu u
ć, ali se nalazi pisano i tj, dapače i ti im;, tji
(u Badničevu primjeru). — Od zvn vijeka, a
%zmeđu rječnika u Mikafinu (meso kosle^ ,oaro
haedina' 250, a nema napose). Krv kozletja ali
ti junca. M. Đivković, bes. d26t>. Ni po krvi
kozlećoj ali teletjoj. I. Bandulavić 69b. paul.
hebr. 9, 12. Jakov . . . pokri . . . ruke dlakami
kozletijem. M. Badnić 39«h. Svukoše a|inu ike-
govu pak ju izkrvaviSe u krvi koaletjoj. S. Mar-
gitić, fial. 72. Sažeci u nami meso kozleće. E.
Pavić, ogl. 185.

KOZLEŠCE, kozl^šceta, n. dem. kozle, uprav
dem. kozlece, te bi pravi oblik bio kozlefice, ali
se 6 ispred o mijei^ na 1^. —U jednoga pisca
Slavonca xvii[ vijeka, a između rječnika u Stu-
ličevu (kozlešce, malo kozle ^haedulus*). Skuva
kozlešce. E. Pavić, ogl. 184.

KOZLETAB, m. čovjek koji čuva kozlad, vidi
1. kozar. — tf Stuličevu rječniku: ,haedorum
custos, pastor^ — nepouzdano.

k6zLETINA, /. u Vukovu rječniku: koža od
kotleta ,das fell von einer jungen ziege' ,pelliB
oapellae aut capri juvenis^ — U drugom zna-
čenu: suho meso. F. Kurelao, dom. Živ. 37.

KdZLEVINA, /. kozje meso, vidi koi^evina.

— isporedi kozjevina. — U n<iše vrijeme u Lici.
J. Bogdanović. M. Medić.

KOZLI, vidi kod kozliji.

1. KOZLIĆA, /. mlada koza (ženska). — ispo-
redi kozle i kozlić. — U jednoga pisca Čakavca

XVII vijeka, a između rječnika u Stuličevu (,haedns
lactans') gdje je isto Što kozle ili kozlić. Bisns
(če) kozlića i jednoj (majci) dogrusti. L T. Mr-
na vić, osm. 115.

2. KOZLIĆA, m. prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 289.

3. KOZLIĆA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu
vafevskom. I^iva u Kozlići. Sr. nov. 1872. 456.

KOZLIČEN, adj. koji pripada kozlići (ako 6
nije griješkom naštampano). — Na jednom n^estu

XVIII vijeka. Zatim varne četvrtice od telića
mljekočnijeh, kozličene zaoblice ... J. KavaAin
21».

KOZLIČIĆ, m. ime selu u Srbiji u okrugu va-
fevskom. K. Jovanović 100.

KOZLIČJI, adj. koji pripada kozličima (uprav
kozlicama). — Samo u Belinu rječniku: ,di ca-
pretti^ ,haedinu8' 171b.

1. k6zLIĆ, m. dem. kozao, vidi 2. kozle. —
Ake. se mijena u gen. pl. k5zl£ć&. — Riječ je
stara, isporedi stslov. kosblištb. — Večina na-
roda (osobito na istočnoj strani) ima samo pl.
kozlići i upotrebfava ovo kao množinu od kozle
(vidi u Vukovu rječniku). — U ki^izi pisanoj
erkvenijem jezikom (vidi naj prvi primjer kod
c)) stoji stslov. št mj. ć i otaU i u Daničičevu
rječniku. — Između rječnika u Belinu Ocajn^t-
tino, capretto picoolo' ,haednlus' 171b), u Bijelo-
stjenčevu (kod kozle), u Voltigijinu (kod kozle),
u Stuličevu (v. kozlešce), ti Vukovu (k5zlići, vide
jarići s dodatkom da se aovori po jugozapcutnijem
larajevima), u Daniči&vu (kozbliltb ,hAedusO-
a) u jednini. Za vs(a)koga janca ali kozl(i)ća...
Statut vrbanski. 150. Ti nigdare meni nisi hotil
dati jednoga kozlića, da bih s mojimi prijate}i
poblagoval. Bemardin 42. luo. 15, 29. Koslić
pmesen na bikariju kriči. Korism. 29*. Nigda
ne da menje kozlića, da s prijate|i mojijemi ii-

Digitized by VjUUV IC

1. KOZLIĆ

421

KOZMA

bU^pjn. N. BaAina 59*. lao. 15, 29. EoKli6a
imaja, prijesnao i procijepa. N. N^jd&koTić 1, 284.
DonetaTii kozlića. A. Baćić lia Kad bi misnik
prikazao na posvetiliSte kozlića. J. Banovao,
piipoT. 115w Skade kozlić po po^u, a još se koza
nije okozila. (Z). Poslov. danić. — b) u dvojini.
Donesi mi dva kozlića naj bo|a. Bemardin 40.
I. Bandolavić 47t>. gen. 27, 9. Prinesi meig'e
dva kozlića naj bola. N. Ha&ina 56^. gen. 27/9.
Dva naj boja kozlića. And. Kaćić, kor. 27. —
c) u mnoiini, Sb kozliSti sbćetanija. Domen-
tijanb 68. Vlačeni jaikci i kozlići. Stat. krć. ark.
2f 291. Kako i pastir razlaćuje ovoe svoje od
kozlić. Zadar. lekc. 9. matth. 25, 82. Kako pa-
stir razlnćaje ofoe od kozlićef. Bemardin 28.
matth. 25, 82. Postavi ovce o desnoja a kozliće
o livu. Korizm. 16*. Kako pastijer razlnći ovce
od kozlić. N. Bai&ina 42l>. matth. 25, 82. Za6
se će prije lav s kozlići smiriti. M. Vetranić
1, 229. Od kozlić stado prid sobom go&aSe. 2, 189.
Jagaiioi sad ti su i dobri kozlići N. Đimitrović
108. Pastir razdje)oje kozliće i janoe. M. Div-
ković, nauk. 67*. Meu kozlići stat ne daj mi.
I. Bandulavić 270«. Onda prikazivaf^A^n kozliće,
jance, golobove. I. Anćić, vrat 175. Zlofiesti
prilikovani su k kozlićem. M. Badnić 811*. Od
kozlić izbavi me. B. Betera, ćat. 120. Ako mi
vuk kozliće donosi, on mi ie brat; ako brat ko-
zliće odnosi, on mi je vak. (Đ). Koze ne ima,
a kozliće prodava. (D). Poslov. daniĆ. Postaviti
će ikih Gospodin na liva strana s kozlići. A. Vi-
ta)ić, ist. 458. Od male životine kako: jance,
kozliće. A. Baćić 198. Ovce zlamenoja (ude
pravedne, a kozlići zlamenoja grišnike. J. Ba-
novac, pripov. 126. Komu ostavi koze i kozliće ?
A. Kanlžlić, utoč. 478. Broji kozliće iza vuka.
(Z). Poslov. danič. Bazlaćiti će Isokrst jaAce
od kozlića. M. Zoričić, osm. 86. Guske, patke
i kozliće . . . V. Dofien 151*. Ta jelini brzi, ko-
zlići, janci, ptice. M. Katanćić 48. Ne po krvi
kozlića ali telića nego po vlastitoj krvi uniSo pe.
I. Velikanović, uput. 1, 197. Ne mogu biti i
vuci siti i ovce na broju. (U primorju i u Crnoj
Gori govori se i ,kozlići' mjesto .ovce^. Nar.
posl. vuk. 205. Osam koza s kozlićima. V. Vr-
Ćević, igre. 88. Da je bio Ćoban od kozlića.
Osvetu. 6, 47.

2. KOZLIĆ, m. vidi 1. kozalao. Kozlić, Aram
macalatum L. (Sladović, Sablar). B. Šulek, im.
168.

KOZLIĆAK, kozlićka, m. dem. kozlić. — U
jednoaa pisca xvii vijeka. Prikazivaše puok dva
kozli&a . . . Onoga kozlićka ne ubijaše nego ga
puštaše... M. Divković, bes. 826*. Bi od potrebe
prikazati dva kozlićka, koji kozlićci zlamenuju
Isukrsta . . . Kozlićak, koga ubijahu . . . 826b.

k6zLIĆEV, adj. koji pripada kozliću ili ko-
zlićima. — Između rječnika u Stulićevu (,hae-
dinus^. Kožice kozlićeve obastri rukam liegovim.
I. Bandulavić 47l>. gen. 27, 16.

KdZLIĆf, adj. vidi kozlićiji.

K&ZLIĆUf , a^j. koji pripada kozlićima, — U
Stulićevu rječniku: ,haedinus^ — I 8 nastavkom
j (f^' ij) ^oji ispada iza ć: kozlići. — Na jednom
n^estu ZV vijeka, Koiicami kozlićimi obvi ruke
liegove. Bemardin 41. gen. 27, 16.

KdZLUI, a4j. vidi kož^. - U Stulićevu rječ-
niku: V. kozlićiji. — U rukopisu xv vijeka ima
čakavsko ime i^ekakve bUke kozli jazik, gc^je ja-
mačno kozli stoji mj. kozliii. Kozli jazik, (prema
lat.) lingoa ircina, meretnoaria, pes columbinus
(a mletačkom rakopisu). B. Šulek, im. 16a

KOZLIKOVO SELO, ft. ime selu u Hrvatskoj
u iupanni zagrebačkoj. Bazdije). 70.

KĆZLIN, kozlina, m. a) kozle. — b) mjeHna
od jareta. M. Pavlinović.

k6zLINA, /. vidi kozina U Stulićevu rječ-
niku: ,pellis haedinaS i u Vukonu: t, vide kostrijet.
— 2. (u Crnoj Gt>ri kozUna), koi^a koŽa ,ziegen-
fell' ,pellis caprina^

KOZLINAC, kozlinca, m. tieiba b^ka. Kozlinac,
Astragalus tragacantha L. (Vujičić). B. Šulek,
im. 168.

KOZLOGLASAN, kozloglasna, €U^j. vidi: ko-
zbloglasbu'b ,petulansV F. Miklošić, lex. palae-
oslov.' — Radi postaika vidi kod kozloglasovaiie.

KOZLOGLASm, kozloglasim, impf. vidi ko-
zloglasovati. — U rukopisu xvti vijeka pisanome
crkvenijem jezikom i otale u F. Miklošić, lex.
palaeoslov.* : kozbloglasiti, kozBloglaš% ,oomissari^

KOZLOGLASJE, n. vidi kozloglasovaiie; (Sa
starijim oblikom) kozbloglasije ,convivium hilare'.
F. Miklošić, lex. palaeoslov.'

KOZLOGLASOVAIStE, n. djelo kojijem se ko-
zloglasnje, gozba, pijanka. — Načineno po prČ.
rgay(^đ^a. — U kAigama xiv vijeka (sa starijim
oblikom kozloglasovanije) pisaninia crkvenijem
jezikom, i otale u F. Miklošić, lex. palaeoslov.^
(kozbloglasovanije, xaijLiog ,comissatioO t u Dani-
čićevu (kozbloglasovanije ,comi8satio'). Kozlogla-
sovanija micahu. Glasnik. 11, 92.

K0ZL0GLA80VATI, kozloglasi^em, impf. go-
štiti se, pijančevati, — isporedi kozloglasiti. —
Postaiie vidi kod kozloglasova^e. ^ U F, Mi-
klošić, lex. palaeoslov.* (kozbloglasovati, kozblo-
glasuj^ ,oomissari') tjr rukopisa xiv i xvi vijeka
pisanijeh crkvenijem jezikom.

KOZLOV, ačij. koji pripada kozlu ili kozlima
(vidi 1. kozao). — Između rječnika u Bjelostjen-
čevu (,haedinus^), u Volti^ijinu (,caprino' ,ziegen-
artig, ziegenm&ssig'), u Stulićevu (v. kozlićiji).
Skroz kozlovu krv. Anton Dalm., nov. test.
2, 149l>. paul. hebr. 9, 12. A siv gudač od ko-
zlovih griva niz pleća mu do ko)ena siva. Osvetn.
6, 9. — I kod imena bifke. Kozlova brada, (Spi-
raea) aruncus L. (Bjelostjenac). B. Šulek, im.
168.

1. KOZLOVA C, Kozlovca, m. ime selu u Dal-
maciji u okrugu benkovačkom, Bepert. dalm.
1872. 5.

2. KOZLOVAC, Kozlovca, m. prezime. Boca 15.
KOZLOVIĆ, m. prezime. — xvi i xvii vijeka.

Med Ivanom Kozlovićem. Mon. oroat 288. (1581).
Šime Kozlović. Arkiv. 2, 318. (1618).

k6zL0VINA, /. kozje meso, vidi kozjevina.
F. Kurelac, dom. živ. 37.

KOZLOVtiE, n. n^esno ime. — Pomi1^e se u
jednoga pisca Čakavca xvii v^eka (sa -vje). Te-
činski jošće grad i lipo Kozlovje ... I. T. Mr-
navić, osm. 41.

KOZLUK, m. ime dvjema selima u Bosni, fi) u
okrugu travničkom. Statist, bosn. 65. — b) u
okrugu Doihe Tuzle. 100.

K6z;iEVINA, /. vidi kozlevina. J. Bogda-
nović.

Kdz^i, ađj. vidi kož)i.

KOZMA, m. Koa/Ltag^ Cosmas, ime muško, ispo-
redi Kuzma. — Između rječnika u Daničićevu:
,Co9mas': iguman u manastira Nikoji na Moravi
pod Kablarom, i Ovćarom na kraju xvi vijeka.
y(uk), dan. 1, 31. — Kozma i Damjan mn^(enici),
F. Glavinić, cvit. xxv.

Digitized by

Google

KOZMAT

432

KOZOMOB, a.

KOZMAT, adj. bijesan (o psu). Kozmat pas
(u EaStelima kod Trogira), bijesan. M. Pavli-
nović.

KOZMELI? (ili Kozme}i?), m. pl ili Kozmele?
(ili Kozmeje?) /. pl. ime mjestu na otoku Krku.
— V spomeniku xiv vijeka. Zemje ... do Ki-
rinća i do Kozmel (Kozmel?). Mon. croat. 3.
(1821).

KOZM£^, m. Borra)?o ofacinalis L. (Sab|ar,
Bijeka), ▼. Kosmej. B. Šulek, im. 168.

KOZMIK, m. vidi svjetoviiak. — Od grč. xo-
(Tfiix6{. — U kiiigi pisanoj xiv vijeka crkvenijfm
jesikom, i otale u DaniČićevu rječniku (kozmikb,
xo(T/uix6i ,8aecularis, laious'). Duhovnoma dlbgu
kozmici da ne sudotb. Zak. daš. pam. šaf. 30.
Exarbsi kozmici da ne sutb. 82.

KOZMIN, a4j. koji pripada Kozmi. — Kod
mjesnoga imena xiv vijeka, vidi u Đaničić§vu
rječniku: Kozminb ,Cosmae'. selu Orahovou koje
je Grgur sin Vuka Brankovića dao Hilandaru
išla je međa ,na Kozminb vinogradb^ G(lasnik).
11. 92.

KOZMOB, m. vidi kozomor. — U Stulićevu
rječniku: v. sjever. — nije dosta pouzdano.

KOZMOBAN, kozmorna, adj. koji pripada ko-
zmoru. — U Stuličevu rječniku: v. sjeveran. —
nepouzdano.

KOZNICA, /. mjesno ime.

a. vidi u Danićičevu rječniku : Kozbnica, selo
,Koznica krifijanovska' koje carica Jevdokija
s crkvom bogorodičinom u Arhijevici dade Hi-
landaru. M(on. serb). 191. (1879).

b. dva sela u Srbiji, a) u okrugu krušeoač'
kom. M. Đ. Mili6evi6, arb. 737. — b) u okrugu
vrai'tskom. M. Đ. Milićević, kra(. srb. 302.

KOZNICE, /. pl, mjesno ime. — isporedi Ko-
znica. — xiv vijeka. NsmI Koznice u planinu.
Svetostef. hris. 8.

KOZNIČANIN, m. prezime (uprav čovjek iz
Koznice). — U naše vrijeme. Milosav Kožni-
čanin. Bat. 178.

KOZNIČKI, adj. koji pripada Koznici. U srezu
kozničkom. K. Jovanović 12o. Kozni6ka vada.
M. Đ. Milićević, kra|. srb. 282.

KOZNIK, m. mjesno ime.

a. vidi u Vukovu rječniku: zidine od sta-
roga gradića u nahiji kruševaČkoj na desnoj
strani Basine (ovako je u trećem izdanu po Vu-
kovijem bifeškama ; u drugome je BaŠi^e). Pripo-
vijeda se da je ovaj gradić zidala Đurdeva Je-
rina, pa zbog velike visine i vrleti nije se ka-
mene moglo nositi drukčije do na , kozama' i za
to se nazvao ,Koznik'. v%di i M. Đ. Milićević,
srb. 712. Vinograd u Kozniku. Sr. nov. 1875. 19.

b. vidi u Daničičevu rječniku : Kozbnikb,
pašištu Labićevu koje je kra) Milutin dao Hi-
landaru išla je meda ,kako utiče Bibnikb u Drin
i pravo us Koznikb po dfilu*. M(on. serb). 61.
(1298--1302). to je bez sumi^e planina kraj Ko-
sova. Hahn, reise. 69. Preko planine Koznika.
Bat. 115.

KOZNIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
čuprijskom. Niva u Koznište. Sr. nov. 1875.
259.

KOZIStaK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
va^vskom. Voćnak kod KozAaka. Sr. nov. 1861.
408.

1. KOZO, m. hyp. kozao ili kozle. — U po-
slovici XVII mjeica, uz kozan. Kozo kozane,
nijeeam ja tebi dao, neg Ornoj Gori i Ponikvami.
(D). Poslov. danič.

2. KOZO, m. tU n.? ime rcumaUnama staroga
grada blizu Fcjnioe u Bosni u okrugu sarajev-
skom. F. Jukič, zem}. 36. T. Kovačevid, boan.
48. — Oblik je nejasan, kao da bi o saieto bUo
od ao, isporedi kozao i kosao, ali se čini da se
ne mijei^ po padeiima, vidi : Iz grada Koso. T.
Kovačević, bosn. 49.

KOZ6bBAĐ, m. kozja brada (u pravom smislu),
brada u koze. — Samo u Jambrešičevu rječniku :
,arunous'.

K0z6dABAC, m. u ovoj pjesmici, koja se
djeci govori: ,Ja sam jarac, kozodarac, imam
zube k6 kolac, pregriŠću te ko konaci U Srijemu.
M. Medić.

K0z6dEB, w. onaj što dere koze.
a. čovjek koji to radi kao zanat, — Od xiv
vijeka (u naj starijem primjeru iz ĐeĆ. hris. moie
biti nadimak ili prezime), a između rječnika u
Belinu (,scorticacapre' ,oaprarum excoriator'
171b), II BjelostjenČeou (,caprorum excorJator'),
ti Stulićevu (,qui capris pellem detrahit^). Đra-
žbko kozoderb. Đeč. hris. 54. — I kao psovka.
J. Bogdanović.

b.' vidi kozomor. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku kod kozomor, t u Vukovu: vide kozomor
s dodatkom da se govori u Dubrovniku (?). —
Amo pripada i ovo : Kozoder, a Kastavu u Istri
tako zovu krupicu (krupu) a kažu i soldaA (sola).
K. Kulišić.

KOZ6DEBAO, kozoderca, m. vidi kozomor. —
U Vukovu rječniku: (u Dalmaciji) nekakav vjetar
od koga crkavaju kom (u trećem izdanu gaje je
dodato po Vukovijem bifeškama).

KOZODEBICA, /. mjesno ime. — xiv vijeka.
Pod Kozodericu. Spom. stoj. 31. (1365?).

KOZODOJ, m. Caprimulgus europaeus L., i^ka
ptica, legan. — Odgovara latinskoj riječi, a ova
grčkoj cityt&rjka^\ koja je po svoj prilici postala
od utyv^aX6g, te se po onome obliku riječi raši-
rila predrasuda (isporedi i ikem. ziegenmelker),
kao aa ova ptica koze sisa. vidi i S. Bmsina,
ptice hrv.-srp. (nastavak). 78». — I u drugijem
se slavenskijem jezicima (po latinskome ili po il^-
maČkom jeziku) nahodi, isporedi rus. Koso^ofi,
češ., pof. kozodoj. — Po svoj prilici u našemu
jeziku nije narodna rijeČ. — U Mika^inu rječ-
niku: kozodoj, ptica ,caprimulgus'; u Bjelostjen-
čevu: ,oaprimalgus' ; u JambreŠićevu: ,oaprimul-
gus'; u Stulićevu: kozodoj« ptica ,capremungo,
uccello' ,strix' s dodatkom da je uzeto iz ruskoga.

KOZOKBAĐICA, m. i f. ko krade koze. — U
jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (,caprarum fur^). Ti li si
toj. Obrade, zla kozokradice? M. Driić 64.

K0z6lAC, koz6ca, m. vidi 1. kosalac.

KOZOMAČA, /. vidi gusomača. — U Stuli-
ćevu rječniku: kozomača, trava ,bursa pastoris.
sanguinalis herba, sanguinaria\ Kozomača, Gap-
sella bursa pastoris Mnch. (Stulli), v. gusomača.
Đ. Šulek, im. 168.

K0z6M0B, m. što mori koze.
a. vrijeme vlaino i vjetrovito, kad duše (u
Dubrovniku) jaki vjetar s istoka (vjetar je sa
sjevera hladniji, ali nije tako silan), U ujedno
pada kiša ili krupa ili snijeg. — isporedi kozo-
der, b, kosoderac, koSoder. — Od xvi vijeka (naj
više u Dubrovniku), a između rječnika u Mika-
(inu (kozomor, vjetar, bura ,aquilo, boreas'), u
Belinu (,vulturno, vento detto greco da marinari'
jvulturnus* 781*»), u Bjelostjenčevu (kozomor, ko-
zoder ,boreas, aquilo'), u Volti^ijinu (»bora, aoui-
lone' ,nordwindO, u Stuličemt {,YulinrwaB% u Vu-

Digitized by

Google

KOZOMOB, a.

428

KOŽA, a, a).

koffu : rdavo Tr^eme (osobito u pro}e6e) ksA koM
crkavaju, of. koiođer. Siever i kozomor prid
iliom đimaše. M. Vetranić 2, 82. Za slatkijem
ljetom dođe i gorka sima, i ti cvijet od Ijeposti,
kojom ae oholiS, mogao bi i kozomor još potlaČit.
M. Driić 255. Kozomor zao je zimi, a gori lietL
(D). Poslov. dani6. — U drugome snačeiiH Icofe
mi nije poznato (hladni vjetrovi, kao što su sje-
ver i istočnif slabo podUu na moru valove u Du-
brotmikUf a smorac nije hladan). Kad se je olaja
približila te more se na valove diglo, to zova
fkozomor* ili ,8morac^ L. Zore, rib. ark. 10, 824.
b. Kozomor, ime planini u Srbiji u okrugu
uiičkom. M. Đ. MUićević, srb. 577.

K0z6M0BINA, /. augm. kozomor. — U naie
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KOZOMUZAC, kozomusca, m. vidi kozodoj. ^
U Stuličevu rječniku: ,caprimulgiis'. — Po svoj
je prilici sam StuUi ovu riječ niačinio.

KOZ6nOG, a4j, u kojega su kosje noge. — U
jednoga jnsca xviii vijiia, a ismedu rječnika u
Jambrehčevu (,eapripe8') • m Sttdičevu (,capripe8*).
A kozonog tome bog neće biti protivan. Bi. Ka-
tan6ić 41.

KOZONOŽAO, koz6nošca, m. kosonog čovjek
(satir). — Samo u Stuličevu rječniku : ,capripe8^

KOZ6oČAN, koz6očna, adj. u kojega su kosje
oči. — Samo u Stuličevu rječniku : ,caprini9 ocalia
intaens'.

KOz6pAŠA, m. čovjek koji kose pase, kozar.

— U naše vrijeme, a ismedu rječnika u Vukovu
(,der Biegenhirt' »caprarius^ cf. kosar s dodatkom
da se govori u Boci). KozopaSe nadmontafie.
(Oni koji su bili niftta [pasli koze] postadofie go<
spodari [nadvisile nas], a Bisnu). Nar. pođl. vuk.
189.

KOZOPEB, m. iiekakva bilka. Kosoper, Ca-
prifolium? (I. 8ab)ar). B. Šalek, im. 168.

KOZOB, m. ime selu u protopresviteratu mo-
bačkom. Šem. prav. 187a 41.

KOZOBEP, m. sitna vrst morskoga raka. Bakar.
D. Hire.

K0250BOD, adj. vidi kozorodan. — U Jam-
brešičevu rječniku: ,caprigenus^

KOZOBOĐAN, koz6rodna, a(^'. od kose rođen.

— isporedi kozorođ. — Načineno po lat. capri-
gen us. — U Belinu rječniku: kozorodni ,nato di
capra' ,caprigena8' 171l>; u Bjelos^enČevu : kozo-
rodni ,caprigenus' ; u Voltigijinu : kozorodni ,ca-
prigno, nato di capra' ,was von ziegen kommt'.

KOZOBOG, m. načiikeno po lat capricomas
(grč. (tty6x(QU)(;), divokoea, ime skupu svijesda u
zodijaku (u koji ulazi sunce mjeseca decembra).

— U Belinu rječniku : ,capricorno, segno celeste'
,capricomus* 172^; m Jambrešićevu : ,capricomii8^;
u Voltigijinu: ,capricomo' ,steinbock'; u Stuli-
čevu: ,capricornu8^ — U dva se rukopisa xvi
vijeka zove kozi (mj. kozji) rog. Kozi r«gb. Sre-
dovječn. l\jek. jag. 119. (1500—1501). Kozi rog.
Zbom. 127a.

KOZOBOGA, /. ime kozi. Bruvno. D. Hire.

KOZOBOŽAC, kozorošca, m. vidi kozorog. —
Samo u Stuličevu rječniku uz kozorog.

KOZOSTANIŠTE, n. vidi 2. kozarica. — Samo
u Belinu rječniku: ,caprareccia, stalla o laogo
dove stan lo capre' ,caprile* 1711>.

KOZOŠ, m. vidi u Vukovu rječniku: matori
kozoš! reče se staru Čovjeku ,schimpfwort' .con-
vicinm*.

KOZOV, m. prezime, — xvi vijeka. Kako je
dozval . . . Mat. Kozova. Mon. croat. 288. (1587).

k6zOVINA, /. kozje meso, kozjevina. — U
naie vrijeme, a između rječnika u Stuličevu (v.
koze vina). Ja imadem kozovine mesa. (iz nar.
pjes.). A. Ostojić.

KOZU JE VO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevaČkom. I^Tiva u Kozujevu. Sr. nov. 1874.
289. — I ime rječici u Oruii blizu Kragujevca,
koja se zove i Kozujevačka reka. L. Đorđević.

KČJUZEVAČKI, ađj. koji pripada Kozujevu.
Kozujevačka rijeka, vidi kod Kozujevo.

KOZfjBINA, /. augm. koza. u LioL J. Bog-
danović. V. Arsenijević. M. Medić. t u Dubrov-
niku (gdje se upotrebfava kao psovka za čefade).
P. Budmani^

KOŽA, /. pellis, cutis, corium, ono čim je
pokriveno i kao odjeveno tijelo u fudi i u večine
iivotiria. zove se ovako kad je mekano i gipko
(drukčije je kora, ovo vidi pod e, i, g), i kad
tako stoji na tijelu, da se od ihega moše odlije-
piti, u fMŠemu jeziku nema osobitijeh riječi kao
u i^kijem drugima za taniu i debfu kožu, za uči-
i^nu itd. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
koža, rus. KOHca, &š. kAže, pof. koža. — Nejasno
je postai^e. Miklošič (vergl. gramm. 1*, 66) misli
da bi moglo postati od koza, kao da bi naj sta-
rije značim bilo: ko^a koša, premda sam spo-
ZTUije da mu je n^asfu> kako bi od kosa postalo
koža. Fick (vergl. w5rterb. der indogerm. spra-
chen. 8>, 58) ispoređuje s got. haknlas, anglos.
hacele, st^rikem. hachul, kabanica. — U svijem
je rječnicima : u Vrančičevu (,ooriam ; cutis ; pel-
lis; tergus'), u Mikajinu (koža od debelih ka-
koti od vola ,oorium, tergus' ; koža od taAih , pellis'),
1« Belinu (,cuojo e pelle, la spoglia deir animale'
,oorium' 241*; pelle, spoglia d' animale' ,pellis'
550b), II Bjelostjenčevu (,pellis, cutis^ 2. ,oorium,
tergus, bjrsa, pellis'), u Jambrešičevu (,pellis,
cutis'), u Voltigijinu (, pelle; cuojo' ,haat; fell'),
tt Stuličevu (,outis, corium*), u Vukovu (1. ,die
baut' ,cutis'. — 2. ,das fell' ,peUiB'. — 8. ,das
leder' ,coriam'), u Daničičevu (.pellis; corium').
tt. na če]adetu.

a) uopče. Moja koža biže crna. Živ. jer.
star. 1, 229. Koža je (u starca) opora, ka grebe
ne maiie neg mačka od mora. N. Na}ežkovi6
842. I babinom svijetlom, što je kože u meni,
sve sam skrio. I. Gundulič 156. Čini Bartolo-
meu kožu zvuči. F. Glavinič, cvit. 291l>. Kosti
samo, ter koža Crna i gola na i&em se vijaže.
828a. Da Arapin promini svoju kožu omu. P.
Posilovič, nasl. 88b. Da ulije vodu na taki način,
da voda dotegne i oplače put od glave i kožu od
diteta. M. Bijankovič 80. I opet se obastrem
kožom mojom. A. Bačič 498. I d Mma (^ofi-
nama) odadirafie se koža, koja biše prianula za
tilo. J. Banovac, razg. 162. Budući ga ufifttio,
živu mu kožu starije. F. Lastrić, od' 189. Sve
one kosti porastofie žilama, mesom i kožom, nedi
280. Pak oružje i ha)ine sve do gole kože skine.
V. Došen 124*. A bijaše ostao nadkožufak (tako
rečen, erbo Jezus nosijaše ga na koži, oliti na
golu). S. Bosa 160». Sad je gubava moja koža,
gubava moja put. Đ. Bašič 61. Đa ja tebe
\xvsX\(h) kožu bi ti derala. Nar. pjes. vuk. 1, 521.
Prosjeć' ću ti svilenu vere^, i pod i&ome ta-
nanu košu)u, još ću malo kože zahititi. 8, 487.
I plesnu se rukom po ko|enu, pod ko}enom skerlet
čoba puče i bijela koža na ko}enu. 4, 181. Nega
hoću živa oderati, kožu ću mu caru opraviti.
4, 212. Kao da mu sto Ši)aka pod kožu ude
(tako je nemiran). Nar. posL vuk. 180. Koža

Digitized by

Google

KOŽA, a, a).

424

KOŽA^

nam se ne dere, meso nam se ne ije, ako ne-
mamo obraza, Sta imamo? 188. Patnika ospice
koža napisale. 8. ](4ubi&a, prip. 90. Mijatu su
na obojke koža smicali. 228. Smutna Turad
mače mramorkome, a koža im b|eđilo probija.
Osvetn. 1, 66.

b) u osobitom značeiku, praeputiam. Ni
obrizovanje ni koža obrizovana. Bernardin 162.
Ni obrjezovanie ni koža obrjezovana. N. Baiiina
197a. paul. gal. 6, 15.

c) u nekijem običnijem rečenicama i poslo-
vicama upotreblava se koža kad u pravom kad u
prenesenom smtslu. €$a) vidi kost, 1, a, c) bb). —
bbj koža se ježi od straha, od Čuda itd., pa i od
eime. Đa ti se od stra kose uzdignu, koža na-
ježi. M. Zori6i6, osm. 21. Koža »se sama ježi,
jerbo )ata zima reži. V. Đosen 26^. Koža ti se
ježi radi onih nesretnika. M. Pavlinovid, rad.
128. — cc) izaći, iskočiti iz kože kaže se meta-
forički o velikom ganuću (o futini, o žefi, o čudu
itd.). A ti ako ti malo fiili, takija hočeš iz kože
da izajdeš. Đ. Bapić 228. Ja isko6ih živa iz
kože da prije čujem. V. Vrčević, niz. 55. Svi
da iskoče živi iz kože. 180. — dd) slično prema
cc). Ižćerao ga iz kože (dosadio mu). Nar. posL
vuk. 106. — ee) pod kožom (u koži) enači unu-
tnie (metaforički duhovno) sta^ u čeladeta, I
sva mrem u koži misleći naprijeda. S. Gačetić
205. Misli da mu mlogo kojeftta pod kožom ležL
Đ. Obradović, basn- 435. Kad im pod kožu za-
viriš ... 55. Ime i ha}ine ne mijei&aja žto je
pod kožom. S. :^abiSa, prip. 252. — ff) slični su
i ovi primjeri predašiliima, ali se u fitma ne misli
samo na duševno staAe, nego uopče na kakvu ne-
vofu. Iz ove kože nikada. (D). Poslov. danič.
Iz ove kože nema se kud. (ili :) Iz ove kože nikud
ni kamo. (ili:) Iz ove kože nikud se ne može.
(Kad je čoek u kakoj nevo)i a ne može da se
pomogne). Nar. posl. vuk. 100. — gg) gdjegdje
se shvaća metaforički kao c^elo tij^o, %li jer u
koži tijelo stoji (continens pro contento), ili jer
koža noj prije o^eća bol (n. p. od udaraca). Brzo
ćeš pušćati duh iz gladne koŽe. I. T. Mmavić,
osm. 180. Ne dopusti stare kože (starce) na trg
da iđu od |ubavi. J. Kavai^in 8^. Gdi se kožom
svom razstavi. 259i^. I ugađa truloj koži (lino
jato) ... V. Đošen 216h. Na svu kožu kad se
pruži (ležorad) . . . 220h. — hM) snačei^ se kod
gg) dafe Širi, i može značiti: život. Ne vad'
noža, zla ti koža! M. Držić 148. U vraga ti
koža ! jeli me čuo *? 202. Bojeći se sebi i svojoj
koži. M. Đivković, bes. 784^. Kad nestane kole,
što će korist biti? I. T. Mrnavić, osm. 162. Koža,
kad nije drugo, plaća. V. Đošen v. Voli indi
kožu dati, neg se kradam ne vladati. 210*.
Kesom platit tko ne moŽe, pravda mu se masa
kože. 221h. Lašiie bo je s jednim novčićem dug
isplatiti, nego, štono govore, kožom vraćati. B.
Leaković, gov. 86. Bože, Bože, kud će naše
kože? (Reče se u šali). Nar. posl. vuk. 20. —
amo mogu pripadati i ovaki primjeri: U zloj
se koži nahodi. Nar. posl. vuk. 881. Nade Mi-
jata u zloj koži. S. ^^ubiša, prip. 284. — U) gu-
liti, derati kožu, metaforički. Inače kad ne može
siromahu sgulit kože ... V. Đošen 58«. Kome
biti može posadirat nima kože. 198h. — kJc)
uz kožu, metaforički, vrlo blizu. Vam pokloni
Omblu i Gravožu, velmi dragu, er uz kožu. J.
Kavanin 190b. — U) može snačiti tjelesnu fe-
potu, Evo su one, ke se kožom prij' dičaha. J.
KavaAin 568*. — mm) metaforički, kakvo se če-
lađe pokazuje zdvora, dok je drukčije u duši.
Svnoi kožu postaranu kA od zmaja nosim na se.
J. Kavanin 67*. Oni drakuni u koži (uskoj. F.

Lastrić, svet 29*. Ono isti vrag bijai« u čo-
vičoj koži. M. A. Be^ković, sabr. 45. Đa su i
se|ani svukli s sebe oaa odića od priprosti i
uvukli se u kožo od zloće. Ant. Kad6ić 280.
Dvaput si se obuo u vražja kožu, pak is tebe
rogati laje. S. :^ubiSa, prip. 227. — nn) da mu
je koža ,tvrda na obrazu* kaže se o bestArošnom
če\adetu. Koža ma je na obraza kao don. (ili:)
Koža mu je na obrazu tvrđa kao u vola. Nar.
posl. vuk. 18a — €M>) Starija ma koža na čelu.
(Kad se za koga reče da je starci i đa je a čamu
pretežniii od drag^eh). Nar. poel. vuk. 294. —
pp) Pukla mu koža na čelu. (Otvorila mu se
pamet). Nar. posl. vok. 266.
b. na živinčetu.

a) uopće. Slib ježa koža ježe imatb jako
bodeže postavi na ug}evije živo i kadi «tfc iz-
dola. Sređovj. lijek. jag. star. 10, 111. IsnesoSe
mu šćit kožom aspidovom popet. Aleks. jag.
star. 8, 244. Kad zmija is kože svače se na
sviti . . . Đ. Bai&ina 99^. Ko bilje jede taj amija,
ku htjeh riti, za staru kožu vrć, a nova stvo-
riti? 120h. Vunu stariže, koža dere. J. KavmAin
55*. Ovo bo su oni isti vaoi raiđimjaći, obu-
čeni u ovčju kožu. (isporedi a, c) mm)). F. Lastrić,
ned. 800. Ako smo vunu od ovčica našije pri-
mali, nismo im kože sadirali. 869. Po nožioam
ir po nožu skinut runo ili kožu ... V. Đošen
24*. Puče koža koi&u po sapima. Nar. pjes. vuk.
2, 559. Kurjak kožom plaća (isporedi a, c) hh)).
Nar. posl. vuk. 164. Iziđe momak iz smijiike
kože. Nar. prip. vuk. 67. Ale sad se gad suce
svoje koži i posta lip mladić. Nar. prip. mikuL
8. ^udi koji ub^u vuka nabiju mu koža suhu
na motku. Vuk, nar. pies. 1, 501. Jam^te mlijeko
i kostret sa koza, ar sa živih ne derite koža.
Osvetn. 4, 14. Neki stiza za rep liju krivu, ter
joj dere s hrpta kožu živu. 4, 25.

b) i kad je koža uči4ena, u našemu jesiku
ne mijeika ime. Kože goveđe. Glasnik. 15, 806.
(1848?). Naši građane bili sa poslali po jednomb
drdvu bnetačkomu voska, kožb i inoga trbga.
Spom. sr. 1, 83. (1406). Takovi tragove ne do-
stojetb se ni mogu plaćati kožami, voskomB i si-
renbjemb. 1, 188. (1417). Pojasb na črb)eni koži
2, 49. (1406). Kova srebrnoga 1570 litrb mireće
povraze i kožu. Mon. serb. 49a (1466). Meštri Ale-
ksandrovi oruŽavahu četira sta ludi i vsih vitesi
oklopi na lavovih kožah prestav}ahu. Aleks. jag.
star. 8, 285. I vojvode i viteza i na kopnu i sred
mora i poste)a i trpeza bješe koža zvijeri od gora.
L Gundulić 289. Vučijem kožam su oda svudi
sebe i koiiie sve prikrili. 489. Pedeset koža go-
veđi. Starine. 11, 127. (1679). Tva je odića koža
kamilije. A. Vitajić, ost. 404. Kože zvjerske zimi
oblači.... J. Kavaćin 171h. Koža strojena ,pelle
concia* ,aluta*. A. d. Bella, rječn. 550h. Veće
kožio od jagaiiaca na trg se nosi nego koža od
ovana. B. Zuzeri 204. Koram oV M koža uči-
iiena ,oorrame^ M. Zoričić, aritm. 104. Na glave
im kape od tri vuka, na leđima kože od međeda.
Nar. pjes. vuk. 8, 388. U bu^ku koža bivo-
)ača. 8, 438. — U naše se vrijeme upotrebfava
i u osobitom smislu, vidi kvijer, pergamena, per-
gamenat.

e. Koža, muški nadimak Hi presime. — xiv
vijeka. Bo)eslavb Koža z ddtiju. Svetostef. hris.
81—82.

KOŽAL BBUEG, m. ime n^estu u Istri. — U
spomeniku xiii vijeka (Kožal Breg). Pridoše na
Kožal Breg. Mon. croat 8. Na Kožal Breg.
15. (1275 prepis. 1546).

KOŽA^, Kož}a, m. kosa u Staroj Srbiji. Nov.

Digitized by

Google

KOŽA^

425

1. KOŽICA, a.

sr. 1884. 35. — PonMe ae xnr vijeka. Na P&-
šii&i pođb Kož)emi». Glasnik. 24, 28. (1858).

1. K0^Ay8KIf ađj. koji pripada Kožfu. — xiv
vijeka. Cefal^'a 8kopbsky ni kožblskjj . . . Glasnik.
24, 247. (1858).

2. KOŽARSKI, a4j. koji pripada Kožfaku. —
XIV i XT nijeka. Ot koSajske strani. Mon. croat.
46. (1895). Bivši g(o8podi)n kož^aHski. 150.
(1492). ^

1. EOŽAN, atij. vidi 2. kožan. — Postaje od
koža nastavkom dn (d se poslije ž moŽe promije-
niti na a)y isporedi stslov. kožani>, bug. KOHctui,
rus. KoaeaBLiit. — U Stuličevu rječniku: kožani
ue koian, kožni, i u Vukovu (vidi kod 2. kožan).

2. KOŽAN, k&žna, adj. koji pripada koii (ovo
je BnaieAe samo u Belinu rječniku); koji se sa-
stoji is koie, ili koji je načiiken od kože. — Po-
staje od koža nastavkom bn. — RijeČ je stara,
isporedi stslov. kožbni, rus. Konciiuit (koji pripada
koii), 6ei. kožn^. — Ismeđu rječnika u Mikafinu
(kožni, od kože ,pelliceusO, u Belinu (kožni ,di pelle,
oio^ attinente a pelle' ,cuteas* 550l>), u Bjelo-
s^enievu (kožni žakel, vreća ,caleusO, u Jambre-
Hčevu (kožni žake) ,culeu9'), u Voltigijinu (ko-
žan i kožni ,đi pelle, cnojo* ,ledern'; kožni), u
Stuličevu (kožan, kožni t kožan, kožani ,ex pelle'),
u Vukovu: kožan, kožna (k5žaua) ,von koža* ,co-
riaceas'; u Đaničićevu (kožbnb ,e corio factus*).
Sb povrasumb kcužnSmb. Spom. sr. 2, 49. (1406).
Pohve kožne s malo srebra. Mon. serb. 498.
(1466). Kožnijem se pašom opasovaše. M. Div-
ković, bes. 52b. Augastin pašom kožnim . . .
opasa se. F.. Glavinić, cvit. 29ob. Njeki vode
hrte kožnijem trakom kroz obiočub od ogrlina
sa lafi£e ib ispustiti zadržane. B. Zazeri 268.
Odića bila od robe svitne ili vunije ili kožne.
P. Filipović 31. Kožna vrića puna gnoja (tijelo).
V. Đožen 175*. Okolo vrata uvezan s kožnim
kaižem. I. J. P. Lućić, razg. 117. Poslidni jest
prosinac rutavi, on ćud kaže u kožnoj opravi.
J. S. Be)ković 8. Pa ga meću u kožne tezgere.
Nar. pjes. juk. 482. Imaže pojas kožan oko sebe.
Vuk, mar. 1, 6. Donesi mi ki^ige, a osobito
kožne. paul. 2tim. 4, 18. Eto dukata u kožnomu
tobocu. S. !](iubi&a, prip. 153. Pri pasa kožni
opreg. M. Pavlinović, rad. 74.

KOŽAB. m. čovjek koji po svom zanatu čini
(strofji) kose. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,cuojaJo, conciator di ouoi o pelli'
,coriarius' 241»), u Bjelosljenčevu (kožar, kožnar,
kužnar, tabak ,alQtarius, ooriarius, pellium tenui-
orum aut crassiorum concinnator'), u Jambreši-
čevu (,cerdo, coriarius'), u Voltigijinu (,cuojajo,
conciapelle' .lederer*), u Stuličevu (,coriarius'), u
Vukovu (,der gerber* ,coriariiis*). Pri Simunu
kožaru. Anton Đalm., nov. test. 186. act. ap.
9, 48. Uljeze u kuću rečenoga kožara. M. Div-
ković, bes. 711b. I bojari, kožari. Čizmari. M.
A. Befković, sat. I8l>. Koga kožari za svoj zanat
potribuju. I. Jablanci 31. Dva zana^ije: jedan
kožar, a drugi tabakar. A. T. Blagoj ević, khin.
80. Sticar, kožar, užar i^emu inatiše pravicu.
49. On stoji u nekoga Simona kožara. Vuk,
djel. apost. 10, 6.

KOŽAEA, /. vidi kožarnica.

KOŽIeUA, /. vidi kozarstvo.

KOŽABKA, /. vrsta kruške. Kožarka, čes. ko-
žarka (Coriaria), lederbirn (Veselić). B. Šulek,
im. 168.

KOŽABNA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Livada u Kožarni. Sr. nov. 1873.
894«

k6ŽABNIGA, /. n^esto gdje radi kosar, gdje
se stroje kože. — Načii^eno u^ naše vrijeme. Ko-
žara, Kožarnica, teoh. ^gerberei (lokale), lofager-
berei^ frc. ,tann^rie', egl. ,tannery', tal. ,concia^
B. Šulek, rječn. znanstv. nas.

K6ŽAE8Ki, adj. koji pripada kožarima. P.
Budmani.

KOŽAbSTVO, n. kožarski posao (zanat). —
Načii^no u naŠe vrijeme. KoŽarija, Kozarstvo,
tech. strojbarstvo ,gerberei (als handwerk)*, tal.
,conciatura di pelli*, frc. ,tannage', egL ,tanning^
B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KOŽAST, ađj. koji je nalik na kožu, n. p. list
na drvetu. J. Pančić, flor. biogr.' 438.

KOŽE^, m. selo u Srbiji u okrugu kneževač-
kom. K. Jovanović 114. — vidi i Koza|.

KOŽE^iSKI, adj. koji pripada Kožefu. Ko-
žejska (opština). K. Jovanović 114.

KOŽEN, adj. vidi 1. kožan. — U naže vrijeme.
Po sredi koženo. Bos. vila. 1892. 127.

KOŽEIStE, n. cijelo kojijem se (kojsa) kozi. —
U Vukovu rječniku.

KOŽETIN, m. selo u Srbiji u okrugu kruže-
vačkom. K. Jovanović 126. — Od 1882 prozvan
je Aleksandrovac. Sr. nov. 1882. 855.

KOŽfcTINA, /. auqm. koža. — isporedi kožu-
rina. — U naše vrijeme, a između, rječnika u
Stuličevu (,oorium putre*) i u Vukovu (augm. v.
koža). Ja s^ ne bojim ni živa kurjaka, a kamo
li mrtvi kožetina. Nar. prip. vuk. 8, 892. Od*
otalen, žabo babo! nit^ ti va}a kožetina, nit* ti
va]a mesetiaa. Nar. pjes. marj. 203—204.

KOŽETINSKI, adj. koji pripada Kožetinu.
Kožetinska (opŠtina). K. Jovanović 126. — Ko-
že ti nska Beka, ime vodi. M. Đ. Milice vić, srb.
706.

KOŽEVAC, Koževca, m. ime n\jeslu u Srbiji u
okrugu rudničkom. I^Tiva u Koževcu. Sr. nov.
1875. 839.

KOŽE VAN, koževna, adj. vidi 1. i 2. koŽan.
— U dva pisca xviii vijeka. Arka Boga izrael-
skoga nahodi se pod žatorim koževnijem. B. Zu-
zeri 244. Bio bi svezan u jednu vrićn koževnu.
A. d. Gosta 2, 152.

1. KOŽICA, /. dem. koža. — Kao deminutiv
može značiti ne samo malu nego i tanku kožu,
a upotrebfava se i u prenesenom smislu o Čemu
što je nalik na i)ravu kožu. — Riječ je stara,
isporedi stslov. kožica, rus. kotkrha. — Lnneđu
rječnika u Mikafinu (kožica, mala koža ,pelli-
cula'; kožica u čovjeka ,cuticula'), u Belinu (kor-
dovanska kožica ,cordovano' ,pellis cordubensis'
229a; tanka kožica ,pelle sottile, o membrana' ,pel-
licula* 550l>), u BjelostjenČevu (,pellicula; cuti-
cula; membrana'), u Jambrešićevu (,cuticula;
membrana*), u Voltigijinu (»pellicola, pellicella,
membrana' ,hautchen, fellchen*), u Stuličevu (,pel-
licula*), u Vukovu (dim. v. koža).

a. mala koža (n. p. učinena koža nevelike
životine), gdjegdje (kao u drugom primjeri^) i
koža uopće. Kožicami kozlićimi (od kozlića.
Ban.) obvi ruke Aegove Bernardiu 41i N. Ba-
uina 57». gen. 27, 16. Mnokrat se vuk skrije
pod modvjedovu kožicu. Zborn. 4a. Govore li-
sicu da je znana do mjere, nu već zna, kožicu
koji joj odere. N. Dimitrović 17. U moSiii od
lanetje šare kožice. P. Zoranić 45^. Ni u ku-
niće, ni u ostale kožice mehke i gizdave . . . M.
Divković, bes. 80«. Kožice kozlićeve obastri
rukam negovim. I. Bandulavić 47b. gen. 27, 16.
Izrezan od kožica svjerskijeh sajstav mao uzima.

Digitized by VjOUV iC

1. KOŽICA, a.

426

KOŽUH

I. Gundalić 584. Obu6e Bog Adama kožicami
živina mrtvije. M. Badnić 828*. Ki se obla6e
koiioami od jaganca. J. Kavai^in 877b. Veće
kožio od jagfmaca na trg se nosi nego koža od
ovana. B. Zazeri 208. S kožioam k&zlić& obastri
roke. A. Kanižlić, utoč. 162. Zaodi ih živin-
skima kožicama. E. Pavić, ogl. 9. Smotavši ko-
žice jareće. 246. A) ine od kožica životi£ski.
And. Ka6i6, kor. 4. Jarećim kožicama obloži mu
rake. Đ. Đanićić, Imojs. 27, 16.

b. tanka koša (vidi i u rječnicima). Mlada
kožica laSti se na meni. M. Držić 51.

e. vidi kvijer, pergamena. — Između rječ-
nika u Belinu (kiiižna kožica ,pergamena, carta
pergamena' ^membrana' 555*). Vidi za otarom
vraga, koji na velikoj tankoj kožici pisaše. F.
Lastrić, ned. 819. KAiga na starih kožicah pi-
sana. A. Kanižlić, kam. 9. Složio je kiiigu na
opnici iliti kožicah za pismo običajnih. 870.

d. u }ud8kom i iivotiikskom tijelu što je nalik
na tanku kožu a ne pokriva s po\a tijelo, opna,
membrana (vidi i u rječnicima). Kožica koja
stoji oko srca ,hypocondria'. J. Mika)a, rječn.
Da se u ženskoj glavi divičanstvo uzdrži u nikim
kožicama koje stiskaja i veža narav. Ant. Kadčić
580. Jer se oni dio kožice uzdrži zajedno s tilom
ditetjim. M. Bragićević 250.

e. u prenesenom smislu, na voću i uopće na
kojem dijelu hifke. — Ismedu rječnika u Belinu
(,scorza dell' uva' ,folliculus* 781h; kožica od
krijeSve ,scorza di cerasa' ,cerasi cutis* 659l>).
0}uSti goniu kožicu (cveklinu). Z. Orfelin, podr.
224.

f. uopće što nalik na koiu. Plesniva kožica.
P. Bolić, vinodj. 2, 829.

2. K&ŽICA, /. n^esno ime.

a. selo u Dalmaciji u kotaru makaranskom.
Bepert. dalm. 1872. 20. — isporedi 8. Kozica, b.

b. selo u Srbiji u okrugu kruševačkom. K.
Jovanović 127.

8. KČŽIGA, m. prezime. — U naše vrijeme,
Nikola Kožica iz Jabukovca. M. Đ. Milićević,
srb. 991. Jovan Kožica. Bat. 881.

KOŽIČAN, kožićna, ać^. koji je kao košića
(opna), ili koji se sastoji is košića. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,membranaoeusS

KOŽIČIĆ, m. prezime. — Šimun Košičić biskup
modruški pisao je glagofske knige : Oficij rimski
i Žitija itd, wiStampane na Rijeci 1580 • 1581.
vidi i Arohiv fiir slav. philol. 2, 726.
^ KOŽIČIN, a4j. koji pripada Kožici (? kao
žensko ime Kožica nije poznato, ali kad ima pre-
zime, vidi 2. Kožica, može biti i muŠki nadimak).
— Kod mjesnoga imena, vidi u Daničićevu rječ-
niku: Kožićinb, selu je Žeravini išla međa ,(utB
Drima pravo u KožiĆinb krbstb^ G(lasnik). 15,
810. (1848?).

KOŽIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 264.

kSŽINA, /. augm. koža. — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Voltigijinu (^pellaccia' ,eine
grobe haut*). Suha kozina. M. Držić 85. — U
lAekijem je krajevima isto što koža. vidi u Fu-
kovu rječniku: vide koža s dodatkom da se go-
vori u krt^jini Negotinskoj.

KOŽINCI, Kožinaca, m. pl. ime selu u Srbiji
u okrtigu topličkom. M. Đ. Milićević, kra|. srb.
887.

KOŽITI. kožim, impf. postajati kožom. — U
Stulićevu rječniku : ,pellem fieri'. — nepoiuidano.

KČŽLOVAC, m. kad u jesen padne veUko
vrijeme, pa i s pro^eća kad učestaju kiSe, rikne

voda ispod Kozja&e kod Dobrosela u Lici, pa
teče liekolika dana i malo pobije usahne. ta-
dašiii potok zove se Kožlovac. a i livade i pa-
šdaci, preko kojih Kožlovac teče, zovu se opet
tako. Progr. zemun. vel. realke. 1883—84. 10.
M. Medić.

k6ŽL0VAČKI, adj. koji pripada Kožlovcu.
.Kakvo je to sijeno?' ,Kožlovačko'. ,Ja sam mi-
slio da je bujadničko' (s Bujadnica iznad Dobro-
sela). M. Medić.

KOZJAK, m. ime selu u Istri, lat. Gosilianum,
tal. Cosliaco. V. Sab}ar, mjestop. rječn. 511. —
Od XIII vijeka. Termini za Kož)ak. Mon. croat.
8. (1275 prepis. 1546). V Vekšestand ili v Ko-
žjacš. 46. (1895).

KOŽ^E, n. zaselak blizu Sarajeva u Bosni.
Schem. bosn. 1864. 56.

Kdž^ adj. kcfji pripada kozlu. — Oblik je
stslov. \Lozh\b, vidi i: Krbviju junbčeju i kosb(eju.
Doment\jana 819. pošto je ispao glas b, z izpred
] mijena se na i, —U pisaca čakavaca xvi
vijeka. Ne krviju telcu ili kož|u. Naručn. 24l>.
Meso kož)e ali oviie. Transit. 180. Krv kožla.
Anton Dalm., nov. test. 2, 150. paul. hebr. 9, 19.

KOŽNAB, m. u Bjelostjenčevu rječniku kod
kožar.

KOŽNICA, /. kaucija od kože. Zem}ak. 1871.
br. 2.

KOŽNAT, adj. vidi kožast. — Načiiierw u
naše vrijeme. Kožnat, bot. (kožan), lat. ,coria-
ceus* ,lederartig, lederig', tal. ,coriaceo'. B. Su-
lek, rječn. zncmstv. naz.

K6žl!rAČA, /. bolest kože. u Sarajevu. Đ.
Šurmin.

K6žl!rt adj. koji je načii^en od kože. — Od
XVII vijeka. Ter kožiiim pašom opasan. F. Ola-
vinić, cvit. 884h. Kada človik razastre kožAi
šator. A. Vita)ić, ist 858. Izvadi svoju koŽiiu
kesicu. Javor. god. 16, br. 40, str. 681.

K0Ž6dEB, adj. oruij koji dere (guli) kožu.

a. čovjek. -— Samo u Stulićevu rječniku:
,pellem detrahens^ — isporedi kožođerac.

b. vjetar, vrijeme, vidi kozomor. — U Vu-
kovu rječniku: kad u promeće udari mećava, te
polipSe stoka ,ein schlechtes dem viehe schad-
liches wetter' ,tempe3tas peooribus pernioiosa',
kozomor, cf. kozoder. Kožoder, studen vjetrić
sto puše po naj više u jutro i u večer (brije,
dere kožu), na Braču. A. Ostojić.

e. i^eka bi(ka. Kožoder (prema Aem. fellriss),
malva querna (I. Sab^ar), Althaea rosea L. B.
Šulek, im. 168.

K0Ž6dEBAG, kožćderca, m. vidi kožoder, a.
— Samo u Stulićevu rječniku uz kožoder.

KOŽOKAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Livada u mestu KoŽokarn. Sr. nov.
1874. 299.

k6ŽUH, m. odijelo načineno od životinskijeh
koža učinenijeh sa svijem dlakama. — isporedi
kuntoS, ćurak, bunta. — Akc. se mijeiia u gen.
pl. k6žiih&. — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kožuh'b, rus. Ko»eyx'b. ćeš. kožich, poj. ko-
žuch. — Postaje od koža nastavkom uhi>. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (,pelliooione' ,pellis.
rheno'), u Belinu (,pelliccia, veste foderata con
pelle' ,vestis pellita' ; ,pellicoione di pelle grossa
da villano* ,vestis scortea* 550^), u Bjelostjen-
čevu (kožuh iz ovčjeh kož ,rheno^ 2. šuba, men-
ten ,pellibeum, pellioeumS v. kedmen), u Jam-
brešićevu (,rheno, pelliceum^), u Voltigijinu Gpal-
liccia' ,pelz'), u Vukovu (,der peU' »vestiB palli-

Digitized by

Google

KOŽUH

427

KOŽUŠKOVIĆ

cea, pellis villosa^t u Danii%6evu (koiahb ,ve8tis
pellioea'). Đa si koiuhb ne iskTasišb. Đomen-
tijan^ 106. 10 «^b i 10 kožuhb. Mon. serb.
189. (1848). Trii kožuhe lisice. Glasn. 15, SOQ.
(1848?). Gospoje nose kožuh ali koret od toliko
lakata. M. Držić 134. Ljeti razdrijet kožuh. (Đ).
Poslov. daniČ. Na kaludera zan^jerila taj Mar-
kovi bijeli kožuh. Nar. pjes. bog. 23. Dvorila
klina vuka, ter izgubila kožuhe. (Z). Poslov.
danič. Ne bddi mi po kožuhu buha! Nar. pjes.
vuk. 2j 854. Na i^emu je kožuh od mededa. 3, 31.
Kad isvrnem kožuh naopako. (Kad se rasrdim).
(ispoređi: (Marko Krafevič) prigmu ćurak na-
opako. Nar. pjes. vuk. 2, 338). Nar. posl. vuk.
117.

1. k6ŽUHAE, m. čovjek koji pravi kožuhe (u
Dubrovniku i: koji trguje kožusima). — ispoređi
krznar. — Od xvi vijeka, a između rječnika u
Mikafinu (,pellioO, u Belinu (,pellicciajo, facitor
di pelliccie* .pellio* 550^), u Bjeloatjenčevu (v.
krznar), u VoUigijinu (,pelliciere, pellicciajo' ,kur-
schner, pelzh&ndler'), u Stuličevu (,pellio'), u Vu-
kovu: jher kiirschner (pelzer)' ,pellio'. Đa se
svrati n kožnhara za onu postavu od ^ibilina. M.
Đržić 306. Ne smiju trzije, a preda kožuhar, ni
majstor ki brije, izajti u kotar. Đ. Baraković^
vfl. 76.

2. k6ŽUHAB, m. ime selu u Srbiji u okrugu
vafevskom. Kožuar. K. Jovanović 105.

k6ŽUHABEV, a€^j. koji pripada kožuharu.

— ispoređi kožaharov. — U Stulićevu rječniku:
,ad pellionem speotans', i u Vukovu : ,des pelzers'
,pellionis^

KOŽUHAEOV, a^, vidi kožuharev. — U Stu-
ličevu rječniku uz kožuharev, i u Vukovu uz
kožuharev.

K6žlJHABSKt adj. koji pripada kožuharima.

— U Stuličevu rječniku: ,ad pelliones spectans^
KOŽUHČE, kožuhčeta, n. dem. kožuh. — U

narodnoj zagoneci nečega vremena. BadoAica
drdoAica u drvenom kožuhčetu. (odgonetfaj : orah).
Nar. zag. nov. 155.

KOŽUHE, /. (?) pl. ime selu u Bosni u okrugu
Doihe Tuzle. Statist, boen. 87. — Od xv vijeka,
vidi u Đaničičevu rječniku: selo koje kra] bo-
sanski Tomaš Ostojić s gradom K|učem dade
sinovima vojvode Ivanila Đragidića. M(on. serb).
489. (1446). nominativu nema potvrde, može biti
da je i ,Kožusi'.

KOŽU^, m. prezime u Dalmaciji. J. Bogda-
nović.

KOŽI^N, kožiina, m. kožuh, u Lici. V. Arse-
nijevid. J. Bogdanović. Lički kožun nema ru-
kaVa, a načiAen je po naj više od kozjih i jarćjib
mješina, koje su sami učinili i umerali. obično
se poleđina pravi od kočet}ive mješine, a pre-
diiaci mogu biti i sa kraćom kočeti. s jedne je
strane načiAen ^ep od kakve stare gargase, iz
koje su igle povadene, jer je ta koža debela i
čvrsta, kad je kišovito, onda okrenu kožun na
dlaku. — U prenesenom smislu znači i čovjeka
koji kožun nosi. S toga se čuje vapaj starih gra-
ničara, kojima se novi ustav ne sviđa, gdje go-
vore : ,Sto puta je bo)e bilo, dok je sab}a sudila,
a ne ovaj uSivi kožun*. M. Medić. — I u Bosni.
No kožuni sa na zborove ne nose. Bos. vila.
1892. 152. ^

KOŽtjNAB, kožundra, m. kožuhar. u Lici. V.
Arsenijevič. K6žun&r. J. Bogdanović.

K6ŽUNABEy, adj. koji pripada kožunaru.
J. Bogdanović.

KOŽUNA.BI0A, /. žena koiunareva. J. Bog-
danović.

k6ŽUNAESKI, adj. koji pripada kožunarima.
,Zna$ li ti kožunarski zanat?* J. Bogdanović.

KOŽtrNČIĆ, m. dem. kožun. ,Ako budeS dobar,
uzeća ti mali kožunčić*. J. Bogdanović. M. Medić.

KOŽfjNCiNA, /. augm. kožun. ,Dovade mi tu
kožunčinu da se zagrnem*. J. Bogdanović. M.
Medić.

KOŽtlNEL, kožunela, m. jastuk. — U naše
vrijeme u Lici. D. Trstenak. — vidi koSunel.

KOŽURAK, k6žurka, m. svilena čahura. —
ispoređi kožurioa. — U naše vrijeme u sjevernoj
Dalmaciji. Kožurak, čahura od svilenih buba
(u Dalmaciji). L. Sirazović. Kožurak, svileno
gnijezdo u koje se vladika savije. M. Pavli-
nović.

KOŽUEAST, adj. koji je nalik na košuricu
(tanku kožu). — U jednoga pisca našega vre-
mena. Materija kožurasta. J. Pančić, bot. 8.

KOŽUBIGA, /. uprav dem. koža, ali stoji u
osobitijem značeriima. — U naše vrijeme.

a. tanka kožica na voču. U semenima se
jezgra u kozarici zamotana nalazi. P. Bolić,
vinod. 1, 26. Kožurica jagoda. 2, 88. K}uk, u
kom kožurice plivaju. 2, 62.

b. kao opna što postaje na nekijem iitkijem
(a i tvrdijem) stvarima. Onda se na ovom kov-
nom veštestvu neka kožurica vata. P. Bolić,
vinod. 2, 20. Po vrhu ste)e vidi se tanka kožu-
rica. 2, 25. Kožurica, plivača opna. Gregurevci
u Srijemu. D. Hire.

c. svilena čahura, ispoređi kožurak. — Iz-
među rječnika u Vukovu : ,die puppe des seiden-
wurms' ,nympha bombjcis^ of. Čaora s dodatkom
đa se govori u Boci. Crv se zavije u kožurica,
izleti leptir. S. i^abiša, prip. 7. Sakrije se u
kožuricu kao buba kad svila. 248.

d. debela i tvrda koša kao rožina što po-
staje od trveiia, naj češče na rukama i nogama
(ovdje nije deminutivno značeM). — ispoređi ža).
— U Vukovu rječniku: ,die 8chwarte* ,callom<.

KOŽURINA, /. augm. koža. — U Vukovu
rječniku: vide kožetina.

K0Ž6ŠAK, kožiiška, m. dem. kožuh. — Akc.
se mijeiia u gen. pl. k6ž(iš&k&. — U Vukovu rječ-
niku: ,hyp. V. kožuh*. — I u Šulekovu: ,pelz-
jacke, pelzjupe*.

KOŽUŠČIĆ, m. dem. kožuSak. — U naše vri-
jeme, a između rječnika u Vukovu (dim. v. kožuh).
Radojica, grgujica, u grgu]avom kožuSčiću, u
dubokom potočiću, (odgonetfaj : orah). Nar. zag.
nov. 155. — / u Šulekovu rječniku: ,pelzjaoke,
pelzjupe*.

KOŽUŠIĆ, m. dem. kožuh. — Od xviii vijeka.
Dohodi razkos David pastijerče bosonogo, kalo-
vito u kožušiću pokrp)enu. B. Zuzeri 207. Po-
rušen ovi kožušić u plaš grimizni promijenit će
se. 319.

k6žUŠINA, /. augm. kožuh. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Belinu (,pelliccione di pelle
grossa da villano* ,vestis scortea* 550b) g^e se
naj prije nahodij u VoUigijinu (,pelliccione* ,wild-
schur'), u Vukovu (,augm. v. kožuh*). Dade i ko-
žušinu lavsku. J. Rajić, boj. 61. On obuče devet
kožušina. Nar. pjes. stojad. 1, 51. U našega de-
dudine trideset i dve kožuSine, p' opet mu se
rebra vide. (ođgonet\aj: luk). Nar. zag. nov. 122.

KOŽUŠKOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme,
Đ. Avramović 199.

Digitized by

Google

KOŽTTTIOA

428

2. :kbaCica

KOŽUTIOA, /. mahovina, bifka. — U Štuli-
6evu rječniku: kožutica, trava ,ma8ciis'. Eoitt-
tica, musohio, masona (Stalli). B. Šalek, im. 168.

KOŽUTOVIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Grgur
Eožutović. Mon. oroat. 78. (1451).

KRAAKATI, kraačem, impf, vidi grakati. —
Može biti da bi pravi oblik bio krahakati, jer
jedini pisac u kojega se nahodi ova riječ ne po-
snaje glasa h. — Riječ je onomatopejska tcao
grakatL — U jednoga pisca xviii vijeka. (Vran)
poSne iz svega grla kraakati. D. Obrađović, basn.
298. Ove & (vrane i svrake) kraakatd i kreke-
tati. 297.

EBABAN08, adj. vidi krabonos. ~ U Mika-
finu rječniku: krabanos, maskaran ^amascarato'
^persooatos, larvatus*, i u Stulićevu : ^mascherato'
^personatns* ie Mikafina.

KBABAN08ICA, /. vidi obrazina. — isporedi
krabonosioa. — Postaje od krabanos. — U Mi-
ka^inu rječniku: krabanosica, maškara ,mascara'
fpersona, larva'; u Belinu: ,mascara, faocia finta
di carta pesta o altra materia per coprirsi il viso'
flarva* 464b; u Stuličevu: ^maschera' ^persona,
larva' ig Mikafina.

KBABAN08ILAC, krabanosioca, m. vidi kra-
bonosioa. — Samo u Stuličevu rječniku : ^masohe-
rato' ,personatas'.

EBABANOSITI SE, krabanosim se, impf. na-
činiti se čuvida. — U Mikafinu rječniku: ,ama-
soararsi' ,personam indnere^ t u Stuličevu: ,per-
sonam inđnere' iz Mikafina.

KEtABANOSNICA, /. vidi krabanosica. — U
Mikafinu rječniku kod maškara.

KEtABIGA, /. dem. krabija (vidi). — Uprav
krabijica t7> krabiioa. — isporedi škrabica, fikra-
bijica. — UhMgama pisanima crkvenijem jezikom,
a između rječnika u Sttdičevu : v. fikrabioa s do-
datkom daje riječ ruska (uprav stslovenska). Oni>
velikyj bogovidbob (Mojsej) mladb vb krabici
vbvrbženb bjstb vb more straha radi Faraoi&a.
Đomentijan^ 819.

EBABIJA, /. kovčeg. — Osnova je prošla-
venska, isporedi stslov. krabij, rus. KopoĆnb. Kopo-
6ha, čei. krabioe, krabka, pof. krobia, krobka.
— isporedi Skrabiia. — Od lat. corbis, po svoj
prilici preko stgrnem. ohorb. — Samo u Stuli-
čevu rječniku: ,arca, capsa' s dodatkom da je
riječ ruska (uprav stslovenska).

KEtABUINO, n. ime mjesno. — xiv vijeka.
' Mežda Krabijino . . . Svetostef. hris. 6.

KEABILICA, f. i^eka bifka. Chaerophyllum.
Flora eroat. 498.

KBABITI, krabim, impf. rastapati. — vidi
kraviti. — U jednoga pisca Dalmatinca našega
vremena, a između rječnika u Belinu (,liqu6fare^
,liquo' 44la), u Bjelostjenčevu (krabim, v. raz-
topjujem), u Voltidijinu (,liquefare, struggere'
,schmelzen'), u Stulićevu (,liquefaoere' iz Belina).
U mladosti je krabio vosak. M. Pavlinović, rad.
126.

KEABONOS, ađj. čovjek s obrazinom na licu,
čuvida (ovo je značene ovc riječi kao što se vidi
po prin^erima u Vukovu rječniku). — U spome-
niku latinskom xiii vijeka gdje je pisano crabo-
nos\xxs (što bi moglo odgovarati i obliku krabo-
noSa, i tad bi bio supstantiv). — Poslije dolazi
oblik krabanos (vidi) s drugima što su od nega
postali, ali je s^oakakoj jer je jamačno složena
riječ, krabonos bofi oblik. — Prvi je dio riječi
osnova kraba, te vafa da je ova riječ značila što
sad obrazina (vidi krabu)a), drugi je ostMva gla-

gola nositi (neče biti supstantiva nos]. ,Grabo-
nosios, personatos'. Statat. ragos. goa. 1272. G-.
Lnoio, memor. di Traa. 202.

KBAB0N08ICA, /. vidi krabanosioa. — Vafa
da je krabonosioa bofi oblik, vidi krabonos. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Dosti straha imah
proći s krabonofiio i s nakazna. J. Eavaikin 404*.

KRABOBIĆ, m. ime selu u Hercegovini. Statist
bosn. 111.

KEABU^A, /. persona, larva, vidi obrazina.

— U IMievnom jeziku našega vremena. Kraba)a
,larve'. B. Šalek, rjećn. — Ne znam odakle je
došla ova nječ: u ugarskijeh Hrvata znači ko-
taricu, u Slovertaca čahuru, mahunu u koju se
makar koja buba (ne samo svilena) savija: Kra-
ba)a ,das gehfiuse einer larve*. M. PleterSnik.

— Postelje jamačno od osnove krab, vidi krabija,
te je od značeika Jiotarica* prešlo na osobito zna-
čeie (vidi koSarioa pod c), a od ovoga na sa-
dašike. isto se dogodilo kod češke riječi kraboSka.

— I kao ime ovci (na Chrobniku). F. Kurelao,
dom. iiv. 82.

KRAČ, m. šfaka, štaka. ~ Može biti od tal.
oroooia, ali je rujasan vokal a. — (7 naše vrijeme.
Hoće moje kosti izlomiti, pa na kra6u hraniti
me majka. Osvetn. 2, 20. Dijete drago, sve oz-
daike i sve milovaike rodite}a jar na kra6a svomu.
Osvetn. 1, 34. Krač, obićno u množ. kraći, fićule.
,Đa je on na kraće, pa da dade raditi zem]u na
poli, mogao bi živiti'. ,Pao mi otao na kraće (od
starosti)'. ,Imam u kući ćetvero će}adi na kraće'.
M. Pavlinović.

KbIČA, f plećka. — U ruiše vrijeme u Hr-
vatskoj. — Postaje od krak. F. Iveković, rjećn.

EBAČAK, m. i^ka bifka, kravfak. Kraćak,
Garlina aoaulis L. (Lambl, Skurla). B. Šalek,
im. 168.

EBAČAN, m. tnjesno ime, ■— U spomeniku xvi
vijeka, Mon. oroat. 198. (1510).

KBAČAI^E, n. djelo kojijem se krača (vidi 1.
kraćati). — U Vukovu rječniku : ,das kurz werden'
,t6 brevem fleri'.

1. KBlČATI, kr4ć&m, impf. postajati kratak.

— isporedi kraćati. — Akc. se mijei^a u praes.
1 » 2 pl: kraćdmo, kraćdte, u aor. 2 t 8 sinp.
krać&. — Po svoj je prilici postalo u ruidiem je-
ziku od kratak kao kraćati od kraći po ar%alo-
giji drugijeh glagola u kojijeh a (uprav ja) stoji
mješte MgdaHega ć, dakle kratkjati, kratćati,
kraćati, ne treba misliti na češ. kratSeti i pof.
kratszeć, kraćati, što postaju od osTMve kompa-
rativa kratbd-. — U Vukovu rječniku: ,karz
werden' ,brevior'. — U istome snačeiiu i sa ae,
refleksivno. ,Pru£ila se zima u pro)eće, pa nam
se kraća vrijeme za orai^e'. J. Bogdanović.

2. KRAČATI, kriićam, impf. krakati, koračati.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Stuli-
ćevu (,ambulare, deambulare'). A tko se je desio
odavna pri državi cetifiska glavara, da ne kraća
na turska kraj išta. Osvetn. 1, 16. Što 1* Mo-
raca, štu krajina vraća, da preko Ae turski koA
ne kraća? 1, 75. Nego ćesar niz krajinu kraća,
da uhodi krajinom palanke. 6, 15.

KBAČEVAO, Kraćevoa, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj, (kajkavski) Kra-
ćeveo. Bazdije}. 99.

1. KBAČICA, /. gužva od )eskovine ili udiko-
vine smotana, drži plug za kure) zapet sa koli-
cima orećima. — ITnaše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

2. KBAČICA, /. upravo je dem. od ,kraća'; al

Digitized by ^^JOUy IC

2. KBAČICA

^9

KBAĆITŠlh

u Baniji govori se uopće za ^krača*. P. Lel>er.
F. Iveković, rječn.

3. KBAČICA, /. ime vrelu u vrebaĆkoj stasi.
u Lici. J. Bogđanović.

KBAČIĆI, m. pl. ime seocu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Stfktist. bosn. 24.

1. EBAČtNA, /. vidi kratkoća. — Akc. se
mijeika u dat. sin^. kr&6ini, u acc. sing. kr&ćinu,
u voe. sing. kraćino, u nom., acc.^ voc. pl. kr&-
čine. — Posude od kratak (t. j. od osnove kratk-)
nastavkom ina; grleno se k ispred i m^je1^a na
6, a pred ovijem se t ne 6uje, ali se nalazi pi-
sano. — Od xy vijeka^ a ismedu rječnika u Mi-
ka}inu (kratćina kod kratkost; kratčina u pismu
,notae, contractio, brevitas literarum^r u Bjelo-
s^enčevu (kratčina kod kratkoća), u Voltigijinu
(kratčina »brevit^* ,kurze*), u Stuličevu (kratčina
^compendiaria nota').

a. uopće. Od kraćine života. Nauk. brn. 69*.
U besjedi devetnestoj više kratćine od života.
B. Zuzeri 27. Kraćina od vrimena ne dopušta
mi pobrajati . . . F. Lastrić, test. ad. 18b. Vidi-
ćemo 8^ običajnom kračinOm što je lakomost,
ned. 127. Izvrsnitost ove molitve sja u kraćini
govorenja. 229. Za veću kratĆinu napomenut
ćemo nikoliko od potribitih. Blago turi. 2, 128.

b. skraćena rijeć u pismu (izostav}anem ili
sastavjaiiem slova itd.), vidi kratica, skratica,
titla. ~ U Mikcdinu^ u Bjelos^enčevu (vidi kod
kratkoća), u StuUćevu rječniku.

2. KBAČINA, /. augm. krak (noga). ,Sebi te
kračine, što si i(h) toliko ispružio'. J. Bogđa-
nović.

8. KBAČINA, /. slijep)eno vino na bačvi
s dvora, jaP vodeni talog pri sudu jali pri lokvi
poput kore. Kraćina od vina dobra je priviti, kad
se če)ade opari. M. Pavlinović.

EBAČIl^A, /. ime ikivi. JaSkovo kod Karlovca.
D. Hire.

KBAČITI, kr&ćim, pf. vidi koračitL — ispo-
redi krakati i 2. kraćati. -^ Samo impt. krdći u
narodnoj pjesmi ncišega vremena u kojoj je na-
štampano k'rači kao da je izostavfeno o. — In-
finittv bi mogao biti i kraćati (vtdi 2. kraćati).
Oj Ivane, moje milovaike ! sad hoćemo kroz tnrsku
^adušu, sitno kraći, oćima prevlaci. Nar. pjes.
stojad. 1, 67.

£BAČ6l!n, m. dijete što je rano počelo ho-
diti. — Postaje po svoj prilici od 2. kraćati ili
od krak talijanskijem nastavkom olino. — U miŠe
vrijeme u Istri. Kraćolm ,puer cito gradiens'.
Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. 65.

KSAČ^V) ^* ^^^^^ gfiva. -* U naše vrijeme
u Istri. Eraćfi} ,fungorum genus'. D. Nemanić,
ćak. kroat stud. 42. 48. — isporedi kraću)ac.

KBAČU^AO, kraću)ca, m. neka bifka. £ra-
ću]acy gingidium (Đurante), Anthriscus cerefo-
lium Hoftn. B. Šulek, im. 168. — isporedi kraću).

1. EBAČ^N, kraćdna, m. vidi mandal, zasov-
nica (gvozdena i drvena). — isporedi krakun. —
Po ^everozapadnijem krajevima od xv vijeka.
Jedna velika, moćna medena vrata ka bihn z moć-
nimi i kripkimi železnimi kračuni i k|ućanicami
zatvorena. Postila, il*. Kračun skuje kovać od
obla gvozda, pet)ama ga pribije za vrata, a u
stupac se udari treća pet)a u koju kraćun ude
kad se prevuće preko vrata, no da ne bi svak
mogao i iznutra otvoriti vrata, natakne se onaj
dio koji se u ruci drži na četvrtu pet}u, pa se
katancem zak)uća. u Dobroselu. M. Medić. Si-
romašne kuće, koje ne mogu kupiti brave na

kućna vrata, pa i na štalu, nego iznutra na če-
tvrt otesanijem podugaćkijem bukovijem ko-
madom zapriječe vrata, i taku spravu zovu ,kra-
čunom' ili ,mandalom'. u Lici. J. Bogđanović.

2. KBAČUN, m. ime muško. — Može biti da
je isto što praslavenski korćun'b (boiić? badiii
dan ?), isporedi bug. KpanjH'b, rus. Kopo<iyH'fc, ieš.
kračiin. — U naše vrijeme. Kladovski knez
Kračun. M. Đ. Milićević, srb. 954. Kračun Ni-
kolajević. Nov. sr. 1834. 61. — I kao prezime.
(}eorgije Kračun. Šem. prav. 1878. 46.

KBAČUNIŠTE, n. mjesno ime, — Radi po-
staiia vidi 2. Kračun. — xv vijeka^ a između
rječnika u Daničićevu. Na rdku u gonie čelo
Kraćjuništa. Glasnik. 15, 277. (1348?).

KBAĆAHAN, kraćahna, adj. dem. kratak. —
isporedi kraćašan. — Od xvii vijeka^ a između
rječnika u Stuličevu (,breviusculus'). Molitva pri-
kraćahna i primalahna ... M. Đivković, bes.
500h. Vele je kraćahno što naslađuje, ali je
vječite što muči. 583h. Ako bi kraćahno vrijeme
cknio. S. Mat^ević 71. — Vafa da je tsto i
kr&čan (u krajevima gdje m h n« izgovara). Od
tratora granatoga, od nevena kraćanoga. Nar.
pjes. herc. vuk. 283.

S:BAĆAN, adj. vidi kraćahan.

KBA.ĆAZ!rE, n. djelo kojijem se kraća. — U
Vukovu rječniku.

KRAĆAŠAN, kraćašna, adj. dem. kratak. —
isporedi kraćahan. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Stuličevu (uz kraćahan). Putnik pri-
pali kraćašnu lulu i stane kazivati. S. !(iubiša,
prip. 91.

KKA.ĆATI, kr&ćam, impf. postajati kraći. —
isporedi 1. kraćati, od Čega se kraćati razlikuje
kao komparativ kraći od pozitiva kratak, ali se
jedan glagol često moŽe upotrebiti mješte dru-
goga. — Akc. se mije1^a u praes. 1 » 2 pL kra-
ćamo, kraćate, u aor. 2 » 3 sing. kr&ć&, u part.
praet. pass. kr&ćan. — Postaje od komp. kraći,
t nema se shvatiti kao impf. kratiti. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (n. p. dan
kraća ,kurzer werden* ,breviari'). Bez pomoći
ove hrane, duhovna jakos slabi, ki*aća, dune se,
gine ... A. Kalić 191.

KBAĆEI^fE, n. djelo kojijem se krati. — Iz-
među rječnika u Vukovu (1. ,da8 kiirzen' ,bre-
viatio'. — 2. ,das hindem' ,impeditio'). Kraćeike
.recusation'. Jur. pol. terminol. 419. Kraćeike
,weigerung'. 636. Prosto je međutim svakomu
vjerovniku, koji pravnih dobročinstva neće da
dozvoli, razloge svoga kraćeAa . . . Zbornik zak.
1853. 578.

KBAĆEVATI, kraćuiem, impf. vidi kratiti, 2
(uprav je impf. ukraćevati, ili ukraćivati). —
c7 jednoga pisca xviii vijeka. Kada ovo dilo
bogo}ubno (desetine, prvišćine itd.) počelo se je
kraćevati (štamparskofn griješkom krašćevati) . . .
A. d. Costa 1, 203.

KBAĆUHAN, kr&ćuhna, adj. vidi kraćahan.
— isporedi kraćašan. — U jednoga pisca čakavca
XVII vijeka. U molitvi dobu kraćuhnu vijahu.
A. Georgiceo, nasl. 35. Kako mogu u vrime
kraćuhno mene pripraviti? 284.

KBIĆUŠAN, kdlćušna, adj. vidi kraćašan. —
isporedi kraćuhan i kraćuši&i. — U naše vrijeme
u Lici. ,Bome ti je majka kraćušan a)inac skro-
jila'. J. Bogđanović.

KBlĆUŠlJn, adi' ^>^i kraćušan. — U jednoga
pisca našega vremena. Povijest mai^ušnu i kra-
ćušiiu . . . M. Pavlinović, razl. spisi. 211.

Digitized by

>JoogIe

KRAĐ

480

KBAD^JTAO

EBAD, m. fridi kradom«

KRAĐA, /. vidi krađa. — Rijetko se nahođi^
i Daničič misli da pisarskom griješkom stoji d.
— Od XIV vijeka, a između rječnika u Danici-
devu (gledaj ^kradaS moie biti da je samo grijed-
kom napisana tako sa ,d'). Gnsarbstvo ili krađa.
Zak. du§. pam. Šaf. 46. Bad svoje krade na po-
moć idiaha. I. T. Mmavić, osm. 127. Adam
pao nij cijeć bluda, cijeć ubožtva, al* cijeć krade.
J. Kavaiiin 863«.

KBiiĐAC, krdca, m. čovjek koji krađe, kra-
dfivac. — Od xviii vijeka (vafa da su načinili
sami pisci). U koje doba ima doć kradac. S.
Bosa lllb. Ima se scijenit da su kradci. 123^.
Kradac »stehler*. Jur. pol. terrainol. 479.

KBAĐALAC, kradaoca, m. vidi kradac, kra-
d^ivac. — U jednoga pisca xviii vijeka koji će
btti sam ovu riječ načinio, a između rječnika u
Stuličevu : (griješkom) kradaoo s dodatkoin da se
nahodi u pisca Lastriča(?). Gdi kradaoci isko-
pavaju. 8. Bosa 76l>. Pokaza pritčicu kradaoca.
123».

KBAĐATI, kradam, impf. načiiieno kao fre-
kventativni glapol od krasti (možebiti samo radi
slika). — U jednom primjeru našega vremena
gdje je sa se, kao refleksivni glagol, u smislu:
dovlačiti se (metaforički). Bužnom neće, lijepom
se krađa, da hajduke na predaju svlada. Osvetu.
4, 50.^

KBADBA, /. vidi krađa. — Riječ je stara,
isporedi stslov. kradbba, rus. Kp?i;\b6a (čeŠ. kradba
nije dosta pouzdano). — Između rječnika u Vol-
tijijinu (,furto, ruberia, ladroneccio* .diebstahr)
t u Stuličevu (,furtum, latrocinium*). Nije kradbba
tbčiju ddlo se, nb nevdrije i drbeostb. Stefanit.
star. 2, 808. Koji mu je uhitio kradbu u rukah.
K. Ma^rović 100. Dijela u kradbi ni će bog
ni bogu&e. (Z). Poslov. danič. Sudili bi malahne
stvari ko kradbe. S. Bosa 71^. Iz srca ishode . . .
kradbe . . . 97ft.

KBAđSi^E, n. djelo kojijem se krade. - Sta-
riji je oblik kradenje. — Nalazi se i s d mj. d,
ali je to pogreška, vidi krađei^e. — Između rječ-
nika u Bjelostjenčevu. Služite) blagu, žrlstvu i
kradenju. Korizm. 39«. Od skuposti i od kra-
denja Judina. 80l>. Zato je svako kradenje smrtni
grijeh. M. Divković, bes. 446*. Za običaj koji
imaše kradenja ... I. T. Mrnavić, ist. 104.

KBADEŽ, m. i f. vidi krađa. — Moie biti
praslavenska riječ, isporedi čes. kr4dež, po\. kra
dziež. — Samo u jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Stuličevu (kradež, f. v. kradba
s dodatkom da je uzeto iz bukoara). Od kra-
deža SuvatL Z. Orfelin, podr. 484.

KBAđIGAĆA, m. prezime. — U naše vrijeme.
Šem. prav. 1878. 91. — Uprav čovjek koji krade
gače.

KBA.DIKESA, m. čovjek što krade kese, kra-
dlivac, lupei. — U naše vrijeme. Teško nam se
diviti hitrini kakva kradikese. M. Pavlinović,
rad. 171. Kradikesa ,taschendieb'. Jur. pol. ter-
minol. 499.

KBADIKONICA, m. vidi koAokradica. — U
jednoga pisca našega vremena. Teško nam se
diviti vještini u jahaću kakva kradikoi^ice. M.
Pavlinović, rad. 171.

KBADIKOZA, m. čovjek koji krade koze. — U
Vukovu rječniku : ,ziegendieb* ,qui capras furatur'
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

KBAĐILAC, kr^ioca, m. vidi krad^ivac. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu I

(-,ladro' ,i\ir^ 422«) gdje se naj prije nahodi, u
Voltigijinu (,ladro, rubatore^ ,dieb')» u Stuličevu
(,qui furatur'). Koji svoga kradioca Jovana La-
zića tužiti ide. Glasnik, ii, 1, 14. (1808).

KBADILICA, /. vidi kradjivica. — isporedi
kradilac. — U Stuličevu rječniku: ,quae furatur^

KBADIMICE, adv. vidi kradom. — isporedi
kradomice, kridimice. — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu (u trećem izdaiiu) gdje
stoji po Vukovijem hifeškama: kradimice, [vide
krišomj. Nije šumne, da se ne upuze kradimice
u unutreno srca. Blago turi. 2, 159. Da se koja
divica poštene obitili kradimice napuni. Ant.
Kadčić 135. Pa u večer pode kradimice te mu
ih ]>onese. Nar. prip. vrč. 73. Te mu kradimice
pruzi ispod fere^ oni zavezaj. 110. MleČići ga
otruju knuiimice u rakiji. S. !^ubi&a, prip. 116.
Unesi u kuću kradimice. 205. Mogao sam samo
kradimice u^iti. M. Pavlinović, rad. 156. Kra-
dimice, kradom: ,Uzmi naočice, a ne kradimice^
M. Pavlinović.

KKADIOČIĆ, m. dem. kradilac — Samo u
Stulićetm rječniku: ,furunculu8, latrunculos^

KBADiVATI, kriuiujem ili kr&div&m, impf.
načii^no kao iterativni glagol prema krasti. —
U jednoga pisca xvii tTijeka. Upita ga kra}, za
koji uzrok kradivaše po moru. P. Posilović,
cvijet. 69.

KRADIVICA, m. krad(ivac. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena. Onda veli
Petre MrkoAićn: ,Abe^zado, srce iz i^edara! ovo
moja golema sramota odvest tebe, sestroi iz Tor-
ćije ol' brez rane ol' brez mrtve glave ... Da
m' je znati, kićena djevojko, da se možeš dobro
držat kona, potego bih svijetla ^verdana, baber
dao na četiri strane, . . . neka idu Turci a po-
tjeru, da ne reknu da sam kradivica. Nar. pjes.
juk. 178.

KRAD^ilV, adj. koji krade. — Od xv vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (,fartificus'),
u Stuličevu (,furtivus, rapax*), u Vukovu (,die-
bisch* ,furax*).

a. adj.

a) o čejadetu sa značeMm sprijeda kaza-
nijem. No kupuj raba gizdava ni krad)iva, da
ti imanja ne rastoči. Pril. jag. ark. 9, 139. (1468).
U tvrda oca kradjiva deca. Nar. posl. vuk. 837.
Krad)iv kao vrana. Nar. bi. mehm. beg kapet
105. 386.

h) o djelu koje se radi uz krađu ili prije-
varu. Ajduško krad|ivo otimanje. A. d. Gosta
2, 149. Ispovid bi bila krad|iva i izdajna. M.
Dobretić 157.

b. adv. kr&djivo, kradom. — U Bjelostjen-
čevu rječniku : kradfivo ili otajno skomce kradem
,furtim, clam, oculte, latenter et ooulte foror', t
u Voltigijinu: ,fartivamente, nascosamente' ,ver-
stohlner wei8e*.

KRAD^ilVAC, kr^}ivca, m. kradjiv čovjek,
čovjek koji krade. — isporedi lupež (kod kra-
d livac ističe se da mu Je navada krasti, d<»kle ne
h% trebalo upotrebiti za jedan osobiti događaj)^

— Akc. kaki Je u gen. sing., taki je u ostaUjem-
padežima, osim nom. sing., i gen. pl. kr^iv&c&.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Volti-
gijinu (jladro, rubatore* ,dieb*) i u Vukovu (,die-
bischer mensch' ,furax'). Kradjivci ne mogu
spašeni biti. £. Pavić, jezgr. 100. Ovako biti
će došastje sina čovičanskoga, kako krad)ivac
dojti će. I. Velikane vić, uput. 1, 46. Kradjivac
u kradi uflatjen. 3, 73. Gdi je sigurnost od kra-
djivaca? J. S. Bojković 253. KamiNtnioi nepra-

Digitized by VjUUV IC

KBAD^AO

481

KBAĐA

▼edni josn pravi krad]iyoi đapa6e grabiooi. B.
Leaković, nauk. 848. ZeliS da se ne nasovefi
(grijeikom) grabioo i krad)iyao. goT. 10. Ne-
kakav krađ^ivac Earaotri dadu u Ćoveka slanina
na tavanu. Nar. prip. vuk.* 800. Da su došli
k tebi krad|ivoi ili lupeži noću. Đ. Đanićid, av-
dije. 5. Ej:ud)ivac, lupež, (tat) ,dieb* ^ladro^ B.
Petranovid, ručn. ki^ig. 48.

KBA.ĐVIVICA, /. iensko iefađe koje krade. —
vidi kradjivao. — U Vukovu rječniku: ,die steh-
lertn, diebisches weib' ,far, femina fnrax^

KBlDLiVKA, /. mdi kradjivica. — V naše
vrijeme. Ja hoću da samo ispitam, šta mu treba
ova krad)ivka. Javor. god. 16, br. 88, str. 598.

KBAd^VSkI, a^j. koji pripada kracUivcima.

— Načii^eno u n<iie vrijeme. £rad|ivski zanat
,diebs-handwerk'. Jur. pol. terminol. 129.

KBAĐ^IVŠA, m. vidi krad|ivao. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KBAD]*A (kr&diia), /. vidi krađa. — Od xvii
vijeka^ a između rječnika u Stulićevu (v. kradba).
Neka bren kradiie i himbe možemo pribav)ati
žitak. I. T. Mmavić, ist. 58. Govori se da
s kradiiom, da s kamatom stiče na svu ruku. A.
d. Bella, razgov. 109. Kradi^om i privarom do-
tječe žitak ubogomu i ukornomu svomu životu.
Blago turi. 2, 58. Porad šta Bog ktijuć ovdi
zabranit svako dilo nepravde, Što tiče dobra vri-
menita našega iskn^ejca, šlaga sva ova pod imenom
kradAe bo|e neg otimanja, premda ovi grih veći
jest od kradiie? 2, 169. Od razlicih vrsta ne-
pravde i kradiia. 2, 172. Po kradi^i i lupeštini.
M. Dobretić 87. Da zajedno kradiiu 6ine. 182.
Eradća jedne jabuke, jedne igle, jednoga beča.
214. Povratit poštei^e dignuto oli kradi^u. 12.
Kradi^e i pri vare redova sveti. 293. Ako ćeš sa
mnom dUovat kradi^u i lupeštinu. 528. Za
krad^u stvari male. I. J. P. Lučić, razg. 25.
Budući indi Juda sam grih od izdajstva ispo-
vidio, a od kradi^e zatajao, zato je osuđen. Đ.
Bapić 48. On u mrak u kradi^u . . . Nar. prip.
bos. 1, 40. EradAa ,diebstahl'. Zbornik zak.
1, 78. ^

KBAĐI^f, odE;. vidi krajni, od čega je jamačno
postalo tijem što se po pučkoj etimologiji mislilo
na kradene. — U naše vrijeme. Lisica mu (vuku)
odgovori: ^Đa mi ne smetaju ti prvi (eubi)^ lako
bih ti te kradfie izbrojila^ Nar. prip. vrč. 188.

— / kod mjesnijeh imena. Udariće na kradiie
Pipere. Pjev. cm. 75l>. Kradi^e kameAe. M. Đ.
Milićević, s dun. 29.

KBADOM, adv. kao kradfivac, kao lupeš. —
isporedi kradomice, kradimice. — Uprav je instr.
sing. od supstantiva krad (m.) kojemu nema druge
potvrde; samo ima pod kradom s istijem sna-
čeikem kao kradom u ovom primjeru: Podaj ki&ign
vladioi liaksimu, al pod kradom da ne vidi
majka. Nar. pjes. srem. 142. ali može biti da
treba čitati potkradom. — Na jednom n^estu
ovoga vijeka ima oblik kr&dome (vidi Miličevičev
primjer kod b). -— Od xvi vijeka, a ismedu rječ-
nika u Mikafinu (,fartim, olam, occulte', i kod
lupeški), u Belinu (,furtivamente' ,furtim* 385«),
u Bjelostjenčevu (,furtim, furtive, furando*), u
Stuličevu (,furtim, clam'), u Vukovu (,heimlioh'
,occulte^)w

a. 0nači što i kradući (uzimfuči tuđe tc^no
ili na prijevaru), kod ovoga se snaieiia uzdrii
posve smisao instrumentala (krađom, lupeštinom).
Eto, jur kradom i nek rečem silom, isprosio si
dopuštei^e. P. Knežević, osm. 240. Badi uzetih
kradom kiiiga. A. Eanižlić, kam. 869. Jer ku-

ćani tad kradom se (^^rane, krađom piju i kradom
oblače. J. S. Be)ković 15. Isjedoše prijevarke
i kradom prasicu. S. ^ubiša, prip. 206. — flloie
biti da amo pripadaju i ova dva primjera : Nemu
nije poznano bilo, da je Bahaela kradom odnila.
E. Pavić, ogl. 70. Da je vama sve ono sada u
ruku što su žene pijanice kradom za vino i ra-
kiju dale ... Đ. Bapić 268. — I ovaj primjer
kao da pripada amo, u kojemu je kradom u me-
taforičkom značeiiuj te (kao pravi instr.) ima usa
se genetiv (subjektivni): Ki Ijeposti puni i dike
ne mogu se uhoditi oka kradom. J. KavaAin
497b.

b. kiio kradući se, tc^jno, krišom. — isporedi
kridimice, krimiće. Šturak moj kradom se iz-
vuče k livadi. M. Vetranić 2, 290. Premda ga
drug Aegov sustav)ašo, on kradom otiđe. A. Ka-
nižlić, utoč. 69. Puče glas da kradom odoh. rož.
27. Nisi ti imao kradom otići. E. Pavić, ogl.
70. Koji redove prima brez dopuštei^a kradom
uvlačeći se. L Velikane vić, uput. 3, 156. Bio
sam se kradom spremio da pođem s jednim igu-
manom. D. Obradović, Živ. 27. IV po strani
kradom guske kvari. J. S. Befković 159. Jere
bolest privuče, se kradom. 169. Kradom ode iz
bijela Setia, još za noći, moru na zakuke. Nar.
pjes. vuk. 3, 211. Al^ j* u braće sestra domi-
š|ata, kradom braći kone izvodila. 8, 550. Da
idu kradom da vide šta on radi. Nar. prip. vuk.
59. Kradom bilo bi dosta slugu koji bi že)eli
sa mnom poći. G. Zelić 261. Ja nisam kradom
kupovao. S. Tekelija. letopis mat. sr. 120, 90.
Da sjutra u jutro kradom do i^e dođe. Nar. prip.
vuk. 151—152. Stevan je kradom pobjegao iz ga-
lije. 8. !^ubiša, prip. 64. Ali đavolani kad vide
dosta povesama o koAu pripale kradome, pa jadni
koni polete ne gledajući kuda. M. Đ. Milićević,
živ. srb. 2, 18. Kradom uvesti robu u zemju
,waaren verstohlener weise ins land bringen^
Jur. pol. terminol. 588. — Moie se kasati i kra-
dom od koga. Sakupio trideset junaka, a sve
kradom od sestrića svoga. Nar. pjes. vuk. 8, 211.
Jakov otide kradom od Labana. Đ. Đaničić,
Imojs. 31, 20.

KbIdOMICE, adv. vidi kradimice. ~ U naše
vrijeme. Dođe Stevan u Mletke kradomice. S.
J^ubiSa, prip. 84.

ELEIdOMIČAN, kradomična, adj. koji se čini
kradomice. — Načiiieno u tuiŠe vrijeme. Krado-
mično uzimade je zločin. Zbornik zak. 1863. 336.

KBADOSBCA, /. ier^sko čefade koje krade srca
(vještica). — U jedroga pisca Dubrovčanina xvi
vijeka koji moie biti da je ovu riječ načinio.
Kmeoka kćeri, kradosrca i kume ti malo ne rij eh.
M. Držić 202.

KBADOVAN, KKADOVNA, a^j. koji pripada
kradei^u, kradi, koji je ukraden. — U jednoga
pisca našega vremena. Trebaju mu tri ulišta,
jedno kupovno, drugo darovno, a treće kradovno,
S. i^jjubiSa, prip. 192.

KBADflKAI^E, n. djelo kojijem se kraduka.

— Samo u Stuličevu rječniku.
KBADUKATI, kridak&m, impf. dem. krasti.

— Samo u Stuličevu rječniku: ,sufFurari'.

KBAĐA, /. apstraktno, cijelo kojijem se krade ;
konkretno, ono što se krade ili Što se ukralo. —
Poštede od osnove krad glagola krasti nastavkom
ja ; u našem se jeziku dj sažimfe u đ (j u čaka-
vaca i kajkavaca). — Biječ je stara, isporedi
stslov. kražda (istom u hiizi naštampanoj crkve-
nijem jezikom god. 1560, vidi F. Miklošić, lex.
palaeoslov.' kod kražda), rwvoslov. kraja, rus.

Digitized by

>Joogle

KBAĐA

482

KEAGTJJAO

Kpa)Ka. — iMmeđu rjeimka u Mikiifinu (krada^
lopeština ,ftirtnm, latrociniamO, u Belinu (,1a-
drocinio* ^latrocimam' 422b; ^robbamento, rab-
beria* ^furtam* 629b), u Stulićevu (y. kradba), u
Vukovu (,der diebstahr ^fartum^, u Daničidevu
GfurtumO.

a. u apstraktnom smialUf djelo kojijem ae
krade, ASte se uhvati u kradi. Zak. duš. pam.
šaf. 42. Ćlovdkb yaSb dojde kradomb i samo-
silbjemb i pldni selo naše. Spom. sr. 1, 117.
(1408). Ndsa mi učinili nddnu kradu. 2, 61.
(1414). Tko je dionik ali potačnik kradi. Zborn.
165i^. Kada ga u kradi uitiše. M. Divković,
slam. 26. Što se zove kraja i^ lupeština? B.
KaSid, src. 69. Ni mu lijeva (ruka) kradam dana
Štit nositi podobna je. (^. Palmotić 1, 210. Nastoje
na krade i na stvari kućne. P. Posilović, nasl.
8b. Po lakomosti mnogi se grijesi čine: krade,
krive zakletve . . . S. Margitič, ispov. 41. U to
do malo buduć našo kradu taj koji vrhu spreme
pomiču imaše, požudan za obaznati lupeža ... I.
Đordić, ben. 187. Krađa jest skrovito uzetje ili
uzdriaiie stvari tuđe protiva vo)i onoga čija jo.
A. Baćić 110. Drugojačije sagrišuje soirtno, či-
neći kradu, uzim|ući što mu po pravdi ne ide.
J. Banovac, rasg. 239. Nesrićne krade koje opu-
stiše siromahe, pripov. 8. Oni je prošastu noć
išao 8 lupeži u kradu. F. Lastrić, od^ 292. Pod-
govara na kradu. ned. 3. Kad pružiš desnicu
na kradu. 4. Dva razbojnika, dva grišnika gla-
sovita jednako u kradi i zloći svojoj. 4(3. Bu-
dući jedan kradu veliku učinio. 414. Svi lupeži
za to znadu, da se krađa stignut može. V. Došen
210*. Nije on tu kradu učinio. M. A. Re)ković,
sabr. 61. Zove se ,peculatus' krađa jaspre kra-
jeve. J. Matović 395. Krad)ivao u kradi ufatjen.
I. Velikanović, uput. 3, 73. Krađa od 50 forinti
jest teŽji grih nego od jedne forinte. B. Lea-
ković, nauk. 207. Nikad nas ne bi hapsio kad
bismo de što ukrali, nego što nijesmo umjeli
kradu sakriti. Nar. prip. vrč. 34. Evo prva noć
dok dođe, odmah on s majstorom u kradu. Nar.
prip. bos. 1, 40. Krađa za opkladu. Vuk, nar.
pjes. 1, 484. Krađa i prekrada zvona. S. l^u-
biša, prip. 188. Domaća krađa je zlobiva i ne-
zlobiva. V. Bogišić, zborn. 620. Krađa, tadbina
,diebstahl' ,furto^ B. Petranović, ručn. kii. 36.

b. u konkretnom smislu, ono što se krade ili
što je ukradeno. Također ako je čovik lupež, i
oće da žena sakriva kradu i Aegovu družinu. J.
Banovac, r^g. 267. Imaš kradu povratiti. F.
Lastrić, ned. 85. Kod (tolike braće i kod) to-
like krade pa na božić bez mesa. Nar. posl. vuk.
187.

KRAĐAB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. Livada u Kradaru. Sr. nov.
1878. 985.

KBAĐEI^E, n. vidi kradeAe. Od tulikoga kra-
deiia i hrsuzluka začu vati. I. Jablanci 81.

KEAĐICA, m. t /. samo u Stulićevu rječniku:
V. kradilac.

KBAGA, m. i7t /.? ime muŠko ili žensko? —
Prije naSeaa vremena. S. Novaković, pom. 71.

KBAGIC, m. prezime. — U naše vrijeme. Đorde
Kragić. M. Đ. Milićević, srb. 792.

KRAGIN DO, m. ime livadi. Potočani kod Ba-
staja, Daruvar. D. Hire.

KBlOOJEVAC, Krigojevca, m. vidi Kragu-
jevac. — U naše vrijeme. Ode š liome varoS-
Kragojevou. Pjev. crn. 107b. Zato zapovedio
(Miloš) bratu svome Jovanu te je iz Kragojevoa
skapio koje regularnu koje neregolamu vojsku

do 2000 }adi. S. Tekelija. letopis mat. sr. 120, 84.
Dano i potvrđeno u Kragojevcu. P. M. Nena-
dović, mem. 864.

1. KBAgOj, kragiija, m. Falco Feldeggi Scbleg.,
i^ka ptica grabilica (vidi u Vukovu rječniku i
na kraju). — Ake. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom. sing., i voc. : kr&-
giiju, kragiiji. — Mješte kraguj kaše se i kragn}
(vidi), ali je oblik s j stariji. — Po svoj prilici
od tur. qaragu i qyrgu (vidi još F. Miklošič, die
tiirk. elem. 1, 91). — Riječ je (ili dajbudi 09no9a)
praslavenska, ali se ne zna, jeli isprva bilo kra-
ili kor-, isporedi stslov. kragt^, rus. i£pary{i, čei.
krahuj, ali pof. krogulec. po ovoj nepostojanosti
u obliku potvrđuje se da je tuđa riječ. — Iz-
među rječnika u Stulićevu (kraguj, ptica ,acci-
piter' s dodatkom da je riječ ruska), u Vukovu
(nekaka tica koja se pripitomi pa hvata druge
tioe kao soko [vrsta sokola ,wurgfalk' Falco Fel-
deggi Schleg.], cf. akma^ žurica), u Daničičevu
(,accipiter*: ,Skoroši>stvbnyj kraguj^ Gilf(erding),
bosn. 274). Ki kraguja gladeć na ruci nose. M.
Marulić 252. Kako grmuša s trepti prid kragujem.
M. Vetranić 2, 247. Sva gospoda sokole pustiŠe,
a Dragija malena kraguja; svaki soko utvu uva-
tio, kraguj ptica utve ne u vati. Nar. pjes. vuk.
2, 450. Kraguj vinu kao mui^a brza. Osvetn.
1, 2. Kraguj ,Vultur fulvus'. J. Pančić, zoolog.
204. Kraguj ,Astur palumbarius^ D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 42. Držim da je naj bo)e uzeti
za ,Falco Feldeggi^ ime ,kraguj^ Evo razloga.
Krasno se ovo ime nalazi u Vukovom rječniku . . .
Ime ,kraguj^ pripada dakle jedino sokolu, a ni-
kako rodu ,Gypaetus^ i ,VulturS kako je Marin-
ković uzeo i kako sam ja predložio god. 1889
(Glasnik hrvat, naravosl. društva, god. IV. Za-
greb 1889. str. 225)... U rukopisu za koji imam
zahvaliti odličnome zoologu i prijate)u Doder-
lein-u našao sam za ,F. lanarius^ ime ,kragu)ac'.
Vodopić se po svoj prilici prevario, kad je pisao
da je kragu)ac ime za ,Falco* (t. j. ,Accipiter)
nisus'; Košić nam daje isto ime za ,F. subbuteo'.
Prijate) Budmani kaže mi da sa ,kragaj* i ,kra-
gu{ac' imena za sokolove što su ih stari Du-
brovčani pripitom)avali za lov)e]ie ptica. S. Bru-
sina, ptice hrv.-srp. (nastavak). 98^.

2. KKA.GUJ, Kraguja, m. ime muško. — Po
svoj je prilici ista r%jeČ Što 1. kraguj. — Od xiv
vijeka, a između rječnika u Vukovu (»mannsname'
,nomen viri') t u Daničičevu (ime muško). Po
mojeiub človece po Kraguji. Spom. sr. 2, 22.
(1354—1362).

3. KBAGUJ, m. ime selu u Slavoniji u šupa-
niji požeškoj. Bazdije). 128.

KBAGtjJAC, kragujca, m. dem. 1. kraguj, ali
može značiti isto što kraguj. — Akc. je kao u
kragujak. — Od zv vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (uz ki-aguj). Iziđe loviti . . . vbzbmb
kragujca na rucd svoj ej. Konstantin filos. glasn.
42, 318. Kragujci, sokoli . . . Zborn. 68*. Ako
vidiš da kragujce hitaš, toj prilikuje dobit. 188b.
Lovac loveći, diklioe, s kragujcem drobne pti-
čice ... (jh. Držić 412. Kragujce gizdavi, reci
mi Boga rad, u koj si dubravi loveći ostao sadV
M. Vetranić 2, 315. Nemoj se od mene odije)a^
da kragujca divjaka iz neba domamimo. M. Držić
408. Kakono jedan lovac, kada hoće da mu
većma lovi kragujac aliti hrt. M. Divković, bes.
498b. Zašto je ptica neg da bježi, a kragujac
neg da lovi? (D). Kragujac je da lovi, a pre-
pelica da bježi. (D). Kragujca u bječvicah bes
putila prodaje. (Z). Pođi vabi kragujce. (Z).
Poslov. danič.

Digitized by

Google

KEAGUJAK

48d

1. KBAJ

KBAGUJAK, kra^jka, m. vidi krag^jac. —
Akc. se mijeiia u voc: kraguj6e. kragujci, i u
gen. pl. krikgiij&k&. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukova (hyp. v. kraguj) 8 primjerom
ig narodne pjesme: O ti vuče, moj kraćaj 6e.

KBAGtlJAR, kragujdra, m. falconarius, čovjek
koji hrani i odgaja (za lov) kraguje. — isporedi
kragujac i sokolar. — U rukopisu xvii vijeka.
Kragnjarb, ulovivb neky đbnb dve soji . . . Ste-
fanit. star. 2, 287.

KEAGUJCI, Kragujaca (ili Kragujaka ?). m.
pl. mjesno ime. — xiv vijeka, vidi u Daničićevu
rječniku: Kragujci, crkva jo treskavačka imala
vodenicu ,vb Kragujcehb*. G(la8nik). 11, 136. 13,
374.

KEAGUJČIC, m. prezime. — isporedi 2. Kra-
guj, i kragujac, kragujak. — xiv vijeka. Bajko
Kragiijčićb. De6. hris. 17. 86.

KRAG^JJEV, adj. koji pripada kraguju ili
kragujima. — IJ naše vrijeme. Te staze ne zna
ptica, niti je vidje oko kragujevo. Đ. ĐaniČić,
jov. 28, 7. l>r napored gi^ijezda kraguje va.
Osvetn. 1, 5.

KBAGUJEVAC, Kdigujevca, m. mjesno ime.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom i acc. sing. — Postaje ja-
mačno od kragu^ (uprav od kragujev).

a. u Bosnt, seoce u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 30.

b. u Srbiji, a) varoš u okrugu kraguje-
vačkom. K. Jovanović 115. — između rječnika
u Viikovu (varoš u Srbiji). Dođe Đorde ravnu
Kraguje vcu. Nar. pjes. vuk. 4, 224. U pitomoj
zem|i Šumadiji kod lijepa mjesta Kragujevca.

4, 528. — isporedi Eragojevac. — h) zaselak u
okrugu kruševačkom K. Jovanović 125.

e. vidi u Daničičevu rječniku: Kragujevcb,
mjesto koje je bilo blizu Prištine: Gađim}i je
bila meda ,gde se staju dva potoka, jedinb oitb
Kragujevca, a drugjrj a>tb Košta]ianb^ M(on. serb).
182. (1871).

đ. isto se ime pomine prije našega vremena
i na drugijem mjestifna. Kragujevcb. Spom. stoj.
185. Kragujevacb (nahija, mjesto). 8. Novaković,
pom. 135.

KRIGUJEVAČKI, a^j. koji pripada Kragu-
jevcu. — Između rječnika u Vukovu (,von Kca-
gujevac'). Kragujevačka (opština). K. Jovanović
115.

KBAGUJĆVČANIN, m. čovjek iz Kragujevca.

— Množina: Kraguj^vćani. — U Vukovu rječ-
niku : ,einer von Kragujevao'. -> vidi i kod Kra-
guje vćanka.

KBAGUJŽVČANKA, /. žensko čefade iz Kra-
gujevca. Kroz čarŠiju stojali su i pozdrav)ali
kiiaza Kragujevćani i KragujevČanke. Nov. sr.
1884. 177».

KBAGTJjfevČIĆ, m. mje.sto u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Zemja u Kragujevčiću. Sr. nov.
1867. 521.

KBAGUJEVIĆ, m. prezime (vidi 2. Kraguj).

— Od XIV vijeka. Staverb Kragujevićb. Sveto-
stef. hris. 35. Ivan Kraguje vić. Stat. po), ark.

5, 811. Jovan Kragujević. Šem. prav. 1878.
15. 89.

KBAGU^ kragu]a, m. vidi 1. kraguj. — Od
XV vijeka, a između rječnika u Vrančičevu (.nisus'),
u Bjelostjenčevu (kragu|, kraga{ac, crnovac ,nisus'),
u Jambrešićevu (»nisus*), u Voltigijinu (,9para-
viere, sparviere' ,sperber'), u Stulićevu (uz kragui
iz Bjelostjenčeva). Kako čini kragujb ki ptić

je zvanb . . . Starine. 28, 142. (1496). Vsaki dan
grediše s svojimi tovariši s kragujem triumfa-
jući. Korizm. 21*. Grobni a kraguj kad raz-
makne mrežna oka ... J. Kavaiiin 344*. Kra-
gu)u i kosi ni triba verovat. Jačke. 128. Mi
ćemo se š i^u igrat kak kragu) s kokošicu. Nar.
pjes. istr. 3, 20. Opazi medveda, vuka i kra-
gu)a. Nar. prip. mikul. 39.

KRAGU^jAC, kragujca, m. dem. kraguj, vidi
kragujac. — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Mikafinu (kragu}ac, ptica ,sparviero' ,accipiter^
gdje se noj prije nahodi, u Belinu (,9meriglio,
uccello di specie di spara viere' , nisus* 680b; spa-
raviere, uccello di rapina' ,accipiter* 695*), u
Bjelostjenčevu (kod kragu}). u Voltigijinu (sme-
riglio* ,ler6henfalk*), u StuUčevu (uz kraguj).
Iznađeš i za lova i za kragu}ca i za igre po svu
zimu do korizme. B. Zuzeri 217. Sopisa ali
uteče mladu lovcu kragu)ac. 346. Vidi u Aoj
sjenu od kragulca ali jastreba grabežjiva. Đ.
Bašić 215. Kragu}ac, Falco nisus. Slovinac.
1880. 30«. — I kao prezime u naše vrijeme. Rados
Kragu)ac. Šem. prav. 1878. 59.

KRAGIHiAN, kragujna, ai^j. u Stulićevu rječ-
niku: V. kragujski. — nije dosta pouzdano.

KRAGU^AR, kragu|dra, m. vidi kragujar. —
U Stulićevu rječniku: ,accipitrum custos'.

KRAGUJfiARSTVO, n. zanat u kragufara. —
U Stulićevu rječniku: ,ar3 accipitres instruendi^

KRAGU^ARST VO VATI , kragujarstvujem ,
impf. raditi kao kragufar. — U Stulićevu rječ-
niku: ,artem accipitres instruendi exercero*. —
nepouzdano.

KRAGIHiČAC, kragu)čca, m. u Stulićevu rječ-
niku uz kragujčić. — nepouzdano,

KRAGlUiČIĆ, m. dem. kragujac. — U Stuli-
ćevu rječniku: ,pullu9 accipitris*.

KRAGli^][iČINA, /. augm. kragujac. — U Stu-
lićevu rječniku: ,magnus aceipiter*.

KRAGT^^EV, aiij. koji pripada kragufu. Fanat
zel kragu}evu moši^u. Nar. prip. mikul. 39. Kra-
gujev ,nisi'. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iiftsg. 49.

KRAGU^iEVIĆ, m. prezime. — isporedi Kra-
gujević. — XVI vijeka. Pavun Kragu )e vić. Mon.
croat. 280. (1577).

KRAGULICA, /. ime kokoši. F. Kurelac, dom.
živ. 53.

KRAGU^ilC, m. vidi kragujac. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stulićevu (v. kra-
gu^čić). Kragu)tć ,nisu9'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 63. Kragu}ić, prnovac, vjetrušak, postolka,
fitubinac, kobac, ostriž ,Falco tinnunculus'. D.
Trstei^ak.

KRAgU^SKI, adj. koji pripada kragufima.
— U Stulićevu rječniku: ,accipitrum'.

KRAGUNIĆ, m. prezime. — Pomine se xviji
vijeka. And. Kačić, kor. 454.

KRAGUlirAK, m. ime livadi. Bedia. D. Hire.

KBAHAKATI, vidi kraakati.

KBAI-, vidi kraj-, kraj i-.

1. KBAJ, kr&ja, m. margo, ora, va(a da je
noj starije značene: u nečega što se prostire u
širinu onaj dio koji je naokolo svega, od ovoga
su se poslije (ali već u praši avensko doba) razvila
druga značena, — Akc. kaki je u gen, sing. taki
je u ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing.,
i loc. sing. kr^ju (ovako po DaniČiću, vidi Glasnik.
8, 13; ali sam ja čuo svagda kr&ju; ako je ovo

Digitized by

v^uogle

i. k:ba.t

484

1. KBAJ, c, b).

pravi akeenatf onda je a u nom. sing. samo Ma
to đufjOf jer je za rUm j, isporedi raj); u mno-
žini kad se umeće ev, mijena se akc. u gen. kra-
jeva, t u dat, instr., loc. krajevima. — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov., ćeš., pol. kraj, rus,
K|»aii. — Osnova je po svoj prilici ista što i u
glagola krojiti. — Između rječnika u Vrančičevu
(,oxtreinita9, ora, raargo*), u Mikafinu (kraj, konac
,extremitas, ora^), u Belinu (, margine, estremita,
orio* ,inargo' 462i»; »ostremita* ,extremitas' 296»;
,capo, cio6 estremiti d'una cosa' ,8uuimitas* 140^;
,tormine, cioe fino* ,terminus* 729«), u Bjelosijen-
čevu (kraj, konce ,cxtremitas, ora, ut: ora mari-
tima, extremita3 terrae'), u Jambrešićevu (kraj,
konoc ,ex tremi tas, margo*), u Voltigijinu (,fine,
termine, confino; margine' ,ende; rand'), u Stu-
ličevu (jtorminus, finiš, limes, confinium*), u Vu-
kova (,der rand, das onde, der 8aum* ,finis, mar;^o,
limes'), u Daničićevu (,m;irgo').

a. sa znnčenciti sprijeda kazanijem.

a) uopće. Svi junaci kako lavi, da ču-
vaju vojsci kraja. A. Sasin 178«. Svitle zvižde
miscc odbignule, ter fu kraju neba pribi^nule.
And. Kačić, razg. 175'^. Ko ti dade tu livada
oko kraja pokošenu? Nar. pjes. vuk. 1, 302. Ja
sve hodah po turskoj ordiji, i no nadoh kraja ni
hesapa. 2, 312. Đe zvijezde kraju pribjegnule.
3, 223. Kad ćeraju kone u vrsaju, onda viču:
,U kr&j na . . .', da idu prema kraju gumna, da
je konopac zategnut, u Dobrosolu. M. Medić.

b) ističe se kao nešto osobita u hajinc, ili
u koga dijela od kafine, i/i uopće u svite, platna
itd. — I u Mikafinu rječniku: kraj hajine, ob-
toka ,instita, limbus, fimbria, ora vestimontorum,
ponnicnlamentum* ; u Belinu: ,falda dello vesti'
,fimbria' 300h; ,lembo, orio della vesto' , limbus'
433»^; ,orlo, estremita della veste' ,fimbria' 520*;
u Bjelostjenčevu : kraj haje ,ora vestis, limbus,
fimbria, penniculamentum'; u Jambrešićevu: kraj
hafo ,ora'; u Voltigijinu : ,Iembo di veste' ,saum
am kleide'; u Stulićevu: kraj od ruha ,lacinia';
,extremitas, fimbria, ora, margo'; u lukavu: kraj
od maramo. Tegnu kraj svito nogove. N. Ra-
nina 169«. matth. 9, 20. Da budem dostojna
kraj od skuta od no hajino togniiti. A. Gučetić,
roz. jez. 98. Ti jih prijam u kraj skuta. Đ. Ba-
raković, jar. 13G. Da bojnici no smiju |uti tebi
caru priČestitom u kraj skuta dotegnuti. I.
Gundulić 501. Tako plošuć kraj mahrami zubi
i nokti potezaše. 570. Tegni s vjerom kraj od
ha] ine Isukrstove. I. Držić 373. Kada kraj svite
bogorodične u more umočiše. A. Kanižlić, kam.
114. Očuće da ga njeko dotegnu u kraj đoni
ha] ine. S. Kosa 88b. Kada bi dotegnula kraj
hajino Isukrstove. Đ. Đašić 171.

c) kao ušće nečega duboka. — Između rječ-
nika u Belinu (kraj od jame, kraj od prokopa
,orlo della fossa* ,fossae labrum' 327>i). Počiiie
vret priko kraja od rečone bačve. I. Đorđić,
ben. 83.

fi) u prenesenom ili u metaforičkom smislu
(mislim da u oba primjera ne treba shvatiti na
kraj kao prijedlog). Na kraj srca (n. p. on je).
(Kome za naj mane što bude žao te se rasrdi).
Nar. posl. vuk. 188. To mi nijo nikad ni na
kraj pameti došlo. M. Pavlinović, rad. 56.

e) confinium, i/ geografičkom smislu, gra-
nica, međa. Do kraja srbbbskjjo drbžavy. Do-
mentijanl> 174. Krajestva smo latinskoga kraj
žudjeni uhitili. G. Palmotić 2, 84. Postavi kraj
i granicu, koje no bi mimošle (vode). J. Matović 23.
b. margines, orae, u istom značenu kao kod
a, shvaća se kao da se sastoji iz više dijela, te
s toga može biti u množini.

a) uopće. Er sami^iva često riba 6iin sa
od straha uzpromoće, kraje okastoj razdre mreži,
ter izlazi tuda i bježi. I. Gundulić 20. Lopta
sn ustav)a na svakomu kraju. M. Radnić 204*.
Stavio sam u nedi]niku na polica iliti na kraevi
(margine) u kratko sve, što se zdrži pod onim
brojem. F. Laatrić, ned. iii. On mudro prinese
dilovana sabora osmoga iz grčkoga jezika na la-
tinski nadostavivši na krajih biježko. A. Ka-
nižlić, kam. 342. Vi udrite vojsci po krajima,
ja ć' udarit vojsci po srijedi. Nar. pjes. vuk.
2. 111. Boze, vijor od planine pugti, da razagna
maglu u krajeve. 4, 378. Ali je taj krasni komad
(balkanski poluotok) pri kraje vih zakidan. M.
Pavlinović, razg. 15.

b) vidi a, b). Kraj i su skuta ne zlatni.
B. Gradić, djev. 55. Na obtoci i krajevi od a]ino
velikog misnika. M. Zoričić, osm. 134.

c) vidi a, c). Omazah ti medom kraje
ovei čaše. M. Marulić 272. (Kupica) po krajih
zlaćena, srebra izvrsnoga ... P. Hektorović 26.
Na krajijeh od plitice. M. Držić 271.

fij vidi a, e). Boloniju. misto na krajih
ili konfinih od Romanije i Lumbardije ... F.
Glavinić, cvit. 360^. Suliman car ogiieni, koga
je silu silom odbio s po]skijeh kraja mraz le-
deni. I. Gundulić 448. Nu i silni car u boju ki
dio veći svijeta skupi, silu uzpregnu vazda svoju
kad na vaše krajo stupi. 449. — i o jednom
kraju. Dojde na livi kraj Cilicije. M. Marulić 16.
U Galiciju na kraj zom]e ovoga dila svita. F.
Lastrić, svet. 115a. Sa sela Duži koje je po svoj
prilici na drugome kraju Drobi^aka k Turcima,
kao što je TušimAa onamo k Morači. Vuk, nar.
pjes. 4, 460. — Amo mogu pripadati i ovi pri-
mjeri u kojima se po bibličkom jeziku govori o
krajevima svijeta ili zemafskima. Bojali se nega
sfi kraji od zemje! B. KaSić, rit. 222. psal. 66, 8.
Izhodeći s kraja svita .. . J. Kavanin 386*. Svi
krajevi zemJe poklonice se tebi. F. Lastrić, test
Gl>». Od kraja svita do kraja. ned. 101. Po svoj
zemji izađe glas niov i na krajeve okoliša ze-
raajskoga riČi niove. 342. Po svoj zem]i izađe
zuk niov i u kra'evo zem|e riči niove. 380. Po
kojim se ista razsiri od kraja do kraja okoliša
zema]skoga. svet. 102b. Oni čovjek, vapijući
s krajah zem)o ... J. Matović 91. U ruci ne-
govoj jesu svi kraji zemajski. 468. Razglašujte
do krajeva zemajskih. Đ. Daničić, isai. 48, 20.
c. latus, po pređašnemu značenu, jedan dio
čega što ne stoji u srijedi, isporedi strana.

a) ucpće. Pođi na kraj te livade. M.
Di/.ić 400. Mi budući u kraju vrtla. L Bandu-
lavić 60*. dan. 13, 38. Nu da pustoš hridna i
strma, puna zvijeri, . . . kupjena i drača oko grma,
koj' se plete sa svih kraja, još perivoj bude ugo-
dan... I. Gundulić 237--238. Na glavici, vrh
nas ka je, šatori se carski obstriješe, okolo im
na svo kraje kapigija straža bješe. 323. U krvi
i ognu svudije (udi vajaju se na sve kraje. 524.
Vrata imaju na sve kraje. 531. VaroSac od svih
kraj otvoren. F. Glavinić, cvit 139b. Išćuć svim
zahodom naj skrovitiji kraj. I. T. Mrnavić, osm.
33. S četr kraja ogan s prva tiho u sebi zavrže
se. J. Palmotić 265. Od svijeh kraja ,da ogni
banda, da ogni lato, da ogni parte' ,quoquoversus'.
A. d. Bella, rječn. 128*. RazdraŽeno (kolo zmija)
ko se svija sa svih kraja da ujede. J. Kavai^in
413*. Na četire grada kraja žestok turan obo
uzhodi. 489*. Skoči raja sa četiri kraja. Nar.
pjes. vuk. 1. 494. Te su na Ai svati navalili,
pobratime, sa četiri kraja. 3, 472.

b) 0 dijelu (udskoga tijela (vidi debeo, 2,
b, d) bbj). Zem|u prid nim neka ]ube, dok de-

Digitized by

Google

I. KRAJ, c, h).

i^

I. K&AJ, h, a).

beli kraj izgube. Y. Đošen 258^. U glava se
tad odmira, a doAi se kraj ne dira. 25dl>. Od-
siče kos mesa na zadi^en svojen kraju. iVar. prip.
mikul. 85. — Amo bi mogao pripadati i ovaj
primjer: Goruće oklopfe kolini kraj i tre. Đ. Ba-
raković, vil. 319.

e) 8 nekijem prijedloBima upotrebfava se
adverbijalno, kao i strana (oidi). Bo)e ih jo za-
mirati, sto^eć u kutu i u kraju. J. Kavanin
477l>. — Kadi godir s kraja da nam da ulisti.
Đ. Baraković, jar. 122. I pristupit mužu ne da,
dali neka s kraja stoji. V. Đošen 106l>. Ma je
kra)e s kraja gleda. Nar. pjes. vuk. 1, 342. Sve
popeli po po}u šatore, . . . Arap šator s kraja ra-
zapeo. 4, 305. — Eto ditić jedan . . . zazva ga
na kraj. F. Glavinić, cvit. 50*. — Ali Cincar iz
kraja povika. Nar. pjes. vuk. 4, 207. — Na kraju
se Carigrada carski šaraj prostran vidi. I. Gun-
dulić 581. I meu vama obrani smo, dobro nam
je i na kraju. J. KavaAin 504*>. — Dva se
k kraju isturila druga. Osvetn. 2, 139.

d. u liekijem se slučajevima ističu osobito če-
tiri kraja. U noći po zvizdah burni kraj dr-
žite. Đ. Baraković, vil. 338. Sve od svijeta Ćetir
kraje. P. Kanavelić, iv. 95. — Nav ima četiri
kraje, prvi, poslidi^i, desni i livi. F. Glavinić, cvit.
443». — U četirih krajih križa. I. T. Mrnavić,
ist. 20.

e. latus, u mjesnom smislu^ često se osobito
ističu dva kraja (dvije strane) kao suprotna jedan
drugome,

a) gon&i i đoni. U doliii kraj široka (ko-
rab{a). F. Lastrić, svet. 119*. Ova su semena
na gon&em kraju na dva šup)a mestanca rasta-
vjena. P. Bolić, vinod. 1, 26. Prvi kraj, odkud
po6im{u bacat (parangao), zove se ,gori^i krajS
a drugi, gdje svrše ,doni'. L. Zore. hrv. lipa.
189.

b) desni i lijevi. Skonder-paša s Arba-
nasi s lijevoga mu kraja stoja. I. Gundulić 325.
Devet mjesta od kuhine pri desnomu pak su
kraju. I. Gundulić 532. Mjesta ovoga k lijevom
kraju vijećnica je. P. Kanavelić, iv. 6.

c) lAopće, ističuči gdjegdje krajeve kao su-
protne srijedi. Tuj s dva kraja vihra brži suproć
koiiu koA se tište. I. Gundulić 345. Da na ko-
iiijeh strelovitijeh sunuše se s oba kraja dvije
dubrave kopja vitijeh. 346. Još sred usta )uta
zmaja, i nokata bijesna lava oko tebe s oba kraja
slo vinska je sva država. 390. Bas tupi se voda
(u lokvi) na dva kraja, i kako zid utvrdi se. F.
Glavinić, cvit. 46b. od kraja do kraja ,ex parte
ad partem^ J. Mika)a, rječn. 357*. Vjera isti-
nita slavno uzleti od jednoga do drugoga kraja
svita. J. Kavaiiin 224^. Nek ti bude gotova
škatuja, ir okrugla, iV s krajeva du)a. J. S. Re}-
ković 200. I iznese Jelena ogoreo kraj leba.
Nar. pjes. vuk. 1, 129. Da na vezem bratu zaru-
kavje: oba kraja krila paunova, a na sredi oči
sokolove. 1, 220. Kolike su s kraja u kraj
Mletke! P. Petrović, gor. vijen. 59. Obade
Mletke s kraja na kraj. S. ^ubiša, prip. 11. Či-
tavi trijem kuće, s kraja na kraj, bio je prestrt
vinom, n)em, rakijom. 92. — Kraj od svijeta
,polo, quei due punti imaginarij della sfera, inr
tomo a^ quali si volgono i cieli^ ,cardo' ; kraj sje-
verski ,polo artico' ,cardo coeli summus'; kraj
poludiii ,polo antartico, australe' ,polu8 australis'.
A. d. Bella, rječn. 570b.

d) u prenesenom smislu, o stvari ne^elesnoj,
(ono što je) naj krajine. Svaka stvar dobro ure-
jena ima imati dva kraja, izvan kih ima biti
stvar posridi&a, od jednoga i drugoga dil ima-
juća, na priliku: stroj ima dva kraja,, belo i čmo.

med kimi jesu drugi stroj i, kako ono zelena,
modro i žuto, od beloga i crnoga del imajući;
pića ima dva kraja, žuhko i slatko, med kimi
jest treto, kako ono kiselo ili slano; natura ili
narav ima dva kraja, vrućinu i zimu, med kimi
jest treto, t. j. mlačnost, i tako od ostalih . . .
zato med dvimi kraj i, ča jest kra)estvo nebesko
i pakal, odlučil je purgatorium. F. Glavinić, cvit.
10—11. Krepost stoji u srijedi a krajevi jesu
zločesti. M. Badnić 506b.

e) 0 mjesečnijem Četvrtima ; prvi ♦ po3)ed£i
kraj. — Zabij[eženo u Novom Pazaru xviii vijeka.
Prvi kraj ,primo quarto'; posledAi kraj ,ultimo
quarto'. S. Budmani 416*.

f. liešto je osobito prema e, kad je riječ o
čemu dugome, te se dva kraja ne shvačaju kao
fStrane^ nego kao ,vrsi*. Kraja i srijede ki (puti)
ne imaju. 6. Palmotić 2, 415. Kad tko luk na-
čini svezavši konopčićem krajeve. F. Lastrić,
test. 201*. Pak zvezavši jedan kraj (klupka) za
križ baci klupko na zem)u. M. A. Befković, sat.
A2b. Jato čavki prate ga od kraja jednoga od-
rizane brazde do drugoga. L6b. Takva svitja
nejednako sviti, pak je vrlo i gledati ružna, nego
kad jo sva jednako pružna i s obadva još kraja
jednaka. J. S. Be)ković 392. Dodaj nama kraj
gajtana. Nar. pjes. vuk. 1, 115. Batina ima dva
kraja. Nar. posl. vuk. 11. Drugi kraj , od ve-
riga. Nar. prip. vuk. 199. Hvataju se svako po
za jedan kraj od slamke. Vuk, nar. pjes. 1, 173.
— Amo mogu pripadati i ovakovi primjeri: Jedan
kraj' koprene razvi se. D. Zlatarić 69*. Zastor . . .
razdri se na dva dila od kraja do kraja. B. Kašić,
is. 74. Baci Aemu jedan kraj od platna. Nar.
pjes. vuk. 2, 340. — MetaforiČki. Luka počne
da brkove suce, pak pošto je nekoliko puta, vr-
hove brčne preo, nađe pređi kraj i reče. S. l^u-
biša, prip. 136. — Pohvatali mu se kraj^evi (od
laži). Nar. posl. vuk. 257. Misliš, rđo, da. ti
nisam pohvatala krajeve? M. P. Šaypčanin 1,90.

g. od mjesnoga prenosi se na vremeno zna-
čene, te se zove kraj toliko početak koliko svr-
šetak nečega što se rcuii ili uopče traje.

a) uopće. Ne posluša svu misu od kraja
do kraja. , L GrliČić 50. Ovako je čovjeku na
oba kraja hegova života. A. Kalić 350. Dok
svu ovu istoriju od kraja do kraja oČita. D. Obra-
dović. Živ. 34. Dva kraja i srijeda. (Odgovori
se u šali kad ko zapita ima li još mnogo neura-
đeno od kakva posla). Nar. posl. vuk. 56.

b) metaforički. Dal ti je (Bog) razum taj
za druga tvojega ki ima prvi kraj od straha Bo-
žjega. P. Hektorović 56. No si s kraja, počeo
tanega. P. Petrović, gor. vijen. 28. Jedva kraj
8 krajem sastavjam. (Jedva nabay]am ono Što mi
treba za živ)ene). Nar. posl. vuk. 111. Da sastavi
kraj s krajem. M. D. Milice vić,de9. par. 65.

c) i kao početak, shvativši . kao suprotno
svršetku (koncu). Vjekovištvo bez kraja je i brez
srijede i -brez konca. J. Kavanin 435b. H^ od
kraja da pretresem, i u kratko sve iznesem. V.
Došen 143b. Sve mu kaza od kraja, do konca.
Nar. pjes. vuk. 2, 894. Nema ni. kraja ni konca
(n. p. kakav posao ; t. j. zamršeno sa svim). Nar.
posL vuk. 203. Od kraja do konpa.- , 234. Iz
prva kraja, t. j. isprva ,anfangs' .initio^ Vuk,
rječn. kod kraj. Pjesmi ni kraja ni konca, pošlo v.
238.

h. kraj , se shvaća samo kao zadni, kao ono
^to je suprotno početku, i to ne samo u v^remenom
nego i u mjesnom smislu. i .

a) u mjesnom smislu. . Ppša^i Lazara, da
omoči kraj prsta svoga u vodu, Bernardin 39>
luc. 16, 24. Vse jaaike prijav do.. kr,aia ,zem{p

Digitized by

vjuogle

1. KBAJ, h, a).

4SS

1. KRAJ, i.

đojđe Aleksandar. Aleks. ja«:, star. 8, 277. Ta
rika ni kraja ni konca nima. 297. Bici na kraju
kih olovo viSaSe, F. Glavinid, cvit. 270^. Ko-
tore, ki na kraja naše kra)evine miran sjedifi.
.1. Eavaikin 814«^. Kraj pr8t& , punta đelle đita'
,di^iti extremi'; kraj nosa ,panta del naso' ,na-
sus extremn9*. A. d. Bella, rjeČn. 596«. Kraj od
usne ^estremita del labbro' ,labram summum^
421b. Da se slovke na kraju redaka slažu. J.
S. Be)kovi6 xiii. Na kraj, na kraj, moja silna
mobo, na kraju je voda i devojka. Nar. pjes.
vuk. 1, 169. Čoeka malo predre krajem Štapa
preko nog^u. Nar. prip. vuk. 195. Bo{e se i od
po puta vratiti nego rdavim (putem) do kraja
ići. Nar. posl. vuk. 26. Ona dođe s kraja zem)e.
Vuk, mat 12, 42. Ovo se ,koledo' dodaje ovako
u srijedi i na kraju u svakoj vrsti svake ove
pjesme, nar. pjes. 1, 114. Bekao bi čovjek da
je odavde do kraja sve useto iz svatovske pjesme.
1, 150. Okine kraj od opute s lijeve noge. S.
Lubiša, prip. 202. Pomaže kraj desnoga uha.
Đ. Daničić, Smojs. 14, 14.

b) u vremenom smislu (konac^ svrSetak),
On život ki nima nigdare kraja. Transit. 121.
Kratki su dni človječji, broj miseca i^egovib pri
tebi jest; postavio si kraje liegove koji se neće
moći pristupiti. B. Kašić, rit. 208. job. 14, 5.
Da ne isdahned zlo na kraju. J. Kavani n 390*.
Nego je potribito tištat u dobru do kraja ili ti
do svrhe života. F. Lastrić, ned. 421. Daleko li
put činimo, dok do kraja dotočimo. V. Došen
47^. Mremu i ginemo aok kraj smrtni dostig-
nemo. 47b. Da se na Aem trpit mora od po-
čela te do kraja. 200*«. U ovomu misecu na
kraju. J. S. Be^cović 49. Žanu se na kraju mi-
seca koprive. 229. Krčevine u rujnu na kraju.
858. Sva se narav približaje kraju. 873. Vaz-
dan žesmo, kraj ne višmo. Nar. pjes. vuk. 1, 170.
Sedmomu letu već na kraju dojdu blizu sela.
Nar. prip. mikul. 64. Ono so Čini da će iz po-
četka biti ladno ... a na kraju vrućina. Vuk,
dan. 1. kal. Da ukrasim kraj ovoga početka
moga. 1, 87. Krajem petnaestoga vijeka. S.
!^ubiša, prip. 198. Pri ki*aju dvanaestoga vijeka.
258. Hoću kraj ukobit žitku mlohavomu. Osvetn.
8, 5.

c) u nekojem se rečenicama često upotre-
bfava riječ kraj ; te nije svagda jasno, jeli to u
vremenom ili u mjesnom smislu.

€U&) U ovako oijem se rečenicama kaže da
nečemu nema kraja, te može biti ujedno u vre-
menom i u mjesnom smislu. Trojstvu se hvala
daj, ka ne zna svrhu i kraj. N. Dimitrović 78.
Bez svrhe i kraja plahe su i tašte, biocim od
jaja čela se nih laste. 1. Gundulić 144. Muka
je vječna, iie boljezni bez svrhe su i bez kraja.
286. U ki (dan) bez broja i bez kraja vojsku
on razbi. 897. Ter be£ broja i bez kraja silnoj
vojsci suncem sjaše. 562. Ne bi toko veličila
moje muke kim nij* kraja. J. KavaAin 400«. Raj
vavičiia nami ^e staja i bez konca i bez kraja.
487». Preveliki (Bog) kom' nij' kraja. 584».
Hvala ka ne zna svrhu i kraj. I. Đorđić, salt.
174. Šved bez svrhe, mjere i kraja (duše soeti).
290. Vapi bez pristanka, mjere i kraja. uzd. 16.
Nejma svrhe, mjere i kraja tva ljepota. 103.
Veličino od milosrdja brez kraja. F. Lastrić, test.
15 1«^. Otvorio usta svćja brez kraja. svet. 83b.
Nit' je smradu naći kraja, što svat žderuć ne
izlaja. V. Došen 160b. Kojoj (svetosti) nije naći
kraja. 268*. Neće bit ki^Ja uzrastei^u i&egova
carstva. S. Bosa 6»K l^un ufai&a u tvoju dobro-
stivost koja ne ima kraja. I. M. Mattei 145. Ako
bi se htjeli milovati, milovai^u ne bi kraja bilo.

Osvetn. 2, 126. I^egova je ustrajnost bila bez
kraja. M. Pavlinović, rad. 27. — Amo pripada
i ovaj primjer : Brz je malin, da mu kraja nema.
Nar. pjes. hdrm. 2. 282.

hb) do kraja gnači što i posve, sasvijem.
Da Turci robiše Kosovo do kraja. Đ. Baraković,
vil. 822. Budući mu plod utrobe Marine do
kraja silu slomio. F. Lastrić, svet. 176*. Da mi
vrati ončas sve do kraja. Đ. Bašić 15. Mi ćemo
do kraja izginuti. S. (lUbiŠa, prip. 124. U ćudi
do kraja izopačen. M. Pavlinović, rad. 143. —
Drukčije je u ooa dva primjera u kojima do
kraja stoji po bibliČkom jegiku: Budući milovao
svoje, do kraja Ai pomilova (,cum dilerisset suos,
in finem dilexit eos'. joann. 18, 1). F. Lastrić,
svet. 28*. Bazmišlaj, do koga te kraja ob(ubi
srce Jezusovo prislađko. I. M. Mattei 325.

cc) u Mcijem rečenicama^ kao što su čemu
doći, stati na kraj, naći kraj itd., nije svagda
samo pravo snačene : svršiti, nego su i druga kao :
svladatif po sve saznati. a€Ui) doći čemu na kraj.
Nit' težkoći na kraj doći ... V. Došen 27*. Ni
načeti nije moći a kamoli na kraj doći crnoj fali.
270. Za doći stvari bo)e na kraj. M. ZoriČić,
zrc. 90. Zašto joj dolazimo na kraj po iztoma-
Čei^u. osm. 5. Nigda vragu kraja ne dodosmo.
Nar. pjes. vuk. 5, 72. Ne mogasmo tome kraja
doći. 5, 489. — bbbj čemu stati na kraj, može
značiti uopće: svršiti do krqja (u primjeru: po-
sve proučiti). Svrhu ženidbo, kojoj se ne more
nikad na kraj stati zarad različitih i neizbroenih
stvari i događaja koji se mogu u i^oj dogoditi.
M. Dobretić vi. — tako stati istini na kraj znači:
obaznati cijelu istinu. Dokle god ne stane istini
na kraj. M. Dobretić 589. — ili svladati. Da
sam ja od ma nagnutju naravi moje na kraj stao.
G. Peštalić 142. — ccc) ima i naći t doseći u
smislu kao kod aaa) i bbb). Pomamnoj slobo-
štini . . . čudu naći kraj ne mogu. V. Došen 5*.
Kraj doseći lakomosti. 76*. — (UM) Ne može
se s tobom na kraj (doči do kraja, svršiti), tvoja
je vazda zadi^a. S. ^ubiša, prip. 27.

(M) uopće svršiti. Stvar naj mučnijn
pokuša i svede na kraj. M. Pavlinović, rad. 125.

ee) tjerati, istjerivati na kraj znači:
tražiti, htjeti gotovo preko mjere, isporedi bh).
Svašta ne va)a na kraj išćerivati. Nar. posl. vuk.
279.

ff) kraj je čemu kaže se kao pasivno
prema svršiti. Badite da bi kadgod i tome kraj
bio. Glasnik, ii, 8, 159. (1712).

ffff) izići na kraj, vidi iziti, B, 14 na
kraju.

d) finiš, propositum, kao i u drugijem je-
zicima (isporedi i svrha), od vremenoga snaČeika
prelazi se na značei^: ono što se namjerava, što
se hoće dobiti, vidi ci|, b). — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Nisi mogao tvoj žudjeni kraj do-
bi ti ti. J. E. Bogdanić v. Društva kraj ne može
drugi biti, nego čest cijeloga . . . Da društvo
može svoj kraj dokučiti ... xii.

i. mjesto suho do kojega dolazi voda (more,
rijeka, jezero, lokva itd.), obala, brijeg, razliki^e
se od značena kod a tijem što kraj u ovome smislu
nije dio od vode, nego ono što naokolo okružuje
i oaraničuje vodu. ■— može biti i u množini kao
kod b. — Između rječnika u VranČičevu (kraj
vode ,crepido, riva'; kraj ,litu8; ripa'), u Mika-
finu (kraj mora ,littus'; kraj od rijeke ,ripa, ri-
pula'), u Belinu (,lido e lito, terreno contigao
al mare' ,littus* 439*; »ripa, riva* ,ripa* 628l»;
,spiaggia, lido o riviera del mare' ,littus' 699*),
u Bjelostjenčevu (kraj morski ,littus' ; kraj po-
točni ,ripa, ripula, crepido'), u Jambrešičevu (kraj

Digitized by

Google

1. KRAJ, i.

437

1. KEAJ, i, b).

morski »Utas' ; kraj potočnih vod ,ripa, crepidoOi
u VoUigijinu (,lido* ,ufer*), u Stulićevu (na kraju
Juxta ripam').

a) uopće, (la) kod mora. Na pačind kraja
ne imušti. Đomentijan« 196. Kako sablun ki
jeat po kraju mora. N. Rai&ina 84b. dan. 8, 36.
Kako to pijesak koji je o kraju mora. 117b. ^n.
22, 17. Tuj si podvikujuć (ribari) i trisku či-
neći, kraj morski minujuć. P. Hektorović 32.
Ja k mora kraju idoh. P. Zoranić 6b. Nu ti sa
me malo haja, pokli ovako hotje uteći, ostavivši
mene speci kod jadovna pusta kraja. S. Boba-
]ević 227. Da krQom pokapi sve more do kraja.
Đ. Baraković, vil. 68. Ah! od koga bješe jada
mekahnijem i^e stupaj im oštro i tvrdo sdjenje
tada pomorskijem blizu krajim! I. Gundulić 40.
Samo sobom obkruženo u sebi se more uzdrži,
te u svom kraju zatvoreno u početku svom se
vrši. 210. Gdi se k morskom stere kraju plodna
i pitna svijem Đobruča. 318. Bez kraja more
siAe. J. Kavai^in 324^. U jednom moru bez dna
i kraja. A. d. Bella, lazgov. 38. (Pržina) ka
bez mjere po kraju se morskom stere. I. Đordić,
uzd. 195. Vladane je jedno more, kom se naći
kraj ne more. V. Došen 27». (Chrad) bješe ogra-
dio pri kraju morskomu. 8. Bosa 52l>. Čas je
Božije majke more toliko široko i prostrano, da
se ne vidi ni i^egovo dno, ni i&e^ov kraj. Đ.
Bašić 248. Ovo more ne ima ni dna ni kraja.
I. M. Mattei 210. — u mnoiini. Morske kraje
sve čuvajte. 6. Palmotić 2, 58. — hb) kod rijeke.
Zem)a po brigu ali po kraju rike. Stat. po|. ark.
5, 288. Neretve na kraju cudi» drbva su gradb
sbzidali. Mon. serb. 515. (1471). Pastivni kraj
Krisin. Đ. 2ilatarić 5b. Jedan i drugi kraj od
početka do svrhe rečene rike. F. Glavinić, cvit.
XVI. Još ga se nahodi toj rici pri kraju. Đ. Ba-
raković, vil. 88. U rijeku se meće doli, kraj za-
mniva vas okoli. I. Gundulić 412. I gdje s (bruge
strane pazi, da se od rijeke kraj prigiba, slijedi,
i nadvor hrla izlazi. 418. Na rijeoi smo onoj
veće, gdi Karonte glasoviti na kraj drugi duše
izmeće. G. Palmotić 2, 452. Pa kroz rijeku kroz
Toplicu na kraj drugi prigaziše. J. Palmotić 178.
Ovaj klobuk blizu kraja bese, ja zagazi u vodu
Sitnicu, i uvati klobuk svile bele. Nar. pjes.
vak. 2, 303. Na tom kraju mutnoga Đunaja.
Nar. pjes. istr. 2, 78. — ec) kod lokve. Na dol-
Aij kraj lokve. Glasnik. 15, 280. (1848?).

h) ostaje znaieike kao kod a), ali se ujedno
ističe da je kraj i^što suprotno vodi (moru, rijeci
itd.)y te se od toga prelazi na gnaČene kod c).
More V nicih mesteh izlija se na kraj. Š. Ko-
žičić 25«. Gdi se more s krajem svadi. M. Ve-
tranić 1, 16. Široko toj more nikako mimo svoj
kraj uzit ne more. N. Nalešković 1, 112. Sad
s krajem tvori mir more, ko gnivno bi. D. Ba-
i^ina 8*. Život naš ni^ na svit ino, nego toj more,
u miru koje bit^ s krajem vik ne more. 127i^.
Sto ću od bližnijeh mora rijeti, ki pitome peru
kraje? G. Palmotić 2, 4. (More) razpušteno
preko kr&jfi da se pruži povrh zem)e. J. Ka-
vanin 71b. More srdito kraj žestokim valim
lupa. 87 A. Kad vitar uzbuči i uziiiha more.
počme pinit i s naglostju o kraj udarati. J. Ba-
novac, pripov. 55. Morski bjehu vali s krajom
činit boj pristali. N. Marci 81. — Bura se po
primorju gdješto zove i vjetar ,od kraja* (t. j. sa
zemje). Vuk, rjeČn. kod bura. vidi 2. bura, b).
u Dubrovniku se zove vjetar s kraja ne samo
bura (sjeveroistok) nego i druga dva vjetra j ^ever
i istok, što dušu s kraja ; a ostali su vjetri zdvora,
isporedi zgorac t smorac. P. Budmani. — Zapo-
viddtb )udemb codB golija, ako bi hoitdli izleti

na kraj, da štete ne budu činiti. Spom. sr. 1, 148.
(1420). Telo prosvetoje h kraju prineseno. Š.
Kožičić 5«. Na suh kraj riba ga (Ariona) pri-
plavi. M. Vetranić 1, 4. Na suh kraj zdravo se
priplavi. 2, 9. Gdino ga (mornara) pokriše va-
love srditi i o l^raj udriše. P. Hektorović 65.
Privezli plavi ka kraju. \^nton Dalm., nov. test.
88b. lac. 5. 11. Plav prista ka kraju. 140. joann.
6, 21. Bi li se činit moglo, da ribe iziti sve
budu na suh kraj, za na Aem živiti? Đ. Baiiina
1011>. Nega treti dan na kraj izvrze. A. Gu-
četić, roz. jez. 174. Pristahu na kraj gdje iđahu
i gdje otijahu pristati. M. Đivković, zlam. 72.
Zazvavši ga na oni kraj na koji tko jednom iziđe
nikadar se veće ne boji. B. KaSić, fran. 50.
Uhitivši kraj blizu njekoga mjesta. 165. Bne-
tačko (drivo) razbi se na kraju. iii. 29. Kako
nogu na suh kraj postavi. Đ. Baraković. vil. 51.
Prihitri brodara, na kraj me postavi. 266. Pri-
šavši u Laudiciju od Azije, stupi na kraj. F.
Glavinić, cvit. 228b. jeda li bi ju mogli na kraj
pritegnuti. 81 1^. More te na kraj vrže, i živa
te na kraj stavi. M. Gazarović 25. Za vihri
kad mnimo da smo kraj popali. I. T. Mrnavić,
osm. 140. Ter kad na kraj stavi nogu. 6. Pal-
motić 2, 819. Nas na suh kraj dovelo je. P.
Kanavelić, iv. 50. Kano na kraj bi izvržen. S.
Margitić, fal. 277. Čini sadar da ovo drijevo
kraj oćuti. B. Zuzeri 292. Naj poslije na kraj
izpliva. 821. Dovede ih zdravih na kraj. H.
Bonačić 148. Oni zazvaše u pomoć s. Jozipa,
komu bihu devoti, i treći dan ukaza im se i čini
da zdravi na kraj izađu. J. Banovac, pripov. 145.
Plav na že)ni kraj postaviše. blagosov. 808. Iz-
bačene na kraj od valova Izraelićani opliniše.
F. Lastrić, svet. 34^^. Jedva na kraj isplivaše.

1. A. Nenadić, šambek. 21. Inostranci kavalijeri
brzo na kraj iskočiše. Nar. pjes. bog. 172. Jedva
liiova tilesa na kraj izvadiše. M. Zoričić, zro.
204. Plivajući muka more, a do kraja doć ne
more. V. Došen 11«. Premda rečena dobra na-
hode izvrŽena na kraj. Ant. Kadčić 288. Va-
lovi morski po srići izbaviše kra]a na kraj. B.
Leaković, nauk. 61. Hej more mornaru, približi
83 kraju. Nar. pjes. istr. 2, 7. Kad galija već
stane u kraj, onda stanu izlaziti na breg svi
redom. Nar. prip. vuk. 88. Kad se napuni
(mreža) t izvukoše je na kraj. Vuk, mat. 18, 48.
Dohvati se galija kraja na Ižmirnu. S. ^ubiša,
prip. 65. Izvezu se na suhi kraj dva Časnika.
74. Sam Peoija k kraju dogna lađu. Osvetn.
5, 57. — Bo)e je pojamŠi vesla kraj otirat. M.
Marulić 147. Odrinuvši se od kraja. Anton
Dalm., nov. test. 95b. luo. 8, ^. Ulizši u jednu
plavčicu koja biše Simunova, moli ga, od kraja
odtisnuti se malo. I. Bandulavić 164b. luc. 5, 8.
Kraj smo od pustili, pučinu brodimo. L T. Mr-
navić, osm. 113. Da pomorci ured Čine sve od-
riješit s kraja plavi. dr. Palmotić 1, 276. K6
plav s kraja odsječena . . . 1, 294. Pomorci su
usi{eni s kraja odsjekli svekolike vezo od drijeva.

2, 397. Koji hoće jedriti ne izlaze iz kraja do-
klem dođe vitar prikladan. M. Badnić 38^. Žale
ostav|aju i kraj s Aima. B. Bettera, or. 10. Nu
s ovoga kraja i žala jur se od tisni, jur odveži.
A. Vitajić, ost. 260. Uniđe u jednu lađicu ri-
barsku i činivši da se malo odmakne od kraja,
prpslidi svoje pripovidaće. F. Lastrić, od^ 240.
Isiis uniđe u jednu lađicu i zapovidi, da se ona
od kraja malo otisne. £. Pavić, ogl. 588. Oti-
snuvši se od kraja krcati vina i kruha. Blago
turi. 2, 98. Kad se brod od kraja otisne. S. \tU'
biŠa, prip. 127. — Biše plaf nasrid mora, a Isus
biše sam na kraju. Bemardin 26. maro. 6, 47.

Digitized by

>JoogIe

1. KRAJ, i, b).

438

1. KRAJ, n, a).

Dosad se umiše na same rike kraj. P. Hekto-
rović 11. Ribari koji ... bi ribali s kraja. B.
Kašić, fran. 170. Tako i more u tišini s kraja
pomorca u plav zove. I. OunduHć 232. Drakun
ki u vodi i na kraju )ude i živinu poziraše. F.
Glavinić, cvit. 244&. I jutro budući učiiieno, sta
Isus na kraju. L. Terzić 281. Pe}ajte gfa mutni
plivat Dunaj: ko je junak, će ga preplivati, ko
je divojka, na kraju će stati. Nar, pjes. istr.

1, 27. — Kamik u more a ne vele daleko biSe
od kraja. Đuk)anin 27. Pod mnoštvom silnijeh
driva more od mora sliku ne ima, a bližili f^e
vas kraj skriva pod neizbrojnijem šatorima. 6t.
Palmotić 1, 147. A ostali u6enici pridoše s plav-
Čicom, (jere ne bihu daleko od kraja, da nigdi
dvisti lakat) potežući mriže rib. L. Terzić 282.
^^j ljepša je šetiia blizu mora, a brodidba blizu
kraja. (D). Otvorio je jedra, a još je za kraj
vezan. (Z). Poslov. danič. Na daleko kraj ostaje.
N. Marci 34. Vozeći se pored kraja. Vuk, djel.
ap. 27, 8. — Star je kraj, ali naj tvrđe drijevo
razbije. (D). Poslov. danič. — u množini. Gat
i nosi uda krna tja do kraj i mora crna. J. Ka-
vanin 230». Rijeka brza odnese krajeve i vrtle.
M. Radnić 46b. t ovaki 'primjeri amo pripadaju ,
u kojima se govori o Jednom* kraju kao o dijelu
^cijeloga*. I krmi i vodi na ki ti drago kraj. Đ.
Baraković, vil. 338. Mornari, ganuvši se na mi-
losrđe, k sebi ga uzeše i metnuše na prvi kraj
od Italije. And. Kačić, razg. 27.

c) pređašiie znadete joŠ se dafe širiy te
može značiti što i kopno, suho, zemla (suprotno
ne samo moru nego i ostrvima). Plijene otoke i
kraje posuSne. M. Vetranić 1, 223. Na otok ovi
8 kraja umije lav i medvjed doplivati. G. Pal-
motić 1, 137. Hvali more, a drži so kraja. (D).
Poslov. danič. Kad na moru i na kraju s Tur-
cima se jasno biše. J. Kavai^in 147*^. Da po-
zovu na megdan Novfane ne na kraju neg na
siAu moru. Nar. pjes. bog. 207. Čije more tog
je kraj, čije po}e tog je grad. Nar. posl. vuk.
347.

k. znaiene kod c (strana) širi se dale^ te
kraj znači dio kojega mjesta. U gonii kraj Liko.
Đ. Baraković, vil. 37. Gdi grada maAi kraj na
kopnu ostaje. 105. Prid Varšovom na livadi,
ka je u svakom ravna kraju ... I. Gundulić 424.
Car na jednom carstva kraju kad oružjem na
boj skače, strane mu ine počivaju. 453. Dmitar
uze đoni kraj od grada, Bogdan uze gorici kraj
od grada. Nar. pjes. vuk. 2, 626. Naselilo se u
onaj kraj od Morače mnogo uskoka. Vuk, nar.
pjes. 4, 460—461.

1. može značiti i uopće što pri jedio, zera|a,
ili po pređašnemu značeiiu (kod k), ili po zna-
čenu kod a, e) ili b, d) (isporedi lat. fines). —
Između rječnika u Vukovu (,die gegend* ,regio':
u našemu kraju toga nema). U Betlemu i u
svijeh kraj ij eh Aegovijeh. N. Raj^ina 24^. matth.

2, 16. Izljeze Jezus iz kraja od Tira. 154^.
mare. 7, 31. Pokle sam prišal v naše kraje.
Mon. croat. 219. (1527). Koga u tuđem kraju
ne ubi nitkor. D. Zlatarić 3^. Koja se (erezija)
bješe razvrgla po sve kraje krajevstva franač-
koga. • A. Gučetić, roz. jez. 17. Čujte, izdana
|ubovnica (Arijadna) u pustome sama kraju kako
uzdiše. I. Gundulić 5. Zasve da otok |ubim ovi
pored s mojijem rodnijem krajim. 92. Da jm
od svijeta sa svijeh kraja samo na stan zlato
plove. 280. Dim Gašpara Milosti ća, ki u hr-
vatskom rođen kraju, jur stolova na Dunaju.
312. Sokolović unuk vezijera Mahumeta, kim
još slove kraj uirarski cijeć vazetja od Segeta.
326. Eto lista, ki iznutra došo nam je iz ša-

raj a, da se kani do dva jutra put istočnijeh di-
gnut kraja (car). 485. Za naš hrvački kraj. F.
Glavinić, sviti. xxiii. Od svih kraj svita ni mo-
guće svim narodom k orikvi od Porcijunkule
dojti. F. Glavinić, cvit. 255b. Pet let u onih
uzdrža se krajih. 292^. Škender-paSu kraja bo-
sanskoga odpravi k mejaSu. I. T. Mmavić, osm.
42. Nije došo da vam kraj porazi ni da vam
gospodi. G. Palmotić 1, 67. Po svijeh krajijeh
mjesta ovoga. 1, 94. U koje bi strane i kraje
8 mjesta ovoga obratio on bjeguće svoje stupaje ?
2, 10. Caćka tvoga Branivoja leti kripos po sve
kraje. 2, 273. Na svijetu nij^ nijednoga skrovna
kraja, mjesta očita ... J. KavaAin 7^. Zapo-
vjednik da tu bude za pet godin svega kraja.
130*. U krajeve pak svjetovne mnogo uživa slo-
boštine Aih trgostvo. 192b. Ti mu ostavi sa
svih kraja čistije djeve i Ijeposti silom da idu
put saraja. 238*. I glas Aegov već prihita sve-
kolike kraje svita. 268*. Slavni sveti prediii gdi
su naših kra'eva i naroda? 295*. Ni u Jeroso-
limi ni u svih krajevih ne nahođau se kruhi ki-
seli. A. Kanižlić, kam. 491. Neg^ se plače i
jauče po sve kraje i po sve strane. Nar. pjes.
bog. 79. Onda navale iz okolni krajeva. Vuk,
dan. 3, 146. Amo ga u našijem krajevima nema.
nar. pjes. 1, x. Po južnijem krajevima naroda
našega. 1, 21. Na onijem krajevima on se spo-
mii^e i u poslovici. 3, 449. Ako se koja (riječ)
XX osobitome kraju govori, rječn. predg. ii. i^udi
koji na te kraje prehođaju, Osvetn. 1, 17. Cr-
nogorac ne da kraja svoga. 2, 187. S tijem su
išli pr'o bijela na sve kraje svijeta. 3, 32. Kad
knez tanku razumio vilu, na sve kraje turi pe-
rjanike. 3, 123. Kraj ,land-strich*. Jur. pol. ter-
minol. 311. ,Lepo je, kad gre devičina va jedan
kraj', t. j. kad se uda. na Rijeci. F. Pilepić.

m. kao mjesno ime prema značeMma kod k
i 1. — može hiti u jednini ^ u množini^ samo ili
s pridjevom.

a) Kraj.

a-a) selo u Hercegovini. Stat. bosn. 125.

bb) u Hrvatskoj, uau) selo u županiji
modruško-riječkoj. Razdije}. 43. — bbb) zaselak
u županiji ličko-krbavskoj. 40.

b) Krajevi, ime mjestima u Srbiji, fut) brdo
u G ubere vcima (u okrugu biogradskom), \j. Sto-
janović. — bb) u okrugu užiČkom. Državno
dobro: Krajevi. Sr. nov. 1870. 319.

c) s pridjevima (naj češće: doiii i gorni).
aa) DoAi i GorAi Kraj, dva zaseoka kod

Vitafine u Dalmaciji u kotaru dubrovačkom.
Schem. ragus. 1876. 33.

bb) u Hrvatskoj, ona) Đoni ♦ Gorni
Kraj, u županiji zagrebačkoj. Razdije). 88. —
bbb) Mali i Veliki Kraj, dva sela u županiji
ličko-krbavskoj. 29.

ec) vidi DoAi Kraj.
II. instr. krajem upotrebfava se često kao
prijedlog s genetioom (drugo je kad se upotre-
bfava kao adverah, osobito prema značenu kod i,
vidi n. p.: Zdravije j' voziti krajem brojeć stine
neg daleč jidriti. P. Zoranić 52*. Stavih brod
krajem plut. Đ. Baraković, vil. 339. Neću udi)
ga u dubine, ako i sladne, utonuti, kradem ga
vodim. J. Kava^in 509*>. Odluči krajem doći.

1. A. Nenadić, šambek. 6. Zavezoše krajem pod
primorje. And. Kačić, razg. 222b). — isporedi i

2. kraj. — Kod toga se značene riječi kraj shvaća
u širem smislu, ili u užemu kao kod i; ali i u
prvom slučaju ne kao dio cijeloga nego kao ono
što je naj bliže cijelome.

a) kao mimo, uz, pokazuje da se nešto mi-
čući se ne odalečuje od onoga što je u genetivu.

Digitized by

Google

1. KRAJ, n, a) aa).

489

2. KRAJ, b, h).

aa) u širem ^na6e1^u. (Sinor) otb tbld
idetb krajemb morja krajemb morja na tri brata
što su tri kamene u mora (popravleno po pisa-
nim bifeškama Daničićevijem), Mon. serb. 130.
(1848). Idući putem krajem iedne crkve. J. Ba-
noTAc, pred. 130. Prohodeći blaženi Paskval
krajem liezine kuće. 138. Bivši pak krajem vi-
šala prošlo če)ade. M. Zoričić, src. 32. Kad bi
godi prolazio krajem crkve. 95. Pa pobjeŽe
pojem širokijem krajem vojske Guprilijć-vezira.
Nar. pjes. vuk. 2, 606. Da jezdimo drumom ju-
DaĆkijem krajem dvora crnog Arapina. 3, 14—15.
Polećeše krajem po)a ravna. 4, 55. Đe se Tur-
čin krajem luga vuće. 4, 392. Sunašce se krajem
gore krade. Nar. pjes. vil. 1868. 623. Uteći
krajem gradine kud su žita posijana. Vuk, poslov.
105.

bb) u značenu kao kod i. U jata idu
k badom krajem mora tiha mila. J. Kavai^in
80^. On otide krajem vode ladne doklen nade
jednoga ovčara krajem Zete vode valovite. Nar.
pjes. vuk. 4, 65. Lov lovio Banović Sekule pored
Save i krajem Dunava. Pjev. crn. 268l>.

b) pokazuje da nešto biva ili se radi ili
stoji sa sirane onoga što je u genetivu.

€Ui) U Širem smislu. Krajem puta na
stapu od jedne crkve biše u stini u tesana pri-
lika B. D. Marije. M. Zoričić, zrc. 79. Ne kti-
JTići u kuću ulisti, pade krajem vrata. And.
KaĆić, kor. 118. Ugleda pogaču krajem glave.
241. Po po)u je bosi)e sijala, podno po)a ranu
mažuranu, krajem po)a rumenu ružicu. Nar.
pjes. vuk. 1, 39. Osta Mehmed na Rudine ravne,
a Murat je krajem od Brestica. 4, 520. A Mle-
čići postavile vojsku po granici krajem Gore
Crne. Pjev. crn. 24*. Krajem i^ega zaspala dje-
vojka. Nar. pjes. juk. 332. Što ne hvališ sobe
jar dorata, jaV kakvagod krajem sebe druga?
Smailag. meh. 2.

bb) u značenu kao kod i. Lipa ti je
Sava voda ladna, još su lipši bijeli gradovi krajem
Save kano labutovi. And. Kačić, razg. 245».
Koje krajem Nila vode pasihu. kor. 41. U travi
krajem rike. 63. Biše se tada puk izraelski uta-
borio krajem mora cr)enoga. 73. Pala magla u
primorje, aV se vidi krajem mora. Nar. pjes.
vuk. 1, 191. Brda ječe krajem mora slana.
5, 302. Krajem vode noćcu zanoćili. Nar. pjes.
hdrm. 1, 215. Dugačko žalo krajem vode zovu
Bijela. S. !||jubiša, prip. 2.

c) u ovom je primjeru značeiie kao kod b),
ali se ono što je u genetivu shvaća kao cij mi-
canu. PostaviŠe je krajem Dagona idola. And.
Kačić, kor. 144.

2. KRAJ, praep. s genetivom^ juxta, pokazuje
blizinu; ono što je u genetivu, trebalo bi da je
nešto veliko ili bofe široko, jer ima srijedu i kraj ;
ali se svagda na to ne pazi, te ima i primjera
u kojima je u penetivu čefade. Daničić ovako tu-
mači ovaj prijedlog (sr. sintaksa. 204): S ovim
predlogom reč u drugom padežu pokazuje da je
mesto gde što biva na kraju onoga sto znači ona
sama, i to na kraju sa strane. — Ista je rijeČ
što 1. kraj, t vafa da je acc. sing. — isporedi
krajem kod 1. kraj, n. — Riječ je proklitična,
i izgovara se s riječi što je za ikom kao da je
jedna riječ, n. p. kraj puta, kraj sela (krajpiita,
krajs^la) ; ali ako je na onoj riječi jaki akcenat
C tli '*), ova aa gubi, a kraj dobiva akcenat slabi
ili jaki (koliko je meni poznato, kraj primivši
akc, postaje dugo), n. p. krdjdruma, krajgr&da.
— Rijetko stoji kraj poslije genetiva, vidi Luci-
ćeve prin\jere kod b, a> » c. — Krai može biti
postao prijedlog već u praslavensko doba, jer se

nalazi u ruskom i u češkom jeziku ; u našemu se
javfa od XVI vijeka. — Između rječnika u Stu-
ličevu (,prope, juxta, apud'), u Vukovu : ,(mit
gen.) neben, bei, am* ,ad'; u Daničičevu (stoji
kao predlog). — Kraj može stajati i s drugijem
prijedlozima, kao do kraj (vidi 1, do, I, 11, c),
iskra j. nakraj, otkraj, pokraj, skraj, ukraj, uskraj,
zakraj, vidi ove riječi napose. — 7 kod prijedloga
kraj kao kod krajem (vidi 1. kraj, n) razlikuje
se uže značene (kod 1. kraj, i) od širega.

a. znači što krajem kod 1. kraj, n, a).

a) u širem smislu. Kraj jednoga tu ve-
lika gusta gaja teČe Lete. L Gundulić 115. I
toliko je grad srićniji koliko veća rika kroz ili
kraj Aega teče. F. Lastrić, ned. 252. Koga bijaše
običaj uljesti u svaku crkvu, kraj koje bi pro-
hodio. I. M. Mattei 128. Braća moja projdoše
kraj mene kano trčući potok. A. Tomiković, gov.
350.

b) u užem značenu. Sve ono, što t' pišu,
cvileći promišjam, ter srcem uzdišu, kraj mora
hode sam. N. Na|ešković 2, 109. Kraj jezera
Aleksandar hojaše. Aleks. jag. star. 3, 280. I
od krvi druge rike kraj Nestora da proteku. I.
Gundulić 293. Tko kraj potoka grede, lasno u
potok upade. (D). Poslov. danič.

b. pokazuje stane ili bavlene, isporedi 1. kraj,
n, b).

a) u šii'em značeiiu. Kraj livade zelen
borak. Š. Menčetić— 6. Držić 510. I od svih
različan (si, DubrovniČe!), koji su tebe kraj. H.
Lučić 261. Jutroska mi zorom kraj ove livade
stasmo se pod gorom. N. Naješković 1, 217. Ve-
like se vojske dvije vrhu ravna kažu poja kraj
prostrane Bogdanije i granica od Podo}a. I. Gun-
dulić 434. Gdje prizida kraj saraja tajaše se
svim skrovita. 551. Dohodi s bližAe strane kraj
ovezijeh ribat Žala. 6. Palmotić 2, 62. Kraj
lijepoga perivoja vir izvire bistre vode. 2, 416.
Zato ostavit zvijezde će se sunca, što kraj lieg*
svijete ? J. Kavaiiin 379b. Kraj franaćkijeh
strana marsi)ska se pustoš vidi. I. Đordić, uzd.

2. Što se šija kraj gore zelene? Nar. pjes. vuk.

1, 166. Tužno tuži Alajbegovica Alajbegu kraj
desna ko(ena. 1, 210. Devojka je kraj gore sta-
jala. 1, 290. Ja posijah bjelicu šenicu dalok^
sela, blizu puta, kraj luga zelena. 1, 502. Bješe
bane u malenoj Banskoj, u malenoj BaAskoj kraj
Kosova. 2, 262. Leži Marko kraj druma careva.

3, 328. Sjedi junak kraj druma široka. 2, 517.
Na vode je tridest Udbii^ana, kraj svakoga dvori
po devojka. 3, 188. Na daništu bješe kraj Sa-
laša. 4, 189. Kraj sebe mu mjesto načinio. Nar.
pjes. petr. 2, 188. I sjedio je s kućom kraj Ra-
kovca. Vuk, nar. pjes. 1824. 1, 22. Dva su sela :
kraj Krnina Bukovac poznani. Osvetn. 4, 1. —
U prenesenom smislu, metaforički. Štedeć konsku
Sflavu, a , svoja mu ni kraj uma nije. Osvetn.

2, 146. Neko haje što kaluder priča, a nekomu
ne bi ni kraj uha. 3, 82. On je car, za vezira
ni kraj uha nema. 4, 13.

b) u užem smislu. Ter taj kuf pribijeli
kraj rijeke studene pojući procvijeli. M. Vetranić
1, 3. Ružice rumena, . . . gdino si kraj rika u
vrime prolitja, sva si čas i dika izbranoga cvitja.
M. Držić 13. Kraj rike jedne se zvir njeka na-
hodi. D. Rai^ina 109*. Zadar je kraj mora. Đ.
Baraković, vil. 104. Vrh Marice rijeke, koja
mnokrat brzi tijek ustavi, kad Orfeo kraj ne
poja, ... I. Gundulić 312. Odkad dobi kraj Ne-
stera mlad kra|ević cara Osmana... 347. I tako
kraj mora tu škrii^u najdoše. Oliva. 19. Bi-
jahu ostali kraj jezera. Đ. Bašić 198. Dje-
vojka sjedi kraj mora. Nar. pjes. vuk. 1, 196.

Digitized by

Google

2. KRAJ, b, h).

440

KKAJAN

Tamo dole kraj tija Dunava. 1, 313. Igrali se
vrani koni kraj Morave na obali. 1, 430. Mi-
trovica kraj Save stolica. 1, 498. Vino pije tri-
dest CetiAana kraj CetiAe tihe vode ladne. 1, 570.
Osta Ture kraj vode plačući. 1, 600. B'jelu bih
mu načinio kulu na livadi kraj mora sii^eo^

3, 145. Dočeka ^ Miloš kraj Morave. 4. 348.
(Nojti hočešj kraj Dunaja vodarkii^u mlada. Nar.
pjes. istr. 1, 28. Kraj vode je Koruna vojvoda.
1, 61.

c. pokazuje primicane, isporedi 1. kraj, n, c).
— Ovako je značeiHe očito u ovijem primjerima :
Kraj sela ih isprati. M. Vetranić 2, 252. Nu
kd stupi kraj Podo}a, taj Čas vidje na daleče,
gdje proć i&emu priko poja jedan vitez koiia teče.
I. Gundulić 337. Na svoje pristo}e kraj sebe ju
stavi. Oliva. 62. Ukloni se š i^om kraj brda. I.
Đorđić, ben. 49. Er te nemoć Juto dbrani i do-
vede kraj života. J. Palmotić 159. Metnimo
gubu tila kraj gube srdca. A. Tomiković, gov.
342. Osman mrtav pade kraj Oraera. Nar. pjes.
vuk. 4, 888. Pa ga vrže kraj liega u travu.

4, 26. — DaniHć (sr. sintaksa. 204—205) kod ova
tri primjera: (Devojka se u Drenovcu kupa;)
baci sukiiu u zelenu travu a košu{u kraj vode
Drenova. Nar. pjes. vuk. 1, 380. Sultan care u
Kosovo siđe sa svojih sto hi)ada vojske, i on
pade kraj vode Sitnice. 2, 344. (Oj devojko! oj
Milena!) sedi meni kraj kolena. 1, 419, pi§e:
Premda se može misliti da se glagolska radija
primiče, opet se samo kaže gde to biva. Ali mi-
slim da je u prvom prin^eru pravo primicatle
kod kraj vode Drenovca kao što je u drugom
stihu koa u zelenu travu; jer nije smisao: baci
u travu kraj Drenovca^ nego: djevojka svlačeći
se prvo baci suknu u travu (dafe od rijeke) pa
se pribliii rijeci^ svuče košufu i baci je na kraj
Hjeke. (pravo je primicane i u ovom primjeru
što Daničić meće medu one u kojima je riječ o
bivanuy a ne o primicanu: Navrti na ražali i
metne kraj ogi^a da se peČe. Nar. prip. vuk.
187). U drugom primjeru ima posve pravo Da-
ničićy jer se sultan ne primiče vodi Sitnici pa-
dajući, nego je već na kraju Hc bio prije nego
je pao. Može imati pravo i za treći primjer, jer
djevojka kojoj se kaže da sjede može već biti blizu
(ili kraj) onoga što govori, ovakovi su i ovi pri-
mjeri: Bude I' mi toj biti, da sedu tebe kraj.
H. Lučić 221. Onde ti posedu ki*aj krasnih li-
pića. Nar. pjes. istr. 2, 139.

1. KRAJA, /. vidi kijerna. Kraja, kirja prava
,Serranus gigas'. G. Kolombatović, pesci. 5.

2. KRAJA, /. ime žensko, hyp. Krajislava,
Krajisava. — U Vukovu rječniku: ,frauenname*
,nomen feminae'.

3. KRAJA, m. ime muško, hyp. Krajislav, Kra-
jisav. — vidi u Daničićevu rječniku: Kraja, iz-
među Judi koje car Stefan dade crkvi Arhande-
lovoj u Prizrenu dvojici bješe ime ,Kraja', a od
i^ih jednom prezime ,Dragosla|ićb'. G(lasnik).
15, 290. 292. (1348?).

1. KRAJAC, kr&jca, m. dem. 1. kraj (nalazi se
u osobitijem značehima). — vidi i krajak. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. i acc. sing., i gen. pl. kra-
jaca. — Od XVIII vijeka (naj prije u Belinu rječ-
niku, vidi kod b).

a. vidi 1. kraj, e. Graška va|a poslije žetve
tako u rpe složiti i nastaviti, da gorhi kraj ci od
struka na dvoru stoje. I. Jablanci 81.

b. vidi 1. kraj, i. — U Belinu rječniku : ,ri-
petta, ripa piccola* ,ripula' 624*, i u Stulićevu:
,ripula'.

c. vidi ivioa. — U Vukovu rječniku: ,daa
ende (von tuch)' ,latus panni^ cf. ivioa.

d. u ovom primjeru kao da znači okrajke
na vratniku i na rukavima u vojničke odore
(uniforme, mundira). Spravfajte se simo, vsi
verni junaki, priie vaše svlicte, monduru oblicte,
monduru oblicte i pres vitle krajce. Jačke. 280.

e. Krajac, mjesno ime u Srbiji u okrugu po-
drinskom. Sr. nov. 1870. 428.

2. KRAJAC, kraica, m. čovjek rođen u istočnom
kraju. — U Stulićevu rječniku: ,homo in orien-
tali plaga natus^ — nepouzdano.

1. KRAjAČ, krajAča. m. vidi 1. krojač. — Po-
staje od imperfektivnoga oblika krajati (od kro-
jiti). — Od XVI vijeka (kao prezime od xv, vidi
kod b), a između rječnika u VranČićevu (,sartor*),
u Mika}inu (,sartor*), u ^elosljenčevu (v. sabol),
u Jatnbrešićevu (,sartor'), u Voltigijinu (,sarto*
,schneider'), u Stulićevu (v. šavac iz Habdeličeva).
H. uopče. Krajača, da se plati, dano mu je
dva talira. Mon. croat. 251. (1550). Drvodeje
8 sikirami, krajači s škarami. Korizm. 2 ih. Od
Grede krajača. Starine. 11, 93. (oko 1655). Svitar,
jedni zovu terzija, jedni krajač. A. T. Blago-
jević, khin. 25. Nameri se na jednoga krajača.
Nar. prip. mikul. 131. Kraj&č ,sartor', gen. kra-
jača. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 48.

b. kao prezime. Frana Krajača. Mon. croat.
114. (1475). Ilija Krajač. 140. (1490). Krajač.
Schem. segn. 1871. 111.

2 KRA.JAČ, m. oruđe kojim čizmar kroji.
Valpovo. D. Hire. — vidi 2. krojač.

KRAJAĆICA, /. žensko čefade Sto kroji, vidi
1. krajač. — Samo u Stulićevu rječniku: v. 6a-
vaČica.

KRAJAČIĆ, m. prezime. — Od xvi vijeka.
Tomaš Krajačić. Mon. croat. 250. (1550). Mihal
Krajačić. 284. (1581). Mihail Krajačić. Šem.
prav. 1878. 80.

KRAJAČIĆI, m. pl. ime zaseoku u Slavoniji
u županiji požeškoj. Razdije). 121.

KRAJA.ČIJA, /. posao, zanat u krajača (vidi
1. krajač). — U naše vrijeme u sjevemijeh ča-
kavaca. Primite me k sebe va krajačiju. Nar.
prip. mikul. 131. Krajačfja ,ars sartoria^ D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iftsg. 61.

KRAJAČITI, krajačim, impf. okrajačiti. — U
Stulićevu rječniku : v. okrajačiti. — nepouzdano.

KRAJAČKI, adj. koji pripada krc^jačima, —
Samo u Stulićevu rječniku: v. šavaški.

KRAJAK, kr&jka, m. dem. 1. kraj, vidi krajac.
— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(krajci od odiće ,lacinia, fimbria, sinus vestis')
gdje se naj prije nahodi (ako nije krajci pl. kra-
jac, kao što može biti i u Bjelostjenčevu), u Bje-
lostjenčevu (krajci oprave Jacinia. sinus vestis*),
u Voltigijinu (,cimatura, orio di panno' ,tuch-
ende'), u Stulićevu (,fimbria, ora, extremitas').
Odreza mu krajak od ha)ine. I. Đorđić, salt xi.
Za ne dopustit u krajku svijeta malahno mjesto
našemu Bogu. A. Kalić 225. Ako ušteđiš krajak
ali kusak, sve ti vraća, sve odmeće. 232. Drž'
se. Osmo, bježanova kraj ka, jer negova pjevačka
je majka. Osvetu. 5, 81. Krajak ,tuch-enđe'.
Zbornik zak. ia53. 1034.

KRAJAN, krajna, adj. koji je na kraju, a vidi
i krajni. — (Jsim nominalnoga nom. i acc. sing.
m. (kad je jednak s nominativom), a je svagda
dugo. — Nahodi se gotovo samo složeni oblik
krajni. — Od xvii vijeka (vidi kod c), a između
rječnika u VranČićevu (krajni ,finitimiis*), u Be-

Digitized by

Google

KRAJAN

441

KBAJCIN

Unu (krajni ,di liđo' Jitoralis' 489^; ^ripario, tkgg,
di ripa* ,riparias' 628^), u SttUičevu (»litoreos,
litoralis, extremiis, altimos^), u Vukovu (krajni,
▼ide krajiii).

a. uopće. BaSčovan se s nožem k i^emu (ge-
leru) gane, koji brka zaknčita ima, da zgodnije
krajne žile prima. J. 8. Be|koTi6 268. Zastav-
nica, krajna daska a kreveta (prostoga). Vuk,
rječn. kod zastavnica. Krajnik, u kodnici krajni
sat. kod krajnik.

b. u prenesenom smislu, od prilike kao naj
krajiii. Uz krajno siromaštvo. M. Pavlinović,
rad. 92.

e. u ovom primjeru stoji (moeehiti pisarskom
ili štamparskom grijeikom) naj krajne n^*. naj
krajiie : U strane naj krajne od zemle. B. Kadić,
fran. 77,

d. nidi 1. kraj, i. Na krajce žale meke sa
zlom daSom on ispliva. (^. Palmotić 2, 847. Isred
Gaa^e krajna grada neizbrojeni puk ishodi. 8, 49b.
Krajne žale da pokriju i prožderu. P. Kanavelić,
iv. 66. vidi i u Belinu i u SttUičevu tjeČniku.

e. kod mjesnoga imena. Krajne Šume, u Sr-
biji u okrugu poiarevačkoin. l^iva kod Krajni
Šuma. Sr. nov. 1865. 266.

KBAJANIN, m. Čovjek s kraja ili iz Krajine
(ismedu Skadra i mora, vidi kod krajina). —
Mnoiina: Kr&i&ni (starci oblik Krajane).

a. čovjek toji živi na kraju mora. — U Stu-
lićevu rječniku: ,riparius^

b. čovjek ig Krajine. ■— U spomeniku xiii
vijeka, a između rječnika u Daničičevu (Kraja-
ninb, čovjek iz Krajine, cf. Krajiiianinb). Ako
neki Krajaninb ima pakostiti Đubrovbčanomb,
oinBzi Krajaninb da priđe u Đubrovbnikb i čini
pravinu. Mon. serb. 81. Vbsi Krajane. 81. (1247).

KBAJANKA, /. ime kozi Bruvno. D. Hire.

KRAJ ATI, krajam, impf. vidi krojiti, od čega
postaje kao imperfektivni glagol od perfektivnoga
prernda je i krojiti impf., isporedi i krajač. —
Od XVII viieka u ^evernijeh čakavaca, a između
rječnika u Bjelostjenčtvu (krajam, krojim ,scindo
pannum, telam, soindo pro veste'), u Voltigijinu
(,cimare, tagliare panno' ,tuch schneiden'), u Stu-
ličevu (v. krojiti). Gdi se pravda s mečem kraja.
P. Vitezović, cvit 162. Ja bin od mojih kodujic
jadrafica krajala. Nar. pjes. istr. 2, 59.

KRA.JCAB, m. vidi krajcara. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (,crucifer, oru-
ciger*, tri čine groS), u Jambrešičevu (,orugiger'),
u Voltigijinu (,carantano, bajocco' ,kreutzer'). Da
odsele ne imamo dati ni jednoga krajcara. Glasnik.
II, 3, 69. (1707). Netko krajcar, Aetko dva. Nar.
prip. bos. 1, 86.

KRAJCABA, /. nem, kreuzer, mjedeni novac
(po 60 u staroj forinti), isporedi karantan, a u
naše doba kaže se i za mani novac (po 100 u
novoj forinti), isporedi novčić. — isporedi i
krajcar. — Od xviii vijeka po sjevernijem kra-
jevima, a između rječnika u Vukovu: ,ein kreuzer
(dsterreichische miinze)' ,numi genus'. Za funt
dobi četerest krajcara. M. A. Be|kovič, sat H3h.
Za koju on ni krajcare ne da. 1*6^. Ne ima
prebijene krajcare, sabr. 21. Mi nejmamo ni tri
krajcare. D. Obrado vić, živ. 80. Niti bi ja dve
krajcare za moj život dao. basn. 866. Neće baš
nijedne krajcare Ivanove. I. Velikanović, prik.
68. I ne bude viŠ^ male krajcare. J. S. Be|-
ković 200. Ove bi negove hi}ade u friško po-
maiikale tako, da bi mogao brez krajcare ostati.
B. Leaković, gov. 25. Krajcara je malen darak,
al^ golema zadužbina. Nar. pjes. vuk. 1, 188.
Nije pargal četfest krajcara, već je pargal četiri

forinta. 1, 681. Dok ne reknem ,krajcaraS ne
mož' reći ,forinta'. (U vojvodstvu). Nar. posl.
vuk. 65. Ustani, krajcara, nek sedne grošić. (Kad
veći diže maAega, osobito deca kad igraju. U
Srijemu). 886. Da je nekakom čoeku propala
krajcara u grob. Vuk, poslov. x. Ne primivši
za trud oko i^e ni g. Grimm ni ja ni krajcare,
odg. na utuk. 26. Kako premetnut onu kraj-
caru koju bi danom stekao. M. Pavlinović, rad.
91. — u naše vrijeme u Lici i u prenesenom
smislu: Krajcara, ša)iv naziv za žensko, koje je
preveć sebično ili sebro. ,Kome i ona krajcara
što d&, neka se poveseli'. J. Bogdanović.

KBAJCiiEAK, krajcirka, m. dem. krajcar. —
U naše vrijeme u Lici. ,Dajte, udijel'te kraj-
carak, krajcarak je malen darak'. J. Bogdanović.

KRIjCABAŠ, m. vidi u Vukovu rječniku:
koji radi što za krajcaru ,ein kramer der kreu-
zerwei8e handelt' ,caupo'.

KBAJCABI, m. pl. i^eka bifka. — Radi imena
isporedi i novoslov. dnariči. Krajcari, rus. ko-
nisHUKi», ^^eHeHCHHR-b, Bhinanthus crista galli
(L). u Zagorju. B. Šulek, im. 168.

KRAJOABIĆ, m. dem. krajcar. , Udijelite mi
jeda kraj carić'. J. Bogdanović.

KEAJCIEINA, /. augm. krajcar. J. Bogda-
nović.

KRAJCAjRUŠA, /. rakijnska čašica, na koju
se prodavala rakija i zo puna za krajcar. ,Popio
sam krajcarušu rakije, pa mi je odmah lakše
bilo', u Đobroselu. M. Medić. ,Bome si se ti
nede rakije naši&okario'. ,Vala nijesam, nego ja
i Petar svaki samo po dvije krajcaruše popio,
pa šta e to?' ,Ma kad mi već, gospodaru, daeš
rakije, nemoj mi u krajcarušu lijevati, nego ulij
mi u malo poveću čaŠu, da imam šta ždrknuti'.
J. Bogdanović.

KRA JČA, m. ili f. (?) ime muško (ili žensko ?),

— Prije našega vremena. S. Novaković, pom.
72. -— isporedi Krajčin.

KRAJČAC, krajčca, m. dem. krajac ili krajak.

— U Stulićevu TjeČniku: v. krajčić. — nepouz-
dano.

KRAJCAR, m. dužičar koji dužice krajča ili
krajiča, t. j. krajčaricom (sjekirom) otkrajiča
(ods^ječe) mrijestovinu ili bijel i srce od du-
žične zametice da bude dužicom. Riječ medu du-
žičarima. F. Hefele.

KRAJČARICA, /. sjekira kojom krajcar (du-
žičar) radi (,sprenghacke'). Riječ medu dužiča-
rima. F. Hefele.

KRAJČATI, krajčam, impf, od duŽične zame-
tice odsijecati bijel i srce, da bude dužicom. Riječ
medu dužičarima. F. Hefele. — isporedi kraji-
čati.

KRAJČENICA, /. široka daska, rabi se za
prav^ei^e mrtvaČkijeh lesova, u Posavini. F. He-
fele.

KRAJČIĆ, m. dem. krajak ili krajac. — Iz-
među rječnika u Stulićevu (,orliccio' ,ora, fimbria').

— U jednom je primjeru našega vremena zna-
čeM prema 1. kraj, a, b). (Bajalica) ostavi onde
krajčić od kakve bolesnikove ha{ine. M. Đ. Mi-
lićević, živ. srb.* 329. — Po ovome može biti da
i u ovom prin^eru xvii vijeka treba čitati kraj-
čiće u istom smislu (naštampano je krajcice):
Koji mire nemoćnike osicaju krajcice, da im je
lašne. I. Ančić, vrat. 27.

KRAjČIN, m. ime muško. — Od prije našega
vremena, a između rječnika u Vukovu. Krajčinb.
S. Novaković, pom. 72.

Digitized by

Google

KBAJČINB

442

KEAJIČNIK, b.

KBAJČINE, /. pl mjesno ime. Vijevo. Mosla-
vina. D. Hire.

KRAJČINITI, krajčinim, impf. u Stulićevu
rječniku: v. susjediti. — nepouzdano.

KEAJČINOVICA, /. ime karauli u Srbiji u
okrugu kruševačkom. M. Đ. Milićević, srb. 724.

KEAJČINOVIĆ, m. prezime (po ocu Kraj-
činu). — vidi u Daničićevu rječniku: Krajčino-
vićb, vlastelin i komornik herceg Vlatka, knez
,Kadoje Krajčinovićb* 1460—1466. M(on. serb).
483. 497. 505. (Spom. sr. 2,) 128. na pošJedAem
mjestu možebiti štamparskom griješkom stoji
,KranČilloviĆI»^

KRAJČINOVIĆI, m. ime selu u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist bosn. 97. — isporedi Kraj-
Činović.

KRAJČITI, krajčim, impf. svršivati 8e, pre-
stajati. — U jednoga pisca našega vremena. Jer
vidjeli da im kraiče dani. Osveto. 6, 88. — Sa
se, refleksionOf ali bez promjene enačeiia. Nu
pošto se krajči divjače^e i svijetu hode pito-
m)e]ie, nije takom junačeiiu bora. Osvetn. 5, 77.

KRAJ DA, /. vidi kreda. — Nem. kreide. —
U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka, a između
rječnika u Bjelostjenčevu (v. kreda), n Voltigi-
jinu (,creta* ,kreiđe'), u Stulićevu (v. gAila 8 do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva). Koja se
kreda jali krajda imenuje. I. Jablanci 17.

KRAJEGRANESJE, n. pjesma u kojoj prva
slova svakoga stiha sačiiiavaju riječ ili rečenicu
ili stih, akrostih. — Načii^eno po grčkome dxQo-
(TJi/ig ili dxQ6<jiiyov., što je složeno od ^txQOi,
krajni f i (n^x^g, stih (stslov. grani, ili ^rano). —
U rukopisu xv vijeka : Krajegranese semu : ,Slovo
jubbve'. Glasnik. 11, 166; ali u akrostihu koji
za ovijem stoji nijesu pravi stihovi; otale u Da-
ničićevu rječniku (krajegranesjo ,acrostichis*).

KRAJEN, m. ime muŠko. — xiv vijeka. Kra-
jenb Gradojevićb. De6. hris. 100.

KRAJETA, m. ime muško. — U rukopisu iz
konca xiii t7t iz početka xiv vijeka^ i otale u
Daničićevu rječniku. Krajeta sb ddtiju. Mon.
serb. 60. (1293—1302).

KRAJEUGALAN, krajeugaona, adj. koji stoji
na kraju ugla, o kamenu koji drži na sebi
ugao od kuće ili druge zgrade; metaforički, po
bihličkom jeziku, kao što se reče i temo|, o Isusu
Hristu. — Riječ je iz crkvenoga jezika (kraje-
uglbUT), vidi n. p.: Na nesSkomemb krajeuglb-
nžmb kameni crbkovbndmb Hristu. Domentijan*
240. Suštu krajeuglbnu kamei^u samomu Iisu-
Hristu. Domentijanb 96. po zadnem primjeru
u Daničićevu rječniku : krajeu^lbnb ,angulari3'
(uprav ,summus angularis'). — Načineno po grč-
kome dxQoyu)vuf.log, Što je složeno od &xQog, krajni,
i ya}ii('., ugao. — Vuk je upotrebio ovu riječ
(davši joj mladi oblik krajeugalan umetanem vo-
kala a među g i \) u prijevodu Novoga Zavjeta.
Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan (iC^ov
((XQoyu)via7ov ,lapidem summum angularem').
Ipetr. 2, 6. u predgovoru (1847) broji ovu riječ
među one koje su od slavenskijeh posrbfene. vi.
— I drugi je pisac našega vremena upotrebio
istu riječ u metaforičkom (ali ne u bibličkom)
smislu. On nam }>ri tvrdi krajeugalni kamen naše
nezavisnosti. M. Pavlinović, razl. spisi. 108.

KRAJEVIC, w. prezirne. — xv vijeka. Miku-
lice Krajevića. Mon. croat. 159. (1495).

KRAJIČAK, krajička, m. dem. 1. kraj (uprav
dem. krajik, ali ovome nema potvrde, isporedi
kamik i kamičak; po čei. krajik i pof. kraik

vafa da je riječ praslavenska), premda je po ob-
liku deminutiv, obično znači nešto više nego kraj :
naj krajni kraj. — U naŠe vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (dim. v. kraj »ftusaerstes ende*
,pars extrema')- Na kraj krajička jedne stene
stane. M. Svetić (J. Ha^ić) u Vuk, dan. 2, 146.
O bedrima viSaše mu sabfa, ali joj se samo kra-
ji^k viđaše. M. P. Šapčanin 1, 195. U kakvom
odelitom, samom za se krajičku zem}e. M. Đ.
Milićović, škol. 62. Na krajičak sjedala. Boa.
vila. 1892. 53.

KRAJIČAN, krajična, ru^'. koji je na krt^u,
(u svojem primjerima) koji je na krajini (gra-
nici). ■— Vafa da postaje od krajik (vidi kod
krajičak). — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Stulićevu (v. krajan). Opomiiiam varoške i
krajične častnike. P. Vitezović, kron. ri. Kra-
jičnoj složnosti pazi skrbežjivo. odil. 20. To
nije krajični zakon. Starine. 12, 10. (oko 1700).
Baš od Kčeva mjesta krajičnoga. Pjev. crn. 23*.
Korjeniće, kraj iČne junake. Nar. pjes. vuk. 5, 77.
Pa otolen Spužu krajičnome. 5, 80. Na kra-
jično mjesto crnogorsko. Ogled. sr. 182. Iz kra-
jičnog sela Martinića. 433. — Može biti i pre-
zime ili nadimak. Tri stotine Grude Krajičnoga.
Ogled. sr. 459.

KRAJIČANAC, Krajičanca, m. vidi Krajičanin.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Spraviše se
Krajičanci, . . . Kopajn grad od Turak savzeše.
P. Vitezović, kron. 169.

KRIjIČANIN, m. vidi krajišnik. — Množina:
krigič&ni. — U Mika}inu rječniku: krajičaniu,
susid ,finitimus, vicinus, confinis, propinqaus'; u
Belinu: ,vicino di paese' .finitimus' 765»; u Vol-
tigijinu: (griješkom) krajčanin, v. krajinčan; u
Stulićevu : krajČanin ,finitimus, conterminus, con-
finis^ — U osobitom smislu, u Mikafinu rječ-
niku: Krajičani, vojnici na Krajini ,milites Hmi-
tanei\ i u Stulićevu: (griješkom) Krajčani ,mi-
lites ]imitanei^ — Radi postaika vidi krajičan.

KRAJIĆATI, krajičam, impf. vidi krajčati. F.
Hefele.

KRAjIČNIK, m. vidi krajišnik. — Od xvi
vijeka (vidi kod a na kraju).

a. čovjek koji stanuje preko granice, ali blizu
ne. — Između rječnika u Belinu (»confinante*
,conterminus' 214^; ,vicino di paese* ,finitimus^
765'*) t u Stulićevu (»finitimns*). (Sveti Metodio
obrati) Ugrovlahe i ostale naše slovinske krajič-
ni ke. I. Đorđić, ben. 5. Pružio si oružje nepri-
dobitno na sve tvoje krajičnike. B. Znzeri 850.

— Amo pripada po svoj prilici i ovaj primjer:
A ti, krajičniče, Orlandu se javi. M. Držić 32.

b. čovjek koji živi na granici, ali s ove strane,
naj češće o fudima što su u negdašAoj Krajini '
ili Granici (o graničarima), i što su na grani- -
čama Crne Gore. — Između rječnika u Vukovu -a
(uz krajišnik s primjerom iz narodne pjesme: "
Kako brane krajičnike Turke). Pod klobucim -^
kamilovcim krajičnici za nim jašu. I. Gundulić —
440. S ovom (sablom) Murat stavi uze krajič- —
ničim hrvatskimi. 567. Nihovo krajičnike kaono-
puke bojne dike (zoaše). J. Kavaiiin 276*. Ka-
rajovan zaigra izpod sebe dobra kotia, a Turčin^
ga čekaše na bi|egu gospodskomu, mlađa krajič-
nika. Nar. pjes. mikl. beitr. 56. Skupio sam.
amo krajičnike od ^evišta sve uskoke listom.
Nar. pjes. vuk. 4, 895. Za ostale Turke krajič-
nike. 5, 128. To začuše ... i ostali mladi lm-
jičnici. Pjev. crn. 22l>. Ne ostavi krajičnike {ute.
86». No čujte me, Turci krajičnici . . . Nar. pjes.
magaz. 1867. 82. Uz put uze Zetske krajičnike.
Ogled. sr. 196. A posijeci brdske krajičnike. 465.

Digitized by

Google

KEAJIČNIK, b.

448

KBAJINA, a, b) aa).

Slećeše se trista krajičnika. 470. OErisići naSi
krajičnici. P. Petrović, gor, vijen. 12. — I o
kofiu. I doveđi vranca krajičnika. Pjev. crn.
242b.

1. KBAJIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Miloš Krajić. Glasnik, u, 3, 74. (1706—1707).
TeSa Krajić. Bat. 28. Buđimir Krajić. 252.

2. KBAJIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
čuprijskom. I^iva u Krajiću. Sr. nov. 1872. 262.

KBAJIĆI, m. pl. tijesno ime, vidi u Danici-
ćevu rječniku: Krajići, selo koje je car Lazar
dao Bavanici, bilo je icmedu Morave i Kućajne.
M(on. serb). 197. (1381).

KBAjTKA, /. kraj od Ufeba. — U naše vrijeme,
Kr&jika ,pars eztrema' kaže se za h|ebac. (Ko
je napisao ?). Ki*4jika hjeba, koja je okolo h]eba,
i obično je pećenija, pa za to slada. S. Nova-
ković. U ian^ku je bila krajika od proje. M.
Đ. Milićević, zim. već. 309.

KBAJIMIC&, adv. um kraj (n. p. mora, kad se
ko vosi). — U Stulićevu rječniku ; »prope terram,
ad littas'.

KBAjIMIB, m. ime muško (može biti da treba
Čitati Kraj mir, tako i u riječima što od ove po-
staju), — ziv i XV vijeka (ali vidi i Krajimirić),
a ismeđu rječnika u Daničičevu (Krajimirb).
Kraumirb. Svetostef. hris. 34. Đeč. bris. 51.
Krajimin* Bolinovićb. Glasnik. 15, 289. Kraji-
mirb Hrbsovićb. 297. (1348?). Krajimirb. Mon.
serb. 514. (1470). 8. Novaković, pom. 72.

KBA JIMIBIĆ, m. prezime (po ocu Krajimiru ?).
— Na jednom mjestu xiii vijeka, a otale u Da-
ničičevu rječniku Krajimirićb). Goddnb Kraji-
mirićb. Mon. serb. 45. (1254).

KBAjIMIbGV, adj. koji pripada Krajimiru.
Vodenica Krajimirova. Glasnik. 27, 292. (1347).

KBAJIN, tu. ime muško (moie biti da bi sad
glasilo Krajan, isporedi dostojan). — Pnje na-
šega vremena. Krajinb. S. Novaković, pom. 72.

KBAJINA, /. postelje nastavkom ina od kraj,
i razlikuje se od onoga u značei^u uprav tijem
što znači svagda poširi dio, a ne sam kraj kao
liniju bez širine. — Riječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. krajina (pars eztrema; littus mariš),
češ. krajina (margo, fines, regio), po}, kraina (pro-
vincia; regio coeli; zona, cingulas terrae). —
Između rječnika u Vrančićevu (,confininm'), u
Mikajinu (krajina od zem|e ,fines, milites, ora,
confinium, terminus^), u Belinu (,confine* ,ter-
minas*; ,confini, luoghi confinarii' .fines' 214l>;
,frontiera, luogo ne^ confini a fronte d* altro stato*
,confinii frons* 832»), u Bjelostjenčevu (,oonfi-
nium, fines, limites, terminiMi u Jambrešičevu
(fConfineO, u Volti^ijinu (,confine, ,frontiera, co-
stiera' ,gr&nze*), u Stuličevu (v. kraj s dodatkom
da je uzeto iz brevijara)^ u Vukovu (,die grenze*
,finis' cf. meda s primjerom iz narodne pjesme:
Kojino je bio desno krilo cijele Bosne i i&ene
krajine), u Daničičevu (,regio finitima'). — U
mnogijem je primjerima teško razabrati, u ko-
jemu se od ovdje zabi\eienijeh znače^ treba
shvatiti.

a. dio koje države koji je na granici, te su
obično u nemu namješteni vojnici ili je sam narod
oružan da brani granicu (item. mark). — ispo-
redi 1. granica, b). — Često se upotrebfava kao
mjesno ime.

a) ovdje su pomiješani primjeri jer se ne
može svagda znati, upotrebfavali se kao opće ili
mjesno ime. Da se svitlost kra]eva kadikoli ukaže
na krajini (može biti da je značei^e kao kod c).
Mon. croat. 233. (1529). Koji (grad) biše na

krajini od Asirije. F. Vrančić, živ. 53. Dokle . . .
ne ustanovite se mede na krajini. Stat. po), ark.
5, 315. (1680). Dcode vezirb pod Beligradb, a
Hristijani što bijabu po onoj krajini (ili pripada
pod c) dadtoše se begstvu. Okaz. pam. šaf. 87.
Daniel Frankol s karlovačkom i selskom kra-
jinom porobi Krbavu. P. Vitezović, kron. 181.
Jedno biše Lovriću Filipe od krajine gizdave i
lipe. And. KaČić, razg. 211*. Župe Dubovičke
u viteškoj krajini slavonskoj brodskoj duševni
upravite} i pastir. V. Došen i. Komendanta po-
tiske krajine. S. Tekelija. letop. mat. 119, 17.
Dade glase pokraj vode Save, pokraj Save, Š^pcu
na krajinu. Nar. pjes. vuk. 1, 499. Moštanicu
u krajini }utoj. 2, 103. Otidoše porečkoj kra-
jini ... pa odoše krajini vidinskoj. 2, 218. Svetlu
caru čuvali krajinu. 2, 362. Ma^r-Janka od
Erde}-krajine. 2, 485. Da mu čuvaš na Be}aou
stražu brez promene dokle je krajine. 2, 489.
Osta zem}a pusta na krajini. 2, 539. U UdbiAi
u turskoj krajini. 3, 129. Gd Kotara krvave
krajine. 3, 142. Nek su žive sve junačke glave
koje dižu čete na krajinu! 3, 192. Dok ugleda
Beiie na krajini. 3, 202. Pak ti trči Bisnu na
krajini. 3, 347. Kad su došli L^jevnu na kra-
jini. 3, 478. Sad krajini oblomismo krila kad
prznoga Tala pogubismo. 3, 271. Od Udbine
krvave krajine. 3, 348. U krajini a u Luci
Bajnoj. 3, 533. Pije vino Srbin Tekelija u Aradu
na krajini gradu. 8, 557. Na krvavo Kčevo na
krajinu. 4, 49. I od Bara na krajini grada.
4, 83. Ja ću skupit svu pitomu Župu i Drob-
i&ake sve do gore Tare, svu krajinu od Herce-
govine. 4, 108. Sad te doći Brda i krajine.
4, 114. On otide Spužu na krajinu. 4, 128. Mi
smo skoro od doi^e krajine a od Šapca grada
bijeloga. 4, 205. Cijele Bosne i nene krajine.
4, 209. Dok dođoše Skopju na krajinu. 4, 341.
Gaja pašo, od krajine krilo! 4, 353. Od sve
Bosne i doAe krajine i od Stoca i grada Mo-
stara. 4, 443. Od Turakah s turskijeb krajinah.
Ogled. sr. 83. Pazuraju careve krajine. 84.
Svaki bratac sebi za užitak a krajini šipak. (Po-
tiska kad je Krajina — Granica — 1751 godine
ukinuta). Nar. posl. vuk. 277.
h) kao mjesno ime:
aa) kao da je komad zem)e između
Skadra i mora koji se (po novinama) i sada tako
zove, jer )udi iz te Krajine davaše vjeru Du-
brovčanima da će živjeti u {ubavi s ,Ulbci]&atomb^
M(on. serb). 81. (1247). pomiiie se i u latinskim
spomenicima. G(lasnik). 12, 290. (1409). Đ. Da-
ničić, rječn. kod krajina, u ovom se (latinskom)
spomeniku ovako piše: ,Qui de nostro mandato
iverunt ad dictam dominam Elenam, ut esset
oontenta, quod tota Kabriana remaneret nostro
dominio cum tota rippa Boianae a parte sancti
Nicolai cum suo monasterio sancti Nicolai usque
Scutarum, et sancta Maria de Bote^o et fortili-
cium Celestrine similiter remaneret nostro do-
minio, et ob boe nostra dominatio daret dicto
Balsae Buduam . . . et remaneat šibi Crayna^
Glasnik. 12, 290. (1409). bez sumi/ie Daničič ima
pravo za ovaj spomenik, za prvi bi se koji po-
čine riječima: Ja iMola, sinb Predenb, isb Kra-
jina, moglo misliti po riječima: Mi Krajinane
nikakord da damo Albmišanomb ni svetb ni veku
(viječu?)y da je riječ o drugoj Krajini (vidi bb))
(Hi po riječima (koje pomiiie i Daničič) : Sb Ulb-
oiAatomb hoštemb imeti }ubevb i mirb, vafa da
nije tako, Sto se potvrđuje i lošijem jezikom ko-
jijem je pisan cijeli spomenik, Što može dakle
biti pisan u Arbaniji a ne u Dalmaciji oko
Omiša.

Digitized by

Google

KEAJINA, a, b) hb)

444

KRAJINAC

bb) komad zemfe oko Omiša ili od Omiša
do Neretve u Dalmaciji. Daničić u rječniku kod
krajina poslije ova dva primjera : Bystb zadarska
vojska i ne pola6iše niČtože, nb tbćiju poharaše
pomorsku krajinu. Okdz. pam. šaf. 85. Budi ti
milostb (pišu Dubrovčani kra{u bosanskom Ostoji.
Daničić) zapoviddtb i a>db vaše strane postavitb
straža da se če|adiju ne trbži i da se kontro-
bandi ne čine <adh soli, a navlaštb po krajini.
Spom. sr. 1, 81. (1400), piŠe: na poš}edna dva
mjesta može biti da je ime zem)i koja se i u
latinskom spomeniku pomii^e tijem imenom.
a(lasnik). 12, 304. (1410). Daničić misli na ove
riječi: «Post discordias habitas per ipsum do-
minum Crevoyam cum serenissimo domino re/ce
Hungariae, secuta pače, ipse dominus rex deđit
et donavit šibi et heredibus suis perpetuis tem-
poribus Spalletum et tres insulas, videlicet : Cur-
Qolam, Faram et Đraciam, ac etiam castrum Al-
missii, Nerentam et totam Craynam'. Glasnik.
12, 305. (1410).

cc) Krajina, (negd<išiia) Hrvatsko-sla-
vonska vojnička krajina. V. Sabjar, mjestopis.
199. U Hrvatskoj vojničkoj krajini. Vuk, kove. 22.

dd) vidi u Vukovu rječniku : Krajina
Negotinska: jedan komad zem|e između Timoka,
Dunava, K)uča i Porečkijeh planina.

ee) vidi u Vukovu rječniku: Krajina u
Bosni na Hrvatskoj granici ,Tiirkisch-Kroatien'.
Krajina bosanska. F. Jukić, zeml. 46.

ff) vidi u Vukovu rječniku : u Boci
Novska Krajina kod krajina.

b. vidi 1. kraj, i. — Samo u Belinu rječ-
niku: ,lido e lito, terreno contiguo al mare' ,lit-
tus^ 459^ ; ,maremma e maritima, paeso vicino al
mare' ,ora maritima* 463«; ,riviera* ,ora* 629*.
— A slično je i u ova dva primjera: Na kra-
jinu togo oistrova . . . Zbornik, drag. sreć. 10.
Na krajine šega otoka plav je došla. 6. Pal-
motić 2, 867.

C. rogio, provincia, kao 1. kraj pod 1, pa
može značiti što i država i dio države (vidi po-
krajina), ovo značene može biti i praslavensko
(isporedi u češkom i po^skom jeziku). Misto na
kojoj godir krajini ili gradu. Starine 10, 12.
(1558). Poći u koje mu drago krajine. B. Kašič,
in. 75. Vladajući Žudijom Poncio Pilat, a če-
tvrtim dilom Galileje Irud, Filip brat neo:ov če-
tvrtim dilom Iturije i Trakonitske krajine. I.
Bandulavić 8a. luc. 3, 1. Vojske su na poju
krajinu sikući, i robe i ko(u. Đ. Baraković, vil.
36. Gdi mu stase vjerenica od krajina na obrani.
I. Gundulić 341. Krajine su bez bojnika. 517.
Tri kra}i ... od persijanskih i kaldejskih kra-
jin . . . dilihu se. F. Glavinić, cvit. 5^. Hara i
plijeni Župe i sela sej krajine. G. Palmotić 1, 22.
Držim tacijeh iz krajina lijepijeh stvari da no-
site. 1, 148. Kad bih rodne čas krajine mojom
smrtim osvetio. 1, 153. S kijem nas tvrda kletva
sveza u trojanske doć krajino. 1, 206. Stanili
se bismo tade sred pustosne mi krajine. 1, 303.
Sto će u^ska rijot krajina? 1, 385. Prije neg
se u krajine vaše rodne uputite. 2, 71. Povede
nas u krajine, gdje Pigmeji... boje čine. 2, 198.
Kojijeh te, sinko, imam iz vrlijeh krajina? 2, 475.
Plav dojedri iz Jakina dubrovačke u krajine. J.
Palmotić 23. Nemoj hotiti zvoniti ni pjevati
izpraznostije u sadanoj krajini (babilonskoj). M.
Radnić 12 lb. Od krajine ove i od sfih krajina
krstjanskih. L. Terzić 331. U ejipske poć kra-
jine. P. Vuletić 57. Sve negove krajine silne
nek tve čuju slave obilne. J. Kavaiiin 201*.
Ludmila, i ona krajine tej banica. 302*. Ko u
teplini svim krajiuam vruć pogaja (sunce). 474*.

Posla edipsku u krajinu. L Đordić, sali. 356.
Za brodjenjem na krajine inostrane bogastva
nova prikup|ati. B. Zuzeri 204. I dođe u kra-
jinu Jordansku. J. Banovac, pred. 18. I sva ga
se ona krajina bojaše. prip)v. 121. Grmjavinu
ovu od krajine ove, da bude odagnana i od svih
krajina krstjanskih. blagosov. 820. l^egove kra-
jine nijesu vele prostrane. S. Bosa 87b. U Be-
tlemu i Aegovijeh krajinah. 87b. Xer otide u
daleke krajine. Đ. Bašić 288. Po svijeh kra-
jinah Hristjanstva. I. M. Mattei 87. Koliko ča-
stiva Margarita tom že)om gorijaše, da bi činila
poznati po svemu svijetu i tja u svakoj krajini
razsadila ovo obvjetovanje ? 224. Ah čestiti,
koji su iz tmasta zatvora doprli na ove krajine
svjetlosti! A. Kalić 163. Upravite vaše senice
put nebeske rajske krajine. 416. U njemačkoj
krajini. 498. Sva dubrovačka krajina. 498.
Ugarskijem krajinam. 500. Bici kojijeh ša)e
Bog poviše naroda, država, krajina . . . 578.
Pravo imate, o nebesa, što svetkujete osobitim
vese}em i radostjom dan današiii u komu ste
primili tamo u vaše krajine vašu pri velika go-
spoju. A. Tomiković, gov. 220. Skenderinske
od krajine bivši obašli svaki dio. P. Sorkočević
575*. — Vuk ne pomii^ ovoga značena u svom
rječnikUf ali je ovakovo bez sumiie i u ovijem
primjerima iz narodnijeh pjesama. Sedam kra)a
od sedam krajina. Nar. pjes. vuk. 1« 534. Otkle
li si, od koje V krajine? 3, 120. Otkuda si, od
koje r krajine? 3, '204. 251. Otkud kiiiga, od
koje r krajine? 3, 828. Od koje si zem|e i kra-
jine ? 3, 332. možebiti i u ovome primjeru : Nijeste
li od doi^e krajine, od Ozije ispod Moskovije?
3, 562.

đ. po tome što često na krajini (granici) do-
laze do borbe susjedne države ili sam narod koji
ondje živif dobila je ova riječ značeAe: rat, boj.
— Od početka xix vijeka (prilazem naj prije tri
primjera iz xvi i xvii vijeka, ali je veća prilika
da je u nima značeiie kao kod a), a iemeau rječ-
nika u Vukovu (,der krieg* ,be]lam* sprinterom
iz narodne pjesme: Oj krajino, krvava a^inol
krvav bio ko te zavrgao!). Čut dobar glas ki
veseli tamo dalek od krajine. A. Sasin 177b.
Znaš da ti sam obećala donositi dobre glase od
krajine. 179^. Majke ke su odpravile na kra-
jinu sinke. I. Zanotti, skaz. 24. I omiri sve
krajine redom. Nar. pjes. vuk. 4, 866. Da će
on dignuti krajinu na dih. Nar. prip. vuk. 89.
Da će dignuti vojsku i zametnuti krajina. 185.
Seno popališe u krajini, a Baja nije dobio za
seno. Glasnik, ii, 1, 60. (1808). Pisato vojvodi
Milošu Obrenoviću, da se ni o čem suditi ne
može, što je bilo prije naše krajine. Djelo vod.
prot. 98. U početku krajine svi su bili s Krstom.
Protokol pis. pr. M. Nenadovića. 24. Narod spre-
mali za nemaČku krajinu. M. Nenadović, mem.
6. Onaj rat i današi^i dan zove se ,KoČina kra-
jina'. Vuk, grada. 3. Po vojsci, za Karadorđeve
i Miloševe krajine. M. Đ. Milićević, zim. več. 6.

e. po pređašnem značenu (kod d) postalo je
i drugo: vojska. — / ovoga nema u Vukovu rječ-
nikUj ali je jamačno ovakovo u ovijem primje-
rima: Ono nije kita i svatovi, već je ono sila i
krajina. Nar. pjes. vuk. 3, 237. Poja(7ia^ kona,
ode u krajinu do careve sile i ordije. 3, 294.
Zaklopila ostala krajina, ne daše im puške na-
puniti. 4, 401. Pisato mu da odj)UMti krajinu.
Djelovod. prot. 110.

KRAJINAC, Krijinca, m. Čovjek iz Krajine
(negotinske), vidi krajina, a, b) dd). — U naše
vrijeme. Narod srpski po selima Srbije naj iskre-
nije dijeli vese)e komu su se Krajinci oni dana

Digitized by

Google

KKAJINAO

445

KBAJI&NIK, b, a).

predali. Nov. sr. 1884. 165. Stara istorija Kra-
jinaca pokrivena je tamom saborava. M. Đ. Mi-
lidević, srb. 958. — I kao nadimak ili prezime.
Milija Krajinac (bio je rodom iz Krajine). M.
Đ. Milićevi^ srb. 1085.

KEAjINCE, Krijiii&c&, /. (?;, ime dvjema se-
lima u Srbiji u okrugu niskom. Gorice t ĐoAe
Krajince. M. Đ. Milidević, kra). srb. 122. 128.

— Uprav Krajinci muškoga rodaj ali oblik aku-
zativa prešao u nominativ.

KBAJINČANIN, m. vidi krajišnik. — Mno-
žina: krajinčani. — Samo u Voltigijinu rječ-
niku: (griješkom) krajinčan ,confiniario, confi-
nante' ^gr&nzer^

KEAJINČEVIĆ, m. prezime. — U naše doba.
Schem. segn. 1871. 111.

KBIjINICA, /. dem. krajina. — U StuUčevu
rječniku: ,parva ora, parva reg^o'.

KBAJINIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme (i
u narodnoj pjesmi) Zove Jai^o Krajinića Rada.
Nar. pjes. vuk. 3, 276. Krajinid. D. Avramović
237.

1. KBAJINIK, m. vidi krajiSnik. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Ovdi mene njegde kažu vi-
teza Karajovana mlada krajinika. Nar. pjes. bog.
180.

2. KBAJINIE, m. ime muško. — xiv vijeka.
Đed mu Krajinikb. Dec. hris. 74.

KEAJINITI, kr4jin£m, impf. ratovati, vojevali.

— Akc. se mijeika u aor. 2 t 3 sing. krajini. —
Postaje od krajina, d. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (,krieg fiihren' ,bellum
gero* s primjerom iz narodne pjesme: I krafevi
s carem umiriše, te se nema s kime krajiniti).

— Više tebi krajiniti neće. Nar. pjes. vil. 18G7.
455. Našlo mi se u zla vremena kad sam kra-
jinio. M. P. Šapčanin 1, 45.

KRAJINOVIC, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. bosn. 1864. i. xxvii.

KRAJINSKI, adj. koji pripada krajini (oso-
bito negotinskoj Krajini). — U naše vrijeme.
Krajinski je knez sjedio u Negotina. Vuk, rječn.
kod krajina. Kako god što je krajinski narod
sa Simićem voskliknuo. Nov. sr. 1834. 163. Kra-
jinski okrug. M. Đ. Milice vić, srb. 940. — U
širem smislu. Krajinska straža, straža na grani-
cama ,granzwache'. Jur. pol. terminol. 624.
/ kod mjesnijeh imena:
Krajinski Do (Dol), pusta u Slavoniji u
županiji virovitičkoj. Razdije). 132.

Krajinsko Brdo, mjesto u Srbiji u okrugu
čuprijskom. Vinograd u Brdu Krajinskom. Sr.
nov. 1875. 223.

KRAJINŠĆAK, m. vidi krajišnik. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: ,confinarius'.

KRAJINŠĆANIN, m. vidi krajišnik. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: pl. krajinšćani .milites con-
finiarii'.

KRAJIl^ANIN, m. čovjek s Krajine (vidi kra-
jina, a, b) aa)). — Množina: Kr4jin&ni (u sta-
rijem obliku Krajinano). — U spomeniku xiii
vijeka, i otale u Daničićevu rječniku: KrajiAaninb,
čovjek iz Krajine. Đa Krajiiiane ne pakoste
Đubrovbčanomb ... Mi Krajii^ane nikakorS da
damo AlbmiŠanomb ni svetb ni vdku (veću?).
Mon. serb. 31. (1247).

KRAJII^EIStE, n. djelo kojijem se krajini. —
U Vukovu rječniku.

KRAJISAV, m. ime muŠko. — vidi Blrajislav.

— U Vukovu rječniku : Kraisav ,mannsname*
,nomen viri'.

KRIJISAVA, /. ime žensko. — vidi i Kraji-
slava. — U Vukovu rječniku: Kraisava ,frauen-
name* ,nomen feminae^

KRAjISLA^IĆ, m. prezime (po ocu Kraji-
slavu). — XIV vijeka, a između rječnika u Da-
niČičevu (Krajislajićb). Radoslavb Krajislajićb.
Glasnik. 15, 299. (1848?).

KRAJI8LAV, m. ime muško. — isporedi Kra-
jisav. — Od XIII ili od xiv vijeka, a između rječ-
nika u Daničićevu (Krajislavb). Krajislavb. Mon.
serb. 59. (1293—1302). Svetostef. hris. 32. Deč.
hris. 4. 6 t joŠ na mnogo rr^jesta. Glasnik. 15.
289. 298. 299. (1348?).

KRAJISLAVA, /. ime žensko. — Nema mu
potvrde; ali vafa da je takovo ime bilo ili da
još jest, prema Krajisava i Krajislav. vidi i 2.
Kraja.

KRAJIŠ-, vidi Krajš-.

KRAJIŠKI, adj. koji pripada krajini. — Vala
da je postalo od krajički fa ovo od krajik), vidi
krajišnik. — Od xvii vijeka. Lipi poklon i po-
zdrav^enje kako susedu krajiškomu. Starine. 11,
82. (oko 1648). A za i^ime serat i krajina, pa
ostale sve krajiške guje. Nar. pjes. juk. 170.
Nadviri se nad Đerventu, vilo, nagledaj se tog
krajiškog grada. Osvetu. 4, 9. Uslijed sjediAeiia
krajiških pukovnija. Zbirka zak. 1, 49. Od pri-
hoda krajiškoga imetka. Zbornik zak. 1871. 249.

KRAjIŠnIČKI, adj. kcji pripada krajišnicima
(pa i krajini). — U naŠe vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu: ,den (tiirkischen) grenzen ge-
horig' ,confinis'. Udri na se ruho krajišnićko.
Nar. pjes. vuk. 3, 249. Nu vjera ti moja kra-
jišnička. Osvetu. 6, 35. A kod regimenta kra-
jišničkih. Zbornik zak. 3, 780. — Ima i oblik
s ii. Pa na sebe ruo izmehuje, sve ubavo ruo
krajišničko. Nar. pjes. vuk. 2, 490.

KRAJIŠNIK, m. čovjek s krajine (staro je zna-
Čei^e : zapovjednik na krajini, vidi a). — Jamačno
postaje od kraj ište (uprav od krajiStan), te bi
pravi oblik bio krajiStnik, ali t isp<ida između š
i n (samo ne u naj starijem primjeru), ima i
oblik kraji6nik (vidi) koji bi mogao postati od
krajik (vidi kod krajičak) preko krajičan, ali može
biti da su katkad narod i pisci mislili da šn
postaje od čn i htjeli su povratiti stariji oblik.
— Od XIV vijeka, a između rječnika u Vukovu
(,der angrenzer* ,confinis') t u Daničićevu (kra-
jištbnikb ,praefectus confinii').

a. čovjek koji zapovijeda na krajini, uprav
koji je namješten da zapovijeda na krajini. —
XIV i XV vijeka i otale u Daničićevu rječniku.
Ašte se obrdtetb husarb ošbdb prdzb drbžavu kra-
jištnika, i pldnitb gddgodd i opetb se vrati tb
sb pldnomb, da plaća krajiŠtnikb samo sedmo.
Zak. duš. pam. šaf. 41. Veziremb i krajišniku
gospodarevu koji godd bude na bosbnsko kra-
jište. Mon. serb. 460. (1453).

b. čovjek koji živi na oranici (krajini), te se
često bori s neprijatefima koji su preko granice,
pa može- biti i redoviti vojnik. — isporedi gra-
ničar, seratlija.

a) uopće ili na nekijem osobitijem kraji-
nama što nijesu naznačene kod krajina, a, b), ili
što ne znam, pripadaju li onamo. Jegupbtbskuj
krajiŠtnikb. Aleks. novak. 3 (vidi i krajišiiak).
Suprot Aim se postaviše krajišnici Ugri. P. Vi-
tezović, kron. 170. Da već krai'šnik delija ni-
jedan s inm. se rvat ne bi vrijedan. J. Kavaiiin
102*. Neka Solin priđe množtvom ureda kra-
jišniku. 117*. U to doba iziđoše samovojni Pe-
raštani, vrli krajišnicL Nar. pjee. bog. 172. Knez

Digitized by

Google

EBAJIŠNIK, b, a).

446

2. KBAJNIK

Jura Vlađmirović bi u^ii&en kapetanom ođ kra-
jišnika. And. Kačić, kor. 464. G^ledajući ostali
krajišnici, to jest Zagorci i Petropo}ci . . . 482.
](iUto li nam plaču krajišnici! Nar. pjes. vuk.

5, 466. To začuše Čev(ani junaci i ostali mladi
krajišnici. Ogled. sr. 54. Krajišnici koji žive na
granici tuđega plemena. V. Bogišić, zborn. 13.

h) vidi krajina, a, b) cc). Prije toga bi-
jaše Slavonija razdilita u krajišnike i u komo-
raše, a krajišnici u tri krajine. M. A. Be)ković,
sat. B2l>. I ostali jošter krajišnika koji slide za-
kona grčkoga. J. Krmpotić, malen. 8. On vla-
daše PosavČane i sve krajišnike koji stoje pokraj
iste rike. Nadod. 62. Svaki krajišnik može u
buduće iz jedne zadruge u drugu prestupiti.
Zbirka zak. 1, 92.

c) vidi krajina, a, b) ee). I Abdiju kra-
jišnika smeči u jedno zid velika. I. Gundulić
521. Dok dovede tu ponosnu Bosnu: sedamdeset
i sedam gradova, dok pokupi silne krajišnike,
halovite koi^e i junake. Nar. pjes. vuk. 3, 51.
Dočekati Hasan-agu Kunu i i^egovih tridest kra-
jišnika. 3, 288. Vojsku kupi Kulin-kapetane,
krajišnike Turke nevjernike. 4, 194. dosta često i
drugdje u narodn\jem pjesmama.

C. plur. Krajišnici, ime zaseoku u Srbiji u
okrugu podrinskom. K. Jovanović 133.

KBAJIŠiST-, vidi krajišn-.

KBAJIŠl^AK, m. vidi krajišnik. — U jednom
primjeru xvi vijeka. I nih vide ejipački kra-
jiŠiiak imenem Ververih. Aleks. jag. star. 3, 221.
(vidi naj prvi primjer kod krajišnik, b, a)).

KBAJIŠTAN, krijiSna, adj. koji je na kra-
jištu (krajini, granici)^ ili uopće koji pripada
krajištu. — Postaje od krajište nastavkom bn.

— -t- ispada između š t n; i obliku krajištan
(krajištbnb) nema potvrde iz starijega doba, a u
mlade se jamačno nalaze samo složeni oblici krk-
jišni, kr4jišn& itd. — Kao krajičnik od krajišnik,
može biti da su postali i oblici krajični, krajična,
pa po nima i kraiičan (vidi) u Stulićevu rječniku.

— Nalazi se i oblik krajiši^i. Vitezu krajišAemu.
Starine. 12, 30. (oko 1703). — Od xvi vijeka^ a
između rječnika u Daničičevu (krajištbnb ,fini-
timus*). Krajišnim gradovomb. Mon. serb. 553.
(dva putaj prm put pisarskom griješkom kra-
šnimb). 554. (1537). Krajišnoga grada naj viši
kapetan. Mon. croat. 274. (1575). Ako kada obrana
krajišna koji pokoj ti posudi. I. T. Mrnavić, osm.
4. Vitezu krajišnomu. Starine. 11, 78. (oko 1600

— 1602). Susedu krajišnomu. 84. (oko 1648).
Krajišno dugovanje. 148. (1688). Umi uzdržat
na beside krajišne vlasti. J. Kavai^in 193^. Od
krajiŠne vlade poglavarom. M. A. Be^ković, sat
H5l>. Baš od Čeva mjesta krajišnoga. Ogled,
sr. 55.

KEAjIŠTANIN, m. vidi krajišnik. — Mno-
žina: kr&jišt&ni. — U jednoga pisca našega vre-
mena. Već sam reko mojim krajištanom. Osvetu.

6, 42.

KBAJIŠTE, n. vidi krajina, a. — Postaje od
kraj nastavkom ište. — U jednoga pisca našega
vremena ima i zapadni oblik krajišće (drugdje i
u istoga pisca krajište). Nije 1' boje pre nevo|e
(ute, da spanemo zem|i na krajišća. Osvetn. 3, 70.
Krenu Milan k svomu zavičaju, a Novica zem)i
na krajišća. 3, 117. — Od xiv vijeka, a između
rječnika u Daničičevu (,conftnium').

a. uopće. Po župahb i po krajišteh. Zak.
duš. pam. šaf. 43. O vlastelehb koji drbŽe kra-
jište zem}i. 43. Nadb krajište hatarb na Čela-
tovb Kamenb. Mon. serb. 199. (1381). Zem)e
kotara našega na krajište Aihb kotara. 445. (1451).

Krajišniku gospodarevu koji godd bude na bo-
sbnbsko krajište. 460. (1453). Tvoja li krajišta,
o slavni Biograd«, ostaše za ništa? M. Vetranić
1, 47. Da svoje počaše krajište prostirat. H.
Lučić 237. Ma pošavši od primorja siAa, amo
gore uz naša kraj išta. Osvetn. 1, 2. A tko se
je desio odavna pri državi cetiiiska glavara, da
ne krača na turska krajišta. 1, 16. Dok je mnoga
skružio krajišta. 3, 13. No i carska susjedna
krajišta car gledao, aV žalio ]uto. 6, 18.

b. kao ime mjestima u Srbiji, a) u okrugu
čuprijskom. M. Đ. Milićević, srb. 1091. — b) u
okrugu kneževačkom. Niva u Krajištu. Sr. nov.
1873. 635. — c) u okrugu smederevskom, Niva
u Krajištu. Sr. nov. 1875. 621.

KEAJKA, /. vidi 1. kraj. — Samo u Voltigi-
jinu rječniku: ,margine* ,rand*.

KBAJKO, m. ime muško. — xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Daničičevu. Krajko. Deč. hris.
57. Mon. serb. 123. (1336—1347). Glasnik. 13, 243.

KRAJKOV, adj. koji pripada Krc^jku.

a. Krajkov sin (kao prezime), u Daničičevu
rječniku: Krajkovb, ,Jakovb Krajkovb' iz Sofije
koji je s Jeronimom Zagurovićem štampao u
Mlecima psaltir i trebnik 1569—1576. vidi i:
Azb laakovb Krajkovb sinb oit mdsta naricajemi
Sofija sbpisahb sbj psaltirb vb Idto 7077, a tat
roždenija Kristova tisuštb i petbsbtb i šezdesetb
9. Venecija. Glasnik. 25, 88—89.

b. kod n\jesnoga imena. Kraj kova bara, šuma
u Bega)ici (u Srbiji u okrugu biogradskom). ^.
Stojanović.

KRAJKOVAČKI, adj. koji pridada Krajkov-
cima. — Kod imena vode u Srbiji u okrugu to-
pličkom. Krajkovačka reka. M. Đ. Milićević,
kraj. srb. 348.

KBAJKO VCI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 384.

1. KRAJKOVIĆ, m. prezime (po ocu Krajku).
— XV vijeka, vidi u Daničičevu rječniku: Kraj-
kovićb, veliki vojvoda ,Dimitrb Krajkovićb konca
se 1456'. (Okdz. pam. šaf.) 79. kao da je isti ko-
jemu drugi jetopisac piŠe prezime ,Badojević^
G(lasnik). 11, 152.

KBAJ KBAJC£, kad je kraj shvaćeno kao
prijedlog, može mu se dodati krajce radi veće
sile. — U naše vrijeme u Lici. »IJTegova e kuća
na kraj krajce sela'. J. Bogdanović.

KRAJNA, /. mjesno ime. — Ne znam ima li
svagda pridjevni oblik (vidi b).

a. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije|. 135.

b. mjesto u Srbiji u okrugu V(t^skom. Li-
vada u Krajnoj. Sr. nov. 1863. 362.

1. KBA JNICA, /. desna ili lijeva strana u ribe.
Prkovci kod Cerne. D. Hire.

2. KBA JNICA, /. žensko Čefade prema 2. kraj-
nik. — Samo u Stulićevu rječniku: ,quae littus
colit'.

KBAJNiCI, krajnik&, m. pl. bolest u kojoj oteku
zaušnici. — vidi i zaušiiaci. — U Vukovu rječ-
niku: ,die geschwulst der ohrdriisen' ,tumor pa-
rotidum'.

KBAJNIČAN, krajnična, adj. koji pripada
krc^nicima (vidi 2. krajnik). — Samo u Stuli-
ćevu rječniku: ,limitaneus'.

1. KRAJNIk, krajnika, m. uprav onaj koji je
na kraju; upotrebfava se u osobitom znaČenu. —
U Vukovu rječniku: u košnici krajni sat. — Ima
i drugo značene kod množine krajnici (vidi).

2. KRAJNIK, m. čovjek koji živi na kr<nj

Digitized by

Google

2. KRAJNIK

447

1. KBAK

mora. — Samo u Siuličevu rječniku: ,qui littus
colit*. ^

KBAJNOST, kr&jnosti, /. extremitas, res di-
versissima, osobina onoga Sto je krajno; ali se
obično upotrebfava u konkretnom enačenu (kao
lat. eitremitas) : ono što je krajno, i to osobito
u duševnom ili moralnom smislu, kad je što do-
^erano Hi pretjerano do kraja. — Od xyiii
vijeka (u pisaca^ a ne znam, jeli riječ narodna ;
Daničić u prijevodu s ruskoga upolrebjavao je
prema rus. Kpa^HocTb), a između rječnika u Stu-
ličevu (»terminas loci') u kojemu je zlo tumačena.
Ovo su krajnosti od koji se razuman čovek uda-
)ava. Đ. Obradović, basn. 442. Stoji na reČi i
gotova je svakoj krajnosti. Nov. sr. 1834. 45.
Ovo napadenije vospali vojsku do krajnosti. 18.S4.
75. On je sobom pokazao zlu krajnost novog
poretla. Đ. Daničić, majkov. 83. Urod na sebi
osjeti krajnost novoga reda Đušanova. 131. Iz-
među ove dve krajnosti, između dobrodete}i i
poroka ... M. Đ. Milićević, škol. 62. Nu nema
nužde dolaziti u krajnost. Javor. god. 16« br.
42, str. 664.

KRAJNOVIĆ, fn. prezime. — U naše vrijeme.
§em. prav. 1878. 79.

KBAJNSKI, adj. vidi krai^ki. — I u štoka-
vaca se često A pred konsonantom promijeni na
jn. — Od XVII vijeka (i u naše vrijeme). Ne-
mojte se 6uditi da negdi ćete slovensku, negdi
majdaČku, negdi posavsku, negdi podravsku, negdi
pako primorsku a negdi i krajnsku reć (naći),
budući i ja tako pisane nasel. P. Vitezović, kron.

VII.

KRAJNAK, m. vidi 1. krajnik. — U naše
vrijeme. Od jaĆi presada izrezi kraji&ake saće.
F. Đorđević, pčelar. 47.

KRAJIStE, n. mjesno ime. — xiv vijeka. Konb
brda u Krajnu. Svetostef. hris. 13. — Jamačno
je sredM rod od krajni.

KRAJlif}, adj. koji je na kraju. — isporedi
krajan. — Može postati superlativom primivši
sprijeda riječcu naj (vidi dva naj prva primjera
i Vukov kod 1, a, a)), jer se shvaća kao kompa-
rativ (jkoji je više na kraju^) prema ostalome,
isporedi prvi, zadAi itd. — Riječ je praslavenska,
isporedi stslov. kraji^b, rus. KpaiiHiit. češ. krajni,
a između rječnika u Vukovu (»ausserst* ,extre-
mua*) i u Daničićevu (krajiib ,finitiraus; extre-
mus*).

1. adj.

a. u mjesnom značenu.

a) uopće, koji je na kraju kakva mjesta.
Od naj kraji&ijeh strana. B. Kašić, nasl. 87. Naj
krajine gdi vri more. I. Đordić, salt. 465. Kad
to čuše tri Tjepe devojke, obje krajne sredi&u
pogledaše. Nar. pjes. vuk. 2, 151. Neva)anoga
slugu bacite u tamu naj krajinu. Vuk, mat. 15,
30. Raspali se na liih ogai^ GospodAi i sažeže
krajine u okolu. Đ. Daničić, 4mojs. 11, 1. Riječi
,mati' i ,kći', kojima su osnove ,mater, kćer', ne
samo nemaju nastavka u prvom padežu jednine,
nego im se još i osnova knii tako da ,r' od
osnove otpada, pa se onda krajine ,e' pretvara u
,i* (mogao bi ovaj primjer pripadati i pod h,jer
je krajAe slovo ono koje se naj potoiie piše i
Čita), obl.^ 22. Ćelo selo prođe, pa se ustavi kod
jedne krajne kuće. M. Đ. Milićević, pomonik.
2, 223.

b) koji je na granici ili uprav naj bliži
preko granice. Dojde krajneje vlasti jego. Stefan,
sim. pam. šaf. 16.

b. u vremenom značei^u, od prilike kao
zadAi, potoci. Izreći rodockvnie i od krajdega

traka. Ant Kadčić 211. Do četvrtoga kolina
traka kraji^ega. 423. Nemu vrime dogodi se
krajne na Oospino blago prikazade. Nadod. 102.
Zidine od nekakve zgrade, za koje se ondje pri-
povijeda da su krajAi ostatak od Gavanovijeh
dvora. Vuk, nar. pjes. 1, 132.

e. o nečemu umnom ili duševnom, kad se
misli da je i preko mjere veliko, češće o čemu što
nije dobro. Krajnago smdrenija. Domentijanb 57.
Kad je siromah u potrebi krajAoj. Đ. Bašić 105.
Preživili su u krajdem prijatejstvu. D. Obra-
dović, basn. 343. Srpski narod štede pod jarmom
varvarske vlasti u naj većoj i krajnoj sleposti.
G. Zelić 435. Već se prijaviše nekoliko dih koje
je gonila krajda oskudica. M. P. SapČanin 1, 154.
To je već krajdi nemar. V. Bogišić, zakon. 319.
đ. kod mjesnijeh imena, a) Po ddlu u
Krajdu St^nu. Glasnik. 15, 280.H1348?). — b)
Krajdi gaj, šuma u Toma}u (u Srbiji u okrugu
podrinskom). L. Stojanović.

2. adv. krdjde (prema značenu kod 1, c). —
U pisaca našega vremena. No duh je u arapskoj
vojsci krajde nezadovo|an. Nov. sr. 1834. 130.

KRAjO, m. ime muško (hyp. Krajimir ili Kra-
jislav). -— Od XVIII vijeka. Krajo starac. Glasnik.
II, 3, 74. (1706—1707).

KRAJ6bER, m. čovjek koji bere (žaiHe) po
kraju. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (,der schnitter am rande' ,messor ab ex-
tremo latere'). Koja vrsta stratorova, to je vrsta
krajobera (iz narodne pjesme). Vuk, rječn. kod
stratorov.

KRAJOBERA, /. žensko čefade kao krajober.

— U Vukovu rječniku: ,die schnitterin am rande'
,mulier metens ab extremo latere^

KRAJOBRAZ, m. topografička (mjestopisna)
karta, vidi mapa, zem)okaz, zem|ovid. — NaČi-
ikeno u naše vrijeme (oa kraj i obraz). Ispitanik
ima također na tabli dokazati, da je vješt u osni-
vadu krajobraza iliti mapa. Zbornik zak. 1853.
379. Krajobraz linija brzojava. 1863. 398.

KRAJOLIK, m. slika na kojoj je naslikan
kakav kraj, mjesto, okolina (franc. pajsage, nem.
landschaft). — NačiAeno u naŠe vrijeme. — V
Šulekovu rječniku: ,landschaft (gemalde)*.

KRAJOLIKAR, m. slikar koji čini krajolike
(franc. pajsagiste, nem. landschaftsmaler). — Na-
čineno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
Jandschaftsmaler'. Lord Tenterden zakonoznanac
i Turner krajolikar. M. Pavlinović, rad. 11.

KRAJ0LIKAR8TV0, n. posao (zanat) u kra-
jolikara. — Načiiieno u naše vrijeme. — U Šu-
lekovu rječniku: ,landschaftsmalerei^

KRAJPO^iE, n. ime selu u Hercegovini. Statist,
bosn. 118.

KRAJSKA VAS, /. ime selu u Hrvatskoj u
županiji varaždinskoj, (kajkavski) Krajska Ves.
Razdije). 94.

KRAJSTVO, n. samo u Stulićevu rječniku: v.
krajnost.

KRAJŠA, m. ime muško. — xiv vijeka. Sve-
tostef. hris. 34. Deč. hris. 19. 22 (i još na neko-
lika mjesta).

KRAJŠIĆ, m. prezime (po ocu Krajši). — xvi
vijeka. Tomica Krajšić. Mon. croat. 250. (1550).

1. KRAK, m. duga noga (dugi golijen, uprav
noga od boka do tabana); u narodnoj pjesmi
noga u raka, što bi moglo biti pravo znaČene.

— Nejasno je postane, jamačno je riječ srodna
s korak t krok, a čini se da joj je praslavenski
oblik kork, isporedi novoslov. i bug. krak, pa i

Digitized by

Google

1. KBAK

448

KBAKETATI

ruski oRopuiTb (^'ambon' ^sohinken'; vidi i novo-
slov. okrak, pred'ha noga u sviM), KapaKarai^
(vala da hi trebalo pisati KopoR-), hobotnica, vidi
i ht. karka, prediva noga u suine; miiica (ruka
od ramena do lakta), nejasno je pof. okrakiem
jsperrbeinig'. 6eš. i pof. krok, kao što se vidi po
enačeiiu, ne pripada amo nego pod krok. — h-
među rječnika u Vukovu : ,ein langes bein (dsterr.
die hacksen)* ^crus long^um'.

a. noga u raka (moie biti da snači uop6e
dugu i tanku nogu, pa ne samo u raka, nego i
n. p. u pauka ili u kakva kukca). I od raka
dva kraka. Nar. pjes. vuk. 1, 179. — Po ovome
u drugoj narodnoj pjesmi i sam se rak zove krak,
ali moie biti samo po sličnosti glasa. Od* otalen,
ra6e kraće! Nar. pies. marj. 204.

b. noga u čelaaeta (od boka do tabana) ; ako
je kod a pravo značene, u prenesenom smislu.
Noćas su mi gaće ukradene, da bi s plota, ne bi
ni žalila, veće s kraka, žalosna mi majka! Nar.
pjes. petr. 1, 305. Odnijeli je kraci. (Odgovori
se u šali maloj deci, kad zapitaju đe im je mati,
pa onda mnogo dijete, ne znajući da su kraci
noge, nego misleći da su nekakvi bauci ili zvjerko,
stane plakati, ili govoriti da to nije istina). Nar.
posl. vuk. 284. Ne mari za silu konsku, niti su
mu mili kraci čovječiji. Đ. Đanićić, psal. 147, 10.
Već se crna dolovio mraka i muškijeh dobavio
kraka. Osvetn. 3, 41. Kr&k ,femur^ D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 12.

c. u koiha. u jednoga pisca našega vremena,
Vrnu koAske uznatrage krake. Osvetn. 3, 51.

đ. u prenesenom smislu, na čemu neživu i^što
slično dugoj i tankoj nozi (n. p. u šestara su
,dva kraka*), vidi: Račvasto malo drvo koje se
zavuče odozdo u kazansku lulu, te niz doi^i i
du|i liegov krak ide rakija u postavu. Vuk, rječn.
kod koi^ić. — grana na rijeci. Ot banacke strane
bio je veliki Moriš i krak jedan iz nega istica-
jušti. S. Tekelija. let. 119, 15. I Gospod će pre-
sušiti zaliv mora misirskoga, i mahnuće rukom
svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i
udarićo je po sedam krakova da se može prela-
ziti u obući. Đ. DaniČić, isai. 11, 15. — vidi i:
Kraci moždani ,corpora mamillaria^ J. Paučić,
zool. 60.

2. KBAK, m. mjesno ime. — Može biti da je
ista riječ što 1. krak.

a. vidi u Daničićeou rječniku: Krakb, selu
je Badeši išla međa ,na Curilovbcb putemb na
Krakb^ Glasnik). 15, 281. (1348?).

b. ime mjestima u Srbiji u naše vrijeme,
a) u okrugu kragujevačkom. Niva u Kraku. 8r.
nov. 1866. 111. — h) u okrugu krajinskom. Zem|a
u mestu zvanom Kraku. 1874. 299. — c) u
okrugu požarevačkom. Zabran u Kraku. 1871.
314. — d) u okrugu smederevskom. l^iva u
Kraku. 1875. 809.

3. KBAK, m. kreka (u žabaj, kreketai^. —
Isporedi kraketati, krakotati, krakagutati, 2. kra-
kati. — U naše vrijeme u Istri. Kr&k ,voce8
ranarum'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. 12.

KBAJEAČ, krakdča, m. u Vukovu rječniku:
koji dobro krače ,der gut schreiten kann* ,qui
bene graditur* s primjerom: Kolik je on krakač!
— vidi 1. krakati.

KRAKAĆA, /. za žensko znači što i za muško
,krakan'. -— 0 naše vrijeme u Lici. J. Bogda-
nović.

KBAKAGUTATI, krakagućem, impf. vidi kre-
ketnti. — U naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata.
V Stikaproni krakaguću žabe v letno vrime.
Jačko. 244.

KBAkALO, n. prijelaz fha vodi gdje se pre-
lazi s kamena na kamen. — U Vitkovu rječniku :
vide skakalo s dodatkom da se govori u Crnoj
Gon.

KBAKAN, m. ša(iv naziv za čovjeka đugač-
kijeh nogu. — Isporedi krakač. — U naše vrijeme
u Lici. ,Ko bi sa onijem krakanom iŠa\ dok on
jednom koraci, ja moram deset puta^ J. Bogda-
nović.

1. EIBAkAIStE, n. cijelo kojijem se krače (vidi

1. krakati). — U Vukovu rječniku.

2. KBAKAl!rE, n. djelo kojijem se kraČe (vidi

2. krakati). — U Bjelostjenčevu i u Jambrešičevu
rječniku.

KBAKAB, fft. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Bazdije}. 47. — Pomine
se od XV vijeka. Selo Krakar. Mon. croat. 172.
(1499).

1. KBAkaT, ađj. uopče u kojega su kraci,
nahodi se u osobitijem značeiMma.

a. 0 čemu račvastu ili granatu, u čega su
dugi kraci (vidi 1. krak, d). — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Jelen s krakati rogovi. Đ. Obra-
dović, sav. 72.

b. o čefadetu u kojega su duge noge. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,lang-
beinig^ ,longis cruribus'). Kr&kat kaže se za čo-
vjeka dugonoga, koji ima krupne korake. S. No-
vaković.

e. 0 kroku. Bedevija vrana, a kroka kra-
kata. M. P. §apčanin 1, 195.

2. KB AKAT, /. u Stulićevu rječniku : v. noga.

— nepouzdano.

1. KBAkATI, kr&čem, impf. koračati, ali se
kod krakati ističe da su veliki ili dugi koraci ko-
jima se ide. — Akc. kaki je u praes., taki je u
impf. kr&k&h ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. (nema part. praet. pass.). — U Stuli-
čevu rječniku ima u praes. i oblik krakam, ali
nije pouzdan. — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (krakati, kraČem ,allnngare i passi'
,gradum facere grandiorem^ 66*), u Stuličevu
(krakati, kračem ili krakam ,ambulare, deambu-
lare, iucedere, spatiari'), u Vukovu: vide koračati
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom iz narodnijeh poslovica (vidi dafe) i iz
narodne pjesme: Hitro krače, a očima smatra.
Tko veće krače neg može, često se ukida. (D).
Pošlo V. daniČ. Ko krače viŠe nego može dokro-
čiti, prebiće g£atove. (U Crnoj Gori). Nar. posl.
vuk. 144. Da pješac ne vidi gdje stopom krače.
8. !^ubiša, prip. 90. A za liim mazga s darovima
što jedva pod breme krače. prič. 120.

2. KBAKATI, kr&čem (kr&k&m), impf vidi
grakati. — isporedi i kraakati. — Postaje od
onomatopeje kra, kao grakati od gra. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: krakam ,crocito, crocio^ gra-
cem; u Jambrešičevu: krakam ,crocito, crocio';
u Voltigijinu: krakati, kračem ,gracchiare, ran-
nocchiare, graccolare* ,krahen'; u Stuličevu: kra-
kati, kračem, krakam ,crocitare^

KBAKATICA, /. hobotnica. — isporedi rus.
KupaKMTHi^a (vidi kod 1. krak). — U naše vrijeme
u Podunavfu. M. Đ. Milićević.

KBAKELICA, /. Garrulus glandarius Leacb.,
i^eka ptica. Slovinac. 1880. 80^.

KBAKČTAI^£, n. djelo kojijem se krakeče. -
U Stulićevu rječniku (krakećaiie).

KBAK&TATI, kr&kećem, impf vidi kreketati.

— Samo u Belinu rječniku : krakećati, krakećem
,far la voće della ranocchia* ,coaxo' 606*; t ti

Digitized by

Google

KHAKETATI

449

KBA^i

Stuiićevu: krakećati, krakećem ,coaxare'; u
obadva je ć prešlo iz praes. u inf,

KRAKIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme. Luka
Krakić. Rat. 3G4.

KRAK^iAST, adj. koji se dijeli u krake (vidi
1. krak, d). — (T jednoga pisca našega vremena.
(Irozd jo dugačak i krak}ast. P. Bolić, vinod.
1, 36.

KRAKNICA,/. neka bifka. Kraknica, Leonurus
cardiaca L. (Visiani, Lambl). B. Šulek, im. 168.

KRAKORENE, n. ijelo kojijem (kokoš) kra-
kori. — U Bjelosijenčevu rječniku (u latinskom
dijelu kod gallina): ^gallinae singultus^

KRAKORITI, krakorim, impf. vidi kakodakati.

— Riječ je onomatopejska (a isporedi i čeŠ. krd-
korati, po], krekera^,). — U Bjelosijenčevu rječ-
niku : krakorim, kokoćem ,gracillo', v. kokodačem.

KRAKOTALAC, krakotaoca, m. čovjek koji
(navlas) krakoće kao žaba. — U Stuiićevu rječ-
niku : krakotalac i griješkom krakotaoc ,qui ranae
voćem imitAtnr'. — nepouzdano.

KRAKOTAIJe, n. djelo kojijem se krakoće. —
U Belinu rječniku: krakoćanje ,il far la voće
della ranocchia^ ,coaxatio* 6()6<^, i u Stuiićevu:
krakoćane kod krakećane.

KRAK6tATI, kr^koćem, impf. vidi kreketati.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu
(po prezentu krakoćati, krakoćem ,far la voće
della ranocchia* ,coaxo* 606»), u Bjelosijenčevu
(krakoćem, v. krečim), u Voltigijinu (griješkom
krakočati, krakočem uz krakati), u Stuiićevu
(krakoćati, krakoćem ,coaxare*). Višču, muČu i
krakoću. J. Kavaiiin 409^.

KRAKOVA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Livada s branikom u Krakovu.
Sr. nov. 1865. 427.

KRAKOVICA, /. ime šumi u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 281.

KRAKUN, krakuna, m. vidi 1. kračun (ja-
mačno 8U kračun i krakun ista rijeČ). — Nije
mi poznato postaike : jeli tuđa riječ? (po nastavku
un mogla bi biti romanskoga postanu, ali ne
znam ovake romanske riječi); jeli onomatopeja?
(glas krak?); jeli postalo od 1. krak, d? jeli uzeto
u prenesenom smislu od krakun, gavran (rus. u
dijalektima KpaK^HT*, KapK^m,)? isporedi lat. cor-
vus. — Od XVII vijeka, a između rječnika u Mi-
kafinu (krakun, romazin ,catenaccio' ,pessulus,
vectis, obex, repagulum^ gdje se naj prije na-
hodi, u Belinu (,catenaccio, chiavistello^ jvectis'
177»), u Bjelostjenčevu (v. kvaka), u Voltigijinu
(,catenaccio, chiavistello' ,eiserner riegeP), u Stu-
iićevu (jvectis, pessulus'). Vrata dobra s kra-
kunom i k}učem utvrdjena. M. Bijanković 82.
Kim bi (k(učem) mogal razapriti i^em^ (zatvoru)
krakune tej gvozdene. A. Vita(ić, ist. 6t^. Gvozden
krakun razbio biše. 374«.

KRAKTJNATI, krakunam, impf. zatvorati kra-
kunom. — U Stuiićevu rječniku: v. romazinati.

— nije dosta pouzdano.

KRAKUNČIĆ, m. dem. krakun (uprav dem.
krakunac ili krakunak, što bi bilo dem. krakun,
ali ovome deminutivu nema potvrde). — Samo u
Stuiićevu rječniku: v. romazinčić.

KRALIJEŠ, kralij^ša, m. brojanice, i osobito
one na kojima katolici mole ,rozarij^ svetoga Do-
minika. ije- stoji po jušnom govoru ; u istoč-
nom glasi i: kr&liš, kraliŠa. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
i acc. sing., i voc: kraliješu (krališu), kraliješi

V

(kr&liši). — U Mikafinu rječniku ima i oblik
krd)rS (uz krališ); radi drugoga oblika vidi kr-
lijeSi. — Misli se da postaje od kora} (možebiti
preko magarskoga kldris, vidi klariš) ; ali je veča
prilika da postaje od xvqu ik^tjaov, isporedi strus.
kerblešb, kerelešb, ČeŠ. krleš. Miklošicje u etymol.
w6rterb. za prvu etimologiju (kod koraja), ali
meće oblik krliješi t onamo pod kerblešb. radi
sveze u smislu dosta će biti napomenuti da se
poslije rozarija obično govore litanije; ali i u
ruskom i u češkom jeziku rijeČ je izgubila svoje
naj starije značeike. — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (krališ, krunica, patrice ,rosa-
rium, corona^; kra]iš, vidi krališ), u Belinu (,corona
da far oratione' ,corona precatoria' 230), u Stu-
iićevu (krališ, v. kraliješ; kraliješ ,globuli filo
trajecti quibus utimur fundendis precibua'), u
Vukovu (vide brojenice s dodatkom da se govori
u Dubrovniku).

a. u pravom značenu. A jutros od prješa a
sada od buke još nijesam kraliješa uzela u ruke.
N. Naješković 1, 255. Djevojke bes kraliješa
(griješkom kralježa). M. Držić 143. Blagosovivši
mu kraliješ aliti korunicu. A. Gučetić, roz. mar. 24.
Sadružiti sveti pročesijun, noseći svi u ruci kra-
liješ. roz. jez. 25. Ako bi bile grmjelice od pro-
štenja ali kraliješ . . . 333. Darova mu svetac jedan
krališ. B. Kašić, fran. 145. Ne imaše kraliješa
za izpuniti broj od svojijeh molitava, per. 117.
Viđahu se }udi i žene od svake vrste nositi kra-
liješe i sotijere na grlu. L Đordić, ben. 73. Oko
velike koje svetkovine po crkvah s kraliješem se
množi vide u raci. B. Zuzeri 84. Nosimo u
špagu i na vratu kraliješ sveti. 365. Što sam
pak kraliješ uzimo u ruke. Đ. Bašić 5. PošijaSe
kako niegda Eliseo djeci, sad s negovijem štapom,
sad 8 negovijem kraliješom, da ih oni ozdrav]aju.
233. Pripovijeda igrajući se s kraliješom ali
s klobukom. 323. Nosiš pri sebi kraliješ. A.
Kalić 514. Naslonivši se na trpezu, izvadi kra-
liješ i počne sama sobom moliti rozarije. M. Vo-
dopić, tužn. jel. dubr. 1868. 186. Priuze preki-
nutu molitvu promičući zrnima kraliješa niza
skuta spuštana. 187.

b. metaforički. Kupim si ih u kraliješ. (D).
Poslov. danič. — radi smisla isporedi raboŠ.

c. u prenesenom smislu, kicmenica. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu (krališ,
kost niz pleća ,spina dorsi^) i u Stuiićevu (»spinao
crates, spina dorsi^). Bivši prilomila jedno rebro
blizu krališa. B. Kašić, in. 97.

KRALIJEŠAN, kraliješna, adj, od kojega se
Čine kraliješi C^). — U Stuiićevu rječniku: ,da far
corone' ,globuli3 (praedictis) conficiendis*. — ne-
pouzdano.

KRALLJEŠKI, adJ. koji pripada kralijeŠima.
— U Stuiićevu rječniku: ,ad globulos supra ex-
positos spectans*. — nepouzdano.

KRALItAC, m. vrst kamena Što se lako kreše,
na Braču. A. Ostojić.

KRALUPI, m. mjesno ime.

a. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 24.

b. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 117.

c. 8 istijem imenom pomine se mjesto xiv
vijeka, i^d cera pravo na Kralupe. Deč. hris. 60.

KRA^, krd)a, m. rex, državni vladalac koji
(u pravom smislu) nema drugoga nad sobom, ali
je u dostojanstvu za stepen niže nego car i ćesar.
u narodnijem pripovijetkama obično se pripO'
vijeda o ,carevima\ a rijetko o ,krafevima* (u
Nar. prip. vuk. 1853 u ne maiie od 40 pripovije-
daka riječ je o ,caru, carici, carstvu* etc, a samo

Digitized by

29 T

KRAls

450

KBA^, a, e).

u tri — 16, 26, 45 — 0 tkrafevima*, i ove su iz
Boke kotarske), po tome kao da je u većine tui-
roda oar nqj viH vladalac uopće (vidi i đavolski
car. Nar. prip. vuk. 114) a u zapadnijem se kra-
jevima (po primorju) udomaćila rijeć kra} u
istom smislu ; premda mošebiti i ovdje nije svagda
tako hUOy jer u nekojem stihovima sto se u Đu-
brovnUcu od šale djeci govore, prema kra} je slik
st&r, a prema kr^jica st4rića, po čemu može biti
da se prije govorilo car i carica, s druge strane
opet vidi u Vukovu rjećniku: ćesar, t.j. Momački
ili bečki ,der (deutsche) kaiser, der wiener kaiser*
,Caesar' (,der tiirkische und roasische sind' ca-
revi), po ovome, govoreći ne uopće nego o osobi-
tijem vladaocima, austrijski bi i iHemački bio
ćesar, a turski i ruski car (i ovaj se ladM zove
,od Moskovske kraj* u Nar. pjes. vuk. 2, 480, ali
opet ,car moskovski* u jednoj pjesmi 3, 78—83,
što bi mogla biti iz mlađega doba). — Akc. kaki
je u geti, sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. sing., i voc. : kr&)a, kr&Ji. — Postaje jatnačno
od nem. Karl (po svoj prilici po Karlu Velikome),
te se nalazi u svijem slavenskijem jezicima, ispo-
redi stslov. kra)b (nema u naj starijim kiiigama),
rus. Kopo.4i>, ćeš. kral, po}. kr61 (kao da je noj
stariji oblik kor}). — Ne moie se reći da je rijeć
praslavenska već radi doba u koje se primila, pa
i s toga sto u naj starijim staroslovenskijem kni-
gama mješte krajb ima svagda cdsarb (vidi 1. car),
istina da se grć. ^aadii^g prevodi cSsarb i (ka-
snije) car. — U narođnijem se pjesmama nalazi
dosta cesto oblik kr&(e za voc. sing. uz pravilni
kra{u, vidi n. p.: Ma je kra|e s kraja gleda,
kraje banu poši)aSe. Nar. pjes. vuk. 1, 342. Ne-
fala ti, kra|e, ništa! 1, 342. — U kiiizi pisanoj
crkvenijem jezikom xiv vijeka ima za nom. pl.
oblik kra|e : U planinabb ne ima niktore baštine
razvd kra]e i crbkbvi kojimb su kra)e dali. Đeč.
hris. 56. vidi F. Miklošic, vergl. gramm. 3*. 18,
gcije ima liekoliko primjera s istijetn oblikom u
stslovenskom za supstantive u kojijeh je nastavak
tejb, ali nema za kra}b. — Oblici s 1 mj. ] ili se
nalaze s nepomike u pisaiku, ili su naćiikeni radi
slika, vidi n. p.: Poglavice, cesar, krali za svo^e
pirke su ga obrali. J. Kavai&in 109». — Oblici
s j mj, ] stoje po ikekijem ćakavskijem govorima
ili radi slika, vidi n. p.: Na iglendišo tijeh iz-
brane nasmija se kraj oboli. J. Kava^in 199*.
Lijepo tač zlamenovani vrve na boj sa svih kraja,
rajaju se oružani, ko bojnici Kadma kraja. 385^.
Gledam liega u svjetlini srjed polače jakno kraja,
srca od svijeta ko u teplini svim krajinam vruć
pogaja. 474». — U svijem rjećnicima (u Dani-
ćićevu kraJb).

a. u pravom smislu,
a) uopće, Otb blago vdrbnago i hristo}ubi-
vago kra}a. Sava, tip. stud. glasn. 40, 155. Azb
grešbni Stefanb, velij krajb. Mon. serb. 9. (1222
— 1228). Praroditeja carbstva mi svetago kra}a
(Milutina). 147. (1349). Svetyj Simeoinb Ne-
mana . . . rodi i sjni 3, Stefana prbvovdnčannago
kraja . . . Okdz. pam. Saf. 51. (1453). Da pod-
ložim prid obrazom liegovim narode, i jakosti
krajef da pod vratim. Bernardin 5. isai. 45, 1.
Kada se vrnu Abraam od boja, ki ućini s četi-
rimi kraji. Korizm. 82». Množi proroci i kraji
hotjeli su vidjeti što vi vidite. N. Baiiina 155b.
luc. 10, 24. Ter će na skup siti puci i krajevi.
N. Dimi tro vić 74. Hotijaše se učiniti kraj. A.
Komulović 65. Samosilna svud se ftuješ (lje-
poto!), istijem krajim ti krajuješ. I. Gundulić
230. Moć za krajom od svijeh veća* (Jt, Pal-
motić 1, 309. Onu trst ku mu dafie u ruke či-
neći ga kraja od ruga. P. Badovćić, nač. 418.

Prijat bi a tijeh kraja dvoru. J. KavaAin 129^.
Nit' si vitez svijetla kraja. 286b. On ostavši
samovlasni kraj bogati moguć, jasni . . . 245^.
Čestiti kraji ini. 284*. S ostalima krajmi boje
s tebe bihu. 287». Vedri kraji ruke slavske.
299b. Bog krajeve zemji odredi. 346*. Ne imamo
kraja nego cesara. F. Lastrić, test. 70b. Koji
nas je, kraju, gori? V. Đošen 57^. Kad podlo-
žnik vrida svoga jasnost kraja zemajskoga. 142^.
Tu nevire svoji kraja. . . 164b. Trebin-grade,
gnizdo sokolovo, u tebi su stari kraji stali. And.
Kaćić, razg. 217<^. Uja s kojim se kraji poma-
zuju. kor. 159. Pak svaki puk seb* kraja na-
diše. M. A. Rejković, sat. K8». Zato spiva
sveti kraj prorok. Ant Kadčić 139. Krajovima
je pak podano vladai&e pukovab. J. Matović 30.
Zmaj krajeve ždero te se hrani. Pjev. crn. 87*.
Pa se vale medu sobom kraji. Nar. pjes. vila.
1866. 1613. U jednoga kraja bila dva sina. Nar.
prip. vuk. 106. Što krajevi misle. 138. Ne-
kakav kraj imao jednu kćer. 206. Kaludori ga
prozvali svetim krajem. M. Pavlinović, razg. 81.
(Mjesec) u crjenu plastu ponositu, kA kraj silan
u prestoju svomu. Osvetu. 1, 63. Za take za-
dužbine oftteduju harni borci glavo ko za svoje
kraji krune drage. 2, 24. Bi reć na Aih sedam
vrvi kraja. 2, 73. AV ljepše je da ukora nema
od krajeva naišem gospodaru. 2, 112.

b) nalazi se uz druge rijeci kojima se po-
kazuje državna vlast (car, cesar, knez, ban itd),
kao istićući da nije sve isto, Bogb utvrdi Grbke
carbmi a Ugre krajbmi. Mon. serb. 4. (1198—
1199). Čari, kraji i knezi. Korizm. 17l>. Bit ćeš
kraj, bit ćeŠ car. M. Đržić 37. Medu carom i
našime kralom zgode sve prividi. I. Gundulić
437. Od većega glasa i scijene nije drugoga cara
i kraja. (r. Palmoti('; 2, 225. Znadu robi, kraji,
čari. A. Kanižlić, fran. 196. Čari i kraji. D.
Obradović, živ. 58. Kraj ga kune, car ga bla-
gosija. Nar. pjea. vuk. 2, 197. Na poklon ti ko-
lasta azdija, koje danas u svijetu nije u našega
ni jednoga kraja, ni će biti u cara turskoga.
2, 552. Ne bojte se kraja ni jednoga kraj na
cara udariti noće. 4, 135. — Gdi su toliki kraji?
Gdi su toliki cesari? P. Posilović, nasl. 13&.
Što je krajem i cesaru po grobovih iskat krjepos.
J. KavaAin 74b. — S krajim, duždim, knezim,
s bani. 217^. — Vedri kraji, svijetli bani. 190*.
Sjedi ko kraj vedri meju bani. 541b.

e) kad uz kraj ima i kralevo ime, ovo može
biti sprijeda ili straga, aa) češće stoji kraj prije
imena. Krajb Vlbkašinb i synb jego krajb Marko.
Mon. serb. (1371—1395). Kraj David. S. Mar-
gitić, fal. 96. J. KavaAin 525b. U sinodu tole-
tanskomu pod krajem Rekaredom. A. Kanižlić,
kam. 778. Karao ga kraj Matijaš zemji gospodar.
Nar. pjes. vuk. 1, 456. Kraj VukaSin vjeru po-
gazio. 2, 118. Od mojega kraja (ruskoga) Niko-
laja. 4, 464. — u dva pisca xvii i xvin vijeka
stoji kraj i nepromijeAeno po padežima kao da
je jedna rijeć s imenom. Znam tvoga pradida
kraj-Bele u dvoru . . . Đ. Baraković, vil. 35. Ve-
seli se, kraj-Filipe. J. KavaAin 130b. KrajDa-
vida sedam pjesmi od jTokore. 182*.' Vlast lipu
pusti i ubiže kraj-Filipu. 138*. S kraj-Pipinom
boreć rati. 210l>. Trikrat ki predobi kraj-Darija
od Persije. 242«. — bh) ali se dosta puta na-
lazi kraj » poslije imena, n. p.: Tezeo kraj.
I. Gundulić 3. Čim je Karlo kraj živio. J. Ka-
va£in 129b. Kserksana kraja razgovor. V. Do-
šen VII. Zelenka kraja pravda, viii. Đmitro
kraju svit se čudi. 85a. Danijel nagovaraše Na-
bukodonozora kraja. J. Matović 506. Kad to
začu Vukašine kraje. Nar. pjes. vuk. 2, 116.

Digitized by

Google

KEA^i, a, c).

451

KEA^i, h.

Jedno tabor Vukašina kra}a. 2, 189. Tesajskoga
sin £8ona kra|a. Osvetn. 2, 64.

d) kad se kaše driava ili narod kojijem
vlada kraff ovo stoji uz kra): au) u genetivu,
ako uz ime države ima koji dodatak. Stefaob,
po Božijo^;^ milosti venbčani prbvi krajb vbse
srbpskjje zem(e» Dija>klitije i Travunije i Dalb-
macije i Zahlbmije. Mon. serb. 11. (1222—1228).
Kra)a uzvisna zemje Baške. J. Kavanin 302b.
Aleksandro to svidoČi, kra} veliki svega svita.
And. Kačić, razg. 2«. — rijetko, ako nema do-
datka, Mida, lakomi kra| Frigije. V. Đošen v.
Na lie (vračare) Bog se i kra} zem|e kara. J. S.
Rejković 872. — bb) u genetivu 8 prijedlogom
od (vidi) 8 imenom države, vrlo često. Cir, kraj
od Persije. Korizm. 45b. Aleksander kra) od
svita. V. Došen 57b. Od Frigije kraj. V. Đošen
70l>. U onoga od Trogira kra{a. Nar. pjes. vuk.
1, 400. Vino pije kra}u od Budima. Nar. pjes.
vuk. 1, 443. Sedam kra]a od sedam krajina.
1, 584. Milu šćercu kra)a od Azaka. 2, 379.
Ako ne daš ćerku za Ma^ra, a ti podaj od Mo-
skovske kra)u. 2, 480. No u zeta od Udbine
krala. Nar. pjes. herc. vuk. 227. amo može pri-
padati i ovo: Došli su ju prosit tri kra)i od svita.
Nar. pjes. mikul. 139. — rijetko s imenom na-
roda: Vedrih kra)a od Ilira. J. EavaAin 228b.
vidi i: Kra} si od krdla, car od cara. I. Gun-
dulić 305. — cc) u dativu, rijetko, i samo u
starije doba. Kraj Srbjem, Primoriju i hlmsci
zem)i. Mon. croat 66. (1446). — dd) u adjektivu
posesivnom s nastavkom bsk dosta često, aaa) za
državu. Jutrom rano išetala sestra kraja budim-
skoga. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 31. Od onoga
kra|a budimskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 362. AV
eto ti dubrovačkog kra{a. 2, 475. U mletačkog
kra|a Mijaila. 2, 514. Kremenskoga kra)a po-
gubili. Nar. pjes. juk. 413. — bbb) za narod.
Glas od mira čekajući s po]ačkijem kra|om čuti.

1. Gundulić 858. Koji puke od Pomorja leškim
kra]om uklonivŠi. .T. Kavai^in 301*. U latinskog
kraja Mijaila. Nar. pjes. vuk. 2, 132. Na Mi-
jajla kra)a bugarskoga. 2, 168. Zadužbine sve-
toga Stevana, srpskog kraja prvovjenčanoga.

2, 212. Mila ćerca kra)a arapskoga. 2, 377.
Ispod kule bugarskoga kra)a. Nar. pjes. marj. 2.
Bad ukora od vlaskijeh kra)a. Osvetn. 2, 117.
— vidi baAski, 2. t 1. deČanski, kod kojijeh je
druga sveza u smislu. — ee) imenom same na-
rodnosti, rijetko. Te dobijem kra)a Bugarina.
Nar. pjes. vuk. 2, 170. Da udrise na Moskova
kraja. Osvetn. 2, 183.

e) ,kra}ima^ se zovu i ,mudarci od istoka^
(Vuk), grč. /Ltdyoi dnb dvajokibv^ lat. magi ab
oriente (matth. 2, 1), vidi: Ne zna se po van-
đolju da rečeni vješci bili su kraji, paček vadi
so razložito iz vanđelja da kra)i nijesu bili, neg
paček čojad od Časno i poštene ruke . . . Neg
Toofilakt, jedaneste stotine godišta po porodu
Gospodinovu pisalac, prvi upiso je da vješci klaiia-
oci Jesusovi bili su krajevi. S. Bosa 34l>. — Irud
vidoći da je porugan od krajev (krajef. Bernardin).
Zadar. lekc. 5. Bernardin 12. Irud videći jere
porugan bi od krajeva. N. BaAina 24l>. matth.
2, 16. Kra) i od istoka pridoše u Jerusalem.
Zadar. lekc. 8. Bernardin 14. Kralevi od istoka
dođoše u Jeruzalem. N. Banina 28^. matth. 2, 1.
Kad Bogu daše dar tri kraJi istočni. H. Lucić
278. Tri kraJi od istoka pohoditi dojdohu ga.
F. Glavinič, cvit. 87b. KraJi mu se pokloniše
kad se porodio. I. V. Bunić, mand. 34. Zvijezda,
krajem ka se objavi. J. Kavanin 64^. Zvizda
vodi kraje od istoka, da mu se poklone. J. Ba-
novac, razg. 48. Budući kraj Irud razumio od

onizi mudraca iliti kraja od istoka. F. Lastrić,
od' 390. Od došastja kraja istočnije, test. 60b.
Koga krajevi klaiiaše. J. Matović xvib.

b. i 0 Bogu se govori da je kra]. Kraj ne-
beski s nebes shodi. Zborn. 28b. Slavni Jezus
kraj od nebi. J. R. Gučetić 9. Bože. kralu od
neba i zemje! L. Terzić 228. Kib nebeski kraj
razdili u devetan red premili. J. KavaAin 495*.
Što nebeski sam kraj stvori. 111b. (i o mitolo-
gičkom bogu. O nebeski kraju Jove. (x. Pal-
motić 1, 280). — O Bože, kraj si anđeoski. M.
Drzić 472. — Zaručnica kraja od kra|i. F. Vran-
čić, živ. 79. LudmUa učinena zaručnica kraja
od krajev. J. Kavanin 302*. Ime kraja od kra-
jeva. J. Matović 342. Ispo viđamo također da je
on (Isus) misnik svrhu sviju misnika, kraj svrhu
sviju kraja ... F. Lastrić, od' 122. — Svemo-
gući i vikuvičAi kraju i cesare, Bože nebeski.
M. Jerković 12. Kraju vič£ega cesarstva. .T.
Banovac, blagosov. 323. Oblast vičneg kraja.
V. Došen 2*. Kada s krivom kletvom radi, viČ-
neg kraja da osmradi. 142b. — Isukrste kraju od
slave. J. B. GuČetić 12. — Služi djavlu nepri-
jateju svoga istoga kraja Isukrsta. P. Posilović,
nasl. 4b. Kraju moj i Bože moj. B. Pavlović 6.
— Na boj s krajem od visine. V. DoSon lB4b.
Sluga kraja od visina. 245*.

e, ne u pravom smislu xiv vijeka upotre-
bfava se i za sina krafeva i careva koji če po
očevoj smrti postati vladaocem, vidi u Daničičevu
rječniku kod kraJb: Dušan se za života očina
zvao ,mladyj kraJb': ,Synu mojemu mladomu
kraju'. M(on. serb). 91. (1330). I cara se Du-
šana sin za života Aegova zvao ,krajb'. 133.
(1348). Z(ak. duš. pam. šaf. 33. 40. 49).

d. može značiti što i vladalac uopče, n. p.:
a) 0 bečkom česaru. Sedam kraja od sedam ze-
maja, sedmi kraJe od Beča cesare. Nar. pjes.
juk. 127. — b) 0 vladici crnogorskom. Mi nijosmo
išli na Cetine u vladike, crnogorskog kraja. Nar.
pjes. vuk. 4, 473. Otišao vrelu i Cetinu kod
vladike, kraja cetii^skoga. 4, 485.

e. u prenesenom smislu, uopće koji je naj
prvi, zapovjednik, vladalac, po Jovovoj knizi
41, 25 gdje se govori o levijatanu kao da kra-
fuje nad oholijem ^zvijerima ?), pa pisci kod toga
misle na đavola ili na đavolskoga starješinu, u
dva pisca xviii vijeka, u jednom primjeru s prije-
dlogom nad (isporedi : Car je nad svijem zvijerjem.
Đ. Daničić, jov. 41, 25), u drugome s prijedlogom
svrhu. Jao oholosti oniju Judi, koji uda Anti-
krsta i prihodnici onoga učiueni, koji je kraj
nad svima sinovi oholosti, ne pristaju prosipati
kokoj usrid pšenice. A. Kanižlić, kam. 450.
K privolikomu neprijateju koji se zove , pogla-
vica, vlada vac svijeta, i poglavica tminah, i kraj
svrhu svijeh sinovah oholosti*. J. Matović 497 —
498.

f. u prenesenmn, iperboličkom »mislu, Čovjek
srečan, blažen. Petre, kraja me si danas uči-
nila. M. Držić 338.

g. u prenesenom smislu, shvača se nešto umno
kao kralevstvo. Cud bez varke u istini, i bla-
goća i dobrota, od srca te krajom čini. I. Gun-
dulić 279. Aristotil ki je bio kraj naravske od
mudrosti. I. Ivanišević 150. Krajestvo ištem, a
ne mogu kraj od mojijeh bit požuda. G. Pal-
motić 1, 32.

h. negda su prigodom koledvana birali o
novoj godini pučani kraja, i to na Krku, Lošiju,
Silbi, na zadarskim otocima i u Šibeniku (u ko-
liko sam ja zabiježio), koji je onda bio stožer
cijele narodne svečanosti, a tom se je prigodom
plesalo, pjevalo, gostilo itd^ Na Silbi 9e čuva

Digitized by

Google

fcEA^i, li.

4&d

feUA^EV, a, a).

poslaćena knina nekađaAe^ silbenskog kra]a,
koji je za vrijeme svoga vladai^a imao neogra-
ničenu vlast na otoka. Taj se je običaj sačuvao
do danas jedino u Dubašnioi na Krku, gdje se
biraju kra) i kratica (oboje muškarci). U Omiš)u
na Krku nosio je takav kraj lovorovu krunu.
Koleda postoji još u mnogim mjestima, ali se
kra) više no izabire radi prevelikog troška, što
ga takav kra] ima te niko neće da prima te časti.
I. Milčetić.

i. jedna od djevojaka što o trojičinu dne idu
od kuće do kuće te igraju i pjevaju (vidi krajice).
Kra) ima na glavi klobuk iskićen cvijećem i u
ruci mač . . . Kra) stoji na lijevom kraju kola, a
barjaktar na desnom, ali se oni ne hvataju za
kolo, nego kra) sam za sebe jednako igra . . .
Vuk, rječn. kod kra)ice. — Amo pripada i ovaj
primjer: Kra)u, svetli kra)u! Nar. pjes. vuk.
1, 97.

k. prenosi se i na zvijeri i na nežive stvari,
koje su naj više ili noj jace ili naj hofe itd. iz-
među ostalijeh.

a) 0 zvijerima. Kra) svijeh zvijeri, lav
oholi svakčas zlatnom grivom stresa. I. Gun-
dulić 555. Kra) od zvijer ja, lav krilati. J. Ka-
vaAin 216b. — Oro, kra) od ptica . . . 194*.

b) 0 neživijem stvarima, n. p.: (o suncu).
Kra) od dana; kra) od zvizda ,sole, coir o chiuso;
pianeta noto' ,9ol'. A. d. Bella, rječn. 684«. Gdi
(danica) zvizdenog^ kra)a vodi, sunce. V. ĐoŠen
133h. — Tako 'e vidjet, kra) od rijeka (Dunavo,
Nil?) kad se nadme izvan mjere, od istijeh gdje
zaprjeka zgrade tvrde ori i ždere. P. Kanavelić,
iv. 98. — Hrast kao po šumi kraj. I. Jablanci
195. — Amo moie pripadati i ovo: Oružje je
kra) od svijeta. M. Držić 864.

1. lieke se životirie ovako zovu, ali ne kao
kod k, a), nego se imenom kra) razlikuju od dru-
gijeh iste vrste, ali različnoga spola, ili istoga
roda, ali različne vrste.

a) ženska pčela, vidi matica. Kra) od pčel.

F. Glavinić, posl. 36. Ako nejma svog vlastitog
kra]a, da pčelama uredno uprav)a, onaj pčelac
otide po šteti. M. A. Re)ković, sat. Kl». Naprid
leti kra) ili matica. J. S. Be)ković 237.

b) kra) od zmija ili zmijski kra), vidi ba-
zilisko, bažilisko. -— u jednoga pisca xviii vijeka.
Jadoviti kra) od zmija koga vidi, tog' ubiia. V.
Đošen 93h. Zmiskom kra)u oko sjaje, ar smrt
priku opet daje. 103*.

c) kra) od pinplića ,Begulus cristatus, He-
gulus ignicapillus^ G. Kolombatović. progr. spal.
1883. 27. — vidi kra)ić.

d) kra) od prepelica ,Ortygometra crex^

G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 40. — Po
tal. re di quaglie. vidi S. Brusina, ptice hrv.-srp.
(nastavak). 136h (kod prdavac).

m. kod liekijeh igara, kao kod cunđ, škaka,
karata. — Nemam primjera ; u Dubrovniku sam
čuo kazati kra) od ciiAl s preziranem u prene-
senom smislu.

n. Zinnia, neki cvijet. Kra)i, Zinnia elegans.
B. Sulek, im. 169.

0. Kra), prezime. — U naŠe vrijeme. Schem.
segn. 1871. 112. Schem. zagr. 1875. 265.

KEAla, /. hyp. kra)ača. — U naše vrijeme,
u Lici. V. Arsenijević. ,Donesi mi u maloj kra)i
vode*. J. Bogdanović.

KEA^iAČA, f. vidi krav)ača. — Zabifežio sam
akcenat po Vuku i M. Medicu; prema ovome
akcentu u gen. pl. mijeha se: kr4)&Č&. drugi bi-
}eie drukčije akcenat: krSjača. — U naše vrijeme
u Dalmaciji, u Hercegovini, u lAci. — Između

rječnika u Vukovu: (u trećem izdaiku po Vuko-
vijem bifeškaina) (u Dalmaciji) drven sud (kao
naša krav)ača) kojim se zahvata i vadi voda iz
bunara (a naša krav)ača i muzlica onamo se zove
kaba*). — Kra)ača, drven sud u što se mnzn krave
i ovce, a zove se i krav)ača. (u Hercegovini).
Kra)ača, krav)ača, muzlica. u Lici. V. Arseni-
jević. Kr&)ača, cf. krav)ača u Vukovu rječnika.
kra)ačom grabe vodu iz lokava, a navezavši na
iiti (za uho) uzicu kalaju vodu nome i iz bunara,
u liu pomuzu i ovce i koze, a i krave. ,Danaske
sam namuzla od ovaca punu kra)aču varenike'.
u Đobrosolu. M. Medić.

KBALAČIOA, /. dem. kra)ača. u Lici. V. Ar-
senijević.

KRATAK, krd)ka, m. dem. kra|. — Najednom
fr^estu XVII vijeka. Kra)ak (lat. regulus. joann.
4, 46 — 53) u bolesti svoga sina zapita Isukrsta...
M. Badnić 273«.

KBAl^AN, kra)na, ađj. vidi kra]evski. — U
jednoga pisca xviii vijeka. BnetaČkoga krajna
od grada. J. Kavai^in 201«.

KBA^AVAC, kra)avca, m. bi\ka, vidi krajevac,
kravjak. Krajavao, Carlina L. (Kuzmić), v. Kra-
)evac. B. Šulek, im. 169.

KBA^^CA, /. krafica. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka gaje je riječ ovako okrnena radi stiha.
GosjTodi nad inima kra)ca pčela. J. Kavail^in 80>\

KBA^iE, n.? ili f. (mj. m.) pl.? ime selu u
Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, bosa. 47.

KBAliEĆA, /. vidi kravjača i kra)ača. - U
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KBA^EČETINA, /. augm. kra)eča. J. Bogda-
nović.

KBA^iESTV-, vidi krajevstv-.

KBA^ĆŠAB, krajeSdra, m. čovjek koji načina
kraliješe. — Samo u Stulićevu rječniku: ,globa-
lorum, quos suprek (kod kraliješ) memoravi,opifex'.

KBA^ifcŠIĆ, m. dem. kraliješ. — U Stulićevu
rječniku: v. kraliješac.

KBA^EŠk!, adj. krafevski. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka, gdje je ovakooi obl%k samo
radi slika. Da plemena put kra)eŠka u dno tamne
jame stoji u okovih gvozda teška. J. Kavanin
252h.

KBA^jEV, adj. reffis, koji pripada kra(a. -
Između rječnika u Vrančićevu (,regius*), t« Mi-
kafinu: krajeve (sic), od kra)a ,regius'; krajeva
kruna ,diadema, apex'; u Belinu (.reale, agg. da
re' ,rogius' 609h), u Bjelostjenčevu (kod krajevski),
u Jambrešićevu (krajeva koruna ,diadema*), u
Voltigijinu (,regio, reale, di re' ,kdniglich'), k
Stulićevu (,regis, ad regem spectans'), u Vukovu
(,des konigs' ,regis'), u Daničićeou (krajevb
,regis*).

a. u pravom smislu.
a) uopće. Da se poziva sb krajevomb pe-
čatiju. Mon. serb. 15. (1222—1228). Da ne sede
na prdstold krajevd nikbtore. Deč. hris. 63. ,Hvala
tebi' riše, ,kra)eva svitlosti!' M. Marulić 10.
Budi ta sva sadi krajeve svitline. 17. Oni, tko
su u meke svite obučeni, u domovijeh krajevijeh
jesu. N. BaAina 14«. matth. 11, 8. Mni da je
krajeva hći. Naručn. 62h. Ne pusti v grad kra-
jeve judi. Š. KožiČić 57h. U koj sam ja čini
kra)evi milosti. H. Lučić 242. Krajevi smo bili
vrimena velika, i liemu smo htili bit verni do
vika. Đ. Baraković, vila. 42. U sadaAa doba a
dići dvor mu krajev svjetlos dava. I. Gundalić
424. Izajde od krajeva roda. P. Badovčić, nač.
140. Krajevi svitlosti v čem sam zgriŠila. Oliva.

Digitized by

Google

KBA^EV, a, a).

458

KBA^EVAI^E

88. Jasnost kra|eya uvroditi. V. Došen iv. Tko
kra)eve pazi hazne. 180^. Neka diči kra)eve
sratovo. M. A. B6|koyić, sat. I8». Koji ide u
kuću kra|evu. sabr. 23. Nego hvala Kra}evome
Marku (vidi kra(evi6). Nar. pjes. vuk. 1, 624.
Kra]eve ga dočekaSe sluge. 2, 118. Veseli se,
kra}ev latočniče! 2, 145. Bogom sestro, krafeva
devojko! 2, 879. Sproć^ čestita lioa kra(evoga.
2j 488. Iziđoše dva kra|eva sina. 8, 252. Niti
je carev ni kra)ev. Nar. posl. vuk. 228. Dojde
ona pred kra|ev dvor. Nar. prip. mikul. 25. —
U i^kijem od ovijeh prinčeva moše biti da smači
što i kra|evski (regius); taJco je jamačno u ovijem
prin^erima: Postav|aju6i Au na kra}evo pristoje
ob desnu. J. Matović 870. Koji su zvani na
kojegod djelo posobno ali kra)evo. 897. Kra)evi
se sunovratni smeću stola krajeva. 403.

b) krajev dan gove se u crkvi pravoslavnoj
24 septembra. U Studenici naj veći sabor biva
o krajevu dne (24 septembra). M. Đ. Milićević,
živ. srb.* 142.

c) krajevo dijete, nezakonito dijete. — U
naše vrijeme u Konavlima. Ime generićno ne-
zakonite djece jest ,spurjan, tuđe dijete, krajovo
dijete* (jer odgojitejica prima za n platu iz dr-
žavne kase). V. Bogi$ić, zbom. 318.

b. upotrebfava se kod imena nekijeh životiiki.

a) kod ikeke ptice. Krajeva punica, Pyr-
rhula europaea Vieill. Krajeva punica ,Pyrrhula
rubricilla'. Vijenac. 1881. 623. Eado bih upo-
trebio (za Pyrrh. europ.) lijepo ime ,krajeva pu-
nica', koje je naveo Hiro za okolinu Severina;
ali to ne bi bilo uputno: prvo Sto po Vodopiću
upotrebjuju Dubrovčani ime ,careva punica* za
,Erithacus rubecula*, drugo što bismo onda pri-
hvatili trinomium. 8. Brusina, ptice hrv.-srp.
(nastavak). 17l>. ali vidi i : Krajeva punica ,Frin-
gilla oanabina*. Lukovdol. D. Hire.

b) kod vrste iabe, Bana viridis. Krajeva
žabica. Kapela kod Belovara. Krajeva žabićka.
Novi Glog u Hrvatskoj. D. Hire.

f . kod imena bi}aka.

a) krajev cvijet, m. Paeonia officinalis L.,
vidi božur, 1. — f7 StiUićevu rječniku: krajev
cvit ,perpetrella, fiore* ,floris genus*. — Krajev
cvijet, krajev cvit (StuUi), (prema iiem. kdnigs-
rosen), Paeonia officinalis L. (Kellner). B. Šulek,
im. 168. — Treba dodati da Stulli po svoj pri-
lici nije znao za ihemačku riječ.

b) kralevo kopje, Asphodelus ramosus L.
Krajevo kopje (prema lat. hastula regia), češ.
kralovskć kopičko, rus. HApcKoe Konbe, asfodillo
maggiore (Parčić), Asphodelus ramosus L. B.
Šulek, im. 169.

đ. kod mjesnijeh imena.

a) Krajeva Gora, ime planini u Bosni. —
U Vtikovu rječniku.

b) Krajeva Gorica, mjesno ime što se po-
mine xvi vijeka. U Krajevi Gorice. Mon. croat.
334. (1579).

c) Krajeva Kuća, selo u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kraj. srb. 286.

d) Krajevo Poje.

aa) selo u Bosni u okrugu Doi^e Tuzle.
Statist, bosn. 97.

bb) pole u Srbiji u okrugu ćuprijskom.
M. Đ. Milićević, srb. 1128.

e) Krajevo Selo, selo u Hrvatskoj u žu-
paniji modr usko riječkoj. RazđijeJ. 61.

f) Krajev Potok, mjesto u Srbiji u okrugu
uŽičkom. Zaisran u Krajevom Potoku. Sr. nov.
1872. 428.

g) Krajev Sto, vis u Srbiji u okrugu
uiičkom. M. Đ. Milićević, srb. 577.

h) Krajev Vrh, tri mjesta u Hrvatskoj.
au) selo u iupaniji bjelovarsko-kriievačkoj. Baz-
dijej. 116. — bb) selo u županiji zagrebačkoj. 84.

— cc) zaselak u iupaniji modruško-riječkoj. 43.
KBA^EVAC, krdjevca, m. poštede od krajev

nastavkom bcb, a nalazi se u različnijem gnače-
flima. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. sing. (i acc. kad je
jednak s nominativom), i gen. pl. krdjev&c&. u
Vukovu je rječniku (kod b) drukčiji akcenat.

a. čovjek koji pripada krafu. — Na dva
mjesta xvii i xix vijeka. Turci ki se krajevci
zvahu. P. Vitezović, kron. 149. Jer uz krajevce
često tamo glasuju i carevci. M. Pavlinović, razl.
spisi. 39.

b. ime i^ekijem bifkama. — Između rječnika
u Stuličevu (krajevac, cvit ,ostnrzio, iiore* ,08tur-
tium*), i u Vukovu^ po Vukovijem bHeŠkama : kra-
jevac, (u Đrobi&acima) trava [Garlina acaulis L. ;
of. kravjak] u koje je list bodjikav pa u srijedi iz-
raste kao mala glavičica iz koje, kad se list očene,
udari mlijeko; i ova je glavičica dobra za jelo.
kad ova trava sazri, iz glavičice izrasto kao
suncokret. Krajevac — ostrutium. Z. Orfelin,
podr. 491. Krajevac, 1. Centaurea benedicta L.
(Vujičić); 2. ostrutium (Stulli, koji piŠe ^ostur-
tium'), Imperatoria ostruthium L. (Orfelin, Vu-
jičić); 3. Garlina acaulis L. (Pančić). B. Šulek,
im. 169.

f . Krajevac, mjesno ime.

a) u Hrvatskoj. €ta) selo u županiji bje-
lovarsko-križevačkoj. BazdijeJ. 116. — bb) kaj-
kavski Krajevec, dva sela u županiji zagrebačkoj.
80. 89. — cc) Krajevec, četiri sela u županiji
varaždinskoj. 93. 105. Dođi i Gonii Krajevec.
104. — dd) ime vrelu u Zbjegu. V. Arsenijević.

b) bara između Mramorka i BavaniŠta u
Banatu. Kažu, da se s toga tako zove, što su se
kraj Ao jednom krajice iz dva sela srele i iskr-
vile. Javor. 1880. 857.

KBA^EVAČKI, aćij. koji pripada selu Kra-
Jevcima. V. Arsenijević. — I kod mjesnijeh imena.
Krajevačke Aive, Aiva. Valpovo. D. Hire. —
Krajevačko Brdo, mjesto u Srbiji u okrugu alek-
sinačkom. Vinograd u KraJevaČkom Brdu. Sr.
nov. 1872. 925. Vinograd u Brdu KraJevačkom.
1873. 731.

KBA](iEVALAG, krajevaoca, m. čovjek koji
krafuje. — U Stuličevu rječniku: krajevalac i
griješkom kra|evaoc ,regnator^ — nepouzdano.

KBA^iEVALIGA, /. žensko čefade što kra}uje.

— U Stuličevu rječniku: ,regnatrix*. — nepouz-
dano,

KKlj^iEVAN, krdjevna, a^j. krafevski. — U
jednoga pisca xviii vijeka* Ovom odićom . . .
hotili su uresiti krajevno redovniško bitje. A. d.
Gosta 1, 30. Kaoka zlamenuje krajevno posve-
ćenistvo. 1, 61.

KEA^iĆVAl^E, II. djelo kajijem se kraft^je. —
Stariji je oblik krajevanje. — Između rječnika
u Belinu (krajevanje ,il regnare^ ,regnare' 610*),
u Stuličevuj u Vukovu. David potlači krajevanie.
V. AndrijaŠević, put. 283. Al' mu prini to iz-
danje ljepše i dugje krajevanje. J. Kavai&in 301 1>.
Za krunu dobit od rajskoga krajevai&a. B. Zu-
zeri 65. Ova crkva poče se naČiAati četvrte go-
dine krajevai&a Salamunovoga. E. Pavić, ogl.
287. Vajade mu kraJevaAe pridati sinu. 838.
Gospoda i plemići bosanski učiniše viće da Ostoju
bace s krajeva£a. And. Kačić, razg. 10. Zaklad
života vječnoga i rajskoga krajevaiia. Štit. 16.
Na to zbijni rekoše mu druži : ,Leže Jakov, pade

Digitized by VjUUV iC

KRA^.EVA]l5rE

454

KRA^iEVATI, d, e).

kra}eva]&e'. Osvet. 1, 69. — U kojemu od pre-
đc^ikijeh primjera može hiti da znači što i kra-
Jevstvo (država) ; tako je jamačno u ovome : Iz-
vrsno da će u svemu vladat svoje kra}evanje. P.
Kanavelić, iv. 476.

KRA^iĆVATI, krajujem, impf. regnare, biti
kraf, raditi (vladati) kao kraf. — Akc. kaki je
u praes. taki je u impf. kr^ev&h, u impt. : kr4-
(uj, kra}iijmo, kr^}ujte, u ger. praes. kra)ujiići;
u ostal^em je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2*8 sing. kr&}ev& t part. praet. act. kril-
)evao, krajevala (i part. praet. pass. kr&)evan,
ako ga ima). — Od xiv vijeka (češ. kralovati i
pof. korolować ne mogu biti praslavenske riječi) j
a u svijem je rječnicima.

a. uopće (kaže se i o Bogu). NačehB sb Bo-
gomb krajevati (govori Stefan Tvrtko kra} bo-
sanski). Mon. serb. 187. (1378). Krajujuć kra-
jeva sva lita prvih dob. Đ. Barakovid, vil. 147.
Ne kra)evati načinom vrimenitim. P. Badovćić,
nač. 184. I s lipim vrin^nom u svoj grad doj-
doše kra) kasti^ski skupa i z ditićem mati Oliva
V krajestvo svoje krajevati. Oliva. 64. Često
vara tko krajuje. J. Eavanin 254^. Sinko, tako
kra)uj kako se nećeš na ćas smrti kaj at da si
krajevao, jer slatko je krajevat, ali na smrti jest
mnogo gorko ono što se krajevalo (refleksivno
pasivno). J. Filipović 1, 266b. Koji ima misto
tebe krajevati. E. Pavić, ogl. 257. Ko god kra-
jeva prije i&ega. Đ. Bašić 96. Hoćeš, da na silu
krajuješ. And. KaČić, kor. 91. Jere služiti Bogu
jest krajevati. Ant Kadčić 30. Poslije Nabo-
nasara krajevaše Nadius. D. E. Bogdanić 46.
Neg^ što carskoj na visini krajevat će uzvišena.
P. Sorkočević 589*. Tu će vrći brata Ibrahima,
da kraj uje i da gospoduje. Nar. pjes. vuk. 4, 79.
Te krajeva dugo i za mnogo. Nar. pjes. herc. vuk.
66. Da on mjesto i^ega krajnje. Nar. prip. vuk.
138. Kasneć mu se sinu krajevati. M. Pavli-
ne vić, razg. 81. Propala je krajujuća porodica.

b. može se izreći ko je (čelade^ Če^ad^ narod)
ili što je (država) podložno krafu^ i to :

a) akuzativom, samo u nekijeh starijih pi-
saca (vidi i d, b)). Suliman i kopno i more kra-
juje i vlada. M. Vetranić 1, 60. Ka nebo zvje-
zdami krajuješ i vladaš, krajuješ i svijet saj i
ostali svaki stvor. 2, 36. Ki tamo Arabe kra-
jnju naredno. M. Đržić 477. Krajevat ćeš ti
doskoro slavne grade i države, ć^. Palmotić 1, 84.
amo pripada i ovaj primjer: Oni ne krajnje
druzijeh koji je podložan pod grijeh puteni. Zbom.
17^. — Prema tome ima i pasivni oblik u ovom
primjeru : Zem ja od prije krajevana gorostasnijem
gigantima. G. Palmotić 3, 56^.

b) dativom. Slatku i dragu svjetlos vrati
sunčanijem tvijem očima, s mnogom srećom kra-
jevati narodim ćeš čestitima. I. Gundulić 16—17.
Ko lav bojni svom jakosti sve nadhodi zvijeri
ostale kijem krajuje smiono dosti ... 6. Pal-
motić 3, 4Q\ I krajuješ svemu stvoru. 3, 220l>.
Adam prvo griha krajevaše zviriiiu i pticam i
ribam. S. Margitić, fal. 87. Krajevati svemu
okolišu zemajskomu. F. Lastrić, test. 64**. Imao
je komu krajevati. And. Kačić, kor. 11.

c) instrumentalom s prijedlogom nad. Ki
nad živimi i nad mrtvimi hoće krajevati. F. Gla-
vinić, cvit. 264*. Lav krajuje nada svima nima.
T. Babić 47. Krajevaše nad Žudjelim Jerud.
S. Kosa 35». Krajeva' je ovo vrime nad Hrvatim
Suring. And. Kačić, razg. 5. I krajevat nad
Slavinci stade. M. A. Rejković, sat. B5a.

d) genetivom s prijedlozima svrhu, vrhu,
vrh, više. Mi nećemo da ti krajuješ svrhu nas.

N. Rabina 220l>. lac. 19, 14. Uzeće ga da on
svrhu lii krajuje. J. Filipović 1, 1B81>. Kraje-
vaće Gospodin svrhu iii na planini sionskoj.
1, 380*. Krajuje ne samo svrhu krajestva eđip-
skoga. F. Lastrić, test 179*. Da će Isukrst
dvakrat počet krajevati svrhu s. crkve. 181^.
On krajuje i gospondari svrhu nas. B. Leaković,
nauk. 418. — Kraje vaće mo vrhu zem Je. N. Ha-
jdina 199^. apoc. 5, 10. Krajevat vrhu nas. M.
Vetranić 1, 52. Vrhu mjesta ki će ovoga mjeSte
mene krajevati. G. Palmotić 1, 875. — Krajevat
vrh stvora svakoga. M. Vetranić 2, 36. Ki (Bog)
od ništa svaka stvori, i krajuje vrh Aih gori. P.
Hektorović 132. Vrh Ungara krajevati. P. Ka-
navelić. iv. 465. — Saul više puka izraelskoga
krajevaše. L Đordić, salt. ix.

c. javfa se mjesto gdje biva krafevaike :

a) prijedlogom u (va) s lokativom. Iže
(Odoakar) 13 let krajeva va vlaškoj zemJL Š.
KožiČić 121>. Jozip krajuje onam' u Ediptu. F.
Lastrić, test. 178*. Kad je Klodoveo prvi kra-
jeve u Franci. N. Marci 9. — grijeŠkom s aku-
zativom. Krajevati bude u kuću Jakobovu u
vijek. N. RaAina 179*. luc. 1, 32.

bj prijedlogom na s lokativom. Krajevati
budemo na zemji. Anton Dalm., nov. teŠt. 2, 179*>.
apoc. 5, 10. Kad krajujuć na krajini dalma-
tinskoj to učini. J. Kavanin 314l>. Ah dragi
moj Bože! nije ti s mirom ni na nebasi kraje-
vati. J. Banovac, prip. 55.

r) amo mogu pripadati i primjeri u ko-
jima imamo prijedlog među s instrumentalom ili
sred s genetivom. On krajuje medu svojim pra-
vovirnim. F. Lastrić, test. 65*. Slovinskoga ja
jezika krajica sam« srjed slavnoga Dubrovnika
ka krajuje i gospodi. P. Kaaavelić, dubrovn. 7.

d) umjesto se može pokazati i mjesnijem
adverbom, vidi d, h).

đ. u prenesenome ili u metaforičkome smislu,
kao vladati, gospodovati u naj Širem smislu.

a) uopće. Da ne krajuje neumistvo. J.
Banovac, pred. viii.

b) s akuzativom^ vidi b, a). Koga tač
krajuje lakomos gospoja. M. Vetranić 1, 121.
Lakomos istok i zapad i sjever krajuje. 1, 159.
Razum daruje Bog našoj naravi, da zvijezdu kra-
juje s kom se tko objavi. 2, 143. Krajuje ga
jer nemilost. M. Gazarović 117. — Po svoj pri-
lici ovaj primjer amo ne pripadaj jer u nemn
objekat stoji prema drugijem glagolima, osobito
prema naj zadnem vladati: Upraviti i posvetiti,
krajevati i vladati dostoj se, Gospodine Bože,
srca i telesa naša. I. A. Nonadić, nauk. 59.

e) 8 dativom, vidi b, b). Samosilna svud
se čuješ, ifttijem krajim ti krajuješ (ljepoto!). 1.
Gundulić 230. Po glasu ona slavnom svomu
krajevaše i Vaši ju. ^ 585. Rajska vilo ka kra-
juješ bitju momu. G. Palmotić 1, 32. Zatravje-
nom srcu momu ti ćeš vazda krajevati. 1, 6<).
Ti me srce, kraju, osvoji i ti ćeš mu krajevati.
1, 85.

d) s prijedlogom vrhu, vrh, vidi b, d).
Grijeh čini smrt vrhu nas krajevat. M. Vetranić
1, 298. Umijenstvo vrhu svih krajuje kreposti.
N. Dimitrović 13. — Vrh ponora usiona kruta
tamnos krajevaše. G. Palmotić 3, 24*.

e) s prijedlogom u i lokativom, vidi c, a).
U tebi jubav zamjerna i razum krajuje. N. Di-
mi tro vi ć 44. Kad počnem gledati kon tebe gdi-
;?od stav tve lice, u komu krajuje sve Jubav. D.
Kaiiina 104*. U noj sveti mir krajuje. A. Vi-
tajić, ist. 7*. Ako bi ovi sveti strah krajevao u
naših srči. A. d. Bella, razgov. 94. Krinjestvo
milosti Božje, po kojoj Bog krajuje u nadim da-

Digitized by VjUUV IC

KBA^iEVATI, đ, e).

455

KBA^iEVlĆ, b.

sama. F. Matić 18. Kra)uje li u liema |abav?
Đ. Bašić 147. A kra)uje sva hrabrenost a na-
rodu slovinskomu. And. Kačić, razg. 2*. Ne
bude grijeh kra)evati u vaSemu umrlomu tiielu.
J. Matović 425. — S akuzativom, vidi c, a) na
kraju. Basloga s kojijem kra)uje u svoje vjerne.
J. Matović XXVI*.

f) 8 prijedlogom na i lokativom. Koji
(grijeh) dan današi&i krajnje na svijetu. M. Orbin
168. (Ogan) očistiće (svtt) od holosti, od lako-
mosti, od bludnosti, koje nečistoće toliko i]ad
godina na liemu kra|evaSe. J. Banovac, razg. 3.

— GrijeSkom 8 akuzativom. Ti kra}uješ na svijet
samo (ljepoto!). J. Eava£in 42«.

g) 8 prijedlozima medu, sred, vidi c, c).
U svakom od svetaca jedna osobita krepos raedu
inijem kra)evala je. I. Đordić, ben. 97. Kad
poče medu nima danguba kra]evati, tad kriposti
pomai^kaie. J. Banovac, pripov. 242. Medu nama
}ubav bratinska kra]uje. J. Filipović 1, 359l>.
Kad bi medu bratjom krajevala srčba. P. Fili-
pović 48. — Kruh živi, koji kra}uje srjed nebesa.
J. E. Guftetić 21. — Amo pripada % ovaj pri-
mjer: Krajuj po sridi srca moga kra}estvom pri-
slatke milošće. P. Badovćić, nač. 286.

h) mjesto 8e javfa mjesnijem adverhom. Da
se mir čuje, gdi smeća kra]uje. I. Gundulić 114.
y dno leđne Grotlandije, gdi kra]uju mrazi jaci.
G. Palmo tić 2, 853. Sva ostala mora gore u
ognu strašna boja, svud kra|uje Marte oholi. 2, 3.
e. triumphare, također u prenesenom smislu,
o svecima koji uiivaju slavu rajsku. Sveti kra-
jnju na nebu. Transit. 181. Ufaju prijati kra-
jestvo nebesko i u nemu kra(evati. A. Komu-
lović 11. Kra)evati s Isukrstom na neba. B.
KaČić, nasl. 54. Prva (crkva) jest kra}ajućih.
F. Glavinić, cvit 438^. Giiino ćemo kra)evati,
i u vijeke s Bogom stati. J. KavaAin 478l>. Ne-
ćemo kra|evati š nim u slavi nebeskoj. A. Baćić
84. Ako želimo krafevati I Aime (Isusom) . . .
J. Banovac, razg. 37. U^ kra|u^e na visini . . .
V. DoSen 222*.

KBAlJiEVA VELIKA, /. ime selu u Slavoniji
u županiji požeškoj. Bazdije). 126.

KRA^JEVCI, Krd}ev&ca, m. pl. tijesno ime u
Slavoniji, a) selo u županiji srijemskoj. Bazdije).
145. — b) puifta u županiji virovitičkoj. 138. —
pomiiie se xviii vijeka. Po Zvirnaku, Nartu, Se-
lištu, Kra}evci. M. Katanćić 53.

KBA^iEVČANI, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Bazdije). 65.

KBA^iEVČANIN, m. čovjek iz Krd)ev&c& u
Srijemu. V. Arsenijević. -- Množina: Krajev-
čani.

1. KBAVEVČICA, /. Bana viridis, vrsta žabe,
Zaistovci kod Križevca. D. Hire.

2. KBA^iEVČICA, /. ime za lieke vrste kru-
šaka i jabuka.

a. kruške. Krajevčica, kruška. Vinica. S. Pe-
tar kod Ludbrega. Đ. Hire. Kra]ovčica, češ.
kralovna, suvrst malene žute kruške dozrijeva-
jućo o kra|evu (Podravina). B. Šalek, im. 169.

b. Krajevčica, jabuka. S. Petar kod Lud-
broga. D. Hire.

1. KBAtiEVICA, /. kraleva žena, vidi krajica.

— U narodnoj pjesmi našega vremena, a između
rječnika u Vukovu (vide kralica). Kraje banu
poŠijaše: ,Podaj mene banovicu, ja ću tebe kra-
jevicu i dva sina krajevića*. Nar. pjes. vuk. 1,
342.

2. KEA^iEVICA, /. vafa da je nekakav porez
ili kmetska služba kra^u. — Na jednom n^estu

XVI vijeka. Sa vsimi složbami i dohotki, kimi
su dužni služiti i davati kmeti, koji na tih re-
čenih selih stoje, gradu naiemu Oz|u, samo iz-
nim]ući vanka dižmu ... i kra)evica. Mon. croat.
274. (1575).
3. KfiA^iEVICA, /. n^esno ime,

a. dva sela u Bosni, a) u okrugu travničkom.
Statist bosu. 62. — &; « okmgu Doiie Tuzle.
101.

b. trgovište u Hrvatskoj u županiji ma-
druško-riječkoj, lat. Portus regis, Portus regius,
tal. Portor^. Bazdije). 56. vidi: 568. Albuin kra],
pntnjući iz Srijema u latinsku zem)u, zgradi
Kra)evicu u primorju hrvatskomu aliti Vinodolu,
ka se sada stara Kra|evioa zove. P. Vitezović,
kron. 49.

e. brdo u Srbiji u okrugu cmoriječkom. Nad
Zaječarom, na južnoj mu strani, brdo je ,Kra}e-
vicaS na koje je, po priči, iz Kostoca pobegla
neka kra)ioa. M. Đ. Milićević, srb. 916.

KEA^VIČKI, vidi kra)evićski.

KBA^iEVIČNA, /. krafeva kči, — isporedi go-
spodična. — U jednoga pisca XYui vijeka. Slavske
toke zatočnice, kra)evična Gaptislava, ... J. Ka-
vaiiin 273b.

KBA^VIĆ, m. sin krafev. —- Od xiv vijeka
(vidi h), a između rječnika u Voltigijinu (griješ-
kom krajevič ,regolo, re piccolo^ ,kdnigleiu'), u
Stuličevu (,r6gis filius'), u Vukovu (,der kdnigs-
sohn' ,filius regis*), u Daničičevu (Kra)evićb). --
U Voltigijinu je rječniku dem. kra), ali drugdje
nema toga značei\a. I rus. Kopo.ieBHH'b, t češ.
krdlevio, krdlovio, t po\. krolewio znače: krafev
sin.

a. uopče. Vladislave, po)aČkoga slavna kra)a
slavni sinu ! . . . kra)eviću glasoviti ! . . . I. Gun-
dulić 286. Lijepi i mladi kra)evići na i&egovijeh
zracih sjaju. 398. Neka urešen š iiime (oklopom)
bude ko je dostojno kra)eviću (Akilu). G. Pal-
motić 1, 181. Koje će (Luhrecije) kriposti kra-
}ević zavidjet. 2, 495. Amnon naj stariji kra-
jević. I. Đordić, salt. xv. £lra)ević Jonata. A.
Kalić 512. Kra)e banu poši)aSe: ,Podaj mene
banovicu, ja ću tebe kra)evicu i dva sina kra)e-
vića*. Nar. pjes. vuk. 1, 342. Kupi vojska (ruski)
kra)ević Mijajlo. (U ostalom se u toj pesmi kra-
)ević Mijailo jav]a na mesta Jana Sobjeskoga.
S. Novaković, oblačić rade. 21). 8, 48.

b. nqj glasovitiji je junak u narođnijem
pjesmama Marko Kra|ević, sin krafa Vukašina.
Vb Idto 6908 (= 1394) Mirče vojevoda vlaški
razbbi cara Bajazita na Bovinahb. i pogjbd
Marbko Kra)evićb i Kostadinb i Dragašb, oktom-
vrija 10. Oktlz. pam. šaf. 74. (oko 1554). Pro-
svijetlit se je u iiih (bugarkinah) hajo Svilojević
još Mihajo, i Kra}ević junak Marko. L Gun-
dulić 813. Kra)eviću kamo Marko ? J. Kava£in
233*. Bio je i on s Markom Kra)evićem. (Z).
Poslov. danič. Da jedno mi biše vitez Marko
Kra)evića. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 10. Nahodi
se u mojim prošastim lu&ižicam u govorenu od
Kra)evića Marka . . . And. Kačić, razg. 164. To
je način svetac posvetiti ... ali nije u kolu pi-
vati, Kraje vica ko svetca slaviti. M. A. Bejković,
sat. C7b. No idite u Prilipa grada do dvorova
Kra)evića Marka. Nar. pjes. vuk. 2, 192. Dok
je glasa Kra)evića Marka i negova vidovita Šarca
1 Aegova šestopera zlatna. 2, 219. Ja sam glavom
Kra)eviću Marko. 2, 398. Kad je vojsku voje-
vati, onda se viče : ,Kamo junak Kra)eviću
Marko?* A kad je šićar dijeliti, govore mu: ,0t-
kuda si, neznana delijo?* Nar. posl. vuk. 117.
Marko Kra)ević i vila. Vuk, nar. pjes. 2, 215.

Digitized by

>Joogle

KRA^^EVIĆ, b.

456

KRA^EVSKI, 1, a, a).

— Po imenu Marka Krajevića zovu se % iheka
mjesta^ n. p. : Na Vardaru stdne visoke do oblak,
i tu je pro8d6en kamen, to načiiien put, zove se
Demir-kapija Marka Kra)evića. Glasnik. 31, 800.
(1704). Malo pred (selom) Opancima, gotovo
prema Mniavčevoj gradini, imaju u ravni dosta
po razdaloko nekolike gomile kamena za koje se
onuda govori da su bijege odakle je skakao Marko
Krajević i to se zovu ,Kra)evića skakala^ Vuk,
rječn. kod MrnavČeva gradina.

e. kao prezime. — U Dubrovniku od xviii
vijeka. Pjesni razlike Đominka Šimuna Zlata-
rića Dubrovčanina ispisane u Dubrovniku 1779
po Antunu Krajeviću. u D. Zlatarić (akademičko
izdane f Stari pisci. 21) xxxv. — xiv vijeka bio
je u Dubrovniku nekakav Dmitar (Mitar) Kra-
}ević, te bi mu ovo moglo biti prezime. Slvde se
namdri Dmitarb Krajevićb i tbdi se prigodiše posli
turačbki u načemb gradu da minu prdko mora.
dojde k namb Mitarb mole da ihb ne propustimo.
Spom. sr. 1, 28. (1400). vafa da to nije bio sin
Vukašinov i brat Markov j vidi: (Kraj Vukašin)
rodi 8 synove: Marka, Dmitra, Andrejaša. Okdz.
pam. Saf. 68.

KRA^iEVIĆSKI, adv. onako kao što Krajević
(Marko) radi. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj
našega vremena (u trećemu je stihu oblik kraje-
vički. Što će biti pisarska ili štamparska pogreška).
A med^ nima Haždaja Stevane, krajevićski štono
pije vino, kra}evički štono siječe sab}om. Pjev.
crn. 106b.

1. KRA^JEVINA, /. zem\a^ država nad kojom
vlada kraj (ima drugo znaćene pod c). — Od xv
vijeka (vidi kod c), a između rjećnika u Mika-
finu (vidi krajevstvo), u Belinu (,paese, terra o
regione* »regio* 535»), u Voltigijinu (.reggenza;
regno' ,regierung; reich*), u Stulićevu (,regnum,
imperium'), u Vukovu (,des konigs land, das kd-
nigreich* ,regnum'), u DaniČićevu (,regnum*).

a. zemfaj driava u pravom smislu. Mnoge
crnce tim sjedini, da podu iskat Ijepos novu po
bosanskoj krajevini. I. Gundulić 378. Drag je
svemu puku svomu i bosanskoj krajevini. G.
Palmotić 1, 315. Iz franačke krajevine. 2, 48.
Pd naše kra)evine. 2, 105. Ki pojačku kra}e-
vinu gospoduje. 2, 300. Pomaukane pravde raz-
dje)uje kra]evine. M. Badnić 244l>. Padahu gradi
i kra|evine. J. Eavai^in 214^. Zapojski, kra}e-
vinu ki ugarsku stiSta silom. 288^. Satira gra-
dove i kra|evine za pedepsu oholnika. A. d. Bella,
razgov. 145. Okrui^ena tri putnika . . . podižu
se iz iztoČnijeh krajevina. B. Zuzeri 28. Kako
je običaj općeni u mistu, iliti kra|evini. P. Fili-
pović 39. Koji se u krajevini Ašverinoj nahode.
E. Pavić, ogl. 379. Osta jadna Vojsava krajica
i brez kra|a i brez kra)evine. And. Kačić, razg.
88*. Svud po franačkoj krajevini. I. M. Mattei
226. U Ingliteri, u Italiji, u Poloniji i u to-
likim drugim krajevinama. I. J. P. Lučić, bit.
67. Dok ne priđu u države od pojačke kraje-
vine. P. Sorkočević 593l>. Zadrma se turska
carevina, začudi se sedam krajevina. Nar. pjes.
vuk. 1, 499. A moj babo, Vukašine kraju! malo
r ti jo tvoje krajevine? 2, 196. I vlaškijeh
sedam krajevina. 2, 2;J3. Prošao sam devet kra-
jevina i dosetu tursku carevinu. 2, 830. U svoj
zemji, u svoj krajevini. 2, 539. Trojedna kraje-
vina puna puncata Srba. M. Pavlinović, razg. 20.
1). (nebesku) krajevina, metaforićki: raj. Da
se tebi tote otvori slavna rajska krajevina. A.
Vitajić, ost. 137. I u i'iem (Hristu) da su pravi
puti od nebeskijeh kiajevina. J. Kavanin 2^. Ti
su ki su prem obsjeli krajevinu od nebesa. 866*.

Niti jo mogo jude od iskvarena osloboditi, niti
u krajevinu nebesku uvesti. I. Velikanović, uput.
1, 82.

c. krafevaifiet krajeva čast, vidi i krajevstvo.

— Ovo rijetko znaćene vafa da je u ovijem pri-
mjerima: (Car Suliman) dade kra)evinu u Bu-
dimu Janušu, vojvodi herdejskomu. Okdz. pam.
Saf. 83. (oko 1554). Zaludu ti, moj brate, u Bu-
dimu krajevina. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 36.
Komu kruna i sreča dopane na rusu glavu, da
se broji negova u Budimu krajevina. Nar. pjes.
bog. 82. A krasnu jo pesmu započeo od svi naši
boji i stariji, kako j' koji drž'o krajevinu po če-
stitoj po Maćedoniji. Nar. pjes. vuk. 2, 216.

2. KRI^jEVINA, /. ime nekijem bijkama.

a. vrsta vinove loze i grozda i vina. Kraje-
vina, rother Portugieser (Zagreb, Križevci). B.
Šulok, im. 169. — isporedi dinka.

b. vrsta jabuke u Zagrebu. B. Šulek, im.
169.

3. KRA^jEVINA, m. u narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena ima Marko Krajevina
mj. M. Krajević (u istoj pjesmi na drugijem mje-
stima stoji Krajević • Krajić). Mio zete. Marko
Krajevino! Pjev. crn. 215^.

KRA^EVINE, /. pl. ime n^estu u Hercegovini,

Schem. herceg. 1878. 79. S. Novaković, obi. 42-

KRI^EVINSKI, a4j. koji pripada krajevini^

— U jednoga pisca našega vremena. Životarili
su od milostino krajevinske blagajne. M. Pavli-
nović, rad. 180. Hrvatska šaje krajevinska dva-
poslanika, razg. 104.

1. KRA^iE VKA, /. u Vukovu rjećniku : (u Šu-
madiji) ovca u koje se nađu četiri bubrega.

2. KRA^iEVKA, /. ime bijkama. Krajevka,
češ. kralovka (su vrst kruške), 1. suvrst krupne
jabuke dozrijovajuće o krajevu (Vajavac) ; 2. su-
vrst kruške (Zelina); 3. konigspilz, Bolotus re-
gius Krombh. (Janda). B. Šulek, im. 169.

KRA^EVKINA, /. žensko ćejade iz Krajevaca.
V. Arseni jević.

KRA^iEV^iE, n. u Stulićevu rjećniku uz kra-
jevina. — nepouzdano.
KRA^EVO, n. mjesno ime.

a. vidi u Vukovu rjećniku: varoš u Kara-
vlaSkoj (,KrajowaO.

b. selo u Srbiji u okrugu aleksinaćkom. K.
Jovanović 91.

KRALJEVSKI, a4j. koji pripada kraju (uopće)
ili krajevima. — Od xiii vijeka (vidi kod 1, b),
ali se nalazi i u drugijem slavetiskijem jezicitna,
isporedi rus. Kopo.\eBCKiii, ćeš. kralovsk;^-, poj.
kr61ew8ki. — Između rjećnika (u Mikajinu samo
adverabj vidi kod 2), u Belinu (.reale, agg. da re'
,regius* 609>^), u Bjelostjenćevu (krajevski, krajev
,regius, regificus*), u Jambrešićevu (,regius*), u
Voltigijinu (,regio, reale, regale' ,kuniglich'), u
Stulićevu (,regius, regalis'), u Vukovu (,k6niglich*
,regius, regalis'), u Danicićevu (kra}evbskyj ,re-
gius').

1. adj.
a. koji pripada kome mu drago kraju ili
krajevima uopće.

a) uopće. Smrt ne gleda ničije lice, je-
dnako se od ne tlače siromaške kućarice i kra-
jevske tej poluče. I. Gundulić 288. ^ I u Uega
svjete prosi od živjena krajevskoga. G. Palmotić
2, 153. Kod tolikijeh drugijeh carskijeh i kra-
jevski jeh kćeri. Nar. prip. vuk. 219. — Atno pri-
padaju i ovaki primjeri: Ku (krunu) s imenom
krajevskime prvi on primi od cesara. I. Gun-

Digitized by

Google

KEA^iEVSKI, I, a, a).

467

KRALJEVSTVO, a, c) aa).

đulić 428. , Da kra|ev8ka Aoj nevjesta i junaka
čestiti te. G. Palmotić 1, 182. Od ne maiie dike
i slave kra}ev8ku ćeS naći }ubi. 2, 242. — Kra-
jevski prorok (David). F. Lastrić, test. 45a. 63b.
svet. 4b.

b) koji je onaki kao što biva u krafeva,
koji se pristoji krafu. Ako uzmnožnos, s kom
uzrasti, i krajevsko srce tvoje u požudah sada
stoje od uresa vedre časti. I. Gunđulić 23. Da
Krunoslav kra} ne stoji na krajevskoj svojoj riči.
6. Palmotić 2, 235. On, kra|evske ki je riječi,
srca u svem plemenita. 2, 265. Uresi su ti ve-
lici i kra)evske sasma sprave. 2, 324. Pun kra-
(evskog blagodarstva kaSteo Brenski vam po-
kloni. J. Eavai^in 190b. — Na kra]evsku stoji
adverbijalnOj isporedi 2. Na krajevsku ,real-
mente, da re' ,regie^ A. d. Bella, rječn. 609«.
Uresima i napravam na kra}ev8ku načii^a je. B.
Znzeri 98.

b. koji pripada krafu kome mu drago ili
krajevima, ali jedne driave. Vlasi vsi siie kra-
]evske drbSave. Mon. serb. 18. 4 namastiri kra-
Jevsci. 14. (1222—1228). Potvrjenje kra|evskim
listom. Mon. croat 116. (1476). IdoSe k sudcu
kra|evskomu. Mirakuli. 181. KAige kra}evske
(libri Be^um u sv. pismu). Korizm. 58*. Koje
mjeeto bješe grad redovnički i kra}evski. M. Div-
ković, bes. 53«. Od hrabrena i slobodna srca,
koje smrt pogrduje, riječi uzmnožne svijes ma
čuje, o kra}evska kćerce ugodna! I. Gunđulić
48. Poklisar se carski upravi kra)evskijeh put
dvorova. 426. Krajevsku kd da vlas nesrecan
dobudem? G. Palmotić 1, 53. Sred Budima
krajevskoara. P. Kanavelić, iv. 5. U parisinskoj
krajevskoj kAigaonici. A. Kanižlić, kam. 6. On
je od s vitle kra|evske krvi. 371. Da im se sva
iz dolaska krajevskog u pomoć dadu. E. Pavić,
ogl. 357. Krajevski grad. Nar. prip. mikul. 40.
Kra^evska naredba ,intimat (regierungs-erlass in
Ungarn, ordonnanz)'. Jur. pol. terminol. 291. Kra-
(evska parnica, causa regalis. Zbornik, zak. 2, 511.
DohodiJL dosadašnjih pravica zema)ske gospode
dolazećih pod imenom ,kra}evskih dobročinstva'.
3, 95.

c. kod mje»nijeh imena u Bosni. Krajevska
gora. Glasnik. 20, 275. 21, 316. 317. — Krajevska
planina. 20, 274. 21, 816. 317. 22, 31. — Kra-
jevski stan, zidine. 22, 5.

đ. kod imena bifaka.

a) krajevsko srce, Verbascum L. — U
BjelostjenČevu rječniku (u latinskom dijelu kod
verbascum) i otale u Šulekovu imeniku. 169.

h) kra}evska salata, u ugarskijeh Hrvata.
Kra)evska salata, bod)av korov rastući po Aivah
i livadah (Brlaković), Ononis spinosa? B. Šulek,
im. 486.

c) krajevska svijeća, u ugarskijeh Hr-
vata (po zapadnom govoru svića). Kra)evska
svića (prema nem. konig^^kerze), Verbascum thap-
3US L. (Brlaković). B. Šulek, im. 486.

2. adv. krdjevski, onako kao što u krajeva
bivay kao što krajevi rade, vidi 1, b. — Između
rječnika u Mikafinu (kra|evski, kako kra} ,regie,
regifice*), u Belinu (,realmente, da re' ,regie' 609*),
u BjelostjenČevu (kra)evski, po krajevsko ,regie,
regaliter, regifice, regum more'), u Stulićevu (kra-
jevski, na krajevsku ,regie, regaliter, regio appa-
ratu*). Od ^krajevske vaše dike tač ,krajevski'
dočekani. G. Palmotić 2, 315.

KBA^iEVSTVO, n. krajevska vlast, krafevska
čast; krajevska država, vidi krajevina. — Može
ispasti prvo v (krajestvo), to se noj prije nalazi
u bosanskijem spomenicima xiv vijeka (Mon. serb.
231 god. 1398. 234 god. 1399). — Od xiv vijeka,

ali se nalaai i u drugijem slavenskijem jezicima,
isporedi rus. KopojieecTBo, čeŠ. krdlovstvi, poj.
kr61estwo. — Između rječnika krajevstvo ima u
Belinu (,ream6, regao' ,regnum' 609), u Štuli-
čevu (v. krajevina), u Viikovu: 1. ,das k5nigthum
(wiirde des kdnigs)*. — 2. ,das kdnigreich' ,reg-
num'; u Dam'^'ć^i« (kralevbstvo ,regnum' vlast;
država); kra)estvo u Mikajinu (kra}estvo, kraje-
vina ,regnum' t kod država), u Belinu (vidi kod
b, b) CM)), u BjelostjenČevu (krajestvo, krajevina
,regnum, regio'), u JambreŠičevu (,regnum*), u
Voitigijinu (,regno, impero* ,konigthum, reich'),
14 DaniČičevu (gledaj kra}evbstvo).

a. krajevska vlast, krajevska čast, krc^vane,

— Odo znaČeihe često se nahodi u starije doba.

a) uopče. krajevstvo. Jako da vSnčajetb
brata svojego na krajevbstvo. Domentijan^ 246.
Krajevstvombvdnčavb. Domentijanb 166. V^nčanb
byhb na krajevbstvo. Mon. serb. 90. (1330). Vbzla-
gajetb na se vdnbcb kra{evbstva srbbskago. Okdz.
pam. Saf. 54. Prut od krajefstva tvoga. Ber-
nardin 9. paul. hebr. 1, 8. BiŠe prestavjeno ce-
sarastvo rimsko krajevstvu franačkomu. Mira-
kuli. 19. Po krajevstvu vrimennomu. Korizm.
la. Tako dokona gotskoje krajevstvo va Italiji.
Š. KožiČić 14*. U vrime negova krajevstva prista
u veselju sva zemja. Dukjanin 24. Krajevstvo
svakako hranim ti za pokoj, neprijatej nikako
negoli sluga tvoj. I. Gunđulić 189. Na krajevstvo
od koljena od sto kraja kraj te rodi. 316. Tko
bi reko kraj.-Filipu i Lesaudru da ima doći Aih
krajevstvo na tač slipu i posluhu i nemoći? J.
KavaAin 289b. — krajestvo. Prut od krajestva
tvoga. Zadar. lekc. 3. paul. hebr. 1, 8. §ibika kra-
jestva, to je šibika pravde. N. Babina 22*. paul.
hebr. 1, 8. Gdje krajestvo drži svoje Menelao.
6. Palmotić 1, 234. Ostoju Bošii^aki z krajestva
zvrgoše. P. Vitezović, kron. 117. Ne viđahu
pri nemu ikakva biliga krajestva. A. d. Bella,
razg. 10. Posli koga stupi na krajestvo Aegov
sin. And. Kačić, kor. 235. Štipan kraj baci kra-
jestvo i fratar se učini. 421. Da će Aoj i za-
ručniku Aejemu krajestvo pustiti. Nar. prip.
mikul. 16.

b) 0 samu se kraju u starijim kMgama
kaže: (liegovo) krajevstvo. €ia) krajevstvo. Mo-
limb se prdvysokomu ti krajevbstvu. Danilo 195.
£1 postavjenif^/i^ igumenbskomb, jegože po pravdS
izvoli kralevbstvo. Mon. serb. 14. (1222—1228).

— u povejama vrlo često kraj o sebi kaŽe: kra-
jevstvo mi. Milostb stvori krajevbstvo mi vla-
steličićemb dubrovbčbkimb. Mon. serb. 16. (1222
— 1228). Podbpisahb rukoju krajevbstva mi. 20.
(1234). Boditeji kraJevbstva mi. 58. (1293-1302).
Jegože Bogb izvolii po krajevbstvS mi gospodb-
stvovati srbbskimb krajevbstvomb. 81. (1302 —
1321). — bb) krajestvo. DojdoŠe veličbstvu kra-
jestva mi a>db slavnoga grada Dubrovneka ple-
meniti vlastele i poklisarije. Mon. serb. 231.
(1398). Krajestvo mi preseže i roti se. 234. (1399).
Na krajestvo mi jakože i na prvihb mojih priro-
ditej gospodb krajevb bosanbscihb. 804. (1420).
Što bi V rukah krajestva našega. Mon. croat.
66. (1446).

c) kao vlast ili čast uopče; često u oso-
bitom (bibličkom) značenu.

aa) uopče. krajevstvo. Ti si liih (oči
mojih) blaženstvo, i drag mir u trude van koga
krajevstvo ino vik ne žude. D. BaAina 34*. I
ubožtvo blaženo je, er krajevstvo negovo je . . .
J. KavaAin 75b. _ krajestvo. (Venere govori
Kupidu:) Krajestvo ako tve ne budeš svetiti...
a Kupido odgovara: Tvojome liposti stoji me
krajestvo. M. Držić 37—88. Krajuj po sridi srca

Digitized by

^uogle

KEA^iEVSTVO, a, e) aa).

458

KEA^iEVSTVOVATI

moga kralestvom prislatke milofiće. P. Badovfiić,
nač. 286.

bb) Božje kra)ev8tvo, u hibličkom smislu :
mesijino krafevstvo, Isusova crkva. kra}ev8tvo.
Nima didine v krajefstvi Isukrstovi ni Božjem.
Bemardin 43. paul. ephes. 5, 5. Jere on sam
čekaše krajevstvo Božje. 84. Inc. 23, 51. I posla
Aih pripovidati (pripovijedati. BaAina) krajevstvo
Božije. Bernardin 118. N. Baiiina 142«. luc. 9, 2.
Negova krajevstva neće biti konac. M. Marulić
167. Govoreći; »Pokoru čin'te, približa se carstvo
nebeskog — gdi daje rasumiti, da je krajevstvo
nebesko pokora. Narufin. 46b. i krajevstvu Ae-
govu ne bude konca (svrhe. Bandulavić). N. Ra-
bina 179*. I. Bandulavić 4b. luc. 1, 38. — kra-
]estvo. £i čekaše i sam kra)estvo Božje. Zadar,
leko. 25. luc. 23, 51. I krajestvu liiegovu ne bude
konca. 89. luc. 1, 33. Koji čekaše i on krajestvo
Božije. N. BaAina 106*. luc. 23, 51. Pridi kra-
jestvo tvoje. Kateh. 1561. Bl». F. Vrančić, rječn.
127. L T. Mmavić, nauk (1702). 10. I. A. Ne-
nadić, nauk. 26. I^egovo krajestvo jest osobito
krajestvo duhovno. J. Filipović 1, 71^. Zašto
Jesukrst nije ktio postaviti svoje krajestvo na
zemji? J. Matović 65.

cc) (nebesko) krajevstvo moie enačiti:
uživali rajske slavt^ vidi krajevati, e (drugo je
ovdje kod b, b) aa)). krajestvo. Ufaju po mi-
losti Božjoj prijati krajestvo nebesko. A. Komu-
lović 11. Dojite, blaženi, od oca moga uzmite
krajestvo. M. Orbin 249. Budalast je oni tr-
govac koji krajestvo nebesko prodaje. 8. Mar-
gitić, ispov. 41. Kajsku slavu i krajestvo š Aime
uživaju. J. Kavaiiin 518*. Imaćemo krajestvo
nebesko. F. Matić 8.

b. u konkretnom smislu, država nad kojom
kraf vlada, gdjegdje i uopće driava, pokrajina,
vidi kra|evina, a.

a) uopće, krajevstvo. Biše smutila v ugr-
skom krajevstvi velika. Mon. croat. 318. (1387).
Vojevoda veliki krajevbstva bosauBskoga. Mon.
serb. 318. (1421). 440. (1446). Bi izignan iz kra-
jevstva svoga. Korizm. 10*. Kra)i ki su svoja
ostavili sva kra)evstva družim u vlas. Đ. Ba-
liina 52b. Svekoliko krajevstvo i^egovo. M.
Divković, bes. 7*. Bodno mjesto ka ostavi i kra-
jevstvo slavno svoje. I. Gundulić 45. Mru kra-
jevstva, mru gradovi, i i^ih plemstvo trava krije.
234. Sto krajevstva gdi se čuje slovinsko ime
slovit sada. 276. Od Persije silna kraja naj
prije dobit odlučuje, i krajevstva sva ostala. 359.
Podiže so plaho dijete, mlad car Osman s Cari-
grada, da čestitu krunu lešku sabjom smakne i
potlaČi, i pod tursku silu tešku i&e krajevstvo
uharači. 416. Množ krajevstva, množ otoka drži
i časti za proroka Mahumeta. 477. Filisteji su-
sjedi izraelskoga krajevstva. I. Đorđić, salt. ]x.
Šta krajestvfi sad svit broji. V. Došen 125*. Go-
spodnju više svijeh naroda krajevstva svoga. L.
Radić 89. £ra) na cara udariti neće, niti može
krajevstvo na carstvo. Nar. pjes. vuk. 4, 135.
Dade mu pola krajevstva. Nar. prip. vuk. 108.
— krajestvo. Ne nahodi se nijedno krajestvo
gdi se ne štuje ime Jezusovo. A. Gučetić, roz.
jez. 2. Mora vrla, ki (sic) gradove i krajestva
cijela ždere. I. Gundulić 363. Ide u krajestvo
od Sicilije. F. Glavinić, cvit. 72*. U rukah koga
jesu svi zakoni krajestvi. F. Glavinić, cvit. 149b.
Krunoslave, kraju znani, ki krajestvo razpro-
strani. G. Palmotić 2, 275. Bazširio po razliki
krajestvi. S. Margitić, ispov. iii. Svim mudracom
i^egova krajestva. P. Macukat 6. Kra)i, bani i
gospari našijeh od krajestva. J. Kavanin 270b.
Hoti Kalifo, kraj Tatarski, Krstjane iz svoga

krajestva izkorenut. J. Banovac, razg. 18—19.
Kraj od Arime odredi mučit Krstjane, koji se
u negovu krajestvu nahodjahu. 68. Po mnogih
mistih i krajestvih. J. Filipović 1, iv. Vidismo
izgubjeiiie toliki gradova, krajestva, cesarstva kr-
stjanski. 1, 212b. Kako običaiu u Italiji i u
drugih krajestvih. P. Filipović 39. Olofemo
podloži vši tolika krajestva. F. Lastrić, test 19b.
Vas puk on\(h) krajestvi bio došao. 62*. Glad
bijaše strašan po svemu krajestvu. 246b. Odtud
dakle povrati so u krajestvo gdi se rodi. P. Kne-
žević, Živ. 42. Da gradove sruše tvrde i kraje-
stvo da nagrde. V. l5ošen 264b. Potegnuvši sve
svoje krajestvo za sobom. And. Kačić, kor. 286.
Jer on veli da jedno krajestvo . . . il^ grad koji
ili varoš budi ... M. A. Bejković, sat. K3b.

b) u širemu i metaforičkome smislu.

aa) nebesko krajevstvo, rq;. krajevstvo.
Primi tebe Isukrst u krajevstvo nebesko. Sta-
rine. 1, 225. Imam priti v nebesko krajevstvo.
Transit. 20. Pribivajte u krajevstvu nebeskomu.
Zbom. 125b. i^a onomu svijetu u krajevstvu
nebeskomu. M. Divković, bes. 7 b. — amo pri-
pada i ovo: Hoću te u moje krajevstvo primiti.
A. Gučetić, roz. jez. 12. — krajestvo. Svih ve-
rujućih u Aega na nebeska krajestva dovel jest.
Život kat star. 1, 219. Krajestvo nebesko ,pa-
radisus, regnum caelorum^ J. Mikaja, rječn. No
može se ulisti u krajestvo nebesko. 8. Margitić,
fal. 246. Krajestvo nebesko ^paradiso, luogo de^
beati nel cielo^ ,regnum coeleste*. A. d. Bella,
rječn. 539*. Da u krajestvo ideš s Aime (s Bo-
gom). J. Kavai^in 13*. Pode u nebesko krajestvo.
A. Kanižlić-, kam. 91. Nećeš krajestva nebes-
koga nikad viditi. M. Dobretić 79.

bb) krajevstvo zemajsko, prema predai-
nemu snačenu, moie biti gdjegdje isto što raj ze-
majski. — krajestvo. Krajestvo zemajsko ,para-
disus terrestris*. J. Mikaja, rječn. kod krajestvo.
Krajestvo zemajsko ,paradisus terrestris^ I. Bje-
lostjenac, rječn. kod krajestvo. Od svakoga voća
krajestva blaguj. J. Matović 26. (Djavao) na-
skoČi prve judi u krajestvu. 509.

cc) kao da je metaforićki smisao može
se shvatiti i u ovakijem primjerima: V duhov-
nom krajevstvu i guvernu. Anton Dalm., ap. h2*.

— Poglavica paklenoga krajestva. P. Zoranić
9b. — Svrhu sviju krajestvi nebeski, zemajski...
F. Lastrić, test 179*.

c) kao prijedio u naj širem smislu (a ovom
primjeru: more). Trozubje ako vrlovito silnijeh
osti cijevi crne u kolovrat ne obrne sve kra-
jevstvo valovito. I. Gundulić 37.

d) metaforićki, o onome što je kome nqj
draže, što mu naj veće vrijedi. Pokli se ja na-
bodu uz krajevstvo moje drago, uz žudjenu mu
gospoju. G. Palipotić 2, 303.

KRA^iEVSTVOVATI, krdjevstvujem , impf.
krafevati. — Postaje od krajevstvo, te v može
ispasti kao i u ovoj rijeci. — xiv vijeka, a iz-
među rjećnika u Danićićevu (krajevbstvovati ,re-
gnare'; krajestvo vati, gledaj krajevbstvovati). Da
ne ima vlasti ni sarob krajevbstvujej vbzeti čto.
Mon. serb. 75. (1302—1321). Da primetb naka-
zanyje cutb krajevbstvujuštago. 114. (1321 — 1836).

— Može imati uza se instrumental kojijem se
pokazuje država kra(eva. Jegože izvolii Bogb po
mne krajevbstvovati srbbbskoju zemjeju. Mon.
serb. 75. (1302—1321). — Država može biti i u
loc. s prijedlogom u (vb), vidi krajevati, c, a).
Jegože Bogb izvoli krajevbstvovati po mn§ vb bo-
godarovanbndmb otbčbstve našemb. Deč. hris. 66.

— Bez V. Spodobenb bdhb krajestvovati va se-

Digitized by

Google

KRA^iEVSTVOVATI

459

1. KBA^ilOA, e.

m]ahi» roditelb i praroditelb naŠihb. Mon. serb.
285. (1399).

KBA^iEVŠICA, /. suvrst krupne jabuke do-
zrijevajuće o kralevu (Valavac). B. Šulek, im.
169.

KBA^iEVŠTINA, /. jus regale, novčani do-
hodak što pripada krafu ili državi, kao n. p. od
kra}evijeh dobara, ili od prodaje duhana ili soli,
od ruda itd. — NaČineno u naše vrijeme. Kra-
Jevstina, stat. frc. ,domaine' ,đom&ne, krongut',
tal. ^demanio' : lat. jus regale' »hoheitsrechtS tal.
^regalia^ B. Sulek, rječn. znanstv. naz. Era-
{ovština od rakije ,brantweinregar. Jur. pol.
terminol. 101. £ra)evština lova Jagd-regal (lan-
desfiirstl.)'. 293. Zakoni i naredbe postojeće na
obranu kra}evštine poštanske. Zbornik zak.
1866. 49.

KBA^I, m. pl. mjesno ime (uprav plur. kra}).

a. u Crnoj Gori kapetanija. Glasnik. 40, 21.

b. zaselak u Srbiji u okrugu iačanskom. K.
Jovanović 171.

KBAlilC, m. dem. kra|, vidi 1. krafić. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(,regulusO i u Jambrešićevu (^egulus*).

a. vidi 1. kra)ić, b. Bješe njeki kra}ic komu
se sin razbacaše u Kafamau. (joann. 4, 46). M.
Đivković, bes. 882*.

b. vidi 1. kra}ić, c. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku : kra)ic ptica .regulus, regaliolus, rex avium,
trochillos 1. trochilus, troglodites passer', i u
Jambrešićevu: kra|ic, ptičica »regulus*.

1. KRA^jICA, /. regina. — Akc. se mijena u
gen. pl. krSjica. — Od prvijeh vremena, a u
svijem rječnicima.

a. žensko čefade što vlada kao kraf, što kra-
jnje.

a) uopće. Jelena kra|ica (žena krafa
Uroša p. Mon. serb. 56. (1289). vidi: Po pre-
stavjeniji muža jeje prijembši otb syna svojego
đostojnuju Čestb đrbžavy zemjb mnogyihb . . .
Danilo 58, život krafice Jelene, Ona krajica
Šabska. Transit. 26. Dvoranin mogući Ean-
đače, krajico od Etijopije. N. Baiiina 127b. act
ap. 8, 27. Katarina bijuć kralica njegda od
Cipra. J. Kavaiiin 214». Jer ćemo je postaviti
kra]icome nada svjema, planinkinu vilu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 30. Bihu poslani rimski po-
klisari kra|ici Teuti. And. Kačić, razg. 4. Kra-
lica Saba od zem]e Arapske, kor. 228. (Atalija)
učini se kraticom žudinskom. 261. Gleda i^ega
Budimska krajica (u cijeloj se pjesmi ne govori
o krafu). Nar. pjes. vuk. 2, 66. A kad vid'la
moskovska krajica, po imenu gospa Jelisavka...
3, 5H4. Do tri poklisara od tri vela kraja, fra-
načkoga a i rusinskoga, a treći je krajice in-
gleške. Osvetn. 3. 57.

b) bogorodica se zove kra)ica, isporedi
kra), b. Zdrava, krajico, majko od milosrđja!
I. Grličić 285. Zdravo, krajice majko! F. Parčić
95. — Blaženoj krajici nebeskoj. Mon. oroat.
119. (1492). Krajico nebeska, raduj se ! F. Lastrić,
test. 185t>. Nebeska krajico! Štit. 20. O Ma-
rije, krajice nebes. Korizm. 28^. Krajice od
nebes. N. Dimitrović 43. N. Naješković 1, 113. Svu
krajiju od nebesa i krajicu Judi slavu. J. Ka-
vanin 317^. Bogorodna krajica od nebesa ,ma-
donna, assolutamente, significa la madre di Dio'
,virgo mater*. A. d. Bella, rječn. 450*. — O kra-
jice rajska! Korizm. 68^. — Bogojubnost prama
majci našoj, anđeoskoj krajici. A. Kanižlić, fran.
141. Krajice anđeoska! F. Matić 103.

c) 0 ženskom če{adetu ne samo, nego i o
neživijem stvarima, ako se naznačuju supstanti-

vima ženskoga roda, govori se metaforički kra-
tica, ističući da daleko nadmaši^u (n. p. u fe-
poti, u dobroti) sve ostalo iste vrste.

aa) 0 Veneri prema ostalijem ženama.
Kratice svih gospoj. M. Držić 36.

bb) 0 ruži prema ostalome cvijeću. O
krajice svega cvijetja, lijepe ruse i čestite! G.
Palmotić 1, 131. Vid krajicu cvijetja ružu. J.
Kavanin 43^. Služi za stražu i obrai^ei^e ple-
menite krajice od cvitova, ružice. F. Lastrić,
od' 221.

cc) 0 danici prema drugijem zvjezdama.
Danica, svijem zvijezdam krajica. M. Vetranić
2, 12. Ljeposti tvoje zvijezda krajicu stižu da-
nicu. G. Palmotić 1, 313. Kad krajicu svoju
vide (zvižde). V. Došen 133l>.

(Id) 0 kakvu gradu prema drugijem gra-
dovima i državama. I krajica je od Azije slavna
Troja. P. Kanavelić, iv. 521. Nu krajice, tva
vedrina namagnuti nam ne štedi (govori Mle-
cima, tal. Venezia). J. Kavaiiiin 220».

ee) 0 čemu umnome. Voja je krajica i
meštar v kralevstvi od duše. Korizm. 5^. Tako
je umijenstvo (lat. humilitas, tal. umilt&) kra-
jica od svijeh kolicijeh dobrota. Zborn. 14^. Ova
krepos krajica od ostalijeh. I. Držić 153. Zašto
je voJa u čoviku krajica od moći, uda i oćućeiia
Aegovije. F. Lastrić, ned. 304.
b. krafeva žena.

a) uopće. Krajica Vladislavbja (udovica
Vladislavova). Mon. serb. 30. (1243). Trista
krajic imao je (Salamun). J. KavaAin 48l>. Nije
ono misec ni danica, nit^ je sunce nit' je pri-
odnica, već je ono slovinska krajica, po imenu
Jelina gospoja, lipa ćerca kraja frančeškoga a
Jubovca Nemaiiić-Stipana ; prid Štipana često do-
lazaŠe . . . And. Kačić, razgov. 49&1> (isporedi noj
prvi primjer kod a, a). Vino pije kraju od Bu-
dima a s krajicom svojom gospojicom. Nar. pjes.
vuk. 1, 443. (Kraj) krilo nosi gospođi krajici...
Tad otrča krajica gospođa. 2, 53. Uzeću te za
vjernu jubovcu, pa ćeš biti gospođa krajica.
2, 105. Krajica svoga muža nečim opoji. Vuk,
nar. pjes. 2, 61. Kad u bari kraja pregaziše i
krajicu u crno zavise. Osvetn. 4, 40.

b) kod osobitoga znaČena riječi kraj, vidi
kraj, c. — XIV vijeka. Žene da ne cubležu u
crbkvi, razbvd gospodina i krajica. Zak. duš.
pam. Saf. 50. otale u Baničićevu rječniku: kra-
jica, žena mladoga kraja.

C. u ovijem prin^erima znači: krafeva kći.
(Govori Korafka Arijadni:) Ter viđ blaga i po-
kojna, prikoj smrti poć u krilo od krajice jeli
dilo i odluka toj dostojna. (Arijadna odgovara:)
Svijetla sam se ja rodila, krunom pram se moj
resio ... I. Gunđulić 49. A rodica tva čestita,
koje plemstvu slike nije, krajica je glasovita od
cesarske Austrije. 278. Na svijetu je krajic vole
ke se nijesu još vjerile. G. Palmotić 1, 243.

d. upotrebfava se i kod nekijeh igara, kao
n. p. kod škaka, karata, ova riječ, kao i kraj
(vidi kraj, m).

e. vidi u Vukovu rječniku: Krajice, deset do
petnaest, lijepo obučenijeh i nakićenijeh djevo-
jaka koje idu o trojičinu dne od kuće do kućo
te igraju i pjevaju, jedna se djevojka (koja vaja
da je lijepa i sredhega rasta) među nima zove
,krajica', druga ,kraj*, treća ,barjaktar*, a četvrta
,dvorkina'. krajica se pokrije bijelim peškirom
po glavi i po licu itd. . . . Krajice igraju u da-
naši!ke vrijeme po Srbiji od Cera i od Međednika
do Timoka, i po Slavoniji kod Srba rimskoga
zakona; po Srijemu, po Bačkoj i po Banatu igrale
su do skora, pa su novi sveštenici zabranili i

Digitized by

vjuogle

1. KEA^ilOA, e.

460

2. KRA^IĆ

iskorijenili. — vidi i : Kratice danas igraju samo
po nekim uda)enim od Beograda selima. Aih je
vlast zabranila, godine 1864 video sam ih u Sla-
tini, Crnoj Eeci. M. Đ. Milićević, živ. srb.« 126.
vidi i srb. 615. — Kako se vidiy sve se one dje-
vojke sajedno zovu kra)ice. Ustani mila majko,
te daruj krajice. Nar. pjes. vuk. 1, 101. a jedna
pak medu nima kra}ica osobito. Kra}a, svetli
kraju! kra)ice, banice! 1, 97.

f. vidi opornak. — Kako je do ovoga sna-
čena došla ova riječi ne mogu kazati, — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: u brav-
četa ono iz 6ega se crijeva izvuku, cf. oporAak
s dodatkom da se govori u Šumadiji. U Šuma-
diji u selu Bukoviku slušao sam gdje se)aci ja-
gi^eći opon^ak zovu ,kra)ica^ Vuk, pism. 26.
U čoveka su creva 7 puta duža od tela, t. j. 30
stopa, a omotana su maramicom (kra)ioom, opor-
Aakom). K. Crnogorac, zool. 24.

g. preneseno je na neke životine.

a) i^eka riba. Kra}ica, Blennius Bouxi.
G. Kolombatović, pesci. 13.

b) lieka vrsta žabe. Kra)ica, Bana viridis.
Belovar. D. Hire.

c) ime kravi. F. Kurelao, dom. živ. 24.
h. preneseno je na lieke bifke. — U Vukovu

rječniku: (u uži6koj nahiji) ,art apfel' ,pomi ge-
nus [Pirus malus L. var.]'. — £ra)ica, 1. meo
(u sinskom rukopisu), Meum athamantioum Jacq. ;
2. suvrst kraške (Va}avac, Zagreb). B. Šulek,
im. 169.

I. preneseno, kao ime planini u Bosni. Glas-
nik. 20, 279.

2. KBA](iICA, /. dem. kraječa. — U naše vrijeme
u Lici. ,Da6e Aemu majka iz male kra}ioe vode^
J. Bogdanovid.

KbI^jICE, /. pl, vidi kra}ica, e.

KSAtilČAC, krajičca, m. dem. krajic — U
narodnoj pjesmi ugarskijeh Hrvata u naše vrijeme.
Nu mi gleda mlad kra}ičac. Jačke. 188.

KEA^^IČAK, krajička, m. dem. krajic, h. — U
naše vrijeme. Krajičak mali, Troglodytes euro-
paeus. Lukovdol. Đ. Hire.

KBA^jIČEV, ac^*. koji pripada kraficu (vidi
krajic, a). — U jednoga pisca xviii vijeka.
Ozdravio jesi slugu krajičeva. A. Kanižlić, bo-
ge Jubn. 111. može biti da treba čitati krajićeva.

KBA^ilČICA, /. ime livadi. Vinica kod Va-
raždina. D. Hire.

KBAj[iIČIN, ačfj. koji pripada kra(ici. — Iz-
među rječnika u Stulićevu (,reginae, ad reginam
spectans*) i u Vukovu (,der konigin* ,reginae*).

a. uopče. OblČena svitami kra)ičinimi. Na-
ručn. 30a. V krajičini vojenji je stati ili otiti.
8. Kožičić 16». Jerina, službenica krajičina. G.
Palmotić 1, 288. Krajičinu smrt cvilimo. 1, 374.
Slava kćeri krajičine. M. Badnić 88b. Pade na
krajičinu posteju. F. Lastrić, ned. 320. Ivan Ne-
pomuk, krajičin izpoviduik. A. J. Knežević 243.
Spremnica određena u stan krajičin. A. T. Bla-
gojević, khin. 55.

b. kod mjesnijeh imena.

a) Krajičina Vrata, vidi u Vukovu rječ-
niku: na Velebitu između kameAa tijesno mjesto
kroz koje se prolazi iz Hrvatske u Dalmaciju i
odakle se vide Kotari i ostalo primorje.

b) ,Kra)ičino poje* zove se jedno pojo u
Bijejinskoj pošav Drini. Pripovijeda se da su se
tu srele krajice (vidi 1. krajica, e) i sjekle se
jataganima. M. Bužičić.

c) Krajičin Put, stari put u Srbiji u okrugu
vraMiom, M. Đ. Milićević, kraj. srb. 284.

d) Voda Krajičina, mjesto u Bosni. Schem.
bosn. 1864. 78.

KBA^ilČINSKI, adj. koji pripada kraficama.

— U Stuličevu rječniku : ,reginarum, ad reginas
spectans*. — nepouzdano.

KRk\tlČK% adj. koji pripada kraticama (u
svijem primjerima prema značenu kod 1. krajica,
e). — Između rječnika u Vukovu (n. p. pjesme
,der koniginen' ,reginarum'). Ovako se sve kra-
jičke pjesme pjevaju. Vuk, nar. pjes. 1, 98. Je-
dina krajička pjesma koju sam do sad čuo od
četiri trohejske stope. 1, 100.

KBA^ilČNA, /. krajeva kči. — xv t xvii vijeka.
Cbte se od jedbne kraličbni . . . Starine. 23, 75.
(1490). Konstaca krajična, kći Konstautina ee-
sara. F. Glavinić, cvit. 40l>. (S. Juraj) krajičnu
i grajane od pogibeli oslobodi. 101*.

1. KBA.^IĆ, m. dem. kraj (u osobitijem zna-
čeiMma). — Od xvi vijeka.

a. mwiko dijete što je kraf. izuveno pozdra-
vite krajića (Isusa) od svijeta. M. Držić 447.
Usudi se očitovati im i ukazati maloga krajića,
dite od sedam godišta. And. Kačić, kor. 162.
(Nabukodonosor) postavivši na pristoje Jeruzo-
limsko Joakima, dite od osam godina, povrati se
nazad u krajestvo svoje; ma do malo vrimena
bojeći se Nabukodonosor da mu mali krajić Jo-
akim neće viran biti . . . 286. — I mlađahan
kraff ako i nije dijete. Ovi pak mladi i neraz-
govetni krajić posluša krivo i opako viće svojih
vićnika. £. Pavić, ogl. 264. Ali ovi mladi krajić
pogrdivši razložena stari vićnika . . . 297.

b. kraj u kojega je maleno krafevstvo ; obično
katolički pisci prevode ovako lat. regulus. joann.
4, 46. 49 (u Vukovu je prijevodu carev čovjek
po grč. ii((aiXix6g). — isporedi krajic, a. — Iz-
među rječnika u Vrančičevu Gregulus*), u Belinu
(,re picciolo* ,regulus* 609»), u Vukovu (dim. v.
kraj ,k6niglein* ,regulus*). Po komu krajići kra-
jnju (prov. 8, 15). P. Badovčić, ist. 160. Karan
raztiravši krajiće aliti bane. P. Vitezović, kron.
14. I ovi krajić da mu sin ne bijaše ... S.
Margitić, fal. 279. Bijaše niki krajić koga sin
biiaše nemoćan. A. d. Bella, razgov. 116. Kra-
jic niki Saveriju mojaše. A. Kanižlić, fran. 60.
Koji je Damaskom kanoti krajić vladao, utoč.
45. Koji od malakna krajića veći se od svih
učini. And. Kadčić, kor. 295. U Kani sina kra-
jića od ogAice, to jest, groznice ozdravio (je).
I. Velikanović, uput. 1, 141. Ovi krajić imade
sina. B. Leaković, gov. 236.

c. krafević, kra^v sin (drugo je 2. Krajić).

— Između rječnika u Stuličevu (v. krajević) i u
Vukovu (,der konigssohn' .regis filius*, cf. kra-
jević). Tebi je hoditi, s mladim krajićem gdi će
se dojiti. Oliva. 14. Krajicu s krajićem sažgat
zapovida. 36. Nefala ti, kraje, ništa! krajica ti
udovica! a krajići siračići! Nar. pjes. vuk. 1, 342.
I pritrči krajiću na dvore. Nar. pjes. istr. 1, 46.

d. Krajić, prezime (isporedi 2 Krajić). —
XVIII vijeka, (talijanski pisano) ,Don Nioolo
Kralich*. (1772). Mon. croat. 52.

e. Begulus Cuv., neka ptica. — Između rječ-
nika u Mikajinu (krajić, orašac, ptica ,regulu9,
trochilus, regaliolus, truglodites passer' i kod
orašac i striš, vidi strijež). Ptičak krajić ptica
sviju, i slava slavićak. A. Kanižlić, rož. 58.
Treba uzeti za , Begulus' krajić što je narodno...
,ElraJić' sam čuo oko Zadra, oko Špjeta po Ko-
lombatoviću, u Dubrovniku po Vodopiću i Do-
derleinu. S. Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak).
57*.

2. KBA^ilĆ, m. u pjesmama gdjegdje radi stiha

Digitized by VjUUV IC

2. kba;jć

461

1. ERAM, b, a;.

mjeŠU Kra)evi6 (Marko). — Nije isto Sto 1. kra}i6,
c, jer nije 8hv€ićeno kao deminutiv, nego je sažeta
rijei Kra)ević. — UnaŠe vrijeme, a iemedu rječ-
nika u Vukovu: Kra^ić (Marko), vide Krajević
5 dodatkom da je stc^jaća riječ. — Kad udari
junak na junaka, crni Arap na Kratica Marka.
Nar. pjes. vuk. 2, 399. Đeli Musa na Krajića
Marka. 2, 408. Svi budite srca £ra}i6-Marka.
O^led. sr. 225. I Era}ića od Prilipa Marka.
Nar. pjos. petr. 8, 420. To je bio £ra}ić Marko.
u Vuk, kovč. 89.

KBAl(iIĆAK, kr&^ićka, m. dem. krali6 (vidi
kra)ić, b). — Na jednom n^estu xvii vijeka. Kra-
]i6ak učini izisksu&e medu svojijema za znati jeli
Isukrst bio počelac od čuda. M. Radnić 284^.

KBA.^IĆ£V, a4j. koji pripada krafiču. U Kani
učini sinčića krajičeva ozdraviti. E. Pavić, ogl.
515.

KBA.^IJA, /. krafevstvOf krafevina. — Na-
stavak ija vafa da je po talijanskom jeziku. —
U dva pisca xvii t xviii vijeka (u jednom pri-
mjeru xvT vijeka pisanome glagolicom: Ote
h kra)iju [^kralidu'J pojti i sudca prositi. Mon.
croat. 22Sgod. 1527, vafa da treba čitati: h. kra}u).
Dobra, ]udi i krajije nisu kako bibu prije. P.
Vitezovič, cvit. 69. BneSke }ude inoplemci i kra-
}ije da odbiru. J. KavaAin 217b. Koga Fedrig
cesar htijuć da iz tjera iz krajije. 262*. Tom po-
moći povajijo i cesarstva i kra)ije. 359^.

KBA^ITI, krasim, impf. u Stulićevu rječniku:
v. kra}evati. — nepouzdano.

KBA](iNIK, m. u jednoga pisca xviii vijeka
moie biti da enači : kraf. Tvoji viiećnioi i svje-
tnici ko bani su i krajnici J. Kavanin 217*. Da
mog^u sva zla ina oprostit se od krajnika. 268*.
Sva gospoetva, svi krajnici, koji bješe, ki su i
sade, živu Bogu podložnici; jesu i krune koje im
dade, more im uzet kd i živote. 539^.

KBA^OMOBAC, krajomorca, m. čovjek što je
ubio (umorio) krafa. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Ivan ban čini umoriti Forgiiža krajo-
morca. P. Vitezović, kron. 109. Krajomorci kra-
Jestvo med sobom razdiliSe. 125.

KBA^SK}, adj. vidi krajevski. — Od xvi
vijeka, a ismedu rječnika u Belinu (,reale, agg.
da re* ,regius' 609») i u Stulićevu (v. krajevski).
Medea krajska kči. D. BaAina 11*. Nego je ovi
put krajski. B. Kašič, nasl. 91. Na svojoj kraj-
skoj trpezL I. AnČić, ogl. 36. Krajsko dosto-
janstvo. 191. Vira je kano zlamenje krajsko,
đa ga mogu poznavati krajski vojnici, vrat. 195.
Krajski prorok veli ... M. Badnić 536*. Dar
svoj krajski . . . J. Kavai^in 329*. Krajske udove,
stotnijeh sine nij' U s tvrde vjere uzkrisio ? 837*.
I da krajske zapovidi obsluže se. 503*. Na kraj-
skom pristoju. J. Banovac, pripov. 149. Krune
krajske. P. Knežević, osm. 74. Bed krajski put
jest za poći na nebo. 177. Običajan bijaše zvat
ih: grizlice i miSe dvora krajskih. Blago turi.
2, 193. Obučena odićom krajskom. 2, 306. Od
krune i sipke krajske. And. KaČić, kor. 43. Uči-
nio sobet krajski. 222. Uzdajući se brez sumje
u krajsko dopuštene. 307. Pak mu pridade
krunu, prsten s ruke i krajsku kabanicu. 331.
Odluči upet se krajskoj osilnosti. M. KuhaČević
118. Ne imadu se podlagati krajskim slugam.
I. J. P. Lučić, nar. 58. Ako bi s dostojanstvom
krajskim sjao. 131. Bazadire krajsku svoju odiću.
razg. 129. Kako se podpuno vidi u slidećim
krajskim dekreti Norini 11. Sad evo krajska
imena. Grgur iz VareSa 20. Jer se krajska ne
preporiječe. Nar. pjes. petr. 2, 88. Balabane

krajski zatočniče! 2, 238. Što si krajsko pri-
hvatio blago. 2, 238. Krajske sluge na noge
skočiše. 3, 77. Krajsko čedo noge do kolena!
(Nar. pjes. u Srbiji u okrugu topličkom). M. Đ.
Milićević, kraj. srb. 406. KoPko ima na Orlovu
vojske i krajskijeh bajemez-topova. Nar. pjes.
h5rm. 1, 35. Pa on vičo u orđiju krajsku. 1, 191.
Nudali mu mjesto prvoga slikara krajskoga. M.
Pavlinović, rad. 66. Dopusti mu da se okruni
naslovom krajskim. M. Pavlinović, razg. 36. Na-
rodni blazniteji gori su od krajskih. razl. spisi.
190.

KBA^iSTVO, n. vidi krajevstvo. — Od xiii
vijeka, a između rječnika u Daničičevu (krajb-
stvo, gledaj krajevbstvo). SlthGb synu krajbstvo
prddajuSte. Domentijanb 216. Surodniku krajb-
stva mi. Spom. sr. 2, 2. (1313). 48. (1340). Vla-
stele krajbstva bosanbskoga. Mon. serb. 254.
(1405). 3 Idta kraJbstva svojego. Glasnik. 11, 161.
Obrao je Bog misnike za svoje krajstvo. I. Ančić,
ogl. 29. Olovo je misto krajstva bosanskoga.
BadoJAvić 62. Da pako mu i ostavi Cipra kraj-
stvo prjeko plodno. J. KavaAin 112b. Ti si sila
koja hrabriš krajstvo od nebesa. 136b. čim je
u krajstvo svo^e odjaho. 191*. Za krajstva k& ti
uzima ista krajstva Aemu otima. 213*. Krajstva
vazam pograbjena crna od mora do crjena. 223*. .
Petar Pazman bramba krajstva prevelika. 261b.
Gradom, krajstvim, pak ožacim. 277*. Kad smo
u krajstvu mi Božjemu. 504b. Bog mu prosti i
povrati krajstvo. J. Banovac, pripov. 70.

KBALŠTICA, /. ime vodi u Crnoj Gori. Glas-
nik. 40, 36.

KBA][iUdT, /. vidi krjušt. — U rMŠe vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vide krJuSt). Od
šarana krajušt. Nar. prip. vuk. 86.

1. KBAM, m. jamačno je ista riječ što i hram
(vidi), ako se i ne upotrebfava svagda u istijem
značeAima što i ona. — Mislim da nije isto
Što čeŠ, krdm i pof. kram, dućan (od srgnem.
krftm). — Nalazi se samo u pisaca dubrovač-
kijeh (u Voltigijinu je rječniku došlo bez sumi^
iz Belina), te vala da k stoji samo griješkom
mj. h (zar se mislilo na tal. camera?). — Od
xyx vijeka, a između rječnika u Belinu (.ca-
mera, cio& stanza da dormire' ,oubiculum' 161b;
,stanza, cio& camera' ,cubiculum^ 706b; ,pa-
lazzo e palagio' ,palatium' 536*), u Voltigijinu
(,stanza, camera' ,kammerO, u Stulićevu: ,cu-
pola' ,fornix, testudo (pp. e. in recentioribus
templis ea pars quae in rotundis fornicis instar
maxime eminet)' ; kram, to jest stan ,camera' ,cu-
biculum'.

ai. u naj starijim primjerima znači što i soba
(vidi i u rječnicima). Naj liše ti prami kada
V se rastrese, tadaj se tvoj* krami svitlostju na-
rese. Š. Menčetić 89. Kad bih u Ae kram. 239.
Namislih u Ae kram da pridem na silos. 252. —
tako će značeifU biti i u ovom primjeru: Toliko
je od krama do ćelije, koliko od ćelije do krama.
(Z). Poslov. danič.
b. dvor, polača.
a) u pravom smislu. Neg činite (bo-
govi!) da prijam bogactvo ćaćkovo, i vladam
Aegov kram (u akademičkom izdai^u stoji mojom
griješkom hram) i carstvo iiegovo. D. Zlatarić 3*.
Sred Aih (perivoja) carski pribogati i prisviiotli
kram se kaže. I. Gundulić 533. Mješte krama
gdi raskošna, mrazna špila bjehu dvori ... G.
Palmotić 3, 101b. Ona (desnica Božja) uzvisi
mene (Davida) i stavi krajevskoga posred krama.
I. Đordić, salt. 402. ~ vafa da amo pripada i
ovaj primjer: Car, riječ koga jedna sama za za-

Digitized by

Google

1. KRAM, b, a).

462

KRAMABSTVO

kon je svemu istoka, sred raskoSnijeh vedrijeh
krama ki sto svijem je na visoka ... L Gan-
dalić 563.

b) u prenesenom smislu, aa) uopće. Jur
u po^ijeh punijeh gizde, sred kijeh sance kram
svoj ima, vidu među svjetlostima zlatan vijenac
činit Bvizde. I. Gundulić 11. — bh) često enači:
rajf nebo. Ki čini tebe (Isusa) o6, nebeski dvor
i kram. Š. Menčetić 339. Da mogu poznat ja
oni kram i vidjet, gdi drugo sunce sja više nas
na on svijet. M. Vetranić 1, 6. Gdi je tamo
višiii kram u slavnoj državi. 1, 120. A nijedan
Bozi stvor no može na svijeti taj rajski kram i
dvor jezikom izrijeti. 1, 146. Poslan bi na saj
svijet iz krama rajskoga. 1, 303. Hoće li višAi
kram tamo me prijati. 2, 48. Tvoj otac (Bog)
svoj kram stvori. 2, 213. Bozi kram tko hoće
iskati. 2, 277. Neka tvoj višui kram budemo
iskati. N. Dimitrović 86. O Bože, čin* otvorit
viSiii kram. M. Držić 418. Isus ostavi vičAi
kram, da shrani človika. 456. Ere se gorici kram
nebeski otvori. 473. Trijeba je podniti velike
muke nam, hoteći dobiti taj višni dvor i kram.
Đ. Baiiina 131*. I razlog s Aim side i pravda
s neba k nam, i s Aime uzide u višni opet kram
(u akademičkom izđaiiu mojom griješkom stoji
hram). Đ. Zlatarić 97*. Od anđela družbe uresne
prid višnega kram kupe se. G. Palmotić 3, 90^.
Triš svijetloga krama okolo, gdi nebeski ćaćko
sjedi, čestita se vojska obredi. 3, 217^^. Pribivaš
u sjajnom kramu kra}a blaženstva. L. Badić 110.

— cc) pakao. Zašto je tuj za vas pak}eni kram
i dvor. M. Vetranić 1, 381. Ovi dolAi kram
(pakao). 2, 204.

e. svodf kube (vidi u Stulićevu rječniku),
Kram nebeski i dvorovi vrhu zvijezda tebi stoje,
(i. Palmotić 2, 511. Kram stanoviti nad ne-
besim ,fermamento, il cielo stellato' ,firmamen-
tum*. A. d. Bella, rječn. 309^. Nad suncem,
zvijezdam pobjen kram veseli. I. Đorđić, salt.
53. Vrhnebeski pod kram sjede. uzd. 133. Pod
jednijem kramom leže. (Z). Pošlo v. daniČ.

2. KRAM, m. ime proslopu na Vlašiču u Sr-
biji u okrugu šabačkom. M. Đ. Milićević, srb.
419.

1. KBAMA, /. sitna trgovina^ nem. kram. —
U jednoga pisca čakavca xvi vijeka, i u naše
vrijeme u Istri^ a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (,merx, mercimonium'. v. trgovina), u Jam-
brešičevu (,merx'), u Volti^ijinu (»mercanzia, mer-
catanzia' ,handel, kaufmannswaare'), u Stulićevu:
V. trgovac (!) s dodatkom da je uzeto iz Habde-
lićeva(i). Bazlike plavi s razlikimi kramami
gledajući. P. Zoranić 42a. Krama ,mercimonium ;
ros variae sine ordine commixtae^ D. Nemanić,
čak. kroat. stuđ. iftsg. 19.

2. KBAMA, /. koliba. — Va\a da nije srodno
s 1. kram. — U jednoga pisca Bošnaka našega
vremena. Malo vrijeme vr|ali po sami danu
gorom, a noću po krami (tumačeno na dno strane :
koliba u Sumi drvarska, ugjarska). Osvetu. 4, 6.

— Ima i u jednom primjeru xvin vijeka ova
riječ, i po svoj prilici znači sobu: Pripoviđa Plu-
tarko da u Ateni biuši s poda od krame po jedan
miš mrtav, sin sunu se s golim malim maČem
u ruci suproć ocu koji bijaše od glada pritrČo za
zgrabit ga. A. d. Bella, razgov. 171. ali je kiMga
nagrdena štamparskijem i drugijem pogreškama,
te može biti da treha čitati: od krama (vidi 1.
kram, a).

KBAMA^, m. ime nekakvome gradu (samo u
narodnoj pjesmi bosanskoj xix vijeka). Otkako
je postala krajina, nije jevša postala vlahina

nego Sto je, vesela družina, mila (? ,mili^) ćerca
od Krama|a kra)a. Nar. pjes. stojad. 2, 35. Pa
odoše bijelu Kntma^u, te ih vide od Kramaja
kra]u. 36.

KBAMA^^SKI, adj. koji pripada Kramaru.
Neka hiti po|u krama)skome. Nar. pjes. stojad.
2, 39.

1. KBAMAB, kramira, m. od srnem. kr&m<vr,
čovjek koji triari, ali u našem jeziku ima i drugo
značene. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim nom. sing., i voc: kra-
m&ru (kr&m&re), kram&ri. — Od xvi vijeka (na-
lazi se i XIII vijeka, ali kao ime muško, vidi c),
premda se ne zna pravo značene: Jaz MateaS,
Benedika kramara sin... Mon. croat. 310. (1599).

a. čovjek koji tržari, pa i u osobitom zna-
čeiiu: koji prodaje (na sitno) mirodije (vidi u
Mikafinu i u BjelostjenČevu rječniku). — Između
rječnika u Mika(inu (kramar, spičar, koji pro-
dava slatka korenja ,aromatarius'), u Bjelostjen-
Čevu (,mercator, institor, negotiator'. 2. kramar
začimbe ,aromatarius'), u Jambrešičevu (,mer-
cator'), u Voltigijinu (,mercante, mercatantuccio^
,handelsmann,. kaufmann'), ti Stulićevu (griješkom
V. trgovina s dodatkom da je uzeto iz Habdeli-
ćeva, isporedi kod 1. krama). Kramar ,kleinver-
schleisser'. Zbornik zak. 1853. 150.

b. koji je kao starješina među kirigijama i
kao takovi pogađa se s mušterijama i za sebr i
za Mh, u Belinu je rječniku tnalo drukčije zna-
čeiie. — Između rječnika u Belinu (,bagaglione,
colui, che conduce le bagaglie deir esercito' ,calo'
124l>; ,mulattiere, colui che guida i muli' ,mulio'
502«), u Stulićevu (,mulio, calo'), u Vukovu (,der
hauptfrachter, der die fracht fiir sich und seine
gesellschafter bedingt' ,vecturarius primarius').
I ko čovjek od velicijeh mećajica i kramara, u
pameti veće od pricijeh varak način misli i stvara
(nije mi posve jasan smisao, ali u Belinu i u
Stulićevu rječniku stoji kao prin^er kod same
riječi). I. Gundulić 470. Skupise se svi dvorani
za'edno s bojnim jaiiičari i dragoman vrijedni i
znani s redovnikom i kramari, tere s mnoštvom
od putnika . . . otidoše svikolici. J. Palmotić
164 — 165. Kramar, isto kao pratilac, kiri/^iia.
(Skurla). 168. A za put im rasladiti, da im
dobra kob nariče, Stojan kramar glasoviti po-
pijevati prid nim kliče. 170. Vašem gospostvu
dajem na znanje da mi je bio kramar otišao, bio
u partigu i jest došao. Starine. 11, 112. (oko
1664). Bo)e je biti i kramar, nego kirigija. Nar.
blag. mehmed beg kapet. 25.

c. ime muško. Sudac Kramar. Mon. croat
24. (1275, prepis. 1546).

2. KBAMAB, m. mjesno ime. — Prije našega
vremena. Kramarb. S. Novaković, pom. 135.

KBAMABI, m. pl ime seocu u Hercegovini.
Statist, bosn. 117.

KBAMABIĆ, m. prezime. — Od xvi vijeka,
Mihovil Kramarić. Mon. croat. 202. (1512). Kra-
marić. Schem. zagr. 1875. 265.

KBAMARITI, kr^marim, impf. tržariti, ra-
diti kao kramar. — U BjelostjenČevu rječniku:
kramarim ,nundino, mercor, mercimonium exer-
ceo*. V. nundino ; u Jambrešičevu : kramarim
,mercor*; u Voltigijinu: ,mercanteggiare, mer-
cantare' ,handeln*; u Stulićevu: v. trgovati.

KBAMABSKI, ac^j. koji pripada kramarima.
— U BjelostjenČevu rječniku: v. trgovečki, t u
Voltigijinu: ,commeroiale , negoziatorio' ,kauf'
mannisch*.

KBAMABSTVO, n. posao onoga što je kramar.

Digitized by

Google

KBAMAESTVO

468

2. KRAl5rAC

— U SttUičevu rječniku: ^nffisio di bagaglione'
^cacnlatns^

KBAMATI, kramam, *mpf. zveketati (o veri-
gama). — U fMŠe vrijeme u ^evernijeh čakavaca.
Sad se počelo od seh stran strašno rušit, z lanci
kramat, Skripat. Nar. prip. mikal. 12. čuje,
kako lanci kramaju. 48.

KEAMČIĆ, m. dem. 1. kram (uprav dem. kra-
mak. ali ovoj eadnoj riječi nema potvrde). —
Samo u Siuličevu rječniku: 1. ^piccola cupola'
^parvus fornix^ 2. v. stančić.

KBAMČIĆI, m. pl. ime seocu u Bosni. Schem.
boan. 1864. 47.

KBAMEB-SELO, n. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 22.

ERAMNIE, m. u Stuličevu rječniku : v. ložničar.

— Vafa da je sam pisac ovu rijeČ načinio.
KRAMOL, m. ime muško. — xiy vijeka. DMb

imb Kramolb. Đeč. hris. 26. 95.

KRAMOLA, /. buka, buna, smuti^a^ nemir. —
Od srlat. carmula (seditio) što bi bila riječ uzeta
iz starobavarskoga jezika. — Riječ je stara (isprva
kormola), isporedi stslov. kramola i bug. kramola,
malorus. koromoly (plur.). — Nalazi se do xiv
vijeka, pa opet u naše vrijeme u pisaca. — Iz-
među rječnika u Stuličevu (▼. nabona s dodatkom
da je riječ ruska) i u Daničičevu (^seditio; tu-
multus ; rixa'). Kramolu vbzdviže na me. Stefan,
sim. pam. šaf. 23. Bezb kramoli možeši me osta-
viti. Domentijanb 14. Ako se koja kramola učini
medu nami, da se sudomb ispravka. Mon. serb.
23. (1234—1240). Ne ustraši se kramoly jego ni
lajanija. Danilo 85. Progna vbse meteže tvore-
šteje i kramoly. 109. Kramola ^cravalP. Jur.
pol. terminol. 121.

KRAMOLITI, kramolim, impf. buniti (činiti
kramolu), — Riječ je staroslovenska, i nalazi se
u kikigama pisanima crkvenijem jezikom (vidi F.
Miklodić, lex. palaeoslov.' kod kramoliti), a iz-
među rječnika u Daničičevu (,turbare'). ilni že
kramo)ahu mnihi. Glasnik. 10, 257.

KRAMOLNIK, m. čovjek koji kramoli. — Riječ
je staroslovenska, i nahodi se samo u knigama
pisanima crkvenijem jezikom. Šego kramolbnika
vodedte sb soboju. Danilo 346. vidi i F. Mi-
kloSić, lex. palaeoslov.' kod kramolbniki*.

KRAMP, m. lieko oruđe za kopane zemfe (vidi
Bogdanovičevo tutnačeiie), i^em. krampe. — ispo-
redi objetelica. — Od xviii vijeka po sjever oza-
padnijem krajevima, a iemeđu rječnika u Bjelo-
stjenčevu (kramp, motika dvoratica, zubaca ,bi-
palium, bidens, rutrum^ 2. kramp tremi znbmi,
trojzubje ,tridens^ 8. kramp za kopaAe kamena,
ramper ,harpago*), u Jambrešičevu (,bipalium, bi-
dens*), u Voltigijinu (,zappa' ,haue'), u Stuličevu
(v. motika s dodatkom da je uzeto iz Bjelos^en-
čeva). Ovo ti je kramp i motika. Nar. prip.
mikul. 55. KrS.mp, oruđe nalik na budak, s jedne
strano nalik na budak, a s druge strane ši{ast
za kameAe kretati i vaditi. J. Bogdanovič. Kr&mp
,rastrum'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 12.

KRAMPA^, kr&mp)a, m. nokat (panga?). —
U naše vrijeme u Istri (novoslov. krampa}).
Kr&mpa( ,unguis^ gen. kr&mpja. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 21.

KRAMPIĆAK, krampićka, m. dem, kramp. —
U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KRAMPINA,/. augm. kramp. — U naše vrijeme
u Lici, ,Dovade mi krampinu, da ovaj kamen
izvalim^ J. Bogdanović.

KRAMP^AČ, kramp)dča, m. onc^ (čovjek ili

zvijer) u kojega su krampfi. — U naše vrijeme u
Istri. Kramp}&č ,angulatus (homo, animal)', gen.
kramp}Sč&. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 48.

KRAmP^jIĆ, m. dem. krampa}. — U naše
vrijeme u Istri. Kramp}!ć ,unguiculus', gen. kram-
p}tća. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 38.

KRAMUŠKA, /. suvrst kruške (Va}avac). B.
Šulek, im. 169.

KR ANG A, /. u dva prijinjera iz Bosne : u dru-
gome znači obalu na rijeci ili možebiti nasap;
po tome kao da u prvome znači zidove na pa-
lubi u lađe. Kake su im na brodovima krance.
Nar. pjes. petr. 3, 532. AV Bojana ne dala joj
gaza, mosti pali, poronene krance. Osvetn. 5, 184.

KRANCIC, m. nejasna riječ (lonac?) najednom
mjestu XVI vijeka. Uzmi brzo krancić jedan, u
kom prije nije bil* ništa, ter ga vina od godišta
napun\ i ostav* u n kus medan a pak u tom sve
jedino stavi varit sve te duno. S. Boba}ević 209.

KRANČIĆ, m. prezime. — Pomine se xvii
vijeka. ,Ivanns Monoslovi' ki se imenuje pri-
đe vkom Krančić. P. Vitezović, kron. 163.

KRAN£VIC,,m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Niva u Kraneviou. Sr. nov. 1872.
970.

KRANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Sohem. segn. 1871. 95.

1. KRAiStAC, Krdnca, m. čovjek rodom iz
Kraiiske. — Akc. kaki je u nom. sina. taki je u
ostalijem padežima, osim voc: Kr&nče, KrHi^ci,
i gen. pl. Kr&n&c&. — Daničič misli da je osnova
kraA postala od krajin, vidi: ,Krai!iac* mjesto
,Krajinac^ osn. 341, i doista je Kranska bila
krajina među Slavenima i Nijemcima; ali po
svoj prilici Miklošič ima pravo, koji tvrdi da je
osnova uzeta od narodnoga imena Garni (ovo je
pleme keltsko što je u rimsko doba stanovalo u
Kraiiskoj), doista bi se prva etimologija potvr-
dila liemačkijem imenom Krain, ali i ovo moie
postati od slovenskoga Krai^. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (,Graner' ,Japodes
vel Jappes'), u Bjelostjenčevu (kajkavski Krai'ieo
jCarniolus*), u Jambrešičevu (Kraiici ,Oarni*), u
Voltigijinu (,Gragnolino^ ,Krainer*), u Stuličevu
(Kranec ,Garniolu8* iz Kabdeličeva)^ u Vukovu
(,der Krainer' ,Gamiolanus).

a. u pravom značeiku, uopče. Jedan hrvat-
skoga jazika človik u potrebi more jednoga
Krai^ca razumeti. Anton Dalm., nov. test. pred-
govor. Prisili Krance. P. Vitezović, kron. 62.
Trsatjanin, ne KraAac. 42. Došao je Krai^ac
s KraAčići, pojia j^ lava s lavići. Došal je Hrvat
s Hrvati, pojia je KraAca s Kraiiičići. Nar. pjes.
istr. 2, 150. Kranoi Beč zovu Dunaj. Vuk, nar.
pjes. 1, 154.

b. kao što Često biva i kod dru^ijeh narod -
nijeh imena (isporedi Hero), su^edni narod
gdjegdje upotrebfava ovo ime, ako i u pravom
smislu, s preziranem i kao uvredu. Grsti vam
se na onu če}ad koja su od vas niža, ter ji po-
grđujete govoreći jim : ,Ti si Vlah, Boduo, Krai^ac'
i drugačije. J. Banovac, pred. 98. s toga po sje-
verozapadnijem krajevima pravoslavni Hriščani
zovu ovako Katolike i uopče }ude što nose za-
padno odijelo. Sve izlaze KraAci pod škr}aci.
Nar. pjes. horm. 2, 281. Izvadio špaAursko odilo
što ga nose KraAci po Kotarih. Hrv. nar. pjes.
3, 417. Što su glasi sišli do Gospića, da su te
Kranci u more bacili. 4, 303.

2. KRAIStAG, kra£ca, m. grah dug i uaren.
Božjakovina. D. Hire. — Ista je riječ što 1.
Kraiiac.

Digitized by

Google

KBAl5rADIJA

464

2. KHAPAN

KBAI^AdUA, /. coll kao plur, KraAac (mdi
1. KraAac, b). — isporedi Kraii6adija. — U naše
vrijeme. Ja lišća nagoj ila nisam, da ga iuta )ubi
Kranadija. Hrv. nar. pjes. 8, 217.

KRA^CI, Kranficfi, m. pl ime selu u Hrvatskoj
u županiji modr usko riječkoj. RazdijftJ. 44. —
Množina od Kranac.

KRAI^ĆIdIJA, /. coll. kao pl KraAac ili
Krai^6e. — isporedi Kranadija. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

KRANČAN, m. preeime. — U naše vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228.

KRAliiČE, KrAAčeta, n. dtm. Kranac (govori
se s preziranem, vidi Kranac, b). — U naše
vrijeme u Lici. ,Provariće te Kranče na o6i^
J. Bogdanović.

KRAl^ČICA, /. imo livadi. Kupčina dona. D.
Hire.

1. KRAliČIĆ, m. dem. Kraiiac (mladi ili mali
Kranac). — U naše vrijetne. Došao je Krai^ac
s KraAčići. Nar. pjes. istr. 2, 150. KraAčić, dem.
od KraAac. J. Bogdanović.

2. KRAlJČIĆ, m. ime Aivi. Virje kod Vinice.
D. Hire.

KRAI^ČIĆI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 72.

KRANČINA, m. augm. Kranac. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KRAlSrEVINA, /. vidi: ,Lako ti je svakog
Kraiiica poznati, jer svaki Kranac zaudara kra-
ljevinom. — U naše vrijedne u Lici. J. Bogda-
nović.

1. KRANICA, /. žensko čefade ie Kranske
(žensko prema 1. Kranac). — Akc. se mijena u
gen. pl. Kraiiica. — Od xvii vijeka^ a između
rječnika u Bjelostjenčevu (,Carniola^) gdje se naj
prije nahodif u Voltigijinu (,Cragnolina' ,Krai-
nerinn^), u Stuličevu (,mulier Camiola'), u Vth
kovu (,đie Krainerin' »Carniolana*). — Može zna-
čiti što i Krdćanka (katoličke ruke), vidi 1. Kra-
Aac, b. Đa se junak ja ženiti neću, ja Ženiti
8 kršćenom divojkom, ni s Vlahinom ni s lipom
Kraljicom, nego junak Turkinom divojkom. Nar.
pjes. marj. 65. Nek se kupe lijepe djevojke, lipe
bulo i lipe VlahiAe i ostalo joŠtere Kradice. 118.

2. KRAI^ICA, /. liekakva ^ekira. — Vafa da
je ista riječ što 1. Krai^ica. — U naše vrijeme.
KraAica, sjekira rufiava, koja hrastovo ruši (siječe).
Rijeć među dužićarima. F. Hefele. Kranica, vrst
široke sjekire. Ždralovo kod Belovara. D. Hiro.
KraAica, mala sjekira u dugara. Vrbovsko. D.
Hire.

8. KRAlilCA, f. ime dvjema pustama u Hr-
vatskoj u županiji hjelovarsko-križevačkoj. Raz-
dijej. 110. — Biče ista riječ što 1. KraAica.

KRAliriČŽTINA, /. augm. Kratica. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KRAI^IJA, /. coll. Kranci. — U naše vrijeme
u Istri. Kra^ija coUect. ,Gamiolani'. Đ. No-
manić, ćak. kroat. stud. iftsg. 48.

KRAKSKA, /. Camiola, pokrajina u Avstriji,
uprav kranska zem)a, vidi kranski, a, b). — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,Krain,
Krainland' ,Carniolia, Camia'). Imena slavjan-
skoga jedva je naći u bijednoj Krai^skoj. M.
Pavlinović, razg. 7.

KRAliSKi, adj. koji pripada Krancima i zemfi
u kojoj oni žive, uprav koji pripada Kranu, ali
se Krali sad zove u slovenskom jeziku samo lieki
grad (nem. Krainburg). — Radi posta'ha vidi 1.

Kraiiac. — Od zv vijeka, a između rječnika u
Mikafinu (vidi kod a, b)), u Bjelostjenčevu (,car-
niolicus*), u Voltigijinu (,cragnQlino, carniolico*
,krajnerisch*), u Vukovu (jkrainisch* ,carniolanus*).

a. adj.

a) uopće. Do dežele kranske. Mon. croat
155. (1493). Iz kraiiskoga tlmačenja. Anton
Đalm., nov. test. 1, predgovor. Žive i kransko
puke užgane gasi. J. Kavanin 262>^. Hrvati u
varmeđi zagrepskoj, varaždinskoj i križevaćkoj,
kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranskoga u
srpski. Vuk, kovč. 23.

b) pokrajina se zove kraAska zem}a, ali se
u naše doba Češće izostav\a zem)a. — Lsmedu
rječnika u Mikafinu (kranska zem)a ,Carniola'),
u Bjelostjenčevu (kranska zem]a ,Carniolia'), ti
Voltigijinu (kraiiska zem}a ,Cragno' ,Krain')> Se-
lenje kraAske zemje. P. Vitezović, kron. .^8. U
kraiiskoj zemji u staro vrime jest bio običaj,
kada bi novoga principa postavjali, onda onaj
princip prid svim pukom bi od jednoga paraš-
nika morao zdravu zaušnicu primiti. Đ. Rapić
177.

c) može značiti i : koji pripada Katolicitna,
vidi 1. Kraiiac, b. Kransko zvono i arbanaska
žena i gradsko magare, to su naj veći mučen'ci
na ovome svijetu. (,Kraiisko' ovdje znači upravo
,kršćansko', jer Kršćani zvone viŠe nego Hri-
šćani. u Hrvatskoj). Nar. posl. vuk. 160.

b. adv. kr&iiski, n. p. o jeziku: govoriti
kraiiski. — U Bjelostjenčevu rječniku : po kranski
,carniolice'.

KRAl^SKO SĆLO, n. ime pusti u Hrvatskoj
u županiji ličko krbavskoj. Razdije^. 86.

KRAOS, m vidi kravosao. — U jednoga pisca
Dalmatinca xix vijeka. Kraosi oči ispijaju. M.
Pavlinović, rad. 18.

KRAoSICA, /. vidi kravosica. — U pjesmi
našega vremena, a između rječnika u Vukovu (u
pjesmi ,art schlange' ,serpens quidem'). Ona ima
zlatoruka sina, a banica zmiju kraosicu. Nar.
pjes. vuk. 2, 62. Nije ovo zmija kraosica, no je
ovo ogiianiti zmaju. 2, 63.

KRAP, m. ovako se zovu neke vrste ribe. —
Riječ je stara (korpi.), isporedi rus. Koponi.. —
Od lat. carpo ili od stgiiem. charpho. — Između
rječnika u Bjelostjenčevu (krap, riba ,carpio, car-
pius, cyprinus'), u Jambrešičevu (,carpio*), u Vol-
tigijinu (,carpione, pesce' ,karpfen'), u Stuličevu
(krap, riba ,cheppia, pesce di mare' ,clupea, thrjssa,
alosa'), u Vukovu: (po jugozapadnijem krajevima)
vide šaran.

a. vidi Šaran. Krapi spadaju medu ribe koje
se u prometu imaju ocariiiati. Zbornik zak. god.
1853. 998. Krap (riba od vode u Crnoj Gori).
L. Zore, rib. ark. 10, 339. Bijeli krap, Leuciscus
virgo Heck. A. E. Jurinac. progr. varaž. gimn.
1880. 4.

b. neka morska riba. Vepar po moru, a krap
uz goru. (Z). Poslov. danič. Krap, Corvina nigra
Cuv. Glasnik hrv. naravosl. društva. 281. — U
Dubrovniku.

KRAPAC, Krapca, m. prezime. — U naše
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 265.

KRAPAK(?). Krapka, m. kao da je ime go-
rama^ lat. Montes Sarmatici, nem. Karpaten. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Ugri gdi se gorici
Krapkom razstav}aju. I. T. Mrnavić, osm. •%•

1. KRAPAN, m. nadimak, u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijević.

2. KRAPAN, m. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru šibenskom. Repert. dalm. 1872. 27.

Digitized by

Google

KEAPATI

465

KBASAN, 1.

KBAPATI, krapam ^Ui krap}em?), tmp/. vidi
kropiti prema čemu je krapati kao iterativni
glagol. — Moie biti i praslavenska riječ, ispo-
redi ru8, KpaaaTb, češ. krdpati. — Na dva mjesta
XVI vijeka.

a. neprelazno, kapati. Odzgara krapaSe pri-
(Irobna rosica. M. Vetranić 2, 190.

b. prelasno, 8 objefttom voda, štrapati. Vođu
na £e obraz krapaše. F. Vrančić, živ. 89.

KBAPAtUB, krapatAra, i». vidi krpatur. —
U naše vrijeme u lAei. Građani svoj bi)ao ma
ne od vune, nego ođ ašvena pamuka zovu ykra-
paiurem*. J. Bogdanović. Krap&t&r, krapatdra,
jorgan. V. Arsen^ević.

KBAPATtTRIĆ, m. dem. krapatur. J. Bogda-
nović.

KEAPATtjBINA, /. augm. krapatur. J. Bog-
danović.

KRAPINA, /. mjesno ime u Hrvatskoj, a) tr-
govište i selo u županiji varaždinskoj. Basdije).
95. 104. jedno se od liih (jamačno prvo) pomine
od XII vijeka u latinskijem kHigama. y£x điversis
locis, soilicet: Krapina, . . .' Mon. ep. zagr. tkalč.
1, 8. (1181). — drugo se sove i: Krapina-selo i
Krapinsko. V. Sab|ar, mjestopis. 208. — b) rje-
čiča. Regulacija save. 5. pomsfl« se od xiii vijeka.
,Aqua (^pina^ Mon. ep. zagr. tkal6. 1, 221.
(1287).

KbIpINICA, /. selo u Hrvatskoj u županiji
varaždinskoj. Bazdije}. 104. — Uprav je dem.
Krapina.

KBAPiNSKE t6pLICE, /. pl selo u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj. Bazdije}. 101.
— isporedi Krapina.

KBAPLA, /. vidi kapja. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka, po svoj je prilici štamparska po-
greška j ali bi moglo biti da se načinilo prema
krapati t kropiti. Ako sad oćutis krap}u medene
slasti. Đ. Bašić 72.

KBAP^ ANIOA, /. vrst vinove loze crna grožđa
(Dalmacija, Danilo). B. Šulek, im. 169.

KBAP^jE, n. ime selu u Slavoniji u županiji
požeškoj. Krapje. Bazdije}. 126.

KBAPUJ, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena. S. Novaković, pom. 72.

1. KBAS, m. krasota. - Na jednom n^estu
XVI vijeka, i u narodnoj pjesmi našega vremena.
A tomuj uzrok je tva lipos gizdava koje kras i
ures do zvizda prosjava. Š. Menčetić 169. Sve
je kolo glavom nadvisila i divnijem krasom po-
krasila. ^ar. pjes. vuk. 4, 155.

2. KBAS, m. vidi kriješ (vatra što se loži uoČi
Ivana dne). — U naše vrijeme u ugarskijeh Hr-
vata, ali rijeČ nije dosta pouzdana. Na krasu
zgoriti. (Jeli mi se priču lo ili sam odista čuo
izgovarat ne kres nego kras? bar sam dva puta
tako napisao. F. Kurelac). Jačke. 203. Nećete
vi mene na krasu zgoriti. 204.

B. KBAS, m. rujesno ime.
a. gore na jugu od Kraikske i na Reveru od
Istre, lat. Carusavius, tal. Carso, i^em, Karst. —
Postaje od talijanske (ili svakako od romanske)
riječi pren\ještanem glasova a i r. to se potvr-
đuje latinskijem imenom, a druga etimologija
(kao što se misli, od krš) ne vrijedi. — Od xvii
vijeka. Veliki kužni pomor po Istriji i Krasu.
P, Vitezović, kron. 148. Kras ili krS. J. Wes-
8ely, kras hrv. kiuj. 2. — Po naravi i obliku
onijeh gora došlo je do općega znaikika : greben
itd., ali mislim da je to samo u pisaca, vidi u
Bjelostjenčevu rječniku : kras, v. greben. — Kras,

slfovenski, ali u Pleterinikovu rječniku nema o^e
riječi), ggr. ,diirrer boden ^ B. Šalek, rječn.
znanstv. naz.

b. mjesto na ostrvu Krku. — Od xv vijeka.
U kunfini od rečenoga KaStelmušća na Kras.
Mon. croat. 97. (1465). — isporedi 4. Krasa, a.

1. KBAsa, /. vidi u Vukovu rječniku: Srbi
pripovijedaju da se zmija zvala ^krasa' dok nije
bila Jevu prevarila. — Može biti da je krasa
značilo: Šarena, šarovita (vidi kod krasan).

2. KBASA, /. zemfa kamenita. — isporedi 3.
kras, 8L. — U naše vrijeme u Istri. Krasa ,terra
lapidosa^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 19.

3. KBASA, /. ime ovci. Bastaj, Daruvar. D.
Hire.

4. KBASA, /. mjesno ime.

a. Mcakvo mjesto na Krku, isporedi 8. Kras,
b. — PomiiHe se od xiii vijeka. Od bure Krasa
(kao granica). Mon. croat. 316. (1280, prepis.
1724).

b. predgrađe kod grada Rijeke. Sohem. segn.
1871. 80.

5. KBASA, m. ime muško. — xiv vijeka. Kttisa
a sinb mu Beroje. Deč. hris. 24.

KBASAG, Krasca, m. ime muško. — xv vijeka.
Na to bista dana pristava Krasao i Stančul. Mon.
croat. ^49. (1419).

KBASAHAN, kr&sahna, adj. dem. krasan. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,bellulus^

KBAsAN (krasan), krdsna (kr&sna), adj. vidi
lijep, od čega se razlikuje u naJie vrijeme tijem-
Što je u krasan još silnije enaČe^ nego u lijep
(vidi: Krasan, phil. stil. ,asthetisch', tal. ,este-
tico'; art. ,pr&cbtig, sehr sch5n', tal. ,magnifico,
eccellente*. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.). prije
va}a da tako nije bilo (kako se čini po rječni-
cima), nego kao da je krasan značilo : ugodan za
gledaiie (pa i za čuvei^ i za druga o^ečai^a) bez
osobitoga divfei^a, od prilike oruiko kao lat. bellns,
lepidus, franc. joli, tUm. hiibsch, engl. pretty.
treba dodati da je i Daničič upotrebio ovu riječ
kao maM sUnu nego lijep (vCii kod 1, a, a)).
— Akc. kod smjeh nomincdnijeh oblika ne mijeka
se : krdsan, krdsna, krdsnu itd. ili kr&san, kr&sna,
kr&snu itd. ; u složenijem je oblicima svagda jaki :
kr&snf , krAsna, kr&sn6, kr&sndga itd. ; također u
adverbu. — U obliku krasbn'b riječ je prasla-
venska, isporedi stslov. krasbni*, rus. KpacHuit
(obično znači: crven, a KpacHeuft odgovara rui-
semu krasan), čeŠ. krisnt^ pof. krasnj OH^P *
crven). — Postaje nastavkom bn od krasa, fepota,
krasota, koje riječi nemamo u našem jeziku (ali
vidi 1. kras), a bila je praslavenska, isporedi
stslov. krasa, rus. Kpaca. češ. krdsa, pof. krasa.
ovoj riječi može biti da je prvo znaČei^e bilo boja,
šara, osobito crvena. — Između rječnika u Vran-
čičevu (,concinnus; lepidus; ▼enustus'), u Mika-
\inu (krasni, lijepi, u}udan, pristali ,elegans,
speciosus, formosus, pulcher, bellus, elegantis
formae^), u Belinu (krasan ,aggratiato, che ha
gratia' ,venustus' 511>; ,bello, vistoso' ,formosus'
186*; ,galante, garbato' ,concinnus' 886*; ,leg-
giadro' ,venustus' 482* ; ,vago, grazioeo, leggiadro'
,elegans^ 750^ ; krasni ,elegante, ben disposto,
omato e puUito^ ,elegans' 285*), u Bjelostjen-
čevu (v. lep), u Voltigijinu (,galante, bello, adomo'
,8ohdn, geschickt'), u Stuličevu (,puloher, venu-
stus, formosus, decorus, honorificus') ; u Vukovu:
krdsan (kr&san) ,schdn' ,puloher'. cf. lijep ; u Da-
nicičevu (krasbnb Jucundus; venustus').

1. ac(j. — Komp.: kritsnijf. Nar. pjes. vuk.
2, 638, a između rječnika u Belinu (,piik elegante'

Digitized by

80 T

KHASAN, 1.

466

EBA8AN, 2.

,elegantior' 285^; ,pi^ leggiađro' ^vennstior' 432^)
t u Stuli6evu.

a. 0 Čeladetu.

a) u pravom smislu, o tjelesnoj fepoti.
Urošb krasDb i dostođivnb videnijemb. Okdz.
pam. fiaf. 54. Danas je lijep i krasan, a sjutra
stračan i pića crvi. M. Badnić 357^. Ja sam
crna, ali sam krasna. Đ. Bašić 129. Pogledati
na krasna ženu. Ant. Kadčić 250. Dogodilo se
je veće krat da se je koja huda ženetina užgala
u ] ubavi kojega krasna i pristala misnika. 339.
O ! pivaj krasnu, Talijo, divojku. M. Katančić 59.
Što je Maksim krasan duveglija. Nar. pjos. vuk.
2, 544. Još je JepSi Erde] od Budima, a krasniji
od Jovana bane. 2, 688. Na čast, braćo, svakom
po devojka, mene krasna JanoČkiiia Jana. 2, 641.
Kakva j^ krasna gospođa nevesta, lepote joj na
krajini nema. 8, 88. AV da vidiš vojvodinu
Jelu, koliko je krasna i ugledna ! 4, 155. Krasno
momče ka' balavo somče. Nar. posl. vuk. 160.
Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao
Jerusalim (Luter: schon t lieblich; Ostervald:
belle t agr^ble). Đ. Daničić, pjesm. 6, 3. —
Ovaj primjer može amo pripadati a i pod h)
cc): Kad se seta vojvoda Milošu, krasan junak
na ovome svetu. Nar. pjes. vuk. 2, 817.

b) u prenesenom smislu, ili o dobroti,
vafanosti, ili se kaže od mila. aa) često se kaže :
krasan prijate^, krasan brat, kao pohvalna riječ
prijatefu ili bratu. Dobri i krasni prijate)b. Mon.
serb. 324. (1428). A Leka je krasan prijate)u.
Nar. pjes. vuk. 2, 224. S tobom da smo krasni
prijate}i. 2, 285. Nit* imamo ki^asna prijate|a.

2, 589. — Vidite li, moja braćo krasna? 2, 184.
Bad hatara naše braće krasne. 2, 556. — bb)
može se kazati od mila. Krasni Čatioče. I. Za-
ničić XIII. Kraju Đurđu, rodite]u krasni! Nar.
pjes. vuk. 2, 484. Krasni babo, Novaković-Grujo !

3, 37. Krasno čedo, samouče đače! 8, 72. vidi
i u Vukovu rječniku: kr&sni (u Kotaru) zovu
žene djevera, cf. zlatoje... — cc) kao vrijedan,
va}an, dobar. Krasna pijevca duševnoga Ivana
don Dražica. J. Kavai^in* 99^. Kazape se čador
do Čadora, pod čadore krasne poglavice. Nar.
pjes. vuk. 2, 587. Kade pade krasna poglavica.
2, 561. — (Časni krsti) »ali krasnom narodu ri-
šćanskom. — Može biti aa amo pripada i ovaj
primjer (ako nije krasnihb srednega roda, i znači :
krasne stvari, isporedi c, k)), Vb krasnihb mira
šego vbspital se jesi. Mon. serb. 243. (LS89-1399).

c) u ova dva primjera kao da znači:
miran (t. j. koji je u krasnom stanu). • Tako vi
živući krasni prez nevoje. Đ. Baraković, vil. 44.
Mi ke smo sad vile krasne i pokojne. 122.

b. 0 životini. — U jedinom primjeru znaČi:
dobar, koristan. AV prolitjem samo koze vride,
kad bo svaka u mliku je krasna. J. S. Re}ković
360.

e. o čemu neživu.
u) 0 dijelu tijela fudskoga (u jedinom
primjeru o obrazu). Krasan obraz tvoj. Š. Men-
četić 62.

b) 0 čemu što zemfa rađa, kao o bitkama
i 0 iMhovijem dijelima. u jedina dva primjera
ima procvijet (procvit, u prenesenom smislu) i
korene). Tako krasan procvit (divojka). P. Zo-
ran ić 11». I bude li baš korene krasno. J. S.
Rejković 354.

c) 0 mjestu. Na paziti krasnej. Sava,
sim. pam. šaf. 9. Mdsto krasbno i podobno na
sbsdanije domu Božija. Mon. serb. 91. (13)30).
Posred raja krasnoga. B. Kašić, rit. 120. Preko
krasna Miroča planine. Nar. pjes. vuk. 2, 215.
Na Kosovu krasnom poju ravnom. 2, 302. Baš

u tvoju krasnu krajevino. 2, 540. Krasna sem^a
što je }ep6e nema. 2, 567.

d) 0 vremenu. Kad će ono krasno vreme
doći i momci se proSavati moći ? Nar. pjes. vuk.

1, 814. — Moglo bi amo pripadati i ovo: Da
proslavi krsno ime krasno. Nar. pjes. vuk. 2, 433.

e) 0 riječima, o pismu, o pjesmi itd. Ti
slugami krasno a]ađno činiš skladat govorenje.
D. Zlatarić 59*. Iz svitlosti on oćuti jasne ove
riči seb' rečene krasne. Nadod. 87. — Zahva|n-
jemo gospodbstvu ti na krasnomb upisanija. Spom.
sr. 1, 32. (1400). Po liihb krasnihb listihb. Mon.
serb. 28a (1419). — Čavši Orfeja pjetke krasne.
J. Kavai^in 195*. A krasna je pesmu započeo.
Nar. pjes. vuk. 2, 216. » Amo mogu pripadati
i ovaki primjeri : Časnog krsta i krasnog zakona.
Nar. pjes. vuk. 2, 7. Te napija krasnu slava
Božju. 2, 801.

f) 0 čemu što su fudske ruke načinile.
€Ui) 0 Čemu što je zidano. Da zidi učine se
krasni. Transit. 79. A u krasnoj Vilendari crkvi.
Nar. pjes. vuk. 2, 75. B'jel Vilindar nasred gore
Svete, krasnu slavna sebe zadužbina. 2, 101. U
svom krasnom dvoru gospodskome. 2, 298. A
u svoju krasnu Ra vani ca. 2, 826. Preko krasna
mesta Carigrada. 2, 857. Krasni dvori ^ubović-
spahije. 8, 484. — bb) o drugoj fudskcj radiii.
Ikone krasbne. Deč. hris. 8. Kntsbnymi rizami.
3. Na glavi mu krasan samur-kalpak. Nar. pjes.
vuk. 2, 98. Kano krasnu od zlata jabuka. 2, 194.
Krasne srpske bijele klobuke. 2, 803. Ne vaja
skrii^a krasna, ako je prazna. V. BogiŠić, zborn.
214.

g) 0 dobru (u materijalnom smislu), o
obilu, 0 Šičaru itd. Kupige dobra krasna za
ružna. M. Badnić 866h. Krasna pratež. I. Za-
notti, en. 33. Krasan šićar baš za nas hajduke!
Nar. pjes. vuk. 3, 801.

h) 0 fe2)oti, uresu u širem smislu, u
tižrmu 0 stasu i uzrastu, kipu itd. Da se jarka
sunra nagrejemo i lepote krasne nagledamo, kako
if^zde kićeni svatovi. Nar. pjes. vuk. 1, 12. £j*una
krasnoga uresa. M. Vetranić 1, 63. — Bazgleda
krasan kip. Đ. Baraković, vil. 182. Biše krasna
stvc ra. J. Armolušić vii. Lepa ti si, seko, mlađa
bila! krasna ti si stasa i uzrasta! Nar. pjes. vuk.

2, 418.

i) 0 čemu umnom, n. p. o fubavi, uspo-
meni. Da bi se ne ukratila krasna )ubavb. Mon.
serb. 282. (1398). Onu krasnu uzpomenu. J. Ga-
rahin 20.

k) 0 čemu što nije izrijekom kazano.
Ništo ti (u Boga) krasnije (ili (epše, t. j. vrlo
lijepo). Nar. posl. vuk. 225.

d. u osobitome značeiiu, čist. — U jednom
primjeru xvii vijeka, a između rječnika u Mika-
finu (krasan kod čist) t u Belinu (,polito' ,mun-
dus'; krasniji ,pid polito* ,mundior* 570*). Da
sudi od službe uzbudu čili, krasni i čisti. B.
Kašić, rit. 2.

2. adv. kr&sno. — Komp. : kriisnijS (M. Ma-
rulić 44 t u Stulićevu rječniku). — Između rječ-
nika u Mikafinu (krasno, u)udno .pulcre, ele-
ganter'}, u Belinu (,acconciamente, aggraziata-
mente' ,eleganter' 19*; ,aggratiatamente, con
garbo^ ,lepide, venuste' 51*; ,attillatamente, accon-
ciamente^ ,concinne' 117*; ,elegantemente' ,ele-
ganter' 285h ; ,galantemente o garbatamente' ,con-
cinne' 386* ; ,leggiađramente' ,venu8te' 482*;
,ornatamente' ,ornate' 529*; ,vagamente, grazio-
samente* ,eleganter' 750*), u Stuličevu (,bene,
recte, optime, belle, pulchre, egregie'). KoU
dobro i kolb krasno jako žiti brati vb kupS.
Sava, tip. stud. glasn. 40, 168. Sa vsakoju }a-

Digitized by

Google

KRASAN, 2.

467

EBASKEUN

bovju nasb iskaSe i krasno aipra)aSe i sa vsake
uvete. Mon. serb. 235. (1899). Lipost u koj kras-
nije procvita. M. Marolić 44. Opritiliti će krasno
od pustiAe. B. Eašić, rit. 220. Žiy}aha toliko
krasno u iednoj zem]i toliko nasladenoj. M.
Radnić 114d. Od ke Jakov reče krasno, nebo je
uljez. J. EavaiSin 367&. Elrasno ti je odivena!
V. ĐoSen 118^. Ona je (kHiga) vitezove na svi-
tlost đonila i s pismicom krasno iskitila. Nadod.
5. Oni ovo čudo jasno razglasiSe svima |adma
krasno. 28. Bi V ovakog brata iStetio, koji nas
je krasno dočekao? Nar. pjes. vuk. 2, 24^). A
kiiaz £erau krasno zafa}iva. 5, 282.

KRASANOVIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu
Dd^ Tutle. Stibtist. bosn. 93.

KRA8AŠAN, krasafina, o^'. samo u Stul%6evu
rječniku: v. krasahan.

KBASAVA, /. ime selu u Srbiji u okrugu po-
drinskom. E. Jovanović 135.

KRASA VAO, Krasavca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu kneievafkom. Livada u Krasavcu.
Sr. nov. 1866. 15.

KRASA VICA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Zemla u Krasavici. Sr. nov. 1871.
428.

KRASAVIĆ, m, presime. — V rukopisu xv
vijeka: Radb Krasavištb. Glasnik. 15, 270. (1348?),
t otcUe u Daničičevu rječniku : Krasavištb. mislim
da treba Čitati št kao ć jer se na istoj strani
nalazi pisano pomodti, premda se čeŠče sa glas ć
piše k, tako na istoj strani ima Vladojevića (-kja),
veće (-kje).

KRASA VIŠT, vidi Krasavić.

KRASAVSKI, adj. koji pripada selu Krasaoi.
Krasa vska (opština). K. Jovanović 135.

KRASICA, /. ime selu u Hrratskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Razdije}. 57. — Dijeli se
i u doa sela. Krasica dona t gorAa. Schem.
segn. 1871. 60.

KRASIO, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
jadert. 1876. 53. Ilija Krasić. Rat 97.

KRASILOVIĆ, m. prezime. — xiv vijeka.
Stanbko Radoslavb Krasilovićb. Đeč. hris. 47.

KRASIM IR, m. ime muško, vidi u Daničičevu
rječniku: Krasimirb, jednom od }udi koje kra}
Stofan Prvovjenčani dade Žici tako bješe ime.
M(on. serb). 12. (1222—1228) (po Okdz. pam. 5af.
7). drugi je na tom mjestu pročitao Krajimirb
(U Šafarika stoji naštampano . . . Krasimirb, a
na zidu je [u Žici] . . . Krajimirb. A. Vukoma-
nović). G(la8nik). 11, 158. — Ako i nije na onom
mjestu ovo ime, potvrđuje se kao narodno pre-
zimenom Krasimirić (vidi).

KRASIMIRIĆ, m. prezime (po ocu Krasimiru).

— XIV vijeka, a između rječnika u Daničičevu
(Krasimirićb). Krasimirićb Dojakb. Deč. hris.
17. Dojakb Krasimirićb. 85. Bogdanu Krasi-
miriću. Spom. sr. 1, 6. (1396).

KRASINA, /. ime mjestu na ostrvu Krku. —

— XV vijeka. Na Krasini. Stat. krč. ark. 2, 295.
KRA ŠINO BRDO, n. ime zaseoku u Srbiji u

okrugu čaČanskom. K. Jovanović 172.

KRASINOVIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. And. Kačič, kor. 453.

KRASIŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Krasištu. Sr. nov. 1872.
82.

KRASITE^i, m. čovjek koji krasi. — U kiMzi
pisanoj crkvenijem jezikom xiii vijeka, i u jednoga

pisca naSega vremena. Bogoglase Simeone, prd-
dobryj račite}u Hristovb i krasiteju orbkovbnvj.
Domentijani^ 37. Novi krasite}! crkve digli su
grobne ploče. M. Đ. Milićević, pomenik. 5, 781.
KRAsITI, krasim, impf. resiti, kititi (činiti da
objekat bude krasan). — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. kr&§&h, u aor. 2 t 3 sing. kr&si,
u part. praet. pass. kr&šen; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Postaje od osnove
kras ili adjektiva krasan ili supstantiva krasa
(vidi kod krasan). — Riječ je praslavenska, ispo
redi stslov. krasiti, rus. KpacuTh, Čei. krisiti, pof.
krasić. — Između rječnika u ifikafinu (krasiti,
ureŠivati ,orno, exorno*), u Belinu (,ornare, ador-
nare* ,orno* 529*), ti Bjelostjenčevu (krasim, v.
kinčim), ti Volti^ijinu (.adornare, abbellire* ,au3-
zieren*), u Stuli^vu (,ornare, exomare*), u Vu-
kovu (,8chmiicken ,orno')> ti Daničičevu (,ornare*).

1. aktivno.

a. u znače nu sprijeda kazanome. Hoteje
krasiti staru {ubavb. Mon. serb. 260. (1405). Što
bude u crkvu za potribu crkvu krasiti. Glasnik.
II. 3, 134. (1709). Krasito rake pr&vednik&. Vuk,
mat. 23, 29. Krasiš i pokrijevaš svoja crkvu.
S. J^ubiša, prip. 265. A vas slava od pobjede
krasi. Osvetn. 2, 178.

b. ti jednom prin^eru znaČi što i mastiti
(bojadisati) crvenom bojom, vidi kod krasan. Nek
tvoj stupaj omaka se vas u krvi, puče verni, i Aom
tvoji psi Čemerni žedan jezik maste i krase. I.
Đordić, salt. 219.

2. sa se.

a. refleksivno.

a) prema značer^u kod 1, a. Urefiivati
se ili krasiti se, grijeh jest. S. Matijević 67.
Koja se je svu noć krasila. D. Obradović, živ.
75. Zaludu se krasiš, preziru to milosnici. Đ.
DaniČić, jer. 4, 30. Za svakoga tko se krstom
krasi. Osvetn. 6, 68.

b) gostiti se, blagovati (isporedi nakititi
se). — Ovako je značeike bez sum^ u prva dva
primjera, a možebiti i u ostala tri. I zato kra-
simo se (,epulemur') ne kvasom starim ni kvasom
od propastva ni od zledi. Zadar. lekc. 25. I zatoj
krasimo se no u kvasu starom ni u kvasu od
zlobe ni od zledi. N. Ranina 123b. paul. 1. cor.
5, 8. Ki se je opil božastvene }ubve, on se krasi,
veseli v protivSćinah. Korizm. 68b. A niki se
krasi onim Ča ukrede. Đ. Baraković, vil. 56.
Tijem krasuć se (griješkom n\j. kraseć se) on sva
lita u veselju i u sitosti. J. KavaAin 35*.

b. pasivno. — značene je prema 1, a.
Kvftrd carbsci po vsej vaselennoj utvrbždajutb
se i krasešto se slave tb Boga. Mon. serb. 221.
(1392). Skipetri carski utirjuće se i kraseće se.
Mon. croat. 66. (1446). Drugi ćemer nek se crkve
krase. Nar. pjes. vuk. 2, 443. Da se ima (nov-
cima) poprav(aju i krase crkve. Vuk, dan. 1, 30.
Nijesam Čuo da se kradom crkve krase. S. ^u-
biSa, prip. 192.

KRAŠKA, /. ime bitkama. Kraška, 1. Pieris
hieracioides L. (Lambl); 2. Borrago officinalis
L. (Visiani, Lambl). B. Šulek, im. 169.

1. KRASNA, /. objetelica. U naše vrijeme u
Hercegovini. ,Dva puta je udario krasnom u
zemju. M. Milas. Krasna, vidi mašklin (,kram-
pen*). na Visu. F. Hefele.

2. KRASNA, /. ime žensko. — Prije našega
vremena. Krasbna. S. Novaković, pom. 72.

3. KRASNA, /. ime kokoši. Bastaj, Daruvar.
D. Hire.

KRASNELIN, m. ime muško. — xiv vijeka.
Rada, hći Krasnelina. Mon. croat. 43. (1375).

Digitized by

Qoog\e

KBA8NI

46P

KBA80KA

EBASNI, m. vidi krmnia, 1, a, b) hb)pri kr(^u.

1. KBASNICAi /. reče se ženskom djetetu od
mila. — U naše vrijeme u lAci. ^Krasnica moja,
nemoj mi se (utiti^ J. Bogdanović.

2. KRASNICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu-
j)aniji modruško-rijeikoj. Razdije). 50.

KRASNIC, m. roče majka djeteta tepajući mu :
^Krasnicu moj*. — U naŠe vrijeme u Lici. J.
Bogdanović.

KBASNIK, krasnika, m. krasan iovjek. — Akc,
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padeiima,
osim nom. sing,, i voc.: krasnice, kr&snici. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (lijep
čovjek ,ein schoner mann' ,vir venustus* s pri-
mjerom: Pogiboše onaka dva krasnika). Kidaj,
jelo, jer pade kedar, jer krasnici propadoše. Đ.
Daničić, sah. U, 2. — I kao prezime, Schem. diac
1877. 68.^

1. KRASNO, n. gvozdeno ratilo kao pala od
madklina kojim se potkopavaju žile od gore.
krasno je oStrije od petice od mašklina. M. Pa-
vlinovic.

2. KRASNO, n. mjerno ime.

a. kraj u Hercegovini. T. Kovačev ić, bosn. 88.

b. selo u Hrvatskoj u županiji ličko krbavskoj.
RaađijeJ. 40. — Pomii^e se od xv vijeka. Mon.
croat. 158. (1493).

KRASNOBESJEDITE^iSTVO, »i. vidi krasno-
rječje. — U Stulićevu rječniku: v. spntnobesje-
dite}stvo. — nepouzdano.

KRA8N0CVJET, adj. u kojega je krasno
cvijeće. — U jednoga pisca xvi vijeka. Jele
uzorite, jele krasnocvite (u akademiČkom izdai^u
štampafikom griješkom krasnovite). P. Zoranić
23b.

KRA8N6ĆA, /. vidi kraaota. — U Stulićevu
rječniku: v. krasoća.

KRASNODUŠJE, n. magnanimitas, sad se
obično piše: velikodušje, velikodušnost (vidi). —
Složeno od osnova riječi krasan i duSa. — (Sa
starijim oblikom krasnodušije) u jednoga pisca
XVIII vijeka. Od krasnodu&ija ožidavam. D. Obra-
dović, sav. vi.

KRASNOLIČAN, krasnolična, adj. u kojega
je krasno lice. — Vafa da je po ruskom KpaiHo
.iMHHuii (ne znam jeli narodna riječ, kao ni češ.
krdsnoličn^). — U jednoga pisca xviii vijeka, a
između rječnika u Stulićevu (,facie pulchra, ab
ore venustus'). Krasnoličan čovek. D. Obradović,

živ. sa

KRASNONARAVAN, krasnonaravna, a(^'.
krasne naravi. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Svi narodi krasnonaravni . . . D. Obradović, Živ.
40. Meda krasnonaravnim i prosvedtenim )udma
jod nekolko dana svojega života provesti, sav. 38.

KRASNOPIS, m vidi krasopis. — U pisaca
našega vremena. Počeo je učiti krasnopis. M.
Pavlinović, rad. 34. Krasnopis i crtai^e uči se
u srpskoj narodnoj fikoli. Zbornik zak. 1873. 115.

KRA8N0PISAN, krasnopisna, adj. koji pri-
pada krasnopisu. iSfegovi krasnopisni uresi. M.
Pavlinović, rad. 64.

KRASNO PO^E, n. ime selu u Bosni u okrugu
Doi^e Tuzle. Statist, bosn. 92.

B:RASN0RJEČIV, adj. facundus, eloquens,
koji umije krasno govoriti. — Radi postanu vidi
krasnorječje. — Po rus. KpacnopeHHBuii. — Od
XVIII vijeka u pisaca. Ko je god krasnorečiv,
ako on svoje krasnoreČiie zloupotreb(ava . . . sve
fiegovo krasnorečije krajnega pohuždenija i otvra-

štenija dostojno. D. Obradović, basn. 181—182.
Stvar sama po sebi govori jasnije i krasnorječi-
vije nego naj slavnija slova pohvalite^na. Nov.
sr. 1834. 103.

KRASNORJEČJE, n. facandia, eloqaentia, oso-
bina onoga koji je krasnorječiv. — Postaje od
osnova riječi krasan t riječ. — Po ruskome Kpa
cHopenic. — Od zviii vijeka (vidi kod krasno-
rječiv) u pisaca, naj češće sa starijim oblikom na
ije i s e mj. je (S) prema ruskom obliku. U tom
je i^egov kum Mladen sa svojim krasnoreČijem
malo po malo već bio postao prvi. Vuk, dan.
4. 21. Medom krasnorečja kapnu usta tvoja. L.
Milovanov 102. I ja sam upotrebio sve svoje
krasnorečije privoleti ga, da primi orden. M. Đ.
Milićević, pomenik. 1, 80. Ne žali krasnorječije.
Bos. vila. 1892. 298

KRASN08T, /. mubimj onti^ koji je krodan,
vidi kraaota. — Rijeć jf praslapenshi^ is^soffdi
češ. krdsnost, pof. kraaaotid. — Utmđu fjfčmka
u Mikalinu (krasnost, ljepota ^pulorititidot el^
gantia, formoeitas, apecio^iitai', i kod Čistoća )^ u
Belinu (krasnos ,aitil]ate^za, attillatora' »con-
cinnitas' 117« ; ,beilezEa^ beltik, rastratto di bello'
,pulcritudo' 185b; »ele^n^a* ,eK^gantia' 28i5*;
,gH^tia, garbo, leggiadria' 356 ■>; Jei^giadria, garbo'
,venusta»' 432*), u Bjelos^^nčevu (v. lepota), u
Voltijijinu (,bellezzft> eleganza^ galanteria, ei-
vilt4* ,scb6nheit, hodicbkoit*), u Stuhćetm (t.
krasoća). Krasnost R:ovorRaja. Antcjn Dalm.r nov.
težt. 1. predgovor. Kra^sno^t u obličju nad svim i
sinovi človičjimi. B. Kivžić, is, 5(1 PridiČna jest
krasnost i lipota tvoja, 87. Cvijetje z^ns i opada,
noć na bio dan tmasta dođe, svijeta krasno« ča-
som prođe. I. Oundulić 73. Izgubilo bi ureda
svu svoju lipotu i krasims. A. d. Bella, rassgov,
68. Er prvijem samo zapa^^enem mje načina da
možemo krasnos svaku i -^vako onfeat Kitrotvof-
stvo prigleda čudna u ^€<bi i rajtlika dohititl.
185. Orabi krasnos i ljepotu, B. Zuiseri 8i** Neka
ponuka usta gadež|iva i^t& kranno^ lijepa suda.
332. Tvoju krasnost i lipotu tko će moći izka*
zati? P. Knežević, pisra. 100. Grade svete veli-
čanstvo, krasnost, i^hitreijd . . . S. Rosa IB^K
Hvali Ae lipotu, krasuor^t i prilićna. Ant. KadČić
335. Ter izgubjen ures k ^ima (pomastima)
prednu mu krasno«^ poda. P. Sorkoćović 590^.
Svak ti daje krasnost novu. L. Milovanov 39.

KRASNO VATI, krjisnajero, impf mdi krnjiti.

— U kiMzi pisanoj jliv vijeku crkmnijem jezikom,
i otale u Daničićeim rječniku (kra^tnovati jor*
nare*). Ne toliko Solomonh kraanujafte se. filas-
nik. 11, 76.

KRAS6ĆA, /. vidi krasota. — Samo u Stuli-
ćevu rječniku uz krasota s dodatkom da je uzeto
iz brevijara.

KRASOJE, m. ime muško. — Od xv vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,mannsname' ,nomen
viri') t u Daničičevu. Krasoje Ivanovićb. Mon.
serb. 281. (1418).

KRA80JEVAČKI, adj. koji pripada Kral-
jevcima. U strani prema krasojevačkoj reoi bile
su stare kovine. S. Novaković, oblač. rad. 39.

KRA80JEVCI, Krasojevaca, m. pl. ime zase-
oku u Srbiji u okrugu rudničkom. M. Đ. Mili-
ćević, srb. 814. — vidi i Krasovac.

KRASOJEVIĆ, m. prezime (po ocu Krasoju).

— U naše vrijeme. Vladimir Krasojević. Rat.
82. Vasilije Krasojević. 361.

KRASOKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. Đ.
Hire.

Digitized by

Google

1. KBASOl^A

469

KBA8T

1. KBASO^A, m. ime muško, — xiy vijeka.
Krasova OKrasona*) Prvad. Mon. croat. 42.
(1375).

2. KRASOVA, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

KBASOPiS, m. vidi krasopisje. — Načiikeno
u naše vrijeme, — U Sulekovu rječniku: ,kalli-
graphie^

KBASOPtSAC, krasopisca, m. calligraphas,
čovjek koji umije krasno pisati. » Načii^o u
naše vrijeme. Ovako priređena da&ćicu odnese
krasopiscu koji na im napiše taiom. B. Sulek,
^raf. umjet. 199. — i u Sulekovu rječniku : ^kal-
ligraph'.

KRASOPfSAN, krasoptsna, adj. calligraphicos,
koji pripada krasopi^u. — Načii^eno u naše
vrijeme. — U Sulekovu rječniku : ,kalligraphisch^

KBA80PISJE, n. oalligraphia, krasno pismo,
osobina onoga koji umije krasno pisati. — ispo-
redi krasopis. — U jednoga pisca našega vre-
mena. On pode na nauk u a6ite}a krasopisja.
M. Pavlinović, rad. 107.

KKA80ST, /. vidi krasota. — U dva pisca
čakavca xv i xvi vijeka, Prid o6i vaše poneeši
sve lipote, krasosti, kripoeti. M. Marulić 4. Đa-
rovaŠe joj 6asna čast i krasost. P. Zoranić 18*.
Semog^aći trine grospode krasosti. 50^.

KBA80ŠA, /. ime krmači. Bastaja, Damvar.
D. Hire.

1. KEA86ta, /. osobina onoga Što je krasno,
vidi i jepota. — Akc. se mijei^a u dat. sina.
krasoti, u acc. sing. krasotu, u voc. sing. kra-
soto, ti nom., acc, voc. pl, kri^ote. — RijeČ je
stara, isporedi stslov. krasota, rus. KpacoTa (ne
£nam jeli pouzdano Češ. krdsota). — Poštede od
korijena kras a^jektiva krasan. — Između rječ-
nika u Stuličevu (ypalohritado, deoor, species,
forma, venustas, delectatio, volaptas'), u Vukovu
(,die schdnheit' ,pulcritudo^ cf. jepota), u Dani-
čićevu (Jucunditas ; omatus').

a. tjelesna (materijalna) lepota. Ne gledaj
ua lipotu ni na krasotu ženska. Pril. jag. ark.
9, 138. (1468). Vidi velika krasotu žene i^egove.
Aleks. jag. star. 3, 300. Krasota cveća. J. Rajić,
pouć. 1, 1. Krasota tela. 1, 7. A krasotom lioe
začinila. Nar. pjes. petr. 3, 27. Kad dođe na
onu ćupriju, saČudi se Aenoj krasoti. Nar. prip.
vuk. 111. A rumenila i krasote ni vila taka nije.
Nar. prip. vrč. 142. Raztočiće se kao od mo)cu3a
krasota Aegova. Đ. Daničić, psal. 39, 11. Oko-
lica plijeni svojom prirodnom krasotom motrioca.
S. ^ubiša, prip. 96. Naslika sliku vanredne kra-
sote. M. Pavlinović, rad. 71.

b. uopće što je ugodno. 8b oitbvrbženijemB
mira šego krasotb. Štefan, sim. pam. šaf. 10.
Krasota žizni seje jako i dymi> mu vidima bystb.
Sava, sim. pam. Šaf. 3. Vbsu krasotu žitija šego.
Mon. serb. 5. (1198-1199).

c. u duševnom smislu, dobrota (a i ufudnost).
— isporedi krasan, a, b) aa). Da smo harbni
velikoj krasoto dubrovbčkoj. Mon. serb. 242.
(1399). Hasumevše veliku milostb i krasotu go-
spodina kra^a. 295. (1420).

d. nakit, ures. Ukrasilb krasotami crbkv-
nymi. Mon. serb. 62. (1298—1302). Sbzdavb
(crkvu) ukrasihb vsakjmi krasotami vbnutrbiiimi
i vbnešbnimi. Đeč. hris. 3. Kriposti sila i kra-
sota. Transi t. 82. Krasotami od slave odjet dušu
tvoju. F. Glavinić, cvit. 142^.

2. KBASOTA, m. ime volu. Bastaja, Daruvar.
D. Hiro.

KBA80TAN, krasotna, adj. pun krasote, kra-
san. — U k^zi pisanoj crkienijem jezikom xni
vijeka, i u jednoga pisca čakavca xvii vijeka, a
između rječnika u Stuličevu (v. krasan) t u Da-
ničičevu (krasotbub JuounduaO* Krasotny vidb.
Domentijanb 12. Od mramora spodobnu i kra-
sotnu učinivši škriAu. F. Glavinić, cvit 311 ».
Ki jednu krasotnu kćer imaŠe. 845b. I videći
ju u obličju krasotna. d84b. Molitva ako bude
čista, ako krasotna . . . 445b.

KBAS6tITI, kraB6t;m, impf. činiti da što
bude krasno, resiti, kititi, vidi krasiti — Postaje
od 1. krasota nastavkom i. — U jadnoga pisca
čakavca xvii vijeka, a između rječnika u Stuli-
čevu (,palohrom reddere*). Kripoet ka došo kra-
soti našu. F. Glavinić, ovit. xx. Kako dragi
kamik veseli, biser kra86t£. 115». Molitva pamet
našu bogati, spomenatje krasoti. 115b. Umi-
(enstvo duša milošćom Božjom krasoti našu. 281b.
Kako ovit đrivo, na kom jeet, krasoti. 898b.
Krasotiti besiđe na slu svrhu, sviti. 21.

KRASOVAC, Krasovca, m. ime selu što je bilo
i^egda u Srbiji u okrugu kragujevačkom. ^ xv
vijeka. Selo VraćevSticu gor&a i selo Vraćev-
štica doMu i selo Krasovacb . . . Glasnik. 21, 82.
(1431 vrepis. 1737), vidi 8. Novaković, oblač. rad.
37, gcfje na strani 89 ima još: U vraćevačkoj
hrisovu)i spomii^e se kao po starini Rađičevo
selo ,Krasovac' u kojem su bes sumAe prepi-
sačkom rukom iskvareni sađašfii ,Krasojevoi'.

KRASOVAN, krasovna, adfj.samo u Stuličevu
rječniku: v. krasan.

KRASOVAI^E, n. djelo kojijem se krasuje
(može značiti i: ures, nakit). — Stari je oblik
krasovanije. — Između rječnika u Daniči6evu
(krasovanije ,venustas'). Krasovanije podajetb
licu. Glasnik. 11, 69.

KRASOVATL krasujem, impf, vidi krasiti. —
Riječ je stara, isporeai stslov. krasovati i rus.
(refl.) KpacosaTbCfl (biti krasan). — Samo u kni-
gama pisanima crkvenijem jezikom, a između rječ-
nika u DaniHčevu (,ornare*). — U svijem je pri-
mjerima sa se, refleksivno, i u nekijem moše biti
značeiHe: Veseliti se. Ne vb mekyihb krasovati se.
Domentijanb 8. Krasovaabu se naučajemi i
utvrbždajemi glagoly jego. Danilo 28. Vb vese-
liji srbdbca krasovaaše se glago^ušti ... 77.
Grbkvy jako bagrdniceju carbskoju oalejavSe se
krbvyju vladiČi^eju radujušti se krasujet se. Mon.
serb. 262. (1889—1405). I jaki ženy krasigutb
se. Zbom. drag. sreć. 17.

KRASOVIĆ, m, prezime, -^ U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 91.

KRA80VKA, /. ime ovci. Bastaj, Daruvar. D.
Hire.

KRASOVO^J, m. čaša vina (i^eke određene ve-
ličine kao mjera) kojom se dijelilo vino u mana-
stirima pravoslavnijem, novogrč. xQaao^6li, Čaša
vina. — U noj prva vremena, isporedi i stslov.
krasovolij, krasovo}b, rus. Kpacoejjib, Kpaco3JiH,
pof. krasowola. Pitije že običnimb krasovojemb
po zakonu da podaš tb se. Sava, tip. stud. glasn.
40, 151. Davati že i ne pitije velikimb obyčnymb
krasovo|emb na obddd. 152. I polb velijega kra-
sovoja. 152.

KRA80V0ZAC, krasovosca, m. u Stuličevu
rječniku: v. zmija. — nepouzdano (vidi kravosac).

KRASPDBL, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
knezevaČkom. Niva u Kraspik. 8r. nov. 1869.
298.

KRA8T, krdsta, m. vidi hrast ~ U jednoga
pisca Dubrovčanima iltii vijAa (mais biši i pi-

Digitized by

Google

KBA8T

470

KEASTAV

saraka ili štamparska pogreška). Johe, jele, bori,
krasti, (r. Palmotić 3, 169*.

1. KRASTA, /. crusta (vulneris, ulceris), nqj
šire je smaČeiie: kao kora što postane od osušene
krvi ili od osušena gnoja na rani (koja postaje
od udarca, lat, vnlnus, ili od liekijeh bolesti j ul-
cos), pa i od osušene kože nad priŠtom. — Riječ
je praslavenska (korsta), isporedi stslov. krasta
(scabies), rus. KopocTA (krfitse, grind), (ćeš. christa
jgrind, rfiude^), pof. krosta (eine blatter, kruste).

— Fick isporedttje s lat. crasta, s grč. xQvajcUvu),
mrznuti se, x^v<TTalXogf Ud; vidi i kršiti, kruh.

— Između rječnika u VranČičevu (»scabies*), u
Mikafinu (,vxiliieri8 orusta'), u Belinu (,cro8ta,
cio^ coperta ohe naturalmente si fa dove ^ rotta
la pelle* ,crustala' 289»), u Bjelostjenčevu (.crusta
ulceris 1. vulneris'. 2. krasta na vusteh člove-
čanskeh ,aplitae^ S. kraste na vusteh kozlićev i
ostale marhe ,mentigo*. 4. krasta, v. g^ubav), u
Jambrešičevu (krasta bela, guba ,lepra'), u Volti-
gijinu (,oro6ta' ,grindO, u Stuličevu (,pruritus'
s dodatkom da je riječ ruska; , vulneris crusta'
iz Mikafina ; kraste ,uloera capitis tenui humore
manantia quae pueros maxime infestant, Graeci
achores dixere*), u Vukovu: 1. ,die blatter' ,pu-
stula. cf. kraste. — 2. ,der grind' ,crusta' ; (kraste)
velike i male ,pocken, blattern' ,variolae'. cf.
ospice, bogii^e.

a. u opčem, naj širem značenu kao sprijeda.
Kraste i lišaii. Zborn. 161b. Vas je u krastu
pogrdna u6inen. I. Anćić, vrat. 168. Pogane
šeše sve zajedno u tvrdu krastu ko drvenu za-
rastješe. B. Zuzeri 143. Sve mu se (s. Johu)
tilo u jedna krastu a6ini, da ga crvi točahu. J.
Banovac, razg. 110. OstaSe kraste pri a}inah a
on kao odrt osta. pripov. 86. On od glave do
pete učini se u farastu. 102. OdadiravaSe se
kraste, prisv. obit. 35. One prigrst)ive kraste
s tijela i^egova odpadoSe. F. Lastrić, od' 893. U
jednu se krasta okrenu. And. Ka6ić, kor. 58. U
jednoj krasti svekoliko tilo viđiše, asupniše i
okameniše se. Đ. Bapić 228. Čovjek u kojega
bi na koži tijela liiegova bio otok ili krasta ili
bubu)ica . . . Đ. Đani6i6, 8mojs. 13, 2.

b. neke osobite bolesti, kod kojijeh se čine
kraste po koH, n. p.

a) lepra, guha. vidi u Bjelostjenčevu rječ-
niku (4) i u Jambrešičevu. aa) u jednini (moŽe
bitif premda se u ovijem prin^erima očito govori
0 gubi, da je šire značeM kao kod a). Izađe
prid i^ega jedan gubavac i reče mu : , Gospodine,
ako o6e&, morei mene očistiti i skinuti s mene
ovu grdnu krastu i nemoć'. F. Lastrić, od* 175.
Nesta udi) sve kraste na iiemu. 175. Ostaše cisti
i ozdrav}eni lipo od pogrdne one kraste i bolesti.
264. Ukaza se guba na Aemu, iliti pogrdna
krasta kako snig. ned. 415. Razgovori se, gu-
bavće, slatka ti je krasta (isporedi f)), (Z). Po-
slov. danič. — hb) u množini (metaforički, ispo-
redi d, a)). SijihB poveldvaaše izb otbć'bstva iz-
gnati, da ne i proćijimB, reče, svoje krastj po-
dadutb. Starine. 10, 54. (xv vijek),

h) samo u množini, variolae, vidi bogu&e,
ospice, Sešve itd. — Eazlikuju se velike (vari-
olae) i male kraste (variolois? varicellae ?). —
vidi u Vukovu rječniku. — U naše vrijeme. Iza
nega bolest udarila u Žabjaka u postojbinu mu,
mučna bolest, one kraste ve)e, na Maksima kraste
napanule, te mu Vjelo lice naSarale, iza krasta
lice pocriielo, pooriielo i odrpavilo. Nar. pjes.
vuk. 2, 528. Ako su ga kraste ištetile. 2, 582.
AV su Aega kraste nagrdile. 2, 545. Na Mak-
sima kraste izlazile. IHev. om. 119*. Kraste joj
lice namrStile jofit u djetinstvo. 8. J^iubiža, pnp.

88. Osule Mijata kraste kao kora dubova. 284.
Prokužio je čumu, kraste, žuticu, srabi i petice.
258. Od malih bogiAa (krasta). M. Đ. Milićević,
živ. srb. 8e(. glasn. 87, 146. Od vel. bogiibt
(krasta). 147.

c) scabies, Šuga, svrnbi, ~ vidi u VranČi-
čevu rječniku i u Stuličevu. Mazi kTa8ty ili Sugy.
Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 104. Udariće te
Gospod prištevima misirskim i Sa)evima i Sugom
i krastama. Đ. Daničić, 5mojs. 28, 27.

d) u množini porrigo (eksema impetigi-
nosum), bolest u kojoj se čine kraste po glavi
među kosom, naj češče u djece, vidi u Stuličevu
rječniku. Da b' joj vidi' kraste od glave. L
IvaniSević 176.

e) na tisUma u čejadi i u životii^a. u Bje-
lostjenčevu rječniku (2 t 8).

/} u Dubrovniku se zovu slatke kraste,
i/ieke što ]90Stanu u male djece po licu, te su
gadne vidjeti, ali malo traju i ne ostav\aju ni-
kakva traga na koži. P. Budmani.

e. u prenesenom smislu, krasta, liSaj po dr-
veću. BoSAaci u Slavoniji. D. Hire.

d. u metaforiikom smislu.

a) moralno zlo. I svrhu ove kraste svaki
dan nove rastu kraste griha smrtni. Đ. Bapić 67.

b) materijalno zlo, neprilika, nesreča. —
U ovom primjeru liječiti kraste znači: činiti da
nestane liekoga zla. Neg (Tišimira) okruni t jošter
u bešici bi povo}no rečenoj kra^ci. to kru^eAe
kad bani dočuSe, seb* u glavu svi složno metnufie
da ditešce ne drže za kra}a . . . Nim kra)ica ne
kti protiv stati, ustrpjivo već hoti čekati, dokle
dite veliko odraste, pak za time da te liči kraste.
Nadod. 154—155. primjer je načii^en po ovome
(u kome nije govora o bolesti): Posli smrti Pa-
vlimira kra)ica žena iiegova porodi sina imenom
Tježimira koga još u zibci za kra)a okruni, ali
zaludu, zašto bani ... za kra}a ga poznati ne
ktiše . . . VidivSi dakle kratica da na silu ne
more učiniti niSta, imade veliko ustrp}e£e dok
ne uzdiže TjeSimira itd. And. Kačić, razg. 80.

2. KBASTA, /. ime kravi? F. Kurelac, dom.
živ. 24.

1. KBIsTAČA, /. krastava žaba. — Akc. se
mijena u gen. pl. kr&st&č&. — U naše vrijeme.

— U Šulekovu rječniku: ,kr6te' (,Bufo*) ; siAa
krastača ,die graue krote' (,B. cinereus'); zelena
krastača ,die veranderliche krdte'.

2. KBASTAČA, /. suvrst jabuke (Vajavac). B.
Šulek, im. 169.

KRIsTAI^E, n. djelo kojijem se ko krasta.—
U Vukovu fječniku: ,den grind bekommen* ,in-
fectio crustarom'.

KRASTATI, kr&st&m, impf. činiti da ko (obje-
kat) bude krastav, kužiti krastama. — Akc. se
ne mijeM (aor. 2 » 8 sing. krastft). — u Vukovu
rječniku: ,mit grind anstecken' ,scabie inficio'.

— Sa se, refleksivno, dobivati kraste, poslati
krastav. — u Vukovu rječniku: ,den kopfgrind
bekommen' ,porrigine corripi'.

KBASTATICA, /. kaduja, bifka. Krastatica,
Salvia officinalis et auriculata L. (Visiani, Lambl).
B. Šulek, im. 169.

KRASTAV, ac^j. na kojemu su kraste (kao
bolest, vidi 1. krasta, b), pun krasta. — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov. krastavb, (rus. ko-
pocTOBhiii, češ. chrastavy), pof. krosta wy. — li-
među rječnika u Jambrešičevu (,leprosus'), u Vol-
tigijinu (.tignoso' ,grindig, kr&tzig'), u Stuličevu
(,che k la testa piena đi lattime' ,cujus caput
ulceribus infradictis scatef), u Vukovu (,grindig'
,porriginosus').

Digitized by

Google

KBASTAV, 1.

471

KBA8TI

1. u pravom gnaieiiu kao Što je sprijeda ka-
zano, a) 0 čejadetu. Dojđe jedan ubogi aS}iv,
krastav, sakat ... J. Filipović 3, SSlb. Jadno
rob]e krastavo i bono. Osvetn. 2, 181. — b) o
dijelu tijela. Obe moje noge nahođaju se kra-
stave. L J. P. La6i6, isk. 87.

2. metaforički, o duši (misli se na moralno
zlo). Ako želimo da duše naie prid o6ima Božim
ne budu krastave i gr8t)ive, imajmo naj vedn
pomln držati ih fiiste. F. Lastri6, od* 893.

3. u jfrenesenome smislu^ hrapav kao krasta
ili kao tijelo \udsko posuto krastama.

a. 0 iivoHikama.

a) gušterica krastava, vidi guSterica,
b) aa),

b) krastav& žaba, Bufo vulgaris Laur. i
druge vrste istoga roda, — isporedi 1. krastama;
krastavica, b; gubav, e); 1. gubavica, c). — Iz-
među rječnika u Vukovu (,die kr5te^ ,Bana bufoS
cf. gubavica s dodatkom da se govori u Srijemu),
Žaba krastava. Đ. Bapić 860. Žaba krastava
kad svoi jid izbacuje ne izbacuje ga svega. B.
Leakovic, nauk. 887.

c) krastav volak, vrsta spuia. — - U Su-
lekovu rječniku: »krdte* (,Murex bufonius*).

b. 0 kori na drvetu ili na voču (n. p. na
dini). Ima du&a od krastave kore. J. S. Be}-
ković 809. Uzmi kore bristove one doAe, a kra-
stavu baci. J. Vladmirović, lik. 29.

KRASTAVA, /. vidi krastavica, b. a). Kra-
stava, Borrago officinalis L. (Bartulović). B.
Sulek,^im. 169.

KRASTAVAC, kr&stavca, m. onaj koji je
krastav; može se kazati o čefadetu, a češće se
kaže 0 čemu drugome, — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima^ osim nom, i
ace. sing, (kad je isti kao nom. sing.), i gen. pl.
krastav&c&. — Od xiv vijeka (vidi kod e, a)).

a. krastav čovjek, — U Stulićevu rječniku
uz krastav.

b. ovako se zovu Mce bifke, vidi : Elrastavac,
rus. KopocTa, KopocTasHHK'B (Scabiosa), buglossum,
borago (Durante), 1. Eohium vulgare L. (Lambl) ;
2. Borrago officinalis L. (Lambl); 8. Cucumis
sativus L. (Vuk, Sabjar). B. Šulek, im. 169. —
Naj običnije je treće značene. — između rječnika
u BjelostjenČevu (kajkavski krastavce, v. vugorek),
u Voltigijinu (,melone' ,gurkeO, u Vukovu: ,die
gurke' ,cucumis [sativus L. ; cf. krastavica, kuku-
mar]. Lubenice, krastavce i di£e sijat va)a. J.
S. Re)ković 181. Bostan^iji krastavce proda-
vati. (Kazivati što onome koji ono bo)e zna).
Nar. posl. vuk. 28. Veliki je kao bure od kra-
stavaca. (Mali). 33. Crven kao krastavac (t. j.
Žut). 844. Opomenusmo se riba §to jedasmo u
Misiru za badava, i krastavaca i dii^a i luka cr-
noga i bijeloga. Đ. Đaničić, 4mojs. 11, 5. —
S pridjevom divji dobiva osobito značene (vidi
strka], Strka)). Krastavac divji, cucumis syl-
vestris (Durante), Ecballium elaterium Rich. (Vi-
siani). B. Šulek, im. 169.

C Holothuria tubulosa Gm., i^ka morska
životiiia slična krastavcu (Cucumis sativus kod b).
J. Panćić, zool. 297. K. Crnogorac, zool. 194.

đ. na jednom mjestu xvi vijeka, o žmulu
(čaši) na kojemu je staklo zdvora tako kao da
su kraste po nemu, I krastavci žmuli kablić bi
suzeli. M. Držić 729. — isporedi krastovac.

e. tijesno ime.
a) s oblikom Krastavbcb pomine se xiv
vijeka. Prdko u KrastavbCb. Svetostef. hris. 37.
h) mjesto u Srbiji u okrugu valevskom.
Livada u Krastavcu. Sr. nov. 1868. 179. — ispo-
redi Krastavci.

KRIstAVAČk!, a4j, koji pripada krastav-
cima (Cucumis sativus, vidi krastavac, b). — U
jednom primjeru xviii vijeka, u kcjemu je izo-
stavleno treće a. Kada se sime diibko, krasta včko
i luDeni6no izmiikuje. J. S. Be}kovi6 181.

KRASTAVCI, Krastavaca, m. pl. ime n^estu
u Srbiji u okrugu vafevskom. Zea4a u Kra-
stavci. Sr. nov. 1861. 468.

KBASTAVČARA, /. posuda u kojoj se kisele
i drže krastavci, u Srijemu.

KRASTAVCE, (Krastavćeta ?, n,?), ime selu u
okrugu niskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 121.

KBASTAVČKI, vidi krastavaftki.

KRASTAVICA, /. ona što je krastava, može
se kazati o Ženskom Čefadetu ali se češče kaže o
čemu drugome. — isporedi krastavac.

a. žensko čefade krastavo. — U Stulićevu
rječniku uz krastav.

b. neke bifke, vidi drugo i treće značeiHe kod
krastavac, b. Krastavica, borago (Pizzelli, Bje-
lostjenac, Della Bella), buglossum (Durante, Bje-
lostjenac), 1. Borrago officinalis L. (Lambl); 2.
(krastavac), cedrolo (Della Bella), Cucumis sa-
tivus L. (Vuk). B. Šulek, im. 170.

a) Borrago officinalis L. — Između rječ-
nika u Mikafinu (krastavica, trava, bora^na
,borago, corrago, buglossa'), u Belinu (,borana o
boragine, berba nota' ,buglossum' 145*), u Bjelo-
stjenČevu (krastavica trava ,boragina^ v. boraga),
u Voltigijinu (,borrana, borragine, erba' ,bor-
r&tsch, salat in Italien')f u Stuličevu (krastavica,
trava, v. volučak).

b) Cucumis sativus L., krastavac, <— Iz-
među rječnika u Mikafinu (krastavica, ugorka
,cucumer, cucumis'), u Belinu (,cedrolo o cedri-
uolo, ftrutto simile alle zucche, ma minore, di
frutto verde' ,citrulus< 182b), u Volti&ijinu- (,ce-
drolo, cedrivolo' ,zederS sic!), u Stuličevu (,cu-
cumero' ,cucumis'), u Vukovu (vide krastavac).

— Po ovome značeiku ima i slično: su vrst tikve
krastave poput krastavca, na Braču. A. Ostojid.

— Pomitie se u rukopisu xv vijeka div)a krasta-
vica, što će biti isto što divfi krastavac, vidi kra-
stavac, b na krcaju. Nadi divbje krastavice što
se rode pri moru terb listbje codb ii\hh svari.
Sređovječn. lijek. jag. star. 10, 92.

e. žaba krastavica, Bufo L., vidi krastav, 2,
a, b). — U jednoga pisca xvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (krastavica žaba ,rospo, botta,
animale noto' ,bufo' 682b). Šesta (glava) od kra-
stavice žabe. P. Zoranić 7<^.

KRASTA VKA, /. iine bifkama. Krastavka, 1.
suvrst jabuke (u Podravini hrvatskoj); 2. (kro-
stovka), Agaricus rubescens L. (Visiani, Pan6i6).
B. Šulek, im. 170.

KRA8TAVLANI, m. pK ime selu. — xiv vijeka
(sa starijim oblikom Krastav(ane). Selo Krasta-
vjane. Deč. hris. 36.

KRAST:^TINA, /. augm. krasta. ,Vavije se
nekakve krastetine po £em vuku'. J. Bogdanović.

KRASTI, krddem, impf. uzimati što tuđe zlom
namjerom da ono ostane kod onoga što krade
kao hegova stvar, ali obično se misli kod ovoga
glagola da se ono čini u potaji i lukavstvom
drukčije nego je n. p. kod grabiti t otimati. —
Akc. kaki je u pra^s. (dodc^ da je u i^ekijem
kreševima e u ncutavcima prezenta kratko, dakle
krddem, krddeš itd., ali svuda kridfi, isporedi
akcenat glagola tresem u Vukovoj gramatici pred
rječnikom^), taki je u impf. kridiiah (krddah?),
14 impt, kridi, u aer, praes. kridfioi, u aer, praet.
kridavfii; u ostalijem je oblicima oruiki kaki je

Digitized by

^uogle

KEA8TI

472

KRASTI, 1, c.

u inf.f osim aor. 2 i 8 aing, kr&đe. — RijeS je
praslavenskaf isporedi gtslav. krasti, krad%, rus.
KpacTb, RpaAJt ^i' krasti, kradu, pof. krasć,
kradn^. — Korijenu krad ne sna se pastai^e.
vrijedno je snati da u ovome korijenu u nekijeh
čakavaca (tnoiebiti i u ikekijeh sapadnijeh štoka-
vaca) mj. ra trna re. n. p.: praes. 3 sing, krede.
Đ. Baraković, vil. 262. L Ivanišević 174. P. Ba-
dovćić, na6. 849; 8 pl. kreda. Š. Badinić, sam.
48^; impi. 2 sing. kredi. Bernardin 18. Kateh.
1561. 7; ger. praes. kredaći. I. T. Mmavić, osm.
58. A. d. Costa 1, 181; part. praet. act. nom.
sing. m. kreo. Stat. po}, ark. 5, 254. 281; nom.
pl. m. kreli. Tondal. star. 4, 118. rcuslog ovome
ne $nam, isporedi i rasti. — Ismedu rječnika u
Mikafinu (krasti, ukrasti ,faror, furtum facio,
surripio, eripio'), u Belinu (,robare, rubare* »furor*
680»), tt BjelosijenČevu (kradem, lupežim ,furor,
clam alienum auforo, surripio, manuor, evolo,
furtum facio')« u Jambrešidevu (kradem ,faror,
olepo*), u VoUigijinu (,rubare, rubacchiare'
jStehleuO« ^ Stulieevu (grijeikom kradsti t krasti
,furari, rapere, diripere, latrocinari, latrooinia
agereO» u Vukovu (,stehlen' ,furor'), u Danici-
čevu (krasti, kradu ,ftirari; exspoliare').
1. aktivno,
tk. snačeiie je kao što je sprijeda kazano,
objekat je ono što se u drugoga ueimfe. — perf. :
ukrasti.

a) ne izriče se na Čiju se Štetu ono
uzimfe.

€UiJ U pravom smislu. Iže odb sihb
budetb krade ndšto. Sava, tip. stud. glasu. 40,
170. Oni su kreli riči orikvene ke su bili po-
svećene. Tondal. star. 4, 113. Umiju Sto mogu
krasti. M. Đržić 84. Dobra crkvena kradući,
uzimajući, otimajući. A. Baćić 65. Jedan je ćo-
vik .2 puta sagriSio smrtno kradući tuđe. F.
Lastrić, ned. 54. On jabuke pode krastit. V. M.
Gučetić 222. Brašno kradu i govedske masti.
M. A. Be^ković, sat. 04l>. Lupeža koji kradiše
urese crkvene. Ant. Kadčić 550. Gdi Sto mo-
gaSe krađaše. D. Obradović, basn. 99. Već ti
kradi k}uće od risnioa, ja ću krasti k)u6e od
arova. Nar. pjes. vuk. 8, 168.

bb) u ovijem prin^erima jamačno znači
šio i otimati, grabiti. Već Nikola tuđe koze
krade. Nar. pjes. juk. 287. Bila je kuća Peši-
kanova silna i bijesna ... pa je cesto brave
krala i na sramotu otimala. Vuk, nar. pjes. 4, 98.

€c) u prenesenom ili u metaforičkom
smislu, kad je subjekat ili objekat ili oboje i^ešto
umno, n. p.: Vr^eme s nebesi krade nas bez-
redno i sobom zanoei. M. Vetranić 1, 269. Ne
dostoiaju imena crkvenoga pa6e li ga krdvo i
nepodobno kredu i posvojuju vsi eretdci. Š. Bu-
dinić, sum. 48l>. Jer kakoj bi malo naprid po-
stupili, tudje bi se hrlo na trag izvratili, snažno
odbijući tursko nasrtanje, a hitro kredući svoje
odskakanje (krasti ovtije znaČi : tajno vršiti^ ispo-
redi 8, b). I. T. Mmavić, osm. 53. Kriposna su
vridna dila ka zlo vrijeme vik ne krade. 6. Pal-
motić 1, 164. (Hoču) vidi ti jeda koja {ubav drži
me toliko vezana da bi mi mučno bilo odkinuti
se od i^e, ali me stavfa u sumAu i na pogibil da
izgubim veliko dobro, ali mi krede želinje di-
dinstva nebeskoga. P. Badovčić, nač. 849. I vri-
mena zaludu ne kradi (ne gubi ne čuvajući jer
se malo mari za stvari ukradene). M. A. Re}-
ković, sat H6*. — Amo može pripadati i ovaj
primjer u kojemu je subjekat nešto neživo: Gdi
skrovita shrana oJcrivena (Osmana) krade (sa-
kriva). L T. Mmavić, osm. 169.

b) igri^ Sčf na čiju m iteht što usimfe, i io :

fiu) dativom, acm) u pravom smislu.
Jedna jarebica) drugoj jajca krade. Zbom. 4l>.
Zač se zove put kim je kum kumu slamu kral.
P. Zoranić 65b. Sin krade deeet dukata ocu. B.
Kašić, zro. 71. A to i ja u naprijeda neka budem
tvojom vlasti sira, masla, mlijeka i meda slobod-
nije majci krasti. I. Gundulić 178. Stojan vrlo
bogata gospodinu svaki dan krade po jedan beč.
M. Dobretić 284. Koi^u koiiušar zob kradaie.
D. Obradović, basn. 74. — bbb) u ovom primjeru
vafa da snciči što i grabiti Lave i medviđe
koji mu ovčice kradijahu. Ant Kadčić 87. —
cer) u metaforičkom smislu. Ka mi okom srce
krade. M. Držić 144. U ovem slavna grada,
gdi Latinke lipe mile kroz skrovene druge sile
svim (uvenim srca kradu. Đ. Babina 58^. Ta-
kovu strašnu smet koja mu svist krade. Đ. Ba-
raković, vil. 60. Stranikom srca kradu kroz nje-
kakve skrovne sile. J. Kava&in 200*. Kojim
(mladicam) sotona krade u sagrišei&u stid i sram.
Ant Kadčić 246.

bb) genetivom s prijedlogom od. (Je-
rebica) kradetb otb inijehb jerebice jajca. Physiol.
novak. star. 11, 199. Kojom (kraaom) sin od
otca ili žena od muža ih sluga od gospodara
štogod krade. L Grličić 62. Kada kradeš što
od Judi. V. Đošen 71». Niti ona Sto od kuće
krade. M. A. Be)ković, sat G4l>. Koji od otaca
i od muževa kradu dinare. J. Matović 400. —
Metaforički. Kradu nesrićne duše od Boga. I.
Ančić, ogl. 109. Ali da se vištije uradi, zanat
okom od drugoga kradi. J. S. Be)ković 278.

ccj genetivom s prijedlogom u ; nemam
nijednoga primjera, ali viai kod ukrasti.

b. objekat je čefade, kojemu se što potajno
(gdjegdje i očito) uztmfe; n^ešte čejadeta moše
biti i ime kolektivno, kao narod, kuća, pa i po-
krajina, crkva itd. — perf. : pokrasti. Krade do-
mare. J. S. Be|ković 72. Ko krade oca svojega
i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug
krvniku. Đ. Daničić, priČ. 28, 24. Caru lavu
dvorani oblagaše druga svoga da ga krade. (stef.
i ihnil.) star. 2, 806. Mene naj češće kradaše.
V. Vrčević, niz. 51. — Lav koji kradiše i pli-
vaše narode. M. Lekušić 154. — Kuću krede,
muče trati. I. Ivanišević 174. Kuću krasti da
mu žene neće. J. S. Be)ković 412. — Teško su
mi Turci dodijali, jer sam, braćo, na krajini |utoj,
ukraj Drine, ukraj vode ladne, pak mi Mačvu iz
prevare kradu. Nar. pjes. vuk. 4, 179. — Koji
krade crbkvb. Mon. serb. 565. (1822).

c. nema objekta, te može značiti uopče : ra-
diti ili živjeti kao lupež^ ali se može giijegdjt ^
imati u misli objekat kao kod a. Ki bi kreo.

Št po|. ark. 5, 281. Ne kredi, ne reci krivo svi-
dočanstvo. Bernardin 18. paul. rom. 18, 9. Kateh.
1561. 7. Ni lupež ki krede, toliko ne preda. Đ.
Baraković, vil. 262. Tlačih zakon, neprav živih,
tlapih, mamih« grabih, kradoh. I. Gundulić 224.
Ne kradi. F. Glavinić, sviti. 67. Za koji uzrok
kradijaše po moru. K. Ma^rović 87. Hinih,
grabih, kradoh, ružih. J. Kavadin 45«. Lupež,
kradući, razrušuje ovu naredbu Božju. J. Ba-
novac, pri po V. 171. Bi mu potriba prošeci ili
kradući živiti. F. Lastrić, ned. 313. Kraduć,
istom da smo živi. V. Došen 57l>. Još dok vara
i dok krade. 121 b. I nauči krasti još iz mala.
M. A. Be}ković, sat. C3l>. Ja ću kazat sve kako
se muče: žensko presti a mužko tamburat, obo-
dvoje krast i ašikovat C4^. Gredu po kuća'
kredući. A. d. Gosta 1, 181. Koji kradijaše jurve
neka ne krade. J. Matović 273. paul. ephes. 4, 28.
Iz očiju krasti (sa osobitom vještinom). Nar.
posl. vuk. 100. Ko rad laže, rad i krađa. 152.

Digitized by

Google

KEASTI, 1, 0.

478

EBAŠIĆ

Koji je krao više da ne krađe. Vuk, pavl. ef.
4, 28. — Moie se igreći na čiju se štetu što
uzimfe kao kod a, bj. Kradući istomu i u jedan
put. M. Dobretić 154. — OčLb manastyrja kra-
dušta. Sava, tip. stud. glasn. 40, 158. Da ne
kradu jedan od druffoffa. Vuk, dan. 4, 5.

2. pasityno. Nasladimb se ne kradomago bo-
gatbstva. Stefan, sim. pam. šaf. 16. Ne znajući
da je kradena. A. Baćić 113. Ni dotaknut se
kradena. 118. Nema slađeg mesa od kradenog.
Nar. posl. vuk. 204.

3. sa se.

a. pasivno. — Ismedu rječnika u Belinu
(,andar a ruba, dicesi di cosa che si ruba' ,furto
auferri' 634b). ya}a gledati staiie onoga od koga
se krađe. A. Baćić 111. Ne dopade joj se grad
u komu se devojkam krade. A. T. Blagojević,
khin. 54. Tu se tikve, tu se voće krade. Osvetn.
4, 3.

b. recipročno, krasti jedan drugome. Nit*
se kradu, nit* med sobom krive. J. S. Befković 69.

c. refleksivno, s osobitijem značim: tiho
i potajno se provlačiti. — Ismedu rječnika u
Vukovu (,heran8chleichen' »arrepo^.

a) suljjekat je če\ade ili iivotina. Za
otit krade se. M. Vetranić 2, 461. Imaš vojna
uzovita, od tebe se noćno krade, kad se s kojom
drugom roči. A. Ćubranović 145. Iz ove se
zem|e (neprijatef) krade put latinskijeh bježeć
kraja. G. Palmo ti ć 1, 78. Sad prihvaća tuđe
lađe, sad božice višiie tjera, za vilami sad se
krade. 2, 81. Lepa Pava u kovi}u spava, i^oj
se Bade kroz kovi)e krade. Nar. pjes. vuk. 1, 264.
Tad 80 krade kra)ica gospođa, ona s' krade od
poda do poda. 2, 59. Te se krade od jele do
jele. 3, 188. — Sad rovom sad brigom sliđniku
se krade (zvir). I. T. Mrnavić, osm. 48.

b) subjekat je što neživo. Maglica se
brijegom krade. Š. Menčetić— (x. Đržić 505. Ona
rika ka se brijegom tiho krađe priko poja niz
livade. G. Palmotić 2, 477. Bužioa se iz trAa
procvatena krade. A. J. Knezović 123. Što se
sunce pokraj gore krađe? Nar. pjes. vuk. 1, 578.

c) subjekat je što umno. — u svijem pri-
mjerima znači što bježati, nestajati itd. Kako
sjenča svijem vrijeme se ukrađa, krade se i bježi.
M. Vetranić 1, 107. Moja svijes mala krade se
u zanovet. 1, 126. Čijem^mi krvne stinu odluke,
ma vrlina čim se krade. G. Palmotić 1, 74. Tako
u brzo poharana ljepota se vaša krade. 1, 132.

KRASTICA, /. dem. 1. krasta. — U Stulićevu
rječniku: ,parva vulneris crusta*, i u Vukovu:
dim. V. krasta.

KRASTIĆ, m. prezime. — V naše vrijeme.
^uba Krastić. Rat. 145.

KRASTIJE^i (ili krastjel, krasta}?), /. prepe-
lica. — Oblik i rod napisani su prema stsloven-
skome {\ po rum. cristeiu, c&rsteiu, Rali us crex
L.); u drugijem je slavenskijem jezicima drukčiji.
— Riječ je praslavenska, isporedi stslov. krasta} b,
krastŽJb, /, prepelica, rus. Kopocre.ib, Češ. kf-dstal,
krdstel, kfistel, chfdstal, chfdstel, chfistel, poj.
chroAciel, chrusciel (u sva ova tri jezika: w.,
Ballus crex L.). — Samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom. Oni mesb prosiše, i kra8t^}i
imb otb mora izvede (vidi num. 11, 31). Domen-
tijana 328. — vidi i F. Miklošić, lex. palaeoslov.«
kod kras te} b.

KRASTONA, m. čovjek pun krasta, vidi 1.
krasta, b, d). — U Vukovu rječniku: ,der grin-
dige* ,porrigino8U3*.

1. KRASTO VAC, krastovca, m. vidi krastavac,

đ. ~ U jednoga pisca xvi vijeka. Vinca bijela
krastovac nato6ih. M. Vetranić 2, 324.

2. KRASTOVAC, Krastovca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu va^vskom. Livada u Krastovcu.
Sr. nov. 1867. 608.

KRASU^A, /. ime kravi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.

KRASU^AC, Krasu|ca, m. prezime. — U naše
doba. Rat. 250.

KRAST!j^AK, krasulka, m. ime fiekijem bif-
kama. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (krasu}ak maiii, cvit ,bellis silvestris
minor*). Krasu)ak mali, Bellis sylvestris minor.
Z. Orfelin, podr. 491. Krasujak, rus. KpneoJba
(Tropaeolum), bellide (Kuzmić), Bellis porennis
L. (Visiani, Pančić). Krasu}ak ma^i, Bellis sil-
vestris Cyrill. (Petter, Visiani, Stulli). B. Šulek,
im. 170.

KRASU^E, /. pl. ime selu u Bosni. Statist,
bosn. 48. — isporedi Krasu}ino.

KRASU^INO, n. ime selu u Bosni, jamačno
sadciši^e Kra3u}e. — Uprav selo Krasujino, te ova
riječ vafa da je adjektiv posesivni. — xv vijeka,
a između rječnika u Daničičevu. Selo Pišćenica
i selo Krasu} ino. Mon. serb. 439. (1446).

KRASVICA, /. voda u Bosni. Zem}ak. 1871.
br. 2.

1. KRASAN, ac^j. hup. krasan; govori se od
mila. — Od xviii vijeka u Lici (ne znam, go-
vori li Ličanin ili Dalmatinac u naj prvom pri-
mjeru), a između rječnika u Vukovu (dim. v.
krasan s dodatkom da se govori u Lici). U Ko-
tari negde oko Nađina namjera me nameri na
nekog Spiridona Torbicu Drago vićanina : ,Ajde,
krašani*, reče mi . . . D. Obrado vić, basn. 360.
,Hajde mi, kraSani moj. skokni bremicu vode,
daću ti mlijeka i palente^ u Dobroselu. M. Medić.

2. KRASAN, m.(?), mjesno ime prije nečega
vremena. Krašanb. (Moglo bi se čitati , Krasna').
S. Novaković, pom. 135.

KRAŠČIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Prod
satnikom Bartulom Krasčićem. Mon. croat. 74.
(1450). Jakša Kraščić. 140. (1490).

KRAŠČICI, m. pl. mjesno ime. — xvi i xvn
vijeka. V KraSčićih. Mon. croat. 283. (1581).
V Kraščiće. Arh. 2, 318. (1613).

KRAŠČIĆKI, ađj. koji pripada Kraščićima.
Po zakonu kraščićkom . . . Sudca kraščićkoga . . .
Mon. croat. 284. (1581).

KRIŠEN, acij. vidi 1. krasan. — U naše
vrijeme u Lici. »KraSena moja, amo da te po-
milujem*. J. Bogdanović.

KRAŠSnE, n. cijelo kojijem se krasi. — U
Stulićevu i u Vukovu rječniku.

KRAŠEVAC, Kraševca, m. ime selu u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj, (kajkavski) Kra-
ševec. Razdije}. 92. — Govori se i Krašovac
(kajkavski KraSovec). V. Sab}ar, mjestopis. 204.

KRAŠEVO, n. ime selu u Bosni u okrugu ba-
i^olučkom. Statist, bosn. 42.

KRAŠIČKI (kraščićki ?), a^j. koji pripada
mjestu Kraščićima (?). — xvii vijeka. Sudca kra-
šičkoga. Arkiv. 2, 318. (1613).

KRAŠIĆ, m. mjesno ime.

a. selo u Dalmaciji u kotaru kotorskom.
Repert. dalm. 1872. 9.

b. selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj
(jeli isto što Kraščići ? isporedi i krašićki). Raz-
dije}. 69.

Digitized by

Google

KEAŠIĆEVICA

474

2. KBAT, 1, d, a).

KEAŠIĆEVICA, /. ime trima sciseocima u Hr-
vatskoj u Županji modmško-rijeikoj. Krašiće-
vica doiia t gorna i srediia. Bazdije). 43.

KBAŠKOVIĆ, m. selo u Slavoniji u šupaniji
virovitičkoj. Bazdije). 139.

KBAŠOVAC, Krašovca, m. vidi KraSevac.

1. KBAT, /. vidi 2. krat. — U pisaca Dubrov-
čana samo u instr. sing. (kr&ti) od xvii vijeka.
Ja sam jednom krati liema život sahranila. G.
Palmotić 2, 199. iSTo su hrana divja ze}a, i to
na dan jednom krati. N. Marci 84. Jednom
krati. 91. Pogleda i drugom krati. M. Vođopić,
tužn. jel. dubrovn. 1868. 193. Sreća Božija da
staroj ovom krati ne prisije. 231.

2. KBAT, m. stoji gotovo samo s brojevima i
s riječima što znače mnoštvo, te je isto što put,
n. p. jedai; krat (jedan put, semel), dva krata
ili dvakrat (dva puta, dvaput, bis) itd. — ispo-
redi i trat. — Riječ je praslavenska (kort-b, i. je
po svoj prilici postalo od u, ali je gdjegdje ka-
snije h zamijenilo t), isporedi stslov. krat-h, rus,
KpaTi. (;\BAKpaTu, rpHKpaTbi, ckc^lko KpaTi>) što
je oblik stslovenski, češ. krdt, pof. kroč. — Ista
je osnova u lit. kartaš, put, krat, u snskrt, sa-krt,
jedan put, krtsvas, put, krat (što je jamačno acc.
pl. od osnove krtu koja se ne nalazi u drugijem
padežima), avest. ha-keref, jedan put. — Često se
ndhodi u pisaca; u naše vrijeme, dajbudi u što-
kavaca, jamačno nije narodna riječ. — Između
rječnika u Mikafinu (ima samo s drugijem rije-
čima, kao četiri puta, četirikrat ,quater^; koliko
krat, koliko puta ,quoties'; toliko krat, toliko
puta ,toties'; vidi i dvakrat, trikrat), u Belinu
(jedan krat ,una volta* ,semel' 777h; vidi dale),
u Bjelostjenćevu {dvBkTAt; trikrat; četirikrat). u
Jambrešičevu (dvakrat; trikrat), u Voltigijinu
(,volta* ,einmahl'), u Stuličevu (krat : si krat ,hac
viče'; ti krat ,ea viče'; trikrat, v. triS; četiri-
krat, V. četiriš), u Daničičevu (kratb, dva — ,
tri — ,bis, ter, etc.'). — Na nekijem je mjestima
ženskoga roda, vidi 1. krat. — Nema se ništa
osobito kazati o značenu, ali treba govoriti o
oblicima. S toga što se ova rijeČ upotrebfava
samo adverbijalno, od ihezinijeh oblika nalazi se
samo acc. u jednini i dvojini, rijetko u množini,
a u ovom broju, jer svagda stoji uz riječ koja
znači broj (veči od 4) ili mnoštvo, dolazi naj
češče genetiv, i to stari oblik krat ili krdtf (što
nije potrebno da je ženskoga roda), ali se oblik
krat nalazi i s brojevima dva, tri, četiri, te je
očito da onda nije gen. pl. kao kod pet, žesi itd.,
i treba shvatiti dvdkr&t, trikrat, četirikr&t kao
sastavfene riječi, isto kao što su složene jednokrat
t drugokrat. po tome pišem napose krat samo
kad može biti gen. pl, a ne kad je dio sasta-
vfene ili složene riječi, isporedi i put.

1. nije složeno.
a. u acc. sing. (koji je jednak s nomina-
tivom).

a) s brojem jedan. Svak jedan krat mre
na sviti. J. Kavanin 2^. — / ovaj primjer kao
do pripada amo; u liemu stoji krat bez jedan:
Zato krat nisam se maril pitat te, da s pogla-
vistvom od pisma ti bi mi imil ukazati ono ča
si rekal. Starine. 17, 240. (1555).

b) ? rcđnijem brojevima : prvi, drugi itd.
Sad stoprv za prvi krat na svjetlos izlazi. I.
Đorđić, ben. vii. Da drugi krat on uriže noj
jizbinu tako dragu. A. Vitajič, ost. 57. Četvrti
krat svjedočeći. S. Bosa 55>^. Prema da tisući
krat padeši ... Š. Budinić, ispr. 99.

c) sa zamjenicama ili adjektivima ko-
jijem se krat ističe, kao n. p. ovaj, onaj krat:

Ali je ovi sam krat Bog posluSo Vinčenca? A.
Kalić 557. (nemam drugijeh primjera, ali vidi u
Stuličevu rječniku, i ova dva primjera u kojima
set vafa da je isto što saj: Set krat su zarasle
stazice i puti. Jačke. 75. Lipi beli danak set
krat nam prohaja. 77), svaki itd. Đake svaki
krat, kad se čini posvetiliSte ... A. Kalić 303.
U istinu kad god se pomolila Bogu i Djevici
družba od rozarija, svaki krat dobrosrećno, sla-
vočesno udriše se stijezi. 511.

b. u acc. dvojine s brojevima dva, tri. Če-
tiri i to:

a) sa starijim oblikom kr&ti. Bih kriva
dva krati. I. Đordić, uzd. 101. Saul dva krati
upade u ruke Davidove. 18. A krv ova od gu-
štera sve nemoći goni iznutra, tko se maže i&ome
iz jutra do tri krati. Jeđupka nezn. pjesn. 238.
Svako ljeto tu tri krati vas Israel dohodijaSe.
6. Palmotić 3, 18^. On mirisnijem triš tamja-
nom plame omrsi, i tri krati svjetlostim se ne-
čekanom prosut ogaii vidje sjati. 3, 105h.

b) s mladi jem oblikom kr&ta. Kako dva
krata bi vržena u more. 01 iva. 62. Vjerovo jo
sva tri krata. V. M. Gučotić 156.

c. u acc. pl. (krate). — Potvrđeno je samo
u jednom priinjeru gdje stoji ur mnoge. Koji vara
vas brezsrdčno mnoge krate. I. Zanotti, en. 7.

d. u gen. pl.: krat t krdti.

€i) s običnijem brojem večijem od 4. krat.
U kanonu se moli pet krat. I. Ančić, svit. 170.
Do sedam krat na dan. A. Vitajić, ist. 437*. Za
tnj rabotu codb tebe upvamo se i devetb kratb
ako bi veća. Spom. sr. 1, 45. (1403). Deset krat
bi te prodao i od kapare piti dao, a ti ne bi ni
znao. (Z). Poslov. daniČ. Da se petnaes krat
(ime Jezmovo) ima govoriti. A. GuČetić, roz. jez.
17. Sto krat veće prijati hoće. Živ. kat. star.
1, 220. Bo}e je sto krat zacr}enit negli jednom
ublijediti. (D). Igri sagriješi jednom, a ona će
tebi sto krat. (D). Poslov. danič. I primit ćemo
plod sto krat veći. S. Margitić, fal. 296. Če-
trsta krat. M. Marulić 63. Hi)adu krat zdrava
Marijo. P. Knežević, osm. 346. — krati. Okro-
pio bješe veće sedam krati i&om veseo otar sveti,
(jr. Palmotić 3, 105*. Sedam krati očistjena. I.
Đordić, salt. 31. Jeli do sedam krati? S,. Bosa
103*. Nas brojem dobivahu deset krati. G. Pal-
motić 1. 302. Sto krati ga govoriti čusmo.
3. 114*^. Na dan mrem sto krati. I. Đorđić, salt.
82. — Broj tisuća dolazi u oblicima tisuć i ti-
suća, te bi se moglo shvatiti da je složeno s krat
ili s krati. krat. Učine me luda i hinca tisuć
krat. M. Marulić 176. Bojo bi tisuć krat. M.
Držić 8-i. Da vam će toj tisuć krat veće valati.
B. Gradić, djov. 166. Neka s\ . . tisuć krat tisuć
taSćom hvalom davi. A. Georgiceo, nasl. 245.
Ča jur nisi tisuć krat se izgubila. I. Ivanišević
77. Tisuć krat jih ponav^aju, tisuć krat jih
glasom dvižu. A. Vitajić, ist. 7<^. Za onu svetu
viru pripravan sam dati tisuć krat moj život.
L. Terzić 63. Pozdrav(am te hi}adu i tisuć krat
P. Knežević, osm. 27. — Vapit ne pristajem ti-
suća krat drago ime. I. Zanotti, en. 50. Pri-
pravan sam u mri ti tisuća krat. L. Terzić 64. —
Jur bi ganul tisuć krati jednu stinu stanovitu.
A. Čubranović 156. Ah! boje je tisuć krati da
te gorka smrt prikrati, neg dopade žena huda.
J. Palmotić 123. Za moć na dan tisuć krati liih
kosira okušati. J. Kavai^in 453h. A joŠ trudne
tisuć krati. I. Đordić, uzd. 27. Pitajući tisuć
krati proštei^e. L. Radić 23. O tisuću tisuć
krati dobrosrećni Jubovnici ! P. Sorkočević 592*.
— U jednom primjeru ima tisuću krati. Ne
jednokrat nego tisuću krati. Đ. Bckfiić 314.

Digitized by

Google

2. KEAT, 1, d, b).

475

2. KBAT, 1, đ, d).

b) 8 brojnijem supstantivima sreMe^a
roda dvoje, troje, četvero (u svijem je primje-
rima krat). i ovo bi moglo biti složeno. Ako bi
dvoje krat ožeiien bil. Š. Budini6, ispr. 160.
Dvoje krat pet danak Kalkant taja bogov odgo-
vore. I. Zanotti, en. 12. Četvero krat na laz
grada prista. 18.

c) 8 riječima što znače veće ili mane
mnoštvo, n. p. koliko^ toliko, Nekoliko, mnogo,
vele, veće, više, malo, mai^e. dosta, dovo)e. —
p%8ei su često shvaćali kao da su ove riječi slo-
žene 8 krat ili s krati, tui) krat. U koliko bi
kratb ratb trbpila. Mon. serb. 286. (1419). Ko-
liko krat ga je psoval. Narufin. 88». Koliko
krat si krivo prisegal. Korizm. 29*. Koliko
krat i vazda kad zgajafie se takov grih. Š. Ba-
dinić, ispr. 41. Koliko krat sa liega rasrdili.
A. Vita)ić, ist. 247b. Koliko krat bi povratio
razlučno te zle odluke. Ant Kadčić 41. — Ko-
liko godi krat budete piti. Kateh. 1561. 11. Ko-
liko godi krat se spominaju od vlasti, tolikrat
opet umiraju. I. T. Mrnavić, osm. 137. Koliko
god krat u prnstni grih upadaš, toliko puta Isu-
krsta po obrazu udaraS. P. Knežević, osm. 107.
— Prisezi on sam toliko krat. Zak. vinod. 79.
Ta pokora more se dati toliko krat, koliko krat
se griSnik vrati na grih. Naručn. 48h. Đjaval
toliko krat biva premožite}. Transit. 81. Bu-
dući on toliko i toliko krat smiloval se. A. Vi-
tajić, ist. 863. — Ne samo sam očitao nekoliko
krat. D. Obradović, živ. 105. — Što si ti mnogo
kratb ufiinioi. Mon. serb. 500. (1467—1500). Ima
mnogo krat reći. Naručn. 54*. Priđe ka mni
mnogo krat. Korizm. 9b. Mnogo krat s sobom
sam misleći vrh tebe bude me stid i sram sa-

^ moga od sebe. H. Lučić 206. Mi smo mnogo
f krat ubozi. Kateh. 1561. 77. Mnogo se krat
kaje. Đ. Baraković, vil. 68. Vnogim vnogo krat
duSe . . . jesu se kazale. F. Glavinić, cvit. 16».
Mnogo krat ova podnosimo. J. Filipović 1, 229h.
Mnogo krat bo)e je zamuknu ti, ako i imaš razlog.
M. Zoričić, osm. 42. Mnogo bi mi ga krat kod
kuće oteo. D. Obradović, živ. 21. Ovi (eem}o-
delac) iz nekakva sujevjerija mnogo ki:at mo-
gući ne hotjaše je ubiti. basn. 91. — Koji u
različna vremena vele kratb je bico prM naŠimb
gospoctvomb. Mon. serb. 327. (1423). Da je
hodil vele krat. Mon. croat. 72. (1448). Ćlovik
more vele krat na semrt ležati. NaruČn. 58*.
Biše vele krat toliko napastovan. Transit. 30.
Matere vele krat jiše svoju ditcu. Korizm. 10*.
Čineći vele krat proti va vo^i vaSoj. L. Terzić
64. Vele krat brez razloga srdimo se. J. Fili-
pović 1, 344*. Zato oće velekrat isti kra} . . .
L. Vladmirović 69. — Po veće krat jest i6im
otel. Mon. croat. 23. (1275). Da samb jaa uzeui
oidb rečenoga poklada u dukatihb zlatihb u veće
kratb dva deseti i devetb tisućb dukatb. Mon.
serb. 503. (1467—1470). More Bog već krat pro-
stiti nego človik sagrišiti. Naručn. 51b. Veće
krat sam važigal kuću. Korizm. 32b. Koja veće
krat zastupi. §. Budinić, sum. 26*. Dara tač
visoka već mu krat obita. Đ. Baraković, jar.
39. čauše već krat car u Lehe od prav i. I. T.
Mrnavić, osm. 40. Isti Isukrst već krat odi u
prijateja đode svoga. G. Paltpotić 3, 6b. Veće
krat nam se je prigodilo. R. GamaAić 2b. Veće
krat ,piii volte* ,complurie3'. A. d. Bella, rjeČn.
778*. Kriva rijeka veće krat se prigazi. (D).
Poslov. danič. Ovo sve mogućstvo Božije vidilo
se veće krat u negovim slugami. J. Banovac,
razg. 25. Prija sinrti veće ga (uskrsnutje) puta
navišćiva, posli uskrsnutja vele krat mnogim
se ukaza. J. Filipović 1, 111b. Ova im mala

pomAa veće krat bude uzrok od grijeha. Đ.
Bašić 14. I ja veće krat psujem. I. J. P. Lučić,
razg. 114. — Koje smo više krat napominali.
D. Obradović, basn. 266. — Jošte se ludi vazda
smije, a mudri malo krat. Zborn. lb. Malo krat
u skladu sobom se skladaju. M. Vetranić 2, 161.
Malo će krat zablust. Đ. Baraković, vil. 363.
Ako ga uzpriimamo malo krat. I. IDržić, nauk.
317. Malo krat je kad ne vara. G. Palmotić
3, 119*. Malo krat je dim bez ogAa. (D). Poslov.
danič. Malo krat ,poche volte' ,paucies'. A. d.
Bella, rječn. 778*. Malo krat steče tko ne trpi.
I. Dordić, salt. 83. — MaAe krat. H. Bonačić
123. — »to ja dosta krat skusih. A. Georgiceo,
nasl. IV. — SliŠeć dovo}e krat, da kmeti ne
znahu. Mon. croat. 46. (1395). Ja dovoje krat
lačan beh. 93. (1463). Dovo)e krat se zgoda.
Korizm. 39b. ~ hh) krati. Koliko krati budeš
uzranio srce miloga ]ubovnika tvoje duše, toli-
krati sunut će se na tebe nove strijele ogdene
Božije dragosti. I. M. Mattei 153. — Ja sam
mnogo krati molila. Mon. croat. 242. (1543). Tad
uzdahnu mnogo krati. I. Zanotti, en. 21. — Vele
krati , mol te volte' .multoties'. A. d. Bella, rječn.
777b. Ukaza vele krati svoju snagu. I. Dorđić,
salt. IX. Svađah se vele krati. uzd. 31. —
Uprasah jih veće krati, tomu osudu jel' načine ?
M. Pelegrinović 193. Pače mi je dohodilo joSter
na um veće krati. 6. Palmotić 1, 34. Ja ti
rekoh veće krati. 1, 42. Neprijate} veće krati
neprijateja svoga prima. 2, 435. Prikaza se veće
krati i meni Isus. J. Kava^in 31b. Hrid pod
vodom sakrivena veće krati hini. 258'^ Veće
krati ,molte volte' ,multoties'. A. d. Bella, rječn.
777b. Ne jednom, nego veće krati, razgov. 212.
U cvijeću od znai^a veće krati krije se zmaj od
oholasti. I. Dordić. ben. 13. Za sve da je veće
krati učinio ispovijes od svega života. D. Bašić
268. ^ubav veće krati nejma mjere. L. Radić
101. Kazmišfo sam veće krati. N. Marci 3. —
Kad se zgaja malo krati, zli bor dobar plod da
vrati. J. KavaAin 124b.

d) slično kao i riječi kod c) upotrebna-
vaju se druge koje uprav naznačuju vrijeme, kao
Često (i gusto, vidi gusto krat), rijetko (satno kom-
parativ u jednom primjeru) y vazda, u jednom
primjeru kad (kad krati, gdjekoji put), aa) krat.
Anjel zali često krat se preobrazi. Naručn. 20*.
Ki često krat spominaše se. Mirakuli. 14. Često
mu krat biše va usteh. Š. Kožičić 86b. Kojo
(pramene) bih ja vila često krat do pasa. M.
Vetranić 2, 182. Ne bojmo se često krat reći . . .
Š. Budinić, sum. 8*. Vele krat, često krat J.
Mikafa, rječn. kod vele. Marijo koia sinu si so
tvomu često krat pri ponizno poklonila. P. Posi-
lović, nasl. 182b. Jere Često krat Isus priho-
djaŠe ondi s učenici svojimi. L. Terzić 25. ^udi
često krat sebi sami protivoreče. D. Obradović,
živ. 53. — Početak je i uzrok primogući za do-
brovo}no primit lijeke češće krat od iste nemoći.
B. Zuzeri 6. Mi isti ne govorimo li Češće krat
medu nami: ,Što sam činio u djetiustvo čini mi
se da je bilo jučer*? 1-56. — Koji redije krat
ispovidajut se. Š. Budinić, ispr. 35. — Ufaje od
moje vazda krat mladosti ... G. Držić 438. Koje
je vazda krat pripravno. M. Vetranić 1, 4'K).
Kako sam želio vasda krat. P. Hektorović 55.
Da ima vazda krat prvi grijeh prid svojim očima.
N. Na}ešković 1, 118. Htil bih vazda krat vodeć
me slatke dni pri ognu zimi stat a ljeti u sjeni.
F. Lukarević 6. Turska prohira vazda krat zlo-
tvorna. I. T. Mrnavić, osm. 47. — bb) krati.
Zmaj te ujede često krati. J. Kavanin 41b Cesto
krati ,spesse volte' ,saepe numero'. A. d. Bella,

Digitized by

>^uogIe

2. KEAT, 1, đ, d).

476

KBATAS; 1, tL, ć).

r|ečn. 777^. Često krati nasiv^e ga. I. Đorđid,
salt. 59. Cesto krati tražim iskrivioe moju po-
hvala. I. M. Mattei 44. — Samoća je koja stječe
nebu duše češće krati. N. Marci 74. — U nem
ću te dočekati i večeras i u naprijed vazda krati,
kad mi poda sreća blaga. G. Palmotić 1, 825.
On će se vazda krati potrebniku smilovati. I.
Đordić, salt. 238. — Ako nije kad krati kušo
jad i nemir. N. Đimitrović 19.
2. aagtavleno ili složeno.

a. jednokrat (vidi), riječ je složena.

b. nalazi se složeno i s rednijem brojem
drugi: drag6kr&t (u jednom primjeru): Što je
postavi« bio) u komunb dubrovački u dvakratb:
u jednokratb šestb tisućb dukatb; u drugokratb
druge šestb tisućb dukatb. Mon. serb. 510. (1470).

e. s dva, tri, četiri, može se krat sastaviti
u jednu riječ j kod čega brojevi ostaju pri snom
obliku, vidi dvakrat, trikrat; radi četiri vidi:
Cetirikrat na godišće postiti. F. Glavini ć, cvit.
6d<^. četiri se može i oknMti : Četirkrat sto hi]ad.
I. T. Mmavić, osm. 44. — Ujeđi su pravi slo-
ženi oblici, kao dvokrat (vidi).

d. ga slagaAe s vižijem brojevima od 4
tiiia samo sedmokrat u jednom primjeru xviii
vijeka. Križ će u svojoj svitlosti nadaći sedmo-
krat sadadi^u svitlost sunca. J. Filipović 1, 143^.

e. s riječima koliko, toliko, liekoliko, mnogo,
sastavfa se ili se slaže krat i krati, kad se prva
riječ oknM, vidi kolikrat, tolikrat, liekolikrat,
mnokrat i kolikrati itd.

3. KBAT, ift. vidi zelenko (kon). — Od tur.
qyr-at; qyr gnači: siv, sivast; at vidi. — U naše
vrijeme, a ismeđu rječnika u Vukovu (,art ara-
■ bischen pferdes' ,equi arabis genus'). I krata
koi^a u kopito. Nar. pjes. vuk. 8, 466. Kud god
ide sve krata jaše. 4, 139.

KBAT A, /. fesa ; roštij. — Riječ romanska od
lat. cratis, isporedi i 1. grata. — U Mikafinu
rječniku : krata, grata, lisa ,grata, graticcio' ,cra-
tes*, t kod ro8.

KKItAHAN, kratahna, adj. vidi kratašan.

— U dva pisca xvji t xviii vijeka, a između
rječnika u Stuličevu (v. kraćahan). One su kra-
tahne (riječi). P. Bakšić 143. Velo a dobro
ostav^aju cić kratahna uživanja. J. Kavai^in
430b.

KBATAK, kratka, adj. kad se što mjeri po
naj večem smjeru (dufini) i nahodi se da je ma-
leno (prema drugijem stvanma, ne prema druga
dva smjera), suprotno dug (vidi 1. dug). — go-
vori se 0 fjnjestu i o vremenu. — Akc. se mijei^
u složenoj deklinaciji: kr&tki, ki*&tka, kr&tkd,
kr&tkdga, kr&tke, kr&tkdme, kr&tkoj (ali ne,
kad složeni oblici samjenuju nominalne: krdtke,
kratkoj itd.). u Dubrovniku je u nominalnoj de-
klinaciji drukčiji akc. u nom, sing. m. kr&tak i
n. kr&tko, u gen. sing, m. i n. krfttka, u dat. i
loc. sing. m. t n. kr&tku, u acc. sing. kr&tak
(kratka), kr&tku, kratko, u nom. pl. m. kratki,
/. kratke, u acc, pl. m. i f. kratke (vidi M. Re-
šetar, die serbokroat. betonung. 115. 121). —
Riječ je praslavenska (kortrbkx), isporedi stslov.
krati>kT>, rus. KopoTKiM, češ. krdtk^, pof. krćtki.

— Isporedi i lat. curtus (stgnem. churz i novgnem.
kurz uzeto je iz latinskoga) ; misli se na postane
od korijena krt, isporedi lit. kirsti (praes. kertu),
f{jeći, snskrt. kfntati, siječe. — U svijem je rječ-
nicima: u Voltigijinu »brevis; curtus*; u Mika-
(inu kratak, malahan »brevis, concisus, contractus,
pusillus, parvus'; u Belinu ,breve e brieve, cice
corto* ,brevis' 148»; ,angusto, parlandosi di tempo^
,angustas^ 81&; u BjelostjenČevu (kajkavski)

kratek »brevis, curtos^; u Jambreiičevu kratek
,brevis'; u Voltigijinu ,corto, brieve, ristretto'
,kurz^; u Stuličevu ,brevis, curtus, contractus,
compendiarius' ; u Vukovu ,kars' ,brevi8'; u Da-
ničičevu kratbkb ,brevis'.

1. atij. — Komparativ poštede od osnove
krat (bez nastavka i^k) nastavkom j s kojijem se
t sažimfe u ć (krać!); taj oblik postelje od pra-
slavenskoga nom. sing. m., isporedi stdoo. kraštij.

— na jednom mjestu xviii vijeka ima oblik za
nom. sing. f. kratšeja (kratčeja?). I. Jabl&nci 24.

— nije dobro kritkiji. Š. Budinić, iapr. 51.

a. 0 mjestu, prostoru kojijem se pruža ono
što se n\jeri.

a) uopće. Države on^, ^dje ujekad« vla^
desposka sterala se, kratka mu J6 fiad livada« I-
Gundulić 376. Za]ub}ene. sjeHnen« (muia i i^Hu)
poste|a ih kratka prima, zfi v adj e nijem i t»me^-
nijem vas saj svijet je tijesan nima. A, Palmotić
2, 126. Bep (konuj kratak, a tAnaL B. Kroa-
rutić 7. Vriće i kratke i du^e. ^4. Kiatke ko-
rake činiti. £. Pavić, ogl. 7;^, Bija^^ bo kratka
uzrasta. S. Bosa 128*. Na i i ^ika kabanica.
Nar. pjes. vuk. 1, 431. K: ■ ii'lavA© gotovi
ugarci, pozna deca gotove sii ' i^Aho štapota
u duboku vodu odupirati se. :'i-i^ vuk. IHU«

— MetaforiČki. Laž kratke iiuit. iD). Pu-
slov. danič. Laži kratkih i A. Ki^ttiŽH«:,
kam. 263. U laži su kratke noge. Nar. posl.
vuk. 332. — Ruke su mu kratke bile, da što
komu ne podile. P. Posilović, nasl. 201*. vidi 1.
dug, I, 2. a, b) bb). — Amo bi mogao pripadati
i ovckj primjer, premda se u ikemu govori o krugu,
u kojega je svaki smjer jednak, ali se rijeku
kratak ističe da se ne pruža na daleko (isporedi
c)). U ocean smionom plavi srce uljesti nemu
(Erkolu) ne da, tim bi)ege moru stavi, da se ne
smije proć naprijeda; nu hrabrenoj veličini naše
svijesti, ka je svijeh viša, sasma kratak krug se
čini tijesna ovega okoliša. G. Palmotić 2, 526.

b) kad se kaže o če}adetu, shvača se na
više načina.

€Ui) U pravom smislu^ o čovjeku malena
rasta, suprotno vi<«ok. Množ kratke i drobne tej
čejadi (Pigmeja). G. Palmotić 2, 198. Bješe Uso
i uzak i kratak. 4, 431. — U ova dva primjera
(uprav su obadva poslovice) kratak ostaje u ovom
značenu, ali se shvača u tnetaforičkom smislu,
kao slaba razuma ili malena znaiki, isporedi bb)
i d) pri kraju. Kraci }udi visoko ne dohitaju.
M. Đržić 243. Kratak čovjek visoko dokučit ne
može. (Z). Poslov. daniČ.

bb) s iinenom apstraktnijem (u primjerima
ima samo broj, snaga, znai^e) u loc. s prijedlogom
u, može značiti: malen, slab, ali tako da se ove
osobine misle uprav o onome što je u lokativu,
te kratki u broju znači: koji su malenoga broja,
kojijeh je malo; kratak u snazi znači: koji je
male snage, slab; kratak u znaAu znači: koji je
malena, slaba znana, koji malo, slabo zna. Od
početka malo ih biše: mali u broju bihu i kratci
kad se u zem|i toj staniše, u koj stahu kao pri-
šlatci. (,Cum essent numero brevi, paucissimi et
incolae ejus'. psal. 104, 8). A. Vita)ić, ist. 357«.

— Naši oci bjehu kratci u snazi, mali u broju.
I. Đordić, salt. 356. — Vrati se s učione kratak
u znanu. M. Pavline vić, rad. 158.

c) sa supstantivom vid (u prvom primjeru
gled) znači: koji ne dosiže na daleko, isporedi
kratkovid. — u pravom i metaforičkom smislu.
Sile od tmaste vječne noći kratak moj gled ne
dohita. J. Kavanin 391*. Ko je kratka vida.
A. Kalić 567. Budući od mladosti kratkog vida.
D. Obradović, basn. 388.

Digitized by

Google

KRATAK, 1, a, d).

4.11

KSATAK, 1, b, h) dd).

d) kafi se govori o iemu umnome ili đu-
ševnomej može snaiiti : malen, ili kojega je malo.
gdjegdje stoji jer se ističe kao suprotno prema
1. dug. Đuj? jezik, a kratko sroe. M. Đržić 178.
— Ako je vjerna družba tvoja vele maiia nego
od priJA, prikraćena radi broja, na&a krepos kraća
nije. (t. Palmotić 1, 16. — Duga pjesan kratku
znanju ni priliči, ni dotjeće. I. Gundulić 282.
Ukazaće tad pravedno, atat sred , kratka da se
znaiia ne miruje srce vrijedno. G. Palmotić 2,
418. — Kratko vrime , kraće' čini težko brime.
V. Došen 51*. — Sile ti kr&tke ! (Kao kletva. U
Vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 284. Što su čoveku
sile kratke. M. Đ. Milićević, zlosel. 295. — Nc^
češće o pameti. Komu je prazna glava i pamet
kratka. A. Kanižlić, kam. 229. Žene su dugih
vlasi a kratke pameti. M. A. Be|ković, sabr.
Bl>*. Veće se prilaga k našemu mlohavstvu i
kratkoj pameti. Aut. Kadčić 108. Kog^ su ]ube
došle sjetovale, s dugom kosom a pameću krat-
kom? Nar. pjes. vuk. 2, 582. U žene je duga
kosa, a kratka pamet. Nar. posl. vuk. 329. Da
ni jesam svaku bi)ežio, po mojoj kratkoj pameti
ja bih bio ostao ništica. M. Pavlinović, rad. 57.
Seraskijer nadute naravi, a kratke pameti. S.
;^ubiša, prip. 120.

b. 0 vremenu.

a) 0 samom vremenu ili o negovijem
dijelima, isporedi 1. dug, I, 2, h, a). V takovu
kratku vrimenu. Tranšit. 124. Brijeme jee kratko
i bjega ova noć. M. Držić 449. I u kratko pro-
strijet vrijeme s istoka se do zapada. I. Gun-
dulić 295. U kratko se tako vrijeme što Žu-
djesmo nam objavi. 6. Palmotić 1, 172. Ilario
u kratko vrime razboran besidnik učini se. F.
Glavinić, cvit. 7*. U kratku vrimenu, u kiiigi,
u oružju slavan učini se. 24*^. Gdi na kratkim
i umri vrimenu. 192*. Što bi u kratko vrime
Ru^jeru se dogodilo. G. Palmotić 2, 41. Ere
vrijeme bježi kratko. J. Kavai^in 41*. U kratkom
vrimenu ova imam raznati. A. J. Knezović 99.
Tom u kratkom još vrimenu svit zabaci uspo-
menu. V. Došen 227l>. Ne bijau se mogli sku-
piti u ovo kratko vrime. A. Kanižlić, kam. 476.
Da ovo vele kratko života moga vrime u službi
Božjoj provedem. utoČ. 731. Tako Uni starešine
kratko vrime sebi čine. V. Došen 249*. Ako bi
paka vrime bilo kratko. Ant. Kadčić 180. Izaći
iz manastira za kratko vrime. I. J. P. LuČić,
nar. 125. I u kratko vrijeme otpuste ga. Prav-
donoša. 1852. 8. — I zameme cjeć lipote kratka
časa bez i^e nije. I. Gundulić 330. A čas kratak
grusti klečat. J. Kavanin 20*. Da vidi Božju
slavu časom kratkim. 493*. — Tisuć stupa, tisuć
kipa, ki aprav nijesu kratka hipa. 117^. — Opet
do kratka roka u nit i red najti se dasmo. P. Zo-
ranić 6*. Kad se broji, i dug plaća, rok je kraći.
V. Došen 58*. — (u ovijem je primjerima vijek
isto što život, vidi 1. dug. I, 2, b, a) bb)). I bi-
vaju kratka vika. V. Došen 88*. Vik prolazi
kratki nami. 45l>. Našega je kratkog vika blago
ovo slika. 46*. — Kratci dni (vidi 1. dug, I, 1,
b, a) cc)) jesu života našega. Transit. 89. Kratki
danci, daleki konaci. Nar. pjes. vuk. 3, 239. —
A vaj ! kratke noći ! 1, 208. — Kratak je dan,
ali je dugo godište. (D). Poslov. daniČ. Godine
kratke. J. Rajić, pouč. 1, 2.

b) 0 sta'Au i 0 radni, vidi 1. dug. I, 1,
b, b).

aa) o životu. Kratak život na sem
svSti. MoQ. croat. 45. (1381). Od ne kratka ži-
vota vikuvične spomenutje mojim pismom hoću
učiniti. Živ. jer. star. 1, 227. Pomisli na kratki
život človičaski. Naručn. 89l>. Od ovoga krat-

koga i teškoga života. Korizm. Ih. U ovomu
života tko kratkom na sviti mni miran moć biti.
D. Radina 150a. Radi koje stvari život |udski
kraći se čini. M. Orbin 48. Kratki *e život,
nauka duga. J. Kavanin 118*. !^udski život jest
kratak. V. M. Gučetić 209. — Malo je živjenje
naše i kratko. Korizm. 28*.

bb) o govoru, riječima ; o pismu, kiiizi ;
pa i 0 mišfeiiu, vidi 1. dug, I, 2, b, b) bb) i cc).
Kratka molitva prohaja nebesa. Naručn. 106^.
Oćemo viditi jednu kratku lekciju od vskreše-
nija. Korizm. 101*. U kratke mu odgovore
skaza ovake sve odluke. I. Gundulić 493. U
besjedah aga kratoijeh odgovori smjerno tade.
558. Na pitaiie kratak odgovor da\aše. A. J.
Knezović 150. (Knez Lazar) učinivši prediku
kratku ma plačnu, udari na Turke. And. KaČić,
razg. 57. Hrlo zalijetajući se Često krate ijem i
gorućijem molitvam i uzdasima. L M. Mattei
802. — Sliš* me dobro ča ti reku, dar u kratke
riči skažn . . . Đ. Baraković, vil. 178. Da toliko
kratki riči linča izlici. V. Došen 242*. Ove riči
imaju biti muške a ne ženske, kratke i tvrde
spametno. Ant. Kadčić 244. — Ovdi paša dobe-
sjedi, i na govor svoj naredan medu svijetlim
banim slijedi lak i kratak žamor jedan. 1. Gun-
dulić 454. Na kom (štitu) kratko sej piaaiie u
zlatna se slova iznosi. G. Palmotić 1, 3^. Lijepo
dijete upazismo i pri i&emu kratko pismo. 1, 172.

— Oteći pisati ^ednu kratku epistoliju. Transit.
166. — Razumiti oće v kratku složenju život
sv. Jerolima. 1. — Ako se onomu, koji rečenu
svetu molitvu bude govoriti, uzvide kojegodi
otajnosti kratke, a kojegodi duge, tada će rečena
dušjft bogo|ubna izabrati od tijeh otajnosti . . .
di)e ili kraće. A. Gučetić, roz. jez. 22. — Pri-
ložio sam jedno kratko iskušenje od konšijen-
cije. A. Komulović 3. Kratke ove poslove moje
(aždaju sedmoglavu) Bogu velikom že}no)ubno
poklapam. V. Došen x. Slidi kratko ukazai^e od
stari kra)a slovinski. And. Kačić, razg. 4. —
IVi kratka miš|enja. Korizm. 82*.

cc) 0 kojemu mu drago stanu ili radni.
O slasti bjeguća, o kratka radosti, malo ti sto-
juća bi 8 mojom mladosti. D. Radina 142*. O
radosti od (ubavi, kratke ti ste vi na sviti! G.
Palmotić 2, 22. O kratke radosti i velike ža-
losti ! A. Kanižlić, kam. 809. Veliko, ali kratko
vese}e. 820. — Jer premda slast kratku stigne . . .
V. Došen 1031>. — Koji Ru^ijerovo slijedi kratko
plaho vade. G. Palmotić 2, 7. Smamnos kratka
al' velika. J. Kavanin 57*. — Nemoći jesu nike
kratke. Naručn. 58*. Iza kratke bolesti. G. Pal-
motić 2, 70. Providil% je narav da je bol kratka.
A. Kanižlić, ntoč. 322. — Smrt duga od kratke
gora. V. Došen vii. — Donijet bo je sva odluka
dugo zdravje s kraćih muka. I. Gundulić 218.

— Ako svoje kratke smeće sreta ufanjem duga
mira. 354. — Donijet tužbe duge ne mogu mi
kratka ufanja. 354. , — Sr^bo kleta, kratka ne-
svijes ti si zvana. G. Palmotić 1, 229. — Koja
je stvar kraća nego ova lipota? M. Radnić 71d.

— Kratak objed iza duga čekanja ni hvali gosta
ni gozbnika. (Z). Poslov. danič. — I pokora da
mi je kratka. J. Kavadin 88l>. — Kratak uzdah
smrt je od svita; smrt je od duše vjekovita. I.
Gundulić 235. — Kratko počitanje tih iže go-
spodovali sut v Rimi. Š. Kožičić 41*. — Kratki
postupak jsummarisches verfahren^ Zbornik zak.
3, 183. — Kratkoj zastari po pravilu čl. 523. V.
Bogišić, zakon. 315.

dd) amo može pripadati i ovaj primjer
u kojemu se kratak aovori o pomoći, te je zna-
čci^: ili koja ne treba da dugo traje, ili do koje

Digitized by

Google

KBATAK, 1, b, b) đđ).

478

KRATAK, 1, d, e) ee).

se može u kratko vrijeme doći. Jedina, naj si-
gumeja, naj krat&eja jest pomoć s kojom se
posto rdavo . . . po|e izliječiti . . . može ... I.
Jablanci 24.

c) kaže se gdjegdje o stvari tjelesnoj
(materijalnoj) y te se kod toga misli na ikeno tra-
jane ; tako se govori u ova dva primjera o svijetu
i o ogihu. Znajući da je ovi svit vele kratak
kako rosa jutriia. Mon. croat. 171. (1498). I Sto
veći, to je kraći (ogaik). J. Kavai^in 397b.

ft) sa supstantivima red, zakon u instru-
mentalu znači što i u kratko (vidi d, e)j osobito
pod cc)j. — U pisaca čakavaca xvi vijeka. Vsa
(ka su pisana) kratkim redom ali govorenjem
objim}e. NaraČn. 98^. — Oćemo vidi ti kratkim
zakonom. Korizm. 86^. I kratkim zakonom vse
ono zlo ko so nahodi učii^en je grih (vidi d, e)
ee)). 56b. — Vafa da amo pripada i ovoj primjer
(nijesam ga mogao potpuniti). Kratkim načinom.
J. Bajić, pouČ. 1, IV. — vidi i c.

e) 0 čefadetUj koje brzo ili u malo vre-
mena ntšto govori ili radi (suprotno je značeHe
kod 1. dug, I, 2, b, c)). Neka u govorenju krat-
kiji budemo. Š. fiudinić, ispr. 51. Ako vele brz
i kratak bil jest u slišanju od ispovidanji. 86.
U ovomu sadaiiemu odgovoru biti ću kratak.
M. Orbin 14.

f) 0 vokalu (samoglasu), o slogu (slovd),
o akcentu (naglasku) što maiie traje kod izgova-
rana nego drugo što iste vrste. — U gramatici
i 0 nauci o prozodiji. Nije nigdje pokazao, n. p.
u riječi kremen koji je slog dug koji li je kratak.
Vuk. slavische bibliothek. 2, 283. Da bi se mogla
odrediti pravila, u kojijeh je glagola ovo ,a' du-
gačko, u kojijeh li je kratko. 235. Od ova Če-
tiri akcenta prva su dva dugačka a druga dva
kratka. Đ. Daničić. slav. bibl. 1, 97.

c. 0 putu (vrijeme ili trajaike, mjesto Hi
dufinaj, isporedi 1. dug. I, 2, c. Putb kratbkb
jestb, imže tečemb. Sava, sim. pam. šaf. 3. —
U instrumentalu je značeike kao i kod b, d).
Dicu kratkim putem spo viđati se učiti imaju.
Kateh. 1561. 35.

đ. n. kratko (vrlo rijetko u sloienom obliku,
vidi d)) s nekijem prijedlozima zamjenuje adv.
kratko, gotovo svagda o vremenu, o mjestu samo
pod b) dd)j e) dd) (metaforički o vremenu), f)
aa). — isporedi 1. dug. I, 2, e.

a) u jednom primjeru xviii vijeka stoji
kratko nepromijei^eno s prijedlogom do. kao da
je značene: za malo vremena. (Zambeli) u ži-
votu prem je vrijedan, do kratko grad prosvie-
t)iva s mnogim blagom i milostju. J. Kavanin
149*.

b) u acc. s prijedlogom na: n& kratko.
€141) 0 Stanu ili radiii uopće. Primi

radi Isusa to na kratko trpjenje. F. Glavinić,
cvit. 110b. Život nad na kratko trpećim pri-
klada se stvaram, posl. 8.

bb) 0 govorei^u, pisanu, čitanu, kad
se liešto javfa u malo riječi, vidi e) cc). Istorija
sva na kratko. M. Marulić 5. Ku stvar na
kratko hoću reći. Naručn. 45*. Na kratko spisah.
44b. Na kratko govoreći. Transit. 72. Oću ti
skazati na kraće koliko budu moći. 254. Mo-
limo na kratko. Kateh. 1561. 30. Pisah vam
na kratko. Anton Đalm., nov. test. 2, 127. Ipetr.
5, 12. Med tim ov moj trud na kratko uČii^en
primi. F. Glavinić, cvit. xix. Od kih (mist) na
kratko hoćemo progovoriti. 5b. Zato postav)amo
ovdi način na kratko. P. Posilović, nasl. 91*.
Na kratko mu falu dade. V. Došen 204b. I na
kratko pokazana (ovafala).., 270b. Na kratko
mi povej. Nar. prip. mikul. 19. Stihotvorac nam

znao je udesno i na kratko splesti vij^nao k]&aza
Milo&u. Nov. sr. 1084. 167. — Amo pripada i
ovaj primjer: (Mi ćemo na kratko viditi kako
se sagriSuje. P. Posilović, nasl. 107*.

cc) vidi e) ee). Na kratko. Bog nam
je obećal. Kateh. 1561. 77.

fld) prići na kraće, kao doći na mane,
propasti. — u jednom primjeru xvii vijeka. Če-
tvora stanišća u Zadru te braće, ka po sva go-
dišća nete prit na kraće. Đ. Baraković, vil. 117.

c) u loc. (nominalnom) s prijedlogom
na: na kratku.

cui) vidi b) bb). Na kratku govoreći.
M. Đivković, bes. 58*. Ovdi se ima na kratku
rijeti od pokore. 274*. Na kratku imamo go-
voriti, nauk. 81*. Odgovori svomu iskrdemu na
kratku. P. Posilović, cvijet. 209.

bb) jednom riječi, u malo riječi, vidi

e) ee). Na kratku, ako sam . . . Mon. croat. 220.
(1527). I na kratku svi oni, koji promiš(*ju li
smrt pametju od razloga, svi fa|ahu veće smrt
od života. P. Posilović, nasl. 48b. I na kratku
u kolika zabrai&enja i kolike misli čudne djavao
more poslati nemoćni ka. 86*^.

d) u loc. (složenom) s prijedlogom na:
na kratkom. — U dva pisca čakavca zvi i xvii
vijeka.

aa) u malo, do mcUo (vremena). Gdi
8. otac na kratkom i od glada i od zime zaspa
u Gospodeve. F. Glavinić, cvit. 371b.

bh) vidi b) bb). Ča govori Bog na
kratkom od ovih deset zapovedi? Kateh. 1561.
18. Dana&]!ie na kratkom hoću nazvistiti uka-
zanje. F. Glavinić, cvit. 134*. A sad na kratkom
poslušaj istoriju. 356*.

e) u acc. s prijedlogom u: ii kr&tko.
tui) u malo (vremena), o trn^anu

uopće, vidi i bb). £r se duh od tijela u kratko
razdvoji, a muka nije cijela ka dugo ne stoji.
N. Na(ešković 2, 81. Ah opeta u kratko dva-
krat razbolivši se. B. Kašić, iii. 20. Neka tako
u kratko plati Ča bi jemal trpiti u purgatoriju.
P. Radovčić, nač. 217. U kratko otok ovi od
lijepa so grub učini. 6. Palmotić 2, 75. Gdje
u kratko kad dojaha. P. Kanavelić, iv. 44.

bb) nakom malo (vremena), do malo.
— nije lako svagda razlikovati ovo značeike od
pređašiiega. U kratko skonča život svoj. P. Zo-
ranić 88b. što ću t' ino jur već riti, ner ako
mu u kratko reda ne daš ... A. Čubranović
156. Ludovik Beltram kojega u kratko u broj
od svetijeh ufamo upisati. A. Gučetić, roz. jez.
68. Malost mojije dana svršiće se u kratko. P.
Posilović, nasl. 44b.

cc) 0 govoru i o pismu, kad se što
kaže u malo riječi, isporedi b) bb), c) aa), d) bb),

f) cc). — vrlo često. U kratko s tvojijemi pri-
jatejim govori. N. Dimitrović 20. Hot^ejte sli-
Šati što vam ću ovi čas u kratko kazati. N. Na-
ješković 1, 223. Istom se potezi, u kratko be-
sjedi. 1, 285. U kratko, gospoje, rekla si do
vo)e. 1, 232. U kratko mi spovidje kao je ra-
bota pošla. M. Đržić 290. Koji saotijer naj prvo
se da na svitlos u Valenci, ma toliko u kratko,
da bi jedva mogao zadovo}nu bogojubnost u
srce tvoje usaditi. A. Gučetić, roz. jez. 70. U
kratko recimo. B. Kašić, ftun. 60. Po načinu
mnogo zbroji, ter u kratko reče dosti slave, Časti,
moć, svitlosti od kih mu se čelo znoji. Đ. Bara-
ković, vil. 186. Pak u kratko bes krsmanja kaže
glase ke joj nosi. I. Gundulić 414. Beči u
kratko. 6. Palmotić 2, 52. Ako u kratko tako
t' pravih. J. Kavanin 401*. U kratko ,breve-
mente, con breviti* ,breviter*. A. d. Bella, rječn.

Digitized by

GoogU

KKATAK, 1, đ, e) ee).

479

1. KBATElfi

14S^\ ,9omxnariamente' ^sammatim'. 686*. Ođlafiio
sam koliko lumogu a kraće prikazati. I. Đorđić,
ben. 29. Bazgovori duhovni u svetkovine do-
sastja Gospodinova u kratko složeni. J. Banovac,
razg. I. Prividi vši sva ozgor premda u kratko
rečena, vidimo. 224. Danaska ću vam u kratko
govoriti, pred. 121. Što se u kratko kaže, lašne
je u pameti držat. J. Filipović 1, 166». To je
ono Ito ću vam ukazat u kratko. F. Lastrić,
ued. 375. Da djeca u kratko odgovaraju. I. A.
Nenadić, nauk. 7. Bog u kratko reče u svetomu
pismu. Y. M. Gučetić 155. Jodni su obilatije,
a drugi u kraće pisali. A. Eanižlić, kam. 51.
Nastojaću u kratko ispisati ovi sabor. 655. AP
u kratko sve ću reći. V. Đošen 245b. U kratko
i ožeto govorili smo. S. Bosa 195>^. Talijanski
ko razumi neka štije Sagreda, ... iz kojizih sam
u kratko ovo izvadio. And. Kačić, razg. 144.
Koje sveto pismo imenuje i u kratko i&ihova ju-
naštva kaže. kor. 214. U kratko sam obodvo-
jici odgovorio. M. A. Bejković, sat. A4*. Go-
vori (kniiica) u kratko od različitih stvari, sabr.
III. U kratko ćemo istumačiti. Ant. Kadčić 107.
Da bi se u kratko i bistro istomačile one stvari.
J. Matović 117. U kratko Jeremija nih izbroji.
346. Očituj mi u kratko, zašto ne moreš. I. J.
P. Lučić, razg. 38. Alberto u kratje tomaČi ove
ure. B. Leaković, gov. 57. — Amo pripadaju i
ovi primjeri: V čemu u kratko stoji nauk kri-
stjanski? Š. Budinić, sum. 2^^. U kratko može
se vidjeti. A. Gučetić, roz. jez. 6. Vas početak
me )ubavi čuj u kratko. G. Palmotić 1, 301.
Čuj me u kratko. I. Đordić, uzd. 24. Za ra-
zumit kolikogod po našoj slaboj pameti mnoštvo
darova, imamo u kratko znati, dla mi svekolike
darove, ili od naravi ili od milosti ili od slave,
od dega primismo. A. Kanižlić, uzr. 45. Ista
ćutjenstva u kratće i drugačije. I. M. Mattei 16.

dd) u liek^jem se primjerima nalazi:
pokupiti, skupiti, stisnuti, staviti što u kratko,
te se kaže o govoru ili pismu (objeda t je ono o
čem se govori ili pišej^ i značene je od prilike
kao kod cc)y ali s tom razlikom da je* s ovijem
glagolima značene uprav o mjestu, pa se meta-
forički prenosi na vrijeme. Eto u kratko poku-
pismo muku Isukrstovu. B. Kašić, is. 71. —
Koji način u kratko skupivši prikazaše mu. ik,
64. Sudjenje bilo bi u kratko skupjeno. A. d.
Costa 2, 35. — Ovo je tvoj razlog u kratko sti-
snuti. A. Kanižlić, kam. 681. U kratko ćemo
stisnuti nauke potribno. Ant. Kadčić 389. —
Nastojeći u kraće staviti ovi način od pisanja.
R. GamaAić 3^.

ee) ut paucis dicam, quid multa? ne
multa ! značene je kao kod cc), ali u kratko stoji
za se ispred drugijeh riječi ili je umetnuto medu
nihy te i ako stoji uz glagol, nije s nim u svezi,
nego se ima u pameti: da rečem u kratko (ispo-
redi: Za rijeti u kratko, nije krjeposti koja se
podpuno ne zdrži u ovomu prisvetomu rozariju.
A. Gučetić, roz. jez. 10. Za rijet u kratko, zli
su i opaci. M. Orbin 7). noj češće se upotrebfava,
kao jodnom riječi, u jednu riječ (vidi 1. jedan,
1, c), u malo riječi, kad se o čemu u dufe govo-
rilo, te se hoće opet ono sve izkazati, ali u malo
riječi. — isporedi b) cc), c) bb). Bila je, u kratko,
Zadarka ma mati . . . Đ. Baraković, vil. 32. U
kratko ,con poche parole' , paucis'. A. d. Bella,
rječn. 542^ ; ,in somma, in sostanza' ,in summa'.
686*. U kratko: kad bi tako bilo. . . I. Đorđić,
uzd. VI. On jistbine liim spravfaše, on steraše,
on peraše, on u kratko sve Čiiiaše. P. Knežević,
živ. 43. I^egovo je jilo sve u kratko priprost
je^k, ar ga jide slatko. M. A. Be}ković, sat. L2*.

f) u loe. 8 prijedloaom u: t kratku.

€Ui) 0 n^estu (dufini), samo u ovom
primjeru: Cista svila do zem)e spušćena, a ka-
difa u kraćem skrojena. Nar. pjes. vuk, 4, 167.

bb) 0 vremenu uopće, vidi e) aa) i
bb). Vrime oće priti v kratku. Transit. 86. To
budi zadovo}no danas v kratci. Korizm. 83^. Sve
prohodi toliko u kratku. M. Badnić 41b. Uspo-
mena zlije u kratku izgubi se. 66b. Sve u kratku
zgubi se. 167^. Čekajući u kratku da će biti
proždrt od riba. P. Posilović, nasl. 52*. Nije
Francesko muke svoje u kratku svršio. F. Lastrić,
test ad. 63*.

cc) vidi e) cc). Vb kratcd ispovdmb.
Sava, sim. pam. šaf. 3. Zato tebi tvoju sreću
pravo i smino hoću reći, a u kratku, neka t^
veći ne dam poraz i bol veću. M. Pelegrinović
173. Nauk krstjanski u kratku obilato i razbo-
rito istomačen. I. Grličić i. Dostojno je u kratku
govoriti od suda. A. Baćić 492. Bazgovorićemo
se u kratku svrhu otajstvi. F. Lastrić, test. 200^.
Ovo ću vam ukazati u kratku, nod. 208. Po-
brojiću vam u kratku sve začine s kojim se ima
molitva začinati. 244. Sada ćemo samo ni koliko
riči u kratku reći od ubojstva tilesnoga. 287.
Ako ćemo u kratku ispisati za upamtiti laste.
358. Kaza mu u kratku čudesa. A. Kanižlić,
fran. 84. — Zlamenja . . . mogu se u kratku vi-
djeti. I. Grličić 235. To ćemo promotrit u
kratku. F. Lastrić, svet. 3*. Za znati u kratku,
što je ispovidnik. M. Dobretić 72.

ild) vidi e) ee). Da sam te ja, moj
Gospodine i spasite) u, pravo |ubio, ne bi se ritko

tako i raztrkanom pametju od tebe spominao

U kratku : Kad ja prošastoga života vrime, mista,
dilovana pretresam, nahodim itd. A. Kanižlić,
uzr. 31.

2. adv. kratko, komp.: krače. — svagda o
vremenu. — Između rječnika u Mikafinu (kratko,
u kratko ,breviter, summatim, strictim, paucis,
brevissime*), u Belinu (,abbreviatamente' ,bre-
viter* 8b), u Bjelostjenčevu (kratko, na kratkom
,breviter, cum brevitate, summatim, paucis ver-
bis. succincte, cesuratim, presso, compresse, exi-
liter, tenuiter, jmrce et tenuiter'), u Volti jijinu
(,brievemente, alla corta' ,kurz*), u Stuličevu (,bre-
viter, brevi, strictim, circumscripte, compendiario,
summatim').

a. za malo vremena, u malo vremena. Koja
li (je) to pravda, vjekuvječnijem mukam grijeh
smrtni pedepsati, a ne za toliko bremena, kraće
i dije,. kako je grijeh veći i teži? V. Andrija-
šević, put. 274. Koliko imam odluku kraće zadr-
žati vas . . . F. Li^trić, svet. 181*.

b. 0 govoru, vidi u kratko kod 1, d, e) cc).
Kratko govoreć . . . Anton Đalm., ap. ad*. Kateh.
1561. 100. Boti ću ti naj kraće što uzmožem.
L T. Mrnavić, ist. 132. Što budem moći kraće
,con la brevit^ che potrć' ,quam brevi potero'.
A. d. Bella, rječn. 148*.

KBATAŠAN, kratašna, adj. dem. kratak. —
isporedi kratahan, kraćašan, kraćahan. — U naše
vrijeme. Žežijahu kratašne maškule. Pjev. crn.
18b. Ogled. sr. 22. BUo im drv)e kratašno. S.
j^ubiša, prip. 243. Košu)u nosah kratašnu. prič.
16. Kratašne crvene bječve. 125. Dopetnu do-
lamu uz kratašni koporan. M. Pavlinović, razl.
spisi. 122.

KBATEČKO, n. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Bazdije). 84.

1. KBATE^, m. po' narodnome vjerovai^u i
pripovijedaiiu, Aekakva bolest gora od kuge, što
čovjeka u jednu noč mori, a u mrtvcuM je jedna

Digitized by

>^uogle

1. KBATE^i

480

KEATITI, 1, b, a).

noga kraća od druge (dakle riječ postelje od
kratak). — U naSe vrijeme^ a između rječnika
u Vukovu: nekaka bolest ,(nach der tradition)
eine krankheit, &rger ala die pest, die in einer
naoht todtet. der todte bat einon fass kiirzer als
den andem (daher der name, von ,kratak* kurz)'.

— Moja familija u BipAu zavetovala se te posti
taj post (arandelovicu) od neke bolesti ,krate{a' !
,Erate]^ je bolest koja mori |ade. kažu daje (o-
veku koga umori ,krate}' jedna noga ,kraća^ od
druge, (u Šumadiji). M. Đ. Milićević, Siv. srb.'
145—146. — XIX vijeka na<Hjelo se ovo ime strašnoj
kužnoj (zaraznoj) bolesti ,Cholera asiaticaS vidi
kolera, b. Kako se kolera sad u našijem ze-
mlama pojavila, mnogi je )udi zovu ,krdte}' (s dru-
gijem akcentom?). Vuk, rjećn. kod krate{. Neki
vele da je ^krate)^ i ,kolera' jedno isto. M. Đ.
Milićević, živ. srb*. 146. Silna se nakotila raja,
a kuge joj ni krate}a nema. Osvetu. 2, 74. u
Šulekovu fječniku : ,orientaliscbe cholera* kod
,cholera'.

2. KBAtE^, m. pokrača liiva (vidi dafe op-
širnije značene). — Postelje od kratak kao i 1.
kratej. — U naše vrijeme. Er^te}, dugačku liivu
(oranicu) koja u širinu na okrug svršava, te one
kratke slogove zovu , kraterima'. ,£ste li sve uzo-
rali i smirili?' ,Esmo dobro, samo nam ote mrak
nekolika ona krate]a'. u Lici. J. Bogdanović.
Kr&te}, krat^)a, u Srijemu liiva koja nema pro-
pisanu dužinu ali je ipak potpuno jutro, dakle
jutro zem)e kraće nego Sto treba. P. Marković.
Lanac zem)e koji leži odmah do okliska (oklizak),
dakle mu je jedna strana kraća od druge, (u
Bačkoj), cf. oklizak. Đ. Daničić. Krate}, kraća
niva od one Aive koja se pored Ae pružila. Ž.
Badoi&ić. — I kao mjesno ime u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. Livada u Krate|u. Sr. nov. 1872.
350. — u okrugu sabačkom. iSriva u mestu Krate}.
Sr. nov. 1875. 788. — u okrugu vafevskom. Aiva
Krate}. Sr. nov. 1871. 252.

KBATČ^Ć, m. dem, od krate] . ,Ajmo naj
prije one kratejiće uzorati i smiriti, pa ćemo
onda prijeći u drugu liivu^ J. Bogdanović.

KRAT£Ž, m. ime mjestu u Srb\ji u okrugu
smederevskom. — isporedi 2. krate}, ijiva u Kra-
težu. Sr. nov. 1874. 74.

KBATICA, /. skraćena rijeć u pismu (izosta-
vfantm ili sastavlanem slova)y vidi titla, skratica.

— U Stulićevu rječniku: v. kratčina. ^ I u pi-
saca našega vremena: u Šulekovu rječniku ,ab-
kiirzung^

KRATIGUZ, m. (može biti da je adj.) ovako
zovu čoveka koji je onizak. Ž« Radoiiić.

KEITIKULA, /. roštil, vidi gradikule. — U
Mikafinu rječniku: kratikula, rošti), lisa za peći
ribu ,craticula, crates'.

KRATINE, /. pl mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu travničkom. Statist,
bosn. 60.

b. mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
Livada u Kratinama. Sr. nov. 1875. 307.

KRATIl^A, /. ime mjestima u Srbiji, a) u
okrugu sabačkom. Zemja u KratiAi. Sr. nov.
1875. 486. — b) u okrugu vafevskom. liliva u
KratiAi. Sr. nov. 1857. 59.

KRATKJe, n. ime tijestu u okrugu požare-
vaćkom. Niva na Kratinu. Sr. nov. 1874. 161.

KRiiTITEl^i, m. čovjek koji krati. — U Belinu
rječniku: ,abbreviatore, colui che abbrevia* ,cor-
reptor' 8b, i u Stulićevu: ;qui abbreviatS

KRAtITE^jICA, /. žensko čefade koje krati.

— U Stulićevu rječniku: ,quae abbreviat^

EBATITI, kr&t;m, impf. činiti da što (objekat)
bude kratko (pf. : skratiti, pokratiti). češče se na-
hodi u prenesenom znače^u (vidi 1, b— e). — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. kr&ć&h, u aor.
2 « 3 sing. kr&tf, u part. praet. pass. kraćen; i«
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Po-
staje od osnove krat adjektiva kratak nastavkom
i. — Riječ je praslavenska (kortiti), isporedi
stslov. kratiti (samo složeno^ n. p. s-bkratiti), rus.
KopoTHTf , češ. krdtiti, po}, krocić (u svijem ovijem
jezicima satno u pravom znaceiku). — Između
rječnika u Mikafinu (kratiti, okratiti ,brevio,
imminuo, minuo, abbrevio, decurto, curtoO« u
Belinu (,risparmiare' ,parco' 626* ; ,prohibire,
vietare' ,proliibeo' 589^), u Bjelostjenčevu (kratim,
ne dopufićam ,prohibeo, inhibeo'. v. prečim. 2.
V. skraćujem), u Jambrešičevu (kratim ,nego, im-
pedio; abbrevio')* u Voltigijinu (,negare, impe-
dire, proibire' .zuriickhalten, hemmen, verbieten'),
u StfUičevu (fdeourtare, contrahere, imminuere,
diminnere, perstringere, negare'), u Vukovu (1.
,kursen' ,brevio'. — 2. ja ne kratim ,ich habe
nichts dawider' ,per me lioet').
1. aktivno.

a. u pravom smislu (ali vidi kod b)).

a) 0 vremenu^ vidi skraćivati, pokraći-
vati. Ckninje krati na pospih sve moje živinje.
(^. Đriić 411. Ki (jad) nebog sad patim bez
moga uzroka, ter život moj kratim nesrećni prije
roka. N. Na}eSković 2, 120. Neg u toj er
zgodi ka život moj krati ne mož^ mi od jedne
već smrti zadati. D. Rabina 109l>. Tim, ki sn
sve zdravi, potreban ni^ Ijekar, neg oninr ki
budu u tuzi imati ku nemoć zlu budu, kom
Život rok krati. Đ. Raiiina 147l>. Toj gospostvo
drugi Želje, za bogastvom drugi ginu, ter imaše
tuge velje i neizmjernu pak gorčinu sve dni
krativ jadovito. M. Bunić 17. Lijepa smrt bo
lijepo zlati, vas naš život premda krati. J. Ka-
vai^in 359^. Da nejmaŠ kratiti ni stiskati tvoje
misli u posvećenu. Ant. KadČić 55.

bij kad riječ nije o vremenu, kratak
shvaća se obično ne u pravom smislu, nego u ši-
remu, kao malen. Krati svoju neizmirnost, . . .
zaklapa u ditinska uda svoje nedof^^itivo veli-
čanstvo. A. d. Bella, razgov. 221. — obično je
značene (često i kod čega umnoga): činiti da
nešto postaje maike, smaika se, pa i da posve gine.
Koja mi um krati. Š. Menčetić 16. U item se
(tvojem krafevstvu) dinari ne žude imati, ni koje
satvari dan i noć ke krati. N. Đimitrović 85.
Ogi^ene tve (f ubavi!) strile zaman su, ke tratiš;
njegda su ranile, slavu istom sad kratiš. M.
Držić 16. Tuj ga (cvit) zdržati ni voda ne ima
moć, da svu Čes ne krati po vas dan i svu noć.
Đ. Railiina 83l>. Er sve ono što oči žele, sve na-
pokon vrime krati. 150***. Vrijeme je na svijetu
koje krati napokon i tlači }ubav tu. F. Luka-
rević 83. Što ufaiie moje krati, ni Kora}ke jošte
nije. G. Palmotić 2, 48. Nn ojeć ženske jedne
glave, ke }epotu vrime krati. 2, 128. Vrijeme
krati i satira grob}e i svaku inu diku. J. Pal-
motić 178. Ka videći u vrlini je }uta žalost
krati . . . 398. Ali zaman glase sterem, moje
riječi vjetar krati. A. Gledević 132l>.

b. s toga što bi ko drugi (ili što drugo)
mogao imati ono što subjekat čini da je kratko,
pa obzirom na značene kod a, b), po čemu bi tad
kratiti moglo značiti: činiti da ko ili Što nema
ništa od onoga objekta, postaju iieka osobita zna-
čena u prenesenom smislu. — isporedi perf. za-
kratiti, prekratiti.

a) negare, denegare, ne dati, ne htjeti
dati, (gdjegdje može značiti: ne dopuštati, za-

Digitized by

Google

KRATITI, 1, b, a).

481

KRATITI, 1, c, a).

brai^ivaHJ. objekat se isriče supstantivom ili čim
što zamjeiinje supstantiv^ kao n. p. zamjenica^
relativna rečenica itd. često je objekat što umno.
€ia) kad je izrečeno čefade (ili uopće
ono) kojemu se ne da, stoji u dat. Dara ne krati
toma ki t' ima har. M. Marulić 130. Pokoiii
đarov taj sinku tvom ne krati. F. Lakarević
267. Ne kratite mi ovi dar. P.* Radovčić, nač.
559. Prosim dara da tvojega osobite od pomoći
meni slugi tvom' ne kratiš. J. KavaAin 543^.
Dostojan je da mu krati svoje darove. B. Zu-
zeri 123. — Jer mrvu bijednom' krati. J. Ka-
vanin 387b. Kad kratio sam jednu mrvu u mo'e
dobi Lazaru. 399^. — (Raja) hoće nami da tre-
tinu krati. Osvetn. 2, 75. — Kratiš plaću siro-
masima. A. d. Bella, razgov. 186. — Hranu nam
krati tjelesnu. Štit. 16. — Moja mati i moj otac,
oni meni milu kratu. Jačke. G. — I za sve ako
vijek ne krati od prije stvari nijedno liemu. B.
Bettera, dubrovn. 22. Žejne stvari i Ipokrat
grozničavim krati mnokrat. J. KavaAin 55a. —
Prija nego se kra) na vojsku odpravi, baruca
jednoga razumna ostavi, ki bude za liega kra-
}evstvo vladati, i pravdu činiti i grade držati,
komu priporuči gospodstvo i stanje i mladu kra-
ticu i svoje imanje, dočim se iz vojske doma
opet vrati da riči ni jedne krajici ne krati. Oliva.
28. — Bogu i duši dan jedini pak kratimo? J.
Kavaiiin 402^. — Od svjetlosti svoje zdrake da
nam tužnijem on ne krati. A. Vitalić, ostan. 294.
Sunce kratilo bi )udem svoju svitlost, bilo bi
kako da ga nije. I. P. Marki 18. — Hajde, Luka,
ogAilo ti ne kratilo žara ! Osvetn. 2, 12. — Nemoj
mi kratiti plod i korist tolicih nevo|. P. Ra-
dovčić, način. 284. — Sam odgDvor kad kra tih
mu i u obraz vrata zatvorih mu. J. Kavaiiin
32^. — Priprostih učeći, bludnih uprav}ajuć, svita
ne krateći, neumićim dajuć. P. Hektorović 46 —
47. — Ne htij mi kratiti u tom puno milost. M.
Marulić 7. Ja ne mogu kratiti milosti grišnikom.
Mirakuli 17. Kako ona ka prosećim milosti ne
krati. P. Zoranić 29^. Ere tomu, ki se kaje,
vijek mu milo0 Bog ne krati. D. Radina 144^.
Slugi tvom vimome milost ne krati. A. J. Kne-
zović 185. — Ali prava nemamo, da braći slo-
bodu kratimo. M. Pavlinović, razg. 103. — Ne-
mozim pomoć ne krati t. M. Marulić 61. Ne
krati mi pomoć tvoju. G. Palmo tić 1, 295. Tvoju
pomoć nam ne krati. P. Kanavelić, iv. 100.
Spasite|u, pomoć mi tvu ne krati. J. Kavanin
312h. A Bog krati mu one veće pomoći. A. d.
Bella, razgov. 51. Dali on komu krati i uztežo
pomoć? A. Kalić 38. Što kom moglo od desnice
poći, te im nitko ne krati pomoći. Osvetn. 2, 30.

— Tot Isukrst Krstjanima svoj lijek krati i uz-
teže? V. M. Gučetić 12. — Da nam ne krati
proSćenja. Kateh. 1561. 29. — Ne može mu kra-
titi odrišenje. Š. Budinić, ispr. 14. — Tvoje |u-
bavi narodu ne krati. Đ. Baraković, jar. 47.
Mlogo premda krivim }ubavi ne krati. A. Ka-
nižlić, rož. 88. Čim vidi toliko duša koje mu
(ubav svoju krate i nijekaju. I. M. Mattei 220.

— Celov bratu brat ne krati. Đ. Baraković,
drag. 346. — Kad Osmanu posluha kratimo. I.
T. Mruavić, osm. 130. — Jeli ikad Bog pedipsao
tko krati dostojno poštenje mistima svetim?
Blago turi. 2, 76. — Ter taj cvijetak ne miriše
zač mu sunce lipos krati. M. Vetranić 1, 33. —
Još jim samo ne krati čistoće. J. S. Re(ković
96. — Tko mi krije, tko mi krati, tko mi uzdrži
me vese]e. Gr. Palmotić 2, 55. — Kratice tijelu
ugodnosti. A. Kalić 41. — Svomu duhu krati
odahnuće, tijelu počivale. 166. — I da žalostan
car Turkom boja krati i čini nas svagdar u ta-

boru stati. I. T. Mmavić, osm. 61. — Kratiti
djelo od matrimonija jedan drugomu bez raz-
loga grijeh jest. S. Matijević 85. — Pa lepota
mah lepoti krati. Osvetn. 2, 104. — Neka za
naj maAe i ovo malo ne krati Bogu. B. Zuzeri
119. Pokli . . . ^učinio si veće, nemoj nam sad
kratiti mane. Čestitosti. 46. — Što da kratim
tvoj dobroti? G. Palmotić 2, 150. — Što mu
krate tolici neharnici. I. M. Mattei 28. — Do-
vedi ga, sinko, k meni, to ti neće, mnim, kratiti.
6. Palmotić 2, 255. — Kad mu krati ča mu jest
tribi. F. Glavinić, sviti. 19. Jeda ne bi tko bez-
zakon . . . dostojanstvu kratio tvomu što u imenu
nosiš svomu. J. Kavanin 162».

bb) nije izrečeno Čefade kojemu se ne
da, ali se obično ima u misli (drugo je kod e)).
Posluha ne krati. Đ. Baraković, jar. 21. Ča pita,
molim te, ne krati. 80. Daje Bog često krat u
mali časa dil što je on naprida dugo vrime kratil.
A. Georgiceo, nasl. 335. Pravdu ku car krati
sami ju sudimo. I. T. Mmavić, osm. 125.

b) prohibere, s toga što znači: ne đatiy
može značiti i: zabranivati, t. j. riječima ili za-
povijeđu ne dopuštati da se što učini (vidi dati,
m, B, b). — Ono što se zabranuje moie biti u
podložnoj rečenici s da. Da ne držim stražu nad
dimi, ni kratim da se van pokažu. H. Lučić 277.
Nu ne krati da ih berem u tvoj dubravi. J. Ka-
vadin 175h. NiŠ ne mare, niš ne krate da se
napijemo. Nar. pjes. istr. 3, 14. — U ova dva
primjera nije izrečeno što se zabranuje : u prvome
se ima u misli po onome što se prije kazalo; u
drugome stoji kratiti apsolutno (zabranivati što
mu drago). Vsaki kmet ki bi hotel priti, da mu
neće kratiti. Mon. croat. 71. (1448). Koliko veće
on zapoveda i krati, toliko ga veće skvarena na-
tura nenavidi. Anton Dalm., ap. g3a.

c) impedire, u širem smislu nego kod b),
smetati, priječiti, zaprečivati, t. j. ne puštati da
se što učini, ali ne samo riječima. — U primje-
rima ono što se smeta izriče se:

aa) objektom u acc. Ka krate i raz-
vajuju matrimonij. Naručn. 62*>. Prijazan krvna
krati matrimonij. 64&. Obećade Bogu učideno
u stvari ne zlom koja se može izvršiti, ter ne
krati koju stvar drugu boju od sebe. T. Iva-
nović 55.

bb) glagolom u inf. Zavet krati či-
niti matrimonij. Naručn. 63&. Što ti doći krati?
A. Kanižlić, rož. 32. Što me slipi i gledat vas
krati. 116. — u jednom je primjeru subjekat in-
finitiva u akuzativu (prema latinskom jeziku).
Zato nejmam brige, da te krati štiti pečat čuvar
kdige. A. Kanižlić, rož. 5.

€!c) ne izriče se, jer se ima u misli po
onome što je prije kazano. Imao bi još obilatije
istinu ovu ukazati i naresiti; ali mi s jedne strane
krati slabost pera moga. A. Kanižlić, fran. 12.
c. recusare, noUe, kad mješte objekta ima
glagol (u infinitivu) ili riječ koja je mj. glagola
(verbalni sitpstantiv), u prenesenom smisla, od
značena : ne dati (kod b), prelazi na značene : ne
htjeti, naj češće je negativno: ne kratiti, dakle
htjeti, a onda u kojem primjeru može se kratiti
zamijeniti s oklijevati. — vidi i 3, b.

a) s infinitivom. Prevraća pik naš i
krati dati dohodak cesaru. Korizm. 94^. Kad
koje od dih jedno drugomu brez uzroka krati
dug ženidbeni povratiti. B. Leaković, nauk. 255.
— Zato ugoditi nam ne krati sobom. M. Ma-
rulić 81. Tve^srce prikruto priklonit ne krati.
Š. Menčetić— G. DrŽić 500. U kojoj (pisanci)
sa svu moć slaviti ne kratih božićnu ovu noć.
H. Lučić 278. Neka se može rijet, er za lie ja

Digitized by

viuogle

KEATITI, 1, c, a).

482

KEATITI, 2, b, b) đd).

]ubay ne kratih još umrijet, bivši joj u svem
prav. N. Na)eškovi6 2, 87. Nu kratit neće Bog
poslat na li skoro gi^iv. S. GuČetić Bendevišević
310. Ne kratimo stratit bla^ra za poštenja ka
nam prude. Đ. Baraković, drag. 358. I za to
steć, nijedno priko djelo izvršit vik ne krati. I.
Gundnlić 302. Ah, jesi li ti, o slavna grčka
zem|o, ona mati, plod čestiti ka odavna od ra-
zuma dat ne krati? 369. Umoli se da opet
liega pomiluje car čestiti ki rumskoga begler-
bega ne krati ga učiniti. 509. Ako ono želite,
ovo prijati kratiti se nimajte. F. Glavinić, cvit.
25l>. Kakove godir moreš se domisliti muke, ne
krati mi ih podati. 386*. Ne krati se nami od-
kriti. (t. Palmotić 1, 37. Daj mi ruku, i ne
krati pustit obraz celivati. 2, 476. On svin za-
jimaSe i ne kraćaše dat. J. ArmoluSić vi. Na
ovu vodu doć ne krati. P. Kanavelić, iv. 130.
Milost mu dat ne kratiš. 515. Ne kratimo jim
pomoć dati sada. \B. Bettera, dnbrovn. 23. Tijem
se bolim i ne kratim groznijeh suza lijevat vrilo.
A. Vitajić, ostan. 149. Čemu mene loše rani (ti)
kad mi kratiš lijek podati? J. Kavaiiin 39*. Er
na čast i^e nij* kratiti isti Život izgubiti. 337*.
Ti me smirit vik ne krati. I. Đorđić, salt. 139.
Korevski ban, ne krati (care) zapovidjet, da se
izbavi. P. Sorkočević 586a.

b) u jednoga ;)tsca Dubrovčanina xvii
vijeka pred inf. ima za, Ho nije dobro. Za pri-
mit nas ti ne krati. I. Akvilini 16.

c) 8 verbalnijem supstantivom. Hoć li,
u ništor da se obratim ? Uništefie mo ne kratim.
I. Đorđić, uzd. 99.

€l) glagol se ima u misli po onome što
se kaže daje. Gospoje, već ne krat', zadaj mi
smrt priku. N. Nafešković 2, 6.

d. parcere, od ne dati postaje značene : ne
trošiti, pa od toga: štedjeti (ne samo ne trošiti
preko n^jere, nego ne trošiti ni po što), objekat
je supstantiv ili što zamjenuje supstantiv. Kratil
nijesam ruke, srce, pamet, htjenje, misal za u
sklad stavit ove pjesni. S. Boba|ević 217. Nu
pogodit mojim dražim prijatejom, dušu i tilo ne
bih, da se ne omrazim, kratil, kamo jedno dilo ?
217. Tko prospe na vrime, ter pinez ne krati.
Đ. Baraković, vil. 72. On snage no krati da
blago meće va A. 80. Ne kratite vaše trude, da
se družba izgubjena s mnogom pomnom iskat
bude. G. Palmotić 1, 17. (U boju) srce i snagu
ne kratismo. 1, 302. Kako tvoja biti neru, kd
ti vjeru mti ne dati, ako za me stvar naj voću,
život isti tvoj ne krati? 1, 316. Ti sam na boj
verni, općeni kratiš snažne tvoje silo. 2, 430.

e. retrahere, occulere, u jednoga pisca Du-
brovčanina kratiti što od koga znači: držati što
tako da ko do onoga ne može doći, ne može za
ono znatif ne može vidjeti, čuti, uživati itd. I
svaki razgovor od mene ne krati. Š. Menčotić
263. Me ličce i pozor od tebe ne kratih. 270.

2. sa se.
a. pasivno.

u) vidi 1, a, a). A mat' i otac (Eva i
Adam) bijuć činili godin devet sat pokoru. Bog
dobrostiv i^im se smili i primi ih ovde goru; nu
a pokore sad se krate. Misli o tomu, jadni brate !
J. KavaAin 517b.

h) vidi 1, a, b). Tuj se krate naše sile.
N. Nafešković 1, 155. U straživoj sve je slici,
sve se stira, sve se krati, gađaju koni i konici
živi, mrtvi i duhati. I. Gundulić 445. Nu se
ufaAe tve ne krati, jeda višni podat bude, da se
on k tebi brzo vrati. G. Palmotić 1, 62.

e) vidi 1, b. Da pokli sad krati meni
se put svaki. H. Lučić 194. Jere se lioj ne

krati nikadar niita. B. EaSić, is. 98. Momu že-
Ijenju lik vaskolik se krati. P. Vitezović, odil.
55. I da im se vijek ne krati vid svim čestit i
bogati, j: KavaAin 499l>. Da budu dilnici 8. ea-
karistije tkoja se krati onizim što su pomamni.
Blago turi. 2, 316. Izporavit mu časti koje ma
se krate. I. M. Mattei 312. Ne bi se to kratilo
ni mrzećemu neprijate]u. 830. — Da se reče-
nomu gospodinu Jerolimu ne krati kupiti kruha.
Mon. croat. 208. (1521). — U ovom primjeru stoji
subjekat pasivnoga glagola kao da je kod 1, b,
b) objekat če\ade kojemu se što zabraikuje (ispo-
redi 1, b, c) bb) na kraju). I ne dadu se kra-
titi nijednoj vlasti, ni kra}em, ni oesarom da ne
pripovidaju rič Božju. Postila. T4*.
b. refleksivno.

a) u pravom znače^u, prema 1, a, po-
stajati kratak ili malen, smanati se, nestajali. —
U Mikajinu rječniku: kratiti se, pomankati ,de-
sum'; u Belinu: ,mancare, oalare, scemare' ,de-
crosco* 436*; u V^oltigijinu: ,dicrescere, scemare,
accorciarsi' ,abnehmen'; u Stuličevu: ,defioere'.

b) u prenesenom smislu, isprva, prema
1, b, znači: ne dati se, uzdržavati se (isporedi i
1, e), pa i štedjHi se (isporedi 1, d), otaU i
uopće ne htjeti (gotovo s istijem značei^m kao
kod aktivnoga glagola pod 1, c). taike razlike u
značenn ne mogu se ,ni opredijeliti. — Između
rječnika n Belinu (,astenersi, contenersi* .absti-
neo^ 113b; jrisparmiarsi' ,sibi parcere* 626*; ,ne-
gare di far o dir qualche cosa* ,denego' 508b;
,recusare* ,recu8o' 609b; ,ricusare* ,reouso* 618*),
(I Voltigijinu (,ricusare* ,ab3chlagen'), u Stuli-
čevu (,se abstinere, se continere').

a€i) s genetivom bez prijedloga ili
s prijedlogom od, kao odricati se, ustručavati se.
Gospodine, ako sam puku tvomu još potriban,
no kratim se truda. F. Glavinić, cvit. 370*. Ne
kraćaše se od ovoga. 24*.

bb) u jednom priinjeru xvi vijeka
8 prijedlogom na stoji akuzativ kojijem se kaže
posao, na koji neće subjekat da pristupi. Znamo
da se neste nigdar kratili na službu. Mon. croat.
298. (1592).

re) 8 podložnom rečenicom u kojoj je
da. značene je kao kod dd). Ter se ti ne kratiš,
o Eko, u taj čas tutako da odvi*atiš opeta isti
glas. M. Votraiiić 2, 35. Ja biljege viđeć ove,
ne btedim se i ne kratim u razlike i^oj darove
pjeuez veći da potratim ... I. Gundulić 223. Ne
šted^mo se ni kratimo, da . . . smrtnu slavu pri-
pravimo. G. Palmotić 1, 54. Krati se Ivan Kr-
stito) da poglavice Jerusolimske ili mu se po-
klone, ili ga štuju. A. d. Bella, razgov. 141.

fiff) s infinitivom. značene je: ne htjeti
ili oklijevati, od prilike kao kod 1, c. — dosta
često. Nit^ ću se kratiti podnosit svaki trud. M.
Vetranić 2, 171. Koji ... ne krati se od Boga
čovjek bit. N. Dimitrović 90. 2^m}o, nemoj se
kratiti otvorit livade. M. Držić 417. Ne krati
se tokoje i Ruža zlatonite kose Jagičine skosti.
P. Zoran ić 29*. Koje se ti nećeš kratiti kriposti
tvojom uzdržati kako se neću ni ja kratiti vrijed-
nosti tvoje pripovijedati. F. Lukarević 8. Neća
se ja kratit negovu svu boles u rados obratit. 31.
Kroz toj mi los vašu mo|u, meni pisat ne krati
se. M. Pelegrinović 195. Pristupimo k i&emn,
pitajmo proštenje za grijehe naše, koji se neće
kratiti prostit nam ih. A. GuČetić, roz. jez. 151.
Kl as ti ga na ogaA ne bi se kratili. Đ. Bara-
ković, vil. 147. Nu se uzdaj, er kratit neću se
hrlo poć Dubravku obratit na ]ubav tvoju moć.
I. Gundulić 155. Na prošlu ke ne krati se Isus
dojti. F. Glavinić, cvit. 178*. Izgubiti rusu glava

Digitized by VjOOV IC

KEATITI, 2, b, b) dd).

483

KEATKOGOVOBAC

ne krati se i ne boja. G. Palmo tić 1, 70. Ne
kratim se tebi, ako ćeš, po krajestva podat moga.

1, 897. Mnokrat se blag ne šteđje i ne krati
na pirovijeb blagovati. 3, 189^. Neću se kra-
titi t(voju) m(ilo8t) služiti Sto jaki badem. Sta-
rine. 11| 101. (oko 1655). Jere tako draga svoga
toj pomaga u potrebi, u radosti radi koga kra-
tila se umrijet ne bi. J. Palmotić 399. U i^emu
se ne krati Češće k Bogu s pametim pristupiti.
V. Andrijašević, put. 8. Od liega se naučimo i
na liegovu }ubav srčanom )ubavi odvratimo, ne
krateći se, ako ne drugo, sve prije patit i pod-
nijet, nego ga igda uvrijediti. B. Zuzeri 260.
Ne kratiš se s tvoje strane meni istu smrt po-
dati. A. Boškovićeva u I. M. Mattei 350. Bog
otac ne krati se ispuniti begove molbe. V. M.
Gučetić 198. S kojijem on ne kratijaše se jestit
i piti. S. Rosa 115b. Kad bi mi bilo dopušteno,
ne bih se kratio upi tat te. Đ. BaŠić 71. Ne bi
se kratio darovat pravedniku vasaj svijet. 169.
Mi u kojijeh dušu nije se kratio ni mrzio ulesti.
J. Matović 218. On nas ne za1>orav[a, ne krati
se u doba ono tužno k nam pri ti. I. M. Mattei
180. Koji nijesi se kratio za ove duše pri^utu
smrt i prisramotnu dragovojno zagrliti. 389. Ja
se neću kratit rijet da je svaki od vas bog onijeh
duša. A. Kalić 298. Ne kratimo se ni mi Bogu
zahvajivat. 416. Nego ako bi koja od pome-
nutih osoba kratila se doći pred vlast građansku.
Zbornik zak. 1853. 657.

ee) ima se u misli infinitiv, naj češće
po onome što se prije kazalo. Svaki dan u potič
nitkor se ne krati. Đ. Baraković, vil. 78. Da mi
si narav jaču i izvrsniju ti dopustio, ne bih se
možebiti kratila ni ustručala. V. Andrijašević,
put. 321. Što mogu učiniti ne kratim se ni ću
se kratiti. 339. Tko su oni, tkoji pristupaju ob-
čeno oli se krate ovizim kripostima? Blago turi.

2, 27. U slučaju ako bi se svjedoci kratili te
ne bi hotjeli doći . . . Zbornik zak. 1863. 141.

KRAtJETI, krdtim, impf. vidi 1. kraćati. —
Postaje od osnove krat adjektiva kratak nastavkom
je. — Samo na jednom mjestu xvii vijeka. S vri-
nienom noć i dan i reste i krati. Đ. Baraković,
jar. 75.

KRATKA, /. mjesno ime. — U latinskom
spomeniku xiii vijeka. ,NomiĐa possessionum :
Grathka ultra Sawam' . . . Mon. ep. zagr. tkalč.

1, 79. (1242).

KRATKI dol, Kr&tkoga D61a, m. mjesno ime.

— U latinskijem spomenicima od xiii vijeka.
,Quandam particulam terre, Crathjdol vocatam^
Mon. ep. zagr. tkalč. 1, 222. (1288). ,Ad vineam
Heremitarum in Cratkidol^ 2, 117.

KRATKI HRT, m. ime brijegu u Srbiji u
okrugu kneševačkom. Glasnik. 19, 298.

KRATKĆĆA, /. osobina onoga što je kratko,

— isporedi 1. kračina, kratkost. — Akc. se mijena
u dat. sing. kr&tkoći, u acc. sing. kratkoću, u
voc. sing. kr&tkoćo, u nom.^ acc.j voc. pL krat-
koće. — Od XVII vijeka, a između rječnika u Be-
Unu (,brevit4' ,brevitas* 148a), u Bjelostjenčevu
(kratkoća, kratčina, kratkost ,brevitas, exiguitas'.

2. kratkoća vremena ,brevita8 temporis'. 3. krat
koća vu pismu ,notae contractio 1. brevitas lit-
terarum^), u Jambrešićevu (,brevitas*), u Voltigi-
jinu (gHješkom kratkoća ,accorciamento, cortezza*
,kiirze'), u Stulićevu (kratkoća »brevitas, compen-
dium, parvitas*), u Vukovu (,die kiirze* ,brevitas').

a. uopće. Ako promisliš kratkoću ovoga Ži-
vota . . . M. Radnić 168^. Za kratkoću pristavio
sam psalme. I. Kra}ić 4. Mogli bi pokazati, da bi
nam dopustila kratkoća vrimena. A. Kanižlić,

kam. 864. Sazidaće se trgovište i zidovi u krat-
koći vrimćn&. I. Velikanović, uput. 1, 174. Ona sva
crkvena određena i druga mloga, koja radi krat-
koće ostav]amo, viditi se mogu u kiiigah zakona
crkvenoga. 1, 453. Bog gleda na užgaiie i viru
u uslišaju molitva a ne na kratkoću ili du)inu.
3, 269.

b. vidi 1. kračina, b, kratica, skratica, ti tla.

— U Bjelostjenčevu rječniku.

KRATKO-, kao što biva i kod mnogijeh dru-
gijeh adjektiva, mogu se naciljati složeni a^jek-
tivi, uzim\ući za prvi dio kratko- a za drugi
osnovu kojega supstantiva, te tako postaju slo-
ieni posesivni adjektivi kojima se kaše da je u
koga kratko ono što znači riječ, kcje osnova po-
staje drugi dio složene riječi, ovako stvaraihe
riječi posve je slobodno, osobito ako u drugome
dijelu ne bude više od jednoga sloga (može se
držati da je jednosložna osnova i kad ima u
drugoj slovci nom. sing. m. a koje ispada u dru-
gijem oblicima, te bi se moglo kazati i kratk6-
nokat, vidi dugonokat). Čovjek će iz našega na-
roda pri potrebi načiniti riječi, kao kratk6brk
(o čovjeku 8 kratkijem brcima), kratk6rog (n. p.
0 volu), kratk6k}un itd. uz ovake aćijektive bez
nastavka (uprav je u m. i n. nastavak o, a uf.
a) načina i druge, kao kratkdrožan, kratk6k}u-
nast, ili supstantive, kao kratk6rožac, kratkd-
k|unac, ili kratkorožica (n. p. krava), kratkobi*-
koi^a itd. pa i sam adjektiv bez sufiksa može se
shvatiti kao supstantiv, n. p. Gdje si, kratkobrče?
radi svega toga ovdj&su zabifežene samo složene
riječi koje se u kMgama nalaze, i to ne svagda
ako su samo tehničke. — Kako mi se Čini, u ova-
kovijeh je riječi akcenat slabi kratki na o a vokal
je u drugom dijelu kratak.

KRATKOČESTIT, adj, čestit za kratko vrijeme,

— U Stulićevu rječniku: ,brevi tempore felix*.

— nepouzdano.

KRATKODNEVAN, kratk6dnevna, a4j. u ko-
jega su kratki dnevi, t. j. koji je kratka života.

— U Stulićevu rječniku: ,vitae brevis*.

KRATK6DNEV^iE, n. kratki dnevi, kratak
život. — U Stulićevu rječniku : kratkodnevje
,brevis aetas, vita etc.'.

KRATKODNEVOVATI, kratkodnevujem, impf.
živjeti kratko vrijeme. — U Stulićevu rječniku:
,vitam brevem ducere*. — nepouzdano.

KRATKODNEVSTVOVATI, kratkodnevstvu-
jem, impf vidi kratkodnevovati. — U Stulićevu
rječniku uz kratkodnevovati s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.

KRATK6dOBAN, kratk6dobna, ac^. koji će
biti do kratko doba. — U pisaca našega vremena.
Da so stvar istraži i prosudi, narediti kratko-
dobno ročište, a dužniku naložiti . . . Zbornik
zak. 1853. 546. — isporedi Ćeš. krdtkodobv. —
Ima i komp. : kratkodbbniji. Odrediće se ročište
čim kratkodobnije. Zbornik zak. 1853. 2, 80.

KRATKODUH, adj. u kojega je kratak duh
(kratko, teško disane). — U Stulićevu rječniku:
,asthmate laboransS — isporedi ćeš. krdtkoduch^.

KRATKOGOVOR, m. kratak govor, govorene
u kratko. — isporedi kratkogovoreiie. — U je-
dnoga pisca XVIII vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (v. kratkogovoreiie). Ivan bogoslovac
u kratkogovoru pokazavši rečena poče odgova-
rati. A. Kanižlić, kam. 747. — nije dosta pouz-
dano.

KRATKOGOVORAC, kratkog6v6rca, m. čovjek
koji govori u kratko. — U Belinu rječniku: ,breve

Digitized by

>^uogIe

KEATKOGOVORAC

484

KEATK08BŽAN

nel parlare' ,breviloquens* 148a; u Bjelostjen-
čevu: (kajkavski) kratkogovorec ,breviloquens* ;
u Voltigijinu: »laconico, breviloquente' ,der sich
kurz ausdriickt*; u Stuličevu: ,breviloquens'.

KBATKOGOVORAN, kratkog6vorna, adj. koji
u kratko govori. — U Stulićeru rječniku U2
kratkogovorac.

KRATKOGOVOREI^E, n. djelo kojijem se go-
vori u kratko. — U Belinu rječniku : (sa starijim
oblikom) kratkogovorenje ,brevit4 nel parlare'
,breviloquentia* 148* ; u Bjelostjenčevu : ,brevilo-
quentia'; u Voltigijinu: Jaconismo, coujpendio'
jkurzer, gedrangter ausdruck'; u Stuličevu: ,brp-
viloquentia, laconismus*. — Nije pouzdana riječ^
jer bi trebalo da je verbalni supstantiv od kratko-
govoriti što je svakako nepouzdano i ne nalazi
se u prva tri rječnika, a opet kad se rastavi u
kratko govorene nema prave razlike u značeiku.

KRATKOGOVORITI, kratkogovorim, impf.
govoriti u kratko. — U Stuličevu rječniku: pracs.
kratkogovorim (vidi kod kratkoroći). — nepouz-
dano.

KRATKOGBIV, adj. u kojega je kratka griva.

— U Šulekovu rječniku: »kurzmahnig*. — ispo-
redi rus. KopoTK«»rpnBOH * poj. kr6tkogrzywy.

KRATK6gUZ, KRATKOGUZAST, adj. vidi
kratignz. Ž. Radoi^ić.

KRAtKOK, adj. vidi kratkook. — U Mika-
finu rječniku : kratkok, kratka vida ,qui brevem
habet oculoram aciem^

KRATKOKOS, adj. u kojega je kratka kosa.

— U Šulekovu rječniku: ,kurzbaarig (von mon-
sohen)*.

KRATKOKRILAC, kratk6krioca, m. životina
(u osobitom smislu kukac) u koje su kratka krila.
Kratkokrioci, (pl.), zool. lat. ,brachyptera' ,kurz-
fliigler'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KRATKOLIČAN, kratkilična, a(ij. u kojega
je kratko lice. — U Stuličevu rječniku: ,exigua
facie praeditus'.

KRATKOLIČAST, adj. vidi kratkoličan. — U
Stuličevu rječniku uz kratkoličan.

KRATK6^iETAN, kratk6}etna, adj. u kojega
su kratka leta (godine, dakle život). - U Stuli-
čevu rječniku : v. kratkodnevan s dodatkom da je
uzeto iz brevijara.

KRATKO^iETSTVO, n. osobina ono^a Ho je
kratkofetan, kratak život. — U Stuličevu rječ-
niku: V. kratkodnevje.

KRATKONOG, adj. u kojega su kratke noge.

— U Stuličevu rječniku : ,brevibu3 pedibus prae-
ditus', i u Šulekovu : ,kurzbeinig'. — isporedi
rus. KopoTKOHoriii, čeL kr4tkonoh<', po^. krćtko-
nogi.

KRATKONOS, ađj. u kojega je kratak nos.

— U Šulekovu rječniku: ,kurznasig*. — isporedi
po(. kr6tkonosy.

1. KRATKONOŠKA, / žensko če\ade ili živo-
tina kratkijeh nogu. — isporedi 2. kratkonožka.

— U Stuličevu rječniku: kratkonožka, f. uz
kratkonog.

2. KRATKONOŠKA, m. ili f. nešto što je krat-
kijeh nogu. — isporedi 1. kratkonoška. — U Šu-
lehmu rječniku : ,kurzbein', n. — isporedi rus. ko-
poTKOHOHCKa (0 muškome).

KRATKONOŽAC, kratk6nošca, m. čovjek ili
(muško) živinČe kratkijeh nogu. — U Stuličevu
rječniku : uz kratkonog, i u Šulekovu : ,kurz-
bein', m.

KRATKONOŽAN, adj. vidi kratkonog. — U
Stuličevu rječniku uz kratkonog.
KRATKOOČ AC, kratkooćca, m. kratkook čovjek.

— U Stuličevu rječniku uz kratkook. — nije
dosta pouzdano.

KRATK6oK, adj. vidi kratkovid. — isporedi
kratkok. — U Stuličevu rječniku (gdje nije dobro
tumačeno i ima bifeška m. kao da je supstantiv):
,lu3cinu8, lusciosus*. — isporedi čeS. krdtkook^
i po}, krćtkooki.

KRATKOPIS, m. nešto (n. p. kniga) pisano o
nečemu u kratko. — U jednoga pisca xviii v\jeka
(nekoliko puta), a između rječnika u Voltigijinu
(.compendio, epitome' .kurzer begriflf, inhalt') i u
Stuličevu (,compendium'). Iz različitih k&iga iz-
vađen kratkopis života svetoga Saverije. A. Ka-
nižlić, fran. 15. Elratkopis sinoda osmoga, kam.
45. S negovim kratkopisom ovo poglavje za-
glavjujem. 66. Ovo je jedan kratkopis papine
knige. 369. — nije dosta pouzdano.

KRATKOPIS JE, n. vidi kratkopis. — V istoga
pisca u kojega ima i kratkopis. Focija sabore
u kratkopisje složi. A. Kanižlič, kam. 13. — ni
ovo nije pouzdano.

KRATKOREČAN, kratk6rečna, adj. koji reče
u kratko. — U Stuličevu rječniku: v. kratkogo-
voran. — isporedi češ. kratkofečnv. — U jednoga
pisca Dubrovčanina xvii vijeka znači: koji se
reče u kratko, i piše se o riječima u kojima je
kratak slog na kojemu je akcenat. vidi i di|no-
reČan. Istina je da riječi kratkorečne imaju se
pisati s dvjema ,&, za ukazati da se ona riječ
nema prodi[eno izrijeti, kako to fSreccha, vreccba,
lecchi, nocchi*. R. 6amaiiić B4l>. Ako ta riječ
jest kratkorečna, to jest, ako se u kratko izrica,
ima se upisati bez nijednoga inoga biljega, nego
onako, kako slova idu, kako to ove riječi : grud
(grad), čas, pas (pas)^ svak (sviik) i ovake. 06*.

KRATKOKEĆI, kratkorečem, pf. reci u kratko.

— U Stuličevu rječniku: kratkorijeti, kratkogo-
vorim ,in pauca conferre*. — nepouzdano.

KRATK6rEP, adj. u kojega je kratak rep.
Tre(Si je (at) vran, kratkorep. Miloš Obrenovič
u M. Đ. Mili(^ević, knez milos. 310. — I u Šu-
lekovu rječniku: ,kurzge8chwanzt*.

KRATKOREPAC, kratk6repca, m. onaj (n.p.
muškn ŽivinČe) u kojega je kratak rep. — If Šu-
lekovu rječniku: ,kurz9chwanB'.

KRATKORIJETI, vidi kratkoreći.

KRATKORJEČJE, n. na jednom mjestu xviii
vijeka (u zapadnom obliku kratkorićje) kao da
znači isto što i kratica, skratica. Nije moguće
s jednim imenom i nazivanom, kanoti i kratko-
ričju, tolike i^ezine izvrsnosti okupjene ukazati.
A. Kanižlić, utoč. 743.

KRATKOROČAN, kratk6ročna, atij. koji uspi-
jeva (n. p. mjenica) u kratak rok. — U Šulekovu
rječniku: ,ein kurzsichtiger wech8el* kod ,kurs-
sichtig*.

KRATKORUČAC, kratk6ručca, m. kratkoruk
čovjek. — U Stuličevu rječniku uz kratkoruk, t u
Šulekovu: ,kiirzarm'. — nije sasma pouzdano.

KRATKORUK, adj. u kojega su kratke ruke.

— U Stuličevu rječniku: ,exiguis manibus prae-
ditus', • u Šulekovu : ,kurzarmig*. — isporedi Češ.
kratkoruk^^ t po(. krćtkor^ki.

KRATKOSEŽAN, kratkosežna, adđ. koji ne
daleko (kratko) seže (dosiže). — U jednoga pisca
našega vremena. Ma što su im umi kra^osežni
Osvetn. 2, 31.

Digitized by

Google

KRATKOSJEN

485

KBATKOVJEK

KBATK68JEN, adj. u kojf.ga je kratka ^ena
(vidi kratkoejenao). — U Šulekovu rječniku:
^kiinschattig'.

KBATK6SJENAC, kratkftsjenca, m., plur.:
kratkosjenci, luđi koji žive među tropicima
(obratnicima) jer je ondje kratka sjena sunčana.

— U Šulekovu rječniku : kratkosjenci ,kurzschat-
tige vSlker*.

KBATK6sKUT, adj. u kojega je kratak skut.

— U jednoga pisca xviii vijeka. A Slavonci
tad su besiđili kratkoskutog Prusa kad viđili:
^Udri, brate!' I. ZaniČić 34. Vjera moja, fale
kratkoskate, nit^ bježite, nit^ knpite skute. 179.

KRATK6sLAVAN, kratk6sl&vna, adj. u ko-
jega je kratka slavay kojemu slava dugo ne traje.

— Samo u Stuličevu rječniku: ,brevi tempore
gloriosus'.

KEATK6sL0V, ai^j. koji govori u kratko
(slovo je ikegda značilo što sad riječ). — U Stu-
ličevu rječniku : v. kratkogovoran s dodatkom da
jef riječ ruska.

KBATK68LOVAN, kratk6sl6vna, adj. vidi
kratkoslov. — U Stuličevu rječniku: v. kratko-
govoran s dodatkom da je riječ ruska. — Na-
lazi se i u crkvenom jeziku prije našega vremena,
vidi: krat'bkoslovbn'b ,breviloquus^ F. Miklošić,
lex. palaeoslov.' — isporedi i čeŠ. krdtkoslovn^
i po}. kr6tko8Jowny. — U pisaca našega vremena
ima i adv. kratk6sIovno, u kratko. Kratkoslovno,
nakratko ,summarisch' ,sommariamdiite^ B. Pe-
tranović, ručn. knig. 81.

KBATKOSLOVITI, kratkoslovim, impf. govo-
riti u kratko. — U Stuličevu rječniku: v. kratko-
rijeti. — nije dosta pouzdano.

KBATKČSLOV^iE, n. kratak govor, govor u
kratko. — xv vijeka u kiiizi pisanoj crkvenijem
jezikom, vidi: krati>koslovije ,breviloquentia^ F.
Miklošić, lex. palaeoslov.' — Poznije u Stuličevu
rječniku: kratkoslovje, v. kratkogovorene s do-
datkom da je riječ ruska.

KBATKOSBEĆAN, kratk6srećna, adj. u ko-
jega je kratka sreća, koji je srećan za kratko
vrijeme. — U Stuličevu rječniku : ,brevi tempore
felix*.

KBAtKOST, krdtkosti, /. vidi kratkoća. ~
Riječ je praslavenska, isporedi rus. kopotkoctk,
češ. krdtkost, pof. krćtkosć. — Između rječnika u
Mikafinu (kratkost, kratčina ,brevitas, contractio,
exiguitas*), u Belinu (kratkos »breviti* ,brevitas'
148a ; kratkost ,abbreviamento, V abbreviare* ,con-
tractio' 8^), u Bjelostjenčevu (kod kratkoća), u
Voltigijinu (v. kratkoća), u Stuličevu (v. krat-
koća), u Vukovu (uz kratkoća). — U svijem pri-
mjerima 0 vremenu. Kratkost žitja telesnoga.
Mon. croat. 152. (1493). Navijesti meni sad
kratkos mojijeh dana. N. Dimitrović 74. Jeda li
kratkost dan mojih ne đosvršit so u brzo. M.
Alberti 281. Ah maline i kratkosti mojijeh mi
dni navijesti. I. Gundulić 205. Od kojo kuće
gosposke toliki sinovi u kripostima i \zvTst\t\(h)
skalini^'i^^ vladai^a biše, koje kratkost ne dopusta
iabrojiti. J. Banovac, razg. vi. Nastojmo pom-
Aivo kratkost života našega nadomistiti mloštvom
i izvrsnostju dobrih dila. A. Kanižlić, fran. 258.
Nastoj pro^astoga vrimena štetu i došastoga
kratkost nadomistiti. 259. Niti bi kratkost vri-
mena dopustila. Ant. Kadčić 79. Cica kratkosti
života ćovičanskoga. 375. Ostav)am radi krat-
kosti. Norini 11. Govoreći o dužini i kratkosti
slogova u našemu jeziku. Vuk. slav. biblioth.
2, 233. Ovdje se peva ,Jabućilo*, i kratkosti
radi ,Gilaš' i ,Čile'. nar. pjes. 2, 106.

KBATK6sTA8AN, kratk68ta9na, adj. koji je
kratka stasa. — U Stuličevu rječniku: ,statura
pusillus*.

KBATK6ŠIJ AST, adj. u kojega je kratka šija.

— U Stuličevu rječniku: ,colli brevis*.
KBATKOTJELESAN, kratkotjelesna, adj. koji

je kratka tijela. *- V Stuličevu rječniku : kratko-
telesan ,corpore brevi'. — nije dosta pouzdano.

KRATKOUM, adj. koji je kratka (malena,
slaba) uma. — Između rječnika u Stuličevu (,non
ingenio praeditus. obtusi ingenii'). Ja sam ženska
glava, dugokosa kratkouma. S. :|^ubiša, priČ. 76.

KBATK6uMAC, kratkftumca, m. kratkoum
čovjek. SveŠtet zastran budi kratkoumcu. S. Mi-
lutinović u Pjev. crn. 329l>.

KBATK6uMAN, kratk6umna, adj. vidi kratko-
um. — Između rječnika u Stuličevu (uz kratko-
um), u Vukovu : jkurzsichtig (wenig einsicht
habend)' ,stultus' (s primjerom iz narodne pjesme :
Eratkoumna dugokosa bila). — Komp.: kratko-
umniji (vidi da\e Vukov primjer). Dugokosan
kratkouman je. (Z). Poslov. danić. Mora kazati
da jo muza kratkoumnija i bezobraznija od svog
{ubimca. Vuk, odg. na sitn. 12. Žena je svaka
dugokosa a kratkoumna. Pravdonoša. 1852. 1.

1. KBATKOVID, adj. myops, cujus oculi non
longe conspectum ferunt, u kojega je kratak vid,
koji ne vidi na daleko. — isporedi Češ. kratko-
vid i po}. kr6tkowiđz, kr6tkowid; u obadva je
jezika supstantiv muškoga roda.

a. u pravom smislu. — U Stuličevu rječniku :
,supradicto (vidi 2. kratkovid) oculorum vitio la-
borans*, t u Šulekovu: »kurzsichtig*.

b. u metaforičkom smislu, kpji umom, pa-
meću ne vidi daleko, isporedi kratkoum. Svetić
je i tu tako kratkovid da ne vidi ni kako sam
protiv sebe govori. Đ. Danifiić, o svetić. ogled.
27. Pod slabijem i kratkovidim Urošem oblasni
namjesnici otpadoŠe od sredine, maj kov. 79.

2. KRATKOVID, m. osobina onoga u kojega
je kratak vid (vidi 1. kratkovid). — U Belinu
rječniku : ,losoagine, loschezza, vizio di corta vista'
,lu3citio* 443h; u Bjelostjenčevu: kratkovid, na-
ški^avane ,luscitio^; u Voltigijinu: ,loschezza, los-
cagine, corta vista' ,kurzes gesicht' ; u Stuličevu :
,oculorum vitium quo distantes res haud discer-
nimus* iz Belina (nije svud dobro prevedeno). —
nepouzdano

KBATKOVID A, m. vidi kratkovidac. — U
Šulekovu rječniku: ,kurzsichtige*, m.

KBATK6vIDAC, kratk6vica, m. kratkovid
čovjek. — U Stuličevu rječniku uz kratkovid, i u
Šulekovu: ,kurzsichtigeS m.

KBATKOVIDAN, kratkovidna, adj. vidi 1.
kratkovid. — U Stuličevu rječniku : uz kratkovid.

— isporedi češ. kratkovidni i po]. kr6tkowidny.
KBATKOVIDNOST, /. osobina onoga koji je

kratkovidan. Ne daj meni s Aima gledat na da-
leko, da ne kratkovidnost od i^i budem steko.
L. Milovanov 115.

KBATKOVIJEKE, vidi kratkovjeke.

KBATKO VJEČAN, kratkOvjećna , adj. vidi
kratkovjek. — U Stuličevu rječniku: v. kratko-
dnevan.

KRATKOVJEK, adj. u kojega je kratak mjek
(život). — isporedi ćeš. kratkoveky i pof. krotko-
wieki. — Između rječnika u Stuličevu (uz kratko-
vjećan). Dobro svekoliko . . . sve je kratkoviko.
I. T. Mjnavić, osm. 139. Bludnici kratkoviki.
V. Došen iii.

Digitized by

Google

KRATKOVJEKE

486

1. KBAVA, b, bj.

KRATKOVJEKE (kratkovijeke ?), /. pl? ime
bifei. ,Kratkovieke*, Mjosotis silvatica Ehrh. (u
Gospiću). B. Šulek, im. 170.

KRATKOVJEKOST, /. osobina onoga koji je
kratkovjek^ kratak iivot — U Stulićevu rječniku :
V. kratkodnevje.

KRATK6vLAS, af{j, u kojega su kratke vlasi.

— U Šulekovu rječniku: ,karzhaarig'.
KRATK6vRAT, a4j, u kojega je kratak vrat.

— U Stuličevu rječniku: v. kratkoSijast, t u Šu-
lekovu: ,karzhalsig'.

KRATK6vRATAN, kratk6vr&tna, adj. u Stu-
ličevu rječniku uz kratkovrat.

KRATKOŽIV, adj. koji kratko (vrijeme) živi.

— 0 Stuličevu rječniku: v. kratkođnevan. —
nepou£dano.

KRATKOŽIV AC, kratkoživca, m. kratkoiiv
Čovjek. — U Stuličevu rječniku : v. kratkođnevan.

— nepouedano.

KRATOI^A) m. prezime. — U narodnoj pjesmi
našega vremena^ gdje stoji mj. Kratovac (uz Ra-
doi&a). Vino pije Kratoda Radoi^a. Nar. pjes.
srem. 114.

KRATOŠA, /. ime svini. Orozović. D. Hire.

KRATOŠIJA, /. vidi značeM u Vukovu rječ-
niku. — Riječ je složena od osnove krat (od
kratak) i od šija, ali ne znam, koja je sveza među
postanem i značenem. — U naše vrijeme u Crnoj
Gori, a između rječnika u Vukovu: (u Crnoj
Gori) nekakvo crno grožđe, i od liega vino ,art
rebe und wein* ,viti3 et vini genus*. — Ti ne
piješ mlaćenicu mlatom bivenu, nego vino kra-
tošiju kukom trap}enu. Nar. pjes. vuk. 1, 31.
Pijte vino, gosli naši, nije voda to, nije voda to,
nego vino kratoŠija koje premeće, koje premeće.
1, 61.

KRATOVA, /. vidi Kratovo. — Prije našega
vremena. S. Novaković, pom. 135.

KRATOVAC, Kratdvca, m. čovjek iz Kratova.

— Od XVI vijeka (? Đorde Kratovac), a između
rječnika u Vukovu (,einer von Kratovo*). Na
Kratovu gradu bijelome, onđe bješe Kratovac
Radoi^a (isporedi Kratova, vidi i kod Kratovo).
Nar. pjes. vuk. 3, 56. Junak nam je Kratovac
Alija. Nar. pjes. petr. 3, 409. Sveti Đorđe Kra-
tovac o kome nameravamo govoriti. M. Đ. Mi-
lićević, dorde krat. 6.

KRATOVO, n. mjesno ime (vidi u rječnicima
i u primjerima Novakovića i Miličeviča). — Od
XV vijeka, a između rječnika u Vukova [varoš u
Staroj Srbiji] i u Daničičevu (mjesto ne daleko
od Knmanova na istok). Kakono je zakonb u
Jendronopoju i u Filipopoju i u Kratove. Mon.
serb. 410. (1442). U Dronopoju, Plovbdinu i u
Kratovu. 525. (1451—1481). U Dr^nopoje i u
Plovdinb i u Kratovo. 527. (1481). Kratovo
(gradb). S. Novaković, pom. 135. Na Kratovu
gradu bijelome, onde bješe Kratovac Radoi^a.
Nar. pjes. vuk. 3, 56. A desetu ki^igu opremio
u Kratovo grada bijeloga. 4, 215. lifu mi ša}e
bijelu Kratovu. Pjev. cm. 104*>. Već ti pitaj
našeg gospodara, gospodara od Kratova Rada.
Nar. pjes. srem. 114. Kona igra od Kratova
Rade. Nar. pjes. t* M. Đ. Milićević, dorde krat.
19. Pod kratovskim sangakatom va|a razume-
vati zapadni deo pašaluka novopazarskog ili raš-
koga, kojega središte Kratovo (vise man. Baiie
na Limu) na reci istoga imena i sad stoji u Po-
lim|u. S. Novaković, obi. 133. Kratovo je na
istok od Skopja 14, a od Kumanova 8 časova
hoda. M. Đ. Milićević, dorde krat. 7.

KRItOVSK?, adj. koji pripada Kratovu. —
Između rječnika u Daničičevu (kratovMkjj, što
pripada Kratovu). Kupihb siju ki^igu aitb Ma-
karija Kratovskoga. Glasnik. 11, 178. (1619).
Kratovska nabija. S. Novaković, pom. 135. Sr-
bija je pod Turcima negda bila rasdije^ena na
četiri san^akata, t. j. na biogradski, smederevski,
kratovski i novopazarski. Vuk, dan. 2, 54. Kra-
tovski manastir. M. Đ. Milićević, dorde krat 9.

KRATUNA, f. tikva za vodu ili vino. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,cucurbita vacua instar la-
genae vino deferendo'.

1. KRAVA, /. vacca, bos, /. (Bos taoros fsm.
L.), Šensko od vola kad je odraslo, poznata do-
mača iivotina. — Riječ je praslaven^M (korva),
isporedi stslov. krava, rus. Koposa, iei. krdva,
po/. krowa; ima ista osnova i u baltičk^jem je-
zicima, isporedi lit. karve, stprus. curwis, acc.
kurwan, vo. — Može biti da je srodno s lat.
cervus, i s grČ. xiga6i (»egaFog), rogat. — U
svijem je rječnicima, osim Daničičeva.

a. u pravom smislu.

€i) uopče. Kapitul za junoa i kravu. Stat.
krč. ark. 2, 282. Imam tri krave. Mon. croat.
326. (1555). Krava, koja s volovi ne ije, ali je
jela prije, ali će jesti poslije. (D). Poslov. danič.
Sedam krava priko načina pritilih. And. Kačić,
kor. 41. AV je kasno kad uteče krava, da na
vratih zak}uČa se brava. J. S. Re|ković 67.
(Devojke) koje stoje kod kola kao krave kod
tora. Nar. pjes. vuk. 1, 175. Moja krava, dakle
moje i tele. Nar. posl. vuk. 181. Nije ti krava
na nogu stala. (Što si navalio?). 218. — Krava
teletna, teška ,forda, bos foeta, horda, bos horda
vel forda sive praegnans^ J. Mika)a, rječn.
Krava steona, skotna (vidi skotan) ,vacca pregna'
,vacca praegnans'. A. d. Bella, rječn. 749l>. —
Kao da bi lina krava otelila vola. V. Đošen
38b. Kan^ da ga je krava otelila. Nar. pjes. vuk.
1, 523. Krave ti se istelile! 1, 114. Đe god se
krava vodi, doma se teli. (IF Krivofiijama). Nar.
posl. vuk. 73. Otelila krava vola, da vozi u
jarmu kola. 242. — Kano krave kad su smlične.
V. Došen 104l>. Krava, jerbo mliko dade . .
204^. Tko za kuću dojne drži krave. J. S. Re('
ković 403. Oj ti kravo, muzo moja! Nar. pjes.
vuk. 1, 508. Tri hi^ade krava muzovnijeh. 4, 186
Koja je korist od one krave koja da punu mu-
žlicu mlijeka, a potegne nogom te prospe ? (Reče
se za če)ade koje je vrsno, ali s druge strane
čini što nepovo}no). Nar. posl. vuk. 140. Ka-
matnici za priuze vlače jarmne vole, krave mu-
zarače. Osvetu. 4, 9. — Stoji rika krava za to-
ladma. Nar. pjes. vuk. 4, 187. — Oćerao krave
i volove. 4, 193. Ne goni li mačvanskijeh krava?
4, 204. Đogo^aše krave i volove. 4, 496. Đe
god se krava cera, doma se teli. V. Bogišić,
zborn. 83. — Ni stari ti četovali nisu, već ču-
vali krave po Srijemu. Nar. pjes. vuk. 4, 168.

b) metaforicki, kao psovka ženi zla života.
Pak još kravu tako staru bludni baci i sad taru.
V. Došen 119*.

e) neka narodna igra. Prodavati kravu...
»Probode mi vo galoiia kravu mrku|a' ... V.
Vrčević, igre. 20.

b. preneseno na lieke vodene životii^.

a) nekakva riba. — U Mikafinu rječniku :
krava, riba ,bos, oxyrinchu8, raja levis, mucosa,
bavosa, t u Bjelostjenčevu : krava, riba morska
,bos, oxirrhinchus, raja levis, mucusa, bavosa,
Nilo peculiaris'.

b) morska krava ,die seekuh' ,TriGhecas
manatus^ G. Lazić 44.

Digitized by

Google

1. KEAVA, b, c).

487

KRAVAELIK

c) morska krava, u Šulekovu rjeiniku:
^seekuh' (,Halicore dugong').

2. KBAVA, hyp. 1. krava. — Akc. se mijena
u voe. : kr&vo, kr&ve. — U Dubrovniku je nom,
sinp. krdve, voc. sing. kr&ve. — U naše vrijetne^
a između rječnika u Vukovu. ,Deđe bo}e potka-
Sajte travn, imaćate za užinu krivu^ Mala kriva,
a i tele ženskoga roda. ,Šba je otelila krava?'
,KrdviiS a vele za muško tele ,v61u'. u Dobro-
selu. M. Medić.

KRA.VAOA, /. vrsta velike pijavice. M. Pa-
vlinović.

KBAVAČAC, krav&ćca, m. ime i^ekijem bif-
kama. — Između rječnika u Stulićevu: ,acan-
thiumS * w Vukovu ; (u Dubrovniku) ,art pflanze*
,herba quaedam [Carlina acaulis L.(?)'; cf. kra-
v|ak(?)]. Eravačac (krava|, kravojac), rus. ko-
poBKM, KopoBHHirB, KopoRHiiiHHKi> (Angolica), ca-
maleone (Skurla, Della Bella), acanthium (Stulli),
1. Carlina acaulis L. ; 2. Onopordon illyricum L.
(Alschinger); 8. Angelica L. (Lambl). B. Šulek,
im. 170.

KEAVAGEL, vidi 2. krava}.

KEA.yAJ, kravdja, m. nekakva pogača ili kolač
(ali vidi i naj zadni primjer). — isporedi krava}.
— Akc. kaki je u gen, sing. takt je u ostalijetn
padežimaf osim nom. i acc. sing., i voc. : kr&vUju,
krftv&ji. — Riječ je stara (korvaj), isporedi bug.
i nslov. kravaj, rus. Koposajt. Spravite kravaja
i bilih pogača. M. Vetranić 2, 251. Pak mu
daj dva sira i kravaj. 2, 327. Ona ti kravaja
ne umije zamijosit. N. Na}eškovi6 1, 184. Daj
mu dva sira i kravaj i cr}en klobu&ac. M. Đržić
477. Komu baj, tomu vaj, bajalici bio kravaj.
(D). Poslov. danič. Lele baba, vruć kravaju!
Bos. vila. 1892. 126. Kravaj, kolači od tijesta.
V. nić iz Srbije. Kr&v&j, pogača, kolač; poga-
čica, kolačić. No u Leskovcu zovu često ,kravaj'
i sve ono što se porodi}i nosi: babine, ali je
pravo značei^e ono gorice. M. Đurović.

1. KEAVAjAC, kravdjca, m. dem. kravaj. —
XVI vijeka. Budući mliječca umuzao kravajca
ugrizah. M. Držić 126. Dva dobra kravajca.
441. Dav mi kravaj ac i varnicu vincu za brašno.
P. Zoranić 55b.

2. KEAVAJAC, kravajca, m. lieka bifka. Kra-
vajac, češ. kravajec (Prangos pabularia), Archan-
gelica officinalis Hofm. (Skurla, S. Buđmani), v.
Kravojac. B. Šulek, im. 170.

KEAVAJCE, kravAjceta, n. dem. kravaj. — U
Dubrovniku xviii vijeka. Jajce na kravajce, a
ribicu na iglicu (jušicu? vidi kod tigance). (D).
Igra li se s babom mamino drago, daj mu jajce
na kravajce. (Z). Poslov. danič. Ne da stisnem
usta, i jajce liznem samo na kravajce. I. Dordić,
pjesn. 91.

KEAVAJCE, kravajčeta, n. vidi kravaj (uprav
je dem.) ,UmesiIa mi majka kravajce*. M. Đu-
rović.

KEAVAjČIĆ, m. dem. kravaj (kolači od tijesta).
V. Dić iz Srbije.

KEAVAJICA, /. ime kruhu, vidi potrpaČ. u
Zagorju. F. Hefele. — vidi kravaj.

KEIvAJNOŠA, / u Vukovu rječniku: ona
koja krava} iznosi s dodatkom da se govori u
Bačkoj i s primjerom: Darujdete vašu kravaj -
nosu. (Nar. pjes. vuk. 2, 437).

KEAVAK, kravaka, m. neka bifka. Kruvak,
češ. kravdk (Datura stramouium), cassia solutiva
(Anselmo da Canali), Cassia fistula L. (Vujičić).
B. Šulek, im. 170.

1. KEAVA^, kravdja, m. vidi kravaj (u oso-
bitom smislu, isporedi noj zadiM primjer kod
kravaj). — U Vukovu rječniku: (u Srijemu i u
Bačkoj) čast što svatovi i zvanice nose na svadbu.

2. KEAVA ](j, m. neka bifka, vidi kravačac i
krav}ak. — U Stulićevu rječniku u kojemu stoji :
kravagel, trava ,angelica, chamaeleon'. oblik je
kravagel čudnovat, jamačno je gdje Stulli zlo
pročitao riječ kravagl (t. j. krava}) ; nije Štam-
parska pogreška, jer je kravagel i u latinskom i
u talijanskom dijelu rječnika, i Šulek misli da
treba čitati krava), vidi: Krava} (kravagel) (Stulli),
V. Kra}evac (jamačno griješkom n\j. Kravačac).
B. Šulek, im. 170.

KEAVA^iAC, Krava}ca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu vafevskom. iSriva u Krava}cu. Sr.
nov. 1875. 775.

KEAVA^iNOŠA, /. vidi kravajnoSa. Podu-
navka. 1848. 58.

1. KEAVAE, krav&ra, m. čovjek koji čuva krave.
— U Mikafinu rječniku : kravar, koji čuva krave
,bubalcus, armentarius* ; u Belinu : , vaccajo, guar-
diano di vacche* »bubulcus* 749l>; i* Bjelostjen-
čevu: »vaccarius^; u Voltigijinu: ,vaccaro, vac-
cajo* .kuhhirte' ; u Stulićevu : kravar, koji čuva
krave ,bubulcus'; u Vukovu: koji čuva krave
,der kubhirt* ,bubulcus*.

2. KEAVAE, m. vo koji se kod kuće među
kravami othranio, u Topolovu. P. Brantner.

KEAVAEA, /. zmija koja rado krave sisa. Ž.
Eadoi^ić. — isporedi kravosac.

KEAVARČEI^E, n. kao da je coll. 1. kravar,
i upotrebfava se 8 prezir aMm kao psovka. — U
narodnoj pjesmi bosanskoj našega vremena. AV
so junak pomolio biše na doratu koi^u od raz-
boja ... al' to biše guja šarovita, od Kamena
Poprženoviću ; dok dotjera, turski selam viče :
,Selam aleć, jedno kravarčei^e !' AV mu vele age
od Udbine : , . . . Ovo^ nije jedno kravarčeiie, već
su ovo age od Udbine*. Nar. pjes. juk. 248.

KEAVAEEVO, n. ime seocu u Hercegovini.
Statist, bosn. 114.

KEAVAEI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 39. —
Isto se mjesno ime nalazi i prije našega vremena.
Spom. stoj. 185.

1. KEAVAEICA, /. žensko čefade što čuva
krave. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

2. KEAVAEICA, /. ime nekijem iivotinama.

a. Motacilla alba L., ptica (pliska bijela).
Gore kod Siska. D. Hire.

b. Sitta syriaca Ehronb., ptica. G. Kolom-
batović. progr. spal. 1883. 14. — Uprav Sitta
Neumajeri Michach. (brglijez dubrovački), vidi
S. Brusina, ptice hrv.-srp. (nastavak). 64*.

c. neka vrsta neotrovne zmije. Tropidonotus
tessolatus. Belovar. D. Hire.

3. KEAVAEICA, /. Tnjesno ime u Srbiji, a)
voda u okrugu čačanskom. M. Đ. Milićević, srb.
647. — b) dva sela: Kravarica goriia t dona u
okrugu čačanskom. K. Jovanović 169. — e) mjesto
u okrugu vafevskom. Zem}a u Kravarici. Sr.
nov. 1869. 262.

KEAVAEINAC, kravarinca, m. dječarac koji
pase krave. Jolsa kod Karlovca. D. Trstenak.

KEAVAEITI, kravarim, impf. biti kravar, ra-
diti kao kravar. — U Stulićevu rječniku: ,bu-
bulcitari*. — nije dosta pouzdano.

KEAVAELIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnoriječkom. l5[iva u Kravarliku. Sr. nov. 1875.

Digitized by

Google

KEAVARLIK

488

KBAV^il, a.

392. — Može biti štamparska pogreika^ ispoređi
Eravarnik.

KRAVARNIK, m. ime tnsu u Srbiji u okrugu
crnorijeČkom. M. Đ. Milićević, srb. 873. I^iva
u Kravara iku. Sr. nov. 1874. 409.

KRAVAESKO, n. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdijel. 67. — Može biti
isto Što se nalazi u spomenicima latinskijem od
XIII vijeka. ,Ab eo loco . . . Crauazca^ Mon. ep.
zao^. tkalč. 1, 26. (1209). ,Ecclesie . . . de Cra-
uarzka*. 2, 89.

KRAVŽTINA, /. augm. krava. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (augm. v.
krava). Kad su Turci Marka opojili, izvali se
kao kravetina. Hrv. nar. pjes. 2, 31.

KRAVICA, /. dem. krava. — Između rječnika
u VranČičevu (,vitula'), u Mikafinu (kravica,
mala krava ,vacculaO, u Belinu (»vaccarella, vao-
chetta' ,vaccula' 749l>), u Bjelostjenčevu (,vaccula*),
u Jambrešičevu (^vaccula*), u Voltigijinu (,vitella,
vaccarella, vacchetta^ ,eine junge kuh'), u Štuli-
ćevu (v. kravka Juvenca, bucula'), u Vukovu
(dim. V. krava).

a. u pravom smislu. — uprav mala krava,
pa po tome može značiti i mlađa krava (vidi u
tjednicima) ; ali narod upotrebfava ovu riječ kao
od mila, pa i uopće može značiti Što i krava
(ovako je u svijem primjerima). Udovica nika
dvi kravice imajući. F. Glavinić, cvit. 3111>. To-
liko trci kravica, koliko je konopca. (Đ). Poslov.
daniĆ. Ne (h)TAnQ li kravica naSije koje nam tele
volove? F. Lastrić, teat. 397». Vode vola, il'
kravicu. V. Đošen 64*. Podajte mu (vuku) sla-
mice, da ne davi kravice. Nar. pjes. srem. 49.
Ko se drži pravice, taj ne muze kravice. Nar.
posl. vuk. 153. Imel jednog sina i tri kravice.
Nar. prip. mikul. 109.

b. u prenesenom smislu zovu se ovako neke
druge životine.

a) Coccinella septempunctata L., buba
mara. u Bakru. Đ. Hire.

b) liekakva ško}ka. Kravica (u Vraiiicu.
Vrh joi je duji nego u volka). L. Zore, rib. ark.
10, 343.

C. neka bifka, vidi tnrica, turika. Kravica,
Agrimonia eupatoria L. (Vodopić). B. Šulek, im.
170.

đ. kao mjesno ime.

a) planina u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 27.

b) selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Razdijej. 137.

KRAVIČIOA, /. dem. kravica. — U jedinom
je primjeru značene kao u prin^jerima kod kra-
vica, a. Kravičica, što iza i^e ostade živa, od-
vodi se i oteli junicom. 8. l^ubiša, prič. 102.

KRAVIC, m. prezime, — xiv vijeka. Pleme-
nitim }udem : Kravićem . . . Mon. croat. 318.
(1887). — I u naše vrijeme u Dubrovniku: Kri-
vić; po akcentu kao da bi trebalo uprav govo-
riti i pisati Kravijić, te vafa da ne postaje od
krava. P. Budmani.

KRAVIDA, /. žensko ime. — isporedi 1. Ka-
ravida. — Prije našega vremena. S. Novaković,
pom. 71.

KRAVUi, vidi kravji.

KRAVIJI GROB, m. ime šumi. — Zabiježio
Nedo Maleaić Bošriak. D. Hire.

KRAVIN, adj. koji pripada kravi. — U Vu-
kovu rječniku: ,der kuh* ,vaccae*.

1. KRAVINA, /. augm, krava. — U jednom
primjeru xvi vijeka. (Godišnice) kako kravine
vazda sa jalove. M. Držić 34.

2. KEIvINA, /. krav}a koža. — U Vukovu
rječniku: ,die kuhhaut' ,coriam vaccae'.

KRAVINAC, kravinoa, m. Aeka bUka, vidi
kravačac, krav)ak. Kravinac, oamaleon (Vujićić),
Carlina acaulis L. B. Šulek, im. 170.

KRAVITI, kr&vfm, impf. rcutapati , topiti
(snijeg, led). — Akc. itaki je u praes., taki je u
impf. kr&v}&h, u aor. 2 • 3 sing. kr&v{, u part.
praet. pass. kr&v)en; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Osnova je stara (korv),
isporedi rus. oTKopoB'kTb, rastopiti se (jamačno
nije srodno s rus. kra Što može enaČiti i santu
leda). — Nepoznata postat, ali isporedi stslov.
okrijati, osvijestiti se, povratiti se (od nesvijesti),
kravati, iHegovati, grijati, bug. nakravjam, oja-
čavam se, kraven, debeo, češ. krdU, ozdravlati.

— U naše vrijeme, a između rječnika u V%»kovu
(,aufthaaen' ,regelo').

a. aktivno. Ko kad sunce santu leda kravi.
Osvetn. 2, 26. Kraviti Sto smrznuto, zaleđeno,
da se odgreva, otopi, metati ili držatL Poda-
navka. 1848. 58.

b. sa se, refleksivno, rastapati se, topiti se.

— Između rječnika u Vukovu (,aafthauen^ ,re-
gelari* s primjerom: Kravi se na po)u). U pro-
meće, kad se sfiegovi krave, peć mora da je sva
u vodi. M. Đ. Milićević, omer. 160.

KRAVITI SE, kravim se, impf. ležati u bes-
poslici (kao krava), na Rijeci. F. Pilepić. —
isporedi nslov. kraviti s istijem značeihem.

1. KRAV^iAČA, /. vidi muzlica. — Postaje
jamačno od krava. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (,die gelte, der melkkiiber
,mulcta'. cf. muzlica). Nije ni onde krave koja
da krav)aću mlijeka, pa potegne nogom te prospe.
Nar. posl. vuk. 216. Prolije iz krav)a5e onu va-
renikn. Bos. vila. 1888. 166.

2. KRIv^jAČA, /. nekakva gfiva, — U naše
vrijeme u Istri. Krav)&6a ,fungorum genus^ D.
Nemanić, čak. kroat. stud. ifistg. 43.

1. KRAV^iAK, m. Mta bifka. — Nalazi se
pisano i kravjak. — Između rječnika u Vukovu:
(u Dubrovniku) ,eberwurz^ ,chamaeleon' [Carlina
acaulis L. ; cf. kravačac(?), kra}evac]. Kravjak
(kravjak, kravinac), rus. KopoBbaKT. (Verbascum),
camaleonta alba (u mletačkom rukopisu), came-
leone (Kuzmić), carlina, angelica (Aquila— Buć),
Carlina acaulis L. (Visiani, Lambl), v. Kravjak.
Kravjak, chameleon (u Dubrovniku, Vuk), Car-
lina L. Kravjak veliki, Carlina acaulis L. (Vu-
jičić). B^ Šulek, im. 170.

2. KRAV^jAK, m. pogan goveda. F. Kurelac,
dom. živ. 28.

3. KRA VLAK, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdijej. 69.

KRAV^E, n. ime selu u Srbiji u okrugu niskom.
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 126.

KRAvl£:iS[E, n. djelo kojijem što kravi ili ko-
jijem se što kravi. — U Vukovu rječniku: ,da8
aufthauen* ,regelatio'.

KRAV](iI, adj. koji pripada kravi, kravama.

— Postaje od osnove riječi krava nastavkom ij,
te je naj stariji oblik kTkyiji (koji joŠ živi); ka-
snije je ispalo i, te je postao oblik kr^vil, a i se
iza V promijenilo na J : kr&vjf. — Riječ je pra-
slavenska (u naj starijem obliku kravij), isporedi
stslov. kravij, rus. Koposift, češ. kravi, pof, krowL

— Nalazi se i kod bifskijeh imena, vidi kod sisa
t trava, i kod mjesnijeh imena, vidi Kravji Do
i Kravij i Grob.

a. kravij i (vidi i kod b naj prvi prin^er).

— Između rječnika u Stulićevu (,vaccinu8*). Bo-

Digitized by

Google

KRAV^il,

489

KEAVSKI

giiie ne bi đofile na m}ekarioe koje bi jednom
uhvatile kravije ospice. M. Pavlinović, rad. 58.

b. kravji. — Između rječnika u Belinu (,vac-
cino, agg. di vacca' jbnbalos' 749b), u Bjelo-
s^enČevu (kravji, kravski ^vacoinus, babulus'), u
Jambrešičevu (»vaccinus*), u Voltigijinu (kravji,
kravji, kravski ,vacoino, di vacca' ,was von der
kub ist^). Osimče kravje (moie se čitati i kra-
vije). Stat. krč. ark. 2, 282. Ne6a kravje živuće
ni skot kozji. I. Đordić, salt. 161. Pak je pokrij
iz kravje^ tora zrilim gnojem. J. S. Bejković
261. U mliku kravjemu. J. Vladmirović 30.

e. kravjr. — Između rječnika u Voltigijinu
(vidi kod b) i u Vukovu (,kuh-* ,vaccarum'). Na-
mazi vrai!ievn jamu s kravjom balegom. Z. Or-
felin, podr. 113. Jednu olbu kravjeg čistog
mleka. 115. Sira krav)ega. Đ. Đaničić, 2sam.
17, 29. Privijaju jovovo iSće na krav^em mleku
kcvano. M. Đ. Miličevič, živ. srb. 1, 33.

KEAV^ii DO, Kravjega D51a, m. ime selu u
Srbiji u okrugu požarevačkom. Krav)i Dol. K.
Jovanović 138.

KEAV^iODOLSKI, adj. koji pripada selu
Kravfemu Dolu. Erav)odolska (opština). K. Jo-
vanović 138.

KBAVOČAC, kravočca? ili kravočaca?, m.
neka bilka. — isporedi kra)evac. Eravočac, an-
gelica (Kuzmić, Aquila— Buć), imperatoria (Du-
rante), Imperatoria ostruthium L., v. Kravojac.
B. Šulek, im. 170.

EBAy6D£B, m. Sajiv naziv za čovjeka koji
tuđe krave krađe i dere. — U naše vrijeme u
Lici. ,Muči, lopove, muČi, kravodere ! šta si samo
tuđije krava ukra i odro!* J. Bogdanović.

KBAVOGON, m. ikekakva bilka. Kravogon,
Pilipaea ramosa C. A. May (u Istri). B. Šulek,
im. 170.

KEAVOJAC, kravojca, m. ovako se zovu lieke
bifke. — isporedi kravojac. — Između rječnika
u Stuličevu (v. kravagel). Kravojac, angelica
domestica (Pizzelli, Aquila— Buć), chamalaeon
(StuUi), 1. Imperatoria ostruthium L. (Lambl);
2. Carlina aoaulis L.

KBAVOJJiAC, kravo}ca, m. vidi kravojac. Kra-
vojac (siAski rukopis, Durante), v. Kravojac. B.
Sulek, im. 171.

KBAV6mUZ, m. čovjek koji muze krave, go-
vori se za pogrdu, u Lici. V. Arsenijević. —
isporedi mnzikrava.

KEAV6]yiTJZAC, krav6musca, m. vidi kravo-
muz. — U Belinu rječniku: ,mugnitore di vacche*
502a, i u Stuličevu: ,qui vaccas mulget'.

KEAVOSAC, kršlvosca, m. ovako narod zove
nekakvu zmiju jer misli da sisa mlijeko u krava ;
koju to zmiju misli, ne može se znati, jer ne samo
u različnijem mjestima nego i u istom mjestu
razliČna lica opisuju često svako na svoj način
ovaku zmiju, često se kaže da je velika zmija i
neki tvrde da je naj veča u nažijem krajevima,
u pisaca može značiti što i zmaj. — isporedi
kravosas, kravosis, kravosica, krao'^ica. — MijeČ
je složena : u prvom je dijelu osnova riječi krava,
drugi dio postaje jamačno od srbsacb, koji sisa
(vidi sati). — isporedi češ. kravodoj, kravodojec,
pof. krowosys (u oba jezika ,boa' ,rie3enschlange*).
— Od XVI vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(kravosac, zmija ,anguis, coluber, serpens, boa'),
u Belinu (,serpe bova cosi detto perch^ si nu-
trisce di latte bovino' , serpens bova* 670«), u
Stuličevu (kravosac, vrsta od zmije ,serpe bove,
cosl detto, perch^ si nutrisce di latte vaccino*

,8erpeus bosO- Najdu . . . arpije i orle, kravosce
i tire! M. Vetranić 1, 160. A svoj se zlati bat
satvori u taj krat kravosac krvavi. 2, 103. Od
krilatijeh kravosaca, iz kijeh kužni ogi'ii piŠte,
u stog mu se visok zbaca grunje otrovno za sje-
dište. I. Gundulić 474. Od kravosaca i zmija
koji se oko grla, oko ruka i noga i&ih ovijaju (u
paklu). V. AndrijaŠević, put. 376. Drakuni biže,
kravosci zamuknu. L. Terzić 227. Iz nosa im
sve kravosac puSe. T. Babić 26. Kravosac ,Ela-
phis cervone'. G. Kolombatović, pesci. 28. Kra-
vos&c ,serpens quidamS gen. kravosaca. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. 63.

KEAV6SAS, m. vidi kravosac. — Drugi je
dio postao od s-bsi* (slično je i kod slagana riječi
kraos gdje je i. ispalo, a od dva s ostalo je jedno,
radi ispadana glasa v isporedi kraosica i kra-
vosica). — U naše vrijeme u Omišfu na Krku
(po onome govoru) : KravosSs (kravosas) neka
vrst zmije o kojoj vele da siše kravo. I. Mil-
četić.

BLRAV6SICA, / vidi kravosac. — Akc. je za-
bi\ežen po Vukovu rječniku, ali prema kr^sica
trebalo bi da je krivosica. — Drugi je dio riječi
postao od si>sica. — Može ispasti v (kao da se
zaboravilo postane), te se kaže i kraosica (vidi).
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(vide kraosica s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori). Na Aemu zmija kravosica. Pjev. crn.
264b.

KBAV6SIS, m. vidi kravosac. — U naše
vrijeme u Lici. neka vrst zmije. Ja sam kravo-
sisa vidio: nije duji od jodne noge, repa nema,
tubast je, deb)i je od obične zmije, boje žuto-
crne, čobani vele, da se kravi uz nogu us puze
do sisa, i daje pose svedno kao i tele, i ako bi
krava htjela uteći, da joj ukoči nogu. Desi se da
muzija iz koje kravije sise sukrvnu vareniku
umuze, te na to reČe: ,Va^ da e neđe kravosis
ovu kravu sa, kad je krvava varenika^ J. Bog-
danović.

1. KBAVOŠ, m. vidi kravosac i kravosac. —
Na jednom mjestu xvn vijeka. U lie kose sve
kolike jedoviti kravoši su. J. Palmotić 335. —
Nije pouzdano, jer moŽe biti da treba čitati kra-
voŠci.

2. KBAVOŠ, m. ime muško. — Na jednom
n\jestu XII ili xiii vijeka. Kravošb jedinb, Li-
homirb dolbcb jedinb. Starine. 13, 207. (1185
prepis. 1250).

KBAVOŠAO, kravoŠca, m. vidi kravosac. —
U Dubrovniku od xvii vijeka. Od krilatijeh
kravosaca (u drugijem rukopisima kravosaca, vidi
kod kravosac) u stog mu se visok zbaca grunje
otrovno za sjedište. I. Gundulić 474. Iz usta
im (vragovima) čemer kap}e, sto kravosce svaki
stvara. J. Palmotić 53. Ko kravosac njeko skače.
54. U grumenijeh va)aju se (nemant) u prilici
kravosaca. 411. Gdje kravosci puni jeda rai^aju
ga i pecaju. 413. Kravosaca od krilatih u stog
jedan za sjedilo sebi sbuba. J. Kavai^in 414^.
Kravosac krug mu izvija priko oči, niz obraze.
N. Marci 59.

KRAVO VOD, m. neka bUka. Kravo vod, oro-
bancho (Kuzmić), coda di leone (Anselmo da Ca-
nali), Orobanche L., v. Volovod. B. Šulek, im.
171.

KRAVSKI, adj. vidi kravji. — U Bjelostjen-
čevu rječniku kod kravji i u Voltigijinu kod
krav|i. — Kod imena bifke Kravski koren
(prema Aem. kuhwurz), Inula helenium L. (Ilija
Sabjar). B. Šulek, im. 171. — U naše vrijeme

Digitized by VjOO V

le

KEAV8KI

490

KBBUVA

ima i ađv. kr&vski. ,Jedem jelo lavski, ide mleko
kravski*. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 85.

KBAVtr^iAC, kravii|ca, m. vidi kra«ra)ac. Kra-
ya|ac ,Astur palambarius^ Vinodol. Đ. Hire.

KBAVĆEINA, /. augni. krava. — U Vukova
rječniku: vide kravetina.

1. KBBA, / sud od stare mješine kojim se
bravi iz lokve poje. M. Pavlinović. — arap. tur.
qyrba.

2. KBBA, /. na jednom n^jeatu u pisca Du-
brovčanina XVIII vijeka ima krbam (^knerbam^)
kao instr. pl. — značeiHe nije jasno: kao krbač
ne odgovara dosta smislu; i ako je štamparska
pogreška te treba Čitati karbam, fic pristoji se
dobro pridjev osijanijem. Puka domaćega vla-
danje koma na svaku stranu red davas nepri-
stano izgledom tvojijem veće nego li prijeti^am
ali krbam usijanijem (piše jednoj gospođi). I.
M. Mattei viii.

KRBAČ, krbdča, m. vidi korbafc. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kerbać,
krba6, bi6 .flagrum, verba, virga, lorum*) g(^e se
nc^j prije nahodi^ i u Stuličevu, ali samo u ta-
lijanskom dijelu kod frusta, drugdje karba^. (vidi)
i u talijanskom dijelu kod flagello. A krbači od
zelene svile. Bos. vila. 1890. 365.

KBBAČITI, kl-b&ćim, impf, biti krbačem. —
U Stuličevu rječniku: samo u talijanskom dijelu
kod frustare, drugdje karbačiti (vidi), tako je i
u talijanskom dijelu kod flagellare.

KBBAI^, krbdiia, m. tikva u dnu Široka s tan-
kijein i jednakijem drškom^ što je probušena sa
strane da se može nom zahvatati i piti voda, a
kasto i vino (vidi tikva u Vukova rječniku). —
Akc, kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. i acc. sing., i voc: k^banu,
kfb&i^i. — Misli se na postake od arap. tur.
qyrba, n^jeŠina za vodu (Đ. Popović, tur. reć.
glasn. 59, 128; F. MikloSić, liirk. elem. nachtrag.
1, 62. 2, 148); ali je jamačno ista osnova što je
u češ. krb i u pof. karb (u obadva jezika kao
da je naj prvo značeiie: ¥iešto izdabeno), te do-
lazi od lat. corbis preko nem. korb. isporedi i
krbao. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (vide vrg. cf. tikva). Uze krbai& i krftag,
pa ode da zabiti vode na izvoru. M. P. Šapćanin
1, 44.

KEBllilĆ, m. dem. krbaA. — U Vukovu rječ-
niku.

KRBllilNA, /. augm. krban. — V Vukovu
rječniku.

KRBAO, krbla, m. (ili krbla, f.'O, i^kakva
mjera za vino. — isporedi krbai^. — Ima samo
acc. pl. krbble u spomenika xv vijeka, i otale a
Daničičeva rječnika: krbblb »vas vinarium*. no-
minativu nema potvrde. — Da daju crbkvy svaka
kuća po 3 krbble vina. Mon. serb. 531. (1485).

KilBAVA, /. prijedio u Hrvatskoj na istok
od Like, što je sad dio županije ličko krbavske,
i voda u istom prijedjelu (vidi u Vukovu rječ-
niku), od koje va}a da cijeli prijedio dobiva ime.

— Pomiiie se od x vijeka (a Porfirogefieta), ali
ne posve s istijem oblikom: Trjv Kp/iSaaav. Doc.
hist. ra6. 400, te, ako stoji a grije škom mj. v,
kako Rački misli (413), i ondašni bi oblik bio
kao i današiM. — Latinsko je ime Corbavia,
vidi: Desimiri Corbavistici (iupani). Doc. hist.
raĆ. 117. (1078.) Johannis comitis Corbaviae.
Starine. 5, 153. (1512). — Ne znam za postali.

— U našem se jeziku nahodi od xii vijeka, a
između rječnika u Vakovu (1. voda koja teče

ispod Udbine, }eti vrlo oslabi. — 2. iem)a od
Like k istoka, a kojoj je glavno mjesto Udbina
,die Korbawa^ ,Gorbavia'). Župani* Desila Krb-
bavd. Doc. hist. rač. 488. (1100). Be6e gospodin
vikar: ,Ni doma biskupa fra Antona, v Krbavi
je^ Mon. croat. 122. (1484.) A sad nije Kosova,
a sad ni Krbave. M. Vetranić 1, 55. Pače nije
nigdi nitko, komu dala nis^ zabave, kako da je
Vlah s Krbave, grdeći ga jadno i britko. M.
Pelegrinović 190. Turci porobiSe Krbavu. P.
Vitezović, kron. 126. Gdi Gusići, tolikojer od
Krbave? J. Kavaiiin 231». Viječe (viče) na te
Lijeka (Lika) i Krbava. And. Kačić, razg. Ih.
Put Like i Krbave. D. Obradović, basn. S26.
Te je sate Liki i Krbavi. Nar. pjes. vuk. 3, 149.
Beg pogleda na srču pentra niz Krbava on Ba-
nicu bilu. Nar. pjes. marj. 60.

KitBAVAC, Ki-b&vca, m. uprav čovjek iz Kr-
bave. — U spomeniku xvi vijeka g^e može hiti
i prezime i nadimak. Vid Krbavac Mon. croat.
827. (1555). — U naše vrijeme, vrsta ječma. Ječam
krbavac, koji raste po Krbavi, krupna ie srna i
veoma dobar za prav^eiie piva. M. Medić.

KRBAVAĆKi, a€^j. koji pripada Krbaviei. V.
Arsenijević.

KRBAVČANIN, m. u primjeru xviii vijeka
Čovjek iz Krbave, u naše vrijeme čovjek iz Kr-
bavice. — Množina : Krbavč&ni. Ostav^ie ga
svi složno Ličani, k tom Kotorci a i KrbavčanL
Nadod. 145. Krbavčanin, čovjek iz Krbavice.
V. Arsenijević.

KRBAVČIĆ, m. prezime. — isporedi Krbavac.
— XVI vijeka. Matij Krbavčić. Mon. croat. 202.
(1512).

KilBAVrCA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji ličko-krbavskoj. — isporedi Krbava (prema
Čemu je dem.). Bazdije). 83.

KRBAVIČANIN, m. čovjek iz Krbavice. J.
Bogdanović. — Množina: Krbavič&ni.

KRBAVIČANKA, /. žensko čefade iz Krbavice.
J. Bogdanović.

KRBAVIČKi, a€^i. koji pripada Krbaviei. J.
Bogdanović.

KilBAVIČKINA, /. žensko čelade iz Krbavice.
J. Bogdanović. V. Arsenijević.

KRBAVSKi, adj. koji pripada Krbavi. Kr-
bavski, lički i pročaja knezi. Mon. croat 45.
(1393). Biše šćit krbafski i straža svoj Lici. Đ.
Baraković, vil. 86. Na ke udri ban Derenčin
s Karlom krbavskim. P. Vitezović, kron. 130.
Knez lički i krbavski. 137.

KRBLA, /. vidi krbao.

KRBOĆ, m. vidi krbaii. — U narodnoj pjesmi
hercegovačkoj našega vretnena. Dočeka ga na
salamu Mujo, a Tale mu turski selam viknu, a
dade mu u krboču pivo. Smailag. meh. 41.

KRBODJED, m. Upupa epops L. Strizivojna.
D. Hire. — vidi pupavac.

KRBOHOĆ, m. po svoj prilici načii^eno od tal.
carbonchio (lat. carbunculus), i^ki crveni dragi
kamen (ne rubin). — U jednoga pisca xviii vijeka.
Navlas dijamant i krbohoć ... J. KavaAin 484*.

KRBOTUN, m. ime mjesta a Istri. — U spo-
meniku XIII vijeka. (Komun) od Krbotuna. Mon.
croat. 33. (1275 prepis. 1540).

KRBOVAC, Krbovca, m. prezime. — xv vijeka.
Temi Krbovcu . . . Toma Krbovac. Mon. croat
108. ^(1471).

KRBULA, /. radi značeiia vidi u Vukovu rječ-
niku; radi postana isporedi krbad. — Ake. se

Digitized by

Google

KEBU^iA

491

KECAT, b, b).

mije1^a u gen. pl. k^bajfi. — U naSe vrijeme, a
između rječnika u Vukovu: kao kotarica od si-
rove kore s mlađa drveta (n. p. jovova, lipova).
[cf. lubura]. krbu)e po naj više grade djeca za
jagode. — 6de naj više jagoda kskžu, onamo naj
maiiu krbu}a ponesi. Nar. blag. mehm. beg
kapet. 62.

1. KBBuN, krbiina, m. uga}f ualen, ćumur,
tal, carbone. — Od xvii f?ijeka u čakavaca. Bi6i
pani jitka gvozdja i krbuni. P. Hektorović (?)
133.

2. KitBdN, m. vidi Krbuni.
KEBtTNAC, Krbiinca, m. čovjek iz Krbuna.

— XIII vijeka. Meju Gologoričani i Krbunci...
Prez dopašćenja Krbnnac. Mon. croat. 9. (1265
prepis. 1546).

KEBUNI, m. pl. ime selu u Istri. — U spo-
meniku ziii vijeka. Misto gospode benetačke go-
spodin Menart Sovinski i Vrha i SemiSć i Gole
Gorice i Erbun (imena n^esta u genetivu što su
kao plemičko prezime). Mon. croat. 3. Termini
od kanfini Gole Gorice i Krbun. 8. Jakov Kon-
Si6 s Krbun. 9. (1275 prepis. 1546). — U naše
vrijeme u jednini: Kfbiin. Krbun ,nom. propr.
loci*, gen. Krb&na. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud.
41.

KEBUNSKI, adj. koji pripada Krbunima.
Vas komun krbnnski. Mon. croat. 8. (1275 prepis.
1546).

1. KECA, /. naziv za žensko velika trbuha.
,Nosi tamo ti, krco, svoe kroije*. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. — vidi kroija.

2. KkCAf m. vidi 2. Krco. — Akc. se mijena
u voc. Krco. — U Vukovu rječniku: Krca, «u
Crnoj Gori) nadimak, g4je je zabifežen akcenat
po crnogorskom govoru.

KECALIŠTE, n. mjesto gdje se krca (ukrcava)
trgovina. — Načineno u naše vrijeme. Eoba ku-
p)ena u krcalištu ili u mjestu od izvoza. Zbornik
zak. 1863. 467.

KilCAN, m. vidi u Vukovu rječniku : (u Srijemu)
svat koji od mladožei!ie djevojačkoj kući nosi
uoči svadbe meso i drugo koješta za jelo. on
va}a da je ša)iv i smiješan, i jedva ga čekaju
da se vrati od djevojačke kuće da kaŽe, nadaju
li se svatovima, jeli zdrava i vesela djevojka itd.
cf. varimeso, krtan, krtoprda, kukalo, sukalo, de-
beli svat. — Akc. se mijena u gen. pl. k]^c&n&.

— Osnova može biti ista što u glagola (2.) klecati.

1. KitOAI^E, n. cijelo kojijem se krcd (vidi 1.
krcati). — U Vukovu rječniku.

2. KECANE, n. djelo kojijem se krcd (vidi 2.
krcati). — U Vukovu rječniku.

3. KŽCAI&E, n. djelo kojijem se kHd (vidi 8.
krcati). J. Bogdanović.

K^CAST, adj. trbušast. — Poštede od osnove
riječi krči je. — U naše vrijeme u Lici. ,Cuti ti,
krcasti gade!' J. Bogdanović.

K&CAT, adj. nakrcan^ napunen, pun, Često
s večom silom u značeiku, kao prepun, puncat. —
Vuk bi}eži drukčije akcenat: ki*c&t. ne znam go-
vori li se tako u Srijemu, u Dubrovniku sam čuo
samo krcat, može biti da je postalo ki-cSt prema
puncat (treba dodati da se u Dubrovniku govori
piincat). — Postaje od osnove glagola (1.) krcati,
ali nije part. praet. pass., kao što je Vuk mislio,
jer bi onda im^o dru^i akcenat: ki^c&t. — Od
XVI vijeka, a između rječnika u Mika\\nu (kar-
cato, drijevo, krcato ,onustus, oneratus'), u Stu-
lićevu Gplenus, onustus') ; u Vukovu : 1. part.

pass. V. krcati. — 2. (u Boci i u Srijemu) puno
krcato, t. j. uvršno, nabijeno ,vollauf ,afiatim';
u Boci se kaže i: krcata kuća žena. — Kad se
izriče čim je što napuneno, obično stoji u gen,,
rijetko u instr. (vidi kod a, a) aa) ccc) i b)).

a. u pravom smislu.

a) 0 sudu ili uopće o čemu adje se što
nosi ili vozi ili hrani, aa) naj češće o brodu,
lađi. aaa) ne izriče se čega je napuiieno. Moja
plav krcata neka se ne izvrati. M. Vetranić
1, 178. A val, ki prolijeva po morskoj pučini,
krcata jur drijeva razbijat sve čini. D. Eaiiina
43&. Digoše se s nimi mnoga druga drijeva kr-
cata. B. Kašić, per. 148. Videć ulazit u luku
dva broda krcata. A. Kalić 554. — u ovom pri-
mjeru dopui/iuje smisao kod napuniše, i dava mu
značei^e kao prepuniše : Plav krcatu napuniše. I.
A. Nenadić, šamb. 25. — bbb) s genetivom. Gdi
t^ je plav krcata razl ikoga blsiga? M. Vetranić
1, 84. Kada (plavi) gredu iz Tarsa pune i kr-
cate zlata i blaga svakega. A. Vita)ić, ist. 146.
Stase i drijevo tu franačko trgovinah već krcato.
I. A. Nenflkdić, šamb. 25. Korab{a Špaiiolska kr-
cata zlata. M. Pavlinović. rad. 78. — metafo-
rički. Ja sam tužna plav svijeh zledi krcata.
M. Vetranić 1, 409. Neptune, za (ubav čin^ da
se od kraja odriješi moja plav bez tuge i vaja,
ka je jur krcata od više razloga, ne srebra ni
zlata, ner truda svakoga. 2, 19. — ccc) s instru-
mentalom. Navi i driva brimenimi priteškimi
krcate. P. Eadovčić, ist. 161. — bb) o kolima.
Mogaše sam krcati mi koli ganuti. Š. Kožici ć
37*>. — cc) 0 bisaku, tobocu itd. Krcate sve
prosa bisake nosaše. M. Vetranić 2, 91. Krcate
nošaše bisake vrh pleći. 2, 157. Vratio se u
Inglesku krcatim tobolcem. M. Pavlinović, rad.
47. — dd) uopće (misli se na žitnice i tjeskove).
Ako časti Boga, bit će mu sve puno i krcato
(prov. 3, 9—10). A. Kalić 268. — ee) u ovom
primjeru o snopu ; ali je u metaforiČkom smislu,
i znači : prepun. Prikupiti krcate snope svetijeh
djela. B. Zuzeri 26.

b) 0 lumbardi, topu itd. Dokle kako kr-
cata lumbarda iskrom rajskom tegnut ne bi. V.
Andrijašević, prav. 24. Srebrnijeh pjeneza torbu
u lumbardu krcatu prahom usuo je. B. Zuzeri
371. Volio bi udariti na krcat top. M. Pavli-
nović, rad. 34.

c) 0 živinčetu (u jedinom primjeru o pčeli) ;
može značiti: natovaren. Da (pčelice) krcate
slasti lijepe, kad odhode, opet hrijepe. J. Ka-
vail^in 541^.

d) 0 mjestu. — Ističe se sila znaČena, kao
prepun, puncat. zato se može dodati i pun (pun
i krcat). — N. p.: aa) o kući (punoj djece, u
iperboličkom smislu). Jeli koji otac krcatom ku-
ćom djece. B. Zuzeri 229. Imajući krcatu djece
kuću. 357. vidi primjer u Vukovu rječniku. —
bb) 0 pofani. Prođe na pojanu, punu i krcatu
svakoga cvijeća. V. M. Gučetić 139.

b. 0 čefadetu.

a) ipcrbolički, o čefadetu situ ili pijanu.
Krcat je do više oči. (Z). Poslov. danič.

b) natovaren. — tako se može kazati i u
pravom i u metaforiČkom smislu: krcat novaca,
krcat blaga (u pravom smislu : koji nosi na sebi
novce ili blago, u metaforiČkom : vrlo bogat). Po-
ginulo od našijeh samo pet (uđi, vraćajući se sfi
ostali zdravi, veseli, krcati grabše, plijena i časti
(i ovdje može biti značene kao kod c), jer se go-
vori 0 pomorskoj vojsci). B. Kašić, fran. 135.
Čeko bi ih paka cesar, da sa svom svojom vlasti
u Eim grad krcati i obilni povrate se. B. Zu-
zeri 12. On u cvijetu od mladosti, zdrav u tijelu,

Digitized by

Google

KECAT, b, b).

492

KBCUNOVIĆ

dobro gledan od svakoga, krcat mjedi i bo-
gastva. 15.

c) od broda se prenosi na (ude što su na
liemt/. Mornarima koji otisnuvSi se od kraja
krcati vina i kraha . . . Blago turi. 2, 98.
vidi i b).

d) krcat }eta (godina) znači: star. Zasve
da sam krcat )eta i zgrešpana sasma lica. A.
Gledević 265b.

e) krcat špotica (vidi Špotica), metaforički :
šafiv, dosijetfiv. Krcat je špotica k6 Pusti jerna
botica. (Z). Poslov. danič.

f) krcat mijeha itd.^ metaforički. Kada
su dobro otvrdnuli i krcati grijeha. I. Držić
217. GriSniku krcatu grdobnih grihov. P. Ra-
dovčić, na5. 168. U sebi bjehu krcati grabša i
gnusoba. S. Bosa 136«.

ff) kako se kaže u prenesenom smislu pun
sebe, tako je krcat sebe u jačem smislu u ova
dva primjera: Toliko krcat sebe istoga, koliko
prazan Boga. B. Zuzeri 85. Da je toliko krcat
sebe, koliko je Boga prazan. 312.

c. 0 dijelu tijela fudskoga. — U obadva pri-
mjera metaforički. Unutnia vaša krcata su gnu-
s6b&. S. Bosa 110«. Izlaze iz učiona krcatom
glavom nauke. M. Pavlinović, rad. 135.

d. u metaforičkom smislu^ o vremenu preko
kojega mnogo čega biva. Godišta prazna dobrijeh
djela, krcata nvrijedjei!ia Božijega. B. Zuzeri 4.

1. KBCATI, krcfim, impf. onerare (navem),
imponere (in navem), tovariti (napunati ili me-
tati mnoštvo Čega u što da se ovo napuni, naj
češče u brod), — Akc. se mijena u praes. 1 t 2
pl.: krcdmo, krcAte, u aor. 2 t 3 sing. kfc&, u
part. praet. pass. ktc&n ili kf cS,t (drugo je krcat).
— Riječ je romanska od srlat. carricare, isporedi
tal. caricare, franc. charger itd. ; ne zna se kako
bi postala od tal. caricare, nego vafa da je riječ
dalmatičkoga jezika (vidi kod kelomna). — Od
XV vijeka (vidi 1, b i 2) po primorju.

1. aktivno.

a. onerare, prema perf. nakrcati, objekat
je ono u što se što meče tli slaze.

a) u pravom smislu samo o brodu. —
U Mikafinu rječniku: karcati, nakrcati ,cari(iare
la nave* ,onero* ; u Voltigijinu : karcati ,caricare,
imbarcare, aggravare^ ,aufladen, beladen'; u Stu-
ličevu : ,onerare' ; u Vukovu : n. p. lađu, vide to-
variti (,italien.* ,caricare*) s dodatkom da se go-
vori u primorju.

b) kad je objekat puška, top itd., nabi-
jati, napuiiati, isporedi taL caricare, i^em. laden
u istom znaČenu. Lumbarde sve krcajte. I. Za-
notti, skaz. 5.

b. imponere in navem, prema perf. ukrcati,
objekat je ono što se meće ili slaže u lađu da se
napuni, a razumije se da su subjekat (udi koji
to rade. Ki bi ondi ča krcal svoga blaga. Mon.
croat. 55. (1428). Sva imaAa u brodove krcaju.
And. Kačić, kor. 410. — Objekat mogu biti i
Čefad. Da nas u šup)u krca plav. M. Vetranić
1, 109. Predaše se Novjani junaci, krcaše ih u
peraške brode, Peraštani im biše pratioci. Nar.
pjes. bog. 180.

c. objekat je kao kod b, ali je subjekat
sama lađa (koja tako prima u se, napui^a se),
pf: ukrcati. Ako vidiš (u snu) drijeva krca-
jući, toj prilikuje dobro vrijeme. Zborn. 134*>.
Ter blago zaman rijeh plav moja sve krca. M.
Vetranić 1, 453 Stavimo da koji brodac od-
redjen krcat pržinu porad građa na ova zlatna
zrna namjeri se . . . B. Zuzeri 26.

2. sa se.

a. pasivno, u jedinom primjeru prema i, b.

Ča se oiidi krca na morju. Mon. croat. 55.
(1428).

b. refleksivno, prema 1, b (perf. ukrcati se).
Da vidimo, kada se (beg) more spraviti, jer je
gotov, veće čeka od v(aše) m(ilosti), kada se
more krcati. Starine. 10, 9. (1558).

2. KftCATI, kfc&m, impf. hrskati (orahe). —
Akc. se ne mijeiia (aor. 2 i 3 sing. k?c&). —
Riječ je onomatopejska (od gUisa krk ili krc).

— U Vukovu rječniku: ,knacken (z. b. niisse)'
,dentibus frango^

3. KRCATI, kJcam, impf. (o fudima, narodu,
možebiti i o životiiiama) stjecati se, strčavati se ;
(o čemu žitkom) vidi 1. frcati. — U naše vrijeme
u Lici. ,AV ga narod krca na sajam^ ,Ar mu
krca gnoj iz rane'. J. Bogdanović.

KBCAVAC, Krcavoa, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kneževačkom. Niva u Krcavcu. 8r.
nov. 1875. 675.

KRCETA, m. dem. 1. Krco. — U VtdMVU rječ-
niku: (u Crnoj G^ri) nadimak muški.

KRCIJ£, /. pl. trbušina, kao u rugu Hi za
pogrdu. — Akc. se mijei^ u gen. pl. kfc£j&. —
Nepoznata postai^a; može biti srodno s l.krcatL

— U naše vrijeme, u Bosni i u Lici. Tište na
koi&ica, jatagan mu u krcije sjuri. Osvetu. 2, 146.
Krcije, pogrdno za trbušinu. ,Odmakni de te
tvoje krcije'. u Dobroselu. M. Medić. ,Ne može
od krcija da makne'. , Ti da se s tvojijem krci-
jami pregneš'. J. Bogdanović.

KRCINA, /. augm. krcije; (m.?) nadimtik če-
fadetu trbuSastu. M. Pavlinović. — Akc. se
mijena u gen. pl. k^cin&.

K:&CKAL0, m. vidi krcan. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu s dodatkom da se
govori u Srijemu. Od momačke kuće toga ve-
čera dođe jedan poslanik na kolima, koji se zove
,krckalo'. krčkalo donese đevojci sanduk u što
će svoje stvari ponijeti, i donese živoga ćurka
za pečenicu, krčkala zovu i ,ranim gostom'.
Vuk(?), živ. 306.

KRČKATI, kockam, impf. puckati. — Riječ je
onomatopejska kao i 2. krcati. — U naše vrijeme.
Pod nogama šuŠti vam opalo lišće, a krčkaju
suve grančice. Glasnik. 43, 322.

1. KRCO, m. hyp. krcoiia. J. Bogdanović. —
Akc. se mijena u voc. kfco.

2. KRCO, m. ime muško. — isporedi Krca, Kr-
ceta, Krcun. — Akc. se mijeiia u voc. sing. Krco.

— Biče isto što Krsto. — U naše vrijeme u Crnoj
Gori. Pored Aega Petroviću Krco. Nar. pjes.
vuk. 5, 118.

KRCOl^A, m. naziv za kroasta čovjeka. — U
naše vrijeme u Lici. ,Nosi se tamo, krcoi&a!' J.
Bogdanović.

KRCUL, m. prezime ili muški nadimak. —
isporedi 1. Krco i Krcun. — U narodnoj pjesmi
našega vremena. A sa nime Krcule Jovane. Nar.
pjes. vuk. 4, 294.

KRCUN, m. ime muško. — isporedi 2. Krco.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(u Crnoj Gori) nadimak muški, ali to nije nego
ime: jamačno je Vuk zlo čuo ovaj stih: Krcun
Savo od mjesta Bjelica. Nar. pjes. vuk. 4, 78,
gdje treba popraviti Savov, vidi: Krcun Savov
od mjesta Bjelicah. Pjev. crn. 310*. Ogled. sr.
220. — Sa sokolom Janković-Krounom. Ogled,
sr. 482.

KRCUNOVIĆ, m. prezime (po ocu Krcunu).

— U narodnoj pjesmi našega vremena iz Orne

Digitized by

Google

KECTJNOVIĆ

498

KEČAVA

Oore. I i^egovn seku zarobio, isto )aba Eroa-
nović-Pera. Nar. pjes. vak. 8, 276. Pred nome
je Krcnnović Pero. 8, 277.

1. K&Č, kl-ča, m. tndi 1. gr6. — U Bjeloatijen-
6evu rječniku: kr$, 6esnatie .spasmus^; u Jam-
brešidevu: ^spasmos'; u VoUigijinu: karč ,gran-
ohio' ,krampf . Ef'č jspasmus*, gen. k]^ča. Đ. Ne-
manić, čak.-kroat. stud. 9.

2. K£Č, m. vidi krčevina. — Od xv vijeka, a
između rječnika u Bjdostjencevu (kr&, izkrčene
yextirpatara, stirpatura, extirpatio, rudetum')-

a. uopče. Za krče ke krčiSe na izpašiSćih.
Mon. croat. 57. (1483). Nema umjetniku stalne
žetve do na krču i na usjevu postojanoga truda.
M. Pavlinovič, rad. 62. EfČ, ledina iskrčena,
krčevina. Đ. Daničić.

b. u osobitom enaČenu: (u Bosni) put pro-
krčen: može se sve putem otić do . . . Đ. Da-
ničić.

c. kao mjesno ime u Hrvatskoj, a) zaselak
u županiji ličko-krbavskoj. zove se i Ivetići.
Basdije]. 40. — b) selo u županiji modruško-
riječkoj. 61. — c) selo u županiji varaždinskoj.
98. — d) Ore)ev Krč, zaselak u županiji ličko-
krbavskoj. 41.

8. KRČf m. sredina lađe žitarice. U krču se
počne krčit lađa. — U Posavini. F. Hefele.

EIBČA, /. ime selu u Bosni u okrugu bihaćkom.
Statist, bosn. 55.

KBČAĐINAC, Krčadinca, m. prezime. Nar.
pjes. vuk. 3, 584 (među prenumerantimat. Šem.
prav. 1878. 44.

EHČAG, krčdga, m. zemfani sud s drškom (za
vodu i drugo). — Riječ je praslaven-fka (k^rčagi.),
izporedi stslov. krbčagi>, rus. KopnaiT*, slovački
krcah. — Korijen ktrk može biti isti kao kod
krčma; Daničić misli da je ista osnova kao u
stslov. krbčb ili krbčij, kovač. Mikloiić ispore-
duje sa stnord. krukka, urceus (iiber den urspr.
der worte v. d. form aslov. trtt. 18). — nastavak
je uprav figi. što se potvrđuje bugarskijem oblikom
Kp'fcHti'b i još bofe rijeku krčižac (vidi). — Iz-
među rječnika u Mikafinu (karčag, krčag, te-
stija ,lagena, amphora'), u Stulićevu : krčag, gen.
krčga (sic) ,lagena, amphora' s dodatkom da je
uzeto iz Mikafina ; u Vukova (,der krug' ,urceus').
Jutros mi je nov krčag razbio. D. Obradović,
živ. 88. Da se napijem malo vode iz krčaga
tvojega. Đ. Daničić, Imojs. 24, 17. Uze krba£
i krčag, pa ode da zabiti vode na izvoru. M. P.
Sapčanin 1, 44. I tamničar uturi unutra krčag
▼ode. M. Đ. Milićević, omer. 171. A Šta rade
boce i krčazi? Bos. vila. 1886. 51. — I kao ime
mjestu u Srbiji u okrugu krajinskom. Zemja u
Krči^. Sr. nov. J869. 95.

KEČAGOVO, n. pofe i selo u Srbiji u okrugu
užičkom. a) pofe. — iemeđu rječnika u Vukovu :
po)e kod Uzica (dodato u trećem izdanu po Vu-
kcmijem bifeškama). De Uzice tama popanula,
Erčagovo ružom procavtilo. Nar. pjes. vuk. 4, 176.
— bj selo. K. Jovanović 161.

KBČALE, /. pl. vidi krpele i krčele. — ifipo-
redi krčalo. — Akc. se mijena u gen. kf'čalE. —
U Stulićevu rječniku: ,c.hiodo, attaccagnolo, appi-
cagnolo' ,uncus, clavus' (gdje je drugo znače¥ie
koje može biti u svezi s krčalo : klinac ili kvaka,
na što se može što objesiti, ne znam, jeli pouz-
dano), i u Vukovu: vide krčele s pritnjerom:
Bazvalio vilice kao krčale (kad ko mnogo go-
vori) dodato u trećem izdanu po Vukovijem bi-
feškama.

KikČALO, n. vidi u Vukovu rječniku : kao pa-

lica ili zavoraA, sa koji se uhvati kad se plug
otiskuje ili privlači ,am pfluge ein hdlzemer ver-
bindungsnageP ,clavus ligneus aratri' s primjerom
iz narodne pjesme: Uze Marko ralo za krčalo.

— Nepoznata postafia, isporedi slovač. krčula
jschrotleiter' palije (odakle je mag. korcsolya).

— U naše vrijeme. Gusle, moje ralo i krčalo !
Smailag. meh. 70. Krčalo, vrh rude u pluga oko
kojega se blago kreće. Suiia. D. Hire.

1. KRCANA, /. komad šijasta drva kojim se
'probija zem)a kad se sadi bob i iioko povrće. —
i Na Braču. A. Ostojić.

2. KRČAnA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj. Razdije). 42.

KRČANIk, krčanika, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: (u Srbiji) put koji je krčenom nači^ien ,ein
'durch rodung der baume u. s. w. gemachter weg,
der rodeweg' ,via silvis liberata^ — Akc. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. i acc. sing., i voc: kFčaniČe, k]^Čan^ci.
, 1. KRČANIN, m. čovjek s otoka Krka. —
Množina: Ki-čani (stariji je oblik Krcane). —
Od XIV vijeka. Ako bi Krčanin kogakoli otoča-
nina zavrnul v svojem dobitcd . . . Stat. krč. ark.
2, 286. Tako Krcane kako otočane. 288.

2. KRČANIN, m. čovjek iz manastira Krke.

— Množina: Krč&ni. — U Vukovu rječniku.
KRČANAK, m. ime Sumi. Virje kod Križe-

vjana. D. Hire.

KRCANE, n. djelo kojijem se krČi (vidi krčati).
;— U Vukovu rječniku. — Ne znam, pripada li
amo ovaj prvnjer iz xvi vijeka (sa starijim
oblikom krčanje): Oni su (crvi u paklu) mnogo
grda uzora i vele strašna krčanja. Zborn. 161^.

KRČATI, kfčim, impf. uprav ispuštati iz sebe
glas kao krk (isporedi krknuti); ali se upotre-
bfava za i^eke osobite glasove ili buke. — Akc. se
ne mijei/ia. — U naŠe vrijeme (ali vidi i krčage),
a između rječnika u Stulićevu (vidi kod a i b),
i u Vukovu: 1. ,summen (von vielen redenden)*
,3usurrare' s primjerima : Krči vojska u poju.
Puna mehana, krči. — 2. n. p. krče mu crijeva
od gladi .knurren* ,crepo*. — 8. krči n. p. prase
kad se dobro ne zako)e ,r5cheln' ,spiritum inter-
clusum ducere*.

a. fervere, o loncu kad vri, uprav o vodi ili
drugome čemu što je u loncu. — isporedi krk)ati,
krktati. Lončić krČi, momak trči. Nar. pjes.
vuk. 1, 350. Pored vatre krče svečarski lonci.
M. Đ. Milićević, slave. 83. — U Stulićevu rječ-
niku ima: ,decoqui (h. e. coquendo absumi, dr.
de liquoribus)', dakle uvirati. može biti da je
Stulli htio zabiležiti ono isto značeM.

b. 0 crijevima u trbuhu, kad mršte n. p. od
gladi (vidi u Vukovu rječniku pod 2). Kad kome
krče crijeva u trbuhu. Vuk, poslov. 183.

C. strepere, o kolima. Kako krče spora to-
varna kola. M. D. Milićević, zim. več. 289.

d. kad čefade (ili životina) pri umoru teško
diše i bučno, osobito ako je zaklano (vidi u Vu-
kovu rječniku pod 3). — isporedi hropiti. No
po poju krče raneuici. Nar. pjes. vuk. 2, 562.
A neki (jadnici) još krče i stenu u mukama.
M. Đ. Milićević, pomenik. 1, vi.

e. 0 buci što postaje gdje je mnogo fudi za-
jedno što među sobom govore, osobito ako se čuje
iz da\ega. vidi u Vukovu rječniku pod 1.

KRČ A VA, /. vidi u Vukovu rječniku: varoš u
skopa}skom pašaluku, u kojoj je oko jedne tre-
ćine Hrišćana, a ostali su turskoga zakona, ali
svi govore srpski, istina zanosoći malo na bu-
garski, ali ih pravi Bugari opet ne razumiju.

Digitized by

Google

KEČAVINA

494

KRČIN

KBČAVINA, /. n^jesno ime. Gradac kod Po-
žege. Đ. Hire.
KRČlŽIĆ, m. đem. krčag. — U Mikajinu

Siečniku: krfiažić ,laguncu1a^ t u Vukovu (do-
ato je u trećem izdanu bez akcenta, jer je Vuk
zaboravio ovu riječ u prca dva izdana^ a kod
čmulica ima cf. krčažić).

KSČEĐIN, Krčedina, m. ime selu u Slavoniji
u županiji srijemskoj. Eazdije}. 147. — Pomiie
se od XV vijeka, vidi u Daničićevu rječniku:
Krbčedinb, selo u Srijemu koje je Jovan despot
dao Krušedola : ,?[rvčedinb* (pogrjeSka će biti u
prepisivana). M(on. serb). 541. (1496). ,Krb6e-
dinb*. (Sr. Ifitopis.) 1847. 4, 48. (što je drugi
prijepis istoga spomenika), ima i sada.

KEČEDInAC, Krčedinca, wi. čovjek iz Krče-
dina. V. Arsenijević. — I kao prezime. Jakov
KrČedinac. D. Avramović 192.

KBČĆDINKA, /. žensko čefade iz Krčedina.
V. Arsenijević.

KBČŽDINSKI, adj. koji pripada selu Krče-
dinu. Y. Arsenijević.

KRČEL, m. vidi krčalo. Krčel (čakavski), klin
na jarnm, koji ga spaja s ojama. DabaŠnica na
Krku. I. Milčetić.

KEOELE, kl^čeia, /. pl. u Vukovu rječniku:
vide krpele. — Vafa da je postane kao kod na-
krkače.

ERČELIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka. Paval
i Ivaniš Krčelići. Mon. croat. 72. (1448). Pred
Mikloušem Erčelićem. 268. (1572). Erčelić (,Ker-
cselics'). B. Leaković, gov. iv. Erčelić. Schem.
diac. 1877. 10.

KBČELIJ, KEČELUEJ, vidi krčejej.

KEČELO, n. kolčić koji drži a savezu žagre
(krpelce) sa ornicami. u Lici. F. Hefele. — vidi
krčalo.

KEČELOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Luka
Krčelović. Mon. croat. 237. (1535).

KEČE^EJ (ili krčelijej, krčelij?), m. kovač?
u spomeniku xiv vijeka, i otale u Daničićevu
rječniku : krbčeldj ,faber aerarius' (može biti to) :
medu (udma koje je kra} Stefan Đečanski pisao
Dečanima da budu madupci bio je u Komara-
nima ,Bogdanb krbčelej*. M(on. serb). 97. (1830).
ima još Bogdanb krbčelSj. DeČ. hris. 61. Bado-
slavb krbčeldj. 40. — isporedi stslov. krbČb, krbčij,
kovač.

KEČENIK, m. nešto što se iskrči ili prokrči.

a. vidi krčevina. — U jednoga pisca Sla-
vonca xyhi vijeka. Ovakve mekote, koje se iz
pustara naciljaju, imenuju se krčeniki, jali nove
zem)e. L Jablanci 48.

b. vidi krčanik. — U naše vrijeme u Srbiji.
Prvi putovi, koje je knez Miloš ,prokrčivao* kroz
Srbiju, zvali su se ,krč«nici*. M. Đ. Milićević,
srb. 128. Te je putove va}alo provoditi kroz
goru kuja se morala ,krčiti^ zato su ti putovi
nazvani ,krčenici'. zim. veČ. 290. Gotova sva
Srbija bejaŠe ispresecana nasipima, koji su me-
stimice bili divotni ali svud boji od prvih krčo-
nika. 292. — I kao mjesno ime u okrugu bio-
gradskom. Niva u Krčeniku. Sr. nov. 1870. 305.

KRČfeliE, n. djf^lo kojijem se krči (vidi 1. kr-
čiti). — Stariji je oblik krčenje. — Između rječ-
nika u Mikofinu (krčenje, raskrčenje ,extirpatio,
eradicatio'), u Belinu (krčenje ,sterpamento,
r estirpare* ,extirpatio' 708b), u Vukovu (,das
rođen' ,silvae caesio'). U krčenu istih (drumova).
M. A. Re|ković, sat. H4a. Mjesto gdje je mnogo
šume isječeno (n. p. krčena radi). Vuk, rječn.

kod laz. Krčeika cesta. M. Pavlinović, rasi. spisi.
862.

KEČETAK, Krčetka, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu šabačkom. Niva zovoma Krčetak. Sr.
nov. 1878. 511.

KEČEVA, /. vidi Krčevo.

KRČE VAN, krčevua, adj. koji pripada krčenu,
krčevini. — Načineno u naše vrijeme. Krčevni
trošak ,rottuDg8kosten^ Zbornik cak. 1853. 175.

KRČEVINA, /. n^jesto gdje se šuma iskrčila
(obično za to, da se zemfa može raditi). — ispo-
redi trebežina. — Od xviii vijeka, a ismeđu rječ-
nika u Vukovu (,das rodeland' ,terra silvis libe-
rata, novale').

a. uopće. Ne da mu ništa ot ikegova siro-
maštva prodati, ni kuće ni krčevine ni žita ni
trsja. Starine. 12, 85. (1712). ir sočivu hoćeš
krčevine. J. S. Re)ković 133. Drugi sime krče-
vinom kriju. 182. Nema očevine bez krčevine.
Nar. posl. vuk. 204. Krčevina hambar puni.
Nar. bi. mehm. beg kapet. 105. Brez krčevine
nema stečevine. Bos. vila. 1886. 27. Orite sebi
krčevinu, i ne sijte u tn^e. Đ. Daničić, jer. 4, 8.

b. kao n^jesno ime. — isporedi i Krčevine.
— Vrlo se mnogo n^esta ovako zove, n. p.:

a) u Bosni. €Ui) tri sela u okrugu sara-
jevskom. Statist, bosn. 14. 15. 26 (zadne se zove
i Krčevine. Schem. bosn. 1884. 22). — bb) tri
sela u okrugu travničkom. 60. 62 (ovo se zove i
Krčevine. Schem. bosn. 1864. 84). 68. — cc) dva
sela u okrugu Doiie Tuzle. 89.

b) u Hrvatskoj zaselak u županiji ličko-
krbavskoj. Eazdije}. 29.

e) u Srbiji nekoliko mjesta, n. p.: €ia) u
okrugu jagodinskom. Livada u Krčevini. Sr. nov.
1874. 420. — bb) u okrugu kragujevačkom. T^iva
u Krčevini. 1870. 50. — cc) u okrugu smeđe-
revskom. Livada u Krčevini. 1874. 133. — dd) u
okrugu užičkom. Zem}a u Krčevini. 1861. 95, itd.
KBČEVINE, /. pl. (od krčevina). — Često se
nahodi kao mjesno ime, n. p.:

a. u Bosni, vidi krčevina, b, a) aa) i bb).

b. u Hrvatskoj. D. Hire.

c. u Srbiji, ti) u okrugu biogradskom. Li-
vada u Krčevinama. Sr. nov. 1863. 484. b) u
okrugu podrinskom. Zemja u mestu Krčevi-
nama. 1866. 816. — c; M okrugu užičkom Jne
snam jeli isto što Krčevina pod b, c) dd)). Niva
u Krčevinama. 1865. 859. — d) u okrugu va-
fevskom. Zemje u Krčevinama. 1865. 322.

KBČEVINKA, /. n^jesno ime u Hrvatskoj. D.
Hire.

KEČEVO, n. ime selu u Hrvatskoj u županiji
zagrebačkoj. Eazdije}. 77. — Na^drugom se n^estu
zove Krčeva. Šem. prav. 1878.* 73.

KEČI, m. (?) pl. ime mjestima u Hrvatskoj.
T>. Hire.

KEČIČ, m. ime livadi. Gračanica u Moslavini.
D. Hire.

KRĆIDBA, /. vidi krčei^e (cijelo i vrijeme kad
se krči). — U Vukovu rječniku: ,das rođen' ,erutio
silvae' s primjerom: Hajdemo na krčidbu.

KRČIG, vidi kod krčižac.

KRČILAC, krčioca, m. čovjek koji krči (vidi
1. krčiti). — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (,der roder* ,qui silvam caedit'). Pi-
šate knezu Vićentiju da poš|e plugove i 20 krči-
oca o budacima. Djelovod. prot. 110.

KRČIN, m. ime dvjema selima u Srbiji u
okrugu jagodinskom. DoAi i Gorni KrČin. K.
Jovanović 109.

Digitized by

Google

KBdlNSKI

495

KRČMA, a, a).

KBČIN8KI, ađj.kcii pripada Krčinu. D(Mo>
krSinska (opiUna), K. Jovanović 109.

KBČIPE, /. pl i^jesno ime, — Prije našega
vremena. Krb6ipe. Spom. stoj. 185.

KBČiŠTE, n. bilo bi isto Sto krčevina, ali
nemam primjera nego samo ea nom. pl. kao
mjesno ime prije našega vremena. Krb5i&ta goriia.
Spom. stoj. 185.

1. Kil&ČITI, kf£im, impf. iskoreiiivati i uop6e
uništavati Šumu, noj češSe namjerom da se poslije
toga moie izraditi aentfa; tipotrebfava se u širem
smislu, ne samo o šumi nepo o zemfi ne isra-
đenoif ledini. — Ake, kaki je u praes. taki je u
impf. kf(&hy u aor. 2 i 8 sing. krči, u part.
praet. pass, krčen ; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — IJ našemu se jeziku javfa od
XV vijeka (Vidi 1, c, a))f ali moie biti i prasla-
venslM riječ, isporedi po]. karczowad, korczowa6|
i češ. kr^ pof. karcz, pai^ (izgu]en). -— Po svoj
je prilici riječ onomatopejska i poštede od glasa
krk, moiebiti jer se od prilike ovaki glas Čuje
kad se lome grane. — Između rječnika u Mika-

i inu (krčiti, raskrčiti ,extirpare sylvam*), u Bje-
ostjenČevu (krčim, izkorenivam, korepim ,oxtirpo,
erad]co')i u Jambrešičevu (krčim ,extirpo*), ti Vol-
tigijinu (,sterpare, sradicare, distaccare' ,herau9-
reissen*), u Stuličevu (1. v. SkrSiti; 2. v. guliti),
u Vukovu (,rođen' ,eruo, caeđo silvam').
1. aktivno.

a. nije izrečen objekat, a ima se u misli
kao kod b ili c (šumu ili zemfu). I šikare dosta
guste (ima) ; jer se indi lin ne sgrči ? te ne kopa
i ne krči? Y. Đošen 218^. I stane opet onako
rom i star na novo krčiti i orati i kopati. Vuk,
dan. 4, 20. — I metaforički. Krči na po}u ću-
doredA i prosvjete. M. Pavlinović, rad. 92.

b. objekat je ono što se krčeihem uništava
ili dajbudi mijena ili pomjcraoa,

a) s objektom suma i sa sličnijem objek-
tima nemam nijednoga primjera.

h) objekat je zom)a, niva, livada itd.
krčiti onda znači: uopće pripravjati zem}u za
sija^ ili sadeiie^ iskorjeni^juči traou i draču, du-
boko kopajuči itd. Da ju (zemfu) krči, privraća
i sadi. J. 8. Kefković 8. Mogao je načiniti kuću
po pastoj zem}i gdje mu je drago bilo i sebi kr-
čiti ikive i livade. Vuk, £iv. 248. Počne uz kuću
,tra^iti* (u Boki, a u Crnoj Gori i Hercegovini
, krčiti') zem)u. V. Bogišič, zborn. 402.

c) u jednom je prin^eru xviii vijeka
objekat kamei^e, te krčiti znaci: razbijati (ču-
skijom). Volio bi u manastiru Krupi s ćuskijom
kameiie krčiti. D. Obradović, basn. 128.

d) u jednom je primjeru xviii vijeka
objekat cerade, i smisao je metaforički. krčiti
znači od prilike isto Što mučiti ili moiebiti uni-
štavati, ubijati. Že|a bo me jadna krČuć, u
Abramovu Addih krilu lijepu dušu ... J. Ka-
va&in 898l>.

e. objekat je ono što postaje krčenem, n. p.:

a) krč. Za krče ke krČiŠe na izpašišćih.
MoĐ. croat. 57. (1488).

b) put, drum itd. ovdje je krčiti kao
imperfektivni glagol prema prokrčiti. aa) u pra-
vom smislu. Poče prvi krčiti širje putove. M.
A. Kejković, sat B5a. — U pjesmi, iperbolički,
o junaku koji prokrčuje put kroz neprijatefe sije-
kući svakoga koji mu je na putu. Da je kome
pogledati bilo, kako siječe vojvoda Momčilo, kako
krči druma nis planinu. Nar. pjes. vuk. 2, 111.
— bb) u metaforičkom smislu. Dobrim dili put
Gospodinov pripravjati i pokorama krčit. F.
Lastrić, ned. 21. Nove pute krče obrtu. M. Pa-
vline vič, rad. 110.

2. sa se.

a. pasivno (vidi 1, c, b)). 8 kolikim bi se
nastojaiiem puti krčili i rastrib}ivali ! F. Lastrič,
ned. 88. Jedino samostalnim radom krče se staze
budućnosti. M. Pavlinović, razg. 111.

b. refleksivno. Gdi dubja cvatihu pod voćem
se krčeć. P. Zoranić 57«. (metaforički, vidi 1, b,
d)). Gdi človik . . . krči se raskoSom. A. Geor-
giceo, na«l. 287.

2. KBČITI, krčim, impf. vidi krčmiti. — Samo
na jednom mjestu u narodnoj pjesmi našega vre-
.mena. U gori je krčmarica Mara koja krči vinom
i rakijom. Nar. pjes. marj. 82.

KBČITI SE, ktčim se, impf vidi 1. grčiti, b.

— Riječ je praslavenska (ktrčiti), isporedi stslov.
krbčiti, rus. KopnviTh, češ. krčiti, pof. kurczyć.

— isporedi i 1. grč. — U kajkavaca, a između
rječnika u BJelostjenčevu (krčim se, vžim)em se,
zvijam se, zkraćujem se etc. ,contrahor') i u
Voltigijinu (,contrardi, rannicchiarsi' ,Rich zu-
sammensohmiegen, sich zusammenwinden^).

KBČIŽAC, krČiSca, m. dem. krčig što je za-
padni oblik za krčdg, vidi krčag. — Na jednom
tijestu XV vijeka. Papel vsipjite v jedan krčiŽbc
zlat. Pril, jag. ark. 9, 182. (1468).

1. KBČKL ađj. koji pripada otoku ili gradu
Krku. — Od xiii vijeka. Gospode Fedriga,
Ivana . . . Krčkih, Vinodolskih i ModruSkih knezi.
Zak. vinod. 53. Otok Krčki. Stat. krč. ark.
2, 281. Mi Frankapan Krčki. Mon. croat. 272.
(1573). Knežija Senska, Krčka i Modruška. F.
Glavinić, cvit. 139*.

2. KBČkI, acij. koji pripada manastiru Krei
(Krki). — U naše vrijeme. Jakov Bjedov, jero-
m(onah) krčki. Nar. pjes. vuk. 8, 579 (među
prenumerantima).

KBĆMA, /. kuća ili dućan gdje se prodaje
vino (i rakija, pivo itd.) na malo, i to obično da
se na mjestu pije. uz piče se može prodavati i
jelo, a gdjegdje se moie i prenoćiti, u naŠe se
doba shvaća i kao gora gostionica (vidi gosti-
onica, a, a)). — Akc. se mijena u gen. pl. kN
č&m&. ~ Može biti srodno s krčag. — Biječ je
praslavenska (k'brčbma), isporedi stslov. kri>čbma
(što moie značiti i opojno piće, vidi i c), rus.
KopHMa, češ. krčma, poj. karczma. — - U svijem
je rječnicima: u Vrančićevu ,taberna*; u Mika-
finu karčma, kerčma, krČma ,taberna vinaria,
caupona, stabulum meritorium, oenopolium'; u
Belinu ,bettola, luogo dove si vende il vino'
,oenopolium' 189l>; ,taverna, dove si vende il
vino' ,taberna vinaria' 7281>; u BJelostjenčevu
,educillum, taberna vinaria, popina, caupona,
oenopolium , ganea , stabulum meritorium' ; u
Jambrešičevu ,caupona, oenopolium, taberna'; u
Voltigijinu karČma, krčma ,osteria, betola, ta-
verna* ,wirthshaus. scbenke' ; u Stuličevu ,ta-
berna vinaria, caupona'; u Vukovu ,die schenke'
,caupona'; u Daničičevu (vidi kod c).
a. sa značeiiem sprijeda kazanijem.
a) uopće. U varoš na krčmu. Mon. croat.
242. (1548). KJuče mi da' od krčme. M. Đržić
26. Piše se od jednoga čovjeka koji hodaše i
skitaše se po krčmah. M. Đivković, bes. 110.
Kada godi se iz krČme pijan kući vraćaše, zlam.
81. Zabranuju im se meane aFti oštarije i krčme.
I. Ančić, svit. 78. Niki sidi kano u krčmi. 8.
Margitić, fal. 144. Sad je potribitije raširivat
krčme gdi se vino prodaje. J. Banovac, pripov.
142. Izmet puka u krhmA(h). A. Kanižlić, kam.
816. Ovako smućen ode u krčmu. fran. 81. Oli
u kakvoj krčmi aliti mejani blaguje. And. Kačić,
kor. 240. Odide u naj bližu krčmu. M. A. Be)-

Digitized by

Google

KRČMA, a, a).

496

KBČMABICA

ković, sabr. 27. Da no ide u krčmu i da se a
lioj ne opije. Ant. Kadčić 511. Ustezati će se
od krčama i igraiia. 1. J. P. Lučić, nar. 115.
Vole u mehanu iliti krčmu ići nego na večerAu.
B. Leaković, nauk. 303. Jesi V išo kad u krčmu?
jes' video rujno vino? Nar. pjes. vuk. 1, 325.
Kad muž ide na oraiie, žena u krčmu. 1, 512.
Ali Marko ne traži ećima, već on ide iz krčme
u krčmu, te on traži de je bo)e vino. 2, 368.
Vino pije Musa Arbanasa u Stambolu u krčmi
bijeloj. 2, 401. J^oji pije a ne plaća, ta se u
krčmu ne povraća. (U Crnoj Gori). Nar. posl.
vuk. 143. Imajući krČmu, pivaru i palikaru . . .
S. Tekelija. let. 119, 16. Krčme su se u Srbiji,
u Bosni i u Hercegovini do skora gotovo samo
u pjesmama spominale, a onako ih nijo bilo
nigdje u zemji osim gđješto po varošima (kao
n. p. u Sarajevu) i u Srbiji pored Save i pored
Dunava, ili po planinama kud nema sela. Vuk,
rječn. kod krčma. Otide u krčmu na konak.
dan. 4, 7. Kad trgovac u krčmi kod zelenoga
drveta pripovedi ovaj događaj ... 4, 35. Po-
temkin mu je dao nemalu sumu novaca, da plati
u krčmu fit de su stajale iste ki^ige. G. Zelić
250.

b) u metaforičkom smislu. Trčimo dakle
i potežimo se u krčmu nebeskoga pijera. M.
Divković, bes. 168h.

c) na i^emu je ostala krčma ,er hat das
letzte glas ausgetrunken und muss daher £rischen
wein nachholen lasson*. Vuk, rječn. kod krčma,
t. j. ko je ispio posfediiu čašu u krčmi^ na nemu
je red da traži opet vina za se i ea družinu i
da ga plati.

b. 0 prodaji ne samo vina nego Čega mu
drago kad se prodaje na malo. Prodaje na
krčmu (n. p. jabuke) ,kleinweise' ,en d^tail' ,ven-
ditio minuta*. Vuk, rječn. kod krčma. — ispo-
redi krčmi.

e. vino ili drugo piče kojijem se čefade može
opiti, ovako značene vafa da je na jednom mjestu
XIII vijeka, vidi što o tome Daničič piše u svome
rječniku: krbčbma, kra} je Stefan Prvovjenčani
dopustio u svojoj zem).i Dubrovčanima ,krbči>mu
da noge^. M(on. serb). 16.(1222—1228). šamotu,
da su ,potulentaS može se dosta pouzdano mi-
sliti po tom što je u drugom spomeniku isti kra}
dopustio Dubrovčanima da prodaju ,vino bezb
vode* u Brskovu. M(on. serb). 16. a da su ,merces
minutae* ne može se uzeti za to što se u spome-
nicima često razlikuje , veli ka' i ,mala kup}a' ili
,trbgb* (cf. ,kup}a, trbgb*), a ovdje- se naj prije
kaže: ,da gredu sb trbgomb', dakle i s velikim
i malim, pa se onda dodaje ono za ,krbčbmu^ —
vidi i značene u stslovenskom jeziku.

1. KKČMAB, krčmara, m. gospodar od krčme,
čovjek koji drži krčmu, koji prodaje vino itd. u
krčmi. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u
ostalijem padežima, osim voc: kl-Čm&ru ili kH-
mare, k]^Čmari. — Riječ je praslavenska, isporedi
rus. KopHAiapK, češ. krčmdr, pof. karczmarz. —
Između rječnika u VranČićevu (,caupo*), u Mika-
linu (karčmar, koji čini krčmu ,tabularius, ta-
bernarius'; krčmar, koji vino prodaje ,taberna-
rius, oenopola, vinarius'), u Belinu (,tavernaro,
chi vende il vino' »enopola* 724*), u Bjelosljen-
čevu (,tabernarius, oenopola, venditor vini, caupo'),
u Jamhrešičevu (,oenopola, tabernarius'), u Volti-
gijinu (karčmar ,oste, taverniere* ,wirth'), u Stu-
ličevu (,caupo, tabernarius'), u Vukovu (,der wirth'
,caupo*).

a. u znnčenu gore kazanome. Naseli u go-
stionicu prvog nimaČkog krčmara. M. A. Be}-
ković, sat. B5<^. ,Volim ići ja u krčmu, pa se

stvorit zlatnom čašom, nego tvoja (aba biti'. ,A
ja junak mladi krčmar, pa ćeš opet moja biti'.
Nar. pjes. vuk. 1, 434. Krčmar misli jedno, a
krčmarica drugo. Nar. posl. vuk. 162. Nahodimo
Keplera, sina krčmara nemačkoga. M. Pavli-
nović, rad. 11.

b. u šali, Krčmar Bakić znači rakiju. I^vl-
beći Vinka Lozica i Krčmara Bakica. Đ. Bapić
268.

e. čovjek koji po sajmovima prodaje vino i
druga piča. Kod gdjekojijel^ namastira skupi se
o blagovijesti, o cvijetima, o preobražei^u i o
gospođama po nekolike hi (ade ,sabora*. tu. pro-
daj u trgovci različnu rubu ; krčmari krčme vino,
rakiju i jabukovaču ; . . . Vuk, rječn. (kod nama-
stir) 395«.

d. vidi margetan (vojni živežar). — Ovako
je značene u ovom primjeru: Krčmari odma stanu
tovariti svoje mješine s pićem. Vuk, dan. 3,
197—198.

e. Čovjek koji nadgleda pivnicu, ili uprav
koji nadgleda kako se vmo daje i dijeli kod stola.

— U jednom primjeru xviii vijeka, a između
rječnika u Belinu (kućni krčmar ,bottigliere,
colni che tiene cura del vino che si d^ a tavola'
,vini epularis curator' 146«). Nedosta jednom
vino u manastijeru Kazinskomu . . . Nastojnik
aliti krčmar pristupi k opatu od manastijera i
prikaza mu svekoliko. L Đordić, ben. 184.

2. KBČMAB, Krčmdra, m. mjesno ime. — Akc.
je kao kod 1. krčmar (acc. sing. kao nom.). —
Biče ista riječ što 1. krčmar.

a. vidi u Vukovu rječniku : brdo u Lici kod
Gospića više Smi)ana; navrh i^ega su zidine od
negdašAega gradića.

b. selo u Srbiji u okrugu va^evskom. K. Jo-
vanović 102.

KRČMARA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. — isporedi Krčmare i Krčmari,
a), liriva u reki Krčmari. Sr. nov. 1867. 494.

KBČM ABE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. — isporedi Krčmara t Krčmari,
a). Livada u Krčmarama. Sr. nov. 1872. 398.

KRČmAbEISte, n. cijelo kojijem se krčmari.

— Između rječnika u Belinu (sa starijim oblikom
krčmarenje ,il tener la taverna' ,agere tabema-
rium* 724«) i u Stuličevu. Krčmdrene, vidi krč-
m)e]^e. ,To mu krČmareiie'. J. Bogdanović.

KBČmArEV, adj. koji pripada krčmaru. —
isporedi krčmarov. — U Vukovu rječniku.

KBČmAbI, m. pl. ime selima u Srbiji, a) Mali
t Veliki Krčmari u okrugu kragujevačkom. K.
Jovanović 120. — b) Gordi t Đoni Krčmari u
okrugu topličkom. M. D. Milićević, kra}. srb.
390.

KRČmIbICA, /. žensko čefade što drži krčmu
kao krčmar ; krčmareva žena. u mnogijem se pri-
mjerima ne zna jeli prvo ili drugo značene, a
mogu biti obadva ujedno. — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (karčmarica, krčma-
rica jtabernaria*), u Belinu (,taverniera* ,taber-
naria' 724«), u Bjelostjenčevu (,tabemaria, edu-
cillatrix, venditrix vini'), u Voltigijinu (karčma-
rica ,wirthin'), u Stuličevu (,cauponis axor'), u
Vukovu (,die wirthin* ,uxor cauponis*). Ovdi je
jedna krčmarica, voštarijn drži. M. Držić 407.
Pitat krčmaricu ima li dobra vina. (D). Jednu
mislila pjanica a drugu krčmarica. (Z). Poslov.
daniČ. Naodaše se u onomu mistu jedna ženska
glava krčmarica. F. Lastrić, ned. 3^. U to doba
pali pred mehanu, a ispade krčmarica Jaiia. Nar.
pjes. vuk. 2, 415. Zaludu ti vino i rakija, kad

Digitized by

Google

KBČMAHICA

497

KBD

ne inubi krftmarioe mlade, da nam složi vino i
rakiju. 2, 587. AV ne mogn medovine naći do
u neke krčmarice Mare. 8, 89. Zimi aga ide u
mehane, te on }abi krčmarice mlade. 8, 200. Krč-
mar misli jedno, a krčmarica drugo. Nar. post.
vuk. 102.
KBČMAbIČIN, a^. koji pripada krčmarici.

— V Vukovu rječniku.

EBČmABIĆ, lit. uprav je đem. 1. krčmar, ali
se nalazi u istome značenu kao krčmar, t moie
se shvatiti kao prezime. — U narodnoj pjesmi
naiega vremena. Vino služi Krčmaricu Luka.
Nar. pjes. marj. 69.

KKČmIbITI, ki-čm&rim, impf. raditi kao
krčmar, vidi krčmiti. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. kfčm&r&h i u part. praet. pass.
ki'čm&ren ; u ostal^jem je oblicima onaki kaki je
u inf.f osim nor. 2 i S sing. kfčm&ri. — Može
biti praslavenska riječ, isporedi češ. krčmari ti,
pof. karczmarzyć. — U Belinu rječniku: ,tenere
la taverna' ,agere tabernarium* 724^; u Bjelo-
stjenčevu: krčmarim ,educillo, vinum vendo^ v.
oštarijašim; ti Voltigijinu: karčmariti, krčmari ti
,tavernare, toner osteria, far ostiere' ,wirth8haus
halten, einen wirth machen', u Stulićevu: ,cau-
ponem agere'. — U naše vrijeme u Lici. ,PoČ'o
i time ponešto krčmariti'. J. Bogđanović.

KEČMABNICA, /. vidi krčma. — Samo u
Bjelostjenčevu rječniku: ,idem quod' krčma, t u
Stuličevu: v. krčma.

KBČMABOV, adj. vidi krčmarev. -> Između
rječnika u Vukovu. Metnu vriću u krčmarovu
robu. M. A. Be)kovi6, sabr. 40.

1. KBČMABSKI, adj. koji pripada krčmarima^
pa i uopče krčmama, ili krčmi. — U naŠe vrijeme,
a između rječnika u Stulićevu (,ad cauponam
spectans') i u Vukovu (,der wirthe' ,cauponum').
Nahodimo krčmarskoga djetića. M. Pavlinović,
rad. 11.

2. KBČMABSKI, adj. koji pripada Krčma-
rima (vidi Krčmari, a)). V(V/iifco>Krčmar3ka
(opština). K. Jovanović 120.

KBČmAbSTVO, n. krčmarev posao, krčm^ene.

— U Belinu rječniku: ,il tener la taverna* ,agere
tabemarium' 724a gi^je se noj prije nahodi, i u
Stuličevu: v. krčmarede.

KBČmIBSTVOVATI, krčradrstvujem, impf.
samo u Stuličevu rječniku: v. krčmariti.

KBČMEN, a4j. koji pripada krčmi. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,cauponiu8, tabernarius*.

KBČMENICA, /. u Stuličevu rječniku: v. krč-
marica. — nepouzdano.

KBČMENIK, m. u Stuličevu rječniku: v. krč-
mar. — nepouzdano.

KBČMI, adj. sitan, droban (vidi drugi pri-
rnjer). — Ne mijei^a se po padežima. — Kao da
je oblik turski, ali ne znam za ovakovu tursku
riječ; vala da je načii^no od krčma prema zna-
deHu pod b. — CT naše vrijeme u Bosni. Jedno
grlo, a četir derdana: jedan biše od krčmi mor-
ina, . . . Nar. pjes. juk. 141. Krčmi, sitan,
droban. 619.

EIBČMIB, m. ime dvjema selima u Srbiji u
okrugu niskom. Veliki Krčmir. M. Đ. Milićević,
kraj. srb. 120. Mali Krčmir. 121.

K^&ČMITI, ki^čmim, impf. prodavati vino, ra-
kiju itd. u krčmi ili uopće kao krčmar, dakle na
malo; ima i šire zna&M kod b. — Akc. se ne
mijeika (aor. 2 i S sing. k]^čm^). — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (prodavati vino,

krčmiti ,canponor, vendere vinum in taberna'
512«) g4je se naj prije nahodi, u Stuličevu (v.
krčmariti), u Fti£o9»(l.,aiis8ohenkenS8ingulatim
vendo vinum*. — 2. n. p. jabuke ,kleinwei8e ver-
kaufen' ,minatim vendo poma')).

a. sa značenem sprijeda kazanijem. Krčmari
krčme vino, rakiju i jabukovaču. Vuk, živ. 86.
Se)aci krčmifie vino i rakiju. M. P. Sapčanin
1, 66. Bad sam, gospodine, moliti g. ministra
da mi odobri, da mogu krčmiti piće u kačari
mojoj. M. Đ. Milićević, medudnev. 819.

D. prodavati na malo (što mu drago), vidi
u Vukovu fječniku. — isporedi krčma, b. Jer
muž ženi puŠta dilo, u kom krčmi svoje tilo?
V. Đožen 106». Svud krčmio robu svakojaku.
Osvetn. 8, 18.

KBČMLSjsTE, n. 4}^lo kojijem se krčmi. — Iz-
među rječnika u Vukovu. Sve arende za krč-
m)ene goveđega, ovčijega, kozijega, jag^ećega i
jarećega mesa. Nov. sr. 1835. 61.

KBČMOVATI, krčmujem, impf. vidi krčmiti.

— U jednoga pisca našega vremena. Progoni ih
kud je liemu drago i krčmuje po jeftino blago.
Osvetn. 6, 13.

KBĆOG, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. iSriva na mestu Krčog. Sr. nov. 1869.
629.

KBČOIiE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnorijeČKom. Aiva u mestu Krčo)n. Sr. nov.
1871. 148.

KBČULI, m. pl. vrst gjive (u Istri). B. Šulek,
im. 171.

KBČUMAlSrE, n. dj^lo kojijem se ko krčuma.

— U Vukovu fječniku.

KBČUMATI SE, krčumam se, impf. vidi u
Vukovu rječniku: kao otimati se oda šta, ili ču-
pati 86 s kime ,sich strauben* ,r6nitor*. — Akc.
se mijena u praes. 1 i 2 pl.: krčumdmo, krču-
mate, u aor. 2 i 3 sing. ki^Čumft, u part. praet.
act. kfčumao, kf-čum&la, u part. praet. pass. (ako
ga ima) ki^čum&n. — Nepoznata postana.

KRCATI, kfć&m, impf vidi krtiti prema ko-
jemu je ovaj glagol iterativan. -— U Stulićevu
fječniku: ,morari, ounctari, immorari, moram tra-
here* s dodatkom da je uzeto iz Palmotiča (^).

KBĆElSrE, n. djelo kojijem se krti. — Stariji
je oblik krčenje. Kada se pamet probudi od kr-
ćenja misli svoje. Nauk. brn. 6l>. Jezusov izgled
uči me vršiti sve Sto Qr. Bog od mene hoće i to
bez Ijenosti i krtjenja. I. M. Mattei 62.

KBĆEVAC, Krćevca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevaČkom. Niva u Krćevcu. Sr.
nov. 1865. 503.

KBĆEVAČKI, adj. koji pripada Krćevcu. —
Kod mjesnijeh imena u Srbiji, a) u okrugu kra-
gujevaČkom : Krćevačka Jaruga. Zem]a do Krće-
vačke Jaruge ili Bugarske Vode. Sr. nov. 1868.
488. — ^^ tt okrugu smederevskom : Krćevački
potok. Niva u potoku Ejrćevačkom. Sr. nov.
1868. 366.

K&Đ, (krd), m. mnoštvo (osobito domaćijeh)
životiiki, stado (jamačno isprva samo svind). —
Moie biti riječ praslavenska (kT.rdT»), isporedi
malorus. Kup^^t, rum. c&rd, lit. kerdžius (pastir),
vidi i krdelo. — Nepoznata postai^a; moie biti
srodno s praslavenskijem čreda (vidi črijeda), ali
je čudnovat nastavak kod krdelo. Miklošič ispo-
ređuje (s črdda i k'Lrdi.) got. hairda, stg¥i:m.
herta (iiber den urspr. d. worte v. d. form aslov.
trdt und trat. 8), poslije (u etjmol. w6rterb. kod
kurd) sa stgnem. chortar, kortar, ali kao tuđe

Digitized by

v^uogle

KRD

498

KBECAV

tniŠfejke. — Ima i oblik kMo sredila roda
8 istijem gnačeikem; nalazi se od xviii ili može-
biti od XVII vijeka (vidi predeadiki prin^er kod a).

a. ne zna se jeli krd ili krdo. Ako mene
hara6 poslat nećeš, . . . još od krda omna pro-
vodnoga. Pjev. cm. 83*. Kad videfte tri krda
ovaca. Ogled. sr. 888. (u obje ove dvije knige
ima oblika od krd). Dvanaest veprova u jednome
krdu leže se; nijedan s kraja nije. odgonetjaj:
naplaci (u točkova). Nar. zag. nov. 141. Od svog
krda ovaca. V. Vrftević, niz. 890. I za rana
prenoćišta traži sebi, momo, i svom krdu bijelu.
Osvetn. 1, 57. — (u prenesenom smislu) Od krda
djavaoskoga. M. Radnić 17*. Ti si na krdu
djece i u dugu do ušiju. S. ^ubiša, prip. 265.
(u istoga pisca ima nom- ili acc. sina. krdo).

b. krd. -- Između rječnika u Vukovu (,die
heerde' ,grex' s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori i s primjerom iz narodne pjesme: Tu na-
đoše jedan krd ovaca). Dokle nade jedan krd
ovacah. Pjev. crn. 27 b. Jer sam jedan šić^r
uhodio, u Grahovo trideset krdovah. 36^. Baš
ovacah trideset krdovah. Ogled. sr. 75. Krd
ovaca. V. Đogišić, zborn. 540. Lijep krd ovaca.
Bos. vila. 1887. 140. — Krd volova s teocima.
Đ. Đaničić, psal. 68, 30. Krd goveđi. Bos. vila.
1887. 333. — Daleko od Aih pasijaše veliki krd
sviiia. Vuk, mat. 8, 30.

c. kMo. — Između rječnika u Stuličeau gdje
piščevom griješkom stoji kardo (nije Štamparska
pogreška, jer je i w talijanskom dijelu kardo kod
mandra) ,magnus grex pecorum^ Goneć krdo
ovaca. Nar. prip. bos. 1, 83.. Svako krdo sitne
marvo. S. ^jubiŠa, priĆ. 17. Čuva krdo i leži na
tom. 84. — (u prenesenom smislu) Ki pasoše
vijeri)a krda. J. Kavanin 304b.

KKDAB, krddra, m. čopjek što čuva krd (obično
se misli: krd sviiia, isporedi sviAar; u Crnoj
Gori može biti da znači: ovčar). — Akc. kaki je
u gen. sing. taki je u ostalijem padeiima^ osim
nom. sing. i voc: kMam ili k]^dare, kM&ri. —
V Vukovu rječniku: ,sohweintroiber* ,8ubulcu8'.

KBDARICA, /. čuvarica ovaca. F. Kurelac,
dom. živ. 81. — isporedi krdar.

KRDAŠCE, n. dem. krdo. — U jednoga pisca
našega vremena. Krdašca sitne i krupne stoke.
S. Matavu), novo oružje. 194.

KRDAŠfel^E, n. c^elo kojijem se krdaši. J.
Bogdanović.

KRDAŠITI, krdišfm (Ui kfdašim?), impf. pso-
vati, kleti. — U naše vrijeme u Lici. ,NiŠta i
ne radi, nogo vavije ka i benćina zja, i sa onom
jezičinom vavije krdaši Boga, krst, zakon i svece^
J. Bogdanović.

KRDELO, n. vidi krd. — Riječ je stara, ispo-
redi nslov. krddlo, malorus. KMp;\i.ti>, nep/^cit,
slovački krdel. — U Bjelosijenčevu rječniku :
,grex porcomra*, v. jato.

KRDENČA, /. vjera, veresija, taL credenza. —
Po č vaja da je dalmatička riječ, vidi kod ke-
lomna, isporedi račun, nepuča itd. — U spome-
niku XIII vijeka. Nijedan tovernar n£ verovan
proz svedočastva od nijedne krdenče ku bi on
učinil od svoga vina navlaSnoga. Zak. vinod. 69.

KRDISATI, krdišem, pf. uništiti, isječi (vojsku
ili uopče mnoštvo čcfadi). ~ Akc. se ne mijeM,
osim aor. 2 i 3 sing. kMi8&. — Od tur. qyrmaq,
perf. qyrdym. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,vemichten* ,perdo*).

a. aktivno. Koje ono bjehu tri vojvode štono
moju krdisaše vojsku? Nar. pjes. vuk. 2, 821.
I tvoju će otkinuti glavu i sve tvoje Turke kr-

disati. 4,499. Čudno nas je sila krdiaala. Smailag.
meh. 50.

b. sa se.

a) pasivno. Krajeva se vojska krdiaala.
Pjev. cm. 121b.

b) recipročno. Medu se (če) se Vlasi kr-
disati, sve udarat jedan na drugoga. Nar. pjes.
horm. 1, 63.

KRDITI, krd im, pf. počuvati ili popasti krd

— U Crnoj Gori u naše vrijeme. Da se silna
caru predademo, da turimo čete i bojeve, da kr-
đimo ovce u Rudine. Ogled. sr. 127.

KRDNICA, / postaje od krd.

a. krmača. — U kfkizi xiv vijeka. Ako li je
krdnica s prasćići, ali ako li je jato svid, nijo
čovik vo|an ubiti naj bo)ega ali krdnice, nego
ino huje ali maiie. Stat. po}, ark. 5, 268.

b. vi&o svii^a na okupu. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

KRDO, n. vidi krd.

KRDEVAC, Krdevca, m. ime mjestima u Srbiji,
a) u okrugu kragujevačkom. iSTiva u Krđevac Sr.
nov. 1861. 30. — b) u okrugu smederevskom.
T^iva u Krđevcu. Sr. nov. 1875. 571.

KREAN, adj. (uprav part. praet. pass. od gla-
gola kr^ti kojemu nema potvrde, tal. creare što
je negda značilo i odgajati) ima samo u jednoga
pisca Dubrovčanina xvii vijeka dobro i zlo krean
prema tal. boncreato, dobro odgojen, dakle koji
se pristojno i ufudno podnosi u opčenu s dru-
gijem \udima, i malcreato što ima suprotno zna
čehe. — isporedi kreanca. (Mladci) imaju bit
dobro krcani sa svjema, navlastito s starci, ubo-
gari, ... I. Držić 294. (Sinovi) griješe, ako su
neposlu.šni, zlo kreani prima svomu ocu i ma-
teri, . . . 314.

KRČANCA, /. tal. creanza, dobar odgoj u če-
(adeta, i po tome ufudno i pristojno ponašahe.

— isporedi krean. — U Dubrovniku od xvn
vijeka. (Ijudi oieneni) imaju podvignut i alevat
svoju djecu u strahu Božijemu, učeći ih kre-
an cu, ... I. Držić 284. (6rijeh je) ne učit ih
(djecu) nauk krstjanski, dobru kreancu, ... 313.
Sinovi imaju mnogo častit svoje oce i matere .. .
dvoreći ih s velikom kreancom, . . . 291—292.

KREBEDEDA, /. Upupa epops. Prkovci kod
Vinkovaca. D. Hire. — vidi pupavac.

KREB^A, /. kriva lopatica za peć. u FuŽini.
Đ. Daničić.

KR^B^AST, adj' kao malo hrom, koji se krivi,
iskriv)onih nogu (kao krebfa). u Fnžini. Đ. Da-
ničić.

KREB^iAV, adj. vidi krebjast. u Fužini. Đ.
Daničić.

KREB^iAVAC, kreb}&vca, m. krebfav čovjek.
(za porugu), u Fužini. Đ. Đaničić.

KRĆOA, /. ša)iv naziv za žensko koje kada
ido, kreta ka i guska. — V naše vrijeme u Lici.
J. Bogdanović.

KREOAC, tii. ifne n^estu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Niva u Kreoacu. Sr. nov. 1875.
159.

KREOALICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneievačkom. Vinograd u Krecalici. Sr. nov.
1872. 546.

KRECANE, KRECATI, vidi krečaAe, krečati.

KRECAV, adj. kovrčast (vidi u Vukovu rječ-
niku). — Može biti da je od istoga korijena od
kojega je krenuti i kretati (isporedi okrenuti,
okretati), te bi bilo tad od osnove kretbc, g^je bi

Digitized by

Google

KKECAV

499

KEEČIĆ

bo bio kao gruUc cUminutiva. — U naše vrijetne,
a iemeda rječnika u Vukovu: (a Vrficu) zl p.
kosa (cf. kovrČast), list u ke{a ^kraus' ^crispos^

— Ostaje samo 6 riječi (t. j. ^krecav, salutak, . . .*)
za koje ne znam, dali se govore jošte gdje osim
Vršca. Vuk, pism. 77. Pa ta vatrenih očiju,
krecava, opa]ena lepota . . . Srp. zora, god. 1,
sv. 2, str. 37.

KBĆCE^ m. nekakva vrsta luka, — Može biti
srodno s krecav. — Od xviii vijeka.

a. u enaceihu sprijeda kazanom. Luka kre-
ce}a. J. Vladmirović 42. Erece), divji luk kao
češnati. M. Pavlinović. Kreće}, luk što nikne
druge godine a ne one kad je posijan. J^. Sto-
janović.

b. vidi jedii^ak, b.

KRECNUTI, krecnem, pf. dem. krenuti. — U
naše vrijeme u Srbiji. Tako je oslabio da se ne
može ni krecnuti. V. Ilič.

1. KRECO, m. 0 muškome što i kreca o ženskoj.
J. Bogdanović.

2. KRĆCO, m. prezime u naše vrijeme u Bosni.
J. Bogdanović. Nikola Kreco. Nar. pjes. petr.
1, 353 (među predbrojnicima).

KRECUL, m. ime muško. — U jednom spo-
meniku XIV vijeka. Bratb mu Kreculb. DeČ.
hris. 50.

1. KREČ, kreča, m. tur. kireč, kire^, vapn0y
klak. — Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem
padežima, osim nom.j i voc. kreču. — Od xviii
vijeka j a između rječnika u Bjelostjenčevu (v.
vapno), u Voltigijinu (,calcina* ,kalk'), m Vukovu
(,der kalk* ,calx*. cf. vapno, klak). To su (na
duvaru) Turci mnogo puta strugali i zamazivali
krećem. Glasnik. 31, 302. (1704). Od lie imamo
kamenje, kreč, pijesak, ... 8. Margitić, fal. 168.
Mišano je brašnom s krečom iliti s japnom. A.
Kanižlić, kam. 590. Ukopan je u živi kreč. bo-
go{ubn. 396. U lis tilo Aegovo metnuše i živim
krečom pokriše, dapače niti odići kreč ne naudi.
fran. 74. Jedan ište da mu kreča dadu. M. A.
Re}ković, sat. K7». S vodom, . . . klakom iliti
vapnom, to jest krečom, i s piskom učini maltu.
I. Velikanović, uput. 3, 486. Uzmi dve šake ne-
gašena kreča. Z. Orfelin, podr. 250. Gradi, care,
što god |epšo možeš od studena kreČa i kamena.
Nar. pjes. vuk. 2, 205. BiŠe Maltu trideset go-
dina, ni odbiše kreča ni kamena. 3, 87. Zaga-
siti kreč. Vuk, rječn. kod zagasiti. Krečar, koji
kreč peče ili prodaje, kod krečar. Podigni sebi
veliko kamene i namazi ga krečem. Đ. Daničić,
5moJ8. 27, 2. Sažeže kosti cara Edomskoga u
kreč. amos. 2, 1.

2. KREČ, m. u Stulićev^u rječniku: v. korač.

— nepouzdano.

3. KREČ, m. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 111.

4. KREČ, m. ime muško. — U spomeniku xiv
vijeka. Krečb z d^tiju. Deč. hris. 55.

KR&ČA, m. muški nadimak, u hrvatskoj kra-
jini, V. Arsen ijević.

KRĆČAK, kr^čka, m. dem. 2. krek. — U naše
vrijeme u Stonu. ,UkrČili smo Aekoliko krečakfi.^
M. Milas.

1. KR£ČAN, krečna, adj. koji pripada kreču j
koji se sastoji iz kreča. — isporedi 2. krečan. —
Upotrebfava se možebiti samo u složenom obliku :
(s drug^em akcentom) kr^čni. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu (kr^čni, n. p. kamen
,der kalkstein* ,calcarius*). (KaŠavska i miškolska
vina) jesu krečna. Z. Orfelin, podr. 55. Raz-

drobjeno kreČno kamei^e. Đ. Daničić, isai. 27, 9.
Peći krečne. 88, 12.

2. KRfeČAN, adj. vidi 1. krečan. — U jednoga
pisca xvni vijeka. Prosuvši tu krečanu vodu,
usuti posle drugu. Z. Orfelin, podr. 59.

KREČA.NA, /. peč za pečeiie kreča. — Postaje
od kreč (vidi) i od pers. chane, tur. hane (kuća)j
ali vafa da je načineno u našem jeziku kao i
ciglana, jer u turskome (koliko znam) za ovo
značeiie nema kre^-hane, nego kre^-o^agy t kreg-
furunu. — Od xviii vijeka^ a između rječnika u
Vukovu (,der kalkofen, die kalkhiitte* ,calcaria'.
cf. klačina).

a. uopće. Stavka ga u peć iliti krečanu go-
ruću. F. Lastrić, svet. 51*^.

b. kao mjesno ime u Srbiji, a) u Jednini ,
Krečana. aa) u okrugu biogradskom. Niva na
Krečani. Sr. nov. 1874. 381. l^Tiva u Krečani.
1867. 706. — bb) u okrugu šabačkom. IsTiva na-
zvana Krečana. Sr., nov. 1872. 558. — cc) u
okrugu vajevskom. Niva kod Krečane. Sr. nov.
1872. 82. — b) u množini, Krečane, u okrugu
vračarskom. Krečane. M. Đ. Milićević, srb. 75.
Glasnik. 19, 176. 177.

KRlilČAl^E, n. djelo kojijem se kreči. — U
Bjelostjenčevu rječniku, u Jambrešičevu, u Štuli-
čevu: krecai^e (vidi kod krečati) s dodatkom da
je uzeto iz Habdelićeva, u Vukovu (,das kre-
schreien der henne* ,clangori8 genus*).

KREČAR, krečira, m. vidi u Vukovu rječniku.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem
padežima, osim nom. sing., i voc: kreč&ru ili
krečare, krečari. — Od xvni vijeka, a između
rječnika u Vukovu (koji kreČ peče ili prodaje
,der kalkbrenner oder verkaufer^ ,calcarius').
Drvodilci, krečari, ciglari. M. A. Relković, sat.
K8b.

KREČAREVIĆ, m. prezime (po ocu krečar u).

— isporedi Krečarović. — U naŠe vrijeme. Šem.
prav. 1878. 6.

KREĆArOVIĆ, m. prezime. — isporedi Kre-
čarević. — U naše vrijeme. D. Avramović 274.

KREČATI, krćčim, impf. vikati kre kre, kao
kokoš, ili koja ptica, n. p. kreŠtelica, svraka, ili
kao žaba (u Bjelostjenčevu i u Jambrešičevu rječ-
niku, i u ovom primjeru : Jer što vele takve babe,
i što kreče blatne žabe ... V. Došen 131^ vidi
i kod 2. krečiti). — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Bjelostjenčeou (krečim, krakoćem,
skvrčim ,coaxo, croatice proprie* regećem) gdje se
naj prije nahodi, u Jambrešičevu (krečim ,coaxo*),
u Voltigijinu (vidi 2. krečiti), u Stuličevu (griješ-
kom krecati, krečim, v. skvrčati s dodatkom da
je uzeto iz Habdeličeva), u Vukovu (,kre-8chreien*
)Clango'). Kos začokće prvi, kreštelica kreči. A.
Kanižlić, rož. 5. (Ptice) cikću, klokću i piskuću,
kliče, čokću, klikću, kreče i cvrkuću. 6.

KREČA VAS, /. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj, (kajkavski) Kreča Ves. Raz-
dijej. 86.

KREČENE, n. djelo kojijem se kreči (vidi 1.
krečiti). — Između rječnika u Vukovu. Kre-
čene kuća. V. Bogišić, zborn. 122.

KREČETE, /. pl. mjesno ifne. — xiv vijeka.
Tušiju meda upravb na Krećete. Spom. stoj. 31.
(1365?).

KREČETSKI, adj. koji pripada Krečetama.

— XIV vijeka. Do puti Krećetbskoga. Svetostef.
hris. 10.

KRĆČIĆ, kr^čića, m. dem. 2. krek. U naše \T:i-
jeme u Stona. M. Milas.

Digitized by

Google

1. KBEČITI

500

1. KBEKA

1. KBČČITI^ kr^67m, impf. bijeliti krećem (gid,
kuču itd.). — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kr^č&h, u aor. 2 i 8 9ing. kMi, u ger.
praes, krečfvSi, u pari, praet. pase, krečen. —
U naše vrijeme, a iemeau rječnika u V u kov u
(,mit kalk weissen* ^illino oalcem, đealbo'). Naj
jepše građevine, koje sam vidio ja, lijep)one sa,
krečene sa . . . M. Đ. Milićevid, omer. 165.

2. KBEČITI, krečim, impf. vidi kreve)iti se.
— U VoUigijinu rječniku : ,frignare' ,weinen'. —
U istom rje&niku ima i drugo značci^: ,graochiaro'
,quacken^ — Jamačno sa ovo, a moeebiti i za
prvo značeAe inf. je krivo napisan po prezentu,
te bi trebalo da je krečati (vidi).

3. KBEČITI, krečim, impf. u Stuličevu rječ-
niku: V. koračitL — stisma nepouzdano.

KBEČKO, m. ime muško u Crnoj Gori. — U
narodnoj pjesmi crnogorskoj naiega vremena. No

da vidiš Krečka Kneževića Na KrcČka je

jariš učinio, da on Krečka odsiječe glavu. Nar.
pjes. vuk. ^ 410.

KBEČLEI8ATI, krečleižem, pf. vala da znači
što i okrečiti. — U spomeniku xviii vijeka. Svod
nad oltaru (siej, oltar da krečleišu. Glasnik. 56,
192. Čiraoi veliki od drveta krečleisati. 206.
(1768).

KBEČNICA, /. ime selu u Bosni u okrugu
Dofie Tuzle. Statist, bosn. 88.
KBEĆ-, vidi kret-.

KBĆĐA, /. vrlo mekani kamen što se lako mrvi
i drobi, posve bijele boje, rjeđe žućkaste ili ši-
vaste, što se n. p. upotrebfava za pisai^e po crnoj
dasci; znači gcfjeg^je i bjelkcLStu zemfu, pa i gAHu
uopće. — Od liem. kreide (stgiiem. crida), ali kao
da se uz to mislilo i na lat. creta, ili bole na
rom. creda. premda se nalazi i u drugijem sla-
venskijem jezicima, isporedi nslov. kreda, krajda,
ćeš. krida, po], kreda, pa i lit. kreida, vala da
je u naš jezik prešlo istom u mlade doba, jer se
govori samo po ^evemijem krajevima, a u kiM-
gama se ne nalazi prije xviii vijeka. — Između
rječnika u Bjelostjenčevu (kreda, kreta, krajda
bela ali žuta ,creta, oimolia, creta figularis, creta
thesalica, asiatica, tensa creta^ 2. kreda čr)ena
,rubrica') g4je se nqj prije nahodi, i u Vukovu
(,die kreide' ,creta' s primjerom iz narodnijeh
poslovica, vidi dale). Zem)a bijela, to jest, koja
s onom bijelom bojom, koja se kreda jali krajda
imenuje, sastavjena. L Jablanci 17. Tisto pravi
od meda i krede (biln zem)u tim imenom glede).
J. S. Belković 87. PiSi kredom na duvaru (Vuk
u rječniku dodaje: t. j. nema od toga ništa). (U
vojvodstvu po varošima). Nar. posl. vuk. 248.
(Krojač) uzme kredu (ili ug)en), i konac i aršin,
te izmjeri i naznači kud vaja sjeći. Vuk, pism.
66—67. Na svakom napisano kredom šta mu je
unutri. M. P. Šapčanin 1, 24. Crvena kreda
,đer rdthel' ,argilla rubrica'. Q. Lazić 172. Crna
kreda ,schwarze kreide' ,argilla nigrica'. 173.

KBĆĐElirE, n. kradeM. radi e vidi kod krasti.
Ko pristane na kredei^'e. H. Bonačić 75.

KBEDIT (kredit), m. tal. cr^ito, /rane. erudit,
nem. kredit, veresija. — U naše vrijeme. Kredite
đozvojene po pojedinih poglavjih proračuna dr-
žavnoga. Zbornik zak. god. 1865. 199. — U Crnoj
Gori kao da znači : srce, hrabrost, junaštvo. Kad
posiječe Draško Mehmed-agu, čobanima ve)i
kredit dođe, te na Turke bole udariše. Ogled,
sr. 41.

KBŽĐA, /. vidi krađa. — Radi e vidi kod
krasti. Ako bi se lupež uhitio u kreju (radi j

vidi kod krađa), ima se obisiti. Stat po), ark.
5, 255. Na koga bi uzrečena kreja, tor prija
pravdu da nije . . . 280.

KBĆGA, /. vidi kreda. — U naše vrijeme u
Lici. J. Bogdanović. ,Dajte mi za krajcar krege*.
u Dobroselu. M. Medić.

KBČGATI. kr^gam, impf. ,kregati opanke',
t. j. uzmu krege pa liome provlače preko iska-
|anih ili starih vrnčanica, da budu bijele. ,Koje
tebi krogao opanke?' u Dobroselu. M. Medić.

KBEGATIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Martin
Kregatić. Mon. croaL 208. (1518).

K BEG OVA, /. ime n\jestu u 8rbyi u okrugu
požarecoćkom. iSfiva na KregovL Sr. nov.
186«*. 55.

KBEUA, vidi kod Krohović.

KBEHIN DVOB, m. vidi kod Krehin Gradac.

KREHIN GBADAC, Krehina Graca, m. ime
selu u Hercegovini. Gradac Krehin. Statist
bosn. 105. — Blizu toga mjesta ima drugo: Krein
(Krehin) dvor, gdje su gradili dvore plemići Kre-
hovići ili sad Kreovići. (Schem. herc. 1878. 108).

KBEHOVIČ, m. prezime obiieli turske vjere u
Bosni, što se prije zvala Ivanović. sad se izgo
vara Kreović, vidi kod Krehin Gradac. (Schem.
herc. 1873. 103). — Prema Krehin Dvor i Krehin
Gradac, vafa da se jedan iz te obiteli prozvao
Kreha, pa je od Aega postalo prezime.

1. KBĆJA, /. Nucifiraga carjocatactes L., Mia
ptica. — U naše vrijetne, a između rječnika u

Vukovu: [,nussknacker, nussheher' ,Nucifraga
carjocatactes L.'] vide kreštelioa. Kreja crna,
leš^ikara ,Nucifraga carjocatactes'. D. TrsteAak.
Narod u Bosni i Hercegovini upotreb)uje za ovu
pticu (,Nucifraga carjocatactes L.*) kao što i za
,Garrulus glandariusS imena: ,kreka, kreja' i
,kreštelica', za rod pak ,Nucifraga' napose dodaje
pridjevak , planinska' ili ,crna'. S. Brusina, ptice
hrv.-srp. (nastavak). 5»h.

2. KBE JA, /. ime kozi. Krupc^ Bosna. D. Hire.
8. KBE JA, /. ime drobnom ledu što po vodi

kano ostanci sanata pliva. ,Kada nestane sanata,
doći će kreja*. u Posavini. P. Hefele. — isporedi
rus. Kpa kod kraviti.

KBEJAN, m. ime muško. — xiv vijeka. Bratb
mu Krejanb. Deč. hris. 46.

KBEJANOVIČ, m. prezime (po ocu Krcanu).

— U naše vrijeme. Ilija Krejanović. Bat 400.
KBĆJIN, adj. koji pripada kr^i (ptici). — U

Vukovu rječniku: ,des hfthers* ,gracnli'.

KBĆJO, m. ime muško, isporedi Krejan. — U
narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena. Otle
zove Ni kolica Kreja. Pjev. cm. 326h.

1. KBEK, m. glas u iabe, isporedi kreka. —
U naše vrijeme u Istri. Žaba reče: krek. Nar.
pjes. istr. 4, 15. Krek ,voce6 ranarum', gen.
kreka. D. Nemanić, čak. kroat stud. 12.

2. KBEK, m. vidi hrek. — U naše vrijev^e po
nekijem južnijem krajevima. Teško kući bez
čojka, a ogi^ištu bez kreka. V. Bogišić, zbom.
8. Krek ,truncus'. U naše vrijeme u Stonu.
, Donijeli smo dva kreka*. M. Milas. Krok, pan
smokve, u Kotoru. F. Hefele.

3. KBEK, m. u Stuličevu rječniku: v. korak.

— sasma nepouzdano.

1. KBEKA, /. krečaiie, kreketaike. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: ,das ge-
schrei (kre kre !) der hiihner, frOsche' ,clamor ^'
linae, ranae*. — Svrake stane kreka. Nar. prip.

Digitized by

>^uogle

1. KREKA

501

2. KEE^iUT

vak. 115. Kao žaba na slavige kreka. B. Ba-
dičević (1880) 126. I kreka svakog gada trga ti
sanak. M. Pavlinović, rasi. spisi. 887.

2. KBEKA, /. trnošfiva (drvo i plod). — U
naie vrijeme u Istri. Kreka (cf. i!iem. krieche),
Prunns insititia L. (a Istri). B. Šulek, im. 171.
KrSka ^pmnas ; pranum'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. iftsg. 19.

8. KBEKA, /. vidi 1. kreja.

KKftKATI, krSk&m, impf. vidi 1. krečati. —
U ntUe vrijeme u Srbiji, Kud petao ne peva,
kud kokoš ne kreka, kuda pas ne laje. M. Đ.
Milićević, živ. srb. 1, 98.

KBEKA VIČE, /. pl. ime aeocu u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.

KBEKČĆATI, vidi kreketati.

KBEKEŠA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.

KBEKĆTaSe, #1. djelo helijem se krekeće. —
Između rječnika u Vukovu. Kreketai&e svrake.
I. Velikanović, u put. 1, 429. Prvo kreketai&e
žaba. M. Đ. Milićević, živ. srb. 2, 10.

KBEKŽTATI, kr^kećem, impf. vikati krek
krek, naj češće se kaže o žabama, ali gdjegdje i
o Mcijem pticama, n. p. o svrakama, vranama.

— isporedi 1. krečati. — Akc. kaki je u praes,
te^i je u impf. kriket&h i u ger. praes. kr^ke-
ćQći; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf.f osim aor. 2 ♦ 3 sing. kreket&. — Gdjegdje
je prešlo ć iz praes. u inf. i u prošla vremena
(vidi u Mikafinu i u Stulićevu rječniku). — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu (kre-
kećati kako žaba ,coako'), u Stulićevu (v. kra-
koćati), II Vukovu (,quacken* ,coaxoO-

a. 0 žabama. Gdi krekeću blizu carigradske
žabe. I. T. Mrnavić, osm. 142. Pripovijedaju
Sijaoi u Sali, kako je Hercegovac s obale bacio
talijer a vodu, da daruje žabu što mu je kreke-
ćuci kazala, de su mu koiii koje je tražio. Vuk,
poslov. 89. Krekeće kao žaba. Nar. bi. mehm.
beg kap. 886.

b. 0 nekijem pticama. Ove će (vrana i
svraka) kraakati i kreketati. Đ. Obradović, basn.
297. Ako posle ovoga još (svraka) krekeće, dobri
su glasi. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 119.

c. u prenesenom smislu, uprav u šali, može
značiti što i brb}ati (o čefadetu). Kada žene
kreketati pristanu, onda Žene naj bo{e govoriti
poćimaju. Đ. Bapić 87.

KBEKĆTUŠA, /. ona što krekeće, t. j. žaba.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu:
,die quakerin^ ,coazatrix' (i. e. ,der frosch'). Na-
pniguŠo kreketušo ! . .* (govorio rak žabi, kad su
se psovali, cf. sedmokrak). Vuk, rječn. kod na-
pniguša. — Vpotreb]avaju pisci i za osobitu vrstu
žabe (zelenu žabicu, katalinčicu). Kreketuša ,dor
laubfrosch* ,BaDa arborea'. Q. Lazić 70.

KBŽKNUTI, kreknem, pf. ispustiti iz sebe glas
krek, kao kokoŠ, kreja ita. — isporedi 1. kre-
čati: može se shvatiti kao da je kreknuti per-
fektivni glagol od krečati. — Akc. kaki je u inf.
taki je u ostalijem oblicima, osim prezenta. — U
Vukovu rječniku: ,kre schreien' ,clamo ere (ut
gallina, graculus)'.

KBEKOVI, m. pl. ime selu i seocu u Hercego-
vini. Statist, bosn. 120. 109.

KBĆKOVIĆ, III. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 95.

KBEKTATI, krekćem, impf. vidi 1. krećati i
kreketati. — U jednoga pisca xviii vijeka (o
svraci) u kojega samo ima dva puta krekćuć,

ali jamačno 6 stoji grijeikom mj. ć. Stižu . . .
svrake krekčuć . . . Bugaju se svrake . . . krekčuć.
A. Kanižlić, rož. 6.

KBĆLICA, /. vidi krelo i krilo. — Uprav je
deminutiv. — U naše vrijeme u Istri. Krellca
,ala, pinna^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 45.

KBĆLINO, n. vidi krelo t krilo. — U naše
vrijeme u Istri. KrSltno ,ala'. D. Nemanić, čak.
kroat. stud. iftsg. 18.

KBĆLO, n. vidi krilo. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Vrančićevu (,ala^) i u Stuli-
ćevu (v. krilo s dodatkom da je uzeto u Mrna-
vica).

a. u pravom smislu. Moguć mu dat krela,
da^ bi mu orlova. Đ. Baraković, vil. 81. Pod
kreli od lava (mletačkoga). 60. Z grada se ne
smi van, ni množi ni jedan, van ptica pod kreli.
75. Anjeli kakono ditići s krelL L T. Mrnavić,
ist. 81. Orlova krela. B. Kmarutić 14. Viditi
pipliće materin imi krelmi pokrivene. A. Vita^ić,
ist. 808. Kao krela jur raskrili bijela jedra,
ostan. 259. Pak svoja krela put stana napravi
(pčela). 410. KrSlč ,alaS pl. krela. D. Nemanić,
Čak. kroat. stud. iftsg. 8.

b. u metaforičkom smislu. Jer sunce na
nebi jur skup^ sv& krela. D. Baraković, vil.
150. — Ladje krela sve jimihu. 844. — Živiti
pristaše svi gradu pod kreli. 145. Ter crikvi
pod kreli s virnimi pristaje, jar. 112. Pod tvo-
jega sincom krela ti me šćiti. A. Vita}ić, ist.
48^. — Da se neće mrtvi stanit pod te vode
slano krelo. M. Gazarović 40. — Ki poganom
ubi zmaja krivim bogom slama krela. Đ. Bara-
ković, drag. 868.

KBŽ^A, /. naj češće samo pl: kr§le, vidi
škrge. — Prema po}, skrzele vala da postaje od
praslavenske osnove skrel- ili skrdl-, vidi i krilo.
— U Vukovu rječniku : po naj više pl. kre}e ,die
fischohren' ,branchiae^ cf. škrge.

KBE^t^ŠT, /. tt Vukovu rječniku: vide krjušt.

1. KBE^iUT, /. vidi 2. krejut.

2. KBE^UT, m. vidi krilo. — isporedi i kre-
}uti. — Ima i u nslovenskome jeziku kreljut žen-
skoga roda. — U našemu je jeziku jamačno bila
osnova na i, ali već i od naj starijih primjera
gotovo je svagda muškoga roda, ^ U M. Maru-
lica instr. pl. krejutmi. 17 ne zfM se jeli žen-
skoga roda Hi je načii^n po deklinadji osnova
na i. A. Dalmatin ima dual dvi kre}uti (nov.
test. 2, 192) ženskoga roda, ali opet pod kre^ute
(1, 86b, matth. 28, 87. vnb t&s nUgvyai, sub alas)
muškoga; nejasno je pod kre}uti (1, 108b. luc.
18, 84) acije je lat. sub pennis, ali je grčki isto
kao kod pređašihega, te se ne zna jeli instr. ili
acc; kod šest kre}uti (2, 179) može biti i muški
i ženski gen. pl. (po dekiiruiciji osnova na i). U
Aleks. jag. star. 8, 284 ima instr. pl. kre)uti,
dakle m.; na str. 246 acc. pl. kre}uti može biti
žensko i muško. U Nauk brn. 17« ima s jednim
kre)utem (po deki. na i), dva kre)uta, kri(ut (vafa
da treba čitati kre)ut) desni i livi, sve muškoga
roda, tf'. će biti istoga i acc. pl. kre)uti. 47«.
SumiMvo je pod krenut. J. Armolušić 26, • u Mi-
kafinu, Bjelosljenčevu, JambreŠićevu rječniku; u
drugijem je m. U naše je vrijeme u Istri muš-
koga roda: Đ. Nemanić, Čak. kroat. stud. 29, ali
i ženskoga : Onoj tičini od lane sopet su narasle
krejuti. Naša sloga, god. 15, br. 85. Prirr^eri:
na kreluti. Osvetu. 8, 8; u kre}uti. 4, 20; kre-
jutmi. Zbornik zak. 1866. 870 ženskoga su roda,
i vafa da su ih pisci načinili prema r^sloven-
skome. Čudnovat je oblik kre)uta u ovijem pri-

Digitized by

Google

2. KRE^iUT

502

1. KREMEN

mjerima jednoga pisca čakavca xviii vijeka :
Vošćena kre)uta kra)a ne pomažu. M. Kuhaćević
137. Kot oral po zraku kre^uta razširi. 154.
treba li pomisliti na krejuto, n. što teško može
biti (jamačno je dvi kreluti u A. Dalmatina žen-
skoga roda, vidi sprijeaa), ili je pisac imao u
pameti dva krejuta, pa napisao dual? — Od xv
vijeka gotovo samo u čakavaca, a između rječ-
nika u Mikajinu (krejut, krilo, leto ,ala*), u Be-
linu (,ala overo ascella, membro col quale vo-
lano /arli uccelli' ,ala* 57* s prin{jerom pisca Iva-
niševiča), u Bjelostjenčevu (krejut, perut, krilo
,ala'), u Jambrešičevu (,ala*), u Voltigijinu (,ala,
ascella* ,llugel'), u Stuličevu C,ala*).

a. u pravome smislu. Kako kokoš skup}a
ptiće svoje pod kre}ute. Zadar. lekc. 4. matth.
2B, 37. Kakono kokoš skupja pipliće svoje pod
kre)ute. Bemardin 11. Krv istočena golubu
ispod kreluta desnoga. Naručn. 24t». I eto vidih
vaj, gdi jedan prijuti i jidoviti zmaj krili ga
kre)nti. H. Lučić 218. Kakono kokoš skup)a
pišćence pod krejuto. Anton Dalm., nov. test.
1, 36b. matth. 23, 37. Koliko krat sam hotil
skupiti sinove tvoje kako ptica gnizdo svoje pod
krefuti ! 1, 108b. luc. 13, 3-1. Četiri zviri,' vsaki
od i^ili imijašo šest kre|uti okolo sebe. 2. 179&.
apoc. 4, 8. Dani biše ženi dvi kre|uti kako ve-
likoga orla. 2, 192*. apoc. 12, 14. Nezmernimi
krejuti Lucifer polepetavši. P. Zoranić 9l>. Jur
krejut jedan zmaju odkrenul je (Mihovil). 76b.
Na hejmih vasiliskove roge sa aspidovimi kre-
juti nositi reĆe. Aleks. jag. star. 3, 234. Vse
ženo te krejuti imihu i nohte velike. 246. Perje
ga prikrije orlova krejuta. Đ. Baraković, vil. 37.
Pod krejuti svitla lava (mletačkoga). 189. Otvori
krejute, pitoma pavice. 269. Krejuta hitroga,
jar. 20. Nikomu (stvorejiju) letenje u krejutih
(poda Bog). F. Glavinić, cvit. 325b. Dva kre-
juta vrhu glave držaŠe. 336*. Hotili su viŠe le-
titi nego su jih nihovi krejuti mogli uzdvignuti.
A. Georgiceo, pril. 56. Kako soko kad krojute
za poletit svoe razkrili. L Ivanišević 193. Pod
krejut i pera zgrabi ga smrtni zmaj. J. Armo-
lušić 26. Rad bi časom priplut more, polijetati
bez krejuta. J. Kavai^in 63«*. Setka mu je
(pruskom orlu) srjed krejuta. 288b. Sjeme ne-
zino (travurine i drače) po vjetru se u zrak po-
diže, baš kao da krejuta (gen. pl.y pisano kre-
Jutah) imade. I. Jablanci 73. Kad nestane kre-
jut, kak će se letiti? M. Kuhaćević 102. Ali
mi daj krejute, da bi letil uza te. Jaćke. 80.
Ptičica b' letila, da b' krejut imala. 102. Mesto
ruk krejute imala je vražje. 166. Ter jo oro
razvio krejute. Osvetn. 7, 28. Glava je Mer-
kura providena krilatom kacigom a nogo kre-
Jutmi. Zbornik zak. god. 1866. 370. — Metafo-
rički. ^.ubav ima dva krejuta; krijut (čitaj
krejut) desni jest Jubav Božja, a livi Jubav iskr-
liega; nijedan človik neće moći s jedfw)im kre-
Jutem uzletiti na nebo. Nauk. bru. 17a. Ne
prostri krejuti od oholosti. 47*. Koje (sunce)
zlatimi tvojimi krejuti u visinu se zdvižeš. F.
Vrančić, živ. 10.

b. kao augmentativ. — U Belinu rječniku:
,alaccia, ala grande' ,ala magna* 57*. — nepo-
uzdano.

c. u prenesenom smislu, kao kraj ili obod
koje tjelesne stvari, ako je iole sličan pravome
krilu, vidi kod krilo.

a) na klobuku, obod, krilo, leto. — Na
Rijeci. F. Pilepić.

h) na zapadno evropskom odijelu muškom^
kaputu, fraku itd., skut, leto. — Na Rijeci. F.
Pilepić.

c) u jednoga pisca xv vijeka o oblaku,
kraj, obod (?). Kako kad tmastima krejutmi oblak
gust prikriv nebo dima, miga, gromi a hust M.
Marulić 17.

fl) dio od vojske, vidi kod krilo. — U
Bjelostjenčevu rječniku: krejut vitezov ,ala eqai-
tum, cohors turmalis, turma 1. spira equitam'.

d. u metaforičkom i prenesenom smislu,
obrana, okrife, zaštita, vidi kod krilo. Da pod
krejuti kriposnimi vašimi od svakoga zlorična
jazika zakloAen biti ću. P. Zoranić ii. Pod sje-
nom od tvojijeh krijela i krejuta. B. Kašić, nasl.
207. Primi ju (,Viiu*, k^igu), moju te, . . . pod
tvoje krejute. Đ. Baraković, vil. 19.

e. čudnovato je preneseno značene u Istri,
gdje se kaže čefadetu za pogrdu ili rug. ovako
je i u nslovenskome. KrSJut ,ala; homunculus'.
D. Nemanić, čak. kroat. stud. 29.

KRE^iUTAC, krejuca. m. dem. krejut. —U '^
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata, Siromaška ^.^
ptica ka krejuca nima. Jačke. 92.

KRE^iUTAST, adj. u kojega su krefuti, krUat .

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelo-^ — -
sfjenčevu (krejutast, krilast »alatus*) g4je se naj^^ J
pr\je nahodi, u Jambrešičevu (,alatus*), « Volti — --
gijinu (.alato* .gefliigelt*), u Stuličevu (v. krilast) ^^.
Od krejutastih živina. L Jablanci 146.

KRE(^UTI, w. (ili f.?) pl. vidi škrge, kreju^^ ^

— Jamačno je pl. od krejut. — U Vrančičevi^^ u
rječniku: krejuti od ribe ,branchiae^; u Mika ■ '^-
finu: krejuti, branče ,branchiae*; u Bjelosijen — ^^•
Čevu: krejuti ribje ,branchiae, piniiaa 1. pinnulae' ^^;
u Jambrešičevu: krejuti, ali ribje čejusti ,bran ^a-
chia'; u Stuličevu: krejuti ribni ,branchiae'.
Kako se vidi, u Bjelostjenčevu je rječniku žen
skoga roda, a u Stuličevu muškoga, po drugijen
se ne zna rod, prema krejut inože se pomisliti d^ «
je običniji muški.

KRE^iUTIĆ, m. dem. krejut. — U naše vrijent^^
u Istri, gdje ima i značene kao krejut pod «s— =3-
Krejuttć ,ala; homunculus^ D. Nemanić, čal^^^-
kroat. stud. 63. i s drugijem akcentom: kr?^^^*
Jutić. 57.

KREM, krSmena, m, vidi kremen.

KREMA^i, Kremja, m. rus. KpeM^fc., gonii gra — ^
u Moskvi. — U pisaca našega vremena i u lotz — ^-
kovićevu rječniku. Iziđe u KremaJ. Vuk, žiti- "|0
D. A. Emanuela. 10. Skupi se sveStenstvo °

Kremju. Đ. Daničić, služb. bož. 355.

KREMANAC, Kremdnca, m. čovjek iz Kr ©-

mana (vidi Kremna). ^j. Stojanović. — Akc. 9t

mijena u voc. : Kr§manče, Kremanci, i u gen. j. — ^i^^
KreraS,n&ca. — I kao prezime (u naŠe vrijeme ^-)-
Ste van Kremanac. Rat. 320.

KREMANIT, vidi kremenit.

KRKMANSKT, adj. koji pripada Kremnirsr^^<*
(vidi Kremna). Kremanska (opština). K. Jo^^^^^**
nović 164.

KREMASTICA, /. mjesno ime xiv vijeka, vi
u Daničičevu rječniku: Kremastica, u selu i
jemu je ime ,Jelen6šci* bješe ,ikiva Kremastl
crkve treskavačke. G(lasnik). 13, 371.

KREMEČAK, kremćčka, m. kao pločica š\
žvače ili sisa za kašaf, načinena od šečera ijeČ==^-^^
ili drugoga čega, te je slična kremenu. — Up^ ^^
je dem. kremen. — V Vukovu rječniku: ,katar:^*"A
zettel^ .9 dodatkom da se govori u Srijemu.

1. KRŽMEN, krSmena, ifi. silex (Acidum s^:rJi'
cicum), tvrdi kamen, iste sastavine kao hjelut^i
što se upotreblava od davnina za kresale p/*//««'
ognilom. — Akc. kaki je u gen. sing., taki j€ u

idi

/

Digitized by

Google

1. KKElVrEN

503

KREMENI, c, nj.

ostalijem padežima^ osim nom. i ace, sing.f loc.
sing. krem^nu, gen. pl. krein^n&, daty instr., loc.
pl. krem^nima. — Osnova je praslavenska kro-
men, a praslavenski je nom. sing. bio kreiny. —
Da je praslavenska riječ, vidi se po stslov. kromy,
rus. KpeMBHb, češ. kfem, kfemeii, pol. krzemien,
7?a ima i lit. krams (Miklošić). — Oblici su ja-
mačno bili kao kod kaiuon (vidi 1. kamen, 1\
ali se nalazi još samo nom. sing. krem (isporedi

1. kamen. I, 1, c) u Crnoj Gori; naj stariji oblik
kremi samo jedan put u pisca Čakavca xvii
vijeka^ vidi treći primjer kod b, a), i tu je okr-
neno i (naštampano je kam^ s apostrofom) pred
vokalom ; u knizi pisanoj crkvenijem jezikom ima
i loc. sing. s nastavkom i (vidi naj prvi primjer
pod b, a)). — S nom. sing. kremen u Mika\inu
rječniku (,silex'), u Belinu (,9olce, specio di piotra
durissima' ,silex' 666*; ,pietra focaja' ,p3'^rite3*
564b), u Bjelostjenčevu (kod kamen : kamen Živec
ali drugi iz kojega se ogeii krešo, kremen ,chalix,
pyrites, lapis vivus, igniarius'), u Voltigijinu
(griješkom kremer ^focaja* jfouerstein*), u Štuli-
čevu (,silex'), u Vukovu (,der feuerstein* .pjrites*).

— oblik krem između rječnika nahodi se u Vu-
kovu: (u Crnoj Gori) vide kremen, a u primjerima:
S. ^^ubisa, pi'ip- 270; Srp. zora. ^od. 2, sv. 1, str.
8. — Treba dodati radi nekijeh primjera, da se
prije mislilo a i sada vafa da većina naroda
misli, kao da vatra stoji u kremenu i goni se
napofe kresanem, a ne da se nado od udarca
usija.

a. uopće, lieki primjeri moiebiti pripadaju
pod b, a). I u kremen pritvrdi svoj se trup sa-
tvori. M. Vetranić 2, 120. Kako iznutra kremen
kami vazda gori a iz van stine. A. Ćubranović
151. U kremenu ogan, u Petru ogan duha sve-
toga. S. Margitić, fal. 87. Ivan Bata koji kd
grad vrh kremena sjaše zdrakom od plemena. .1.
Kavai^in 114a. Iz tavna kremena i studena če-
lika porađa se goruća vatra i sjajna. F. Lastrić,
test. 279b. Kako su tilo moje kako kremen bici
i mamuzama kresali. Đ. Bapić 294. Neki misle
da vino na kremen udara. P. Bolić. vinod. 1, 249.

b. kao mala Četoerouglasta pločica, koja se
udara nadom, i tako se kreše vatra.

a) uopće, kad se kremtn drži u jednoj ruci
s trutom ili drugijem Čim Što se hoće zapaliti a
u drugoj nado (ognilo) kojijem se kreŠe. OgbAb
s'Lkrbveni vb krdmeni (-d- stoji s toga što pisar
miješa dio) železomb izgonitb se. Stefanit. star.

2, 284. Kremen, ogi\ilo i trud. M. Divković,
bes. 549b. Kako krem* ogiiilom naporno gdo
kreše. Đ. Baraković, vil. 281. Za me plamen iz
kremena, drvo iz gore vadi zima. I. Gundulić
245. Ognilo udara kremen i vadi vatru. M.
Badnić 458^. Kako iskre iz kremena pospu i
vatra, kako se masatom udari ... F. Lastrić.
ned. 219. Blagosov vatre iz kremena izkresane.
I. Velikanović, uput. 1, 499. Iz kremena ogan
ukresati. J. Rajić, pouč. 2, 45. Traži ognilo,
krem, usjeku, sumpor. S. ^jubiša, prip. 270.

h) u spravi na starijem puškama za upa-
livane praha. Prigledajte puškam kremenove.
Nar. pjes. juk. 297. Hazur puška bez kremena.
Nar. posl. vuk. 339. (Crnogorski) narod živi na
kremenu od puške. S. H^ubiša, prip. 126. Oba
kremena skoče iz olovnice, a puške izdadu. 186.

— / ovaj primjer pripada amo gdje kremen stoji
kao materijalni supstantiv, ali znači gotove kre-
mene za pušku: Opraviti praha i olova, iz Si-
listre oštroga kremena. Nar. pjes. vuk. 4, 313.

c. radi tvrdine kremena i negove osobine (po
narodnom mišfenu) da je pun vatre, upotreblava
ga narod u govoru kao uzor snage, zdravfa itd.

Fri£ak kao kremen. Nar. posl. Tok. 889. Živ
kao krem. Srp. zora. god. 2, sv. 1, str. 8. Bio
sam zdrav kd kremen. M. Pavlinović, rad. 156.
2. KREMEN, m. mjesno ime, uprav je ime br-
dima, te će biti ista riječ što 1. kremen.

a. u Hrvatskoj. — U Vukovu rječniku: pla-
nina u Krbavi. — brdo u si unskoj rogementi i
na nemu crkva sv. Nikole. — Vrh između Bruvna
i Mazina u Lici. M. Medić. — Kremen gorici i
đoni, dva sela u Hrvatskoj u županiji niodruSko-
rijeČkoj. Razdije}. 54. — Od xvii vijeka. Kremen
grad na Hrvatih. P. Vitezović, kron. 191. —
Amo pripadaju i ova dva primjera: Kad spa-
doše u Kremen dolinu. Nar. pjes. juk. 824. Kad
su Turci Kremen porobili. 413.

b. u Srbiji, a) planina u okrugu topličkom.
M. Đ. Milićević, kraj. srb. 350. — b) brdo u
Zaovinama, u okrugu užičkom. \i. Stojanović.

KREMEN AC, Kremćnca, m. mjesno ime (uprav
dem. kremen, ali nemam primjera za ovakovo
gnačene).

a. zaselak u Hercegovini. Schem. herceg.
1878. 168.

b. I« Hrvatskoj (kajkavski Kremenec), za-
selak u županiji zagrebačkoj. Schem. zagr. 1875.
202.

c. u Srbiji, a) planina u okrugu jagodin-
skom. M. Đ. Milićević, srb. 176. — b) mjesto u
okrugu kruševačkom. Niva u Kremencu. Sr. nov.
1875. 779. — c) mjesto u okrugu vafevskom. Niva
u Bjremencu. 1865. 565.

KREMENAST, ac^j. u kojemu ima mnogo kre-
fneifia. — U jednoga pisca našega vremena, a iz-
među rječnika u Stuličevu (,silicibu9 abunđans*).
Neka kremenasta zem|a. M. Pavlinović, rad. 26.

KREMENA V, adj. samo u Stuličevu rječniku
uz kremenast.

KREMENCU A,/, novac (uopče? ili ^ki oso-
biti? zlatni?). — Drugi dio od riječi kao da je
od nem. miinze, te va}a da postaje od liem. oou-
rantmtinze. — Samo u jednoga pisca Slavonca
XVIII vijeka. Zavitam se da ću ubozim razdiliti
sto kremenoija, ako moj otac od bolesti ozdravi.
I. Velikanović, uput. 1, 482. Da bi tko sto kre-
mencija ukrao, mlogo veće sagrišio bi, nego da
bi samo jednu kremenciju ukrao ; ako bi oni
broj zlatnih kremeooija ukrao od čovika siro-
maha, mlogo težji učinio bi grih, nego da bude
ukrao od bcgatca velika. 8, 85.

KREMENČAK, kremenčka, m. vidi kremenčić.

— U naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Mene
su junaka ^z kremenčka 'skresali. Jačke. 40.

KREMENČIĆ, m. dem. kremen (uprav dem.
kremenac, vidi Kremenac). — U ViUcovu rječ-
niku.

KREMENČINA, /. augm. kremen. J. Bogđa-
nović.

KREMENI, adj. siliceus, koji se sastoji iz
kremena. — Postaje od osnove kremen nastavkom
bn, te bi praslavenski oblik bio kremenbni*; pošto
ispane b, u našem jeziku od dva n ostaje jedno.

— Riječ je praslavenska, isporedi rus. KpcMeHHuii,
ćeš. kfemenny, po}. krzemenny.

a. u pravom smislu. Kam kremeni. I. Đor-
dić, pjesn. 212. Ki je meni sažgal kremenu
kuku. Nar. pjes. istr. 4, 16. Tavan iz okruglog
kremenog peska složen. P. Bolić 1, 101.

b. metaforički, o če}adetu, tvrd kao kremen,
jak, či>rst. Ali naš kremeni Arbanas upregao u
intove dva žerava. M. Pavlinović, razl. spisi. 64.

c. kod mjesnijeh imena.

a) Kremena Gorica, mjesto u Hrvatskoj.

Digitized by

Google

KREMENI, c, a).

50i

KREMSKl

— U latinskom spomeniku xiii vijeka. ,Prima
meta sancti Geor^i inoipit de Cremena-Gorioa'.
Mon. ep. zagr. ikalč. 1, 118. (1258).

h) Kremena i&iva, saselak n Hercegovini.
Schem. ragus. 1876. 59. ne znam jeli isto što
Kremeni Do, vidi c).

c) Eremeni Đo, saselak u Hercegovini,
Statist, bosn. 123. — ispoređi h).

EHEMENICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
pirotskom, M. Đ. Milićević, kra]. srb. 284.

EBEMENIČANI, m. pl. ime plemenu u opHni
Policu u Dalmaciji. — Ako ima jednina^ oblik
joj je Eromeničanin. — xiv vijeka. Ima(ju) biti
tri suđci zakletveni o(d) trih (ple)inen : Jedno od
Eišemiri, drugi od Limi(ć), a treto (od) Ereme-
ničani. Stat. po}, ark. 5, 243. S vo)om svega
brastva EremenK^ih. 302.

EEEMENIČEI, ačfj. koji pripada Kremenici.

— U naše vrijeme. U 11 sati otet je klisarski
položaj a u 12 kremeniftki. Bat 18.

EBEMENIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 83.

KREMENTJA, /. ili porez uopće, ili nekakav
osobiti porez. — Cf naše vrijeme u Bosni. Božja
vjera! i skoro smo makli hraniteje iz jarmova
prve, dok smo carska kremeniju dali. Osvetn.
1, 22. S toga traga mahnuli se Turci, pa na
brdska sela najahali, po i&ih režu dvije kreme-
nije, ar i tamo gore nabasali, vele }udi: ,Nije
kremenije, rade djecu u vojnike damo, no za
otkup blago posmicamo'. 5, 25.

EBEBiENIŠ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cmoriječkom. iSriva na Eremenišu. Sr. nov. 1874.
415.

EBEMENIŠTE, n. mjesto puno kremena. —
U Stvlićevu rječniku: ,locus silicum'. — Tkao
ime mjestu u Srbiji u okrugu rudničkom. I^iva
u EremeniStu. Sr. nov. 1873. 227.

EBEMl^NIT, adj. pun kremena, ili u kojemu
ima kremeiia, ili koji se sastoji iz kremena ili
kremeiha. — Od xvii vijeka , a između rječnika u
Mikajinu (kremeniti ,sicilibus plenus') u kojemu
se naj prije nahodif u Belinu (,luogo di pietr«
focaje' ,pyritibu8 plenus* 564l> ; kremanit što stoji
jamačno štamparskom grijeŠkom mj. kremenit
,di selce' ,8iliceus' 666^), u Stulićevu (v. kre-
menast). Eremeni tu zem}u miluje (vinograd).
J. S. Bejković 76.

EBEMENITAST, adj. samo u Stulićevu rječ-
niku: V. kremenast.

EBEMENITAV, a^;. samo u Stulićevu rječ-
niku: V. kremenast.

EBEMĆNIV, adj. samo u Stulićevu rječniku:
V. kremenast.

EBEMENOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Sava Eremenović. Nar. pjes. petr. 1, 355 (među
predbrojnicima) .

EBEMENSEI, adj. koji pripada Kremenu,
vidi 2. Eremen, a. Kad su Turci Eremen po-
robili, kremenskoga kraja pogubili . . . Nar. pjes.
l'uk. 413. Ead su bili uz polo kremensko . . .
418.

1. KBEMEI^AČA, /. puška na kremen. — U
naše vrijeme u Lici. Staru pušku na kremen
zovu ,kremenaČom'. J. Bogdanović. — Mislim
da sam čuo i u Dubrovniku. P. Budmani.

2. EBEMEI^AČA, /. ime mjestima u Srbiji,
a) u okrugu kragvjevačkom. Niva u EremenačL
Sr. nov. 1868. 475. — b) u okrugu krajinskom.
Niva u Eremei^ači. 1874. 287.

EBEBCEl^AE, kremeAika, m. vafa da uprav
MnaH: kamen što se sastoji is kremii^ ili u ko-
jemu je mnogo kremeika. — U naše vrijeme.

a. vafa da je pravo snaiei^ u ovom pri-
mjeru: Na jedan kraj mu se dedlo kremei&aka,
pa kad se peo ugrijala, kremeiie popucalo. M.
Pavlinović, rad. 24.

b. kao mjesno ime, Ereme^ak. Brod na SavL

— Orehovioa u Zagorja. D. Hiro.

e. II prenesenom smislu, iejade ivrsio, jako
(u moralnom smidu). Bio je pošte Aak i kre-
mei&ak. M. Pavlinović, rad. 46.

EP^Bi^I^, n. eoll. kremen. — ispoređi ka-
mei^e. — Mogla bi biti praslavenska riječ, jer i
u češkom jeziku ima kiremeni. — U našemu se
jav}a od xvii vijeka; između rjeinika u Vukovu
(,die fouersteino' ,pyritae')* Svrha rijeka Bag-
datskije ondekar se posadismo, i plačaći sporni-
]&asmo se od tebe, o Šionu . . . Na kremeiia koje
bijaSe nasred Bagdata objesismo naSe sprave od
spijeva6a. M. Badnić 121*. psal. 136.. 1—2 (pisac
je pročitao ,silicibus' n^. ,8alicibus; a ,Babyloa'
mu je Bagdat). Poni6e mu (sijaču) stijei&e i kre-
meiie. Osvetn. 1, 2. Dv^e puSke male 6to mu
klete bez kremena pale. 2, 152. PaSa je davao
praha, olova i kremena. S. !^ubiSa, prip. 155.
Ead se peć ugrijala, kremeiie popucalo. M. Pa-
vlinović, rad. 24. — GrijeŠkom u množini. Obe
one brez kremeAa (,kremenjah*) p&le. Nar. pjes.
juk. 167.

EREMER, m. vidi 1. kremen. — U Voltigijinu
rječniku : »focaja* ,feuerstein'. — Jamačno je po-
greška, ako i nije štamparska (,kremer, ra', dakle
dva puta stoji r n^. n).

EBEMI, vidi 1. kremen.

EBEMtČAE, kremička, m. dem. kremen, ali
uprav dem. kremik. — ispoređi kamičak. — Akc.
se mijeika u voc: krSmfćku, krSmfčki, i u gen.
pl. kr^mi6&k&. -— U Vukovu rječniku: vide kre-
menčić. — Može biti i praslavenska riječ, ispo-
ređi po(. krzemyczek.

EBEMIĆI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
kruševačkom. E. Jovanović 182.

EREMIE, m. dem. kremen. — ispoređi kamik.

— Riječ je praslavenska (krernjki*), ispoređi
stslov, kremjk-b, pof. krzemyk. — Samo u jed-
noga pisca čakavca xvji vijeka, i u jednoga DaU
matinca xix. Ili se dlitom izdilajut a kremiku.
M. Alberti 280. Miješai^e kremika s lonfiarskom
crjenicom. M. Pavlinović, rad. 26.

EREMIN, m. ime selu u Hercegovini. Statist
bosn. 112.

EREMNA, Eremana, n. pl. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu bai^olučkom. Statist,
bosn. 87. (ne znam jeli ovdje Eremna /. sing.,
ali mislim da nije).

b. selo u Srbiji u okrugu uŠičkom. E. Jo-
vanović 164. Meni je tr«^balo još to veče stići u
Eremna. M. Đ. Milićević, zim. već. 190. Li-
vada u Eremnima. Sr. nov. 1861. 20.

EREMNAČA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
krajinskom. Vinograd u Eremi^aći. Sr. nov.
1875. 134.

EREMSEI, adj. u jednoga pisca dubrovačkoga
XVII vijeka, po svoj prilici znači: koji pripada
Krimu (Erim se i sad u Boci kotorskoj zove
Eremija). Srce kra}a kremske strane tatarhana
Oritrijesa. Qr. Palmotić 2, 284. Eremskoga sa
tatarhana Oritrijesa ovo sprave. 2, 801. U krem-
sku ću ii\x državu vrh og^enijeh kola odnijeti.
2, 814.

Digitized by

Google

KREMUČ

505

KRENUTI, 1, a, a) na).

KBEMUČ, m. lučica, luHna, lieka hifka. Kre-
mu6 (Kosmić), Kremul, alliaria (Par6ić), AUia-
ria ofaoinalis ĐC. B. Šulek, im. 171.

KKEMUŠ, m. vidi kremnć.

KB£n, kr^na, m. vidi hren. Kren, raphanos
sylvestris (u mleta6kom rakopisu), Armoracia
rosticana (Vodopić), v. Hren. B. Šulek, im. 171.

— I 14 naie vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

— Eren divji, iberiđe (u »ii&skom rukopisu), Le-
pidium iberis L. B. Sulek, im. 171. — vidi kod
hren.

KBENAČKI, a4j. koji pripada selu Krenti.
KrenaČka (opština). K. Jovanović 114.

KBENĐULA, /. neka hifka, mliječ. Krendula,
cataposia minore, lathiri (8. Budmani), Euphorbia
lathjris L. B. Šnlek, im. 171.

KBENICA, /. jesero isa Gorice pod Imoskim
u Dalmaciji. Pripovijedaju da su se tu prosjeli
Gavanovi dvori. Đ. Đaničić.

KEENIKOVIĆ, m. prezime. — U nose vrijetne,
Sem, prav. 1878. 90.

KRENITEL, m. onaj što krene (kreće, po-
miče), — U Vrančičevu rječniku: , motor'; u Be-
Unu: ,motore, quegli che move' ,motor* 501^; u
Voltigijinu : ,motore, movitore' ,bew^er' ; u Stu-
ličevu: v. kretalac. — nepouzdano.

KRENKA, /. vidi krinka (bUka). Krenka (Sa-
b)ar), V. Krinka. B. Šulek, im. 171.

1. KBENTA, /. kvaka (u bravi) na vratima.
u KruSevcu. L. Đorđević. — u Uzicu. T. Ibrovac.

2. KRENTA, /. selo u Srbiji u okrugu kne-
ievačkom, ^ Jovanović 114.

KRENtrĆE, n. djelo kojijem ko ili što krene
ili se krene. — Stariji je oblik krenutje. — It-
među rječnika u M^finu (vidi kod g:anuće), u
Belinu (krenutje ,ai^tamento, agitatione* ,agitatio'
52b; ,moto, movimento* ,motus' 501^), u Volti-
gijinu (krenutje ,mo88a, movimento' ,bewegung')i
u Stuličevu (krenutje ,motio, motus').

«. krenuti Mnači ito i ganuti, maknuti. —
ispoređi ganuće.

a) u aktivnom smislu, djelo kojijem ko
krene, au) u pravom smislu. Tužno dijete drugi
bijeg od života ne davaše nego samo od ruka i
glave veoma slabo koje krenuće. B. Zuzeri 143.

— hb) u prenesenom, duhovnom smislu, vidi ga-
nuće, a. Ona koja svjetlosti vrhnaravnom i s kre-
nućima unutmijem budi na dobra djela. Đ. Baiić
280.

b) pasivno ili refleksivno, djelo kojijem se
ko Hi što krene. €Ui) u pravom, ^elesnom smislu.
V jedno krenutje od oka. Zborn. 50^. Ako je
vjerovao u krenutje od letudtijeh živina. B. Kašić,
zrc. 34. Koje (suze) bez krenutja ili od očiju ili
od obraza toćahu se iz očiju. ifi. 84. Raspre-
mivajuć hod i krenuća zvijezda. S. Rosa 163^^.
Ali srce, ke ne vara, čim dohodne sluti česti,
Korevskoga gospodara svijem krenućem noj na-
vijesti. P. Sorkočević 580». — bb) u prenesenom,
duhovnom smislu, vidi ganuće, b, b). A drugo
svako ti protivno krenutje, smisliv mii slabu put,
na pamet no stavi. N. Đimitrović 84. Po ga-
nutju i krenutju put liega (Boga) užeženu. B.
Gradić, duh. 66. A to on čitaše s tolicijem kre-
nutjem od {ubavi. B. Kašić, ii!^. 15. Protiv
žalim krenutjem vojevat. A. Georgiceo, nasl.
132. Elrenutja smiri od puti. B. Betera, ćut. 53.
Ja cijenim da će u vrijeme ove besjede množi
od vas biti oćućet različna krenutja. Đ. BaSić
194. Jakos prema odmetnijem krenućim mojijeh
8Yevo)a. L. Radić 32. Neuredna krenuća mo-

jijeh ćnćenstva. 95. Ali ko je svjedok unutr-
lUjeh duhovnijeh krenuća, misli, požuda? A.
Kalić 150. U istinu proifiti, zagledaj, prokufiaj
sva ostala krenuća u nami. 262. Podžižci ne-
urednijeh krenuća. 427. Tim protivuijem kre-
nućima odoljeti jer ne može, gine riječ joj na
ustima. P. Sorkočević 580b.

b. krenuti znači : dotaknuti se (objekta), pip-
nuti. — Vala da je ovako značeAe u ovom pri-
mjeru: Velike štete i sla koje su učinile (iene)
dušama liih pogledi, hodom, govorenjem i dru-
ži jem stvarima, i krenutjem od £ih nepočtenijeh
i sramotnneh telesa. I. Držić 406.

KRENU8TV0, n. vidi krenuće. — Ispalo je
t ispred st. — U Stulićevu rječniku uz krenutje.

— nepouzdano.

KRĆNUTI, krenem, pf. učiniti da što ne ostane
na mjestu gdje je do onda bilo, maknuti, po-
maknuti (drugo znaČeike vidi kod 2). va^a da je
kao što Miklošič misli, n^; starije znaČeAe bUo:
okrenuti, obrnuti. — -e- stoji v^. ikegdcMega ^.

— Akc. kaki je u praez. taki je u impf. krSA&h
(koji je pozve neobičan, ima samo kred&Se. F.
Vrančić, živ. 49) i u part. praet. pass. krenut;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf.^ osim
oblika aorista krStoh (vidi dafe). — Eiječ je
stara, ispoređi stslov. kr§ni|ti, rus. KpaH^Tk (piše
se i Kpen^Tb). — Korijen je krent (vidi kod kre-
tati); t ispada ispred n, ali moie ostati u aor.
bez nu, te su za ovo vrijeme dva oblika krenuh
f kretoh (kretoše. Nar. prip. vuk. 60—61; Đ. Đa-
ničić, is nav. 3, 1 ; sud. 20, 33). — Između rječ-
nika u Vrančičevu (,movere'), u Mikajinu (kre-
nuti, ganuti ,moveo'), u Belinu (,muovere, dar
moto' ,moveo' 502,^), u Stuličevu (,movere, oom-
movere, turbare, agitare'), u Vukavu (n. p. drvo,
kamen ,bewegen, von der stelle bringen' ,moveo'.
cf. pokrenuti).

1. u značei^u sprijeda kazanome.
a. prelazno.
a) aktivno.
€Ui) objekat je Što neiivo. cumu) uči-
niti da što dafe ne ostane na mjestu na kojemu
je bilo, nego da prijeđe na drugo mjesto, Hotihu
odvaliti kamen; nikakor ne mogahu ga krenuti.
Ivan trog. 14*. On tu ploču krene i izvali. 14b.
Gospodar dotura kola pa otkopaju vrata od po-
druma i krenu blago kućL Nar. prip. vuk. 15.
Kad se posumrači, a ti kreni galiju. Nar. prip.
vuk. 87. Brat djevojčin sjede na skrii&u i ne da
je s mjesta krenuti. Vuk, kovč. 51. Mahom mu
je (difku) sa ramena krenu. Osvetu. 1, 72. —
bbb) učiniti da se objekat fufa, ne ostavivši
mjesta na kojemu stoji. A kada jedan ćuh krene
lis ali vlas, mni mi se, da ja čuh od usti tvo'
jijeh glas. N. Na)eŠković 2, 17. Vihar puhnu,
gori krenu grai^e. Osvetn. 3, 157. — Ne znam,
koji trud bi veći, aV izmirit siiie more, al' kre-
nuti tvrde gore ... Đ. Baraković, vil. 189. I
žmiri sve more, i rike ne čin^ teć, i kreni sve
gore . . . 378. Kamenite krenut gore, rijeke
nazad obraćati. G. Palmotić 2, 302. (u sva ova
tri primjera moie biti značeiie iboo kod aaa)).

— Svu mu kulu iz teme}a krenu. Nar. pjes.
vuk. 4, 448. — Koliko je lako udario, vitu jelu
iz korena krenu. Nar. pjes. vuk. 3, 37. Udrila
je palčom i papučom, dva joj zdrava salomila
zuba, a četiri iz teme}a krenu. Nar. pjes. herc.
vuk. 181. — ccc) objekat je dio ludskoga tijela
što onaj čije je tijelo pomiče Hi okreče (u trećem
primjeru). Odkle ne bi on veće krenuo nogu.
B. Kašić, fran. 137. Oni (hudobe) imaiu vlast
za krenuti umore i krv od onijeh nemoćnika.
M. Orbin 90. Afir pleće prama vatri krenu.

Digitized by

^uogle

KEENUTI, 1, a, a) aa).

506

KRENUTI, 1, a, bj aa).

Osvetn. 1, 21. — kad je objekat oko, moie se
shvatiti u metaforiikom smislu, Mo)u te, pozri
vred, milosno oko kren\ Đ. Baraković, vll. 283.

— mogu amo pripadati i primjeri u kojima je
objekat stupaj (kao noga). Gospode, naprijed ja
ne mo£ru nikada jedno/o^a stupaja krenuti od truda.
N. NajeSković 1, 317. (metaforički) Nu istom
na put dobar tako krenu stapaj od pameti, a
otac ga bla^ sreta pun dobroto vječne. I. Gun-
dulić 251. — fhld) kad je objekat kiša, grad itd.,
krenuti dobiva osobito enačene: učiniti da pada.
Krenuti gr&de, krupe . . . J. Banovac, blagosov.
244. Ako (magla) rosu krene . . . Osvetn. 2, 120.

— eee) kad je objekat djelo ili djelovai^e, u pre-
nesenom smislu: činiti da se pomakne, dn traje^
da napreduje^ započeti, potaknuti. I nanovo
krenuo list ,Napredak^ M. Đ. Milićević, pomenik.
3, 386. Ali Aga da razgovor krene . . . Osvetn.
1, 64. — fff) kad je objekat duševno ili tjelesno
Osječane ili stanef u prenesenom smislu: tičiniti
da se u kome pojavi ili probudi onakovo Osje-
čane ili stane, isporedi ganuti, f, b). Krenut i
probuditi avetijem ovijem riječmi nepomstvo. A.
Gučetić, roz. mar. 109. — Milosrdje kreni. Đ.
Baraković, jar. 121. — o tjelesnom osječanu. Kre-
nuvši mu stuženje radi onoga smrdećega gnoja.
B. KaSić, fran. 19. — fff/f/) kad je objekat sreo,
pamet itd., znaČene je preneseno i mctoforičko,
jer se one riječi upotreblavaju za samo če(ade,
te odgovara značenu kod bb) eee). Krenuti srca
naj oporija i naj tvrđa. I. M. Mattoi 8. Ni one
ne krenuše negovo tvrdo srce na pokoru. Đ.
Bašić 194. Za da pamet nasu krenu, da se gane
i ustane. V. Došen 185l>. — hhh) krenuti mje-
nicu na koga, vidi kod kretati. Krenuti, merc.
(prenijeti) .giriren (wechsel)*, tal. ,girare'. B. Šu-
lek, rječn. znanstv. naz. Krenuti mijenicu na
koga .giriren einen wech8el an jemand'. Jur. pol.
torminol. 254. i u Popovičevu rječniku kod giriren.

bb) objekat je čefade ili čefad. aaa)
maknuti^ pomaknuti, kao kod aa) aaa), u naj
uiem smislu, samo fizičnom silom, vlačeći ili tis-
kc^uči. Bise iieki . . . Čovjek . . . uljezši u nega
hudoba . . . množi }udi inokupno ne mogahu ga
krenuti iz mjesta gdi on htijase o$<tati. B. Kašić,
i]&. 72. Staviše ruke na nu (na svetu Luciju),
ali Čini Bog da ju ne uzmogu krenuti, tako da
nijedna sila od judi ni od mnozije volova ino-
kupno ne biše dosti za krenuti ju iz mjesta gdi
ona staSe. per. 197. Ja me kreni ja da te okre-
nem. Nar. pjes. p<*tr. 2, 5t4. (u ovom primjeru
može biti isto što okrenuti). - bhb) učiniti da
se što miče uopče. Već sam nesta\ voć poginuf"/),
već nije srca ko me krene. I. Ivanisević 218.
Karađorde je muljevitom brzinom krenuo iz sna
srpsko pleme. M. Đ. Milićević, pomenik. 2, ^'i.*).
(ovaj primjer može pripadati pod cee), ali u
metaforičkom smislu). — rrv.) učiniti da objekat
ne može ili ne smije ili ne htjedne ostati na
mjestu gdje je bio. mjesto je u širem smislu: kuća,
selo, grad Ud. Pripovijeda se kako su |udi iz
nekakvoga sela tužili i krenuli između sebe su-
bašu Što nije šćoo s ni ma da se miješa i lijepo
razgovara. Vuk. poslov. 85. Ako li bi koja (dje-
vojka) otišla (drugome u službu), gospodar je
imao vlast na silu je odonud krenuti i k sebi
dotjerati, rječn. kod sf>rava. Da bi ga iz Biograda
Sto prije krenuli, prav. sovj. 52. Aga može svo-
jega kmeta sa svoje zemje i iz kuće krenuti kad
mu je voja. živ. 255. — ddd) mjesto je u širem
smislu kao kod ccc). i značene je: učiniti da
objekat ne ostane na mjestu i udafi se, ali se to
udafivane shvača kao početak micana, hoda
s onoga mjesta na drugo, naj češče je objekat

vojska. — između rječnika u Vukovu (n. p. vojsku
,das lager auf brechen' ,castra movere' » primje-
rom iz narodne pjesme: Krenu vezir silna mnogu
vojsku). Kupi svato sve Drekaloviće, vikntđecu
sve Vasojeviće, kreni đecu do zelena liima. Nar.
pjes. vuk. 2, 535. Već ti kreni mlogu silnu
vojsku, kreni vojske dvanaest hijađa. 3» 59.
Krenu Četu Komnen-barjaktare. 3, 176. N>k
ustane Zeko bujubaša, i nek krene golaće ju-
nake. 4, 204. Po Una krenu Moj si je sinove iz-
rai|eve od mora crvenoga. Đ. D.iničić, 2mojs.
15, 22. Turska je krenula na Srbiju svu svoju
vojsku. M. Đ. Milićević, škol. 96. — i ovaj pri-
mjer amo jmpnda a ne pod eee), jer se u ri^Jiiii
misli na pravo micane. Mrtve nose, i dognaše
ovce, a krenuše braću da kopaju. Nar. pj«s. vuk.
4, 124. — eee) u pretiesenom, duševnotn smidu,
učiniti da se duša u objekta iiekako pomjeri, tidi
ganuti, f, a), subjekat može ne biti čelade. — i.r-
među rječnika u Belinu (,muovere, cio^ commo-
vere o persuadere' ,movoo* 502b). Da mene ne
krene nijedna tašćina. A. Georgiceo, nasl. 238.
Kako ih vo}a krene. A. Vita)ić, ist. 265*. Zledi
duše opet krenu kad se uzroci ne odrenu. J. Ka-
vanin 544«. Ako vas nijo krenulo negov»> ustr-
pjonstvo. Đ. Bašić 67. — kad se izriče tijelo iU
stane na koje se odlučuje objekat, to se moie iz-
reći : podložnom rečenicom s da. Koji su »a
s molitvom krenuli da ih slijedi pomagati. Đ.
Bašić 77. Ako vas ne može krenut Božija slava
da stupite pred ispovjednika. 123. Drugo me je
nešto krenulo da ti pišem. M. Đ. Milićević, zlosel.
130. — infinitivom. Neka te no krene Činiti ni-
kakva dila dobra izpraznost. M. Bađnić 34*. —
supstantivom ili zamjenicom u acc. ,-s prijedlogom
na. Na to mene krenu i silova nečasna nescina.
B. Kašić, per. vi. Ter me tvoje rad miline na
tvo^e svete pute kreni. A. Vita)ić, ist, 8«. Za
veće vas krenut na ovo djelo bogo)ubno. D.
Bašić 105.

ec) objekat je životina. za naj ui^
značetie (isporedi bb) aaa)) nemam nijednoga
primjera, često se upotrebfava kao odagnati, istje-
rati, u sličnom značenu kao kod bb) ddd). ali
s nekijem razlikama, fuia) o životiiki na koj'j
se jaše kaže se kad je čovjek jašući na ft^j
odažene^ na put. A kad Marko saslušao reČi.
krenu Šarca, ode niz Kosovo. Nar. pies. vuk.
2, 421. Krenu koAa svom bijelom dvoru. Nar-
pjes. marj. 118. — hbb) o stadu, kad ga čobanin
iždene iz kojega mjesta na put, hodeči za nim
Kad pođoše i kretošo ovce, Čoban putem jedn«k.>
veseo. Nar. prip, vuk. 60—61. — cee) o dicfoi
životitii, kad je lovac ili pas ili hajkači istjeraju
iz mjesta gdje stoji sakrivena da je mogm loviti
— u Vukovu rječniku (n. p. zeca ^aftreiben'
,excito* 8 primjerom: Krenuo sam danas Uri zeca,
pa nijednoga nijesam mogao uloviti, t s drugijem
iz narodne pjesme: Zavikase po gori hajkači i
krenuše zvijera arslana). Ti zametni hajku u
planini, pa ti kreni zvijera arslana. Nar. pje^
vuk. 2, 44. Ko košuta pred jelena draga, k^l
ih vižli na ždrijelo krenu. Osvetn. 1, 32.

b) neprelazno (drugačije nego kod «'''
ono što je kod a) objekat stoji u instr.

aa) značene je kao kod a) aa) aa'if-
Da toli ni grana ni snaga nije dosti za krenu*
jednime kamenom? F. Lukarević 106. Ti m^
d&^j) vlas i moć kamenom ovime da mije krenn:
moć. 106. I polugom teškom jednom i»k* kre-
nut pločom. P. Kanavelić, iv. 548. Ne nahodahu
načina ni za krenuti tom stijenom. I. f>ordif.
ben. 109. — Uši ti ćo odkrknuti, i moći ć«^ t»-*
čuti, gdi slamicom vjetar krene. M. Pelagnnovic

Digitized by VjUOV IC

KRENUTI, 1, a, ft; aa).

507

KRENUTI, 1, a, c) dd).

200. — Kako čovjek lagahnime bijele od kAige
listom krene. P. Kanavelić, iv. 551. — Jedna
moSe jednom iglom krenuti. J. Banovac, pred. 50.
hh) učiniti da se miče tamo i amo
08taju6i na mjestu^ da se lufa; stresti, vidi a)
aa) bbbj). — aaa) uopće. Da stanu avi vitri ter
vlasom ne krenu. Š. Menčetic^ 30. Prvo treŠiia
silna priđe, ter svom zem}om jako krenu. I. Gun-
dulić 79. Koji bi stali na kraj i^ega (blata) če-
kajući anđela da krene vodom letećom. Đ. Bašić
194. — amo moie pripadati i ovaj primjer^ jer
se čefad u kolu miiuj a ne treba da se cijelo kolo
pomiče sa svoga mjesta: Kolovođa, diko naša,
okom treni, kolom kreni. Nar. pjes. vuk. 1, 176.
— bhb) u instrumentalu je dio tijela ili cijelo
tijelo samoga subjekta, (kad je glava, krenuti
moie enačiti što i zaklimati, poklimati). Glavom
ne krene vilenik. Đ. Baraković, vil. 2()3. Sliša-
jući to Artemio, krenu glavom, govoreći . . . F.
Glavinić, cvit. 174*. Krenuti glavom kazajući
da ne ^adnuto, abnuo^ J. Mikala, rječn. Ovo je
ubojstvo još lasno, zaSto za ubit će)ade u po-
štene, dosta je glavom krenut, okom namignuti,
prstom ganuti. J. Banovac, razg. 118 — 119. vidi
i eec). — (Bog) triS prisvijetlijem krenu ćelom, . . .
i triŠ čini tezijem djelom ^da se nebo sve zatrese.
6. Palmotić 3, 180». — Ne krenuvši obrazom.
B. Kašić, fran. 99. — KoA obrtan sa svih stran
kud mu rukom krene. B. Krnarutić 8. Biše iz-
štetio desnu ruku, da š liom (grije^kom s prije-
dlogom s) krenuti ne mogaše. And. Kačić, razg.
135. — Ako okom krenete, podhibno sve je toj.
F. Lukarević 28. Ne smiv okom da gdi krene.
243. Cudeć mu se ki ga vide gdi ne krene svojim
okom. Đ. Baraković, vil. 186. Neka pruži ruku,
neka Aom krene, viditi će da se i u ogledalu
pruža i kreće ruka. A. Kanižlić, utoč. 117. —
Ne smije uhom krenut. (D). Poslov. danič. —
Ne krenu ni okom ni tijelom . . . upitan zašto
sobom ne krene. V. AndrijaSević, put. 395. Ne
mogaše svojijem tijelom krenuti. I. Đordić, ben.
153. Ne može tužan čovjek rukom pružit, tijelom
krenut. B. Zuzeri 63. — vidi, osim ccc), i ddd).
— ccc) u Dubrovniku krenuti glavom u prene-
senom smislu snači: poludjeti, po svoj prilici radi
toga što reći : krenuo je glavom isto je što : nije
mu glava na mjestu, a ovo (moiebiti prema tal.
non ha la testa al suo posto) znači: lud je. —
II Vukovu rječniku: (u Dubrovniku) glavom,
t. j. poludjeti. — fUid) krenuti mozgom amo
tamo u jednoga pisca xix vijeka u prenesenom
smislu znači: pomisliti ikekoliko razliČnijeh misli
0 čemu On mozgom nešto amo tamo kreni. B.
RadiČević (1880). 238. ~ f^ee) u instrumentalu
moie biti i dio tuđega tijela, i cijelo tuđe tijelo.
U ono što ga hotijahu ukopati, ne mogoše ni po
jedan način dvignut mu ni krenut jednijem pr-
stom. M. Orbin 43. A s majkom (Jezusovom)
ki stahu, a Ivan naj veće, u ruci držahu da živa
bit neće, toliko za mrtvu na zemji ležaše, iz-
gubiv snagu svu, da jedva dihaŠe. Ivan nom tuj
krenu, moli ju : »Pogledaj !^ reci mi, goi^po, uu !
što ti je znat mi daj*. N. Naješković 1, 146. —
fff) u prenesenom smislu, krenuti vjerom znači:
iznevjeriti se. krenuti znaČi uprav ili pomaknuti,
pomjeriti, ili okrenuti. Huda vjera i himbena,
kojom kripos tvoja krenu, neka bude .sasma
strena. G. Palmotić 2, 430. Vjera, braćo! tko
krenuo Aome, ne živio u plemenu svome! Osvetn.
1, 51. Već ako si u životu, pobro, tere vjerom
krenuo nijesi. 3, 37.

€') može krenuti biti neprelazno sa zna-
čenem kao krenuti se, vidi c. onda naravno nema
ue sebe instrumentala kao kod b).

na) uopće, maknuti se, ostaviti mjesto.
Ne kti ni po što krenuti s mista. E. Pavić,
ogl. 162.

hb) ne ostavivši mjeHo, zafufati se.
Također jedan klas naj mani kad krene, tvoj mi
se čini glas, tere srce me svene. N. Na}eŠković
2, 133. Ja, koji u srcu straha viku momu nije-
sam oćutio, da lis krene uz tvu diku bojo bih
30 i strašio. 6. Palmotić 1, 138. (u ovom pri-
mjeru, da je u mj. uz, značene bi bilo kao kod
2, i lakše bi se razumjelo).

ce) kao uputiti se, vidi c, b) cc).
ada) subjekat je če\ade. — između rječnika u
Vukovu (n. p. na put ,aufbrechen, sich auf den
weg machen* »proficisci, se dare in viamS cf. kre-
nuti se, poći s primjerom iz narodne pjesme :
Otlen krenu gore uz planinu). U vitežkoj svoj
slobodi 9 Kalamberga netom krenu. J. KavaAin
265i^. Al si obedvi na me krenu, da me udave.
400a. Krenu odtoleka put Galileje. S. Rosa
58*. Krenu da ga vodi po svijetu. Nar. pjes.
vuk. 2, 35. Krenu sila ispod Biograda. 2, 603.
Za nama će sve Krnovo krenut. 4, 427. Tu
krenuše iz grada vojnici. 5, 226. Sada krene
presvitloj carici. Nar. pjes. istr. 1, 31. Krene
jedno jutro carev sin u lov. Nar. prip. vuk. 116.
On uzme kruh i krene da}e. 117. Krenuo si na
put. 125. Podrani rano te sa slugama u lov
krene. 140. Krene iz daleke zem}e . . . Krene
se putnik daje svojijem putem. 20n6. Evo sam
krenuo k tome i tome kra)u. 207. Krenuvši
natrag. * 232. Kaluder ga zapita: ,Kud si krenuo,
momče?' Nar. prip. vil. 1868. 651. Kad kre-
nula iz svog roda, da krene u dobri čas ! u Vuk,
kovč. 73. Dragi druže, §ta bi od Turaka? il' su
Viekud krenuli na vojsku? Osvetn. 2, 37. Jedno
jutro krenemo u pazar. PravdonoSa. 1852. 1. —
metaforički. Krenu i putem veće časti. J. Ka-
vanin 201^. — kako se vidi, u Aekijem je pri-
mjerima naznačeno mjesto od kojega se čefade
udaluje a u drugima put kojtga se mjesta upu-
ćuje, kadgod ovo nije uprav mjesto, nego je radiia
na koju se upućuje (na put, u lov itd.). u ovome
se osobito ističu ovi primjeri: Da sam degođ u
četu krenuo. P. Petrović, gor. vijen. 52. Kre-
nuli ste nekud ka' na vojsku. 83. Krenemo li
zvonu u prekradu. S. l^ubiša, prip. 193. Gdje
krenuše na posao |udi. Osvetn. 3, 87. Kad već
bijahu krenuli u bijeg svi Srbi. M. Pavlinović,
razg. 37. — bbh) subjekat je životina. Na ti
ovi štap da ćeraš stoku, jer ti bez Aega neće ni
jedna krenuti. Nar. prip. vuk. 188. Da u društvu
krenu (zec i žaba) iz jedne planine u drugu da
zimuju. Nar. prip. vrč. 192. Pa ko vuče, kad
u grabež krene. Osvetn. 1, 63. — eec) subjekat
je što neživo što se može micati. Kude glava
krene, tamo uda služe. Đ. Baraković, vil. 120.
Strašni šambek da jo krenuo. I. A. Nenadić,
šambek. 6. Galija je bila spremna da krene put
Ižmirne. S. ^JubiŠa, prip. 65.

dd) prema onome što se kazalo kod
cc) aaa) pri kraju, može krenuti značiti početak
kakva djelo vnna, a micane je samo u prenesenom,
metaforičkom smislu, po tome krenuti tad znači :
početi, nakaniti se. djelovan^ se izriče: aaa) pod-
ložnom rerenicom s da. I krenuše da se raz-
dvajaju. Ogled. sr. 232. Kad sam već krenuo,
da tečem dušu. S. l^ubiša, prip. 149. — bbb) in-
finitivom. Kreni svatko pomnit posla svoga.
Osvetn. 4, 54. — ccc) akuzativom s prijedlogom
u (u jedinom primjeru radi adjektiva nov može
se shvatiti da je krenuti iHo što okrenuti se).
Pod stare dane krenuli u nove nauke. M. Pa-
vlinović, rad. 157. — ddd) ima primjer u ko-

Digitized by

>Joogle

KBENUTI, 1, a, t) đd).

508

KRENUTI, 1, c. b) cc).

jemu nije isreieno ijelovaiHe, ali ae roMumije po
smislu ili se dajhudi ima u pameti, to je u Vu-
kova rječniku (u trećem uidaiku po Vukov^jem
bifeškama): n. p. krenuo vinograd t. j. potjerao
đo lista.

ee) moie od znaiena kod dd) postati
drugo: početi uopće, pa i početi javiti se, a po
tome javiti se. Kad pomrčaj ikegov (sunca) krene.
J. Kava^in 468*. Istor krena vedro u oblaka.
Osvetn. 1, 2.

b. pasivno.

a) u pravom smislu (radi jedinoga pri-
mjera vidi a, a) aa) bbb)). Jak blagoga od vje-
trića kad krenuta ljetno u vrijeme zrela u kiti
jur pSenica sošiii . . . P. Sorkoćević 586*.

bj u prenesenom, duševnom smislu, vidi
a, a) bb) eee). — part. praet. pass, shvaća se i
kao adj., po tome ima u Belinu rječniku ^kom-
parativ: Krendtiji ,pid agi tato' »agitatior' 53*.
— Dobrotom svetoga starca veoma krenuta na
dobro svako. B. Kaši6, per. 6. Krenuta razlo-
zi jemi toliko mogućemt. 95. Krenuta od duha
svetoga odlu&i . . . 167. Krenut na pomilovanje.
B. Kašić, iA, 87. Od mnozijeh )udi krenutijeh
od glasova sfetosti i^egove. 53 — 54. Badi mu-
canja Isusova krenuti na veću zloću i srditost
M. LekuSić, razm. 62. Da ćemo biti krenuti u
srcu na dobro. Đ. BaSić 84. S kojima krenuti
smo virovati fitokodi. A. d. Costa 2, 65.

cj u jednom primjeru kao da krenut
snaći ito i potaknut, uzrokovan (o ^j^lovanu,
stanu), isporedi a, a) aa) eee) i a» c) ee). Stu-
ženjem krenuto naježenje. B. Kašić, fran. 20.
e. sa se.

a) pasivno. Ne dade se ni krenuti iz
ne&istoga blata. A. Kanižlić, kam. 84. Arhiman-
drita ne dade so odanle ni krenuti. 61. Kad se
Šator krene neka ga sloJ^.e leviti. Đ. Daničić,
4mojs. 1, 51.

b) refleksivno. — Ismedu rječnika u Be-
linu (,muoversi' ,moveor'; krenuti se komu srce
,muoversi, commoversi ])er qualche affetto' ,com-
moveri' 502b), u Voltigijinu (,muoversi, voltarsi'
fSioh bewegenOy u Stulićevu (,moveri, agitari').

€ui) maknuti se s n^esta, moie zna-
čiti i: udafiti se, ne ističući smjer micai^a. ispo-
redi a, c) aa). €uu$) subjekat je ćejade, naj češće
u negaciji. Ni se sa mista gan^ ni kreni do-
toli ... M. Marulić 54. Cjeć vrućine od ogna
neće so krenuti, nego li se pusti izgorjeti. Zborn.
8*. Ljeti ispod sjeni neće se krenuti. 56l>. Ter
za robe vi držite (nas), da se od vas ne kre-
nemo. N. Na)ešković 1, 162. Ter ve se nikudi
ne kreni od ne ti. 1, 266. Njedto ne mogu ni
hodit, Kućivrate, ne mogu se krenut. M. Držić
386. Ne bih se za tebe krenula jednu ped. D.
Zlatarić 55*. Divica ... ne krei&aše se sa mista.
F. Vrančić, živ. 49. Da se iz svojih mjesta ne
krenu ni odmaknu. B. Kašić. rit. 2*. Ovce vo-
dahu iz daleka s mokahnijem se runom prije;
sad medu nam nije čovjeka, ki se krenut s mjesta
umije. I. Gundulić ,148. Nemoj mi s ovoga
mjesta se krenuti. 6. Palmotić 1, 347. Radi
obrane da se svoje s mjesta htio nije krenuti ne
lubjeni ban Hrvoje. 1, 400. Krila se iz tvoga
drag vitez ne krene. 2, 9. Ne ktiše se iz kuće
krenut. J. Filipović 1, 1011>. Leži, da se tko
ne prene, iV u grobu svom ne krene. V. Dosen
48*. Neće se moći nigda krenut s mjesta. Đ.
Bafiić 283. Krenite se, bezsvijesni, pohrlite se,
providite, čijem ćemo priživ)et. A. Kalić 37.
Nebeska te moć dohita. da se s mjesta još ne
krene. N. Marci 63. Sad ćeš videt dok se starac
krene. Nar. pjes. vuk. 2, 251. — s infinitivom

Hi s podloinom rečenicom u kojoj je da, krenuti
pokasuje namjeru i početak micana. Da se nutra
pojti krene. A. yita)ić, ist 6*. Kad to sasluša
carev sin, uzme orla na koAa, pa i i&im u ga-
liju, te se opet krene putovati. Nar. prip. vuk.*
239. Pa krenuše se potražiti mače. B. Radičević
(1880). 338. — Krenulo se malo i veliko, da se
bije boja svekoliko. Nar. pjes. vuk. 4, 316. —
s instr. tijelom, isporedi a, b). Ne mogaše se
tijelom ni krenuti ni maknuti. V. M. Gnčetić
33. — metaforički. Od tih, ki jih (sakone) znaju,
tko se š nih ne krene, ja dobro poznaju, da taj
)ubi mene. P. Hektorović 47. Ne krenuvši se
on nigda od svoga posla. M. Orbin 111. Iz pra-
voga puta puk da se ne krene. A. J. Knezović 82.
— bbb) što neiivo. — u i^kijem su primjerima
sufjekti stvar% što imqju u sebi silu, da se maknu;
ali i gdje nije tako shvaća se kao da se stvari
po sebi miču. Sile bo nebeske krenut se. N.
Radina 18*. luo. 21, 26. Na suhu se drijevo
nade i ne može se ni krenuti. B. Znzeri 293.
U komu dobro znaš, da će se krenut veće srce
(metaforički) nego noge. 869. Sva brda i ade
krenuše se s ovoga mista. £. Pavić, ogl. 671.
Nit' se noge kada ganu, da se krenu i ustanu.
V. Došen 48»». — tnetaforički (isporedi a, b) bb)
ccc)). Krenuo mu se mozak i brez sumiie po-
meo. A. Kanižlić, kam. 130. — u oiH>iii je pri-
n^jeru krenuti se isto što okrenuti se (bako se
vidi po poslovici što stoji odmah ga ovom: Kad
se vjetar promijeni, i jedro se privrati, a arbuo
krepko stoji. D). Kad se vjetar krene, jedro se
promijeni, a arbuo krepko stoji. (D). Poelov.
danič.

bb) maknuti se ne ostavivši mjesto,
isporedi a, c) bb). Sad kad se lis krene, tako i
pazmam (ne pasmam). M. Držić 385. Usne ne
mogu se krenuti. M. Orbin 78. Krenu svi se
moji vlasi. I. Ivanišević 816. Kruto iza dna
krenuše se svi teme)i tvrdijeh gora. I. Đordić,
salt. 45. Blato .se krenulo*, kako vidite, krenite
se sad vi, ako hoćete ozdravit. D. Bašić 194.

cc) ostaviti mjesto uputivši se put
drugoga mjesta, isporedi a, c) cc). — Ismedu
rječnika u Vukovu (»aufbrechen* ,proficisci* s pri-
mjerom iz narodne pjesme : Pa se vezir iz Ko-
sova krenu). €Ui4i) subjekat je čefade. Pri ner
se krenuše (ribari), Paškoj ga pozire (pehar). P.
Hektorović 27. Za to prije neg' se krene mlad
car izvan Carigrada ... I. Gundulić 298. I u
ovoj so veće odluci krenu brži vjetra plaha. 513.
Poželjenja koj' cjeć svoga na isti Rim se vojskom
krenu. J. Kavaniu 242l>. Navistili mu, da se
je on krenuo iz Mesopotamije. E. Pavić, ogl.
71. Tim vješci krenuše se put Betlema. S. Rosa
35t>. Prvo ko}eno Hamovo krenu se put zapada.
D. £. Bogdanić 9. Kućnik nad neg tad se
s nozi krene. J. S. Rejković 406. Te se krenu
zmaje od Jastrepca i odleće Jastrepou planini.
Nar. pjes. vuk. 2, 258. Čauš viknu, kucnu dal-
bulana, krenuše ,96 iz poja svatovi. 2, 544.
Krenuo se paša Ginalija na sokola, Miloša voj-
vodu. 4, 317. Tako se on krene s galijom. Nar.
prip. vuk. 88. Kako čuju trubu vojnici Solo-
munovi, oni se krenu. 198. Vojska se odma
krene sa Simina brda. Vuk, dan. 3, 201. Kad
se svatovi krenu od kuće po d^'evojku. kovč. 61.
Krenuvši se iz Rafidina (sinooi Izraifevi) dodoŠe
u pustiiiu Sinajsku. Đ. Daničić, 2mojs. 19, 2.
Sinovi Izrai|evi kretoše se sa svojega mjesta,
sud. 20, 33. Sutra po podno krenusmo se ja i
^ubinko u Šabac. M. P. Šapčanin 1, 111. Srbi,
kao saveznici carske vojske, krenuše se uapred.
M. Đ. Milićević, pomenik. 1, 21. Ostavio je ma-

Digitized by

Google

KRENUTI, 1, c, h) cc).

509

KREPAK, 1.

naatir i krenuo se put Krfa. 2, 175. Borme nije
zadjevica mala. kad se četa krene sa Cetii&a.
Osvetn. 2, 108. — moie se isticati i uzrok mi-
eaflM, namjera, kao kod a, c) cc) aaa) (hlieu
kraja). Kad Jovana divi agleđaše, krenuše se,
da mu uzmu glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 28. —
Laši&e ga sapameti i krene se za ispuniti đilom
ono Sto čuje. B. Kadić, is, 80. — PrimivSi pa-
soše, krenusmo se na put. M. Đ. Milićević, omer.
126. — bhh) subjekat je što neživo. Neka pođu
četiri planine, . . . nek se krenu na Stambola
grada. Nar. pjes. vuk. 3, 63. A krenu se sa
istoka sunce. 8, 66. Po tom će se odmah ga-
lija krenuti. Nar. prip. vuk. 87. — - cer) subjekat
je vofOf ie}a. u metaforičkom smislu. Že{a mi se
tamo krenu. Đ. Baraković, vil. 234. Ne daj,
vola da t' se krene na nepravde. A. Vitajić, ist.
100».

dd) vidi a, c) dd). €Uia) uopće, u
svijem primjerima s infinitivom, u jednome um
infinitiv ima za prema talijanskom jeziku. Ter
se u hrli red krenula riječi moje jur slješati.

A. Vitajić, ost. 282. Nai pri što spomenu(/»^,
kad se lince korit krennCk) . . . Y. Došen 269h.
— Neka bi se krali krenuli za isiskovati. B.
KaSić, is. 11. — Mb) o bifei, snačeike je kao
kod a, c) dd) ddd). IV s prolitja, dok jošter
ne tira (plot)y kad se krene, hoće imat mira. J.
8. Kejković 124.

ee) prema značenu kod a, a) bb) eeej,
ganuti se. oom) subjekat je 6e}ade. Vladavac . . .
ne krenu se ništa na ove besjede. B. KaSić, per.
41. — bbb) subjekat je srce. Srce mi se krenu.

B. Radičević (1880). 25. — ccc) subjekat je
kamen, ali stoji metaforički za če(ade. O tvrdi
kamenu, koji se vik ne krenu proć meni žalosnoj
na milos } uvenu. F. Lukarević 149.

2. tangere, taknuti u što, dotaknuti se čeaa,
dirnuti u što (i u prenesenom smislu). — Ovo
znaČene može biti da je postalo od predašnega
s toga što je dotieai^e početak kretaHa. — Po
zapadnijem krajevima od xviii vijeka (vidi kod
b). — Može biti prelazno i neprelazno.

a. ne zna se, jeli prelazno ili neprelazno,
,Zapucnuti, krenuti, tegnuti' znači kad riba samo
mimoffred udre u mamu na udici. L. Zore, rib.
ark. 10, 352.

b. prelazno. objekat je u što se takne, ili
dirne.

a) aktivno. Bol jih rad zlob taknu i
krenu. A. Vitajić, ist. 145h. Jesi 1' vidio, care
gospodare, kad tko krene srŠjenovo gnijezdo?
Osvetn. 1, 18. Smut neće, jer tica ne šeće, da
ju krene, perje odn^eće. 4, 20.

b) pasivno. Neoskvr^enu čas, oblas ne-
krenutu uzdržo je. I. Đordić, uzd. iii.

e. neprelazno. ono što je objekat kod b
stoji u acc. s prijedlogom u. Ne kti u svoje blago
krenut. J. Filipović, prip. 3, 858*. Neće smiti u A
krenuti. M. Zoričić, zrc. 55. Poradi poštei^a koje
Grospi nosaŠe u Au ne (h)ti krenuti. 65. Pusti
je ne krenuvši u iiezino poštei^e. And. Kačić,
kor. 15. Da hoćeš malo krenuti u i^egovo imaAe.
57. Da ja krenem u tilo liegovo. 58. Ne smide
niko u i^egove ovce krenut. 174. AV u mezdru
nimalo ne kreni. J. 8. Refković 271. Plutarkovi
su životi u živac krenuli mnogim. M. Pavlinović,
rad. 165. — I u ovom prin\jeru treba shvatiti
krenuti kao da ima ovo znače^, ali u prenesenom
smislu: S ovom polovicom kreneš u broj od umno-
žaAa. M. Zoričić, aritm. 38.

KRENUTIV, adj. koji se može krenuti. — U
Stuličevu rječniku: ,mobilis'. — nepouzdano.

KREOKIĆ, m. prezime. — xvjii vijeka. J. Ka-
▼aAin 184*.

KREOVIĆ, vidi Krehović.

1. KREPA, /. bolest na blagu, kad krepava,
vidi izor. M. Medić.

2. KRĆPA, /. ša]iv naziv za mlitavu Senu. —
U naše vrijeme u lAci. ,01azi, žalosna krepo, ti
si kadra što uraditi?' J. Bogdanović.

KREPAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujecačkom. Livada u JCrepaČi. Sr. nov. 1875.
111*.

KREPAjA, m. šajiv naziv za mlitava čojka.

— U naše vrijeme u Lici. ,Ti, žalosni krepaja,
to da digneš'. J. Bogdanović. — isporedi kre-
paČa.

KREPAHAN, krepahna, adj. dem. krepak. ->
U naše vrijeme u Istri. KrSpahan ,validusS D.
Nemanić, 6Ekk. kroat stud. iiftsg. 39.

KREPAK, krSpka, acfj- firmns, constans, tvrd,
čvrst, postojan, stalan, koji se ne da pomjeriti ili
maknuti ili promijmiti, često u duševnom, mo-
ralnom smislu; gdjegdje znači što i jak uopče.

— Ake. se ne mijeiia. e- stoji mj, i^gdaš^ga

d, te u zapadnom govoru glasi kripak, u istočnom
i u južnom krSpak, jer u ovome po pravilu ispada
j iza r; ali u pisaca Dubrovčana xvi t xvii
vijeka ima i oblika s -je-, n. p. krjepak. N. Ra-
Aina 91*. 161b. M. Vetranić 1, 271; 2, 47; M.
Đržić 29; krjepka. 8; krjepki. 86.; krjepkoj. A.
OuČetić, roz. mar. 124; kijepci. I. V. Bnnić, du-
brovn. 8 (vidi i u Stuličevu rječniku), u pisca
Kavanina stoji svagda krjep-, ali izdane nije
pouzdano, i u naše vrijeme DaniČić upotrebfava
oblik krjepak, n. p. Idnevn. 26, 8. vidi krepost.

— Postaje od korijena krdp nastavkom 'bk. Mi-
klošič isporeduje iUsm. kraft. — Eiječ je prasla-
venska, isporedi stslov. krdpi^k'b, rus. Kpi;iiKiif, češ.
krepk^ (orz), pof. krzepki. — U stslovenskom ima
i kraci oblik krdp-b. — Između rječnika u Mika-
finu (krepak, stanovit ,constans, firmus, stabilis'),
u Belinu (krepak .fermo, saldo e stabile' ,firmus'
810b; ^constante' ,constans* 220^; ,forte* ,intre-
pidus* 825b; ,saldo, forte o fermo' ,stabilitt' 688*;
krepki ,immutabile' ,immutabilis' 381*), u Volti-
gijinu (krepak i kripak ,forte, sodo, gagliardo,
robusto' ,stark, fest, kr&ftig'), u Stuličevu (krepak
t krjepak ,firmu8, stabilis, immotus, constans,
tenax, immobilis'), u Vukovu (,kraftig, stark,
firmus'), tt Daničičevu (krdpbkb ,firmus, fortis').

1. acij. — Komp. postaje od krdpk nastavkom
ij, te se V. ispred i mije1^a na č: kr^pčij? (vidi
Đ. DaniČić, obl.^ 40). ovaj se oblik nalazi od xvi
vijeka, vidi: kripč^^^ Naručnik. 96*; krjopčije.
Gr. Držić 489 ; krepčije. N. Dimitrović 85 ; krep-
čija. N. Na)ešković 2, 84; kijepčija. J. KavaAin
86b; krjepčije. 129b; krepčijim. D. Obradović,
basne. 159. i u Belinu i u Stuličevu rječniku. —
od osnove krep- trna komp.: krep}7. J. S. Re}-
ković 140, koji se nalazio i u stslovenskom jeziku
(krdp|ij). — 1« naše vrijeme u istarskijeh čakavaca
ima: ^epčeji ,firmior'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. iiftsg. 54. — nije dobar oblik s nepromije-
^nijem k : kr^pkiji, premda se nalazi liekoliko
puta: krjepkije. J. Kavaiiin 542b. kripkija. F.
Lastrić, ned. 228; naj kripkije. 364; kripkijoj.
391; kripkiji. A. KaniŽlić, ntoč. 380; krepkija.
A. Kalić 308; kripkija. J. 8. Re}ković 81; trna i
u Belinu rječniku (samo jedan put, dok krepčiji
trna četiri puta) i u Stuličevu. — fM jednom
mjestu XVIII vijeka ima krepče (n. sing. nom.).
Z. Orfelin, podr. 105, što postaje od krdpk na-
stavkom j pa se kj mije^ u č. — vidi i kod 2.

Digitized by

Google

KBEPAK, 1, a.

510

KBEPAK, 1, e.

a. 0 čefadetu (ili o onome što se kao če-
fađe misli) t o čefadi.

a) u duševnom smislu, fortis, firmus,
stabilis, constans, postojan, stalan, aa) uopće,
U Človiku krepka i jakoduSnomu. Š. Budinić,
ispr. 126. Ronite suza rijeke stavni, krjopci,
ustrp|eni. I. V. Bunić, dubrovn. 3. (Bogorodica)
kod križa stase na nogah krepka i »tanovita. B.
Kašić, is. 100. ^^ubenim posluhom urešen i
kripak. Đ. Baraković, jar. 14. No budući Eva
tako izvrsna i krepka kako Adam. M. Orbin 20.
Da i u telu lipa i u dusi kripka učini se. F.
Glavinić, cvit. 28'>. Ako sam ikadar ostao sta-
novit i kripak, po milosti tvojoj mi je toj došlo.
M. Jorković 38. Ali krij)ki krstjani protiva za-
povidi krajevoj vapijahu. J. Filipović 3, 14'>. —
bb) lokativom s u može se izreći: aaft) prema
čemu je ko postojan. Vb napastehb krepbkb.
Mon. serb. 2G. (1234—1210). U pogubah krei)ci
uzrokom od posluha vjero čiste, rijeke plovom
prohodisto. I. Gundulić 288. Krepak u svijoiu
protivami. P. Kanavollć, iv. 473. — bbh) u čemu
je ko postojan. U svom se kripak mneć. M.
Marulić 107. Budi krepak u svakoj stvari. K.
Ma^rović 80. — Budite vi zato kripki i svršeni
u viri. Bernardin 26. matth. 5, 48. U vjeri
krepak stoj. F. Lukarević 20. Komu (djavlu)
odolite kripki u viri. I. Bandulavić 216*». Ipetr.
5, 9. l'ako sam u vjeri svetoj krepka i teme)ita.
V. Andrijasević, put. 321. — Juraj stalan u veri,
kripak u ufanju. F. Glavinić, cvit. 102^. Učini
Žudile slobodne i u ufai^u kripke. And. Kačić,
kor. 346. — Kripka u Božjoj bud | u bavi. A.
Vitajić, ist. 80b. — (Zadarske žene) kripke u
dobroti. D. Baraković, vil. 122. — Krepak u
odluci. P. Kanavelić. iv. 2()0. Stavan budi i
kripak u odlukami. P. Knežević, osm. 72. —
Krepak u svom sudu. P. Kanavelić, iv. 402. —
Bio bi on još i sjeditej na prostoju biskupskomu,
da je krjepak stao u tomu. J. Kavanin 1)8^>.

b) validus, robustus, sanus, jak, čilj
zdrav, obično o tijelu, ali se može kazati i o
pameti (vidi naj zadni primjer). Nemoćni ima
prediti zdravoga i mledniji kri])č'ijoi^a. Naručn.
96*. Človik silan i krepak nad vsimi. Š. Ko-
žičić, žit. 37l>. Pokli sam zdrav i živ i krjepak
zadosti. M. Vetranić 2, 47. Biše mnofjo hrabar
i kripak u životu. Duk|anin 21. Brz, krjepak,
hitar, lak. M. Držić 29. Krjepki bog od boja.
36. Krepki Sanson. A. Gučetić, roz. mar. 228.
Bože krepki, usliši mo! M. Divković, nauk.
190. Od djeteta koji nije krepak... I. Gun-
dulić 516. Zdrav i krepak. I. Dorđić, ben.
58. Drhtavac se kripak dižo., P. Knežević, živ.
46. Mi se krepčijim i jačim od sebe ne pro-
tivimo. D. Obradović, basne. 159. — Toj uči-
nihb bude u puti velo bolestanb, a u pameti
mojoj na punu krepakb. Spom. sr. 2, 126. (1466).

c) opet u duševnom smislu (ali uz tje-
lesnu sposobnost), animosus, koji je bez straha,
hrabar. Krjepci vitezi i borite) i slavni. Mon.
croat. 155. (1493). Kripak bi kako lav u slu-
ženje Bogu. M. Marulić 34. Stane, kripka protiv
lavu. 220. Pristupiv bliže, smjna i kripka, sta
prid cesara. ^Av. kat. star. 1, 218. U mučnom
branju i borenju kripka učinivši se. 225. Ima
biti kripak na rvanju suprot djavlu. Naručn.
18». Kripki rvač proti jeretikom. Transit. 145.
Ni slavan vitez taj, ni krepak bio bi, ki mnoge
na svijet saj nakazni jur dobi. F. Lukarević 11.
Stoj kripak i jaki, ne daj se dobiti. A. Komu-
lović 70. Gradu verne straže, bdeće, kripke, hrle.
Đ. Baraković, vil. 244. Družba ova krepka i
jaka svem bi svijetu odojela. 6, Palmotić 1, 11.

Kd se tvrdijem pođ oklopjem kd pospjefian, kre-
pak, stavan vladat ima vitez slavan. 1, 125. Ono
je dobar i krepak vojnik, koji pridobiva samoga
sebe. M. Radnić 406*. Postojani vojničari, krepci,
izbrani. J. Kavanin 135*. Bugri krjepci, slavo-
kruni. 259b. Iliriski svi sinovi . . . pravi, krjepci.
272*. Srcem krjepci, snagom jaci. d85b. Ko-
jega (strah) čovik hrabren i kripak sačim]ući.
Ant. Kadčić 447.

fl) u koga je velika moć (kao n. p. u
krafa), moguć, mogućan. Krepbkjj vb branehb.
Domentijan* 32. Prevysokyj i krepbkyj i samo-
državbnyj krajb. Danilo 105. I neprijate(a na-
še*^ djavla kripka . . . Starine. 28, 147. (1490).
e) strenuus, vafan, hitar, sposoban (za
kakav posao, za koje c^jelo), u duševnom i u tje-
lesnom smislu, aa) s akuzativom i prijedlogom
na. Ako je čovjek hfo i krepak na stvari, koje
su Bogu na pooteuje. M. Divković, bes. 412b.
Da čovik bude na posao kripkiji. A. Kanižlić,
utoč. 380. — bb) s akuzativom t prijedlogom za.
Svi hrabri judi, krjepki za službu. Đ. Dani6ić,
Idnevn. 26, 8.

b. 0 životini. značene je svagda: jak ili
zdrav. Zvirenjem hoti muć i jakos dopustit, da
svaki dan i noć krepčije budu bit N. Dimitrović
85. I s vruća se dobro kripke (ovce) dižu. J.
S. Re|ković 404.

e. 0 tijelu ludskom (i živinskom), ili o
dijelu tijela, značeiie je svagda : jak, čvrst, zdrav.
Tilo zdravo, lij>o, hitro i kripko. I. T. Mrnavić,
ist. 45. — S krepcijom mojim prsima, (jl. Pal-
motić 1, 209. K redu kad se već namrsi, va}a
kripko pridat prsi. V. Došon 244*. — Dvanaes
apostola krjepka boka (u prenesenom smislu). J.
Kavanin 5ir)». — Zdržani jesmo rukom kripkom
(metaforički) i mišicom visokom i velikom Boga
Sabaota. Aloks. ja;^. star. 3, 255. Kripka ti se
vidi ruka od viteza. Đ. Baraković, vil. 17. Alat
i oružje, koliko je u ruci jačoj i kripkijoj, toliko
jače i snažiiijo diluje. F. Lastrić, ned. 391. I
krepka ti desna ruka bila! Nar. pjes. vuk. 3, 893.
— Bila krepka miška moja (u jekavskom govoru,
u Jiisnu). 1, 183. — Da stanu (moje noge) kripke
i moćno na tvoje sv. molitve. Transit. 157. No-
I ffami kripkimi. I. T. Mrnavić, osm. 178. — o srcu
se srofjda govori u prenesenom smislu, vidi d.

d. o srcu svagda u prenesenom smislu,
znači: hrabar, bez straha. Da more tad biti
kripko srce tvoje. M. Marulić 173. Srce imaše
krjepčije od lava. 6. Držić 439. Tribi jest
da kripka i smina srca budeš. P. Zoranić 7b.
Srce u drugomu hrabreno i krepko. B. Kafiić,
fran. 33. Tako meni u veseju osta srce krifko
dosti. D. Baraković, drag. 350. S krepkijem
srcem mi služimo plemenitu mlados tvoju. G.
Palmotić 1, 235. Srce kažuć kripko i jako gu-
sarom ćeš poći riti. 1, 804. Sva podložna tva
država ište srce krepko i jako, ne od kune, nego
od lava. 1, 343. Ki su take suprotivi krjepkim
srcem susrjetili. J. Kavanin 349*. Tako kripka
i nestrašiva srdca bijau. A. Kanižlić, kam. v.
Tko kripko srce ima, bojno kopje hitro prima.
V. Došon 1*. Kripko srce imat mora vitez zarad
rajskog dvora. 200*.

e. 0 pameti, duši, može značiti ili : hrabar,
ili: koji se ne mijena. Da ti budeši kripko pa-
meti. Transit. 193. Ne boj se, stoi s pametiju
kripku i ufaj na Boga. 203. Kojijemi krepka
duša ostaje suprot svakoj napasti. B. KaŠić, zrc.
148. — Amo pripada i ovaj primjer: Duh krje-
pak jest a put nemoćna. N. Ranina 91*. matth.
26, 41.

Digitized by

Google

KEEPAK, 1, f.

511

KEEPAK, 1, 1, a).

f. 0 ćiidif koja se ne mijena^ postojana.
Daje t^ sad žestok trud, a »ada dobre dni (čes)^
opaka zla lie ćud ni u čem krepka m\ D. Ra-
nina 125&.

g. 0 tjelesnoj stvari, nije značene svagda
isto.

u) 0 kamenu f ili: koji je tvrdy ili: koji
se ne moše pomaknuti. Budete astanovićeni svrhu
kripka kamena. Transi t. 82. Krepak mramor
svud mu siva. J. Kavaiiin 4H2^K

b) 0 drvu, koji se ne da iskorijeniti ili
slomiti. Tako davAi dub, ki žile utvrdi od vik
sred planina, krepak stoji na sve sile plasih vjetar,
zlih godina. I. Gundulić 372. On se (duh) kre-
pak kaže i stoji tvrd. (r. Palmotić 1, 87. To-
liko se (dub) u dubine s krepcijem žilam raši-
ri va. 1, 87. Krepki boru moj (nariče žena za
mužem). Nar. pjes. istr. 5, 14. — i o dijelu bifke.
Izrasti će korijen hegov krjepak. N. Eanina
Ifilb. os. 14, 6. Krjepkije žile sebi meću stabla,
vjotri kim' premeću. J. Kavanin bi2^,

c) 0 (jrađif kao o zidu^ gradu ^ tvr-
đavi, kući, brodu itd. značene je: koji se ne
da razvaliti. Krepbkyj i tvrbdjj gradb. Da-
nilo 198. Na visoku brijegu stavi slava istina
krepke ziđe. 6. Palmotić 2, 508. Miri kripki.
M. Bijanković 82. Stene krepke padaju. J.
Rajić, boj. 77. — Biše vsakomu krstjaninu se-
gurstvo i kripka tvrjava. Transi t. i49. Nije
tvrde krepke toli, ka ne može časom pasti. I.
Gundulić 563. — Gdi građa ni stana krepka ne
imate. B. Gradić, djev. 74. — Drivo kripko
jodna mala ntlina čini poginuti. Transit. 40.
Krepka i jaka plav. G. Palmotić 2, 419.

dj o oružju, koje je tvrdo, čvrsto, ispo-
redi c). Zato kod vas mlogi^'^^ nije kripko ovo
nepridobitno oružje. F. Lastrić, svet. 58*.

e) o zvijezdi, može biti: koja se ne po-
miče. Krepke zvijezde opet stat će. J. Kavanin
214b.

/) 0 vinu, značeihe je: jak. Toliko
krepče bude (vino). Z. Orfelin, podr. 105.

g) o jelu, koje daje snage, kreposti. Da
i jila kripkiia gotove. J. S. Rejković 31. — 1 u
prenesenom smislu. Riječ Božja pokrepjuje gla-
dujuće svojijem priugodnijem i prikrepkijem bla-
govanjem duhovnijem. M. Divković, bes. 64*.
Daje žim vele lijepo, vele krepko i vele izvrstito
pokrijepjenje. 805l>.

h) 0 državi, značene je : jaki, čvrst. Ma-
cedonijsko carstvo oštro i kripko. Aleks. jak.
star. 3, 245.

h. 0 mislima, riječima, 2>ismima. značeihe
može biti razliČno.

a) 0 mislima, uopće jak. Da su skladni
u ]ubavi, misli krjepke, znanja izuća. J. Ka-
vaiiin 163«. Pođ'te, misli, krepke u vašoj ne-
krepČini. I. Đorđić, uzd. 57.

b) 0 riječima uopće i u liekijem osobi -
tijem smislima, n. p. : tut) uopće, ili jak, snažan,
ili sposoban za neki cif. Tako kripke riči bise.
P. Knežević, živ. 29. Krepka riječ. A. Kalić
540. — bbj o molitvi^ značene je: sposoban. Ova
molitva jest naj krepčija. M. Divković, nauk.
157. Molitva općena mlogijo jest primjeĐija i
kripkija nego posobna. F. Lastrić, ned. 228. —
cc) 0 pripovijedanu (propovijedanu). znaČene
može biti dvojako kao kod aa). Uspomena smrti
naj kripkije pripovidanje. F. Lastrić, ned. 364.
— dd) 0 ispovijedi, značene va\a da je : s čvrstom
odlukom pokajana. Ako ćeš da ti 'o ispo vid va-
rala, ima biti općena, tcme|ita i kripka. F. Lastrić,
ned. 70. — ee) o razlogu, dobar, jak. Vele krep-
cijem razložim kažu. J3. Gradić, djev. 66. — amo

može pripadati i ovo : Imamo daj uzrok dovo}an
i krepak ufati da će uslišiti molitvu. I. M. Mattei
173. — i u ovom primjeru kao da je razgovor
isto što razlozi: U srcu mi i'ieko ufane s razgo-
vorom krepcijem veli» da otjeram sve skončai^o.
Ćt. Palmotić 1, 15.

c) 0 odluci, pa po tome i o zapovijedi,
zakonu, osudi, uopće je značene: koji se ne mijena.
Kripku ti dal si odluku. A. Vita|ić, ist. 260^.
Ima bit odluka kripka i teme|ita. J. Filipović
8, 1431>. Ova odluka va|a daje kripka, teraelita.
Ant. Kadčić 342. — I s krepkom zapovijedi
viknu, da ga zmaj oholi slijedi. G. Palmotić
1, 25. Dao bi im krepku zapovod. D. Obradović,
živ. 62. — Da su u vsako vreme stanoviti i
krepci (zakoni i uvjeti) u vsihb povojahb. Mon.
serb. 29ii6. (1399). Mladac kripkim zakonom rvašo
se. Transit. 265. — Sila Je krepkoj neba osudi
i svom štetom pogoditi. G. Palmotić 1, 181. —
amo može pripadati i ovo: Jer su vele kripke
tvoje vlade. A. J. Knežević vii.

d) 0 pismu, aa) značene je da se ne
može promijeniti. I krajevstvo mi presože i kle
se zgora rečenimi vlasteli da sije pismo bude
kripko i neporočno, dokle imi. se dugh isplati.
Mon. serb. 232. (1398). — bh) značene je: jak,
snažan. Ako su moja pisma krjopka, sočna i
vrijedna. M. Držić 3. Piša kripku i snažnu
kiiigu kra}u ingležkomu, da pusti i oprosti bis-
kupa. F. Lastrić, nod. 369.

i. 0 tjelesnom stanu, n. p.:

a) o životu, u oba dva primjera: koji se
ne mijena (koji se ne svršava). Krepak nije na
svijet saj u sebi nikadar čovječi život taj, umrla
er je stvar. F. Lukarević 292. iJe (sreće) huda
tonota kroz Ae moć srditu vik krepka života ne
ima na svitu. D. Ranina 48&.

b) 0 snazi, bolesti, značene je : jak (velik).
Kripka snaga od Ae stablu vrvi. J. S. Rejković
273. — Krepka boleznb. Domentijanh 136.

c) mogao bi amo pripadati i ovaj pri-
mjer u kojemu se govori o zimi (u znaćehu : jak,
v^lik). Zyma budotb krepbka. Sredovječn. lijek,
jag. star. 10, 122.

k. o miru, što se može shvatiti kao tje-
lesno i kao duševno staiie. značene je: koji se ne
mijena, trajan. Nije pod nebom krepka mira.
G. Palmotić 2, 249.'

1. 0 duševnom stanu ili osjećanu. uopće je
značene: koje se ne mijena, i osobito koji se ne
umanuje. — na pr.:

a) 0 vjeri, aa) u teologičnom smislu,
duševno djelovane kojijem se vjeruje. Koja po
krjepkoj si vjeri jesi bila dostojna ... A. Gu-
Četić, roz. mar. 124. Da umirem u ovoj stano-
vitoj i krepkoj vjeri. M. Orbin 85. Svijesti
moja, tko ova stvori, poj mu otajstva zlamenita,
krepka vjera ter govori, što tva slabos ne đo-
hita. I. Gundulić 210. S krepkom vjerom sa-
drnžena molba. G. Palmotić 1, 25. Kripkom
virom virajem. A. Kanižlić, kam. 878. ZlameAe
kripke brez pomaiikaAa vire. utoČ. 614. — bb)
vjera koja se drugome zadaje, vjernost (u izvr-
šavanu čega što se ko obvezao izvršiti). Ne ima
se riječi svoj na mane viku doć, vjeri se u
krepkoj uzmnaža svaka moć. I. Gundulić 119.
Cjeć tve vjere krepke toli vijek ćeš živjet, Du-
brovniče! 389. Tač Pojaku svijetlu i slavnu
Turkiiiica lijepa omili, da su vjeru krepku i
stavnu među sobom uhitili. 465. U svako brijeme
smino u vernosti krepkoj stoje. 487. Krepkom
vjerom utvrdjene s nam je uvjete učinio. G. Pal-
motić 2, 85. Bez ovoga ugovora utvrđena krep-

Digitized by

Google

KBEPAK, 1, 1, a).

513

KBEPAK, 2, a, a).

kom vjerom, zavAđa 6% postat gora. P. Sorko-
6evi6 58Sb.

b) 0 ufaikuj uzdaiku Ud. Imgmo i mi
ofai^e kripko. Transit. 95. Tko god za saznanje
od griha se kaje, kripko ma afanjo pri Bogu
ostaje. P. Hektorović 41. Neg^ mi ufanje krepko
ostige, đa ti praštaš tko se kaje. I. Oundulić
250. Hvalim krepko vaše nfkiie. ćr. Palmotić
1, 16. Imam krepko prem ufaAe doć na svrhu
me požude. 1, 295. Krepko ufai&e imam steći
An za }ubi. 1, 328. Ot kripka ufa^a. P. Ka-
dov&ić, ist. 197. Zato nijedna stvar ne smeta
moje ufanje krjepko. P. Kanavelić, đubrovnik.
15. UfaAe krepko i jako u dobrotu tvu postavih.
L Đordi6, salt 32. Ufki^e krepko u milosrdje
Bo^je. A. Baćić 398. Kripko i živo ufaiie Ili-
jino cvatijaše. A. KaniŽlić, utoč. 125. Pristupi
s kripkim ufai^em. 182. Po živoj viri, po krip-
kom ufanu i {ubavi svršenoj ... 421. Kripko
ufaAe u pomoć božanstvenu. I. J. P. Lučić, izk.
8. — Uzdancu krepku u Oospodina Bo^^ B.
Kašić, fran. iv. Krepku mores imati uzdancu.
nasl. 48. — 8 krepkijem uzdanem prigrli štap.
I. Đordić, ben. 52. — U krepkoj uzdanosti. D.
£. Bogdanić viii.

c) 0 fubavi» Naša će (ubav doć u tugah
krepČija, jer kad nam mine noć, opet nam sunce
sja. N. Na]ešković 2, 84. £r ]ubav kad krepka
nosi se i 6ini, život, čas, ni blago ništo se ne
soini. Đ. BaAina 99*. Teme(ita tvoja vjera i
tva )ubav krepka nije. G. Palmotić 1, 256. —
Amo pripada i avaj primjer : Uzdržati krepku i
neuvi^jenu dragost prema Bogu. B. Kašić,
fran. 89.

d) o kreposti uopće. Ko se u svakoj
trudnoj zgodi krepka uzdrži krepos prava. 6.
Palmotić 1, 16. Pak mudrosti tu razbira krjepku
krjepost. J. Kavaiiin 853*.

e) 0 stanovitostif strplenu. Stanovitosti
krepkom. B. Kašić, ii^. 92. A stavi u prsi me
krepko strpi enje. N. Dimitrović 58. — Slično je
značeike kod svijest u ova dva primjera: Moj
pak stari s krepkom svijesti podnije ove teške
zgode. Q. Palmotić 1, 3. Mnoge teške zgode
podnesao si s krepkom svijesti. 2, 139.

f) uopće o kakvom duševnom ganuću.
Kripkim i udi)nim naslidovanjem duha. Š. Bu-
dinić, ispr. 40. Nije li ovo kripko maknutje nam
na pokoru. F. Lastrić, svet. lOOh.

m. 0 djelovanu ^elesnom ili duševnom,
znaieike je: jak, sposoban.

a) uopće. Bit će tada krjepka djela od
brabrenstva i vjernosti prikazana. J. Kava^in
571^. Svako dobro i krjeposno djelo određeno
u pomoć duša od purgatorija Aima je prudno
i korisno, ali jesu meda Aima četiri vrste djela
poglavito . . . posvetiliute , molitva, zadužbina,
post i pokora, na i medu ove Četiri vfst& jes
koja krepkija, moćnija od druge. A. Kalić 808.

b) vcjna, obrana. Vojna kr^pbka. Stefkn,
sim. pam. šaf. 25. — Na branb krdpbkuju. 6.
Želim krepke cjeć obrane u moj družbi tebe
imati. P. Sorkočević 588*.

e) pomoć; lijek (u pravom i u prene-
senofn smislu). Stanovite vire krepka pomoć. I.
Đordić, uzd. 122. Da mjesne oblasti pruže
krjepka pomoć. Zbornik zak. 1871. 402. Muka
Isukrstova jest pričista i prikrepka ljekarija duše
naše. M. Đivković, bes. 238*. I da t' bude lik
buhaču kripti. J. S. Re}ković 140.

n. 0 milosH (BoŠjoj) u teologicnom smislu.
— znaćeAe je prema lat. efficax. Od zatajanja
zadovolne i kripke milosti. F. Lastrić, test. 40l>.

0.. 0 srećij koja se moie shvatiti metafo-

riiki kao ielade. snaieiie je: kciji se ns tt^ijeika.
Sreća krepka n£ ni krepko stat more. F. Luka-
rević 255. Sreća stavna, krepka i prava. P. Ka-
navelić, iv. 266.

p. 0 čemu umnom.

a) snaMk je: koji se ne mijeika, n. p.
0 redu. Nijedan vik krepak red na svita nije
u Aoj (srećt)' D. Radina 48*.

b) snaieike je : jak, tvrd, n. p. o bifegu.
Gospodska mi je tva riječ sama krepak bifeg,
svjedok pravi tvoje od vjere. G. Palmotić 1, 136.

— 0 vest. Radi te osobite i krepke veze medu
stvarju i imaocem takih prava. V. Bogišić, zakon.
298.

c) u ovom primjeru krepki put snaH:
put od kreposti^ gdje je put shvaćeno u metafo-
riĆkom smislu. Po kripkoma Božjem putu kad
gređiše. A. Vita}ić, ist. 339b.

q. 0 imenu, snaćetke je: jak. Tako je i
toliko krepko, veliko, slavno i moguće ovo ime
Isus. IL Đivković, bes. 180l>.

r. %noie se isreći ono što je kao cil krep-
kosti, Ho se dostiie tijem što je ko ili ikešto Krepko,
to se kaše različnijem načinima, isporedi • a, aj
bb) i d). Krepka će (djevojka) moć biti da neće
{ubiti (nidi a). F. Lukarević 51. Otje nam Go-
spodin ukazati, da je toliko uspomena i promi-
šjailie smi'ti sveudijno kripko ustegnnti čovika od
griha (vidi h). F. Lastrić, ned. 365. Koliko je
kripak post proti va djavlu (vidi m). A. Baćić
180.

8. uopće, o stvari, o čemu mu drago. Mi-
nuće i lažive stvari u mjesto istinijeh i krep-
cijeh zagrlit. B. Gradić, djev. 75. Vjekovite i
bez svrhe nije pod suncem krepke stvari. L Gun-
dulić 284. Ništo na svijeti krepko bit ne može.
M. Bunić 30.

2. adv. krepko. — Itmedu rječnika u Mika-
(inu (krepko, stanovito ,constanter, fortiter, per-
petuo')« u Belinu (.accortatamente' ,asseveranter'
14*; ,aftermativamente, assertivamente* »asseve-
ranter' 42*; ,con constanza, constantemente* ,con-
stanter' 221*; ,efficacemente' efficaciter* 285*;
,fermamente^ ,firme* 809h; ,gagliardamente' ,8tre-
nue' 386*; ,perseverantemente* ,perseveranter'
556h; ,sodamente, con sodezza' ,solide' 682*), u
Bjelostjenčevu (krepko, temelito, tvrdno, stalno
,firmiter, constanter, stabiliter'), u Voltigijinu
(,fortemente, stabilmente^ ,fest, standhaft'), u Stu-
lićevu (firmiter, firme, constanter, constanti animo,
immobiliter etc.*). — Komp.: kr^pčijS, vidi Š.
Menčetić 96; B. Gradić, djev. 26; dah. 8; M.
Đivković, nauk. 151*; V. Aadrijašević, put 184;
G. Palmotić 1, 154; D. Obradović, sav. 68, » u
Stulićevu rječniku. — nije dobro kr^pk^je (ispo-
redi kod 1), vidi Š. Budinić, sum. 69^; 98l>; A.
Georgiceo, nasl. 39; F. Lastrić, test. 895; test
ad. 18b; ned. 372; svet. 135h; A. Kanižlić, kam.
630, t u Belinu rječniku (309*), u Voltigijinu, u
Stulićevu. — stariji su oblici : krdpčaje (tri puta).
Mon. serb. 180. (1370); krepše. G. Dražić 439.

— oblik krfipcd (Mon. serb. 569. god, 1408—1405)
može ne biti komparativ.

a. firme, ne mičući se, o stajanu na n^estu.
u) u pravom smislu. Ali ja krepko stah,
kako stup kameni. N. Dimitrović 57. Oni (,ooeli'
nebesa) izginut, nu ostati krepko tva će veličina.
I. Gnndulić 205. I on se (vepar) krepko ostavio,
i svih (lovce) čeka. 542. U n se krepko zapa-
zila, svijem je vidjet stanac kami. 547. Kad se
vjetar promijeni, i jedro se privrati, a arbao
krepko stoji. (D). Poslov. danič. Krepko boravi
kako na hridi. I. Đordić, salt. 198.

Digitized by

Google

KBEPAE, 2, a, b).

518

KKEPALINA

bj a mttaforiekam smislu. 8roe tvoje
jar umiri, tere kripko stoj a viri. P. Hekto-
roTić(?) 94. O pastira Božja stada, stoj u viri
kripko sada. 109. — Uzdrži se kripko i jako u
milosti Božjoj. A. Komalović 36.

b. firme, constanter, o duševnom stoiiu,
koje se ne mijeiia (isporedi 1, 1}.

u) 0 vjerovaiku. Krepko verujemo Isusa
propetago. Naručn. 87l». To verno i krepko
imamo verovati. Transit. 46. Krepko držim i
bez nijedne sumiie vjerujem. B. Gradić, djev.
35. Kripko i stanovito virovati. Š. Budinić, sam.
4^. Ja krepko i temejito vjerujem. M. Đivkovid,
nauk. 166^. Ja stanovito i krepko virujem. B.
Kašić, is. 107. Krepko virujem i ispovidam sva.
rit. 73«. Krepko ne vjeruju. B. Betera, 6ut. 138.
— Amo mogu pripadati i ovaki primjeri : Kr jepko
držeć da Bog plaća. J. Kavai^in 64*. Držeć
krjepko da ima prijati slavu. 257*.

b) 0 ufai^u. Krepko Izrael ufaće se u
viŠnega ki ga stvori. I. Oundulić 206. To li
budem ja dobiti, Sto, ne mogu nego u sebi krepko
se ufat i scijeniti. G. Palmotić 2, 132. Ufajmo
se kripko u obranu Boga. A. Kanižlić, kam. 823.
Poufa se kripko, da će mu biti Bog u pomoć.
884. U i^a se ja kripko ufam. utoč. 662. Da
imadu kripko ufati u Boga. And. Kaćić, kor.
342.

c) 0 lubavi. Neka slobodnije i krepčije
mogu }ubiti. V. AndrijaSević, put. 184. — Amo
moie pripadati i ovaj primjer: Ako [ubav koju
tebi krepko nosim . . . P. Kanavelić, iv. 44.

C. aequo animo, kod glagola što tnače:
trpjeti (koje zlo), enaČi: ne klonuvŠi duhom.
Krepkije, jačije i već tvrdostano podnese bolezni.
Š. Budinić, sum. 981>. Da budemo do svrhe
krepko podnositi. M. Divković, nauk. 28. Pod-
nije vrijednos tva visoka stavno i krepko take
jade. I. Gundulić 270. Trpiti kripko bolesti i
muke smrtne. P. Badovćić, nač. 354.

d. firme, kod glagola odlučiti i drugijeh
takovijeh, enaii: ne mijenc^juči se (ne mijenajući
odluku). Odluče -kripko toga vrimena spovidat
se. Naručn. 78l>. Odlučujem krepko za ne gri-
ješit. I. Đržić 136. Odlučimo stavno i kripko.
A. d. Bella, razg. 232. Ter krepko sam odre-
dila ili liega bana sloboditi, ili . . . P. Sorkočević
591b.

e. kod zakona^ pisma itd. krepko uz po-
tvrditi znači da se ne moie mijenati. Vsakije
zakoni i hrisovu}e . . . sbvrbšati i ne potvarati,
nu pače bo)6e krdpčaje potvrbždati. Mon. serb.
180. (1370). Sijemu zapisannomu nepoitvoirimu
biti, nb pače i krdpcd potvrbždennn. 569. (1403
—1405).

f. znaČeike je kao kod e i u rečenicama:
uzdržati vjeru, sklopiti vjeru. Da bo}e i krep-
čije uzdrži vjeru. M. Divković, nauk. 151*. Ako
mu viru obećanu na krSte^u uzdrže kripko. F.
Laatrić, test. 296*. — Vele jače i krepčije na
nebu je jur sklopjena (naša vjera). Ćt. Palmotić
1, 154.

g. animose, audacter, hrabrOf junački, ispo-
redi 1, a, c). Vojnikom svojim kripko za A bo-
reći se. Život kat. star. 1, 228. Hvite se krepko
proti staromu zmiju. Transit. 86. Krepkije i
hrabrenije rveći se. Š. Budinić, sum. 69l>. Glas
mu reče: ,Stoj kripko, Vide, slugo moj^ F. Gla-
vinić, cvit. 189l>. U boju kripko stoje. A. Vi-
ta}ić, ist. 54*. Jače i kripkije brani. F. Lastrić,
svet. 135^. Kripko vojuje za viru. A. Kanižlić,
kam. 289. Svi skupa kripko stanu, kopja dižuć
na megdanu. V. Došen 1*. Da i sebe kripko
brane i sablasti dadu rane. 1*. Da se krepko

baš podnese (vitez), živu glavu kad odnese. 124*.
— Amo mogu pripadati i ovi primjeri: Ispovi-
dati kripko svetu viru. I. T. Mrnavić, ist. 124.
Ispovidit kripko zakon Isukrstov. J. Banovac,
razg. 217. Moći ju (viru) kripko, slobodno i bez
svakoga straha^ ispovidati. Ant. Kadčić 142.

h. valde, vebementer, jako, snažno, sa svom
silom, 0 kakvu djelu tjelesnom, koje moŠe biti
shvaćeno i u metaforičkom smislu. Da izlizućega
po Aej (skali) krepko udrži. Naručn. 49*. Imaš
biti kripko zadržana u vrutrnih stranah. Transit.
130. (Atila) pristupi h gradu, jegože nače krepko
trti i rvati. Š. Kožičić 12*. I utvrđen krepko
i jako, naj čestiti car se zvati. I. Gundulić 307.
Viteškijem se Čim porodom bude krepko poČta-
piti. P. Sorkočević 588t>. — Amo mogu pripa-
dati i ovi pritnjeri: Kako kripko (kreposnog i
uzmoŽno stvori stvari Bog. V. DoŠen 185^. Sje-
dini ga s tvojijem (srcem) tako krepko, da se od
nega igda voće ne razluči. I. M. Mattei 176.
Magarac ako ga do krvi no udrid ali ne obodeš,
neće da krepko pode. M. Divković, bes. 141*.
Da se oružaš krepko i jako. P. Kanavelić, iv.
319.

i. valenter, fortiter, efficaciter, o duševnom
(a i 0 tjelesnom) djelovanu, kad se osobito misli
na duševnu silu, jako, snaino, čvrsto. Kripko
nastojte i pokripite vaša srca. Transit. 104
Neka krepčije budu nastojat. B. Gradić, djev.
26. Mislit krepčije o Bogu. duh. 8. A na svit
tko ište, nahodi i vidi u trudu svom dobit, tko
krepko stvar slidi. D. Bai^ina 83l>. Počnite ci-
lovito, kripko, junački zakon Bozi obsluživati.
F. Lastrić, ned 378. Još kripkije i očitije ukaza
svoju stalnost. A. Kanižlić, kam. 630. Koliko
krepčije čuvstvuje. D. Obradović, sav. 63. Od
sad ću se krepko čuvati, basne. 409. Oteti se
krepko želi. P. Kanavelić, iv. 72. Krepko bi
želilo. D. Obradović, živ. 18.

k. efficaciter, o obrani, preporuci, govoru,
molitvi itd. kad se radi s velikijem uspjehom. To
nas majka jaČe, kripkije od srčbe sina svoga
brani. F. Lastrić, test. 395. — Preporučio me je
i^emu krepko. D. Obradović, živ. 22. — Ja vam
kripkije izreći ne mogu. F. Lastrić, test. ad. 18^.
Moćno i kripko zlamenujući« M. Dobretić 3. —
Tko kripkije moli Boga za grišnike, nego on?
F. Lastrić, ned. 372.

1. valde, kao i jako može značiti uopće što
i: veoma, vrlo, mnogo. Že)u da ova vil prosja
krepčije svaki dan. Š. Menčetić 96. Neg sunce
na nebi kad sviti naj krepše. Ćt. Držić 439. —
8 ovijem značenem stoji u ovom primjeru uz
glagol kojemu je značene suprotno sili. Krepko
bojeći se. D. Obradović, sav. 23.

m. firme, o znanu, o očitovaiiu, ističe po-
uzdanost. Ja se neću otkrivati za sad momu
Gradimiru, što ne budem krepko znati, kako )ubi
moju viru. Ćt. Palmotić 2, 201. Očitovana kripko
i bistro istina. A. Kanižlić, kam. 897.

n. kao jako može značiti : na glas. tako je
u ovom primjeru: Ličnik vapijaSe kripko (,va-
lenter'): ,Padši poklonite se kipu zlatomu'. I.
Bandulavić 125*. dan. 3, 4—5. i možebiti u ovome:
Veselo i kripko reci one riči Pavla apostola. P.
Hadovčić, nač. 187.

KREPALINA, /. vidi strvina. — Postaje od
krepati. -- Od xviii vijeka. Da bi se prija pu-
stili svakim mukam mučiti, nego se mesa kre-
pala, oli vode, u kojoj je krepalina, okusiti. And.
Kačić, razg. 107. — U Istri je drukčiji akcenat,
Krepaltna ,cadaver^ D. Nemanić, čak. krcat,
stud. iftsg. 59.

Digitized by

Gbogle

lOlEPAN

514

KBEPKOĆA

KREPAN, a^j. crkao (o zivotM). — Oblik je
kao u pari. praet. pass. od krepati, načinen prema
tal. crepato. Šta se bojiš ti krepane glave? Nar.
pjes. horm. 2, 156. A kukavno magare na pola
krepano. Nar. prip. tord. 3. IV su vlake sru-
šenih plotova, il lešine krepanih skotova. Osvetn.
1, 36.

KBĆPATI, kr^p&m, pf. lipsati, crknuti (o ii-
votinama). — Od tal. crepare, što uprav znači:
puknuti, raapuknuti se^ pa često u prenesenom
smislu: lipsati. — isporedi krepan. — Akc. se
mijeAa u praes. 1 t 2 pl : krepdmo, krepdte, u
aor. 2 i 3 ^'fi^. : krepa, u part. praet. pass. (vidi
krepan). — Od xvii vijeka (vidi kod c), ali je
krepavati (vidi) več od xvii, a između rječnika
u Vukova (,krepiren* ,pereo'. cf. crći, lipsati).

a. o životini. Naj posli im (kon) krepa. J.
Banovac, pred. 147. Jer ga (kona) suknem od
uha do repa, što bi bo)e, jeda mu ne krepa. M.
A. E6)kovi6, sat. D3a. O^.alošten za jednim
volom koji mu bijaše krepao. F. Kadman 18.
Kada koze i ovce krepaju. J. Vladmirović 47.
Krepala naŠa kučka. Nar. pjes. mag. 1851. 141.
Da vodi jarca u šumu, da mu nakrešo, da ne bi
krepao od gladi. Nar. prip. vuk.^ 244. Dok no-
govom nesrećom krepa mu i krava i kobila, te
tako ostane bez nigđe ništa. Nar. prip. vrč. 21.
Kad li kokoš krepala. 169. Zmaj se va|e zruši
i krepa. Nar. prip. mikul. 38. I koA se stro-
pošta na zero}u gde i krepa. M. Đ. Milićović,
pomenik. 1, 34.

b. n ovom se primjeru kaže part. praet. act.
krepao o mesu zivotine što je krepala. Da se ne
može niko saraniti, koji bi so krepala mesa oku-
sio. And. Kačić, razg. 107.

C. 0 čefadetu (s prezirom i pogrdom). Voć
umri, već krepaj. Radojević 41. Da ne bude
ima' svoje oružje na glavi, krepa' bi. N. Pali-
kuća 41. Danas će ti jesti, jesti, dokle ne pukne;
a sjutra će gladovati, dokle ne krepa. Nar. posl.
vuk. 52.

KREPAvaNE, n. djelo kojijem se krepava. —
U Vukovu rječniku.

KREPAVATI, krep&vam, impf. krepati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pl. krepd-
vajii, u aor. krepdvah u (fer. praes. krepAvajdći,
u ger. praet. krei)4v&vši, u part. praet. act. kre-
pdvao; u ostalijein je oblicima onaki kaki je u
praes. — Od xvii vijeka (vidi kod b), a između
rječnika u Vukovu (,krepiren, umkommen' ,pe-
reo*).

a. 0 životini. Zalivaj goveda ... i neće kre-
pavati. J. Vladmirović 45. Životina od velike
suše i vrućine krepaje. 47. Koza krepaje, a rep
kovrČi. Nar. blag. mehm. beg kapct. 105. Dobro
su naši judi stari govorili, da sretnome Čoveku
Žene umiru, a nesretnome krave i kobilo krepa-
vaju. Nar. prip. vrč. 21.

b. 0 čefadetUj kaže se u Dubrovniku i znači
i^ekom većom silom: truditi se, mučiti se, jadno
živjeti. Da hodi (puk) krepavajući s carinami
i pokloni. I. Držić 269.

KREPAVICA, /. ono od čega zivotine krepa-
vaju. — U naše vrijeme u Lici.

». bolest. ,Udarila krepavica u blago, pa ode
sve i vraguto*. ,Uvalila se krepavica u sitno
blago, pa ode sve ligom'. J. Bogdanović.

b. f'ieka bifka. Krepavica praščija, Solanum
flavum (u Gospiću). B. Šulek, im. 171.

KREPČiNA, /. osobina onoga koji je krepak
ili onoga što je krepko. — isporedi krepkoća,
krepost. — Akc. se mijena u dat. sing. krepčini,
u acc. sing. krepčinu, u voc. sing. krepčino, u

nom.j acc.j voc. pl. krepčine. — Od xvn vijeka^
a između rječnika u Mikafinu (kod krepkost), u
Belinu (,conatanza' ,constantia* 221«^; ,fermezsa'
,firmitas' 810b ; ,immutabilit4* ,immutabilita8'
381 a), u Bjelostjenčevu (krepcina, tvrdina ,fi.rma-
mentum^), u Voltigijinu (,fermezsa, corrobora-
mento* ,festigkeit'), u Stuličeva (,animi firmitas.
constantia etc.').

a. u općem, apstraktnom smislu. Ah Što vi-
djeh sine more, gdi smućeno ori na čaše, ter po-
činut vik ne more; ako ne htjeh mislit na se,

i'aoh, da tako sred pučine svijeta ovoga nije
[repčine? I. Gundulić 241. Dobrota sama tvoja
i krepčina či^te vire. G. Palmotić 2, 5. Noge
stavne sina Boga svom krjepčinom ke zdržite
bitje od svega svijota. I. V. Bunić, mand. 21.
Sve uzdrži u krep<'ini. B. Betera, ćut. 3. Odveće
su oslabjene sve jakosti me krepčine. 69. Jak
orla u krepčini vraćaju se mlada lita. I. Dražić
30. Cijeća male krepčine od duha. I. Akvilini
326. Sveti Grgur govori: , Množi trču na za-
raijerku, ali An uzme koji bude napredovati u
kropčiri*. K. Ma^arović 79. Nek krjopčinu Petra
ob|ubi. J. Kavaiiin 121b. ,Virtute3* što naški
izgovara se krepčine. S. Rosa 177^. Po malo
riči i molitav crkve pridava se tolika kripost i
kripčina vodi, da moju jednom stvari blagoslo-
vjenom i jodnom taštom nahodi se razlikost ču-
dnovata. Đla^o turi. 2, 41.

b. prema lat. firmamentum, u bibličkom je-
ziku {^en. 1, 6 8), svod (nebo) što dijeli vode od
voda. — Izmeitu rječnika u Belinu (,fermamento*
, firmamentum' 30i)*>), i možebiti u Bjelostjenčevu
(cidi sprijeda, a isporedi tvrdnina). On (Bog)
stav^aše po načinu u svoj ures rajske ziđe i ue-
be-^ku svu krepčinu, vidjaše se potom toga gdi
od voda biše dio sred prostora nebeskoga iiad
krepčinu postavio. G. Palmotić 3, 24**>. Nebo
se krepčina aliti firmament zove. I. Đordić, salt.
57. Blagosovjon jesi, Gospodine, na krepčini
neba. P. Knežević, osm. 390. Krepčina nebeska.
L. Radić 105.

KRHPEN, adj. krupnih uda, ital. ,tarchiato*:
čovik krepen u životu. Govori se samo za čo-
vjeka. — (J naše vrijeme u Dalmaciji. M. Pa-
vlinović. — Ista je riječ što novoslov. krepen,
ukočen, i kajkavska krepen (vidi u Bjelostjen-
čevu rječniku : krepen, okoren ,duratus, indu-
ratus*; u Voltigijinu: ,fortificato, compatto^ ,be-
fostigt*). — Oa istoga je korijena od kojega je
i krepak. — U jednom prin^jeru xvi vijeka ima
adv. kr^ptMio (h -je-), i znači: čvrsto. Krjepeno
zač stoji i posahnut neće (vraty trava). M. Ve-
tranić 1, 228.

KREPEiVETI, krepenira, impf. postajati kre-
pen. — Riječ može biti praslavenska, isporedi
nslov. krepeneti) češ. kr*epen^ti. — xvi vijeka u
jednoga pisca Čakavca (gdje je značeike: kame-
niti se ili drveniti se od zime)^ a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (krepenim, okorevam se
,dureo, durosco*), i u Stulićevu (gdje griješkom
stoji refleksivni oblik: krepeniti se, v. koramiti
se s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva). I
sumiiim i želim, gorim i krepenim. P. Zoranić
13l>. Krepenim (štamparskom griješkom krepe.s-
nim) vas goruć i vas gorim trepjuć. 25».

KREPIŠIĆ, m. u spomeniku xiv vijeka stoji
dva puta (Krepisićb), prvi put kao ime, drugi
kao prezime. Sestričićb mu Krdpišićb . . . (malo
niže) Radinb Kr^pišićb. Deč. hris. 100.

KREPKOĆA, /. vidi krepčina (i radi akcenta).
— U jednoga pisca našega vremena. Wellingtou

Digitized by VjOOV IC

KEEPKOĆA

515

KEEPOST, 1, a.

isvojeva pobjede krepkoćom daha. M. Pavlinović,
rad. 86.

KEEPKOĆUDAN, krepkoćudna, ac^. koji je
krepke ćudi. — Samo u Stulićevu rje&niku (,in-
dole constanti').

KREPKOĆUDNOST, /. osobina onoga koji je
krepkočudan, krepka Čad. — Samo u Stulićevu
rje&niku (,in^enium constans').

KREPKOĆUDSTVO, n. vidi krepkoćudnost.
— Samo u Stulićevu rječniku (uz krepkoćudnost).

KEEPK6dUŠAN, krepk6dušaa, adj. u kojega
je krepka duša. — Samo u Stulićevu rječniku:
,animo firmo^

KREPKODUŠNOST, /. osobina onoga koji je
krepkodušan, krepka duša. — Samo u Stulićevu
rječniku: ,animi firmitas*.

KREPK6dUŠTV0, n. vidi krepkodušnost. —
.Samo u Stulićevu rječniku (U2 krepkodušnost).

KREPKOSRČAN, krepk63rčna, adj. u kojega
je krepko srce. — Samo u Stulićevu rječniku:
^firmus, constans, strenuus, intropidus'.

KREPKOSRDAN, krepk63rdna, adj. vidi krep-
kosrčan. — Samo u Stulićevu rječniku (uz krepko-
srfan).

KREPKOST, krepkosti, /. vidi krepčina i kre-
post. — Može biti riječ praslavenxka, isporedi
ćeš. krepkost, pof. krzepkošć, a u našemu se je-
ziku javfa od xvii vijeka^ a između rječnika u
Mikafinu (krepkost, krepčina ,constantia, stabi-
litas, firmitas*) gdje se naj prije nahodi, u Be-
Unu (krepkos .constanza' ,coQstaatia' 221*^; ,fer-
mezza' ,fLrmitas' iUO^; ,immutabilit4' ,imaiiitabi-
litas' 38ia), u Bjelostjenčevu (krepkost, krepčina,
V. krepost, 2), u Voltigijinu (,sodezza, fermezza,
corroboramento' ,festi^keit, standhaftigkeit'), u
Stulićevu (v. krepčina). Krepko=<t, to jest sta-
novitost. K. Ma^rović 78. Može se prilikovati
kripost od krepkosti jednoj ptici. 78. Krepkost
,nachdruck' energie'. Jur. pol. terminol. 355.

KRĆP^jIV, adj. koji pokrepjuje. — U naše
vrijeme. Miris prijatan i krepjiv. P. Bolić, vino-
djel. 2, 299. Da kod svoje kuće potraži odmora
u krep^ivu sanku. Srp. zora, firod. 1, sv. 8, str. 60.

KREPO, m. hyp. krepaja. — U naše vrijeme
u Lici. ,Oće taj krepo bome to dignuti, to 'e ži-
lavo, pa čini se da će sad na ! izdanuti*. J. Bog-
danović.

KREPO^i, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
šabačkom. Zem)a kod Krepo|a. Sr. nov. 1875.

iiai.

KREPO\iIN, m, ime selu u Srbiji u okrugu
cmoriječkom. K. Jovanović 144.

KEEPO^ilNSKl, adj. koji pripada Krepo(inu,
Krepo(in8ka (opština). K. Jovanović 144.

KEEPOSKI, adj. krepostan, ili uopće koji pri-
pada kreposti. — Uprav krepostski (tako je i pi-
sano) i postaje od krepost nastavkom ski; ali
treba da u govoru ispane -ts- između s i k. —
Na jednom mjestu xvii vijeka. Milošta je za-
mećaj i obličje krepostije (kreposti}^ zašto ona
podpui^a čini krepostske. M. Badnić 484*.

KEEp6sNICA, /. kreposno iemko čefade. —
U jednom primjeru xvii vijeka^ a između rječ-
nika u Stulićevu (krepostnica uz krefiostnik).
Devet kriposnic mnogo slavnih divic. J. Armo-
lušić 35.

KREPOSNIK, m. krepostan čovjek. — Od xvni
vijekaj a između rječnika u Stulićevu (krepostnik
^virtute excellens'). Biskupi su i pjesnici, vijeka

i crkve krjeposnici. J. KavaAin 158*. Skupite
se sada, kriposnici. L. ^ubuški 55.

KREPOSNIV, adj. krepostan^ krepak. — V
dva pisca xvi t xvni vijeka. Mladić jedan kri-
posniv, gizdav i dvoran. P. Zoranić 5^. Dahni
u me milosti kriposnivi duh tvoj. 51*. Niti pro-
miiiuje kriposnivo zlameAe ovoga svetoga^ sakra-
menta. Ant. Kadčić 187.

KREPOSNOST, /. vidi kn^pchia, krepkost, kre-
post (uprav osobina onoga -Ho je krepostan). —
U Bjelostjenčevu rječniku: krepostnost .efficacia',
v. krepost; u Voltigijinu: kripostnost .virtuosita,
vigoria* ,krat't, starke'; u Stulićevu: krepostnost
,efficacia' s dodatkom da je uzeto iz brevijara.

KREPOSNOVATI, kreposnujem, iinpf. kre-
posno raditi. — Samo u Stulićevu rječniku : kre-
postnovati ,cum virtute operari*.

KRŽPOSNI, adj. vidi krepostan. — Najednom
mjestu XVII vijeka. Da sva natura človičanska
kripostnim u liem (Adamu) uzdržaše se načinom.
F. Glavinić, cvit. 408^.

KREPOST, kreposti, /. vis, virtus, osobina
onoga što je krepak ili onoga što je krepko^ ali
se može shvatiti kao da znači: snaga^ sila^ pa

su se još razvila i druga značeika. e- stoji u

južnom govora mj negdašnega ^. (nalazi se gdje-
gdje u južnom govoru krjepost, ne krijepost, kako
neki misle da treba govoriti), i u istočnom je go-
voru krepost, u zapadnom krJpost. — Akc. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. i acc. sing. krepost, loc. sing. krep6sti, gen.
pl. krep6sti, dat.^ instr.^ loc. pl. krepostima. —
BijeČ je stara, isporedi stslov. kr^postb, rus. upk-
nocTb. — Postaje od osnove krep vidi krepak. —
U nekijeh se pisaca čakavaca nalaze oblici za
neke padeže u množini, kao da je nom. sing. kre-
posta, n. p. gen. krepost, dat. krepostam, instr.
krepostami, loc. krepostah. — Između rječnika u
Vrančićevu (kripost , virtus*), u Mikafinu (krje-
post, kripost, krepost , virtus'), u Belinu (krepos
,forza, possanza' ,vis* 326b; ,forze* ,vires* 326^;
,saldezza, sodezza' ,soliditas' 638*; ,valore, pro-
dezza' , virtus* 751*; ,attiviti, virtu d' operare'
,agendi vis* 117*; »efficacia* ,efficacia* 285*; ,qua-
litk, virtu, dote* ,virtus' 599* ; ,virtu* , virtus*
768b; kripost ,vigore, vigoria, gagliardia* »vigor*
765b), u Bjelostjenčevu (krepost, dobrota, izvrše-
nost »virtus, probitas, actio vitio contraria*. 2.
krepost, temelitost, segurnost ,conatantia, firmitas,
stabilitas*. 3. krepost, v. moć), u Jambrešićevu
(,fortitudo, virtus'), u Voltigijinu (krepost i kri-
post ,virtu, vigore, possanza, gagliardia' ,kraft,
macht, tugend'), u Stulićevu (krepost t*. krjepost
,virtus, vis, vigor, constantia, firmitas, firraitudo
etc.*), u Vukovu (,die starke* ,firmitas', cf. snaga,
jačina), u Daničićevu (krepostb ,robur*).
1. snaga, jakost, moć.
a. vires, robur, tjelesna snaga. Izgubi h
kripost od udov mojih. Transit. 166. Utvfjenje
kriposti telesne. Korizm. 86*. Srca tvrdostan-
stvom i tela krepostiju naznamenovani. Š. Ko-
žičić 24b. Krjeposti iz^ubih od moje snažice.
Š. Menčetić — G. Držić 493. Zašto je smrt jača
ner kripos od lava. M. Vetranić 1, 37. Sinko,
ma kriposti, sinko, me hraAonje. M. DrŽić 37.
Kriposti, jaoh, moje umiru u meni. 77. Vince
krjepos dava, staros uzdrži. 400. Ne imam tu
krjepos, jakosti ni sile. 435. Jure ćutim kripost
ginut životu mom. P. Zoranić 14*. Ginu mi
kreposti, odhodi život moj. A. Sasin 298. Tijem
pedepši liih kreposti koji htjese da obore ne ka-
mene teške gore a nevojnoj Aoj ti prosti. I. Gun-

Digitized by VjOOQIC

KREPOST, 1, a.

516

KREPOST, 1, g.

dalić 91. Srce dili isvršaje, inim adom dajući
svoju moć i kriposti. A. Geoririceo, pril. 93.
Pokle 86 kriposti srcu povratile, i duŠu sa sviina
opet pribavile, Oliva poffljeda. Oliva. 51. Al' se
j' sada znevirila tašta kripost pridna tebi. A.
yita]ić, ost. 241. Svačija krjepost, svačija snaga
s dnzijeh ljeta izgriza se. J. Kavail^in 218^.
I u kfjeposti svo^e desnice sbili ih u ove dno
tamnice. 422*. Morobit si u jakosti Samson
drugi i kriposti. V. Đošen 20^. Ne 1 učeći dan
od noći, niti kripost od nemoći. 48^. Ali se
nade bez snage i kriposti. Ani. Kačić, kor. 139.
I svim udom kripost davat prista. M. A. Rej-
ković, sat. K2*'. Ako bi imali u svoji tilesi to-
liku kripost, toliku snagu i podobnost, da su
vrani dilovat dilo ženidbeno. M. Dobretić 515.
O Kaića, moje Ćedo drago! moj pernati od au-
nafica štite! diko moja svagda na divanu! sab(o
britka svagda na mejdanu! a kreposti modu voj-
vodama! Nar. pjes. vuk. 2, 481. Tu je sada i
krepost i snaga. 5, 450. Na} u ti se Banović-Se-
kule, na krepost je ruke podignuo, preda se je
sab]u okrenuo. Pjev. crn. 294'^. Ti si prvenac
moj, krjepost moja i početak sile moje. Đ. Da-
ničić, Imoj. 49, 3. — Kaže se ne samo o čefa-
đetu i 0 životini, nego i o bifei. Ne može niti
sjemene niti rasada kripost kakvu iz Ae izvla-
čiti. I. Jablanci 18. Voćkam opet novu kripost
doda. J. S. Re}ković 311.

b. vires, kad se govori o vladaru^ o na-
rodu ili državi^ o vojsci, enačene je : snaga^ ali
ne posve isto kao kod a, jer se ne misli na samu
tjelesnu snagu, nego na moć uopće. On (Osman)
8 ^om (sabfom) naj prije u istoku slavu i kripos
svoju uzmnoži. I. OuaduUć 565. Ako želiš ti
prez rati u gospodstvu tvomu stati, kripost tvoju
skazat radi, ter kršćansku viru tlači. P. Hekto-
rović (?) 82. — Ali cesarova vojska znajući jakost,
kripost naroda slavnoga, dočekat ga ne smide.
And. Kačić, razg. 20. — Neka so Aih (neprija-
tela) krepos razčini jak ma;;la. A. Sasin 221.
Slično je i kad se govori o Bogu (isporedi e).

e. u jednom primjeru znači što sila, silo-
vane. Drži tva Ijepos tužno rae srdačce na silu
i krjepos. Š. MenČetić 45.

d. snaga, sila u duševnom smislu uopće
(naj češće prema lat. virtus). Bogu dajuStomu
krdpoistb. Mon. serb. 17. (1233). Mnogo već«
ukrip|ena kripostju vere svete. Živ. kat. star.
1, 218. Jer meni zada (ne sada) vaj )uvenom
krjeposti. Š. Menčetić 11. Tko želi naravi kre-
posti ove vidjet, i moći }ubavi, hodi vid ovi
cvijet ... N. Na)ešković 2, 11. Dobrota s li-
posti slomi u meni sile {uvenom kriposti. M.
Držić 4.- Bogastvo gospoduje današi^i dan sve
ostale krjeposti. 399. Kad huda zla kripos od
smrti na n dođe . . . D. Raiiina 63l>. Vrhu gumna
ovoga kripost tvoga blagusova udahni. I. Ban-
dulavić 296«. Nu ako inim u tamnosti noć me
i puste kriju gore, gora i noć s kom kriposti
mene meni skriti more? I. Gundulić 243. Ko
mi će dat kripost mojoj pameti, ko li suza mo-
jima očima? M. Jorković 44. UČi nas s. vira,
da je naša duša jedna kripost duhovna udanuta
od usta Bozi j i u čovika. J. Banovac, razg. 99.
Da muka tvoja meni bude kripost s kojom ću se
pokripiti. B. Pavlović 61. Stavi, Gospodine, ne-
besku kripost u riči moje ove. F. Laatrić, test.
166^. Kripost zakona jest zapovidati. A. d. Gosta
1, 10. Da izlaze (riči) od kriposti te že}e. Aut.
Kadčić 182. Ako bi odstupila ova prava kre-
post požude. J. Matović 420. Tvoje srce Jubež-
}ivo svoju će mi krepost dati, da, Jezuse moj,
pomi^ivo ja uzbudem poslovati. I. M. Mattei 286.

Nika ogrijajaća kripost projde kroz stu zem)a.
M. A. Re}ković, sat. L6b.

e. snačene je kao kod d, ali se ističe kao
liečUa osobina, naj češće BoŽja (lat. virtus). Go-
spodi, tvoja očita je kripos|t i sila. Transit. 100.
Vzašal si na nebo po tvojoj vlastitoj kriposti.
122. Krjepos viŠnega obujmi tebe. N. Ranina 16^.
luc. 1, 35. Vlašćom krdpostiju svojom usta se. Š.
Budinić, sum. 8h. Krepost privišAega obujmiti
će tebo. M. Divković, bes. 5«. Začet po kriposti
duha svetoga. B. Kašić, is. 3. Sajdi kripost
duha svetoga. I. Bandulavić 128*>. Kripost pri-
višiiega obsinuti će tebe. 200l>. luc. 1. 35.
Omekšaj (Boze) srce moje rosom od kriposti
tvoje. M. Jerković 87. Zakliiiam vas kripostju
i jakostju Božjom. L. Terzić 322. Iz pučine
vječna krjepos tijem povadi brda i gore. J. Ka-
vanin 71h. Jer Isukrsta u svojoj utrobi zače
po kriposti duha svetoga ... J. Banovac, razg.
50. Jesus uskrstnu svojom vlaSticom kreposti.
J. Matović 57. Primajući jakost i kripost duha
svetoga. M. Dobretić 57. — Kad nas oba svom
kriposti vlas negova je (boga Lera) slobodila,
tebe od moje ne vjernosti, a od pricijeh mene
vila. I. Gundulić 168. I jošte svakoje dava
nam kreposti Y<^*i>ii). N. Dimitrović 86. Devet
jest osobitih sil ili kripos Ivana svetoga. F.
Glavinić, cvit. 197*. Možemo li vlastitima moćma
i kripostma život vičiii dobiti? I. Velikanović,
uput. 1, 326. Ja sam so poturčio ne imavši
mučeničke kreposti. 8. !^ubiša, prip. 87.

f. snaga, može se shvatiti u duhovnom ili
u tjelesnom smislu u ovakovijem prin^jerima : ^jubi
Gospodina Boga sasvijem srdcem tvojijem i svom
krjopostju tvcjom. N. Rai^ina 155h. luc. 10, 27.
Sa svom krjeposti slijedi me. M. Vetranić 2, 177.
Sa svom nastojat imamo kreposti u miru sve dni
stat. N. Dimitrović 22. Tijem sa svom kreposti
smjerno te molim ja. 79. Služih te sa svu moć
i sa svom krjeposti i u dan i u noć. N. Na}e5-
ković 2, 96. Ki sa svom kriposti drag ures
tvoj slidim i od tvoje liposti prignutja ne vi-
dim. I. Gundulić 142. Divjak satir u ha}ini
od vilo preobučen : Sa svom moći i kreposti
uvlačih ih (roge), krih svudire ; nu svakako pravi
i prosti izprama mi jošte vire. 156. Komu si
se zavjerio sa svom moći i kreposti? 467. —
^ubi Gospodina Boga tvoga svimi kripostami
tvojimi. F. Glavinić, cvit. xvi. — !^ubiti Boga
iz sviju kriposti. M. A. Rejković, sabr. 69. —
Tere me zagrli za svu moć i kripos. Š. Men-
četić 248.

g. virtus, fortitudo, hrabrost. Persijane
lastiju veće neže krepostiju pobedi. Š. Kožičić
36*. Dostojite vijence od hvala, jere hitra brza
i laka, podpuno je ukazala svoju u lovu krepos
svaka. A. Gleđević 2*. Ah, da slijedeć tve kre-
posti svak je vitez tvoj vojevo, ne turačke, danu
kosti pojačke bi bile ovo. I. Gundulić 824. Ah,
ne hvalim neprijate)e, nego kripos ka pod nebi
svjetlosti ima dana bje)e. 328. Narode one s kih
kriposti krajestvo so naše obrani. 436. Svaki
(konik) harbom vješto meće, svaki lukom dobro
strije)a, bez kriposti, bez odjeće, vitez nazvan,
lupež zbi}a. 329. On (car od cara) sred boja
odkad pri ka tvih junaka krepos gleda. 448. Mao
skup ali pun kreposti vi ste, družbo moja mila,
snagu vaše hrabrenosti ne umije slomit nijedna
sila. G. Palmotić 1, 16. Prid kriposti mojom
jakom zli nevjernik ima umrijeti. 2, 112. Kad
kriposti svojom prite (vitezi). V. DoŠen 125*.
Zašto srca od kriposti, i desnice od jakosti . . .
228b. Vladalac pun kriposti i hrabrenosti. D.
£. Bogdanić 122. Ovdi po ,kriposti' od riči

Digitized by

Google

KBEP08T, 1, ^.

517

KREPOST, 1, k, a).

grčke difđg^cci' hrabrenstvo i veličina srdca ra-
zumije se. I. Velikanović, uput. 1, 398.

h. vis, potentia, potestas, moć (velika)
uopće. SpasiteJ naš, kojemu bješe dopustio otac
nebeski svaku krjepos. A. Gručetić, roz. jez. 188.
O svemoći Jupitere ko^ra kripost 9\iid se stere!
r. Hektorović (?) 84. Tvoja (Jupitere) kripost
svaka more, gromom stresa zom)u i gore. 85.
Kriposti tvoje nepridobitnu jakost molimo, Go-
spodine. J. Banovac, blagosov. 10. Poče pro-
slav)ati kripost begova razuma. A. Kanižlić,
kam. 392. Đa po svojoj kriposti i umii'iu imaju
svaka koja uživaju. And. Kačić, kor. 11. Sve-
mogućstvo i kripost stvorite|a. M. A. Re(ković,
sat. L8b. Koji s mogućom svojom kreposti od
ništa satvori . . . J. Matović 11. — Kad je izre-
čeno nad kim ili nad čim ko ili Što ima moć,
može značiti Što i vlast, oblast (,potestas, impe-
rium')- Da nim krjepost i oblast s vrli u svake
nepodobe. N. BaAina 142 ^ luc. 9, 1. Mnah a
6e pri slipos obujmit sunašoa, ner ćo imat on
(fjubaVj tnl. Cupido, Amore) kripos vrh moga
srdačca. Š. Menčetić 126. Ter od taj čas mi
imamo nada s vjerna (ženama) krepos taku. N.
Naleškovič 1, 155. Sazvavši Isus dvanadeste
apoštolov, dade i^im kripost i oblast svrhu
svakih hudob. I. Bandulavić 156*\ luc. 9, 1.
Ima svetac ovi kripost vrhu ogika. F. Glavinić,
ovit. 20«^. Ima kripost vrhu groma ki se noj
(8. Barbari) priporuča. 399l>.

i. facultas, potestas, ikeka osobita moć po
kojoj se nešto može vršiti, ono što se moz'*. vršiti :

a) ima se u pameti po smislu. Zač kre-
pos, Niko moj, tuj mi ni višni dal. N. Dimitrović
98. Svakoga sam zamamila, tuj mi krepos )nbav
dava. N. Naješković 1, 20«. Dokoli tve oči iz-
gube krjeposti, ke sunčjoj istoči nadhođe svjet-
losti. 2, 35. Ne umije ti grlo moje kazovati, ni
ima kripos. A. Sasin 168^. Gleda' okolo, oda
svudi, što oko vidi svom kriposti, sve bi puno
bojnijeh )udi. I. Gundulić 335.

b) izriče se podložnom rečenicom s da.
Zač ja tej kreposti ne imam, da mogu tej vaše
Ijeposti procijenit. N. Na|ešković 1, 218. Slabi
razum moj tuj kripos ne ima da može izreč toj.
1, 312. Ovaj dub dobi toliku kripost da ozdra-
vjaše posli od svacih nemoći. B. Kašić, is. 18.
Mlaka ona takovu uze kripost, da ozdrav}aše . . .
F. Glavinić, cvit. 229*. Tu ljepota ima krepos,
da je uresna bez naprave. I. Gundulić 74. Tim
u meni sved goreći taku plam je steko krepos,
da ja ne znam, ali veći ogai^ moj je. aV tva Ijepos.
259. Nu moguća ova lipos s svijetlom krvi kad
se združi, dvakrat veću kaže kripos, da ju dvori
svak i služi. 374—375. Takova spomina hoće
biti od tolike kriposti, da će te ganuti na milo-
srdje. M. Jerković 65. Balsam imade ovu kri-
post da, pomazavši š i^ime jedno tilo mrtvo,
. . . čini ga uzdržati cilokupa. J. Banovac, pred.
133. Po malo riči i molitav crkve pridava se
tolika kripost i kripčina vodi, da meju jednom
stvari blagoslovjenom i jednom tastom nahodi se
razlikost Čudnovata. Blago turi. 2, 41.

c) izriče se in fini t ivom. (Isus) kripost
da vodi preroditi se. Naručn. 3*. Imam ja kri-
pos satvorit da . . . Š. Menčetić 4. Ali ne ima
tej kriposti uzdržat se skup nemili. I. Gundulić
458. Iskati Ijekara koji bi imau krepost pro-
svijetliti te budući slijep. M. Radnić 435*. Pri-
čest krjepos ima našu dušu punit jako milostima.
J. Kavaiiin 69a. Ogan po naravi svojoj ima
ove dvi kriposti: goriti i sjati. F. Lastrić, ned.
93. (Vatra) daje kripost oku tilesnomu viditi
tilesne stvari. F. Lastrić, ned. 247. Imada

jedno isto mogućstvo i kripost stvoriti od ništa
svit. A. Kanižlić, kam. 190. U otcu jest kri-
post stvoriti. 728. Boja ružice ima kripost
smućeno srdce razvedriti, utoč. 277. Daj mi
kripost tako vladati se. bogo}ubn. 204. Da
je Čovik stvorenje plemenito koje ima kripost
dilovati. M. Zoričić, zrc. iii. Videć mnogo teže
brime, neg je kripost vladat nime. V. Došen
25b. Te stvari imadu krip »st, istirati vragove i
ozdravjati slipe. And. Kačić, kor. 274. Š 6e
kvas kripost dizat tisto dobi. J. S. Re|ković 34.3.
— Griješkom po tuđijem jezicima uz infinitio
ima za. Ne imaju kriposti za odoliti napastma.
M. Radnić 114^. Za svijeh apijevat ne imam
krjepos. J. Kavanin 2181*. Kripo!(t za ozdraviti,
činiti Čudesa, razumiti jezike. Ant. KadČić 10.
Ovi kruh imaše krepost za ui^siti žeđu. J. Ma-
tović xxia. Riječi imaju veliku krepost za izu-
stiti naj skrovenije misli. 127. Koliku krepost
ima za pomrsiti trohe i gnusobe grij^h& (lemo-
sina). 506. Ona krepost koja je u Ijekarijami
za ozdraviti. 520.

d) izriče se genetivom naj češće verbal-
noga supstanfiva. Kripost svezanija i odveza-
nija. Naručn. 74*. Uli kripost oprana duhov-
noga u sakramenat s. krštena. F. Lastrić, test.
300*. Da im (mćkam) dade kripost cvita (ze-
mlica). V. Došen 16'». Koje (vrime) uzdrži na se
kripost naminutja. Ant. Kadčić 67. I nozdrve
negove da primu kripost mirisa i blagosti. M.
Dobretić 51. Kripost ozdrav}e6a dajući ovim
travi cam. I. J. P. Lučić, izk. 32. — Uz genetiv
može biti i prijedlog od. Tko ne ima od vida
krjeposti. M. Vetranić 1, 274. Ogan ima tu
krepos od čišćenja. M. Orbin 161. Dati vodama
kripost od očišteiia. F. Lastrić, test. 60*.

e) izriče se adjektioom, često participom.
Ona mira imaše njeku krepost pokrep}ujuću. M.
Divković, bes. 143*. Ogan ima u sebi krepost
Žižuću. 554*. Jedna kripos ognenitu oriA /zmija)
oćuti, a sva prika diže glavu jedovitu. G. Pal-
motić 3, 21b. Kripos rodna ,causa generativa,
cioe che ha forza di generare e produrre una
cosa' iCausa genitalis*. A. d. Bella, rječn. 181h.
Kripost plodiva »virtii generativa* ,virtus gene-
randi'. 768^. Čini se stvar čudnovata samo
onizim, kojim plodna kripost palestinske zemje
jest nepoznata, razgov. 48. Motrim u vatri našoj
tilesnoj kripost prosvit|ujuću. F. Lastrić, ned.
247.

f) izriče se na osobiti način u ovijem
primjerima : 1 vas zbor iskase taknuti liega, jere
krjepos od Aega ishođaŠe i ozdrav}aše svijeh. N.
Radina 173*. luc. 6, 19. I bumbak ima istu
krepost suprot ognu. B. Kašić, per. 46.

k. vis, potestas, efficientia, efficacia, virtus,
neka osobina (ne u čefadetd) po kojoj ono što je
ima može liešto djelovati, ne izriče se što, ali se
shvaća kao lieka sila Što se više ili maAe razu-
mije po samoj stvari kojoj pripada, razlikuje se
od značena kod i tijem što se ne izriče djelovane,
a izriče se ono čemu pripada.

a) ima stara riječ da trava, kamene,
riječi imaju svoju krepost (tečivu), vidi: Sve kri-
posti, koje je Bog postavio u travah, u kamenu
1 ričma. .T. Banovac, razg. 67. — Vod, sokov i
tukov i kamenja kriposti. P. Zoranić 65h. Ni
bilju zna krepoi. Š. Menčetić 13. Ovojzi da
travi budeš dat kreposti i smrti lijek pravi. N.
Na^ešković 1, 196. Kriposti zelenih trava nijesu
za dat lijek mojojzi nemoći. M. Držić 401. AV
nu i sad jesam trave ja donijela njeke tebi, svaka
kripost ima u sebi mnogo moći, mnoge slave.
Jedupka nezn. pjesn. 236. Ova trava, gospo

Digitized by

>^uogIe

KREPOST, 1, k, n).

518

KREPOST, 1, 1, c).

mila, mnogu u sebi ima kripos. 237. Tko zna
kripost od trava? S. Margitić, fal. 229. Kakvu
kripost imaju u sebi mloge trave. I. Grličić 33.
Obilnos od voća, krepos tolicih zdravih travica.
A. d. Bella, razgov. 74. Kad ura tvoja dotoci
so, travG krepos a |udi znai^e izgubiše. B. Zu-
zori lol. — Ima dvi kriposti (siine trave kori-
jandre). F. Lastrić, test. 308*. GoruSica ima
zrnca sitna, koja dok se ne štuku, ne poznaje se
koliku kripost i začina u sebi imadu. Đ. Lea-
ković, gov. 51. ~ Amo mogu pripadati i ovaki
primjeri: Kripost od božanstven ih li karij. Transit.
141. Likarija toliku kripost imade koliku joj
Bog daje. A. Kanižlić, bogolubn. 480.

b) pripada stvari tjelesnoj što nije traod
ni kamen^ a misli se o liječenu. Zna sve krje-
posti od trava i voda. D. Zlatarić 47 h. Kolika
krepost bješe u jetri, u žuči i u srcu one ribe.
J. Matović 451. — Amo može pripadati i ovaj
primjer: Kripos od zvizda. M. Držić 11. t ovaj:
Mana sveta i čestita od kriposti mnogostruke.
A. Vitajić, ost. 62. — Ovaj primjer ne pripada
amo, jer je riječ o kreposti duhovnoj: (Tsukrst,
krsteći se u Jordanu) da njcku skro^atu krepost
duhovnu svakoj vodi naravnoj. M. Divković,
bes. 1Gb. _ (I teologičnom jeziku krv i kruh u
ora dva primjera imaju osobiti smisao, te se i
ovdje misli na krepost duhovnu: Vas plod od
kriposti neprociAene egove krvi. A. Komulović
53. Tko užiJG kruha ovega živjeti će i u i^emu
će stat od iiega krjepos ona prevelika. A. J.
Gučetić 10.

fO pripada riječi, besjedi, ali u drugom
značenu nego je kod a): razumije se sila kojom
se ko nagovara. Taka biše krepos i vrijednos
od besida ovoo^a čudnovatoga tamničara. B. Kašič,
in. 40. Tolike kriposti bihu riči Sebastijana, da
svih obrati. F. Glavinić, cvit. 191«. — Amo mogu
pripadati i primjeri u kojima mj. ,riječi^ ima
svjet. Mudra jo svjeta kripos jaČa nego vojske
oružane. G. Palmotić 2, 98. Jere živi kripost
tvoga prvoga opakoga svita. Ant. Kadčić 552.
€lj pripada istini. Tolika je kripost
poznane jedan put svete istine. A. Kanižlić, kam.
785. Poznane u ispovidi nejma nadostaviti ni-
jednu kripost istini znanoj izvan ispovidi. Ant.
Kadčić .328.

e) u teologičnom smislu, o riječi Božjoj,
o molitvi, 0 postu, o misi, posx>etilištu , o sakra-
mentu itd. Moć i kripost riČi Božje. A. Ka-
nižlić, kam. 500. Riječ božanstvena izgubila
svoju krepos. Đ. Badić 18. — Zviženje i kripost
od molitve veliko je jako. Korizm. 7'*. O ne-
izrečena »krjeposti* od molitve, ti jesi mati sva-
kijeh krjeposti. A. Gučetić, roz. mar. 7. A
molitve bez kreposti od Aega se sve držahu. P.
Kanavelić, iv. 23. — Tolika bi (u proroka
Danila) , kripost' od imsta, da stisnu kripost
lavov. Korizm. 4h. Želite znati snagu čudno-
vatu, moć i kripost od posta. F. Lastrić, ned.
13G. — Da bi i>rimio (Bog) posvetilišto i udilio
kripost od ćega onomu . . . Ant. KadČić 101.
Sve mise imaju jednaku kripost i vriđnost.
98. Misa uzdrži u sebi tri osobite kriposti oliti
svršenosti i tvora. M. Dobretić 868. — Tvoj
sakramenat ima u nas krepost svoju. S. Mati-
jević 97. Ukazat onu životvornu kripost ovoga
sakramenta. A. Kanižlić, kara. 499. Od kre-
posti i od mogujstva sakramenata. J. Matović
xvh. Poznade kripost s. krštena. F. Lastrić,
test. ad. 14h. Da krstene že|no uzrokuje i po-
rađa svoju kripost po dilu dilujućega. M. Do-
bretić 23. Od toga ukazanja i kriposti spovidi.
Naručn. 83h. Gdje pribiva poglavita krepost že-

nidbe. J. Matović 305. — Ne uzim)ući uju po-
svećenomu kripost miŠane od balsama. Ant. Kad-
čić 171. — Križu 'e krjepos prevelika. J. Ka-
vaAin 319».

/) 0 caru, čaranu. Na mojemu sinu j^i
hotila izkusiti kripost tvojih cara. F. Vrančić,
živ. 36.

g) pripada listu, pismu, zakonu, ugo-
voru, uvjetu, dok se shvaća da se ne može pro-
mijeniti. Da ainej poveje budu u svojoij kre-
posti tvrbde. Mon. sorb. 210. (1887). List kapi-
tulski ostav)amo u onoj kriposti kako je pisano.
Mon. croat. 213. (1525). Da se ne stav)a krjepost
od zapisa u način od pisanja. B. Kašić, zrc. 43. —
Nimaju nijedne kriposti zakoni, ako se ne obrate
u dila. M. Bijanković 160. Da zakoni žuđenu
svoju kripost uhite. D. E. Bogdanić xiii. Ovi
zakoni imadoše svoju kripost. M. Dobretić 499.
Zakon ima stupiti u krjepost. Zbornik zak. 1853.
VIII. S početkom krjeposti ovoga zakona . . .
1853. 141. U onih krunovinah, u kojih je opći
građanski zakonik već otprije krjepost imao . . .
1853. 399. Oni kanon neprominfivu kripost imade.
A. Kanižlić, kam. 207. Taj kanon još jest u
svojoj kriposti i obsluživa se. 316. Ostaju u
krjeposti obstojeći propisi. Zbornik zak. 2, 827.
Pošto ova naredba u krjepost stupi. 1871. 410.
— Ugovor će ostati u svojoj krjeposti 6 godina
dana. 1865. 237. Lišiti ugovor krjeposti nakon
6 mjeseci. 1866. 134. — Da ono (što 9U pokli-
sari naredili) kakvu kripost imade i vajade. A —
Kanižlić, kam. 414. — Uvit stvari doSastn^«^—
ustav] a i uzdrži kripost odrišeiia. Ant. KadČic^^r^
191.

1. u nekijem padežima i s nekijem prijed

lozima upotrebfava se (u smislu kao kod h— k[^" >
s genetivom gotovo kao prijedlog, te je znaČene -

preko, pomoću, silom koga Hi čega, lat. virtute ■ ■■»
per, ex.

a) u instrumentalu (možebiti po lat. vir — ^»f-
tute). Da je vog}anb (sic) uživati kripostju tt»voga-^^^»i
pisma. Mon. serb. 494. (1465). Sakrament tSla ^}
krvi Isusovi zđržeći se v priliki kruha kripostij^' •^.^
riči ke pop izgovara. Naručn. 17a. Da kripostju d-5^3^
sv. mise priđe sv. duh. 37*. ča odpušća ree=^ ^^'
dovnik kripostju kjučev. 90h. Ako bi se kri^ — :x'TV'
postju toga dopušćenja prišlo na vazetje ddb&r. ^^ ^.
Budinić, ispr. l38. Vnoge učini Bog kripostj fij^^^}]^
s. križa mirakule. F. Glavinić, cvit. 126*. Kr^-»^— Tf®3
postju ovoga pisma dopuštujemo tebi da mož^^^-^Ž®*
štampati... M. Divković, bes. xiv. Govori t-i^ ^ *i^
da kripostju Belzebubovom ja izgonim dijavl^ ^^Zj}^'
I. Bandulavić 50h. luc. 11, 18. Neka nas Bc^-^^Bog
od veČnoga ogiSa oslobodi kripostju molitve svet^^^J©^-
F. Glavinić, cvit. 114h. Vladajući razum ni<^-«r^io^

kripostju 8. vire. F. Lastrić, test. 65». — /

s prijedlogom s. Drva se skončaju s krepost:^ -s^ -»stju
ogna. J. Matović 238. Da s kripostju Belzebaz^^s^ba-
bovom đavle izgoni. L J. P. Lučić, raz?. IIT ^KT 118.

b) u krepost (tal. in virtii). Premda -^^ -a ^*
to činili u kripost koga se hoće privilejija. — S.
Budinić, ispr. 133. Ima za to u kripost od rm: na-
redbe isti biskup obrati naj dostojnijega. A. ^- ^•

Oosta 1, 233. Primiti koju priporuku i u k^* kri-
post ove činiti ravan put žaknom na redovar-^^ ^^•
Ant. Kadčić 5. U kripost te začete voje iđe^-^^^.n
crkvu. 13. Misnik ne diluje u kripost sv^ -»i^oja
nego u kripost Isukrstovu. 112. Oblast koju ^^ci-« je
imao u kripost župe. 239. Ova dva posli(^^-J^*
(krštena) diluj u u kripost prvoga. M. Dobretić

c) po kreposti. Da (Isus) izgoni
po kriposti Belzebnlovi a ne svoju moćju.
rizm. 52a. žive i raste po krjeposti od na:

I Zbom. 8*. Izgoiiaše đavle po kreposti BeI^Kw-

^24.

Digitized by

Google

KREPOST, 1, 1, c).

519

KREPOST, 2, a.

buba. M. Radnić 429*». Po kriposti duha sve-
toga. P. Macukat 28. Po kreposti od svoga po-
sluha poče hodit vrhu vode. I. Đordić, ben. 12(>.
Po kriposti sveto^: posluha zapovida Akaciji da. . .
S. Badrić, ukaz. 11. Ne^o so može odriditi po
kri})osti prvog^a skrušena. A. Baćić 885. Po
kriposti svih zakletava. .f. Banovac, blagosov.
129. Po kriposti svoje šipke slavno pridobi Fa-
rauoa. F. Lastrić, svet Si«-. Focio je ova na-
učio |>o kriposti svoga plodnoga ra;(uma. A. Ka-
uižlić, kam. 11. Po ovoga kanona kriposti. 281.
Svega su mu svita strane po kriposti \kli znane.
V. Došen 39*. Po kriposti riČi od istoga Go-
spodina ]>ostav)enih. Ant. Kadčić 48. Po dilu i
kriposti dilujućega. M. Dobretić 4. Ova dva
kršteiia jesu dobra po kriposti i zavitu krštona
vodenoga 28.

€l) u kreposti. Ime ovo, u kriposti koga
nebesa se otvaraju. F. Olavinić, cvit. 3a. Trpi
muku u kriposti ke oslobodi one. 10>^. Ter ga
izbavi silne ognice u krjeposti svo'e desnice. J.
Kavaiiin 186i».

m. virtus, pretium, potestas, ti prenesenom
^tnuiluj vrijednost. Poznajući kripost od kamena,
obe^ mu 200 pinez zlatih. Mirakuli. 117. Zlatu
^^ kosi vazim|u svu krjepos. Š. Menčetić 36.
^ ^ srebra je kagod svitlost svitla u počol i pri-
stala, da ne trpi, već do mala, er ni u nem zlatna
^'^post M. Pelegrinović 180. Da primi na voju
^^'^ male kriposti. Đ. Baraković, vil. 20. Dragi
^n^en sfak ne znade ča je ni ku kripost ima.
^- Gazarović 142b.

n. vis, significatio, kod riječi, u prenesenom
fj**is/i*, znaiene, smisao. Trijeba je početi od
^J'oposti i poznanja imena ... J. Matović 123.
^^i^^ Ja'j koje kreix>st uzdržuje se u riječi , kr-
atim«. 143. Koja riječ (izasipati) ima onn kre-
post, da ne bi iŠta zatajao ni sakrio, ma da bi
^vaka izasuo. 434.

0. firmi tas, čvrstoća, postojanstoo, o tje-
^moj i 0 umnoj stvari. Vez naj veće kriposti.
o. Menčetić 272. — Za krdj)Osti mira segaj i
jabve i dobre prijazni da bude u vijeko (upo;?o-
vora . . . Mon. serb. 466. (1454). Ako li ne uzi-
made Focio kripost i potvrđeiie od crkve rimske.
A. KaniŽlić, kam. 68. Da je Focio imena cara
i Vasilija nadostavio za uzveliČane i kripost svoje
knige. 162.

p. ug pridjeve Božja, nebeska, andelska,
ima krepost različna značena.

a) krepost Božja (isporedi e) znači Ho
i Bog. Štipan vidi slavu Božju i Isusa stojeći
ob desnu kriposti Božje. I. Bandulavić 18*. act.
ap. 7, 55. Kad upazih vedra lica raj veseli, tada
poznah, višima krepos, da svu objavi vlas veliku,
svu u jedno skupnu Ijepos stavi u samu tvu pri-
liku. I. Gundulić 258. Ali ona slavna lica, visna
krepos kijeh naresi. 266. — Isto znaČenc može
biti i bez pri(^jeva Božja. Kunu t^ se od sade
na kripos naj višu, da t' vcćo ni kade no ukazu
Sto pišu. D. Ranina 68*. Tore visnoj zgar kri-
posti vrijeme ovo, ko imamo, sve ua službu venio
(la'mo, neka našu zled oprosti. 144^. O višni
o6e moj, kriposti velika, ka |ubi tolikoj greš-
noga čiovika. 14Bl>. Jasna trilična kriposti ka
tvojim licem svitiš. P. Zorauić 66'^. — F o po-
ganskijem bogovima. O višne kreposti, kažite
Vrhu nas moguću vašu vlas no rasr^bom, neg
milosti. I. Gundulić 81—82.

b) kreposti andelske, nebeske, i samo kre-
posti može značiti anđele (uprav jedan red an-
(tela, lat. Virtutes, isporedi 2). To biše Isukrst
is kriposti anjelskimi. Živ. jer. star. 1, 235.
Vlasti i kriposti nebeske. L. Terzić 196. U

srjedAoj svjetlosti gospoctvo s krjeposti i s vla-
daoci stase. M. Vetranić 1, 359. Troredica tako
i srijeda od gospostva i krjeposti i od mogućštva,
ka ga (Boga) sgleda... J. KavaAin 499 ».

c) kreposti nebeske va\a da znaČi (po
biblijskom jeziku): nebeske (jizične) sile, lat. vir-
tutes coelonim. Kriposti nebeske hoće se ga-
nuti. I. Baudulavić 1^. luc. 21, 26. Zvižde pasti
će s neba i kripo<iti nebeske ganuti će se. 185t>.
matth. 24, 29. I kriposti nebeske ganut će se.
S. Mar;fitić, fal. 289. A sve zvižde i krjeposti
gor nobesne ognem gore. J. Kavaiiin 1^. Za te
(čovjeka) svijete toke zvijezde i krjeposti gorde
jezde. 14t^. Zvižde padnuće s neba, i kriposti
nubeske ganuće se. j. Banovac, razg. 2.

q. vidi krepčina, b. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Imenova tadaj Bog krjepost nebom.
N. Ranina 113^ gen. 1, 8.

2. virtus, u teološkom i filozofskom smislu,
osobina (udske vofe koja je postojano okrenuta
na dobro; shvaća se ili uopće, kao značaj čefa-
deta, ili kao neka naklonost na dobro u nekom
osobitom smjeru, ovakijeh osobitijeh kreposti bilo
je već po Platonu četiri (stožernijeh) ; u hrišćan-
stvu dodaju se k tome tri (bogoslovne) ; ali ih se
često nabraja i drugijeh. — ovakovo je znaČene
ove riječi samo u katoličkoj crkvi (prema lat.
virtus, što je uprav snaga, dakle krepost) ; u pra-
voslavnoj za isto značene ima riječ dobrodjete|
(vidi).

a. uopće. Obučimo se v oružje svetlosti,
ča je kriposti. Naručn. 70*». Po deli od kre-
posti. Korizm. 2* Duša bi stvorena primate|na
krdposti i hudob. G9h. Človik mnogimi krepo-
stami ukrašen. Š. Kožičić 34^. Od umijenstva
izlaze četiri krjeposti. Zborn. 11*. S krepostju
vječni mir ima svak držati, s zlobom rat i nemir,
dokli ga smrt skrati. N. Dimitrović 7. Da bo|e
on razlog i četr kriposti ne samo poznaje, ma
djelom da Čini. N*. Na}ešković 1, 312. Od osta-
lijeh krjepostiju duhovnijeh. A. Gučetić, roz.
mar. 175. Crijezmo živjenje . . . krepost hrani i
jaku čini. M. Divković, bes. 98:*. Svaka kripos
koja se nahodi u naravi božanstvenoj. B. Kašić,
nač. 12. Kriposti sliditi i od grihov uklonit se.
F. Glavinić, cvit. .\vii. Svakimi kripostimi sve
druge nadajde svoje. 294(1. A med ostalimi kri-
postami tako biše u blagovanju uzdrŽeć. 400».
Stvar ona ka čiovika čini dobra i dela hogova
svršena jest kripost. sviti. 33. Tvoga unuka
naučićeš sve kriposti, da i on vrij^dnijeh pun
odluka slijedi očine hrabrenosti. G. Palmotić
1, 199. Vječne slave nije steć lasuo, s kripostim
so ona stječe. 2, 202. Otac držan jest ukazati
sinu svomu priliku od kreposti. S. Matijević 33.
I turski car, odkad na carstvo je uzšel, Suliman
je do sad kripostju svih nadŠol. B. ICrnarutić
35. Sakri blago od kripostije, ako nećeŠ biti
pokraden od himbenaka. M. Radnić 30*. Cvijet
od kriposti (lat. Flos virtutumV P. Posilović,
cvijet. I. K Magarović 1. Kripost od jakosti.
P. Posilović. cvijet. 13«5. Da budu (nagovaranja)
kripostju pokrip|ena. A. Vita|ić, ost. vii. Od
svake strano tve kri])Osti sjaju. 400. Da ste
svakom kripostju urešeni. S. Margitić, fal. ii.
Premda je mnogim kripo^tima oružan. 225. Kri-
postima nas pro.-^vitli. F. Parčić 24. Može se
prilikovati kripost od krepkosti jednoj ptici . . .
K. Magarović 78. Nije vremena ko ponavja djela
izvrsna od krjeposti. .1. Kavai^in 27b. Bogoslovne
tri krjeposti : vjera, Jubav i ufanje. 478'». Može
li se naći kojagod li psa, plemenitija i Bogu draža
nego kripost od Jubavi ? A. d. Bella, razgov. 53.
Vaša krepos, o pravedni, zlato je čisto bez pro-

Digitized by

Google

KEEPOST, .?, a.

520

KREPOSTAN, 1, a, đ).

cjene. B. Zuzeri 373. !^ubav je kripost naj veća.
A. Baćić 45. Dužne sa starišine duhovne pod-
ložnikom dati dobru priliku u svakoj kriposti.
95. Ako sa^riše protiva ovima kripostma. 194.
Jer s kripostima nadlasi (s. Josip) ostale svete.
J. Banovac, raz«:. 127. Pridobiti zloće i živiti u
krij»o^tiina. uboj. 26. Zloća pridobi kripost.
prisv. obit. 99. Kako u jednomu redovniku ubo-
gomu jest kripost i izvrstitost ubožtvo. P. Fili-
pović 35. Beć je zadosti, da su sve kriposti u
i^emu bile. P. Knežević, živ. 58. Kriposti kr-
stjanske dilovati. F. Lastrić, od' 196. Ufanje,
(ubav, poniznost i ostale kriposti duhovne, ned.
238. Bogat tilesno, al' ubog duhovno iliti kri-
postma i dobrim dili. 292. Nisam ja dostojan
priminiti se Iliji proroku u svetii^i i kripostma.
323. Nismo se nadmetale u uakićeAu tilesnoma
s tolikom holostju nego u kripostma duhovnim.
369. U svemu mi krepos tvoja zrcalo će pravo
biti. A. Boskovićeva 3. Oćistjen od zlobah, a
prosvijet)en krepostima. I. A. Nenadić, nauk.
257. On svemu carstvu sviti kripostima svojima.
A. Kanižlić, kam. 19. Naj veća je krepos muk.
(Z). Posluh je otac krepostima, a neposluh
svijem zloćama. (Z). Poslov. danič. Dali samo
dila Čine od kriposti vrsno čine. V. Došen 40*>.
Pak još svojoj lakomosti daje ime od kriposti.
57a. Svi Judi od kriposti (t. j. kriposni) kažu . . .
74b. Jer kriposti sve pogazi u proždrlost kad
ugazi (Aleksandar veliki). 147t>. Kad budete na-
govarani na krepos, nemojte se oglušiti. Đ. Bašić
18. Er su t^ko protivne medu sobom taština i
krepos, da . . . 81. Kad ste došli u spoznane od
podniženstva, nastojto ga steći, er će biti za vas
početak od svi j eh kreposti. 120. S ha|inom od
podniženstva pokri Josef svoje kreposti. 200.
Er nas svojijem izgledom pri težu na krepos i na
svetinu. 241. Okruni se za kra|a dalmatinskoga
Selimir, koji, premda svitlosti svete vire nejma-
diše, bi nadaren množim naravnim kripostimam.
And. KaĆić, razg. 21. Kripost koja nagiAe čo-
vika za miriti Boga. Ant. Kadčić 182. Napasti
koje 8U suprotivne ovim četirima kripostima. L.
Vladmirović 21. Bog nam za po vida, da imamo
viru, ufaiie, {ubav, i ostale kriposti. 43. Uzmi
n. p. prvu kripost, koja je poniznost. 75. Izvr-
šnijem djelima i ostalijem krepostima. J. Ma-
tović IV. Tri kriposti bogoslovne: vira, ufai!ie
i Jubav. M. Dobrotić 38. Bez tijeh kreposti neće
mu moć vavijeke ugoditi. I. M. Mattei 10. BeĆe
on, da je djevstvo cvijet svijeh krjeposti krstjan-
skijeh. A. Kalić 429. Kripost jest dar Božji,
kojim tko poznati i izpuniti dužnosti života kr-
stjauskoga i lakoću i prignutje ima. I. Velika-
nović, uput. 1, 359. Da nikakvu kripost u sebi
ne zadržaje, nego svakojake zloće nasliduje i di-
luje. gov. 8. Više će so medu istima zrilima
{udma najti pomankaiia i zloć« nego naprido-
vana u kripostima svetima. 28. Da pokorna
dila činimo i kriposti svete izvrŠujemo. 96.
Kripost u općeni uzeta i promotrita jest jedna
moć s kojom tko Častno štogod dilujući postaje
vridan fale i plaće. nauk. 467. Sjajni u kripo-
stima. Orgur iz VareSa 134. Kad je krepost
pobijedila porok. S. ]^ubiša, prip. 272. Žena rijet-
kih kreposti. M. Pavlinović, rad. 97.

b. gdjegdje znači : djelo kojpem se izoHuje
koja hriščanska dužnost. U molitvi, postu i u
ostalih krepos tah. F. Olavinić, cvit. 182*. I krje-
posti ne djeluj uć da u raj visok može otiti. J.
Kavanin 339*. Post, molitva, lemozina i ostale
kriposti i dobra dila. B. Leaković, gov. 17.

c. u širemu se smislu gdjegdje nalazi kao
je (Crrčke) u razlike

duševna osobina uopće, ^eje

pritvore kriposti pišući rese. P. Zoranić ii. U
tvoje božastveue kriposti da si uzmožna u svem
uzdaju se. 7h. Pun kreposti prigizdave vrijedan
mladić. I. Đorđić, uzd. 24. — To su te osobite
velikoga Boga kriposti. F. Olavinić, cvit. 1^.
d. kao dobra osobina pameti, snaihe. —
tako je u ovom primjeru : Neznaike ove kriposti
(nauka od broja). M. Zoričić, aritm. predg. 10.

— I moŽebiti u ovima : Človik osebujne kre-
posti i nauka. Š. KoŽičić 82*. Laik velike mu-
drosti i kriposti. A. Kanižlić, kam. 332.

KBEPOSTAC, krepo8ca(?), m. vidi kreposnik.

— Na jednom n^estu xviii vijeka (gen. pl. krje-
postac). Tijeh krjepostac zamiriti^ nigdje nećeš
nać na^ svijetu. J. Kavadin 205l>.

KBEPOSTAN, kreposna, adj. u kojega ima
kreposti ; gc^jegdje znači i : koji pripada kreposti.

— Akc. se ne mijeAa. — Postaje od krepost (krd-
postb) nastavkom bn. — -t- ispada između s t n,
ali se nalazi često pisano; s druge strane po
oblicima kreposna, kreposnu itd. i^ki su pisci
načinili i nom. sing. m. krSposan. — Bijei je
stara, isporedi stslov. krdpostbub, rus. KpinocT-
iibiii. — Između rječnika u Mikafinu (krjepostan
,virtute praeditus vel ornatus, virtutis compos'),
u Belinu (kreposni ,efficace' ,efficax' 285«; kri-
postan »vigoroso, che ha vigore* ,vegetus* 766»;
krepostan »virtuoso* ,virtute praeditus* 769»), u
Bjelostjenčevu (kajkavski kreposten, čitovat, jak,
živ vu delu svojem zevsema ,efficax, vividus,
vegetus et ad actiones obeundas idoneas*. 2. kre-
posten, dobrotami nade|en ,virtute 1. virtntibus
praeditus')^ u Volti jijinu (krepostan, kreposna t
kripostan, kripostna ,virtuo80, vigoroso' ,kraftig,
tugendhaft, stark^), u Stulićevu (krepostan, kre-
postni ,virtute praeditus, ornatus, escellens*).

1. aij^j. — Komp. : krep6sniji. H. Lučić 274 ;
A. d. Bella, rječn. 769* itd.

a. prema krepost, 1, jak, snažan, sposoban.

a) 0 tjelesnoj snazi, aa) o čefadetu i o
životini. Videći starca premda dugoviĆAa, sa
svim tim još kriposna. A. Kanižlić, fran. 36. —
Kripošnije dosti su zviri od naj u. H. Lučić 274.

— bb) o dijelu tijela, osobito o ruci, mišici, čestip
metaforiČki. Kroz toj ih naj brže od sebe od-
vrže kreposna tva ruka. N. Dimitrović 63. Slu-
žio se je dvima kripostnima mišicami. A. Ka-
nižlić, kam. 60. S pomoću i^ih dvojice, kao dviju
kripostnih mišica. 459. — Da pod kre}uti kri-
posnimi vašimi od svakoga zlorična jazika za-
klonen biti ću. P. Zoranić ii. — cc) o fizičnoj
sili. Sunce z mogućstvom trakov kripostne vru-
ćine svoje okrug ogrije svita. F. Glavinić, cvit.
392*. Zrake sunčane i svitlije su od miseČni i
kripošnije. F. Lastrić, test. ad. 11*. — def) čvrst^
0 oružju. Ako vam dosađuje p&t svojim užga-
liem ,ite ad Joseph', on će vam dati kriposno
oružje (metaforiČki) s kojim ćete se oslobodit
J. Banovac, razg. 129.

b) jak, 0 umnoj stvari. Napasti i mala
pomankaiia . . . ako se u nemar metnu, narasti
hoće i kripostna postati i naj posli nadjačati.
Đ. Bapić 140.

c) koji daje snagu, krepost (tjelesnu), o
hrani, Nejma kripostnije jistbine za dušu nego
je rič Božja. J. Filipović 1, 438*. Snažan jest
u tilu tko kriposne jizbine blaguje. L J. P.
Lučić, razg. 137.

ti) hrabar, vidi krepost, 1, g. Sokolović
paša od Bosne s desne mu je bio paka, sred voj-
nice sve kriposne šesnes tisuć sta junaka. L
Gundulić 326. Od hrabrenijeh deset plavi pa-
nijeh zbora tač kreposna. 0-. Palmotić 1, 18.
Vrsna i kriposna u boja viteza, čovika priox>a-

Digitized by

Google

KREPCSTAN, 1, a, d).

521

KREPOST AN, 1, b, c; cc).

koga, A. Kanižlić, kam. 2. Petsto po iabor kri-
posnih vojnika. 818. Osam stotina i)ada voj-
nika snažnih i mno^o kriposnih. And. Kačić,
kor. 233.

e) ograničuje se značene jakosti samo za
jednu osMnu, Brez svita oca duhovnoga koji
je još u znanu kripostan. M. Zoričić, osm. 83.

f) znači : koji maze što učiniti (isporedi

krepost, 1, i), dopunuje se infinitivom. Nisam

kijepostan gledati od vile na obraz Ijepostan.

a Menčetić 20. Jaoh i majka tva žalosna otet

ma te nije kreposna! I. Grundulić 95. Ni kri-

postan bi podniti toli Jute nepokoje. G. Palmotić

It 374. Jedan sam milostan pogled vil' žudene

hraniti kripostan živa je sved mene. 142. Ogan

^ripostan jest to učiniti. A. Kanižlić, utoč. 461.

— J^o tuđ^em jezicima itna uz inf. za. Apostoli

krepostniji za prip6vijedati istina vjere ... J.

Matovlć 139. — Amo pripada i ovaj primjer u

toj^fmu se infinitiv ima u misli: Da se čuvaju

od £«n bližnih ali takoje dali^ih koliko godi bi

bili Vipostni. Transit. 264.

g) efficax, koji ima neku moć što odgo-
f^rtM^ negovoj naravi, vidi krepost, 1, k. Od to-
liko velicijeh i kreposnijeh lijeka. I. Držić 48.
Da- ova voda bude tvojim virnim kripostna lika-
^j^ L. Terzić 198. O kripostna likarijo! A. Ka-
^^^i<^ utoč. 855. Kripostan ondi lik imade.
Na^od. 86. Da bi napomenuo kojugod kriposnu
lik^»-ija aa utažiti srditost. I. J. P. Lučić, razg.
^1- Pođ'mo iskati kriposne trave. M. Držić p7.
^ Icreposnijeh sokom trava. P. Kanavelić, iv. 305.
o*^*Ho od bija kreposnoga vilinstvo mi srećno
'*^^^. I. Đordić, pjesp. 167. Njeku travu htje
ubrati od ditama kreposnoga. J. Palmotić 199.
r" Toliko je snažna i kripostna rič Božja. J.
o^Hovac, pred. 116. Kreposna i svemoguća riječ
°QŽija. D. Bašić 2. Imade složno govorene, vele
Wposno i podugo. A. Kanižlić, kam. 318. Ova
^olba da kripostnija bude, isti car stiže u Rim.
^1. Da bi Aegova molitva kriposnija bila. fran.
^. Toliko je kripostna molitvica. uzr. 161. Da
^i bila goruća i krepostna molitva. J. Matović
448. Ako su nezine molitve naj kriposnije kod
sina i^ezina. Grgur iz Vareša 132. — Koji uzrok
^ele kripostan bijaše. A. Kanižlić, kam. 85.
Imade kriposne uzroke, što je namislio u dilo
staviti. 424. Koliko je kripostan uzrok ovi. uzr.
44. Kripostniji razlozi suproti i^emu. kam. 12.
Ovi razlog jest vele kripostan. 181. — (HJoteilie
kriposno jest koje ima kripost od (hjoteiia sada-
nega. A. Baćić 269. J. Banovac, razg. 204. Od-
luka kriposna. S. Badrić, prav. nač. 45. Druga
se (odluka) zove kriposna i biva ne onoga časa
kadia dilujemo i činimo posa* nego prv)e. M.
Zoričić, osm. 5. Kriposna oli malo prošasta od-
luka jest ona, koju čovik sad učini, pak posli
izvrši ne porekavši je prv|e izvršei^a. M. Do-
bre tić 6. Moći će va}anih i krjeposnih odluka sa-
tvoriti samo većina. Zbornik zak. 1863. 3. — Na-
redba ministarstva krjeposna za vsvekolike kru-
novine. 2, 907. Cesarski patenat krjepostan za
kra)evine . . . 1853. viir. Ugovor će postati va-
(an i krjepostan. 1865. 237. — Pametno i kri-
postno svidočanstvo suprot Nikoli papi. A. Ka-
nižlić, kam. 92. Mloga i kriposna svidočanstva
iz sv. pisma. 771. — Sakramenat prim)en ne bi
va|ao ni kripostan bio. I. Grličić 86. Krštenje
bi dobro, i kriposno bilo. 99. Da zakonite že-
nidbe budu kripostne i stalne. A. Kanižlić, kam.
213. — Kriposna se (bolest) razumi, kad je zdru-
žena s temejitom odlukom. Ant. Kadčić 342. —
Koje je (zlamei^e križa) kriposno protiva našim
neprijate}em. J. Filipović 1, 20^. Promiiiuje

kriposno i potribno zlameAe od riči ovoga sa-
kramenta. Ant. Kadčić 188. — 8 lipima i kri-
postnima načini oko Aega nastojaše. J. Banovac,
pred. 19. — O (ubavi, što je to, da si toliko kri-
postna u srdcu Božjemu? A. Kanižlić, uzr. 95.
hj 0 čefadetu, vrijedan, vafan, ograni-
čuje se značene. U svomu zanatu kripostan i na-
učan. And. Kačić, kor. 465. Viteza na oružju
kriposna. 120.

b. prema značeiku Što ima krepost kod 2, a.

a) virtute praeditus, probus, o čejadetu,
koji hoće ono što je moralno dobro, koji misli i
radi moralno dobro. Porodi se Anton od kri-
postnih roditejov. P. Olavinić, cvit. 14b, Da
mladu kćer gubicu ,kri posnomu Gradimira mi
podamo vjerenicu. G. Palmotić 2, 168. U po-
hvalu pisnika kripostnoga. A. Vita)ić, ist. 538.
Ja vam pridajem čovika naučna i kriposna. 8.
Margitić, fal. 25. A kreposnijeh (Žena) izvisuja
se djela uresna. J. Kavaiiin 45b. Bijaše držan
da je krepostan, da je viran. A. d. Bella, razgov.
74. I nađi kriposna ispovidnika, očitaj mu tvoje
grihe. J. Banovac, razg. 108. Paskažio kardinal,
jedan čovik toliko kripostan i svet. pripov. 58.
Zaručnice čisti i kriposni. prisv. obit. 78. Slo-
žite) krepostnomu štiocu. I. A. Nenadić, šambek.
3. Po pričeštei^u ne bivaju kriposniji u svojim
dili. F. Lastrić, test. 308h. Kriposnu kćer cara
Nicefora. A. Kanižlić, kam. 1. Bogo)ubno čini
dilo i kri posnim |udma milo. V. Došen 196<^.
četvrti je . . . kaluđere Sava, . . . pustiiiaka kri-
posni vojvoda. And. Kačić, razg. 18h. Da huli
čovjek krjepostan razbludna. A. Kalić 91. —
Može se kazati i o gradu i o narodu. Jah općit
Radaz (izvrnuto Zadar) grad mneć da je kri-
postan, nauka dobra rad u i^emu vazeh stan. Đ.
Baraković, vil. 323. Protiva Krstjanom koji su
jedan narod kripostan. F. Badman 11.

b) 0 djelu, {ijelovanu itd. koje je mo-'
ralno dobro (honeste, recte factum), pa i o misli.
na) 0 djelu. Dela naša kripostna. Korizm. 72h.
Krjeposna djela našijeh svetijeh otaca. B. Kašić,
fran. r. Dva ova k svakomu dela kripostna pri-
družihu se. F. Glavinić, cvit. 192<^. Kreposnima
tuj djelima naša duša uspei^i se. (jr. Palmotić
2, 75. Činiti kripostna dila. P. Bađovčić, način.
5. Bjeguće vrijeme od života kreposnijem dje-
lima napui^ivat. B. Zuzeri 5. Znati će se tada
i viditi svakolika dila svakoga čovika, toliko
dobra i kriposna, koliko zla i opaka. F. Lastrrć,
ned. 15. Nijesu suprotni djelim kreposnijem.
Đ. Bašić 15. Sabraiie pametnih riči i kripostnih
dila (udskih. M. A. Be)ković, sabr. i. Čitaše
ovakova kripostna dila. 7. S ostalim! krepost-
nijem djelima. T. Ivanović 60. — Njeka riados
u kreposnu djelovahu. B. Zuzeri 66. — V či-
lienjih kripostnih. Korizm. 2*. — Naj kašiii bi
ov at kripostni. 84«. — bb) o miali. Kad zaČne
u srcu svomu koju kripostnu misao. I. Grličić
136. Nije misli krjeposnije, neg razbirat gorim
staju. J. Kavaiiin 465&.

c) 0 duševnoj osobini.

€Ui) 0 osobitoj kreposti. Od junaštva
svijem kreposna. G-. Palmotić 1, 289. Al* to ne
bi po holosti, daP kriposnoj poniznosti. V. Došen
29b. Tim ne može pohu)eno djelo carske bit
milosti, nu svudara proslavjeno k6 kreposne plod
blagosti. P. Sorkočević 585h.

bb) 0 izvrsnosti. Bazmiš)ati kriposne
izvrsnosti ovoga privisokoga Gospodina. A. Gu-
četić, roz. mar. 103. ^^ubav od izvrsnosti kre-
posnijeh. B. Kašić, ii^. 23.

r.c) 0 čemu što nije po sebi krepost,
nego se shvaća kao krepost u osobitom slučaju.

Digitized by

Google

KREPOSTAN, 1, b, c) cc).

522

3. KBES

To je kripostan strah. Korizm. 29^. Nikom kri-
posnom zavidošću užgana. P. Zoranić 37)^.

el) 0 životu, naravi, običaju, načinu, iz-
gledu, koji je moralno dobar. Krjepostan život
čini dragra Bogu. B. KaSić, nasl. 2. Život kre-
posni. J. Mika)a, rje6n. kod život. — On je
mladac mudar dosti i kreposne prem naravi.
G. Palmotić 2, 42. — Stara običaj i kreposna.
P. Kanavelić, iv. 356. Uz^oj mladeži na kre-
posne navike. M. Pavlinović, rad. 171. — Kri-
postnim načinom. F. Glavinić, cvit. xvi. — Kri-
postne izglede koje imaju davati ostalim Kr.^tjani
potvrđeni u svomu živjenju. Ant. KadČić 171.

— Amo može pripadati i ovaj primjer u kojemu
je put u metaforičkom smislu : Glas tvoj po svih
zem(ah po kriposnih puti\ po naučnih stazah do
vika ćo sluti. I. Tonković u Đ. Baraković, vil.
370.

e) uopće o stvari ili o čemu mu drago.
Stvar je lijepa i kreposna čovjek, mučat ki umije.
I. Gundulić 38. Od razumna i kriposna kriposne
se čine stvari. 6. Palmotić 2, 270. Što godir
kriposno izmisliti možemo, sve je u Bogu. A.
Bačić 4.

f) u širemu smislu, koji pripada uopće
kreposti, koji se bavi krepošću, u kojemu ima
i^ešto kreposno itd. o riječima, knizi. nauku, svjetu,
zakonu itd. Zašto rič kreposna njekoja govori:
,Tko razum ne pozna, časti mu ne tvoriš D. Ha-
liina 68b. Govorit ter uze besjede kreposne. A.
Sasin 277. Kreposna te tva besjeda svijetle od
krvi opovijeda. G. Palmotić 1, 37. — Štijući
kAige kripostne. A. Tomiković, gov. 102. — I
znam, da jih ćeš (pisni) svakojacih kriposnih pun
naukov, priurešiti i prinačiniti. H. Lučić 186.

— Kreposni su vaši svjeti. G. Palmotić 1, 34.

— Kriposnijem i dobrima nastojaše vrh svijeh
stvari utvrdit se zakonima. 2, 201. — Mnokrat
su Žalosne te pjesni nih vele, a mnokrat kre-
posne, a mnokrat vesele. N. Naješković 2, 123.

— Amo pripada i ovaj primjer: Ako li stvari
hoć krjeposne legati. N. Naješković 2, 123.

2. adv. kroposno. — Komp. : krep6snije, vidi
B. Kašić, nač. 14; A. d. Bella, rječu. 769a itd.

— Između rječnika u Mikafinu (krjeposno, kre-
posno ,honeste, cum virtute, virtuti congruens*),
u Belinu (kreposno ,attivamente, con attiviti*
,active* 117*; .efficacemente' ,efficaciter* 285» ;
,virtuosamente, con virtiV ,cum virtuto' 769*;
kripostno ,vigorosamente* ,fortiter* 766^), u Bje-
lostjenčevu (krepostno, z krepostjum ,efticaciter,
cum virtute, virtuose*), u Voltigijinu (kreposno
,vigorosamente, virtuosamente' .tugendhaft, ta-
pfer*), u Stulićevu (krepoatno ,cum virtute, ho-
neste, integre').

a. značene je prema 1, a, joko, čvrsto,
vrijedno itd.

a) čvrsto u tjelesnom smislu. Sad kri-
posno stoji gori, a u grob se sad obori. V. Došen
22b.

h) čvrsto u duševnom smislu. Da ga od
sada krjeix)snije naslidujem. B. Kašić, nač. 14.
Za ispovidat teme|ito i kriposno svetu viru ka-
toličansku. M. Dobretić 52. Koja se (odluka)
kripostno uzdrži u čoviku. 6. — Amo može pri-
padati i ovaj primjer: Koli je huda ces dragu
stvar zgubiti, ku poznaš kroz dila, da te je u
svemu kriposno |ubila! D. Rai^ina 137b.

r) efficaciter, jako, s uspjehom. Obilato
i kripostno ukazasmo. A. Kanižlić, kam. 553.
Ti me naj bo|e i naj kripostnije pomoći moreš.
uzroci. 32.

d) hrabro. I kriposno boj ne bije. V.
Došen 244b.

e) vrijedno (o materijalnoj vrijednosti).
U dukatu od alata ima kreposno po groša ili
groš. M. Radnić 484b.

b. prema znače'Au kod 1, b, honeste, probe,
moralno dobro. Kriposno živući v zapovedeh.
Korizm. 85^. Tko kriposno misli u sebi, mno-
krat mu je sreća blaga. G. Palmotić 1, 121. Goj
ga kripostno. I. Ivanišević 108. Za kreposno
danke provoditi, nauči udarati u saltijer. I. Đor-
dić, salt. VIII. Koji je živio kreposno. Đ. Bašić
269. Govoreći kriposno sveti Ambroz: ,Doklem
si u Rimu živi na rimsku'. Ant. KadČić 52.

KREPOST ANE, n. vidi krepost, 2. — Na je
dnom mjestu (krjepostanje) u pisca xviii vijeka
koji je jamačno ovu riječ i načinio radi slika,
zar od kreposno stade, i7i od krepo (krepko)
stai^e, ili kao verbalni supstantiv od nekakva
glagola krepostati (isporedi krepostiti) kojemu
nema potvrde. Kih ću taknut krjepostanje u na-
sljedno pripijevanje. J. Kavanin 365b.

KREPOSTITI, kropostim, impf. krijepiti (da-
vati kreposti objektu). — Na jednom mjestu xvi
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,ad vir-
tutis aditum procedere*) gdje nije pouzdano tu-
mačene. Mrvica naj manŠa ter od te sladosti_
tolesa sva naŠa i duše kriposti. M. Vetranić-
1, 369.

KEEPOSTIV, adj. pun kreposti, krepostan,^
krepak. — U jednom primjeru xviii vijeka. Ovo^Bi—
kri posti vo vino isprav}a srce Čovičje. E. Pavić^
ogl. 507.

KREPOŠĆA, /. vidi krepost. — Samo u je

dnoga pisca xviii vijeka (krjepošća). Da krje

poŠća diha smete sržbu, žrlstvo . . . J. Kavanii
566a.

KREPOŠĆINA, / vidi krepost, 1, p, b). —
istoga pisca (krjepošćina) u kojega ima i krje — ^^^
pošća. Serafini red viši ostA, pod nim drug ~ ^
kerubin&, pak prijestoja, pak gosposta dika slijed -^^»-
krjepošćina. J. Kavanin 494a.

KREPŠIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu Don m
Tuzle. Statist, bosn. 93.

KREPUCNUTI, krepucnem, pf. dem. krepatS^ -
— 0 čefadetu s preziraiiem. — U nc^e vrijem ^
u Lici. ,Bome e kropucn'o (umro), neće daje '^-
J. Bogdanović.

1. KRES, m. što se okreše od kamena (ili o
stare zidine), kresotine. — U naše vrijeme u Lic
.Natrpaj u kola ovog svakakva kresa (od kamen ^r~^^
i od stare zidine) pa pospi po putu, biće ti ond^E:»*
jepši put'. J. Bogdanović.

2. KRKS, m. kresane. — U jednoga pisca nc^-^"«^**
šega vremena. Ustavi se prasak od pušaka, kr<^-2W^^
od gvozda, bijes od junaka. Osvetn. 3, 16»-^^ _JL60'
Tomu ne hće ni beg protiv rijeti, jer se i sar,^"«'^^^
dovo|io trka, mila bijesa i puščana kresa. 4, 2^^ ^ ^ \

3. KRES, m. ime bifkama. — Po svoj priliv ^* *»f*^
od nem. kresse. — Između rječnika u Bjelostjei '^\^^^^'
ćenu (kres, trava ,laver, est herba in aqui3 na^^iC*' ^^
cens, frutice pingui recto, foliis latiš, olusatr.;^-^^«*^^
similibus sod minoribus et odoratis, vulgo ,h€^^:^ ^'^^'
lam' et ,berulam' dicimus. condita et cocta tc^^^ ^^'.
minibus medetur. nominant hane herbam aliqc^ -« ^ '^9"'
,bobovAah*), u Stulićevu (.gorgolestro , sok ^^^^-^^'J^
d' erba' ,laver* iz Bjelostjenčeva). Kres, (ts^-i^' 'JX^y
cre:<sion, plan ta fontis, nasturtium aquaticum ^ » -^ (^
mletačkom rukopisu), 1. Nasturtium officiiL-^:^ JnAle
RBr.; 2. Ammi majus L. (Visiani). B. Šulek, r ^ im,
171. — S ru'kijem pridjevima može značiti i dn- ^"u^e

bi\ke. Kres pitomi (dem. krease), Lepidium sa-

tivum L. (Sab(ar). — Kres vodeni, 1. Nastortj^^EJOa

;=si.

Digitized by

Google

3. KRES

523

KRESATI, 2, a, b).

officinale RBr. (Lambl); 2. Carđatnine pratensis
L. (Sab|ar). B. Šulek, im. 171.

4. KRES, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Livada pod Kresom. Sr. nov.
1875. 223.

5. KRES, interj. kao glas (onomatopeja) sto
postaje kad se što kreše. — isporedi 2. kres. —
U naše vrijeme u Lici. , Upali li ti puška?' ili:
, Sastavi li ti puška?* ,Ma ni samo kres'. ,Na
edanput ^ kres ! šakom u glavu*. J. Bogda-
nović.

KRESACICA, /. krijesnico, svitak. Kresačica,
Iiampyris. Voća. D. Hire.

KRĆSALAC, krosaoca, m. čovjek koji kreŠe (u
jrdtnom primjeru, u kojemu je griješkom kresaoc,
stoji metaforički o Bogu, i znaČi: koji kreše što
iz kamena, uprav kipar). Bog, svemogući stvo-
rite}, primudri učinitej i sveznani kresaoc . . .
stvori čovika i ukresa u nega svoju priliku. J.
Banovac, pripov. 199.

KRESALKA, /. u Bjelostjenčevu rječniku kod
kresnica.

KRESALO, n. ono (nado) Čim se kreše ogan,
ognilo, ocilo. ~ Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu (kresalo, ognilo igaarium, igni-
tabulum, caljbs') gdje se naj prije nahodi, u Be-
linu (,acciarino o acciajuolo da batter il fuoco'
,igniarium' 16«i; ,focile, accialino' ,ignarium' 320l>),
u Bjelostjenčevu (,ignitabulum*, v. ognilo), u
Jambrešićevu (,ignitabulum, igniarium*), u Volti-
gijinu (,battifuoco, accialino, focile* ,feuerstahl,
feuerzeug'), u Stulićevu (.igniarium'). Da Isukrst
kamen nugjeni od otvrdnutih Žudija kako od
čelika i kresala udaran. A. Kanižlić, bogojubn.
260. — I u metaforičkom smislu : Čejade koje
vijera mladiće i djevojke (i)odrug|ivo). u naše
vrijeme u Stonu. ,Ona mu je bila kresalo'. M.
Miias. ovo značene postaje od glagola kresati
shvačena u zlu smislu (tal. batter 1' acciarino).

1. KRESAN, kresna. adj. vidi kresatan. — U
Jambrešićevu rječniku: kresiii kamen ,pyrites'.

2. KRESAN, m. ime muško (?), vidi Kresano v.
KRESANOV, m. ili prezime ili patronimičko

ime po ocu Kresanu (imenu Kresan nema po-
tvrde). Živko Kresano V. Glasn. u, 3, 77. (17(^
—1707).

KRESANE, n. djelo kojijem se kreše. — Iz-
među rječnika u Stulićevu i u Vukova.

KRESATAN, kresatna, adj. kojijem se kreše
ogan (o kamenu). — isporedi 1. kresan. — U
Bjelostjenčevu rječniku: kresatni kamen, kremen
,pyrites', v. kamen, * u Stulićevu rječniku: kre-
satan, kresatni kam ,pyrites' iz Hahdelićeva.

KRESATI, krešem, impf. udarajući ognilom
0 kremen, činiti da skaču iskre (iz ognila, ne tj
kremena, kao što se prije misUloj. — ovo je naj
starije i naj običnije značeite, pa su se iz iHega
razvila i druga. — Akc. kaki je u pracs. taki je
u impf. krtsah, u ger. pracs. krešući, u part.
praet. pass. krepan ; u astalijem je oblirima onaki
kaki je u inf. (u Dubrovniku je svagda akc.
kres-). — Riječ je praslavenska. isporedi čcš.
kresati, pof. krzesać. — Između rječnika u Mi-
kalinu (kresati, iskresati ogah ,excutore iguom
calybe*), u Belinu (kresati ogan ,battere T accia-
lino* ,ignem chalybe excutere* 320^>), u Bjelo-
stjenčevu (krešem, kresati ,excutio, oxcudo iq:nem
calybo, 1. excito'. v. izkrešujem), u Voltigijinu
(,batter fuoco' ,feuer schlagen'), u Stulićevu
(,ignem e silice excut«re*), u Vukovu (,feuer
schlagen' ,excutio ignem*).

1. aktivno.

a. sa značeh^'m sprijeda kazanijem. Kako
krem ogiiilom naporno gdo kreSo. Đ. Baraković,
vil. 281. Tko kreSe ogan. J. Banovac, pred. 54.
Kreše vatru, pak se onda diže. M. A. Re|ković,
sat. G7tt. Ali jo trijeba du^o kresat za ukresat
ogan. A. Kal i 6 336. Age čuše, ali ne dočuše,
nego krešu a u lulu pusu, ma ne kreŠe Asan-
BegQviću. Nar. pjes. vuk. 4, 99. Povadi kre-
sivo pa stane kresati dok malo vatru prižeže.
Nar. prip. vuk.* 202. — U metaforičkom smislu.
Molitva kresa za ukresat što ištemo. A. Kalić
501. — Metaforički. 1 zajedno kada sidi muško
s ženskim i besidi ; . . . onda vatru kresat stanu,
da zarana bludno planu ... V. Došen 90b.

b. u prenesenom smislu, sipati vatru, n. p.
iz puške. Brat Pavlov potegao pušku i kreso
na popa. Glasnik, u, 1, 83. (1806). Iz pušaka
ogiiem u mrak kreSe. Osvetn. 4, 68. — ili druk-
čije. Drakun ogajn iz zub leteći kreše. I. Gla-
vinić, posl. 53. Tri srde jesu, ki im zubima
ogne krešu (sic! radi slika). J. Kavai^in 460*.

e. okom kresati metaforički gotovo što i
migati (kome) okom, ili po sličnosti pravoga zna-
Čena kod a, ili je preneseno od enačena kod b
(kao da se iz oka sip\e vatra). Knez jo sedeo
kod Milovana i Milenka . . . , Nećemo ni ložiti,
gospodaru* veli Milovan, a okom kreŠe Milenku
I i misli: ,Samo dok ti legneš*. M. Đ. Milićević,
knez railoš. 69.

d. u širem smislu, udarati (obično čim
oštrijem) da komadi otpadaju.

a) uopće. Al tvojizim sičivima krešuć,
sinŽir ne razbihu. J. KavaAin 287*. Gdi udari,
kreše, mlati, satire. J. Rajić, boj. 30—31. Ne
hajaše što su crni budi, no svak lebdi da im
kreše grudi. Osvetn. 3, 142.

h) objekat je grane na drvetu, vidi ha-
štriti. inože objekat biti i trava. — Između rječ-
nika u Vukovu (,die aste abhauen* ,ab3cindo
ramos'). Briske, triš^e, višAe i kajsije nozi krešu
bašćovani višti. J. S. Rejković 84. A on (jarac)
odgovori: , Poslao si snahu da mi kreše, da br-
stim*. Nar. prip. vuk.* 245. Motikom kresati
travu po nemu (gumnu). Vuk, rjećn. kod zujati.
— Vala da i ovaj primjer amo pripada, u kome
se kreše brada kao trava: Treći junak crne brke
veže, a četvrti s'jedu bradu kreŠe. Nar. pjes.
vuk. 3, 337.

c) objekat je kameiie, vidi tesati. Ako
se naslađuješ u zgrađam narešenim, evo sam ti
kamene pripravio, pilaj ji, teši ji i kreši ji. And.
KaČić, razg. 1. Našavši meštre od stina, koji
imadu stine kresati i di)ati. kor. 216.

e. pređašne se značene .fhvača metaforički,
te u različnijem smislima može značiti: raditi
ueMo s velikom silom, n. p. :

a) oštro govoriti. Znate li, kako sam
im kresao? Bre, nisu znali šta će mi odgovoriti.
D. Obradović, basne. 291. ,Bome on nemu kreše
u oči sve što god zna crne*. J. Bogdanović.

b) jesti mnogo, neumjereno. ,Esi li vidio,
kako onaj kroše? reka' bi, da ni lani nije io*.
J. Bogdanović.

r) skakati, igrati. U Kruševo kolo kreše.
Nar. pjos. hore. vuk. 247.

f. neprelazno, subjekat je vatra, te znači:
sipati se. isporedi b. Iz nosa mu modar plamen
sijeva, a iz zubi kreŠe vatra živa. Osvetn. 1, 40.

2. .sa se.
a. pasivno.

a) prema 1, a. Kad se vatra kreše, pa
trud neće da se zapali . . . Vuk, rječn. kod uhvatiti.

b) prema i, d, b). Kupus, koji se ne

Digitized by

>^uogIe

KRESATI, 2y a, b).

524

KRESOZUBAC

zavija u flflavice, nego raste u ▼isinu, pa mu se
lišće kreše i kuha. Vuk, rječn. kod raštau.

b. recipročno^ biti ae^ tuči «e, ispoređi 1,
d i e. Ti si prva duka ćesarova, što se s Turci
krešeš po granici, dobro čuvaš krajeve granice.
Hrv. nar. pjes. 3, 330.

KRESAVKA, /. krijesnica, smtac. — U Bje-
lostjenČevu rječniku: v. iskrica, 2; u Jambreši-
čevu: kresavka, 6rv, muha ,cicindela, noctiluca';
u Stuličevu: kresavka, crv ,cicinđela, lampjris'
»> Habdeličeva. — U Voltigijinu je rječniku:
kresavka, kresnica, kresalka ,scintilla' ,funke^
dakle drugo enačene (iskra), možebiti jer je krivo
ra$umio tumačene u Bjelostjenčevu.

KRESENIĆ, vidi Kresinić.

KRESICA, jT. vidi 3. kres. Kresica (I. Sabjar),
V. Kres. B. Sulek, im. 171.

KB£:SIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
bosn. 1864. ^xiv.

KBČ8IMIR, m. ime muško. — -e- stoji u juš-
nom i istočnom govoru mj. negdašnega S; u za-
padnom govoru trebalo bi da glasi Krisimir. —
Da je naj stariji oblik s -e- kaže MikloŠič (bild.
der slav. personennamen. 70), i potvrđuje se
oblikom Kgntrtj^^^ttj u Porfirogeneta (vidi Doc.
hist. raft. 397. 398), g^j^ vafa da je primfeno
preko bugarskoga jezika. — Kasnije se od ovoga
načinio oblik Krešimir (vidi), jamačno jer se mi-
slilo na glagol kresati (impt. kreši). — Od x
vijeka, isprva u grčkijem (vidi sprijeda) i u la-
tinskijem knigama. ,Regnante Cresimiro rege
Chroatorum et Dalmatiarum*. Doc. hist. rač. 51.
(1059). ,Ego Cresimir qui alio nomine uocitor
Petrus, Chroatorum rex Đalmatinorumque . . .
Comperimus namque in gestis proaui nostri Gre-
simiri majoris . . .* 60. (okolo 1062). Bolislavi,
Kresimiri . . . J. Kavaiiin 244&. Krešimir ki se
odi krunom Bosne srebrnite. 251^.

KRE8IN, m. prezime. — xviii vijeka. Živko
Kresin. Glasnik, ii. 3, 224. (1710-1720).

KRČSINA, /. augm. 1. kres. — U naše vrijeme
u Lici. ,Ove svakakve kresine natrpaj u onu
lokvetinu^ J. Bogdanović.

KRESINIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Vlatka
Kresinića z Mazalac. Mon. croat. 128. (1486). —
Na druaom n^estu u istom spomeniku oblik je
Kresenić. Petra Kresonića z Mazalac. 127—128.
(1486).^

KRE8ITI, vidi krijesiti.

KRESIVO, n. sprava za kresane vatre, t. j.
ognilo i kremen, — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Stuličevu (v. kresalo) i u Vukovu
(,das feuerzeig' ,igniarium'). Gdi došavši izvadi
kresivo, ukresa vatru. Đ. Rapić 331. Pak iŠćera
vatru na kresivo. Ogled. sr. 448. Kresivo sam
imao, ali nema drva! Nar. prip. vuk. 204. Ima
li ko kresivo od vas, da zapalimo? Nar. prip.
vrč. 55. Uzme kresivo i okolo jedne bukve pro-
piri vatru. 173. Va(a da nije imao kresiva, ili
već nije mogao od zime da iskreše vatru. Vuk,
rjećn. kod pirivatra. Đuvan^ijama koji nemaju
kresiva, nego ištu da im drugi vatru ukreše.
poslov. 102.

KRESKA, /. ovako se zovu u Dalmaciji neke
vrste vinove loze. Kreska mala, vrst vinove loze
bijela grožđa (Dalmacija, Danilo). -- Kreska
plaska, suvrst vinove loze bijela grožđa (Dal-
macija, Danilo). — Kreska vela, suvrst vinove
loze bijela grozda (Dalmacija, Danilo). B Šulek,
im. 171.

KRŽSKANE, n. djelo kojijem se kreska. — U
Vukovu rječniku.

\ tSJ.

KRESKATI, krSskfim, impf, dem. kresatL —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 8 sing. kresk&). —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu.
Svaki šumu jer kreskajuć kvari. J. S. Rejković
224. Sikirama brezposleni šumu kreskaju. 224.

KRESLICA, /. t'iekakoa bi(ka. Dugovečne bijke
(su) i mnoge travke, n. pr. kreslica. K. Crno-
gorac, bot. 31.

KRESLUK, fA. ime zaseoku u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 65.

KRESNUTI, kresnem, pf. udariti oghilom o
kremen (radi kresana vatre), iz ovoga postaju
i neka druga- značena kao kod kresati. — Uprav
je perfektivni glagol prema kresati. — Akc. se-
ne mi^fena (aor. 2 i 3 sing. kresnfi). — U naš^^
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (»eineik^

schlag fiihren, um feuer aufzuschlagen' ,3iliceia

tundo chalybe).

a. u pravom znaČenu. Ako u kremen ne^
kresnemo, nigda neće iz nega iskra iskočiti. Vuk^^
priprava. 117.

b. udariti uopče. — U naše vrijeme a Lici

,Bome on liega kresnu kocem po glavi, i mauu^
pade na zem)u ka i svijeća'. J. Bogdanović.

C. vidi kresati, 1, c. Smijana kresnu lijevonc^
trepušom. M. Đ. Milićević, omer. 48. ,Ka<^-
sanćim', reče paša, i kresnu trepušom lijevogE
oka. 189. Kresnuti okom, namignuti, dati znak^
I. Pa vio vic.

1. KRĆSO, m. hyp. kresozub. — U naše vrije
u Dubrovniku. P. Budmani. — U Dobroseh
s drugijem akcentom : kreso, cf. krezo u Vukov ^
rječniku. ,Jo9i li poznavao pokojnoga Kresal^*' "*
M. Medić.

2. KRiSO, m. hyp. Kresoje. Moj Kreso. M^ —
Držić 441.

KRESOJE, m. ime muško. — Od xvi vijeka^^-,
a između rječnika u Vukovu ^ (po Vukovijem ftg- ■ -
leškama). Kresoje. M. Vetranić 2, 236. M. Drži ^^
441. Glasnik, ii, 3, 78. (1706—1707). S. Nova ■-
ković, pom. 72. — U starijim dubrovaekijem pc^ ^p-
slovicama nalazi se često ovo ifne, kao o poznat
čovjeku (junaku '^). Nade se i nad Kresojem. (D
Jes ga i nad Kresojem. (Z). Nad Kresojem
ne ima a do Vrtoja nije ga. (Z). Nije ga bil _
nad Kresojem, nu se iznašao. (Z). Poslov. dani^ .^ -^'

KRESOJEVIĆ, m. prezime po ocu Kresoju. . ^,

Od XVIII vijeka (kaže se i Kresoević). Kresoev£ -^;^^ «v^^
(među knezovima i vlastelom naroda slovinskogam^^^^r
And. Kačić, kor. 454. Vojevoda Atanasije Kr^-or-^i^^
sojević (»Kresoević^. Glasnik, ii, 8, 283. (178^^^!^^86)-
Znatniji bezi u Bosni jesu:..., Kresoević,. ^ , •;.*
F. Jukić, zem)op. 142. Kiiiga dođe KreaojevLl^^^^^vic-
Krsta. Nar. pjes. vuk. 4, 96. A veli joj Kres^==^^-T®^^'
jević Krsto. 4, 100.

KRESOTINA, /. što se okreše, vidi 1. kres. -. <^b^. "
U naše vrijeme. Spodabjali su prvu kresotinc«' ^.^^tinu,
što je mlat odbio sa planinom, koju se htj^iji^-»tjelo
poravnati. M. Pavlinović, rad. 141.

KRESOVI, m. pl. vidi 1. kriješ.

KRESOVICA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj V-?-^^ **
županiji varaždinskoj. Razdije). 98.

KRESO VIĆ, m. prezime. — ispoređi Kre=r ^^-t0.^o-
jević. — Pomine se xvjii vijeka. Imade z&i&^^^^Senu
Katu Kresovića. And. Kačić, kor. 460.

KRESOZUB, adj, vidi krezub. — U Stulič^^^=^i'a
rječniku: ,edentulus'. ^ I u naše vrijeme u I^^^Du.
brovniku. P. Budmani.

KRE86ZUBAC, kres6zupca, m. kresozub čov^^^^^ki:
— U Stuličevu rječniku uz kresosub.

Digitized by

Google-

KHESPIN

525

keeSpati

KRESPIN, m. i^eka bifka, mali iepMac^ tal.
crespino. Krespin (tal. crespino), Berberis vul-
g^ris L. (Visiaai). B. Šulek, im. 172.

KRESTA, /. vidi huhor. — Riječ je roman8kay
lat. crosta, tal. cresta itd.j ali je davno prešla
fUi balkanski poluotok^ isporedi novogrč. xQ^(TTn,
fjrb. kreštf, rum. creasta. po ovome zadikem obliku
kno da -e- odgovara starijemu 6. — Ne znam,
ima li ove riječi po zapadnijem krajevima, te
v<i\a*da nije uprav došla iz talijanskoga jezika.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukova
(vide ober). Poenaje se pijetao po kresti. Nar.
posl. vuk. 252. Gurani su ugojeni: crvene im
se one kresto kao žeravica. M. Đ. Milićević,
zim. več. 276. — S nekijem pridjevima, u pre-
nesenom smislu, znači neke bifke. a) kresta ću-
r4noTa, u Vukocu rječniku: vide tratorak. Kresta
ćiiranova, Acanthus moUis L. (Vuk). B. Šulek,
int. 172. — b) ćurčijfi, kresta, u Vukovu rječ-
niku"^: (u Srijemu) [1. ,orieataliscber kn5terich],
g^rtenknoteri^* ,Polygonum oriontale [L. — 2.
,far>>er-knoterich' ,Polygonum tinctorium L.*]. —
Kre>ita ćurčija, Polyoronum orientale L. (Vuk,
I^azi^). B. Šulek, im. 172. — c) pijetlova kresta,
^ ^tikovu rječniku: petlova kresta, (u Srijemu)
*^®r hahnenkamm* ,Bhinauthus crista galli Linn.'
I*©tlova krosta ,Celosia cristata*. M. Đ. Milićević,
^->v- srb. 2, 73. Kresta pijetlova (petlova), Rhi-
?^nthus crista galli L. (Lazić, Vuk). B. i^ulek,
^'^. 172.

KBESTINOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka.
^va^nuS Krestinović. Mon. croat. 185. (1504).

Kresto VALA, /. svitac, krijesnica. Veliko
^»"/^ovište. D. Hire.

KRESTUŠAC, krestušca, m. neka bifka. Kre-
®t.u§ac (Orfeliii), Krestušak, rus. KpecTOBHUKi.,
^^). krzyžownik, krzyžowica, češ. križek: poly-
^^la (Stulii), Polygala vulgaris L. (Visiani, Al-
'^binger). B. Šulek, im. 172 (i u Orfelina i u
^tulićevu rječniku oblik je krestuŠak).

KRESTUŠAK, krestuška, m. vidi krestušac.

— Između rječnika u Stulićevu (krestušak, trava
>polygal&0- Metni krestuška žutoga. Z. Orfelin,
^16. Krestušak ,Polygala<. 491.

KRESUB, adj, vidi krezub. — Na jednom
Mjestu XVIII vijeka gdje vafa da treba čitati z
v^. s. Tada Prusi, romi i kresubi ,Biž' rekoše.
I. Zanifeić 137.

KREŠ, m. i^eka bi}ka, garboć, vidi 3. kros t
radi postana, Kreš (tal. crescione), sisembri
aquatico (Pizzelli, Aquila-Buć, Skurla), sio (Par-
čić), Nasturtium officinale RBr., v. Kres. B. Šu-
lek, im. 172.

KREŠENE, n. djelo kojijem se kreši (vidi kre-
šiti). — U Vukovu rječniku: ,das gedeihen* ,pro-
fectus*.

KREŠEVINA, /. ime livadi. Potočani kod Ba-
staja. Daruvar. D. Hire.

KBESEV^jANIN, wi. čovjek iz Kreševa. —
Množina : KrešovJfi,ni. — U naše vrijeme. Tu ga
sroli fratri Kreševjani. Osvetn. 7, 40.

KKEŠEVNA, /. mjesno ime. Rogoza u Hr-
vatskoj. D. Hire.

1. KREŠEVO, n. okrš, okršaj, ograšje. — Vafa
da postaje od kresati (vidi pod 2, b). — U naše
^rijeint, a između rječnika u Vukovu (,das ge-
^etzeP ,magna caedes' : čitavo kreševo, cf. ograšje).
Vidiš bijesa, tuge i trijesa i suđena nemila kre-
^va. Osvetn. 1, 8.

2. KREŠEVO, H. mjesno ime. — Može biti da
ie ista riječ što 1. kreševo.

a. grad u Bosni u okruau sarcfjevskam. Statist,
bosn. 16. — Pomine se od xv vijeka. — Između
rječnika u Vukovu^ (po Vukovcem bileškama):
kršćanski manastir u Bosni ; u Daničicevu (grad
u Bosni gdje je bila i stolica kra^evska . . . ima
i sada blizu Hvojnice. na kartama ,Kr3chewo').
Podb Kreševorab. Mon. serb. 379. (1431 . Pri-
dot^e vb slavni dvwrb krajevbstva mi u Kreševo.
427. U slavncomb gradu Kreševu. 429. (1444).
I Fojnicu i Kreševo. Nar. pjes. petr. f, 206.
Kreševo, varoš među planinama stišiien, stanov-
nici su Krstjani, koji imaju do 200 kada, parno-
stan sv. Kate i učionicu . . . Odstoji od Fojnice
4 sata. Nad franciskanskini samostanom vide se
zidine od grada Kreševa. F. Jukić, Eem)op. 36.

b. selo u Dalmaciji u kotaru spfetskom. Re-
pert. dalm. 1872. 30. — Pomiiie se od xiv vijeka.
Pod Kreševo. Stat. poj. ark. 5, 309.

KRĆŠIC, m. prezime. — U naŠe vrijeme u
Hrvatskoj. P. Budmani. — I kod mjesnoga imena
u Srbiji u okrugu šabačkom: Krešića Jabuke.
Zem|a u Krešića Jabukama. Sr. nov. 1871. 474.

KRŽŠIMIR, m. vidi Krešimir. — Od xvii
vijeka. Kra| Đobroslav vječne vijence s Kreši-
mirom slavnijem stječe, (jr. Palmotić 2, 518.
Krešimira kraja sin. P. Vitezović, kron. 71.
Krešimir vlastelin. 72. Krešimir . . . Krešimir
drugi. And. Kačić, razg. 89. Bratac kra|ev,
Krešimir imenom. Nadod. 158. Posli smrti kraja
Krešimira. 201.

KREŠITI, krešim, pf. uzrasti, tal. crescere.
— Po zapadnijem krajevima u naŠe vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (gdje je zlo zabifeženo
V. impf.): ,wacbsen, gedeichen' ,crescore, profi-
cere' [vide napredovati] s dodatkom da se govori
u Paštrovićima, — Upotreb\ava se obično u pre-
nesenom smislu, n. p.:

a. kao napredovati, koristiti. Da ti kreši i
reuši svaka tvoja rabota kako voda o božicu, a
list i trava o Đurdevu dne ! (kad daju dobru mo-
litvu. U našijem krajevima, amo k istoku i sje-
veru, vode se zimi zamrznu i oslabe, ali onamo
u župnome primorju, gdje mjesto snijega pada
kiša, onda su naj jaČe). Vuk, riečn. kod kreŠiti.

b. poskupjeti (jer raste cijena). — - U Du-
brovniku. ,Krošio je krub, kreŠilo je meso^ P.
Budmani.

c. prelazno, povisiti (n. p. plaću). — U Du-
brovniku. ,Gospođa je djevoici krešila dva fjo-
rina na mjesec* (povisila plaču za 2 f.). P. Bud-
mani.

KREŠlVANE, n. 4jelo kojijem se krešiva. —
U Vukovu rječniku.

KREŠlVATI, kr^šivfim, impf. krešiti. — U
Vukovu rječniku: rasti, napredovati ,gedeihen'
jcresco' s dodatkom da se govori u Boci. —
Vrijedi i za ostala znaČena glagola krešiti. P.
Budmani.

KREŠJE, n. ime ft^estu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Livada u Krešju. Sr. nov. 1875.
657.

KREŠON, krešćna, m. neka bifka, tal. crescione,
vidi kres, kreš. Krešon, Krešun (tal. crescione),
sisembrio aquatico (Pizzelli, Aquila-Buć), Na-
sturtium officinale RBr. (Bartulović, Visiani), v.
Kres. B. Šulek, im. 172.

KREŠPATI, krešpfim, impf. kovrčiti (kosu),
tal. crespare. — isporedi grešpati. — U jednoga
pisca Dubrovčanina xvi vijeka (samo u pasivnom
obliku). Na glavi krešpan vlas. M. Vetranić
2, 55. Odje bješe taj vila niz bil vrat do pasa
krešpano pustila pramenje od vlasa. 2, 105.

Digitized by

>^uogIe

1. KKEŠTALICA

52B

1. KBETATI

1. KBĆŠTALICA, /. Gazralus glandarius L.,
fieJba ptica. — Jamačno postaje od kriještati
(vidi), te hi trebalo da po južnom govoru glasi
krij&atalica ; ali može hiti da se u ovom obliku
ne cujey jer narod misli na onomatopeju kre,
krek, vidi kreka, kreketati, kreketuša itd., kroja.

— U naše vrijeme^ a između rječnika u Vukovu:
,der hahor [eichelhaher]' .graculus [Garrulus glan-
darius L.]. KroSfcalica krijesti na studenoj sti-
jeni; da joj dođu trista, ne mogu joj ništa, od
gon€t(nj: barjak. Nar. zag. nov. 8.

2. KREŠTALICA, /. ime mjestu ii Srbiji u
okrugu kneževačkom. Vinograd u Kreštalici. Sr.
nov. 1872. 249.

KRĆŠTATI, kr^stim, impf. vidi kriještati.
isporedi kreštalica. — U naše vrijeme u Srbiji.
Kreštati, kad ko govori rascije pjenim, promuklim
glasom. Tako se naziv)e i glas gdjokojih ptica.
,Kreštalici* je po tome glagolu i ime. 8. Nova-
knvić. Kreštati, kao kreja vikati. V. Ilić.

KREŠTELICA, /. vidi kreštalica. — Od xvm
vijekay a između rječnika u Vukovu (ae krešta-
lica). Kreštelica kreČi. A. KaniSlić, roŽ. 5. —
Može značiti i drugu pticu. KroStelica (patka).
Gudince kod Đakova. D. Hire.

KRĆŠTELIČji, adj, koji pripada krcštelicama.

— U Vukovu rječniku: ,haher-' ,graculorum'.

KREŠTELOVAC, vidi Krijožtelovac.

KREŠTE^, m. neka ptica, prdavac. — ispo-
redi kreštalica. Krešte), Rallus crex L. Rači-
no vci u Slavoniji. D. Hire.

KREŠUN, krešuna, m. vidi krešon.

1. KRET, m. vidi kretahe. — Načineno u na.^v
vrijeme. Da mu se pusti životni kret. M. PavH-
nović, raal. spisi. 239. — U osobitom značei^u:
prijenos na mjenici. Kret ,«:iro'. Jur. pol. tor-
minol. 255. Prije nego bude stavjen prihvat,
krot ili druga naleda na mjenbenicu. Zbornik
zak. 1803. 60G.

2. KKET, m. čim se kreće, ali samo u osobitom
značenu: krmilo. — Samo u Bjelostjenčevu rječ-
niku, u Voltigijinu, u Stulićcru, u sva tri: v.
korman.

3. KRET, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Niva kod Kreta. Sr. nov. IHHH.
472.

1. KRETA, /. vidi kreda. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (vidi kreda).
Bila zem(a, kojoj vele , kreta*. J. S. Rejković
81. Kretom . . . posip^u se Žile. 228. Đetetu
dao kretu u ruke. S. Tekelija. let. 119. 14.

2. KRETA, (Kreta), /. mjesno ime.

a. naj veći grčki otok, grč. Kgijin, lat. Creta,
tal. Creta, Candia. Kretu mimohodi. Đ. Bara-
ković, vil. 12. Kra)u od Kandije koja se u ono
doba Kreta zvaše. I. Gundulić 3. Krota, a sad
Kandija. J. Kavanin 292b.

b. mjesto u Srbiji u okrugu požarevačkom
(može biti ista riječ što 1. kreta). Vinograd pod
Kretom. Sr. nov. 1875. 335.

KRETAO, kretdča, m. u Vukovu rječniku: kon
koji dobro kreće kola. — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nam.
sing., i voc. : krc'taču, kretaČi.

KRETALAG, kr(5taoca, m. onaj koji kreće. —
U Belinu rječniku: ,agitatore, colui eho agita o
muove* .agitator' 53* ; , motore, tjuegli che move*
,motor* 501a; t u StuUćevu: kretalac i gri ješkom
kretaoc ,moven3, agitans*.

KRETALICA, /. žefisko če(ade (ili uopće što

žensko) koje kreće. — U Belinu rječniku: ,agiu-
trice' ,agitatrix' 53«, i u Stuličevu: ,qaae movet*.

KRETALO, n. vesto što kreče (pomiče). - V
pisaca našega vremena. Kretalo, mech. lat ,ido-
tor* ,motor' ; frc. ,moteur*, egl. , motor', tal. ,mo.
tore'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz. — I u pre-
nesenom smislu gotovo isto što uzrok (tal. mo-
vente). A pošto je vjera bila i biti će glavno
kretalo osnovam. M. Pavlinović, raz^. 69. Do-
kaz nam je kretala zadružnosti pretkršćaoskih
doba. razl. spisi. 162.

KRETA^jKA, /. rioglav, neka ptica. Kreta|ka
,Jynx torquilIa*. Borovo u Slavoniji. D. Hiro.

KRKTAN, kret na, adj. koji pripada kretanu.
koji se može. kretati. — (f naše vrijeme kod pi
.'iaca. Posle pastirske kretne svojine, veli Tjer...
M. Đ. Milićević, škol. 52. — U osobitom smi'ilt^
prema značenu kod krenuti, 1, a, a(i) hhh). Kremi
,girofahig'. Kretna mjenica ,girofahiger wechst»l'.
Kretna vrjednoća ,giro valuta*. Jur. pol. terminol.
255. Novci ležeći u banci kretnoj l.giro*) no
mogu se podvrći nikak<»voj preibježnoj zabraui.
Zbornik zak. 1863. 16. Onaj, koji je vojan po-
služiti se kretnimi poslovi banke. l863. 24.

KRET A NE, n. djelo kojijem ko ili što kr^^e,
ili se ko ili Što kreče (u svojem je primjerima
drugo značene, refleksivno ili pasivno)^ isporedt
micai^o. — Stariji je oblik kretanje. — hnn i
oblik krććuno (vidi kod kretati). Ant Kadčić
522. — Između rječnika u Mikafinu (kretanje .
u Belinu (kretanje ,agitamento, agitatione* ,a^i-
tatio' 52"; ,il dimenare' ,agitatio* 2o8»; .moto.
movimento' ,motus* 501'^), u Ujdostjenčera, h
Voltigijinu, u Stuličevu^ u Vukftru (1. ,da3 von
der stelle bringeu* ,raotio*. — 2, ,das auftreiben*
,oxcitatio'. --3. ,das aufbrcchen* ,motio, profpctu^*
s primjerom iz narodne pjesme : Rekla mi je
majka na krotahu. — 4. ,das narrisch-verdei.'
,!('> raeiite capi'). I tudije bi kretanje u kodteh
Bernardin 99. ezech. 37, 7. Bludnost Judcka pj-
znaje se u kretanju od obrva. Zborn. 18*>. Nebo
svojijem ganutjem i kretanjem. B. Gradić, duh.
25. Kretanjem od sunca. B. Kaftić. rit. xxviii.
Božjim ganutjem i kretanjem, nafc. 9. Ti u kre-
tanje činiš klasti i u strašnu smutnu more. A.
Vitajić, ist. 189». Isto reci prilično od krećana
i užigana puti. Ant. Kadćić 522. Nebesa nare-
šena s istinitijem i stavnijem kretanam. J. Ma-
tović 459. Ako štogod ostale zvijezde s kreta-
Aein (pomagaju fudma). 463. Dolazilo doba vi
kretai^a. Pjev. crn. 250i>. Rekla mi je majka r.&
kretanu. Ogled. sr. 94. Vino sve sastavne ce-
stice u tijelu našem u kretane diže. P. Bolić,
vinodjel. 2, 48. Gasti sokova u kretane dolaze.
2. 139. Kad kaluđeri dođu da paši zahvale, pri
kretai^u skraj paše, Skender obustavi Mtaro?a
igumna. S. ^ubiša, prip. 86. Kretane paka
,volks-bewegung'. Jur. pol. terminol. 6(13.

KRETAONICA, /. banka na kojoj se fcf'ć*
mjenice. — Načitieno u naše vrijeme. — U S*t-
lekovu rječniku: ,giro-bank'.

1. KRETATI, krećem, impf. krenuti. ^'

stoji mj. praslavenskoga i^: korijen je krenu —
Akc, kaki je u praes. taki je » impf. krt'tah t »
part. praet. pass. kretan; u ostalijem je **hlictMt
onaki kaki je u inf (može biti din se gdje govjn
i s dragijem akcentom: kretati, krećem, koji hi
mogao biti i stariji, isporedi složene glagole iskr^-
tati, 6kretati, t akcenat kod ruske riječi). — Rtje^
je praslavenska, isporedi stslov. kretati, rus. Kja-
rarb (i r.p^THTi, možehiti prema KpvHyT^ čid*
kod krenuti), češ, kfdtati, po^. krz^tać sie. — /•

Digitized by

Google

1. KRETATI

527

1. KRETATI, 1, a, h) bb).

oblika sadaŠnega vremena prešlo je gdjegdje -ć-
u infinitiv i u oblike prošloga vremena, n. p.:
krećati, nidi kretati. J. Mikaja, rječn. odavle u
Stulićevu rječniku: krećati ,movere*; krećat. J.
Banovac, raz^. 116; Osvetu. 5, 16; krećah (,kre-
tiah'). J. KavaAin 45». — Praes. kretam (vidi u
Bjelos^enčevu i u Voltigijinu rječniku) nije običan.

— Između rječnika u Mikafinu (kretati ,moveo,
a^toS I kod )u|ati). u Bclinu (»rnuovere, dar
moto' ,moveo' 502'»; ,agitare, muover spesso'
,agito' 52*>; ,dimenaro* ,as:ito* 258*), u Bjelostjen-
čevu (kretam, krećem ,agito, moveo'. v. gib|em),
u Voltigijinu (kretati, kretam, (jrije.kkom krećoio
,contorcere, stiracchiaro, muovere in giro* ,krQm-
men, biegen, winden'), u Stuličevu (,movere, a*fi-
tare*), u Vukovu (,v(»n dor stolle bewe^en' .mo-
veo'). u Daničieevu (»movere*).

1. raovere, a^ilar«, vidi krf^nuti, 1.
o. aktivno,
u) prelazno.

Ofi) objekat je što neživo tMia) uopće
činiti da objekat ne ostane na mjestu^ micati, po-
micati, vidi krenuti, 1, a, a) aaj. Drugu (zu-
bacu) koja sve ima drveće, k|use lašne nu ora-
nem kreće. J. S. Rejković 22. Kretač, kon koji
dol-ro krVće kola. Vuk, rjećn. kod kretač. —
Koji svaka kreće ne krećući se. A. Gučetić, roz.
mar. 6. Bo^ naš . . . jest Gosjiodin ki sve kreće.
A. Vita|ić, ist. 820**. Svojim gibom svaka kreće
(dužd). J. Kavanin 207l>. — hhh) uz pređašne
značene ističe se udafivaiu'. Hoćeš dakle, cvit
da bude veći? š ne^a klicu il' zaperak kreći. J.
S. Rejković 22r>. Lan i kouoj'|u s po)a. kretati
i rediti vaja. 326. — crr) u ovom primjeru
znači uprav: primicati, pa po tome i: nuditi.
Sad ih nudiš voćem zdrilim, sad ostala im smoka
kroćeš. J. Kavanin 23l>. — flflff) vidi krenuti,
1, a, a) aa) bhb). Učini mi so tad sve toj ravno
veće, nego li more, kad vitar ga ne kreće. H.
Lučić 218. Tihi vjetrići vrhe travici razbludno
kretaju. M. PrŽić 72. Blagi vjetrić tihijem du-
hom kitnijeh jela vrhe kreće. G. Palmotić 3. 112*.
Ko za rug val je (plav) kreće. N. Marci 17. —
eee) u ova je dva primjera znaČene kao podi-
zati, uzdizati (u visinu). Vita jela u vis grane
kreće. Osvetn. 2, 176. Tu vojvode dočekaše
kneza, kape kreću, i)o ruke se meću. 3, 148. —
t u prenesenom smislu u ovom primjeru: Što za
(h)rAnn živadi se meće, što joj snagu i narašćaj
kreće. J. S. Rejković 159. — fff) ohjjkat je
tijelo ili dio tijela, vidi krenuti, 1, a, a) aa) ccc).
Kretaše tijelo, ter se napravi u]>rav klečeći. B.
KaŠić, nač. 57. — Kretajući noge u danci i balu.
1. Držić 173. Ter uz natrag hitar korak kreće.
Osvetn. 1, .52. — Grda krila steru i kreću. G.
Palmotić 3, 10^. Kretati krila ,3battere le ali'
,excutere alas*. A. d. Bolla, rječn. 644*». I on
(orao) krila da kud prhne kreće. Osvetn. 2, 98.

— Na nih sržben ti tvoj krećeš jazik himben
(metaforički, o govoru). A. Vitafić, ist. 159^. —
Još njeki uzdisaj lica kreće joj. F. Lukarević
134. — f]fffW radi ovoga primjera vidi krenuti,
1, a, a) aa) eee). Taku rječcu vođa kreće. B.
RadiČević 1880. 254. — hhhj vidi krenuti, 1, a,
^) ^^') fff)- Premda mu protiva voji užiga narav
i kreće u riemu duh bludnosti. Ant. Kadčić 521.

— ifl) vidi krenuti, 1, a, a) aa) ggg). Nač ni
korist ni strah me srce ne kreće. I. Ivanišević
277. Po uzroku koji kreće srce na tt^ bolesti.
Ant. Kadčić 341. — h'hh) vidi krenuti, 1, a, a)
aa) hhh). Kretati, merc. (jjrenositi) ,giriren
(wechsel)', tal. ,girare*. cf. krenuti. B. Šulek,
rječn. znanstv. naz.

bb) objekat je cerade, — Nemam pri-

mjera prema značeAima glagola krenuti kod 1,
a, a) bo) aaa) i bbb). a€Ui) vidi krenuti, 1, a,

a) bb) CCC). Nemoj nas kretati odavde. Đ. Da-
ničić, 2mojs. 33, 15. Kreće kmeta sa zemjišća
svoga. Osvetn. 5, 8. Da stalno namješta, kreće
i otj.ušta učite|e. Zbornik zak. 1873. 132. —
bbb) vidi krenuti, 1, a, a) hb) ddd). — između
rječnika u Vukovu (n. p. vojsku ,das lager auf-
brechen' ,ca4itra movere*). Tvoj ćesare na nas
voj'^ku kreće. Osvetn. 6, 67. — ccc) vidi kre-
nuti, 1, a, a) bb) eee). Slaba nijesam ja srca tač
odveće, da me stvar svakoja obraća i kreće. F.
Lukarević 139. Kretajući ostale dumne svojom
hitnostju. B. Kašić, per. 126. Kad nas isti Bog
na to kreta. nač. 10. Malo će te kretati što
izvan oćutiŠ. nasl. 71. ^ubav velika kreće me.
I. Ivanišević 311. Kad ga u tomu slobod kreće.
A. Vitajić, ist. I25h. Pomoći vrhunaravske s ko-
jim Bog uzbuđuje i kreće čovika. Ant. Kadčić
9. — Ova ga vo]a kreće da vas narod spasi. A.
Vitajić, ist. 62«. — Ovo kretašo apostola pod-
nijeti nevoje. M. Radnić 68b. — Kreće jih na
zla svaka zla nihova ćud. A. Vitajić, ist. llh.
Kad na dužno smilovanje ne kreće ga zdrak )u-
beni. ost. 115. Koji (plod mise) kreće Boga na
milosrđe. Ant. Kadčić 65.

. cc) objekat je Hvotina. — Im^m pri-
mjera samo prema značenu glagola krenuti pod

1, a, a) cc) ccc). — između rječnika u Vukovu:
,auftreiben* ,excito [vide dizati 2J. Povedite hrte
i zagare, pa krećite tiče jarebice. Nar. pjes. vuk.

2, 44. Oni kreću srne i košute, napušćaju hrte
i zagare, te fataju srne i košute. 2, 47.

b) neprelazno s instrumentalom, isporedi
krenuti, 1, a, b).

aa) vidi krenuti, 1, a, b) aa), činiti
da se što (ono što je u instr.) pomiče s mjesta.
fffiu) uopće. Stase kako gora sobom ne krećući.
M. Marulić 41. — bbb) može značiti što okre-
tati, često u prenesenom smislu. (Bog) svijem
vrti, svijem kreće. M. Vetranić 1, 378. Tko će
svijetom da kreće, nek prije sobom krene. M.
Pavlinović, rad. 117. Al' tko da joj pripomogne
jadu, krom onoga koji gromom kreće? Osvetn.
1, 20. Da sudbina, štono svijetom kreće, svakom
suce konce na klubašce. 6, 25. — ^udi s kima
tašta slava kreće. J. Kavanin 30'>. — ccc) kre-
tati vojskom, vidi krenuti, 1, a, a) aa) ddd). 1
prijestolja put visoka radi vojskom da svom
kreće. J. Kavaiiin 268». I tako počeo jest kre-
tati svojom vojskom. 1. Zaničić 21. UdiJ poče
vojskom kretati. 39. Počeo je kretati svojom
vojskom. 220.

bb) činiti da se što (ono što je u instr.)
miče ne ostavivši mjesto, vidi krenuti, 1,. a, b) bb).
fM4ia) uopće. Ako čuje listje od dubja gdje Aim
vjetar kreće. Zborn. 6l>. Lis kojij.em svaki vje-
tar kreće. M. Držić 355. Ti, cvjetiće, s kim
kroz svoju slatku silu vjetrić kreće. A. Gleđević
138^. Koji vihor hrastom kreće. V. Došen 921>.
Tim ko dubjem vjetrić kreće, tako i Au . . . ne-
nadana zgoda ustrese. P. Sorkočević 579h. —
Vitar počme kretati drvjem i vodama. M. A.
Re|ković, sat. L7l>. — Valovito more sobom kreće.
F. Lukarević 235. Nagle vjetre ki s inima mo-
rim kreće. J. Kavaiiin 377a. — Bog kreće nebom,
zem|om trese. N. Marci 63. — Tko lin radit
neće, vitar nomu kesom kreće. V. Došen 210*.
— Britka sabja jače rana kad uom maha desnica
snažna od junaka, neg kad kreće nome slaba
ruka od djeteta. B. Zuzeri 136. — Kolom kreće
seka Mujagina. Nar. pjes. juk. 192. — bbb) kre-
tati tijelom ili dijelom tijela, vidi krenuti, 1, a,

b) bb) bbb). Ne kretjući životom. 1. A. Nenadić,

Digitized by

>Joogle

1. KEBTATI, 1, a, h) bh).

528

1. KEETATI, 2, b.

nauk. 195. — Bugahn se i&im kretajaći g^lavami
sTojijemi. N. Bai^ina 99^. Krećući glavami svo-
jimi. Ant. Đalm., nov. test. 45^. matth. 27, 39.
Aleksendar oaće zubi skržitati i glavom kretati.
Aleks. jag. star. 3, 308. Svi kako ono nimi za-
muknuha i opomenavdi se glavami počehu kre-
tati. F. Glavinić, cvit. 225«. Naru^ mu so, i
srdit kruto krećući glavom. 369«. Ki čudo gle-
dahu ovOf paće svi kretahu glavami govoreći . . .
424h. Glavami svi kretahu. A. yita|ić, ist. 65«.
Kretati glavom ,dimenare' >agito'. A. d. Bella,
rjećn. 258* ; ,muover il capo* ,agitare caput' 602l>.
Mnogi zajedno sideći, prođe mimo i^e 6n£ i 6n&
i udi) se počmu niki jedan na drugoga pogledati,
i nasmijavati, namigivat, glavom krećat. J. Ba-
novac, razg. 116. Odbacivali ste glas moj, kre-
ćući glavam i nasmijajući se. F. Lastrić, ned.
345. Ovde ništa reći neće (bakajj dali glavom
istom kreće. V. ĐoŠen 128*. Glavom kreće, iz-
čudit se neće. J. Krmpotić, mal. 11. — Nemoj
kretati glavom ni rukami ni nogami. Zborn. 24>'.
I ne kretati glavom ni rukami ni nogami. P. Po-
silović, cvijet. 215. — Kud mu Ruža Šeće i ple-
ćima kreće. Nar. pjes. vuk. 1, 262. — Vizo i^uha
ugodna mirisa, za i^im šeće, a repićem kreće.
Osvetn. 4, 20. — Sad oćima kreće. A. Kauižlić,
rož. 7. Umro je tužan, ne odiše, ne kreće očima.
Đ. Bašić 188. — A usti ni okom ne kretab od
srama. Đ. Baraković, vil. 29. — ccc) kretati
glavom, u prenesenom smislu^ ludjeti, vidi kre-
nuti, 1, b, bo) ccc). — u Vukovu rječniku ; glavom
,narrisch werden' 8 dodatkom da se govori u Du-
brovniku.

e) neprelasno beg instrumentalay znači
, što i kretati se, isporedi krenuti, 1, a, c).

€ta) micati se uopče. Ki padoše već
ne kreću. I. Zanotti, skaz. 14. Otac sinu strunit
neće lijepi lovor pod kim kreć«. J. Kavai^in
221l>. Prije reda kad s' uz rudo (ždribac) diva,
uplaši se i kola se boji, kad s' upregne, iV na
mistu stoji, neće kretat, iV od straha bigne. J.
S. Bejković 285. — Mogao bi amo pripadati i
ovaj primjer u kojemu kretati stoji u prenesenom
smislu: 1 tebi će oprostiti (Bog)^ na milos mu
narav kreće. J. Kava^in 17&.

bb) upučivati se, putovati^ vidi kre-
nuti, 1, a, cj cc), — Ismeđu rječnika u Vukovu
(,aufbrechen' ,proficisci*. cf. polaziti). Bat za-
mećeš, k Carigradu s nova krećeš. J. Kavanin
216h. Kreće vojska ravnom Bumelijom. Nar.
pjes. vuk. 5, 77. Kreći brže put moga Stam-
bola. Pjev. crn. 86h. Žaba uranila pred zoru i
budila zeca da kreću ranije po lađu. Nar. prip.
vrč. 192. Da kreću doma. P. Petrović, gor.
vijen. 96. Koi^anici na alaje kreću. Osvetn.
3, 95. A vi ,kreć'te*, sokolovi sivi, kud vidite
da se kreću Turci. 5, 43. ,A zar i ti misliš kre-
tati?^ upitah ja. M. Đ. Milićević, omer. 199.

b. sa se, u svijem je primjerima refleksivno.
— Između rječnika u Belinu (,agitarsi* ,agitari'
58*; ,tremolare, muoversi leggiermente* ,leviter
tremere' 744h) i u Stuličevu (krećati se ,8e mo-
vere, agitari, tremere, fluctuare').

a) micati se uopče. Svako živušte koje
se kreće na zem)i. N. Bai^ina 114«. gen. 1, 26.
Stojeći na nogah nijedna se ne kretaše. Zborn.
107*. Dokle se kreću noge moje. B. Kašić, rit.
85. U pogubah za poginut sad se istočno carstvo
kreće, i s mista se joŠ porinut ogluhnuta propas
neće! I. Gundulić 476—477. Kada se budu kre-
tati nebesa i zem{a. L. Terzić 158. Bože, u
komu živemo, krećemo se i jesmo. 354. Bakoc,
sin se kog' još kreće (t. j. živi). J. Kavai^in
239*. Nek Kopernik i ini kroju da se zem}a

vrti i kreće. 476h. Zvijezda kreće se i čini
okoliš oko zem}e. I. Đordić, salt. 56. Niti ae
tko svoga mista kreta, za pričestjene primiti, da
bi ne bila smetiia. I. Velikanović, uput. 3, 459.
Krepost s kojom se kreću sye strane i uda te-
lesna. J. Matović 168. Pa se Luko pred logorom
kreće. Nar. pjes. vuk. 4, 231. Stojan se kreće
a iz doma neć.e. (Kad se ko nnkai^uje i dugo
sprema kud da ide). Nar. posl. vuk. 295. I slav-
noga 6rd NapoFona, štono za i^im i sav svijet se
kreće. Osvetn. 2, 103. Sve .«*e kreće što je za
oružja. 3, 90.

b) micati se ne ostavfajući sooje mijesto,
može značiti Ho i }u)ati se, vidi krenuti, 1, c,

b) bb). Jur se lis ne kreće. D. Zlatarić 97b.
Kretala se od obraza i^egova svakolika zem^.
B. Kašić, rit. 350. Kako prut se s vitrom kreće.
I. Ivanišević 188. Er se -kretat samo ne more
(mrtvo more). J. Kavanin 377*. Da i^egova nije
goneta, ne bi se udo, ni list kreta\ 477*. Ne
kretje se list od gora bez hotjenja bez Božjega.
540^. U ve|aČi jer zem)a počima kretati se, zato
vlage ima. J. S. Bejković 106. Loznica se iz
teme]a kreće. Nar. pjes. vuk. 4. 243. Kad lažeš,
kreću li ti se zubi? Nar. posl. vuk. 118. Još
nam reci, što V se moja s klina ćorda kreće.
Osvetn. 1, 64. Pusta zemla prolomit se neće, a»
pod bahtom od noga se kreće. 3, 136.

c) u osobitom znaČehu, vreti (o mastu^
vinu). Vino u buretu kreće se. Z. Orfelin, podr.
90. Vino se tio i polagano u buretu kreće. P.
Bolić, vinodjel. 2, 143. Vrijući će se mast slo-
bodno kretati. 2, 161.

(1) ostavfati mjesto upučujuči se na drugo,
upučivati se, putovati, vidi a, c) bb) i krenuti,
1, c, b) ccj. može biti i u prenesenom (metafo-
ričkom) smislu. Da se silna na me vojska kreće.
A. Vita|ić, ist. 78^. Kad se on ovim putem kreće.
1121). Er cjeć ćudi svoV himbene na pravi se
put ne kreće, ostan. 29. Tada neka se kreć«
6k6 koji leži prema istoku. Đ. Daničić, 4moJ8.
10, 5.

e) počiiiatif kaniti se, vidi krenuti, 1, a,

c) dd) i 1, Cjb) dd). €ia) s infinitivom ili s aku-
zativom uz prijedlog na. ir rvači da se rvat
kreću. Osvetn. 1, 46. — Ki na zlu rič se kreće.
A. Vitajić, ist. 335l>. — bb) o bifei. Š Aeg
(sunca) na snagu odmah se ne kreće (coiče). J.
S. Rejković 188. Od kad rasad u batvo se kreć«.
308.

f) u prenesenom smislu, o duševnom po-
mjeravaiu, micai^u. Koji su po naravi prignuti
na zloće, kojijemi se kreću i prigibaju po na-
ravi, aliti po zlu nauku. Pril. jag. ark. 9, 71.
(1520). Srce plemenito nigdar se ne kreće. I.
Ivanišević 313. Prijate) ne kreće pravi se za
niSće. 283. Pravedni ne kreće se zaradi riječi
narešeni. M. Badnić 30l>. Nauči no kretati se
zaradi sudova (udskije. 37>i. Može bit da se sada
s riječi moje ti ne krećeš. A. Vitajić, ostan. 355.
Zakon naravni jest nika svitlost razuma, kojom
se kreću na dobro i uztežu se od zla. I. Velika-
nović, uput. 1, 337.

ff) okretati se. Pa ćemo im uraditi smeću,
nek ne znaju, kamo da se kreću. Osvetn. 2, 125.
AV se kolo na okolo kreće. 3, 22.

2. tangere, ticati, doticati se (objekta), dirati
(u objekat).

a. prelazno. Tko t' kreće jezikom ? (me-
taforički). M. Vetranić 1, 358. (Orli i gavrani)
junakom crne oči kreću. Osvetn. 2, 174. Pa i
ćesar vjeru je zadao, da nam neće krećat tur-
kovaiie (metaforički). 7, 82.

b. neprelcuno, s prijedlogom u i akuza-

Digitized by

Google

1. KRETATI, 2, b.

529

KBEZ

tivom. Ovi dotrkavši po6e ji redovnik moliti da
u Aega ne kredu. J. Filipović 1, 509a. Ja ovdi
ne krećem n pošteiie meštara jurve naučniji od
mene (metaforiČki). M. Zoričid, aritm. predg. 10.
Vaja odsići naj gonii broj i opet 6init skap|e£e
ne krećući doH u porod, aritm. 21.

2. KRETATI, kret&m, impf. hoditi (fufajuči
se) kao guska. — Ne enam jeli ista riječ Sto i
1. kretati. — U naše vrijeme u Lici. ,Kad ide
kreta svedno ka i guska'. J. Bogdanović.

KRETAV. adj, koji se može kretati. — Samo
u Belinu rječniku : ,agitabile, che si pu6 agitare'
,agitabilis' 52b, i u Stuličevu: ,agitabilis'.

KRĆTAVAC, krćt&vca, m. čovjek (ili uopče
onaj) koji kreče. — U jednom primjeru xviii
vijeka s -ć- mj. t, vidi kod 1. kretati. Ta ti-
cavac, krećavac, gledavac. Ant. Kad6ić 538.

KRETEL, m. (?) ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabačkom. Aiva Kretel. Sr. nov. 1873. 472.

KR^tIvo, n. fizička sila koja kreče (pomiče).
-— Načineno u naše vrijeme, Kretivo, mech.
,bewegende kraft'. B. Šnlek, rjećn. znanstv. naz.

KBŽ:TKATI, kretkam, impf, dem, 1. kretati.

— Na jednom mjestu xviii vijeka, Plećmi kretka,
nosi pero, o bedrih mu sabla maše. J. KavaAin
54*.

KRlilTNICA, /. (bolnica)^ vojna bolnica što se
voti na kolima. — Načineno u naše vrijeme. Bol-
nice kretnice (ambulance) i stalne bolnice voj-
ničke smatraće se kao nijednostrane. Zbornik
zak. 1860. 128.

1. KRETNIK, m. čelade što kreče mjenicu na
koga drugoga, vidi 1. kretati, 1, a, a) aa) kkk).

— Načifiieno u naše vrijeme, Kretnik, merc. ,gi-
rant^, tal. ,girante^ B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

2. KRETnIk, m. sprava kqjom se što kreče
(pomiče). — Načineno u naše vrijeme. Točno
znaiie kako se sastav(aju i kako prosuđuju naj
poglavitije makine, kad se upotreb|uju kao kret-
nici i kao makine poslovače. Zbornik zak. 1853.
380.

KRETOVAN, kretovna, adj. koji pripada kre-
tanu mjenice (vidi 1. kretati, 1, a, a) aa) kkk).

— Načii^eno u naše vrijeme. Parnice iz poslova
kretovnih (,giro-geschaft'). Zbornik zak. 1853.
152.

KRŽTOVNIK, m. čefade na koje se kreče mje-
nica (koje je na se pnma), vidi 1. kretati, 1, a,
a) aa) kkk), isporedi 1. kretnik. — Načiiieno u
naše vrijeme. Kretovnik, merc. ,giratar', tal. ,gi-
ratario'.

KRETT^KAl^E, n. djelo kojijem se kretuka. —
U Stuličevu rječniku,

KRETUKATI, kr^tiik&m, impf, dem, 1. kre-
tati. — Samo u Stuličevu rječniku: ,muover
spesso o leggermente' ,leviter movere' gdj^ ima
i krećukati (vidi kod 1. kretati). — U istom rječ-
niku ima i refleksivni oblik: kretukati se i kre-
ćukati se ,leniter moveri^

KRĆTU^iA, /. sprava kojom se Što kreče, pa
i uopče sprava (franc. machine, tal. maccbina,
nem, maschine). — NaČi^no u naše vrijeme,
Kretu}a, phys. ,kraftmaschine, motori B. Šulek,
rječn. znanstv. naz. Kretnja ,mascliine^ Jur.
pol. terminol. 691.

KRĆTU^jAR, m. čovjek koji gradi kretufe. —
Načii^no u naše vrijeme. Jur. pol. terminol.
691.

KRĆTU^jARNIOA, /. n^esto gdje se grade kre-

tufe. — Načineno u naše vrijeme. Kretujamica
,maschinenfabrik'. Jur. pol. terminoL 691.

KRETUŠ, m. mokriš, seUn, iheka bUka. Kretuš,
Apium graveolens L. (u Srijemu). B. Šulek, im.
172.

KREUŠIČ, m. prezime. — xviii vijeka. Roba,
Flori, Boniš, Kreušić . . . J. Kava^in 122^.

KREVij^ifilSfE, n. djelo kojijem se ko krevefi.
— U Vukovu fječniku.

KREV:Ć^ITI SE, kr6ve}£m se, impf, plakati
kriveči ustima. — Akc. kaki je u praes. taki je
u impf. krevejah; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf, osim aor. 2 t 8 sing. krSve}£. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,mit verzogenem munde weinen' ,fleo ore obliquo').
Pa se stade kreve}iti. Javor. god. 16, br. 30, str.
564.

KRfiVET, m. odar, posteja, — Ne od grč.
xQd^^aTog, ni od lat. grabatus, nego od tur. kere-
vet, koje je od novogrČ. ^agafi^drt {fcega^^dn i
xiQi^(idTi može biti jedno i drugo opet uzeto iz
turskoga), — Od xviii vijeka, a između rječnika
u Vukovu: 1. ,das bett' ,lectulus' (,grabatus^ xQd-
^ajog). cf. odar.

a. u pravom smislu. Tražiš po svim vuglovi,
I>od policama, pod krevetL F. Lastrić, od* 105.
Ležahu na tvrdu krevetu. S. Rosa 76^. Pak
imadem krevet i stolicu. M. A. Rejković, sat
KlK Morati će ležat na krevetu, sabr. 67. Na
sokake iznosaše bolestnike i metaše u krevetih.
I. Velikanović, uput. 1, 419. Za dugo na kre-
vetu se okretati i protezati. Đ. Obradović, basn.
224. Kad muž ide sa orai^a, žena u krevet. Nar.
pjes. vuk. 1, 512. Ako 1' čuje iz kreveta tata,
oćeš, diko, zaglaviti vr&ta. 1, 633. Kad legnu
u krevet, on se ućini kao da spava. Nar. prip.
vuk. 74. Krajna daska u kreveta. Vuk, rjeČn.
kod zastavnica.

b. u prenesenom smislu,

a) u Vukovu rječniku: oko vamice pouz-
višeno mjesto na koje čarug^je kože na vamice
meću.

b) mjesto gd^e što ležL Voda ima svoj
krevet, u Kostajnici. F. Hefele.

c) liešto u suvači; a i u va)aonici u kojoj
se kuđe|a va}a. U Srijemu. M. Medić.

KREVĆTAC, krev^ca, m. dem, krevet. — U
fMŠe vrijeme. Spustim se na meki krevetac. M.
P. Šapčanin 1, 102. Mijko spazio na krevecu
neko staklo. Javor. god. 16, br. 36, str. 562.

KREVĆTAK, krev^tka, m, dem, krevet — U
naše vrijeme u Lici, ,Napravi de mi edan mali
krevetak za djecu^ J. Bogdanović.

KRĆVETIĆ, m. dem. krevet — U Vukovu
rječniku,

KRĆVETINA, /. augm. krevet — U naše
vrijeme u Lici, ,Izvalio se eno na krevetinu ko-
liko e dug i široki J. Bogdanović.

KREVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. Livada u Krevini. Sr. nov. 1870.
195.

KREVJ^iA, m. ćovjek krevjast na Rijeci. F.
Pilepić.

KREVLAST, a^j, šepast na Rijeci. F. Pilepić.

KREVSIĆ, m. vidi Krepfiić. Schem. bosn.
1864. 26.

KREZ, praep. vidi kroz i črez. — U ntiše
vrijeme u ugarskijeh Hrvata, — Ima i novoslov.
i slovački ^ez i malorus, Kepesb, isporedi i rus.
cKpesb. Jednuč kres misec dan. JaĆke. 16. Pre-

Digitized by

>^uogIe

KREZ

5B0

KR(iALTJINKA

šećem se junak krez selo do lika. 130. Jahala
je Jele krez gore zelene. 168.

KBEZAV, adj. u Vukovu rječniku kod okre-
zati ima cf. krezav, ali ove riječi nema na svom
mjestu ni u trećem izdanu. va(a da je značehe :
koji se okrezao, ili koji se moŽe lako okrezati
(što se lasno okreza? Iveković). — Ima još u
jednom primjeru našega vremena (o Čeladetu)^ te
će biti isto Što krezub. Tesnak je čovjek ve6
star, krezav, visok, suv. M. Đ. Milićević, omer.
31.

KRĆZIN BROD, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Grlasnik. 19, 176.

ERĆZLUK, m. ime vodi i planini u Bosni.
F. Jukić, zemjop. 23. Kreće steću pro Krezluka
vojsku. Osvetn. 7, 70.

KRĆZO, m. krezub čovjek, uprav hyp. krezub.
— Akc. se mijena u voc. krezo. — U Vukovu
rječniku: ,zahnluckiger mensch* ,edentulu9 homo*.

KRČZUB, adj. koji je bez zuba, ali ne posve,
nego nema kojega predneg zuba. — Riječ je ja-
mačno složena, i drugi je dio zub, ali je teško
znati koji je prvi dio : Miklošić (etymoloo:. wor-
terb. 300* i 427*) misli da je od korijena skerbi.,
i isporeduje bug. štrBb i hrv. škrbav što postaju
od ovoga korijena, a značene im je: krezub, ali
ako je lako mogao korijen izgubiti s, ne razumne
se što se od b dogodilo; Daničić (osnove. 44)
misli da je krezub postalo od krez-zub, i da je
krez adjektiv, što se izgubio, srodan s prijedlogom
kroz; po mojemu mijenu, s toga što se u Du-
brovniku govori kresozub, moglo bi krezub po-
stati od kres-zub (u kojega su zubi iskresani). —
Od XVII vijeka, a između rječnika u 3fika(inu
(krezub, bez zubi ,edentulu8*) gdje se noj prije
nahodi, u Vukovu (,zahnluckig* ,edentulus'). Babo
krezuba! I. Velikanović, prik. 12. Krezubi ne-
navidi onoga koji zube ima. Đ. Rapić 134. Kada
bi ona jurve bila stara i krezuba? 464. Osta
cura gruba i krezuba. Nar. pjes. juk. 403. I
postala krezuba baka. M. Pavlinović, razl. spisi.
322.

KREZUBAST, adj. vidi krezub. M. Pavli-
nović.

1. KREZUBICA, m. i f. krezubo čelade (i
muško i žensko). — U Vukovu rječniku: f. ,(der)
die zahnliickige' ,edentula (-lus)*.

2. KREZUBICA, /. Cirsium erisithales Scop.
u Dionicama. D. Hire.

KREZUBITI, krezubim, impf. gubiti zube
(n. p. od starosti). — U jednoga pisca našega
vremena. Ni deseti doma umro nije, krezubio
nije ni petnesti. Osvetn. 2, 74.

KREZUN, m. u Vukovu rječniku: muški na-
dimak s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.

KREŽBINAC, Krežbinca, m. ime selu u Srbiji
u okrugu ćupHjskom. K. Jovanović 179.

KREŽETATI, krežetam, impf. stridere, krije-
stati (?J, skvičati (?)• — Samo u Stulićevu rječ-
niku: v. iskrežetati.

KRF, Ki"fa, m. Corcjra, ime ostrvu u moru
jonskom, što pripada Grčkoj, tal. Corfii. — Akc.
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima,
osim nom. i acc. sin^. KH, i voc. sing. Kf-fe. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu
(Krf, otok na moru jonskomu ,Phaeacia, Corcira'),
i u Vukovu^: Krf, [,Corcyra, Corfu*] (samo ime
po Vukovijem bifeškama, a dodat je prijevod od
izdavalaca; akcenat je zabUezen samo za nom.
sing.). Prišli su nan listi u Krfu stoje(^i, da |

Bakar bili grad živim ogAem žgati. Nar. pjes.
istr. 2, 108.

KRFULICA, /. ime bifkama. — Riječ je tuđa,
vidi dafe. Krfulica (i^em. karfelkraut, a ovo
gr6.-lat. chaerophyllon), chaoropliyllon (Sabjar),
chaerefolium (Lalangue), 1. Anthriscus cerefu-
lium Hfm. (Sladović); 2. Bellis perennis L. (Va-
lavac). — Krfulica mačja, Fumaria officiualis L.
(Sabjar). B. Šulek, im. 172.

1. KRGA, /. u Vukovu rječniku: vide Čokot
(300 krga u jednu motiku) 8 dodatkom da se go-
vori u Podgorici.

2. KRGA, /. vidi krban. — U Vukovu rječ-
niku : vide krbaA s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori i s prin\jerom iz narodne pjesme:
Pa zavržo kr^^u i mataru. — vidi i: Krga, trom-
petenkurbiss (u Srijemu), Cucurbita lagenaria L.
B. Šulek, im. 172.

3. KRGA, /. ona trupi na, oko koje se mlin
salijeva, i u koju žito iz koša kap|e. — U naše
vrijeme u Lici. »Pretijesna mi jo krga u mlina,
pa mi se mlin brzo zaje*. J. Bogdanović.

KRGOTIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Pavla-
Krgotića. Mon. croat. 188. (1504).

1. KRGA, /. vrsta malene divle patke, vidi £
krža. — Ne znam postana: po ooliku kao da je
turska riječ, ali je nijesam u turskijem rječni-
cima našao: ipak ima tur. kyr, kyr^yl, sivast,
kyrgavul, fazan. — U Vukovu rječniku: (u Sri-
jemu) ,art wilder enten kleinster gattung* ,minor
quaedam anas fera^ [vide kržuja]. cf. krža.

2. KR(iA, /. rđav duhan. I. Pavlović iz Sr-
bije. — Miklošić (die turk. elem. uachtr. 1, 62)
misli da je riječ ista što ime mjesta, vidi kod
kr^lija. Posle list od duvana kr^e namazu
medom i paučinom. M. Đ. Milićević, živ. srb.
2, 55.

3. KR(xA, /. mjesno ime. Budući da ji je (ke-
segija) iz početka naj više bilo iz varoši ,Krge*,
zato se prozovu ,krgalije*. Vuk, dan. 2, 95. vidi
kod krgalija.

KRGALIJA, m. vidi u Vukovu rječniku: kr-
^alije su bile kao turski hajduci koji su postali
u Urumenliji poslije pošjedAega nemaČkoga rata.
(vidi dafe u istom rječniku). — Riječ je jamačno
postala XVIII vijeka, ali nije jasno postane. Vuk
tumači da postaje od varoši Kr^e (vidi 3. Krga),
ali se ne zna, jeli to i^kakvo mjesto blizu Vidina
u Bugarskoj, ili pokrajina Kirgali u istočnoj
Rumeliji. drugi tumače da znači: skitalica, od
tur. kjT, pofe, pusto pole. radi svega toga vidi
F. Miklošić, die tiirk. elem. nachtrag. 1, 62 i
2, 148. Kara-fejzo diže silnu vojsku, silnu vojsku,
kr^alije mlade. Nar. pjes. vuk. 4, 218. Ti po-
kupi tvoje krgalije. Pjev. crn. 104b. Kad Pas-
man^ijne krgalije popale i poaraju Lenovco.
Vuk, dan. 1, 70. U jednom takom sukobu Paz-
vangine krgalije popale i poharaju selo Lenovac.
M. Đ. Milićević, pomenik. 5, 739. ^uti, što nisu
ništa mogli Nišu, krgalije su se vraćale ka Gra-
madi. kra). srb. 35. Krgalije ubojnika )uta.
Bos. vila. 1891. 283.

KRGALUiiVKA, /. vidi u Vukovu rječniku:
kf^alijnka, duga puška kakove su krgalije no-
sile s primjerom iz narodne pjesme: Uze Luko
pušku krgalijnku. Kr^lijnki živu vatru dade.
Nar. pjes. vuk. 4, 269. Nosili su svi dugačke
puške, krgalijnke. Vuk, dan. 2, 95. Imaše dva
pištoja i jatagan, o ramenu kr^alinku. M. D.
Milićević, zim. več. 217. O ramenu mu je duga
kr^alinka. 226.

Digitized by

Google

kr6alijinski

531

2. KRHATI

KKGALIJINSKI, ac^j. koji pripada krgalijama.

— U Vukovu fječniku: ki^galijnski ,den kr^lije
g^hdrig' ,Twv kr^alije*.

KRGAV, adj. vidi krš|av. V. Ilić iz Srbije.

KRGIČ, m. prezime. — U naše vrijeme. GliŠa
Kr^ić. Rat. 357.

KRHA, /. komad čega Što postaje krhanem^
-mrva. — Samo u Stulićevu rječniku: »fractio,
fractura^

KRHAČ, vidi kod krhak.

KRHAK, k^hka, adj. fragilis, koji se lako
može razbiti (kao staklo) ili slomiti, prelomiti,
rculomiti (kao neke vrste drva), kod toga se misli
na iieŠto tvrdo kod čega razbijai^ ili lomfene
postelje s nekom bukom. — Riječ je stara (krt-
h'Bk'B), isporedi stslov, krthfckt, novoslov. krhek,
rus. KpoxKoji. — Korijen je krhh, kako mislim,
onomatopeja. - S toga što većina naroda ne iz-
govara h, ovo je često izostavfeno, te i u samome
Belinu rječniku ima krko, n. sing. vidi 1, d, ili
za to što ovu riječ nije pisac čuo od Dubrovča-
nina, ili što je h teško izgovoriti i čuti u ovakom
položaju, po oblicima bez h načinio se i nom.
sing. m. krk, vidi u Stulićevu rječniku kod d, t u
Šulekovu (kod ,zerbrechlich*), vidi i: Krk, reče
se za drvo od sebe gi^ilo i suho koje se lako
lomi : ,Zlomoćno je ako je krko*. M. Pavlinović.

— Između rječnika u Bjelostjenčevu (krhak i
kc^jkavski krhek, kršliv ,fragilis^ 2. krhek, slab,
V. padliv), u Jambrešićevu (krhek ,fragili3*), u Vol-
tigijinu (krhki ,frag^le, rompibile' ,gebrechlich*),
u Stulićevu (u kojemu je na vekoliko načina
krivo zabifeženo: krhk, krhki, v. krhči; krhač
fgriješkom krhac], krhči, v. krhči; krhČi ,fragilis*;
Icod oboga ima dodatak da je uzeto iz brevijara ;
vafa da je krhči uprav komparativ, ali to nije
opazio Stulli, te je još dodao: krhčiji ,fragiliorO.

— isporedi 1. krhat, krt.

1. adj. —- Komparativ: krhčiji, vidi u Stu-
lićevu rječniku; nije dobro krhkiji (krkije. J. S.
Eejković 373).

a. u pravom značeiku sprijeda kazanome.
Svako je (stablo) većma krko koje je u zavitarju.
S. Margitič, fal. 151. Đa slanina tvrda i krka
postane. I. Jablanci 145. (Loćike) biće pune i
jidući krke. J. S. Rejković 330.

b. u prenesenom smislu, kao lat. fragilis,
slab (u duševnom značeiiu). Jedna žena krhka
i prignuta na grih. Naručn. 76h. Pit krhka so
boli. Korizm. 98^.

c. friabilis, koji se lako mrvi, n. p. o zemfi,
đubretu. Zemja lanu mora biti krka. J. S. Re)-
ković 128. Đa (zemfa) smrzlom postane ti krka.
396. Da se strune i krkije bude (đubre). 373.

— o h(ebu. A snahe te mi dat krhke pogačice.
JaČke. 28. Drugim si davala krhke pogačice. 85.

d. 0 mesu (što se jede, n. p. o govedini)
kad je mekše jesti i kao da se drobi u ustima.

— U Bjelostjenčevu rječniku: krko meso ,came
intenerita' ,caro tenera', i u Stulićevu: krk ,teiier*;
krko meso ,carne tenera' iz Belina.

e. oštar, o riječima, vidi kod 2. Pa mu
krhke oslovic riječi. Osvetu. 5, 19.

2. adv. kfhko. — Između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (.fragile, fragiliter'). — U svijem pri-
mjerima (našega vremena) o govoru, i znači:
osječeno, oštro. Miklošić misli aa je ovo od tur.
qyryk, osjeČen, ali ne znam, zašto ne bi adverab
što postaje od krhak dobio ovakovo značene. A
banu je krko govorio: ,Kam^ ti vjera? ona te
ubila!* Nar. pjes. juk. 318. Pa Ivanu krko go-
vorila : ,Hajd' otale, indinsko halinče !* 392. (Luka)
kaluđeru krhko besjedio. Osvetu. 3, ()0.

1. KRHAISte, n. di^lo kojijem se krha (vidi 1.
krhati). — U Vukovu rječniku: ,da9 zerbrechen'
,fractio*.

2. KRHAI^E, n. djelo kojijem se krha (vidi 2.
krhati). — U Stulićevu rječniku : ,catarro' ,di8til-
latio, gravedo*, i u Vukovu: ,das husten des
pferdes' ,tussitio equi'.

1. KRHAT, krhta, adj. vidi krhak. — U Mi-
kalinu rječniku: krhti, kršiv ,fragilis; karhto,
krhto* ,fragilis' ; ,khrihto (sic), karhto' ,tener',
(gdje su znaČena kao kod krhak, 1, a i d), u
Belinu : krhti ,frollo o froUato* ,maceratu3* 331h ;
u Voltigijinu: karhti, karhnut ,frollo, tenero'
,miirbe' (u ova je dva rječnika značene kao kod
krhak, 1, d); u Stulićevu ima krhkti, v. krhac
s dodatkom da je uzeto iz Mikafina, ali je Stulli
zlo pročitao, isporedi krhtiti. — U jednoga pisca
XVII vijeka ima oblik krhće za nom. sing. n.;
oćito je komparativ, te vala da mu je pozitiv
krhat, u prenesenom smislu, mek, slab : Koliko je
krhće čoviško ćutjenje, toko veća kripost skazat
uzstrpjenje u suprotifšćinah. M. G-azarović 45.

— U većine naroda koja ne izgovara h sad je
nom. sing. m. k?t, vidi 1. krt.

2. KRHAT, krhta, m. komad, odlomak, mrva.

— Postaje od korijena glagola (1.) krhati. —
Može biti od xvi vijeka (vidi krhatak), a između
rječnika nalazi se u Mikafinu: krhat, ulomak
,frustulum*; u Bjelostjenčevu: kajkavski krhet,
krhetek, ukržak^ kržina ,fragmen', v. odlomak;
u Jambrešićevu: krhet ,fragmen'; u Stulićevu:
krhat, krhata (sic) ,frustulum' (s dodatkom da
je uzeto iz Mikafina).

3. KRHAT, m. vidi ki-at, i radi h vidi 1. H,
c, a). Kud god ide sve krhata jaše. M. Đ. Mi-
lićevič, pomenik. 1, 35. A ne mogu (preboUti)
Vrčić barjaktara ni krhata koi^a od mejdana . . .
Smailag. meh. 123.

KRHATAC, krhaca, m. dem. 2. krhat. — U
Stulićevu rječniku.

KRHATAK, krhatka, m. dem. 2. krhat. — U
jednoga pisca xvi vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu: kajkavski krhetek (vidi kod 2.
krhat), i u Stulićevu. Priimje se vas celovito u
naj manšemu krhatku ili mrvici oštije. Š. Bu-
dinić, sum. 83*.

1. KRHATI, krh&m, impf. razbijati, lomiti
s nekom bukom, isporedi krhak. — Akc. se mi-
jena u praes. 1 » 2 pl: krhdmo, krhdte, u aor.
2 i 3 sing. kirha, u part. praet. pass. k]^h&n (u
Dubrovniku se mijena akcenat onako kao kod
igrati). — Od istoga korijena od kojega je i kr-
hak. — U Bjelostjenčevu rječniku ima i praes.
kršem. — Ima i u novoslovenskom jeziku. — U
našemu se jav\a od xviii vijeka, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (krham, kršem, v. lomim)
gdje se noj prije nahodi, u Vukovu (»brechen*
jfrango' ,z. b.' vrat). — u Stulićevu ima znaČene
refleksivno ili pasivno kao krhati se: ,cum stre-
pitu frangi (dr. de quibusdam lapidibus, rebus
vitreis etc.) što nije pouzdano. — U prin^erima
je u prenesenom smislu, od prilike kao uništiti,
n. p. : s objektom koni t junaci, činiti da poginu.
Da ne kupim silenih svatova, da ne krham k6d&
i junak&, . . . zasješće mi Turci u busijam, . . .
biće krvi na obadve strane. Nar. pjes. juk. 308.

— s objektom vino, rakija, piti mnogo. A on
krha vino izobila. Pjev. crn. 274*. Pa on krha
vino i rakiju. Nar. pjes. juk. 195.

2. KRHATI, krh&m, impf. jako kašfati, ka-
šfati s velikom bukom (uprav o životinama i oso-
bito 0 koi^u; u Dubrovniku se kaže i o ćefadetu,

Digitized by

^Oogle

2. KEHATI

532

KRIČANOV

ali nije uftšđno, P. Bađmani). — Moie biti da
je ista riječ što 1. krhati (obgirom samo na buku),

— Eadi akcenta vidi sve Što je napisano kod 1.

krhati. — U naše vrijeme^ a između rječnika u

Stuličevu (jtu38ire vehementer'), i u Vukovu:
^husten (von pferde)' ,tassio'. — Kad mačka sa-

česti krhatd, va}a reći: ,Svoju glavu iskrhala!,
jer misle da to nije dobro za ona kuća. Vuk,
rječn. kod mačka.

KBHAVAC, krhavca, m. čovjek što krha (vidi
2. krhati). — Samo u Stuličevu rječniku: ,qai
fortiter tussit^

KBHAVICA, /. iensko čefade što krha (vidi
2. krhati), isporedi krhavac. — U Stuličevu rječ-
niku: ,qaae fortiter tossit^ — nije dosta pous-
dano,

KEHČtNA, /. vidi krhkoča. — Samo u Stuli-
čevu tjeČn^u: ^fragilitas^

KBHČITI, krhčim, impf. vidi 1, krhatL — U
Stuličevu rječniku: ,£rangere, comminaere'. —
Jamačno je sam pisac načinio od krčiti prema
krhak. — U istom rječniku ima i refleksivno
krhčiti se finjigi, comminoi^ — oboje nepous-
dano.

KEHČIV, adj, vidi krhak. — U SttUičevu rječ-
niku: v. krhči. — Načiikeno kao i krhČiti i sato
nepousdano.

KBHIĆ, m. ikeka bifka, Krhić, Sonohus ar-
Tensis L. (n Istri), ▼. Kr}, Krlić. B. Sulek, im.
172.

KEHKNUTI, krhknem, pf. u Stuličevu rječ-
niku: ,strepitare, cam strepitu frangi (dr. de
^uibusdam lapidibns, rebus vitreis etc.)^ — Na-
činio je sam pisac od krhak, te je nepousdano,
KBHKl^IVATI, krhkAcgem i krhki&ivam, impf,
krhknntL — U Stuličevu rječniku: ^sensim cre-
pitare (dr. de ^nibosdam lapidibus, rebus vitreis
etc.)S — Nepousdano kao i krhknuti.

KBHK6ĆA, /. osobina onoga što je krhko. —
Akc. kaki je u nom. sing. taki je u ostalijem pa-
deHma, osim dat. sing. kfhkoći, acc. sing. k]^h-
koću, voc. sing. k^hkoćo, nom., acc, voc. pl. ki^h-
kode. — U Bjelostjenčevu rječniku: krhkoća, kr-
šlivost jfragilitas^ 2. slabost ,imbecillitas*. 3. pa-
dlivost ,caducitas^; u Jambrešičevu : ,fragilitas' ;
u Voltigijinu: (griješkom krhkoča) ,frallezsa^ ,ge-
breohlichkeit^ ; u Stuličevu: ,fragilitas^

KRHKOST, /. vidi krhkoća. — xvii vijeka, a
između rječnika u Stuličevu (uz krhkoća). Da
mi slabih krhkosti ne oznašajuć se, nego ž nimi
trp)enje kako i L Hrist s nami imdti imamo.
Anton Dalm.i ap. 19^. Badi slabosti ili krhkosti
človdčaske. S. Budinić, som. 182«. Ujačiti krh-
kost i slabu moć. ispr. 41.

KBHK8TV0, n. u Stuličevu rječniku uz krh-
koća. ~ nepouzdano.

KBHKTI, vidi 1. krhat.

KBHKTITI, vidi krhtiti.

KitHtiAVINA, /. krhane, lomfene. — isporedi
krh}eTina. — U jednoga pisca našega vremena.
Ustavi se prasak od pušaka, krhjavina kopja i
kundaka. Osvetn. 8, 160.

KJIH^VINA, /. vidi krh}avina. Već saba)a
stoji cikjevina, a kopa}a stoji krh(evina. Nar.
pjes. hrv. 4, 126.

yTtHTiTTirA, /. vrata ločike (što se lomi i ptu;a,
krha). krh|ika, eissalat (Sablar). B. Šulek, im.
178.

KEHNUT, adj. u Voltigijinu rječniku (vidi
kod 1. krhat). — nepouzdano.

1. K&HNUTI, kfhnem, pf. udanti s bukom
(može značiti i: udariti kim o zemfu). uprav je
perfektivni glagol prema 1. krhati. — Akc. se ne
mijeika (aor. 2 i 8 sing. kfhnu, part. praet. pass.
kfhnflt). — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (gdje je pisano bez h): kmuti 1. ,schla-
gen* ,percutio^ — 2. kmuo ga o zem{u ,nieder-
werfen* ,projicio*. — U prenesenom, osobitom zna-
čeiku, vidi 1. krhati na kraju. Odvrati mu sa
Žmulićem vina koga Miho krhne. M. Vodopić,
tužn. jel. dubrovn. 1868. 204. — iS^a se, reci-
pročno. Luka trže čavlenu batinu, a Hriiica
glnvu na^činu; krhnuSe se po dva po tri puta.
Nar. pjes. juk. 322.

2. KRHNUTI, ki^hnem, pf umrijeti. — Akc.
je kao kod 1, krhnutL — u jedinom primjeru
(našega vremena) kaše se o čefadetu i to bez po-

frde i preziraika, ali mislim da je od prilike ona-
ova riječ kao crknuti, krepati. Idem za popa,
da mi pričesti oca; od sinoć je zakovrnuo i ne
može da krhne. V. Vrčević, niz. 200.

KRHOLINA. /. vidi krhojak. — U Stuličevu
rječniku: ,fragmentum, assula, schidia'.

KRHOJAK, krho}ka, m. mrva, mrvica, vidi 2.
krhat. — U jednoga pisca Bošiiaka xvii vijeka.
SknpiSe dakle i napuniše dvanaest krošdica kr-
ho}aka. M. Divković, bes. 316b. I paker oeta kr-
ho|ak dvanaest kroSi&ica. 81 7<^.

KRHOST, /. vidi krhkost — xv t xvi vijeka.
Krhost tila. Starine. 28, 75. (1496). V i&em ne
bi&e krhosti. Korism. 100b.

K&HTAK, ki^htka, adj, vidi kritak.

KRHTInA, /. osobina onoga što je krhko. —
U Mikafinu rječniku: ,fragilitas'. — vidi i 2.
krtina.

KRHTITI, krhtim, impf. vidi 1. krhati. —
Postoje od 1. krbat. — u Mikalinu rječniku:
krhtiti, lomiti ,frango, frio^ i u Stuličevu (gdje
je zlo napisano, isporedi krhčiti, krhknuti) : krh-
ktiti, V. krhčiti s dodatkom da je uzeto iz Mi-
kalina. — Sa se, refleksivno. — u Mikafinu rječ-
niku: krhtiti se, lomiti se ,frangor^

KRI, /. vidi krv.

KRIgE^, m. čeno, čeSaA bijelog luka. — U
Srbiji u okrugu čačanskom. M. RuŽiČić.

KRIČ^ ff». vidi kričailie. — Od xv vijeka, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (krič, kričale,
krika, vika, vapaj ,olamatio, olamor, vociferatio,
vociferatus*), u Jambrešičevu (,clamor, garritus*),
u Voltigijinu (,grido, schiamazzo, romoreggio'
,gerausch, geschrej'), u Stuličevu (.strepitus,
clamor* iz Habdelićeva). Suprotivi se istini ufa-
juć se V svoj krič. Starine. 23, 184. (1496). Od-
govoriŠe vsi s kričem. Korizm. 95^. Pred pen-
tikosti jesu jedan velik hrup, Sam i krič, po tom
jedan grozovit i strašan glas slišali vapijuću Po-
stila, il«.

KRIČAK, krička, m. čovjek što kriči. — Na
jednom mjestu xvii vijeka (griješkom ,kriečak*).
Ako si redovnik i umro svijetu, . . . zašto si jedan
,kriečak* ? kako govoriš toliko i tako jako i izvan
glasa? M. Radnić 425b.

1. KRIČAN, m. ime muško. — Ima samo a^j.
posesivni Kričanov (vidi).

2. KRIČAN, m. mjesno ime. — U spomeniku
XIII vijeka. U Kričanb. Spom. stojan. (1254—
1264).

KRIČANIN, m. prezime. — U naŠe vrijeme.
Trifun Kričanin. Rat. 408.

KRIČANOV, adj. koji pripada Kričanu (vidi
Kričan). — U spomeniku xiii ili xrv vijeka, i

Digitized by

GoogU

KEIČANOV

583

KEIČKE,

otcUe u Dani6i6evu rječniku: KriSanovb. 8taa>,
Kričanovb Bjiih. Mon. serb. 62. (1298—1302).

KBIČANOVO, n. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. Statist, bosn. 41.

KEIČAN0V8KI, a^j. vidi Koznica, a. — 17
Daničičevu rječniku: krićanovbskjj, gledaj kod
riječi ,Kozbnica^

KBiČAl5rE, n. djelo kojijem se kriii (vidi 1. t
2. kričati). — Stariji su oblici kričanije t kri-
čanje. — Iimeđu rječnika u M^afinu (kričanje),
u Bjelos^enčevu (kod krič), u Voltigijinu (uz
krič), u Stuličevu (us krič), u Vukovu (,das vor-
predjgen^ ,admonitio molesta')» u Daničičevu (kri-
čanije ,clamor'). Na kričanje te žene te druge
žene potekoše. Mirakuli. 85». Maneno kričanje.
Korizm. 48l>. Sa kričanijemb. Glasnik. 10, 284.
— U ova dva primjera stoji griješkom -ie- n^.
i, isporedi kričak t kričati. Čuše veliko škri-
panje i ,kriečanje* s placom i tužbom. M. Orbin
108. fKriečaiie' i mnogo govorei&e ubija bogo-
fubstvo. M. Badnič 427».

1. KKfĆATI, kričfm, impf. kao vikati, ali se
od ovoga glagola razlikuje što je vikai^e uprav
čopje^i glas a kričaike i Hvinski; osim toga kod
kričati moiebiti ističe se ne samo jaki nego i
tanki (visoki) glas; ali u čakavaca i po dru-
gijem zapadnijem krajevima kričati može značiti
posve što i vikati. — Akc, se mijeiia samo u part.
praet, pass. krič&n (ako ga ima). — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov, kričati, rus. kpbhatl,
češ. kHčeti, po}. krzycze6. — Postaje od korijerM
krik (što je jamačno onomatopeja) ruutavkom 6,
te kd postdfje ča. — Između rječnika u Mikafinu
(kričati, vikati ,clamo, olamito, ezclamo, voci-
feror, voće persono, voćem intendo, olamorem
edo*), u BjelostJer%čevu (kričim, vičem, vapim
,clamo'), u Jambrešičevu (kričim ,clamo, garrio*),
u Voltigijinu (,gridare, scbiamazzare, strillare'
,8chreyen, gerausch machen'), u Stuličevu : s praes.
kričem(!) »perstrepere, exolamare, olamare, cla-
morem edere* (vidi još kod kričiti), u Daničičevu
,clamM'e*. — Grdjegdje se nalazi i -ije- ify. i,
moiebiti što se pomiješao ovaj glagol s kriješ tati,
vidi n. p, kriječe. M. Vetranić 2, 162; kriječi.
2, 280; N. Na)eškovi6 1, 139. 246.
a. suijekat je čefade.
a) uopče. Kričaše i vbpijaše. Stefan, sim.
pam. šaf. 21. Žalostnd krjčaahu. Glasnik. 11,
1 12. Kriči i vapij, ka ne plodiš. Bernardin 52.
paul. gal. 4, 27. U kari prez pristanka kričat
M. Marulić 183. Pram onom človiku kričat
nitkor nima. 147. Kriči ona k Gospodinu. Ko-
rizm. 5ft. ZaČ kriči za nami. 6^. Kričaše na
nebo kako 1 lav. 19^. Kriče mrtvi vsaki dan:
,Pomilujte me." 21b. (Človik) kriči vele gusto
k Bogu. 68a. Meu sobom što kriječe. M. Ve-
tranić 2, 162. Satanas zlosrdi da veće ne kriječi.
2, 280. Ne reci zle riči nikomur, ni na koga
kriči, nikoga ne opsuj. P. Hektorović 38. Jedan
se ispriječi: ,Ubrus nam daj sjemo, veće tuj ne
kriječi!* N. Naješković 1, 139. Eto tuj, ne kri-
ječi, plat' što smo t^ služile. 1, 246. Počeše kri-
čati i vikati na kraja. Dukjanin 34. Židovi kri-
čahu da se propne (Isus). F. Glavinić, ovit, 85l>.
Teodor, da jest on kršćenik, očitim glasom kri-
čeći. 364b. Što Turci kričahu. P. Vitezović,
odil. 64. Krjčitb glasomb velijemb. Phy8iol.
nov. star. 11, 198. Nek sotona već ne kriči. 8.
Margitić, ispov. 241. Prijeti desnom (rukom) ,
kriči bukom (Belzebub). J. KavaAin 414«. To-
liko pristrahovito kričaše, da mornari poplašeni
jurve veće bojau se porad Aega neg porad sebe.
Blago turi. 2, 96. Ustupan bižeć porad straha

kričeć. 2, 185. Mom bratu Il^i uzrok kričati i
kavgati se ne dala. Đ. Obradović^ živ. 21.
b) s objektom,

cta) objekat je ono što se izriče vičuči.
Bihu znevarice prišli tr kričahu : krv ! krv ! Ko-
rizm. 47ft. Ejričahu v uŠi Pilatu: ,Propni ga!'
65b. Pa im paša oštre riječi kriči. Osvetu. 3,
133. Umeće se baltom pod nebesa, vašim gla-
vam kriči zla udesa. 4, 42.

bb) ako je objekat čefade, znači: zvati.
Sestrica {e braca po gori kričala. JaČke. 60.

b. subjekat je Šivoti^. Kozlić pmesen na
bikariju kriči. Korizm. 29a. Kada su lavioi vzeti
lavići, ona kriči. 45^. Gdo nauči kozlića kada
je V ustih viku da kriči: be be. 61b. Kričati
kako žaba ,coazo'. J. Mika)a, rječn. 599^. Ke
će (žabe) kričeć i crknuti. J. Kavaiiin 79b. Kad
umire, tada kriči (labud). 402b.

e. subjekat je što neživo. Od grihov ki v nebo
kriče ili viču (vidi vapiti). F. Glavinić, sviti.
89. Hoteiie od osvete vapije, a smagnutje od
jaspri brez pristanka kričL M. Badnić 215b.
Zove zemja, nebo viče, i sve stvari glasno kriče
pamet našu da se gane (r)idi a, b) bb)). V. Đo-
šen 186a.

2. KBIČATI, kričun, impf. vidi kričiti. —
Akc. je kao kod 1. kričati. — U Vukovu rječ-
niku (jvorpredigen* ,admoneo ut caveat') u ko-
jemu jediru)me infinitiv ima oblik kričati

KBtČAVAC, krič&vca, m. čotjek što kriči. —
U Jambrešičevu rječniku: (k(njkavski) kričavec
prez reda ,rabula'.

KBIČIĆI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 66.

KBIČINA, /. ime selu u Hrvatskoj u županiji
modruško-riječkoj. Bazdije}. 47.

KBtČITI, kričim, impf. inculcare, neprestano
rMlagati ili svjetovati ili preporučivati, — Ake.
kaki je u praes. tdki je u impf. kr£č&h, u aor.
2 i S sing. kričr, u part. praet. pass. kr£čen (ako
ga ima). — JarruiČno je ovome glagolu isto po-
staM kao kod 1. kričati; i u Vukovu je rječniku
za ovo značeiie inf. kričati (vidi 2. kričati) što
drugdje nijesam našao; treba paziti i na razliku
u akcentu. — Ovaj glagol treba shvatiti kao im-
perfektivni glagol prema nrikričiti; a isto je zrM-
čene i kod 2. kričati. — Od zvi vijeka, a između
rječnika u SttHičevu (,inoulcare, instiure, premere,
urgere, clamare, vociferari'; dva noj zadna zrui-
ćeHa pripadaju pod 1. kričati). Vse svete kikige
ino ne kriče. Korizm. 10b. Ča kriče kAige Moj-
seove. 30b. To poje crikva i kriči govoreći . . .
100«. Vsa ta pisma kriče: mir, mir. 108a. Zato
svjetuje sveti Pavo i kriči svakomu ... V. An-
drijašević, put. 371. Kako kriči Pavo sveti. I.
M. Mattei 81. — I sa se, pasivno. Kako ćeš ih
ti sved pomno ražižati }ubavi Jezusovom koja
se ovijem kAigam toliko kriči. L M. Mattei iz.

1. KBIČKA, /. obla i glatka pločica što se
nalazi po kraju mora. (S. i^ubiSa, prič. 117), vidi
plojka, plovka. — Drugi primjeri u istoga pisca:
Talijer cesarev svaki kao krička. prip. 153. Ter
se on baci kričkom zagonke (u more), a krička
skačući s vala na val kao morska lastavica . . .
dopre do otoka. prič. 115.

2. KBIČKA, m. ime muško (isporedi 1. Kričan)
ili prezime. — zviii vijeka. Krička Đemiški.
D. Obradović, basu. 327.

KBIČKE, /. pl ime i^jesno.
a. selo u Dalmaciji u kotaru kninskom. Be-
pert. dalm. 1872. 41.

Digitized by

Google

KRIČKE, b.

534

KEIJEPITI, 1, a, h) aa).

b. dva sela u Slavoniji u županiji požeškoj.
Bazdijel. 127.

KBICKIJA, vidi Kriščija. — Između rječnika
u Daničićevu (gledaj Kriščija).

KBIČKOVIĆ, m. prezime. — xv vijeka. David
Kričković. Stat. poj. ark. 5, 290. (1490).

KRiĆANIN, m. čovjek 8 ostrva Krita. — Mno-
žina: Krićani. Krićani i Arapi. Vuk, djel. ap.
2, 11.

KBIĆIĆI, m. pl. ime nekakvu mjestu u Hr-
vatskoj. — XVI vijeka. Paval Lukačid is Krićić.
Mon. croat. 835. (1579). — Može se čitati i iz
KriSćić.

K£iĐAy /. postradane (trgovca koji ne može
da plati dugove), ihem. crida (srlatinska riječ).

— U pisaca našega vremena. Za osobite sluča-
jeve kride može na prošiiu dužnika ili vjerov-
nika . . . Zbornik zak. 1853. 155.

KBIDALAN, kridalna, adj. koji pripada kridi.

— NaČii/ieno u naše vrijeme. Urednici, koji
padnu pod stečaj, pak u istragi kridalnoj ne
budu obnadeni da su nedužni . . . Zbornik zak.
1853. 289. S toga se ima dio imetka razlučiti
pri inventuri kridalnoj. 539.

KRIĐAtAB, kridatdra, m. postradao trgovac
(vidi krida), postradalac, propalica^ iliem. cri-
datar. — U pisaca našega vremena. Dok dužnost
kridatara nije sasvim dokazana. Zbornik zak.
1, 248. Ako kridatar, komu se je na imetak
otvorio stečaj . . . 1853. 155.

KBiDIMICJB, adv. vidi krišom. — Po svoj je
prilici postalo miješanem riječi kradimice i kri-
jući, kriSom. — U naše vrijeme u Boci kotorskoj,
a između rječnika u Vukovu: (u Boci) vide kri-
Som. — Kridimice ukrade mužu pedeset (cekina).
Nar. prip. vuk. 138—139. To sve troje uzmi
kridimice i ne kazuj nikome. 154. Carev sin
čujući za to jezero krene jedno jutro kridimice
od oca. 193. Počne misliti kako će snasi svojoj
kridimice do glave doći. ^ 233. Malo stavši
dođe kridimice moj zet. Pravdonoša. 1852. 33.

KBIG, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. iSriva u Krigu. Sr. nov. 1871. 76.

KBIJA, vidi krina. — Između rječnika u Da-
ničičevu: gledaj kod riječi krina.

KBUŽČALO, m. čovjek što kriječi. — U naše
vrijeme u Lici. ,Žalosni kriječalo, što ne di-
vaniš ka^ čojk ? što si tu sta' kriječati ?' J. Bog-
danović.

KBUilČALIGA, /. žensko če}ade što kriječi.

— U naše vrijeme u Lici. ,Umukni kriječalico,
zamukla Bože daj ! Sta si tu zakriječala ka švraka V
J. Bogdanović.

KBUĆČAlirE, n. djelo kojijem se kriječi. J.
Bogdanović.

KEIJŽČATI, krijftČfm, impf. vidi 1. kričati,
ali vafa da nije ista riječ što i ovo, jer kao da
znači alas u pijetla ili u koje druge ptice. —
isporedi i kreketati, krijekati itd. — U naše
vrijeme u Lici. ,0n, kad divani, svedno konda
kriječi*. ,01azi, vraže, šta tu kriječiS?* J. Bog-
danović.

KBUĆKAI^E, n. djelo kojijem se krijeka (kri-
ječe). — Stariji je oblik krijekanje. — U Belinu
rječniku : krijekanje ,voce di grue* ,gruitus' 360*,
t u Stuličevu.

KBIJĆKATI, krliekam (krlječem), impf. ispu-
štati glas (krije?) kao ždral. — -ije- stoji po
južnom govoru; u zapadnom glasi i. — U jed-
noga pisca Diibrovčanina xvi vijeka, a između

rječnika u Belinu (krijekati, krijekam ,far la
voće di grue* ,gruire' 360*), u Voltigijinu (kri-
kati, krikam ,gruire* ,wie ein kranich 8chreyen'),
u Stuličevu (krijekati, kriječem i krijekam ,far
la voće di grue* ,gruire*). Ždralovi mnokrat nam
za veću dat bijedu krijekaju kad naša sva sijeva
izijedu. D. BaAina 88^.

KEIJELO, vidi krilo.

KRijElSfE, n. djelo kojijem se krije. — vidi
kriveAe. — U Vukovu rječniku.

1. KBUEP, adj. krepak. — Samo u jednoga
pisca XVIII vijeka. Ter učiAen krijep mučenik . . .
J. Kavanin 304*.

2. KELTEP, m. vidi krepost. — Samo u jed-
noga pisca XVIII vijeka. Po milosti Mihovjela,
i po krijepu duha brata . . . J. Kavaiiin 495<^.

KBUEPA, J'. pokrepa^) — Samo u jednoga
pisca XVIII vijeka. Teržić nam za umiruće skupi
iz otac krijepe vruće. .1. KavaAin 127 *>.

KBIJEPAN, krijepna, adj. postade od krijepiti.

a. krepak. — Između rječnika u Daničičevu
(krdpbub .firmus*). Krepnb mir. Mon. serb. 209.
(1387). U tebi (Bogu) jedinomu i samomu kripno
priloženje i skončanja moga srićno svršenje. F.
Glavinić, sviti. 130.

b. koji krijepi, koji može krijepiti. — U Be-
linu rječniku: krijepni »confortativo, che pao
confortare' ,quod potest refovere' 215b, i u Stu-
ličevu: V. krjepiv.

KBIJEPITI, krijepim, impf. činiti da ko bude
krepak ili da što bude krepko. — -ije- stoji po
južnom govoru, u istočnom bi glasilo kropiti, a
u zapadnom glasi kripiti. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. krijep}ah, u aor. 2 i S sing. kri-
jepi, u part. praet. pass. krljepjen; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Korijen
vidi kod krepak. — E^ječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. kropiti, rus. KpiauTb, pof. krzepić.

— Između rječnika u Mikafinu (krijepiti, nu-
kati ,addere animos, excitare animos, incito, in-
cendo*), u Belinu (,corroborare, dar forza* ,corro-
boro* 2B2a; ,confortare, dar conforto* ,confirmo*
115a; ,dar animo* ,dare animum* 83*), u Bjelo-
s^jenČevu (krepim, jačim ,confirmOy fortifico, ve-
geto, recreo, coroboro ac promptum vegetumque
ad obeundas actiones facio'; 2. v. topim, n. 3.;
3. V. ,animo'), u JambreŠičevu (,confirmo, forti-
fico, vegeto*), u Voltigijinu (krepiti ,fortificare,
corroborare* ,befestigen, starken*; kripiti ,forti-
ficare, corroborare, rinvigorire' .bekraftigen, star-
ken*; krijepiti, v. kripiti), u Stuličevu (1. ^solari,
consolari, addere animos, confirmare, recreare*.
2. ,hortari'), u Daničičevu (kropiti ,roborare*).

1. aktivno.
a. objekat je čefade.

a) u tjelesnom smislu, osobito hranom i
pićem, subjekat može biti Čejade ili hrana ili
drugo. Ti krijepi i goj i mene i sina. M. DrŽić
421. Jestoiskom me ne krijepiste. J. Kavanin
565a. Slabijeh ne krijepite i bolesne ne liječite.
Đ. Daničić, jezek. 34, 4. !^udi koiie poje, vižle
moče lijepe, a i sebe hladnom vodom krijepe.
Osvotn. 4, 22. — Tim ga istočnijem pomastima
i mirisom krijepi od voda. P. Sorkočević 590^.

— (metaforički) Da svijeh krijepi (brašno an-
đelsko). J. KavaAin 67b. Da ih taka krijepi
hrana. A. Boakovićeva 3. — Bogetiću, nalad
drag perivoj tvoga cvijetja sad nas krijepi. J.
KavaAin 108*. — Nije ogan, k6 svjetovni, ]adem
podan, da ga krijepi. 397b.

b) u duševnom smislu.

au) uopče. Isukrst liu ne ostavi
kripeći nu anjelskim pohodenjem. Živ. kat.

Digitized by

Google

KRIJEPITI, 1, a, h) aa).

535

KRIJEPITI, 3, a.

star. 1, 122. Tr ga milaje i kripi riči slat-
kimi. NaruĆĐ. 84^. Ukaza se nema anđeo
s nebesa krijepeći nega. N. RaAina 103». luc.
22, 43. Anđeo s neba kripi Isusa. A. Komu-
lović 62. Svu pomAu obrati okolo kripeć puk.
Đ. Baraković, vil. 72. Ime oyo (Isus) slabe kripi.
F. Glavinić, ovit. 3*. Tako Isukrst prilikom tr-
plenja kripi človika. 84^. GriSnike karaše, pra-
vične kripjaše. 183». Ranone ci)aše, pristrašene
krip]aše. 280*. Krajevske riječi tvoje vjera uz-
množna mene krijepi, (jr. Palmotić 1, 316. Kri-
l)o6 liie^a nek beside prospe. I. Zanotti, en. 9.
Hvala t' budi, vičAi Bože. ki me kripi ter po-
moSe! P. Hektorović (?) 134. Bože koji satireš
vojske a vojnike u tebe ufajaće kripostju tvo^
mogućstva braniS i kripiš. L. Terzić 233. Kad
nas mudrost toga ima krijepit rijeČmi zoritima.
J. KavaAin 108». I duhovnim naslajenjem hti
nas krijepit i zrcalom. 127*. Suze i^e su dilo,
o nima je živa, sebe kripi. A. Kanižlić, rož. 91.
Ovo me ufane kripi. utoč. 728. Kad čovjek
pada, i^ega krijepit Jezus bodi. L. Radić 48. Da
ista tvoja prisveta majka Marija djevica bude
me pomagati s ne molbam u momu smrtnom
rvanu i krijepiti me s ne obranom. T. Ivanovič
124. Tko s govorenem kripi iskriAega. Grgur
iz Vareša 60. Anđeo mu se javi s neba, i krijepi
ffa. Vuk, luk. 22, 43. Mudrost krijepi čovjeka.
Đ. Daničić, prop. 7, 19. II' u Boga imade ufane,
pa ga krijepi dobro vjerovane. Osvetn. 1, 39.
Pak ih nada lakovijerne krijepi. 4, 55.

hh) ističe se, radi Čega se objekat kri-
jepi, i to: atui) lokativom s prijedlogom u. Da
nasb krepišb i tvrbdišb u vsakojihb dobrdhb za-
konehb. Spom. sr. 1, 107. (1411). Imiju oni sveti
puk kripiti u viri. Duk]anin 15. Verne u za-
konu Isukrstovom kripeći. F. Glavinić, cvit. 13
— 14. Vital srčeno prid pogani, da se ne izdubi
(Ursicin), u veri poče ga kripiti. 191^. Plemić
krijepi svojijeh u slobodi. J. Palmotić 366. — u
ova dva primjera lokativ 8 u potpui^uje smisao
glagola, ali ne posve jednako kao u pređašiiijem
primjerima : Ki slaba človika kripi u jakc»sti. Đ.
Baraković, jer. 26. Svemogući on stvorite], ter
on mili odkupite} vazda s vami hoće biti, i u
trojstvu vas kripiti. P. Hektorović (?) 87. —
hbb) podložnom rečenicom s da (za da), neka.
Kripi ga jošće, da se ne sramuje nemu spo vi-
đati. Naručn. 84l>. Poče kripiti krala Ezekiju,
da se nimalo ne plaši. And. KaČić, kor. 279.
Česta ispovid kripi li čovika za da u grije pr-
vašAo ne upadne? I. J. P. Lučić, doct. 27. Kripi
Človika neka se ne straši ispoviditi viru Isukrsta
našega Gospodina. I. T. Mrnavić, nauk krst.
1702. 20. Krijepi ga, nek se nišće ne prepada
čovjek stvoran. J. Kavariin 497'^. — ccc) aku-
zativom 8 prijedlogom na. Avgustin kripeći na
spovid i na pokoru govori . . . Naruun. 77*. Isus
nas kripi na mo)enje. Korizm. 68*. Zašto na to
sveti Placid jih kripjaše. F. Glavinić, ovit. 340*.
— ddd) u osobitom slučaju, s prijedlogom supro-
tiva. Virovanje kripi nas suprotiva svakoj na-
pasti. P. KadovČić, ist. 5.

c) consolari. također u duševnom smislu
kao kod b, ali s drugijem značetiem : tješiti, (može
biti da koji primjer ne pripada amo nego pod
b)), (Govori Izak Abramu): Krijepi ju (majku)
i blazni juveno i slatko, neka se bez mene obikne
stojeći. M. Vetranić 2, 303. Krdpi i tiši ža-
lostne. Katoh. 1561. 108. Mario potribne po-
magaše, trploće kripjaše. F. Glavinić, cvit. 22*.
Pohodeći kripjaše ih (vuznike)^ a kripleći poma-
gaše ih. 361^. A slučaje pripovijeda hude, da
ga druži sažajeiiem krijepe. Osvetn. 1, 45.

b. nije izrečen objekat, ali se jamačno misli
čefade ili če]ad. Kako rožica svojim mirišanjem
kripi. F. Glavinić, cvit 400h. Ki dobrotom
vazda cijelom riječju krijepi, veće djelom. J.
Kavanin 161h. Rim je sunce k6 svim svijeti i
jednako krijepi svude. 22^. Da kripi i potvr-
đuje u viri. Ant. Kadčić 142.

c. objekat je tijelo, srce, duŠa. u ova dva
zadna slučaja glagol je svagda u duševnom smislu.
I tjelesa naša krijepi (Bo^). J. Kavanin 17*.
Amo može pripadati i ovaj primjer u kojemu su
objekti tjelesna osječana : Cvijetje, čidri, busi, da
prosutjem mirisanim vide i voiie krijepe zvanim.
J. Kavaiiin 22l>. — Da srca kripite vi puku na-
šemu. M. Marulić 34. Duh sveti jest . . . duh
srca kripeći. F. Glavinić, cvit. 162h. Ovi kruh
krijepi i potvrđuje srce. I. Držić 373. Hjeb srce
čovjeku krijepi. Đ. Daničić, psal. 104, 15. —
Koji (kruh) kripi duSe blažene. A. Vitajić, ist.
176. Za zdraviti i kripiti duše naše. Ant. Kadčić
107.

đ. objekat je životima, u tjelesnom smislu.
Malo kada prepustit će (kokoš) dana brez jajeta,
jer je kripi (%^rana. J. S. Rejković 63. Zob
kuvana kripi kokoši k nesivu. 386. — U ovom
primjeru stoji metaforički (po bibliČkom jeziku) :
Kripiti s pašom nebeskom svoje ovčice. Ant.
Kadčić 161.

e. objekat je tijelo ili dio tijela. Kako će
nam dušu i tilo kripiti. F. Parčić 58. Jistvine
kripe tilo. A. Kanižlić, kam. 494. — Ruke iz-
nemogle krijepio si. Đ. Daničić, jov. 4, 3. —
Vino krepi želudac. P. Bolić, vinodjel. 2, 48.

f. objekat je krafevstvo, država itd. Kraj
ko jedno krajstvo krijepi. J. Kavaiiin 215h. —
Ovaj primjer ne pripada amo nego pod a, b) bb)
aaa) : Cara nebeskago koji krdpi krajestvo mi u
dobrShb delihb. Mon. serb. 232. (1398). -- Amo
može pripadati i ovaj primjer (metaforički):
Kuće otmanske kruno, vidim, da početak carstva
od svita sad krvavim krijepiš zidim. I. Gundulić
495.

g. što neživo što se shvača kao živo, n. p.
cvijet. Rusa mila ku jutriia rosa krijepi. A. Pal-
motić 2, 26.

h. objekat je što umno ili duševno. Hoću
kripiti pravu jubavb i prijazanb z bratijomb.
445. (1451). On je um slabi naš kripio. A. Vi-
tajić, ist. 6h. Ter slabosti me studene grij,
upravi, vladaj, kripi. ostan. 1. Bože koji mlo-
havost čovičanske naravi po tvojoj milosti kri-
piš . . . L. Terzić 193. Da bi se rimska vjera
ugasila, da je ne hrane i ne krijepe bez pristala.
Đ. Bašić 220. Krijepi hotjeiie da bude hrabreno.
A. Kalić 190. Trebuje krijepit u nemu jakos
duhovnu. 363. Bez višiiega od pomoći dara koji
sile stvara i obara a pravedna krijepi zaufaAa.
Osvetn. 2, 151.

i. u ovom primjeru stoji bez objekta kao
kod b, ali objekat može biti što mu drago : MSstu
semu svetomu isplbnati i krdpitii, ne ovtbuzeti že
čbto. Mon. serb. 75. (1302—1321).

k. confirmare, objekat je Mto što se tvrdi
ili što se odlučuje, značene je kao kod potvrđi-
vati. Potvrđuje tolikojer i krSpi ovu istinu sveti
Ambros. Š. Budinić, sum. 65h. Inočencio osmi
knigama svojijema isto to krijepi i potvrđuje.
A. GuČetić, roz. mar. 77.

2. pasivno. — Između rječnika u Belinu
(krijepjen ,confortato* ,confirmatu3' 215*). Gdje,
jao, prit će oružana slali krijepjena hlap Krstjana.
J. Kavanin 566f\

3. sa se.

a. pasivno, I bez snage i bez riječi u na-

Digitized by

>Joogle

KRIJEPITI, 3, a.

586

3. KRIJEŠ

roSju vemijeh tada od kojijeh se krijepi i lije&i. . .
L Gondiilić 556. — I u ovom primjeru moŽe hiti
pasivno (radi znaieAa vidi 1, k). Ta naš list
otvoreni, kadi ga bude potri(b)a naprvo pomak-
nuti i i^iTTi se kripiti i svido6iti. Mon. croat.
257. (1556).

b. refleksivno. — lemedu rječnika u Be-
Unu r,inammar8i^ ,animam confirmare' 388^} i u
Stuli&vu (,corroborari, roborari, firmari, confir-
mari*).

a) 0 čejadetu.

aa) u tjelesnom smislu^ hranom i pi-
čem, uprav kao imperfektivni glagol prema okrije-
piti se, pokrijepiti se. (uui) u pravom smislu, A
ostalijem voćem sladkim da se uzdrži, da se kri-
jepL J. KavaAin 72^. Dobrotom se Aega (vina)
krijepim. 476<^. Ejripi se jestojskom. A. d. Bella,
rasg. 236. Naj prvo se krijepimo s jezbinom i
8 pićem. J. Matović 278. Zima, u ^oj poslenik
uživa, i blaguje plod svojeg usiva, kripeći se od
svojega truda. J. S. Re)ković 7. Bog nam daje
svako povrta)e za (%)ranu i blagosov nam sa^e,
da tko o Aem trudi se, uživa, Aim se kripi i na-
sićen biva. 70. Pa se prva medenica služi, pa
za Aome krijepe se jelom. Osvetu. 1, 45. —
bbb) u metaforičkom smislu (o priieićivanu).
Sve krijepeć se spasnim kruhom, k tebi uzletim.
J. KavaMm 69. Tila Isukrstova po komu kri-
pimo se. J. Banovac, blagosov. 112. Naredi da
se kruhom anđeoskim hranimo i kripimo. A.
Kanižlić, uzr. 125. Vrime u koje se . . . imaju
prićestivati i kripiti s pićom andelskom. Ant.
KadSić 145. Oni se svaki dan krijep^u na ve-
like trude nebeskim h)ebom. Đ. Danićić, pism.
o služb. 206.

hb) jačati uopče, A ditić restiSe i
krip}aSe se ^confortabatur*). Bemardin 13. luo.
2, ^. Da rastemo i da se kripimo. B. Leaković,
nauk. 158.

cc) u snačei^u kao kod a>, ali u pre-
nesenom, duševnom smislu. Iz otSeve hodeć kuće
k miatu od paSe mladić lipi (David) gusle glasne
i slovuće nosi i trudan tim se kripi. A. Vita^ić,
ist, lb.

dđ) ^eSiti se, isporedi 1, a, c). Kripi
se jere oćeS za mnom pojtL Transit. 189.

b) 0 srcu (vidi 1, c), pameti (vidi 1, f),
duH, Da se srce vaSe krijepi. I. A. Nenadić,
Sambek. 88. — I da umrla pamet mani odlukam
se svojim krijepi... L Gundulić 571. — Kako
se duša krijepi i uzmnaža s ovom hranom. J.
Matović 216. — Umirene tvoje reći, š ^im se
kripi duša moja (moie biti snaMie kao kod a)
dd)). Nar. pjes. istr. 2, 72. — Kao da bi pri-
pctdao amo i ovaj primjer u kojemu se kaže o
duhu, ali se uprav misli na tjelesno jačai^ : I
naš hranom duh se krijepi. L Đordić, salt. 351.

c) 0 slovu (riječi) Božjemu^ jačati (u
prenesenom smislu). Rastiše slovo Božje, tere se
krip}aše (,confirmabatur'). Anton Dalm., nov.
test 203a. đjeL ap. 19, 20.

d) 0 čemu neživu. Ti^'em da se moj glas
mlohavi u lijep način krijepi i vlada. A. Vitajić,
oetan. 90. Toplinom se svijet olijepi i obilnom
žetvom krijepL J. KavaAin 475^.

KRUilPl^iATI, kr^epj&m, impf. vidi krijepiti
(kao iterativni glagol). — Samo u Stuličevu rječ-
niku: V. krijepitL

KRU£:P](i£2!^, n. d{jelo kojijem se krijepi. —
Stariji je oblik krije^enge. — Između rječnika
u Belinu (kr^eplenje ,conforto, confortamento^
,confirmatio' 215°; ^inanimatione' ,confirmatio'
388b) i u Stuličevu, Ako bi mi hoteli takovo

uvišenje i krip}e^je. Kateh. 1561. 77. Pohiti
kripenja (sic) duhovne jakosti. A. Komulović 70.
Daždi ne gr&d stenja, neg^ mast sladkog od kre-
p]enja. J. Kavaiiin 223^. Hvala na krip}enju i
na dobroj voji. M. Kuhaćević 78. Radi zdravja
i krip}eAa tila. J. S. Refković 371.

1. KRLjES, m. značei^e vidi u Vukovu rječ-
niku. — -ije- stoji u južnom govoru mj. d; po
istočnom govoru glasi kres, po sapadnom kris.
— Akc. se mijei/ia samo u mnt}iim kmd se um>ecf
ov (što i biva obično): kres ovi, kreadv4 fih Itr«-
s6v&), kreševima (ili krasovima?), kr«*ove* —
PostaiHe nije jasno, moie lie pomisliti po snučentt
da postaje od korijena kre« (krcmti agan)j ah
je veća prilika (kako i Mikla^ić mišti) da je ^^d
korijena krbs (vidi kod u^krsijuti): i doista kao
da stslov. krds'B snaČi i5as^ kad »e i^unce doiavii
do ^utj ^evemijega polohijn okrt^t općt put juga
(fSolstitium aestivum'); po iotne naj starije -fiM*
če^ i postaike ne bi tr^Mata tražiti kud ^atre^
nego kod vremena kad st- am' mobit^ vatre hh^
a to je n(nj vruće vrijeim m {fodini, isporedi 2. i
3. kriješ. — Od xvii vij--ka u njerernoj Dalma-
ciji (vidi prvi primjer), n UnmUkoj^ u hiri, n
između rječnika u Bjelostjfnttvhir (kres »iguis fe-
šti vus, rogus, ignis rogali^. s^trues Itgnorum in-
censa ad quam saltus nocturni lieri solent'), i»
Voltigijinu (kres ,ca tasta di \&^^ aece-^e di nolte-
tempo' ,8onnenwendfeuer \j , u StutiČmu (kres
,ignis fes ti vus* is Habd^lićemi)^ u F'iiJkdif«: (pL
krasovi) 1. (u Hrvatskoj) vatra Sto se loli uoči
IvaAa dne, uoči Vidova dne» Petrova dne i uo6i
Đurdeva dne ,das johannisfeuer'. ^ 2. drtiga
svaka vatra koja se loli po brdima o kakvom
veselu (n. p. uz berbu) Jede:^ belusiigungifeuer*.
cf. krosovi. — Blagoslovit«) ogaA i kris G-ospo*
dinu. M. Alberti 81. Na vi.^i]tjii Ivaće fwc)
krdćeniki krise nalagaju. F. Glavini 6, ovit. 299*.
Kres ,ignis festivus'. D. NamJini:. 5ak. kroau
stud. 12.

2. KRIjES, m. vrijeme u jetu kad je naj veća
pripeka. — Radi akcenta i glasa -ije- vidi kod
1, kriješ. — Jamačno je ista riječ što 1. kriješ.

a. u jednini (samo u dva prin^era u mno-
žini)j sa značei/iem sprijeda kaeanijem. Zvižde
nike ke ističu kad sa naj veći krisL M. Marulić
68. Mnogi tad biSe znoj, krisove nesmeme. 80.
U znojne dni krisa s pastiri općeći. D. Bara-
ković, vil. 141. Kako človik kad zagledan u go-
ruće sunce stane, kada većim krisom plane . . .
171. Tilo mi znoj cidi trpeći litom kris. 276.
Cvit nije pod krisom, ner klas u simenu. I. T.
Mrnavić, osm. 87. Srid krisa znojnike tuj raz-
govaraju. 167. (Tantao) želi krusve (sic) u je-
seni, u kris vodu ka mu izvire. J. Kavaiiiin 56*.
Primorci ne smiju se u kris kupatL Kad padne
kiše u kris udesna je. M. Pavlinović.

b. u množini (krSsovi) s osobitijem snačenem.
— U naše vrijeme u Srbiji, a između rječnika u
Vukovu (krSsovi, m. pl. nekoliko dana oko Ilijna
dne ,die zeit der sonnenwende im sommer' ,dies
solstitiales'. ovako se n. p. u Srbiji zovu tri dana
prije i tri poslije Ilijna dne, i Žene ovijeh dana
neće košu]a da pera, jer kažu da bi ,se iskre-
sale' ; ali će po svoj prilici ono biti pl. od ,krijes*).
Grožđe u vreme krosova. P. Bolić, vinodjel. 2,
189. Krosovi su jedni o Ivaiiu dne, kada se)aci
neće da rade ništa o vinogradima, tri dana pre
i tri dana posle Ivaiia dne, i to su ,kresovi
vinski'; drugi se ,kresovi* zovu ,postavski', oni
su o sv. niji, i tada se ništa platneno ne kuva
i ne luži. M. Đ. Milićević, živ. srb.* 134.

3. KRIJEŠ, m. Cicada (plebeja Soop.), bubica

Digitized by

Google

3. KRIJEŠ

537

KRIJEŠTATI

od roda Cicada, ali, koliko ja znam, u Dubrov-
niku inu^u noj ma^ dvije vrste, isporedi cr6ak,
cvrčak, Črčak, od kojijeh se riječi razlikuje tijem
Ho kriješ nije niada Orjllus. — Badi akcenta
i glasa -ije- vidi iod 1. kriješ (u množini se go-
vori u Dubrovniku često i krjesovi). — U poslo-
vicama se (dubrovačkijem) često pomii^ radi ja-
koga, tankoga, oštroga glasa (kaže se da kriješti
ili da pjeva), radi mršavosti, radi krivoga mi-
slena da se kod crknuča raspolovi (pukne) itd.
— Može se pomisliti da je po postaiiu onomato-
p^ska riječ (isporedi krijeStati), ali joj glas nije
Jlti kri, kao u iturka (evrČka), nego 5i či. ja
mislim da je ista riječ što 1. i 2. kriješ, jer im
:se glas čuje samo po nc^j večoj }etnoj vručini
(dodaču da sefaci oko Dubrovnika često nazna-
čuju vrijeme u godini životi1^ama Što se onda
pcjavfuju, n. p. ,Doći će mi sin u prepelice*, t. j.
septembra). — U Vukovu rječniku ima kriješ (u
Dubrovniku) bez snačena, pa (možebiti po tome)
ima i u Šidekovu rječniku : kriješ ^cikade' i kriš
jbaamgrille' (,Cicađa'), ali sve to nije pouzdano.

— Od XVI v^eka u Dubrovniku (vidi noj prvi
primjer), a između rječnika u Mikafinu (kriješ,
črčak »oicađaO, u Belinu (,cicala' »cicada* 192«),
u Bjelostjenčevu (kres, cvrćek, kobilica ,cicada'),
u Volti^^nu Gcioala' ,fliegende heosohrecke'), u
SttUičevu GoicađaO« Odi krjesovi mene bude...
Od kijesova stoji buka. M. Vetranić 1, 21. Ke
iviri i dabja trijesa se ne boje, i u k6j zem].i
kris ne kriješti ni poje ? D. BaAina 120^. Kako
lupaca kris obliti, a na ogiia javor stoje. A.
Cubranović 150. O žabo, s krjesovi pođ' kvrči
i kriješti, moj je danas pir ovi, ti za te drugi
isti. L Gundulić 141. (Huda žena) kriješti
kako kriješ sred ljeta. J. Palmotić 123. Kriješ
ne ima drugo nego glas i trbuh. (Đ). Krijesa
češat. (Đ). Poslov. dajii6. Kriješti kriješ dokle
pukne ,per chi parla troppo'. A. d. BeUa, rjeSn.
192<^. Kriješ ne kriješti, žaba *e nijema. I. Đor-
dić, pjesn. 130. Znate, da kriješ ne pjeva samo,
nego jošter dosadiv je u pjeva&u. B. Zuzeri
418. Oni đake koji moli po načina pjevaiia
od kijesova, moli ne usnim samo, nego srcem
i prsima. B. Zuzeri 418. Češe krijesa, neka
kriješti. (Z). Kriješ odnese sokola. (Z). Ne
česi krijesa, da ne kriješti. (Z). Poslov. danič.
Da ne lipŠem kao kriješ o Petrova dne. 8. Lu-
biša, prip. 142. ,Suh je kako kriješ^ M. Milas.

4. KBUES. m. vidi kresaAe. — U jednoga pisca
našega vremena. Crne vrane, biće vama mesa,
(uto gvožde, a i tebi krijesa. Osveta. 2, 91.

KBijESAN, krfjesna, adj. koji pripada krijesu
(vidi 1. kriješ). — U naŠe vrijeme u Istri. Kresni
»i^nis festivi'. Đ. Nemanić, 6ak. kroat. stud.
iiftsg. 23.

1. KBUESAVAC, krij^&vca, m. svitac, svi-
tapui. Krijesavac, Lampjris splendidula. Lipov-
^ani. D. Hire.

2. KBUĆSAVAO, krij6s&voa, m. vatra, prišti,
što se dižu kod djece oštre krvi ,vierzigeri'. P.
^rantner.

KBUESITI, krljeslm, impf. ispuštati iz sebe
iskre. — Trebalo bi da je -ije- po južnom go-
voru, ali ima potvrde samo za istočni oblik krć-
siti, i zapadni krisiti. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. kr!ješ&h, u aor. 2 > 3 sing. krl-
jesi, u part. praet. pass. kriješen (ako ga ima).

— Radi postana vidi 1. kriješ. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (kre-
sim fScintilloOi u Jambrešičevu (kresim ,scintiIlo'),
u Voltigijinu (kresiti ,sointillare, lucicare' ,fun-
keln'), u Stuličevu (kresiti ,scintillare* iz Habde-

ličeva). — Sa se, refleksivno. — u jednom pri-
mjeru XVIII vijeka gdje nije dosta jasno znaČetie,
a između rječnika u Vukovu (gdje je i^ko oso-
bito značeAe): krćsiti se (u Baraiii) ,in der re-
densart': kreše se vamice, t. j. lete u nebo i ra-
zilazeći se jedna od druge nestaje ih. cf. kriješ,
kresovi. Jao tebi puti tužna! jer se tebi priteć
krisi. A. Kanižlić, uzr. 230.

KRUESKI, ačj. koji pripada krijesu (vidi 2.
kriješ). — U jednom primjeru xviii vijeka (po
zapadnom govoru kriški), vidi i ciza. Kriškom
cizom svaka zori. J. KavaAin 473*.

KRIJŽ8NICA, /. svitac, svita\ka. — Badi po-
sta'Aa vidi 1. kriješ. — Od xvui vijeka, a iz-
među rječnika u Bjelostjenčevu (kresnica, kre-
salka ,idem quod' kresavka) gdje se naj prije
nahodi, u Stuličevu (v. kresavka), u Vukovu (u
Hrvatskoj, a u Slavoniji ,svita}kaS u Dubrov-
nika ,svijetAak') vide svitac 1. u Hrvatskoj se
pripovijeda da su iskre od krijesa oživjele, i tako
od liih postale ove bubice. — U voltigijinu
rječniku kod kresavka trna drugo značei^e : iskra.

KBIjEŠ, hi. vidi kod 3. kriješ.

KRijEŠA, /. vidi kriješva. — Od xvi vijeka
u Dubrovniku, a između rječnika u Mikafinu:
kriša, srišiia, ćrišiia, voće ,cerasum*; kriša, stablo
jcerasa' (sic) ; u Belinu (,ceraso, albero asssd noto'
,cera8us^ ; ,oerasa o ciregia, frutto noto' ,oera8um'
185l>), u Bjelostjenčevu : krisohya (sic), v. ćreši&a ;
u Voltigijinu (,ciriegia, ciregia' ,kirsche'), u Stu-
ličevu (,cerasus; cerasum'). VišAe i kriješe su
u cvijetu. M. Vetranić 2, 274. Za ocr}enit us ti
moje, kriješam sam ih oblijepio. I. Gundulić
156. Slobodo, i ovi košičić pun krijesa medu
inijem darovi od mene izmiješa* . . . 178. Jedno
zlo drugo poteže kako krijesa krijesu. (Đ). Kri-
jesa krijesu poteže. (D). Poslov. danić. Krijesa,
ceraso, ciriegio (Aqaila— Buć, iz rukopisa xvi
vijeka), Prunus cerasus L. (Đella Bella, Visiani),
V. TrešAa. B. Šulek, im. 173. — I s Mcijem
pridjevima: Krijesa divja, ceraso salvatioo (u
rukopisu xvi vijeka), Prunus padus L. — Krijesa
koste}aća, cerasum duracinum (Della Bella),
knorpelkirsche. — Krijesa vodeAača, cerasa
acquaiuola (Đella Bella). B. Šulek, rječn. 173.

KRIJEŠAN, krlješna, adj. koji pripada krije-
šama. — U Stuličevu rječniku: ,cera8ina8'.

KRIJEŠA V, adj. u Stuličevu rječniku uz kri-
n. — nepouzdano.

KRIJEŠT, m. vidi kriještaiie. — Samo u Stu-
ličevu rječniku: ,stridor, strepitus*.

KRUilŠTALAC, krijtetaooa, m. oruj^j koji kri-
ješti. — U Stuličevu rječniku: kriještalac i gri-
ješkom kriještaoc ,strideiis, clamorem edens'.

KRUtŠTALICA, /. ona koja kriješti. — vidi
kreštalica. — U SttUičevu rječniku uz kriještalac.

KRIJĆŠTALO, m. u Stuličevu rječniku uz
kriještalac.

KRIJŽŠTAl^E, n. djelo kojijem se kriješti —
Stariji je oblik kriještanje. — U Belinu rječniku:
kriještanje ,cicalamento, voće di cicala' ,cicadae
vox strepera' 192», i u Stuličevu: v. kriješt.

KRIJEŠTATI, krijfeštim, impf. clamare, ispu-
štati glas vrlo neugodan što je jak, tanak, visok
i tjedno hrapav (rMJ češče sam čuo o kokošima

kad se poplaše). ije- stoji po južnom govoru

mj. §, vidi i kreštalica. — Akc. se ne mijeiia.
— - Riječ je jamačno onomatop^ska, a osnova je
krdsk (isporedi bug. krdsik, kriještai^). — Često
se kaže da kriješ (vidi 3. kriješ) kriješti te bi se
moglo pomisliti da su ove avije riječi od iste

Digitized by

Google

KBIJEŠTATI

538

KBIKNUTI

osnove f ali je po svoj prilici sličnost samijeh
riječi bila uzrok da se pomislilo na onu sveeu^
pa bi i trebalo kad bi ono bilo istina, da kriješ
glasi krijosak. — U Stulićevu rječniku imaju i
oblici krijegtiti, kriještjeti, ali nijesu pouzdani.

— Od XVI vijeka, a između rječnika u Belinu
(,cicalare, imitar 1a voće della cicala' ,cicadao
voćem edere' 192*), u Voltigijinu (»cicalare, ciar-
lare* »plaudern, schwatzen'), u Stulićevu (krije-
štati, kriještam; kriještiti, krijeStim; kriještjeti,
kriještim ,8tridere, ^rrirOi stridorem vel cla-
morem edere'). — Govori se o iivotiiiama i o
čefadetu (i onome što se misli kao čefade), n. p. :

a. 0 krijesu. Ke zviri i dubja trijesa se no
boje, i u koj zemji kris ne krijelti ni poje? D.
Ranina 120. vidi đafe kod 3 kriješ.

b. 0 čefadetu. ,Zašto mi tu na uši krijoštiš?*
M. Milas. — U Voltigijinu rječniku ima kao
značene: brb]ati, ali nije pouzdano.

C. o vragovima. Gracu, hroču, skvrče, kri-
ješte ... I. Gundulić 473. Ter u gnusnom smradu
(vragovi) piste, zvižde, kr i jeste, gracu i laju . . .
J. Palmotić 54. (Zle nemani) svud kriještahu
po toj strani. 411.

đ. 0 Hečemu neiivu (bravi), u narodnoj za-
goneci, Kreštalica kriješti na studenoj stijeni;
da joj do(tu trista, no mogu joj ništa, odgonetfaj :
brava. Nar. zag. novak. 8.

KBIJĆŠTAV, adj. koji kriješti. — U naše
vrijeme u Stonu (i u Dubrovniku. P. Budmani).
, Djeca su mu kriještava'. M. Milas.

KRIJEŠTAVAC, kriještavca, m. Gryllus do-
mesticus L., vrsta cvrčka što Uvi po kućama,
osobito na ogiiištu. — U Vukovu rječniku^: (u
Boci) vide [1.] popak (po Vukovijem bifeškama).

KRIJEŠTELOVAC, Kriještelovca, m. ime selu
u Slavoniji u županiji požeškoj. Schem. zagr.
1875. 49. na drugom je mjestu pisano Krešte-
lovac. Razdije). 123.

KRIJEŠTITI, KRIJEŠTJETI, vidi kod krije-
stati.

KRIJEŠVA, /. vidi trešna. — isporedi kriješa.

— Postaje, kao i trešiia, ne uprav od lat. ce-
rasus, cerasum, nego od * ceresia, od kojega su
oblika postale romanske riječi, n. p. tal. ciriegia,
franc. cerise, rum. cireas^ itd. — Što je ostalo
k dokaz je da je ova riječ uprav uzeta iz dal-
matskoga jezika (vidi kod kelomna). — Radi v
isporedi blitva, metva itd. — U Dubrovniku, i
to još prije našega vremena, premda se čini da
je stariji oblik kriješa. — Između rječnika u

Voltigijinu (v. kriješa), u Stulićevu (v. kriješa),
u Vukovu: (u Dubrovniku) vide treši^a. Kriješva
(krišva Visiani), ceregie (Kuzmić), Prunus ce-
rasus L. (Stulli). Kriješva divja (Kuzmić), v.
Kriješa (divja). B. Šulek, im. 173.

KRIJEŠVAR, m. dodaje se imenu ptice (uprav :
koji jede kriješve). Škvr) kriješvar ,Sturnus ro-
seus*. Slovinac. 1880. 30b.

KRIJEVATI, krijevam (?), impf, prebivati, sta-
novati, sidjeti. — Na jednom mjestu xii vijeka
(kravati). — Postane je nejasno. Miklošić shvaća
da je značene: počivati, i ispoređuje stslov. okri-
jati, osvijestiti se, ćeš. krati, ozdravfati, bug, kre-
vam, jjodižem itd., ali sam nije dosta uvjeren.
Prema znaČenu : prebivati, moglo bi se pomisliti
na srodnost s krov (od kryti), ali je to vrlo
sumnivo, jer se ne razumije kako bi od ov ili od
y postalo ev (ipak se u stslovenskijem spomeni-
cima nalazi i kriti). — Između rječnika u Da-
ničićevu (krevati ,considere, morari'). Vbsi Du-
brovbčane kire hode po mojemu vladaniju trb-

gujuće, godd si kbto hoće krSvati, gode si kto

mine, pravovb v^rovb i pravymb srboemb drb-

žati je bezb vbsakoje zbledi. Mon. serb. 2. (1189).

KRIJIMICE, adv. krišom, krijući, kradomice.

— U jednoga pisca xviii v\jeka, Štio sam pak
da je isti soldan krijimice doša* u krŠćanluk.
M. Zoričić, are. 116. Da ovako pobigne kriji-
mice. 220. — isporedi krimiće.

KRIJOM, vidi kriom.

KRIJUĆ, KRIJUĆE, KRIJI^ĆI, vidi kod kriti.

KRIJUMČAR, krijumSdra, m. čovjek što kri-
jumčari. — isporedi kriomčar. — Akc. kaki je
u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. sing., i voc. krijumčare (krijumčaru), krt-
jumč&ri. — U Vukovu rječniku^: krijumčar (po
Vukovijem bifeškama) [,der schmuggler* ,qui mer-
caturam vetitam facit'].

KRIJUMČArET^E, n. djelo kojijem se krijum-
čari. — Između rječnika u Vukovu : ,der schleich-
handel, die schmuggelei' ,mercatura vetita^

KRIJUMČARITI, krijumčarfm, impf. u Vu-
kovu rječniku : (u primorju) trg kakav prono-
siti , krijući* bez carine ,schleichhandel treiben,
schmuggeln' ,mercaturam vetitam facere*. —
Biće po svoj prilici od korijena glagola kriti,
ali oblik nije dosta jasan. — U nek%jeh pisaca
našega vremena nahodi se mješte ove riječi kri-
omčariti (ne piŠem krijomčariti kao ni kriomice),
pa i druge riječi srodne s osnovom kriomč-. Sad
ja ne znam, jeli Vuk zlo zabiležio riječi čuvene
u primorju (u kojemu ? u gornemu mislim da ih
nema), ili su pisci htjeli popraviti shvativši kao
da postaju ove riječi od kriomice.

KRIK, m. kričane. — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (v. krič). Ne bi čuti krika.
M. Marulić 183. Ti glasom i krikom mojim uho
podaj. Š. Budinić, sum. 24^. Tica krikom Iva
odgovara. Ogled. sr. 2. Stogubi krici rojili su
se po ravnici OsipaoniČkoj. Nov. sr. 1834. 70.
Na krik shrle dvije inoće vrle. Osvetn. 4, 18.

1. KRIKA, /. kričai^e. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (krika, vika, vidi
kričanje) i u Stulićevu (v. krič). Slišajući cesar
plač i kriku mater ter dičice ... F. Glavinić.
cvit. 431^. Kolike krike i buke. Michelangelo.
32. Poniše je u visinu velikom krikom i sa
strahom okolo stojećih. Blago turi. 2, 101. Tkoje
će ikad bit krike osudjenih ćuteć svaki od liih
ukore duše svoje? 2,313. Na koju kriku dođe
i car glavom. Nar. prip. bos. 1, 146.

2. KRIKA, /. ime nekijem bifkama. — Između
rječnika u Stulićevu (krika, neka trava ,galle-
tricum montanum, anagallis'). Krika, rus. Kpn-
KjHTi (Cicuta), anagallis, morsus gallinae (u mle-
tačkom rukopisu), galletricum, anagallis (Stulli),
1. Veronica anagallis L. (Petter, Visiani) ; 2.
Anagallis arvensis L. et phoenicea Lam. (Visiani),
V. Krivca. B. Šulek, im. 173.

KRIKNUĆE, n. djelo kojijem se krikne. —
Samo u Stulićevu rječniku: kriknutje ,pronun-
ciatio, sonitus' s dodatkom da je uzeto iz brevi-
jara.

KRIkNUTI, kriknem, pf. jednom zakričati.

— Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem vre-
menima, osim prezenta. — Može biti rijeČ stara,
isporedi nslov. kriknoti, rus. KpHKuyTi>. — Iz-
među rječnika u Stulićevu gdje nije dobro tuma-
čeno (,pronuntiare' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara), u Vukovu (,auf8ohreien* ,exclamo'
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). I ki ga
najdoše, kriknuše: ,Ovo je'. Oliva. 21. Katarina

Digitized by

Google

KRIKNUTI

539

1. KRILAT

okom mignu na mornara koji: ,Hura! hura!
hara!^ glasno krikna. J. Krmpotić, katar. 127.
Savić viknu ka^ da soko kriknu. Ogled. sr. 236.
KRIL, m. krilo. — U pisaca xvi t u jednoga
XVII tijeka samo radi stiha. Čin' da se u tvoj
kril život moj ugleda. Š. Men6eti6 66. Čin' da
se kako zmaj svijem ja u tvoj kril. 132. Ka
pjesni poslati ja mislim u kril tvoj. M. Vetranić
1, 6. Istočne sve strane podloži pod kril svoj.

1, 45. Stavi svaki grad pod kril svoj. 1, 83.
Na svoj kril jabuku postavi. 2, 131. Nije li do-
stojno u kril ga prijati. H. Lučić 207. Neka se
me kosti raduju utekši pod tvoj kril. N. Dimi-
trović 67. Jer od liih (neprijate\) utekoh u tvoj
kril primirni. 80. Neg primi veselo u tvoj kril,
ma kruno, tko ti duh i tijelo dariva na puno.
N. Na)ešković 2, 42. Da prije doć budu (ja),
moj cvijete, u tvoj kril, neka već u trudu ne
patim luven cvil. 2, 85. Travice zelene, u vaŠ
kril gizdavi trudahta, jaoh, mene prim'te sada
vi. M. Držić 40. Što bi htil, da ona doć bude
sama ista u tvoj kril. F. Lukarević 74. Tuj
ona slavna vil od straha u moj kril pobježe, i
shrani život svoj. D. Raiiina 125l>. Da te u
svoj kril primi. D. Zlatarić 97*. U kril mora
dubokoga. M. Gazarović 27. — U jednom spo-
meniku zvi vijeka ima na kril uz bareta (kapa)
sa Mcu osobitu vrstu kape (moglo bi se čitati:
baretu na križ, tal. beretto a croce). Da (re-
đovnici) nimaju nositi klobuka kako mundani,
nego li baretu na kril, kako je užanca crikvena.
Nared. modr. ark. 2, 86. (1589).

1. KRILA, /. ime domaćijem iivotiiiam^ij vidi
krilast, b.

a. kojsi. F. Kurelac, dom. živ. 38. u Bosni.
D. Hire.

b. krmači u Slavoniji. D. Hire.

2. KRILA, /. ime žensko (uprav od Kristina),
po akcentu nije ipokoristik. — U Dubrovniku
XVI vijeka. Nu mi rec' kad KrTla Frančeska
upazi. N. Naješković 1, 251.

KRIl AČ A, /. u Vukovu rječniku : nekaka mala
tica ,art vogel' ,avis genus^ s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori, — Akc. se mijena u gen.
pl. krliaća.

1. KRILAN, krilna ili kriona, adj. koji pri-
pada krilu. — Načiiieno u naše vrijeme; ima i
u Stuličevu rječniku: 1. ,alis praeditus'. 2. ,si-
nuosus' (nijesu pouzdana značena, osobito drugo).
Putnici imaju odredbinu platiti krilnim zapo-
vjednikom (fliigel-kommandanten). Zbornik zak.

2, 91. Krilno zapovjedništvo oružništva. 1873.
238.

2. KRILAN, m. ime domačijem Hvotiikama.,
vidi krilast, b.

a. jarcu, F. Kurelac, dom. živ. 38.

b. nerastu, Orozović. D. Hire.

3. KRIlaN, m. ime muško. — U Vukovu rječ-
niku.

KRILAnCE, krildnca, n. dem. krilo. — U
jednoga pisca našega vremena. Kao kakva vi-
linska krilanoa. M. Đ. Milićević, zim. već. 57.

KRILAST, adj. vidi krilat.

a. u pravom smislu. — U Belinu rječniku .
,alato, che ha ale' ,alatus' 57l>; u Voltigijinu:
,alato, veloce* ,befliegelt'; u Stuličevu uz krilat.

b. 0 domačoj životitii, što je bijela po trbuhu
i rebrima^ te se čini kao da ima bijela krila. —
U Vukovu rječniku: n. p. svirče, goveče ,einen
weis8en fleck (wie lliegel) iiber den bauch ha-
bend^ ,notam (quasi alarum) habens'. — Kao

supstantiv krllasti moie biti ime konu. F. Ku-
relac, dom. živ. 60.

1. KRILAŠ, m. ime domačijem životinama, u
kojijeh su (dajbudi u vola) prsi i trbuh bijeli
(vidi kod kriloAa). — U naše vrijeme.

a. ime volu. — U Vukovu rječniku: vide
kriloiia.

b. ime koviu. u Bosni. Đ. Hire. Mladić po-
jaSe svojega krilaša (mogao bi ovaj primjer pri-
padati pod 2. krilaš). Nar. prip. vil. 1868. 654.

c. %me ovnu. u Bosni. D. Hire.

đ. ime pijetlu (može pripadati pod 2. krilaš).
F. Kurelac, dom. živ. 53.

2. KRILAŠ, m. (ne znam koji je akcenat) ži-
votina s krilima (u prenesenom smislu o čejadetu,
vidi b). — U naše vrijeme.

a. orao. — U narodnijem pjesmama. Nokti
su mu kako u ,kril&Ša' (orla). Pjev. crn. 61*.
premda je zabi]ežen akcenat, ne znam treba li
Čitati krildša ili krtlaša. I nokti mu kano u
krilaša. Nar. pjes. liorm. 1, 275.

b. 0 zmaju, ali se misli na junaka koji je
jak i žestok kao zmaj. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Matij Pavlinović . . . junak Žestoki i zmaj
krilaš. And. Kačić, kor. 488. — U istome zna-
čeiiu i bez riječi zmaj. Al' ga biSe srića nami-
rila na krilaša silna mejdangiju, na liemu je
mejdan^ košuja, razgovor. 266*. Knez i voj-
voda Jure Čotić, krilaš i mejdan^ija silni. kor.
487.

C. mtš krilaš, slijepi miŠ. u bosanskoj kra-
jini. M. Ružičić.

3. KRtLAŠ, krildša, m. talijer u kojega je na
jednoj strani česarski orao. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padežima, osim
nom, i acc. sing., i voc: krliašu, krll&ši. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu: ,der
adlerthaler' ,thalerus cum aquila (loco crucis)^
Očim broji, rukom darovava, Aekom bijela, nekom
žuta dara, kako koga vidje oskudjevna, po kri-
laša dječku naj maAemu. Osvetn. 5, 120.

4. KRIlAŠ, krildša, m. ime nekoj vrsti lađe
na Dunavu od Biograda niže. — Akc, je kao
kod 3. krilaš. — U Vukovu rječniku : ,art schiffe
an der Đonau von Belgrad abwart8* ,navis genus'.

5. KRILAŠ, m. ime visu u Srbiji u cmoriječkom
okrugu. M. Đ. Milićević, srb. 872.

KRILAŠAN, krilaSna, adj. u Stuličevu rječ-
niku: ,magnis alis praeditus*. — sasma nepouz-
dano.

KRILAŠCE, n. dem. krilo, uprav dem. krilce
(vidi krioce) od čega postaje nastavkom bce pred
kojijem se c mijeha na č: krilbčbce, krilačce,
krilašce. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Jedne staju kao mrtve, a jedne prikriženim kri-
lašci stajaju posve nevesele. M. Zoričić, zrc. 19.

KRILAŠČIĆ, m. u Vukovu rječniku: ćesarski
dukat ,ein osterreicher dukaten' ,aureus austri-
acus'. cf. ma^:arija, krmenoija. — Uprav dem. 3.
krilaš.

KRILAŠIĆ, m. dem. 1, ili 2. krilaš. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena (o kohu). Na
vrančiću konu krilašiću, što mu bela griva do
kamena. Nar. pjes. vil. 1866. 699—700.

1. KRIlAT, adj. u kojega su krila. — Riječ je
stara, isporedi stslov. krilati*, rtis. KpuaaTuii (vidi
kod krilo). — Između rječnika u Mikafinu (kri-
lat, koji ima krila ,alatus'), u Belinu (,alato, che
ha ale' ,alatus* 57h), u Bjelos^enčevu (,alatus'),
u Voltigijinu (,alato, veloce* ,befliegelt'), u Stu-
ličevu (,alatus, aliger*), u Vukovu (.gefliigelt*
,alatus'), u DaniČičevu (krilatb ,alatus^).

Digitized by

Google

1. KRILAT, a.

540

KBILAVA

a. 0 životinama koje uprav ifnqju ibri/a, n. p. :

a) 0 pticama. (Hi je svako krilato Sto
perje odijeva. M. Vetranić 1, 852. Dajem hranu
ptioam krilatijem. V. M. GuSetić 60. Krila te i
prilake tioe lete. V. Došen 17. I krilate tiče
hvata oko puta. Nar. prip. vuk. 222. Stvori
Bog . . . sve ptice krilate. Đ. Đaniftić, Imojs.

1, 21. — NegA složi vran krilati. L Đordić, ben.
209. — To bijaha krilati orlovi (metaforički o
junacima). Nar. pjes. vok. 4, 75.

b) 0 i^kijem bobicama. Drobne mrav)e i
krilate. M. Vetranić 1, 20. Mrav krilati lasno
se strani. V. ĐoSen v. — Neke male krilate bu-
bice koje samo ko|u, a ne vide se. Vuk, rječn.
kod nevid.

b. 0 iivotinama u kojijeh uprav nema krila,
ali 86 priča da ih ima, ili se slikaju 8 krilima itd.

a) 0 gmajuj tsmiji (narod još misli da ih
ima 8 krilima). Krilate zmije. M. Vetranid 2, 268.
Pedepsa se tijeh razbluda krilatih zmij ujidom.
J. Kavaiiin 448*. — Nesrićni sužAi od krilati
zmaja vičnim verigami sapeti. A. Kanižlić, fran.
226. Oko propasti pune krilatih zmaja hodi.
utoč. 467. — Od krilatijeh kravosaca iz kijeh
kužni ogAi piSte, u stog mu se visok zbaca
grunje otrovno za sjediSte. I. Gundulić 474. —
Đrakuni krilati. I. Grličić 128.

b) 0 koiiu. aa) u pravom smislu. Na kri-
lata koAa mene hitra usadi Sjevernica. 6. Pal-
motić 2, 198. Na perjatom, na krilatom koiiu.

2, 256. Jabučila koiia krilatoga. Nar. pjes. vuk.
2, 107. A i onako je koA bio krilat i zmaj e vit
Nar. prip. vuk. 84. Da je onamo negdje u ne-
kakom jezeru bio krilat koA. Vuk, nar. pjes.
2, 106. — bb) iperboličkif o plemenitomt breom
konu. Posjednuo krilata dogata. Nar. pjes. vuk. 4,
170. Na dogatu koiiu krilatome. 4, 244. — cc) o
lavu svetoga Marka (u mletačkom grbu) koji se
slika 8 krilima. Lava krilata pri sebi gojeći.
M. Vetranić 1, 49. Lav krilati pazi mjesec gle-
dom krivom. J. Kavaiiin 216l>. Da tu raste lav
krilati, gdino i oro dvoglavati. 281&.

c. 0 čefadetUf u smislu kao kod b.

a) 0 čovjeku ili djevojci, o kojima se priča
da imaju krila. Vidjeh 61ovjeka krilata. M. Ve-
tranić 2, 146. Opravi ih Be}i krilatome. Nar.
pjes. vuk. 2, 208. Mi imamo trećeg pobratima,
krilatoga Be}u u Pazaru. 2, 227. Da mu dade . . .
sve tri, pobre, krilata junaka. Pjev. crn. 257*.
Ugleda krilata koha i na liemu , krilata' čoeka.
Nar. prip. vuk. 192. — Dijete krilato. 124. —
Nabasa na nekakvo kolo krilatijeh devojaka.
»219.

b) 0 anđelima, jer se ovako slikaju (vidi :
Ispisivat nam anđele u prilici krilate dićice.
Grgur iz Vareša 21). Anđeli peiigaju se krilati.
J. Filipović 1, 66l>. Dakle i mi utecimo se
k ovom krilatomu slugi Božijemu. F. Lastrić,
od' 864. Od anđela krilatoga. V. M. Gučetić
196. U kolu su svi Božji anđeli i krilati redom
arkandeli. Nar. pjes. herc. vuk. 820.

c) 0 bogu fubavi, "Egmg, Amor, Cupido.
Bože krilati. 6. Držić 444. Moćni bog krilati,
ki strile sve svoje u meni potrati rad divne go-
s[)oje. D. Badina 128*.

đ. 0 čemu neiivu, n. p.:

a) 0 strijeli, jer je brza a i pernata. Ne
leti tako strijela krilata k svomu zamjerku. V.
M. Gučetić 120.

b) 0 kolima (vrlo brzijem), metaforički.
Glas na krilatijem kolim. Poslov. danič. 28.

c) 0 (brzijem) nogama, metaforički. Kao
da su mi noge krilate bile. D. Obradović, Živ. 77.

d) 0 jedrima, jer su slična krilima. Hoće

da bi od slave brza krila u brzini pritečena od
krilatijeh jedar bila. B. Bettera, or. 7.

e) 0 srcu naslikanu s krUitna. Pod pri-
likom srdca krilata. A. Kanižlić, kam. 264.

f) 0 ie\i, metaforički (jer leti brzo i da-
leko). Bogofubne ie)e, vi ste krilate. A. Ka-
nižlić, utoć.^ 844.

2. KBIlAT, m. velika i debela voštana svijeća
Što se svečano blagosivfa i upaft^e u bijelu su-
botu u katoličkoj crkvi^ kod čega se u nu zaba-
daju velika zrna tamfana. — Radi ovijeh zrna
Što oko svijeće stoje nekako k(M krila, moglo bi
se pomisliti da postaje od krilo; ali po nastavku
St jamačno je došla iz tuđega i po svoj prilicC
romanskoga jezika : ioak ne poznajem ovakove ro—
manske riječi, može biti da je bila i^ehakva slo-
žena riječ u kojoj je prvi dio imao osnovu cera,
a od ove je postalo kri, vidi kapula, kimak fi«.
tome 8luč(nju viša je prilika da je isprva postttUm
krl-, vidi krklo, pa po pučkoj etimologiji kril-)^

— U Mikafinu rječniku: krilat, svijeća ,cereusy
funale'; u Belinu ,cero e cereo, che si accende
il sabbato santo' ,cereus pascalis' 186*; u Stu-
lićevn: krilat, svijeća blagosovjena u bijelu su-
botu ,cereus paschalis (h. e. quo Ghristiani pas-
chatis tempore utuntur)'.

KRILATA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ.
30. — vidi krilast, b.

KRILATAST, a<j^j. vidi 1. krilat i krilast -
U Belinu rječniku : ,alato, che ha ale< ,alata8'
57^, t u Stulićevu: v. krilast

1. KEtLATICA, /. krilata šivoHi^a. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vidi kod b).

a. ptica. Krilatice ptice. Zbom. 159l>. Niti
kaka ptica krilatica. Nar. pjes. petr. 8, 161.

b. i^kakva zmija za koju se misli da ima
krila, vidi u Vukovu rječn&u: (u Crnoj Gori)
nekaka zmija s primjerima: ^Udrila te krilatica!'
(poslovica, vidi dafe). ,Ili cici zmija krilatica' iz
narodne pjesme, (ova rijeČ stoji uz 2. Krilatica,
te griješkom nije zabifešen ženski rod). Glavor
sil' gorući }utom zmijom krilaticom. J. Kavailiin
284l>. Iz njedara pustio )utu smiju krilaticu.
Nar. pjes. nukl. beitr. 1, 48. Kud^no plove zmije
krilatice. Nar. pjes. kras. 1, 115. Udarila te kri-
latica! (Kletva). Nar. posl. vuk. 326. Udrila te
krilatica! (Kunu Žene decu. U Crnoj Gori). 328.
Žena izbila zmiju krilaticu. S. i^ubiŽa, prip. 150.

— U prenesenom smislu, o junacima. Drugi lete
sijevi sokolovi od Karlovca i od SeAa grada,
prid i^imam su zmije krilatice, dva glavara, dva
Bvaćanina. And. Kačić, razg. 243l>. Drugi biSe
Pavić dom Nikola, silni junak, zmija krilatica.
281l>.

c. i^ka riba. Divje su pak (ribe) ; . . . kri-
latica (na Lastovu tako zvana jer ima krila). L.
Zore, rib. ark. 10, 339.

2. KBtLATIOA, m. nadimak junaku Reji kri-
latome. — U narodnijem pjesmama nečega vre-
mena, a između rječnika u Vukovu (,der geflii-
gelte' ,alatus' ,beiname des helden Be}a*. Be|a
krilatica). A čauSa Be)u Krilaticu. Nar. pjes.
vuk. 2, 471. ^Ar eto ti Be)e Krilatice. 2, 51&

KBtLATNIK, m. vidi 2. Krilatica. -^ U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Sjede Janko, te
ti kAigu piše, a na ruke Be)i Krilatniku. Hrv.
nar. pjes. 2, 259.

KBILATOVIĆ, m. vidi 2. Krilatica. -- U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Na Pazaru grada
bijelome, onde bješe Be}a Krilatović. Nar. pjes.
vuk. 8, 54.

KBtLAVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
Živ. 24. u Bosni. D. Hire. — vidi krilast^ b.

Digitized by

Google

KRILCE

541

2. EBILO, 1, a, a) aa).

KRIlOE, n. vidi krioce.

KBIlE, m. hyp. Kristofor, Kristo. — Akc. se
mije'ha u voc. Krile. -— U Dubrovniku (od xvi
vijeka ; u naše vrijeme samo kao prezime. P. Bad-
mani) t u Boci kotorskoj (s drugijem akcentom:
Krile), a usmedu rječnika u Vukovu : (s akcentom
bokefskijem) Krtle, hyp. v. Krsta. Vekar sa tijem
Krile u sofri sjeđi&e. A. Sasin 102. Peraškom
kapetana vrlom Krila Vickovića. Nar. pjes. bog.
168. , Krile* (koje sam slaSao a Perasta de se
govori od ,Krsta*). Vak, poslov. xxxii. 16. Krile
brat Katin. V. Vrftević, niz. 241. — U Dubrov-
niku se mijei/ia kao iensko ime: gen. Krile, dat.
Krili, voc. Krile itd,

KBILEŠ, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. živ.
30. — vidi krilast, b.

1. KBILEŠA, /. ime kravi. Krdak, Bakovac.
D. Hire. — vidi krilast, b.

2. KBILESA, m. vidi krileS. F. Karelac, donu
živ. 38.

KBILICA, /. ime kosi. F. Karelac, dom. živ.
sa — vidi krilast, b.

KBILIĆ, m. prezime. — Od xvi vijeka. Mi-
hovil KriUć. Mon. croat 202. (1512). KriUć.
Schem. bosn. 1864. vu. ix. xxvii. Schem. diac.
1877. 68.

KBIlINA, /. augm, krilo. — U Belinu rječ-
niku: ,alaooia, ala grande' ,ala magna' 57^, i u
Stuličevu: ,ala magna'.

KBIlITI, krilim, impf. rastvorati, širiti krila;
pokrivati krilima. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kr^6h, u aor. 2 t 3 sing. kr£l£, u part,
praet. pass. kri|en; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Od xvi vijeka (vidi kod 2, b,
b) bbj).

L neprel(uno.

a. u pravom smislu: Siriti krila^ ali je u
primjerima samo u prenesenom smislUj kao širiti
se. Od visoke Alpe i od Apenina dokle krile
Kalpe kamena planina (ako ovaj primjer ne pri-
pada pod 2, b, b) bb)). Đ. Barakovid, vil. 8a
,Vide, kako ga ovce po ovoj Aivi lijepo krile*.
,Krile Miline ovce lijepo vavije po po|a, ali moe
ni tvoe ne krile, koji \(h) nemamo*. J. Bogda-
nović.

b. letjeti ili lebdjeti. — Samo u Voltigijinu
rječniku: ,alare, aleggiare* ,flattem*.

2. prelasno,
a. aktivno,

a) rastvoratif pružati (u jedinom pri-
mjeru ruke za grfeiHeJ, Buke krile, a ftelo se
)abe. Nar. pjes. horm. 2, 274.

b) pokrivati krilima ili kao krilima,
041) pokrivati kao krilima ili krilom,

ali H pravom smislu. Pačam ter savidim, smrtca
mi oinili, sakAom, kada vidim, svojom da te krili.
H. Laci6 192. Na nikom skrovita kapa glava
krili. Đ. Baraković, vil. 73. Šatori od svile ste-
riha svaki dan; pogani sve krile; z grada se ne
smi van. 75.

bb) u prenesenom smislu, štititi, bra-
niti (kao kvočka piliće). — Između rječnika u
Mikafinu (kriliti, štititi, braniti ,protego, defendo,
taeor, patrocinor, tator, complector, tego, pro-
pogno*), u Belinu (,protegere, tener protezione'
,patrocinor* 592l>), u Bjelos^'enČevu (krilim, S6i-
tim, branim ,protego, defendo, taeor, tator, pa-
trocinor, oompleoto, tego, propogno*), u Voltigi-
jinu (,proteggere sotto ali* ,mit den fliigeln de-
cken*), u Stuličevu Gpi'otegere, defendere, taeri,
patrocinari, favere, contegere*). Tko je pon zloba,
degnješ i gojifi i kriliš do groba. M. Vetranić

1, 111. Ke vladaja svit i krile. Đ. Baraković,
jar. 36. Bod razara ki miriše, zaČ ga diva kri-
lom krili. drag. 355. — Objekat se ima u misli.
Stvorenje sve moje gdi vladam i krilim. M. Ve-
tranić 1, 356.

b. sa se, refleksivno, rastvorati, širiti krila,
— Između rječnika u Belinu (,stender le ali*
,ala8 expandere* 57t>), u Bjelostjenčevu (krilim se.
krila raztiram, sterem krila ,alas expando, ex-
plioo, extollo, elevo*), u Stuličevu (,alas expan-
dere*).

a) u pravom smislu. Na mrkijenti pak
se (gdUbak) krili. M. Vetranić 1, 15. Gdi kad
bade (feniče) izgorjeti, ljepša ožive vele opeta,
tor se krili tore leti a običajne kraje od svijeta.
G. Palmotio 8, 203^. Krjeposti su u djevu ko
ono krilati kerabini . . . neki se nad liim krile
tor štit stvaraju i sjenicu. A. Kalić 430. Aj
bora ti, ptico lastavice, ča se kriliš oko dvora
moga? Nar. pjes. istr. 1, 82. — Metaforički.
(Bog) koji se zgar krili svrh svakoga ploda. M.
Vetranić 1, 379. Krili se vrhu nas . . . Božja
vlas. 2, 296.

b) u prenesenom smislu, o čejadetu (vidi

2, a, a)). Naj liše gdi krili ona se sva k meni.
Š. Menčetič 280.

c) u prenesenom smislu, širiti se. Gdi
se zem}e inle. L T. Mmavič, osm. 142. Z Bogom,
dvori bili, gdi rodna široko oholost se krili! A.
Kanižlić, rož. 49. Očajaše Turci gleć hajduke
gdje se gr&dom krile. Osvetu. 4, 54.

KBUiKA, /. festve, — U jednoga pisca xvii
vijeka, Nu Zadrani, ki gledlahu s mir& u boj,
Sto će biti, upaziše gdje iskahu krilke otajno na-
sloniti. P. Kanavelić, iv. 240. Ti si krilka, na
vrh koje Izraelu se Bog da upazit. 490.

KBILNOST, /. u Stuličevu rječniku: ,sinaosit&*
,sina8, flexus'. — nepouzdano (vidi kod 1. krilan).

1. KBIlO, m, u Vukovu rječniku: krilast na-
zimac ,porcellu8 alarum notam gerens'. — Uprav
je ipokoristik. — Akc. se mijeik^ u voc. krilo.

2. KBIlO, n. ala, pravo je značeAe : dio tijela
ili ud kojijem Mke AvoUihe lete, iz ovoga se ka-
snije razvilo i druao (vidi kod 2). — Riječ je
praslavenska, i oblik joj je bio isprva skridlo,
isporedi stslov. krilo, rus. Kpujio (po pučkoj eti-
mologiji, od glagola KpuTb, kriti), češ. kfidlo,
poj. skrzjd^o. ako se s uzdržalo samo u pojskom
ah se potvrdile litavskijem skrćti, skrieti, skrai-
dyti, na okolo (u krugu) letjeti ili brzo se micati,
skrćlas, peruška, i letskijem skrSt, letjeti. — Ko-
rijen je skri a nastavak dio. — Nejasan je oblik
krelo (vidi) u Čakavaca, pa od toga oblika i
kre}at (vidi); što u dva pisca ima krijelo (A.
Komalović 29. B. Kašić, nasl. 207), to vafa da
je samo liihova pogreška,

1, ala, u značeiku sprijeda kazanome. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (krilo, leto ,ala*), u
Belinu (,ala overo asceUa, membro col qaale vo-
lane gli uccelli* ,ala* 57^), u Bjelostjenčevu (v.
krelat, pl. krila ,alae, vela*, v. krenut), u Jam-
brešičevu (krilo, kre(ut ,ala*), u Voltigijinu (,ala*
,fliigel*), u Stuličevu Gala*), u Vukovu (,der flugel*
,ala*), u Daničičevu (,ala*).

a. u pravome (gdjegdje u metaforičkome,
osobito u alegoriji) smislu.

a) u životii^ koje uprav imaju krila
(ima mnogo primjera za ptice, malo za ostale ži-
votii^, za Mke nema nijednoga, kao za fifka Hiti
šišmiša, ali vidi kod b) i c)). n. p, :

€ta) u ptica (naj češće). O svijetla
božice, eto i ja na tvu čas naj prvi sad ptice
puŠtavam večeras, da, ko one storu krila sad slo-

Digitized by

^uogle

2. KRILO, 1, a, a) aa).

542

2. KRILO, 1, a, c) ee).

bodne svud pod nebi, i sloboda prostro mila »ej
Dubrave ^las po tebi. I. Gandulić 175. Što li
gledah brza krila, ^je put neba ptice steru?
241. Ali onudje od Dunava fazeć sletje siva
ptica, ^dje slavnoga Vladislava suncem sjahu
vedra lica, veleći mu: .Zapovijeda', kud ću obratit
brzijem krili . . .* 418. Dade mu krilo od tiče
nike . . . And. KaČić, razp^. 202. Idući putem
vidi jednu tićicu šarenu de krilima lepeće. Nar.
prip. vuk. 136. Kao tica leteći krilima. Vuk,
nar. pjes. 1, 181. — Sokola ko<^ nose krila hola.
V. DoŠen 18*. Ide soko, vodi sokoliću (zet i ne-
vjesta) . . . zlatna su joj krila. Nar. pjes. vuk.
1,46. Vitko je krilo slomio ^«oA:o^. 1,213. Soko
leti visoko, krila nosi široko. 1, 412. (Soko)
kriTma leti, k)unom progovara. 1, 413. K^igu
mu (sokolu) meće pod desno krilo. 1, 477. Nad
Markom je (soko) krila raskrilio, pa je Marku
ladak načinio. 2, 327. Baš da imaš sokolova
krila, ne bi perje pronijelo mesa. 2, 597. — Ter
tom stranom razstri krila (bijeli oraOj u grbu).
J. Kavanin 288b. Orao pram zrakama sunčanim
razvije kiila. F. Lastrić, svet. 110b. Vrane će
ti oči piti, a orlovi kriPma biti. Nar. pjes. vuk.
1, 2a3. Vila orlu krila salomila. 1, 489. Na
kop)u je sura tica orle, širi krila, Marku čini
lađa. 2, 328. Snaga klonu bez uzdana mila, kano
oro kad opanu krila. Osvetu. 4, 60. — Srete
vrana bez desnoga krila. Nar. pjes. vuk, 2, 50.
Ali lete dva vrana gavrana, krvava im krila do
ramena. 2, 306. — U jezeru utvu ugledaše, oba
su ju (joj) pozlaćena krila. 2, 48. — Tako i jato
bijelo u vodi od s nježan ijeh kufa plove , . . .
sklapa krila, glavu skriva. I. Gandulić 409. Daj
mi, Bože, oči sokolove i bijela krila labudova.
Nar. pjes. vuk. 1, 8. — Na glavi joj pauni, kri-
lima joj lad čine. 1, 129. — O kokote, moj ko-
kote ! kad u zoru pjevat načneš, ne udaraj krilima
sebe. Nar. pjes. vuk. 1, 194. Onen su mu Turci
počinuli doklem p^jevci u krila udriše. 4, 112.

— I^etko vide, bieli golubovi gdje na krili h
k nebu dopriješe. Osvetn. 4, 47. — Skladno sa-
kupi krila (ševa). M. Katančić 74. — Trepavice
krila lastavice. Nar. pjes. vuk. 3, 257.

bb) u bubica, kukaca. Ta (pčela) na
vitar i podiže krilo. J. S. Rejković 198. — Go-
spodu Bogu za svašta treba gevap dati makar i
mravije krilo očepio. Protokol pis. pr. M. Ne-
nadovića 56.

cc) u riba (ne bi bila prava krila, ali
su im slična, te se mogu ovdje uvrstati, a i s toga
što baš ovakijem krilima M&e ribe mogu letjeti).
Da u vati ribu zlatno krilu, krilo da da gospodi
kra|ici, nek izede ono desno krilo. Nar. pjes.
vuk. 2, 52. Ufatiše ribu od šes krilah. 2, 62.
Krilo, plitva u ribe. Zagorje. D. Hire.

b) u šivotina kojijeh ili posve nema, ili
ih ima ali beg krila. — kod aa) i dd) misli se
jamačno na perasta krila kao u ptica, kod bb)
i cc) na koiana kao u šišmiša.

aa) u iivoti'ha o kojima pripovije-
daju proroci u svojijem utvarama u svetom pismu.

— smisao je alegorički. A obrazi liih i krila
nih (čovjeka, lava, vola, orla) prostrta bihu zgora :
dva krila svakoga dih se doticahu, a dva pokri-
vahu telesa nih. N. Radina 179*. ezech. 1, 11.
I lica im (životinama) i krila bijahu razdijejena
ozgo; u svake se dva krila sastavfahu jedno
s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. D. Daničić,
jezek. 1, 11. Veli (prorok Danijel, gl. 7) : ,Gledah
dokle joj (živini) biše ogu)ena krila ne*. M.
Divković, bes. 310b.

bb) 0 zmaju, alegorički, ali naš narod
vafa da još misli da ima zmajeva. Tim zmaj

(alegorički: govori se o tridesetogodišnem ratu,
dakle zmaj može biti Gustav Adolf ili Švedska)
zaman od sjevera proć cosarskom orlu prsi:
vojska tva mu skube pera i ognena krila krši.
I. Gandulić 281. Vojsava imado san ovi, da je
porodila jedno^^a zmaja koga glava u careva
zomju dopirase . . . rep udaraše u more, a krilmi
svu Arbaniju pokrivaše. And. Kačić, razg. 90.
Zmaj proleće s mora na Dunavo i pod krilom
pronese djevojku ; . . . aV je zmaju žeđa dodijala,
ispod krila ispusti djevojku. Nar. pjes. vuk.
1, 163. Srdit Perun preko neba mahnu na zma-
jovu krilu plamenomu. Os

€'c) o zmiji, ispuitili kiU^tie&. B«^i
zmija krila i okrije. Nar. pj*?s, vuk. 2p 62*

dd) 0 koiku. — U fiarodriqj pjei$mL
Čula josam, al' nisam vid&lft da ti hmk3 koti*
Jabučiia, Jabučila, koiia krilatoga; ja rio videh
tvome konu krila, te ne mo^u mlad« vjert^vati.
Nar. pjes. vuk. 2, 108. Jabuailo krila popuStiu^
popustio krila do kopita. 2. ^>l^

e) u će(adeta ili u *imtga što Jtr mUh
kao če\ade (n. p. u anđela, i^raga^ nik lidj, kud
bb) misli se na krila kao u fi(ka iU ^mr^a, drug^e
se misli na ptičja krila (isp -r^-di h}}. 4(id iltfi|^
je značene alegorično, te je postalo po mašti pi-
saca i slikara, ali veliki din n ft roda kad tia}~~
cc) i možebiti kod ee) misli na pra^a krila.

Ofi) u dndeld. Bože . , . i£o pr&vaje
andelskije čini sbstavi ... St atrahoniib Ifoa svojih
oghennimi krili zakrivajust^^. Moo. serb. 133^
(1348). Serafini prid zgledaiijem tvoj im kup«
krila svoja. M. Jerković 5h, Tko ima krila q4
anđela? I. V. Bunić, mand. 14. I premda »e
svaki (anđeo) oblači zlatnim ruhomr knltni bijeli.
J. Kavai^in 499^. Anđel pižo^ <iosp*5d gledi u
andelska desna krila. Nar. pjo.-§, vuk. i, 145,
Dok car Stefan na nogu stajri^^t ^t^ja§e mu svsti
Arandeo, stajaše mu na de^mim ramei^Uf miluje
ga krilom po obrazu; kad car Steuau s^e ia
trpezu, rasrdi se sveti Arandoo, udri cara krilom
po obrazu. 2, 94.

bb) u vragova. U njekijeh su prašča
rila, a tko gubice ima i krila od (ijaka i od žaba.
I. Gundulić 473. Srsi glava naježena, trepte
zmajska krila o pleću. 474. — / ovaj prin^jer
vafa da pripada amo bofe nego pod cc) : Pa je
svoja rastvorio krila (car Duklijan). Nar. pjes.
vuk. 2, 83.

cc) u vila, vilenaka itd. Kra) je bijelu
uliitio vilu ter joj snima krilo i okrifa. Nar. pjes.
bog. 232. No naj mlada polećela vila, polećela
na bijela krila. Nar. pjes. vuk. 2, 49. Moli mu
se bjela vila: , Donesi mi moja krila, moja krila
i okrije'. Nar. pjes. petr. 1, 14. (Vile) obukoše
krila pozlaćena. 1, 75. Pak je vila otvorila krila.
1, 114. Kad je bilo na po puta, bogme đ^vojka
odvojila bješe, jer pusti nekaka mala krila ispod
pazuha. Nar. prip. vuk. 131. Siju skrajčiv vila
riječ crnu, savi krila, u VuČijak prhnu. Osvetn.
4, 64. — Baš-čelik skoči kao muda, pa raširi
krila. Nar. prip. vuk.' 196. Evo ti od nekud
doleće na krilima proda li oni čovjek. 219.

dd) o bogovima mitologičkijem, i m
alegorijama uopće. Čudo je još veće gledati,
gdi ^ubav krili uztrepeće na Aeje prsi atav. H.
Lučić 208. Za moći tvojih ruk, za lipost tvojih
kril, ^ubavi, i za luk i za tvoj zlatan stril, do-
pusti, da samo i^e dik se nagledam. 209. Prostri
tva krila zlatna i mila, slatkoga pun mira, bože
od pira. I. Gundulić 59. Oholost spustivši krila
i glavu prignuvši (na slici). A. KaniŽlić, kam. 263.

ec) u junaka (Bele od Pazara, R.
Bošnanina, H. krila toga). — U narodnijem pjes-

Digitized by

Gou^

ic

2. KRILO, 1, a, c; ee).

543

2. KRIT.O, 1, d, c).

mama. Nijo sala jodan krilat junak! iiijo šala
krila i okri|e! Nar. pjos. vuk. 2, 229. Ja sam
čula, đe pričaju }udi, da je Re|a Pazarsko ko-
pile, Jeđupki^a i^ega odojila, s tog^a ima krila i
okri|e. 2, 239. Ka' da udri Re|a pod krilima.
5, 371.

b. iicHo načiiieno, zgradeno^ skovano (u
pjesmama okovano) tako da je slično pravome
ptićem krilu, i upotrebfava se kao nakit.

a) nosi se za kalpakom ili za kacigom
(vidi kod kalpak). Jedan kalpak, devet čelenaka,
i deseto krilo okovano, a iz nega do tri pera
zlatna, što kucaju Gruja po ple(^ima, va|a krilo
hijadu dukata. Nar. pjes. vuk. 3, 6. Jodan kalpak,
devet čelenaka, i deseta fak|a okovana, ... a po-
kraj Ae krilo okovano Što junaka brani od vre-
mena, od vremena i od \'jetra Juta. 3, 9G. — U
ovijem primjerima može značiti i pravo ptiqje
krilo što stoji kao perjanica: Zamošci su ono
vrli, kim vrh glave lete krila. I. Gundulić 439.
Daće nami praha i olova i za kalpak krila so-
kolova. And. Kačić, razg. 197*. Za kalpakom
noja ptića krilo. Nar. pjos. vuk. 2, 98. Na glavi
mu kapa vučetina, i za kapom krilo od labuda.
3, 31. Oko glave pera i čelenke, devet pera,
dvan'est čelenaka, a trinaesto noja tiče krilo, pa
se krilo na čekrk okreće, te kazuje koji vjetar
puše. 3, 156.

b) ¥iekakav nakit ženski. Došli su ti
premlogi darovi : ... od zaova zlatne narukvice,
a od dragog krilo od bisera. Nar. pjes. vuk.
1, 280.

c. u prenesenom smislu j dio čega ili i^što
što je iole slično krilu, n. p. :

a) na križu, dva komada sa strana.
Gledaše ga (Jezusa Djevica Marija) već pribjena
i obješena na križu ... i stojaše, ne pod krilim
križa, er vojnici toliko blizu stat joj ne dopusti-
vahu, neg suproć i^emu što mogaše bliže. S.
Rosa 192h.

b) krcfj u odijela, osobito kad je dugo
(kao Sto je obično u ženskijeh) ono što se dotiče
do zemfe. — vidi i skut. — Između rječnika u
Bjelostjenčevu (krilo vsake oprave ka se zemje
dotiče ,penniculamentum, fifirmenta'; krilo vsako-
jačke odeće niže pojasa, kakti i rubače ženske
prez oplećka ,semicinctium, semicinctorium*).
Taknu kraj krila svite begove. Anton Dalm.,
nov. test. 1, 12^J. matth. 9, 20. Kad ju popadoŠe
ter jaše voditi, pri noj krilom obraz i glavu
pokriše i dite na rukah li krilom zavise. Oliva.
42. Majka ga (biser) bere, u krilo meće. Nar.
pjes. vuk. 1, 2.31. Prvi riže krilo od košu[e.
Nar. pjes. istr. 1, 59. Zavrnula mlada belo
krilo, potekla va goru gorovitu. 2, 158. A krilo
joj raskrojeno. Jačke. 137. Krila, kittel, weiber-
rock u ugarskijeh Hrvata. Vijenac. 1878. 43.
694. Selena, što nam je, znaš li, viŠe puta do-
nela puno krilo badema i guna. M. P. Šap-
čanin 1, 164.

c) na mreži. Pri tijem gučam (vidi 2.
guče) vezana su dva duga komada mreže širega
oka a debjega konca i zovu ih krila mreže, jer
se baS otvaraju kako dva tičja krila. L. Zore,
rib. ark. 10, 356.

U) na barjaku, Zavrgo se krstašom ba-
rjakom, krstaš ga je barjak poklopio, dva junaka
dva mu nose krila. Nar. pjos. juk. 242.

e) na šatoru. — Između rječnika u Vu-
kovu: (u Crnoj Gori) od čadora ,vorhang (statt
der thiire)* ,velum' s primjerima iz narodnijeh
pjesama: Oću nemu pod čadora doći, od čadora
osjeći mu krilo. — A kad dođe šatoru na vrata,
podiže mu krilo geferdanom. — I povleče ga

y grčki stan i položi ga v krilS šatora svoga.
Pril. jag. ark. 9, 131.

f) na šeširu, obod, leto. Krilo, obod oko
šešira, u Prigorju. F. Hefele.

g) kad se vrata (pa i prozor) sastoje iz
dva (ili više) dijela, svaki dio, isporedi item. fliigel.
— Između rječnika u Stuličevu (krilo vratno
,ala januae'). Krila vratna grada Gaze. E. Pavić,
ogl. 201. Izvadivši obadva krila iz vratnica
gradski. 202. Krilo, kanat od vrata, prozora.
^. Stojanović.

h) dio od vojske što stoji sa strane^
isporedi lat. ala, »lem. fliigel. — Između rječnika
u Voltigijinu (,corno d' armata' , fliigel von der
armee'), i u Daničičevu: ,man us (militum)* a* ^pri-
mjerom: Vojinstva pris-bvbkupjajetb krilo. G(il-
ferding) b(osna) 27<^. Vojska tako razredena, da
krilo desno jest se raztezalo tja do Elbe vode.
I. Zaničić 23. Bakide biše u krilu desnomu
svoje vojske. And. Kačić, kor. 340. Oni koji
bihu u krilu livomu potekoše za Judom. 341.
Krilo livo gubilo je po}e. A. Tomiković, živ.
150. Lijevo krilo turske vojske. S. ^ubiša,
prip. 85.

i) u mjesta, onaj dio Što mu je na kraju
ili na krajevima. Moskovi su bili prodrli u krilo
onoga kra]e3tva. A. Tomiković, živ. 315. KoF
krajini branit krilo . . . P. Petrović, gor. vijen.
77. Ovo je stari Hercegnovi . . . dva mu krila
klonu na bokove : Topla, igalo ćak do Šuto-
rine ... i Me}ine. S. i^ubiša, prip. 2. — Amo
mogu pripadati i ovi primjeri: Vze ga (Isusa)
đjaval i povede ga na krila crikvena. Korizm.
ldl>. Postavivši ga vrhu krila templa. S. Rosa
48a.

k) otoka (u rijeke). Da pri pliva jedno
maleno krilo od rijeke. A. Tomiković, živ. 209.
đ. u metaforičkom smislu, kaže se krilo ili
krila kao znak ili znameM brzine, n. p.:

a) u čejadeta i u životii^ koja uprav
nema krila. U moje je dni letila na krilijeh
sama ptica; za poletjet sad su ,krila' oko vrata
u mladica (vafa da pisac ovdje satirički govori
0 ondašiMjem velikijem ogrlicama, jakama, koli-
jerima, što su ženske nosile). I. Gundulić 143.
(Sokolića) sokolova pripe krila, sunu se u tijek
streloviti. 343. Od starine vojvodo i bane, vrzi
na se krilo sokolovo, odi s vojskom na po(e Ko-
sovo (moglo bi se i shvatiti da je značene kao
kod e, b) cc) aaa)). And. Kačić, razg. 7dh. Ono
bješe junak pod krilima, gleda* sam ga de skače
s momcima : skoči s mjesta četrnaest nogah. P.
Petrović, gor. vijen. 79. U strahu su plahovita
krila (vala da znači, da čefade od straha brzo
bježi i trči). Osvetn. 2, 58. — (Skoči) na brzoga
koi'ia, koji, čijem se na tijek spravfa, veće na
krilijeh rek bi stoji i da sada poletjeće. I. Gun-
dulić 343. Da je kome stati pogledati, bi rekao
i bi se zakleo da se zeko zem}e ne dod^jeva,
već su poda A krila podmetnuta. Nar. pjes. vuk.
8, 242.

b) u stvari nežive, tjelesne (fizične) koja
se brzo miče, n. p. vjetra, muiHe, oblaka. Jur na
krilijeh od vjetara glas po svemu svijetu prsi.
I. Gundulić 287. Vjetrić mili s mirnijem krili
uzme iz tiha kad prsati, ćr. Palmotić 2, 71. Kad
na krilih vjetra uziti više sunca on se stavi. J.
Kavadin 421h. — Kano muna noseć strijelu na
lagahnu krilu . . . Osvetn. 1, 41. — Odkad oblak
krila steče? V. Došen 261a.

c) u vremena. Vrijeme 'e starac sijed,
al' hitar, kriVma leti jakno vitar. J. Kavanin
'436a. Leti brzo strila, kako svatko znade, ali

Digitized by

Google

2. KBILO, 1, đ, c).

544

2. KRILO, 1, f, ft; aa).

vrime krila još bržja imađe, krila čudno hitra.
A. Kanižlić, rož. 19.

d) u smrti. Znamo dakle, smrt nemila
kroB rodite) prvijeh grlo da k nam priđe, ter na
krila leti i kosi veoma vrlo. J. Kavanin 25^).

e) u čega umnogaf duševnoga. Ja na
krilijem od slobode ptica izlijetam. P. Eanavelić,
dubrovn. 15.

e. metaforički kao kod d, oZi se ne ističe
brzina, nego smjer kojijem se neko ili nešto diše
u visinu (u pravom ili metaforičkom smislu).

a) dizane je u visinu shvaćeno u pravom
smislu, tako je n. p. ovčje o ognu : Ne ko ogaA
pod pepelom, neg prost kril^mi gori plane. J.
Kavai^in 427^ — amo mogu pripadati i ova dva
primjera (drugi je po prvome nači1^en) o čefa-
detu. i u fiima je metaforički smisao, ali je me-
tafora provedena do kraja, kao da se govori o
pravom lečeiiu. Čovjek koji pat nebesa iznenadi
krila diže, trepti, stini, boji se, stresa, da ne pade
još na niže. Ć^. Palmotić 1, 241. Nizok čovjek,
put nebesa kad sam smion krila diže, boji se,
stjene (t. j. stine) i ustresa, da ne pade još na
niže. J. Kavaiiin 466^.

b) metaforički.

€tM) 0 fudskoj duši. Čovik dužan je
ne samo mlogim dobrim djeli Bogu služit, . . .
nego još dužan je svesrdno brinut se i nastojat,
kako bi kojim svojim zlim djelom svoga stvori-
te}a ne uvrijedio i ne pogrdio. ovo su dva krila
koja mogu lasno dušu Čovičju od zem)e k nebu
podignut I. Grličić 188.

bb) 0 molitvi. Đa učini dva krila
molitvi svojoj, to jest post i lemozinu. M. Div-
ković, nauk. 214b.

cc) 0 čefadetu Hi o čemu što se kao
čefade misli (vidi i dd)). €Uia) krilima se zna-
menije moć, snaga ili oholost (kao o čefadetu
kaše se o pokrajini, gradu itd.). Od plahosti
(Osman) steruć krila vas svijet veće pridobiva.
I. Gundulić 859. — po ovome se kaše da kome
ili čemu (gradu, pokrajini itd.) padaju krila, ili
da mu se lome, krše itd., kad se slabi ili poni-
zuje. Ejrila će tuj pasti i misli zle tada paklenoj
napasti. N. Na)ešković 1, 158. Vila, s ke pa-
doše meni krila. J. Kavaiiin 160*. Pasti tkomu
krila ,(proverbialmente) vale : perdersi d^ animo,
overo GsAer di speranza^ A. d. Bella, rječn. 57«.
Sad s Pašagom padoše nam krila. Osvetn. 4, 45.

— I ako sam još oro sivi proć istočnom zmaju
prsi, nabuAeno jato krivi, komu ogiiena krila
skrfii. L GunduUĆ 495. Jo! Kaića, moj sokole
sivi! ar ti bdbi krila odlomiSe i obadva oka iz-
vadiše. Nar. pjes. vuk. 2, 488. Te pogubi to-
like vojvode i polomi krila od krajine. 2, 500.
Sad krajini oblomismo krila kad prznoga Tala
pogubismo. 8, 271. Dobro mu se krila salomiše.

4, 455. Slomiše se krila Aleksincu. Osvetn.

5, 72. — Prignuti, ali objesiti krila ,metaforica-
mente dioesi di ohi abbassa V ardire^ A. d. Bella,
rječn. 57«. — u suprotnom se smislu kaše da
kome krila rastu, kad postelje jači (u ovom pri-
n^eru: kad čefade mlado uzraste do potpune
snage): Šest junaka, sivi sokolova, Grabovaca
mladi vitezova, kad li Aima krila narestose, si-
lenoga cara odbigoše. And. £ačić, razg. 208h.

— amo bi mogao pripadati i ovaj primjer : Svog
nedaću okajte babajka i krv}u mu osvjetlajte
krila. Osvetn. 1, 7. — bbb) u poetičkom jeziku,
0 pjesniku kad počine spijevati (metafora uzeta
oa ptice, od ševe koja pjeva leteći u visinu?).
Tim, družbo ma mila, pustite općena taj vaša
vi dila, a s tvorcu sad spijevat otvorite sva krila.
D. Babina 145b.

dd) 0 čemu umnome što je shvaćeno
kao če]ade s krilima. Past joj će (fubavi) nizoko
krila (moše se misliti i o pravijem krilima). H.
Lučić 267. Skupivši krila od naše oholasti. A.
Gučetić, roz. mar. 105. Ah, Čijem si se zahva-
lila, tašta )ucka oholasti! sve što viŠe stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti. I. Gundulić 284. Zatim
poda nami odviše (Bog) vjere prave sladka krila.
J. Kavanin 14h. Holost čeka slave krila. V.
Došen 192^. Ar kako je (lakomos) sved činila
gnusna djela, himbu mnogu, tako jom su pala
krila. N. Marci 67. Vlast i sila na Mahmudo
stekla krila. Osvetn. 4, 13.

f. u prenesenom smislu, ali ne kao kod d t
e, nego se ističe pokrivali kao što biva kad se
(n. p. pti^e) krilo raširi vrh čega.

a) uopće, 0 čemu tjelesnome ili umnome,
n. p.:

da) 0 nebu, oblaku. Pod nebeskim
krilom človik m od mene veći krvnik. P. Hek-
torović (?) 160. Kruti vrsi u nebo uprti, a nebo-
sklon razvalio krila. Osvetn. 2, 97. — Oblak ne
skrivaše neba krilom pritamnijeme. D. Zlatarić
48a.

bb) 0 tminama, mraku. Ter prostera
noćne tmine vrhu plavi crna krila. P. Sorko-
čević 578h. I mraku se mrklu jur dosadi, pa
on skuči svoja mrka krila. Osvetn. 1, 74. ^

cc) 0 snu, spavaiiu (po simboličnoj
mitologiji). Truda svih pokoju, rodjače od
smrti, . . . crna postavi tva krila na mene. D. Ba-
bina 77b.

dd) 0 laži. Koje (grihe) tamna laž
je krila pod pogana svoja krila. V. Došen 139^.

b) često znači metaforički svezu čefadeta
(uopće, ili vladaoca. Boga, dršave itd. pa i čega
umna) prema drugome čejadetu (čefadi, državi,
mjestu itd.), kad prvo brani i štiti drugo, ili ga
ima u svojoj oblasti, nije lako svagda razlikovati
u primjerima ova dva značena, jer su obično
zdrušena, te tad se pazi samo koje se jače ističe,
noj češće stoji krilo u acc. ili instr. s prijedlogom
pod.

aa) tutela, praesidium, protectio,
obrana, zaštita, okriU. metafora je jamačno
uzeta od kvoćke ili oa koje mu drago ptice koja
krilima pokriva i brani mlade. Mi, gospodine
vojevoda, onoj vladanbje i kneza u Aemb drb-
žimo podb krilomb i obarovanbjemb gospodbstva
vi. Spom. sr. 1, 165. (1422). Velika je slava
stati pod tvojim krilom, o Marije. Korizm. 28^.
Naj pri pod tve krilo človika primiliš (srićo), a
pak ga nemilo prem sasma ucviliš. D. Banina
181b. On uzdrži pod svojim krijelom onijeh,
kojih posinovi. A. Komulović 29. Pod čijem
bi krilom i zaštićenjem uštampali. M. Divković,
bes. XV. Pod sjenom od tvojijeh krijela. B. Kašić,
nasl. 207. Umrijeti pod krilom i u milosti svete
crkve katoliČanske. M. Orbin 811. Ćijeme pod
vašega g(ospostva) krilo na svjetlos od svijeta
izhodi (Arijadna). I. Gundulić 2. Ti (Vladi-
slave) uzdrži, za ne pasti, pod tve krilo tko se
stavi. 815. Svih pod krilo crikve katoliČanske
priimjaše (s. Petar). P. Glavinić, cvit. 20b. Ii
latinskijeh pokrajina pod krilo će naše (dubro-
vačke) uteći. 6. Palmotić 1, 89. Ki je (grad)
pod krilom od višnega i komu je nebo straža.
1, 112. Neka pod krilom od milosti tvoje svršim
dugovanje od ovoga živ}enja moga. M. Jerković
84. Pod Božjim krilom jesL I. Ivanišević 23.
Pribivah pod tvojim krilom i zašćićenjem. P.
BadovČić, način. 82. A ti majko mila i blaga,
koj pod krilom naS grad stoji, moli sina tvoga
draga, smilit nam se da dostoji. J. Palmotić 291.

Digitized by

Google

2. KltlLO, 1, f, h) aa).

545

2. KEHiO, 2, t).

Koje si ob}abila i zagrlila pod krilo tvoje. V.
AndrijaSević, put. 105. Ki su se utekli pod tvoje
krilo, pomogla si ih. L. Terzić 59. U svdj ki
nesreći iz latinskijeh pokrajina vam pod krilo
htje uteći J. Kavaiiin 192^. Pod svojim krilom
puke sklada i štiti ih. 320^. Pridoše pod krilo
republike mletačke. J. Banovac, pred. v. Ah,
blago ti je onizim, koji se nahode pod krilom i
zaštitom ove velike kra|ice! pripov. 135. Kad
se nije našlo na svitu da je oni u napasti dja-
vaoskoj bio pridobiven, koji se je pod krilo di-
vice Marije utekao. J. Filipović 1, 486». Biti
pod Ae krilom materinskim i u lie zaštićenju.
F. Lastrić, test. 374b. Padoše pod krilo s. crkve,
svet. 142 k>. Svakoga (Čovjeka) pod krilo ona (Ma-
rija) svoje bere. A. J. Knežević 4. Dopusti
oblas Aima kd sin Bo&i i stavi jih pod sve krilo.
A. J. Gučetić 8. Bože, srjed tvoga nas primi
stana i pod tvoje stavi krilo. 14. Mnogi ino<
stranci svoja mista ostaviše i pod liegovo se
krilo utekoše. And. Kačić, razg. 21. Biju (bihu)
pobigli u Carigrad i utekli se pod krilo cesa-
rovo. 43. Krajestvo od Cipra zvaše se jedan
perivoj oliti ^rdin od svita, ... a navlastito
kada uživaše lipi mir pod krilom privedroga
principa. 182. Bes sumiie tecimo pod lie (b. d.
Marije) krilo. L. Badić 89. — Amo pripada i
avaj primjer: Primi me (Jezuae!) pod krila srca
tvoga. I. M. Mattei 155.

bh) ditio, potestas, imperium, vlant^
oblast. Što vas je ostalo, toj će car pobrati i
stavit pod krilo, ter ćete tad rijeti: ,Živjet nam
nije milo, želimo umrijeti*. M. Vetranić 1, 58.
Svoj život traje pod krilom Ijenosti. 2, 53. Pod
,krilom* već tvojim (lubanilj trudnu ni* pokoja,
a krilu u lie (vue) svim rados je svakoja. S. Bo-
ba)ević 219. Silnom caru lasno je bilo sve pri-
dobit puke ine, i podložit pod sve krilo nebro-
jene kra)evine. I. Gundulić 449. Dalmacije sve
sloboću sbi ti, i stavi pod svo*e krilo. J. Kavadin
2111>. Kad je Đorde Srbijom zavlado ... i svo-
jijem krilom zakrilio. Nar. pjes. vuk. 4, 151.
Koji mi je Jadar posvojio i pod svoje krilo pri-
vatio. 4, 239. Onda su Dubrovčani potpali pod
krilo turskoga sultana. G. Zelić 557.

g. kaie se u prenesenom ili metaforiČkom
smislu 0 čejadetu (i o šivotiiii) kao pohvala.

a) ističuA pouzdanost i korist, kao što
ih ima ptica od svojijeh krila. Tvoje glave ne
odsi6e niko, nego Stipe drago dite tvoje, kojino
ti desno krilo biše. And. Kačić, razg. 53l>. Krilo
naše, Milutine kneže! Pjev. crn. 245^. O voj-
vode, moji sokolovi! vitezovi, moja desna krila!
Nar. pjes. vuk. 2, 493. O vojvode, moja desna
krila ! krila moja, s vama ću leti ti. 2, 503. Desno
krilo, Mutape Lazare ! 4, 298. Tu dostiže i
Ha^ Derviše, što se Loji desno krilo piše. Osvetu.
6, 55. — 0 ko1^u. Jao Šaro, moje desno krilo!
Nar. pjes. vuk. 2, 217.

h) kao obrana, zaštita, vidi f, b) aa).
Desno krilo od srpske krajine! Nar. pjes. vuk.
2, 489. Ali-pašo, od krajine krilo! 4, 213. Da
sam baba imo i ai^u, pa su bili svoj krajini
krila. Nar. pjes. horm. 2, 3.

2. gremium, kad čelade sjedi, mjesto ravno
od trbuha do kofena na koje se može što položiti,
a u visinu shvaća onoliko prostora koliko može
Če}ade Što ^edi zagrliti rukama; ima i drugo
slično, ali ne jednako, značene, sinus, liedra, na-
ručaj, i. j. kad se što drži na prsima zagrlivši
rukama, pa i prsi, grudi, nije svagda lako raz-
likovati ova dva značeria, tijem više što se za
oba nalaze prijedlozi na t u. — može biti da je
ovo značei/ie postalo od značeiia: ha^itui, odijelo

od pasa pa niže (vidi 1, c, b)). isporedi skut, i
lat, sinus, ^m. sohoss. — ovakovo znaČei/ie ima
i novoslov. krilo i možebiti (u kojem dijalektu)
Češ. kridlo. — Između rječnika u VranČičevu
(.gremiumO, u Mikafinu (krilo, skut ,gremium,
sinus*), u Belinu (seno, e grembo; ,sinus* 667^),
u BjelostjenČevu (,sinus, gremium*), u Jambreši-
ćevu (krilo, naručaj ,sinus, gremium'), u Volti-
gijinu (,grembo* ,schos9*), u Stuličevu (,protectio,
sinus, cor*), u Vukovu (,der schoss' ,sinu3* s pri-
mjerima iz narodnijeh pjesama: Drži dijete u
krilu. Gospodar gospodi na krilu zaspao), u Da-
ničičevu (,sinus*).

a. gremium, u pravom (gdjegdje u meta-
foriČkom) smislu.

a) uopće. Čemu je sve blago od svijeta
uživat i kamenje drago na krilu razbirat, pokli
smrt sve tlači? M. Vetranić 1, 39. iSfemu (ju-
naku) na krilo )ubko ga (cvitje) sipaše (vila).
D. BaAina 19l>. Oral velik mimo lete i jajce
ispusti na krilo Filipovo. Aleks. jag. star. 3, 225.
Ona sedi pred svoji dvorovi . . . golu sab}u preko
krila drži. Nar. pjes. vuk. 1, 159. Pisnu dete
kao zmija }uta, pade caru preko svilana krila.
2, 163. Ona ide caru čestitome, pade caru preko
svil'na krila, pa ga )ubi po nedri svileni. 2, 166.
Papuč* skide, sede kod kadije, . . . već buzdovan
meće preko krila. 2, 359. Sede caru do desna
kolena, britku 8ab)u na krilo namiče. 2, 431.
Nade Todor Šarac-Mahmut-agu i kod nega sta-
rac-Merdan-agu, drže duge preko krila di}ke,
drže dobre koiie za dizgene. 3, 159. Uz krilo
mu sluga Vidosave. Nar. pjes. petr. 2, 290. —
Amo pripadaju i ovi primjeri, premda je smisao
po lUšto metaforički: Skrivajte almuštvo v krili
ubozih. Korizm. 33». Majci ju (cljevicu) ugrabi
i ocu iz krila. N. Na^ešković 1, 345. Zaplije-
niše (crnci) oda svudi tužnijem maj kam kćeri iz
krila. P. Sorkočević 575a.

b) i čefade može stezati (sidjeti, ležati)
na čijem krilu, obično je znak fubavi onoga koji
ga prima na krilo i hrani na krilu. Sam po
sebi u svojem krilu og&enitu zmiju prija (fu-
bovnik). J. KavaAin 38*>. Svoje mrtve sve spo-
meni, svoje mrfcve rodite)e koji su vas porodili,
preko krila položili. Nar. pjes. vuk. 1, 145. Kud
god ide, za ruku me vodi; kud god sjedne, na
krilo me metne. 1, 565. Pa Kaiću uzima na
krilo, pa Kaiću i grli i }ubi. 2, 487. — Poteče
(J^ubav) k materi na krilo. D. BaAina 7l>. —
Znaš ti, dušo, kad si moja bila, na krilu mi
tursku kavu pila? Nar. pjes. istr. 2, 139. -^
(Vila) kojoj bih trudahan u pustoj dubravi srjed
krila sladak san zaspao na travi. M. Držić 40.
Zaspao na krilu Dalile. And. Kačić, kor. 139.
Spava neopasno Sansun u krilu Dalile. I. J. P.
Lučić, razg. 131. — Draga u krilu mrit vidi ti i
ne moć mu dat pomoći. M. Držić 112. Izdahnu
u krilu bludnice. J. Banovac, pred. 107. Umrije
na krilu zaručnice svoje. F. Lastrić, svet. 21 b. —
I zdignuto (telo) plačnoj majki poda ga u krilo.
F. Glavinić, cvit. 86l>. Ter ga (Lovrinca) stave
Kiriki na krilo. P. Hektorović (?) 169. Mene
moja neće kukat majka na svojemu ostarilu krilu.
Osvetu. 2, 70. Skinite ga i dajte meni u krilo.
F. Lastrić, test. 119^^. Marija Isusa sebi u krilo
sbavjena žali i plače. 120a. — Gospa držaŠe Isusa
u krilu. M. Divković, zlam. 66*. A Kirika dr-
žeći ga (Lovrinca) na krilu govori . . . P. Hek-
torović (?) 169. Eiječ mre joj usrjed usti, videć
mrtva sinka u krilu. I. V. Bunić, mand. 33.

b. sinus, u pravom (u naj zadAem pri-
mjeru u metaforiČkom) smislu, značene se poznaje
pć smislu, ili po tome što odgovara u prijevodima

Digitized by

C?oogIe

2. KKILO, 2, b.

546

2. EHILO, 2, gy c) aa).

latinskome sinus. Znamenije imatb (iena) na
pl^tu i na krylu. Serbisce lesekorner šaf. 129.
I u krilu svom uzdvignet i^ih gospodin Bog naš.
Bernardin 5. N. Baiiina 17b. isai. 40, 11. Uzela
je sina moga . . . speci i postavila ga je u krilo
svoje; a svoga sina koji umrije postavila ga je
u krilo moje. N. Ranina 70l>. 3reg. 3, 20. Slatko
je djecu svu, i slatko i milo Jubovcu gizdavu
primiti u krilo. I. Gundulić 14. Slatko ufanje,
jubko ti me, jaoh, i milo od svud blazniš i nje-
guješ, neka sa mnom sved stanuješ, hodi, hodi
u me krilo. 32. Eto nago krilo moje, sad vas
(strijele!) na to, jaoh, priziva, poplesano cvijetje
svoje čim raz vraća i odkriva. 186. A karbon 6
joj sja sred krila, brz bi i sveta zamamila (dikla).
J. KavaAin 36^. Vodo draga, vodo mila! ruke
i čelo moje okvasi i gorjene moga krila tvom
studeni ti ugasi. A. Glodević 133*. Ćini ga Go-
spodin počinuti na svom krilu vlastitomu. F.
Lastrić, od' 128. Ivan počiva na krilu Gospodi-
novu, test. bil. ad. 36^. Bijaše u krilu oČinu na
nebesi (sin Boii). test. 149'». Potrčite oba upo-
redo, koji prije dotrči u krilo (moje), onoga ću
biti dijevojka. Nar. pjes. vuk. 1, 558. Procvije-
lilo čedo rasplakano na bijelu krilu materinu.
Osvetu. 8, 143. — U tvom krilu grijala se zmija
prika. G. Palmotić 1, 280.

e. sinus? gremium? de complexu aman-
tium (etiam de coitn). Meni se blag vidi i sla-
van zadosti, u krilu tko sidi potajne liposti. H.
Lučić 215. Kolici )uveni veomi zadosti scijene
se blaženi u svakoj (stoji svakom po rukopisu
XVIII ili XIX vijeka) radosti, koji se kon krila
Često krat nahode u gospođ i vila. N. Na)oš-
ković 2, 30. Ali ću skoro umrit, pridraga ma
vilo, ne budem ako prit tebi sad u krilo. M.
DrŽić 82. Drugoga je Jubovnika na radosti, na
razblude sva pokojna, sva vesela u raskošno
krilo uzela. I. Gundulić 53—54. Sred nebesa
bez prikora tvoj Junoni ti si u krilu (Jove). 68.
Ah, 8 kijeme se nijesi ^stala? tko ti bio nije sred
krila? 220. (Akilej u krilu razbludene kćerce
tvoje trati svoju snagu. G. Palmotić 1, 120.
Znaćeš, huda vilo, koga primaš u tve krilo i
s kijem si se zadubila. 1, 326. O božice moja
izbrana, razbludno je tvoje krilo. 2, 26. Svaki
se od nas uzda i nada sve (ubjene )ubi u krilu
spomen ivat. 2, 528. Ko vitez od razbluda Ber-
sabeji svoj u krilu. J. Ka vadi n 59»^. — Nu kad
nijesu taj mu dana, da snjet bude san veseli,
gdi u Aegovu krilu želi pokoj naći svoj Dijana.
I. Gundulić 182. Poja neba svoga, po kim zvi-
jezdam kolo izvodi, promijenit je došla (Dijana)
odi s po)em cvijetnim krila tvoga (Endimijona),
183. Božica sam nebo svoje osla, u krilo za doć
tebi. 184. U desnici ovoj jakoj ja ću s mačem
poletjeti, o Korevski, žlici opakoj u tvom krilu
dušu oteti. 468. Tim se od nas svaka spravi
vjereniku dragu i milu u žudjenom biti krilu.
G. Palmotić 1, 97. Prava 'e rados posred krila
vjereniku dragom biti. I. Dordić, uzd. 178.

d. s jednijem ili drug^em značenem kaŽe
se metaforički o čemu tjelesnom ili umnom što se
shvaća kao čefade lienskoj. Prospi rajsko cvijeće
iz krila, zoro draga, zoro mila! I. Gundulić 70.
Sve što iz krila obilnoga od naravi ploda izlazi
(vidi f). 6. Palmotić 1, 21. Jes ko našijeh vrhu
dila cijeni zvijezde da gospodo, da udosnoga nih
iz krila dobre izviru i zle zgode. 1, 133. (No6)
crna iz krila svud prosipa mrake side. 2, 327.
Provijonje u svo'e krilo već neg zomja sjetbu
jirima. J. Kavanin 539l>. — (isporedi c). Da moje
dni strajem bludnoati u krilu. N. Dimitrović 57.
Ki me pokoji u krilu Jubavi. I. Ivanišević 300.

e. sinus Abrahae, Abramovo krilo, u hi-
hličkom jeziku, također metaforički. radi značeika
vidi: Mist^ pribivajućim ke Bog stvori jošće xx
početku, jih jest sedam: 1. krajestvo nebesko;
2. raj zema|ski; 3. krilo Abrahamovo; 4. limb
otroči ; 5. purgatorij općinski; 6. pakal, 7. i ovi
svit. F. Glavinić, cvit. b^. Doli (u paklu) imaju
četiri mista razlučena: . . . Četvrto je naj posli,
gdi pribivahu duše ss. otaca čekajući odkup}enja,
i ovo se zvadijaše krilo Abramovo iliti limbo od
SS. otaca. F. Lastrić, test. 202h. JoŠ jedno pri-
bi val ište imade, nazvano krilo Abramovo, u ko-
jeno su duše svetih prije došastja Isukrstova
primlene bile, i ondi brez mučena odkupjene če-
kajući mirno uzdržane jesu ; koje je zatim Isukrst
sišavši k nima iz onoga mista izbavio. E. Pavić,
jezgra. 29. Treće misto pakla zovemo ono, koje
se imenuje krilo Abramovo iliti limbo svetih
otaca, gdi su svi sveti patrijarke i proroci, po-
čamši od Adama tja do doŠastja Isukrstova pri-
bivali čekajući odkupitefa svoga, ovo je ono
misto od koga Job govoraše: ,Tko će mi dati
da me u pako sakriješ?' (job. 14, 13) i ovo isto
misto ima se razumiti u koje je Isukrst snisao,
kad govorimo: ,Snido nad pakao', iliti u pakao.
B. Leaković, nauk. 68. — Ooo je po luc. 16, 22,
vidi: Sgodi se tada da umri prosjak (Lazar) i bi
ponesen po anjelih u krilo Abramovo. Bernardin
38—39. Krilo Abraaraovo, Anton Dalm., nov.
test. 113. I. Bandulavić 45l>. — (Duše) v krili
Abraam}i. Korizm. 2Ifi; Posadi ga v krila
Abraama. Transit. 102. U Abramovu vidih krilu
lijepu dušu jakno vilu. J. Kavaiiin 398h. Nut
Lazara Abramovu sada u krilu. 518a. Da je
Lazar prinešen u krilo Abrahamovo. M. A. Bo)-
ković, sabr. 73. Duše koje u krilu Abramovu
čekahu spasite^a. J. Matović 51.

f. u prenesenom smislu, utroba.

fi) uopće. On ki vikne zaliho vino nosi
V krili ogan. Transit. 83.

f}) češće materina utroba, materica. Ne-
tegnute djeve izbrane on u plodno side krilo.
Ćt. Palmotić 3>^. Višni duhom božanstvenijem
Ae (Marije) napuni čisto krilo. 3, 88h. Jesusovo
sveto tilo, koga djeva majka ima u prečisto svoje
krilo. J. Kavanin 458h. Objavi mi, lijepa vilo,
tko ti učini plodno krilo. A. Gledević 203^.
Kad bi Marija bila mai^e ponizna, onda bi mogao
tkogod reći da je ona čuvala svoje pričisto krilo
za jedno drugo veće ufaAo. A. Tomiković, gov.
41. — Metaforički. Grade, iz ^ tvoga ti ćeš krila
radat brzijeh sto gradova. G. Palmotić 1, 71.
Koje s. mati crkva iz svog krila porodene odrani.
F. Lastrić, svet. 9*.

g. u prenesenom smislu, unutrašnost ne*
čega što je prostrano (u krilu Čega može biti isto
Što: u čemu), n. p.:

a) svijeta. Riječ zamjerne ka pun dike
vas kolik je svijet stvorila, i Ijeposti sve kolike
ke su svijetu posred krila. G. Palmotić 3, 119*.

b) zemfe uopće. Pićna što god zem}a
s svoga krila rodi (vidi f). I. T. Mrnavić, ist
184. No dala mu zem)a hrane iz pitoma svoga
krila. G. Palmotić 2, 57. S prve rane dol' ne
pada majci u krilo bor visoki. A. yita|.ić, ostan.
28. Zemja ista plodi svoga spasite)a sebi u krilo.
J. Kavanin 367^. U matere naše zem)e krilu.
A. Kani/.lić, kam. 428. Jer iz majke zem^e krila
ne rine ga svaka sila. V. Došen 17l>.

c) mjesto uopće ili osobito.

CM,) uopće. Za to li te zem)a ova u
svoje krilo jes primila? (x. Palmotić 1, 254.
Lijepa ovega mjesta u krilu žene i capti svaka
dika. 2, 425. Gdi Hvalinsko leži more sred la-

Digitized by

Google

d. KBtLO, 2y g, c) aa).

647

KltlLoVA

klopna svoga krila. 8, 4SK Što ću od rijeke
rijeti Nila ki gre tako iz daleće, daje trud od-
krit, koga iz krila, iz koga li vira istječe? 8,
112a.

bbj osobito mjesto, đriava (i rodno
mjesto, ota^hina), Gre6ije mudre iz krila doć
naj bo)e vitezove po vrijednoga 6ini Akila. ć^.
Palmotić 1, 174. Svijetla Greftijo, u tvoje krilo
primaš nas milo. 1, 246. Tako Frijija njekih
stina svoga iz krila množ odkriva. A. Vitafić,
ostan. 142. Što sam se a i&ezinom (otačbine)
krilu odgoiio. M. A, Re}ković, sat. AS*.

d) grada, varoši. Gdi Aspalata blago
leži u Sodome strene krilu. 6. Palmotić 3, 51^.
Kako u krilu grada Pešte tako i grada Budima.
Zbornik zak. 1870. 157. ~ U ovijem primjerima
moie biti metaforiČki smisao kao kod d : Er (Tre-
bii^e) u svomu brani krilu stoje bojnom bijeAu
trijebi. 6. Palmotić 1, 18. Sedam lijepijeh ma-
nastira grad u svomu krilu gleda. 1. 99. osobito
u ovaki)em primjerima: Plemenita robii^ice (go-
vori ostrvu Kreti)t sad pozna vaš, kd boravit slaje
bijaše na djevice bneške krilo nog^ se javit tvrda
srca Bnslomanu. J. Kavai&in 292 '. I ako opet
meni (Dubrovniku) u krilu moje puke vidjeh
mrijeti. P. Kanavelić, dubrovnik. 8.

e) zgrade, kuće. — U jedinom primjeru
o sidovima tamnice: (govori Krunoslava tamnici
u kojoj je gatvoren Korevski) O kamenje svijem
čestito, miri srećni i blaženi sred kijeb sunce
sja skrovito, s kijem dan svanut može meni, ah !
da mi je že)noj moći, pticom bih se satvorila,
za u brzo leteć doći sred vašega mrazna krila.

1. Gundulić 852.

f) lađe. Tijem se na plav uklonimo i
u krilu se i&e branimo. G. Palmotić 1, 59. Evo
sreće (s) svojom plavi ku milostan Bog posila,
da iz robstva tebe izbavi, ulezimo sred Ae krila.

2, 441.

g) kamenice. Bas tvori te, o biserne ka-
menice, vaše krilo, za uaresit lice milo. G. Pal-
motić 1, 188.

h) spile, ponora. U smrdeću podoh
špilu, u tmastomu koje krilu sumporana voda
teče. G. Palmotić 1, 45. Jeli gdjegod ponor
jazni da me skrije posred krila? 2, 34.

i) rijeke, mora. Vodo koja moje milo
dobro ugrabi, da daj vrati Aegovo mi mrtvo tilo,
da ga budem ukopati, nije pravedno, jaoh! da
leži u tvom krilu moj {ubjeni. Ćt. Palmotić 1,
359. Na rajskomu tomu dilu zlatom sinu Jordan
rika, i sta po i&e svemu krilu čudna slava i ve-
lika. 8, 126b. U liu (košaricu) postavivši di-
tešce, metnu ga u krilo potoka tekuća Nila. A.
Tomiković, gov. 82. — Zabave su naše općene . . .
u morsko metat krilo . . . vrŠe uresne, mreže
okaste nijemom^ jatu. I. Gundulić 86. Drivo
tvoje u krilo sfe zavi more. M. Gazarović 25.
Jur u krilo siAa mora, blijedo sunce pristupaše.
6. Palmotić 8, 193*.

k) dubrave. Nam, dubravo (metaforiČki:
Dubrovnice) lijepa i mila, obično je tve vladaiie,
sred mirnoga tvoga krila ugodno je tvoje staiie.
6. Palmotić 1, 110.

1) drveta. Da se bez vas (iena) kako
prisad dubu iz krila čovjek bude poroditi. 6.
Palmotić 1, 826.

h. prema gremium, upotreh}avaju pisci
riječi: krilo crkve (kršćanske, katoličke) ili vjere
u metaforičkom gnačei^u kao kod g. kod toga se
moie misliti i na značeiie kod k. Ti si v krili
sv. matere crikve. Transit. 81. U krilu svete
crkve. I. Ančić, svit. 202. Koga te činio roditi
u krilu 8. crkve. J. Banovac, prip. 59. Ne živu

u krilu svete crkve. J. Pilipović 1, 12b. Koji
nas prinese u krilo s. crkve. F. Lastrić, test.
204*. Koji se nahodimo u krilu s. crkve. 272*.
iSrezino (crkve) spasonosno krilo. A. Kanižlić,
kam. VII. Da ovi pri}ubodnik nebi bio izbačen
iz krila crkve. 101. Ako li tko priđe u krilo
svete crkve. 229. Povratio se je u krilo svete
crkve. 426. Jeda li ćemo sumniti staviti se u
krilo crkve? 906. Koji su u krilu svete majke
crkve. Ant. Kadčić 32. Koji ne stoje u krilu
svete crkve. L. Vladmirović 83. Crkva i&i ima
i drži za krivo vir nike i iz svoga krila tira i iz-
bacuje. I. Velikanović, uput. 1» 373. Crkva uz-
držuje i dobre i zle u krilu svomu. J. Matović
86. (Nevimici) koje privede u krilo sv. crkve.
L J. P. Lučić, izk. 7. — Vjere u krilu porodi
se krajska Amazona i Jordana. J. Kavai^in 210*.
i. kod mnoštva čeftuU, naroda u krilu, u
krilo snaći od prilike što i prijedlog medu. moSe
se misliti i na snaćei^e kod k. Oni su vo}eli u
krilu svome trpjeti one koji su im Krista ras-
peli. G. Zelić 557.

k. metaforićki kao utočište, isporedi 1, f,
h) hh), s raslikom da se ovdje misli od prilike
na majčino krilo. Dodosmo k vašemu čestitomu
krilu. Mon. croat. 240. (1540). Primi me u krilo
svoje. Zborn. 179*. Imam ki^ižic svetih ne malo
za osobiti lik i utoke krilo. A. Georgiceo, nasl.
828. Primi sve u sveto krilo svoje. I. T. Mr-
navić, nauk. 1702. 80. (Dubrovnik) prima i sada
nevojnike u svoje krilo. G. Palmotić 2, 5. Neka
pomoć meni priđe iz krila od tebe majke. M.
Jerković 49. Carigrađani sudiše da su im niovi
duhovni sinovi iz krila oteti. A. Kanižlić, kam.
167. Na viteza kad tko viče, krajeva se krila
tiče. V. Došen 124^. Uteći se u krilo svete
majke crkve. M. Dobretić 90.

KBILOGOŠTA, /. n^esno ime. — xiv vijeka.
On ude Krilogošta. Svetostef. hris. 19.

KBIL6nOG, adi' t^ kojega su krila na nogama,
kao u boga Merkurija u grčkoj ('Eg/urjg) i u
rimskoj mitologiji; pa i metaforiČki, o čefadetu
i 0 šivotiM (n. p. o konu) što vrlo brzo trči. —
U Belinu rječniku: ,chi ha il piede alato o ve-
loce' ,alipes* 571^; ,chi ha Tali alli piedi^ ,alipes'
563*; u Đjelostjenčevu: krilonog, koji kakti le-
tajuć bodi ,alipes^; u Voltigijinu: ,alipeđe' ,flugel-
fiissig'; u SttUićevu: ,alipes, pennipes'. .

KBIL6nOŠKA, /. krilonogo žensko čefade (a
i iivinČe). — Samo u Stulićevu rječniku: krilo-
nožka uz krilonog.

KBIL6nOŽAC, kril^noSca, m. krilonog čovjek
(a i krilonogo muško živinče). — Samo u Štuli-
ćevu rječniku us krilonog.

KRIL6nOŽAN, kril6nožna. adj. vidi krilonog.
— U SttUićevu rječniku uz krilonog.

KRIlOI^A, m. krilast vo, — U Vukovu rječ-
niku: ,ein ochs der am bauche weiss ist (als
h&tte er ein vortuch)' ,bovis nomen'.

KRILOŠ, m. vidi kriloša. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

KBIloŠA, /. krilasta svii^a. — U Vukovu
rječniku: ,ein am bauche woisses schwein^ ,8us
alba circa alvum'.

KRILOTA, m. vidi krilcima. F. Kurelac, dom.
živ. 61.

KRiLOV, adj. koji pripada Krilu (vidi Krile).
Burović ga ugleda iz kule Mara Krilova. Nar.
pjes. bog. 164.

KRILOVA, /. ime kravi. — isporedi kriloAa.
F. Kurelac, dom. živ. 24. u Bosni. D. Hire.

Digitized by

Google

kbilovan

548

KBIMB^

KRILOVAN, krilovna, adj koji pripada krilu
(u vojske). — Načiikeno u M^e vrijeme. Predala
krilovnomu zapovjedniku (.fliegel-kommandant*)
oružništva. Zbornik zak. 2, 6il.

KKILOVAl^E, n. djelo kojijem se kriluje. —
U Belinu rječniku: (sa starijim oblikom) krilo-
vanje ,accarezzamento' ,blandimentain' 11^.

KKIL6VATI, krilujem, impf. vafa da uprav
znači što i kriliti, ali u Belinu i u Stulićevu
rječniku ima drugo znaČene (koje bi sonknko po-
stalo od onoga): gladiti^ milovati. — Jedini je
sačuvani primjer uzet u pisca Gundulića^ i to
kako ga navodi DelMella u rječniku, a ja ga
nemam među primjerima, to je : Pokli rajska tva
ljepota kriluje me dvoma i blag^a. jeli ovdje zna-
Čene kao što je sprijeda zabiježeno (po Belinu
rječniku) ili je kao kod krili ti, 2, a, b) teško je
razabrati. — U Belinu rječniku: ,accarezzare*
,blandior' llb s Gundulićeoijem primjerom ; u
Voltigijinu: v. kriliti; u Stulićeou: ,\}\a.Ti^\TV. —
U Belinu rječniku ima i sa se: krilovati ae
.accarezzarsi l'un Paltro' ,inter se blandiri' 11^
u recipročnom značei^u.

KBILOVIST, adj. vidi krilovit i krilat. — Na
jednom mjestu xviii vijeka gdje je umetnuto s
samo radi slika. Simbuo sveti slavna grada
jedan lav je krilovisti ki s nebeskim ^or se
sklada, dan svo'em' Marku vandelisti. J. Ka-
vaAin 280b.

KBIL6vIT, a(Hj. vidi krilat. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Gorji zmaj prokivni vrh svijeh
aždaj kriloviti(%^. J. KavaAin 45b. Aždaj kri-
loviti za štit bojni slično klada. 282l>. S moga
vodca krilovita (anđela) na zavod nom prvom
vrhu pridoh. 467*.

KRIL6zLATAN, kril6zlatna, adj koji je zlatan
po krilima, isporedi zlato kril. — Samo u Stuli-
ćevu rječniku: ,alis inauritatis'.

KKILSTVO, n. u Stulićevu rječniku: v. krU-
nost. — nepouzdano.

KRIlUŠA, /. ime krilastoj domaćoj život ini.

a. ime svini. F. Kurelac, dom. živ. 41. —
isporedi kriloša.

b. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ. 38.
KRILTJT, m. (?) vidi krejut. — U rukopisu

pisanome u crkvenom jeziku ćirilicom, te moše
biti da treba čitati \ mj. 1. Kriluti grypbsovi.
Aleks. novak. 7. Sb aspidovemi kriluti. 21.

KRILUTIĆ, m. onaj što je krilat (anđeo), ispo-
redi krilut. — U narodnoj molitvi našega vre-
mena u imotskoj krajini. Proletio tić leutić:
ono nije tić leutić, već anđeo krilutić. A. Ostojić.

KRHiAČICA, / sukna (?). — U pjesmi xviii
vijeka (1780) ugarskijeh Hrvata. Svilna kri|a-
čica. Jačke. 260.

KRHiAKUŠA, /. ime kokoši. F. Kurelac, dom.
živ. 53. — isporedi krilast.

KRILANSKI, m. prezime. — U naše vrijeme.
Živko kri}anski. Rat. 142.

KRI^iAVICA, /. ikekakav izatkani nakit. — U
naše vrijeme. Kri|avica ,textil ornamenti u Stoj-
dragi. F. Hefele.

KRILCE, n. vidi krioco. — U naše vrijeme u
Istri. Ona (djevojka) stisne kri|ca i majki spo-
bigue. Nar. pjes. istr. 2, 4.

KRILEI^E, n. djelo kojijem što krili ili se
krili. i. Bogdanović.

KRHiEVA, /. vidi u Danicićevu rječniku :
Krijeva, selo kod Novoga Brda, dade ga despot

Stefan 1411 Hilandaru. M(on. serb). 570. ima i
sada. Hahn, reise. 168. — isporedi Krijevo.

KRUjEVO, n. mtjesno ime prije naiega vre-
mena. S. Novaković, pom. 136. — isporedi Kri-
jeva.

KR{^iO, m. vidi 1. krilo. F. Kurelac, dom. živ.
163.

KRIM, m. mjesno ime, vidi Krm. — U jednoga
pisca našega vremena. Zavojevače Krima. S.
Milutinović u Pjev. crn. 93«^. i u Šulekovu rječ-
niku: (,Krim').

KRIMA, /. vidi Krimea. — U jednoga pisca
XVIII vijeka ima gen. sing. Krime, ali 8 toga .Uo
na drugom mjestu u istoj knizi ima ace. sing.
Krimeu, može biti da i ovdje treba čitati Krimee.
Moći u uzdi držati Tatare od Krime. A. Tomi-
ković, živ. 69.

KRIMEA. /. vidi Krim * Krm. — isporedi
Krima. — U jednoga pisca xviii vijeka. Moći
osvojiti Krimeu pricineni poluotok na crnomu
moru. A. Tomiković, Živ. 39.

KRIME.J.\, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu-
paniji m*>dr a ško- riječkoj. Razdije). 57.

KRIMEZ, m. vidi grimiz. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Gdje na krimez svion se kolo vidi
od zvijerja grad bisorni. J. Kavadin 36b.

KRIMEZATI, krimezam, impf. mastiti grimiz-
nom bojom, vidi krimez. — U istoga pisca xviii
vijeka u kojega ima i krimez. Ludmila k nebu
zvana, tu ide krvju krimezana. J. Kavai^in 302*.

KRIMIĆE, adv. vidi krijimice, od čega se raz-
likuje akcentom. — U Vukova rječniku: vide
krišom, kridimice s dodatkom da se govori u
Cetinu.

KRIMINAL, m. kazneni sud. — Po talijanskom
jeziku (criminale). — U spomeniku xv vijeka. 1
zato da ne more imat pravda, kriminal, ni civil,
svoga mosta. Statut kast. (1490). 204.

KRIMINALAN, krimin&lna, adj. koji pripada
kaznemnn sudu, kazneni. — Po nem. criminal u
pisaca našega vremena. Oni su presuđivali sve
civilne raspre po svojim običajima (a za krimi-
nalne sudili su providuri). Vuk, kovft. 87. Dakle
su na sud kra|ev ili carev išli Dubrovčani za
velike kriminalne stvari. Đ. Daničić, maj kov.
261. U drugom slučaja kao da kriminalno pravo
u opStinama nije glodalo koga je reda onaj kome
se činilo krivo. 312.

KRIMIz, m vidi grimiz. — Od xviii vijeka.
Pod bogatim odjećami od crjena sja krimiza. I.
Gundulić 397 (u nekijem rukopisima xviii vijeka).
Zub vremenski krimiz hara. J. KavaAin 136*.
On se odijevo bisom i krimizom. A. Kalić 98.

KRIMIzAN, krlmizna, adj. vidi grimizan. —
isporedi krimiz. — xviii vijeka. Oklopja se zlatna
odzgora pod krimiznim plastom rese. I. Gun-
dulić 442 (u rukopisu xviii vijeka).

KRIMIŽ, m. vidi grimiz. — Na dva tt^esta
XVI i XVIII vijeka. Tuj krimiz iz vode vadi se
cr|eni, kimno se gospode odića crveni. H. Lučić
264. Kl, da papu ni udušio tapa} još bi u kri-
miz služio. J. Kavaiiin 132b.

KRIMOVICE. /. pl. ime selu u Dalmaciji u
kotaru kotorskom. Repert. dalm. 1872. 10.

KRIMSKI, adj. koji pripada Krimu. Drozi
kra)i glasoviti Bugarije izabrani, ini i krimski,
u dobiti kih predobe Tatar-kani. J. Kavadin
259^. Pjemont je mogao za krimskoga rata a
pomoć opremiti dvanest hi}ada vojske. M. Pa-
vlinović, razg. 16.

Digitized by

Google

1. KEm

549

KEUhČANm

1. KBIN, m. ikeki cvijet, vidi }i{an, lijer, bo-
gorodičino cvijeće (kod bogorodićin, c) da)), grč.
xqCvoi'. — Akc. se ne mijena, — Riječ je stara,
isporedi stslov. krirn*, rus. icpHu'k. — lemeđu
rječnika u Stuličevu (v. lijer s dodatkom da je
uzeto iz bukvara) i u Vukovu : [Lilium canđidum
L.] vide bogorodičino cvijeće s dodatkom da se
govori u vojvodstvu po varošima. Macedonija
cvate kako i krin moju zema^skim carstvom.
Aleks. jag. star. 3, 318. Krin po}9kL J. Bajić,
pouć. 2, 18. Vidim, majko, krina bijeloga. Nar.
pjes. petr. 2, 186. Ona je bila kao krin u poju,
koji ne seje i ne radi. Srp. zora, god. 1, sv. 2,
str. 38. — I na grbovima ^ki znak ili slika što
je malo nalik na onaj cvijet. Na kome su (pe-
čatu) bili grbovi Srbije i Trivalije, koji su na
srijedi svezani jedan za drugi i između i&ih raste
krin. Vuk, prav. sov. 2.

2. KBIN, m. ime muško. — xiii vijeka. Župan
Krin. Mon. croat. 11. (1275 prepis. 1546).

1. KBIN A, /. nekakva mjera za žito ; i^iekakvn
čaša. — Osnova je praslavenska, isporedi stslov.
krin-b, krina ,modiusS okrin-b ,pelvis', strus.
krini> ,arca^ rus. (dem.) KpniiK;i, kphhohk;i, KpH-
HMna, ihekukav sud, češ. okHn, drijena zdjela, pof.
krzynow, drvena zdjela. — Postane osnove nije
poznato; MikloŠič isporeduje lat. scrinium (vidi
skriika, • naj zadiM primjer kod krinica). — U
našemu se jeziku nalazi samo do xv vijeka (ali
vidi krinca, krinčica, krinica), a između rječnika
u Daničićevu : ,demen8um (framentum)', srl. ,ra-
tio'; ,poculi species^

a. kao (velika) mjera za Uto. u svijem pri-
mjerima s pridjevom prSvodbna, te znači što se
davalo caru (ili vojsci?) kao hrana (nemu, dvo-
ranima ili konma?) kad je putovao kroz koje
mjesto, isporedi i pozob. I metohija pandokra-
torova da ne dava pozobaa razvd krinu pre-
vođenu. Deč. hris. 61. O pozobe da davaju
jednu krinu prevodnu. Glasnik. 27, 294. (1347).
Da daje selo (kad car putuje. DaniČić) krinu
prevodbnu jednu a u krind 24 kbbli carevi.
Glasnik. 15, 307. (1348?).

b. 1^€kakva čaša s poklopcem, bila je okovana
u srebro ili u zlato, ali se ne zna oda šta je
građena. Kupa krina cokovana, poklopacb Aoj
razbbijenb. Spom. sr. 2, 102. (1441). — U ova
dva primjera n^. krina ima krbja i krija, ali je
po svoj prilici to pisarskom griješkom (drugi je
prepisan iz prvoga) : Krbja kupa i 3 lažice loko-
vane. Spom. sr. 2, 100. (1441). Krija kupa i tri
lažice co kovane. Mon. serb. 408. (1441).

2. KBINA, /. mjesno ime, vidi u DaniČičevu
rječniku: neki grad blizu Skadra: ,carb primi
Drivosb i Krinu* 1479. (OkAz. pam. saf.) 82.
GOasnik). 10, 275.

KBInAC, krinca, m. dem. 1. krin. — U naše
vrijeme. Kano krinac pred tihim vjetarcem. Bos.
vila. 1892. 77.

KBIN AK, Krinka, m. ime zaseoku u Bosni u
okrugu Doiie Tuzle. Statist, bosn. 85.

KBINCA, /. dem. 1. krina, uprav znači ze-
mfani sud kao plitka čaša, ili dubok ali ne širok
tai^ur, vidi krinčica. — Akc. se mijei/ia u gen.
pl. krin&c&. — Od xvi vijeka (čini mi se da sam
još čuo ovu riječ u Dubrovniku), a između rječ-
nika u Mikafinu (krinca, krinčica, zdjelica ,scu-
tella i kod zdjela), u Behnu (,scodella o scu-
della, vaso noto' ,8cutula' 655^>), u Voltigijinu
(,scodella' ,scbale'), u Stuličevu (scutella'). DuSe
vade lasno mogu pokoj steći jednom krincom
yraće kafie. N. Na)eškovio 1, 161. Ki iskuša

dvije krince kupusa s lardom. A. Sasin 102.
Za malo kruha i za krincu leće. Đ. Bašić 39.

KBINČAB, m. čovjek koji po svojem zanatu
gradi krince. — U Stuličevu rječniku: »figulus*.

— nepouzdano.

KBiNČICA, /. dem. krinca. u naŠe vrijeme u
Dubrovniku onakovi zemlani sud iz kojega se
srče juha, čc^j, kava s mlijekom itd. P. Budmani.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mika-
finu kod krinca i napose (sa značenem koje se
drugdje ne potvrđuje): krinčica, jestojska ,pul-
mentum, pulmentarium, pulmentarius cibus, puls';
u Belinu (,scodella o scudella, vaso noto' ,.scU'
tula' 6o5l>), u Voltigijinu (,8codellina' ,sch&lchen'),
u Stuličevu (,parva scutella^, u Vukovu (,eine
kleine schale' ,scutella' s dodatkom da se govori
u Dubrovniku). Pokupi oni smrdeći gnoj u
jednu krinčicu. B. Kašić, per. 76. Mogao bi
uzeti krinčicu amida. zrc. 123. Iz ovi j eh suda
priprostijeh, iz ovijeh krinčica istijeh Jezusa pi-
taše Marija. B. Zuzeri 340. KrinČicom moro
mjeri. (Z). Poslov. daniČ.

KBINČIČAB, m. u Stuličevu rječniku uz krin-
čar. — nepouzdano.

KBINGA, /. tf^esno ime u Istri, lat. Goriticum,
tal. Ck)rridico (Schem. terg. 1876. 38). — Od xiii
vijeka. Idoše v Kringu . . . ,Župane s Kringi !*
Mon. croat. 25. (1275 prepis. 1546).

KBINICA, /. dem. 1. krina. Čunak, činija, ze-
mfana zdjela. — U Dubrovniku xvi i xvii vijeka.
Jedan od dvanadesete ki ukvasi ruka sa mnom
u krinicu, on me izdaje. N. Baiiina 961>. mare.
14, 20. A oni daSe ^emu kus ribe pečene i kri-
nicu meda. 126*^. luc. 24, 42. Popiju i izjedu
prateži triš veće, vadeć iz krinica šakami što
more. N. Dimitrović 101. Jednijem ustmi jedna
krinica. (Đ). Krinica izjedena, družba svršena.
(Đ). Tko krinicu tuđu čeka, studenu je izpapa.
(D). Poslov. danič. — U ovom primjeru znaČi što
i skrina: (Anđeo) privede ga k velikoj polaČi
prilijepoj u kojoj bješe jedna krinica s velicijem
množastvom zlata i srebra. Zbom. 2^ (Naj prvo
ga anđeo povede u jednu veliku kuću đe bješe
jedno veliko mnoštvo pineza u jednoj skriAi. K.
Magarović 58).

KBINKA, /. vidi obrazina, krabanosica, kra-
hu }a; drugo je ču vida, krabonos (vidi). — Ne-
poznata postai^a: od kriti? — U Bjelostjenčevu
rječniku: v. larva, pa iz liega u 8tuli6svu: v.
krabanosica. — Po nima i u pisaca našega vre-
mena. To je isto, pod krinkom ustavne većine
(metaforički). M. Pavlinović, razg. 73.

KBINOV, adj. koji pripada krinu (vidi 1. krin).
Krinovb korenb cobesi po vdt\ju na vsako drSvo.
Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 105. Krinovb •
korenb rastlbci i smSsi sb a>cta>mb i mazi glavu.
110. A ispod svake kan^ (stoji) po jedan krinov
cvet. M. Đ. Milićević, škol. 9a

KBIfilCA, /. ime selu u Crnoj Gori, vidi Kri-
Aice. — U naše vrijeme. Od Crnice do sela Kri-
Aice. Ogled. sr. 174.

KBINICE, /. pl mjesno ime. — U naše vri-
jeme, a između rječnika u Vukovu: mjesto ka-
menito u nahiji riječkoj (u Crnoj Oori). Da do-
vedem preo SiAca Turke, preo SiAca i preo Kri-
Aicah. Pjev. crn. 174». Preko SiAca i preko
Krii^icah. Ogled. sr. 83. Srbi u skadarskoj kra-
jini u Krinicama i Seocima. Magaz. 1868. 68.

KBIliriČANIN, m. čovjek iz Kriiiica. — Mno-
Hna: Kriničani. — U naše vrijeme. Koji su sa
Seočanima i Krii^iČanima vazda kao jedna kuća

Digitized by

Google

KRII^IČANIN

550

KBIPE^

bili. Magaz. 1868. 71. Dok Turci na Kriiliičane
udare. 72.

KBH^ČKI, ađj. koji pripada Krii^icama. —
U naše vrijeme. U krini6ke (jamačno treba či-
tati kriAičke) šume i klisure. Pjev. crn, 14^».
Nakrcaju se na Podvrat u kriiiićkoj luci. Magaz.
1868. 75.

KBl6CE, n. dem. krilo. — Akc. M mijei^ u
gen. pl. krilic&. — Postaje od osnove kril riječi
krilo nastavkom bce: uprav krilce, ali se u štO'
kavaca obično -1- mijei^ u o, jer je na kraju
sloga. — Od xvi vijeka (več s Mikom krioce u
Štokavaca), a između rječnika u Mikafinu (krilce,
malo krilo ,axilla'), u Belinu (krilce, krioce ,ala
piccola, aletta' ,alula' 57&), u Bjelostjenčevu (vidi
kod a, b) i c))y u Stuličevu (krilce ,pinnula, parva
ala, axilla*; krioce, v. krilce), u Vukovu (krioce).

a. vidi 2. krilo, 1.

a) u pravom smislu, u životina što lete.
Moma slavja zaklinala: ,Bor ti krioca ne oblomi!'
S. MenČetić— ćr. Đržić 511. Ptica kriooem se
poklopi. M. Vetranić 1, 92. Pak krioci pleštući
(ptica feniČe) živ plamen gorući učini da plane.
1, 404. Sunce krioca mu (orlu) ne pali. 2, 277.
Poro bih ti po pero od krioca ulamao. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 49. Tužna j' (grlica) glavicu sklo-
nula, bele je krilca pušćala. Nar. pjos. istr. 2, 48.
Da bi ta tičica krilce polomila. 2, 69. ,Bi li ovo
krilce pileće, rano, ogloda?' reČe majka svome
bonom djetetu. J. Bogdanović. K6 sokolić da
poleta na kriocu bijelu. Osvetu. 3, 7. — Svaka
(pčela) krilce na put neznan diže. J. S. Rejković
203. Opali lepirici krioca na plam. S. ^^ubiSa,
prip. 202. Kad lepirn petnaesti dan izniknu
krioca, izleti. 243. — Metaforički. Ni danioa
pomolila krilca. Pjev. crn. 143*.

b) u ribe, vidi 2. krilo, 1, a, a) cc). U
Mikafifiu rječniku: krilca od ribe ,pinnae*, ♦ u
Bjelostjenčevu: krilca ribja ,pinnae^

c) skutiči, skuei, vidi 2. krilo, 1, c, b). —
Igmedu rječnika u Bjelostjenčevu (krilca divo-
jaĆka ali ženska ,custula, perizonium, praecinc-
torium*). Onda zdvigne Mare krilca do kolena.
Jaćke. 177.

€l) vidi 2. krilo, 1, f, b) aa). Mnoge grjeS-
nike prijazan taj tvoja kriocem okrili. M. Ve-
tranić 1, 396. Čini sabor, kupi svote oce, primi
Grke pod tvoje krioce. And. Kaćić, razg. 162^.

b. vidi 2. krilo, 2, a. Padni na krilce Aoj.
P. Zoranić 14». U krilcu k Ae mrtav leći. M.
Gazarović 88. To izusti, dušica izpusti na kri-
ocu svoje zaručnice. And. Kačić, razg. 332l>. Al'
je zmija prva ugrabila i dofila je u krioce majci.
Nar. pjes. vuk. 2, 62. Panuo joj glavom na kri-
oce. 2, 279. A rasla si na kriocu mome. 2, 807.
Pa mu uze na krioce glavu. 3, 510. Pa se
Drašku savi u krioce. 4, 62. U kriocu zmiju
othraniti. Nar. pjes. petr. 2, 271. Ostavi mu
knigu na kriocu. 2, 274. Si mi čuda, Mare, tih
rožu nabrala? Puno krilce, majko, i puna ne-
darca. Nar. pjes. istr. 2, 89. tjze Hanku sebi
na krioce. Nar. pjes. hdrm. 1, 106. Mojoj dragoj
na krilce. Nar. pjes. mikul. 146.

KBIOM, adv. u Stuličevu rječniku : v. kradom
s dodatkom da je uzeto iz brevijara. — nije dosta
pouzdano. — vidi kriomice.

KBIOMA. adv. kriomice. — U pisaca našega
vremena. — Ne znam jeli dosta pouzdano. Za-
braAuje se krioma razvoziti, prodavati sol. Zbor-
nik zak. god. 1853. 783.

KRIOMČAR, kriomčAra, m. krijumčar. — vidi
krijumčari ti. — U pisaca nečega vremena. Kri-
omčar ,8chleichh&ndler*. Jur. pol. terminol. 447.

Kriomčar ,scbwaner^ 455. Ako se kriomčar
tvorno opire, da se razoruža. Zbornik sak. 1853.
854. Čovjek koji je potku p)iv i kriomčar ne
može biti saprisežen za po)ara. 1863. 40.

KBIOMČAeeiJe, n. djelo kcjijem se kriom-
čari. KriomčareAe ,schleichhandeV. Jur. pol.
terminol. 447. KriomčareAe ,8chw&r^ung'> 455.
Ako se duhan bez ispuneAa uvjeta uvaža, to je
kriomčareAe. Zbornik zak. 2, 53. Da poslovođe
nikakovih kriomčareAa na uStrb poštanskih za-
voda ne počine. Zbirka zak. 1873. 37.

KRIOMČArITI, kri6mčArrm, impf. vidi kri-
jumčariti. Kriomčariti ,den schleichhandel trei-
ben*. Jur. pol. terminol. 447. Kriomčariti ,schwar-
zen, schleichhandel treiben^ 455. Kako se ima
kazniti koji pokuša kriomčariti. Zbornik sak.
2, 54.

KRIČMČARSKi, o^;. koji pripada kriomča-
rima (i kriomčarenu), — U pisaca našega vremena.
Kriomčarska roba ,8chleiohwaare^ Jur. pol. ter-
minol. 447. Kriomčarsko društvo ,schleichhandel-
gesellschaft'. 447. Kriomčarska četa ,schwarzer-
bande'. 455.

KRIOMČArSTVO, n. vidi kriomčarene. — U
pisaca n^išega vremena. S drugimi prekršaji do-
hodarskimi, n. p. kriomčarstvom. Zbornik zak.
1, 157. PrepriječeAe i kažiieilie kriomčarstva.
1853. 889.

KRIOMICE, adv, vidi krišom. — Nastavak je
ioe kao u mnogijeh adveraba; a osnova je bez
8um^ od korijena glagola kriti, nego je teško
rcuabrati kako joj je postao oblik kriom (u Stuli-
čevu rječniku ima i riječ kriom, alt n\je dosta
pouzdana), mogao bi biti instr. od nom krij ili
krija kojemu nsma potvrde, i tad bi trebalo pi-
sati krijom i krijomioe. ja pišem bez j, jer mi se
Čini da bi moglo postati od knlmice (od part,
praet. act. glagola kriti). — Od xviii vijeka.
Sagrišio je Izrael uzim)ući kriomice od odore
grada Jerika što je naj lipše vidio. And. Kačić,
kor. 109. Ovo samo kriomice mećem. L. Vlad-
mirović 7. Muči Maksim, muči i djevojka, kri-
omice na Au pogleduje. Hrv. nar. pjes. 1, 350.
Što je ona kriomice . . . s i^egovim kumom sa-
stajala se. Nar. prip. bos. 1, 87. Da se s i&im
kriomice vjenča. S. ^ubifia, prič. 46. Uzimati kri-
omice (iz svoje kuče krasti). V. Bogišić, zbom.
620. Kriomice, krišom. M. Pavlinović. ,Ode
nekud kriomice, niko i ne vide kada^ ,Lijepo
sam morala kriomice od i^ega dati joj^ J. Bog-
danović.

KRIONICA, f. vala da je isto što (mrtvački)
pokrov, -- U jednom primjeru našega vremena
gdje je u mnoŠini. Oni ga metnu u grob i kri-
onicama pokriju. Vuk (?), Živ. 188.

KrIpa, /. v<Ha da je postalo od ikem. krippe,
jasli, kopaika.

8. Miokva kočija, isporedi kripica. — 17
nc^e vrijeme u Istri. Kripa ,ourrua genus*. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. ifbg. 19.

b. ime pletenom košu u čem se kukuruz iz
po}a vozi. U Prigorju. F. Hefele.

c. u ovom primjeru xvii vijeka: Koii pro-
vija kripu (,krippu*) pšenice. M. Radnić 144l>.
jamačno treba čitati hrpu, jer malo redaka više
stoji u istom smislu hrpi (,hrippiO.

KRIpaI^E, n. vidi škripale. — O jednom
primjeru xvii vijeka (kripanje) u kojemu je ja-
mačno štamparskom griješkom otpalo &. Onde će
biti plač i kripanje zubi. L AnČić, ogl. 187.

KRIPE^i, m. neka bifka, vidi gripe}. Kripel,

Digitized by

Google

ebipe:^

551

KKISTALOVAI*E

Spiraea filipendula L. (Sladović), v. Griže|, Gripe|.
B. Šulek, im. 173.

KEIPICA, /. vidi gripica. — U naie vrijeme
u Lici. J. Bogđanović. — MoŠe hiti dem. kripa, a.

KEIPOVO, n. i^gdašfie ime selu u Hercego-
vini što se sad zove Amzići. Schem. herceg.
1873. 96.

KBIPOVAC, kripovca, m. ime izvoru u Her-
cegovini. Schem. herceg. 1873. 17.

KRIPTA, /. crypta (xQvn%rj^y podzemna soba,
sad se ovako zove u krSčanskijem crkvama pod'
zemna crkvica što je pod glavnijem otarom. Kri-
jući se po rimskijeh kriptah. B. Kašić, per. 116.

1. KRIS, m. predrto žito Sto se kuha u jusi
ili u vodi (vidi bungur). — U Vukovu rječniku:
,đer gries< ,glarea frumenti' s dodatk(m da se
govori u vojvodstvu. — Od liemaČke riječi.

2. KRIS, m. KgoTaoi, Croesus, ime muško. —
Po sadašikem izgovoru grčkome. I samb na li-
đoiibskoga cara na Krisa pojde. Aleks. nov. 76.
Kris car liđonski. Aleks. jag. star. 3, 320.

KRISA, m. ime mtiško. — U komediji dubro-
vačkoj XVI vijeka. Pedant Krisa. M. Držić 157.

KRISANIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Petr
Krisanić. Mon. croat. 135. (1488).

KRISUARAH, krisijarha, m. vidi klisijarah.

— Može biti da -r- stoji mj, 1 pisarskom griješ-
kom. Krisijarhb. Sava, tip. stad. glasn. 40, 159.

KRISMA, /. vidi krizma (sakramenat i mast).
-— Od XVII vijeka, a između rječnika u Volti^i-
jinu (jcresima' ,firmung^). Posli s. otao papa
Kajo svetom krismom Aih pokrijepi. B. KaSić,
per. 110. Od sakramenta krisme iiiti potvrđena.
J. Matović 177. Kada se pomažuje od biskupa
svetom krismom. 177. Pomazai^e svetom kris-
mom. I. Velikanović, uput. 3, 34. Umo6ivši
palac u svetu krismu. 3, 39.

KRISMAl^E, n. č^jelo kojijem se krisma. Od
sakramenta potvrdei^a, to jest krismai^a. 3, 33.

KRISMATI, krism&m, impf. vidi kiizmati. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Voltigijinu
(,cresimare* ,mit 5hle bey der firmung salben^).

— U svijem je primjerima sa se, pasivno, a u
jednome s oblikom pasivnijem. Osven kad se
krisma. B. Kašić, rit. 41. Od ovijeh koji se
krismaju. J. Matović 178. Kada se krismaju
sakramentom potvrdeiiia. 181. — Milost koja se
daje krismatijema. 180.

KRI8NUTI, krisnem, pf. poskočiti, skočiti. —
isporedi klisnuti. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Stuličevu (v. klisati s dodatkom da
se nalazi u pisca Barakovića). Krisnu' bih od
straha. Đ. Baraković, vil. 27. Kad su bili u pol
ručka krisne svezani lakat-ćose. Nar. prip. bos.
1, 18. Pa od |ute boli krisne iz petnih žila.
Nar. prip. tord. 33. Proz noć tihu smion momak
vrisnu, a djevojka izvan klijeti krisnu. Osvetu.

KRISOJEVIĆI, m. pl. ime vlaškom plemenu
XV vijeka (god. 1430). K. JireĆek, wlachen. 6.

KRiSOLIT, m. chrysolithus, neka vrsta dra-
goga kamena. — Po latinskoj riječi ili po tal.
crisolito. — U Belinu rječniku: ,gri8olito, pietra
pretiosa di color d' oro* ,cry3olitiis* 359l>.

KRISOLOG i Krisologo, m. XQva6loyoi, Chry-
st)logus, ime muško. — U pisaca. Gledajući ovo
8. Petar Krisolog ... F. Lastrić, test. 233l>.
Sveti Petar Krisologo. V. AndrijaŠević, put. 13.

KRISOSTOM, m. Kgvadaiofiog, Cliryso8tomus,
ime muško. — isporedi Zlatousti. — U pisaca.

Razliko^e s Epifanom i Krisostom pisma tioa.
J. Kavaiiin 376h. 8. Ivan Krisostom. F. Lastrić,
test. ad. 16l>. Ukazuje s. Ivan Krisostom u pri-
lici naravnoj, i voli ... Đ. Rapić 8.

KRIST, m. vidi Hrist. — Po sadaši^em izgo-
voru lat. Oh-. — Od XVI vijeka. Prorokuj nam,
Kriste. Anton Đalm., nov. test. 43l>. matth. 26,
68. Ako se neće od Krista odvrći. F. Vrančić,
živ. 5. Isuse Kriste! 17. Isus Krist. 114. U
svetkovinam gospodina našega Jezusa Krista. L.
Radić 76. — / u pravoslavnijeh. Da se maSim
ramena Krista Boga ramena. Nar. pjes. vuk.
1, 137. Bože i Isuse Kriste. V. VrĆević, niz.
22.

KRiSTA, /. ime žensko. — U naše vrijeme
od Kristina, ali ne znam, jeli tako u ova dva
primjera xviii vijeka. Đake ju (Doroteu) prida
dvijem sestram Kristi i Kalisti. B. Kašić, per.
49. Đvim drugim ženam, imenom Kriste i Ka-
liste . . . podade ju (s. Doroteu). F. Glavinić,
cvit. 49a.

KRtSTAL, vidi kristao.

KRtSTALAD, kristaoda, m. vidi gristalad. —
Od XVI vijeka. — Nema nijednoga primjera
s -ao- ; a opet ima nom. sing. kristdd načii^en od
oblika u kojima je -ao- postalo 8 po dubrovačkom
govoru. Jedno mnoštvo kelomana ke jak sunce
svijet|ahu se . . . njeka bješe od zmeralda, njeka
od gore od kristalda ... A. Sasin 158^. Jerbo
će biti (voda) prem kako jedan kristalađ. M.
Orbin 260. — Kroz staklo ili sklo ili kristod.
B. Ka^ić, rit. 319. Meće kristod svoj kako h|iboe.
335.

KRISTALAN, kristalna (kristaona?), ač^j, koji
pripada kristalu, koji se čini od kristala. — U
pisaca našega vremena. 1 kristalno staklo oca-
rinuje se u prometu. Zbornik zak. 1876. 426.

KRI8TALIN, m, (coelum) crjstallinum, treče
nebo (kako se Mgda mislilo). — xvii vijeka. Pod
ovim nebom, gdi jest kra^estvo nebesko, jest
drugo nebo ko se zove ,primum mobile' . . . Pod
ovim nebom jest treto ko se zove kristalin, t. j.
nebo stakleno ili ledeno . . . Pod kristalinom jest
četrto nebo ko se zove ,caelum stellatum^ F.
Glavinić, cvit. 7l>— 8^.

KRISTALISAIStE, n. djelo kojijem se krista-
liše. — JVeiikifti primjera.

KRISTALISATI, krist&lišem, impf. učiniti da
što postane kristalom (kad se što žitko, n. p.
voda, utvrdi od zifne, i dobije geometrički oblik

— kristal). — Nnčiiieno u naše vrijeme. Soli
kristalisane u bi|nim ćelijcama. J. Paučić, bo-
tan. 4.

KRISTALITI, kristalim, impf. vidi kristali-
sati. — U Šulekovu rječniku: kristaliti ,krystal-
lisiron'; kristaliti se ,sich krjstallisiren'.

KRISTALIZIRANE, n. ^jelo kojijem se kri-
stalizira. — Nemam potvrde.

KRISTALlziRATI, kristaliziram, impf. vidi
kristalisati. — Načii^eno u naŠe vrijeme po nem.
krystalUsiren. Kristalizirati šećerni kapilarni
sirup. Zbornik zak. 1853. 991.

KRISTALIZOVAl&E, n. djelo kojijem se kri-
stalizuje (glagolu kristalizovati nemam potvrde).

— Načiiieno u naše vrijeme. — V Šulekovu rječ-
niku znanstvenoga nazivfa kod Krystallisation.

KRISTALIZOVATI, kristalizujem, imp. vidi
kristalisati i kristalizovaAe.

KRtSTALOVAI^E, n. cijelo kojijem se krista-
li^e. — Nemam potvrde.

Digitized by

Google

KRISTA LOV ATI

552

KEISTOFOB

KBiSTALOVATI, kristalujem, imp/. vidi kri-
stalisati. — NaHiheno u naše vrijeme. Kristalo-
vati n. p. striješ. Zbornik zak. 1853. 894. Biraa
kristalovana je tvar kemička, koja se a prometa
ocarinaje. 1865. 164.

KBIsTALSKI, adj. koji pripada kristalu, koji
je načii^en od kristala, koji je (proziran) kao
kristal, — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Voltigijinu (^cristallino, diafano*
,von kristali, klar, đarchaichtig'). Poniženstvo
nas podiže preko vode, vla^, plama, a ubožtvo
tiska više, pravda, jakos, trijeznos soma, gdino
mjesec suncem seta i ostalih vrh planeta ; pravda
s mudrijeh naših dila postav|a nas meju zvižde ;
post i molba naša mila na kristalske goriie
gizde, na ganutje nebo paka pri&est i }ub* Božja
svaka (vidi kristalin). J. Kavanin 478^.

KBtSTA^ifiNE, n. djelo kojijem se kristali. —
U Šulekovu rječniku kod ,krystalli8ation^

KBtSTAO, kristala, m. vidi 1. bijur, golot,
gristalad, kristalad. — Od grČ. xQvaicOXo<;, lat.
crjstallus, crystallum (led, bi(ur) preko novijeh
jezika (nem. krjstall, tal. cristallo). 1 se mi-
jena u o (u nom. sing.) samo u Mika(inu rječ-
niku, drugdje ostaje nepromijeneno : kristal. —
Od XV vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(kristao, kristal ,cry8tallus, crjstallum*), u Vol-
tigijinu (kristal ,cristallo* , kristali*), u Stulićevu
(kristal, v. golot iz brevijara), u Daničićevu
(kristalb ,crystallus').

a. u sprijeda kazanome smislu. Nožnica
sb 2 noža sb držbkomb (udb kristala. Spom. sr.
2, 73—74. (1420). Posla mu anđela s jednim
čistim staklom od kristala. I. AnČić, svit. 157.
Izvadi 9(veti) 9a.k(ramenat) iz blustra, postavi ga
u pomisečnu pak u kazalo od kristala oka ima-
jući, da se more lipo vid i ti. L. Terzić 336. Jedno
stakleno more prilično kristalu. E. Pavić, ogl.
667. Biskup pak rečenu krv u gušterice od kri-
stala šarani. M. Zoričić, zro. 24. Kojega voda
nadhodi bistrinu kristala. M. A. Bejković, sat.
H3b. Iz čista su zlata sudi, alabastra i kristala.
J. Krmpotič, kat. 116. Pred prijestolom bijaše
stakleno more kao kristal. Vuk, otkriv. 4, 6.
Nad glavama životiAama bijaše kao nebo, po vi-
đei^u kao kristal. Đ. Daničić, jezek. 1, 22.

b. u prenesenom smislu, voda ili što drugo
žitko, kad se hoće istaknuti bistrinu i prozirnost.
Pokraj Ipije živi kristal bistro teče. A. Kanižlić,
rož. 58.

c. u naše vrijeme u hemičkom i mineralo-
gičkom jeziku, geometrični pravilni oblik što neke
hemičke tvari dobivaju kad poštedu tvrde (a bile
»u prije žitke radi vrućine, ili rastopfene) u ne-
kijem slučajevima. Kristal, chem. min. v. Ledac.
B. Šulek, im. znanstv. naz.

KRISTAODAN, kristaodna, adj. vidi kristalan.
— Postaje od kristalad kao kristalan od kristal
(kristao). — -1- na kraju sloga mijena se po po-
znatom pravilu u o. — Nemam pravoga primjera
nego samo u jednoga pisca Dubrovčanina xviii
vijeka oblik kristodni. DoAe vodo iztekle su i log
prisušen ostavile a gorAe u svom tijeku ustale
su se i rasteći po načinu kristodne gore zamjer-
nijem čudom same u sebi držale su se. B. Zu-
zeri 105.

KBI8TIJA, /. ime žensko. — Prije našega vre-
mena. 8. Novaković, pora. 72.

KBISTIJANOVIĆ, m. prezime. — U naše
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 265.

KRiSTIĆ, m. prezime. — Pomii^e se od xviii
vijeka. Kristić kraj ti tvoj Os toj a nenadane

krize sgrađi. J. Kavai&in 286*. Kristič (knez
bosanski). Nadod. 204. Štipana Krističa. No-
rini 82. Kristič. Schem. zagr. 1875. 265.

KRISTIĆEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Kristićević. Schem. bosn. 1864. xvi. xnL.

KRISTtjANSKi, adj. vidi krSćanaki. — xviii
vijeka. Dušo kristijanska. L. Radić 8. Moje
srdce, diku i slavu kristijanska oblast svlada. J.
Krmpotić, kat. 139.

KRISTIN, m. Christinus, ime muško, — U
jednoga pisca xviii vijeka. Sveti Kristin. J. Ka-
vanin 805*.

KRtSTINA, /. Ghristina, im€ urinkij, — i^po-
redi Kristina. — Od xvii vijeka. Prigrli djevoj-
Čiča Kristina vjeru sfetu krstjansku od djetinstvo,
i radi (ubavi sfetoga imena Kristova hti biti
imenovana Kristina. B. Kašičr p^r. 104. Ki
(Urban) kćer jednu imaSe, tiuenom Kristliia
(može se čitati i Kristina). F* Glavi uid, cvit
236». — D jednom prin^eru xviit vijeka st^ii
Kristina samo radi stiha. Lovr«, Bar^il, Krist'na,
Klara. J. KavaAin 327l>. — TI nah r*rijeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

KBISTIVOJEVIĆ, m. prezime. — U naše vri-
jeme. Jevrem Kriativojevič. Glasnik, ii, 1, 168.
(1808).

KRISTJANTN, m. vidi Kršćanin. — Množina:
KrTstjani. — Između t i j ispalo je i, isparedi
krstijanski. — Od xvi do xviii vijeka. Badem
Kristjanin. F. Vrančić, živ. 66. Pogledaj, Kri-
stjanine . . . Michelangelo. 67. PoSteAe Kristja-
nina (može se čitati i Krstjanina) . . . M. Bađnić
182b. Pram Kristjanom gdi isade sve mogućstvo
zaman carsko. J. Kavai^in 189b. ZaStitite} al^
Kristjana kad se objavi. 297*. Kristjanin koji
pomiiivo razgleda ova božanstvena samjera . . .
I. M. Mattei 51. Ki je sa nas Kristjane svoju
krv protočil. Nar. pjes. istr. 6, 80.

KRtSTJANSKi, adj. vidi krSćanski. — ispo-
redi Kristjanin. — xviii vijeka. Ki u životu
svomu prot^ bi puku kristjanskoma. J. Kavanin
296*.

KRISTO, m. hyp. Kristofor. — Akc, se mijena
u voc. Kristo. — Od xvi vijeka. Meu mlados
ostalu tuj poznah jadovan i Krista i Lala. M.
Vetranić 1, 76. Prije svojega kad pobiga Kristo
od Balist crkvu ostavi. J. KavaAin 91b. Po
Elristu Maj^roviću. K. Ma^:arović i. i u naie
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KRtSTOD, KRtSTODAN, vidi kristalad, kri-
staodan.

KRISTOF, m. vidi Kristofor, 1^em. Christoph.
— XV • XVI vijeka. Kneza Kristofa Hotkovića.
Mon. croat. 167. (1497). Kristof Peranski. 253.

(1552).

KRISTOFAL, m. vidi Kristofor. — U dm
spomenika xiv vijeka, a iz litA u Daničičevu
rječniku (Kristofalb). Ja Rusko sinb meštra
Kristofala Idkara. 8(pom. sr). 2, 84. (1392). 40.
(1393). Daničić dodaje: jamačno je htio -forb
obratiti u -hvalb, ali to ne može biti 8 toga što
bi u tom slučaju bilo pisano -hv- mj. f, jer se
u ono doba razlikovalo jedno od drugoga, pravi
je razlog Što se u talijanskom jeziku u£ Ćristć-
foro kaže i Cristćfano t Cristćfalo.

KRISTOFOR, m. Christophorus, ime muško,
tal, Cristćforo. — isporedi Kristofal. — Od xiv
vijeka, a između rječnika u Daničičevu (Kristo-
forb). Ja Rusko sinb meštra Kristofora Idkara.
Spom. sr. 2, 36. (1392). Kristofor bi&up. Mon.
croat. 155. (1493).

Digitized by

Google

KRI8T0S

558

KRISTAL

KRIST08, m. vidi Hristos. — U jednoga pisca
xTi vijeka koji je uzdržao grčki oblik, a prema
ondaŠi^emu latinskom izgovoru napisao K za
Ch. — isporedi Kristofi, Krištos. Kristos Jeius.
N. Baiiina 204*. paul. rom. 8, 84. — I u Štuli-
ćevu rječniku: ▼. Hristos.

KEISTOŠ, m. vidi Kristos i Hristos. Zabije-
ženo u Novom Pazaru (?) xviii vijeka. S. Bud-
mani 419*.

KRISTOŠOV, adj. koji pripada Kristošu. —
Na jednom mjestu u pisca Dubrovčanina u ko-
jega ima Kristos i Kristos, a nema Kriatoš. Tko
đake nas odijeli od ]ubavi Kristošovo? N. Banina
204a. paul. rom. 8, 35.

KRISTOV, adj. koji pripada Kristu. Radi }u-
bavi sfeto^ imena Kristova hti biti imenovana
Kristina. B. Kašić, per. 104.

KRi8TU8, m. vidi Hrist i Krist. — Po la-
tinskome obliku. — U jednoga pisca xvi vijeka.
Krivi Kristusi. Anton Đalm., nov. teŠt. 71l>.
matth. 13, 22. Kristus ki jest umri. ap. lll>.
Zaćto Kristus jest konac zakona. 13^. Pozdra-
vite Urbana pomoćnika našega v Kristošu. 21».

KBIŠ, m. na jednom mjestu xvhi vijeka znači:
zahod (sunca), t. j. mjesto gdje se krije sunce, —
isporedi kriŠom. Sunce jezdeć prama kriSu . . .
J. KavaAin 433*.

KBIŠAN, krišna, adj. sakriven, isporedi kriš
i krišom. — U jednoga pisca našega vremena.
n. adj. I sad ima tri, četiri dru^a, križni
čame a mamom se mame. Osvetn. 3, 98.

b. adv. krisno. Kakono se i svjerio krišno,
a sad mu je poso na vidišno. Osvetn. 6, 54.

KRIŠCI, Križaca, ,m. pl. ime selu u Hrvatskoj
u iupaniji bjelovarsko-kriševačkoj. RazdijeJ. 114.

KBiŠČICA, /. dem. kriška. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,ein schnittchen,
,parvum segmentum*). Dajući pastorčetu tanku
krišćicu h]eba. Vuk, poslov. 344.

KRIŠČIJA, m. vidi u Daničićevu rječniku:
Kriščija, car turski, koji umrije 1422: ,Sultanb
Krišćija (Okdz. pam. šaf.) 76 (tri puta), na jed-
nom mjestu piše KriĆkija (štamparskom griješkom
Krikčija). 88.

KRIŠČINA, /. augm. kriška. — U jednoga
pisca našega vremena. Ode te donese grdnu
kriščinu. M. P. Šapčanin 1, 60.

KRIŠĆA, /. vidi kod kriša u Bjelostjenčevu
rječniku: .krischjra*, v. črešiia, što se može pro-
čitati i kriŠća.

KRIŠETIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Juraj
KriSetić (,Kry3ethych*). Mon. croat. 304. (1597).
može se pročitati i Križetić.

KRIŠEV do, Kriševa D51a, m. ime zaseoku u
Crnoj Gori.

KRIŠEVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kruševačkom. Livada u Kriševini. Sr. nov. 1875.
19.

1. KRIŠKA, /. segraentum, komad izrezan iz
čega; uprav kad je cijelo oblo ili obfasto (kao
hfeb, sir, jabuka, lubenica itd.) te se reze komad
iz srijede do kraja, tako da se načini kut u
srijedi, — Postaje od križati, ali se ž ispred k
mijena na š (gen. pl. križ&kS,). — U naše vrijeme,
a između rječnika u Voltigijinu (križka ,fetta di
pane^ ,ein stiickohen, schnittchen brod*), u Stu-
ličevu (štamparskom griješkom kriška ,frustum
alicujus fructus, panis etc.*; križka, v. hvjela),
u Vukovu (n. p. jabuke, lubenice, sira, h}eba
,eine schnitte' ,segmentum'). Kriška slanine i

komad sredine (dobro je). (U Crnoj Gori). Nar.
posl. vuk. 161. Zamoli se da mu udeli krišku
sira. Nar. prip. vuk. 102. Kriška h}eba što se
natopi u vreloj masti. Vuk, rje5n. kod top)enica.
Voćke pak moraju se u potanke kriške iskrižati.
P. Bolić, vinod. 2, 17. Kao kriška Sipka jago-
dice su tvoje. Đ. Daničić, pjesm. nad pjesm. 4, 3.
Već ako kriške budu jednake. Bos. vila. 1886.
236. Sadeći krumpijere, pa koji trevi krumpijer
biti krupan, toga razrezu na dvoe na troe. pa
onda te komade zovu kriškom. ,Nemoj da ti
kriška ozgo dođe, nego pokloni je^ J. Bogda-
nović.

2. KRIŠKA, /. ime livadi. Okešinec. D. Hire.

KRtŠK AR A, /. vidi u Vukovu rječniku : ,eine
art miitze' ,mitrae clavis distinctae genus*. do-
dalo u trečem izdai^u xl: (u Maćvi) kapa od iste
tkanine od koje je i fes, samo ne od jednog nego
od više komada koji su ušiveni jedan za drugi
kao ,kriške^

KRIŠKOVCI, Kriškovaca, m. pl. ime selu u
Bosni u okrugu bai^olučkom. Statist, bosn. 37.

KRIŠKO VIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 102.

KRIŠKOVIĆI, m. pl, ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 111.

KRIŠOM, adv, kad se što čini tako da drugi
ne može ono vidjeti ili obaznati, tajno, potajno.
— isporedi krijimioe, krimiće, kradom, krado-
mice, kridimice. — Jamačno je od istoga kori-
jena od kojega i glagol kriti, po obliku kao da
je instrumental jednine: Miklošič i DanuHč misle,
da je od nom. sing. kriŠa, što ne može biti kako
se vidi po samome akcentu (trebalo bi tada da
je krišom) ; dakle vafa da je od nom. kriš (muš-
koga roda), isporedi kriš, što bi se potvrdilo bu-
garskijem skrišem, samo je neprilika radi -o-,
jer bi onda trebalo da glasi krišem. može se i
ovo razjasniti tijem što se rijeČ nalazi istom u
novija vremena, u koja se strogo ne pazi na neke
foniČke zakone, i analogijom prema kradom, t u
Češkom jeziku ima skr^š (a i skrase. /.), začko-

!ina. — U naše vrijeme, a između rječnika u Vu-
:ovu (,heimlioh, occulte'). Ti mu krišom samo
malo duni za vrat. Nar. prip. vuk. 21. Onda
carević ode krišom. * 203. Pitao ga: ,Zašto je
krišom, noću, bežao iz Beograda?' M. Đ. Mili-
ćević, pomenik. 2, 219. Milutin, i ako je mrzio
na Karadorđa, krišom ode u manastir Fenek.
5, 766. Bog da prosti i pomognu sveti te dru-
gove krišom donijeti. Osvetn. 1, 70. Jesam Zubce
prehodio krišom. 2, 44. Osli kriŠom, došli ne-
vidišom. 5, 25. Koja je dobivena nasijem, kri-
šom ili kakvim prijevamim uzećem. V. Bo^išić,
zakon. 281. Ona krišom pro}evaše suze }ntue i
povredene sujete. Srp. zora, god. 1, sv. 2, str.
38. ,Uze kapu i krišom se izvuče između nas^
J. Bogdanović.

KRIŠPET, m. u Bjelostjenčevu rječniku: v.
trispet.

KRIŠPO^iE, n. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji ličko krbavskoj. Razdije}. 39. — Može se pi-
sati i Križ-po}e.

KRtŠTA, m. hyp. Krištofor. — Akc. se mijefia
u voc. Krišto. — Na jednom n^estu xvii vijeka.
Po Krišti Dragondeliću. M. Radnić i.

KRIŠTAL, m. vidi kristao. — xvii i xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (,ohry-
stallus, chrjstallum*) i u Jambrešideou (.ohry-
stallus'). Kako se sjedinnje vino s vodom u jed-
nomu Žmolu od kristala. P. Posilović, uasl. 176*.

Digitized by

Google

kriStal

554

KBITI, 1, b, a) bb).

Kakono kristal uresićeS se od prilipije zvisđa.
186^. Ne poznajući ir je kristal i caklo iV dra^i
kamen. F. Lastrić, ned. 331. Nejma bit (kalei)
od cakla ni od kristala i od zem|e. M. Dobretić
395.

KBiŠTALAD, krištaoda (krištaida), m. vidi
kristalad. — xvi vijeka. (Vode) svitle kako kri-
štalad. Transit. 25. Podobno krištaldu. Anton
Dalm., nov. teSt. 2, 178». apoc. 4, 6.

KRIŠTALDEN, adj. vidi kristaodan. — U jed-
noga pisca KTi vijeka. Dragomu kamiku kako
krištaldenomu. Anton Đalm., nov. test. 2, 205^.
apoc. 21, 11.

KEtŠTALO, n. vidi kristal. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Svitlost stavjena u Čisto kri-
štalo iliti staklo. F. Lastrić, test. 355«.

KRiŠTALSKI, adj. koji pripada kristalu, vidi
kristalski. — U Bjelostjenčevu rječniku: ,chry-
stallinus', i u Jambrešićevu : ,ohry8tallinus*.

KRiŠTAO, kristala, m. vidi kristao. S Ma-
rijom di vicom priličnom nebu pričistomu kakono
krištao. J. Banovac, blagosov. 188.

KRIŠTIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Scbem. bosn. 1864. xv.

KRiŠTINA, /. vidi Kristina. — U jednoga
pisca Dalmatinca xviii vijeka. Kad svetu Kri-
stinu mucaše progonite). J. Banovac, razg. 189.
Sveta Kristina, pripov. 202.

KRiŠTOF, m. vidi Kristof. — Od xiii (?) vijeka.
KriŠtof Dekokani. Mon. croat. 40. (1275 prepis.
1546). Mi Juraj i Krištof knezi Zrinski . . . 263.
(1569). KriStofu Mikuliću. Starine. U, 78 (oko
1567). Postavi bana Krištofa Frangepana. P.
Vitezović, kron. 139.

KRIŠTOS, m. vidi Hrist t Krist, isporedi Kri-
stoS. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Znam
jere Mesija ide, koji se zove Krištos (,Chrirctor').
N. Rai^ina 66«. joann. 4, 25.

KRIT, m. vidi 2. Kreta, a, — U starijim spo-
menicimaf a igmeđu rječnika u Daničićevu (Kritb
,Creta'). Okdz. paro. šaf. 85. 86. Pojde Ahmetb
paša na Kritb. Spom. stojan. 128.

KRITAK, kritka, adj. vidi krhak, 1. krhat. —
Samo u jednoga pisca xvii vijeka. — Oblik je
vrlo sumiiiiv: isti pisac često naznačuje glas r
slovima ri^ a izostavfn obično h. po tome jamačno
mj. krit- treba čitati k]^ht-. Opečci sirovi jesu
učii^eni od gi&ile i s vodom se razmrve i građe
od nih uČii^ene jesu od zem}e kritke. M. Radnić
9^. Teško vami ostalijem, veli Ižaija, koji se
uzdate u jeda(n) kritke štap od trske (,Ecce con-
fidis super baculum arundineum confractum
istum'. isai. 36, 6). 27*. Grišnik toliko kritak i
budan, da ne može odoliti toliko slabu stvorenju
kakono su crvi iiegova groba. 59*. Poznaj da
si kritak i grišnik i podložan i potribit i pri-
dobit od stvarije slabije. 60*.

KRITE^i, m. čovjek sto krije. — U Stuličevu
rječniku: ,occultator*. — nije dosta pouzdano.

KRITEHilCA, /. žensko čefade što krije. — U
Stuličevu rječniku : ,quae occultat'. — nije dosta
pouzdano.

KRITENI, m.(?J pl. ime nekakvu mjestu. —
Prije našega vremena. Spim. stojan. 185.

KRITI, krijem, impf. uprav činiti da se nešto
ne vidi položivši što na ono ; iz toga postaju dva
glavna znaČeAa što odgovaraju složenijem glago-
lima: pokrivati i sakrivati, prvo vafa da je sta-
rije, ali je drugo običnije. — Akc. se ne mijeiia
(aor. 2 i 3 sing, kri, impt. krij, krijmo, krijte,

part. praet. pass. kriven t krft). — -i- stoji n^.
praslavenskoga y. — Riječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. kryti (gdjegdje kriti), rus. npurt, Čeh.
kryti, po}. kryć. — Korijen je nejasan, MikloHć
je negda ispoređivao s grč. x^i)ttw. — Između
rječnika u Mikafinu (kriti, sakriti ,caelo, occulto,
abscondo, abdo, abstrudo, retrudo, oculo, re-
condo'), u Be/mi* (,coprire* ,operio* 228*; ,celare,
nascondere^ ,oculto* 183*; ,nascondere* ,abdo*
505*), u Voltigijinu (,celare, nascondere, cuoprire'
,vorbergen, verstecken'), u Stuličevu (,celare, oc-
cultare, abscondore, abdere etc.^, u Vukovu (,ver-
bergen* ,occulto'), u Daničićevu (kryti ,occul-
tare').

1. aktivno.

a. tegere, značene je kao kod pokrivati,
ali nije svagda lako razlikovati ga od drugoga
značeria (sakrivati).

a) uopće. Ka uši sve krije, za kletvu
ne Čuti. F. Lukarević 12. Mru kra)evstva, mru
gradovi, i i^ih plemstvo trava krije. I. Gundulić
234. Koprenica snijega bje)a bje}e od snijega
prsi krije. 381. Crne prste od svuđjera prsteni
mu zlatni kriju. 459. Šereg z Natolije daleč
po}e krije. B. Krnarutić 12. Tako vrijeme, ke
od prije slave bjehu, zem)om krije. J. Kavanin
189*>. Ke u pepel ciprijanski kriju zlato od pra-
mena. 356*. Do groba od zem}ice, koja krije
naše lice. V. Došen 47^. Krupna glava, iz že
vrjeju dvije oči vrane, a Aih kriju veđe neubrane.
Osvetn. 4, 11. Zimi kriju glavičicu (luka) svaku,
da ne zebe, jer se lako smrzne. J. S. Rejković
380. — Metaforički. Vrijeme mrakom od za-
biti care i carska krije imena. I. Gundulić 319.
h) u prenesenom smislu, pokrivaike po-
staje isto što obrana^ zaštita,

au) uopće. Kućarica sad me krije.
A. Gledević 3^.

bb) metaforički. Množtvo zloba na-
Sijeh krije (milos). J. Kavaiiin 12*. Dostojnosti
tej nebeske grijehe kriju naše težke. 340*. Krij
me, muko Isusova ! 446^.

b. značene je kao kod sakrivati, t. j. činiti
da drugi ne moŽe vidjeti ili saznati za objekat.
kad se izriče prema kome se što sakriva, rMJ češće
stoji u gen. s prijedlogom od (kriti od koga),
rjeđe u dat. (kriti kome).

a) abdere, abscondere, occultare, držati
objekat na mjestu gdje ga ne može naći ko ga
traži.

au) ^objekat je če]ad€. Ki tacih pri-
jim]e i krije. Š. Budinić, ispr. 103. Kad lupeže
i zlotvore tvrdo krije pod zatvore (nernra), da
ia pravda ne pokara. V. Došen 139^. Ja sam
tebe, sinko, odgojila, odgojila tugom i Čemerom
krijući te po gori zelenoj, da te ne bi Grci umo-
rili. And. Kačić, razg. 38*^h. žene, đecu u zbje-
gove krijte. Nar. pjes. vuk. 4, 149. Premda su
gdjekoji )udi u društvu tjerali i tražili, a kod
kuća ih (hajduke) po zgradama i po šumama
krili . . . Vuk, živ. 268. Rodi sina, i videći ga
lijepa krijaše ga tri mjeseca. Đ. Daničić, 2mojs.
2, 2. Tu su gazde što hajduke kriju. Osvetn.
4, 45. — / u ovijem je primjerima objekat če-
fade ili čefad. Svijetlo i drago sunce tvoje (Ko-
revskoga) sred tamnice krije tmina. I. Gundulić
349. Put korab)o steruć ruke, ka im porode
slatke krije. 365. PaČe kitnim hvojam mjesto
nebesom ih (ugrabfene gospođe) istim krije. 402.
Tko mi krije, tko mi krati, tko mi uzdrži me
vesele? G. Palmotić 2, 55.

bb) objekat nije čefade. Krijahu ji
(čavle) od matere Isusove. J. Filipović 1, 101*.
Ako iz zadruge stane kriti i la svoj račun osta-

Digitized by

Googlv

KEITI, 1, b, a) bb).

555

KRITI, 8, a, b).

TJati. V. Bog^fiić, zbom. 54. Ko ne krade nego
krije, on mnkte ije. 598.

b) occalere, ocooltare, sakrivati objekat
pokrivfujuH ga tako da ga drugi ne može vič^jeti.

€ia) objekat je tijelo ili dio tijela. Zač
krijaše obras? Transi t. 196ft. Za 6 krijeS obraz
svoj od vima složice? Š. Menčetić 5. Vidiv te
tako krit od mene tve lioo. M. Držić 74. Uvlaćih
ih (roge, govori 8atir)y krih svadire ; nu svakako
pravi i prosti iz prama mi joŠte vire. I. Gan-
đnlić 156. Strane nije, naj milije . . . ku zavidno
mho krije, da se na^a sad ne kaže. 405. Ka
nepamet vas potače krit oklopjem svijetlo lice?
6. Palmotić 2, 399. Bijelim perjem pod kijem
krije čmo krilo. J. Kavai^in 402b. Što po sebi
narav krije, to li vašu pamet veže (bludnici)..,
V. Do&en 86*. Kad sam kriješ blatne oči. 267^.
Bake nek sad za nidra ne krije. J. S. Be)ković
90. Ona krije svoje b'jelo lice. Nar. pjes. vuk,
I, 582. Krije kao guja noge. (Pripovijeda se da
guja ima noge koje samo onda pokaže kad se u
procijepu pripeČe k vatri; ali ko ih god vidi
onaj mora odmah umrijeti). Nar. posl. vuk. 161.
Skutom hajduk oči krije vrane. Osvetu. 2, 44.
— Moie amo pripadati i ovaj primjer: A sve
krije suze od družine. Nar. pjes. juk. 611.

bh) uz sakrivaiie misli se i na štićene,
obranu. Ter sva mjesta pod obranu od razli-
cijeh zasjed krije. I. Gundulić 529. Kud se bile
ruke diše ke od sunca ti krijaše. S. Margitid,
ispov. 254. Vrbe lome i listje obore koje grozda
od sunašca krije. J. S. Eojković 350—351. Pa
Bu onde kao čuvali Miloševu kuću, a upravo su
kod iliegove kuće čuvali i krili svoje glave. Vuk,
^rađa. 72. A što guja u kamenu laza i po kršu
Jadnu krije glavu. Osvetu. 1, 67.

cc) uopće. Zlu volu na A (Dubrovnik)
kriju pod plašćem kako mač (vladavci). H. Lu-
čić 262. Mnokrat ste (uvenim utočište bili i
^^ranam zelenim radosti nih krili. M. Držić 110.
l^u jur sunce pri pučini svitla u more kola krije.
I. Gundulić 18. Nu ako inim u tamnosti noć
me i puste kriju gore, gora i noć s kom kri-
posti mene meni skriti more? 243. Nu krajević,
ko zamjeri Sto dubrava krijaše ova . . . 408.

c) može se sakrivati Sto, osobito ćefade,
tako, da i ako se vidi, ne zna se koje je. Nije
dalek, ovdi je (ubovca sad tvoja, ruho ovo, ke
krije tebi nu, mećem ja. I. Gundulić 167. Odi
man kriše ženske odjeće domiš|atom Grku Akila.
367. Ona je. Čin ju Ae ne krije. ć-. Palmotić
1, 84a

d) celare, dissimulare, kao tajati, t. j, ci-
niti da ko ne sazna za objekat, u širem smislu,
objekat je često što umno. Od čosa te je sram,
krij pred rusagom svim. M. Marulić 133. Ispo-
vidnik ima kriti grihe. Š. Budinić, ispr. 15.
Zvijer je nemilos vrla tva, ku t' srce zlo krije.
F. Lukaravić 6. Nije razlog nijedan bil, da si
ti od mene, boleć se tako, kril tve že)e )uvene.
13. Sad bih ti odkrila stvar ku sam odavna u
srcu mom krila. 56. Još kad bi izriti umil ga
(veselje), triba je tajno ga sve kriti. D. Kai^ina
111*. Tebi, ki s^ svemu red i ki si vječni sam,
ne kriju ja mu zled, ku dobro sad poznam. 147^.
Gori (Sokolića), ali plame krije, gorke trpeć vik
boljezni. L Gundulić 333. Ali ova mis'o svoja
neće dmzim da se objavi, krijuć žejom }uta boja
slatku že)u od ^ubavi. 395. Koljeno plemenito
od pomoći tomu nije, koga uboštvo vjekovito
pod teŠkijem robstvom krije. 386. Naravnoga
otrov gAiva krije Turčin dvoran silom, jedno
misli, drugo odkriva. 470. I pod riječim slat-
kijem tvojim da ne kriješ zle čemere. G. Pal-

motić 1, 256. Pod (ubavim kriju omrazu, pod
omrazom }ubav taje. 2, 237. Sve svoje že|e taji
i krije. I. V. Bunić, mand. 6. Tu mu base kažu
Ča su došle krili. B. Krnarutić 24. Što ću kriti
moja dila ? J. Palmotić 106. Istinu taji i krije.
P. Kanavelić, iv. 448. Krio sam ilobu grijehu
momu. B. Betera, ćut. 23. A pod usnam^ im se
krije gorko srce, nalip ki je. J. Kavai^in 35^.
Krije izdajnik svo^e podjame. 256'*. Kad čast
nije po razlogu, krije pod sobom izdat nmogu.
258^. Nit* već svoje kriju zloće. V. ĐoSen 145*.
Način k tom neću ti kriti. J. S. Be)ković 18.
Ja imena svoga kriti neću. Nar. pjes. vuk. 4,
233. Ni ja, vlaše, imena ne krijem. 4, 284. Na
ispovijed krila si grjehove. Nar. pjes. herc. vuk.
310. Ali on to nije ni krio. Vuk, pism. 28.
Ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu
žena. Đ. Danici ć, Imojs. 39, 9. Sava je pod
mirnom ćudi krio duboko oštroumne. S. ^ubiša,
prip. 109. To sam krila, da mu gospoda ne dođu
u trag. 228. Koci strše, vješala se viju, a psi
viju, nevo|e ne kriju. Osvetu. 4, 9. — Amo može
pripadati i ovaj primjer: Prave osuđuju a krive
puštaju i tako kriju pravdu, sud i naredbu Božju.
M. Divković, bes. 882h.

e) ger. praes. krlifići (krijuć, u starijih
pisaca i krijuće) upotrebfava se posve kao od-
verab u istom smislu što kriŠom, kradimioe t^.
često itna uza se gen. s prijedlogom od t bez iiega.
^ Između rječnika u Belinu Gsenza far motto|
,insalutato hospite' 501*; krijući od mene ,di
nascosto da me^ ,c]am me* 505h; krijući od mene
,senza mio consiglio, senza mia saputa' ,me in-
consulto' 220a) i u Stulićevu (krijuć i krijuće
po piscu Raiiini). Ter što je krijući Činio pas
jedan s čejadi u kući. N. Na)ešković 1, 2()0.
Rodi se ova djevojka, krijuć ju odbrani. M.
Držić 185. To sam učinio krijući. 880. Ku
(Elenu) skrovno Jubeć on (Pariz) od muža kri-
juće ugrabi napokon i^u. D. Baiiina 11^. Od
svoje primile pastirke gizdave jedan drag oelov
lip ukrade krijuće. 21h. Tuj li si, Divjače, kud
jutros od mene krijući izmače u gaje zelene? I.
Gundulić 187. Krijući joj ti pokmdi sve ha|ine.
Ćr. Palmotić 1, 324. Svega roda tor krijući rodno
ostavih moje dvore. 2, 175. Nikola se je kri-
jući i bižajući otimao. A. Kanižlić, kam. 81.
Jer izdro zlaćenu maramu, kojuno sam tri go-
dine vezla, a sve mlada krijući od majke. Nar.
pjes. vuk. 1, 370. Nijesmo mu ni rat objavili,
no krijući na iieg udarismo. 5, 528. A krijući
svate sakupila. Nar. pjes. herc. vuk. 39. Preko
bašče krijući od majke. 117. Nekakav Čovjek
okladio se s drugim, da će mu kokoš po dva
jaja nositi na dan. vjerujući ženi koja mu je to
kazala, kad je krijući i&ega negdje bila kupila
40 jaja. Nar. prip. vrč. 169. Koje su se krijući
morale prodavati. Vuk, dan. 8, 176. ,Ovo ja
tebi krijući od ikega đaem, nemoj ni crnoj zo-
m(ici kazati'. ,A vrag zna šta oni krijuć od mene
pere'. J. Bogdanović.

2. pasivno. Pod Aom mi je poste)ica zlatom
krivena. Nar. pjes. mikul. 156. Bilo čelo tvoje
s vlasi nekriveno. 165.

3. sa se.

a. pasivno.

a) vidi 1, a. Kijem joj (kosami) bijeli
vrat se krije. G. Palmotić 8, 14h.

b) vidi 1, b). Zašto pe milije š inm\
govoriti, toj ti se ne krije, sidit i hoditi? P.
Hektorović 30. Da se sud ne krije ni zakon od
Boga. M. Vetranić 2, 870. Naj huđe se zlobe
kriju od svetii&e u ha}ini. I. Gundulić 480. Blago
neizbrojno zakopano svim se krije. J. KavaAin

Digitized by

Google

KBITI, 8, a, b).

556

KBIV, 1.

252b. Bole^ zaman ka krije se, kad je teška i
velika . . . P. Sorkoćević 576*.

b. refleksivno, — D 8v\jem 8u primjerima
značena kao kod 1, b. — lemeđu rječnika u Mi-
kalinu (,lateo, delitesco, abđere se') i u Stuličevu
{fSe occultare, se occolere')- <^tb vbsi vb vbsb
kryje se. Okdz. pam. šaf. 56. Moje plemeostvo
kriti se ne može. Živ. kat. star. 1, 220. Kriju
se jur zvijezde. M. Vetranić 2, 291. Od družstva
^avena tvoga se krije. M. Držić 81. Što ne
orim spile i jame od gore gdi se kriju vile ke
nam rug tvore? 110. Đanaska mi jesmo, a
sjutra nismo pak, sunce se Ije krije svaki čas za
oblak. Đ. Kaiiina 100b. I svaka na svit stvar
u dugo dodije, a mudros nikadar; taj se u noj
slas krije. 182*. On (Kupido) se od mene (Ve-
nere) često ukrada, ter se u vakše krije kosi kim^
se gizda i ponosi. 8. Boba}ević 228. Ali do čas
opet pusti jednu i druga (Kupido)^ a k trečojzi
pode, ter se krije Aojzi sred medenijeh svojijeh
usti. 231. Kad ka (jedupka) bude od potrebe,
muče istom zazovi ju, er se od tebe, znaj, ne
kriju, ner te |ube. Jedupka nezn. pjesn. 240.
Prid nom krijem se. Đ. Zlatarič 36k. Tako se
mnokrat spasite] naš običaji krit i uklaiiiat od
svojijeh. A. GuČetić, roz. mar. 174. Krijući se
(grijeikom krući se) po rimskijeh kriptah. B.
Kaftič, per. 116. Na visoke grane pei^u se i kriju.
Đ. Barakovič, jar. 17. Ona bjeii, ja ju slidim;
krije se ona, ja joj pišem, kako za i^om gasnem.
I. Gundulić 222. Kri' se u jame gorskijeh hridi :
smrt svuda te slidom slidi. 238. Da se kriješ
ne tijem zidim, neg' pod zem|om da ideš stati . . .
530. Đa u ha)inah mlade vile krit se može i
tajati Akile. G. Palmotić 1, 189. Sred jama i
planina gdi se tužan krije i tuČe. 1, 206. Ogai^
od {ubavi ki se u srcu momu krije. 1, 289. A
taji se često i krije pod prijate]stvo varka prika.
1, 249. Ja se od tebe vik ne krijem, kad bolesti
ćutim koje, slobodno ti neg spovijem. 2, 195.
Ne zna da se uresiva djevički obraz tad naj
draže, kad ga rumen sram odijeva, ter se krije
a ne kaže. I. V. Bunić, mand. 5. Od stida je
poniknuta, ter se krije dijelom skuta. 9. Sebi
se istoj sramna krije. 17. Gdje se kuna hitra
krije. P. Kanavelić, iv. 81. Krijaše se (David)
po pustiiiah. A. Vitajić, ist. 183. U baštinah
zviier prejuta Često krije se, da zakine. J. Ka-
vanin 106<^. Meju luge i trstice strah)iva se
ptica krije. 182*^. Tu pogibel predobije, sam ki
bježi, al' se krije. 868b. Kriju s' mreže u gvoz-
dene (Boije vile = dumne). 868». Ko mjesec
se krije mrakom srjedostavnijem tvrda svita.
474b. Zmija da se u lijepom krije cviću. 510^».
Nek se novijem prid zakoni stari zakon krije i
taji. I. Đorđić, uzd. 122. Krijući se po špi(a i
planina. F. Lastrić, ned. 8. Ne krije se po ku-
tijeh. S. Bosa 118«. IV se krio u kućicu madu.
J. S. Rejković 16. Tko zakonu se krije on ni
čovik zvati se ne smije. 441. Plam, ki njekada
kri se u srcu cara Osmana, objavi se silno sada.
P. Sorkočević 588a. U travi se Jute zmije legu,
oči piju, u travu se kriju. Nar. pjes. vuk. 2, 17.
Beže sluge pod šator Arapu, pa se kriju za
Arapa sluge. 2, 422. Ko se od }udi krije, boje
da ga nije. Nar. posl. vuk. 154. Ne krije se
pošteAe nikome. 201. Prav se smije a kriv se
krije. 259. Koji (su) samo zazirali od Turaka
i krili se po šumi. Vuk, dan. 3, 151. Eto me
tjeraš danas iz ove zem|e da se krijem ispred
tebe. Đ. Đaničić, Imojs. 4, 14. Samo dvoje
nemoj mi učiniti, pa se neću kriti od lica tvo-
jega, jov. 18, 20. Nek se krije jedan za dru-
goga. Osvetn. 2, 121. Da se kriju, Turci će ih

naći. 8, 54. Nije hu}a da se krije Mirko. 8, 13&
A vi, gore, vijek ne bile samne! vam vuk vijo
i hajduk se krio! 4, 58.

KRItIČAN, kritična, adj. xgiTix6g, criticus,
koji pripada kritici; koji pripada kriei (vidi
kriza), pa po tome i : opasan u op6em smislu. —
Načinili su pisci u naše vrijeme. Kritičan, phil.
stil. etc. V. rasudan, opasan. B. Šulek, rječn.
znanstv. naz. — Adv. kritično.

KRITIČAR, m. vidi kritik, ali katkad ne u
dobrom smislu (kao cjepidlaka, reSetalo). — Na-
činili su pisci u naše vrijeme. — Nemam pri-
mjera.

KRITIČKI, adj. vidi kritićJin. — U Popt^m
čevu rječniku (,kriti8ch*). — Adv. kritički,

KRITIČNOST, /. osobirm ono^a lii* j$ kn^
tično. — U Šulekovu rjehnkui .kritici ritt'.

KRITIK, m. 6 xqinx6<; vviimm, ^OPJ^k Ho m
bavi kritikom (vidt kritik a ^ ufip& Hi u ifkktm
osobitom slučaju. — U 8v*l<-t^ijfh pisaca f>o i<»*
tinsknj riječi (tal. critico, mm krttik«*r). Kririk»
phil. V. rasudac, prosudi r\ B. šulek, rj«fn*
znanstv. naz. i u 1^egovu rjećniku: »kritiker^

KRItIKA, /. a) jj xQitfMt\. jirs critic«, sna^
i vjeHina po kojima se pr-trt^m i Att4i, jHi itf*
istinito, pravOy dobro, /t; ,""t "^* ^rMto nr u mth
ralnom smislu^ naj češće tt inanosii, itmjetnoiHi^
ki^iševnosti : b) censura, i" frnft, sud^ ntsuđiva^^
u jednom slučaju^ obično kud jf pinanii ilt ^tam
pana, ali se može kazatt i n satntjrm rij^Hmft
što se izuste. — U pisaca mi^nia vretmna pn k-
tinskoj riječi (tal. critica, frnnc criliqu«, ^tm
kritik).

a. za prvo značeiie. A ku bi ^^ i j^^^elo u ob*
članka više kritike. Đ. I^imiČit^ rad. 6, 206.

b. za drugo značene. švakr* štampana kri-
tika na ovaj prijevod moj bi<^e mi vrlo mtl*.
Vuk, nov. zav. (1847). xiv.

KRITIKATI, kritikam, impf. tal. criticare, ra-
diti kao kritik, pretresati, rasuđivati, — U Po-
povićevu rječniku: ,kritisiren*. — 1 u Dubrov-
niku kod samoga naroda. ,Ne puštaju me mimo,
nego kritikaju sve što činim^ P. BudmanL

KRITINA, /. na jednom n^estu xvii vijeka,
gdje po svoj prilici -ri- stoji n\j. r, dakle krtina
uprav krhtina (u značenu: duševna 8lai>ost)f vidi
kritak. Ako toliko jest onije koji te fale, budući
ti sud od kritine i od nepravde ... M. Radnić
10*.

KRIV, kriva, adj. koji nije prav, isprva ja-
mačno u pravom smislu, ali kao kod prav po-
stala su prenesena značena. — Akc. kaki je u
nominativu kriv, taki je u složenijem oblicima
krivi, kriv&, krivo, krivoga itd, ; kaki je u gen.
kriva, taki je u nominalnijem oblicima i u slo-
ženima koji zamjenuju nominalne, osim nom.
sing. m. i acc. kad je jednak s nominativom:
krivo, krive, kriva, krivoj itd. u Dubrovniku je
drukčiji akc. (kao kod suh). — Riječ je prasla-
venska, isporedi stslov. krivi., rus. KpHsoii, češ.
kriv, krivv, pof. krzywy (u svijem jezicima u
pravom i u prenesenom smislu), pa i lit. kreivas.
— Osnova nije indoevropska, ali bi korijen k-r
mogao biti indoevropski, ixporedi lat, curvus,
nem. krumra; od istoga korijena vafa da je i
crv. — -^/o se nalazi pisano krijev, to je samo
pisarska pogreška, kao Što je hrivb (Mon. serb.
271 god. 1405) štamparska pogreška.

i. adj. — Komp.: krlvli (u Stuličevu rječ-
niku ima i kriviji što nije dobro).

a. u pravom smislu, 0 čemu što se ne drži
istoga smjera. — Između rječnika u Vrančičevu

Digitized by

GoogU

KElV, 1, a.

557

KBiV, 1, 1>, a).

(,oamani8; cnrvus; obliqans; repandus; simns'),
14 Mikajinu (kriTi, nakrivjen, neupravan ,obliqanB,
tortuosos, detortns, ocumoros, ourvos, incurTUSi
contortas, distortas, flezus, inflexas, adoncus'), u
Belinu (,bistorto* ,distorta8* 143* ; ,riiorto, ripio-
gato' »recurvus* 628» ; ,torto, storto, il contrario
di dritto* ,obliquu8' 736b), u BjelostjenČevu (kriv,
slak, savijat ,camurua, flezns, inflezns, contortas,
distortas, aduncos, unous, incurvus, carvus, limus,
obliqaiis, tortuosas, detortus, gibbus, gibber, e:ib-
bosus, giberosus, obtnrtus, multis flexibus sina-
osos. V. grbav), u Voltigijinu (»storto, curvo*
,kramm*)) u Stuličevu (^distortas; komp.: kriv}i,
kriviji), u Vukovu (,krumm* ,curvas*; komp.:
krivci), u Daničićevu (krivB ^curvas').

a) curvus, uopće, moglo bi se uprav ka-
zati o svačemu što se drii jednoga smjera, pa ga
jednom ili viŠe puta promijeni, kao n. p, o slo-
mfenom štapu; ali se češće upotrebfava kad se kod
čega sve jednako mijena smjer, n. p, o obruču,
o srpu itd. BndatB krivaja vb pravaja. Domen-
tijana. 40. Psija (pa^a) opaš jestastveumb kriva
suštii i neispravfena . . . Stefanit. star. 2, 275.
Bndu kriva na prava. N. Banina 19^. luc. 8, 5.
Ja scijenim di)a je (ova ulica) od krive nlice.
M. Đržić 265. Krive kosirafte. Đ. Baraković,
vii. 51. Iz duba izpilan na krive prutnice. 278.
Da b' joj vidi' noge krive. I. Ivanišević 176.
Mučno je krivi dub praviti. I. V. Bunić, mand.
7. Kriva rijeka veće krat se prigazi. (D). Krivo
drvo nigda nije pravo. (D). Krivo drvo ogi&em
ispravi. (D). Krivo drvo prije se prikrdi ("ulomi)
neg ispravi. (D). Posiov. danič. Prut kriv dat
ć« krivu gredu. J. KavaAin 75«. Upravi što je
krivo. A. Kanižlić, bogo^ubn. 189. Kroz če)usti
krive zmija putića mu prolijeta se. N. Marci
59. Ove krivim ta nožem posici. J. S. Be|kovi6
156. Ako i jest (fubica) kriva vrata, ama lijep
miris dava. Nar. pjes. vak. 1, 226. (TeŠko) kop-
čama na krivim nogama! Nar. pjes. vuk. 1, 513.
Pokuj i^ima krive kosijere. 2, 370. A o bedri
kriva ćemerlija. Bos. prijat. 1, 44. Orlan trgo
ćemerliju krivu, po bogazu presijeca hajduke.
Nar. pjes. harm. 1, 286. Krivo kao gudalo. Nar.
posl. vuk. 160. Ne može se (kriva) Drina ra-
menom ispraviti. 205. Izbavio si babu pravu
kao krivo držalo. S. ^ubiša, prip. 245. Prosta
loza koja je dala tu rakiju što si večeras slio
niz krivi potok (niz grlo). 267. Kriva crta
jknumme linie, curve*, tal. ^linea ourva*, fro.
,ligne courbe, coorbeS ^S^ »curve line^ B. §ulek.
rječn. znanstv. naz. Kad ko rekne komu da je
on kriv što se ovo' ili ono dogodilo, odgovori
mu se u Šali: ,Kriva je lijevča*. u Srijemu. M.
Medič.

b) o čefadetu (misli se o tijelu), vidi
grbav, gurav. Prosvijetli slijepe i pravi krive.
V. Andrijašević, prav. 48. Grbava je, hroma i
kriva (vilenica). 5. Palmotič 2, 60. Kriva ho6e
biti jednaka, a grbava upravna. Đ. Eapić 50.
— Amo pripada i ovaj primjer: Nakititi krivo
tilo, da bi većma holo bilo ... V. Došen 25*.

c) obliquus, snačeM se razlikuje od pre-
đaŠne^a tijem što se ne misli da se smjer kod
čega jednom ili viŠe puta ili sve jednako mijeiia,
nego može ostati jednak od početka do kraja,
ali nije onaki kaki je u čega drugoga Što se drži
kao jpravi* smjer (isporedi 1. kos), n. p.;

aa) uop&. Z beri tami krivimi. M.
Marulić 252. Izprid Aega (broja) potegnimo
krivi redak. M. ZoriČić, aritm. 37. Dokle opet
začme brazdu krivu. J. 8. Bejković 18. I da
krive kape nakrivimo. Nar. pjes. vuk. 1, 596.
Krivo raJo Lazarevo krive laže razoralo. Nar.

posl. vuk. 160. Nakrivio krivu Saš}aica. Vuk,
nar. pjes. 1824. 1, 24.

bb) 0 putu (misli se gotovo svagda u
metaforičkom snačenu o načinu, postupa'AUf i to
u moralnom smislu). Ali put moj n£ upravan,
ali puti vaši nisu li veće krivi? Bemaniin 82.
Ali nije moj put prav, veće puti vaši kriv)i? N.
Bai&ina 47*. ezeoh. 18, 25. U krivijem ustarani
prave pute ne nahode. P. Kanavelić, iv. 841.
Ki hoće odvratiti od krivoga puta puke. A. Vi-
ta}ić, ist. 8b. Kriv put zli će ob|ubiti. 12*. I
od kriva puta skoČi, ter na strana vrat' se bo^u.
ostan. 55. Stvar krivim putem stečenu. I. Gr-
ličić 67. Neka vlasti tvom obrati možeš na put
krivi i pravi. J. Kavai&in 18a. Tko neće da
se vrati s kriva puta, iiega mlati. 509b.

cc) 0 oku, pogledu, kad ko sa strane
gleda, gotovo se svagda shvaća u inetaforičkom
smislu, kao da takovijem pogledom čefade poka-
zuje neprijatefstvo, mržiiu prema onome na ko-
jega gleda (može biti da je u naj prvom primjeru
u pravom smislu). Na svih lumbardaju, prem
budući oka kriva. J. KavaAin 158b. — Jeda
ričju kada ali krivim okom stara ali mlada
uvridi i s uzrokom? I. T. Mrnavić, mand. 42.
Na jagaAca svi pravedna oči svrću prijeke i
krive. Ćt. Palmotić 8, 74^. £r na A s hudom
Aekom zgodom krivijem okom svak se obzira.
3, 76h. Mene oČima krivijem gleda. P. Kana-
velić, iv. 172. Pogleda ga krivim okom. J. Ka-
vaiiin 461h. 8 krivim i nemilim okom svoje ro-
dite}e gleda. J. Banovac, pred. 81. Da bi plemić
u iiegB, krivim i oštrim okom pogledao. A. Ka-
nižlić, uzr. 120. Dohodi prid sudca koii ga gleda
krivijem okom. Đ. BaSić 6. Gledaući jih s kri-
vim okom. Ant. Kadčić 510. Gledali su krivi-
jem okom, gdje im zapovijeda seraskijer. 8. ^u-
biša, prip. 119. Na sami jedan pogled krivim
okom sva strepi. V. Bogišić, zborn. 268. — (Ako
ne čuvamo) očiju od kriva gledanja. M. Div-
ković, bea. 192h. Mećahu oči s navidosti zglede
otrovne, zlobne i krive, a pjevaše pun gorkosti
sve čemere jezik žive. I. Gundulić 225. Po-
gledom ga krivijem paze. G. Palmotić 8, 43b.
Nemilo truje srcem gorkijem, krivijem gledom
(zavidnik), J. Kavaiiin 57^. Lav krilati pazi
mjesec s gledom krivom. 216^. Pogledom nas
krivim straše (vrazi). 410b.

b. u prenesenom snMu, falsus, koji nije po
istini, što je uopće različno od onoga što nije po
pravdi (vidi kod c), ali se ne da svagda razli-
kovati.

a) koji nije ono što bi sam htio da jest
ili što drugi misle da jest. Meju statvama idola
i krivih i laždvih bogov. Š. Budinić, sum. 38*.
Tebe i krive bogove vaše sndil bude. F. Gla-
vinić, cvit. 130b. Krivim bogom klaiiati se.
324a. Štujem krive boge sada. P. Hektorović (?)
91. Za to smo svi Izginuli, krive boge virujući.
124. Na vrsih su krive altare krivim bogom sa-
gradili. A. Vita^ić, ist. 249h. Krive bogove
kla£at . . . J. KavaAin 297^. Ostav)eni su krivi
bogovi. A. KaniŽlić, kam. v. Odvmuti puk cd
štovai^a krivih bogova. 223. Da ga od krivih
i drvenih bogova odvrati, utoč. 618. Kod svog
krivog boga. E. Pavić, ogL 259. Da je Baal bio
krivi bog Moabov. M. A. Be^ković, sat. A6a.
Otare posvetjene krivim bogovima. Blago turi.
2, 122. On je bio krivi i nenaučni bog. A. d.
dosta 1, III. Ako bi krivim bogom prikazano
Što bilo. L Velikanović, uput. 8, 884. Zabra&nje
nam krive bogove držati. B. Leaković, nauk.
278. Nego se vi gubite, vaše krive naslidujnći
balvane. F. Glavinić, cvit. 25b. Ne hodi k po-

Digitized by

Google

KBIV, 1, b, a).

558

KBIV, 1, c h).

ganskim i krivim božjim složbam. Kateh. 1561.
107. Tad bo 6e se nstat toči krivi Isuši i pro-
roci. J. Kavaiiin 558l>. — Krivi i nefcisti Kr-
stjane. NaruČn. 31*. — Pisma s krivimi naslovi
ih krivo uprav^ena. Zbornik lak. 1867. 256.
Predmeti listovne pošte otprav)eni na krivo
mjesto. 1874. 825. — Ako slato ima zvek Čist i
kriv, drži ga za sam tu6 ili mjed. M. Badnić
427>. — Kriva pravni, lažna baci. J. Kavai^in
96l>. Men' se vidi, sve da je to krivo. J. 8.
Be]ković 485. — Krivo i nepravo miS}enje i sci-
i^enje. A. Vitajić, ist. 493. Uvik misli krive
ima. V. Došen 88^. Kriva se mnei^a kojokud
provlače. M. Pavlinović, rad. 146. — U nas, gdje
kiiiževnici niti svoga narodnoga jezika upravo
znadu, niti hoće da ga uče, nego ga okrečući
svaki po svome krivome znaAu, jednako kvare i
grde. Vuk, pism. 14. — Hoće dobiti sud kri-
vljem razlogom. M. Vetranić 2, 234. — Da se
ne bi možda po krivom tumačei^u zakona mi-
slilo . . . Zbornik zak. 1871. 287. Što se je dielo
na kom se rješidba osniva krivim tumačenem
podvrglo takovomu zakonu kaznenom . . . 1878.
709. — Orješnik, koji zloću ne ostav)a, al pro-
nosi krivu vjeru. J. Kavaikin 50l>. Anol, Amon
veće nvjesu govornici krivoj viri. 225*. Trijebi
je da je krive i vražije vjere svak tko ... S.
Kosa 85*.

b) falsus, adulteriuus, o čemu stoje na-
čiikeno iako da je 8liino i^čemu drugome te se
moie misliti da je ono. kod toga se ističe na-
mjera prijevare u onoga koji je ono načinio i
u tome je razlika od predainega snačena, kod
kojega nije potrebno misliti da ko vara drugoga,
nego i da se i sam vara, n, p.: Tko neprave i
krive kantare i mjere drži. M. Đivković, bes.
702l>. Od krivije mjerila i cijena svjetoviiije. M.
Badnić iz. Mirionice krive. 45*. Čine mjeru
krivu. 2411>. Svi čine mjerilo krivo, mjerilo
krivo jest, učiniti litru ali oku što niti je litra
ni oka. 2411>. U kupovanju krivu mjeru držeći.
I. Orličić 65. Jerbo su je (novce) krivom mirom
stekli. M. A. Be}ković, sabr. 46. Kriva vaga
,unechtes gewicht<. Jur. pol. terminol. 526. —
Pinez kriv. M. Badnić 288l>. Koji kuje novce
krive. V. Došen 186l>. Koji kuju krive jaspre.
A. d. Gosta 2, 179. — Kako je bil smin složiti
ki&ige krive va ime druzih. Transit. 215. Kndg
zaldh krdvdh. Š. Budinić, sum. 55l>. Jeda su
napisali pismo krivo. 83. Činiti kriva pisma ili
pečate sa štetom iskr^ega, grijeh je. S. Mati-
jević 70. Ar u lažnom pismu krivom ... J.
Kavaikin 62*. Tad likarom puni kesu, krivo
pismo da iznesu. V. DoŠen 122l>. Još na pašu
ki&ige nite krive. Osvetn. 1, 46. — Pečat kriv
utištujući. Ant. Kadčić 284. — Ki bi prodaval
ili miril krivo vino . . . Statut vrbanski. 170. —
Ukazivaše krive račune i nedostojne. Transit. 210.

c) falsus, fallaz, laifiv, o riječima ne-
istinitijem ito se govore namjerom da se ko pre-
vari, n. p.i Krdvim ili laživim govorenjem. Š.
Budinić, sum. 89l>. Od krivoga iskazanja . . .
krivo dopovidanje ... A. d. Costa 2, 178. — Ne
govori protiva iskri^emu tvomu krivo svidočastvo.
Bemardin 46. ezod. 22, 16. Kriva svidoČenja
iioi naprtiše. M. Marulić 86. Ne učini kriva
svedoČastva. NaruČn. 92*. Lupeština, kriva svje-
dočba. N. Baiiina 68b. matth. 15, 19. Ne reci
krivo svjedoČastvo ni na susjeda ni na koga.
Zbom. 165*. Krvoprolistvo i krivo svidočastvo
nastavši. Aleks. jag. star. 3, 280. Išću su pro-
tiva i&emu kriva svidoČastva. A. Komulović 63.
Iskahu krivu svjedoČbn, da bi Isusa na smrt
pridali. M. Đivković, bes. 372*. Ne reci krivo

svidočanstvo. F. Glavinić, cvit 446l>. I. T. Mr-
navić, nauk. 1702. 15. Ne reci kriva svido-
čanstva. P. Posilović, nasl. 110*. Krivo svido-
Čenje. P. Vitezović, odil. 44. Svjedočanstva koji
kriva izvodiše suproć bratu. J. Kava£in 448^.
Tko bi po takvoj krivoj svidoČbi slidio kvar dru-
gomu. A. Baćić 129. Otkriće se vaša kriva svi-
doČanstva koja ste činili s krivim kletvam. J.
Banovac, pred. 4. Ne reci kriva iliti laž|iva
svidočanstva. F. Lastrić, od^ 76. Jeli velik grih
krivo svidočanstvo? F. Matić 72. Ne govori
krivo svidočanstvo suprot iskriiega. M. A. Be|-
ković, s:abr. 38. Kada svidok prikazuje štokodi
krivo. A. d. Costa 2, 178. — U vas kriva prise-
ganja, kriva mira, krive kvarte. M. Marulić
304. Nim se ima dati pokora za krivu rotu.
NaruČn. 59h. Grijeh od krive kletve. A. Qu-
četić, rt z. jez. 32. Pun kriva zaklinanja. M.
Đivković, nauk. 32. Grijeh od krive zakletve.
B. Kašić, zrc. 46. Ne Časti se- krivom prisežbom.
I. T. Mrnavić, ist. 83. Upadaju u krive prisiŽbe
ali rote. ist. 86. Jer se ne Čuju druge riči, nego
psosti, laži, krive kletve, mormoraua. J. Banovac,
razg. 87. Moreš sada sakrit ona tvoja lapeštva,
bludnosti, krive kletve, psosti. 92. Jedan la-
živac i lupež udi} trču na krivu zakletvu, pri-
pov. 164. Privarama i krivim zakletvama. F.
Lastrić, test. 332*. Vidiće se sve tvoje zakletve
isprazne i krive. ned. 31. Ostavi se običaja kri-
voga zakliiia^a. A. Kanižlić, utoč. 467. Po bo-
gopsovstvu, po krivima i nepravednima zaklet-
vama. E. Pavić, jezgra. 91. Jeli velik grih kriva
zakletva? F. Matić 60. Zakletva kriva vrlo stra-
hovita. y. Došen VII. Kako od krive tako i od
prave zakletve čuvahu se. S. Bosa 43*. Kriva
prisega na sudu. Ant. KadČić 24. Kriva za-
kletva jest zakletva laživa i nepravedna. L Ve-
li kano vić, uput. 1, 435. Da ovi istinito laže, i
da je kriva zakletva. J. Matović 350. Da bi se
zabranila himbenost, laže i krive zakletve svje-
doka . . . 409. Za krivu zakletvu odredi da se
pokora čini. I. J. P. Lučić, razg. 18. Kriva za-
kletva Boga uvriđiva. 110. — Nenavidost, žalost,
srditost, sumi!ia, kari, kriva osvajenja. Korizm.
37*. Vijte Isusa ne s pričajući se od kriva osva-
jenija. 91*. Ki se ne spritčuje od hinbena i kriva
osvajenija. 93^. — Množi poluvimici svojimi
krivimi nauci trovahu viru Isukrstovu. Živ. jer.
star. 1, 227. UČiŠe krive i lažive nauke. V. M.
Gučetić, pohv. 117. Nauk pravi od krivoga raz-
lučiti. A. Kanižlić, kam. 85. — Koji u ovomu
pripovidanu navištuju puku kriva oli lažna ču-
desa ili proročanstva. Ant.*Kadčić 296.

C. falsus, injustus, perversus. malus, kao
nepravedan, o čemu što nije kako bi trebalo da
je po pravdi (po moralnom zakonu), n. p.:

a) g 4j^lu uopće. Za moja kriva ddla
odvdtnica. Š. Budinić, sum. 25*. Množi dobre
ćudi nete dilu krivu . . . Đ. Baraković, vil. 239.
Na krivo dilo ruke prostirati. A. Vita)ić, ist
430l>. Prije zna svijetna kriva djela (Bog). J.
Kavaiiin 537^. Vidi djela dobra i kriva. I. Đor-
dić, salt. 2. Ako zaminih pravu krepos s kri-
vljem djeli. 16. To aV krivo kod onih je dilo.
J. 8. Be{ković 295. — - Amo moie pripadati i
ovaj primjer u kojemu kriv korak {tal. falso
passo) stoji metaforički za krivo djelo: Mnogo
)h se umnih i darovitih za svega života preko-
vratilo rad kojega kriva koraka u prvoj mla-
dosti. M. Pavlinović, rad. 122.

h) 0 čudi. Čim kriva vaša ćud k pravca
se povrati. M. Vetranić 1, 217. Vašu krivu ćud
nijedan sud ne može da ispravi. 1, 227. Da
jedva uzdiše za krivu svoju ćud. 2, 169.

Digitized by

Google

KEIV, 1, 0, e).

559

KBIV, If ^ e) aa).

c) 0 fuUinu. Stvar krivim na6inom ste-
čena. I. Grličić 65. — U ovijem primjerima
riječi zakon, red, trud imc^ju slično MnačeiHe kcu>
način: Krivim zakonom biše potvorena. Mira-
kuli. 0. Pak se idolu Belfej2:ora^ krivim redom
posvetiše. A. Vita|ić, ist. 3(37*. Što po krivom
steče trudu. V. Došen 121^.

d) 0 sudu (pravdif kmestvu). Kad iz-
dubiš tva prav krivim sudom. M. Marulić 185.
Od krivoga suda, kim biše osujena krivo, bi
oslobojena. Trausit. 93. Što je prav i kriv sud.
M. Vetranić 2, 43. Krivi sud. Đ. Barakovič,
jar. 10. Krivi sudi, muzuvijerstvo . . . J. Ka-
vaiiin 5yb. Al' se meni takvi sudi krivi čine
ili ludi. V. Doseu 62*. Nu i bez reda od pravde
bez koga je sud sved kriv. Đ. BaŠić 88. — Na
vrime i kriva pravda se odluči. Đ. Baraković,
jar. 76. — I u kmestvo sijedali krivo i pr> »kleto
uzimali mito. Nar. pjes. vuk. 2, 12.

e) o zakonu (vefei^u, običaju). Od kri-
vijeh zakona. I. Držić 149. Ah zakona huda i
kriva, neumrloj u bolesti bit na pola mrtva i
živa! G-. Palmotić 2, 55. Moj zakon jest kriv i
zločest. P. Macukat 49. — Ništar mine kada
zapovid tko stavi protiv Božjoj, tada spunit ju
ostavi, ako V još ne bude u krivom vejenju, da
patit li bude duhovnu služenju, k Bogu se obrati,
službu ne odhitaj. M. Marulić 199. — Uveo se
je krivi običaj. A. d. Gosta 1, 220.

f) 0 dijelu. Od svašta mu daje dio krivi.
Nar. pjes. vuk. 2, 631. Krivu je dijelu lasno na-
miriti. Nar. posl. vuk. 160. Nije žao na mali
dio, nego na krivi 214.

g) 0 dobitku (dobiću, stečei^u). Ne gle-
dajući kriva dobitja. Korizm. 64». Kamo gre i
pada stečenje krivo toj? M. Vetranić 1, 171.
Ovo su oni koji po kojigod način kriv dobitak
čine. J. Filipović 1, 371 k Tovarite vašu svist
snopjem krivije dobitaka i lakomosti. F. Lastrić,
ned. 76. Zaradi kamata i kriva dobitka. M. Do-
bretić 130. Posli onoga kriva dobitka. I. J. P.
Lučić, razg. 5.

h) 0 rati (razmetu). Ki slide krivu rat.
Đ. Baraković, jar. 57. — Ni u nih nesklada ni
kriva razmeta. 245.

i) 0 (crkvenom) saboru (skupštini) koji
nije po zakonu sakupfen. Od krivi' sabori . . .
Ispisati sva kriva sborišća.- A. d. Gosta 2, 27.
Činiti bezakohite i krivo skupštine. 2, 119.

k) 0 nezakonitom dostojanstvu u čela-
deta. U drugomu (saboru) Gededa krivi biskup
od Krovati bio je proklet. A. d. Gosta 2, 34.

1) 0 duševnom stanu. Krenuti od kri-
voga pomilovanja. B. Kašić, per. 160. — Od
krive (ubavi. A. Georgiceo, nasl. 190. ^jubav,
ka je medu nami, kriva i sramna ne ima biti.
G. Palmotić 1, 135. — Niti se spustimo na krivo
uzdahe sadašnega svijeta. M. Radnić 257^. —
Ustegni svako krivo ganutje i že}u duše moje.
Michelangolo. 68. Veliku ti V ćutim muku za
tu samu krivu odluku. J. KavaAin 396*. Skr-
šite vaša kriva hotjenja. I. Đorđić, ben. 93. —
Grihe sam učinil s krivim i nečistim pomiš}e-
nijem. Kateh. 1561. 44. — Vele se suprotivi
Božjoj pohoddi kriva sloboda od srca. B. Kašić,
nasl. 83.

ih) dodaje se gc^jegc^je i riječima koje
same po sebi znače što nepravedno. Pun krive
nevere. Đ. Baraković, jar. 57. Koji za rečene
uzroke nameću na jedno krivo poluvirstvo. Ant.
Kadčić 297. — Onaj s krivim mitom nudL V.
Došen 27*. Koju (zmiju) kote kriva mita. 63b.

d. vidi 1. krivo.

e. 0 če]adetu koje ne govori ili ne radi po

istini ili pravdi. — Između rječnika u Vranci-
čevu (,noxia9 ; reus ; sons^, u Mikafinu (krivi,
krivac ,reus, sons, obnoiius, culpae reus, nocensOt
u Belinu (,colpevole e colpabile, dicesi di chi e
in colpa' ,ou1pa obstriccus' 202*; ,ingiu8to' ,in-
justus^ 404*), u Bjelostjenčevu (v. krivec. 2. kriv,
laž)iv, neistinit ,falsus% u Jambrešičevu (,sons,
reus'), u Volti^ijinu (jV^i, oolpevole' ,8chuldig'),
u Stuličevu (,iniquus, injustus, nequam, improbus,
reus, conscius culpae, nosius'), u Vukovu: ,8chul-
dig (eines verbrechens)' .reus' ; u Daničičevu
(krivb ,qui in culpa ost').

a) falsus, fallax, mendax, kcji ne govori
istinu, koji laie, lažfiv. gotovo se u svijem pri-
mjerima ističe u kakovoj prigodi čefade (s Mcom
osobinom) laže, n. p. kao svjedok, prorok itd.
Krivi svedokL Naručn. 115*. Svjedoke krive
proć meni vodjahu. N. Dimitrović 64. Istući
svidoke i ne nahodeći nego krive. B. Kašić, is.
51. Da je imal biti osvajen od krivih svidok.
F. Glavinić, ovit. 82^. Postaviše krive svidoke.
P. Badovčić, ist 53. Kriv svjedok potvora me.
I. Đordić, salt 83. Niti biše triba krive svidoke
istraživati. A. Kanižlić, kam. 458. Nađoše dva
kriva svidoka. £. Pavić, ogl. 313. — Pogubiti
krivoga osvadnika. A. d. Gosta 2, 159. — Neka
budu krivijeh parjati prorokov tvorenje. N. Di-
mitrović 84. Ni Balam krivi prorok. S. Mar-
gitić, fala. 273. — Tote odvitnici krivi govor-
čini. Đ. Điiraković, vil. 313. — Med osme (u
paklu) krivi nauČiteli (gredu), F. Glavinić, ovit.
17*>. — Krivi pripovijedaooi. Zboru. 50*. — Amo
može pripadati i ovaj primjer u kojemu stoji
jezik metaforički za čefade: Ti krivi jeiiki, ki
na me govoru. Jačke. 95.

h) falsus, injustus, iniauus, perversus,
malus, koji ne radi po pravdi, t ovdje naj češče
kao i kod a), ističe se u kakoj osobini Čefade
radi nepravo, n, p. : Bog Krstjaue kara s krivimi
sudci. Kateh. 1561. 89. Krivih sudac zled. Đ.
Baraković, jar. 67. Med sedme (u paklu) krivi
sudci (gredu). F. Glavinić, cvit. 17b. Oni bludni
starci i krivi sudci, posli nego zaludu napasto-
vaše čistu Žužanu ... J. Banovac, razg. 117. I
pokaže sudca kriva. V. Došen 27*. A ovi krivi
sudci ne straše se suda Božjega? Đ. Bašić 88.
— Tere ga dostigne za krivoga pristava. Stat.
po}, ark. 5, 272. — Da krivoga starešine neće
k sebi da ukine. V. Došen 2B6K — Kamatnici,
lupeži, krivi trgovci. F. Lastrić, ned. 154. Koga
poznajete, da je bio kriv u trgovini. 248. —
Kumovi krivi. Zbom. 55b. — Krivi novčar ,falsch-
miinzer'. Jur. pol. terminol. 689. — Kad ono
kriva bratja JoŽefa prodahu . . . F. Glavinić, posl.
50. Na pogibili od krive bratje. M. lUdnić 257b.

c) nocens, noxius, sons, reus, kcji je
uzrok kakvome zlu, koji je nešto nepravedno po-
činio, koji radi toga stoji pred sudom,

aa) uopče. Jako vi ja pravind ne činu,
to to ja krivb. Mon. serb. 29. (1240). Ne aibrd-
tohb ga kriva. 66. (1804). Da se pravomu ne
može useti za krivoga nijedno imanje. 487. (1461).
Kto budetb pozvanb i ne priidetb, da jestb krivb.
Zak. duš. pam. šaf. 34. Ako bi (,bihO Turci
iskali Franka i Vlbkšu ili pravdhb ili krivdhb,
vojbno imb je. Spom. sr. 1, 10. (1397). Ako se
krivi ne najdu. Zak. vinodol. 79. Da budu pravi
V pravdd stati, a krivi da budu kaštigani. Stat.
krč. ark. 2, 281. (1388). Kada su obi strani, ki
dobude, i ki zgubi, jednako krivi . . . Naručn.
94*. Krivoga pokarati. 95b. Bi osvajen da je
učinil toliko zlo ne budući kriv. Mirakuli. 58.
Daj pravim pravdu, a krivim daruj odpušćenije.
Korizm. 88b. I đažji svrhu pravih i krivih.

Digitized by

Google

KBi^f 1, e, e) aa).

560

KBIV, 1, e, c) hb).

Bemarđin 26. matth. 5, 45. O vi duše krive.
M. Marulić 230. Ja sam kriv, a on je prav.
Mon. croat. 281. (1527). Nu me neć nać kriva.
N. NaJeSković 2, 76. No imam bit ja kriv nego
vi. M. Držić 3. Ako smo pravi, da bismo zdravi,
ako li smo krivi, da bismo živi. 414. Sudac će
suditi i prave i krive. 458. Ka ovo jes (ubav
moći zgar jedine? poginut htje ti prav neka
kriv ne zgine. D. Bai^ina 149^. I prava i kriva
progoni prid sobom. Đ. Baraković, vil. 38. Sij
omraze, zlobe biidi, svađaj, smetaj, šteti, udi, sa-
tariši prave i krive. I. Gundulić 480. Sudca u
ruci latinskoga smrt i život krivijeh stoji. G.
Palmotić 3, 75«. Oliva pritužna vržena u more
ni kriva ni dužna. Oliva. 22. Veli (đavo) da su
)udi kriv}i nego on. S. Margitić, fala. 156. Vi-
dimo da smo krivi. P. Vuletić 70. Neću tako
ja činiti, neg kriv ko je da se osudi. 71. Nije
ni djavao toliko kriv, koliko se govori, već je
kriva vaša vo)a koja se liem podlaže. J. Ba-
novac, razg. 109. Ja scinim da ovde David
krivji bi od Beržabee. J. Filipović 1, 493»i. Ti
sam znadeš da smo krivi. P. Knežević, muka.
42. Tvoju sr^bu podnosi ni dužan ni kriv. A.
J. Knezović 131. Sinod osudio je Teutbergu
kao krivu po svidocih našastu. A. Kanižlić, kam.
90. Dužan nije tko nije kriv. (Z). Ni kriv ni
dužan, veli svaki sužaA. (Z). Poslov. danič. Po-
karat krive [ude. V. Došen 70^. Grih grišnika
većma kriva čini. 153^. Poče karati i krivicu
davati onomu koji biše kriv. And. Kačić, kor.
62. Kad si kriva i kad te pokara, žena mužu
nek ne odgovara. M. A. Bejković, sat, F6b.
Boje je umrti prav nego knv. sabr. 1. Odsuda
Božja svrhu krivoga čovika. J. S. Re^ković 3.
Ni kriv ni dužan, sve krivice naše na sebe jest
hotio primiti. B. Leaković, nauk. 43. Ako dođe
prav, ne iziđe zdrav; ako dođe kriv, ne iziđe
živ. (Pripovijeda se da je ova poslovica postala
od nekakva mletačkoga suda). Nar. posi. vuk.
2. Dok se pravi ne namuči, ne može se krivi
naći. (N. p. kad se u kakome mjestu Što ukrade
ili se kakvo drugo zlo učini, pak se zaokupe i
muče svi )udi, dok se krivac ne nađe). 66. Kad
me globiše, kriva me nađoše. 119. Ko kriva
žali, pravom griješi. 144. Ko se kriv kune, od
traga gine, a ko se prav kune, od straha (gine).
154. Ne bi kriv ko vide no ko pripoviđe. 193.
Ni kriv ni dužan. (Kad se kome Što zlo na
pravdi dogodi). 221. Prav se smije a kriv se
krije. 259. Udri, Bože, ko je kriv. 328. Sve-
štenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi.
Vuk, mat. 12, 5. Mislite li da su oni naj kriv}i
bili od sviju? luk. 13, 4. Neće me senat kriva
naći. S. ^ubiSa, prip. 172. Pogibe ni kriv ni
dužan. 228. A da se ne pričeka dok se kriva
stranka pronađe. Zbornik zak. 1878. 39. Kriv
,schuldig eines verbrechens*. Jur. pol. terminol.
453.

bh) izriče se zlo djelo ili šteta kojoj je
uzrok onaj što je ykriv^j i to : fUJUi) dativom. Ti
si kriva i moj ej krvi i smrti. Pril. jag. ark.
9, 131. (1468). Tvojoj smrti ja bih bila dužna i
kriva. 6. Palmotić 2, 241. Ako ja sam kriva
bila tvojoj smeći. 2, 245. Grihom tuđim kako
može čovik bit kriv? I. GrliČić 290. Ah ja sam
tomu kriv! A. Kanižlić, bogojubn. 41. Da su
svemu krivi veći. V. Došen 254a. Da on tomu
sasvim ni kriv nije. M. A. Bejković, sat. B8b.
Kazujući da ni kriva kvaru. I4b. Rečeni ispo-
vidnik jest kriv i uzrok tuđoj šteti. Ant. Kadčić
260. Onda će propasti oni koji su ovoj kavgi
krivi. D. Obradović, basn. 156. Ko je tome kriv ?
Nar. prip. vuk.* 244. Ovoj je buni naj više kriv

MaraŠli-Ali-paša. Vuk, građa. 174. — bbb) ge-
netivom, i s prijedlogom od. Da bismo krivi bili
današi&e smutiie. Anton Dalm., nov. teŠt. 204^.
act. ap. 19, 40. Tužim se da sam kriv mnozih
grihov. Kateh. 1561. 36. Prvo neg pokaraš
l^oga, glej da nisi sam kriv toga. P. Vitezović,
cvit. 166. Jesu krive ubojstva. F. Lastrić, ned.
141. Činiš li krive ubojstva one majke koje za
držat kod sebe u ložnici dičicu malu nepomno
uduše ih? Blago turi. 2, 128. Kriv jest tila i
krvi Gospodiie. I. Velikanović, uput. 3, 50. —
Ne biše kriv od one smrti. B. Kašić, is. 61.
Koga od nih uzbudemo ove od smeće naći kriva.
G. Palmotić 1, 58. Kako može ona od toga kriva
biti? 1, 374. Pazi dakle da rad liega ti ne budeš
kriv od svoga. P. Knežević, muka. 35. Koji je
kriv od ove neurednosti, djeca ali roditeli? Đ.
Bašić 4. Kada od nijednoga drugoga gnja još
i ne bi bili krivi. Grgur iz Vareša 104. —
cf^c) instrumentalom. Kto je dlbžbub ili ćimb
krivb, itiub da plati i pati. Mon. serb. 268. (1405).
Tbkbmo tko je dlbžanb ili čimb krivb (štampar-
skom griješkom hrivb), ainb da plati i pati. 271.
(1405). Vrh toga je obađena nepoštenijem gri-
jehom kriva. G. Palmotić 1, 363. — dad) loka-
tivom s prijedlogom u. U tomej ndsmo krivi.
Spom. sr. 1, 28. (1400). Toli t' sam u čem
kriv . . . Š. Menčetić 149. Ako sam u čem kriv,
što ve mi smrt ne da? N. NaJeSković 2, 40.
Reci mi, J^ubavi, u čem kriv igdar bih, ter mene
ostavi, sa svu moć ku )ubih? 2, 133.^ U ničemu
kriva biti ti ne moŽeš, gdi je sila. G. Palmotić
1, 273. Ma tužna Oliva nikadar ne buduć u ni-
čemur kriva. Oliva. 46. U čemu ste vi krivi, u
tomu nas okrivfujete. A. Kanižlić, kam. 241.
Da ni po što sebe krivu ne nahodi u onomu, u
Čomu ju kriviŠe. E. Pavić, ogl. 415. Da sam ja
u tomu štogod kriv. M. A. Re}ković, sabr. 68.
Ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika. Vuk,
mat 27, 24. — eee) akuzativom s prijedlogom
za. Kako može čovik za tuđe grihe biti kriv?
I. GrliČić 215. Ista narav što sakriva dal' no
bila za to kriva, da pogrdu takvu nosi. V. Došen
113^. Nije kriva za ono prijubodinstvo. I. Ve-
likanović, uput. 8, 232. l^ndi koji nimalo nisu
krivi za ove budalaštine. Vuk, dan. 5, 82. Ako
krvnika ubije osvetnik, neće biti kriv za krv.
Đ. Daničić, 4mojs. 35, 27. — /jtjf) podložnom re-
čenicom u kojoj je što ili da (starije er). I obe-
ćava i opet brani tako hitro, da ti kaže, da si
ti kriv što ona laŽe. I. Gundulić 224. Ne držim
se još za kriva, što na Lemnu sam pribiva. 6.
Palmotić 1, 222. Što se smete, on kriv nije,
8 Captislavom tvoja vira. 2, 265. Oni su krivi
što narod nevo)e dopade. A. Kanižlić, kam. viii.
(Djeca) nisu veće kriva, neg* na svitu što su
živa. V. Došen 17 1^. Ja kriv nisam, što se orat
ne da. M. A. Re)ković, sat. G7». Bog nije kriv
što }udi zlo čine. Nar. posl. vuk. 20. Ko je
kome kriv što je zdrav i živ? 141. Nije kriva
Bosna što je gladna Hercegovina. Pravdonoša.
1852. 31. — Ti si kriva, da (ona) ni }uba moja.
Nar. pjes. istr. 2, 128. Nije sudac kriv da mi
je zlotvor živ. Pravdonoša. 1852. 10. — Ar nam
ti (fubavi) kriva nijes', er nas ti sadruži, neg
naša huda Čes, s ke svaki nas tuži. N. Naleš-
ković 2, 88. — ffffff) akuzativom^ ali ovaj samo
stoji adverbijalno (kao Što, ništa itd.) pokazu-
jući ne samo djelo što je učinio ko je Jkriv^ nego
veličinu ili maninu liegove krivice (isporedi: Tomuj
nijesam kriv ni vele ni malo. M. Vetranić 1, 116).
Ja kriv ni dužan ništor se ne čujah. M. Vetranić
2, 115. Ako sam šbo ja kriv, reci mi, er ću sam
učinit, veće živ na svijetu da nijesam. N. Na*

Digitized by

>^uogIe

KMV, 1, e, c) hh)

601

KRTV, 1, i, %f.

(ešković 2y 114. Al tako da sam živ, naći 6e&,
da nigdar nijesam ti bio kriv naj maAu jednu
stvar. 2, 121. Ja sam sve kriv. M. Đržić 158.
Ništa kriv nisam. A. Kanižlić, bogo^ubn. 205.
Ovi je postav}en u tamnica, ali kriv nije ništa.
And. £ači6, kor. 42. Koji nisu ništa krivi. M.
A. Be)kovi6, sabr. 8. Nisu slugo niŠta tome
krive. Nar. pjes. petr. 2, 131. Da ne pale va-
roši koja nije ništa kriva. Vuk, dan. 5, 46.

cc) može se izreSi dativom Čefade na
čiju je štetu što učinio zlo ili nepravedno onaj
što je fkriv'. Ašte je kto komu krivb, da ištetb
sudomb. Zak. dus. pam. šaf. 31. Nikomu krivi
ni dlbžni. Spom. sr. 1, 63. (1405). Ča ću svadit
i^ih, krivi ste mi toj vi. M. Marulić 86. Da nisi
Bogu kriv. 127. Ako mi s^ ti draga, jeda t^
sam što ja kriv ? Š. Menćetić 101. Nikomu
nijesam kriv što živjeh na saj svijet. M. Ve-
tranić 1, 155. Vijek ću zlobe kajati, za ke sam
tebi kriv. 1, 396. Tko ti kriv i dužan ostaje.
2f 40. Zašto pastira izrani ne bivši t' ništa
kriv? 2, 138. Da kad se smislim stav, i lita
kad zbrojim, sebi kriv i neprav, ne inam ja gdi
stojim. P. Hektorović 66. Gospoje, koja me sad
mori i neće da sam živ, neg li me sve tvori, u
6em joj nijesam kriv. N. Na}ešković 2, 116. Mi
smo krivi djeoi, damo u ruke imanje. M. Držić
150. Dobre mi 'e sve kriva. 225. Uvrijedih
sam sebe za Aoj ne bit kriv. F. Lukarević 13.
Otac je kriv tebi. D. Zlatarić 13^. Nam niŠto
ne budući kriv ni dužan. M. Divković, nauk. 48.
Sam će bit sebi krif. Đ. Baraković, vil. 68.
Đake tebi ti si kriva od sve tuge, ti, Cerere. I.
Gundulić 113. Majka je tvoja kriva nami. 6.
Palmotić 1, 140. Nitko drugi kriv nam nije, da
smo ovako potisnuti. 2, 105. I budući tebi
kriva, još me s neba trijes ne skrŠi? I. V. Bunić,
mand. 11. Bogu kriv kada je. P. Kanavelić,
iv. 327. Jeda li nisi kriv u ovomu komu? P.
Knežević, osm. 316. Dok ne ide i i^u ne izbije,
moja braćo, a kriva mu nije. M. A. Be^ković,
sat F8b. Ja ću ćutit, jer sam sam sebi kriv.
sabr. 19. Znaš li, što si jučer učinio baš od
svoje u Tušini raje koja tebe ništa kriva nije?
Nar. pjes. vuk. 4, 370. Ti si mi kriva. Nar.
prip. vuk. 178.

dd) kad je značeike da je ko učinio
što nepravo radi čega treba da bude suđen i pe-
depsan^ moie se nekijem padežima izreci sud ili
sudac ili pedepsa, n. p. : tuui) genetivom^ sud ili
pedepsa. Kriv bude suda. F. Glavinić, posl. 52.
— Kriv će biti ogi^a vičiiega. B. Leaković,
nauk. 325. — bbb) dativom j sud ili sudac. Svaki
koji se srdi na brata svoga, kriv će biti sudu.
F. Lastrić, od' 243. Ko ubije biće kriv sudu.
Vuk, mat. 5, 21. — amo pripada i ovaj primjer:
Sav svijet da bude kriv Bogu. Vuk, pavl. rim)..
3, 19. i ovaj : Da me tvoj gAijevan sud, Jesuse,
ne oznobi; da me tvoj, vajmeh! giiiv u propas
ne stavi zašto se čuju kriv ja tvojoj (ubavi. M.
Vetranić 1, 395. — u ovom se prin\jeru ističe da-
tivom ko treba da bude po zakonu sudac: Ži-
dovom nisam kriv, zato k cesaru u Kim pro-
zivam se. F. Glavinić, cvit. 207*. — ccc) instru-
mentalom, 0 osudif pedepsi. Ona ti je, ne ti gla-
vom kriva. G. Palmotić 1, 350. Zašto da mi
učinite da budem glavom kriv ccuru ? Đ. Da-
ničić, dan. 1, 10.

d) riječi kriv i dužan miješaju se medu
sobom tako da dužan može značiti što kriv (vidi
dužan, 1, c) pa i kriv može značiti što i dužan
u pravom smislu (vidi du/an, 1, a). — Između
rječnika u Vukovu : (može se čuti gdjesto),
,schnldig (geld)' ,qui debet, debitor* s primjerom:

,Ja sam tebi nešto kriv^ Ne ostaSe ni u čimb
kr^vi (treba čitati krivi, kako i čemb n^, čimb)
carstvu mi. Spom. sr. 2, 18. (1348). Jere mi se
su platili i nd- mi -su ničim krivi. 2, 26. (1374).
Kriv, dužan novaca (Vuk veli da se ta riječ u
tom značei^u ,može čuti gdješto^ Sav rudnički
okrug u Srbiji govori je u tom značeii^u). I. Pa-
vlović.

f. značene je kao kod e, c), ali se ne kaše
0 čefađetu. Daj se ugrabit, ne slijedi me, neka
je kriva moja sila. G. Palmotić 1, 259. Nije
kriva trgovina neg trgovac od dobiti nepravedne.
B. Zuzeri 64. Bre, mlogo puta nije ni siromaštvo
krivo, što se misa govori u ruhu nespodobnu.
F. Lastrić, od' 6. Al' je i tom holost kriva. V.
Došen 42^. Srića mu je i godina kriva kod
svog^ gospodina, da mu truda ne izplati. 56^.
Srića Aemu biva kriva, da slast svita ne uživa.
2011>. Nevinost je svemu tomu kriva. M. A.
Be}ković, sat. 11«. Zašto bijes moju kravu, kada
ti ništa nije kriva? sabr. 57. Nije tebi Sava
kriva, već je tebi majka kriva. Nar. pjes. vuk.
1, 438. Ali tome nije toliko kriv jezik, koliko
su krivi oni što riječi jezika svoga ne poznaju.
Vuk, pisma. 16. Nije samo i^egovo uporstvo
krivo. Nov. sr. 1834. 4. Ovome je poelu kriv
vaš sad. S- ^ubiša, prip. 234.

g. u Vukovu rječniku : knvl vjStar (u Hr-
vatskoj) vide krivac 2.

h. kod imena bijke: krivi djed ili kriv
djed samo u istočnom govoru kriv ded. Krivi
djed, Bellevalia pallens Vis. u niskom okruga.
S. I. Pelivanović. javor. 1881. 123. štampano
,kriv ded^ Kriv dM, Bellevalia pallens Vis.
u niskom okrugu. S. I. Pelivanović.

i. kod mjesnijeh imena (po svoj prilici u
pravom znaČei/iu).

a) Kriva Bara, mjesto u Srbiji. a4i) u
okrugu biogradskom. Livada u Krivoj Bari. Sr.
nov. 1873. 638. — hh) u okrugu rudničkom. Li-
vada u Krivoj Bari. Sr. nov. 1866. 292. — cc) u
okrugu vafevskom. Pasnik u Krivoj Bari. Sr.
nov. 1873. 83.

h) Kriva Feja, selo u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra). srb. 306. —
isporedi Kriva Vjeja.

c) Kriva Granica, Šuma u Bega}ici (u
Srbiji u okrugu biogradskom). \t. Stojanović.

d) Kriva Kosa, brdo u Srbiji u okrugu
crnoriječkom. M. D. Milićević, srb. 879.

e) Kriva Kruška, i/Ukakvo n^esto. Na
Krivu Krušku. Glasnik. 15, 297. (1.S48?).

f) Kriva Livada, ime mjestima u Srbiji.
om) u okrugu kragujevačkom. Livada kod Krive
Livade. Sr. nov. 1861. 464. — hh) u okrugu
kruševačkom. Sr. nov. 1868. 144. — cc) u okrugu
požarevačkom. iSriva zvana Kriva. Sr. nov. 1867.
593. — dd) u okrugu vafevskom. Zabran sa liivom
u Krivoj Livadi. Sr. nov. 187.3. 902.

g) Kriva Luka, ime n\jestima u Srbiji.
aa) u okrugu biogradskom. Livada u Krivoj
Luci. Sr. nov. 1866. 479. — hh) u okrugu va-
\ecskom. IJTiva Kriva Luka. Sr. nov. 1872. 688.
— cc) pomine se prije našega vremena takovo
ime mjesno. Kriva Luka. S. Novaković, pom.
135.

h) Kriva Mahala, selo u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.

i) Kriva Morava, vidi u Daničičevu rječ-
niku : Kriva Morava, crkva sv. Stefana blizu
Aleksinca kojoj je despot Stefan s bratom Vukom
priložio zemje u Lipovici: ,priložihb Krivi Mo-
rave*. M(on. serb). 246. (1399). jamačno se tako
zvao onaj kraj, pa po ćemu i ta crkva.

Digitized by

Juogle

KBIV, 1, i, k).

5^

KRIV, 2, c, b).

k) Kriva l^iva, ime mjestima u Srbiji.
aa) u okrugu biogradskom. Livada u Krivoj
Nivi. Sr. nov. 1871. 528. — 66; u okrugu sme-
đerevskom. Aiva u Krivoj liTivi. Sr. nov. 1874.
375.

1) Kriva Rijeka. (Ki) vidi u Daničićevu
rječniku: Kriva Rdka, u državi gospode zetske
Đorda i Balše, na iio^ bješe carina: ,na Krivu
R^ku*. M(on. serb). 193. (1879). - 66; u Srbiji
(po istočnom govoru Kriva Reka). — tuuij tri
sela: u okrugu kruSevačkom. K. Jovanović 181;
u okrugu rudničkom. 145 ; u okrugu užičkom.
164. — 666; voda. (Morava) prima pritoka
Krivu Reku. 8. Novaković, novo brdo. 4—5. —
ccc) župa. K onom treba dodati da se predeo
ili župa Topolnica danas sove Kriva Reka. S.
Novaković, novo brdo. 10.

ni) Kriva Vjeja (Vdja) ti starijim spo-
menicima. — isporeai Kriva Feja. Kako putb
izlasi izb Krive Vdje. Deč. hris. 27. A Kriva
Vdja da imb je zabdlb ... 27. U Krivu Vdju.
Glasnik. 15, 284. (1348?).

n) Kriva Vuksa, f. vis u Srbiji u okrugu
niskom, M. Đ. Milićević, kral. srb. 14.

o) Krivi Brod, saselak u Srb^i u okrugu
kruievačkom. K. Jovanović 125.

p) Krivi Cer, umjesto u Srbiji u okrugu
kragujevačkom. I^iva kod Krivoga Cera. Sr. nov.
1873. 523.

g) Krivi Dol, ime mjestu. — U spome-
niku XIV vijeka i otale u Daničićevu rječniku
(Krivyj Dol). Na Krivyj Dolb. Glasnik. 15, 301.
(1348?).

r) Krivi Laz, karaula u Srbiji u okrugu
kruševačkom. M. Đ. Milićević, srb. 725.

s) Krivi Lug, mjesto u Srbiji u okrugu
čuprijskom. I^iva u Krivom Lugu. Sr. nov. 1868.
382.

t) Krivi Potok, mjesto u Hrvatskoj.
Borci kod Daruvara. D. Hire.

u) Krivi Put, selo u Hrvatskoj u župa-
niji ličkO'krbavskoj. Razdije]. 40.

v) Krivi Vir, ime mjestima u Srbiji.
€Ui) selo u okrupu crnoriječkom. K. Jovanović
166. — 66; mjesto u okrugu kragujevačkom.
]Šriva viSe Kriva Vira. Sr. nov. 1866. 214. —
cc) ovako se mjesno ime pomine prije našega vre-
mena. Krivi Virb. S. Novaković, pom. 135.

x) Krivo Drvo, straža u Srbiji u okrugu
vranskom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 272.

y) Krivo Poje, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Krivome Poju. Sr. nov.
1871. 674.

k. kriv čovjek u igri yCaricama*^ vidi 2.
carica. — Može biti ono što se drugdje zove
svraka ili ciganin, vidi kod 3. car primjer Mili-
ćevičev.

2. adv. krivo. — Komp.: krtvje (nije dobro
krivije u Stulićevu rječniku). — vidi i 1. krivo.
8. u pravom smislu, vidi 1, a. — Između
rječnika u Mikafinu (krivo, iskriv^eno ,oblique' ;
krivo gledati, strašno i srdito ,torve vel torvis
oculis aspicere^ ; krivo gledati, razočiti ,limi8
oculis aspicereO) u Belinu (,tortamente, storta-
mente' ,oblique'; ,torvamonte* ,torve* 786b), u
BjelostjenČevu (krivo, nakrivo ,curve, oblique'),
u Stulićevu (,oblique, contorte*).

a) uopće. Krivo sjedi, pravo reci. (Z).
Poslov. danič. Ako V se što obisi, odma krivo
vaga klisi. V. Došen 62b. ir se krivo od pai&a
povede. J. S. Re)ković 178. I krivo sjedi, a
pravo reci. Nar. posl. vuk. 102.

6; 0 gledaiHu, vidi 1, a, fe; cc). Rad toga
krivo na cara gledahu. I. T. Mmavić, osm. 43.

Lipod čela vitoroga razrok pogled krivo izbeči.
L Gundulić 475. Ne smiješ me krivo okom po-
gledat. (D). Tko krivo gleda, krivo i misli. (D).
Poslov. danič. Koja ga krivo gledajući s vikom
napopade. I. Đordić, ben. 167. Stoje mnogi voj-
nici čuvajući straže oružani, da nitko na kra}a
ne smi krivo ni pogledati, jer bi bio udi} po-
karan. J. Banovac, razg. 30. Jedno na drugo
krivo gleda, pripov. 115. Na fiu paša krivo po-
glediva. Nar. pjes. vuk. 1, 564. A na cara krivo
pogleduje. 2, 181. Pak na iiega pogleduje krivo.
Nar. pjes. petr. 2, 197.

b. ne onako kao što treba, ali ne u mo-
ralnom smislu. Krivo vatra ložena. Nar. pjes.
vuk. 1, 520.

e. ne onako kao što bi trebalo po istini ili
po pravdi, vidi još i 1. krivo. — Ismedu rječ-
nika u Mika}inu (krivo, brez puta i razloga ,in-
juste, inique'; krivo, laživo ,£Edso, fiftlse'; krivo
se zaklinati ,perjuro, pejero'), u Belinu (,abusi-
vamente, cio^ falsamente' ,fal8n, immerito' 10^;
,fiEklsamente^ ,false' 300b; ,immeritamente, oio^ a
torto' ,iniuria* 380^; ,a torto, cio^ senza ragione*
,immerito' 736b ; ,ingiuriosamente' ,iniuriose'
404*; ,ingiu3tamente' ,iniuste* 404* ; ,reamente'
,improbe' 609*), u BjelostjenČevu (krivo, nepra-
vično ,injuste, inique'. 2. krivo, himbeno .fiftlse,
mendaciter, non vere, ficte et flUlaciter, dolose
et insidiose'), u Jambrešičevu (,injuste, inique'),
u Voltigijinu (,a torto, fi^lsamente* ,anrecht'), ti
Stulićevu (,inique, injnste, falso, injuriose, contra
fas'. komp.: kriv}e, krivije), u Vukovu (vidi kod
1. krivo), u Daničićevu (,injuste').

a) kad se što kaže ili događa ne onako
kao što treba da bude^ ali se ne ističe sla na-
mjera u onoga koji govori ili radi. Ki sam slijep
od puka slijepoga krivo znan. D. Zlatarić Š8^.
IV kad pamet krivo kaže. V. Došen 190b. Kleti
se krivo što cijeni da je istina. J. Matović 350.
Budući da su me mnogi od Aih krivo razumjeli.
Vuk, pisma. 24.

b) lažfivo, 0 govorenu, što ne samo nije
po intini, nego se istiSe i zla nan^era onoga što
govori. Ki krivo oglasuju i oblaguju glasom ere-
sije kogagod. Š. Budinić, ispr. 135. Ta krivo
besidi. D. Baraković, jar. 27. Na tri načini
krivo 86 govori. I. Mrnavić, ist. 104. Ki bi štogod
krivo reći na pravedna liega umio. A. Vitajić,
ostan. 130. Da su apostoli pravo rekli a idoli
krivo. S. Margitić, fal. 92. Nemoj, sine, govo-
riti krivo ni po babu ni po stričevima. Nar. pjes.
vuk. 2, 193. — Ne svjedokuj krivo. N. Rabina
:32*. paul. rom. 13, 9. Nitkor krivo ne svidoči.
Đ. Baraković, jar. 50. Krivo svjedočiti na sudu.
S. Matijević 36. Na Pravovića krivo svidoči.
M. A. Rejković, sabr. 55. Krivo je svidočio . . .
Dosvidočuje krivo. A. d. Gosta 2, 77. Za korist
iskn^ega nije dopušteno krivo svjedočiti. J. Ma-
tović 408. Vas četiri dušom podnosite, a četiri
krivo svedočite. Nar. pjes. vuk. 2, 159. — Zač
je prisegao krivo u matrimonij čisto držati.
Tondal. star. 4, 116. Koliko krat si krivo pri-
segal. Korizm. 29*. Ne kuni se krivo imenom
mojijem. N. Rabina 83*. levit. 19, 12. Presiža
kr^vo imenem Boga. Š. Budinić, sum. 33b. pro-
klinajući ime Božje i krivo se i^ime kunući. A.
Gučetić, roz. jez. 33. Krivo rotiti ,perj urare*.
F. Vrančić, rječn. Zakleti će se krivo i laživo.
A. Komulović 17. Ako si se zaklinao laživo,
krivo, nepotrebno. B. Kašić, zrc. 44. Kunući
se krivo, sagrešuje se smrtno. S. Matijević 52.
Da će se krivo zaklet. I. Grličić 45. Da se ne
biste kadgod krivo zakleli. L Đorđić, ben. 92.
Zaklićo se krivo. A. Baćić 131. Hoćeš da je

Digitized by VjOOV IC

KRIV, 2, c, h).

56d

1. KEIVAC, A.

(dušu) pridftfi djayla, psnjiići, l&žnći, kriyo se
ktinaći ... J. Banovac, razg. 98. Ti si se obeća
na ispovidi, da nećed psovati, krivo se kleti.
168. Trgujući krivo kupuju i prodavaju i još
veće Bogom krivo zaklinajući se. J. Filipovi ć

1, 250^^. Niki smo naučili u ispraznost kleti se,
niki joS i krivo. F. Lastrić, test. 16*>. Jezik
krivo se kunnći. 17^. U ispraznost zaklinajući
se i krivo mlogo puta. 121^. Da će se krivo
zakliiiati. A. Kanižlić, kam. 101. Krivo se kleti.
S. Bosa 73^. Krivo se je zakleo. I. Velikanović,
uput. 1, 436. Kleti se Bogom i ostalim svetim
i pravo i krivo. M. Đobretić 108. Ti se sinoć
krivo kunijaše. Kar. pjes. vuk. 1, 316. Ako li
ću zakleti se krivo. 1, 562. A on joj se krivo
kunijaše. 2, 20. Zakuni se mnome triput krivo.

2, 82. Eda si se krivo zakli6ala? 2, 409. Đe-
vojka se krivo Bogom klela. Nar. pjes. herc.
vuk. 208. Dobro laži a krivo se kuni. Nar.
pjes. juk. 204. Stari grivo, ne kuni se krivo.
Nar. posl. vuk. 294. Bo}e ti se krivo kleti. S.
^ubiša, prip. 162. Ko bi se krivo zakleo u sudu.
Pravdonoša. 1851. 25. — Kad ju krivo osvadiše.
Đ. Bckraković, jar. 67. Na ženu se krivo tuži.
90. — Krstjane ki se krivo ispovidaju. Tondal.
star. 4, 113. — Amo mogu pripadati i primjeri
u kojima se govori o pisaiiu. Kada se krivo pri-
pisuju naj poslidi^a odvećanja. A. d. Gosta 2, 178.
Pak da je Pan bio Grk pisati krivo smiše. M.
Katanćić 43.

c) injuste, inique, ne po pravđif vidi 1,
c. Da je krivo uzeto i ne po pravdi. Mon. serb.
256. (1405). Krivo miru daju. M. Marulić 117.
Dobro ko nam krivo Eva zgriSiv skrati. 214.
Blago koje krivo skupi. 331. Krivo ali pravo
naplniti kuću (nastoji lakomac). Korizm. 64*.
Kolicijem krivo sudaše. Zbom. 154*. Krivce
moć }uvena nikomur ne stvori. S. Menćetić 321.
Pravo li ubil jesi jego ili krivo ? Š. Kožičić 41*.
Ni krivo prodavati ni kupovati. M. Divković,
nauk. 122a. Krivo mjeri. 122^. Vij kako me
krivo zlobnici udiru. I. Ivanišević 278. Sudeći
jedno isto djelo sad pravo sad krivo. I. Grlićić
190. Čemu pogubit me krivo iStete? I. Đorđić,
salt. 200. Što krivo sudite i laživo. 281. Tr-
govci krivo prodajući. A. Baćić 111. Krivo mi-
rećL 127. Ne spomifiuiući se naj poslidiiega
ćasa, krivo se miri, piše, i priuzim)e. J. Banovac,
razg. 90. StiSi nepravedno, miri i prodaji krivo,
daji zlu robu za dobru. 91. Ovo su oni koji
krivo kupuju i prodaju. J. Filipović 1, 371b.
Oni koji krivo steku čiji kruh blaguju? 1, 430^.
Krivo mirio si. P. Knežević, pism. 11. Krivo
joj se (sotoni) zajer čini, što je ona u dubini.
V. Došen 116h. Jer i pravo kad govori, dilom
svojim krivo tvori. 130h. Starešina čim ga dira,
kad mu krivo ne da mira. 232^. I kra]u se
svom zamira, i u druga krivo dira. 232^. Oblast,
krivo puk vladati. 232h. A da sile tko ne čini,
krivo kome u obćini. 233*. I iskrAeg krivo
dere. 233». Nipe boji od jednoga tata, koji svoga
isknieg privari, krivo teče a za grih ne mari.
M. A. Ee}ković, sat. D8h. Osmi dio baštine
svoje krivo bijaše stekao. I. J. P. Lučić, razg.
30. Otac je (jabuku) krivo podeli, seV uze više
neg' meni. Nar. pjes. vuk. 1, 209. Lov loveći,
krivo dijeleći. 2, 427. Ti me krivo osudi, si-
novče. 5, 536. On je tuđe zem)e otimao i no-
gama krivo dijelio. Nar. pjes. petr. 1, 27. Bila
ova (stvar) pravo ili krivo stečena. V. Bogišić,
zbom. 431.

1. KRIVA, /. u Vukovu rječniku: kriva sabja
,ein sabeP ,acinaces' 8 primjerom iz narodne
pjesme: Od bedre sam krivu izvadio.

2. KBiVA, /. 14 Vukovu rječniku : (u Lici) ne-
kakav novac (čini mi se od 30 krajcara) ,art
miinze' ,numi genus^

3. KEIVA, /. štap koji je na douem kraju
kriv poput srpa, i sluŽi za čobansku igru ,kri-
va£e'. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

4. KEIVA, /. krivo drvo u stražAem kraju
kukruzane, koje sapi^e do)e podumijente, a gore
vjenčanice, u Dobroselu. M. Medić.

5. KEIVA, /. u Vukovu rječniku : nekaka
sviAska bolest, od koje se svirče zguri pa se
obrće. — I kao bolest u drugijeh domačijeh ii-
voti¥M. Što je kriva ostavila živa, ter joŠ ima
mrsa i prediva. Osvetn. 5, 18.

6. KEIVA, /. član od egije. u Posavini. F.
Hefele.

7. KEIVA, /. mjesno ime u Srbiji, a) u okrugu
kruŠevačkom. Livada zovoma Kriva. Sr. nov.
1863. 380. — b) u okrugu šabačkotn. Zemja u
Krivoj. Sr. nov. 1861. 167.

1. KEIVAO, krivca, m. čovjek koji je čemu
kriv (vidi kriv, e, c)). u zakonskom se jeziku
ovako kaže o čovjeku na kojemu ima kakva tužba
pred sudom (a ako je baš i pravedan), nije lako
razlikovati značei^. — -a- stoji mj. iHegdašfiega
h i zato ispada u svijem padežima osim nom.
sing. i gen. pl. — Akc. kaki je u nom. sing, taki
je u ostalijem padežima, osim voc. krivce, krivci,
i gen. pl. krivfic&. — Od xn ili xiii vijeka, a
između rječnika u Mika}inu (vidi kod kriv, 2),
u Belinu (,colpevole e colpabile, dicesi di chi 4
in col pa* ,culpa obstrictus' 202*; ,accusato, cio^
reo* ,reu8* 25*>), u Bjelostjenčevu (kajkavski kri-
vec, kriv ,reus, sons, culpae reus, nocens, noxius,
criminis alicujus obnoxius, criminis alicujus con-
victus, furti reus'. 2. krivec, koji krivicu crni
,injurius*), u Jambrešićevu (,8ons, reus'), u Volti-
gijinu (,reo, colpevole, cagione' ,ein schuldiger
mensch'), u Stulićevu (,reus'), u Vukovu (,der
schuldige, verbrecher' ,reu8*), u Daničičevu (kri-
VLCL ,sons').

a. uopče. U kojej se župd Što ispakosti, tazi
župa vo}a da da krivbce vo)a da plati. Mon. serb.
16. (1195—1228). Ako li se obrate kto uzBmb
posilijemB što }ubo Aihb u zemji carbstva mi,
vse tozi da plati carbstvo mi . . . a togazi krivca
da ište carbstvo mi. 161. (1357). Kto pozove
krivca predb sudije. Zak. duš. pam. šaf. 36.
Parao nima svidoČastva svrhu krivca. Zak. vinod.
59. Ta osud krivac plati. 65. Ima platit ta
krivac soldini 40. 67. !^udi rotnici za osuditi
krivce. 67. Tada se ima oni krivac tirati i
iskati. Stat. po}, ark. 5, 282. Povedi vsu družbu
moju i uhiti krivca. Mirakuli. 131. Vodahu i
njekoja dva krivca s ]&im ubiti. N. Eai&ina 105*.
luc. 23, 32. Ako ne bi bio krivac, ne bismo iz-
dali nega tebje. 109* joann. 18, 30. Da s kriv-
cem pravedan jednako zlo pati. M. Vetranić
1, 81. Da bude dostojne platiti a krivce reče-
nijem bičem pedjepsati. A. Gučotić, roz. mar.
188. Na sudu svetov6emu ili čovječanskomu če-
tiri se stvari hoće, to jest sudac, krivac, parac i
svjedočba, M. Divkovie, bes. 30». Da nam krivci
ne uteku. G. Palmotić 1, 187. Dvojijem na-
činom krivac se čini, koji očito grijeh učini. S.
Matijević 36. Da je proklet čovik krivac. M.
Eadnić 176*. Krivce ištu i zlotvore. P. Kana-
velić, iv. 231. Koji pod sudcem stase kano
krivac. I. Zanotti, ined. priš. 26. Ako nisi od
obranijeh, krivac ti si. J. Kavanin 16*. Ako
ne pjeva skladno pivac, drugi ^e, a ne on sam
krivac. 147*. I za krivca i za pravca. 344*.

Digitized by

^uogle

1, KEIVAC, a.

564

1. KRIVAC, c c).

Otar kriycem i grjefinikom (Marija). 520^. Pavao
krivac učini se. 8. Badrić, prav. nač. 27. Jaoh
krivca ki se kaje ! L Đorđić, Qzd. 15. Da krvnik
krivca umoriš. 80. Muka je naj voća jadnu
krivcu obadenu. B. Zuzeri 98. Kratko vrijeme
iskufiai^e krivca ovega prikornoga prisjeklo je.
845. Jest sajedno krivac i sudac. A. Baćić 361.
£ad jednoga krivca dovedu na sud. .T. Banovac,
pred. 2. Koji ovu molitvu Čini z Bogom govori,
ili kako krivac sudcem. P. Filipovič 58. Triba
je da vam dadem krivca koga vi želite. P. Kne-
žević, muka. 32. To svi znadete, da se prid
sudcem za učiniti sud, oče naj prvo: davugija
ili ti parac; drugo: zlotvor ili ti krivac, treće:
svidoci. F. Lastrić, ned. 47. Krivac smrti do-
stojni osudi se na smrt. svet. 92*^. Gdi ^e krivac,
koji se od mene brani ? A. J. Knezović 187. Kao
da je Ignatija našast krivac očiti. A. Kanižlić,
kam. 57. Misli da si priveliki krivac, utoč. 464.
Ispovidam da sam veliki krivac. bogo)ubn. 94.
Nek se od £eg' (mača) krivci plaše. V. ĐoŠen
69ft. Zato sebe sudiš prava, što si krivac kriv-
cem glava? 247«. Ne vide se sad one promjene
koje se fiegda gledahu u grešnicih po kreposti
riječi božanstvene, ne vide se bludnice promije-
i^ene u golubice, lakomci obraćeni u blagodar-
nike, oholnici podniženi, krivci izpravjeni. Đ.
BaSić 18. Bi uhićen kako krivac. 53. Evo smo
mi krivci. L. Vladmirović 47. Sudac odrišuje
krivca usvađena. Ant. Kadčić 187. Ako isti za-
ručnik, koji je prav, hotio bude, krivac ga je
dužan poslušati. 495. Poznajući sebe za krivca.
M. Dobre ti ć 140. Zagledaj sam sebe kakono
krivca koji žudi svoga sudca ublažiti. I. M.
Mattei 234. Pijanac gledajući trizna, pri|ubo-
dinac Čistoga, krivac pravednoga ... Đ. Rapić
31. Đo god krivac ne naplati kvara. J. S. Be)-
ković 167. Svaki po svomu dilovai^u može po-
znati, jeli dobar ili zao, jeli pravedan ili krivac.
B. Leaković, gov. 7. Bijeda na pravoga krivca
(u Šali, kao pravdajući krivca). Nar. posl. vuk.
12. Izvedu ona tri krivca iz havsta. Nar. prip.
bos. 1, 69. Gospodo, da pravo sudite što sam
ja krivac. Pravdonoša. 1852. 9. Krivac u sud
kad hoće, a iz suda kad ga puste. 10. Bože, ko
je krivac neka krvcu plati. Osvotn. 3, 137. Za-
buni se krivac s misli prave. 4, 5. Družba
kruta da lozova pruta, pa ga splete krivcu nada
pete. 4, 22. Krivac ,der schuldige' ,reo'; ispo-
vjedni — ; ,der gestandige — '; , — confesso*;
dokazni, dosvjedočeni — ,der uberwieseno — '
, — convinto^ B. Petranović, ručn. khig. 71. I
neće da sudbeno progoni krivca. Zbirka zak.
2, 20. On će se smatrati kao krivac poreznoga
postupka. 2, 354. Imaće se proti krivcima do-
suditi kazan zatvora. 3, 188. Ili ako okriv}enik
radi takovoga djela u ovom kaznenom slučaju
izjav)en bude za krivca. Zbom. zak. 1853. 704.
b. vidi kriv, 1, c, c) bh).

a) 8 dativom. Krivac bude tilu i krvi Go-
spođinoj. I. Bandulavić 101^. paul. Icor. 11, 27.
Ti si krivac svemu kolikomu. M. A. Be{ković,
sat. C3*>. On bi bio krivac škodi duhovnoj.
Ant. Kadčić 5. Biti će krivac tilu i krvi Go-
spodinovoj. 155. Kojino su svemu tome krivci.
Nar. pjes. vuk. 5, 51. Krivac kakovomu činu
biti ,sich einer that schuldig machen^ Jur. pol.
terminol. 458.

b) 8 genetivom bez prijedloga i 8 prijed-
logom od. Krivac bude tijela i krvi Gospodinove.
N. Railiina 14Ha. paul. Icor. 11, 27. Vini i krivci
tt^ta Isukrstova. Š. Budinić, sam. 86^. Pilat jes
krevac smrti Isukrstove. 126l>. Ovog zla krivci
su. S. Badrić, prav. nač. 27. Koji vas zakon

obslnži a u jednomu Boga uvridi, 6yi(h) krivac
učinio se jest. J. Filipović 1, 249*. Svi se krivci
poznajete ubojstva ovoga i krvi. F. Lastrić, test.
122l>. Tko godi vas zakon obsluži, a potlači ga
u jodnom, učinio se krivac sviju. ned. 376. Po-
znajem, da sam krivac smrti tvoje. A. Kanižlić,
bogojubn. 3.41. Jeli krivac ubojstva tko poda
drugomu otrov odlukom za ubit ga? Blago turi.
2, 128. Krivci su kradi^e. 2, 174. Da ne bi...
učinili so krivci krvi Gospodinove. Ant. Kadčić
107. Koji uzblaguje i uzpije nedostojno, krivac
biti će tila i krvi Gospodiie. I. Velikanović,
uput. 3, 50. Da je krivac vjere ockvmute. J.
Matović 306. Koji su krivci potlačei^a ove za-
povijedi? 329. Mi smo Božji odmetnici, višje
tajit nije moći, sve pogrde mi smo krivci. J.
Krmpotić^ katar. 142. O Sergijo nesrićniče, toli
moreš pogledati sjajno nebo, svog zla krivce, i
od straha živ ostati. 143. Krivac biti hoće vi-
kovite zloće. I. J. P. Lučić, razg. 119. Neće
biti krivac prolića krvi. B. Leaković, nauk. 824.
Ne ukazati se krivcem neviriiosti (uske. M. Dra-
gićević 183. — Od vsih tih on bi krivac bil.
NaruČn. 86b. Tako su roditeji krivci i dionici
od svijeh kolicijeh zala koja Čine kćeri i sinovi
Aih. M. Divković, bes. 105l>. Ere nije krivac
od štete učii^ene gospodaru. B. Kašić, zro. 74.
S plavi ^ ćemo po načinu od pobune krivca od-
kriti. G. Palmo tić 1, 59. Zato krivac nisi od
mucanja. I. Ivanišević 308. Da će biti krivci
od smrti Isusove. I. AnČić, svit. 54. Tko uvridi
Boga jednim grihom, krivac je od sviju. S. Mar-
gitić, fala. 269. Koga krivcem nazivaše od uvri-
jeđena veličanstva. I. Đorđić, salt. xi. Od po-
grđena tolikog sakramenta krivac bi bio. A.
Baćić 278. Vi isti bićete krivci i svidoci od
vaših istih griba. J. Banovac, pripov. 24. Bit
će krivac od sveg toga. V. DoŠen 147 1>. Od istoga
griha krivac jest ko bi . . . A. d. Gosta 1, 25.
Ne ukazati se krivcem od nevirnosti (uske. Ant.
Kadčić 93. Da je krivac od kojegagpod grijeha.
J. Matović 250. Krivac od pre].ubodinstva. 312.
Osvadi ga kakono krivca od uvriđenoga careva
veličanstva. I. J. P. Lučić, izk. 18.

c) 8 lokativom i prijedlogom u. Ki bo se
ću ti ti bude krivac u Čem. M. Marulić 128. Da
bi u jednomu uvrijedio, učinen jest u svijeh
krivac. J. Matović 248.

d) 8 akuzativom i prijedlogom za. Ki je
krivac za grihe i^ih. Naručn. 79^. Oprost\
brate, za sve krivac nije. Nar. pjes. vuk. 5. 536.

e) 8 genetivom i prijedlogom radi. Prid
tvom pravdom ja sam bio rad mojih zloba krije-
vac tužan. A. Vitafić, ostan. 90.

f) vidi kriv, 1, e, c) bb) ggg). Listjem se
odiva. nikad ništa krivac. A. Kanižlić, rož. 100.

C. vidi kriv, 1, c, e) cc).

a) 8 dativom. Krivac si svemogućemu
Bogu. B. Kašić, rit. 368. Krivac se ne učiniti
pravdi, meni, svijetu i Bogu. P. Kanavelić, iv.
321. Jer smo po grihu učinili se krivci i duž-
nici Bogu. A. Baćić 86. Tko obori ir osmradi
dvor, kojega kraj sagradi, kraju krivac on po-
stane. V. Došen 111^. Svaki sam je krivac sebi
što ga srđa Božja bije. J. Krmpotić, katar. 141.

b) u jednom primjeru ima uz dativ pri-
jedlog pram. Ako imamo i mrve jubavi pram
]&emu (Bogu) i ako se nahodimo krivci pram i^e-
govoj pravdi. J. Banovac, razg. 23.

c) mješte dativa može biti adjektiv pose-
8ivni. Ima pozvati svoga krivca. Stat. po), ark.
5, 246. K rokam ga vzeti kako svoga krivca ki
svomu gospodinu neveru učini. Mon. croat. 281).

Digitized by

Google

1. KRIVAC, c, c)

565

KHTVA^iA

(1587). Ostasmo krivci BoSiji. A. Gučetić, roz.
mar. 188.

đ. može se izreći pedepsa genetioom, isporedi
kriv, 1, e, c) dd) aaa). Krivac jest smrti. M.
Alberti 458. Pravedni, baštinik kra^estva ne-
besko^^a, a g^idnik, krivac o^ri&a paklenog. F.
Lastrić, ned. 858. Odgovorise svi : ,Krivac je
smrti!* E. Pavić, ogl. 618. VikovičAega osu-
đena krivci iesmo. I. Velikanović, uput. 8, 10.

— I s prijedlogom od. Ostaju krivci i dužnici
od viči^e muke. P. Badovftić, na6. 30.

e. sud i sudac stoje u dativu, isporedi kriv,
1, e, c) dd) bbb). Ako li tko ubije, krivac će
biti sudu. I. Bandulavić 165b. matth. 5, 21. Koji
ubije, krivac će biti sudu. A. Đaćić 97. Koji
srČbu nosi bratu svomu, biti ćo krivac sudu. F.
Lastrić, ned. 140. Koji se razsrdi na brata krivac
će biti sudu. J. Matović 336.

2. KRIVAC, krivca, m. jugoistočni vjetar. —
isporedi kriv, 1, g. — Akc. je kao kod 1. krivac.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu :
(u Hrvatskoj) nekakav vjetar, koji se zove i ,krivi
vjetar'. Plahi vjetar krivac (jugfoistok). V. Vr-
čević, niz. 138. Zaduva strahoviti južno-istočni
krivac. 286.

8. KRIVAC, Krivca, m. mjesno ime.

a. selo u Dalmaciji u kotaru spfetskom. Re-
pert. dalm. 1872. 32.

b. selo u Hrvatskoj u županiji modrusko-
riječkoj. Razdijej. 44.

KRIVACI, Krivdkfi,, m. pl. ime selu u Bosni
blizu Bije]ine. M. Ružičić.

KRIVAC, Krivca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu požarevačkom. iSriva u Krivcu. Sr. nov.
1871. 229.

1. KRiVAČA, /. i^što krivo, nakrivleno, upo-
trebfava se za osobita značei^a.

a. 0 snbfi (kao u rugu). — Između rječnika
u Vukovu: ,das krummstuck (als ein spottname
filr den sabel)' ,curvus acinaces'. Krivaca čto
mu višaSe o bedri. S. Ma tavu}, novo oružje. 80.

b. u zagoneci. Uhvatih pticu plovaču, zgulih
joj dlaku krivaču, liom sijah poje bijelo, a poje
svijet viđelo. (odgonetlaj : pero). Nar. zag. nov.
163.

C. obod oko doi^ega žrvilka. u Kostajnici. F.
Hefele.

đ. Krivaca, vrst vinove loze bijela grožđa.
B. Šulek, im. 173. — isporedi krivnja.

2. KRIVACA, /. n^esno ime.

a. vidi u Daničičevu rječniku : Krivaca, ka-
tunu Drago)evcima bjefie međa ,po8rMd Krivače
Toloie*. G(lasnik). 15, 300. (1348?).

0. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 12.

e. zaselak u Hercegovini. Statist bosn. 108.

đ. mjesta u Srbiji, a) selo u okrugu Ča-
čanskom. K. Jovanović 168. — b) selo u okrugu
poiarevačkom. 141. — c) mjesto u okrugu sme-
derevskom. IsTiva u mestu Krivači. Sr. nov. 1875.
631. — d) selo u okrugu topličkom. M. Đ. Mi-
lićević, kraj. srb. 415. — e) mjesto u okrugu va-
levskom. Zemja u Krivači. Sr. nov. 1875. 133.
KRIVAČE, /. pl. mjesno ime.

a. u spomenicima ziv vijeka (nahođi se samo
getietiv), a između rječnika u Daničičevu. Konb
Krivačb. Svetostef. hris. 18. Konb Krivačb.
Deč. hris. 42. Mon. serb. 95. (1330).

b. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskom.
Statist, bosn. 20.

KRIVA ČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Boca 8. 22.

KRtVAČKI, adv. u Vukovu rječniku: krlvačkt,
udario ga puškom krivaftki, t. j. kao batinom
ili ,krivaČom' ,wie mit einem priigel' ,fusti*.

KRIVADA, /. ime vodi i n\jestu u Srbiji u
okrugu kneževaČkom. l^Tiva u reki Krivadi. Sr.
nov. 1867. 123.

KRIVAdAK, krivdtka, m. nešto krivo (što bi
trebalo da je pravo). — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu: ,das gekriimmte zeug
(z. b. eine schlechte flinte, pistole)'. — ,Što nijesi
pravije drva đe usjeka, nego ovije krivadaka?'
J. Bogdanović.

KRIVAJ, m. mjesno ime.

a. u Hrvatskoj, a) selo u županiji bjelo-
varsko'križevačkoj. Razdije). 126. — h) selo u
županiji zagrebačkoj. 80.

b. li Slavoniji u okrugu požeškom, a) selo,
Razdije|. 115. — b) pusta. 130.

1. KRIVAjA, /. velik nož Sto se nosi za pa-
šom. M. Pavlinović.

2. KRtVAJA, /. mjesno ime.

a. u Bosni, selo. Statist, bosn. 92. i rijeka.
F. Jukić, zem}. 41. i u Vukovu tječniku: u Bosni
nekaka voda. cf. Vazuća. I Vazuču kraj vode
Krivaje. Nar. pjes. vuk. 2, 108.

b. u Hrvat&oj dva sela. a) u županiji bje-
lovarsko-križevačkoj. Razdijej. 109. — b) u žu-
paniji modrusko riječkoj. 60.

e. u Slavoniji u županiji virovitičkoj, a) dva
sela : K. nova i stara. Razdijel. 141. — b) pusta,
139.

d. u Srbiji, a) mjesto u okrugu požare-
vačkom. Čair u Krivaji. Sr. nov. 1866. 621. —
b) mjesto u okrugu smederevskom. Niva u Kri-
vaji. Sr. nov. 1875. 19. — c) u okrugu šabaČkom.
-- između rječnika u Vukovu: 1, rijeka u Pooe-
rini. — 2. namastir na toj rijeci. — 8. selo oko
te rijeke. — selo. K. Jovanović 175. -Selo Kri-
vaja zvalo se negda Dobriilke. M. Đ. Milićević,
srb. 425. — d) selo u okrugu topličkom. M. Đ.
Milićović, kra}. srb. 396.
KRIVAJIOA, /. n^esno ime.

a. u Lici, Kriv^ica, ime vrelu i brdu n Po-
6ite)Q. J. Bogdanović.

b. u Srbiji, selo u okrugu podrinskom. Vuk,
dan. 8, 288. Ilija Matić tužio Boju iz Kriva-
jice. Glasnik, ii, 1, 210. (1808). sad je pusto, M.
Đ. Milićević, srb. 565.

KRIV A JU A, m. Čovjek iz Krivaje. Krivajija
Matija Stepanović. Glasnik, ii, 1, 81. (1808).

KRIVAJSKI, adj. koji pripada Krivaji, Kri-
vajska (opŠtina). K. Jovanović 175.

1. KRIvAK, krivdka, m. nekakav novac (vri-
jedio je 17 starijeh krajcara). — U Vukovu rječ-
niku: ,ein siebzehnerstiick' ,numus septemdecim
cruciferorum'.

2. KRIVAK, m. mjesno ime u Srbiji, a) u
okrugu požarevačkom. iSriva u Krivaku. Sr. nov.
1863. 166. — b) u okrugu smederevskom. Plac u
Krivaku. 1868. 493.

KRIVALĐIĆ, m. vidi u Daničičevu rječniku:
Krivalbdićb, 1411 Dubrovčanin ,Vlahota Krival-
dićb^ (Spom. sr. 1,) 107. £emu na drugom mjestu
stoji prezime ,Krivamićb^ 101. (1411), pa će jedno
ili drugo biti pogrjefika.

KRIVALIŠTE, n. ime Bem(i$tu, gdje su se
pastiri ,krivali* ili ,krevali* (vidi ^etopis mat.
sr. kiiiga. 140. str. 50 i 51). M. Medić.

KRIVACA, f. vrsta bijeloga grožđa (vidi dafe
u Vukovu rječniku). — U Mikafinu rječniku:
krivaca, dugo grozdje ,uvae đactjles, uvae dac-

Digitized by

>^uogIe

KEIVA^A

566

KEIVDA

tylides'; u Belinu »uva cornefcta' ,Qva comicu-
lata* 781^ ; u Stulićevu : grozdje dugo ,d»ctylid©8
uva'; u Vukova: (u Dubrovnika) grožđe kojega
su puca dugu]asta i kriva ,art weintraube' ,avae
genus^

KRIVA^iE, /. pl vidi rogujice. S. ^iubifia,
prič. 128.

KRIVA^iIOA, /. nadimak sabji : Pa ja jamih
bugar* kabanicu, a poda nu turnuh kriva^cu. M.
Pavlinović.

KRIVA^iKA, /. vrsta kruške. Lukavac kod
Slatine. Đ. Hire.

IvitlVAMlĆ, vidi Krivaldić. — U Daničičevu
rječniku (Krivamićb).

KRIVAN, krivna, atUj. vidi kriv. — V pisaca
XVII i XIX vijeka^ a između rječnika u Stuličevu
(v. kriv). Kad je krivan luk ne može biti prav.
J. Armolušić 71. Krivan ,schuldbar*. Jur. pol.
terminol. 452. Krivno neznanstvo ^schuldbare
unwiasenheit'. 453. u dva zadna priii\jera znači
uprav : koji pripada krivici. — V Stulićevu rječ-
niku ima i adv. krivno uz krivo.

KRIVANA, /. ime mjfstima u Srbiji, a) u
okrugu čuprijskom. Aiva na Krivani. 8r. nov.
1861. 766. — b) u okrugu kragujevačkom. Niva
na Krivani. 602.

1. KRIVAl^A, /. kriv\ene (vikane, vika). — U
jednoga pisca crnogorskoga našega vremena. Dok
ih stade po kući krivai^a. P. Petrović, gor.
vijen. 60.

2. KRIVAIJa, /. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkom. Statist, bosn. 34.

1. KRiVANE, n. djelo kojijem što kriva. — U
Vukovu rječniku : fdsLS neigen auf eine seite* ,in-
curvatio, inclinatio*. — U osobitom značenu : neka
čobanska igra, vidi krivati se. — u naše vrijeme
u Lici. ,Vi se, čobani, zabavite oko vratrijeg
krivai^a, a blago po tuđoj šteti'. J. Bogdanović.

KRIVAŠ, krivdša, m. u Vukovu rječniku: kriv
veliki nož ,ein langes krummes messer' ,culter
longior curvus* s primjerom iz narodne pjesme:
On krivaša vadi iza pasa, na Turčina iuriš uči-
nio. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom, i acc. sing., i voc. :
krlvašu, krivaši.

1. KRIVATI, kriv&m, impf. postajati krivijem
(u osobitijem značenima). — Akc. kaki je u inf.
taki je u praes. 3 pl. krivajfi, u aor. krivah, u
ger. praes. krivajfići, u ger. praet. kriva vši, u
part. praet. act. krivao ; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od xviii vijeka
(vidi kod 2).

1. aktivno.

a. u pravom smislu, nag inati se na jednu
stranu. — Između rječnika u Vukovu (,sich
ueigen auf eine seite* ,inclinor*). Objesi ga
Šarcu s desne strane, a s lijeve tešku topuzinu,
da ne kriva ni tamo ni amo. Nar. pjes. vuk.
2, 393. Objesi ga koiiu o unkašu, s druge strane
da sedlo ne kriva. Pjev. crn. 271t>. Neće mu
krivati što mu muhtija natovari. Bos. vila. 1887.
242.

b. u prenesenom smislu, činiti krivo, zlo,
ne ugađati. Što je Piva (što se pjeva) kriva, da
u zajmu nikomu ne kriva? Osvetn. 1, 75. AV
nek' vam je s hica vatra živa i neka vam do
vjere ne kriva. 4, 42. Kojim bi moglo krivati
i ne ugađati. M. Pavlinović, razl. spisi. 308.

2. sa se, refleksivno, biti Štetan, škodfiv, ne-
ugodan. Jer kasnije orat mu se kriva. J. S. Re}-

ković 212. Š Aeg ne vrlo plodnom ovića kriva.
222. Kad se gazdi meso solit kriva. 922.

2. KRIvATI, krfv&m, impf. kriviti, činiti da
je što krivo, povlačiti što krivo (u osobitijem
značeiUma). — Akc. je kao kod 1. krlTmtL

1. aktivno, krivati nož vafa da snftči: krivo
rezati. Kad tirajo, nož nad papom kriTaj. J. S.
Re)ković 306.

2. sa se, refleksivno, kriviti se, biti kriv, iči
na krivo. Pridj&a (noga) ploga ispolak se kriva,
kriva, rekoh, U na poSik praža. J. 8. Be]ković
19.

3. KRiVATI, krTv&m, impf. sakrivati. — U
Stuličevu rječniku: ,abder6, ocoaltare' s dodat-
kom da je uzeto u pisca Menčetiča (?).

KRIVATI se, kriv&m se, impf. igrati se i^ke
čobanske igre, vidi 3. kriva. — Akc. je ikoo kod
1. krivati. — U naše vrijeme u Lici. »Nemojte se
krivati nego gledajte a blagog J. Bogdanović.

1. KRIVCA, /. ime bitkama. Krivfia (crifca u
mletačkom rukopisu), anagallis, morsos gallinae
(u ralet, rukop.), 1. Anagallis arvensis L,; 2.
Stellaria media Vili. (Visiani), v. Krika. B. Salek,
im. 173.

2. KRIVCA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. iSriva a Krivci. Sr. nov. 1872.
428.

KRiVČEV, adj. koji pripada krivcu. Kaže ocu
krivčevu ... V. Bogišić, zborn. 546.
KRIVČICA, /. ime bifkama.

a. suvrst vinove loze crna grožđa, ua Braču.
A. Ostojić.

b. Krivčica, anagalide maschio (Anselmo da
Canali), Anagallis arvensis L., v. KriviČioa. B.
Šulek, im. 173.

KRIVČIČIN, a^;. (poss.?), vidi u Daničičevu
rječniku: krivbčičinb, crkva je spasova u Pri-
zrenu imala ,dvori> viŠe careva dvora krivčičinb',
nojzi je takode pripadala i ,ikiva kriv^ičina na
vrbbmčkomb po^i^ G(lasnik). 15, 270. (1348?).

KRIVDA, /. nepravda, isporedi krivica, kri-
vina. — Postaje od kriv nastavkom bda, isto kcu)
pravda od prav. — Riječ je praslavensk<i, ispo-
redi stslov. krivbda, rus. KpHSAs, čeŠ, krivda, pof.
krzywda, ali se u ncdemu jeziku ne javfa prije
XVII vijeka. — Između rječnika u Stuiičevu (,ini-
uuitas, injustitia, injuria, contamelia' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara) i u Vukovu (,das an-
recht' ,injuria*). Od krivde koja je na svijeta.
M. Radnić ix. Pokriti ovu istina s jednom ve-
likom krivdom. 161^. ^udska hadu zlobnu
krivdu uztrp|eni podnositi ako budu. J. Kavafun
60^. S tuja mjesta koga krivdom slom posjede.
258h. Jer je krivda tvoja. J. S. Re|ković 397.
Viđećeš mi i pravda i krivda. Nar. pjes. petr.

2, 56. Ako svez'o za krivda Strahila. 8, 232.
Pa ti meni krivdu učinio. Nar. pjes. jak. 261.
Nebo veli : ,Na zem}i je krivda', Bem}a veli : Na
nebu je krivda'. IzaslaSe svetoga Ilija, da on vidi
kod koga je krivda ... al* je krivda na sem}ici
crnoj. Nar. pjes. vil. 1867. 455—456. Ako pravda
ne pomože, krivda neće pomoći. Nar. posl. vuk.
7. Sad je bo|a krivda nego li pravda. Nar. prip.
vuk. 106. A pak nije ni fiegova krivda. Osvetn.

3, 18. Nek se znade pri komu je krivda. 8, 80.
Nu sudbina dosudila slijepa, da se zmaje sam
ujede s repa, a ne pade krivda na nikogm. 6, 80.
Ako nas drugi prevare recima, mi to smatramo
kao krivdu. M. Đ. Milićević, škol. 16. Procije-
niti nepokretninu nego da s tim ne bade skop-
čana kakova krivda za vlasnika. Zbornik zak.
1866. 83.

Digitized by

Google

KRIVDin

567

1. KRIVICA, e.

KRIVDITI, krivdim, tmp/. činiti krivo (objektu),
— Samo u Stulićevu rječniku : ^nocere, offenđere,
laedere, injariam inferre' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara.

KRIVEDAN, krivedna, adj. kriv (samo u pre-
nesenom, morcUnom smislu). — Ima i ruski adv.
KpHBOAHo. — Od XVI vijekUj a između rječnika
u Stuličevu (v. kriv iz Zlatariča). MniS da je
nauk moj krivedan. D. Zlatarić 23^. Što naglo
i krivedno, krotko stvorihu i pravedno. J. Ka-
vanin 808^. Ar pomosi jaki nejakomu, i pra-
vedna ne daj krivednomu. Osvetn. 2, 127.

KRIVE^i, m. ime selu u Srbiji u okrugu crno-
riječkom. K. Jovanović 165.

KBIVE^A, m. Sa|iv naziv za onog kome su
noge krive. — U naše vrijeme u Lici. ,Aja, brate,
taj krive}a neće nikad dokrive)ati'. J. Bogda-
nović.

KRIVELSKI, adj. koji pripada Krivefu. Kri-
ve(ska Reka. M. Đ. Milićević, srb. 874. Kri-
ve jska (opština). K. Jovanović 165.

KRIVENI, m. sing. ? ili m. (ili f. ?) pl. ? n^esno
ime. — Prije našega vremena. Spom. stoj. 185.

KRIVĆAe, n. djelo kojijem se krije, isporedi
krijeAe. — Pravilnije je nego krijeAe, jer -i-
stoji mj. y. Krov bude ... za slobod i za kri-
venje od grada i od dažda. I. Bandulavić 122<^.
isai. 4, 6.

KRIVETINA, /. augm. 3. kriva. .Zametne se
svaki dan krivetinom, pa e'o u krivaiie*. J. Bog-
danović.

1. KRtVICA (krivica), /. injuatitia, injuria,
delictum, error, culpa, crimen, uopće nešto što
nije po pravdij ali kod toga ima više znaČena,
premda se ne mogu svagda lako među sobom raz-
likovati. — isporedi lurivda, krivina. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (kri-
vica, krivina, bezakoi^e, nerazlog ,injuria, inju-
stitia, praejudicium, noža, indignitas, iuiquitas'.
2. krivica ka se rečjum čini, opsovailie ,contu-
melia, cunvicium'. 3. krivica, pregre6ka ,culpa,
pravitas, vitium*), u JambreŠićevu (,injuria, ini-
quitas, injustitia), u Voltigijinu (,torto, ingiuria'
,unrecht'), u Stuličevu (,culpa, noxa, reatus, error,
damnum, offensio'), u Vukovu^: (po Vukovijem
bi^eškama): krivica (i krivica), ,schuld' [,culpa'].

a. injustitia, nepravda, nepravednost, kao
suprotno uopće pravdi, nepravedno postupaike
(ne samo jedno djelo nego način i načelo kod
postupana). Kako bi im se hotela zneti plemen-
gćina po krivice. Mon. croat. 127. (1486). Svud
krivica vlada. P. Vitozović, odil. 45. Poznajući
vašega prvaši^ega suda krivicu. A. Kanižlić,
kam. 133. Morebiti po pravici, il' da nije po
krivici? V. Došen 228«. Da su stari po krivici
zadobili blago dići. 57^. ,Ako ne moš pravicom,
a ti krivicom'. J. Bogdanović.

b. injuria, Što se kome učinilo na štetu i
proti pravdi, ne ističući osobito moralnu- stranu
samoga djela nego štetu i nepravdu što je drugi
pretrpio. Biše pozval pred sudce za krivice i
škode. Mon. croat 130. (1487). Ako bi jedna
strana di'ugoj ku krivicu učinila. 131. (1487).
Inače da će tu krivicu i špot s vojskom pri Aih
poiskati. P. Vitezović, kron. 168. Ona mi je
učinila dvi krivice na smrti Karlovoj. J. Ba-
novac, pripov. 130. Da mu je krivica učii^ena
od zlobnih ohtužiteja. A. Kanižlić, kam. 25. Ne
more se ovo reći brez velike krivice i pogrde
oniju episkopa. 45. Radi silovito krivice tužio
se je Karlu. 82. IJTemu krivicu učiniti i pogr-
diti (ga). 213. Naučiti možemo ... od Josipa

zaboray|eike krivica. E. Pavić, ogl. xiii. Da na
duši, il' na tilu nit* krivicu, niti silu nitko nikom
u obćini ne učini. V. Došen 216h. Jedno ili
više sela odgovaraše za krivicu učiiienu na Ai-
hovoj zem}i. Đ. Daničić, majkov. 299. Tko bude
mislio, da mu je krivica učifiena . . . Zbirka
zak. 2, 24.

c. delictum, scelus, zlo ili krivo ili nepravo
djelo protivno moralnijem ili driavnijem zako-
nima slom nan^erom počitieno, grijeh. Bog hoće
napraviti sve zgrišenje i krivioe tvoje. Živ. kat.
star. 1, 221. Da mu (Bog) prosti vsaku krivicu.
NaruČn. 54h. Krivica misli ali tola. 68b. Do-
brih misal je ondi krivicu najti, kadi krivica ni.
72a. Imeju umoriti se gladom za vo].u iliih krivic.
96&. Kada se ostavi misa u svetkovinu, jest kri-
vica. A. Baćić 338. I ono što podnosaju (u
paklu) pri (ubodi vci za onu krivicu, da se ne
more izkazati. J. Banovac, razg. 107. Odkriće
se i izaći na sridu one tvoje laži, krive kletve,
psosti ... i svaka druga krivica, pripov. 25. Kad
se uvridi kra}, čini se krivica uvriđeda kra)eva
veličanstva. 58. U Isusu ne nahodaše nijedne
krivice. 82. Za sakriti svoju krivicu. F. Lststrić,
test. 120b. Spasito( koji je brez svake krivice.
M. Zoričić, osm. 105. Jer učini toliku krivicu.
M. A. Re)ković, sat. F6a. Velika stanovito jest
krivica neza^alnost sabr. 29. Da odpušta kri-
vicu prijubodinstva. Ant. KadČić 442. Druga-
čije mogao bi brez krivice svaki hinao i varaoc
reći, da je prikoredno uzdignut za ponov(eiie
crkve. I. Velikanović, uput. 1, 260. Krivci
glavnih krivica smrtju se pedipsaju. 3, 10. Svaka
krivica porađa i donosi sobom kaStigu. B. Lea-
ković, gov. 148. Da plati pravdi Božjoj za naše
krivice, nauk. 43. Može li čovjek pustiti ženu
svoju za svaku krivicu? Vuk, mat 19, 3. Met-
nuše mu više glave krivicu iiegovu napisanu,
mat 27, 37. Da vidito da na fiemu ne nalazim
nikakve krivice, jov. 19, 4.

đ. error, erratum, što nije učii^eno po pravdi
kako treba, ali bez zle rmmjere, pogreška. More
biti da ćeš naći (u ovoj knizi) i veće krivica
koje sam po slabosti doisto razuma moga a ne
inačije pripustio. F. Lastrić, test. xiii. Štioci . . .
vole više puta (samo ako nije krivica po sebi
očita) sami sebe potvoriti, u stvari sebi neugod-
noj, da oni krivo imaju razumeći, nego da je
pisaoc krivo imao pišući. V. Došen ix — x.

e. culpa, noxia, odgovornost, t. j. staiie onoga,
koji je što nepravo učinio, s čega je moralno
kriv. Naša krivica ni, zač se bismo imili dvig-
nuti. Mon. croat 216. (1526). Tko ima krivicu
od grijeha nego ti koji si sagrišio? M. Rcuinić
39^. Ako to zafati iznenada (smrt), tvoja je kri-
vica. 3d3h. Koji je bio vruć a sada je mlak,
jest u krivici. M. Radnić 501h. U grihu su
dvije krivice, vikuviČiia jedna, vrimenita droga.
A. Baćić 512. U čoviku ostaje krivica za grih
uČiilieni. J. Banovac, uboj. 7. Te da je u Bogu
krivica, jeda bi mogao biti Bog? F. Lastrić,
ned. 115. Po mojoj krivici jesam se postavjao
na pogibil imat ih. Blago turi. 2, 142. Koji se
u nijednoj smrtnoga griha krivici ne nahode. I.
Velikanović, uput. 3, 60. No ć« biti i tvoje kri -
viče. Nar. pjes. vuk. 5, 536. Ti si pod krivicom,
i moraš ići u sovet, da se pravdaš. Vuk, grada.
47. On utoČe i odnese krivicu sa sobom. 67.
Svi se gotovo spisato(i naši jednako tuže da u
našemu jeziku nema riječi za nihove misli; ali
tome nije toliko kriv jezik, koliko su krivi oni
što riječi jezika svoga ne poznaju, a još više što
ne misle srpski nego i^emački ili latinski, kri-
vica bi se ova mogla tijem opravdati, što su oni

Digitized by

>^uogIe

1. laiivicA, o.

5G8

KRIVINA, 2.

proveli mladost učeći nauke na ovijem tudijem
jezicima, pisma. 16 — 17. Ako je kaka krivica
na meni, ubij me sam. Đ. Đani&ić, Isam. 20, 8.
,Čija je krivica, moja ar tvoja, da e tako ispalo ?^
J. Bo^anović.

f. crimen, potvorane^ potvora. Od tolikog
velikoga pokarana dade krivicu g^ihom. M.
Badnić 147a. Eva daje krivicu zmiji. J. Ba-
novac, pred. 101. Đruzijema davati krivicu. I.
A. Nenadić, nauk. 173. Poče karati i krivicu
davati onomu koji biše kriv. And. Kačić, kor.
02. — Bacićemo krivicu na i^e^a. Vuk, dan. 3,
165. Sad se posvađaju između sebe bacajući
jedan na drugo;^a krivicu. Vuk, dan. 5, 26. Ba-
ciše na mene ovu krivicu, pavl. 2kor. 12, 13.
Bacaju krivicu na jezik, pisma. 67. — G-ovorau,
da će se ova krivica kadgod na negovu glavu
oboriti. A. Kanižlić, kam. 104. Svu krivicu na
nega oborišo. Vuk, rječn. kod oboriti. — Poznao
da se nepravedno na ni krivice meću. I. Velika-
nović, uput 1, 225. — Druge će uvek tući Au
i krivicu će svakad sva^ivati na nu. M. Đ. Mili-
ćević, zlosel. 256. — Teške krivice iznošahu na
Pavla. Vuk, djel. ap. 25, 7. — Vidim da se ti
opiraš a krivicu na me tiraš. S. Margitić, ispov.
254. — Kad mu se naprti kakva krivica. D.
Obradović, basn. 288. — Lasno je odbiti krivicu
na mrtvoga. Nar. posl. vuk. 167. — Neka na
me i na dom oca mojega padne krivica. Đ. Da-
ničić, 2sara. 14, 9. — Da sina osvade krivicom.
S. Margitić, fala. 122. — Ti si pod krivicom.
Vuk, građa. 47. — Da odgovore onoj krivici. P.
Macukat 33. Zašto ništa ne odgovaraš na ove
krivice za opravdati se? E. Pavić, ogl. 618. —
Koliko ti progonstva i krivica pri trpi! A. Ka-
nižlić, fran. 140.

2. KRIVICA, /. nešto (ženskoga roda) što je
krivo ; nahodi se rijetko i u osobitijem značenima.

a. vrsta smokve (krivCj nakriv(ene). — U je
dnoga pisca xv vijeka. Pak smokve krivice i za-
moršćice. M. Marulić 77.,

b. krivica, dem. 3. kriva. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović.

c. krivica, žensko ie]ade što je krivo (u mo-
ralnom smislu)^ isporedi krivac. — U rukopisu
xvu vijeka. Kako Stijepo svoju jubi krivicu
britkom sab}om strati. Nar. pjes. bog. 110.

1. KRIVICE, adv. krivo. — U dubrovačkoj
poslovici XVIII vijeka, a između rječnika u Stu-
lićevu (,oblique*). Htjot do ci|a (konca) pravice,
biva sve pak krivico. (Z). Poslov. daiiič.

2. KRIVICE (?;, /. pl (?) ime mjestu u Po\i-
cima u Dalmaciji. — xv i xviii vijeka. Poć u
Krivica. Stat. poj. ark. 5, 309. (1482). 313. (1665).

KRI VIČAN, krivična, adj. uprav koji pripada
krivici, ali se upotrebfava i kao kriv u moralnom
smislu. — Od xvii vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu (kajkavski krivičon ,injurio3us') i
u Stuličevu (v. kriv).
1. adj.

a. vidi kriv, 1, e, c) i f. Saule, pravično
ali krivično jest srce tvoje prema Isukrstu? F.
O-lavinić, cvit, 178*. Vekši j' grih pravične triti
neg krivičnim oprostiti. P. Vitezović, cvit. 67.
Nazivajuć sebe krivičnu. A. J. Knozović xiii.

b. vidi kriv, 1, b i c. Ki nepravične po-
lagaju daće ili harmice krivične. F. Glavinić,
sviti. 113. Kadi mera ni pravična, i vera je tu
krivična. P. Vitezović, cvit. 88. Ne boj so kri-
vična suda. A. Kanižlić, kam. 275. Bog onaj
Aegov krivični posao razčini. M. A. Rejković,
sabr. 50. Očitovane o robi krivično je onda,
ako je mjesto tarifnoga imena kazano koje drugo,

ili kriva množina, kakvoća itd. Zbornik zak.
1853. 972.

c. koji pripada krivici.

a) uopće. Nego se u mukah od oČistjena
zadržaju, dok po liima podpono ne zadovo}e
pravdi Božjoj nike krivične ostanke. B. Lea-
ković, nauk. 107.

b) u osobitom značeiiu: koji pripada
sudu Što raspravfa o krivicama, isporedi krimi-
nalan. Popečite} pravosudja dužan je osnovati,
s pisati, pregledati i tolkovati sakone građanske
i krivične. Nov. sr. 1835. 81. (Policiski činovn^
mora) da razmatra krivične presude. M. Đ. Mi-
lićević, medudnev. 18. Jednoga dana sadija Mi-
lostić sedaŠe u sudu, u svom krivičnom ode^ei&u.
230. Uči te) i mogu se ukloniti zbog krivičnoga
prestupa. Zbornik zak. 1873. 122.

2. ado. krivično, krivo u moralnom smislu.
— Između rječnika u Bjelostjenčevu (,injuriose,
contumeliose, per injuriam*) i u Stuličevu (v.
krivo iz Bjelostjenčeva) . Da nij' 8tračen(>»c> taj
krivično. J. Kavadin 121b.

KRtVIČICA, /. 1^eka bifka. Krivičica, ana^l-
liđe (Bartulović), češ. kHvatec (Gagea), kfivuška
(Arisarum), Anagallis phoenicea Lam. (Visiani,
Lambl), v. Krivčica. B. Šnlek, im. 173.

KRIVIČIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Andrij
Krivičić. Mon. croat. 81. (1455).

KRIVIČNOST, /. osobina onoga koji je kri-
vičan. — U jedinom je primjeru (našega vre-
mena) isto što krivica. Samo ako je šumna, da
jo u očitov^aAu kazni dostojna krivičnost uči-
Aena. Zbornik zak. 1853. 969.

KRIVICA ADA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu podritiskom. Dobro pravite] stveno do vode
Drine, suvat Krivica Ada. Sr. nov. 1867. 309.

KRIVICA BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu podrinskom. Zem)a u Krivica Brdu. Sr.
nov. 1869. 47.

KRIViNA, /. osobina čega što je krivo ili
onoga Što je kriv; noj čeiee se upotrebfava u
prenesenom značeAu kao krivica. — Akc. se mi-
jei^a u dat. sing. krivini, u acc. sing. krivinu, u
voc. sing. krivino, u nom., acc, voc. pl. krivine.

— Riječ je stara, isporedi stslov. krivina, rus.

KpHBMHH.

1. U pravom smislu prema kriv, 1, a i g— i.

— Između rječnika u Mikafinu (krivina, iskri-
vjenje ,flexus, flexio*), « Bjelos^enčevu (krivina
puta ,anfractum, anfractus, viae flexus'), u Vol-
tigijinu (,tortaosit4' ,kriimmung'), u Stuličevu
(joblitjuitas'), u Vukovu (,die krtimme' ,carvitas*).

a. uopće. Izmislimo od puta divinu, kri-
vinu . . . B. Kašić, nač. 14. Šipka upravna sta-
v)ena u vodu čini se ukrivna i pribijena zaradi
krivino sjene. M. Radnić 23*>. Aršinom uprav-
nijem mjerimo krivinu jednoga kamena. 561b.

b. Krivina, kao ime n^estu u Srb\ji u
okrugu čuprijskom. Zem)a na Krivini. Sr. nov.
1873. 1170.

2. vidi 1. krivica. — Između rječnika u
Vrančićevu (,culpa'), u Mikafinu (krivina, po-
man kanje ,culpa, reatus, noxa, defeotus, crimen,
vitium')t u Belinu (, torto, sost. cio^ ingioria o
ingiustizia' ^injuria^ 736b; ,ingiustitia' »pravitas'
404f^; jColpa, difetto, errore* ,crimen' 202* ; ,tac-
cia' ,nota* 7 19b), u Bjelostjenčevu (v. krivica 3;
krivina, himbe nost ,falsitas, mentita res, fcdsa
res plena<]ue mendacii'), u Voltigijinu (,taccia,.
ingiuria' ,unbilligkeit'), u Stuličevu (,culpa, noiia,
reatus, injuria, injustitia'), u ĐaniČičevu (,injaria;
culpa').

Digitized by

Google

KRIVINA, 2, a.

569

KRIVINA, 2, d.

a. injustitia, piđi 1. krivica, a. Krivinomb
posddoše i po sili uzeše župu. Mon. aerb. 217.
(1391). Zakona misto daj i pravde razlogu po-
trti se ne daj krivine nalogu. M. Marulić 140.
Dopusti, krivina da mene ostavi. N. Dimitrović
41. ^ubjaše pravicu, ni trpil krivine. M. Ku-
hačević 75.

b. injuria, vidi 1. krivica, b. Ako nekbto
'itdb mojihb kbmeti 6ine vi krivinu, da se pri
predb mnovb. Mon. serb. 29. (1240). Da ta kri-
vina s6 sb pravinovb isbpravi. 29. (1240). Ako
se koja grodd krivina čini, da se sudomb isbpravb}a.
46. (1254). Da ju primamb za materb . . . dokoli
bi ne bilo matere mi suproću mani takovo ufti-
nenje, kako bi mogli reći dobri |udije da je za
to podobno aistaviti sinu materb svoju . . . Do-
koli bi ne cusvidoČena takova krivina, za ku bi
tribi učiniti sinu i materi zlu voju. 274 — 275.
(1410). Da je štoo) komu Aihb rečenne gospode
(udb jednoga do drun^oga nimb medu sobwmb
koja krivina a ili nepravda. 459. (1453). Prija-
te) u, ne Čiiiu tebi krivine. Bernardin 20. luc.
20, 13. Zastupi većkrat crikav i obrani ot krivin.
Š. KoŽičić 51*. Čineć mi svaku krivinu. D. Ra-
nina 26«. Rai^en, krvav, splesan meni tu ćeš
platit sve krivine. 6. Palmotić 2. 441. Čineći
im koju krivinu ili pogrdu, grijeh jest. S. Ma-
tijević 58. Ako ti je tko pod nebi ku krivinu
učinio. P. Kanavelić, iv. 190. Krivina je velik
grijeh, ali joj je pravda lijek. (D). Poslov. danič.
Sile i krivine mrziš, ke se meni čine. I. Đorđić,
salt. 10. Ar ne Čini tijem nikomu ke krivine.
J. Kavaćin 17b. Učiniti veliku krivinu ,far torto
grande* ,gravem injuriam facere*. A. d. Bella.
rječn. 736b. Ne govorimo da se iie raožo moliti
za krivine učii'iene, ubojstva . . . J. Matović 444.
Tako nikomu ne čini krivine ni himbe. Ant.
Kadčić 70. Nepravice i krivine uČiAene u pro-
da vai^u i kupovanu. 261. Plata odgovorit ima
krivini. A. Kalić 208. Šteta učiAena navalice
u zloj namisli i učinena znajući i hotomice u
nepažii zove se krivina. Grad. zakonik. 2, 270.

C. delictum, vidi 1. krivica, c. Ni za jednu
Aih zgrihn ni krivinu. Mon. serb. 378. (1434).
Ništar ne nahoju krivine u ovom človiku. Ber-
nardin 83. luc. 23, 4. Ja nijedne krivine ne na-
hoju u liom. 88. joann. 18, 88. Krivinu tvo-
rismo. M. Marulić 31. O blažena krivina, ka
takova i tolika odkupiteja dostojna bi! Korizm.
55>i. Ja ne nahajam nijedne krivine v Aem.
96a. Jegože Oton velikih krivin radi pokrivna
n izloži. Š. KoŽičić 51b. Prišal je nine dan
V i^emže krivin tvojih muke splatiši. 57^. Po-
slušajte Božjega suda od krivino. Zborn. 28b.
Ne gleda našijeh krivina. 78b. a ti Bog ki sidi
na sudu od zgara, spomen' se, da vidi krivine i
kara. H. Lučić 216. I mnoge krivine po sve
dni slijodih ja. N. Dimitrović 55. T bivši u svem
prav, ne stvoriv krivinu, da moja sva )ubav u
malo poginu. N. Nafešković 2. 75. Ti hotje jur
sljesti s nebeske visine, za patit bolesti rad naše
krivine. D. Ranina 145^. Koja mi gniv nosi
krivinu za moju. S. Gučetić Bendevišević 230.
Gospodina bez krivine bičimi izbiju. B. Kašić,
is. 56. Bo|e je sada iskoriniti krivino, nasl. 51.
Ako si u andelijeh našao krivinu. 128. Ne po-
mij&aj, Gospodine, krivin naših. M. Alberti 328.
Sudce, koga u tmini od pakla stavi bog, da
svakoj krivini nać budeš svoj razlog, Rada-
mante! I. Gundulić 101. Opovidjeh, Gospodine,
ja svu zloću moju tebi, i ne ostavih skrovnu u
sebi nepraveJnos me krivine. 195. To li nazbi(
tkogod minu, još da na nu (dragu moju) ne po-
gleda, uzeh sumi&u za krivinu. 226. Milosrdje

je Božje veće, neg' sve hude me krivine. 247.
A maćeha oca moga da od pastorka mrzi sina
Čudit mi se nije od toga: to je općena svijeh
krivina. 310. Ne prašta se vik krivina veli-
čanstva uvrijeđena. 495. Koji grijeh, ka bila u
vas je krivina? ćr. Palmotić 1, 53. S plavi ćemo
po načinu od pobune krivca odkriti i pedepsat
zlu krivinu. 1, 59. Tegnut u čas gosta moga
krivina je teška i mnoga. 1, 150. Pod* prid
krajem i prid pukom iie krivine ukazati. 1, 850.
Ako se (moja kći) u krivini toj prihudoj bude
odkriti. 1, 365. Hva|ene su sve krivine, dobro
i koriš ke rađaju. 2, 122. Udane grabit žene
krivine su netrpjene i prid bogom i prid |udim.
2, 177. Da se svudi glasi ujedno našijeh }udi i
krivina i pokora. 2, 891. Iza mnoge Ae krivine.
I. V. Bunić, mand. 3. Milosrdje za krivine, blagi
Bože! 12. Od broja onih ki po svojoj krivini
osudjeni su. P. Badovčić, nač. 18. Krivac opo-
vijeda svoje krivine. M. Badnić 494b. Iako-
rijepit sve krivine. P. Kanavelić, iv. 22. Pače
zem(a no strese se, neg uzdahnu iz dubine, milof«
Božja da gane se prostit težke me krivine, du-
brovnik. 14. Za našu zlu krivinu Božjoj pravdi
hteć zgoditi. A. Vita}ić, ostan. 86. Brez svake
krivine ginuti videći. Oliva. 37. Ne spomi^uj
se od i^egovih starih krivina. L. Terzić 22. A
sukiiu mu omazaše vrućom krv)u od živine, ter
ju k otcu odaslaše, da pokriju iiih krivine. P.
Vuletić 12. Zašto taku vi krivinu, neharnici,
učiniste? 67. I zakono bez krivine mirne dnevi
š i^om iztraje. J. KavaAin 47^. Ako je k& kri-
vina razgledati stvari lijepe. I99b. Da tajne il^ih
krivine tu očito ne svjedoči. 404*. Jesi li držan
fiemu za tvoje krivine zadovo}iti? A. d. Bella,
razg. 7. Jeli krivina koliko velika? 29. Tko
istomačiti može krivinu onoga rodite)a? 63. Re-
koše da krivine {udske pravda ne sudi. I. Đorđić,
salt. 27. Ukopa u stine s 8v6m Ijeposti svoje
krivine, uzd. 8. Tko po krivinah zvijer se učini.
7. Nije krivine činit sve što množi čine. 21.
Svjetovne na krivine sličnom platom odgovori.
134. Očisti me, Gospodine, od potajne me kri-
vine. 56. Pobo|e se svijet pri teškom nemoći od
krivina, ben. 2. Vaše minute krivine višfiemu
ispovijedajte. 93. !]^uvena krivina, pjesn. 4. Pra-
vedno svaku svoju kriviilu razaznati i suzami je
pokornijem raščistiti. B. Zuzeri 8. Sve su ovdi
ispisane tvoje krivine prisramotne. 306. Ti po-
korno aj mi suze da krivine plačem moje. A.
Boško viceva u I. M. Mattei 851. Oprati rane
moje i izliječiti krivine moje. I. A. Nenadić,
nauk. 216. Neka poznate koja je krivina ne
imat pomiču od svoje djece. Đ. Bašić 5. Naho-
deći se u tminah od tamnice nenadane suzi i
plače, ter pun žalosti i zlovo}e ište krivinu za
koju je u hu uljezo. 5. Jer si puna zloće i kri-
vina. M. A. Ee|ković, sat. F6a. Neka ide na
svit med živine, jer učini tolike krivine. F7a.
Upali su u ostale od ovakoga načina krivine.
A. d. Costa 1, 80. Ako mu ne odkriješ sve tvoje
krivine. Ant. Kadčić 215. Pojde se ispoviditi
od to krivine. 258. Cijeća mnoštva mojijeh kri-
vina. L. Radić 5. Pilato koju krivinu je uči-
nio? 45. Da ne bi pedepsao krivinu negovu.
J. Matović 502—503. Srce, pravedna žrtvo mo-
jijeh krivina ! I. M. Mattei 145. Neka plode
pokoro pristojne našijem krivinam pokajani pri-
kažomo. .304. Što je tvoja krivina, zašto su te
k meni tako vezana doveli? A. Kalić 442. Ah,
s krivino druge koje nezgoda me je saj dopala?
P. Sorkočević 581b.

d. error, vidi 1. krivica, d. — UBelinu rječ-
niku : ,mancamento, qai vale errore' ,erratum^ 455b.

Digitized by

Google

KRIVINA, 2, e.

570

KRIVIT^A

e. oulpa, vidi 1. krivica, e. Bez luroka i
krivine rečenoga kneza. Mon. serb. 445. (1451).
Prez i^egova podobna uzroka ali krivine. Stat.
poj. ark. 5, 256. Ne d6m te v krivind. Pril. jag.
ark. 9, 125. (1468). Pravdu opravi a prosti kri-
vinu. Š. Menčetić 128. Pravedni sudja luči kri-
vinu od pravde. Zbom. 33*. Bo}e ti je biti u
hlivu s pravdom nego li u pola6ah sa krivinom.
3dl>. Nigda ćovjek ne ima tolikoj krivine. 111^.
Jeli to istina da je tva krivina Što mi si rekao
sad? M. Vetranić 1,116. Nijednu krivinu nijes'
našal u meni. 2, 77. Ni moja krivina« gospoje,
toj zna Bog, neg tvoja visina, ku dosed nisam
mog. n. Lučić 212. Koji me si tvog^ brata
brez krivine zagubio. P. Hektorović 19. Ki zlo
Čine i ki u zlu pristaju, jedne su krivine. N.
Đimitrović 10. Ako se, ćaće, ja uvrgoh u tebe,
krivina nije moja. N. Naje^ković 1, 293. Ali
daj da poznaš, jer život moj gine za rajski ures
vaš bez moje krivine. 2, 42. Krivina nije moja,
toj mi je Bog svjedok. 2, 119. Svoga kraja bihu
ubili pres krivine. Dukjanin. 36. Nu ako se
davati opći jad s krivine. D. Bai^ina 6a. Po
mjeri od krivine da im bude dati mjeru od pe-
depse. A. GuČetić, roz. mar. 188. Odnemi od
sebe krivine. Nauk brn. 3*>. Ne bi bila krivina
Ijekarova nego nemoćnikova. M. Divković, nauk.
1951). Odmaknu ' do tretoga dnevi iskušenje od
i'ie krivine. B. Kašić, per. 209. Ako, porod tvoj
jedini, ne znaš gdi je kćerca tvoja, nemoj sudit
zemju koja nije za to u krivini. I. Gundulić 90.
Ako za liih krivinu umre kojigod bez sakrame-
nata. I. Držić 298. Djevojčice privarene ne bi ni-
jedna tuj krivina, (i. Palmotić 1, 145. Od svega
što se steće krivina jo sve lie bila. 1, 194.
S kletom grabšom, s djelom hudim ke neČasti,
ke krivine ti ćeš imat prid svijem Judim! 1, 269.
Ne imamo se mi bojati zla ne bivši u krivini.
1, 371. Boj će razlog razabrati, ostaće oni u
krivini, koji dobit bude ostati. 2, 480. Tko ne
umije nać načina, da se srećom dobro služi, i^e-
gova jo to krivina. 2, 483. Nihovon krivinom
izgubi se. P. Radovčić, ist. 188. Da je držan
osvaditi sudcu svoju krivinu, nač. 247. Krivina
jest pače moja. P. Posilović, nasl. 9l>. Bi od-
krivena od Danijela krivina misnika Babilon-
skije. M. Radnić 291». Svitla kruno sveta, kri-
vina moja ni neg vela nesrića ka me tužnu čini.
Oliva. 10. Ako bi stvar poginula bez krivine
onoga . . . Ako bi stvar po krivini čijoj pogi-
nula. I. Grličić 67. Blago nije bpz krivine,
8 Aega sva uda na grijeh srnu. J. Kavaiiia 19*.
Odgovori: ,Tva 'e krivina'. 240*. Jedna vlas ga
prije potvori bez krivine i razloga. 240a. Bi od
iste vojske bez ikakve svoje krivine ubjen. A.
d. Bella, razgov. 25. Izprositi prošćenjo spovi-
dajući svoju krivinu. 184. Adam, netom se
grešnik po svojoj krivini učinio, ureda se po-
plašio i uteko. B. Zuzeri 16. Nije krivina od
mladosti u Juvezni razpuštenoj mahnitati, nego
je krivina od mladoga na svoje žeje, na svoju
plahos kd niz rijeku spuštavat se. 64. Naša je
u temu sva krivina. 160. Pravedan ovi gine
nepravedno brez krivine. P. Knežević, muka. 42.
Ako to ne izpunih, moja je krivina. A. Boško-
viceva iv. Možete li se zaklet da se vaša kri-
vina ne nahodi u ovemu ubojstvu. Đ. Bašić 58.
Ostaje mi besidit od nezakonstva, zloće takojer
suprotivne zakonu oli po krivini oli po pristu-
panju. Bla^o turi. 2, 83. Da je spasitej trpio
za našu (ubav a ne za svoju krivinu. Ant. Kadčić
104. Kad je zaručnik u krivini. 487. Oslobo-
đene krivine i oproštene poman kada. J. Ma to vic
253. Ostava grijeh n ockvrnosti i u krivini.

498. Još još većma umivaj me od moje krivine.
I. M. Mattei 15. Milostivo prima srca, koja se
u krivinu davaju, grešna se spovijedaju i prose
proštede. 117. Smiluj se moje srce izčistiti i
otrti 8 liega svaku krivinu. 269. Što je ini tuđu
ovcu ukro, krivina je bila od smrti. A. Kalić
91. Da samo okinem sa sebe krivinu. B. Radi-
čević (1880) 335. Kad mu prahne Šćuka kape-
tane vidjet iiine pravde i krivine. Osvetu. 4, 13.

f. orimen, vidi 1. krivica, f. Da se hrani
neockvriken duh vaš i duša i kip brez krivine
(,sine querela*). Bernardin 34. paul. Ithess. 5, 23.
Toliku nesmiru hoćeš li podnesti, a ki suz utiru
pravih ne unesti od ruk i&ih ki svesti smili su
krivinu? M. Marulić 87. Kad godiš se opijes
sebi krivinu daj. 136. Koju krivinu govorite
suprotiva Movjeku ovomuj? N. Radina 109a.
joann. 18, 29. Sebe poznajte a nijedne krivine
Plutonu ne dajte što . . . M. Vetranić 1, 121.
Zubom svijem svojijem krivinu sam je dal. 2, 140.
Er ćemo tebe s krivinom obadi t. 2, 351. Tere
su kušar sve načine, da na me, ki sam prav,
obrnu krivine. N. Đimitrović 64. I volim kri-
vinu da meni vijek daju nego li istinu i uzrok
da znaju. N. Na Ješko vić 2, 76. Ako što vodeno
rečem, ^ dajte krivinu vodi koju pih. M. Držić
399. Noj svak krivinu daje. B. Gradić, djev. 70.
Naj veću dajem krivinu sebi sam. F. Lukarević
29. Za smrt očinu sveder mi da vaše zlosrdo
krivinu. D. Zlatarić 18^. Sara sebe oo:ovarati
okrećući krivinu na Gospodina Boga. M. Div-
ković, bes. 139a. Hvale Bogu za milost pridaj,
a tebi samomu krivinu grešnu. B. Kašić, nasl.
84. Da ovo sveto prič-estenje ne bude meni kri-
vina na muku. zrc. 171. Ako bi kojemu ovo
novo pisanje vole ugodno ne bilo, podaj krivinu
mojemu malu uminju. I. Bandulavić, predgovor.
Otidoše da krivina ne da im se s neposluha. P.
Kanavelić, iv. 37. Pravedan sam od krivine, na
me zlobni ku nameću. 321. Postavjajući mene
u krivinu ovije mojije griha. P. Posilović, nasl.
102l>. Kakono si oslobodio Sušann od lažive kri-
vine. L. Terzić (B. Pavlović) 18. Jeda se može
krivina na Isukrsta pripovidaoca nametnuti ? A.
d. Bolla, razgov. 123. Aron obori krivinu na puk.
189. Obranu od razloga, kom može krivinu svu
oborit. J. Kavadin 345^.

g. kao osobina samoga zla djela, sa-
moga grijeha, što nije posve isto značene kao
kod e. Čistoća tvoja učini izpriČanu pri nemu i
pokrivenu krivinu naše nečistoće. P. Radovčić,
nač. 430. Bože koji prošastnih sagrišenji krivine
prošćenjem odpušćenja izprazdujeŠ. L. Terzić
18. Izvan pedipsa i krivine smrtnoga grija. I.
J. P. Lučić, nar. 57. U razbiraAu krivine grješ-
noga djela. A. Kalić 60. - slično je i ovo: Grih
oprašća se i krivina pedipso pomrsiva se. I. J.
P. Lučić, nar. 9.

h. u jednom primjeru xvi vijeka stoji u
konkretnom smislu i znači: i^ešto krivo. Mene
pravu stvar krivinom tvorite. M. Vetranić 1, 116.
KRIVtNICA, /. dem. krivina, 2. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Jeda je to jedna mala kri-
vinica? A. d. Bella, razgov. 23.

KRIVINO PO^iE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu vafevskom. Livada u Krivinom Poju. Sr.
nov. 1873. 383.

KRIVINA, /. vidi krivina, 2. — Od xvi vijeka
u čakavaca. Prijateju, ne ČiAu tebe krivine. Po-
stila. G4a. Matej biše velik grišnik, odrtnik,
lakomac, dosta pinez po kriviiii skupil. L6h. Ne
činu tebi krivii^e. Anton Dalm., nov. teŠt. 80^
Ako bi ka kriviiia bila. 201. act. ap. 18> 14.

Digitized by

Google

KBIVIl?rA

571

KRIVITI, 1, c, b) ee).

NiStar ne naboju krivu&e va ovom 61oviku. 124^.
Ino. 23, 4. Ako je ka krivii^a na ovom človiku.
212^. act. ap. 25, 5. Prostite mi ovu krivifin.
2, 60^. paul. 2cor. 12, 13. Nikomur krivlAe ni
sili ne čini. ap. e4A. I to govoreći kriviAu svoju
pokrivade, i Olimpijadu iskaše uhvatiti. Aleks.
jag. star. 8, 288. Ne čin' da krivica budeš £eje
smrti. Oliva. 22. Hoće V poginuti prava brez
kriviiie? 47. Odnesi od mene sve krivii^e. I.
Kra}ić 83. Mi j' viru dala pak ju j' prekršila
pre« moje kriviAe, veće Aeja j' bila. Nar. pjes.
istr. 2, 173. Krivli^a ,injuria'. D. Nemanić, Ćak.
kroat. stud. ifortsg. 43.

KEIVIŠA-KAPA, m. oholica: ,Tako se uvik
krivišam-kapama događalo (da ginu). M. Pavli-
nović. — Uprav Čovjek koji nosi kapu na krivo.

KEtVITEL, m. čo^ek koji krivi (okrivfuje,
tuži, potvora). — U jednoga pisca xvni vijeka.
Erivite)i usdignutijem glasom nasivahu ga (Je-
eusa) mećajicom. S. Bosa 157^. i u naše vrijeme
u Sulekovu rječniku (,beschuldiger'). — Ima i
u Stulićevu rječniku gdje je zlo shvaćeno: v.
krivnik, a, što je čudnovatije, StuHi dodaje da
je našao ovu riječ u sama pisca Rose.

KEf VITI, krivim, impf. činiti da objekat bude
kriv (u pravom ili u prenesenom smislu). — Ake.
kaki je u praes. taki je u impf. krrv)&b, u aor.
2 t 8 sing. kriv£, u part. praet. pass. kri v|en ; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Riječ je praslavenska, isporedi stslov. -kriviti
(samo složeno), rus. KpuBiiTb, češ. kHviti, pof.
krEywić (osim stslov. okriviti, u avijem ovijem
jezicima samo u pravom smislu). — Može biti
(u nekom značku) i neprelazni glagol (vidi 1,
a, b) na kraju).
1. aktivno.

a. u pravom smislu, curvare, torquere, di-
9torquere. — Između rječnika u Belinu (vidi kod
b)), u Bjelostjenčevu (krivim, k|u6im. v. grbavem),
u Voltigijinu (,attorci^liare, fare storto* ,krum-
men'), u Stulićevu (,torquere, contorquere, flec-
tere*), u Vukovu (Sto ,krummen* ,curvo').

a) uopće, prema nakriviti, iskriviti, imam
samo jedan primjer (u kojemu je i smisao po
liešto metaforićki) : Ja ne umijem vrat kriviti
prid otarim. B. Zuzeri 53. ali mislim da se kaže:
kriviti komad drveta, prut za luk ili za gudalo,
kriviti štap ili mač uaslonajući se na n itd.

h) kriviti usta (u životina rilo, čejusti
itd.). I na mene krivi rilo (morski medvjed).
M. Vetranić 1, 21. Gdje krive usta, gdje oči iz-
vrću. M. Orbin 41. Gdje krvavo rilo krivi
vepar divji. P. Kanavelić, iv. 32. Gdje če^usti
na Ae krive. 489. Kriviti usta ,torcer la bocca*
,ringo*. A. d. Bella, rječn. 143^^; »distorcer le
labbra* ,labra distorquere* 421*> ; ,rinchiare, torcor
la bocca* ,ringo'. 622*. — I s instrumentalom,
kao neprelazni glagol. Sileći ga s mnogom zlobom
u sto slika lice mijenit, krivit ustim, krŠit
sobom, ... 6. Palmotić 3, 136>*.

c) kriviti oČi, isporedi kriv, 1, a, c) cc).
Ako će (kraf) svru mene i kriviti oči. A. J.
Enezović 129.

b. u prenesenom smislu, prema kriv, 1, b
i c, corrumpere, depravare, vitiare, adulterare.
— Imam samo dva primjera.

a) činiti da nešto Što je pravo (u mo-
ralnom smislu) bude krivo. Pokara je da taja
kriv)ahu jaže on pravadne i svete stvori. Š. Ko-
žičić 23a.

b) Činiti da mjera bude kriva (u pri-
mjeru metaforićki). Turske sab}e na pravednih

ti obraćaš jedovito; mjere od suda u naj vrjednijih
rukah kriviš ti očito. I. Gundulić 230.

e. in cnlpa ponere, in crimen voćare, eri-
minari, culpare, u prenesenom smislu prema kriv,
1, e, c) (isporedi i 1. krivica, e, i krivina, e).
bacati krivicu na objekat (pravo Hi češće ne-
pravo), potvorati, — Objekat može i ne biti če-
fade, isporedi kriv, 1, f. — Između rječnika u
Belinu (,inoolpare, dar oolpa' ,culpo' 392b; ,oen-
surare, riprender il detto o fatto di qualoheduno'
,culpo^ 1B41)), u Bjelostjenčevu (krivim ,culpo,
accuso, condo culpam in aliquem, oonfioio culpam,
vitio do, vitio verto, crimini do 1. verto, fraudi
do, V. potvarjam), u JambreŠičevu (krivim »culpoO)
u Voltigijinu (,incolpare, tacoiare* ,besohuldigen^),
u Stuhćevu (,inousare, criminari, insimulare, ar-
guere, crimini dare, crimen inferre, reum faoere'),
u Vinovu (koga ,beschuldigen' ,aoouso, incuso^,
u Daničićevu (,culpam attribuere*). — perf. : okri-
viti.

a) uopće. (Mahomet) Krstijane i Judeje
krivit. Š. Kožičić 42h. Nače kriviti oholi ju jego.
56a. Što kriviš Ae Ijepos? Š. Menčetić 14. Ne-
moj i^u krivit Što ie ona kriva? M. Držić 168.
I ako sam još oro sivi proć istočnom zmaju prsi,
nabui^eno iato krivi, komu ogiiena krila skrši.
I. Gundulić 495. Koga drugoga kriviti ima. F.
Glavinić, sviti. 47. Ako človik ne oćućupe onu
slast u promiš}enju, sam sebe može kriviti. A.
Georgiceo, pril. 9. Tvoj život ne krivi, gdi ko-
risti nije. I. T. Mmavić, osm. 161. Nemoj kri-
viti naravi ni djavla. M. Badnić 39*. Da sagri-
šenjem svojim ne podadu prigodu neprijate(em
za kriviti prisvetu viru. M. Bijanković 7. Što
ga muči. Što ga prli, što ga pravda Božja krivi.
J. Kavaiiin 396*. Ne krive svitovnu opačinost.
A. d. Bella, razgov. 26. Vi krivite Isukrstove
naslidnike. 190. Za opravdat sebe krivi ženu.
J. Banovac, pred. 101. Koga ćete dakle kriviti,
kada se vidite mali obrani a ostali svi osuđeni ?
F. Lastrić, od* 62. Adam poče ženu kriviti. E.
Pavić, ogl. 9. Zašto indi druge kriviš? a sam
hoćeš prost da živiš? V. Došen 247a. Čujte što
govori ovi svetac, a pak me krivite ako uzmo-
budete. Đ. Bašić 80. Krivit samoga sebe a ne
drugoga. M. Đobretić 424. Nit* imade drugoga
i trećega brez potribe imenovati, ni kriviti. I.
J. P. Lučić, doct. 22. Ako u krivo govorim,
krivite me, pokarajte me. A. Kalić 526. Med
kućani jedno drugo krivi. J. S. Be|ković 15.
Ima biti ispovid osvad)iva, da svaki sebe zna
osvaditi i obtužiti a ne izgovarati ili drugoga
kriviti. B. Leaković, nauk. 199. Nego krivim
kuću Petrovića. Nar. pjes. vuk. 5, 27. Hi momku
po vremenu ne bude povo|na đevojka ili đevojci
momak, oboje krive provoda^ju. Vuk, poslov.
263. G. Svetić na svršetku Utuka svoga mene
krivi. Vuk, odg. na utuk. 19.

b) krivica se može izreći:

cta) genetivom. Što nagodbu krive
svega zla. M. Pavline vić, razl. spisi. 1.

bb) akuzativom (što). Baš kad bi sve
bilo istina što mene krivi. Vuk, odg. na utuk.
19. Naš Kriiine, dođemo li kadgod u te živi,
knadićemo što nas svijest krivi. Osvetn. 4, 59.
cc) instrumentalom. Tdmb ihs krive.
Spom. sr. 1, 9. (1397). — I s prijedlogom s, što
nije dobro. S otim našu domovinu krivi. J. S.
\ Eejković 433.

: dd) genetivom s prijedlogom radi. Kri-

viti ko;^a radi čega Jemand etwas zu schuld le-
I gen'. Jur. pol. terminol. 452.

ee) akuzativom s prijedlogom za. Za
toj nikoga ne krivim nebog ja. N. Dimitrović

Digitized by

Google

KRIVITI, 1, c, 6; ee).

572

KKIV^.AŠAX

ni. GreSnik ne ima nikoga kriviti za svoje ^-
joho. M. Divković, nauk. 200*>. Ti nis' kriva,
nit^ te krivi za nevjeru tva gospoja. J. Kavaiiiu
293*. I pomai^e krivit stane iV za bradu, iV ne-
virnost. V. ĐoSen 57^. I sam sebe za nepravdu
krivi. M. A. Re)ković, sat. G2b. Đa ne bi naši
potomci za to krivili nas. Vuk, grada. x. Sta-
rješine gotovo sve vikale na Mladena i Biiloju
i krivile ih za propast na Eamenioi. prav. sov.
34. Kriviti koga za što Jeroanden beschuldigen*
,incolparo taluno di qua]che cosa*. B. Petranović,
ru&n. kfi. 42.

ff) lokativom s prijedlogom u. Krivi
u toma naj veće sebe. F. Lukarević 78. Kad
te tko u Čemu krivi. I. Grličić 212. Da ni po
što sebe krivu ne nahodi u onomu u 5emu ju
kriviše. E. Pavić, ogl. 416. Da ne budoš u
i6emu kriviti me. S. Bosa vii. Spovijedamo da
u ovijeh grijosih ne možemo nikoga krivit nego
nas. Đ. Bašić 59. Da ga svijest liegova ni u
Čemu ne krivi niti parbi. B. Leaković, gov. 100.

ffff) podložnom rečenicom sa Sto ili
da. Množi krive mnoštvo svojijeh posala, što se
često Boga no spomii^u. I. M. Mattoi 135. Kri-
vio i(h)f Sto za ranije nijesu to uredili. Vuk,
dan. 1, 85. Budući da su mene gdekoji naši ki^i-
ževnici javno krivili, što pjesme izbiram. nar.
pjes. (1838). 4, 35. — I mene krive, da ja od
vas ne potribujem što je obećano i dužno. Sta-
rine. 11, 90. (oko 1651). I da krive gospodare
(mlađi) da Ai mnogo posla tare. V. DoSen 42l>.
Svaki svoju sriću krivi, da živiti š Aom ne more.
181^. Gospodar ima sebo istoga kriviti da jo
obrao nastojnika tako himbena. A. d. Gosta
2, 46.

c) u ovom primjeru akuzativ sa za po-
kazuje Čefade koje bi bilo krivo, ali se meće kri-
vica na drugo. Ter činiš (ljubavi!), nemilo đa
kunem sam sebe i lice iie bilo da krivim za tebe.
M. Držić 74.

d) u ovom pritnjeru za « acc. znači što
i kao. Ter (apostoli) žestoko svi sumAivi žude
opaka znat čovika, koga Božji porod krivi za
krvnoga izdavnika. G. Palmotić 3, 66«.

đ. debito arguere, u prenesenom smislu
prema kriv, 1, e, d), vidi 2. dužiti, 1. Kriviti,
dužiti koga (u novcu) I. Pavlović.

e. u Dubrovniku se govori: kriviti (koga)
od straha u prenesenom smislu: vrlo strašiti, P.
Budmani. — vidi iskriviti, c, a) aa) pri kraju.
2. sa se.

a. refleksivno.

a) u pravom smislu. — Između rječnika
u Mikafinu (kriviti se, i«*kriv)ivat se ,cur veseo,
incurvesco'), u Belinu (,distorcersi* ,contorqueor'
270l>), u Voltigijinu (»contorcersi* ,sich kriimmen'),
u Stuličevu (,curvrscere, incurvescere*). I svoje
usne da se ne krive ništa. P. Posilović, cvijet.
215. Tamo se primorje krivi kao luk. 8. \txi-
biša, prip. 5. Kriva drva na ogi^u se prave (a
prava krive). (D). Ubogu šavcu i igla se krivi.
(D). Poslov. daniČ. l^Tegove usne ali rilice da se
ne krive ništa. K. Ma^arović 108.

b) također u pravom smislu, ali znači
što i kriviti usta. — Samo u rječnicima : u Mi-
kajinu krivit se, peČiti se, kriviti usta ,ringor,
ringo'; u Belinu ,torcer la bocca' ,ringo' 143*>;
735«; ,distorcer le labbra' ,labra distorquere*
421h; ,rinchiare, torcer la bocca* ,ringo' 622*;
u Stuličevu ,ringi, labia distorquere*.

e) također u pravom smislu, ali sa zna-
Čenem : kriviti oči, krivo gledati. — Samo u Stu-
ličevu rječniku : ,torvis oculis in aliquem intueri^

d) šibi cnlpam attribuere, prema I, o.

Jest koji ima jedno prijatejstvo (recimo tako)
s jednim če)adetom, ide navlas u onu kuću, jošt
i u crkvu za gledat ga, o drugomu ne misli, ne
sniva mu se o drugomu, ali samo ero hoće s ča-
steiiem sagriŠiti, krivi se da je saviše prignut
na {ubav od kuće. ah! isti bo}e, Čini pravdu sa-
momu sebi, nemoj se blazniti. A. d. Bella,
razgov. 88l>.

e) u prenesenom smislu, vikati sa svom
silom, rikati, kriještati, derati se, kaŽe se za ži-
votii^u i za čelade (Vuk pomiM samo vola i
dijete). — perf.: raskriviti se. — Biče postalo
od toga što če}ade od boli, od straha, od lutine
itd. svakako krivi svoje tijelo, a osobito usta. —
Između rječnika u Vukova: ,bnillen (wie der
oohs) auch vom kinde' ,clamo^ — I mnome se
trudnijem ruga kriveći se priko vrata (morski
medvjed). M. Votranić 1, 21. — Krajevi ća kada
slave, norazložnu buku sprave, kao kad se gđi
goveda broz svakoga krive reda, kadno i(h) se
jato spravi grob opivat mrtvoj kravi. V. Došen
156*. — Iznad puta prelijeću vile, prekasuju me-
dedine crne, pa s' i oni po planini krive. Nar.
pjos. h6rm. 1, 56. — ZaŠto ovca kad jo vuk ufati
krivi se? N. Palikuća 9. — Vređa jarca vuna
od ovaca, on se krivi, do Boga se Čuje. Nar.
pjes. vuk. 3, 177. — A ja hoću pustit vrane da
se krivu. J. Kavai^in 79*>. — Nemoćnici od ve-
lika straha krive se, tresu se . . . V. Andrija-
šević, put. 376. Da vidite jednoga od vojske vo-
jevodu tako beztužna, da svaki od vojske može
u lice krivit mu se bez straha ijednoga od pe-
depse za bezočno svoje smionstvo. B. Zuzeri 41.
Pak bi na i^ p}uca, krivio se i ruga mu se. M.
Zoričić, zrc. 40. (David) učini se vidi ti budalast,
i tako poče se kriviti, bukati i kakono vuk vi-
jati . . . And. KaČić, kor. 168. S očima zavr-
ćući i kriveći se na sva usta reče ... I. J. P.
Lučič, razg. 95. Ne krivi se, NikČe, čavko crna!
Ogled. sr. 120. A krive se Sehratlije TurcL
244. — Sotona pak videći što se dogodi, dili se
iz crkve kriveći so. M. Zoričić, zrc. 137.

f) kriviti se od straha, vidi iskriviti, c,
a) aa) pri kraju, isppredi 1, e. — U naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

b. recipročno, u prenesenom smislu, prema
1, c. Nit' se kradu nit' med sobom krive. J. S.
Rejković 69.

C. pasivno.

a) u pravom smislu (u jedinom primjeru
0 zem\i koja oranem post(^e neravna). Ako V
imaš pokojite i^ive, nok se plugom te rad ječma
krive. J. S. Rejković 113.

b) u prenesenom smislu, prema 1, c.
Zato oni neharom se krivi. J. S. Re)ković 4.
Premda kad kad on (trava ii) zimom se krivi.
187. Oledai, vojnik koji tako živi malo koji rad
zdravja se krivi. 434.

KRIVJETI, krivim, impf. vidi 1. krivati, 1, a. —
U jednoga puica našega vremena iz Boke kotorske.
Vi donesite na kraj mora onu veliku vagu: ja
ću na jodnu stranu staviti sveca, a ti na drugu
primeći para, dok breme ne krivi ni tamo ni
amo. S. ^ubiŠa, prip. 250.

KRIV^AHAN, kr!v}ahna, adj. dem. kriv. -
isporedi kriv}aSan. — Samo u Stuličevu rječniku :
krivjahan ,subvexus'.

KRIVLAK, m ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevaikom. l^Tiva u Krivlaku. Sr. nov. 1871.
368.

KRIV^iAŠAN, krlvjašna, adj. vidi krivjahan.
— Samo u Stuličevu rječniku: krivjašan uz kri-
▼jahan.

Digitized by

Google

kriv^bAb

578

1. KBIVO, 1, a, b).

KBiV^l^E, n. djelo kcjijem ko kripi ili se
krivi. — Između rječnika u VuMavu (1. 4as
krammen' ,curvatio'. — 2. ^das beschuldigen'
^accusatio^ — 3. ,brullen' ^clamatio'). Kolika usti
kriv}eDJa! MichelaDgelo. 35. Odo kriv)eDJe od
usta i izvraćanje od očiju. M. Orbin 42. Kri-
vjeil^e ili kazivane na ko/^a nalazeće u pismih
takovih osoba kojih nije moguće preslušati, mogu
dovo)ni biti za povedene iztrage. Zbornik zak.
1853. 665.

KRIVNA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
iarevačkom, Zem^a na Krivni. Sr. nov. ]875.
527.

KEiVNICA, /. iensko čefade što je krivo (vidi
kriv, 1, e, c)). — isporedi krivni k, a vidi i 2.
krivica, c. — Akc. je zabUeien po Belinu rječ-
niku. — U dva pisca zviii vijeka^ a između
rječnika u Belinu (,accusato, sost. cio4 reo' ,reusS
fem. 25h) i u Stuličevu (,conscia culpae, rea^-
Koji zvek strahoviti neće učinit na ušiju od kri-
vnice oni glasi! B. Zuzeri 98. Učinila bi se
krivnica velike štete. J. Banovac, pred. 48.

KRIVNIK, krivnika, m. vidi krivac. — Akc.
je zabiležen po Belinu rječniku. — Odxvi vijeka
u pisaca Dubrovčana^ a između rječnika u Be-
linu (,colpevole e colpabile, di chi h in colpa'
,culpa obatriotus' 2()2h), u Voltigijinu (v. krivac),
u Stuličevu (,consciu8 culpae'). Sileć se krivnika
sve dobro vladati. D. Ranina 88h. A mi svi
koji smo ovode, jesmo krivnici. A. d. Bella,
razgov. 174. Osudi na smrt i na muke množ
krivnika. B. Zuzeri 189. Kad bi uljezla za bit
parČica krivniku komu. 173. Parac, koga zovu
od siromaštva i dava se svijem krivnikom, da ih
prid pravdom parči, obranu je za iliega uz^o.
199. Ko krivnici osuđeni idemo sveder prema
smrti. 294. Đake spoznam krivnika opakoga.
815. S krivnicim ujedno o<)uden je bio. S. Rosa
12a. Krivnike pedepšemo. 70». Krivnika osu-
diti. 155h. Vikahu da je krivnik. 158*. Kad
mu naj poslije ostane zlotvorstvo odkriveno, tad
osudi krivnika. Đ. Bašić 86. Puštava da krivnik
izabira što je liemu drago. 102. Počet će karat
krivnike. L. Radić 1. Koja dostojnos prid Bogom
može bit čovjeka odmetnika i krivnika? A. Kalić
208. Trijeba je zamislit krivnika koji bješe svoga
kra}a pogubio. 281. Ne vidjet smrt krivnika
osuđena. 287. Pravo čini svjetovna pravda, er
pedepSe krivnika. 402. Krivnik i zločinac. 448.
Milostiva obrano svih krivnika. Štit 22. Pri-
kaži mu se kako sužai^ svomu izbavite)u, kako
krivnik koji je smrt zaslužio. I. M. Mattei 242.

KRIVNINA, /. vidi 1. krivica. — U jednoga
pisca našega vremena. SletiŠe so Turci k Ciga-
ninu, iie;;ja žalo, pitaju krivninu. Osvetn. 4, 43.

KRIVNOST, /. osobina onoga što je krivan (u
moralnom smislu), vidi 1. krivica, krivina. — U
pisaca našega vremena. Krivnost ,schuldbarkeit^
Jur. pol. terminol. 453.

1. KRIviJTA, /. vidi 1. krivica ♦ krivina. —
Od zvi vijeka, a između rječnika u Stuličevu
(,iniquitas, culpa, reatus'). Neće na nas ni na
orsag krivna pasti nego ra vas. Mon. croat 293.
(1592). Kriviiu vrgoŠe na Krstjane. P. Vitezović,
kron. 33. Sad mu pripovida od griha grdoće, i
prid Bogom stida, straha, krivice, zloće (mislim
da amo pripada i ovaj primjer, premda bi mogao
doči i pod 2. krivna). A. Kanižlić, rož. 89. Ov
je grad ČoveČjun krivnun već puno let prokljet.
Nar. prip. mikul. 124. Nu 1' se krene, plahu
zvjerku behne, nije naći krivci opravdana. Osvetn.
4, 24. Beg je mrke sonuzio brke, što nema ni
papka s hica svoga, stid na i^ega, kriviia na sva-

koga. 4, 25. Krivica, £em. ,yer8chaldenS tal.
,colpa^ B. Petranović, ručn. kfiiga. 13. Krivica,
krivina ,schuld' ,reit4*. 71. Krivna ,schuld' ,ver-
gehen^ Jur. pol. terminol. 452. Krivilia ,das
verschulden' ,culpa^ 582. Ima se pitale o krivni
razlučiti od pitafia . . . Zbirka zak. 2, 14. Otpi-
sivati dugove, koji nisu nastali krivAom kojega
urednika. Zbornik zak. 1853. 88. Ali ako se
radi o krivilii takova urednika . . . 292. Ima se
satvoriti osobita odluka o krivni glede svakoga
pojedinoga čina. 632. Ako iz krivne optuženika
iziđe na vidjelo . . . 726. Za dokaz krivice iz
sastanka razloga šumne . . . 742. Na Austriju
ne može pasti ni naj maiia krivica s klete te po-
vorke nesretnih zamršaja. 1866. 104. Onim kojim
krivilia kakova u grijeh padne. 1869. 149.

2. KRIvI^A,/. vidi krivdača. — U naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

KRIVN'AČA, /. kriv}eiie (kad se iivotiika ili
čejade krivi, vidi kriviti, 2, a, e)). — U Vukovu
rječniku: ,das briillen (des rindviehes)' ,mngitus'
s primjerom: Stoji ga kriviiača.

1. KRiVO, n. (ili adv.) oblik srednega roda od
kriv koji se upotrebjava kao pravi supstantiv
(isporedi dobro), naj češče u prenesenom smislu,
te je onda suprotno riječi pravo kad je sup-
stantiv, i znači Što i nepravda, nepravo. ali u
nehajem slučajevima može biti i adverab ili
adjektiv, ipak to nije lako spoznati, jer često u
istoj rečenici može biti supstantiv i adverab ili
adjektiv po misli onoga što govori, ovdje čemo
nabrojiti napose primjere u kojima je bez šumne
supstantiv, poslije čemo druge.
1. uprav je supstantiv :
a. kad stoji s kojijem prijedlogom te obje
riječi zajedno dobivaju adverb^jalno značene kao
krivo, adv.

a) na krivo.

aaj u pravom smislu, vidi kriv, 2. a.
— U Vukovu rječniku: n&krivo (na krivo) ,schief
,oblique' s primjerom: Ako je dimikak nakrivo,
upravo dim izlazi. — Jeli, dico, na krivo toran?
M. A. Re|ković, sat A Ih. Niki mladi satirić
noge stavja na krivo. M. Katančić 57. Ako kalam
ne stoji na krivo. J. S. Re}ković 184. Bogu
služit a ne ič na krivo (metaforički). 444.

hb) u prenesenom smislu, vidi kriv,
2, b i c. Kamo da bi na krivo pomislio. I.
AnČič, vrat 60. Ako na krivo uzmrm(aju od
tebe. M. Radnić 14l>. One knige hiChJu na krivo
prinesene iz latinskoga jezika u grčki. S. Badrić.
ukaz. 48. Mnogi imadu, koje da upitaš: , Tko je
ta duh sveti?' ili bi ostali začuđeni, ili ne bi
ništa umili odgovorit, ili bi odgovorili na krivo.
J. Filipović 1, 163a. Meni se čini da je mučno
knige nać u kojim ne ima nijedne riči na krivo
pritisnute. 1, 581. Jesi li učinio broj i tvoj
posa na prav oli na krivo? M. Zoričić, aritro.
predg. 12. Koje ne more nigda na krivo kazati
istinu, aritm. 31. Vas bi posao na krivo otiša.
44. Rič ili ostave, ili na krivo stave, ili jednu
na misto druge postave. V. Došen ix. Trista
puta oko laže, i na krivo stvari kaže. 257h. Ko-
jima ovaj satir Čiiiaše so na krivo. M. A. Re|-
ković, sat. A3h. Kripost ukaza no htijući na
krivo suditi. Nadod. 29. Sve moje stvari na
krivo iđajn (iđahu). Ant. Kadčić 261. Misleći
i živeći na krivo. D. Obradović, živ. 11.

h) u jednoga pisca čakavca zvni vijeka
ima u pravom smislu na kriva, ali je to jamačno
radi slika. Poluge od driva popriko imaše, ni-
kako na kriva na kih se sidjaše. Đ. Baraković,
vil. 27a

Digitized by

Google

1. KBIVO, 1, a, c).

574

1. KBIVO, 2, b, a).

cj u krivo.

€uO U pravom smislUf vidi kriv, 2, a.
StrahoTitijem ter pogledom uze u krivo i^ih gle-
dati. G. Palmotić 3, 29a. Nećete doprijet, er u
krivo idete. A. Kalić 412.

bb) u prenesenom smislu, vidi kriv,

2, b i c. Sveti biljeg proć koma će Judi tvrde
prem pameti ijede izrigat sve goruće i u krivo
se £emu oprijeti. 6. Palmotić 8, 107b. Neg na-
rodom svijem kolicijem, došle u krivo ki živijabu.

3, 228». Ako u krivo govorim, krivite me, po-
karajte me. A. Kalić 526. čovjeka u krivo na
smrt osuđena. 550.

b. u ovakovijem primjerima u kojima znači
što i nepravda. Človik ima povrnuti 6a je po
krivu vael. Eorizm. 81*. Bazbiram krivo i
prijeko što bi svijet reko. I. Đordić, uzd. 28. —
Mislim da amo pripada i ovaj primjer^ jer nije
potrebno shvatiti da u fiemu s kriva snaH što i
s krivoga, nego: s nepravde, s krivice. Tvojoj
(Isuse !) slavi nije dika nijednoga smrt griSnika,
navlastito kada s kriva milosrdje tve priziva.
M. Marulić 326. — Ovamo idu i ova dva pri-
mjera u kojima na krivo i u krivo drugo znače
nego kod a, aj i c): Ka se brzo može na krivo
obrnut A. G^orgioeo, nasl. 184. Živjenja opet
svoga pute u krivo izvmuše. A. Vitajić, ist.
249b.

C. u rečenici: imati krivo, perperam judi-
care, ilem. unrecht baben, tal. aver torto, ne-
pravo misliti ili govoriti, pa i uopče krivo ra-
diti, biti kriv. — Između rječnika u Belinu
(imati krivo ,baver torto* ,causam iniquam ba-
bere* 786b). Štioci vole sami sebe potvoriti da
oni krivo imaju razumeći, nego da je pisaoc
krivo imao pišući. V. Đošen ix — x. Neka dobro
znadu, krivo u tom da imadu . . . 42b. Krivo u
tom da imade, kad on rugo bludno brani. 91b.
A ima li pravo Turčin, kad veli, da ni od kule
ne vaja bježati ? Jok vala ! U tom ima vrlo krivo.
D. Obradović, živ. 12. U tom oni imadu vrlo
krivo. 121. (u ova dva primjera vafa da vrlo
pripada glagolu). Neki imadu pravo, a neki
krivo, basne. 224. Ispovijeda da je imao krivo,
sav. 85. Po razgovoru ko ima pravo ili krivo.
Pravdonoša. 1852. 81. — U ovom je primjeru
drukčije značei^e: kavga, raspra, pravda. Ako
što između sebe krivo imate, Bog va)a da sudi.
D. Obradović, živ. 98.

đ. u rečenici: dati (kome) krivo, impro-
bare, i\em. unrecht geben, tal. dar torto; krivo
znači isto Što kod c. Niko im neće dati pravo,
no svak krivo. V. Bogišić, zborn. 290.

2. može se shvatiti kao adverab ili adjektiv
ili kao supstantiv:

a. kod krivo Činiti, gdje če se noj prije
pomisliti da je adverab, ali u i^ekijem, ako ne u
svijem primjerima, mogli su pisci misliti na zna-
če^ kao kod lat. injuriam facere ili nem. (ein)
unrecht thun, tal. far torto, dakle shvatiti da je
isto Što nepravda, to je doista ovako u primje-
rima u kojima krivo činiti kome znači: misliti
ft govoriti) zlo o nemu, suditi ga krivo, biti ne-
pravedan prema i/iemu u misli (i u riječima),
n. p.: Ako li je gdo suprot mani Ča ino rekal,
. .. krivo mi je uČinil. Mon. croat. 219. (1527).
Li ne mož* po tomu, čto sama govoriš tomiti,
onomu da krivo ne tvoriš koji, diš, hoteći da ti
se primili, ne susta ričmi se i dili. H. Lučić
248—244. Krivo joj si učinio i tužit se ima na
te, što joj došle nijesi odkrio tvoga plama ki
hara te. djevojčica želi svaka da je Jubiš, da je
dvoriš, ni 8e srdi na te paka, kad joj Jubav tvu
otvoriš. G. Palmotić 2, 198. Ah ! koje krivo ne

činite Božijoj pravdi, držeći je za nebajavn, za
beztužnu! B. Zuzeri 122. Tada bih ja krivo
učinio Aegovoj svetiAi. V. M. Gučetić 159. Sude
slobodno bez zadovo)na uzroka djela svoga iskr-
i&ega, i da poznate koliko mu krivo Čine, slije-
dite me slušat pomiiivo. Đ. Bašić 87. — Sum-
nivo je n. p. u Mikafinu rječniku: krivo učiniti
komu ,injuriam facere alicui, aggravare aliquem'
i u Belinu: krivo učiniti ,pregiudicare, cio^ nuo-
oere, danneggiare* ,noceo* 580b; učiniti krivo
,far torto' ,iTijuriam facere* 786b, premda i ovdje
može se krivo zamijeniti rijeku nepravdu, a i
nepravo, ali ne tako rijeku nepravedno koja bi
bila pravi adverab (kako je ovdje: Ne zato bi
mu krivo i nepravedino učifieno. M. Orbin 36).
tako je i u ovakovijem primjerima : Koja (grlica)
ne učini nigda krivo svomu dragomu drugu.
Zborn. 16b. ZaČto krivo čini jedan drugomu?
Anton Đalm., nov. test. 181. act. ap. 7, 26. Da
i nam nećete mimo inih včiniti krivo. Mon.
croat. 262. (1567). Železnimi k)uni kih doveze
drivo sobi vo}u puni, Zadru Čini krivo (Štetu?).
Đ. Baraković, vil. 52. Ne učinivši nepravo ali
krivo iskriiemu. P. BadovČić, nač. 58. Scini
(grišnik) da će siromae daviti i niovu krv sve
sasnuti krivo čineći i nepravedno napridujući.
J. Banovac, razg. 90. Na priliku kad niki opaki
jezici govore : ,Bog mi je krivo učinio*. F. Lastrić,
ned. 115. Moj zlotvor učinio mi je krivo, opsovo
me, osramotio me, obružio me, udrio me na pra-
vednu Bogu. V. M. Gručetić 64. Učeći on Aih
(krajeve i sfu gospodu) da ne budu krivo činiti
svojijem podložnicima. 154. Lakomi starešine
koji sami krivo čine. V. Došen 57b. Tako sudci
krivo čine. 62'». Indi kad što krivo čini podlož-
nikom. 282«. Da ne čini krivo u čem u obćini.
282b. Mogaše iskat od liega ne Čineći mu krivo.
Đ. Bašić 34. Smirite se s neprijatejom . . . premda
vam je veoma krivo učinio. 99. Da im ne samo
ne čini krivo, nu da im kaŽe veliku |ubav. 134.
Prihitih tuđe i učinih krivo iskriiemu. 248. Imao
bi misnik po dukata dati drugomu misniku . . .
jere bi drugačije učinio nepravicu i krivo tomu
redovniku. Ant. Kadčić 70. Pitam proštene u
svakoga komu krivo učinih. L. Badić 97. Ovi
grješnik osobito čini krivo Isukrstu s mnogo
strana. A. Kalić 112. Vi ste meni krivo učinili.
Nar. pjes. vuk. 3, 817. Tu ste mene učinili
krivo. 4, 42. BeČe onomu koji čiiiaše krivo:
,Zašto bijes bližnega svojega?* Đ. Daničić, 2mojs.
2, 18. Ćiniće ti krivo i gaziće te jednako. 5mojs.
28, 32. Krivo kome učiniti, prikratiti kome Što
Jemand verkiirzen*. Jur. pol. terminol. 567.
Scijeni li stranka, da joj je rješidbom mjesnoga
suda krivo učiAeno. Zbornik zak. 1863. 142. —
A u ovakovijem primjerima moglo bi biti i ad-
jektiv: Kad ti tko Sto krivo uČini ... I. Grličić
212. Ti ne bi rad da ti što krivo učini. A. Ka-
nižlić. fran. 215. Da Sto krivo ne učini. V.
Došen 232b.

b. u rečenici : biti kome krivo (Vuk shvača
kao adverab). vidi u Vukovu rječniku: ,unTecht'
,injuria* s primjerom : Brate Mićo, niie po te
krivo. (Nar. pjes. vuk. 4, 287). s razloga kao
kod a može se shvatiti gdjegdje kao supstantiv a
opet gdjegdje kao adjektiv. treba dodati da krivo
mu je može značiti: trpi inešto krivo (nepravo),
lieko mu je učinio krivo; ali i: čini mu se
(misli) da mu je krivo, po čemu krivo ima od
prilike značene: teŠko, neugodno (adv.).

a) u prvom značenu, ali se ne može u^
svakom primjeru poznati, jeli ovako znaČeike ilt
kao kod b). Oni, komu je krivo, da grede prid
rotnike. Stat. po}, ark. 5, 246. Vidivše, da jo

Digitized by

Google

1. KEIVO, 2, b, a).

675

KEIVOBO, a.

Petru krivo. Mon. croat. 77. (1451). Za izmirit
što je 6ije, da nikome krivo nije. V. Đošen 69».
Krivo i^ima da ne bude i da mene ne nakude.
252^. Onda neće nam nikomn biti krivo. M. A.
Re)kovi6, sabr. 22. Jeli tebi na dijelu krivo?
Nar. pjes. petr. 2, 2. Kome je krivo, namirio
mu Bog! Nar. posl. vuk. 147. Od koga vam je
krivo. Vuk, dan. 3, 171. Da je krivo po sav
narod naš i sramota gotovo po sve naše kj&ižev-
nike. Vuk, nar. pjes. 2, 384. Da nije krivo ni
jednim ni drugim. M. Pavlinović, razg. 12.
Svakom pravo, nikom nije krivo. Osvetn. 2, 167.
h) u ovijem je primjerima jamačno drugo
znaiei\e (teško, neugodno). A i Vidu nije za te
krivo, biaz rijeSi daće ti devojku. Nar. pjes.
vuk. 3, 516. A to Avramu bi vrlo krivo radi
sina begova, ali Bog reče Avramu : ,Nemoj da ti
je krivo radi djeteta i radi rodbine tvoje*. Đ.
Daničić, Imojs. 21, 11 — 12. I na nas će biti
Turkom krivo. Osvetn. 3, i\S. Da ne bude duš-
manima krivo, §to im nismo habere poslali.
6, 47.

C. U rečenici vidjeti se krivo, gdje se ne
zna jeli krivo nepravo (adv. ili adj.) ili nepravda.
Odi se komu krivo vidi. Stat. po], ark. 5, 270.
Ako li se bude čto gospodaru Ćiri Đukiću krivo
videlo. Glasnik, ii, 3, 272—278. (1724). — Amo
moie pripadati i ovo: Nek se vama ne ugleda
krivo. Osvetn. 2, 167.

2. KRIVO, n. mjesno ime. Prkovci kod Cerne.
D. Hire.

KRIVO-, vidi što je kazano kod kratko-.

KRIVOBJEL (ili -bijel), m. (?) vrsta bijeloga
grožđa. — isporedi krivaja. — U naše vrijeme
u čakavaca hrvatskoga primorja s ekavskijem
oblikom. Krivobel, suvrst vinove loze bijela
grožđa (u hrvatskom primorju). B. Šulek, im.
174.

KRIVOBOG, m. krivi (lažni) bog. — U pi-
saca XVIII vijeka f a između rječnika (samo plur. :
krivobozi) u Belinu (krivobozi ,idoli, dei falsi'
,dii fictitii* 374*), gdje se naj prije nahodi^ u
Voltig\jinu (, idoli* ,abg6tter'), u Stulićevu (,dei
fictitii') iz Belina. Čuše iz usti krivobogV- A.
Kanižlić, utoč. 623. Da se noj ma jisti krv ži-
vine udavite i krivobogom prikazane. I. Velika-
nović, uput. 1, 472. Na dvoru psi i čarovnici i
nečisti i ubojice i krivobogom služeći. 3, 378.

KRIVOBOGOŠTOVAC, krivobogoštovca , m.
Čovjek koji štuje krive bogove^ vidi krivobožac.
— Na jednom mjestu xviii vijeka. Ovo je otajsvo
jedno koje nije bilo objav)eno i očito ukazano
niti krivobogoštovcem niti Žudijama. A. Tomi-
ković, gov. 130.

KRIVOBOGOŠTOVAN, krivobogoštovna, adj.
koji pripada krivobogoštovfu. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Jest krivobogoštovnoga Dagona pod
noge bacila. A. Tomiković, gov. 293.

KRIVOBOGOŠTOV:^iE, n. štovane krivijeh bo-
gova, vidi krivoboštvo. — S - vje mj. -v)e u jed-
noga pisca XVIII vijeka, a između rječnika u
Stulićevu (u kojemu, možebiti štamparskom griješ-
kom, ima: krivobo.stovje, v. krivočastje). Koji ste
bili zaslipjeni sasvime u nevirstvu i krivobogo-
štovju. A. Tomiković, gov. 261.

KRIVOBOGOŠTOVNIK, m. vidi krivobogo-
štovac. — U istoga pisca xvin vijeka u kojega
ima i krivobogoštovac. Ova sviti ost i'e zadostna
pridobiti sve kolike krivobogoštovnike. A. To-
miković, gov. 21. Ne mogu biti satrveni niti od
krvolija niti od krivobogoštovnika niti od nevir-
nika. 176.

KBIVČBOŠKi, a^j. koji pripada krivijem bo-
govima ili krivoboštvu. — U pisaca xviii vijeka.
OzdravivŠi mlogo izvanski i krivobožki guba-
vaca. E. Pavić, ogl. 328. Koji u Jerusolimu
opet sva krivobožka strašila postavi. 339. Zmija
od tuča, koja tada jedno od krivobožkih kipova
postade. 342. Sve je crkve i bučake krivobožke
šatro. .349. U istoku i u Žudi j i također, kakve
tmine nisu bile, u kojima je bio puk krivobožki
i žudinski? A. Tomiković, gov. 22.

KRIVOBOŠTVO, n. vjera u krive bogove, ne-
znaboštvo, poganstvo. — U pisaca xviii vijeka.
Puk se nikakvim krivoboštvom ne oskvržavi.
E. Pavić, ogl. 175. Toliko se krivoboStvo uvuklo
u ovi puk. 182. Nastojeći krivobožtvo iskori-
niti. 349. Da onoga puka krivoboštvo ne slide.
.355. Da ji na krivoboštvo privede. 441. Što
vilaot dalek i krivoboštvu podložan bi. 494.
Koga je 011 s čudnovatim načinom između kri-
voboštva izveo. 495. Padoše u krivoboStvo. D.
E. Bogdanić 68. Ne stide se crkvu osvadati
krivoštovstvom, pače krivoboštvom. I. Velika-
nović, uput. 1, 418. Odrekavši se krivobožtva.
1, 280. Skupštinu krivobožstva i nevirstva. B.
Leaković, nauk. 240.

KRIV6bOŽAC, kriv6bošca, m. čovjek što vje-
ruje u krive bogove i nima se klaiHa, neznabožac,
poganin. — U pisaca xviii vijeka. Porastiraše
krivobožce. E. Pavić, ogl. 442. Va}a da se kri-
vobožci u svomu dostojanstvu vladaju. 596. Kri-
vobožci negda biše, koji drugo ne slaviše. V.
DoSen 79*. U vrime vladanja od krivobožac. A.
d. Gosta 2, 48. Rođen od otca Abdule, krivo-
božca. I. Velikanović, uput. 1, 280. Tako je
bilo i za starih krivobožaca. J. 8. Rejković 5.
Vojevao je proti va čifutom i krivobožcem. A.
Tomiković, gov. 178.

KRIVOBOŽAN, kriv6božna, adj, koji pripada
krivijem bogovima ili krivoboštvu. — u pisaca
XVIII vijeka.

a) o kipovima. Četrdeset hi}ada krivobožnih
kipova obori. A. Kanižlić, fran. 27.

b) 0 čefadi. Dok još biše krivobožni (puk
rimski). V. Došen 104^.

KBtVOČAC, kriv8čca(?), m. u Mikafinu rječ-
niku (vidi kod krivok).

KRIVOČAŠĆE, n. superstitio, vidi prazno-
vjerje, sujevjerje. — Stariji je oblik sa -stje mj.
-Sće. — 0 ava pisca xvii i xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Stulićevu (gdje je drugo zna-
čene: čararie, vračane): krivočastje ,stregheria*
,veneficium*. Paziti s krivočastjem, što Latini
zovu ,supersticio*. S. Matijević 48. Ali ga ča-
stiti s krivočastjjem (,superstizione*). T. Ivanović
53. Jesi li činio krivočastja? 188.

KRIVOČAŠČEliE, n. samo u Stulićevu rječ-
niku: krivočastjeiie uz krivočastje.

KRIVOČELAT, adj, u kojega je krivo čelo. —
U Stulićevu rječniku : ,cujus frons est curva*. —
nepouzdano.

KRIVOČInILAC^ krivočinioca, m. čovjek koji
krivo (nepravdu, zlo) čini. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka, ^iubav zove na pokoru krivočini-
oce. A. J. Knežević xix.

KRIVODO, krivodola, m. uprav krivi do, ali
se naj više upotrebfava kao mjesno ime.

a. krivi do. — U zagoneci našega vremena,
a između rječnika u Stulićevu (krivodol ,vallis
obliqua*). Dva dola krivodola, među nima ]ut
zmaj leži. Tu se misli na ličkom nožu ukriv]ene
korice s obje strane mazije. u Dobroselu. M.
Medić.

Digitized by

Google

KEIVODO, b.

576

IvRIVOKAPiĆ

h. Krivodo, mjesno ime^ n. p,:

a) vidi: U Berinovcu ili Krivodola koja
mesta pripađaja opštini Pojici, a okolini samoga
Imoskogs, na istok od Lovreća. S. Novaković,
obi. 57.

b) 8eoee u Hercegovini. Statist, bosn. 121.

c) Kriv6d8, zaselak u Pivi. — Vidi: Kade
dolu Krivodoln dođe. Nar. pjes. vuk. 5, 252.

KRIv6D0\iANIN, m. čovjek ig Krivodola, —
Množina: Kriv6do{&ni. — U naŠe vrijeme. Po-
harajte sve Krivodojane. Nar. pjes. vuk. 5, 242.
Osvojite sve £lrivodo|ane. 5, 252.

KBIVODBUEV, vidi Krivodrijevo.

KBIVODEUEVO, m. prezime ili nadimak
muški, vidi u Đaničićevu rječniku: Krivodrevo,
medu )udima u Štipu što ih kra| Milutin dado
crkvi arhandelovoj u Štipu a s i^om Hilandaru
jedan bješe ,Đogdanb Krivodr^vo^ M(on. serb).
63. (1293—1302). u prijepisu u narodnoj biblio-
teci u Biogradu stoji ,Krivodrdvb'.

KBIV6dRŠKA, /. vidi u Vukovu rječniku :
nekaka kruška s krivijem drškom ,art birnen'
,piri genus^

KEIY6dUŠAN, kriv6dušna, a^j. u kojega je
kriva duša, nepošten. — Od xviii vijeka.

a. a4j.

a) 0 čefadetu. Po nauku krivodušno^a
Kalvina. Đ. Hapić 304. Krivodušan, krive duše,
zle duše: ,0n je čovjek krivodušan* (želi tuđe).
M. Pavlinović. -- amo pripada i ovo : Svijet
sebirad i krivodušan. M. Pavlinović, rad. 120.

b) o govoru, djelu itd. Na ovo krivodušno
govorene starčac biskup sav se uzdrta. Đ. Rapić
121. Ah krivodušna opačino! 411.

b. adv.: kriv6duŠno. Zaslip(eni krivodušno
sude. I. Velikanović, uput. 1, 168. Koliko kri-
vodušno diluju oni koji iskn^e^ sude. Đ. Rapić
311. Koje sveti sakramenat krštei^a tako krivo-
dušno tereš. 336. Šta i šta imade, koji se na
uskrs pravo ne ispovide i krivodušno s Judom
pričeSćuju. 379. Kad ko svjedoči na zem|i va|a
da uprti bus na pleća pak prenese preko nive;
teško i^emu ako je krivodušno prenese! V. Bo-
gišić, zborn. 435.

KRIVODUŠNICA, /. krivodušno žensko če\adc.
Krivodušnica, žena krive duše. M. Pavlinović.

KRIVODUŠnJk, m. krivodušan čovjek. Krivo -
dušnik, čovjek krive duŠe. M. Pavlinović.

KRIVODUŠNOST, kriv6dušnosti, /. osobina
krivodušna čefadeta. — U jednoga pisca xym
vijeka. Dojti će vrime, kada će liihova faližnost,
Aihova laž i krivodušnost na vičnoj vatri gorili.
Đ. Rapić 180. Ako je velika krivodušnost u
jednome konušaru koji želi i nastoji kra{evsku
krunu na glavi nositi. 312. Ah opaka krivo-
dušnosti! 411.

KRIVOGANIŠT, m. mjesno ime. — Prije na-
šega vremena, KrivoganiŠt. Spora. stoj. ia5.

KRIVOGAŠKI, adj. koji pripada mjestu Krivo-
gaštanima. — Uprav krivogaštski, ali i i i s
ispadaju iza S, premda se u jednom primjeru
nalazi pisano drugo slovo, a u jednome obadva.
— U spomenicima xiv vijeka a između rječnika
u Daničičevu (krivogaštbskjj). Do puti krivo-
gašskoga. Glasnik. 13, 375. (1348?). Krivogašt-
skoga. 375. Krivogaškego. 11, 131.

KRIVOGAŠTAN, m. f:' ili je gen. od Krivo-
gaštani?) mjesno ime. — Prije nanega vremena.
Krivogaštanb (selo). S. Novaković, pom. i:J5.

KRIVOGAŠTANI, m. pl. mjesno ime. — ispo-
redi Krivogaštan. — Pomine se xiv vijeka. —

vidi u Daničičevu rječniku : KrivogaStane, crkva
je treskavačka imala .stasb vb Krivogaštanehb*.
G(lasnik). 11, 132. 13, 372 (1348?). to je «elo koje
ima i saUa blizu Prilipa. Hahn, reise. 187. 188.

KRIVOGLASAN, krivoglasna, adj. uprav u
kojega je kriv glas, ali se nalazi samo u Stuli-
čevu rječniku: ,non veridicus' s drugijem zna-
Čenem: laživ. — nepouzdano.

KRIVOGLAV, adj. vidi u Vukovu rječniku:
koji glavu na krivo nosi ,krummkopr ,incurvi-
ceps'. cf. krivovrat.

KR1V6gLAVCI, Kriv6glav&c& . m. pl. ime
seocu u Bosni (?>. Glasnik. 22, 57.

KRIVOGLAVICA, m. i /. čelade u kojega je
kriva glnva (metaforički: kriva pamet). — U jed-
noga pijaca XVIII vijeka. Nejma ti opaČnije kri-
voglavice od kojekakvog čitana bez razsuždenija.
D. Obrado vić, živ. 107. Ko god neće u krivo-
glavice da pristane, basne. 237.

KRIVOGLED, adj. koji krivo aleda, razrok,
stran gled, .ški(ai\ — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Bjelostjenčevu (krivogled, križogled
,poetus, hirquus, limiis, myop3, oblique 1. limis
oculis spectans'), u Jambrešićevu (.paetus*), u
Stulićevu (,obliquos oculos gerens'). Šopav, ški|av
ar krivogled, čuvaj ga se, da b' ti bil ded. P.
Vitezović. cvit. 123.

KRIVOGIStaT, m. mjesno ime. — Prije našega
vremena. Krivognatb. S. Novaković, pom. 135.

KRlVOGOŠT.\N, m. mjesno ime. — isporedi
Krivogaštan. — Prije našega vremena. Krivo-
goštaiib. Spom. stoj. 185.

KRIVOGOVORAC, krivog6v6rca , m. čovjek
koji krivo govori, lažfivac. — U Belinu rječniku:
,chi diče il falso o falsit^* ,falsidicus' 300b; u
Bjelostjenčevu: kajkavski krivogovorec ,calumni-
ator*; u Voltigijinu: ,calunniatore. detrattore'
,verlaumder*; u Stulićevu: »falsidicus*.

KRIV6gUZ, adj. u kojega je kriva g..ica. —
Riječ šafiva i prostačka. — U Vukovu rječniku :
,krummarsch* ,curvi podičiš*.

KRIV6gUZA, /. krivoguzo žensko čefade. —
U naše vrijeme. Sastalo se tridest udovica . . .
Svaka nosi pitu i pogaču, krivoguza torbu ku-
kuruza. Nar. pjes. petr. 1, 302. Podigle se bule
u lišAake, nika nosi kruha, nika sira, krivoguza
torbu kukuruza, Ajkunija kablić museleza. (iz
nar. pjes.). A. Ostojić. ,Xeću ja one krivoguze
ni danas ni sjutra uzeti'. .1. Bogdanović.

KRIVOHATORAN, krivohatorna, adj. znači
što i hatoran, ali prvijem dijelom (krivo-) jače
se ističe zli smisao. — U istoga pisca u kojega
ima i hatoran. Siromaški sinovi, koji ste sinovi
otaca lakomi i krivohatorni! Đ. Rapić 164.

KlitVOK, adj. vidi krivook. — U Mikafinu
rječniku : krivok, krivočac ,paetus*, i u Stulićevu :
V. krivook.

KRIVOKAPA, m. onaj koji nosi krivu kapu.
u bosanskoi krajini nošene su krive kape. to je
od platna načinena podu)a kao torbica, isvezena
dindušama što so jep.^e može, katkad i srmom i
novcima (po onom dijelu što je nad čelom), kad
se us takne ta kapa, don i kraj pane po vratu čak
do pleća, te jo divno vidjeti, osobito na krupnu
i stasitu čovjeku, sad se rijetko može vidjeti ta
kapa. \t. Stojanović.

KRIVOKAPIC, m. prezime. — U naše vrijeme.
AV evo ti Krivokapić-Rada. Nar. pjos. vuk. 4,
391. A dopade Krivokapić Joko. 4, 523. Pušku
pali Krivokapić Risfco. Ogled. sr. .391. U gornoj
Hercosrovini (prezimena): . . . Krivokapić ... V.
Boijrisić, zborn. 17.

Digitized by

Google

KBtVOKLA^AO

M7

K&tvoKtm

KBIVbKLAJkAO, kriv6kl&Aois m. vidi krivo-
kltt&alao. — U jednoga piaea xviii vijeka. Sto
de reći jedan nemabošao i krivoklai^. £. Pavić,
ogl. 569.

KBIVOKLAl^ALAG, kriyokla£aoca, m. Am^'«!;
iiM>ji se krivo klai^, uprav: koji 9e klaAa krivijem
bogovima. — isporedi krivokladao i krivobožao.
— U jednoga pisca zviii vijeka, Neznabo&ci
pak, jerbo ne poznaju pravoga Boga niti ma se
klai&aju, nego se klail^ju krivim i lai)ivim be-
govom, sa to se dobro krivoklaAaoci imenuju.
B. Leaković, gov. 201. Nesnabošci i krivokla-
AaocL nauk. 445.

KKIVOKLŽĆE, n. vidi krivokletva. — U je-
dnoga pisca XVII vijeka sa starijim oblikom krivo-
kletje. Dvižući iz fiih bestimije, krivokletje. I.
Đržić 265.

KEtlVOKIiilSTVO, vidi krivokletstvo.

KBIVOKIiijTAO, krivokldca, m. vidi krivo-
kleinik. — U jednoga pisca xviii vijeka. Onu
svoja laS zakletvom potvrđige i tako se čini
krivokletac J. Banovac, pripov. 161. I tako se
čine krivokleci zovnć Boga na svidočanstvo od
opačine. 164.

E:BIV6kl£tAN, kriv6klStna, a^j. koji se
krivo kune, — Od xvxii vijeka, a između rječ-
nika u Stuli6evu Gperjuriosas').

a. (M^j, Krivokletnom što se vidi, jasnost
Božju kad uvridi? V. DoSen 142b. Ote svojim
neprijate]ma dobitje i krivokletnomu kralu ži-
vot. Blago turi. 2, 92. Krivokletna đevojka. u
Nar. pjes. herc. vuk. 208. Zlo i naopako po
krivokletna. V. Bogifiič, zbom. 686.

b. adv.: kriv6klStno, kunudi se krivo. On je
krivokletno obi jedio prave lude. S. LubiSa, prip.
282.

KEIVOKLŽTIV, adj. vidi krivokletan. — U
jednoga pisca xviii vijeka. A ne Petru zataja-
ovou, krivokletivu, fiutaovcu. A. d. Bella,*raagov.
108.

KBIVOKL&TNIGA, /. iensko čejade što se
krivo kune. — U Volti^ijinu rječniku : ,spergiiira'
,meineidigeS • u Stultievu: ,pezjaria'. ^ I u Šu-
lekovu i u Popovičevu (,meineidigeS f.).

KBIVOKLĆTNiK, krivokletnika, m. čofoek
Sto se krivo kune. ~ Ake, hM je u gen. sing.
taki je u ostalijem padeiima, osim nom. sing. i
voc: krivokletntče, krlvokletnioi. — Od zviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,spergiuro e
spergiaratore' ,peijuras* 698«) p4i^ se naj prije
nahodi, u Bjelos^jenčevu (,per|nrus'. v. krivo-
rotnik^, u Volti^ijinu (,spergiuro, falsario' ,ein
meineidiger'), u Stulićevu Gperjurius'), u Vukovu
(,der meineiđige' »perjurusll Lažoi i krivoklet-
nici. A. Kanižlić, kam. 807. Može biti da se
na ovom svitu i takovih krivokletnika nahodi.
M. A. Ke}kovi6t sat. BI*. Grdi je nevjernik
nego krivokletnik. Nar. posl. vuk. 46. Bog bi
me krivokletnika stigao gorijem mukama nego
su ove važe. 8. J^ubifia, prip. 215. Kao što se
događa krivokletniku i krivomjemiku. 287. Mrze
na krivokletnika. V. BogiSič, zbom. 686.

KBIVOKLETNIkOV, a^. koji pripada krivo-
kletniku. Da se ne zaboravi ni popov rug ni
krivokletnikov strah. M. Đ. Milićević, zim. več.
209.

KEIVOKLIStSTVO, n. vidi krivokletva. — U
pisaca xviii i xix vijeka. On Petra koji se od-
riče od i^ega sramotnijem krivokletstvom, jed-
n^em pogledom milostivijem priobraća. B. Zu-
■eri 82. Jedan (od apostola) visi o zančici;

drogi skroven svoje plače krivokletstvo. 61. I
donijaše krivokletstvom posječenu glavu. Bos.
vila. 1892. 274. — -t- ispred s moie i ispasH:
krivokl^tvo. Nitko ne ima reći rič laS}ivu,
zašto je ćer (^avaoska i porodite|ica krivo-
klestva. J. Banovac, pripov. 158.

1. KBIv6KLfiTVA, /. kriva (vidi 1, b, c))
kletva. — Od xviii vijeka (samo u pisaca), vidi
i 2. krivokletva, a između rječnika u Volti^nu
(,falso ginramento' ,meineid, falscher eid^ i u
SttUičevu (,perjurium'). Iznać će se, da će go-
sparu komu glavi od kuće bit metnute u obraz
krivokletve i pogani razgovori. B. Zuzeri 807.
On će mloge na krivokletvu navesti. JL, Ka-
ttižlić, kam. 6. I ovo jest jedna priteSka krivo-
kletva. Blago turi. 2, 98. Koje je krivokletva
k sebi privlekla. M. A. Eejković, sat. BI*. Pri-
vara, krivokletva, nevimost ... I. Velikanović,
nput. 1, 849. B. Leaković, nauk. 458--454.

2. KEIV6kl:6tVA, m. vidi krivokletnik. —
U dva primjera jednoga pisca xvfi vijeka, ali u
oba dva, prevodeči iz svetoga pisma, moie biti
da pisac nije dobro shvatio značei^e u originalu.

— U prvom primjeru: Ja ću biti svidok itri i
istiniti zločincem, kurvarom i krivokletvami
(,Ero testis velox maleficis et adulteris et per-
juriš', malach. 8, 5). I. Ančić, vrat 61 moie biti
mislio da je lat. perjuris od perjurium a ne od
perjurus; u drugome: I drugo je govorenje pro-
tiva smrti, to jest, da se neće naći krivokletva
u bafitinici Božiji (,E8t et alia loquela contraria
morti : non inveniatur in hereditate Jacob'. eccle-
siastic. 28, 15). vrat. 55, pisac je dodao rijei
krivokletva, kqje nema u originalu, te se ne zna,
kako ju je sam shvatio, ali se moie reci da je
mislio na čefade po tome Što je in hereditate
preveo u baštinici(%j.

KBTVČKLfiTVEN, adj. koji prifada krivo-
kletvi. — Samo u Stulićevu rjeČntku: ,perju-
riosus'.

KBIVOKLĆVŠTINA. /. vidi krivokletva. —
U jednoga pisca našega vremena. Neću ponijeti
doma krivoklevStinu. 8. ^ubifia, prip. 162. Preote
mah krivoklevfitina i snevjera. 280.

1. KBIVČK^iUN, adj. u kojega je kriv hfun.

— isporedi 2. krivok^un. — U StuHdevu rječ-
niku: ,incurvo rostro praeditus'.

2. K£IV6k:^UN, m. vidi krstok)un. Krivo-
k}un. Loxia curvirostris. 8]ovinac. 1880. 81*.

KBIVdKLUNAO, kriv6k}anca, m. onc^j u ko-
jega je kriv tclun, jamačno krivo1Uu$M ptica, ispo-
redi 2. krivok|un. — Samo u Stuličevu rječniku
uz krivokfun.

KBIVOKOLO, n. igrači uvate se kao i u kolu,
al' licem na po|e okrenuti, a leda unutra u kolo,
pa se tako desno ili levo obrću pevajući. Pop Ži-
vojin iz Srb^e.

KBIVOKUČKA (rijeka), /. ime vodi u Bosni,
F. Jukić, zem|. 49.

1. KEIV6kUĆA, / tako se zove kuća koja \e
nastavjana, ali ne uzduž stare kuće, nego je
fi}eme od nastavka okomito na starom S}emenu.
u Dobroselu. M. Medić.

2. KBIVĆKUĆA, m. nadimak čovjeku. — U
naše vrijeme. Krivokuća, Čovek iz kriva sokaka,
u ćuprijskom okrugu. 8. L Pelivanović. 8 nekim
Krivokućom, odabranim junakom iz smederevskog
sela Markovca. M. Đ. Milićević, srb. 1107.

KBIv6Kim, a4j. u Vukovu rječniku^: ,penis
incurvi' s primjerom: Ima i(h) kao i krivok..i|%^
Tatara.

Digitized by

Google

K&rVOUtGA

5T8

KlOVOHOTAN'

KRIVbMiaA, /., Jyiix torguUla L. ; vgo-
g^lava, vijog^lav, kapimray. u Hrvatskoj. V. Arse-
nijević. — tn'đt vijog^lava.

KBIVOMJEBILAC, krivomjerioca , m. vidi
krivomjernik. — U jednoga pisca xviii vijeka
(u zapadnom govoru 8 -i- mj. je). Tako po isti
način nahodi se i kamatnika, krivomirilaca . . .
Đ. Bapić 848.

KBIVČMjfiRNIK, m. iovjek (osobito trgovac)
koji krivo mjeri (ono što prodaje). Kao što se
događa krivokletniku i krivomjemiku. S. ^u-
bi£^ prip. 287.

KRiy6N0G, adj. u kojega su krive noge. —
Od XVII vijeka^ a između tjednika u Belinu Golii
ha le gambe torte* 887^; ,chi ha piedi storti'
^loripes' 568«), u Bjelosljenievu (krivonog, sloko-
nog, krivopet ,oarvipes, varus, . valgos, loripes'),
u Jamhrehčevu (^curvipes, loripesOi u Stuhćevu
(v. krivonožan), u Vukovu Gkranunbeinig' ,cur-
vipes'). Sva j^ šankana i grbava, krivonoga i za-
prta (,8aparta^. J. Palmoti6 886. Erivonog ,di
piedi storti'. S. Budmani 415^. Znoj jest mudra
voda koju tvoje, vilo krivonoga hoda, pero nije
pilo. A. Eanižlid, rož. 9. Krivonogi turski ofi-
ciri. M. Đ. Milićević, Elosel. 8.

KRIV6n08, a^. u kojega je kriv nos. — U
Belinu rjeSniku: ,ohi ha il naso torto' 506«, • u
SttUićevu: ,adunco naso praeditus', u kojemu nije
dobro prevedeno (kukonosast).

EBIV6nOSAG, kriv6no8oa, m. krivonos iovjek.

— U Belinu rječniku: ,ohi ha il naso torto'
506«, i u Stuliževu uz krivonos.

EBIVONOŠKA, /. krivonogo iensko čefade (ili
ienska iivotina), — -S- stoji pred k f^j. L — U
Stuličevu rječniku: krivonožka uz krivonožan.

KIIIV6nOŽAC, kriv6noSca, m. krivonog čovjek.

— V StiUičevu rječniku uz krivonožan.
KEIV6nOŽAN, kriv6nožna, a^j. krivonog. —

U Stuličevu rječniku: ,angaipe8, loripes'.

KBtVOlSrA, m. ime volu. Đ. Trsteiiak.

KBIVboČAO, kriv6o6ca, m. krivook čovjek. —
U Stuličevu rječniku uz krivook. — n^je dosta
pouzdano.

KBIV60ČAN, kriv6o6na, a4j. vidi krivook.

— U Stuličevu rječniku uz krivook.
KBtrOOE, aćy. strabns, u kojega su krive oči,

razrok, ikifav, — Od xviii nijeka, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu ^,lusco8Us', v. iki}av) gdje
se nof prije nahodi, % u Stuličevu (,lusciosus,
luscitiosus'). On b^'afie malo krivook. G. Zelić
252.

EBiy6PEB, a4i' M kojega je krivo pero (o
čordif a pero je oštrice). — U jednoga pisca na-
šega vremena. Krivopere motaju se ćorde. Osvetu.
2, 142. — U drugijem primjerima stoji bez ćorda,
te se moie shvatiti kao supstantiv (krivopera, f.).
Tek mu sguli krivoperu sjajnu. 2, 148. Delija
nesnana štono s golom knvoperom srne. 8, 180.

KEIV6pEBA, /. vidi kod krivoper.

KEiVOPET, adj. u kojega su krive pete. — U
Bjelostjencenu rječniku: v. krivonog, i u Stuli-
čevu: V. krivonožan; u obadva znači što i krivo-
nog.

EBIV6pIZĐ, adj' 9amo u ienskom rodu u Vu-
kovu rječniku^: kriv6puBda ,femina q. d. curvi-
cunna' ,in der anekdote'.

KBIVOPOE, m. vidi kod Erivoporov.

•EBIVOPOBOV, adj. jamačno posesivni adj.
od Erivopor, a ovo bi bilo muško ime što se

druadje ne pomire, — U jednom spomeniku xtv
vijeKa. I druga (ograda) oitb Idve strane do Eri-
voporove mede i do Eovačeve mede. Spom. stoj.
86. (do 1846).

EBIVOPOTEG, m. u Stuličevu rječniku: v.
krivorijoE. — ttepouzdano.

EBIVOPBIOA, m. calumniator, koji krivo tuH
(pri). — U kiiigama pisanima crkvenijem jezikom.
Erivoprioa sy duSegubbCb jest. Starine. 18, 202.
Erivoprioa sj duŠegubacb jestb. 22, 204.

EBIVOPBISEŽAN, krivoprisežna, a4j. koji
krivo priseiCf vidi krivokletan. — U pisaca iw-
šega vremerM. Erivoprisežni ,meineidig'. Jnr. pol.
terminol. 840.

EBIVOPBISEŽNIE, m. krivopriseian čopjdt,
vidi krivokletnik. — xvi vijeka, i u pisaca na-
šega vremena. Od sodomiti, krivoprisežnikov.
Naručn. 76«. Erivopriseinik ,meineidiger'. Jur.
pol. terminol. 840.

EBIV6pBUTAN, krivdprutna, adj. u kojega
su krivi prutovi (o bifei, n. p. o lozi). — Samo
u Stuličevu rječniku: ,asper et mgosus instar
ligni vitis'.

EBIVOPUTA, /. ime ovci. Bruvno. D. Hire.

EBIV6pTJTI0A, /. krivi put, samo metaforički
u moralnom smislu: mahana, grijeh, pogreška.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Možemo )ude
milovati i }ubiti, osudavajući liiove krivoputice.
D. Obradovid, Siv. 12. Morao sam u takvu kri-
voputicu upasti. 88.

EBIVČBEE, a4i' koji krivo (laino) govori
(reče). — Samo u Stuličevu rječniku: ,falsidicus'.

EBIV6bEP, m. u kojega je kriv rep. — U
jednoga pisca našega vremena. Ima od vas ki je
popa tuko, il^ na svraku krivorepu puko. Osvetn.
4, 26.

1. EBIV6bEPA, /. ime kokoši. F. Eurelac,
dom. živ. 58. — vidi krivorep.

2. EBIVOBEPA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Niva u ErivorepL Sr. nov.
1870. 45.

EBIVOBUEZ, m. u Stuličevu rječniku: ,cur-
vilineum'. •— Nepouzdano, vidi kod rijes.

EBIVOBUEZAN, krivor^esna, ac^. u Stuli-
čevu rječniku : ,curvilineus<. — NepouzdarM, vidi
krivorijei.

EBIVOBILO, m. u kojega je krivo rilo. —
jednoga pisca xvi vijeka kao ime duhu pakle-
nome. Vitorog, Erivonlo, čememik, Smrdilo, du-
hovi pakleni. M. Vetranić 2, 199.

EBIVOBJEČANIN, m. čovjek is Erive Bijeke
(u okrugu užičkom, vidi kriv, 1, i, 1) bb) aaa)).
\t. Stojanovi&. — Mnoiina: Eriv6rječ&ni.

EBIVČBJEČEi, adJ. koji pripada Krivoj
Rijeci, vidi kriv, 1, i, 1) bb) aaa). Erivorečka —
(opŠtina), u okrugu kruševaČkom. E. Jovanović
181. — u okrugu uiičkom. 164.

EBIvbBOG, adj. u kojega su krivi rozi. —
U Sidekovu rječn^u: ,krummgeh6mt'.

EBIVOBOTA, /. vidi krivokletva (složeno od
kriv • rota). — U pisaca našega vremerM, a iz-
među rječnika u Stuličevu (v. krivokletva). U
tužbah krivorote . . . Zbornik sak. 1, 46. t « Su-
lekovu rječniku: ,meineid'.

EBIV6bOTAC, kriv6rooa, m. vidi krivorotoik^

— Na dva mjesta xvi i xvii vijeka. Hije v tons-
krivorotac Naručn. 92«. Erivorotao ono bijaS^
L Zanotti, en. 16.

EBIVOBOTAN, kriv6rotixa, adj. krivoklekuh

Digitized by

Google

ranVOEOTAN

67d

IKRtVOŠIJE

vidi krivorota. — Ođ tv vijeka, a igmedu rječ-
nika u StUliSevu (v. krivokletan). Lašoi krivo-
rotni M. Maralić 118. ,Ne pa&taj £ema na
doda i piiaegii, on je krivorotan, on odnese'. J.
BogdanoTii. i u Šulekovu rječniku: ^meineidig'.

KBIV6bOTNIOA, /. krivokleinica. — vidi
krivorota. — U Šulekavn rječniku: ,meineidi^'.

KEIVČEOTNJk, kriv6rotnrka, m. krivorotan
čotjek, krivokletnik, — vidi krivorota. — Od xvi
vijeka, a ismed^ rječnika u Bjelostjenčevu (krivo-
rotnik, tak on koji priseže, kak on koji proti
prisege svoje čini ,perjnms') • u SMičevu (v.
krivokletnik). Ako bi satajal, tada bi bil krivo-
rotnik. Nara6n. 92*. Lažnikom, krivorotnikom.
Ant. Đalm., ncv. te&t. 2, 105b. panl. Itim. 1, 10.
Ta takov jest krivorotnik. Š. Budini^ ispr. 81.
Toga radi su krivorotnicL I. T. Birnavić, ist.
85. i u ŠuUkovu rječniku: ,meineidige^

KBIV6bOT8TVO, n. krivokUstvo. — vidi
krivorota. — U jednoga pisca xvi vijeka. Hinba,
krivorotstvo. Nara6n. 85^. Pitaj ga od la2e,
krivorotstva. 88b. Ako 6a od ovib^ih ne bude,
onda je krivorotstvo. 118a. -^ I u Šulekovu rječ-
niku: ,meineidigkeit'.

KBIVČBUČAO, kriv6ra6oa, m. krivoruk čovjek.

— Samo u Stuličevu rječniku ug krivoruk.
KBIV6buCI0A, /. krivoruko iensko čefade.

— Samo u Stuličetm rječniku ue krivoruk.
KBIVČBUK, €ufj. u kojega je ruka kriva (ili

obje ruke su krive). — Od xvxix vijeka, a ismedu
rječnika u Stuličisvu: ,cuju8 manus est incurva
(naturao defectn)'. Krivoruk ,di mano storta'.
S. Budmani 415^^.

KBIV6eUKAST, adij. vidi krivoruk. — U
Stuličevu rječniku: ^c^jus manus sunt incurvae'.

KEIV6SILAN, kriv6silna, a^'. koji je po kri-
voj (nejtravednoj) sUi, — U jednoga . pisca zvii
vijeka. Kad se 6ine vojvodami knvosilne zapo-
vijedi, a. Palmotić 2, 480.

KBIVČSJEK, m. Mito šio je krivo i^ečeno,
r otečeno (samo o ustima). — U naše vrijeme.
Proovilila s usnoga krivosjeka. u ĐalmaoijL Đ.
durmin.

KBiy6SLAVAN, kriv^sl&vna, adj. uprav u
kojega je kriva slava, ali je načiAeno prema
pravoslavan (vidi). — U dva pisca zviii • zix
vijeka. Koji sebi ovo krivosla\mo staroviraca ime
nadifie. A. Kanižlić, uzr. xii. Tad svi drugi na-
ravno cijenit je da su neslavni iliti po vašoj gra-
matici krivoslavni. M. Pavlinović, razg. IS.

KBiy6SBČAN, kriv6srčna, a^j. koji pripada
krivome (u moralnom smislu, nepravednome) srcu.

— U jednoga pisca xviii vijeka, koji je sam ovu
riječ načinio. Nu Aihovo zlobno tvrdoglavstvo i
krivosrčno opriječe^je ne pogasi ali ohladi že]u
iUhova spasei^a. I. M. Mattei 62.

KBIVbSBD, aHJ. u kojega je krivo (u moral-
nom smislu) srce. — U Stuličevu rječniku: ,animo
iniquo' s dodatkom da je uzeto is brevijara.

KBIV08T, /. vidi krivina.
8. vidi krivina, 1. — IT Bjelos^enčevu rječ-
niku: ,curvamen'.

b. vidi krivina, 2 (osobito pod g). — U je-
dnoga pisca xviii vijeka, a ismedu rječnika u
Bjelostjenčevu Gpravitas'), u Voltigijinu (,reiti^
praviti' ,schuld, bosheit'), u Stuličevu (,crimen,
culpaO* Pravost i krivost bi6e spoznafno^. 8.
Bosa 80a.

6. u osobitom snačeiku, prema kriv, 1, b.
Krivost, phil. if/ivđog^ ,fi[ilschheit (eines urtheils)',
tal. ,f)Eblsit&'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

KBiy6STA8AN, kriv^stasna, ać^. u kojega
je kriv stas. — U Stuličevu rječnUeu: ,statnra
curvus*.

KBIV6stBAN, a^j. u kojega je kriva jedna
strana (uopče i u osobitijem enačeikima). ~ Od
XVII vijeka (vidi c).

a. uopće. Krivostrano drvo, sukno, na krivo
isdjelano, istriženo. M. Pavlinović. • te Šulekovu
rječniku: »krummseitig'.

b. krivostrana žena, kojoj je jedna dojka
veća, a druga mailia, kad iz jedne ne doji. u
Lici. V. Arsenijević.

e. koji krivo ide na jednu stranu (hrom).
Uz hroma tko hodi slideć ga vele dan, mnokrat
se dogodi, da hodi krivostran. Đ. Baraković, vil.
828.

KBIVOSTJĐAN, krivosndna, a^j. koji krivo
sudi. — U Stuličevu rječniku: ,inique judicans,
injuste pudicium ferens*, g^e ima i adv. : kriv6-
sudno ,iiuquo judicio', po krivom sudu. — Nije
dosta pouzdano.

KBIVOSUDl^, adj. u Stuličevu rječniku us
krivosudan. — nepousdano.

KBIv6snĐ£, n. krivi (nepravedni) sud, kriva
osuda. — U jednoga pisca xix v^eka. One se
stanu žalit i različne nepravde pr&azivat i kri-
vosuda koja su učiikena protivu Aih. 8. Miluti-
nović u Pjev. cm. 97».

KBIVOSVAĐA, /. calumnia, kriva osvada. ~
U jednoga pisca xviix vijeka. Nikoga ne odirajte
ni krivosvadu 6init(e) i zadovo}ni budite od
platja vaših. Blago turi. 2, 181. luc. 8, 14.

KBIVOSVADNIK, m. čozjek što krivo osvada.

— U istoga pisca xviii vijeka u kojega ima i
krivosvada. Porad krivih osvada iiima naprtjenih
od krivosvadnika i lažnih svidoka. Blago turi.
2, 186. Neće bit krivosvadnik ni uzmutjivao u
puku. 2, 192.

KBIVOŠA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
vafevskom. I^Tiva zovoma Luka u KrivoSi. Sr.
nov. 1866. 11.

1. KEIVbŠLTA, /. ona u koje je kriva šija.

— isporedi 2. krivošija. — - Od xv vijeka (kao
mjesno ime, vidi b, b)).

a. kriva čorda. On poteže svoju krivoSiju.
Nar. pjes. juk. 821. Kako V im se potun!ia6e
vlače, a niz i^iha krivošije mlate. Osvetn. 2, 85.
Na plećije ^verdari zjali, ledenice sjale za po-
jasom, a o bedrih krivošije ćorde. 5, 119.

b. Krivošija, kao mjesno ime.

a) mjesto u Srlnji u okrugu vafevskom.
Niva u Krivošiji. Sr. nov. 1868. 519.

b) u staroj Srbiji. — V Daničičevu rječ-
niku: katunu je Đragolevoima išla meda ,na
Krivošiju'. G(lasnik). 15, 801. (1848?).

2. KEIVbŠLTA, m. čovjek u kojega je kriva
šija. — isporedi 1. krivošija. — U Vukovu rječ-
niku: ,der krummhalsige' ,incurvicervicus^ — I
kao presime ili muški nadimdk, vidi kod Krivo-
šijin.

KBIv6ŠLrANIN, m. čovjek is Krivošija. —
Mnoiina: Kriv6šij&ni. — U Vukovu rječniku:
,einer von Krivošije* s primjerom: Da nije EiS-
i&ana i Krivošijana, Boka bi Turcima haraS pla-
ćala.

KBIV6ŠLTAST, adj. u kojega je kriva šija.

— XVIII vijeka, a ismedu rječnika u Stuličevu
(,distorto coUo praeditus*). Krivošijas(1l(j ,di collo
storto'. S. Budmani 415«^.

KBIY6ŠLJE, /. pl. ime kneiini u Bod Ko-
torskoj. — isporedi 1. i 2. krivošija. — U naše

Digitized by

Google

KEIVOSIJE

680

KRTVOVAlkE

vrijeme^ a igmeđu rječnika u Vukovu: viSe Bisna
na planini kao nuda kneŽinica (od 250 kuća i
oko 1200 doia). — Više Bisna je na planini kne-
žina ,Kriv6šije^ Vuk, poslov. xvi.

KBIV6ŠIJIN (Kriy6S£n), adj. koji pripada
čopjeku što mu je preeime ili ntidimak Eriv6fiija.
— XXX vijeka, Pisato magiBtratu, da pod}u de-
vojku Ovetu, k6er KrivoSinu. Djelovod. prot. 84.

KBIv6ŠIjiNKA (Kriy6S£nka), /. iensko čelađe
iM KrivoUja. — U ruiie vrijeme. Tužbalica jedne
Erivofiinke. Vuk (?), iiv. 201.

KBIV6ŠTOVA0, kriv6St6vca, m. krivoitovan
čovjek, vidi krivovjerao. — Samo u Stuličevu
rječniku: ,veneficu8, incantator' 8 drukč^im zna-
čehem,

KBIV6Št6vAN, kriv6St6vna, ađj, kcji krivo
Huje ili koji pripada krivoštovfu, vidi krivo-
vjeran. — U jednoga pisca xviii vijeka. (Fari-
sei) mlo^ nadometaŠe zakonu Božjemu toma$ei&a
luđaka ili nijednostranska ili krivoStovna. I. Ve-
likanović, uput. 1, 107.

KBIVOŠTOVAI^, n. 4jelo kcjijem se krivo
ituje, vidi krivoStovje. — 8a snačc^em ,super-
stitio' u jednoga pisca xviii vijeka, a ismedu rječ-
nika u Voltigijinu (.supersticione' faberglaube*).
Da je ispraino krivoŠtovaiie i&ekijeh Žudj^ah koji
kad bi pisali ime Božje, ne bi imali smionstvo
izreći ga. J. Matović 842.

KBIv6ŠT6vHiE, n. krivo štovale (Boga), kriva
f^era, vidi krivovjerje. — U drug^em riječima
istoga postanka imefju osobita snaMa (^haeresis ;
superstitio*). — Pisano bogožtovje. — U pisaca
xviix vijeka, a iemedu rjeS^ika u Stuličevu: kri-
vofitovje, V. krivoĆastje (g^je nije isto snačeiie).
Ovi Bimu navistiše Isusovu pravu viru gdi sku-
p}eno svako biše krivofitovje na %vu miru. P.
Knežević, pism. 86. Da je lasno mogao rasa*
brati stvari one koje su za pravo i istinito bo-
goštovje od onih koje su priklonite na krivo-
žtovje. A. Tomikovio, živ. 875.

KBIVbŠTdVNfs, m. čovjek koji krivo ituje,
vidi krivovjemik. ~ U jednoga pisca xviii vijeka.
Mudraci danaS^i (t. j. koj% se danas svetkt^u)
bili su po zabludjelu naj taStiji krivoštovnici
zvizda, i evo sa zvizdom Bog jih prosvit)uje. A.
Tomiković, gov. 20. Ili bio poganin ili krivo-
fitovnik ili odmetnik ili griSnik, svi i svikolici
imadu misto u Aesinu krilu. 198.

KBIV0ŠT0V8TV0, n. vidi krivoStovJe i kri-
vovjerstvo. — U jednoga pisca xviii vijeka. Ne
stide se crkvu osvadati krivoštovstvom pače kri-
vobožtvom. I. Velikanović, uput. 1, 418.

KEIIV6tA, /. vidi krivina. — U Stuličevu
rječn^u: v. knvina s dodatkom da je riječ ruska.

KBIVOTIHiA, /. ime ikek<ikvu selu. — xiv
vijeka. Svetostef. hris. 28.

KBIVOTVAbATI, kriv6tv&ram, impf. krivo-
tvoriti — Nema potvrde,

KBIV6tV0B, m. vidi krivotvorac. — U Šu-
lekovu rječniku: ,falscher'.

KBIVOTVĆBAO, krivotvćrca, m. čovjek koji
krivotvara, vidi izopaćilac. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Belinu G^^Edsario' ,corrnptor*
800b) g4je se naj prije nahodi, u Volti^inu
fltamparskom grijcškom krivostvorac ,&lsatore,
fklsario' ,verf&lscherO, u Stuličevu (,documento-
rum corruptor, vel qui fiiilsa documenta com-
ponif). Krivotvorac zadužbinu dili. A. J. Kne-
žević 248. Krivotvorac iliti prifiinite} koji stvari
krive i lažive misto pravih i istinitih na6ina i
prodaje. I. Velikanović, uput 8, 112.

KBIVOTVOBBA, /. vidi krivotvanu&e, izopa-
ćivaiie. — Načineno u mde vrijeme. Krivotvorba
novca papirnoga je zločin. Zbornik sak. 1863.
386. Ugovor o zaštiti proti krivotvorbi zna-
kova bi^egovnih. 1866. 14.

KBIVOTVOBEl^E, n. djelo kojijem se krivo-
tvori (bofe bi bilo krivotvara£e). Krivotvorene
javnih vjerovnih papira ,verh&l8chung der džFen-
tlichen creditspapiere' ,falsificazione di carte di
publico credito'. B. Peteunović, rućn. ki&. 34.
Zločinstvo krivotvorena javnih vjerovnih papira
tvori koji spotvara papire od javne veresije.
Kazn. zakon. 1, 49.

KBIVOTVOBINA, /. i^što krivotvoreno. —
Načiikeno u naše vrijeme. Krivotvorina »fklsi-
ficat'. Jur. pol. terminol. 689. Imaju se poslati
krivotvorine. Zbirka zak. 2, 62.

KBIV0TV6bITI, krivčtvortm, pf. vidi izopa-
čiti, 1, tk, b). — Od xviix vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,f!Alsare, £A]sificare' ,adaltero'
800b) gć^je se naj prije nahodi, u Voltigijinu
(,fizlsare, fizlsificare' ,verfilschenO» u Stuličevu
(,adulterare, vitiare, corrumpere').

8. aktivno. Krivotvoriti ,verfiUschen' ,falsi-
ficare'. B. Petranović, rnčn. kA. 84. 8 onim
kuji krivotvori koji dokumenat ima se postu-
pati po općenitih kazneno-zakonskih ustanovah.
Zbornik zak. 1858. 758. Zloporaba biva, kad tko
putovnicu krivotvori. 1866. 64.

b. pasivno. — Između rječnika u Belinu
Gfklsato' ,adulteratu8' 801*). Zlatnina označena
patvorenim ili krivotvorenim uredovnim pnnoenL
Zbornik zak. 1866. 102.

KBIV6tv6bJE, n. vidi krivotvoreAe. — Na-
čiiieno u fMie vrijeme. Krivotvoije znakova bi-
}egovnih, maraka poStarskih. Zbornik zak. 1865.

XVI.

KBIV6tv6bNICA, f. iensko čefade kao krivo-
tvomik. — U Belinu rječniku: ,£zlsaria e falsa-
trice' ,fiEdsaria' 300^, i u Stuličisvu: ,quae docu-
menta fEdsa componit'.

KBIVČTVOBlrtK, m. vidi krivotvorac. —
isporedi krivotvomiea. — Između rječnika u
Volti^inu (,fklsario, mal&ttore< ,ubelthfiterO.
Krivotvornik ,fiEdsificator'. Jur. pol. terminol.
689.

KBIVOTVOBNINAj /. vidi krivotvorina. —
Načiiieno u ruiSe vrijeme. Istim ovim vlastim
imadu se poslati krivotvomine i svekoliko oruđe.
Zbornik zak. 1858. 650.

KBIVOTVOBNOST, /. uprav osobina čefadeta
koje krivotvara, ali se ntdazi u drugome Hrem
smislu, od priluce kao krivica. — Od a^j- krivo-
tvoran kojemu r^ema potvrde. — xviii vijeka, a
između rječnika u SttUičevu (»aotiones iniquae'
s dodatkom da tu rijeČ ima I. M. Mattei). Ća-
raike i krivotvoimost okolo vinčai&a. M. A. Be]-
ković, sat. F8*.

KBIVOUSNIK, m. krivoust čovjek. — U Stu-
ličevu tječniku uz krivoust. — nepouzdano.

KBivO^ST, a4j. u kojega su kriva usta. —
U jednoga pisca xvxi vijeka (po pol. krzywousty),
a po liemu u Belinu rječniku (,ohi ha booca
storta' ,distorto ore vir' 148^) i u Stuličevu Gdi-
storto ore'). Boleelav se pod oklopjem krivousti
gleda i brojL L Gundulić 428.

KBIVdviiTE, n. ć^elo kojijem se krivuje (kri-
vica, grijeh). — Stariji je oblik krivovanje. —
Između rječnika ti ^Beliitu (krivovanje ,fireqQensa
del pecoare' ,frequens usus peccandi' 549«; ,iimui-
camento, qui val errore' ,erratam' 465b) i u

Digitized by

Google

keivovaAe

581

KBIVOVJEBNIK

StuUčtvu (^đeliotam, iiiiqQita8, injnstitia, oalpa,
oiimen, peooatom')- Veća je tva dobrota, neg li
je moje krivoTanje. I. V. Buni^ mand. 22. I
sušama tub se obliti cjeć mojijeh krivovanja. J.
KaTaAin 52b. Te nam proeti krivovaAa ka tvo-
rismo prema tvojoj neismijemostL I. Đordić, salt.
271. Sramorat se svojijem krivo vaAem. ben.
126. Bieha jar pred moje prifila lice od sem}e
nevjermoe knvovai&a strahovita, pjesn. 258. Ne-
pristavno krivovai&e (,deliotum iocessabileO* A.
EaU6 115.

1. KBIV6VATI, krivujem, impf, biti kriv (u
moralnom smislu). — U jednoga pisca zvii vijeka,
a ismedu rječnika u Belinu (^essere colpevole'
,reum esse' 202^>; ^esser reo, colpevole' »reum
esse' 612») i u 8tuli6evu (,reum fieri, errare,
aberrare, pecoare, delinquere, perperam aliqaid
agereO* Svi se pase medu sobom, mjere skrovua
svi (injenja, krivuju li kojom slobom. 6. Pal-
motić 8, 29t>.

2. KBIVČVATI, krlvujSm, imvf, vidi kriviti,
1, c. — Samo u VolH^ijinu rječniku: ,tacciare,
inoolpare' ,beeohuldigen'.

KBIVOVtBAO, Krivovirca, m. čovjek iz mjesta
Krivoga Vira, vidi kriv, 1, i, v). Pisato Iliji
Barjaktaroviću zaradi planine koju otima od
Krivoviraoa. Djelovod. prot. 70.

KBIv6viB8K!, ađj. koji pripada selu Kri-
vom Viru, vidi kriv, 1, i, v) aa). Krivo virska
(opitina). K. Jovanović 166. Krivovirski Timok
(voda), M. Đ. Milićevid, srb. 878.

KBIVOVJEBA, /. kriva vjera, vidi krivo-
vjerstvo. — Samo u jednoga pisca xviii vijeka,
a ismedu rječnika u Stuličevu (,£Bil8a fides, si-
molaia religioO ti kcjemu ima snačeike: hi^kena
vjera, — Moleći sa iskorijepjeike krivovjere. L.
Badić 72.

KBiy6yj£BAG, krivćvjerca, m. haereticus,
krivovjeran čovjek, vidi krivovjemik. — Od xviii
vijeka, a ismedu rječnika u Volti^ijinu (,mi8cre-
dente, infedele' ,unglaublich, ketser') i u Stuli-
čevu (us krivovjeran).

a. vidi krivovjemik, a. Bježe Krstjani pravo-
vjerni, a dohode krivovjeroi. B. Zuseri 255. A
slažu se s krivovirci držeći i virujući suprotivna
svetiC^^ sabora. J. Banovac, iskaz. 4. Protiva
Luteru krivovirou. A. Eanižlić, utoć. viii. Duše
necnabožaoa, krivoviraoa i griSnika. fran. 248.
Erivovirac videći istinu prisvetoga sakramenta
obrati se na pravu viru. M. 2ioričić, src. 174.
Kleti krivovjeroi ponovile nakon ikega i&egove
ismifijotine. 8. Bosa iii. Sveti Jerolim odgo-
vori Vi^^ilanciju krivovjercu. Đ. Bafiić 41. Tko
su krivovirci? — Oni tkoji budući primili viru
u krstjenju svojevo}no tomaće božanstvena pisma
protiva skladnomu pristanutju ss. otaca i crkve.
Blago turi. 2, 81. Krsti mnogu dicu niki pop
krivovirac. 2, 210. Besakonja ućii^ena srcu pri-
svetomu od nevjernika, krivovjeraca, grešnika i
bestužnijeh Hristjana ... LM. Mattei 266. Srce
]&egovo reiAeno od nevjernika, krivovjeraca i ne-
harnijeh Hristjana. 816. Biste tim nekud pri-
snavtJi da ste vi krivovjerci. M. Pavlinović,
razg. 18. i u Sulekovu rječniku: ,ketzer^

b. vidi krivovjemik, b. KrSćei^e koje po-
di}uje se od krivoviraoa. I. J. P. Lućić, nar. 12.

0. vidi krivovjemik, c. Proti svakomu Lu-
žitancu po četrdeset svojih vojnika krivovirci
staviti mogadijahu. A. Kanižlić, fran. 82.

KBIV6VJEBAN, krivćvjSma, adj. haereticus,
snperstitiosus, koji (o čefadetu i drugome) pri-
pada krivovjerstvu. — M^ječ je praslavenska^

isporedi stslov, krivovdrbu'B, rus. RpHBOBtpHutt,
čei. krivovftrn^, po}. krzywowiemy. — Ismedu
rječniku u stuličevu (,Ghristioola simulatus')
s drukčijim snačei^m, i u Daničičevu (krivo-
vdn>nB ,pravae opinionis').

8. o^;. Priide dBŽti jedinogo velbmožb jego
pravovdrfcnyhb, (obmčena byvbfii sa muŽb aitb
krivovdrbnyhb tdhb. Stefan, sim. pank. šaf. 7.
Od krivoveme službe božje {rfjg Iđlag Saiat^ai^
fiovCctg ,de sua superstione'). Anton Dalm., nov.
teSt 218l>. act. ap. 25, 19. Nijesu bili pravo-
vjerni nego Pogani, Turci, Žudjeli, ali krivo-
vjemi. V. Andrijafiević, put. 75.

b. adv. krivćvjSmo, u jedinom primjeru
superstitiose. Ne va)a se k tom vrimenu i danu
krivovimo vesati. J. S. Be}ković 252—258.

KBIV6VJEBJE, n. vidi krivovjerstvo. — Sta-
riji je oblik krivovćrije. — U kiiigama pisanima
crkvenijem jezikom, a ismedu rječnika u Stuli-
čevu (v. krivoćastie s dodatkom da je useto is
brevijara) i u Daničičevu (krivovćrije ,prava
opinio*). Svetyj že isbvedb s\ju prddb sbborb svoj
sbbrany na jeresb tu lukavuju, isboiblićivb kri-
vovdrije ihb . . . Ste&n, sim. pam. šaf. 7.

KBIv6vjfeBNI0A, /. iensko čelade kao krivo-
vjemik. — Samo u Stuličevu rječniku: ,Christi-
cola simulata^

KBIv6VjfiBNiČKi, a4j, koji pripada krivo-
VJemicima (ili krivovjerstvu). — U jednoga pisca
XVIII vijeka, a ismedu rječnika u Stuličevu (,more
Ghristicolarum simulatorum').

a. a4j' Pobiže is kuće krivovirnićke. £.
Pavić, ogL 71. Ne mišajući se š Aiovim krivo-
vimićkim živ}e]^ein. 94. Kano da sam krivo-
vimićkim ceremonijama podložio se. 487.

b. adv. kriv6vj6m£6ki. Koje više krivovir-
nićki nego krstjanski živu. £. Pavić, ogl. 77.

KBIv6vjEBNiČTV0, n. vidi krivovjerstvo.
— Postade od krivovjemik nastavkom bstvo, te
se k ispred h mijei^ rM ć (darMS bi se još dafe
mijeiMo na & : krivovjemiStvo). — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Koji mlogo vrimena
prije Isukrsta živiSe, kad joS svit u tmina sl6-
6£nstv& kriv6v£m£ćtv& stojaše. E. Pavić, ogl. xii.

KBIv6vjEBNfK, m. haereticus; infidelis,
čovjek u kojega je kriva vjera (zakon), te ili nije
Katolik (u katoličkijeh fisaca), ili nije uopče
HriSčanin. — Od xviii vijeka (vidi a), a između
rječnika u Stuličevu (v. krivovjerac) g^e je druk-
čije sTMČeike.

a. haereticus, kf^ije HriSčanin, ali n^e Ka-
tolik. Niti nevimici niti krivovimici nisu mogli
odoliti. A. Kanižlić, utoć. ix. KAiga Nestorija
krivovimika. uto6. 846. Kudi krivovjemici, neka
bi lažne utemejili svoja varava ućeAa, dosta su
ismiS}otina sa vandelie priprodavali. S. Bosa
III. Države slotvomijem krivovjemicima i od-
metnicima svete vjere nase}ene. A. Kalić 586.
Krivovimici, i oni su daleko od nas, jer premda
oni poznaju pravoga Boga i i&emu se klaAaju,
ništanemane ne obdržaju podpuno sakon Božji
niti viruju sva koja Bog sapovida virovati. B.
Leaković, gov. 201—202.

b. koji nije Katolik, pa bio Hriičarfin ili
druge vjere. Umložaj pravedne, obrati grifinike,
prosvitli krivovimike ... A. Kanižlić, bogo}ubn.
111.

c. kcji nije HriSčanin uopče, u ovom pri-
mjeru: nesr%aboiae, poganin. Da ovomu kra}u
(egipatskomu), premako krivovimiku, nepravo se
vidi ućiniti dilo pri}ubodinstva. E. Pavić, ogl.
27.

Digitized by

>^uogle

KBIVOVJERNOST

582

KRIVUDATI

KREVČVJEBNOST,/. haeresis, 08obina ono^a
koji j€ krivovjeran, vidi krivovjerstvo. — - U je-
dnoga pisca xyiii vijeka. Ohola krivo vjernosti
Lutera i Kalvina. A. Kalić 209. Ništa maj&e
štetna je i porazna dnšami krivovjemos p5g&n&,
te čto 6e krfi^nstvo, kad napdđe na ]&? 510.

KBIv6vjEB8Ki, adj. koji pripada krivoj
vjeri, krivovjerstvu. — xviii vijeka^ a ismedu
rječnika u Stuli6evu (v. krivovjemički) 8 druk-
čijim snaceihem,

8. haeretictis. Je li đopastjeno štit kj&ige i
pisma krivovirska? Blago tnrl. 2, 82. Dri^o
sam pri meni ki^i/^e i pisma krivovirska. 2, 287.
Kako sam vidio i tužno promiS|avao velika
brigu koju imadu i pauri krivovjerski. Pisanica.
5. — / tt auUkovu rječniku: .ketserisoh^

b. gentilis, neznahoiačkij poganski* Pribi-
vaše s ocem u krivovirskomu vilaetu Kaldeji.
£. Pavid, ogl. 25.

KBIV6VJEBSTV0, n. kriva (neprava) vjera
(sakon), nije svagda u istom gnačeiku, noj čeiče
je gnačene pod a. — xvin vijeka, a ismedu rječ-
nika u Stuličevu (v. krivovjera) s drukčijim
MnačeAem.

a. haeresis, u Hriščana vjera koja se posve
ne slaie s katoličkom (u pisaca katoličkijeh). Vi-
deći s. crkva tolika krivovirstva, erežije i od-
metnut^'a . . . J. Banovac, izkas. 4. Eresije (to
jest knvovirstva) i skizme (to jest razkolniČtva).
A. KaniŽlić, kam. v. Suproti krivovirstvu iko-
noborskomu. 4. Narod je odbacio krivovirstvo
arijansko. 182. U istoku iisajde ' novo krivo-
virstvo. 637. Sva krivovjerstva i svi nauci kri-
voviraoa dohode od djavla. Blago turi. 2, 81.
Kad se krivovirstvo počimaše prostirat po Fi-
jandrL 2, 210. 8va krivovirstva od ovoga sa-
bora osuđena. I. J. P. Lučić, nar. 29. Đvi su
heresije iliti krivovirstva ... Đ. Eapić 821.
Nova krivovirstva Lutera i Kalvina. Grgur iz
Vareša 79. Razoriti zahodeiia i krivovirstva
Ebionićana. 116. — I u Šulekovu rječniku: ket-
zerei'.

b. superstitio, vidi praznovjerje, sujevjerje.
Kad virujemo u jednoga svemogućega i prija-
koga Boga, od i^ega va}a da i pomoć tražimo, a
ne od stvorei^ i da svako krivovirstvo odba-
cimo. B. Leaković, nauk. 27. — Vafa da amo
pripada i ovaj primjer istoga pisca^. Kad je
crkva u miru, onda se isti sinovi i&e pobine, pak
poČmu izvoditi nika krivovirstva i poluvirstva.
gov. 42.

e. svaka vjera što nije katolička. Đostoj se
sva kolika krivovirstva izkoreniti, da svi narodi
u krilu svete matere crkve pravu viru ispovi-
daju. A. KaniŽlić, bogo}ubn. 181.

đ. svaka vjera što nije hriščanska. Da ji
(Izraeličane) na krivovirstvo prignu (iene ma-
dianitske). E. Pavić, ogl. 163.

KRIV6VRAT, a4j. u kojega je kriv vrat. — Od
XVIII vijeka^ a iemedu rječnika u Belinu (,chi
tiene il collo torto' ,obstipus' 200h) gdje se naj
prije nahodi, u Bjelosljenčevu (,obstipus'), i« Vol-
ti^ijinu (krivovrat krivovratac ,stortocollo, collo-
torto, capotorto' ,kopfh&nger')t u Stuličevu (,cujus
coUum obstipumOt u Vukovu (,krummhalsig' ,in-
curvicervicus'). Svi bi momci krivovrati bili gle-
dajući u zvjezdice sjajne. Nar. pjes. vuk. 1, 686.
— vidi i krivovratac.

KRIV6VRATA0, kriv6vraca, m. čovjek ili ii-
vinče u kojega je kriv vrat — Od xvjii vijeka.

a. čovjek s krivijem vratom. — U primje-
rima stoji u prenesenom smislu, kao ližiotar,
prema tal. torcicollo, collotorto. ~ Između rječ-

nika u Belinu Gchi tiene il ooUo torto' ^obetipas'
200b), u Bjelos^enčevu (um krivovrat), te Stmii-
čevu (us krivovrat). Da mi reku da sam ludi
krivovratac, koji po vas dan otare liie. B. Zu-
■eri 181. Pripasti tijesno sroe koga suluda kri-
vovratca ali slabe koje ženice. 250.

b. Jynx torquilla L., vijoglav, pšiea. — U

Belinu rječniku: ,capotorto o collotorto, accello'

,torqnilla' 170h, • ti Stuličevu: krivovratac, ptica

(Capotorto, uooello' ,avis species'.

KRIVOZAKLETBNIK, m. vidi krivozakletnik.

— U jednoga pisca xviii vijeka koji ovako piše
ovu riječ (M se po svoj prUiei iU sam ih;> tru-
dio da izgovori b) s toga što je mislio da po-
stade od aakletba (ovako se ruUazi ova riječ u
istoga pisca na strani 120, premda obično piše
zakletva). Pritoku Božju protiva krivoaakloibni-
kom . . . Đ. Rapić 121. Vircgte tvrdno da na
svitu ne ima opa6ijega grišnika od krivozaklet-
bnika. 121.

KRIVOZlKLŽTNiK, m. vidi krivoklotnik. —
F08tqje od krivozakletau (kojoj riječi nema po-
tvrde), isporedi krivozakletbnik. — U jednog
pisca XVII vijeka, Krivozakletnici su, er su U-
živom zakletvom sagriješili (Gospodinu Bogu. B.
Kašić, zrc. 108.

KRIVOZIkLETVA, f. vidi krivokletva. — D
jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika u
Stuličevu (v. krivokletva). Grisi koji se s jezikom
mogu učiniti : . . . krivozakletva . . . P. Knežević,
osm. 315.

KRIVOZIkLETVICA, /. dem. krivozakletva.

— Samo u Stuličevu rječniku: ,peijuratiuncula'.
KRIVOZAKLIN-, vidi krivozaklin-.
KRIVOZAKLIMČ, krivozakliiULča, m. vidi

krivozakliiialac. — U jednima pisca xviii vijeka,
u starijem obliku s n n^. n. Tako se ima reći...
od krivozaklinaća i lažaca, ako su se priselili na
govorenje od istine. F. Lastrić, test 189b.

KRIVOZAkLUStALAG, knvoz&klu&aoca, tu.
Čovjek koji se krivo zaklii^e, vidi krivokletnik.

— U dva pisca xvii t xviii mjeka ^u starijem
obliku s -n- fi^'. i), a između rječnika u Stuli-
ČBVU (grijeŠkom krivozakliiiaoc, v. krivokletnik).
Caratanaoci, krivozaklinaoci, lupeži . . . M. Div-
ković, bes. 233^. Lažcem, krivosaklinaooem . . .
560<*. Koji (Isus) prodat jednoČ od Jude, al' od
lakomaca i krivozaklinalaca 1000 puta. F. La-
strić, test. 164h.

KRtVSTVO, n. vidi 1. krivica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a iz i^ega u StuUćevu (,ini-
quitas, injustitia'). Nije izrioo neg li samo krir-
stva svaka. L Đorđić, salt. 241. Pedepse maAe
jesu neg li krivstvo. 846.

KRIVl^ĐALO, m. čovjek (moiebiti i drugo što)
koji krivuda. — U Vukovu rječniku: ,der nicht
den rechten weg folgt' ,exorbitator'.

KRIVUDAN, krivudna, adj. ima samo u je-
dnoga pisca XIX vijeka adv. krivudno, krivuda-
jući. Tekla voda i vodica i tekla je i teći će i
okolo i krivudno, ma svoje će nać jezero. 8.
Milutinović u Pjev. om. 82h.

KRIvfjĐAl^E, n. 4jelo kojijem se krivuda. —
U Vukovu rječniku : 1. ,das sohlangeln' ^sinuatio*.

— 2. ,die abweichung' ,exorbitatio'.
KRIVtlDAST, adj. kqji krivuda. — Načiikeno

u naše vrijeme. Krivudast, bot. (Tijugaet), lat
,serpentinus' ,schlangenf5rmig ; gesohlftiigelt'. &
Šulek, rječn. znanstv. naz.

KRIVtlDATI, krivikd&m, imp/. pomicati se
tamo i amo (od prilike kao zm^a). — Postt^e

Digitized by VjUUV IC

KETVUDATI

588

EBIZMA, b.

od kriT. — Ake. se mt/eila u praes. 1 t 2 pl.:
krivncUbno, krivućULte, u aor. 2 t 8 8ing. krf-
▼nđ&, u part. praet. act, krivudao, krirnd&la. —
U naie vrijeme, a ismedu rječnika u Vukovu:
1. y8ioh schl&n^ln' »sinoor' [vide vijugati se]
B primjerom: Put krivuda ovamo onamo. — 2.
^nioht den rechten weg verfolgen' ,exorbito^

a. u pravom emislu, n. p. voda (u primjeru
Moliv). Ondje se od mora odvaia u suhu sen4n
saliv (u Boci kotorskoj) . . . krivudajući između
prevelikijeh kamenitijeh gora oteže se k jugo-
istoku. Vuk, kov& 28. — put, etaea. Stasioa
krivuda pored b'pe vodi. B. Badićević (1880). 8.

— iefade, defad (u primjeru o vojvodi s vojskom).
U ovome Aegovu uzmioa^u s kojim je, ovamo i
onamo krivudajući, varao i samamjivao Fran-
cuze. Vuk, žitije. 27.

b. ići putem kcji nije pravi, i6i krivijem
putem, vidi u Vukovu rječniku (pod 2). moie se
shvatiti i u moralnom smislu.

KBIVtJDAV, adj. tortuosus, koji krivuda. —
U naše vrijeme. Krivudavu lulu napraviti. P.
Bolić, vinodj. 2, 887. Zato su ti putovi nazvani
kr6enici za razliku od starih tesnih krivudavih
kolovoza seoskih. M. Đ. Milice vić, zim. već. 290.
Putovi su svi uzani, ka]avi, krivudavi. pomenik.

1, VII. Kad pođemo preko tihoga krivudavoga
Dunava. Bos. vila. 1886. 88.

KBIVtnDINA, /. flexus, mjesto u dulini gdje
se Ho nakriv}uje (krivuda) ili gdje je sto krivo.

— U jednoga pisca xix vijeka, Svafito testerom
se šeće po mustri tako da svaka krivudina ima
svoju formu ili kalup. S. Tekelija. letopis mat
sr. 120, 82.

KBtV^L, m. ime kršu u Srbiji. Glasnik. 47,
294.

KBiVTJ^iA, /. liešio krivo, samo u osobitijem

snačenima. - Akc. se mijeiha u gen. pl. krtv^&.

8. krivuda smokva, suvrst smokve, na Braću.

A. Ostojić.

b. krivuda udica, kriva udica, na Braću. A.
Ostojić.

0. krivuda, vrst vinove loze bijeloga groiđii.

B. Šulek, im. 174.

đ. u pisaca našega vremena snaći krivu crtu
(u geometriji). Krivu^ math. phys. lat ,curva'
,curve, krumme linie', tal. ,curva*, tro. ,oourbe,
ligne courbeS egl. ,curve, curve line'. B. Šulek,
rjećn. znanstv. naz.

e. ime domać^jem iivotiiiama. a) kravi. F.
Kurelac, dom. živ. 24. ~ b) ovci. 82.

f. Krivnja, ime tijestu u okrugu cmorijećkom
u Srbiji. Niva u Krivu}i. Sr. nov. 1875. 500.

KBIVU^ANA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cmorijećkom, isporedi krivnja, f. Niva u Krivu -
Jani. 8r. nov. 1875. 800.

KEIVtHiAST, adj. kriv, nakriv. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,krumm'
,curvus'). Krivujastu zmiju. Đ. Danićić, isaL
27, 1. Često je na jednoj strani ravan a na
drugoj krivn)ast. Đ. Popović, poznav. robe. 196.

KBiVUJ^IGA, /. 1. dara na ćarapama bijelima,
krivujica može biti ,8lijepa' i ,Sup}a*. u Dobroselu.

2. vrsta veza. u Dobroselu. M. Medić. — Uprav
je dem. krivnja.

KBIVUSAV, adj. u narodnoj eagoneci naći-
ikeno od kriv. Krivo krivo krivusavo; da se is-
pravi, do neba bi bilo. odgonetfaj: put. 8. No-
vake vić, nar. zag. 181.

KBIzA, /. xQ^tg (uprav odluka), orisis, u fe-
karskoj snanosti pošto je u kakvoj bolesti gros-
niea postala nt^j jača, čas u koji počii^ smaM-

vati, te se bolest okreče na bofe a gdjegdje i na
gore. — U ]fisaca našega vremena kcji ovu riječ
upotreblavn^u ne samo u ovom smislu, nego, i
još češće, u prenesenom smislu, te snaći od piri-
like što i opasnost, n. p. trgovaćka, finanoijalna
kriza, politićka kriza itd. Te se prekoraĆei&e
roka financijalnimi krisami opravdati ne može.
Zbornik sak. 1878. 280. Kriza, mero. v. Prekret;
Opasnost. B. Šulek, rjeĆn. znanstv. nas.

KRIZMA, /. xQ^f'^y chrisma, mast sa mazati
kod nekijeh sakramenata u crkvi katoličkoj. —
k stoji po lat. oh kako se sad iegovara. — Oblik
je krjezma (Š. Buđinić, sum. 71«) pogreška. —
Od XVI vijeka, vidi kod b, a ismedu rječnika u
Mikafinu (krizma, krizmanje, berma ,confirma-
tioQ, ti BjelostjenČevu (,crisma, oleum saorum
crismatis'. 2. v. bermaAe. 8. v. krizmaAe), u Vu-
kovu (,firmelung* ,confirmatio' s dodatkom da se
govori u Boci).

a. sa gnciMem sprijeda kaaanijem.

a) kod drugoga sakramenta (krismaika,
berme, potvrdeiia) u katoličkoj crkvi (u pravo-
slavnoj miropomazaAe) sastoji se is ti/a i bal-
sama. Zapovida ovi papa krizmu svako leto po-
navjati. F. Glavinić, cvit. 28*. Vaja da se krizma
svake godine iznova blagosiva, i biskup starom
krizmajući smrtno bi sagrišio. A. Baćić 287.
Obićaj po komu biskup pomaže ćelo krštena
s posvećenom krizmom ... J. Banovac, razg.
216. Krizmom pomazane ne uzbojaSe se opet
krizmom pomazati. A. Kanižlić, kam. 229. Krizma
jest pomast koja se ćini od dviju stvari, od bal-
sama i od uja masline. 248. Krizmale je sa-
kramenat s kojim ćovjek kršten po svetoj krizmi
i rijeci Božjoj od duha svetoga u milosti ob-
jaća se. E. Pavić, jezgr. 50. Uje maslinovo
s balsamom posvećeno od biskupa koje se zove
krizma. Ant. Kadćić 189. Potvrđujem tebe
s krizmom spasei&a. 189. Koja krizma jest od
uja masline i od balzama ućinita. B. Leaković,
nauk. 174.

b) kod kršteiki. Misnik omaće palac desni
u sfetu krizmu, i pomaže vrh od glave obranoga
na naćin od križa govoreći: ,Bog sfemogući...
on tebe pomazao krizmom od spasenja ! . . .' B.
Kašić, rit. 40. — Amo pripada i ovaj prin^jer
u kojemu se prvo imenuje uje a poslije krizma,
ali se u podloinoj rečenici prvo govori o krizmi,
poslije 0 ufu (,chiasmus'). Svaki župnik dužan
je prominiti svakoga uskrsa sveto uje i jedno i
drugo, to jest i uje i krizmu, ćim se krsti i po-
mazuje na ćas od smrti. M. Dobretić 45.

c) kod petoga sakramenta (naj pofUedkega
pomounana), vidi kod uje. — Samo u Bjelos^en-
čevu rječniku (vidi i kod krizmai^e).

d) u širem smislu kao uopće mast kejom
se maše tijelo. Koliko bć mironosnih žen ke po-
mazaše gospoda krizmoju? Pril. jag. ark. 9, 107.
(1468).

b. drugi sakramenat, krizmale (berma, po-
tvrđene). — Moše biti po tal. orćsima. Krizma
ali berma. Narućn. 18^. Od sakramenta krjezme.
Š. Budinić, sum. 71*. Koga na krizmi Fran-
ciskom prozvahu. F. Olavinić, cvit. d88l>. Po-
tvrjenje ili krizma. 447*. Pokripjenje aliti
krizma. I. T. Mmavić, ist. 116. S kumom koji
ga je držao na krstu ili na krizmi. S. Matijević
65. Priužak koga biskup na krizmi daje. A.
Baćić 288. ■ Sveti sakrament od krizme. H. Bo-
naćić 116. Potribuje (čovik) kripost, koju prima
na svetoj krizmi, za ispovidit kripko viru kato-
lićansku. J. Banovac, razg. 199. Sveti red i
krizma oće veće dostojanstvo od misnika. 207.
Na krizmi samo dvoje ulazi u kumstvo ili u

Digitized by

>Joogle

KRIZMA, b.

584

KRIŽ

rodstTo duhovno. 271. Po krismi 6ini u nami
reefci milost F. ICatić 80. Od potvrdei&a oliti
od krisme. JLnt, Kadčić 189. Krisma jest jedno
pomazaAe u}em svetim i balsamom na Čelu onog:a
koji se krisma po na6in slamefia s. križa i s od-
ređenim načinom riči. M. Dobretič 52. U krismi
govori biskup : »Zlamenajem te . . .' B. Leaković,
nauk. J57.

KRIzMALAG, krlsmaooa, m. iatfjek (bi^up)
kcji kriima. — U jednom primjeru xviii vijeka.
Rodstvo u koje po krizmanu ulasi se neće imati
proći krizmaoca i krizmanoga ... L J. P. Lučić
nar. 49.

KRIZMALIĆ, m. bijeli ubrus što 8e pastavfa
na glavu krštenoga poHo se pomasao krismom,
vidi krizma, a, 6^. — Na jednom - tijestu xvii
vijeka. Postav}a na glavu obranoga krismalić
iliti bili ubrufičić. B. Kašić, rit 40.

KRIZMANi (kum), vidi krizmati, 2 pri krcaju.

KRTZMANIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Nar. pjes. vuk. 2, 658 (među prenumerantima).
Schem. zagr. 1875. 265.

ERIzMAI^E, n. d^ielo kojijem se krisma. —
Stariji je oblik krizmanje. ~ Između tjeinika u
Mikajinu (krizmanje koa krizma), u Bjelostjen-
čevu (,extrema unctio'), u Vukovu Gdas firmeln^
,confirmatio'^.

a. drugt sakramenat u katoličkoj crkvi, ispo-
redi berma, potvrdeće. Krizmanjem ili ber-
manjem rastemo u duhu. Š. Đudinić, sum. 62^.
Krštenje, krizmanje . . . B. Kašić, rit 80*. U
sakramentu od kratjenja, ali od krizmanja. M.
Bijanković, nar. 12. Primila je krizmanje na
dan duhova. A. Kanižlić, utoč. 590. Na kri-
zmahu pomazaAe zlamenuje da milost Boi^a maže
dušu. F. Matić 85. Kop i drži na krštei&u oli na
krizmahu. Ant Kadčić 417. Potvrđene iliti
krizmale. J. Matović 134. Što znamen uie ona
mala zaušnioa obična davat se uz krizmane? T.
Ivanović 74. Krizmane sveto jest sakramenat
novoga zakona. B. Leaković, nauk. 173.

b. samo magaM krizmom. Po kriznuu&u
čela. A. Baćić 286. Potvrđujem tebe krizmai&em
spaseAa. S. Badrić, prav. nač. 48.

KRIZllATI, krtzm&ni, pf. (i impf.), dati (ili
davati) krizmu objektu, isporedi bermati. — Akc.
se ne mijei^a (aor. 2 i 8 sing. krtzm&, impt.
krtzm&j, ger. praet. krizm&vši, ^rt. praet. pass.
krizmftn). •— Od xv vijeka (vidt kod 1, b), a iz-
među rječnika u Mikafinu (krizmati, bermati
»ohrismate oonfirmare'), u Bjelos^enčevu (kriz-
mam, poslediie pomazaj^e dajem ,extremam uncti-
onem do, saoro oleo ungo, extremam unctionem
oonfero'. 2. bermam), u Vukovu: impf. (u Kr-
šćana) ,firmeln' ,oonfirmo^
1. aktivno.

a. u pravom smislu. — U ovijem primjerima
pf. Sveti ga otao po običaji krsti, krizma i pri-
česti. B. Kašić, per. 112. Može li drugi izvan
biskupa krizmati? A. Baćić xvii. Ni da po-
sveti krizme, ni da krizma. 290. Čini ji krstit
pak ji krizma. J. Filipović 1, 162b. — U ovijem
prin^erima moie biti impf.: Krizmati ili ber-
mati. Š. Budinić, ispr. 79. Biskup starom (kriz-
mom) krizmajući. A. Baćić 287. Ko bi krstio
ili krizmao brez kuma . . . J. Banovac, razg. 219.
Biskup koji će na skoru pooditi vas i darovati
milosti duhovne, koji budu za krizmu, krizmatL
F. Lastrić, od* 96. Riči koje biskup izreče kada
knama. B. Leaković, nauk. 174.

b. u prenesenom smislu, udariti ili biti (jer
kod krizmah biskup daje zauinieu). Šćapom ga

krizma. M. Marolić 958. čuo sam od bzaće za-
padne vjere^ kada karaju, kako je ko koga tekao,
reku : ,Bome ga, čoviče^ po vratrgu krisma*. ,Bii
li vidia, kako ga krizma?' ,Boma da te laoga
uititi, ja bi te krizma'. J. Bogdanović.

2. pasimu) (od perfektirntoga glagola). Koji
nije krstjon, ili krisman. L Zaootti, apii. 6. Ne
mogu se sveti redovi primiti prija nago je kri-
zman (čovik). J. Banovac, raig. 218. Krizmane
krizmaše. A. Kanižlić, kam. 156. Tko je jedan
put kršten, krizman i reden. M. Đobretić 18.
Mora biti ne samo kršten nego i krisman. Pi-
sanica. 89. — U ovakovom primjeru pari. prmeL
pass. krizman (u shienom obUku krtzm&ni) uprav
je adj. i znači: koji pripada krizuU. Kam kriz-
mani čini svojto duhovnu . . . L Drftić 900. ovako
je i sad u iJubrovniku. P. Budmani.

S. M se, ptuivno. — pf Da jedan put kri-
zmani ne mogu se drogi put krizmati. M. Bi-
janković 85. Da tko ima ^otenje krstiti se ili
krizmat se . . . J. Banovac, razg. 905. Jesu li
se svi Krstjani dužni krizmat? F. Matić 85.
Grizijaše li u staro doba duša biskupe, da bi
tkogod umro po i&iovoj krivini ne krizma vši se?
Blago turi. 2, 221. — moiebiti impf. Dvoje ulasi
u kumstvo, t j. oni koji kumuje i koji se knama. . .
J. Banovac, razg. 271. Ne bi smrtno sagrišio
jodan da se nikad ne krizma? M. Đobretić 55.

KRiZMAVAC, krlzm&voa^ m. čovjek (biskup)
koji krizmava ili keji je krizmao. ~ Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Prvo kolino jest meju kri-
zmavcem i krizmanim. Blago tori. 2, 3*25.

KRIZMAvATI, krizm&vam, impf krizmati.
— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. knsm&-
v&h, u impt. krlzm&v&j, u part. praet. pam. kri-
zm&v&n ; u ostalijem je obltcima onaki kaki je u
inf — Od XVIII vijeka. Kako jest to da biskupi
samo imadu oblast krizma vat? Blago turi. 2,

220. Zašto se podava kum i onizim tkoji se kri-
zmavaju? 2, 224. i u naše vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani

KRIZMEN, a4i- koji pripada krizmi. — ispo-
redi krizmam. — Cid xvi vijeka. Šego salora-
menta krdzmenoga. Š. Budinić, sum. 72b. Tko
se nije krizmao ne može biti kum krismenL BL
Divković, nauk. 151^. Kum krismenL L Orličić
106. A. Baćić 294. Kum krizmani jedan dan ne
može biti nego samo dvojicL J. Banovac, razg.

221. Ne možemo ni krizmeni kumovi bit P.
Filipović 21. Poradi kumova kriamenih. B. Le-
aković, nauk. 182.

KRIZM&NiK, krizmenika, m. čovjek kcji se
krizma. — U jednoga pisca xviii vijeka. Mazati
čelo krizmenika u)em. A. d. Gosta 1, 188.

KRtZOLIT, m. vidi krisolit ~ U Stuličevu
rječniku: krisolit, dragi kami ,ohrisoljtU8, am-
phitane'.

KRIzOSTOM, m.viđtKri806tom. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Š. Budinić, sum. 45b.

KRiŽ, križa, m. orux, drvena sprava na kojoj
su stratili Isusa Hrista. ovako je zovu katoUei
a pravoslavni krst, ali vidi dafe o tome, osobito
u Vukovu rječniku i kod krst Jamačno je noj
stariji oblik bio kao T, cUi mu se po več davnom
običaju promijenio oblik, te se gradi i slika s če-
tiri kraja, t. j. ima i gor^i kr€fj što je kao pro-
dufeiie doiiega. u pravoslavnijeh su sva iSetiri
kraja jednaka, u katolika fe obično doilki kraj
noj du\i a gorM noj kraci, ima i dmgijeh obUka
0 kojima nije sad potreba govoriti. — Ake. kaki
je u gen. sing. taki je u ostaUjom padshma,
osim nom. i ace. sing., i voe,: križu, kr£ii (šM

Digitized by VjUUV IC

KEIŽ

585

KRIŽ, 1. R, r) nn).

kriievi). — PostaSe od nmanakoga oblika kro^
•li krole (od orooem). -o- 9$ promijenilo na i
kao u Bim (od Borna), po MikloH6u bi postalo
od stffikem. chrOsi Ui ohriusi; ali se i i^emu pro-
fi^ena ^ova b (t j. glasa o) u naše ž čini čudno-
vata (beAremd«nd). vidi i kalež. — Za instr.
eing. često se nahodi us križem i krizom ; u mito-
Om moie se umetn\ai ev, ali se M6e nalasi
bejB umetka ; gen. pl, ima na jednom tijestu oblik
kriK (F. GUvinić, ovit. 171b). — Nalasi se u
evijeh Slavena katolika jamačno ne prije onoga
doba u koje su se pokrstUi, isporedi stslov. kriib,
čei. kHž, pof. krsjž; is pofskogaje doiao u ruski
jeeik oblik icpuairb, ali samo sa katolički krii;
ima i Ut. kriiius. — Između rječnika u Mika-
finu G<^rax<; pribiti na križ ,oraoifigo'; i kod
krst), u Belinu (^oroce, segno notissimo da pnnir
i rei' ,cmx'; ,orocei segno deir hnmana reden-
tione' ,cnix' 2d8>), u Bjelostjenčevu (križ, negda
kaStiga hndodelnikov [krst] ,orux'. 2. križ, zla-
meme odknplenja ,craz, signum sanotae crucisO^
u JambreSičevu (,orax'), u Volti^inu (,croce<
,krei»')» tt Stuličevu (,omx'; križ ili slamenje
svetoga križa ,8ignnm sanctae cmcisOi u Vttkovu
(tako BOVU Kršćani ,krst' od drveta ili od 6ega
drogoga, ali krst^ koji Sovjek prekrstivfii se na-
6ini na sebi, ne Isovn ,križ' nego ,kr8t', kao Sto
govore i ,kr8titi se' i »prekrstiti se' itd. tako i
HriSćani, koji ne govore ,kri£' nego ^krst', go-
vore svuda »raskrižiti, križati' i ,knSka'), u Da-
ničičevu (križb ,cruxO.

1. w pravom smislu, krii je bio uopće sprava
ga mtiČei^ i stračeiie krivaca u nekijeh starin-
skijeh naroda (u Rimfana samo sa robove), kao
ito je i u 4ekijeh sadcMijeh (u Japanu) y ali mu
je kod Hriščana naj ^lavnjje gnačeike ono što
smo kasali sprijeda te je u tijesnoj sveei s vjerom
hriičanskom.

a. krii na kojemu je Isus umro.
a) u pravom smislu.
aa) uopče. Kada bndete vsviSili sina
ćlovičaskoga na križ . . . Đemardin 86. joann.
Sf 28. Makom križa i krvjn svom svit prosvitlil
jest Živ. kat star. 1, 219. Đostoja^ si se, Isu-
krste, od križa okusiti gorkost 224. Da bi va-
sel križ i&egov. Anton Đalm., nov. test 76. mare.
15, 21. Jer se on sa nas podnižio deri do smrti
i do smrti od križa. A. Qu6eti6, roz. jez. 9. paul.
philipp. 2, 8. Umoride pripogrdnom smrtju na
prigorkomu križu. M. Divković, bes. 8^. Ka
pod krizom z divicom Marijom plakaše. F. Gla-
vinić, cvit 282*. Pod križem stojeći (s. Ivan) . . .
424*. Nu kd začu dikla mila ... da si na smrt
križa odsuden . . . Kad te vidi . . . gdi križ nosifi . . .
Pod tegotom križa pada tužni sinak s teška
truda. I. y. Bunić, mand. 80—81. Zatim s križa
prisvetoga dižu mrtvo Božje tilo. 88. Isukrsta
ki na križu hti umriti . . . P. Hektorović (?) 145.
Da križ nosi do vrh gore . . . J. Kava^in 29l>.
Pjeć toga podni Isus križa boli. 49*. Ma ko-
liko je veće (dobročinstvo) od Boga, uzaći na
križ 1 umriti za svoga slugu. J. Banovac, razg.
152. Da je Isukrst za nas krv prolio, i umra
na križu. 248. Prid križem stase sama. bla-
gosov. 188. Umrije u muci na križu. F. Lastrić,
od* 82. Vidim majku pod križem, test bil. 97*.
I noseći sebi križ izađe (Isus) na misto. 97*b.
Vidio sam -La pod krizom. 185^. Isukrs na križu.
Đ. Bašić 21. Ako si ti sin Božiji, sidi s križa.
808. Ovu istinu potvrdio je Isus na križu. M.
A. Be}ković, sabr. 72. Iza tvoje smrti na križu.
I. M. Mattei 17. Badi križa i muke tvoje oslo-
bodi ga, Gospodine. T. Ivanović 110. — KcUte
se i drvo (od) križa. Na drvu križa. Š. Budinić,

sum. 7*. Bogu otcu za nas na drivu križa pri-
nese žrtvu. F. Glavinić, cvit. 2b. — Vidi i kod b.
hb) sam krii i drvo od kojega je na-
čii^en i ikegovi komadi sovu se sveti i časte se
kao moči. Nada sve ino križ prisveti ... u našem
se drijevu hrani. G. Palmotić 1, 59. Da vam
križa kus pri&ini svetih. J. KavaAin 190b. Kra|
Dragutin k vam je (k Dubrovčanima) zašo, križ
Jezusov da pogubi. 191*. Častiš križa Isusova
dva kušćića. 814b. Križa Isusova shranu imaše
suha zlata. B16b. (Sveta Jelina) zapovidi da se
kopa tvrda zem}a i izvrši i&e odluka, ter izkopa
križ Isusov vele težki. And. Kaćić, razg. 17b.

b) kao Mnak muke Boije i spaseAa fud-
skoga časti se i sove se svet.

aa) uopče. Zdrav, križu prisveti,
zdrav, ufonje naše! M. Marulić 191. Da isti
spasni križ zagrlim objedvima mojim rukami.
J. Kava^n 82b. Kako piva orkva sveta: ,Zdravoy
križu, jedino ufkAe !' J. Filipović 1, 148^. Križu,
budi utoćište naše! F. Lastrić, test. 99b.

bb) kao svetkovini, određeni su mu
i^ki dani u godini i crkve. Na naŠastje svetoga
križa. S. Margitić, fal. 25. Na dan svetoga
križa. B. Zuseri 287. Približaše se svetkovina
uzvišenja prisv. križa. F. Lastrić, test ad. 62b.-
vidi i krizi, a. — Sgradi Božju hižu spasite}nom*
slavnom* križu. J. KavaAin I20b. BCanastir u
Živogostu posvećen s. križu. Norini 47. U Du'
brovniku se jedna crkva sove Križ, druga (u
Oruiu) Krst P. Budmani. — U prvoj postavi
svetoga križa. L. Vladmirović 11.

cc) kod kletve, saJUetve, proklestva. Na
sve višepisano rotismo se azb knezb sa izabra-
nemi vlasteli, zaklesmo se na svetomb i životvo*
reštemb krdžu Hrdstovu i vb 4 jevandeliste i
vb 12 vrbhovnehb svetehb apostolb i vb 817 sve-
tehb otaob iže {esutb na Nićiju. Mon. serb. 276.
(1410 u posnijem prijepisu). Mi, knezb, vlastele
i vsa (dpćina grada Dubrovnika rotismo se na
čbsnomb krizi Gk>spod]&i i vb 4 jevandelisti i
Vb 12 svetdhb vrbhovbudhb apostolb. Spom. sr.
2, 88. 84. (1427). Zaklesmo se i rotismo se . . .
va GK>spoda Boga vsedrbžiteja, va ćasni križb
Hristovb ... 2, 95. (1486). Nijesam po križ Božji !
M. Držić 288. Koji se kunu Isukrstom, i&egovom
makom, krizom, gospom. J. Banovac, razg. 178.
Ne samo ne klet se Bogom, dali ni križem.
174. — Zaklinam te krizom. I. Đordić, uzd. 89.
— Križ te Božiji potro! L Grličić 47. A to je
bil, potari ga sveti križ ! (t. j. vrag). Nar. prip.
mikul. 113.

dd) kao snamffke vjere hriičanske (oso-
bito katoličke) snači od prilike što i vjera, crkva.
Obrati pod križ Gospodinov pukove mnoge. B.
Kašić, fran. 70. Trijebi je, od pakla na sramotu
križ dobitnik da ostane. I. Gundulić 281. Dali
se od nas trpjet može, da izgubimo svetilišta, da
vas svijet se križu skući? 478. A stijeg slavni
križa muče po vrpinah gadnijeh vuče (Turčin).
J. Kavaiiin 215b.

c) po jevanđelu (matth. 16, 24; luc. 14,
27) snači u metaforičkom smisHu i: nesreća, slo
(ne moralno), što se podnosi ili što treba podno-
siti mirno i ustrpleno po Isusovu tuforu,

(sa) same riječi u jevanđefu ili pri-
mjeri koji se od f&i/i ne posve nuliki^u. Primi
svoj križ i posleduj me. Korizm. 67b. Ako tko
hoće doći za mnom, pogrdi samoga sebe i primi
križ svoj i slidi mene. N. Bai&ina 208b. matth.
16, 24. Tko ne nosi križa svoga i grede za
mnom ne može moj biti učenik. 209b. lao. 14,
27. Da bi uzeli na se križ moj, i pošli se biti
suproć poganom. Zbom. 172b. želim i ja križ

Digitized by VjUUV iC

KBIŽ, 1, a, c) aa).

586

KBIŽ, 1, a, e) cc).

primiti ovdje od mnozijeh tugovanja. J. Ka-
▼fki^in 52b. Xa ovom vijeku i vremenu nose6
svoj križ na ramenu. 88d&. Ima eatim svoj pri-
miti križ, pak za mnom nek potede. P. Kne-
žević, živ. 6. Tko ne nosi križa svoga i ne iđe
za mnom. F. Lastrić, ned. 295, Zlo j^ ne znat
križ nosit M. Kuhaćević 88. Nemu ne možemo
biti prilični nego no8e<Si naž križ. L M. Mattei 79.

bb) uopće nesreća, muJko, glo (što Bog
šafe). Ufanje v nevo}ah, v križu ili v trpjenju.
Ant. Đalmatin, ap. g2<^. Svak a svomu bitju
ima svoj križ. M. Badnić 400«. Krize i u ov
vijek zle prepati i u miru, većma u ratL J. Ka-
vaj^in 288t>. Ove krize trijeba je nosit ili hoćeS
ili nećeš. B. Zuzeri 64. tenaćete križa teškijeh
ne bremena neg dubrave. 65. Primam sve pe-
depse, su protivnosti i krize koje mi ti htjetbndeS
poslati. I. A. Nenadić, nauk. 21& Krizi i pro-
tivštine jesu zlameAa milosti. A. Kanižlić, uto6.
310. Da je vas život Isukrstov bio križ. bogo-
]ubn. 65. Nositi križ od suprotiv&tina. M. Zo-
rifiić, osm. 89. Bud' veliki, budi mali, svoj se
svakom križ navali, niti ga se tko oprosti dok
ne prida zem}i kosti ova biva pak razlika od
maloga do velika, da Što nosi malog^ rame od
lagane križ je slame, a što nosi velikoga, križ je
zlata pritežkoga. V. ĐoSen 25^. Trpeći oni do-
brovojiuo krize i nedragostL Đ. Bašić 184. Neću
nego ]ubiti suprotive i muČne gorkosti i križima
se dičiti. I. M. Mattei 77. Za&}ujem vama hi-
}adu puta, o moja pleća, buduć da ste vazda
ustrp}ivo svaki križ trpila. Đ. Bapić 3. Koji bi
brez kakva takva križa i protivštine živio. 281.
Da ćeš na vse vike ziz i&um križ imati. Jačke.
98. A gdje ti je i&e vese}e, Ae spotiče? a i biće
nije bilo naj gore. pak sada, križ Božiji ! M. Vo-
đopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 181.

d) znamei&e svetoga križa Hi samo
(«veti) križ haie se kad ko na sebi ili na kome
(na čemu) drugome ili po vasduhu rukom 6ini
Mnak sličan kriiu.

a>a) na sebi. znameAe. Zlamenjem
križa usta i prsi zlamenavši. Živ. kat. star.
1, 218. Ima se oboružiti znamenjem sv. križa.
Naru6n. 87b. Zlamenuj se zlamenjem sv. križa.
Kateh. 1561. 42. Po zlamenju od kriŽa koje
svaki dan ćinimo. M. Orbin 4. A križa svet
zlamen na prsi Čineći. Đ. Baraković, vil. 884.
Učini zlamen svetoga križa. I. A. Nenadić, nauk.
52. Ja učinivši zlameAe križa, uslobodi(%^ se. A.
Kanižlić, kam. 118. Od zlamei&a s. križa, jer se
mi po križu od sviju naroda razdi)ujemo. F.
Matić 3. Načini zlamei&e sv. križa. Nar. prip.
mikul. 34. — križ. Ima se znamenati sv. križem.
Naručn. 46^. Govori 8 očenaše i 8 zdrave Ma-
rije i čini 8 krize na sebi. Korizm. 32^. Juraj
zlamenovav&i se s. križem... F. GMavinić, ovit.
101 A. Zlamenovavši se krizom. 228^. Zlame-
novati se svetijem krizom. I. Ančić, svit. 25.
Jedan mladić bijaše običajan činiti na glavi, na
obrazu i na prsima križ. M. Zoričić, zrc. 27.
Nek se križem prikrsti kad legne. A. T. Bla-
goj ević, pjesnik. 25.

bb) na drt^ome (kome ili čemu), po
vazduhu. zlamenje. Zlamena ga zlamenjem sve-
tago križa. Mirakuli. 128. Što zlamenuje oni
zlamen križa, učiiien na mnoga mjesta tijela?
J. Matović 173. — križ. (Misnik) čini tri križa
svrhu vode. I. Bandulavić 128. Juraj idola Jove
z križem zlamenova. F. Glavinić, ovit 102«.
Križem svetim ozdravi ga (slipca). 241^. Be-
tehnika nvetim ozdravi krizom. 290b. Lovrinao
križ učinivši na očiju Kresencija, otvori tudje
oči Kresencija. P. Hektorović (?) 99. Toliko

va)a da je svete krisme koliko je sadosta uči-
niti križ na čelu. A. Baćić 288. Koji bi umo-
čivši prst učinio križ na čelu, ne bi dobro krstio.
J. Banovac, razg. 214. Pomazane s krizom. A.
Kanižlić, kam. 285. Krizi koje čini misnik svrhu
hostije. bogo}ubn. 76. Ove riči misnik govoreći
i križ Čineći. 78. Ne može bit krfiteno dite u
utrobi materinoj čineći križ s vodom na trbu.
M. Đobretić 87. Da učini svrhu i&ega križ po
ariji po način blagosova. 54. Tri križa imadn
se učiniti svrhu onoga koji se krsti. 26.

e) križ moie biti naČiilken (sgraden od
drva, kamena, alata itd., ili naslikan), — ispo-
redi propeće, propelo, raspeće, raspelo.

aa) kao snak ili znameiie t^ere sU^
u crkvama, nad crkvama i drugdje, Ui se sve-
čano drii i nosi u rukama. Držeći križ v rukah.
Mon. croat. 6. (1825). Obje mu su noge bose,
drži u rukah križ raspetL L Gundulić, oem. 486.
Noseći križ u ruci s kra^evićom na boj doje.
487. Od vnogih gradov Istrije s krizi dohode.
F. Glavinić, ovit. 812b. Pokornik noge bose drže,
a u rukah križ raspeti. J. KavaAin 97«. Tim
sad dvoj puk dvoj križ vodi. 148b. Kada bi
sveti krst iliti križ kod otara dizao. A. Kanižlić,
kam. 112. Ovo je ona slavna desnica koja to-
liko hi)ada pokrsti, toliko kr^obožnih Ćpova
obori, toliko svetih križa diže. firan. 79. Zapa-
liti crkvu na Olovu, pokupiti krize i kaleže.
Nar. pjes. bog. 279. PeAe se gori na toran pak
zvezavši jedan kraj za križ baci klupko na aemlu.
M. A. Be)ković, sat Alb. Jeli dosti da je na
oltara samo križ, oli je od potribe da je na demo
i propeće? Ant Kadčić 90. Na komu (oiaru)
ima biti križ s propetjem. M. Đobretić 898. Na
crikvici zlatan križ. Nar. pjes. istr. 6, 29.

bb) nosi se na sebi, naj češče na pr-
sima. cum) kao snak crkvenoga reda. Nije sab^a
za popa ni fratra, već krunica i križ izpod vrata.
And. Kačić, razg. 176. Ako bi imao (misnik)
meda}u oli križ blagodami na koga je papa
metnuo ,privile^je' i blagodarje . . . M. Đobretić
886. — snak je također crkvene vlasti, n. p. ti
biskupa itd. (nemam primjera). — bbb) kao snak
krafevske vUisH. Za i&edrima bijahu sv^'etla kra}a
zlatni krizi. Nar. pjes. bog. 96. Jer ga (krafa
VukaSina) pogubi Aegov sluga za odniti mu ko-
lajnu i križ od zlata. And. Kačić, razg. 9. Do-
šavši prid Vladimira prikazaSe mu križ kra(a
bulgarskoga i zakletvu koju biše na križu aČinio.
85. — cccj od snačeika pod aaa) postalo je druao :
snak viteškoga reda (vidi kod red) ili uopće kao
snak odlikovaiia vojničkoga Hi građanskoga. Da
mu Valijer hval levenstva, mudro vijeće križ
vitenstva. J. Kavaiiin 102b. Jero Buća, vitez
s krizi, od gospode hvajen dosti. 158b. Slika
križa od zasluga. Zbornik zak. 2, 122. — u ovom
primjeru stoji križ veli prema tcU. grancroce,
lUm. grosskreuz, i snači če]ade koje je u vi-
teškom redu jedan od poplavica (pod velik^jem
meštrom) : Veli meštri, knži veli . . . J. Kav^lkin
289b. — ddd) ne izgubivši posve religijoMno sna-
ćene, moie se shvatiti i kao nakit. SpUće u perčin
krize i meda}e. Nar. pjes. juk. 518. Vranu kosu
niz pleća puštala, a oplete sitne pletenice, a
uplete za sedam krstova ... pa uplete dva križa
od zlata. Hrv. nar. pjes. 4, 508. — eee) s toga
što se misli da je sa svakoga Hriščanina kriŠ
ujedno po svojoj unutn/ioj vrijednosti naj dra-
gocjenija stvar a po materijalnoj cijeni vrlo jef-
tina, postala je u Dubrovniku poslovica: l^emsk
križa za po}ubitL (nema ništa. U Dubrovniku.
,Križ' znači ,kr8t'). Nar. posl. vuk. 208.

cc) snak je krafevske vkuH i brugla

Digitized by VjUUV IC

KBIŽ, 1, a, e) ec).

587

1. KRIŽA

$ hrUem. Dušan počeo tijara nositi na glavi, a
držati n raci semajsku krag}a s križem. M. Pa-
▼linoyić, rasg. 96.

dd) kad je krti naslikan moie imati
MnoMe kao kod aa), ali za to nemam primjera,

— Onm toga ncUcuri se u ovakovijem i đrugijem
prin^erima: Križem dvakrat prekriženim zemja
Ugarska sijeva. J. Kavanin 283^. gč^je je na
grbu. Da udi} u onome istom mista s jezikom
na sem)i križ u6ini (kao pokoru), J. Banovac,
pripov. 165. Gdi križ Jelin, gdi li svrdao pro-
siva. A. Kanižlić, rož. 14. gdje je načinen od
svijezda na nebu. Zlameiie dohodka i&egova biti
će križ koji će se ukazati u aeru toliko svitao
i plemenit ... A. Baćić 508. također na nebu.

b. sprava za muku i stračeHe ne samo
Isusovo.

a) uopie. Od veća Andrej: , Nemoj ti
meni s križem prititi!' F. Glavinić, cvit. 390^.
Da bi (apostoli) podnijeli prijekore, vezai&a, muke
i križeve. J. Matović 187.

h) kaie se propeti, raspeti, pribiti itd.
koga na križ, n. p. : ati) propeti. Na ^nom krizi
propet. Korizm. 57*. Ki ga propinahu na križ.
M. Orbin 61. Boga toga na križ propetoga. F.
Glavinić, cvit 25«. Uhite ga (Isukrsta)^ ter na
križ propnu ga. 44^. Zgrabihu ga (svetoga Si-
meuna) ter s pcdioami izbivši na križ propehu.
56*. Zato čini ga (svetoga Agrikolu) sudac na
križ propeti. 861*. (Isukrst) ki bi za nas na
križ propet P. Hektorović (?) 124. Žive ih de-
raie, na križ propinaše. S. Margitić, fala. 204.
8. Andrija ne samo ustrpjivo nosio je križ i
dragovo}no nego ga je jošter želio, kada poveden
bi da ga propnu na križ, joS po izdaleka ugle-
davfii križ za vapi: ,0 dragi križu! . . .' F. La-
stric, svet 171b. Naj pri ga prope na križ, pak
razpila po poli. And. Kaftić, razg. 51. Čini ih
osam stotina na križ propeti, kor. 352. Propi-
-Luti na križ našega spasite^a. Aut Kad6ić 155.

— metaforiČki. Grižnoj dudi koja ga je (Isu-
krsta) tolike pute pogrdila, i krv proli iznova
ga propinući na križ. J. Banovac, razg. 93. Ne-
mojte se ćuditi što moli otca da odnimi čašu,
jer to ne ćii^aše da ne podnese za nas muke, ma
jer vidaže da i^egova krv neće svim pomoći...,
ovo je ono što Isusa mucaše i na križ propu&aše.
159. — bb) raspeti. Trnovom krunom krunen,
na križu raspet A. Gaćetić, roz. jez. 6. Da ni-
jedan na križ nima se razpeti. F. Glavinić, cvit.
124*. — cc) speti. Dati će ga na križ speti. J. Ka-
vai&in 255*. — dd) pribiti. Ki toli nemilo na
križu tuj pribi prislavno tve tilo. N. NaJeSkoviĆ
1, 110. Mućen pod Ponciom Pilatom, križu pri-
bijen. F. Glavinić, cvit. 446*. A puk zavika:
,Pribi^> ga na križ!* S. Rosa 159*. Jesukrst
pribiven bi na križu. J. Matović 42. — metafo-
riČki. Kako ćemo moći griješiti protiva Gospo-
dinu Bogu našemu i i^ega opet pribiti pri križu?
828. — ee) pribosti. Evo dođe dan ... da budem
ja izdan, pogrden i mućen i poslije na križu pri-
boden onakoj o ćavlijeh da višu. N. Nalešković
1, 128. A Jesusa na križ čavlima prihodi. 1,
186. — ff) prigvozditi. Niki na križ prigvozdjeni.
F. Glavinić, cvit. xviii. — gg) sterati. Sterati
na križ ,crocifigere, conficcare in croce' ,in crn-
cem agere'. A. đ. Bella, rjećn. 288b. Sterati na
križ, pribiti na križ, v. križupribiti. J. Stulli,
rječn. kod križ. — hh) metnuti, staviti, položiti.
I izdaje Judom i^ega a Pilatom na križ meće.
J. Kavai&in 4*. Onako svućena metnuše na križ
i pribiše ga s oštrim čavli kroz ruke. J. Ba-
novac, razg. 168. (metaforiČki) Metnuli su me
(Jaukrsta) na Juriž i umorili 149. ~ Pusti se

staviti na kriŽ. I. T. Mrnavić, ist 4. — Ako
mi toliko križ budeš hvaliti, ter našim se bo-
govom ne pokloniti, na križ hoću te položiti. F.
Glavinić, cvit 390*.

c) kaie se vii^eti na križu i o križu.
Tako t* Bog ki gori na križu visaše . . . ! D. Ra-
]&ina 148t>. Viseći na križu (Isus). F. Lastrić,
test 71b. Visi na križu prid pukom. D. Bašić
57. — Da visim o križu. 58. O križu viseći. I.
M. Mattei 84.

2. u prenesenom smislu^ neito načii^eno kao
krii, t. j. dvije podu}e stvari Hi doije prave li-
nije što stoje jedna na drugoj tako da postaju
četiri (osobito prava) u^la, n. ^.:

a. zncik + kojijem }udi nevjesti pisanu
bifeie (kao potpisom) na kakvom spisu da pri-
stelju na ono što je ondje napisano, ako se shvati
kao znak zakletve, u svezi je sa značenem pod 1.
Ovo potpisivale i metai^e križeva biva samo u
sjednici. V. Bogišić, zborn. 51. A drugo neka
učini perom* križ. Pravdonoša. 1852. 2.

b. znak kao slovo x (X) što znači broj 10.
— Na jednom mjestu xvi vijeka. Prem u osam
lit po dviju križih jesi (28 godina). P. Zoranić
76*.

e. križevi, grede u nakrst, što drže kolo
mlinsko, u Samoboru. F. Hefele.

đ. mjesto gdje začimje nos u čovjeka. Gu-
dince kod Đakova. D. Hire.

e. 1/ instrumentalu i s liekijem prijedlozima
stoji u adverbijalnom značeiku, i znači: slično
krizu.

a) u instrumentalu. Krizom ruke držati
t. j. skrštenih ruku stojati. na Rijeci. F. Pilepić.

b) u acc. s pr^edlogom na. može jse pi-
sati i nakriž.

cia) u nekoj svezi sa značenem pod 1.
Razpevši ruke na križ mo)ah Gospodina Boga
za moje tužne grijehe. M. Divković, zlam. 61*.
Razapne ruke na križ. I. AnČić, svit 126. Držeć
ruke na križ. vrat 233*. Pak će trikrat puhnuti
na križ lagahno u obraz ditetov. L. Terzić 166.
Trikrat uspi soli u vodu na križ. 866.

bb) uopće. Ruke na križ, a noge s ko-
nopcem svezate. A. J. Knezović 284. Za po-
znati koja je krtina veća od druge, va)a i(h)
umnožati na križ. M. Zoričić, aritm. 6*2. Na
križ nožem rižuć ... J. 8. Re)ković 270. — Amo
pripada i ovaj primjer (vidi 1. križnica): Cri-
kovni u koti, s beritom na križ (po tcU. berretta
a croce) . . . M. Bijanković 76.

c) u acc. s prijedlogom u. U Baniji
kažu: ,Sve ide u križ i na krst* ,es geht alles
ins kreuz und in die quere. (P. Leber). F. Ive-
ković, rječn. kod križ.

3. križ Petrov, lieka bifka. Križ Petrov, rus.
IleTpoB-b KpecT'b (Lathraea squamaria), pariš (u
sii^skom rukopisu), Pariš quadrifolia L. B. Šulek,
im. 174.

4. Križ. po imenu crkve (vidi 1, a, b) bb))
postala su i mjesna imena, n. p.:

a. u Bosni, mjesto blizu BiSča. Schem.
bosn. 1864. 72.

b. u Hrvatskoj osam sela.

fi) Križ. aa) u županiji modruško-
riječkoj. Razdije}. 58. — hb) u županiji zapre-
bačkoj. 78. — cc) dva sela u županiji bijelo-
varsko-križevačkoj. 107. 114.

b) Sveti Križ. om) u županiji zagre-
bačkoj. Razdijej. 88. — bh) tri sela u županiji
varaždinskoj. Sveti Križ. 98. 104. Sveti Križ
Začreće. 96.

1. KRIŽA, /. ime ovci. F. Kurelao, dom. živ.
32.

Digitized by

Google

2. KRIŽA

588

KBIŽANGI,

2. EBIŽA, /. hyp. Kristina. — U naše Vfijeme
u Dubrovniku 8 nom. Krize • 8 voc. Krtže. nijeaam
čuo oblik Krl&a Sto bi bio augmentativ. P. Bud-
mani.

8. KRIŽA, n. pl. vidi krsta. — isporedi krizi,
b. — {7 naše vrijeme u Hrvatskoj i u l8tri. Care
leži na meku duSeku, Miloš ma se noge prihva-
tio .. . u kriiima cara rastavio. Hrv. nar. pjes.
1^ 270. Križa (8umiiiv je akc.)^ ,regio oorporis
sacra^ D. Nemanić, čak. kroat. stad. ifbgf. 6.
Križa (pl.)» booI. (krsti, krsta), lat. »re^o saora,
prjmna* ,kreus'. B. Šulek, rje6n. snanstv. naz.

1. KRIŽAG, kri&oa, m. dem, križ, vidi 1. križak.
— XVIII vijeka.

a. u pravom smislu (vidi križ, 1, a, e) bb)).
U Evijezdi je križac suha zlata. J. Krmpotić,
malen. 9. A na prsi križao izpod vrata. 18.

b. u prenesenom smislu, lieka bifka. Križac,
6eš. kf ižek (Hypericum ; Polygala), palma Christi
(Bartulović), Orohis maculata L., v. Koren križni,
Krštenica. B. Šulek, im. 174.

2. KRtŽAC, kriScMh m. us pridjev ve6i enaii
što i veliki križ (vidi križ, 1, a, e) bb) cee) na
kraju), — Na jednom mjestu xviii vijeka, Osvim
mefitra velikoga svud po zem}i Aih se vidi sbor
plemeni prijurije, veći križoi i delije. J. Ka-
vanin 686«.

KRIŽAJIGA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u
iupaniji lUko-krbavskoj. Razdije}. 29.

1. KRIzAK, križika, m. ¥ieko ili ikešto što ima
na sebi krii ili enak kriia, ili što je nalik na
krii. dolasi samo u osobitijem snaieiMma, —
Ake, kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
deiima osim nom. sing. i ace. sing. kad je isti
kao nom.^ i voc: krtž&6e, križ&oi.

8. vidi 1. križar. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Vodio je Ivo sve svoje križake. Nadod.
40.

b. barjak na kome je naslikan krii, vidi kod
krstaš. ~ U narodnoj pjesmi xiii vijeka. I prid
vojskom barjaka ne nosi, nego križak, ime Je-
zusovo. Nar. pjes. bog. 815.

c novac, vidi kod krstaš. — U Vukovu rječ-
niku : vide krstaš (talijer) s dodatkom da se go-
vori u Hrvatskoj.

đ. Epeira diademata Gl., vrsta pauka u kojega
na zatku ima slika nalik na križ. Križak ,kreuz-
spinne'. Vidovec kod Varaždina. D. Hire.

e. na (velikoj) lađi, kao veliko vreteno što
stoji fia križ preko katarke i na ikemu je utvr-
đeno jedro. — Naiiikeno u naše vrijeme. Za vri-
jeme dok je brod usidren imadu križaci biti
ftvrsto pritegnuti. Zbornik zak. 1866. 192. Križak,
merc. tal. ,antenna (da barcaV. B. Šulek, rjećn.
znanstv. naz. u Šulekovu rječniku: ,raa'.

2. KRIŽAK, kriška, m. dem. križ. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Stuličevu Gp^va
crux*) t ti Vukovu. Bježim i odmećem svaki
križak i naj mai&i. B. Zuzeri 86. Zlatni križak
s kamičkim svijetlijem. 282. A vam ga pro-
dava za jedan kriŽak od slame. Đ. Bašić 229.

KRIŽALINA, /. Gjclamen eoropaeum L., i^ka
biUca. — Od xvii vijeka, a između rječnika u
mikafinu (križalina, skrižalina, paporćina, vu6ja
jabukia ,pan porcino* ,c3rclanus, cjclaminum, oy-
claminus') gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,pan porcino, erba nota' ,oyclaminus' 588*), u
Stuličevu (iCjrolaminus^. Križalina, pan porcino
(Bartulović, Stulli), Cyolamen (europaeum) L.
(Kuzmi<f ). B. §ulek, 174. — U dva pisca Sla-
vonca XVIII vijeka znači što i krompir. Krum-
pijer ili križaUna. I. Jablanoi 68. Tako: grahor,

sočivo i ze}e i lan dabre na dva slogalele, k iiiiiia
repa, joŠ i križaline idu (sa strane: grahor, so-
Čivioa, kupus, lan, repa, rotka i krompijer). J.
S. Rejković 40. Repice zovu nikoji križaline,
nimaćki ,die grundbim'. 98.

KRIŽAJ, m. fleiba bifka. Križa), branela (Kuz-
mić), Prunella vulgaris L. B. dalek, im. 174.

1. KRIŽAN, krtžna, a^j. koji pripada križu,
— Ne znam uprav kako je akcenat, nominalni
se oblik nalazi samo u Stuličevu rječniku, i to
8 dugijem i; tako bifeži Stulli i složeni oblik: u
Vuka ima samo kr!žn& vrdta (vidi b) iz narodne
pjesme gdje sam Vuk nagađa smisao kao o riječi
koju drugdje nije čuo. ja sam zabifeiio akcenat
prema trudan od trdd, trdda, fiman od tbn, dma,
ali spoznajem da je teško u ovome poslu govo-
riti 0 pravilima; složeni bi oblik bw kiižn£, a
Vukov primjer ne bi kod toga mnogo smetao^ jer
riječ što se samo u jednoj pjesmi tufdržala može
lako biti izgubila svoij stariji akcenat. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Stuličevu (križan,
križni ,cracis, ad crncem spectans') s dodatkom
da je uzeto iz brevijara, i u Vukovu (vidi kod b).

a. uopče. Kod križnoga drva stojeći. A. Ka-
nižlić, utoć. 818. Naprida se nosi križ i križne
zastave. 452. Križni put Brod na Savi. Đ.
Hire — Amo ide i ovaj primjer u kome vaja
da je križna nedjela prva ne^jefa (dana ?) n^e-
seca maja: Jedni siju kad travaA izlazi, drugi
križnu tom nedi]u pazi, treći ćak se štedi do
duhova. J. S. Re^ković 120.

b. u narodnoj pjesmi našega vremena ima:
Križna vrata otvoraj. Nar. pjes. vuk. i, 279, pa
u Vukovu rječniku: krtžn& vrdta (u pjesmi)
s istijem primjerom bez tumačeiia, ali je u sta-
rijem izdanu narodnijeh pjesama Vuk napisao:
Križna vrata, va|a da su krstata. Vuk, nar. pjes.
(1824). 1, 816, dakle je on mislio da bi moglo
značiti: vrata na kojima je križ zabifeien (na-
slikan ili drukčije), ali ona pjesma (877) imi^ da
se pjevala u kolu, te može biti da ,otvorane
vrata* znači rastvorai^ sama kola na jednom
n^estu gdje dvoje pušta ruke, dakle ne bi ono
na^ađa^ bilo dovo}no, a opet ni ja ne znam,
kcije bi tumačei/ke bHo pravo.

e. koji biva na križ, Mu jedinom primjeru
u prenesenom smislu, od prilike kao zamjenit.
Križni kumovi su, gdje jedan drugome uzajamno
kumuju. V. BogiŠić, zbom. 887.

đ. križni korijen, i^eka bifka, vidi križao, b.
Križni koren, palma Ghristi (Bjelostjenac), Orohis
maculata L. B. Šulek,* im. 174.

2, KRIŽAN, m. ime muško, moŽe biti hyp.
Hriatofor, Kristofor, isporedi Krsto, 2. Križa. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Križan, čovik svi-
toviii. M. Dobretić 186. Jeli Križan sagrišio?
186.

8. KRIŽAN, ffi. ime ovnu. F. Kurelac, dom.
živ. 82.

KRIŽAN AG, Elrižanca, m. ime muško ; prezime ;
mjesno ime. — Ne može se znati jeli za druga
dva smisla ista riječ što je za prvi.

a. ime muško, vidi Križanto. — Na jednom
n^estu XVII vijeka. Sveti Križanac i Đarija mu-
^(enici), (25 oktobra). P. Posilović, nasl. xii.

b. prezime. — U naše vrijeme. Schem. bosn.
1864. XX.

c. ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj, (kajkavski) Križance. Razdije). 102.

KRIŽANGE, KRIŽANCE, vidi Križanci.
KRIŽANGI, Križanaca, m. pl. n^esno ime.
a. u Istri mjesto iU pleme. — xm vijdM.
Da priđu starci ki zoi^u pravda i raivodi od

Digitized by

GoogU

KBIŽANOI,

600

KEIŽATI, 1, a.

kmifiiii meja vami i Križanoi. Mon. croat. 24.
(1275 prepis, 1546).

b. dva ula u Hrvatskoj u iupan^fi varaš-
difukcij; tt 0^ dva je akuMativ gamUenio nomi-
nativ i u jednoga je od o postalo 6. a) Križance.
Baađije). 108. na drugom w^e8tu Križanoi. Schem.
sagr. 1875. 12a — b) Kriianće. Basđije^ 96. na
drugom n^estu: Križance. Schem. sagr. 1875. 85.

KBIŽANČIĆI, m. pl ime selu u Hrvatakcj u
županiji zagrebačkoj. Baidije). 73.

KBIŽANI, m. pl. mjesno ime. — xv vijeka.
Jakov E Križan. Mon. oroat. 55. (1428).

KBIŽANIĆ, m. presime. — Od xiii vijeka.
Jakov Križanić. Mon. oroat 41. (1275). Sinove
Bađoslava Križanića. 69. (1447). Mikula Kri-
žanić. 208. (1521). Ivanom Križanićem. 212.
(1524). Jnng Križanić. P. Vitesović, kron. 164.
Vuk Križanić. 182. Križanić. Schem. zagr. 1875.
265.

KBIŽANOVIĆ, m. presime. — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Druga ša}e Križanović-
Bi. Nar. pjee. juk. 868.

KEIŽANT, m. vidi Križanto. — Na jednom
n^estu XVII vijeka. Križani i Đarija mu6en(ici).
M. Alberti xl.

KRIŽANTA, m. Kgvodvragf ime muško; nije
isto što Križanto, ali pisac (xviii tnjeka), u ko-
jega 8e ndlasi ovo ime^ miješa Križanta i Kri-
žanto. (Dario kraf) naredi Križanta naj vridnijem
vojnika . . . Naj prvi Križanta adri . . . 'SaA posli
namiri se Križanto na jednoga vojnika. J. Ba-
novac, inred. 80. (Križanta samo jeaan put, Kri-
žanto tri puta, Križanta dva puta). vCii i Kri-
žantij na kr(^u.

KBIŽANTU, m. X^adv&ios, Ohrjsanthias,
ime muško ne posve isto što Križanto, ali jedan
pisac XVII vijeka piše ovako tri puta n^. Kri-
žanto. Križantij (^Chrjsanthn') i Darija mn(ie-
niei)f 25 okU^a. F. Glavinić, cvit. xxv. Spo-
minak sv. Križantija i Darije . . . Križantij bi is
Alekeandrije . . . Badaći Križanto ditić . . . 941^.
Ka stvar ne hteći aćiniti Križanta, u jedna te-
leća saši kosu. 848^ (u ovom primjeru premje-
štai^em sareska bio bi Križanta acc, ali vidi i
Križanta).

KBIŽANTO, m. X^aav&og, OhrTsanthus, ime
muško. — isporedi Križanac, a, Križant, Kri-
žanta, Križantij. — - xvii vijeka. Sveti Križanto
i Darija mnćenioi (25 oktobra). M. Divković,
nauk. XI. Bijaie jedan čovik komu biše ime
Križanto (n\fe ist% čovjek što Križanac pod a,
ali moše biti isto ime). P. Posilović, nasl. 4<^.

KBtŽAI^, n. djelo kojijem ko ili što kriia
ili se ko Hi što kriša. — U Vukovu tječniku
(jČBs schneiđen' ,8ci88io*). Bailamai&e oetije, kri-
žaiie, . . . Ant. Kadčić 97. Što slamenuje kri-
žaiie u misi? 108.

KBIŽAO, (gen. križala? križla?) m. bilka, vidi
5ep6eg. Križao, Sonchus L. (Pizselli, Kusmić,
Aquila— Buć, Skurla). B. Šulek, im. 174. —
8 pridjevom mali snaći drugu bijku, isporedi
krusa). — ismedu rječnika u Stulićevu (križao
mali ,bruneta, erba' ,herbae species'). Križao
mali, brunela (Aquila — Buć, Stulli, Piseelli). B.
Šulek, im. 174.

KBIŽAONI, Križalana (?), m. pl. ime saseoku
u Bosni u okrugu Tusle Doi^e. Stat boen. 88.

1. KBIŽAB, križdra, m. ti Vtikovu rječniku:
vide krstaš (talijer) s dodatkom da se govori u
Dalmaciji. — lita je riječ što i 2. križar, i isti

je akeenat^ samo što je ovdje acc. sing. jednak
s nominativom.

2. KBtŽAB, križdra, m. vites ili vojnik koji
je sredMga vijeka išao vojevati u Palestinu ea
isbavfeiie Isusova groba is turskijeh ruku (svaki
je na odijelu imao enak kriia), poslije i u dru-
gijem prigodama. —■ Od xviii vijeka u pisaca.
S vojskom križir& išli su osvojiti Palestina. A.
Kanižlić, kam. 568. Zvati će se od sada Mađari
Boih'a vojska imenom križari. And. KaĆić, razg.
15 ID. On (Ivan Kapistran) Polake, Nimce i
Ma^e sakupivŠi učini križare. Nadod. 89. Za
ovu istu svrhu (t j. sa iskorijei^et^e ,Albigensa')
obrani su bili i vojnici zvani ,križari' od crvena
križa na ha}ini priSivena. L Velikanović, uput

1, 289. Blagosov križem zlamenovanih, to jest
križirft idućih na svetu vojsku. 8, 478. Vojnici
stali misliti, sm\jedu li oni po duši, ka' kršćanski
križan, izbav}ati ... M. Pavlinović, razg. 88.
i u Sulekovu fjeČniku: ,kreuz&hrer, kreuzherr,
Igreuzritter'. — U naše vrijeme kao presime u
Župi blisu Dubrovnika. P. Budmani.

KBIŽIbIGA, /. žensko čefade što je u liekoj
svesi s križem (samo u dva osobita snačeAa).

a. nadimak svetoj Jeleni jer je našla Isusov
križ. Na ruke ga (križ) že}no primi sveta Jele
križarioa. And. Ka&ić, razg. 17l>.

b. vještica koja ima pod nosom križić od
žilica. U naše vrijeme na Trpi&u. M. Milas.

2. KRTŽAbTOA, /. ime bifcama. — Ista je
riječ što 1. križarica. Križanca, 1. berba pariš
(Durante, sidski rukopis), Pariš quadrifolia L.;

2. (Vaillantia) oruciata L. (Šulek). B. Šulek, im.
174*

KBIŽAbITI, križ&r£m, impf. vidi križati, 8,
b. — r/ jednoga pisca našega vremena koji če
biti sam tu riječ načinio. Tegetov križario po
grčkom moru. M. Pavlinović, rad. 86.

KBiŽiiBSKi, ać^j. koji pripada križarima (vidi
2. križar). — U pisaca našega vremena. Ne bi V
ga imenovao vodom križarskim. M. Pavlinović,
razg. 85. — u Sulekovu rječniku: križarska vojna
,kreuzzug'.

KBtŽAT, a4j' koji nosi na sebi križ; koji je
nalik na križ. — isporedi krstat — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Da križatom vojskom i vi
izbavite od nekrsta grob . . . J. Kavadin 2 11 a.
Blagoslovom glave Bima da se u tursku krv
umasti maĆ križatL 222^.

KBIŽATAN, križatna, adj. koji je na križ
uči/iien (o kapi ,beriti*), vidi križ, 2, e, b) aa).
— U jednoga pisca xviii vijeka koji piše i berita
na križ. Brez berite križatne. M. Bijanković 74.
Nositi beritu križatnu. 104. Tko ne bude imati
beritu križatnu ... 114.

KBtŽATI, krfž&m, impf. činiti ili raditi što
nalik na križ. samo u osobitijem snače^ma. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. kri-
žajii, u aor. križah, ti ger. praes. križajiići, ti
ger. praet. križ&vSi, u part. praet. act. križao;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sing.

1. činiti na kome (objektu) snameM od križa
(samo u katolika), vidi križiti, krstitL — Od
XVI vijeka, a ismeđu rječnika u Bjelos^enčevm
(križam ,signo cruce') t ti Stuličevu (v. križiti).
a. aktivno. Kada (pop) oStiju križa vrh
kaleŽa. NaruSn. 48h. Desnijem paocem križa
prvo libro paka sebe na ćelu. Način (1592). reS.
grada. 8, 50. Križa libro, čelo, usta i prsi. 51.
Zašto služitel počimdući s. vaiide}e knža prije
kMge, pak sebe na čelu, na usti i na x>ni? Ant

Digitized by

Google

EBIŽATt 1, a.

590

KBJŽBVKA

KađSić 100. Deli Mirko kriSa grade, gdjeno
sroe gade. Osvetn. 2, 186.
b. sa se.

a) pasivno. Kad se križa početak van-
jelja. I. Era^ir* 60.

b) refleksivno. Muselim se krstom križa
prvL Osvetn. 4, 51. Ivo križa, krsti se Jovane.
5, 34.

2. polagatif postavjati iMto na iheito drugo
na krit (vidi križ, 2, e, h) hh)).

a. aktivno.

a) uop6e. — Između rječnika u Volti-
jijinu (,andar incrocicchiando, incrocicchiare'
,kreazen'; krijo^ti, v. križati). Tko na nizko
imat želi paiie i da lose pudćaju se maiie, oni
klice n rovićih križa. J. S. Helković 216.

b} reeati što (n. p. dii^u, jabuku, sir
itd.) na kriike (vidi 1. krifika), jer se rjeeovi u
srijedi sretaju i tako reiu jedan drugoga na krii.
kaie se i o rezanu diihana. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,fettare il pane, carne'
,scindere panem' 812b) gcije se noj prije nahodit
u Bjelostjenčevu (križam, v. režem), u Stulićevu
(,in frusta paullatim secare'), u Vukovu (,schnei-
den' ,dissecoS n. p. lubenicu, jabuku, duvan).
Jedni laju oko kude ili viču Sto im se zapovjedi,
od jednijeh grade ćupriju, od jednijeh križaju
duvan itd. (kod igre prstena). Vuk, živ. 289.

b. sa se.

a) pasivno, aa) prema a, a). Samo loza
kad se višto veže, da povita na žioke leže, što
se more kad se križa plosno. J. S. Be^ković 178.

— bb) prema a, b). Veće se (kriialine) na ošca
križaju i u roviće pedal duboko meću. J. S.
Be)ković 214.

b) recipročno. iMa) u osobitom znače^u,
mimoilaziti se, vidi: križati, sa se, reciproč. u
Hrvatskoj, vidi ,mimoilaziti se* i ,mimoići se', u
ovom je znaćeAu v. impf. i v. pf. n. p. Ja sam
ifiao na Kaptol a ti s Kaptola, pa smo se kri-
žali', t. j. nijesmo se na putu susreli ni vidjeli.
F. Iveković, rječn. — Ter se teSki križaju uz-
dasi na ćajuće i na putujuće. Osvetn. 6, 68. —
bb) križaju se puti na križopuću ,die wege kreu-
zen sich' ,via altera huc fert, altera illuo'. u
Hrvatskoj, F. Iveković (rječn. kod križati).

3. neprelazno, samo o lađi.

a. jedriti suprot vjetru, burdiiati. Križati,
tal. ,bordeggiare', ^em. ,lavieren'. na Braču. V.
Tomić.

b. 0 ratnoj lađi, kad straieći brodi tamo
i amo i ne odafuje se mnogo od liekoga mjesta.

— U Popovičevu rječniku: križati po moru kod
kreuzen.

KBIŽATIGA, /. i^ka bifka. Križatica, Gen-
tiana cruciata L. (Vujičić). B. §ulek, im. 174.
KBIŽEIĐA, /. XQvar]Cg, ime iensko (u Omera).

— U rukopisu xv vijeka. Križeidu gospu. Pril.
jag. ark. 9, 180. (1468).

KBIŽiSPUĆE, n. vidi križopuće. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku (vidi kod križopuće), u Jam-
breHčevu (križeputje ,compitum, quadrivium'), u
Voltijijinu (križeputje ,crociera' ,kreuzweg'), u
Stuliieim (križeputje ,quadriviam').

KBIŽETIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Juraj
Križetić. Mon. oroat. 804. (1597).

KBIŽEUS, m. Kg^varig, ime muško (u Omera).
^ isporedi Bižeufi. — V rukopisu xv vijeka.
Bdše Križeufi boga Ndbuža sin. Pril. jag. ark.
9, 180. (1468).

KBIŽEV, ać^j. koji pripada kriiu. Službenici
križevi nahode put od blaženstva. B. KaSić, nasl.

225. — križevi dnevi ,rogationes', pone^Jtfak,
utorak, srijeda poslije pete ne^jefe po uskrsu. U
svetoj katoličanskoj crkvi različiti priko godine
običavaju biti procesijoni, kakonoti na priliku...
osobito na ova slideća tri dana ove nedi}e od-
kuda običajno zovu se križevi dnevi Đ. Bapić
816. — krize V dan, 8 fiu^'a, isporedi krstov dan
kod krstov. Posli svetog ^riževoga dana. J. S.
Belković 861. — križeva nedjela, vidi 1. križan,
b. Tad nedile nek križeve čeka. J. S. Belković
174.

KBtŽEVAO, Križevca, m. mjesno ime. — Iz-
među rječnika u Vvkovu: 1. po)e u nahiji rud-
ničkoj (između Brusnice i sela LuAevice). — 2.
varoš u Hrvatskoj ,stadt Kreuz in Kroatien'
,nomen urbis'.

8. ti Hrvatskoj, vidi Križevci. — Od xvfii
vijeka. U Križevac. Starine. 12, 88. (1719). Kri-
ževac. Scbem. zagr. 1875. 176. vidi i u Vukovu
rječniku.

b. u Srbiji, pole u okrugu rudnOkom^ vidi
u Vukovu rječniku. Zemla u Križevcu. Sr. nov.
1868. 248.

e. selo u Staroj Srbiji. — xiii vijeka. (Selu
Bistrici, isporedi Bistrica, 1, e, iHa je međa)
pravo u rbtb imenemb u KriževbCb. Spom. stoj.
6. (1284—1240).

KBtŽEVAGKi, a4j. koji pripada gradu Kri-
ieveima. — Od xvi vijeka. Knževačke i zagre-
bačke gradskib mej španom. Mon. croat. 268.
(1572). Zapovidniku svi krajina križevaČki. Sta-
rine. 12, 88. (1719). Episkop križevački grčkoga
zakona ujediAenih. A. Kanižlić, kam. 886.

KBIŽEVAČKO POLE, n. vidi Kriipole. Schem.
segn. 1871. 17.

KBIŽČVAK, križev&ka, m. talijer križak. u
gonioj krajini. V. Arsen^jević.

KBiŽEVAN, aij. vidi križat. — Na jednom
n^estu XVIII vijeka. Uzam tri lađe križaka i tri
svoja križevna barjaka. Nadod. 48.

KBIŽĆVAT, adj. vidi 1. križan, o. Jedini me-
đusobni (križevati) kumovi pružaju si ruke. V^
BogiSić, zborn. 101.

KBIŽEVGI, Križevaca, m. pl. n^esno ime.
8. u Hrvatskoj, grad u iupaniji bjelovarsko —
kriievačkoj. Bazdije). 119, lat. Grisium, vidi^^
,urbi8 Grisii^ Starine. 5, 165. (1515), fiem. Kreuz^^
u naše se doba piše i Križevac (ovo vidi pod a)^
ali i sad narod govori ,Križevci'. F. Iveković^
rječn. kod Križevac. — Od xvi vijeka. Ovo smo^
prišli na (o)v stanak ovdi v Križevce. Mon.^
croat. 222. (1527). Spravišće be a Križevcih. P —
Vitezović, kron. 188.

b. ti Slavoniji, pusta u iupaniji srijemskoj ..^^
Bazdije|. 151.

KBIŽEVČAC, m. ime selu u Hrvatskoj u iu —

paniji zagrebačkoj, (kajkavski) Križevčec. Baz^

dije}. 86.

KBtŽEVČANIN, m. čovjek iz Kriievaea,

Množina: Križevčani. — Od xvii vijeka. Ko— -
privničani i Križevčani« P. Vitezović, kron. 206^

1. KBIŽEVICA, /. ime rijeci u Bosni. T. Ko—
vačević 62.

2. KBIŽEVICA, /. liekakva pomična sveiko--
vina. — U jednoga pisca xviii vijeka. Prenesti
se ima i tako dan križevice. I. Kra}ić 86.

KBIŽEVIĆI, m. pl. ime selima u Bosni, a) u
okrugu sarajevskom. Stat. bosn. 18. — b) u
okrt^u Tuzle Doiie. 101.

KBIŽEVKA, /. suvrst kruške (Va^avac, u Za-
grebu).- B. Sulek, im. 174.

Digitized by

Google

xbiževo

5di

ttllŽNIČKI

iCitIŽEVO« n. uMviiene svetoaa križa (14 m^^;.
— U jednoga pisca xviii vijeka. A ovce ti tri-
pat daja inlika ... to dojei&e do Bartola biva,
posli dvaput k tom vrime prispiva, do križeva
]&im mnslioa meće tko se ovac isbaviti ne6e. J.
8. Bejković 282. Do poznatog Bartolova dneva
marva doji po tri pata neva, ov6ar muse po tri
pata ovce ... do knževa dvapat ovce doje. 887.

KBtŽI, m. fl, od križ. — Upotreb}ava ee u
iiekijem o9obit%jem snačeiiima.

a. spcuov dan. — U dva pisca Boii^aka xvii
i XVIII ffijeka. Do ozafiastja GospodAega, to jest
do križ&. M. Bivković, bes. 407*^. Krizi to jest
OBašastje GospodAe. nauk. xvi. Uskrs, krizi,
dahovi. xix. Krizi, to jeet spasov dan. S. Mar-
gitii, ispov. XXIX.

b. mdi 8. križa i krsta. — U naie vnjeme
na Blijed. F. Pilepić.

KELEŽIGA, /. vrst vinove lose bijela grožđa (u
Dalmaciji, Danilo). B. Šulek, im. 174.

1. KBIŽIĆ, m. dem. križ. — Od xviii vijeka,
a ismedu fječnika u StuliSevu (v. križak) i u
Vukovu. Nego se služimo jelioom koja je zelena
i na gran6ica(%^ križiće prikaiuje. F. Lastrić,
od^ 206. Kad mi uže sveca i s križićem žutim
patrice privesa. A. Kanižlić, rož. 52. Križ dr-
veni kojega tiću oni križići . . . Ant. Kadćić 91.
Ovi križić voštani na 6etiri strane užeže. I. Ve-
likanović, uput. 8, 401. Založiti svoj prsten i
križić srebrni. L J. P. Lnćić, isk. 12. Neka mi
on dela te lepe križiće. Nar. njes. istr. 2, 46. —
Vidi križ, 1, a, e). Zagrli križić tvoj. A. Ka-
nižlić, firan. 199. Dopusti nam kripost križiće i
nevo^ce naže dobrovo}no podnositi, bogojubnoet.
99. — Oveije £nači gomilu naĆiiUnu od snopova
Hta, vidi kod krst, krstina: Vsi su ]udi poželi
a mi niamo EaSeli; drugi }udi križiće, mi nismo
ni snopiće. Jaćke. 2.

2. KBIŽIĆ, ffi. presime. — Pomiiie se xviii
vijeka. Križić GOkrixich') od Vućana is Posužja.
And. Kaćić, rasg. 187. kor. 458.

8. KBIŽIĆ, M. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji IijelovarskO'kriievačkoj. Basdije}. 107.

KBIŽIĆAK, m. dem. 1. križić. — U pjesmi
uparskijeh Hrvata. — Radi snačeiia vidi 1. kri-
žić na krt^u. Vsaki snopak po kablić pšenice
a križićak po tri po četiri. Jačke. 295.

KBtŽINA, /. augm, križ. — U naše vrijeme u
iMšri u osobitom »načeiiu, vidi križopuće. Kri-
žlna ,quađriviam'. D. Nemanić, 6ak. kroat stad.
iftBg. 89.

KBtŽTŽTE, n. čakavski križišće. Hi augm.
križ. Hi mjesto gdje stcji krii. — samo u osobi-
njem gnačetiima.

a. vidi križopuće. — U naie vrijeme u Istri.
Križišće ,quadrivium^ D. Nemanić, ćak. kroat
stud. iftsg. 18.

b. Križišće, ime selu u Hrvatskoj u župa-
paniji modruiko-rijeikcj. Bazdije}. 56.

KBIŽITI, krfžim, impf. vidi križati. — Uprav
je impf. prekrižiti. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kr£ž&h, u aor. 2 t 8 sing. kiiži, u part,
praet. pass. križen : u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf — Od xvi vijeka (vidi a, bj).
a. vidi križati, 1.

a) aktivno. — u jedinom prinjjeru nepre-
latno. — Ismedu fječnika u Voltigijinu (,far
croce, benedire' ,da8 kreus machen') • u Stuli-
čevu (,signo crucis munire^). Krizi on put one
strane pat koje je puk obrnut. A. Kalic 547.

b) sa se, refleksivno. — Ismedu rječnika
u StuUievu Oaigno craois se munire*)* Nu se.

6i\ji ne križL ni muentm ti Boga. N. Na^eškorić
1, 190. Kad se knH, obraća k sebi dlan desni,
i svijem prstima stisnutijem i prostrtijem . . .
Naćin (1592). reš. grada. 8, 47. Križeći se po-
ći^e početak od mise. 48. Krizi se desnom
rukom od čela do prsi. 51. Križeći se kaležom.
58.

b. vidi križati, 2, a, a). — U Volti^inu
rječniku: ,inorooiochiare' ,lmazen'.

KBIŽMA, /. vidi krizma. — Na jednom n^estu
xvix vijeka. Ako bi ne hotil sakrament od knžme
prijeti. F. Glavinić, sviti. 80.

KBIŽMAN, m. ime muiko. — xiii vijeka. Žu-
pan Krizman. Mon. croat. 15. (1275).

KBIŽMANCI, križmanaoa, m. pl. vidi kre-
stušac. Križmanci, Polagala vulgaris L. (u Istri).
B. Šulek, im. 174.

KBIŽMATI, krtžm&m, impf. vidi krizmati. —
Na jednom n^estu xvxi vijeka. Biskupi krizmaju
samo. I. Ančić, vrat. 248b.

1. KBIžNIOA, /. kapa što nose katolički spje-
towU i redovni popovi kod službe Božije, a gdje-
adje i isvan fU. četverouglasta je a ima gore kao
Jcriž nepotpun (samo s tri strane). — isporedi
rogatica. — Akcenat je sabifežen po Belinu rječ-
niku. — Od XVIII vijeka^ a između rječnika u
Belinu (kr£žnioa ,beretta da prete' ,pileus sacer-
dotalis' 188b) gc^je se noj prije nahodi, u Bjelo-
stjenčevu: v. quadrat (ove riječi nema napose);
u Stuličevu (,pileus quadratu8 quo ut plurimum
sacerdotes apud nos utuntur'). Po pridanju kri-
žnice, prstena, k}uči i sem}e. A. d. Gosta 1, 246.

2. KBtŽNIGA, /. dva drveta što stoje u nakrst.
u osobitijem snaČeiMma, vidi: križnica, stol na-
prav}en na križnice. ovakovi stolovi obično se
nalaze po birtijama, naprave se dva u formi po-
va}enog krsta, šapnu se po sredini već odix\jere-
nijem dugačkijem komadom drveta, osgo na te
knže metne se jedna dvije daske, eto gotova
stola na križnice. J. Bogdanović. Križnice,
unakrst stojeće noge, na kojima stoji stolna
ploča, u Lici. D. Trsteiiak. — Volujska kola u
Lici obično imadu točkove od Četiri gobe^e.
svaka gobe)a provrti se na dva mjesta, a gdje će
se dvije a dvi^je sa strana sastati, i tu se pro-
vrte za klinčiće koji se sovu ,moždaci'. kad je
trupina gotova, zapilaju se u im dvije široke i
čvrste šipke, koje se sovu ,križnioe', a kad su
one utvrđene, onda se s obje strane provrte štap-
dakom do trupine, pa kroz te jame udare sa
svake strane po jedan ,štap'. sad nabiju na za-
Šijene krajeve knžnioa i štapova one četiri go-
be}e, a tom prilikom smožde se i gobe}e. sad još
zaglave gobe)e, pa je kolo ili točak gotov, u
Dobroselu. M. Medić.

8. KBIŽNIOA, /. vidi križopuće. — U Volti-
gijinu rječniku: ,crociera* ,kreuzweg'.

KBIŽNIČUA, /. osobina (red) u križnika. —
U Bjelostjenčevu rječniku: .orucigeratus'. — U
osobitom slučaju kao ime Mcoj buni ili ratu.
1514. Puntarija kmetska na ugrskoj zemli suprot
svojoj gospodi ... Ta oštrija ali puntarija ime-
nuvana jeet križničija. P. Vitezović, kron. 134.

KBIŽnIĆKI, adj. koji pripada križnieima. —
XVII i iviii vijeka. Bod otok koga vilezi križ-
ničkoga reda šest meeecev viteški braniše. P.
Vitezović, kron. 187. Postai&a od vojske križ-
niške Gkrižniske' što stoji mj. križniške, po tome
što se 6 promijenilo ispred k na š ; ali može biti
da je samo itampars£a pogreška i da treba či-
tati križničke) za oslobodjenje mista 8yeiA(h). A.
d. Gosta, sak. 1, 96.

Digitized by

Google

KBIŽNIK

sas

8. EBK

KBIŽnSk, m. iovfek kome je eabifeien krti
na ađijeht. u aeohit^em mačevima, -^ Od xvii
vijeka^ a usmeđu rjeinika u Bjelos^enčevu (,oru-
oiger, oruoiferOf u JambreŠiSsvu ^craciger'), u
8HU%6evu (v. križonoša ig HabdelićevaJ.

a. član kojega viteškoga reda, Bodegar sultan
zavje vsa Galileju i Jernsalem. križnikov reda
totskoga vitezov . . . naj pri v6ini svezati. P.
Vitezović, kron. 94. Po)aki obladade Pruse i
totske križuike u Prusiji. 115. Moskoviteki car
totske križnike neprijatelski napastuje po Livo-
niji državi i&ihovoj. 128.

b. vidi 2. križar. Bilo je određeno svitom
Petra pustiiiaka poslanje protiva Saracenom za
osloboditi Palestinu, i onima koji otidoše dopu-
stili jesu mnoga proštenja, a na misto barjaka
križ nosili sa i za to knžnici nazvani jesu. ▲.
d. Gosta 2y 26.

KBIŽl^AČA, /. viSe vrsti ^asteroidea' (mor-
ekijeh smjezda). na Braću. A. Ostojić.

EBIŽI^AK, m. vidi križnik. — U jednoga
pisca zvi vijeka, Vodeć sa soboju ne malo čislo
križi^akov. 6. Eožičić 57b.

EBIŽOi križdla, m. vidi kriška. — o stoji mj,
ao. — U naše vrijeme u Lici, Izrezane na dvoje
na troje pa i na ćetvero osuSene kruške ili ja-
buke zovu »križolima'. ^Sad kad se posti, svari
de on^je kruSkovije križola'. J. Bogdanović.

KBIŽOBOJ, m. križarski boj. - Samo u Stu-
lićevu fječniku: ,orociata' ,erat pp. actus quo
GhTiat(icolae) erucis signum vestibus adneote-
bant, sic Turcis, haereticis, vel etiam aliis Chri-
sticolis quos rom(anus) pontifex vel episcopi
aliis anaUiemate percutiebant, debellandis profi-
ciscebantar'.

EBIŽOBOJNIK, m. vidi 2. križar. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,miles oruce insignitus'.

KEIŽOBOJNOST, /.

KRIŽ0B0J8TV0, n
V. kriioboj. — oboje nepouzdano.

EBIŽOGLED, a^. samo u Bjelostjenčevu rječ-
niku: V. krivogled, • u Stuličevu: v. krivogled
iz Bjelos^enčeva.

KBIŽOLIT, m, vidi krisolit. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: križolit, nazlatni kamenek ,ohri-
solitus'.

KBIŽOLOG, m. vidi Erisolog. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Sveti Petar Erižolog. J. Fili-
pović 8, 287b.

KBIŽONOSAC, križ6nosca, m. vidi križonošac.

KBIŽ6nOSAN, križdnosna, a^'. koji nosi krii.

— Na jednom n^estu xviii t^'dka. Križonosni
vojnici boj biju. A. Kalić 480. — isporedi 2.
knžar.

EBIŽ6N0§A, m, čovjek koji nosi krii. —
isporedi krstonoša. — Od xviii vijeka^ a između
rječnika u Stuličevu (jqni crncem fert'). Same
križonoŠe u svome prooesijonu Isus ho&e imati.
Đ. Bapi6 177. Tko li je naš križonoša ? . . .
Križ nosi naš odkupite}, sam Isukrst. 817.

KRIŽ6nOŠA0, križ6noSoa, m. vidi križonoša.

— Bilo bi bofe križonošac. — Na jednom n^estu
XVIII vijeka, 1 ako mi križ ne nosimo, krizo -
nošca družimo sveta. A. Vitajić, ostan. 207.

KKIŽ6pUĆE, n. quadrivium, njjesto gdje ee
križaju dva puta, — isporedi križepuće. — U
Bjelostjenčevu rječniku: križeputje, križoputje,
razkri^'e, razkrstioa ,quadrivium, oompitum, via
quadripartita^ u Stuličevu: v. križeputje iz Bjelo-
s^enčeva; u Vukovu: vide raskršće s dodatkom
da se govori u Hrvatski^,

u

u Stuličevu fječniku:

KBtŽOSTOM i KEtŽOSTOHO, m. vidi Eri-
zostom. — U pisaca xviii vijeka. Molitva sve-
toga Ivana Križostoma. B. Pavlović 52. 8. Ivan
Erižostomo. Blago turi. 2, 81.

KBIŽOŠTOM, m. vidi Erizostom. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. S. Ivan EriioStom. J. Ba-
novac, pred. 37. pripov. 172.

EBIŽOVAG, Erižovca, m. ime selu u Među-
murju. (kajkavski) Erižovec. Schem. zagr. 1875.
144.

EBIŽOVAJ, m, suvrst vinove loze bijela
grožđa (na Cresu). B. Šulek, im. 174.

EKIŽOVEA, /. ime ovci, F. Eurelac, dom.
živ. 32.

EBIŽOV^AN, ffi. ime trttna selima u Hrvatskoj
u iupaniji varaždinskoj, Bazd^e}. 97. 103. Eri-
iov)an-brijeg. 103.

EBIŽULA, /. vidi zvečao. £rižu)a, Brisa me-
dia L. (u Istri). B. dulek, im. 174.

KRižUUj križara, m. vidi križopu6e. — D
naše vrijeme u Istri. Križ^ ,quadrivium'. D. Ne-
manić, čak. kroat stud. 43.

ERJE-, vidi kre-.

ERJEČEVA, /. n^esno ime. — Prije našega
vremena. Erdčeva. S. Novaković, pom. 186.

EBJEEŠA, m. ime muško, — Na jednom
n^estu XIV vijeka, Župaiub ErdkSa (ne zna se
treba li čitati d kao je ili ije). Mon. serb. 102.
(1332), i otaU u Daničičevu fječniku (ErdkOa).

EBji:PITE^ m. čovjek koji krijepi. ~ Od
XVI vijeka. Eada pak kripite} priđe, koga ja
poš|u od otoa, duha od istine. Postila. Zl^. Pn-
vite ga k srcu, kripite} vas proei. M. Euha-
čević 26.

EBJEP^EVATI SE, kijep}ajem se, imp, krije-
piti se. — Na jednom n^estu xvii f)ijeka, Diti^
rastijaše i krip}evaše se pun mudrosti. L Ban-
dulavić 16b. 1qc. 2, 40.

EBJEŠIŠTE, n. ft^esto gdje su kriježe posa-
đene. — U Belinu rječniku: ,cera8eto, laogo pian-
tato di cerase' ,cera8etum' 185b, % u SMitevu:
,locus cerasis consitus'.

EBJEŠIŠTVO, n. u Stuličevu fječniku us
krješište. — sasma ftepouzdafio.

EBJEŠTAČEA, /. sprava kojom se čini buka
kao kriještaiie. — U Stuličevu fječniku: ^naohera,
crotalo, sonaglio' ,t7mpanum, orotalum, crepita-
oulum'. — nije dosta pouzdano.

1. EBE, m. grlo. — U crkverutrn jeziku u ru-
kopisu XIV vijeka (vidi F, MikloSič, lex. palae-
oslov.' kod krhki,), i u Stuličevu rječniku : ^strozza'
Jugulum, guttur' (Stulli ne javja gdje je našao
ovu riječ), — Riječ je praslavenska, isporedi češ.
krk, pof. kark, vidi i krkača.

2. E&E, Efka, m. ostrvo u Kvarneru i na
ikemu grad^ tcU. Veglia. — Postaje od laL Ga-
ricum što je bilo u staro doba ime gradu (ostrvu
je ime bilo Curicta). poznije se grad zvao Vig^lia,
pak i grad i ostrvo Vegla i Veclo, odakle je ta-
lijansko ime, — Od xiv vijeka^ a između rječ-
nika u Mikalinu (Erk, otok »Veglia^ t u Belin%
(fVeglia, isola nella Đalmazia' ^Vegia' 755b).
Otočkih dobrih muzi z Erka i za svega otoka.
Stat. krč. ark. 2, 281. (1888). Dano v Eroi
Mon. croat. 101. (1466). 106. (1470). Poslali
V Erk. 224. (1527). Erk. Schem. veglen. 1876.
13.

3. EBE, t». ikekakva bvka, ~ Jamaino ono-
fnatopeja^ isporedi krkac^ — U naše vrijen^ «

Digitized by

Google

8. KBK

598

KUK AH

Istri. K^k, etwa ^sonus'. D. Nemanid, čak. kroat.
stađ. a

4. K&E, tur, q7rq, četrdeset ~ U naše vrijeme
u Bosni. Zapane svakoga po krk vižlina (00
grofia). Nar. prip. bos. 1, 117. dodaču da vižlin
vrijedi 60 para^ a groS 40. — U ova dva pri-
mjera krk-gasija i krk-serdar moie biti da znaU:
hoji je gasija ili serdar (i jedno i drugo: voj-
nički sapovjednik) nad četrdesetorieom. Beg 6in|:-
aga is doi^e krajine krk-gazija od dva paftaluka.
Nar^ prip. vuk. 4, 448. Krk-serdara s Gacka
Smail-agi. Ogled. sr. 418.

5. KUK, ađj.? (ne mijeika se po padežima)^
crven (?). Pak mu daje krk-6oje čakšire. Nar.
pjes. u Bos. prijat. 2, 109. M. Pavlinović. —
isporedi krkli.

1. kAkA, f. u Vukovu rječniku : (n vojvodstva),
6orba od slatka vina (dok još nije prevrelo) ,art
mostsuppe* Jns e musto^ — Mattenauer ispore-
đuje fitfm. (u jušnom dijalektu) krick, jun^r
mit kr&utem gekoohter wein.

2. KBKA., /. u Vukovu rječniku : (u vojvodstvu)
bolest na poodraslim gudftićima od koje krče i
lipsuju ,eine krankheit der jungen g&nse' ^morbus
quidam ansemm^

8. KJSLkA, /. vidi 1. bagra. M. Pavlinović. A.
Ostojić.

4. KI^KA, /. u Dalmac\jiy ime rijeci i mana-
stiru na lioj, — Od xvi vijeka^ a ismedu rječ-
nika u Vukovu (1. voda u Dalmaciji koja niže
Skradina utječe u more. — 2. namastir kod te
vode). Od Krke rike i kud prohaja. P. Zoranid
701>. Od gore Dinare 'spod ke Krka toči. Đ.
Baraković, viL 90. U ždrilo gdi Krka van 'svire.
839. Krku vit^et riku. P. Kanavelić, iv. 497.
Po}a sjedbe, Krka mlina (daje), J. Kavaiiin 828^.
Kros tu maglu turska vojska prođe priko Krke
priko vode ladne. And. Kačić, razg. 253^. — Ma-
nastir u Krki u §ko)u. Norini 48. Krbka, mo-
Ji(astir), S. Novaković, pom. 186. Krka (ma-
nastir). Bepert. dalm. 1872. 26.

KJEbKAGi interj. glas (onomatopeja) kojijem se
kaše da iiešto pada s bukom. — U Vukovu rjeČ-
niku: ,wort einen rauschenden fali zu bezeichnen^

KEKAČ, m. ime selu u Hrvatskoj u iupaniji
bjelovarsko-križevačkoj. Bazdije). 118.

1. KitKAČA, /. leđa, hrbat. — Jamačno po-
staje od 1. krk. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Još te svrbi krkača. J. Bajić, boj. 5. Busi mir-
nikom krkaču ne deru. 86. — Vidi da^ kod
krkače i nakrkače.

0 2. KUKACA, /. krkače su dva obruča shvat-
žaka. kad se zakvače, i kad su nabijeni, onda je
šeper od jednoga na jednoj strani, a od drugoga
na drugoj, u Dobroselu. M. Medić. Krkačom
zovu dva sastav)ena obruča bilo na kaci ili vu-
Čiji, pa i na samoj kraleči. ,Dobro sam kacu
nabio, vrga sam tri krkače i dva samca^ J.
Bogdanović.

8. Kl^KAČA, /. u množini krkače, kad se
uvedu dvije žice između istih zubaca, kroz koje
su već druge dvije uvedene, u Dobroselu. M.
Medić.

KBKAČE (krkače), adv. vidi nakrkače. — Iz-
među rječnika u Belinu (nositi krkače ,prendere
e portare uno sul collo' ,succollo' 581^) i u Stu-
lićevu (,humeria'). Pogode se da jedan drugoga
krkače nosi. Nar. prip. vrč. 139. Pa ona i^emu
uzjaše na leđa krkaČe. V. Vrčević, igre. 57.

KBKAČIOE (ki-kačice), adv. u Stulićevu rječ-
niku uz krkače.

KitKAČITI, ki-kačim, impf. tovariti nakrkače,
— U naše vrijeme. A ti krkači me na tvoja leđa.
Magazin. 1866. 82.

Kl^KAOKE (krkačke), adv. vidi krkače. — U
Vukovu rječniku ima krkačka, /. vide krkača
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori-j radi
oblika i snačeAa vidi nakrkače. — U jednom
primjeru našega vremena ima adv. krkočke, ali
moše biti da treba čitati krkačke. Slijepac i
hromao krali su smokve krkočke, jedan oČima,
a drugi nogama. S. J(Jubišc^ prip. 224.

KBKALA, /. balega. U naše vrijeme oko
Stona: ,Kapio sam krkalu po putu'. M. Milas.
Krkala, konska baloga. Slovinac. 1884. 31.

SLBKALINA, /. augm. krkala. Krkalina, vu-
štija konska i svakoga to var noga živinČeta. M.
Pavlinović. Kfkalina, augm. krkala. U naše
vrijeme u Stonu : ,Otidi pa pokupi ono krkaline^
M. Milas.

KBKALITI, krkalim, impf. gnusiti (o konu),
vidi krkala. — U naše vrijeme. Naj gore je u
svoje jasle krkaliti. Nar. bi. mehm. beg kap.
134.

KBKA^INA, /. vidi krkalina. F. Kurelac,
dom. živ. 9.

KBKANAC. Krkanca, m. ime selu u Hrvatskoj
u iupaniji varašdinskoj. (kajkavski) Krkanec.
Bazdije). 108.

KRKAO, krkla, ađj. tijesan (?). — Na dva
mjesta xviii i xix vijeka. Ne patiš li dosta puta,
o ohola ženo, od tvojih isti krkli pantofola iliti
cipe)a? Đ. Bapić 174. Ne meci se, pašo, preo
Suma, o Sto ti je krklom gorom zaci. Osvetn.
4, 42.

KBKAB, KIrkra, m. staro ime ostrva i grada
Korčule (vidi Korčula). — Od grč. (4 /ušlaiva)
KćoKvga ili od lat. Oorcjra (nigra), ali u ovom
zaaiiem slučaju preko dalmatskoga jezika (vidi
kelomna, kimak). — Več x vijeka Porfirogenet
piše T& KoiigxovQa, Doc. hist. rač. 406, t j) Kovq-
xQa ijToi rb K(xiQ. 410. — Dolazi dakle od pr-
vijeh vremena pa do xvi vijeka^ i opet u jednom
primjeru xviii gdje vafa da je arhaizam. — Iz-
među rječnika u DaniČičevu gdje stoji: Krbkrb,
poluostrvo u Dalmaciji koje sada zovu Pe)eSac
,Sabbioncello' (uprav ,Stoi^ski EaV yPunta di
Stagno*): crkvi je bogorodičinoj na M)etu dao
kraf Stefan Prvovjenčani ,u cotocS u Krbkrd' iz-
među ostaloga Janinu i Popovu Luku koje su i
sada sela na Pe)ešcu (Batu). M(on. serb). 10.
(1222—1228). ,wdb Krbkra*. (Spom. sr). 1, 66. 69.
(1405). podb Krbkromb. 96. (1408). biće pogrješka
,Kakrb^ 116. (1413). kA. 1, 498. U dodatku (3,
597) piše Daničič kod Krbkrb : dodaj : u dva po-
š}ed]^a primjera za cijelo Korčula ,Gorcyra nigra',
ital. ,Gurzola'; a prvi primjer držim za svjedo-
čanstvo da se i Peješac tako zvao. Ali ni prvi
prin\jer ne svjedoči kako je mislio Daničič; evo
potpunena prvoga primjera : , . . sije daruju :
cutokb (Mfet) vbsb i Babyno Poje (na Mfetu), u
drugomb oitocd u Krbkrd (= Korčuli) crbkbvb
svetoga Vida, (i k tome u Batu) Jaiiinu i sb Po-
povomb Ljukomb i svetago Stefana i svetoga
Georgija; a nema se nikakva razloga pomisliti
da mjesta što se pomiiku poslije ^crkve sv. Vida*
pripadaju istom fOtoku' kojemu i ona pripada, a
osim toga, zašto bi se Bat zvao ,otokom* ? Krkar
se grad vami diči jak nevista imavši drag kami.
N. Naješković 1, 335. U Krkru. M. Držić 185.
Put od Krkra m&la grada, u kom Marko Base-
}ević . . . ttg pribiva. A. Sasin 196^. Da se

Digitized by

vJuogle

KBEAB

694

1. KEKNUTI

skokom Krkar prida pak BneSanom. J. Kavu&in
141b.

K&KABKA, /. žensko iejade 8 Krkra ili is
Krkra. — xvi vi^ka. Mande Krkarka. M. Đrži6
257.

KŽKABSKi, a4j, koji pripada Krkru. — It-
među rječnika u Đani6i6evu (krbkrukjj). Plavi
apldtscd svratiSe se na krbkrbskjj oitokb. Spom.
sr. 1, 58. (1405). Gospodina Ivana Viđali vla-
stelina krkarskoma. N. Na}eSkovi6 1, 885. Versi
gospodina Antana Boženea doktara i vlastelina
krkarskoga. u N. Na)efiković 1, 848. Gospodina
don Zambatiste Bosanića kanonika i vlastelina
(? vlestiana) krkarskoga. M. Gtkzarović 121 b. Šavao
krkarski ne amije Sit a hoće krojit. (Đ). Poslov.
dani6.

KRKAŠ, m. vidi tul. — Samo u Vrančičevu
rječniku (,pharetra*), i u jednom primjeru xvii
ff^eka gdje nije dosta jasno znače^, ali je sva-
kako bojna sprava. Bnnbarde ga bija, bonbe i
krkaSi. Badojević 17. — Od pers. tarkafi (sad
terkefi) preko romanskijeh jezika (ne preko tur-
skoga), isporedi tal. oarcasso, franc. carqaoiS|
špan. carcaj, port oaroaz. — vidi i trkač.

KBKATI, krkam, impf. , Kagaš}ivo a počesto
kaS}ati. Podanavka. 1848. 58. — isporedi 2. kr-
hati.

KBKAVAG, krk&vca, m. n bari mjesto od ne-
koliko kvadratnih metara, koje je vavije mokro
i meko ; stanefi li nogom na takovo mjesto, odmah
ozdo voda pili i krćL a naj većoj snši kosac mora
ovako vi krkavac bos kositi, i trava na Aem nije
pitoma nimalo. — U naše vrijeme u Lici: ,NeS
sad pro ovog krkavca obuven proći, van da se
iKu*el^ J. Đogdanović. — U Srbiji, Krkavao,
n^esno ime u okrugu kragujevačkom. I^iva a
Krkavcu. 8r. nov. 1870. 288.

KBKAVINA, /. 'Aeka bifka. Krkavina, Bham-
nus fhingula L. (Visiani), v. Erhiikovna. B.
Šalek, im. 174.

K&KE (k^ke), adv. vidi krkače i nakrke. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu
(uz krkače). K^ke, v. krkače. M. Pavlinović.

KBKEĆ, m. muški nadimak. — U naše vrijeme
u Lici. Simo Obradović Maglov Erkeč. V. Bo-
giSić, sbom. 15.

KBEEfilN, m. prezime. — U naše vrijeme u
Crnoj Gori, Od Nika Krke|ina sa Sreti^e. u Pjev.
cm. 280b.

KBKIČA, adv. vidi krkače. — U naše vrijeme
u Istri. Krkiča (nosit) ,in dorso (gestare)^ Đ.
Nemanić, čak. kroat stnd. iiftsg. 61.

SLBKIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne-
ževaČkom (moie biti da treba čitati Krkiš, vidi),
Zem)a u Krkina. Sr. nov. 1875. 847.

KKKINA ČUKA, /. ime visu u Srbiji u okrugu
topličkom. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 848.

K&KH^A, /. žensko čejade s Krka. F. Mi-
klofiić, vergl. gramm. 1', 400.

KBKIŠ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne-
ŽevaČkom. — isporedi Krkin. I^iva u KrkiSu.
Sr. nov. 1875. 347. 583. 799.

KBKITI, k^kim, impf, kad se odraslo d^ete
rasplače onda ga tjefie na svake rake; pa ma
govore: ,Hajde krkiti malo!' u Dobroselu. M.
Medić.

KBKLAmA,/. u Vukovu rječniku: (u Srijema)
ona vuna koju ćurčije sa fiivenijeh kožuha sa-
strigu [vide ostrižioe]. — Od tur, qyrqmak, striči^
Q7i'qylmak, pa^. — isporedi krkleisati.

KRKLAB, m. mjesno ime u Srbiji u okrugu
vraMcom, Jevrem-banar, i£vor ispod brda Pla-
če viče. isvire ispod kamena koji se zove ,Krklar
(40 mučenika)'. M. Đ. MUićević, kra|. srb. 295.

KBKLi:iSATI, krklMSem, pf. u Vukovu rječ-
niku : sastrići vunu u kožuha oko rokava i ona-
okolo ,stutKen' ,ab8cindo'. — Akc. se ne mijefka,
osim aor. 2 t 8 sing. kl^kleisA. — Poštede od tur.
qyrq7lmak (vidi kod krklama) nttstavkom is.

KBKLI, a<^'. crven? — Ne m^eiia se po pa-
dežima. — (}blik je turski, ali se ne zna postaike.
— isporedi 5. krk. — u narodnoj pjesmi na-
šega vremena. Treći derdan od ]^kli-mer^;ana.
M. Pavlinović.

KŽKLO, n. bora, nabor načinen i sašiven sve
naokolo pri dnu odijela, da bude kraće. — Ja-
mačno je dalmatska riječ (vidi kod kelomna
i kimak) od lat. circalus. — Od xvi vijeka u
Dubrovniku. Još nijesam nigda mnio ... da će
riganio tolika dragos steć, ki je bio sa ništa...
minutijeh godišta . . . ; a od inalo jar godiš za
diku za veću na obruč ga u okoliš u krkla
umeću, da im su sve strane, kad se ka obrati,
stupajem prostrane na vo)u stupati; i okrugle
Aih skute nad gležiiijeh noseći, sapiru sve skute
okolo hodećL M. Vetranić 1, 99. K^klo, velik
gib na ha)ini da bude kraća. U naše vrijeme u
Stonu: ,Pusti to krklo pa će ti biti du}a (ba-
bina)'. M. Milas. u Dubrovniku se ovako noćiiia
odijelo djeci što još brzo rastu. P. BudmanL

KBK^iANAG, krk^anoa, m. trpanac. Pop Ži-
voj in iz Srbije.

1. KBKl^ll!r£, n. djelo kojijem se krkfa (vidi

1. krkjati). -- U Vukovu rječniku.

2. KBK^Al^E, n. djelo kojijem se krkja (vidi

2. krk^ati). ,Da se moga krklaika Aezine djece
oprostiti, pa oma umrla!' J. Bogdanović.

1. KitKLATI, ki>k)&m, impf. vreti s Mcom
bukom; kaže se o loncu i o onome što u i^emu
vri. i u prenesenom smislu o sličnoj buci. —
Eiječ je onomatop^ska. — U naše vrijeme, a is-
među rječnika u Vukovu: n. p. lonao, kupus n
loncu ,brau8en (im siedenden topfe)' ,fremo'. [cf.
krktatil. Erk)ao kao bungur. Bos. vila. 18037.
822. (Moglo se) čuti da mu nešto krk}a u gru-
dima. L. K. Laiarević, on zna sve. 88. Dok
već u luli ne poče krk}atL 56. Krk)ati ,brausen'.
u naše vrijeme oko Stona: ,Stoprva je počelo
krk}aU'. M. Milas.

2. KilK^ATI, ki-kl&m, impf. nosati djjete. -
U naše vrijeme u Lici. ,Ništa i ne radim ne^
vavije krk)am ^eou'. ,Neće ona meni iiemf
djece više krk^ati, pa prosila!'. J. Bogdanović.

KBK^O, m. nadimak u Dobroselu, kada čo-
vjeka sve i&ešto krk)a u prsima. M. Medić.

KBKMETA, k^kmeta, n. pl. kovrčice, uvcjd,
vitice. — Od tur. qyrqmak, striči. — U Vukovu
fječniku: vide zulovi.

KBKNIvATI, vidi krkiiivati.

1. KBKNUTI, k^knem, pf. progovoriti, pa
odmah zapeti (zakrknuti) ili od strma Ui s dru-
goga razloga. — Akc. se ne mijei^ (aor, 2 t 3
sing. kf knu). — Mislim da je ista o$nooa što je
i kod 1. krk. — Od xvii vijeka, a igmeđu rjti-
nika u Belinu (,ne mogu krknuti slovo' ,noD
posso articolar parola' 106^), u Stuiičevu (,ob-
mutescentium instar verba profenTe*), u Vukovu
(n. p. ne smije od itega. krknuti ,er darf nicht
mucksen' ,muttio'). Da ne može nitko somiiit ni
krknuti, da si bio tašta slika. ćl-. PaJmotić 3,
218*b. Na i&e riječi pako tme, i kad ona šaptom

Digitized by

Google

1. KBKNTJTI

595

EBLETKA

krkne, svaka ajena vojske ome u bojazni strašnoj
crkne. J. Palmotić 466. Krknati, re6e se kad
tko ne sm^e od koga ni dahnnti. M. Pavlinović.

— U ova je dva primjera isto što i đahnati:
Pritiska me sve nesrećna mora, kako zaspim, ne
da mi krknati. P. Petrović, gor. vijen. 47. Sve
se nabi, da krknut ne može. 61.

2. K&KIfUTI, k^knem, |»/. ueeti koga nakr-
kace (nakrke). »Hajde, krkni me' kaže dijete. M.
Pavlinović.

3. K&KNUTI, k^knem, pf. krko puknuti, pre-
lomiti se isnenada. ,Krknula grana pod Mm.*.
M. Pavlinović. — isporedi krkac.

KBKI^ATI, kfkAujgm i kfkMv&m, impf.
krknuti. — U jednom primjeru xviii vijeka (radi
snaieika vidi i zakrknuti) t u Stuličevu rječniku
(na oba mjesta sa starijim -n- mj. A): krkni vati
,obmutescentium instar verba proferre^ Erbo ,k'
krknivajući a ,ch' bakom pridišući na grećku
ima se izustiti S. Bosa viii.

EBKOČITAO, krko6ica (?), m. iieka bifka. £r-
koititac, Marrubium vulgare L. (Lambl, Sladović).
B. Sulek, im. 174.

KBK6ĆAI^£, vidi krkota£e.

1. KBKOĆATI, krkoćem, impf. vidi grgoćati.

— V Mikalinu rječniku: krkoćati, plakati grlo
,gargarizzo\

2. EBK6ĆATI, vidi krkotati.

KBKOJE, m. ime muško, — xiv vijeka. Krb-
koje. Svetostef. bris. 86.

K&KOLINA, /. vidi krkalina. — U naše vri-
jeme u Lici. Konske izmetine zove narod ,krko-
linom^ J. Bogdanović.

KBKOK m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Niva u Krkoju. Sr. nov. 1875. 347.

KBKOPETLINA, /. vrsta bijeloga groiđa.
Krkopetiina, meblweiss (Kalnik). B. Sulek, im.
174.

K&KOB£Ae, n. 4/eZo kojijem se krkori. — U
Vukovu rječniku.

KEKOBITI, kfkorfm, impf. dem. krktati. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(dim. V. krktati). Sad naže tikvu, i stade krko-
riti. M. Đ. Milićević, omer. 196.

K&KOTA, m. u Vukovu rječniku: (u Crnoj
Oori) muSki nadimak.

KBK6TAl5rE, n. ć^jelo kojijem se krkoče. —
Stariji je oblik krkotanje. — Mj. -t- nalazi se i
6 (Vidi kod krkotati). — U Belinu rječniku: kr-
kotanje, krkoćanje ,graoidamento, inteso delle
rane' ,coazatio' 354«, i u Stuličevu : krkoćaiie ili
krkotaj&e ,strepere, garrire subst.'

KBK6tATI, krkoćem, impf. riječ onornato-
pejska. — Iz oblika sadaŠ1^ega vremena gdjegdje
se prenosi 6 u inf i prošla vremena: krk66ati.

a. vidi kreketati, sl, — U Belinu rječniku:
krkoćati, krkoćem ,gracidare, voće delle rane'
,ooaxo' 354l>, » u Stuličevu : krkoćati ili krkotati
(grijeSkom s praes. krkotam) ,strepere, garrire
(de raniš)'.

b. krk6tati, krkoćem, vidi krkjati. — U naše
vrijeme u Stonu. ,Po6elo je krkotati u loncu'.
M. Milas.

KRKOV, III. (?) ime bifkama. Krkov (krkavina,
krušina), slov. krhlićovje, krhlikovna, rus. Kpy-
niHHa, KapjiyuiHHa, 6eš. krušina, po|. krušjrna,
krucbinia, kruszewina, kruszczyna, 1. Ebamnus
frangula L. (Lambl, Alscbinger) ; 2. Paliurus
australis Grtn. (Visiani). B. Sulek, im. 174.

KRKOVAC, Krkovca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevačkom. Vinograd u Krkovcu.
Sr. nov. 1873. 958.

KRKOVIĆ, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
šibenskom, Bepert. dalm. 1872. 26.

1. KBKOVINA, /. vrst vinove loze bijela
grožđa (Dalmacija, Danilo). B. Šulek, im. 174.

2. KEKOVINA, /. vidi krkalina. — U Stuli-
čevu rječniku: ,stabbio di cavalli, muli etc.' ,fi-
mus, letamen'.

K&KRANIN, m. čovjek s Krkra. — Mnoiina :
K^kr&ni. — xvi vijeka. Gospodinu Nikoli Stjepka
Na}eškovića Jan Viđali Erkranin u 1564. u N.
Naješković 1, 351. Draško Grubišić Krkranin
GKrikranin'). M. Držić 184.

KRKTAl^E, n. djelo kojijem se krkče. — U
Vukovu rječniku.

kAkTATI, Mkćem, impf. vidi krkjati. — U
naše vrijeme^ a između rječnika u Vukovu (vido
krk)ati). Vatra gorijaše, a u loncima krktaše ve-
čera. M. P. Šapčanin 1, 54. Krktati, vreti, kad
je masa koja vri gusta. ,Krkće mu u grudima
k8 iz lonca'. V. Ilić iz Srbije.

1. KRKUŠA, /. Gobio fluviatilis Flem., vrsta
riječne ribe. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu: ,eine art flussfiscb [griindling]'
,pisciB genus [Gobio fluviatilis Flem.]'. Hoćeš da
bvatamo krkuŠe u reci? M. P. §apčanin 1, 49.
Krkuša, Gobio vulgaris Cuv. J. Pančić, ribe u
srb. 88. Krkuša, Gobio vulgaris. oko Zagreba.
D. Hire.

2. KRKUŠA, /. ime ovci. Bruvno. D. Hire.
KRKUŠICA, /. dem. 1. krkuša. — Između

rječnika u Vukovu. Kad je došla moru na obalu,
osvrte se na četiri strane, suze roni, potijo go-
vori: ,0j bregovi, moji deverovi! obalice, mile
jetrvice ! krkušice, moje zaovice !' Nar. pjes. vuk.
1, 534.

KRKUŠOVAC, Krkušovca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu kneževačkom. Niva u Krkušovcu.
Sr. nov. 1873. 315.

KRLA, m. ime muško. — isporedi Krile i Krle.
— Akc. se mijena u voc. Krio. — U narodnoj
pjesmi (iz Boke kotorske ili iz Crne Gore). A.V
ta kiiiga Krle kapetana, u ki\izi mu Krla ua-
kitio. Nar. pjes. vuk. 3, 233. Pobratime, Krla
kapetane! 3, 234. A za Krlom šezdeset ba-
rjaka. 3, 287. Nešto Krli oči utekoše. 3, 240.

KRLA VIČNA, /. suvrst drobne crjene jabuke
dozrijevajuće u rujnu (Vajavac). B. Šulek, im.
174.

KRLE, m. vidi Krla. — xvi vijeka. Krle Vr-
banić. Mon. croat. 238. (1535).

KilL^TKA, /. kafez, vidi i kod kobaća. —
Nejasna postaiha, isporedi novoslov. krletka; može
biti ista riječ što stslov. klStiika, češ. kletka, pof.
klatka (sve su deminutivi od- kldtb, vidi klijet,
i znače što i krletka), ali se ne zna k<iko se
umetlo r. isporedi i škr)etka. — Od xviii vijeka
po sjevernijem krajevima (možebiti iz slovenskoga),
a između rječnika u Bjelostjenčevu (,cavea*. v.
gajba) gdje se naj prije nahodi, u Jambrešičevu
(,cavea*), u Voltigijinu (,gabbia' ,kafig'), u Vu-
kovu (,der kafig' ,CHvea'. cf. [škrletka], kavez, ko-
baca s dodatkom da se govori u Hrvatskoj), u
Stuličevu rječniku ima karletna, v. kajpa, gdje
je jamačno pogreška i treba čitati krletka. —
Zaboravi vratca od kajpe iliti krletke zatvoriti.
A. Kanižlić, utoč. 395. Krletka puna ptica. Đ.
Daničić, jer. 5, 26. Metnuše ga u krletku, jezek.
19, 9.

Digitized by

Gbogle

KBLIĆ

596

KB^USt, b.

KBLIG, m. čepieg, btlka, Krlić (I. 8ab}ar),
Er}, Sonchus oleraceus L. (Vuk, Srijem). B.
Šulek, im. 174.

KULIHVIĆ, m. presime, — xvi vijeka. Anton
Krlihvić. Mon. croat. 280. (1527).

1. KRLIJŽŠI, m. pl. vidi kraUjoS. — U Vu-
kavu rječniku: krlij&ši (u Dubrovnika) vide bro-
jenioe, ali ja ove riječi u Dubravnwu nijesam
nigda čuo nego samo kralijeg. P. BuđmanL —
isporedi 2. krlijefii.

2. K&LUEŠI, m. pl u Vukovu rječniku: (u
Boci) jschliisselbeine* Jugalum^ — Uprav je isto
što i kraliješ ^isporedi 1. krlijefii), ali je čudno-
vato snače^ (isporedi kraliješ, c).

KBLOVIĆ, m. preMime. — U naše vrijeme.
Vasilije Krlović. Bat. 98. Bistivoje Krlović.
352.

KBLOVO, n. ime tijestu u Drobnacima, ^ U
narodnoj pjesmi našega vremena. Ti pritisni sela
svakolika od Krlova do Mletička ravna. Nar.
pjes. vuk. 4, 468. Pa on ode u DrobAake ravne,
i pritisnu sela svakolika od £rlova do Mletička
ravna. 4. 470.

KBLOVO P0^4E, n. ime poju u Slavoniji.
Begul. save. 17. 71.

1. Kk\it m. vidi čepfceg. — U Vukovu rječ-
niku: (u Srijemu) ,die saudistel ,Sonchua olera-
ceus L.\ Trava kr). P. Bolić, vinod. 1, 223. Krl
,die gansedistel^ ,sonchu8 oleraceus'. G-. Laiić
149. vidi i krlić. — U trečemu je isdailku Vu-
kova rječnika dodato : [Bioinus communis L.1,
dakle bi značilo drujgu bifku (vidi podlan), ali
mislim da se tu pomiješalo Bicinus s Ixodes ri-
cinus L. (vidi krpe}), vidi i 3. kr}a.

2. KRJfif m. hrek u suhog stabla. Đubašnica
na Krku. I. Mil6eti6.

1. KkhA^ f. vidi krpej. — OotUeo je u Vu-
kovu rječniku, ali drugi pisac piŠe malo druk-
čije snačei^e. Kr}a goveda (Tabanus bovinus L.).
Kr}a ov&ija (Melophagus ovinus L.). K. Crno-
gorac, zool. 155.

2. KB^A, /. Heikc vrste ptica.

a. guska kr|a ,Anser silvestris'. G. Kolom-
batović. progr. spal. 1880. 48.

b. Stumus vulgaris. Tordinci kod Vukovara.
D. Hire.

3. KRJftA, f. podlan, neka bifka. Krla, Bioinus
communis L. J. Pančić, bot. 225. — Nije pouz-
danOf isporedi 1. kr}a i vidi 1. kr} na krc^u.

4. K&^iA, /. hreb, hrek, vidi 2. krj. — ispo-
redi kr)ad. — U Vukovu rječniku: ,ein block
bolz' ,caudez^ cf. kr)ad.

5. KBfiA, /. ša}iv naziv za žensko krjastije
zuba. — U naše vrijeme u Lici. ,Cuti, krjo, vi-
diš, da ti je već đavo poč'o krnuti zube^ J.
Bogdanović.

6. KB](iA, /. n^esno ime. — U narodnoj pjesmi
našega vremena, a između rječnika u Vtiovu:
Evo sam ti četu podigao do bijele Ejr}e vino-
grada. Nar. pjes. vuk. 3, 279. Ode pravo Hr-
Setina Mujo ka bijeloj Er}i vinogradu. 8, 280.

KB^AČA, /. vidi Skrijača. — U naše vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Ter neveme oči pod kr-
)a6u shrani. Jačke. 88.

KB^AČIGA, /. dem. krjača. Teško 6u ja po-
zabiti ovu moju kr}ačicu. Jačke. 11. Pezja s kr-
)ačice. 133.

KKJJiAD, m. vidi 4. krja. — U Vukovu rječ-
niku: ,ein block holz' ,caudex^

EB^IđAE, kratka, m. dem. kr}ad. — V Vu-
kovu rječniku.

KB^IđIĆ, m. dem. krlad. — U Vukovu rječ-
niku.

EB^AJA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
poiareva€kom. Livada na Krlaji. Sr. nov. 1875.
514.

Kk\AK, krldka, «fi. vidi škr}ak. — U naše
vrijeme u Istri Er}&k ,pilleus'. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 43.

1. Kit^AN, m. naziv za čovjeka krfastijeh zuba.
— U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. M
Medić.

2. KBLAN, m. ime volu. Bosna. Bnivno. D.
Hire.

KB^^ANI, m. pl. zaselak u Srbiji u okrugu
užičkom. K. Jovanović 154.

KB^ABEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Milosav Kr}arevi6. Bat. 181.

E&^AST, a4j. vidi kr}av. ,Ćuti, đavole krlasti,
vidiš da e đavo od tebe već u£0 ujam'. J. Bog-
danović.

KB^jATI, kr}am, impf. bolovati. ^ U jednoga
pisca našega vremena. Ko ne umre ti^ na dugo
kr|a dok se okrgepi. S. ](jubiša, prič. 51.

Ei&^AV, a4j. vidi krezub. — isporedi krd,
kn^av. — U riaše vrijeme u Lici. ,Odlazi, vraže
kr}avi, šta tu blebećeš?' J. Bogdanović.

KB^, n. coll od 2. kr) Hi 4. kr}a. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Donese ga (mr-
tvaca) u klade jelove, zatrpa ga šušjem i ž}e-
miš}em, na vrg Aega krle i kamene. Pjev. cm.
285b.

KB^EP, m. vidi 1. kr)a i krpe). Kr)ep (Ta-
banus bovinus L.). Sitni kr)ep (Melophagnu
ovinus L.). K. Crnogorac, zool. 155.

KB^ŠA, m. i f. vidi kr)an. J. Bogdanovid.

EB^IK, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu rud-
ničkom. Zem)u u Er)iku. Sr. nov. 1875. 347.

KB]^0, m. nadimak krjastu čovjeka, u Dobro-
selu. isporedi kr)an. M. Medić. J. Bogdanović.

EB^iČZUB, m. naziv za čoeka kr)a8ta zuba.
J. Bogdanović.

KB^6ZUBA, /. iensko čefade krlasta zuba.
J. Bogdanović.

KBLUG, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu ja-
godinsicom. Niva u Kr)ugu. Sr. nov. 1875. 193.

KB^UŠNICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
šiibačkom. Zemia u KrlušnicL Sr. nov. 1875.
1131.

K&\iI^dT, /. juska od ribe (i od druge Hvo-
tii^e kad je nalii na ribnu). — isporedi kra}nšt
i kre)ušt. ~ Moie biti da je sloiena riječ: drugi
bi dio bio od osnove ]uak (od )a8ka), a prvi vc^a
da je od skor (vidi kora), isporedi sU^ov. skoro-
lušta (F. Miklošić, vergl. gramm. 1*, 288) gije
bi pravi oblik bio po MHUošiču skralašta Ui
starorus. skorolušča (F. Miklošić, iiber den urspr.
der worte von der form. trBt), kora: prema stsho.
čre)uštbiia moie biH prvi dio i od osnove sker)
(vidi kre)a). — Nalazi se istom u naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,die sohuppe'
,squama*).

a. u ribe. Bibe su pokrivene po naj viie
kr)uštima. K. Crnogorac, sool. 116.

b. u druge iivotiiie, n. p. u krokodila (Da-
ničič ovako prevodi jevrejsko ime leviatan). Kr-
)ušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. Đ. Da-

Digitized by

Google

KR^iUST, b.

697

2. EBMA

iu6ićy jov. 41y 6. u smaja. Da se ribe u rijekama
trojim nahvataja na kr|aiti tvoje, jesek. 29, 4.
e. eoU, 0 ikeiemu ito je sliino pravijem kr-
fuHima. Odmah otpade od o6ijii i&egovijeh kao
krluSt. Vuk, djel. ap. 9, 18.

1. KBM, m. ti jednoga pisca xtiii vijeka ima :
Kipovi koje 8tav}abu na krm (prediii kraj broda)
korab}a svojih. Đ. £. Bogdanić 69. tumače^ je
sasma nepousđano, jer je očito krm isto ito 1.
krma.

2. KBM, Kfma, m. Chersonesns taurioa. jpo^tt-
otok na Crnom Moru koji pripada sad Uu8iji.

— isporedi Erim. ~ Od zviii vijeka, a ifmeđu
rjeifAka u Vtikovu (»stadt Erim' s primjerom ie
narodne jMcsme : Savi k^igu, posla Krmu bMelom
g^e je shvaćeno kao grad). Za Km^i, Knban i
Kavkas tuSi nentefino. J. Bi^id, boj. 9. Već a
Krmu u cara Tatara. Nar. pjes. vuk. 8, 84.
Gospa Jelisavka savlada Krmom (po narodnoj
pjesmi). Tok, nar. pjes. 8, 84. i u StUekovu
rjeiniKu: ,Krim'.

1. KT^MA, /. poppis, straiiHa strana od broda,
ovo je pravo Mnacske, kako se vidi po tome Sto
je ovako i u drugijem slavenskijem jezicima i po
prin^erima pod a; radi drugoga snačeAa vidi b.

— Rijei je praslavenska (k'urma), isporedi stslov.
kr&ma (u jednom primjeru krmUo), novoslov,
krma, rus, KopMa, (M. korma, riječ tuđa : iz ma-
garskoga po MikloHču, ruska po Jungmannu),

— Između rječnika u Vranči^vu (,puppis'), u
Mikafinu (karma, krma od broda ,pnppiB'; krma
od dn^'eva »puppis'), u Belinu Gpoppa della nave*
,pappiB' 572D), 11 Bjelosijenčevu (krma, zadAi kraj
ladje ,pappi8, posterior pars navis'), u Voltigijinu
(,poppa' ,da8 hintertheil des schiffes*), u Štuli-
ćevu {,pnppiB% u Vtikovu (vidi kod b). — Ake.
kao kod 2. krma.

a. sa značei^em sprijeda ktuanijem, ovako je
bez sum1^e u ovijem primjerima: Vrgoše četira
sidra is krme. Anton Dalm., nov. test. 217. aot.
ap. 27, 29. Svakoj (korabfi) krma zlatom siva.
6. Palmotić 2, 210. Spavaju kakono Jona pod
krmom od lađe. M. Badnić 288*. Gospodin spa-
vaše na krmi od lađe. 496*. S krme slamen
ogi&em lanu. I. Zanotti, en. 19. Bogato je ure-
Sena krma. B. Bettera, or. 12. Od pure do
krme. (Đ). Poslov. dani6. Na krmi joj mnokrat
stoje kipoklaAci slave. J. Kavai&in 878*. Drgevo
teftko 8 maljem jedrim ili hita stranom vjetre
rebreći se ih im krmu svu slobodnu dopuStava.
B. Zoseri 278. Kleopatra na krmi više pristo}a
plemenita uzvišena, podnebjem zlatniiem pokri-
vena tako sjaše, ko da je od voda jeana božica.
282. I pan s krme posjekoSe (sam pisac tu-
mači: pflu& s krme — arboro da puppa). I. A.
Nenadi6, šambek. 16. Vjetar usili ih krmu mu
obratitL S. Bosa 98b. Krman s krme dok od-
biju (slapi). V. DoSen 194^. Imadiše fUštu or-
manico, sva joj krma biše pozlaćena. And. Ka6ić,
razg. 284b. Al* to ide šambek ogifieviti, na krmi
mu alaj barjak vije. 822*. Tr6e naglo od krme
do prove. 322b. j na dumen dumen^ju Pavla
a na krmu ronca Galovana. Nar. pjes. stojad.
2, 95. A krmu bih tvoju srebron okovala, a
prova bih tvoju zlaton rakamala. Nar. pjes. istr.
2, 59. Krmu ima, majko, srebrom nakovanu, a
proviou ima zlatom armiianu. 2, 156. V krmi
jim se jedno (Ture) zatajilo. Hrv. nar. pjes. iz
Istre. Naša si. god. 10, br. 14, str. 54. On ispiše
na krmu od br^a iznutra svoju ženu a na provu
onu staricu. Nar. prip. vuk.' 249. Ovako vapi-
jaše proto Bozo s krme nekakva staroga brika
koji . . . iztezaše se na soho da bude pregledan

i poprav)en. M. Vodopić, tužn. jel. đubrovn.
1868. 178. Krma ,puppis' zadAi kraj la^. Vuk
tumači tu riječ ,das steuerruder' ,gubemaoulum*
što je svakako pogreška, barem za primorje. V.
Bogišić 11 Nar. pjes. bog. 870. Svaka lađa . . .
ima ,provu^ spredAu stranu i ,krmu^ zadiru. L.
Zore, rib. ark. 10, 824. — J ii ovijem je primje-
rima isto značeAe, premda se ne ističe onako kao
u predcMima: Na visokoj krmi stase. M. Ga-
zarović 88. Brodar ki ga tja vodijaše vrhu krme
ter sjedeći pobjeguću plav vladaše. 6. Palmotić
2, 66. Đumenćija vlada lađom sideći na krmi.
M. Badnić 829b. Stoji na krmi svoga broda. P.
Posilović, cvijet. 202. Koji stoji na krmu od
svoga drijeva. K. Ma^ović 102. Vide . . . ne-
poznanu plavčicu s dva sijeda starca na krmi.
I. Đordić, ben. 178. Bi njegda na krmi, a sad
ni na puri. (Z). Poslov. danič. (Ustrgoh) mlada
mornara na krmi sideći. Nar. pjes. istr. 2, 7. —
Cesto se kaše da vjetar puče u krmu, ili da je
u krmu, S naukijeri izvrsnijemi, s vjetrom u
krmu. Zbom. 69b. U krmu vjetra ćuh prsi. M.
Vetranić 1, 169. Broditi s vjetrom u krmu. J.
Mikaja, rješn. kod broditi. Jidriti s vjetrom u
krmu. kod jidriti. S vjetrom u krmu ,ool vento
in poppa' ,seoundo vento^ A. d. Bella, rjećn.
572b. Beko bi da su plovuća drijeva povrh voda
jedrim pimijem usred krme. B. Zuzeri 292. Je-
draše u krmu sa svijem jedrim. 178. Vjetar ti
u krmu ! (Z). Poslov. danić. i u prenesenom, me-
taforičkom smislu, kad je ko u čemu ili za Meo
vrijeme srećan. Uzoholila se je, er jo' je vjetar
u krmu. M. Đržić 276. Kad jedrimo vitrom u
krmu, tad ne mislimo o nebu. A. d. Bella, razgov.
117. Kad vitar nije u krmu, tad kažeš tebi i
drugim da }ubiS Bo^ 187.

b. u Vukovuje rječniku tumačeno ,das steuer-
ruder' ,gubemaculumS cf. korman, dumen (kr-
milo, timun) s primjerom iz narodne pjesme : Na
galiji stotina Turaka od stotina turskije gradova,
a na krmi Kićić-Useine. t u samome ovom pri-
mjeru vafa da je značene isto kao pod a, te je
jamačno Vuk zlo tumačio ovu riječ misleći da
je isto što korman. trna doista xviii vijeka u je-
dnoga pisca Slavonca primjer u kojemu je zna-
čei^e kao u Vuka: Što je ruka znala ne zna, jer
je otela krmu sila. A. Kanižlić, rož. 78, ali je
to samo jedan primjer; drugi su ili Vukovi ili
pisaca ndadijeh od Vuka koji su moiehiti Mga
u tome slijedili: Odriješivši uža na krmama.
Vuk, djel. ap. 27, 40. Kfma, (1. zadi&a strana
broda. 2.) krmilo. M. Pavlinović. K]^ma ,guber-
naculum'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. ifbg. 19.
2. K!&MA, /. isprva hrana uopće, poslije samo
za stoku (pi&). — Akc. se mijeiia u voc. : krmo,
krme. — u ovom je obliku stara riječ, isporedi
stslov, krLma, bug. kn»m'i> (t. j. krbma), mate-
rino mlijeko, novoslov, krma, rus. Kopna; prasla-
venski je oblik k'brm'L i ki^rmb ili ki>rmja, ispo-
redi stslov. krLm'L, kr&m)a, rus. KopM'b, kopmjih,
češ. krm, m. t /., krmS, poj, karm, /., karmia, pa
i let. karms, gojan, ugojen, znaČeike je u novo-
slovenskom kao u našem jeziku; rus. Kopifb može
značiti hranu uopće, ali češće znači piću što je
znaČeiie i kod Kopua, kopmah, u češkom i u poj-
skom oba su znaČeiia. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu (,esca, pabulum, et dicitur omne ge-
nus alimenti animalium, utpote foenum, avena,
stramen, gramen etcO, u JambreHćevu (,esca'),
u Volti^inu (,pascolo, foraggio' ,weide, winter-
ftitterO, u Vukovu: hrana za marvu: sijeno, slama
itd. ,das (winter-) ftitter' jjMibulum^ cf. pića s do-
datkom da se govori u Hrvatskoj; u Daničićevu
(krbma ,viotus^.

Digitized by

Google

2. KBMA, a.

598

KRMAK, b.

a. hrana uopće (u svijem primjerima luđaka).
— Do XVI vijeka. Otb krbmi vaSe izbivaj ušte.
Sava, tip. stuđ. glasn. 40, 176. Krbma bd ihb
jako kto po sild, (uvi hldba malo i rdtko priie-
mahu. Domentijant> 24. Na krbmu i oa (Jđdja-
nije služeštimb svetomu hramu. Mon. serb. 11.
(1222 — 1228). Dubrovbčanomb da damo kerbmu.
31. (1247). Da budutb šija na krbmu. 541. (1496).
Svaki ča krme imiše jubveno položivši. P. Zo-
ran ić 10^.

b. hrana za stoku, pića. — Od xvi vijeka.
A da se ne može niti krme za koiie dobiti. Sta-
rine. 19, 11. (1560). Od sad sviAe na krmu se
daju. J. S. Re)ković 388.

KiiMAGf kfmca, m. vidi krmak. — U naše
vrijeme u Istri. Pojala je nevestica osam krmac
krmenih. Nar. pjes. istr. 8, 10. — U ovom se
primjeru m isprea o promijenilo na n ; Vamo su
nam pravili, da ste krnoa ubili. Nar. pjes. istr.
3, 18.

EBMAČA, /. scrofa, iensko odraslo krme. —
Akc. se mijena u gen. pl. k]^ma6&. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Voltigijinu (,porca,
troja* ,sau*), u Stulićevu (,porca, sus*), u Vukovu
(,die sau* ,porca*).

a. u pravom smislu. Tko se miŠa s mekinami
ručak biva krmačami. V. Đošen 96*. Psi, vukovi
i krmače brez razloga hranu tlače. 146^. Krmače
se skotne tuku. 158^. Nerasta . . . k krmačama
ne vala pustiti. I. Jablanoi 143. Krmača gotova
oprasiti se. D. Obradović, basne. 195. Zar kr-
mača zna za bo)e ? Nar. posl. vuk. 86. Ko kupus
sadi i krmaču hrani, ne boji se gladi. 144. Od
krmače kud će plemenitije šta biti, koja po
osmoro oprasi? 234. SviAa krmaču! (t. j. }ubi.
Kad se dvoje |ubi, pa im se ko podsmijeva).
282. čava jednu krmaču i troje praščića koji
su u isti mah krmaču sisali. Nar. prip. vuk.^
255. Bukari se krmača. Vuk, rječn. kod buka-
riti se.

b. u prenesenom smislu, neka čobanska igra,
i komad drveta kojijem se u noj igraju. — V
Vukovu rječniku : ,ein hirtenspiel (krainisch auch*
svinka) ,ludi genus'. (zabijeiio sam u uglastoj
zagradi [ ] dodatke uzete iz M. Đ. Milićević, živ.
srb.=^ 224—225 kod krmačice) u ovoj igri ,kr-
mača' se zove oko tri prsta dugačko i podebelo
drvo (od prilike kao pokratak vran) (isporedi
bu^a, a), ćula, gu^a). igrači iskopaju u zem)i
poveliku jamu [rupu u koju bi mogla stati jedna
Dka vode], pa oko ne naokolo (oko dva tri ko-
raka od fie) toliko mai^iieh jamica koliko je liih
(u trećem su izdanu dodati izdavaoci : mafie
jedan), velika ona jama u srijedi zove se ,kazan'
(ovoga značena nema u ovom rječniku kod 3.
kazan, a, jer ga nijesam našao zabifežena), a
one mai^e unaokolo zovu se ,kuće' [,kućiće']. kad
se stanu igrati, svaki igrač stane kod jedne kuće
(obrnuvši se ka kazanu) i metne u nu kraj od
svoga štapa [taj se štap zove — kako gde — :
, maska, palica^ ili ,štap']. jedan spo}a krmaču
tjera štapom i hoće da je satjera u kazan, a
ostali svi vaja da to brane i svojijem štapovima
da je odbijaju, onaj koji tjera krmaču zove se
,krmačar'. kad koji digne svoj štap da odbije
krmaču, onda krmaČar gleda, ne bi li prije i^ega
metnuo svoj štap u begovu kuću, pa ako to
učini onda on ostane na kući, a onaj koji je
ostao bez kuće ide te goni krmaču [malo aruk-
Čije: ako li krmačar satera krmačicu u kazan,
on poviče : ,mena !' ; na taj glas svi igrači polete
da menaju kućice, u tom menaiiu krmačar gleda
ne bi li svojim štapom uhvatio svoju kućicu; a

koji tada ostane bez kuće mora goniti krma-
čicu]. ako krmača kad je krmačar udari štapom
pogodi koga od igrača u nogu od ko|ena do|e,
onda kažu da ga je ,oparioS i a jedan pat svi
povikavši : ,opara mijena' brže bo}e miješaju
kuće, u kojemu mijeiiaiiu i krmačar gleda ne bi
li svoj štap metnuo gdje u kuća prije dragoga,
pa koji ostane bez ku& onaj goni krmača, ako
bi krmačar satjerao krmača u kazan, i onda kuće
mijeAaju kao i prije. — vidi i čala, ćula, krma-
čioa, sviMca.

K^MAČAB, m. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (koji goni krmača kad se
igra krmače). — vidi kod krmača, b. Tu jedan
mora ostati bez kućice, i taj se sad sove ,kr-
mačar^ M. Đ. Milićević, živ. srb.* 224.

KBMAČĆTINA, /. augm. krmača. — U Fm-
kovu rječniku.

KEMAČIGA, /. dem. krmača.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rječniku,

b. u prenesenom smislu, vidi kmiača, b.
Spreme (za igru krmačice) i jedno drvo od pri-
like kao Sto je pokratak vraA na bureta, ili nađu
grmovu šisarku, ili kakav podebeo a pokratak
okomak, ili naj posle loptu, to zova ,krmačica^
M. Đ. Milićević, živ. srb.* 224. vidi dale kod
krmača, b.

KRMAČIN, adj. koji pripada krmoH. — V
Vukovu rječniku: ,der sau* ,poroae^

KBMAČINA (krm^ina), /. augm. krmača. -
U Vukovu rječniku.

KRMAD, /. coll. kao pl. krme. — Od xvin
vijeka, a između rječnika u Stuličevu (jingem
poroorum numerus') t u Vukovu (,die sohweine'
,sues, porci'). Djavli isprosiše da jim Isos do-
pusti ući u krmad. L. Vladmirović 66. Ovce
krmad jer nerade slide. J. S. Re^ković 276.

KRMADIJA, /. vidi krmad. — UnaŠe vrijeme
u Lici. ,Ima krmadi, ima krmadije puna štalu'.
J. Bogdanović.

KRMAK, kfmka, m. verres, sus mas, muško
krme. — Akc. se mijeiia u voc: kfmče, kfmci, i
u gen. pl. krm&kft; kad se umeče ev u množini
(vidi kod b), vala da je akc. : kJmčevi. — Od xv
ili XVI vijeka (vidi kod b), a između rječnika u
Mikalinu (krmak, prasac ,sus, porcus'), u Belinu
(,porco, animale noto' ,3us' 573*), u Bjelostjen-
čevu (krmak, sviiia ,su8, porcus*. v. hule), u Jam-
brešićevu (,sus, porcus*), u Voltigijinu (,porco'
,schwein'), u Stuličevu ^porcus'), u Vukovu : ,das
(mannliche) schwein' ,porcu8'. [cf. vepar].

a. u jednini. Krmkom gnusnim stvara se.
I. T. Mrnavić, osm. 152. Utoviti jednoga krmka.
P. Posilović, cvijet. 55. Za oblatiti se više ka-
kono krmak u lokvi od blata kad se kupa. F.
Lastrić, ned. 188. Krmak prascu brat a svi^
otac (dakle neuškoplen). (Z). Poslov. danič. Gorski
krmak sići stane; al' kad rane već dopane...
V. Đošen 43t>. I prid krmka biser sipa. 188».
Krmak sviiia a ze}e je trava. Nar. pjes. herc.
vuk. 220. Duha kao krmak na sjekira. Nsr.
posl. vuk. 71. Naćerao krmka na rast. (kad je
koji pijan, možebiti za to se ovo kaže što se pi-
janu čoeku sve čini moguće, tako i krmak da
može uz drvo puzati kao mačka?). 192. U to
vidi de krmak onoga se|aka m^eša ispod sebe
lepušinu. Nar. prip. vrč. 108. Pitali popa: koje
je meso naj bo)e, koja li riba i kakva zelen? —
Zagna krmak ugora u kupus (isporedi kod svi^a).
212.

b. ph krmci, krmaka moie zn^ičiti što i kr-
mad, t. j. mnoštvo mHa bez obzira na spol i

Digitized by

Google

KBMAK, b.

699

KBMČUA

godine, tndi u Vukavu rjeiniku: kfmci, khn&ka
,die 8chweine' ^saes, porci^ — U narodnoj pjesmi
cmogorakcj ima »a mnoiinu obUk knuSevi (vidi
naj gadM primjer), ZakonB od krmakb. Stat.
po}, ark. 6, 268. Bove kano krmci. S. Margitić,
ispov. 112. GuTati krmke u po)a . . . onđi pase
krmke. M. Badnić 280l>. Stoje priyra6aja6 se
kakono krmci a kala od (ubavi svitoviie. 253^.
(Vragovi) oljesu u njeke krmke. M. Badnić
984b. (Bavao) samoli Isusa, da, ako ji istira is
onoga 6oyika, dopusti im da mogu unići u krmke.
E. Pavić, ogl. 519. Jarci, krmci i ovnovi. V.
Đoften 170b. Da bi blatni krmci bili (linci) . . .
254*. Tolii dite sa krmci poslati. M. A. Be}-
ković, sat. G2b. Za krm6eve Turke mijeAafie.
Ogled. sr. 58.

KBMALI, ađj. u narodnoj pjesmi naiega vre-
mena stoji ne mijenivH oblik tu ruke. riječ je
turska. Miklošič (die tiirk. elem. nachtr. 1, 62)
kaie da je od tur, qyrma, ulom^ ndbor, te moie
biti da snaii: prekritene ruke. Vjerna }ubi, Si-
nula te gega ! Sto će tebe glava na pen^ru, što
r krmali ruke nis parmake ? vidio te carevi de-
lija. Nar. pjes. herc. vuk. 215.

1. KRMAN, krmna, adj- kcji pripada krmi
(vidi 1. krma). — Samo u Stuliievu rjeiniku :
^prjmnesius^

2. Kl^MAN, krmdna, m. krmilo, isporedi kor-
man. — Od xviii vijeka, Elrman s knne dok od-
biju (slapi), y. Đofien 194b. Krmani od svako-
vrsnih splava imadu se držati istih opreza.
Zbornik sak. 1866. 198.

8. K^MAN, m. Saliv nasiv sa ćovjeka koji
ima velik nos. — U naie vrijeme u Lici. J,
Bogdanović. — Vafa da postaje od 1. krma.

4. KBMAN, m, ime muško (nije isto Ho 8.
Krman). — xiv vijeka. Sudac Krman. Mon. croat.
44. (1879).

KBMIn^UA, m. krmar. — Od krman na-
stavkom tursk^em ij» — U pjesmi crnogorskoj
našega vremena, Krman^je, ispravite lađe na
demije Otmanović-cara, da ne damo tope napu-
niti. Nar. pjes. vuk. 5, 416. On iz lađe skoči
u demiju, krman^ji osijeće glavu. 5, 417.

KRUAin.Tlf khn&nim, impf. krmiti. — ispo-
redi kormaniti. Bos. vila. 1886. 180.

KRMANOd, m. krmar, — isporedi kormanofi.
— U naie vrijeme. Gde su ga (DunavJ^ misliš,
od jeda bele pene popadale, on je nafiu lađu,
sam tako, kršeći se, spuštao mirno, kako mu je
krmanoš sapovedao ! M. Đ. Milićević, međudnev.
250. Lađa krmanoša (nosi). Nar. sag. nov. 275.

1. KilMlJt, kmulra, m, čovjek kcji stoječi na
krmi upravja krmilom pa tako lađom, kod ove
su riječi, kao i kod drugijeh sličnijeh (krmanoš,
kormanoS, dumen^ja itd.) dva znaČeiia što se
ne mogu svagda raspognati : jedno je (tal. piloto),
jedan od starješina na lađi kojemu je posao pa-
ziti na smjer kojijem ide lađa, ali ne drii rukom
krmilo nego ga samo katkad na opasnom mjestu
prihvati, ili čovjek koji je takovijem mjestima
vješt i sam drŽi onda krmilo; drugo je (tal. ti-
moniere), prosti mmar što drii irmilo i ii»m
upravfa po naredbi starijega, obično se shvača
nječ u prvom značei^u, — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padeiima, osim nom.
sing., i voc, : khn&ru ili khn&re, khn&rL — Na-
čiikeno od krma. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (,der steuermann' ,gubemator^
cf. kormanoš, dumen^ja). Mudaroi tvoji, Tire,
što bijahu u tebi, bijahu ti krmari. Đ. Daničić,

jesek. 27, 8. Od vike tvojih krmara uskolebaće
se vali morski. 27, 28.

2. K^MAB, krmira, m. &oyiek koji čuva krmke,
svii&ar. u Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanović. —
Akc. je kao kod 1. krmar.

EBMABA, m. prezime, — U naše vrijeme,
liilosav Krmara. Bat. 409.

KitMABČAĐ, /. coll. vidi kod krmarče.

KBBi^BČE, krmirčeta, n. dijete koje čuva
krmke ; sviAarče. u Lici. V. Arsenijevic. — Nema
množine (govori li se coll. supst. ki-m&rč&d?).

KBMAbIGA, /. žensko če)ade koje čuva krmke ;
sviiiarica. u Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanović.

KBMABIČIN, a4j. koji pripada krmarioi. ,Er-
maričin ie dio naj deb|i^ u Lici. Y. Arsenijevic.

KBMABOV, a4j. koji pripada krmaru. u Lici.
V. Arsenijevic.

K&MAST, adj, kao krme? rMlik na krme? —
U naše vrijeme u Lici. ,0n je u vinu krmast,
moram S iiim lijepo^ ,§ liim se nikako ne može,
on je krmast^ J. Bogdanović.

KBMA^EAI^E, n. 4i^lo kojijem se krmauče,

— U Vukovu rječniku.

KBMAtEATI, krm&učdm, impf. vidi maukati.

— isporedi kn&aukati. — Nejasno je kr- na po-
četku, — U Vukovu rječniku: vide maukati.

K:&MGI, k^m&kft, m. pl. vidi krmak, b.
KBMČAG, krmčaca(?), m. vidi krmčić. — U
Stuličevu rječniku (gdje je gen. krmca) : v. krmčić.

— nije dosta pouzaano,

K&MČAD, coll. kao pl. krmče. — U Stuličevu
rječniku: v. krmad.

KBMČlDLTA, /. vidi krmčad. — U naše
vrijeme u Lici, ,Iina krmčadije vrag sna koliko^
J. Bogdanović.

KBMČAJA, vidi krmčija.

EitMČE, kfmčeta, n. dem. krmak, vidi krme.

— Postelje nastavkom §t. — Nema plurala, vidi
krmčad. — Od xviii vijeka. Kano krmče ne
mari nigdi za dobar miris. S. Margitić, fal. 234.
Nit^ je že|e u krmčetu da tarući čini štetu. Y.
Đošen 172b. Da je na vam pasja glava, da je
grlo vam krmčeta. 173^. Živiti zajedno s krm-
četom. D. Obradović, basn. 89. ,Baniš li ti koje
krmče sa posjek?' ,Banim i ja edno krmče sa
dim^ J. Bogdanović.

KBMČEI^E, n. u Stuličevu rječniku: v. krmad.

— saama nepotudano.

K&MČIĆ, m. dem. krmak. — Od xvii tnjeka,
a ufmeđu rječnika u Stuličevu (,porculus, por-
cellus, succulus^) i u Vukovu. Pojdi, ženo, doma
hoćeš najti krmčića tvoga. F. G-lavinić, cvit.
46». Prasici i Aesinim krmčićima. Nar. prip.
vrč. 123. Deset krmač s krmčićima. V. Vrčević,
igre. 39.

KBMČIJ, m. vidi 1. krmar. — Postanje od
osnove 1. krma n^asnijem rMStavkom čg (ispo-
redi stslov. birbčij, sam'LČij, rus. cTpaniiil itd.),
~ Samo u kMgafna pisanima crkvenijem je-
zikom, a između rječnika u Daničičevu (krbmbčij
,gubernatorO. Bogoglasbnjj ibogomjslbnjrj krmb-
čij prSmudrostiju slova okrbm}aje crbkovb Bo-
žiju. Domentijan^ 285. Baduj se, Lazare, pla-
vajuštimb krbmčij. Glasnik. 13, 867. (xiv — xv
vijek).

KBMČUA, /. kikiga u kojoj su crkveni zakoni,
crkveno (kanoničko) pravo, grčkom riječi i no-
mokanon. — Uprav je acfjekHv ienskoga roda u
stslovenskom sloienom obliku, te glasi (po grč.

Digitized by

^uogle

KRMČI.TA

600

KBME]{JV

71 ii(^(f lio y ^ krmilOf jer se i tako zove) doista
krhmbčaja (jamačno ki^iga). ovako je i piše V.
Jagićt mdi: Krmčaja ilovička godine 1262. Sta-
rine. 6, 60, te se dosfedno drži starijeh oblika i
za druge padeže, n. p. krmSuju za acc. sing.,
krmčiji za dat. sing., krmčije za gen. sing. itd.
s toga što ovakove deklinacije nema već u našem
jeziku, drugi su po naj 6eŠ6em obliku uzeli kao
osnovu za nom. sing. i za sve padeže krm6ija,
vidi: Ermčija moračka. N. Dučić u Glasnik.
II, 8.

KRMČINA, /. samo u Stulićevu rječniku: v.
krmetina.

KBME, kometa, n. svii^če, sviiia uopče (uprav
koja se goji i krmi da se zakofe, ali se obično
na to nema obzira). — Nema plurala, vidi krmad.

— Od iste osnove od koje je 2. krma i krmiti.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Voltigi-
jinu (griješkom krmet, v. krmak), u Stuličevu
(y. krmak); u Vukovu: ,đa8 8chwein' ,su9*. Od
tog krme kadkad dobro tije. J. S. Rejković 61.
IV krmetu poginuti ne da. 235.

KRMEČAEA, /. Rana esculenta, žaha. Voćin.
D. Hire.

KRMĆČITI, krmečim, impf. iz malena zastati
u rasta; loza krmeči, kad ostane pri krme]u.
M. Pavlinović.

KRMEĆACI, krmećdk&, m. pl. vidi 1. krmećak.

1. KRMEĆAK, krmećAka, m. u Vukovu rječ-
niku množina krmećdci, krme6dk&, opanci od
krmeće kože s dodatkom da se govori u šali.

2. KRMEĆAK, krm^ćka, m. sviiiska staja, svin,
svinac. — U naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KRMEĆARE, /. (?) ;>/. liekakva g}iva. Krme-
ćare (grmećare?), vrst glive (Oraovica). B. Šulek,
im. m.

KRMECI, adj. koji pripada krmetu ili krmadi.

— Postaje od osnove krmet nastavkom j, te se
nalazi pisano i s tj m;. 6. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (od krmka, krmeće
,8uillus*), u Stulićevu (krmetii .porcinus*), u Vu-
kovu (,9chweins-' ,suillu3'). Svii^ac zato smrdi,
zašto u nemu smrad krmeći mnogo vrijeme stoji.
M. Divković, bes. 744**>. Zabranivaše mu hranu
krmetju. M. Radnić 115a. Že|aše nasititi se je-
6eka krmet^'i. 230*>. Blagovaše trave krmetje.
23 la. Da bar učini sobi doneti mesa koje je
prilično krmećjemu. E. Pavić, ogl. 437. Uzmi
sala oli slanine krmetje. J. Vladmirović 8.

KRMĆGUŠA, /. u Vukovu rječniku: nekakva
tica ,art vogeP ,avis quaedam' s dodatkom da je
Čuo u Crnoj Gori, — Iveković ispoređuje grmuša.

1. KRME^j, adj. krme}iv. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka. Iz krmejih razdrijeh oči sukrvičan
jed mu soči (Belzebubu). J. Kavanin 413^. —
nije dosta pouzdano.

2. KRMŽ^j, /. ono žućkasto nalik na gnoj (ali
nije gnoj) što izlazi iz očiju i na iMma se sa-
kupla i suši, osobito kod spavana i kad su oči
bolesne. — vidi 3. krme}. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (,die augenbutter*
,gramiae').

a. u pravom smislu. Jedva otvori oČi od kr-
me)i. Nar. prip. vuk. 91. Razatre prstima krme}
po očima. Magazin. 1867. 61.

b. u prenesenom smislu, na lozi, vidi kod
oko. — U Vukovu rječniku: u loze. cf. oko i
krme}.

3. KRMEJ^, krmć}a, m. vidi 2. krme}, od čega
se razlikuje ne samo u rodu nego i s toga što
znači svako zrnce što postane okolo oka, i zato,

se upotrebfava i u množini. — Akc. kaki je u
gen. sing. tdki je i u osttU^em oblicima, osim
nom, i acc. sing, — Nalazi se u našemu (od
XVII vijeka) i u nvslovenskom jeziku; MikloŠU
misli da može biti -isto što stslov. grhm&tdh (ispo-
redi osobito krmeže} i krmež}!^), a ovo opet da
je srodno s lat. gramiae ili gremiae (vidi i gti,
yXi^/u.Tj). — Između rječnika u Mikafinu (krme),
suza osahla ,lema, grama, gramiaO g4i^ se m^j
prije nahodi, i u Stulićevu (»gramia, lippitado').

a. u pravom smislu (u prvom prin^eru iper-
bolički). (Snašica) svakog }ubi, svakog emoka
pod obadva triput oka; a kad drage već izbali,
na svekrva tad navali ... sa da baba još ne
znade, An nerada da imade : ide indi k babi blile,
Aoj krme}e da obliže, babu cmoka, baba liie, i
k zem}i se prid i\om sliže. V. Đofien 157^. Dara
vodu, iiom mu žeđu vida i krme}e s trepavica
skida. Osvetn. 4, 17.

b. vidi 2. krme), b. Krme], m. jest slijepo
oko na trsu. u Zagorja. F. Hefele.

KRME^AN, krme}na, adj. koji pripada kr-
mefi. — Samo na jednom mjestu xtiii vijeka.
Čim krme}ne suze kap)e (starica) ... J. £a-
vaAin 450*.

KRMČ^I^E, n. cfjelo kcjijem se krmefa. -
U Vukovu rječniku.

KRMČ^AST, a4i. u Stulićevu rječniku tu
krme}av.

KRMEJ(iAŠ, m. ime karauli u Srbiji u okrugu
kruševačkom. M. Đ. Miličević, srb. 724. Kod
karaule Krme}aša. Rat. 198.

KRMELATI, krmM&m, impf. ispuštati iz «e6e
krme} (o bolesnijem očima). — Akc. se mijena u
praes. 1 i 2 pl. krme}dmo, krme}dte, u aor. 2 t
3 sing. k^me]&, u part. praet. act. kl^me}ao, kf-
me}&la. — U Vukovu rječniku: ,triefen' »lippio^

KRMĆJJiAV, a4j. vidi krmeliv. -^ U nc^
vrijeme, a između rječnika u atuličevu GlipP^
gramiosus*). Što ne sjede rde krme)ave, no su
ćori uzeli batine, da s Aom brane careve kra-
jine? Ogled. sr. 460. Os tace krme|avo, čendr-
}avo. M. Pavlinović, razl. spisi. 12. Krm6}av,
krme}iv. u Lici. V. Arsenijevič. ,Da ja uzmem
krmejavu JaAu!* J. Bogdanović. ,l!refito su mi
oči krme}ave*. u Đobroselu. M. Medić.

KRMELAVAC, krm^t&voa, m. krmefav čovjdi'
— U naše vrijeme, a između fječnika u Stuli-
ćevu (uz krme}av). Krmć}avac, Imn^avoa, krme-
}avo muško če}ade. u Lici. V. Arsenijević.

KRMĆ: IKAVICA, /. krmefavo žensko čdade. -
U naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu
(uz krme}av). Krm^javica, krme}avo žensko če-
jade. u Lici. Y. Arsenijević. ,01azi, krme}avico,
olazi, krme}avi gade, ti se u ženske miješaš!'
J. Bogdanović.

KRME^AVŠA, m. nadimak krmefavu čopjeku.
vidi krme}avac. — U naše vrijeme u Lici. J*
Bogdanović. M. Medić.

KRMĆLENE, n. cijelo kojijem se krmefi. -
Samo u Stulićevu rječniku: v. krmejstvo.

KRMfej^INA, /. augm. krme}. — U naše vri-
jeme. Evo dve krme}ine. Bos. vila. 1887. 76.

KRME^ITI, krme}im, impf, vidi krme}ati. -
Samo u Stulićevu rječniku: v. krme}oĆitL

KRMŽ^ilV, adj, pun krmefi, — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (krmejiv, krme}ok
,lemosu:^, gramosas, gramiosas') gtije se najprijt
nahodi, u Belinu (,lippo' ^lippoa' 4^*^)> m iS^-
ćevu (v. ki-mcjuv), u Vukovu O^oll aogenbuitar*
gramiosus').

Digitized by

Google

KBBCE^IV, a.

601

EBSaCA

a. o oku, očima. Cerulario svojim tupim i
kerme)ivim od pameti okom (metaforičhi). A.
KaniŽlići kam. 487. Krmejive oći. Đ. Bapi6
124. Samo što mu o6i behu krme)ive . . . Srp.
Bora. god. 1, sv. 4, str. 76.

b. 0 iefađetu u kojega su krmefive oči. Tast
varavao dade mu Liju krme}iva. M. Badnić 188^.
Babo krme)iva! L Velikanović, prik. 12. Pa će
s* na te svati sagaditi, jer si ti već stara krme-
)iva. Nar. pjes. yak. 1, 124. Vrat^ se natrag,
rdo krmetiva, ne grade se sedla za magarce, nit^
se vođe devojke za starce. Nar. pjes. vila. 1866.
700.

KBMĆ^VAC, krm&(£vca, m. krmefiv čovjek,
U Belinu rječn^u: »lippo' ,lippas' 441^.

KEMŽJJilVICA, /. krmelivo iensko čejađe. —
U Belinu tječniku: .donna lippa' »l^PP^' 441^.

KRMfe^iIv6ST, krm&Jivosti, /. osobina krme-
liva oka ili čefađeta, — V Stulićevu rječniku:
V. krmelstvo.

KEMŽlSČITI, krm&)o6£m, impf. krmefati. —
Samo u Štuličevu rječniku: ,lippire^

KEMĆ^OK, a^j' krmefiv. — Složeno od osnova
riječi krme} i oko. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (kod krme)iv) gdje se noj
prije ruthodi, u Belinu (,cisposo, che patisce di
cispa^ ,lippu8' 195^; »lippo^ ^^PP^* ^^^)> ^ Štu-
ličevu (v. krme)a8t). Bi mu Lija krmejfoka pod-
vržena. V. Andrijafiević, put. 294. Nagrdna kr-
me}oka Lija. L .1. P. Lučić, razg. 7. Jakob
misto prilipe Bakele zaručnicu prima krme}oku
Liju. G. Peštalić 83. Jadnoj baki krme}oki. M.
Pavlinović, razl. spisi. 322.

KRMŽLOKAST, ađj. vidi krmelok. — Od
XVIII vijeka, a igmeđu rječnika u Štuličevu (v.
krme^ast). Imadiše sestru stariju imenom Liju,
koja budući malo krme}okasta, oči joj samo li-
po tu kvarahu. And. KaČić, kor. 30. Erm^)dkast,
tal. ,cisposoS iiem. ,trief&ugig*. A. Ostojić.

KBMĆ^STVO, n. bolest od očiju kad su kr-
tnelive. — Samo u Belinu rječniku: ,lippitudine'
,lippitudo' 441^ t u Štuličevu: ,lippitudo^

KRMEN, a^. tovan, ugojen (o krmetu). —
Mogao bi biti P^Tt. praet, pass. (uprav krm}en)
od krmiti. — V naie vrijeme u Istri. Pojala je
nevestica osam krmac krmenih. Nar. pjes. istr.
3, 10.

KBM&NAL, krmendla, m. vidi kriminal. —
Na Krku xv ili xvi vijeka. Da rečeni podkne-
žini i sudci ne imite pačat va stvari od krme-
nala ke pristoje gospodinu providuru. Stat. krČ.
ark. 2, 290.

KEMENCIJA (krm^ncija), /. magarski zlatni
dukat, magarija. ~ Postaje od ikem. kremnitzer
(dukaten), jer se kuju u gradu Kremnici (ikem.
Kremnitz, mač. £5rmoc^. — isporedi kremen-
cija. — U Vukovu rječniku: vide ma^:arija.

KEMEŠCE, k^meSceta, n. dem. krme. — Po-
staje od osnove krmet dvostrukijem ruistavkom
cfccet, prvo se c prvo pretvara u č pak u š
ispred o. — U Vukovu rječniku: ,đas schwein-
chen' ,sucula, suculus'. — nema množine.

EEMETINA, /. meso krmeče. — Od xviii vi-
jeka, a ismeđu rječnika u Belinu (,came di porco'
,8uilla* 178^), u Štuličevu (,caro suilla, suera^), ti
Vukovu (,da8 schweinefleisoh' ,caro suilla')- Bićeš
kao Turčin, kad se namami na krmetinu. Đ.
Obradović, živ. 97. Lna V ovdje mesa krmetine?
Nar. pjes. petr. 8, 187. Navadio se kao Turčin
na krmetinu. Nar. posl. vuk. 185. Jedan put

on mene omrsi u petak, a ja i&ega krmetinom.
Nar. prip. vrČ. 211.

KEMEtlKAI^, n. djelo kojijem se krmeuče.
J. Bogduiović.

EEMEtJKATI, krm^učem, impf. vidi krmau-
kati. — U naše vrijeme u Lici. ,Preseglo se
dijete plačem, pa već ne može ni plakati, van
krmeuče*. J. Bogdanović.

Kl^MEZ, m. od arap. qarmaz (značeiie kao kod
a), tur. gjrmjs, (Hi se ne može za cijelo reci jeli
u ruiš jezik primfeno iz turskoga; jer se preko
špaik. querme8 (i alouermes s arapskijem arti-
kulom) arapska riječ raširila gotovo po soijem
jezicima zapadne Evrope. — isporedi grimiz. —
U naše vrijeme.

a. tamnocrvena boja koja se čini od i^kijeh
zrna, a ova su uprav osušene životiiMce (Leca-
nium ilicis L.), vidi krmezar. Ei'mez, uporedi
ital. ,cremisi', staro ,grimizb'. tako se sad zove
boja (kojom se boji). S. Novaković. — V ovom
primjeru ne zrMm, treba li shvatiti krmez kao
prvi dio složene riječi ili kao adj. (isporedi krzli) :
A uz noge krmez Čivtijane. Bos. vila. 1886. 170.

— Ovtije je crveno tkarie ; Omotan crvenim kr-
mezom. Bos. vila. 1891. 56.

b. Phjtolacca decandra L., grozboja, solima,
lieka bifka u koje su plodovi zrna puna crvenoga
soka. korijen joj je Jekovit. Daju b6nu krmeza i
šafrana u vinu da pije. M. Đ. Milićević, Siv.
srb. glasn. 37, 147. Krmez (Alkermes), Phjto-
lacca decandra L. (liilićević). B. Šulek, im. 175.

— isporedi alkermoš.

KEMEZAN, krmezna, adj. koji pripada kr-
mezu (boji); tamnocrven. — Načiiieno u naše
vrijeme. Na ženskom odelu viđaju se ove boje:
žuta, crvena, alena, krmezna, ... M. Đ. Mili-
ćević, kra). srb. 313. vidi i kod krmezar.

KEMEZAE, m. Lecanium ilicis L., vidi kod
krmez, a. — NaČiiieno u naŠe vrijeme. Krmezar
(Coccus ilicis L.) živi u južnoj Evropi na kr-
meznom rastu (Qnerou8 coccifera L.). daje kr-
mezna zrna . . . K. Crnogorac, zool. 162.

KEMEZLI, adj. skerletan. Bos. vila. 1892.
358. — Ne mije^ se po padežima. — Poštede
od krmez turskijem nastavkom ly.

KEMEŽA^, krmežja, m. vidi 3. krme). —
Samo u novoslovenskom jeziku (krmeželj) i u
kajkavaca. — U Bjelostjenčevu rječniku: (kaj-
kavski) krmežo) ,lema^ — Češće u množini: kr-
mež|i. 14 Bjelostjenčevu rjeintku : krmežli, suzehe
,Iippitudo, grammae 1. grammiae'; u Jambreši-
ćevu: ,lippitudo'; u Voltigijinu: (griješkom) kr-
mesli ,caoca d^ occhi, cispa, caccola' ,augentrie-
fen'.

KEMEŽJ(iIY, adj. krmefiv, vidi krmeža}. — U
Bjelostjenčevu rječniku: ,grammiosus, lippus'; u
Jambrešićevu: ,lippus'; u Voltigijinu: (griješkom)
krmes}iv Jagrimoso, cisposo' ,augentriefig' ; u
Stulićevu: krmes}iv, v. krme}iv.

KEMEŽ^VAC, krmež)ivca, m. krmežliv čovjek,
krmelivac. — U Bjelostjenčevu rječniku: (kaj-
kavski) krmež|ivec ,lippus, grammiosus^

KEMEŽ^ilVJETI, krmežjivim, tmp/. krmefati,
vidi krraeža}. — U Bjelostjenčevu rječniku : kr-
meŽ{ivem ili suzim očima ,lippio, lippns fio'; u
Jambrešićevu : krmež)ivem ,lippio' ; u Voltigijinu :
(griješkom) krmeŠ|iviti ,cispare' ,augentriefen*.

KEMEŽ^ilVKA, /. krmežfivo žensko čefade. —
U Bjelostjenčevu rječniku: ,lippa, mulier gram-
miosa^

KitMICA, /. dem. 1. » 2. krma. — ^c. se

Digitized by

Google

KBMIGA

602

1. EBl^iE]^

mvVfla u gen. pl. khn£c&. — U naie vrijeme, a
iimeđu rječnika u Vukovu (dim. ▼. krma). Gle
i lađe, ako su i yelike i silni ih vjetrovi gone,
okreću se malom krmicom kada ho6e onaj koji
aprav}a (vidi 1. krma, b). Vuk, jak. 8, 4.

KBMIJȧATI SE, krmijei&m se, impf. kaše
se u Dubrovniku o malome ^eietu da se jkr-
miješa^ f kad je nemirno u snu, te se miče ili jeČi
itd., i snak je da mu nije dobro ili samo da će
se brzo probudiM. P. Badmani. — Vafa da po-
staje od miješati (kako če se vidjeti dafe^ -ije-
stoji samo po južnom govoru) s nejasnijem pre-
fiksom kr- (isporedi krmaukati i čei. kormoatiti,
mutiti). — Ista se riječ na?u>di dva puta u pisca
Dubrovčanina zvi vijeka, ali s toga Sto u rt4-
kopisu nije dosta jasan oblik, nije dobro štam-
pana u akademijskom iidaiiu. enačene je u širem
smislu i metaforičko (o plavi i o svijetu), i vala
da je: micati se bee reda, gabunivati se, mutiti
se. Oćito vidim ja da se plav krmi&a (štampano
krmieža, u rukopisu charmiescia), da je Blato
me6aja(?) a svijet je lopiža. M. Vetranić 1, 2U.
Tijem se svak nkine, ko se na i& (svijet) pod-
pire, i u i&em nije istine, affuija ni vjere: za6
se sve krmijeća (štamp. krmiia, u rukop. kar-
niza) i s Božjom odlukom nami se svijet (bofe
svijem kao Sto je u rkp.) miješa jak giiiilom ja-
bukom. 1, 271.

KRMILICA, /. vidi argutla, tal. la ribolla.
Babić. (eabifeiio Daničič).

KBBflLO, n. gubemaculum, na krmi u lađe
oruđe kojijem se upravfa (krmi) i okreče lađom.

— isporedi dumen, korman, timun. — Riječ je
stara, isporedi stslov. krbmilo, rus, KopMH.io.
(Blaženi Joaničije) jako i krasbub korablb . . .
duhomb svetjimb plovy jako krbmilomb đobrd
praveštaago. Danilo 282. Krmilo je, razumije
se, koje vlada lađu kad jedri, kod našijeh pri-
moraca obično je talijansko ime ,timun' (,il ti-
mone^, ali ne rijetko Čuje se po ostalom našem
primorju ,krmilo'. L. Zore, rib. ark. 10, 327—
328.

KBMIN, m. ime gradu u avstrijskom Frijulu,
frlanski Cormons. — Radi -i- isporedi Labin,
Skradin itd. — U spomeniku istarskom ziii vijeka.
G(ospo)d(i)n Anrih stari sluga z Gorice, gdn
Bodger s Krmina, gdn Marcol z Ogleja. Mon.
croat. 40. (1275, prepis. 1546).

KRMINA, /. ime n\jestu u hrvatskom primorju.

— XV vijeka. Vinograd ki se zove na Krmini.
Mon. croat. 104. (1470). — Loc. sing. Krmini
mogao bi biti i od nom. Krmin muškoga roda,
isporedi Krmin (drugo mjesto).

1. KRMINE, /. pL vidi karmina. — U naše
vrijeme u Istri. Krmini, pl. ,convivium funebre'
gen. krmin. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud.
iforteg. 82.

2. EBMINE, /. pl. ime selu u Bosni u okrugu
baiiolučkom. Statist, bosn. 84.

KBMITE](j, m. čovjek koji krmi (hrani), hra-
nite}. — Riječ je stara, isporedi stslov. krbmitejb,
rus. KopMHTe.ib. — U knigama pisanima crkve-
nijem jezikom^ a ismeđu rječnika u Vrančićevu
(,altor*), u Bjelostjenčetm (,altor, nutritor, alumnus,
nutritius', v. hranite)), u Daničićevu (krbmite)b
, nutritor*). Vb i^ihbže moj gospodi nb svetyj krb-
mitejb prSbjvaSe. Stefan, sim. pam. šaf. 2. Krb-
mitejb moj. U. Krbmiteja našego. 18. Ništimb
krbmitejb. Sava, sim. pam. šaf. 1. Jako istinb-
nyj krbmitejb pitaje albčuštiihi.. Danilo. 189.

KBMITE^ilCA, /. žensko če\ade kao krmitef.

hranitefica, — V Bjelos^enčevu rječniku: ,altriz,
alumnatriz, alumna, nutriz^

KBMITE^NICA, /. žensko čelade koje krmi
(hrani), vidi krmitejica. — Riječ je stara, ispo-
redi stslov. krbmitejbnica, rus. KopuHTeAUitn\».
-— Samo u kiiigama pisanima crkvenijem jesikom.
Sirotamb krbmitejbnica. Danilo 92.

1. KRMITI, kfmim, impf. gubemare, upra-
vfati lađom, t. j. krmilom je držati u smjeru nena
putovana ili nom okretati. — Akc. kaki je u
praes. taki je u impf. kf mj&h, u oor. 2 t 8 sing.
krmi, u part. praet. pass. kfmjen; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf. — Postaje od

1. krma. — Riječ je stara, isporedi stslov. krč-
miti. — Između rječnika u V%tkovu: ,steuem*
,guberno'. [cf. dumenisati, kormaniti].

1. aktivno.

a. u pravom smislu, I krmi i vodi na ki
ti drago kraj. Đ. Baraković, vil. 888. U podne
krmite, u noći po zvizdah burdi kraj držite. 888.
Krmi put Napule. (Z). Krmi u zapad na sva
jedra. (Z). Poslov. danič.

b. u prenesenom smislu, upratjati, vladati
(Čim ili kim). — Između rječnika u Vukovu (čim
,lenken, regieren' »rego^ cf. upravjati). Ispravjati
i krbmiti. Sava, tip. hil. glasn. 24, 196. Krbmiti
i obladati jemu manastdrb. tip. stud. glasn. 40,
154. Bože, . . . krmi i vladaj trudahan život moj.
M. Vetranić 1, 111. Opak vaš narav krmi vas
i vlada. 1, 227. Ka krmi i vlada nebesa i svijet
saj. 1, 401. U ovoj pustoši krmi me i vladaj.

2, 10. Da krmi i vlada sve od svijeta narode.
2, 58.

2. sa se, pasivno (u preneseriom smislu u
primjerima). Da s plavcom život moj krmi se
i vlada. M. Vetranić 1, 174. Zemja ... s na-
činom pod zakon krmi se i vlada. 2, 45.

2. KRMITI, kfmim, impf. hraniti. — Akc. je
kao kod 1. krmi ti. — Postaje od 2. krma. —
Riječ je praslavetiska, isporedi stslov. krčmiti,
rus KopiiHTh, češ. krmiti, pof, karmić. — Između
rječnika u Vrančićevu (,saginare'), u Bjelostjen-
čevu (krmim ,alo, alimentis sustento, nutrio,
alumno, et alumnor'), u Voltigijinu (,pascolare,
alimentare animali' ,futtem'), u StiUičevu (v.
hraniti), ti Vukovu (hraniti stoku ,fiittern* ,pa-
bulo*), u Daničićevu (krbmiti ,nutrire').

1. aktivno.

a. subjekat je cerade.

a) objekat je čelade. u starijim primje-
rima. Na svojej trapezd krbmivša i. Domentijan^
118. Gladndh krmit ili napitat. Š. Budinič, sum.
157a.

b) objekat je životiika. značei^e može biti
i kao kod toviti. Vola krmi pak i kravu. J. S.
Bejković 82. Svii^e bi krmila, mušjik ne b* to-
pila. Jačke. 247.

b. subjekat je hrana (u svijem je primje-
rima objekat čelade).

a) u pravom smislu. Nek dobro i čisto
bude što hrani i krmi Jude. P. Vitesović, cvit
117.

b) u prenesenom, duševnom smislu. Slovo
je^o duhovbnoje istinbnoju vdroju krbmitb me.
Domentijan* 141.

2. sa se, refleksivno. PiŠtu j ej uže imamj
Vb vSky krbmiti se. Danilo 254. Ša skoti kr-
mjahu se. Glasnik. 10, 246.

KBMKIl^rA, /. krmača. — Na jedrim mjestu
XVII vijeka. Krmkini su miseca četiri, prase posli
i^ih pod sobom miri. J. S. Bejković 190.

1. KRM^ENE, n. djelo kojijem se krmi (vidi
1. krmiti). - U Vukovu rječniku: ,da8 stenem,

Digitized by

Google

1. KBMtiElte

608

KBNČBVIĆ

^gnbematio^ — ,da8 lenken, regieren, lelten,
^rectio^

2. KBMJ(i£:AE, n. 4i^ kojiiem se krmi (vidi
2. knniti). — V Vukovu pječniku: ,das fattern*
,pabalatio^

K^MNICA, /. vidi krvnica. — U n(iše vrijeme
u Crnoj Gori. Na Stubicu, turafiku krmnicu.
Nar. pjes. yak. 5, 79.

KRMN!k, krmnika, m. vidi 1. krmar. — Riječ
je starOf isporedi stslov, krbnibniki.. — U kM-
gama pisanima erkvenijem jesikom^ a između
rječnika u SMičevu (.^bemator'). Jako hytrb
krbmbnikb . . . kb istinbaoma pristaništa privede
i. Domentijan^ 256.

KBMl^AK, m. vidi krmak. — Samo u Stuli-
čevu rječniku: ,majale, poroo oastrato' »majalis'.

EBMPOTE, /. pl ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruiko-riječkoj, Bazdije|. 49.

K&MPOTIĆ, m. presime. — Od xviii vijeka
u lAei. I Krmpotić misnik, tja od Like. J. Erm-
poti6, mal. 16. Kf mpotić, i sad porodica u Lici.
Đ. DaniSić.

KBMPOTSKI, adj, koji pripada Krmpotama.
U krmpotskoj satniji ogulinske pukovnije. J.
We88ely, kras. 22.

EBMSATI, krmsam, impf, vidi krsmati. — U
rukopisu xvi vijeka. O Aleksandre cara, safi
giSiiva Božja kosnnti se hoćeš, v pastih zemjah
krmsajaći? da pohodi, ne krmsaj. Aleks. ja^.
star. 8, 286. Ne tribaje tebi saprotiv indijskomu
Pora stojeći krmsati. 292.

KI^MSKt, adj. krmeči. — Od xviii vijeka^ a
između rječnika u Vukovu (vide sviAski, krmeći
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Krmski
žabi van se vide (u Belzebuba), J. KavaAin
418^. Kada mu silom počeše usta otvarati, da
krmsko meso jide. £. Pavić, ogl. 487. Ermsko
đubre. I. Jablanci 28. Neka bježi krmska po-
turica. Ogled. sr. 488. Kako vlaše, krmska po-
turice! P. Petrović, gor. vijen. 14. — I kod
imena bifdka. Krmski koren (prema Aem. sau-
wurz, eberwurz), ohamaeleon (I. Sab}ar), Garlina
acaulis L. — Krmski kruh (prema Aem. sau-
brod), Lathjrus tnberoeus L. B. dulek, im. 175.

KitMZI, adij. tur. qyrmyzy, crven (kao skerlet).

— ieporedi krmez. — Ne mijeiki se po padežima.

— if naše vrijeme u Bosni. Iznijele (kurije)
krmzi peštema)e. Nar. pjes. hdrm. 1, 827. Drugi
đerdan od krmzi mer^^aiia. 2, 302. A pokri je
krmzi kabanicom. 2, 371.

KKN, krna, a^. mutilus, mutilatus, kad na
čijem t^elu nema kakva uda ili uopće kojega
dijela, pa bilo to od roda ili još češće ako se
kasnije izgubilo^ kfast, sakat. — Riječ je ili daj-
budi osnova praslavenska (kiimi*), isporedi stslov.
krbni«, bez uha, bez nosa, rus. Ropnui^ (kratak,
malena stasa), KopHoyxiii, KopHo^socTufl (bez
repa), (Ćeš. krniti, kvariti), — Od xix vijeka u
ovoj riječi i u riječima što su od ne postale pro-
mijenilo se n na ii, vidi kru. U starijem pri-
mjeru XVII vijeka (iz Pošlo v. danić., vidi 1, b)
oblik krA nije pouzdan jer je sam Daničić umet-
nuo ii na mjestu gdje je izbrisano slovo ili je
rupa na rukopisu. — Između rječnika u Belinu
(,rotto, d^ un vaso, a cui manca qualche pezzo'
,fraotas* 688h), u Stulićevu (,mancus, deficiens,
imperfectus'; kmo ,res imperfecta'), u Danici-
ćevu (krbub ,mutilus').
1. a4j-
a. 0 udima i dijelima tijela fudskoga. Ko-
liko godi krat krn nos usekniše. Š. KožiĆić 43l>.

Ali mu ruke ostaše ondi odkinute . . . Zapovidi
mu s. Petar da prisloni kme kosti k rukam obi-
šenima koje se opet sastaše i u jedno sjediniše.
B. Kašić, is. 110. Nosa mu odbi kus nemilo u
vrućini smamna jeda; da mu ^e i km nos ne-
lijećni, niĆ je kad mu je pokoj vjećni. J. Ka-
vaAin 91h. — ovc^e stav}am i primjer o zubima
(još češće kod Vrh) kao o dijelu fudskoga tijela :
(Starica) u desneh ne imaše ner samo dva zuba,
i ta bjehu krni i bjehu vidjeti kako pakao crni.
M. Vetranić 2, 191, ali uprav pripada pod b.

b. 0 čemu krhku, od čega je odbijen koji
komad, n. p. o (zemfanom) stMu. Kr(n) — Da-
niČić piše: Kr(A), vidi sprijeda — sud ne može
se lasno razbit. (Z). Poslov. dani^.

c. 0 mjesecu (preneseno sa značeiia kod b).
Svak se obrni svud i svrni; na Krstjane Turke
buni, dokli okoliš mjesec krni u okolišu svijeta
ispuni. I. Gundulić 480.

d. 0 drvetu: krna jela, može biti mjesno
ime, isporedi Krna Jela i Kriia Jela. Konb krbne
jele. Glasnik. 15, 274. (1848?).

e. imperfectus, mancus, vitiosus, u prene-
senom smislu, nepotpun, kojemu maAka nešto što
mu je potrebno, maiUčav, pa po tome uopće:
prazan, zao, rđav, neugodan.

a) uopće. Za6 mi je sve kmo i gluho bez
tebe. M. Vetranić 2, 818. Blažen je on neiz-
mijemijem naćinom blaženstvom božanstvenijem,
ere je pravi Bog: isto mu nije kmo. I. M.
Mattei 881.

h) 0 čefadetu ili o onome što se misli
kao čefade. U čemu ti je krn prid očima, da nije
dostojan }ubavi neizmijeme? I. M. Mattei 55.
2. adv. khio, prema značeiiu pod 1, e. Vidim
da ti sva ta djela tako prešno puniš, tako ras-
pršano, tako kmo, da ja ne znam što je gore,
ali tako punit ali sasvijem prepustit. A. Kalić
248. ,Ode Raso u Slavoniju na rad, pa nam je
lijepo bež nega kmo'. ,Ma bome u kući bez bud
kakve žene kmo živiti^ J. Bogdanović.

KBNA, /. ime bifei. Krna, Balsamina hortensis
Đesp. (Sab}ar, Đubica). B. Šulek, im. 175.

KBNAO, Kmoa, m. prezime. — U naše vrijeme.
Aleksa Kmac Nar. pjes. vuk. 8, 584 (među pre-
numerantima).

KBNAJA, /. šuma. Borci kod Daruvara. D.
Hire.

KBNA JĆLA, /. ime selu u Hercegovini. Sta-
tist bosn. 111. — isporedi krn, 1, d, t KrAa
Jela.

KBNAB8KA JABUGA, /. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu kragujevaČkom. Niva sa zabranom
u Krnarskoj Jamgi. Sr. nov. 1871. 186.

KBNABUTIĆ, m. prezime. — xvii vijeka. Va-
zetje Sigeta grada, složeno po Bmi Krnarutiću
Zadraninu. B. Krnarutić 5. Zadran Bmo Krna-
ratić. J. KavaAin 127t>.

KBNAŠA, /. ime mil». Terezovac, Virovitica.
D. Hire.

KBNATA, /. iiekakva kobasica, po svoj pri-
lici kufen (va}a da je između r t n ispalo v). —
U naše vrijeme u Istri. Kmata ,botulu8*. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iftsg. 89.

KRNATINA, /. augm. krnata (vidi). Krna-
tina ,botulus^ D. Nemanić, čak. kroat. stud.
iftg. 58.

KBNA VA, /. mjesno ime. — U pjesmi bosan-
skoj našega vremena. Od Turčina od Krnave
Bama. Nar. pjes. petr. 8, 625.

KRNČEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Milan Krnčević. Bat. 180. 408.

Digitized by

Google

KENČIĆ

604

KENUL

KBNČIĆ, m. pregime. — xvi vijeka. Ladislav
Krnftić. Mon. oroat. 250. (1550).

KKNDE^, m. u narodnoj sagoneci. Pade
kmđe) s ko£a, te razbi trbuh. odgonet}qj: orah.
Nar. zag. novak. 154.

KRNDIJA, /. vidi u Vukovu tječniku. — Od
tur. qarynty, srneće^ bunište. — Od xviii vijekay
a između rječnika u Vukovu (velika gomila 6ega
bes reda ^grosser haufen iibereinander gewor-
fener gegenst&nde^ ^cumulos' 8 primjerom : Cijela
kmdija po sobi).

a. uopće. Da od mora te do mora na km-
dije leži gora . . . Al^ dok kratko prođe vrime,
i mi ćemo proći š AimOi ni kmdija od nas veće
poznati se onda neće. V. ĐoSen 228b. Kad
upade Omerica mali, al' kmdija (posjeienijeh
hajduka) leži po odaji. Hrv. nar. pjes. 4, 842.

b. kao mjesno ime.

a) selo u Bosni u okrugu bihaćkom. Sta-
tist, bosn. 48.

b) u Slavoniji, u Vukovu rječniku: pla-
nina između Našica i Požege ; i naseobina u iu-
paniji virovitičkoj. Razdije}. 133.

c) mjesto u Srbiji u okrugu podrinskom.
Sr. nov. 1875. 1139.

KRNDtjAlte, n. djelo kojijem se kmdija, J.
Bogdanović.

KRNDIjATI, krndij&m, impf. zbijati, sabijati
(u što). — Postaje od krndija. — U naše vrijeme
u Lici, ,£rndija u se svašta, svedno ka u praznu
mjeSinu^ ,Mora ga bo)eti trbu, kada u 6. svašta
krndija^ J. Bogdanović.

KRNE, /. pl. vidi 2. krAe. Sve joj (ćordi)
krne u srmu žalite. Nar. pjes. horm. 2, 150.

KRNETA, /. ime selu u Bosni u okrugu ba-
i^lučkom. Statist, bosn. 34.

KRNEŽIĆI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Razdije). 69.

1. KRNICA, /. vidi: krnica, velika drvena
zdjela. Na Krku. I. Milčetić. — isporedi krinica.
— Između rječnika u Bjelosijenčtvu (krnica, ve-
lika zdela ,rbombu8, navia, trua^ 2. krnica po-
menša ,patella, trulla, later, pelvis*) i u Stuli-
ćevu (kamica, v. krinca iz BjelostjenČeva).

2. KRNICA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modruško-riječkoj. Schem. segn. 1871. 51.

KRNiČKI, adj. koji pripada kr(v)nicima. —
U Vukovu rječniku: vide krvnićki s dodatkom
da se govori u Boci.

KRNIĆ, m. prezime; mjesno ime.

a. prezime. — XJ pjesmi crnogorskoj našega
vremena. Za bezima dva brata Krnica. Ogled,
sr. 459.

b. mjesno ime.

a) prije našega vremena. Krbnićb. S. No-
vaković, pom. 136.

b) u Bosni selo u okrugu Tuzle Bone.
Statist, bosn. 94.

c) u Srbiji selo u okrugu šabačkom. K.
Jovanović 177.

KRNIK, krnika, m. vidi krvnik. — U naše
vrijeme u Bocij a između rječnika u Vukovu
(vide krvnik s dodatkom da se govori u Boci i
s primjerom iz narodne pjesme: Na snogi ti
glave nije, krnici je posjekoše). Ne čudim se ja
krniku koji te je prevario, u Vuk, kovć. 112.
S krnikom negovim, ministrom. Nar. prip. vuk.*
253.

KRNTNA, /. ime selu prije našega vremena.
Krbnina (selo). S. Novaković, pom. 186.

K&NITI, khi^m, impf. činiti da što bude kmo.

— vidi krAiti i radi akcenta. — Može biti pra-
slavenska rjječf isporedi čes. kmiti (vidi kod
krn). — U jednom primjeru xv vijeka (u kojemu
je izostavfen objekat ; smisao je prema km, 1, e),
a između rječnika u Daničićevu (krbniti ,muti-
lare, minuere'). Hcotni smo u vsakojemb poć-
tenbju ne krbniti paače isplb^ati. Spom. sr. 1,
171. (1423).

Kl&NO, m. prezime ili muški nadimak. ~ xviii
vijeka. Miško Kmo. Glasnik, u, 8, 75. (1706—
1707).

KRNOBRANIŠTE, n. vrsta bedena (uprav
obrana na jednom ili više mjesta, naj običnije
pred vratima ili pred mostom) zaobfena na jednoj
strani^ kao polumjesec (krn mjesec). — V Belinu
rječniku: ,mezzaluna, termine militare' ,muni-
mentum semilunare' 485b, gdje je sam pisac iz-
mislio ovu riječ; po liemu ima i u Voltigijinu
(.mezzaluna, t. militare' ,halbmond') i u Štuli-
ćevu (,mezzaluna, termine militare' »pc^n muni-
menti crescentis lunae instar^.

KRNONOS, adj. naso mutilus, bez nosa (ko-
jemu je km nos). — isporedi krnonosan. — CT
jednoga pisca xvii vijeka. AV otajni glasonoši,
ki skrovito glas podižu, da svakomu nos odrižu,
množi b^ }udi krnonosi. Đ. Baraković, vil. 207.

SLRN6nOSAN, krnćnosna, adj. vidi krnonos.

— U rukopisu xvi vijeka (prema grč. ^ivdT/urjtog),
i otale u Daničićevu rječniku (krbnonosbnb ,qui
mutilo est naso'). Justinijana krbnonosnago.
Glasnik. 10, 249.

KRNOR, m. vidi u Daničićevu rječniku : Erb-
norb, kao da je mjesto koje je pripadalo selu
Šik}i: ,i Krbnorb, kako je prSđe bjlb kb Šikb)i,
takozi da je i vynu*. G(la8nik). 15, 287. (1348?).

KRN6rUK, adj. manu mutilus, krne ruke,
bez ruke. — U jednoga pisca xvii vijeka. IaU^
(sv. Ivan Trogiranin na svom mrtvom tijelu) od-
sjeć pusti slavnu do mišice ruku svetu . . . Tro-
girani porob)eni tijelo sveto kad vidiše gdje gu-
sari nesmileni kmoruko ostaviše . . . P. Kana-
velić, iv. 589.

KRNOTINA, /. komad ili komadi od čega okr-
nena. — U Sttuićevu rječniku: ,fragmina, frag-
meuta^ — I u naše vrijeme u Dubrovniku. Kr-
notine od nokata. P. Budmani.

KRNOVO, n. planina između Drobfiaka i Nik-
šića. (ne znam ko je zabUežio). — U pjesmama
cmogorskijem našega vremena, a između rječ-
nika u Vukovu gdje nije tum<ičeno, nego ima
samo primjer: Dolazio u ravno Krnovo. (Nar.
pjes. vuk. 4, 416). — Od Krnova do malog Vu-
čeva. Nar. pjes. vuk. 4, 416. Pa pobjeie notdu
uz Krnovo. 4, 422. — Može imati i složene
oblike kao adj. Isprijeka preko Kmovoga, Ogled,
sr. 394.

KRN6zUB, adj. u kojega su kmi zubi. — U
Stulićevu rječniku: ,cujus dentos sunt trunci (h.
e. usu)*.

KRN6zUBAC, krnćzupca, adJ- kmozub čovjek,

— U Stulićevu rječniku uz kmozub.

KRn6zUBAN, krn6zubna, adj. u Stulićevu
rječniku uz krnozub.

KRNUJ, m. ime muško. — isporedi Kmul. —
Pnje našega vremena. Krbnuj. S. Novaković,
pom. 72.

KRNUL, m. ime muško. — isporedi Kmuj,
Krnule i Krnuli. — Prije ruišega vremena. Krb-
nulb. S. Novaković, pom. 72.

Digitized by

Google

EBiniLE

605

1. KBl^

EBNULE, /. pl ime selu u Srbiji u okrugu
iabačkom. K. Jovanović 176. — Isto se ime po-
mii^e prije našega vremena. Krbnule. S. Nova-
ković, pom. 136. — isporedi Kmuli.

KENULI, m. pl. ime mjesno. — isporedi Kr-
nule. — Ovakovo se ime pomiihe prije našega
vremena. Kn»nuli. S. Novaković, pom. 186. Spom.
stoj. 185.

KBNUŠNICA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
vafevskom. 2iabran u Krnufinici. Sr. nov. 1878.
1157.

1. KANUTI, kfnem, impf. vidi krniti. — U
Stulićevu rječniku: v. okmuti. — Mislim da se
i sad govori u Dubrovniku. P. Bndmani.

2. KRNUTI, vidi 1. krhnuti.

1. KRI^, kfi^a, a4h vidi km. — Akc. kaki je
u kMa taki je u svijem nominalnijem oblicima,
osim nom. sing. m. i acc. sing. m. kad je jednak
s nominativom; u složenoj se deklinaciji mijeiki
akc: kr££, kriiega itd., kHSi itd. — Između
rječnika u Vukovu (vide kriiav).

1. adj.

a. nema nijedan primjer prema km, 1, a,
fugo samo: Pobiću mu kn&e znbe da me ne
grUka. Nar. pjes. herc. vuk. 288, ali i o ovome
primjeru vidi sto je kagano kod km, 1, a.

b. 0 sudu (i ako nije zem\ani), vidi km,
1, b. Kn&i vagan i dvije ožice. Ogled. sr. 70.
Ćorava žena i knS lonac, iteta gotova. Nar.
posl. vuk. 824. Da je ukrao kumu jednu kn^u
ožicu. Nar. prip. vr6. 158.

e. 0 mjesecu, vidi km, 1, c. Što kri^
mjesec knio odasjava. Osvetu . 6, 49.

d. 0 jeli, vidi km, 1, d. Ko nai prvi dođe
jeli krAoj. Nar. pjes. u Vuk, rje&n. icod krA.

e. nepotpun, vidi krn, 1, e.

a) 0 govoru. Tako mi se čini (taj govor)
oskudan, suv, kr-ii. M. Đ. Milićević, međudnev.
816.

b) 0 mjeri, nepotpun, kriv. Nije li joSte
u kući bezbožnikovoj blago nepravo ? i efa krAa,
gadna? Đ. Daničić, mihej. 6, 10. Bogdanova
peć daje hleb s kn^om mjerom. M. Đ. Milićević,
knez miloš. 210.

f. vidi i imena mjesna: Krid Grad, Kn&i
Kamen itd.

2. adv. ima samo \aiio u jednoga pisca tm-
šega vremena, vidi kod 1, c.

2. KBI^, m. ime muško. — Na jednom mjestu
XII vijeka, Knezb Krb£a G^rbud') s(y)Tih Kre-
8(imir)b. Starine. 18, 210. (1185 prepis. 1250).

1. Kfil^A, /. vidi 2. krAe.

2. KBl^A, /. vidi teglić. kad su kože čii^ene
onda ih tegle pod nogom, a za tim ih metnu u
,mengele* i tegle kniom ili teglićem. Bingula.
M. Međić.

8. KBI^A, /. ženska kn^astijeh zuba i koja
nema svijeh zuba. U naše vrijeme u Stonu.
fPoznam ja onu kriiu^ M. Milas.

4. kAiStA, vidi 1. krAe.

5. KBI^A, /. ime domačijem životinama.

a. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ. 82. Kri^a
,nomen ovis comibus mutilae'. Đ. Nemanić, Čak.
kroat. stud. iftg. 28.

b. ime svirii. Garavac. Bosna. Đ. Hire.

6. KBNA, /. vidi kijerna. Lovim omecem
gruje i knie. S. ^ubifia^ P^^P* 266.

7. KRISTA, m. vidi krAo. — U naše vr^eme, a
iemedu rječnika u Vukovu gdje se dodaje da je
po istočnom govoru. Đoneo obligaoiju poćivdeg

Jovana tako rečenog Kn&e. Glasnik, ii, 1, 152.
(1808).

1. K&ifAG, kMca, m. (ofušten) kukuruzni klip.

— U naše vrijeme u Istri. Kn&ac ,spica zeae de-
foliataS gen. kFAc&. Đ. Nemanić, čak. kroat
stud. 27.

2. KBI^AG, KrAoa, m. prezime. — U naše
vrijeme. D. Avramović 270.

1. KBNAČA, /. u Vukovu rječniku: (u Ba-
niji) kukuruzan h)eb u kiselo ,ges&uertes kuku-
ruzbrot' .panis fermentatus e zea^ — Akc. se
m^ena u gen. pl. k^ii&č&.

2. KŽl^AČA, /. ime karauli u okrugu kruše-
vačkom u Srbiji. M. Đ. Milićević, srb. 724.

KBI^tAđAK, krMtka, m. u Vukovu rječniku:
(u Boci) komad od zuba koji ostane u vilici (n.
p. kad se zub vadi pa se slomi) ,der stummel^
,mutilum^ — Akc. se mijena u gen. pl. kriifi.-
d&k&, a jamačno i u voc. : kM&če, k^ii&ci, ili kr-
i^ftče, kri^aci. — Postaje od 1. kri^.

KEI^TAGA, /. u Vukovu rječniku: komad od
čega razbijenoga (tikve, suda) ,ein abgebroohenes
stiick' ,fragmentum'. cf. rbina. — Akc, se m^'etia
u gen. pl, kh^&g&.

KBI^A JĆLA, /. mjesno ime. — vidi km, 1,
d » 1. kn!i, 1, f; isporedi Krna Jela.

a. prije našega vremena. Krbiia Jela (selo).
8. Novaković, pom. 186.

b. selo u Bosni u okrugu bihačkom. Statist,
bosn. 52.

G. šuma u Srbiji u okrugu čačanskom. M.
Đ. Milićević, srb. 648.

1. KBI^AK, kri^dka, m, vidi primjer. — Po-
staje od krA. — Od xviii vijeka po ^evemijem
krajevima, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(krAak, prasec zkop)en ,majalis') gdje se noj
prije nahodi, i u Voltigijinu (v. krmak). KrAak
(Vitezović) — uškop}eni prasac. — Danas to ime
priznavaju samo prascu obrezanih uSiju. F. Ku-
relac, dom. živ. 40.

2. KBI^AK, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji mođr usko riječkoj. Bazdije). 58.

KBI^A BIJĆKA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu poiarevačkom (po istočnom govoru K.
Rćka). Livada u KrAoj BekL Sr. nov. 1864.
499.

KRISTAST, acij. vidi km • 1. krA. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide kr-
Aav). — U ovom primjeru stoji u prenesenom
(gramatičnom) smislu o riječi što je izgubila
krajni glas. Nema potvrde da je taki krAast
oblik (fSb* mj. ^) bio u starom slovenskom je-
ziku. Đ. Daničić. star. 8, 41.

KRI^AUKAIStE, n. djelo kojijem se krnauče.

— U Vukovu rječniku.

KRl^AUKATI, krAiučem, impf. u Vukovu
rječniku: vide krmaukati.

KRIStAV, adj. vidi krn i 1. krA. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (n. p. lonac
,splitterig^ ,fissili8'). Pod nogami pako krnavi i
pridobiti neznabožtva misec. A. Kanižlić, fran.
29. Nema ti gorega od bagava čovjeka, krAava
lonca i ćorave reduŠe. Nar. posl. u Vuk, rjeČn.
kod bagav. Krnav zub. Nar. prip. vuk. 7.

K^klŠTAVAG, kH&vca, m. čovjek u kojega su
krnavi zubi. — U naše vrijeme u Istri. KirAavac
,homo edentulus^; gen. k!-Aavca. Đ. Nemanić,
čak. kroat. stud. 49.

1. KRliE, /. vidi 3. krAa (uprav je dem.). —
Uprav kf Aa, ali je u Dalmaciji ovaki nom.. i voc.

Digitized by

>JoogIe

1. krAe

606

EBl^O, o.

(kMe). KMe, 6e)ađe zuba okmiita. M. Pavlinovid.
KtAsj f. ženska kn&astijeh žaba, ili ih svijeh
nema. U naSe vrijeme u Stonu. lUđala se Mare
kn^e'. M. Milas.

2. E&NE, /. pl. nožnicat noiniee. kore. — Na-
lasi se i u jednini^ ali rijetko^ vidi: u Vukavu
rječniku: k^iia, f. (u Hrratskoj) kore od noža
ili od sab)e ,die scheide' ,vagina' [vide nožnice].
Potego bi kriia od pojasa pa mu rosu odvalio
glava. Osvetn. 7, 52. — U mnoiini se javori u
Bosni od xviii vijeka, — Nejasna je nječ. Mi-
klošič isporeduje češ. krnč, gvožde od sabfe, noia
itd. (ima još snačeiie : ilijeb, koje bi se tnoiebiU
bofe slagalo s našijem), te bi onda mogla biti
praslavenska riječ. Mač bi se rastavio od kri&a.
F. Lastrić, test. 201«. Mač u kriihfh); ostavši
kn^e i kesa zdrava . . . 298^. Mač ti povrati u
krAe. ned. 214. Izvadi mač pak ga drži u desnoj
ruci a knie u livoj. svet. 89^. I izvadi jata-
gana kriva, uši su mu od fi)eva zuba a VrAe mu
od zlata limovi. Nar. pjes. marj. 156. A u ruku
prihvatio ćordu, na knlie se nasloiia sokakom.
Nar. pjes. hdrm. 1, 129.

KBlilEJ, m. prezime. — isporedi KrAejević. —
Ne zna se kako je pravi oblik, jer je pisano
s -nfi-. — XIV vijeka u kMzi pisanoj crkvenijem
jezikom. Đurbdb Erbndj. Deč. hris. 80.

KEISeJEVIO, m. prezime. — vidi KrAej. —
U istoj kifiizi u kojoj je i Kniej. Đurbđb Krb-
ndjevićb. 88.

EKlirEL, ErAćla, m. u naše vrijeme u Istri
gdje znači uprav: KraiiaCf ali se sad obično
upotreblava sa značenem: Italijanac, Talijanaš.
Kriiel jCarnus', gen. Kniela. D. Nemanić, čak.
kroat stud. 41. Kn^e3 ili kn&el, zove se tali-
janaš u Istri. Naša sloga. god. 20, br. 12.

K6i4e1^E, n. djelo kojijem se krni. — U Vu-
kovu rječniku.

KBI^EŠA, m. ime volu? F. Kurelao, dom.
živ. 61.

KBIStEŠEVGI, Knieševaca, m. pl. ime selu u
Slavoniji u županiji srijemskoj. Bazdije). 158.

KRliETA, m. ime muško. — U naše vrijeme
u Crnoj Gori. Kriieta ŠuAov. V. Vrčević, niz.
146. Knieta Šakojev. 214.

KBIStETIN, adj. koji pripada Kn^eti. Bozo
KrAetin. V. Vrčević, niz. 218.

KBI^EUŠA, /. ime selu u Bosni u okrugu bi-
haćkom. Statist, bosn. 52.

KBI^EVAČKi, a4i. koji pripada selu Kri^vu
u Srbiji. Parosi kr^evački. D. Avramovič 226.
KrAevačka (opština). K. Jovanović 150. Niva
u kr^evačkom po)u (u okrugu smederevskom).
Sr. nov. 1870. 499. Vinograd u brdu kn^evačkom
(u okr. smeđ.). 1871. 20.

KRIŽEVE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru šibenskom. Bepert. dalm. 1872. 26.

KBI^EVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 124.

KrSeVO, n. mjesno ime.
ti. vidi Krnovo. — U narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena, i otale u vukovu rječ-
niku s primjerom (vidi dafe) : Dok KrAevo kleto
uminuSe, a bez tumačeiha. u trećem je izdaiiu do-
dato: [selo u okrugu podunavskom?], t. j. isto
što je pod b, ali, kako se vidi po primjeru, to
nije. Pa odoše uz Moračke strane dok Kriievo
kleto uminuše, sve Enievo i pleme Đrobi^ačko,
vatiše se Pivi Durmitora . . . Nar. pjes. vuk.
4, 882.

b. selo u Srbiji u okrugu smederevskom (sad
,podunavskom'). K. Jovanovič 150.

K:&1^EVSk!, adj, vidi kn&evački. n5ite}a kr-
£evskoga. D. Avramovič 217.

EBl^ĆZUBAČEI, adv, s kniijem zubima (uz
glagol što znači govor), — U naše vrijeme. Baba
se nasmije, pa joj kn&ezubački reče. Nar. prip.
vrč. 52.

E&I^i, m. ime kosi u Bosni. Glasnik. 20, 297.
EBl^IGA, /. ime livadi. D. Trsteiiak.

1. KBI^TIĆ, »1. prezime. — U pjesmi crnogorskoj
našega vremena. Među Aima dva brata Kri&ića.
Ogled. sr. 879. Baš rođaka Krnića Berića. 885.

2. KBI^IĆ, m. mjesno ime, vidi Kmič. M. Đ.
Miličevič, srb. 78. 487.

KBI^i GBAD, m. vidi Drevina.
KR^i KAMEN, m. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 109.
KBli^IN, m. mjesno ime u Bosni.

a. gora. F. Jukić, zemj. 2. 89. 72. Procvilile
dvije zlogučne vile, Kniin gluSi, pust se Vučjak
ruši. Osvetn. 4, 57.

b. selo u okrugu travničkom. Schem. herceg.
1878. 202. — Na drugom je i^jestu pisano Kemin
(vidi), ali jamačno griješkom.

KBl!riNA, /. ime dvjema selima u Srbiji u
okruau pirotskom. Gonila i DoAa KnUna. M. Đ.
Milicević, kra}. srb. 286. — Na drugom se n^estu
zovu Goriie t DoAe KrMno. Sr. nov. 1879. 175.

KBiSriNE, /. pl. ime n^estu u Srbiji u okrugu
rudničkom. Zem)a u Eniinama. Sr. nov. 1875. 685.

KRIVINO, n. vidi Eniina.

KBNIPO VAČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskom, Zemla zovoma Kniipovača. Sr. no?.
1874. 109.

kMiTI, krifitm, impf. činiti, da što bude knke,
vidi kmiti. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kMah, u aor. 2 t 8 sir^. krd£, u part.
praes. pass. kf Aen. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu Gzersplittem* ,diffindo*). -
U svijem je primjerima u prenesenom smislu.
Venecija je krAila i postrizala ove ugovorene
sloboštine. S. ^ubiŠa, prip. 9. Vi meni svaki
dan kn&ite granicu. 57. U to vrijeme poČe
Qt>spod krpiti Izrai}a, jer ih pobi Azailo po
svijem medama Izrai}evijem. Đ. Daničić, 2car.
10, 82. Nećemo ničijega prava da krdimo. M.
Pavlinović, razg. 111. — I sa se, refleksivno ili
pasivno. Ova se osnova u oblicima, koji nemaja
nastavaka, krdi (radi smisla isporedi prii/^er
kod krdast). Đ. Daničić, obi.« 15.

KRl^rVICA, /. Ajuga reptans L., ime bifei.
K. Crnogorac, bot. 61.

KBI^O, m. iMto krAasto, pa moie biti čovjek
(n. p, bez uha ili knHastijeh zuba), iivotii^ Ui
što neiivo, vidi u Vukovu rječniku. — isporedi
7, knia. — Akc, se myefia ti voc. kMo. — U
naše vrijeme, a između fjeČnika u Vukovu : (jožn.)
n. p. čovjek (bez uha), vo (bez roga), sud okri^en
,splitterig' ,diffissus' ,nioht ganz' ,mutilus'.

a. čovjek, n, p.: kfAo, čovjek kr£astijeh
zuba, ili ih svijeh nema. U naše vrijeme u Stonu,
,Kr]io, izvadio zube na pazar!' M. Milas. — U
ovom je primjeru nadimak. Nekakav Kn^o aram-
basa. Vuk, rječn. kod knio.

b. iivotiiHa muškoga spola, n. p.: krno, ime
prascu. F. Kurelac, dom. živ. 41. vidi i u Vu-
kovu rječniku.

c. što neiivo, n. p. a) bardak. Obuv&i jedna
nogu reče: ,Pet svezah, još pet, pa krda za uši'

Digitized by

Google

KBl^O, c

607

EBOČINA, b.

(t j. pet je prsta svesao, jofi da sveže pet, pak
će onda za kn&avi bardak da pije rakije). Vak,

2'e£n. kod kriio, — b) ime Mtakvu topu (kao
i je bio kn^v) u narodnijem pjesmama. —
isporedi Margeta, šiba, Zelenko. Dok mi gleda
Kniio na Zemuna, a Margeta na Vračar na po^e,
tanka Šiba na malu Viši^icu. Nar. pjes. u Vuk,
rječn. kod Margeta i šiba. Zapaliću trideset
topova, pa sapalit ErAa i Zelenka. Nar. pjes.
vuk. 2, 588. Napuniše Erna i Zelenka. 2, 548.
Dali puca Kn&o i Zelenko na Zvomiku, na bi-
jelu gradu? 4, 291. Zapalite Enia i Zelenka.
Pjev. cm. 814*. Pa ruknuo Knio i Zelenko.
Osvetn. 7, 78.

KRlJo BftDO, n. ime dvjema višima u pla-
nini Kozari na zapadu joj. M. EuŽičić.

K^liONOS, ao^j. u kojega je kni nos. — U naše
vrijeme. Onaj kaplar Sto učaše moju desetinu
bejaše neka omalena kriionosa satvar. M. Đ.
Milićević, medudnev. 97.

KElirOROG, adj. koji je bez roaa. — U naŠe
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,bomge-
stiimmelt' ,mutilus cornu^. KrAorog, ime jarcu.
F. Kurelac, dom. živ. 88.

KftiirOROGA, /. koza bez roga. — U Vukovu
rječniku: ,eine horngestiimmelte ziege* ,capra
comu mutila'.

KRAbZUB, adj. koji je kriiastijeh zuba ili
bez kojega zuba. — U naše vrijeme u Stonu^
,Ona je kr]i6zuba^ M. Milas.

KB6aGIJA, /. Hrvatska, po tal, Groazia ili
lat. Groatia. — xvii i xviii vijeka. Bosna, Kroacija
(^Kroatia*), Ungarija, . . . (provincije jf ratarske).

1. Ančić, vrata. 174. Kroaciju odkad su oni
mojoj kruni podložili. P. Kanavelić, iv. 8. Prvo-
stolniku Dalmacije i sve Kreacije. A. d. Gosta

2, III.

KBOGAI^A, /. kotarica za žlice, u gon^oj kra-
jini. V. Arsenijević.

Kb6gANIGA, /. dem. krooaiia. V. Arsenijević.

KROCJEĆ, vidi kod kroz.

KEOCOJEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Pavle Krocojević. D. Avramović 243.

KBOGULA, /. tal. mlet. crozzola, š\aka, štaka.

— U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
KBOČEl^, n. 4i^lo kojijem se kroči. — U

Stuličevu rječniku.

KEOČEVAlirE, n. djelo kojijem se kročuje. —
U Stuličevu rječniku. — nepouzdano.

KEOČEVATI, krofiujem, impf. hodati, hoditi.

— Načiiieno od kročiti. — U Štuli^vu rječniku :
,ambulare, deambulare, incedere^ — nepouzdano.

KEOČICE, adv. dugijem krocima (koracima)
n. p. hoditi. — U Stuličevu rječniku: extenso,
effuso passu, gradu s dodatkom da se nalazi u
pisca Zlatariča. može biti da u ovoj kitici Zla-
taričevoj: Dvije grede za sulice £emu bijehu,
s kijem trčaše; kuću svaku priskakaše na sam-
beČe i skonćice. D. Zlatarić (stari pis. hrv. xxi)
201<^ treba čitati kročice mj. skonćice, ali je
ovako u rukopisima.

KBOČIĆ, m. prezime — xvi vijeka. Lacka
Kročića. Mon. croat. 200. (1512).

KBOČiNA, /. krotkost, krotost. — Akc. se
mijeika u dat. sing. krdčini, u acc. sing. kr5ćinu,
u voc. sing. kroćino, u nom., acc, voc. pl. krč-
ćine. — Postaje od osnove krotk nMtavkom ina;
k pred i mijena se na 6, a pred ovijem se gla-
som t ne čuje, ali se nalazi pisano. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (krotčina

kod krotkost), u Belinu (krotčina ,mansuetndine,
virtu opposta all^ ira' »mansuetudo* 461<^), u Stu-
ličevu (kroSina i krotčina, v. krotkost). — Ne-
znatne su razlike u značeiHu; ov4je se dijeli po
grafiji (s t i bez t).

a. krotčina. Učini s nami (s nam. Band.) po
krotčini tvojoj. Bernardin 65. I. Bandulavić 78^.
dan. 8, 42. Priklonstvo, krotčina, vira, počtenje.
Bernardin 182. paul. gal. 5, 22—28. Dugotr-
p]enje, krotčina, vira, pitomština. I. Bandulavić
172a. Moga jazika krotčinu posnaži. Đ. Bara-
ković, jar. 126. Govor'te s krotČinom. I. T. Mr-
navić, osm. 115. Prez svake sumde ufam u do-
brotu i krotčinu Isukrsta spasite}a moga. P. Ba-
dovčić, nač. 166. Krotčina na one koji se pri-
daju jest zlamei&e od plemenštine. M. Badnić
77D. Srčbe obraćaju u krotčinu. 82l> (i još litf-
kolika puta; jedan put bez t, vidi kod b). Po
pravdi i krotčini skončaiie ćeš dat paklenoj oho-
losti. A. Vitajić, ist. 186b. Meu svimi krotčina
u tebi svej siva. ost. 889. Nego li krotčinom
nadari mi ga. F. Parčić 69 (drugi put bez t,
vidi kod b). Prevelika iie je snaga u umijenstvu
i krotčini. J. Kavanin 20^. Gjeć kbotčine i obisa
poda Spljetu velu slavu. 97l> (ovako svagda, ali
nije pouzdano izdaiie). Imamo zabav}ati se u
svakomu ustrp}enju i krotčini. A. d. Bella, raz^ov.
250 (drugi put bez t; izdaiie f^pouzdano). I^e-
gova krotčina. L Marki 91. Sa s^om }ubav}u i
krotčinom. J. Banovac, pred. 154' (vid% kod b).
Jeda koju riČ oštru odgovori? Ne, nego s jed-
nim poniženstvom i s jaiiećom krotčinom . . . F.
Lastrić, ned. 59 (vidi kod b). Hotio ie divje
ćudi narod upitomiti i u običaj svete krotčine
krstjanske privesti. A. Kanižlić, kam. 150. Raz-
ložito držane, krotčina, stid. utoč. 859 (ovako
svagda ; dva puta bez t). Sva ova mista pohodio
sam s velikom }ubav|u, poštei^em i krotčinom.
M. Zoričić, zro. 17. Slideći za n 4nisu sa svom
krotčinom i poniženstvom. 195. Igdi ne sja
veće razborstvo i veća krotčina. S. Bosa 185».
Po betegu od tihosti oliti krotčine. Ant. KadČić
24. Krotčina s kojom va)a da |ubeznivo sva-
koga pokornika prime. 281. Imaju slušati Aih
strahom i drtai^em u krotčini srdca. L Velika-
nović, uput. 1, 442 (vidi kod b). Od vrutka
svake svetn&e i krotčine. I. J. P. Lučić, razg.
71. S štitom ustrpjei^a i krotčine. izk. 5. S krot-
činom primite usiMitu rič koja more saraniti
duše vaše. Đ. Bapić 850. U poniznosti i krot-
čini iliti tihoći. 458 (jedan put bez t). Budući
gospodin pun krotčine. M. Dragićević 50. Ovo
hoće krotčina i tihost crikve. 56 (ovako svagda ;
jedan put s t).

b. kročina. O kročino i dobroto Božija! I.
Ančić, svit 57. Kročina sahraiiuje dušu. M.
Badnić 428b (vidi kod a). Pridobi kročinu ti-
oćom. S. Margitić, fal. 19. Dobrota, kročina,
poniznost f.. 161. Za neizrečenu kročinu. F.
Parčić 68 (vidi kod a). Po svetiii i kročini biti
zamirak Isukrst. A. d. Bella, razgov. 228 (vidi
kod a). Podložnici medu sobom govorahu : ,Ovoj
ga je kročini i slatkosti mater naučila^ J. Ba-
novac, razg. 188. Uzdrži u sebi tihoću naše
duše, kročinu našega srca. pripov. 112 (ovako
uopće; jedan put s t). Od nega poniženstvo i
kročinu naučimo. J. Filipović 1, 42<^. Jai&e po
svojoj kročini prikazuje nam kročinu spasite)a.
8, 266b. Spasite) nima odgovori sa svom kro-
činom i poniznostju. F. Lastrić, od^ 205. Ustr-
p)ei^a Jobova i kroČine porobiti ne more. test.
19« (ovako uopče ; jedan put bez t). U duhu kro-
ćine (sic) dade zapavid. A. Kanižlić. kam. 277.
U duhu kročine i (ubavi. 857 (vidi kod a). Po-

Digitized by

>JoogIe

KBOĆINA, b.

806

1. EBOJAČ

stavi Bog u svirine kro^ino i tihost. E. PaYi6y
ogl. 19. Koliko je velika Joeipova krodina
bila. 92. Odgovorio je srca tUioćom, mir-
noetjn i kroi^om. L Velikanovi^, opat. 1, 164.
Da zagrlimo prije kročinu nego ponosnoet. 1,
847 (ovako uop6e; jedan put beg t). Ako vaiu
(utitost i srditost ne priokreneto u kročinn. Đ.
Rapić 856 (vidi kod a). Vidili bi n Aima kro-
činu. B. Leaković, gov. 27. Da pokaže svoju
kročinu, mimost i tt8trp)e]!^e. 41. Po betegu od
tihoeti oliti kročine. M. Dragićevič 47 (vidi
kod a).

KB6ČIT, a4j. veli se o saonicama, koje se
rado ne prebacuju : ,kročite saonioe' (u Topolovu).
P. Brantner.

1. KBČČITI, krččfm, pf. učiniti celikt dugi
krok (korak), — U svojem je primjerima po 8vqj
prilici perfektivni glagol kao što je i u Vukovu
rječniku (impf. : 1. krakati). u naše vrijeme mislim
da je impf. u Dubrovniku^ a tako je i u Belinu
i u Stuličevu rječniku, jer je u Hima praes. od
iste osnove. — Ake, kaki je u praes. tnki je (u
impf, kroč&b), u aor, 2 i 8 sing. kr5čr, (u ger.
praes. krdčeći). — Od xvi vijeka, a ismeđu rječ-
nika u Belinu (kročiti, kročim ,allungare i passi*
,gradum facere grandiorem' 66*), u Stuličevu (kro-
čiti, kročim, v. kročevati), u Vukovu: ,einen
schritt Uiun' ,gradum facio s primjerima: Bo-
lestan je, ne može kročiti. — Skoči Turčin ka^
da se pridmu, jednom kroči, do ko£a dokroči,
drugom kroči, koii^a pojahao. (Nar. pjes. vuk.
2, 281). — Prid sobom ja vidih sjen vile liposti
kojoj se začudih, ne smjeb proč ni kročit, sač
mi se vidi grih lipu stvar potlačit. Š MenČetić —
G. Držić 466. Veče pripet Ugrin Isa u što na
mir kročit ište, strmoglav se satarisa. I. Gun-
dulić 521. ^utit Marko, pa se pridrnuo, jednom
kroči i daleko skoči. Nar. pjes. vuk. 2, 241.
Svakome koji gada dopušteno je da u gađahu
s mjesta kroči. V. VrČević, igre. 72. Ne ima
kročiti izvan svoje granice. Pravdonoša. 1851. 33.

— 0 HvotiM (ko1^u). Te pod sobom koiia usta-
vila, naprijed mu ni kročiti ne da. Nar. pies.
vuk. 2, 554. t 0 čejadetu na koiiu. Naprijed ti
ni kročiti neču, no ću dobra kona okrenuti.
Nar. pjee. vuk. 2, 558.

2. KE6ČITI, krdčim, impf krotiti. — Postile
od osnove krotk (vidi krotak), te uprav bi bilo
krotčiti, kako je i pisano u naj prvom primjeru,

— XVII t xvni vijeka (dosta rijetko). ToliS —
krotčiš, dobrovo)i6. I. Bandulavić 299. Gospar
ždribca, koga )ubi, kroči, da ga ne izgubi. J.
KavaAin 50^^. Daj razlog od tvoje )utine, kako
si je kročio. Đ. Bapić 16. Da živinu nepokorna
kroči. J. S. Be|ković 8.

8. EBOČITI, kročim, impf graktati (o ga-
vranu). — Onomatoptja: činiti glasom kro kro.

— Na jednom n^estu xvii v\jeka. Doprem vran
na vrana kroči, ne zklnje vran vranu oči. P.
Vitezović, cvit. 84.

4. KBOČITI, kročim, impf oklijevati. — U
Volti^inu rječniku: ,procra8tinare, temporeg-
giare* ,siob in die zeit schicken*. — sasma ne-
pouzdano.

KROĆAHAN, kroćahna, a4j. dem. krotak.
U Belinu rječniku: kroćahni ,modestino, dimin.
di modesto' 49l>, i u Stuličevu: ,aliquan tulum mitis'.

KB0ĆAHA8T, adfj. u Stuličevu rječniku us
kroćahan. — nepouzdano,

KBOĆAHAT, krččahta, acij. vidi kroćahan. —
U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka, a iz
lič^a u Belinu (kroćahti »modestino, dimin. di

modetto' 491^) • i« 8tuli6evu (us kroćahan). Kro-
ćahta diklioe. Š. Menčetić 6. 181. 181.

KBOĆAŠAN, kroćaina, a^j. vidi kroćahan. -
U Stuličevu rječniku us kro6ikhan.

KBOĆAŠAST, aij. u Stuličevu rječniku uz
kroćahan. — nepouzdano.

KB6Ć£l!r£, n. ijelo kojijem se kroti. — Sta-
riji je oblik kroćenje. — U Mikafinu rječniku:
kroćenje, ukroćenje ,domitura, domifeos'; u Be-
linu : krotjenje ,domamento, il domare' ,domitara'
275l>; u Bjeios^enčevu ; u VoUi^inu: kroće£e t
grijeikom kroče£e.

KBOJ, krčja, m. habitus vestis, način kako se
kroji odijelo ili dru^o što se Uje. — Ake, kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padeiiuM osim
nom. i acc. sing., loc. sing. kr6iu, u svoj mnoiini
kad se umeče ev: kr6jevi, kr6iev&, kr6jevima,
kr6jeve, ("đoc. krčjeviV). — Riječ je praslavenska,
isporedi (stslov. okroj, nkroj, rus. noKpott, yKpott),
čei. i pof. kroj. — Jamačno je postalo oa ko-
rijena kri, ali se ovaj ne da potvrditi; kraj je
moglo postati od osnove kroj. — Između rječnika
u Belinu (,taglio d'nn abito* ,ve8tis figura* 721«),
u Voltigijinu (,Uglio d' abito' »achnitt einet
kleides'), u Stuličevu (v. krojene), u Vukovu
(,der schnitt' ,sectum').

a. u pravom smislu. Odijeva ga Čudno tkana
zlatna svila dična kroja. G. Palmotić 8, 92^.
Ugledavši lipu kabanicu tkala i kroja babi-
lonskoga . . . And. Kačić, kor. 109. Crne kape
kroja bugarskoga, geferdare kova mletačkoga,
a dolame kroja skadarskoga, oštre ćorde kova
latinskoga. Nar. pjee. vuk. 8, 819.

b. u istom značeiiu, ali u metaforiikom
smislu. Parke su tri sestre, kih prva Život sfk-
komu človiku ukroji, druga sestra jur ukrojen
Život sašiva, treta pake, kad človik vik sfoj do-
vrši, saliven kroj života raspara. P. Zoranić 6.5*.
Drugi će zvon biti, drugi slog, drugi poj, i drug«
zvoniti trub|e ner glas moj; drugi stvor, drugi
broj hrvatskim jezikom, druga sprav, dragi kroj,
drugi red s prilikom. Đ. Baraković, vil. 878—874.

e. u prenesenom smislu kao oblik, kalup,
način i^. uopče. Vuk o ovakov^jem značeMma
piše: Ni ,krojS ni ,napravaS ni ,vid* prema riječi
,kalup' nije ništa. pism. 42, odgovarajuH V, lm-
ziču koji bijaše plscio: ,Kalup je tur. kal-^p, a
sr. ,kroj, naprava, vid*, Aem. ,form*. u Vuk,
gram. i polem. spisi. 8, 189. istina, sam je Vuk
prije toga pisao: Ako oće azbuku bez krpeia po
kroju ili svojstvu jezika našega, gram. i polem.
spisi. 2, 148, ali i ovdje nije kroj u prenesenom
smislu nego produfi^e metaforu što je u bez kr-
peža. a) oblik, kalup. Sjedaše glava divna kroja.
B. Badičević (1880) xiii. Ovo je velika zgrada
bosanskoga kroja. M. Đ. Milićević, omer. 62. —
b) način. A i ono što bi znao govoriti, zanosio
bi po tud kroj. S. ^ubiša, prip. 105. — c) moda.
Hoće živiti po naj novijem kroju uz plemenitaSe.
M. Pavlinović, rad. 128. Kroj »fa^on'. Hajdenak,
naziv. 17. ,mode'. 84. ,tracht, kostiim, mo4e^ 56.
1. KB6jaĆ, krojdča, m. čovjek koji po svom
zanatu kroji (i šije) odijela. — isporedi krajač,
šavac, terzija. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padežima, osim nom, sing.^ i voc :
krdjaču, krčj&či. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (krojač, koji kroji ha)tne
,8artor, sarcinator, vestiarius') gdje se naj prije
nahodi, u Stuličevu (,8artor, sarcinator^* u Vu-
kovu (,der schneider' ,sartor, vestifious'. cf. tor-
zija, šavac). Nemoj krojiti halina na đrugijem
budući ti brez liih, kakono običaju činiti ubogi
krojači. M. Badnić 448*. ,Podi, kćeri sa kro-

Digitized by

Google

1. KBOJAČ

009

KBOJn% 2.

ja6a, dobro će ti biti*. ,Neću, majko, sa krojača,
ne6e dobro biti: u krojača tanka igla, gladna
su mn deca'. Nar. pjes. vuk. 1, 879. Kn j* (ko-
iufu) krojilo do dvanajst krojača. Nar. pjes. istr.
2, 121. Krojač ne uzme nožice n ruke pa da
komada čohn . . . Vuk, pisma. 66.

2. KB6jAČ, krojdča, m. u Vukovu rječniku:
u ćurčija kratak i širok nož kojim kožu kroje
,ein 8chneidcwerkzeug der kurschner' ,culter
quidam pellio]lum^ — Ista je riječ što 1. krojač
s jedinom razlikom što je u ovom drugom sna-
čenu Aešto neiivo, te je zato acc. aing, jednak (i
po akcentu) s nom, sing.

KBOJAČEV, ać^j, koji pripada krojaču. — U
Stuličevu rječniku: ,sartoris, ad sartorem spectans^
t u Vukovu: ,des schneiders* ,sartoris'.

KROJlČICA, /. žensko čefade što po svom
zanatu kroji i šije (obično ženska odijela). — U
naše vrijeme u Lici, a između rječnika u Stuli-
čevu (,qnae suit'). ^Vješta e Soka svačemu, ka^ ti
ona skroji a}inac ali benevreke, svedno stoje na
tebi ka izrasli ; es, brate, prava krojačica, da joj
para nema^ J. Bogdanović.

KBOJAČIĆ, ttt. prezime. — U naše vrijeme.
Boca 17.

KBČJAČk}, adj, koji pripada krojačima. —
Između rječnika u Stuličevu (,sartorum, ad sar-
tores spectans') i u Vukovu (,schneider' »sartorum^.
Krojačka daska, na Aoj čizmar kroji. Valpovo.
D. Hire.

KB6j£i^, n. djelo kojijem se kroji. — U
Stuličevu i u Vukovu rječniku.

KBOJILA, /. vidi krojilica. — U Stuličevu
rječniku: krojila ili krojilica ^mulier quae pan-
num scindit (vestibns coniioiendis)'. — nepouz-
dano.

KBČJILIOA, /. žensko čefade što kroji. — U
Stuličevu rječniku kod krojila.

KRbjI\JLf f. žensko koje kroji ha)ine. M. Pa-
vlinović.

KB6jITI, kr6jrm, impf. striči ili rezati što
(ikaike naj češče, kožu, hartiju itd.) na neke
oblike tako da se komadi mogu zajedno sašiti ili
drukčije sastaviti u jednu qjelinu (n. p. odijelo
od tkalca, obuča od kože, kutija od hartije itd.).
— Akc. se mijena u praes. 1 t 2 pl.: krojimo,
krojite, u aor. 2 t 8 sing. krčji, u impt.: krdj,
krojmo, krdj te (u Dubrovniku %mpt. ne gubi i •
ne mijena akc: krćji, kr6jimo, kr6jite; tako je
još gdje, vidi prvi primjer iz Nar. pjes. istr. kod

1, a, b) aa)), u part. praet. pass. krčjen. — Po-
staje od kroj fMstavkom i. — Riječ je prošla-
venska, isporedi stslov. kroiti (t j. krojiti), rus.
KpoHTb, ceš. krojiti, pof. kroić. — Između rječ-
nika u Vrančićevu (,rigare'), u Mikafinu (kro-
jiti, skrojiti ha)inu ,3cindere seu facere vestem'),
u Bjelostjenčevu (krojim, v. krajam), u Voltigi-
jinu (,tagliare panno, tela ec' ,scbneiden') , u
Stuličevu: ,pannum scindere (conficiendis ve-
stibus)'; u Vukovu: ,zuschneiden' ,seco ad for-
mnlam'.

1. aktivno.
a. u pravom smislu.

a) objekat je ono što se striŽe ili reže,
n. p. : aa) tkai^e. Zovite terzije, neka svilu kroje.
Nar. pjes. vuk. 1, 107. Kroj te sukno po ka-
tanski. Ja<^ke. 188. — bb) koža. U ćurčija kratak
i širok nož kojim kožu kroje. Vuk, rječn. (vidi

2. krojač).

b) objekat je bjelina što postane kad se
sastave komadi (ako se izriče ono što se striže

ili reže, obično stoji u gen. s prijedlogom od),
n. p. : aa) odijelo, ha}ine ili koji osobiti haletctk.
Crno ruSce kroj. M. Vetranić 2, 316. Nemoj
krojiti ha}ina na drugijem . . . (Krojači) kroje
odjeću drugijem . . . Kroj odjeću sam sebi. M.
Badnić 443«. KrojiS sebi odiću. J. Filipović

1, 61b. tIeo od zla sukna svite čini, dvaS na
godište kroji. (D). Poslov. daniČ. Krojafie i si-
jaše a}ine. M. Zoričić, zrc. 108. Zove k sebi
bulgarske terzije, da mu kroje sa zlatom a)ine.
And. Kačić, razg. 87^. Za godinu prosio devojkn,
a za drugu ha}ine krojio. Nar. pjes. vuk. 1, 581.
Krojimo si robu na junačko. Nar. pjes. istr. 1, 8.
I uvek je za obojicu krojio podjednake ha)ine.
L. K. Lazarević, on zna sve. 18. — Tko im
uprede i košnle kroji. M. DrŽić 145. Kn j' (ko-
šufu) krojilo do dvanajst krojača. Nar. pjes. istr.

2, 121. Djever snaSi svilen kavad kroji. Nar.
pjes. vuk. 1, 818. Sutra ću krojiti kod Savoa
(t. j. dati šavcu da kroji) crvenu dolamo. S.
^ubiša, prip. 266. Da bi te majka vesela gojila,
a još veselije svitice krojila. Nar. pjes« istr.
4, 18. Od damaSke dići kroji kape. M. A. Be|-
ković, sat. Elb. Tko V atove tovit vladikove,
tko r široke krojiti rukave? Osvetu. 2, 155. U
Jelice mila svekrvioa, ona će joj pelene krojiti.
Nar. pjes. vuk. 1, 606. — bb) što drugo što se
na<5tiia od tkana. Svilen tebi barjak kroje. J.
Krmpotić, pjesma. 14. — cc) obu& i drugo što
se čini od kože. Jer on (čizmar) kroji sve od
dobre kože. M. A. Be)ković, sat. £2*. Od kože
joj krojili opanke. Nar. pjes. herc. vuk. 47. Sjeći
crvenu oputu na dugačko od jedne kože kaže se
krojiti, (vidi kaišati). ^. Stojanović.

c) objekat se ima u misli (obično je isH
što je kod a) aa) i b) aa)). Šavci da do žen-
skijeh bječava i kroje i šiju i krpe. M. Držić
218. Majstori ki na svitu lorojeć, kradoše inom'
svitu. J. KavaiUn 442l>. Nije ga bilo doma kad
mu su krojili. (Z). Poslov. danič. 2^molili ga
(terziju) da prida mnom kroji. M. A. Be)ković,
sat. £ll>. Koji se samo zove terzija, a ne zna
ni krojiti ni Siti. D. Obradović, živ. 62. Ne
va)a u ta dan putovati, krojiti ali rabotatL L A.
Nenadić, nauk. 112. (Kučaniea) nek zna krojit
i s razlogom rizat. J. S. Be)ković 888. Dva puta
mjeri, a treći kroj. Nar. posl. vuk. 57. Jednom
mjeri, drugom kroj. 118.

b. može se shvatiti kao da nije u pravom
smislu, kad se reže što tvrdo n. p. žefezo. Šve-
dezi imadu strojeva, kojimi kroje že)ezo. M. Pa-
vlinović, rad. 77.

c. u prenesenom smislu, sječi (sabfom u
boju). Na)uti se Grčiću Manojlo, ščepa mača u
lijevu ruku, pa poćera Staroga Novaka, mili
Bože! čuda velikoga! da je kome stati pa gle-
dati, kako kroji kapu vučetinu, kako cijepa suru
mededinu! Nar. pjes. vuk. 8, 82. isporedi 2 pri
kraju i 8, a.

đ. u prenesenom i metaforičkom smislu,
izmiSfati (češče zlo nego dobro). Stevan stane
krojiti način, kako bi napao i opalio Mletke. S.
^ubiša, prip. 83. Što bismo mi sami pred očima
mačke krojili? M. Pavlinović, razg. 10. Dočim
s vama crnu kafn srču, trista nama kroje po-
lašćica. Osvetu. 8, 58. Okrutnik u dvori dane
broji, u liih zloće kroji. 4, 67.

e. u ovom primjeru moŽe biti znače^ kao
kod d, ali vafa da se dodaje i značei^e: Utgati
(isporedi prišiti). Nek Kopemik i ini kroju da
se zem)a vrti. J. KavaAin 476l>.

2. pasivno. Na glavi mu mitra od bisera,
kojano je u Mleci l^ojena. And. Kačić, razg.
181&. Koji prvi na muštoluk dođe, liima čobn

Digitized by

89 T

vjoogle

KBOjrn, 2.

610

KBOMJE

nekrojenn daje. Nar. pjes. vuk. 2, 37. I imade
divan-kabanica kojano je u Divna krojena. Nar.
pjee. vok. 3, 484. Stane careva fićer prova ti ko-
šaru i drogo ostalo, . . . sve joj pođe kao da je
o Aoj krojeno. Nar. prip. vuk. 128 — 129. — U
ovijem je primjerima u prenesenom smislu (ispo-
redi 1, b). Nisu samo, koliko je za hranu dosta,
krojeni novci, nego mlogo obilatije. A. Kanižlić,
kam. 805. Kad je bunar iskopan, il* bio drvom
krojen il' nzidan cio, il^ brez svakog obkola i
zida ... J. S. Bejković 292.

3. sa se, pasivno, u dva primjera.

a. isporedi 1, b. Kod u)išta nek daska
imade, gori fiirja, na dvi noge stoji, doli k)una
prilikom se kroji. J. S. Ee}kovi6 240.

b. vidi 1, d. ObaznaSe da njeke stvari o
došastvu kra)ev8tva i sina Božjega krojahu se.
S. Bosa 101b.

KBOJIVO, n. u naSe vrijeme.

a. tkane (koia itd.) što se kroji (šije ili reže).
— U StiUićevu rječniku : ,pannus soindendus (ve-
stibus conficiendLs)^

b. krojene. Pređe su (žene u Sarajevu) tkale
platna, a sad je to zamijei&eno . . . krojivom i ši-
vei&em. V. Bogišić, zborn. 120.

1. KBOK, krdka, m. vidi korak (prema kro-
čiti vajalo bi da znači: dugi korak^ ali se to ne
poznaje po primjerima). — Jamačno je srodno
s korak •' knkk; t krok moŽe biti praslavenska
riječ, isforedi češ. krok; vidi i kročiti. — Iz-
među rječnika u Stulićevu (,pa8sus, gressus^.
Koji pravedni učinili s kolijepke su krok do
groba. B. Betera, ćut. 86. Da put slave krokom
idem. L Đorđić, salt. 49. Sjedi Mirko na po-
molu bojnu, niz pećinu utočio kroke. Osvetn.
2, 112. Nije hice dobitnici vojsci, ona grede
krokom lagahnijem. 7, 37. A deda laganim
krokom ode manastiru. M. P. Šapčanin 1, 140.

2. KBOK, m. vidi: Krok, konopac kojim se
opašu ribari kad vuku mrežu na kraj. Slovinac.
1880. 389. Svaki drug ima oko sebe jedan pas.
ovaj je kad spleten od konopa, a kad od debele
pripredene kanave koju zovu: ,svilaci^ spleten
je na nalik pletenice ženskijeh kosa i zovu ga
,krok*. L. Zore, rib. ark. 10, 357. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,fune da tirar
la rete* ,retium fanis' 334*) gdje se noj prije na-
hodi, u Bjelostjenčevu (v. vuže), u Stulićevu
(,funis quo piscatores cinguntur retibus tra-
hendis').

3. KBOK, m. vidi cafran, coforan. Krok, crocis
(Vujičič), Grocus sativus L. B. Šulek, im. 175.

1. KBOKAJ,/. u Stulićevu rječniku uz (2.) krč-
kaj. — nepouzdano.

2. KB5kAJ, krčkaja, m. vidi krok, korak, ispo-
redi korakaj. — if pisaca Dubrovčana xviii
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,gradus,
gressus') s dodatkom da se nahodi u Gundu-
lića (?). On krokaja gorostasna putom hrli. I.
Đorđić, salt. 54. Četr tisuće krokaja. 309. Krok
= krokaj ,passo^ 503. Čaša od radosti Čeka
tebe; evo je, stupi jedan krokaj, pit ćeš je za
vavijek. A. Kalić 134. Kad imam učinit naj
trudili krokaj, naj pogibnu prodol priskočit. 138.
Veselo, veselo, ne ostaje nego jedan krokaj samo.
432.

KB6kAL0, m. u naše vrijeme u Srijemu, vidi:
U oči svadbe dođe kod 8rba}a jedan čovjek i
jedna žena, koji dobiju ime ,krokalo' i donesu u
kuću đevojke različita jela, kao brašna, soli,
mesa, vina, paprike itd. (u Staroj Pazvi). V.
Bogišić, zborn. 251. KrOkalo od krččiti : u

Srijemu žena i muž koji donose u jelu darove
djevojci prije vjenčali Đ. Šurmin. — isporedi
krcan, krčkalo.

KB6kATI, krččem, impf. vidi graktati, grok-
tati. — Na jednom mjestu xviii vijeka. Kroča
vrani. I. A. Nenadić, šambek. 12.

KBOKOČEVO, n. ime selu. — xiii vijeka. Selo
Krokočevo. Spom. stoj. 8. (1254—1264).

KBOKODIL, KBOKODIO, m. crocodilus, ve-
lika proidrfiva životi^ nalik na guštera, što
živi u rijekama i na suhu. imadu je nekolika
roda. — U Bjelostjenčevu rječniku: krokodil,
kukudrio, kakudrilo ,crocodilus' • u Jambreši-
ćevu: krokodil ,crocodilus^ — I u pisaca našega
vremena, vidi u Šulekovu rječniku kod krokodili.

— Uzeto iz liemačkoga jezika.
KBOKOŠNA, /. vrsta zagorske bijele loze. M.

Pavlinović.

KB0K6tATI, krčko/em, impf. vidi kreketati.

— Na jednom mjestu xviii vijeka. Žabe gnusne
da krokoću . . . J. Kavai^in 79b.

KB6kTATI, krčkćem, impf. vidi groktati. -
Na jednom mjestu xviii vijeka. Propi vaše do
sad nime ptice krokčeći (griješkom n^. krokćeći).
A. Kanižlić, kam. 443.

KBO](iA, /. kroji|a, žensko što odjeće kroji.
M. Pavlinović.

KBOM, praep. s gen. osim, vidi kromje. — U
i^kijeh pisaca xix vijeka (nije narodna riječ).
Nek poznadu da jošt ima slasti i sjem mleka i
krom majke s£s&. S. Milutinović, trojebratstvo
(u Biogradu 1844). 8. Nit^ je kadgod on slušao
koga krom samoga Karađorđa svoga. 32. Da
nikoga ukraj mene ne bi krom gorice, kamena
i noći. B. KiMiičević 1 (1847), 157. I krom vojna
liezino srdašce i ne znade za drugo sunašce.
2 (1851), 29. AV tko da joj pripomogne jada
krom onoga koji gromom kreće ? Osvetn. 1, 20.
Imam V ikog za osvete druga, krom Novice a
razboju živa? 2, 137.

KE6mČIJA, /. vidi krmčija. — U naše vri-
jeme. Proto nije imao druge kAige nego krom-
Čiju. V. Bogišić, zborn. 183. Evo jedan primjer
iz kromčije nedavno izdane na Cetiiiu . . . 203.

KBOME, vidi kromje.

KBOMEČAN, kromeČna, ai^i. vidi kromješni.

KBOMID, m. grč, xQOfiuvđtov^ novogrč. xQOfi-
juvđt.y crni luk, isporedi Kromidije, kromiti lak.

— U rukopisu xiv ili xv vijeka u kojemu kao
da znači svaku vrstu luka (ali vidi i Kromidije),
pa opet u naše doba kao narodna riječ. — Iz-
među rječnika u Vukovu: crni luk ,die zwiebel'
,cepa' s dodatkom da se govori u Podgorici.
Kromidb bdli svari. Sredovječn. lijek. jag. sta-
rine. 10, 111. Kromid, Kromiti luk (ngr. xgou-
fivđt) Vuk, Allium čepa L. B. Šulek, im. 175.

KE6mIDIJE, m. u priči izmišfeno ime za cr-
veni luk kao da je čefade, prema kromid (vidi).

— U rukopisima xvi t xvii vijeka pisanima er-
kvenijem jezikom. Prijde ki> liemu Kromidije
s-b bagrSnnoju odeždeju . . . s'& kldtvoju velikoja
tomu izreče : ,Tako mi . . . brata mojego Česbno-
luka belago ! . . / Starine. 2, 312.

KE6MITi LTJK, m. crni luk, vidi kromid. —
U Vukovu rječniku: vide kromid s dodatkom da
se govori u Boci.

KBOMJE, praep. i konj. uprav loe. sing. od
kroma, kraj, te je prvo značeiie adverbijcdno: na
kraju, dakle: izvan. — U našemu jeziku nema
supstantiva kroma, ali je riječ praslavenska,

Digitized by

Google

KBOMJE

isparedi stslov, kroma, rus, KpoiM, goniolui.
kroma, doiiolui. kSoma. — Piše $e kromd t
krome (po istočnom govoru) u Migatna pisanima
erkvenijem jesikom, i tako opet od xyiii vijeka
u ntuiem jesiku, ali nije riječ narodna, — Kao
prijedlog ima i kraci oblik krom (kromb u crkve-
nom rukopisu ziv vijeka, vidi F, Miklofiić, lez.
palaeoslov.* kod kromd). vidi krom. — Biječ je
praslavenska (kromd t s kračijem oblikom kromb),
isporedi stdov. kromd, rus. KpoMi, češ, kromč,
krom, pof. kromia, krom. — Ismeđu rječnika u
Daničićevu (kromd ,extra; praeter; sine').

1. praep, s genetivom,

a. extra, procul ab, isvan, daleko od (is-
prva adverab). u noj prvom je privfjeru drugo
snačene; u druga se dva ne zna jeli prvo ili
drugo. Vb toždej strand i kromd }ađij svojihb.
Đomentijan^ 205. Kromd svojego oitbčbstva
(uzem}b8tvoyani byše. Okiz. pam. šaf. 58. Jegđa
razumdše jako kromd đrbžavj togo sutb . . . Da-
nilo 346.

b. praeter, predaiihe snačeiU (izvan) pre-
neseno postelje isto kao kod osim. Sltb inudd da
ne bude kromd orbkve hilandarskyje. Mon. serb.
138. (1848). Da imb je svoboda oitb vsdhb danij
gospodstva mi kromd an6b. 834. (1405—1427).
Nemojte nas zaboraviti zaSto teško stradamo sa
vasake strane a pomoći nemamo ni odkude krome
Boga. Glasnik, ii, 3, 91—92. (1708). S Molerom
je tu bio krome ostalije znatnije Srp£ića i pop
Sava. 8. Milutinović, ist. srb. 289. ,Majka moja
Anica' priča sam Đerasim (Đordevič) ,nikakvog
drugog jezika nije znala, jadnica, kromje (u ori-
ginalu jamačno kromd) svoga materi&ega vlaSkog
govora^ M. Đ. Milićević, pomenik. 2, 153.

e. praeter, moŽe predaine značeiie postati
isto kao kod suprot, protiva. tako je u ovom
primjeru: i2pldnivb selo krome vo}e careve. 2jak.
dui. pam. iaf. 45.

đ. sine, od izvan ili daleko postelje zna-
čene isto kao kod bez. O byvšej kromd brani
pobddd. Domentijanb 114.

2. eoi}j. praeterquam, u znaČenu kod 1, b
(osim) može se upotrebiti i pred (oknienom) re-
Čenicom, kao nego samo. I naj gore selo zna na
čemu stoji, a mi ne znamo, krome jedno ciglo
znamo što ste nam obećali. Glasnik, ii, 3, 89.
(1708). I da)e ništa neću govoriti, kromje (ovako
je štampano, ali je jamačno u rukopisu kromd)
malo navesti mu sovjete (jamačno pisano so-
vete) Vaše. (Pismo Avrama Petronijeviča god,
1835) u M. Đ. Milićević, kra). srb. 88.

KBOMJEŠlil, a4j. spofaiM, vai^ski. — Po-
stelje od kromje. — Eiječ je stslovenska (kromd-
sbAb) f crkvena kojom se prevodi bibliČko: t6
ax6jog td i^vaTigov ,tenebrae exteriores' (u Vuka :
tama naj krajAa). matth. 8, 12. 22, 13. 25, 30 itd.
— Nije nigaa postala narodna riječ. — Između
rječnika u Daničićevu (kromdšbii^b ,exterior').
Yb kromAšbii^eje tbmj. Đomentijan& 290. Vb tbmu
kromešbduja. Glasnik. 15, 269. (1348?). Otb
kromdšbi^eje tbmj. Danilo 260. — U kMzi gla-
golskoj XVI vijeka mj. š ima 6, a mj. ii ima n
(moglo bi se čitati u glagolici i kao d, ali se
potvrđuje i ruskijem oblikom KpoMimHuft). Vr-
zite ga V tmu kromečnuju. Korizm. 23^. Zovu
se tme kromećne, zać je pakal vanka od sva-
koga blaženija i milosti. 23b. Povalite ih va
tmu kromečnuju. 42&.

KROMPAČ, m. u Bjelosljenčevu rječniku: v.
krumpač.

KBOMPAV, aij. u Bjelostjenčevu i u Volti-
§ijinu rječniku: (u oba) v. krumpav.

611 EBOPin

KBČMPiB, krompira, m. vidi krtola. — ispo-
redi krumpir. — Od fl«m. grundbirn. — U naŠe
vrijeme po sjevernijem krajevima, a između rječ-
nika u Vukovu*: [krompir (bez akc.) vide krtola]
(dodano od izdavalaca). Onde su <Uvojke ke ko-
paju krompir. Nar. pjes. istr. 2, 168. Sava po-
vadi krompire, pa u trap. Nar. prip. vuk.' 276.
Krompiri su od skora poznati i vrlo se malo
siju. Vuk, dan. 2, 103. Kupiti ili perecu ili
đevrek ili šećerni krompir. M. Đ. Milićević, des.
par. 68. Krompir (Aem. grundbirn), Solanum tu-
berosum L. (Brek). B. Šulek, im. 175.

KBONIĆ, m. prezime. — U naie vrijeme, ToSa
Kronić. Šem. prav. 1878. 44.

KRONIKA, /. osim rječnikd svagda pl: kro-
nike, tal. oroniohe (od lat. ohronioa, a ovo od
grč. r& vgovucđ), pripovijedale proilijeh doga-
đaja u kojemu su ovi poredeni gotovo samo po
vremenu a ne po svezi u kojoj su jedan 8 dru-
gujem. — Od XVII vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu (kronika, pripećeAa letna, izpisaAa
letneb prigod ,cronioa, annales') f u VolHjijinu
(,cronica, oronaca' ,kronik'). — V svijem primje-
rima, osim naj posledikega, istorija reda svetoga
Frane, Zlamenja koja u kronikah male bratje
uzdrže se . . . F. Glavinić, cvit. 184b. Tako se
štije u kronika(7i) svetoga naSega reda. L An-
čić, svit. 29. U kronika našega reda štiie se...
J. Banovac, pred. 111. Štije se u kronika sve-
tog^ otca Franceška, da . . . razg. 142. ImaU si
(Slavonijo) prid ovim junake, kako kaže pismo
i kronike. M. A. Re)ković, sat. B4b.

1. KR6p, m. vrela voda, vidi i ukrop. — Va}a
da je ista osnova što je kod kropiti. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (krop,
vruća ili vrela voda ,undans a^ua, fervens 1.
fervida^ gdje se naj prije nahodt, u Voltij^inu
(,acqua bollente' ,siedende8 wasser'), u Stuličevu
(v. pokrop, dakle s drugijem zriačeAem : kropfeiiie,
ali ovo nije pouzdano). Krčp ,aqua fervens', gen.
krčpa. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 8.

2. KROP, m, vidi kmin. — Eadi postai^a vidi
1. kopar. Krop^ Carum carvi L. (Sab}ar). B.
Šulek, im. 175.

KRČPILO, n. oruđe za kropfei^ vodom kr-
štenom. — U Belinu rječniku: ,aspergola, stro-
mento per uso d*acqua santa' ,aspergillnm' 108*;
u Voltigijinu: ,a8pergola' ,sprengwedel' ; u Stu-
ličevu: ,in8trumentum quo aliquid aqua asper-
gimus'.

KROPIliTA, /. trn« n^estu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. Niva u KropiM. Sr. nov. 1868.
421.

KR6pIONI0A, /. sud ne vrlo dubok u kojemu
se drii (u Katolika) voda krštena; ako je velik,
obično je od kamena, a maleni moie biti i oa
srebra ili od zlata, — -o- stoji mj, 1. — Od gla-
gola kropiti (loropilnica od part. praet, aet.), —
U Belinu rječniku : ,il vaso deir aoqna benedetta'
,amula' 27^; ,pila d^ <^<^ santa' ,pila aquae lu-
stralis' 566«; u Voltigijinu: ,pila, vaso di pietra'
,weihbrunnke8ser; u Stuličevu: ,vas aquae lu-
stralis (parietibus plerumque adfixum').

KRČPITI, kr6pim, impf. conspergere; stillare.
— isporedi škropiti. — Akc. se mijei^a u praes,
1 t 2 pl.: kropimo, kropite, u aor. 2 f 3 sing.
kropi, u part. praet. pass. kr6p}en. — Riječ je
baltičko -slavenska, isporedi stslov, i češ, kropiti,
rus. KponHTb, pof. kropić, lit. krapinti. — Iz-
među rječnika u Belinu (,asperger con stille di
goccie, fango e simili o con V aspergola' ^aspergo'
108«), u Bjelostjenčevu (kropim, v. Skropim), u

Digitized by

^uogle

EBOFITI

612

KBOSII^OA

VolH^inu (»aspergere, spniuare' ^anspritsenO,
u Stuličevu Oaspergere, oonspergere etcOi u Vu-
kavu Ospritsen' »aspergoO*

L preUuno, oonspergo, poJevaH bae(^u6i Ho
iitho iako da pada kapficama. ono ito se lijeva
(baca kapficama) iii oruđe kcjijem se baca stoji
u instr, — moie ne biti objekta (vidi a, a) bb)),

a. aktivno.

a) subjekat je ielade.

€Ui) uopSe, TuđeSci Basjeđn ti mi,
počnu 8 njekih graceta, a speoijom t^ ih krope
za otvorit apetit. M. Đržić 262. Kovač ogan
vodom kropi, da ga vr&ć6ga nčini. (D). Poslov.
dani& U kovača čim vatru krope. Vuk, rječn.
kod kvasilica.

bb) često kod sluibe Boije, crkvene,
kad se ovako poleta vodom krštenom, svetom
vodicom^ u staro doba krvfu zaklane Hvotii^ kod
posvetiltSta, I kropin jih i posvećujem s krv^u.
P. Badovčić, ist. 211. Uzimaše posvetite} kitu
sipanta, . . . pak i&om zamočenom u krv od ži-
vine na čas Bogu zaklane, aliti u vodu zamu-
ćenu pepelom iste živine izgorjene vrh otara
kropijaSe puk. L Đorđić, salt. 168. Ksaverio
kropi ih vodom blag08ov)enom. B. Zuzeri 405.
— Beš objekta, Eliakim, veli pop od Jerosolime,
noseć smočen isop krop(afie. M. Marulič 58. • Na
sva četiri vrata od grada stupa, kropi. A. Kalić
545. Svežtenici kropiže krv}u. Đ. Đaničić,
2dnevn. 80, 16.

cc) u prenesenom Hi u metaforUkom
9mislUy 8use se shvaćaju kao ono čim čefade sama
sebe poleva. Prsi svoji suzami kropiti. F. Vrančić,
živ. 41. LiSca kropi, uz Stuciu&e hropi, }uto
cv^eli, crna kune dana. Osvetu. 4, 17.

b) subjekat je ono čim se pofeva. — U
jedinom je primjeru smisao prema a) cc). Ter,
da me (suše) utope sa svima ne mogu, da svak-
čas li krope lica mi nebogu. H. Lučić 207.

b. sa se, refleksivno. (Koikic) bijelu hita
pjenu na ramena, a potom se kropi do stremena.
Osvetu. 8, 9.

2. neprelasno, stillare, manare, rorare.

a. puštati iz sebe što šitko što pada ka-
pficama. subjekat je što nešivo ; što pada stoji u
instr. Nebo će Aegovo kropiti rosom. Đ. Đa-
ničić, 5mojs. 88, 28.

b. subjekat je ihešto šitko, glagol snaH:
padati kapficama. Sve nebo poklopi oblak
s tmasta lica, iz i&ega dižd kropi. M. Marulić
81. Jutn&a rosica iz vedra gdi kropi. M. Ve-
tranić 1, 92. — U jednom primjeru našega vre-
mena ima s ovijem gnačei^em refleksivno kropiti
se. Pa s oluje ronke suze bruje što se krope
oko žrtvenika. Osvetu. 5, 28.

KRČPrVA, /. kopriva. — Ima u starom ru-
kopisu pisanome crkvenijem jezikom (F. Miklošić,
lex. palaeoslov.' kod kropiva). — Postalo je pre-
n^eštai^em slova od kopriva još u staro doba,
isporedi nslov. kropiva, rus. KponHBa. — Između
rječnika u StiUičevu: v. kopriva s dodatkom da
je riječ ruska.

KBOPLANICA, /. vrst vinove loze bijela
grožđa (Dalmacija, Danilo). B. Šulek, im. 175.

KBČP^jSAe, n. djelo kojijem se što kropi. —
Stariji su oblici kropjenije t kropjenje. — Iz-
među rječnika u Vrančićevu (krop)enje .aspersio'),
li Belinu (krop)enje ,V aspergere, aspergimento'
,aspersio' 108^; ,spruzzamento, bagnamento leg-
giero' ,a8per8io' 703»), u Stuličevu (kropjeAe
,a8persio, conspersio etc^T u Vukovu, u DaniČi-
čevu (krop}enije »aspersio^). Kropjenijemb svetyje
yođy. Domentijan^ 200. K lauau, poat^mka

zavjeta novoga, i krvi krop)ena. Vuk, pavL jevr.
12, 24. Jakov metnu . . . spomenik od kamena
i pokropi ga krop)eAem. Đ. Daničić, Imojs. 85,
14. Kroplei^e ploč£aka uličnoga. Zbornik zak.
1870. 157.

KROSAN, vidi kod 1. kroz, 8. a.

KBdSCJEĆ, praep. vidi kroz.

1. KBOSNA, /. vidi 2. krosna.

2. KBOSNA, kr63&n& (krasni), n. pl. stan,
razboj. — U nekijem je rječnicima zabifeieno da
je jednina ženskoga roda, ali se to ni primje-
rima ni ispoređivaAem drugijeh jezika ne potvr-
đuje; samo je u jednom primjeru našega vre-
mena (iz Timoka u Srbiji) žensko, ali u drugom
značenu (vratilo): Baba Dona iz sela SelaČke u
Timoku ovako baje od usova (miči ne): ,Pošao
usov s krosnom (vratilom) na vojsku . . .' M. Đ.
Milićević, živ. srb.« 265. — Jednina krosno u
prijevodu staroga zavjeta na stslovenski jezik
stoji na jednom n^estu: Ireg. (Isam.) 17, 7 prema
grč. fUaaxlov i lat. liciatorium (F. Miklošić, lex.
palaeoslov.« kod krosno), znači dakle: vratilo,
može se pomisliti da je po tome što su u stanu
dva vratila množina krosna dobila znaČene : stan,
premda bi uprav trebalo da je dual. — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov. krosna (u Mikloši-
čevuje rječniku sing. krosno, kao što smo sprijeda
kazali, s drugijem značei^m; ali je drugi pri-
n^er krosna pl. sa značeiiem: tkane), riM. KpocHo
t češče pl. KpocHa (i KpocHu), slovački i pofsH
krosna ii. pl. ; ispoređuje se lit. krasć, velika sto-
lica, što bi bilo uprav u svezi s n«. Kpec^o,
Kpecia. — Nepoznata postaiia, može biti srodno
8 kroSAa. — Između rječnika u Mikafinu (krosna,
stan ,textrina'; brdo od krosan ,pettine di telajo'
,pecten' 80b), u Belinu (krosna, gen. krcani, n. pl.
,telajo o telaro, strumento da tessere la tela' ,te*
larium' 725a), u Voltigijinu (f. ,telajo* ,weber-
stuhl*), u Stuličevu (krosna, f. pl.! ,textrina vel
textrinum* s dodatkom da je riječ ruska) ; u Vu-
kovu: i. (u Hrvatskoj u Kršćana) vide razboj.
— Oen. pl. kresana zabifeien je po Mikafinu
rječniku (u kome je kraci oblik krčs&n), a kr6sni
po Belinu. Ostave t^ krosna i teg, sulac priČDii
zbirat. M. Marulić 160. Ki nauk mogu dat
krosna, i jagla, i ruka. H. Lučić 287. Ta pređo,
ta snuje, ta krosna odbira. Đ. Baraković, jar. 27.
A nigda čagodi ona nabiraso, a nigda za krosni,
a nigda sijaše. Oliva. 52. Tkalac teče, pojase,
krosna nosi na rame. Nar. pjes. istr. 4, 22.
Krčsna, ]A. ,machina textoriaS gen. krosan. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 4. Krosna,
krosnah (sic), tkalački stol u okolici Samobora;
,webestuhl'. u Hrvatskoj. F. Hefele.

KBOSNAT, adj. širokih plećiju. na Rijeci. F.
Pilepić.

KROSNA TI, kr6sn&m, impf. a) tući praznimi
krosnami; kad su pune krosne, tad se tka; b) kad
u maslinskom mlinu nema ništa pa se vrti, od
krosna u kamenici. — Krosna se čefadetom, kad
mu se trupom na mrtvo mlati. — Prenosno:
prazno klapati. M. Pavlinović.

KROSNICA, /. dem. krosna, vafa da znaH
kakvo tkane. — Na jednom mjestu xiv vijeka.
Sej ki^ige napravi tepačija Batalo ... i okovavb
je srebromb i zlatorab i odivb krosnicomb . . .
Starine. 18, 231. (1393).

KROSRED, praep. vidi kroz • sred.
KROSlUiA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu-
paniji ličko-krbavskoj. Razdije). 88.

KROSU](^.ICA, /. neka bifka. Krosujica, An-

Digitized by VjOOV IC

EBOSUl^ilGA

618

KBOTAK

thriscus cerefolinm Hfm. (Sab)ar), v. Krofulioa.
B. Šulek, im. 175.

KfiOŠIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Pred Ga-
šparom Krošićem. Mon. croat 268. (1572).

KBOŠNIEA, /. na jednom mjestu xvii vijeka,
kao dem. krošda. Priliku (t j. kip) satvori u
jednu krošniku. M. Đivković, zlam. 18^. wda da
je štamparska pogreška i da treba čitati kroš-
dIcu.

1. KBOŠl^A,/. vidi koš, a • (velika) kotarica. —
vidi i krošne. — Može biti riječ praslavenska
(kroš&a i7t krosna ?), isporedi (stslov, krošnica ili
krošćica?), bug. krosna (kolijevka) f rus. Kpouiiui,
češ. krosna. — Nepoznata postana (vidi i 2.
krosna); isporeduje se s novovnem. krachze, bav.
krachse, krase. — U našemu se jeziku javfa od
xyii vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kroši&a,
koš ,corbs, sporta*; krošiia od gnoja ,corbis dos-
suaria'), u Belinu (,canestrone grande' ,oorbis
magna* 165*; ,cesta' ,cista^ (,propriamente ce-
Stone') 187*>; ,cofiEtno, corbello* ,cophinus' 198*;
,panaro, canestro' ^panarium' 537b), u Bjelos^en-
čevu (kajkavski krosna, v. košara), u Voltigijinu
(.panaro, canestro' ,brodkorb'), u Stuličevu (,oo-
phinus, corbis, sporta*), t* Vukovu: (u Dubrov-
niku i da]e k jugu) vide kotarica.

a. uopče. Buke begove u krošiii služiše
(,manu8 ejus in cophino servierunt^. B. Kašić,
rit. 849. psal. 80, 7. Svim sedamdeset Akabovim
sinovom glave odsikose, staviše i(h) u krošiie i po-
slaše \(h) k Jeu na dar. A. d. Bella, razgov. 96.
Pod kroši^am priteškijeme služeć (,in oophino
servierunt*. psal. 80, 7). I. Đorđić, salt. 279.
Sveti Gundisalvo . . . jednu krošnu kruha bila
kako snig prokle. J. Filipović 1, 198^. Osta
dvanajest krošaiia ulomaka. 8, 818b. Hvali se,
krošiio, er te imam prodat. (D). Bukom je trijeba
sijat a ne krošiiom. (D). Poslov. danič. Zamota
ga u postav, i metnu ol\ti ostavi u jednu kroŠiiu.
M. Zoričić, zrc. 85. Ulom&k nakupiše dvanes
krošai^a. S. Bosa 98b. Spuštan niza zid u kroši&i.
And. Kačić, kor. 865. Neću reći da pleteš od
slame krošdu. J. S. Be)ković 284. Punann jednu
krošnu sve starijeh opanaka. Nar. prip. vr6. 5.
Gonio nekakav čoek na magarcu dvije krošiie
punane lonaca. 76. Uzme krošiiu . . . spuste
opet krošću u jamu. Nar. prip. bos. 1, 19. Sa-
kupi ćumur i strpa u dvije krošAe. 1, 81. U
krošiU nosi ručak, a na uprt kolijevku. V. Vr-
čevićy niz. 116. Kroš£a znaĆi: kotarica (ujugO'
zapadnijem krajevima Srbije). M. Đ. Milićević,
8 dun. 108. Uvalio bi noge u kroši^u strugotina.
M. Pavlinović, rad. 21. — KroŠAa, u 6em voze
na kolima kući kukuruz, snopove, krompir i
slično. Eovnić na Krku. — Kod nas svaka kuća
mora da ima krošiiu, jer bez lie ne može da se
unese pleva s guvna niti se može iz kotarine
nositi zimi slama u jasle, a da se ne prosip}e.
kroSiSe pletu se|ani sami od (eskovih grana a
nalik su na čašu, a liima mjere koliko n. pr.
trebaju piće na dan, ili posude jedan drugome.
,Ja sam unio deset kroša&a p)eve, a ti nijesi ni
prismrdio k Aoj*. u Dobroselu. M. Medić.

b. košnica. — U Mikafinu rječniku: kroSAa
od pčela, košnica ,alvearium, alveare, apiarium,
cella apum, loculamentum', i u Bjelostjenčevu :
(kajkavski) krosna, v. košić, 8 (vidi košić, d).

C. ,kroS]^a' zove se u bosanskoj Krajini ople-
teno kao košnica ali šire ; zapilje se pored vode
te se hvataju divje patke. M. BužiČić.

2. KBOŠlJrA {?), /. vidi 2. krosna. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: (kajkavski) krosna, v. stan.

3. KBOŠI^A, /. naziv za krošiiastu žensko. —

U naše vrijeme u Lici, ,Bome tebi us ta kroši&n
nije studeno'. J. Bogda^ović.

1. KB6ŠI^AB, kr6š]&dray m. čovjek što plete
kroši^e. — U naše vrijeme u Lici, a između rječ-
nika u Stuličevu (,cophinoram artifex'). Kro&&ar
,korbenmaoher^ J. Bogdanović.

2. EBOŠlirAB, m. suvrst hrasta (Vukotinović).
B. Šulek, im. 175.

EBČŠNAST, a4j, u Vukovu rječniku: n. p.
drvo, t. j. široko (gore u granama) ,&atig* ,ra-
mošus* s dodatkom da se govori u Srijemu, —
Postaje od kroši&a (širok kao krosna), — U Lici
0 ženskom čefadetu: O malenoj a po^irokoj žen-
skoj reku : »kroSiiasta e'. ,Bisna cura, omalena e,
ali je kroš£asta*. J. Bogdanović.

KBOŠI^AT, a4j* u Vukovu rječniku: vide
kroSi&ast.

KBdŠI^, kr5š&d&, /. pl, u Vukovu rječniku:
(u Srijemu i u Bačkoj) na dva savijena đrveta
is prepletano uzicama, te se u i&emn nosi slama
(jedni govore traje) ,eine art hentrage' ,feretram*.

— vidi krošiia.

KBOŠl^ĆTINA, /. augm, kroSAa. — Od xviii
vijeka. Dušu pogrduijn učiniste od naj nečistije
krošiietine. L J. P. Lučić, razg. 112. ,Nakopaj
za krmke punu onu krošAetinu'krompijera'. J.
Bogdanović.

KBOŠlSriCA, /. dem. kroSAa. — Od xvii vijeka
a između rječnika u Mikafinu (krošiiioa, sepetić
,panariolum'), u Belinu (,comnetto, cofano piccolo'
,cophinus parvus* 198*), u Stuličevu (,exigau8
cophinus, corbb exigua'). Što zlamennje dvanaest
krošiiica i kruh, koji osta na trpezi? M. Điv-
ković, bes. 805b. SkupiSe Sto biše ostalo od
ulomak sedam kroŠiiic. L Bandulavić 166b. maro.
8, 8. Čiiiaše se u snu momu da kroSi&ice tri na
glavi mdke nošah pune. P. Vnletić 80. I na-
puniše 12 kroSi&ica ulomaka koji ostaše. F. La-
strić, od' 202. Opletoše jednu lorošiiiion na način
kolibke. And. Ksičić, kor. 60. ,Maln onu kroS-
Aicu ukopaj krumpijera'. J. Bogdanović. ,Ako
ne bude više okle, bobme ni s ovom kroš^icom
sijena nije mi pomoženo'. n Dobroselu. M. Medić.

KBĆŠSO, m. čovek trbuSat. L. Đordević. —
isporedi kroši&ast

KBOŠI^6nOŠA, m, i f, čefade što nosi krokhe,

— U Belinu rječniku: ,chi porta cesti' ,ce8tifer'
187b, f u Stuličevu: ,quicophino8 portat'.

KBOŠTO, vidi kod kros.

KBOT, krčta, ttt. vidi krotost. — U Stuličevu
rječniku : ,mansuetado, quie8 volontaria, tranqail-
litas'. — nepouzdano,

KB5tAHAN, krčtahna, adj, đem. krotak. —
U jednoga pisca xvii vijeka (adv, krdtahno), a
između rječnika u Stuličevu (v. kroćahan). Komu
ponizno i krotahno imaše odgovoritL P. Bakšić
68. Ejrotahno i potiho jecaše. 168.

KBČTAK, krčtka, adj, cicur, mansaetos, mi-
tis, placidus, nt^ starije je značeAe kao kod pi-
tom (vidi), ali se od ovoga razlikufe (kao što se
vidi po zriačeAu glagola krotiti) t\tem što krotak
uprav znači da životii^ (pa i čefade), spoznavši
jaču sUu u drugoga, Mj se d%^ ne protivi niti
od «ie brani; a pitom uprav znači: othra^en,
odgojen iz malena, iz starijega onoga utadtffia
(kod krotak) razvila su se drupa več u prošla'
vensko doba, — Akc. se može m^eiiati u Aožencj
deklitMciji: krčtkT • kr6tki, kr5tk6ga f kr6tk6ga
itd,, krdtk& t kr6tk& itd, ^ Riječ je praslavenska
(krot^'b), isporedi stslov. krot%k'&, rus, icpoTidif,
češ, krotk^, pof, krotki. — Korijen je krot n«-

Digitized by

>^uogIe

EBOTAK

614

EBOTAK, 1, b, e) W),

poMnata postaiki. — Ismedu rječnika u VranČi-
6evu (fCiour^, u Mikafinu (krotak, tih ^mansnetos,
mitis, lenisOi u Belinu Omanso e maDsueto' ^man-
snetns' 461^; ,qai6to, paoifioo* ,mitis' 601^; ^oheto
6 quieto, taoito, ohe non & mmore' ^taoitus' 188«;
,mode8tO| ohe vive oon mođestia' ,mođesta8' 491h),
u Bjelostjenievu (kajkavski krotek, tih ,miti8,
mansuetUB^ 2. v. pitom), u JambreiiSevu (krotek
,miti8, oicur, mansuetos'), u Volti^ijinu (jmitey
mansneto, qaieto' ,sanftmuthig, nihig^, u Štuli-
čevu (,miti9, mansuetus, lenis, olemens, modeetus'),
li Vukovu (,zahm, sanfbmuthig' ^mansuetus'), u
Đaničičevu (krotbkb ,man8aetiis|).

1. a4i. — Kom^,: a) kr66ijr (n^. krotčiji).
F. Lastrić, neđ. 48, t u Stulićevu rječniku (krot-
Šiji). — b) na jednom n^estu xvii vijeka ima
krdSt: Naj kroSi 6ovik. M. Badnić 119h; ali po
svoj prilici treba čitati kroSijL — c) kr6tkijr (ne
vele dobro): Š. Badinić, som. 85h i u Belinu
rječniku: krotkiji ,pid manso' ,mansaetior' 461^.

a. 0 Hvoti^ma,

a) 0 domačijem,

€ia) naj češče o ovcama, jagihadi, o
stadu (ovaca), ističe se naravna mimoča. Krotka
ov6ica, mirna i blaga yak a gore straSni uvuče.
I. Gnndulić 165. Straže su mu psi usdani, krotke
ovce pak podložni 877. Krotke ovce run pro-
biju. J. Kavaikin 14l>. Ali ova krotka i pokraj
toga strašliva živinica (ovca) ... M. A. Belković,
sat. L4^. — A la, kako to iagaiiac krotki koji se
vodi na saklane. N. Banina 95l>. ^er. 11, 19.
(Lav) pred iie noge kako krotak janćić pade.
F. Glavinić, ovit. 21^. — Beseć cvijetkom na li-
vadi krotkom stadu 6ela ruda. I. Gunduli& 126.
S tebe veseo krotka stada pod sviroku pastijer
pase. 899. Živjeh pasuć krotka stada. 6. Pal-
motić 1, 289. 8 mirnijem ovoam krotkijeh stada.
L Đordid, salt. 20. — Amo mogu pripadati i ovi
primjeri u kojima ae govori o čefadetu ili o dru-
gome čemu isporedujuči 8 ovcama i jagai/ieima:
UfativSi proklete Žudije onoga jaganoa krotkoga
(Isusa), J. Banovac, razg. 159. Što je od ovce
kroSije? F. Lastrić, ned. 48. Postadoše krotki
kako janci. A. Kanižlić, utoč. 264. Elrotak kao
jagiie. Nar. posl. vuk. 161.

bb) 0 Aofiti, ističuči mirnoću ili na-
ravnu (u onoga ko1^a) Hi ito je postala odga-
jai^em. Na krotku koi&u jafieći. L Grli5ić 112.

cc) 0 golubicamOf istiČuči naravnu
mimoču. Bijele i krotke golubice. J. KavaAin
674*. Niti krotku vik porodi golubicu oro sivi.
P. Sorkofiević 588b.

dd) 0 drugoj ptici (ševi). Ševa, mila
ptičica, krotka, mirna, pitoma. M. Katančić 78.

b) 0 stjerei^u uopće. Elrotko Evierenje i
oholo zbijeno u jatu jednom teče. L Gundulić
408.

c) ovdje stavfam i primjer u kojemu je
pridjev krotak prenesen sa iivotiike na krv. Za-
dosti se od starina proli mimijeh od živina prid
otarim krotke krvi. Ćt. Palmotić 8, 22«.

b. mansuetus, mitis, placidus, modestus, o
čej<idetu ili o onome što se shvaća kao čefade (o
Bogu), miran, koji se ne da sanijeti od strasti,
bkig, ponizan.

a) uopće. Mnogo pitom i krotak go-
spodin i dobar kra|. Đuk)anin 26. Ovdm tSlom
Isukrstovim človdk stvara se i činit se u poka-
rsnju tdhiji i krotkiji. Š. Budinić, sum. 85h.
Bratučedi . . . krotci, snježni, neuvrjedi. J. Ka-
vaAin 108«. Kakono pravi naslidnik poniznoga
Isusa ukaza se miran, krotak i ponizan. And.
Kačić, razg. 28. Izhodeći od majke krotke i
tihe. Ant. Kadčič 188. Odgovori Nikola vas

krotak i miran. I. J. P. Lučič, izk. 11. Narod
je krotak i pokoran. Đ. Obradović, živ. 67. Za
to Sto je Nijemac krotak i skladan. Nar. posl.
vuk. 205. Ja počitujem redovnike krotke i bo-
gobojazne. 8. Lubiša, prip. 252.

b) može se istaknuti potai^e snač&ke:
aa) po samome smislu, atu*) kojega

ne sanosi jutina, miran, mansuetus, mitis. Usta-
vite srditost i budite krotki. Korizm. 49^. Bog
će biti gnjevan tadaj, ki je vele krotak sada.
Pril. jag. ark. 9, 79. (1520). Da bude prUičan
krotkim prez naglosti. Đ. Barakovič, vil. 140.
Sa svijem tijem da je Mojsije bio naj kroči čovik
nego se je mogao nači na svijetu, kada ugleda
junca i poskakivala i čoporove puoka Izrael-
skoga toliko se rassrdi ... M. Badnić 119l>.
Onda Bog ustegne sržbu i učini se krotak i
sladak da jim počme praSćatL J. Banovac, pred.
58. Vidi ti će sina čovičanskoga ne umrloga, ne
trpliva, više ne krotka. Đ. Bapić 15. — bbb)
mitis, lenis, blag, koji prašta uvrede. Prikrotki
sinu Božji i odkupiteju moj. P. Badovčić, nač.
268. (EH) kako bijage saviše krotak, govorafie
im: ,Zašto činite teke stvari pogrdne i opake?
nemojte, sinci moji'. (Ireg. 2, 22—24). F. Lastrić,
ned. 217. Marija učini Boga krotka i milosrdna.
A. Kanižlić, utoč. 206. — ccc) modestos, skroman,
ponisan. Ki su krotki i umi)eai. Tondal. star.
4, 112. Čini se krotak, o oholi. Korizm. 54l>.

bb) u mjestima prevedenijem sa sve-
toga pisma po latinskoj riječi, omo) mansuetus.
Evo ti grede kra} tvoj k tebi krotak sjedeći na
tovarici. N. Baiiina 89*. matth. 21, 5. Evo kra}
tvoj grede k tebi krotak, sideći na tovarici. I.
Bandulavić 78*. Evo kra} ^^oj ^o^i ^ ^ krotak.
F. Lastrić, ned. 817. — Sluga GospodAi ne treba
da se svađa nego da bude krotak k svima, po-
uč)iv. Vuk, pavl. 2tim. 2, 24. — hbb) mitis
(matth. 11, 29). Krotbkb jesmb i sbmerenb srb-
dbcemb. Mon. serb. 5. (1198—1199). Sava, sim.
pam. Saf. 2. tip. hil. glasn: 24, 186. Ki je krotak
i umi)en srcem. Transit. 49. Krotak jesam i
umijena srca. N. Baiiina 177b. matth. 11, 29.
Krotak jesam i ponizan srdcem. I. Bandulavić
245l>. SljeS' (== sliši) nauke moje izbrane, . . . er
sam krotak na sve strane i srca sam ponižena.
A. Vita)ić, ostan. 838. Učite od mene, jer sam
krotak srdca ,discite a me, quia mitis sum'. J.
Filipović 8, 286l>. On je krotak i ponižen srdcem.
A. Kanižlić, utoč. 724. Krotak sam i smjeren
srcom. S. Bosa 92—93. Jer sam ja krotak i
smjeran u srcu. Vuk, mat. 11, 29. — (matth. 5, 4).
Blaženi kroči, zaSto će posidovat zem)u. F. La-
strić, svet. 116a. Blago krotkima, jer će naslije-
diti zem|u. Vuk, mat. 5, 5. — ccc) modestos.
Budite . . . milosrdni, krotci, poniženi. L Banda-
lavić 165a. Ipetr. 8, 8. — (isai. 11, 4). Bude po-
karati u priklonstvi cice krotcijeh od zem}e. N.
Baiiina 16t>. Nego će . . . po pravici karati
krotke u zem^. Đ. DaniČić.

c) popuilit^e se smisao kaiući u kojoj je
svezi s kim ili s čim.

aa) sveza s čefadetom pokažite se:
€Uia) dativom. Bogo}ubnim blag i krotak uka-
zivao se je. A. Kanižlić, kam. 92. — bbb) pri'
jedlogom s s instrumentalom. Daj mi milost da
ja sa svakim na priliku tvoju krotak budem. J«
Filipović 1, 845b. — ccc) prijedlogom prema
(pram) s dativom. Bi krotak pram starišinama.
F. Lastrić, test. ad. 108t>.

bb) sveza sa stailiem u kojemu se jav\a
krotost izriče se lokativom s prijedlogom u. Ki
videći Bonaventuru u očiju ponizna, ... u hoda
krotka, ... F. Glavinić, ovit. 217b. Bijasmo

Digitized by

Google

KROTAK, 1, b, c) hb).

615

1. KROTITI, 1, a, a) lib).

većma kroči n života, većma posložni starijem.
P. Posilović, nasl. 9*.

c. tnjeHe čeladeta^ u istom smislu kao
kod b, kaže ae o đtiši^ duhu, naravi^ 6udi ili o
kojem duševnom c^^lovailku (n. p. o poaluhu)^ o
naiinu. Italiju učit smjese krotkih duša škodom
velom. J. Kavanin 455 b. — Duh je tih i krotak.
Kateh. 1561. Đd*. — Čovjek naravi krotke. 8.
^ubiše^ prip. 144. — Primi u dobro sej besjede
krotke ćudi (ubovnika. J. Kavanin 450^. Poče
proslav]ati krotku ćud i^egovu. A. Kanižlić, kam.
392. — Ki s posluha krotka svoga učinio je sebe
mreća. J. KavaAin 888l>. — Ignatija krotkim i
zakonitim načinom reče. A. Kanižlić, kam« 21.

đ. 0 riječif glasu.

a) značeiie je kao kod b. U naredbah
poniženi krotkom riječju zapovide. J. Kavanin
368h. §ćepan krotkim glasom rekne. S. ^l^jubiša,
prip. 107.

b) summissus, u tjelesnom smislu, tih,
polagahan, ne jaki. Tihomb glasomb ,Blago3lo-
vite, sveti' krotkom b glasomb vzbivaje. Sava,
tip. stud. glasn. 40, 143. Glasom krotkim (ima
se govoriti oficij). Naručn. 26h.

e. u prenesenom smislu, o rud (kao o če-
fadetu pod b). Krotka će ručica žila izguliti. I.
T. Mrnavić, osm. 115.

f. na jednom mjestu xvi vijeka ima: po
krotku, t. j. s prijedlogom po lokativ srednega
roda. jamačno je pisac mislio rui značetie: tiho
(ili potajno), u originalu je pete mutuo, ali on
ne razumjevH posfednu rije6, kao da je mislio na
mutus, nijem. Pitaj po krotku u svijeh susjeda
suda praznijeh. N. Bisii^ina 62a. 4reg. 4, 3.

2. adv. krStko. — Komp, kr6čije. F. Lastrić,
test. lila, t u Stuličevu rječniku u kojemu i u
Belinu Upiii modestamente' ,modestius' 4911>) ima
i kr6tkije (mane dobro). — Između rječnika u
Mikafinu (krotko, tiho ,man8uete, leniter*), u
Belinu (,mansuetamente, con mansuetuđine* ,man-
suete^ 461*; ,modestamente, con modestia' ,mo-
deste' 491 »>; ,piacevolmente' ,leniter' 560l>), u
Bjelostjenčevu (krotko, tiho, mirno ,mansuete'),
u JanArehćevu (,mansuete*), u Voltigijinu (,man-
suetamente' ,8anftmuthiger weise, sanfbmiithig-
lich*), u Stuličevu (,mansuete, leniter, clementer,
mite, humaniter, blande etc.'), u Vukovu (,sanft'
,mansuete' s primjerom ie narodne pjesme: AV
mu Bogdan krotko odgovara).

a. mansnete, leniter, plaoide, modeste, pr^ma
gnačenu kod 1, b: mimo, blago, ponizno. Lav
krotko podnašaSe. Transit. 14. Ke protivšćine
kako krotko podnsu^. 19. 8trp)ivo i krotko Mh
zledi poda mesto. 32. Jeli mogao (Isus) kročije
odgovoriti? F. Lastrić, test. lila. Odgovori mu
krotko i ponizno. M. Zoričić, osm. 89. Klečeći
na kolini ponizno i krotko. Ant. Kadčić 205.
Isak krotko i bez ogovora posluSa. J. Matović
870. Ta niste li tada vidili, kako je krotko i
umi{eno u vas pogledao? Đ. Bapić 259. Pošto
poSo k vojvodovoj ruci, krotko Božju pomoć na-
hvalio. Osvetn. 2, 157.

b. lente, u prenesenom smislu, poUiko (o
micai^u), sporo. — Između rječnika u Belinu
(,adagio, cio^ lentamente' ,cunctanter' 29l>). Ima
1' se govoriti brzo ali krotko? Naručn. 41h. I
odtole tiho na stan i krotko uputismo se. P.
Zoranić 18^. Krotko ju povedi, da malo počine,
odar joj naredi. S. Gučetić Bendevišević 247.
A krotko gdu hodi, koraci svi miri, on se zdrav
nahodi i dopre gdi smiri. Đ. Baraković, vil. 82.
Krotko še taj ući. 140. Jak da mrakom vodi
tanac, krotko peda mneći pasti. 172. Hteć
obajti... nigda krotko nigda kasom. 233. Ugleda

ga tanana nevjesta, krotko hodi dok do liega
priđe, krotko hodi, tiho besjeđaše. Nar. pjes.
vuk. 2, 121. Da poigram krotko kaluđerski.
Pjev. cm. 58».

KEOTAN, kriStna, (M^*. wd» krotak. — U dva
pisca Dubrovčanina xviii vijeka, a između rječ-
nika u Stuličevu (v. krotiv). Jeste li ubozi u
duhu, jeste li krotni, suzite li? Đ. Bašić 26. Da
se učini miran, krotan i sa svim dobar naroda
žodinskomu. And. Kačić, kor. 321.

KR6tILAC, kr6tioca, m. čoj^ek koji kroti. —
U Stuličevu rječniku kod krotite).

KB6tILI0A, /. iensko čejade ito kroH. — U
Stuličevu rječniku kod krotite)ica.

KB6tI1Ja, /. krotkost. — Na jednom n^estu
XV vijeka. U viri i u krotii&i i&egovi sveta ga
učini. Bemardin 178. ecclesiastic. 45, 4.

KBČTIONIGA, /. samo u Stuličevu rječniku
kod krotitejica.

KR6tI0n!k, m. samo u Stuličevu rječniku
kod krotite].

Kb6tiTEL, m. čovjek ito kroH. — isporedi
krotilac. — U Mikafinu rječniku: krotite), koji
kroti ,domitor'; u Bjelostjenčevu: (kajkavski) kro-
titel, vkrotitel ,domitor, mansuefactor' ; u c/am-
brešičevu: krotitel »mansaefiictor, domitor'; u
Stuličevu: krotite), krotilac t grijeSkom krotioc,
krotionik ,domitor, domator'.

KB6tIT£^IGA, /. iensko če}ade ito kroH. —
isporedi krotilica. — U Mikafinu rječniku: kro-
tite}ica, koja kroti ,đomitrix'; u Bjelos^enčevu:
(k<^kavski) krotitelica ,domitrix* ; u Stuličevu :
krotite)ica, krotilica, krotionica ,domitrix'.

1. KR6tITI, kr6t£m, tmp/. domare, mansae-
facere. placare, Činiti da ko bude krotak iii da
ito bude krotko. — Akc. se mijei^a u praes. 1 i
2 pl. : krotimo, krotite, u aor. 2 i S sing. : krčtT,
u part. praet. pass. kr&ćen. — Biječ je prošla-
venska, isporedi stslov. i čeL krotiti, rus. kpothtl,
po}, krooić. — Postaje od osnove krot (vidi kro-
tak). — Između rječnika u Mikafinu (krotiti,
ukrotiti ,domo, edomo, conđocefiEicio, mansuefa-
cio')y u Belinu (,domare* ,domo' 276a; ,mansare,
ammansare, domesticare' ,man8uefaoio' 460h;
,mortificare, reprimere, rafi&enare' ,coeroeo' 498b),
u Bjelostjenčevu (krotim ,mansue&cio, domo'. v.
pitomim), u JambreHčevu (krotim ,cicaro, man-
suefacio, domo'), u Voltigijinu ^ammansare, raf-
frenare, adđomesticare' ,zahmen, bezAhmenO) u
Stuličevu (,mansaefacere, domare, subigere, man-
suetum reddere etc.*).
1. aktivno.
a. domare, večom silom lomiti i^čiju (Ae-
koga ili ihečega) silu i tijem Činiti da ono (objekat)
bude krotko.

a) subjekat je čefade.
na) objekat je životii/ia. Bijesne koi&e
kroti i vlada. I. Gundulić 881.

bb) objekat je čefade (naj čeiče glagol
znači pokoravai^e r^prijatifd u ratu). Morske
razbojnike krote Eim)a]n. P. Vitezović, kron. 21.
Vid Gazarić kroti Turke i iluh globa. J. Kava-
lUn 189l>. Vrle paše i veziri otomanske opet
kroti 385b. (Bog) }abi ke pohaja, nepokorne
kroti. M. Knhačević 44. Petar carstva svog
zlotvore brijetkim mačem kroti i svija. J. Krm-
potić, kat. 99. — MoŽe amo pripadati i ovaj
prin^er u kojemu je skazni u smislu čelađi (mor-
skijeh gusara), Jena (Gtnova) afriske skazni
grube kroti. J. Kavai&in 225b. t ova dva pri-
mjera (u prvome je adjektiv oljekat, a u dru-
gome se objekat ima u misli) : Bo]e plaha krotiti

Digitized by

^uogle

1. EBOTin, 1, a, a) hb).

616

EBOTNIK

negli krotka plaSitL (Đ). LaSi&e je krotit neg
sokolit. (D). Poslov. đanič.

cc) metaforički ili u prenesenom smislu.
OiUi) continere, coeroere, frangere, objekat su
' (gle) iele, misli, 6uđ itđ. samoga objekta, ili ne-
govo tijelo: u prvom slučaju mćie krotiti zna-
čiti i: uništavati. Krote že|e u potrjebi. J. Ka-
vaAin 847». Svetci krotili so i&ihove (= svoje)
opake misli. V. M. Gučetić 138. Svoje zloćud-
nosti krotiti. I. A. Nenadić, nauk. 208. KrSiS li
požude neuredne? krotifi li tafite pripasti? I. M.
Mattei 162. — Pedipsati i krotiti ovo tilo. P.
Badov6i6y na& 88. Pedepsajem tilo moje, krotim
ga i na službu ga podlagam. A. d. Bella, rasgov.
59. Katarina kroti s postima svoje tijelo. V.
M. Gučetić 186. Tolici crkoviiaci ne samo ne
krote t^elo s pokorom ... Đ. Bašić 271. amo
pripadaju i ovaki primjeri: Piti rvući se duh
kroćah mnozimi posti. Transit. 8. Sirote p&ti
bijesnu silu. J. KavaAin 3641>. — bbh) objekat
je (moralno) zlo uopće. Biskupi izvrševali bi dila
od dobroga likara podajući pomoć, kroteći zlo.
A. d. Costa 2, 197.

b) subjekat je kao i objekat lUSto đu-
ievno, glagol je u prenesenom smislu kao kod
a) cc). Sama )ubav sv\jetom vlada, predstojnika
kroti smijenstvo. J. Kavai&in 207^. Pod mača . . .
vlasti (pravda) kroti |udske sve propastL 84dl>.

cjf subjekat je lieko djelovane ili stai^e
(post), ofjjekat je i glagol kao kod a) cc) aaa).
(Post) gnhe krotL P. Glavinić, sviti. 98.

d) subjekat je iMto tjelezno (raskošno
jelo), oljekat je i snaiene kao kod a) cc). Sla-
dića ki u studeni ne kroti ogai& bludim smijeni.
J. Kavaiiin 22b.

b. plaoare, miriti, blažiti, taiiti. subjekat
je iejade (u naj posfediiem prin^eru kod b) shva-
ćena je vječna pravda kao Čefade, uprav Bog)
kao i objekat.

a) miriti sa sobom. Slatke riječi uz-
mnažaju prijate}e, a krote neprijate)e. K. Ma-
^arović 107. — Kad se mi bogo)ubno s našim
molenjem skrufieni k Bogu utečemo. Boga kro-
timo. J. Banovac, razg. 9. Hedovnici premda
zli ne ostavjaju ne krotit Boga, Aihovim posveti-
ližtjim uklaAat Božje osvete od ludi. Blago turi.
2, 119.

b) miriH itd. uopće. Mlađi (Turci) . . .
hoćedu da se (vještice) kamenuju, a stariji i pa-
metniji krote ih. V. Vrčević, niz. 97. ,Ništa i
ne radim nego vavije djecu krotim, da se ne
tuku'. J. Bogdanovic. — Vječna pravda er je
htala, nedospiven da bi bio ki bi grijeha rad ne-
mila zadovo)no i&u krotio. A. Vita^ić, ostan. 84.

2. sa se. -^ Itmedu rječnika u Stuiićevu
(,man8uescere, mansuefieri').

a. pasivno. Ako (pokornik) jest bludnik,
tada postom ima se krotiti. F. Glavinić, sviti.
106. I tve pravde bič gorući kijem se ohola
srca krote. I. Đordić, salt 482.

b. refleksivno. Kako mu se (koi^u) ustegne
zob i pića tudije se počne krotitL M. Divković,
bes. 442«.

2. KEČTITI, kr6trm, impf. znači Sto i ,kriliti^
— U naše vrijeme u lAci. ,AV ga lijepo ovce
po onoj lUvi krote'. J. Bogdanovic.

KBČTIV, acfj. koji se moie krotiti. — U Be-
Unu rječniku: ,domabile' ,domabilis' 275b; u Vol-
ti^inu: ,domabile, addomestichevole' ,das zu
z&hmen isV; u Stulićevu: ,domabilis^

KB0TK6ĆA, /. krotost. — Akc. je kao kod
kročina. — U JBelinu rječniku: ,mansuetudine,
virtd opposta ali* ira' ^mansuetudo' 461& gtije se

naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu : krotkoća,
krotkost ,mansuetudo'; u Jambrešičevu: ,mansae-
tudo'; u Voltigijinu: krotkoća, griješkom krot-
koča, krotkost ,modestia, mansuetudine, mitezza'
,sanftmuthigkeit, bescheidenheit' ; u Stulićevu:
,mansuetudo, clementia, lenitas etc.'.

KB0TK6ĆUDAN, krotk6ćudna, adj. kcji je
krotke ćudi. — U jednoga pisca xviii vijeka, a
iemedu rječnika u Stulićevu (,temperatis mo-
ribus*). Bijahu )ubki i krotkoćudnL D. E. Bog-
danić 109.

KSOTKOĆUDNOST, adj. osobina onoga koji
je krotkoćudan. — U Stulićevu rječniku: ,tempe-
rati mores'.

KBOTKOĆUDSTVO, n. u Stulićevu rječniku
uz krotkoćudnost. — tupouzdano.

KJBOTKOST, krčtkosti, /. vidi krotost. — Po-
staje od osnove krotk od krotak. — Mislim da
nije riječ praslavenska, ako i ima stslov. kroti-
kostb i ćeš. krotkost. — U našemu se jesiku
javfa od xvi vijeka. — Između rječnika u Mi-
kafinu (krotkost, tihost, krotčina ,mansuetado,
lenitas, lenitudo'), u Belinu (krotkos ^mansuetu-
dine, virtu opposta ali* ira' ,man8uetudo* 461*;
,modestia, maniera di fare o dire ogni cosa a suo
tempo' ,mode8tia' 491^), u BjeloaijenČevu (kod
krotkoća), u Voltig^inu (uz krotkoća), u Stuli-
ćevu (v. krotkoća). V }ubvi vsakoga umi|enstva
i krotkosti. Transit. 106. Propustivši za sada
onu krotkos od djelovanja. B. KaSić, in. 30.
Istine radi i krotkosti i pravde i privedet tebe
divno desnica tvoja. M. Alberti 10. Izgled od
krotkosti. J. Kava£in 566«. Nemu s tolikom
krotkosti govori. A. d. Bella, razgov. 79. Pri-
mite s krotkostju i blagoćom Božju rič. 124.
Vidjet ćete toliku krotkos i snižede, u svakomu
licu taku stavnos. B. Zuzeri 212. Đa imam
ustrp)e]&e i krotkost. J. Banovac, prisv. obit
87. Dai, Gospodine, blagos i ustrp|enstvo u sroa
momu 1 krotkost u jeziku. I. A. Nenadić, nauk.
55. U bogo]ubstvu, krotkosti, poniženstvu ii-
vrstit. A. Kanižlić, kam. 50. Pisao je kniga
punu {ubavi i krotkosti. 65. Govore, da je u te
prišla krotkost i ustrp)e]ie Joba. 4^2. Pripo-
viđao je od krotkosti i (ubavi. kam. 657. Krot-
kost mirna. rož. 95. Ako ne ostaviš tu savišna
krotkos i skup}enos, svak će bježat od tebe. Đ.
Bašić 108. Naučite se od mene krotkos i pod-
niženstvo. 120. (Jesus) ukaza krotkost i posluh.
J. Matović 52. Pokarati brata s tihosti i s krot-
kosti svojom. 263. Izgled štedne, krotkosti i
poniznosti. I. J. P. Lučić, nar. 54. Opačina iie-
gova u krotkost hoće nas privesti. Đ. Hapić 24.
Udij u duši mirnost i krotkost izgube. 265.
Krotkost, milosrđe, mirnost i ustrp}ivoet. B. Lea-
ković, nauk. 820.

KB0TK08TIV, adj. u Stulićevu rječniku: v.
krotak. — Načii^eno od krotkost. — nepouzdano.

KROTKOSTIVOST. /. osobina onoga što je
krotkostiv. — U Stulićevu rječniku: v. krotkoća.
— nepouzdano.

KBOTKOSTIVSTVO, n. u Stulićevu rječniku
uz krotkostivost. — sasma nepouzdano.

KEOT^iATI, krotjam, impf. vidi 1. krotiti
(prema kojemu je glaaolu ovaj zlo načiiken kao
toboie imperfektivni od perfektivnoga). — U Stu-
lićevu rjecnUcu: ,sensim mansuefaoere'. — sasma
nepouzdano.

KBOTNIK, m. krotak (krotan) čovjek. — Sam
na jednom mjestu xviii vijeka. Pak sazva bla-
žene krotnike, koji se s nikim ne inadu ni na-
tječu, nego kada prime koju nedragos ali koje

Digitized by

Google

EBOTNIE

617

a KBOV

bezakoiie, prikaživaja ga Bogu: ,Đeati mites^
Đ. Bašić 25.

KKOTOM, a^;. krotak. — Samo u jednoga
jnsca Ihibrovčanina xvi vijeka, koji je po svoj
prilici sam načinio ovu riječ prema pitom. Lav
bi stal, miiu, krotom. Š. Menčetid 72. Kad ovo
sliših ja, za on čas stah krotom. 248. Za vele
vrimena ne sluzih ku služu, za časf^^^ iie imena
voleći da tažu, jer da lie dobrotom vo)an sam,
bješe glas; kad toj (jamačno taj) sta krotom,
oćutih novu slas. 802.

K£5tOST, krotosti, /. mansuetudo, lenitas,
mens placida, modestia, osobina onoga koji je
krotak. — isporedi kročiua, krotkoća, krotkost.
— Postaje od osnove krot (vidi krotak) na-
stavkom oatb. — Riječ je prasla venska, isporedi
stslov. krotostb, rus. KpoTocTt, pof. krotošć. —
Između rječnika u Stuličevu (v. krotkoća s do-
datkom da je ugeto iz misala), u Vukovu (,die
zahmheit, der sanftmuth* ,mansuetudo*), u Da-
ničičevu (krotostb ,mansaetadoO. Davidovu kro-
tostb. Sava, sim. pam. Saf. 3. As te i Čto revno-
vahoimb podobiti se jemu i sb nuždeju i izvbnb
krotosti. Mon. serb. 332. (1405—1427). Ki čine
zlo s umi)enstvom i krotostiju. Starine. 23, 151.
(1496). Hristovo pomilovanje i milosrdje, (ubav
i krotost. Naručn. 84l>. Koii tih ka Aleksandru
rzase i krotost vsaku caru ukazovaše. Aleks. jag.
star. 3, 229. Podložiti se krotostju. Zborn. li**.
Plod paki duha jest . . . vera, tihost, krotost.
Anton Dalm., ap. 75b. Ili ne mariš za bogastvo
begove dobrote i krotosti i trpleiia? Vuk, pavl.
rim). 2, 4. Molim vas krotosti radi. 2kor. 10, 1.
Da se vladate sa svakom poniznošću i krotosću.
ef. 4, 2. Krotost va.^a da bude poznata svijem
]udima. fil. 4, 5. Mač arhandelov znamenuje
slogu, bratinstvo, milost i krotost. S. ^I^ubiša,
prip. 272.

1. KEOV, /.

a. vidi 2. krov. — U jednoga pisca Dubrov-
čanina XVIII vijeka. Pripeše ga dakle na krov
od kuće, koja krov od kuće bješe na običaju
onijeh kuća ravna i potlena opekami. S. Kosa
62k>. — nepouzdano.

b. vidi 3. krov.

2. KROV, krova, m. uprav sve što pokriva, ali
se kaže samo (ipak vidi e) za onaj dio kuće ili
druge građevine što je načinen navrh ne i po-
kriva joj i zatvora ozgor unutrni dio braneći ga
od kiše i od sunca itd. ; od ovoga se značena
prenosi na neke druge. — Akc. kaki je u gen,
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom. i
acc. sing., i loc. kr6vu. — Riječ je praslavenska
(krovb), isporedi stslov. krovb, rus. kpdb'e, Ćeš.
krov. — Postaje od korijena kry (vidi kod kriti)
tijem što se y mijena na ov. — U primjeru:
Pod visoka niha krova vrijedna sebi da priluče.
J. Kavanin 154a oblik krova sama je pogreška
pa bio acc. pl. (srednega roda !) ili gen. sing. —
Između rječnika u Vrančićevu (,tectum*), u Mi-
kafinu (krov od kuće ,tectum*), u Belinu (,tetto,
parte superiore della časa* ,tectum* 731l>), u Bje-
lostjenČevu (krov, streha ,tectum'), u Jambreši-
ćevu (,tectum*), u Voltigijinu (,tetto* ,dach*), u
Stuličevu (krov, gen. krovja ! v. krovje s dodatkom
da je uzeto iz brevijara), u Vukovu (,das dach*
jtectum'), u Daničićevu (krovb ,tectum; tegmen').

a. značem je kao što je sprijeda kazano
(tectum). Martinac jest daroval v pomoć krova
te crikve dukat. Mon. croat. 137. (1489). Da
zajedno bude krov i strane i fundament. Naručn.
50b. Budući ov pošal 8 nikimi meštri na krov
crikve. Transi t. 280. Koji su na krovu, da ne

sljezu uzeti štogodi od doma svoga. N. RaAina
169l>. matth. 24, 17. Krov ne (te polače) sjaše
od zlata kako sunce. Aleks. jag. star. 3, 307.
Kada čoviku na kiši kroz pfkrov procuri voda
u kuću . . . vaja pokrpiti krov. F. Lastrić, ned.
310 — 311. Krov uzčupan na sve strane strši.
V. Došen 205*. Od krovova šim]a otpadaše. Nar.
pjes. juk. 79. No kolibe od kamena )uta, a šo-
varje krovi ponositi. Osvetu. 1, 18. — Često se
kaže pod krov, pod krovom mj. u kuću, u kući
(ispod krova mj. iz kuće). Gospodine, nisam do-
stojan da ulizeš pod krov moj. I. Bandulavić
22a matth. 8, 8. Nije dostojna kuća moja da
pod iSezin krov unideš. A. Kanižlić, utoČ. 356.
Pod jednim krovom, a ne u jednoj sobi blagova
jaganca (s nim). 558. Koji smo se ovde sastali
danas u ovi pošteni dom a pod kućni krov. u
Vuk, kovč. 70. A pak noće da pod krovom
strada. Osvetu. 3, 41. Gvozda Tubalova kojeg
ruka u zlo skova, da nim goni naš rod ispod
krova. 4, v.

b. na brodu (paluba, kuvijerta). (Nikula) u
jednu veliku ubrodi se nav .... Ku stvar (oluju)
videći Nikula izpod krova izajde tudije. F. Gla-
vinić, cvit. 402'*. Lađa, koja bijaše svakolika
učinita od plemenita drva cedra, . . . krov na-
kićen s dragim kamei^em od Mauritanije . . . Đ.
Eapić 138. i u Šulekovu rječniku: ,verdeck*.

e. preneseno od dijela na cijelu građevinu,
može značiti: a) kuca ili pokrivena građevina
uopće. Opravi se i poj ti van krova (na str. 69
tumači pisac: van kuće) sa mnom sad spravi
se. M. Marulić 37. Proticah po pustini vani
krova ali hiže. Transi t. 8. Bogdanski v liih
vojevoda Stjepan caru odrva se; gdje visocijeh
krov bi poda, sad na suncu stado pase. I. Gun-
dulić 319. Gdi bi ga godi noć našla, ondi bi
mu i opočinak tužni bio, brez svakoga krova i
brez vatre. A. Kanižlić, fran. 220. — h) hram,
crkva. Ki tempal razorit jest se zahvalio, sveta
tva ockvrnit, ka s' ti posvetio; krov (na str. 69
tumači pisac : krov : tempal) ki je sad cio stukŠi
ga razvrići. M. Marulić 36. — c) prema grČ.
ax7ivi]^ lat. tabernaculum, šator. Ovo krov Božji.
Anton Dalm., nov. test. 2, 204l>. apoc. 21, 3. —
češće u množini (isporedi luc. 16, 9). Da primeši
me vb v§Čnyje krovy. Stefan, sim. pam. šaf. 18.
Vb nebesbnyje krovy. 26. U smrtne krove anjel
vas puk vrže. Živ. kat. star. 1, 223. Prijemu t
vi va večni krovi. Š. Budinić, sum. 155a. luc.
16, 9.

d. u prenesenom smislu, ševar (jer se nim
kuće pokrivaju), u sjevernoj Dalmaciji. M. Pavli-
nović. — Ovako vafa da je znaČeine i u ovom
primjeru : Ta(j) krova nakosi ter stanišće gradi.
Đ. Baraković, jar. 27.

e. u noj širem smislu, ono što pokriva, ali
se opet nalazi samo u osobitijem značehima.

a) tutela, praesidium, metaforički, zaklon,
zaštita, obrana. Pokryti nasb krovomb krylu
tvojeju. Mon. serb. 166. (1358).

b) alligatura, zavoj (na rani). — Najednom
mjestu XVII vijeka. Bolezni skrovite pod krovom
borave . . . ako podrjiva ruka krov odvije, ter se
bolezniva rana taj od krije, ruŽne bolećice već se
razpiraju. I. T. Mrnavić, osm. 16—17.

c) velum, zavjes (vidi matth. 27, 51; mare.
15, 38; luc. 23, 45). — Na jednom vještu xviii
vijeka. Krov se crkveni rascipi tja do zom)e. F.
Lastrić, test. 163»>.

3. KKOV, krSva, m. djelo kojijem se ko sakriva
(može značiti i mjesto gdje se sakriva, pa po
tome i zasjedu, busiju), upotrebfava se (osim jed-
noga prin^era, vidi a, a)) u instrumentalu ili

Digitized by

^uogle

8. KEOV

618

KBOVINA

8 prijedlosima u i iz naj čeS6e kao ađverab. —
Jamačno postelje od kriti na tati naČin kao i 2.
krov, te je po svoj prilici isti akcenat. — Samo
u dva pisca Dubroičanina xvi vijeka (u Vetra-
niča vrlo često,, dvaput u Ranine). — U jednom
Ranininu primjeru ima gen. sing. krovi, ali je
to jamačno samo radi slika, te se ne moie reći
da je ženskoga roda.

a. kao pravi supstantiv (ne u adverbijalnom
smislu). — samo u Vetraniča.

a) na jednom mjestu nom. sing. znaČi:
djelo kojijem se ko skriva, skrivane, (Sueana go-
vori bjeieči ispred dva starca što su se bila sa-
krila :) Mnim da je krov ovi s velike pecali, Sto
3U se popovi do sada taj ali. M. Vetranić 2, 354.

b) mjesto gdje se ko sakrio (isporedi i d).
U škrobut i brStan pri bridu skrio se bjeb, is
krova gdje ne smjeb ... Iz krova ter virab. M.
Vetranić 2, 120. Iz krova ja virab iz tri^e ze-
lene. 2, 124. U krovu tom stoje ... 2, 124.

b. instr.: kroTomenači: t(yno, potajno, kra-
dimice. (Poslije napokoiiega suda) vječni će biti
dan, sunce će sve sjati, nu ne vijem, noćni san
gdi se će tajati, vrjemena ni roka zač neće bit

tadaj, ni sunca istoka, ni tmasti zapad taj

8 načinom pravedno za toj bib raid znati: go-
dište naredno gdi se će tajati? kud li će krovom
proć, kad svasma odluci sunćano kolo oć, kad se
fi Mm razluči? M. Vetranić 1, 294—295. Ki
krovom ukrade Dijanin pebarac. 2, 123.

e. li loc. s prijedlogom u: u kr6vu, sakri-
veno, znači: u sakrivanu ili u sakrivenom mjestu,
— Samo u Vetraniča. Ter lava kad (jelen) čuje
da gorom probodi, u krovu tuguje čijem ga se
slobodi. M. Vetranić 1, 37. Samo pod snjegovi
ki tamo padaju sve gore s brjegovi i po}a ostaju
u krovu skrovena. 1, 161. (Mjesec) dvanaes krat
ter takoj u krovu ostaje. 1, 177. (Pravda) stoji
ne vijem gdje u krovu, i, 369. A ti tač u krovu
poče se tajati, i gdi te ja zovu, nećeš se javjati.
2, 33. A ne vijem u krovu gdje se je sad skrila.
2, 33. Satiri od gore jeda bine nas? u krovu
sad muče, potajno sad stoje. 2, 128.

d. li gen. s prijedlogom iz : Iz krova (iz krovi
u naj posfedi^em primjeru), krov znači što i kod
a, b), ali je značene adverbijalno, kao : iz zasjede,
iz busije. Kad lovac pribitar rani ju (košutu) iz
krova. M. Vetranić 1, 388. Ea (zmija) mnokrat
u grijedu peči me iz krova. 1, 110. Ali liu (ko-
šutu) kad lovac u bimben tonotac ubvati iz
krova ... 1, 108. Ovca ka iz stada iz svoga
izlazi, brzo se vuk liome iz krova zajazi. D. Ba-
Aina 97*. Tuj junak priskoči, ter bitro iz krovi
vili toj na oči brzu zvir ulovi. 19^.

4. EBOV, kr5va, m. thesaurus, sakriveno blago,
pa i blago uopće, — isporedi krovište, c. — Vafa
da je ista riječ što 2. i 3. krov. — U jednoga
pisca XVI vijeka, Ov precini krov i blago odrd-
šenja grdbov Isukrst Oospodin naš dovio i otegnuo
nam jest prefutom smrtju. Š. Budinić, sum. 14a.
OplSniti i pokresti crkvi nevostici Isukrstovi ve-
liki krov blaga Isukrsta nevdstaca lieje. 77^.

KR6vACIJA, /. Hrvatska, vidi Kroacija. —
U dva pisca xvii i xviii vijeka. Krovacija pod-
ložena. P. Kanavelić, iv. 343. Po razdi^eiiu od
Krovacije. Norini 37. Bekli smo da se je odi-
lila provincija s. Jerolima od Krovacije. 51.

KROVAČAC, krov&čca, m. vidi kravačac. Kro-
vačac, carlina, angelica (Pizzelli), angelica, cba-
maleone bianco (Aquila-Buć), cameleone (Kuzmić,
Skurla), Carlina acaulis L., v. Kravačac. B. Šulek,
im. 175.

KKOVAN, krovna, adj. koji pripada krovu

(vidi 2. krov). — Na jednom mjestu xvii vijeka.
Bajske krovne podpodnice. J. Kavanin 509*.

KEOV AK, krovira, m. čovjek koji po svom
zanatu gradi krovove. — Vafa da je načiiikeno u
naše vrijeme. Krovar ,ziegeldecker'. Jur. pol.
terminol. 658.

KBOVIEICA, /. i^ka ptica. Krovarica ,Cettia
altisonans'. G. Kolombatović. progr. spal. 1880.
21. (Kod Cettia Oettii La Marm.) Kolombatović
je u popisu od 1880 god. zabi{ežio ime ^krova-
rica* koje je po svoj prilici narodno. S. Brusina,
ptice brv.-srp. (nastavak). 54b.

1. KBOVAT, adj. podoban za krov ,tectoriu8* :
ploča krovata, tanka ploča kojom se kriju kuće;
kro vata slama. M. Pavlinović.

2. KB6vAT, Krovdta, m. Hrvat. — Od tal.
Croato (kaže se gdjegdje i Crovato). Gededa krivi
biskup od Krovati. A. d. Gosta 2, 84.

KB6vATA, /. vidi ovratnik. — Od tal, cra-
vatta, crovatta, croatta, oorvatta, a misli se da
su ove riječi kao i franc. cravate, špaik. cor-
bata postale od Croato, Crovato, Crovatto (Hr-
vat), jer da je ovaj dio odijela prešao od Hr-
vata na zapadne Evropfane, — Akc. se mijeika
u gen. pl. kr5vat&. — U naše vrijeme u Dubrov-
niku, a između rječnika u Stulićevu (,quella
parte del vestito del dosso cbe cuopre il coUo'
,gulae vel colli operimentum, tegmen') gć^je nije
dobro tutnačeno, .Vezati, odriješiti, zapeti« otpeti
krovatu'. P. Budmani.

KBOVČAC, krovčca, m. u Stulićevu rječniku:
krovčac, mali krov ,parvum tectum'. — nepouz-
dano.

KKOVČIĆ, m. dem. 2. krov (uprav đem. krovac,
ali ovome deminutivu nema potvrde). — U Stu-
lićevu rječniku uz krovčac.

KBOVEN, adj. sakriven, potajan. — Uprav je
part. praet. pass. od kriti, vidi kod skriti. — U
jednoga pisca Dubrovčanina xvxi vijeka. U pri-
čicab sad kroveue činijaše nam razgovore, sad
očite i odkrivene, svak razumjet da ib more. G.
Palmotić 3, 155*.

KBOVICE, /. pl. ime nivi u Srbiji u okrugu
jagodinskom. l}i\a zvana Krovice. Sr. nov.
1867. 503.

Kr6vIĆ, krovića, m. dem. 2. krov. — U wde
vrijeme u Lici. J. Bogdanović. — Ista se ova
riječ nalazi i u pisca Ličanina xviii vijeka, te
vafa da je značene gotovo isto (kao mali krov
naČinen od kose nad glavom?). Ogleda se i pak
kose trudi s vrućim gvoždem ... i na nike sa-
vija okruge ... a ostale na kroviće gori diže. L
Krmpotić, malen. 22.

KBOVINA, /. nevafalo sijeno što nije dobro
za piću životi'Aama nego se Him pokrivaju siro-
maške kuće i druge zgrade. — Postelje od 2. krov,
ali nije augmentativ (kako se vidi po akcentu),
nego ovdje nastavak ina dava zmiičeiie: čim se
pokriva, čim se gradi krov. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu: ,scblecbtes, unge-
niessbares heu (was zum dacbdecken nur sam
gebraucben ware)^ II* kad s plašća poskidaš kro-
vine. J. 8. Be]ković 256. Kuće su po ravni...
po naj više rdave, pokrivene krovinom ili lubom.
Vuk, dan. 2, 100. Prostirač (od kakve krovine
ili sjenine). rječu. kod podina. Pritiskovi se
meću po krovnatijem kućama da vjetar ne od-
nese krovinu. kod pritisak. Sijeno oko vrba sto-
žine zove se ,krovina^ ,U ovom tvom velikom
stogu sijena ima krovine i podine nemalo pun
voz, što nije za jestiv J. Bogdanović. — / kao

Digitized by VjUUV IC

KBOVINA

619

1. KBOZ

ime ti^jestu (u Srbiji u okrugu ćuprijakom). Niva
na Krovini. Sr. nov. 1878. 511.

KB6yilSrAK, m. krov od slame ili od sijena
(krovine). — U naše vrijeme u Bosni. Zavnkle
se ptičice po krovi^acima. Bos. vila. 1890. 823.

KBOVtl^ABA, / vidi kroviiaSa. — U naše
vrijeme u Srbiji, Mračne i teskobne kroviiiare.
M. Đ. Milićević, sim. veČ. 11. Kroviiiare, lub-
nice i kulače. 178. Na jednoj kući kroviiiari.
268. Da nisam rođen i odrai&en u se)a6koj kro-
viAari. slave. 8. A i pod kroviiiarama skupilo
se u gomilu pokućanstvo. 8. Matavu|| novo
oružje. 88.

KBOVtlirABICA, /. (fem. kroviAara. Kuća u
kojoj je dumruk i u kojoj živi dumrug^ija niska
je kroviAara. M. Đ. Milićević, s dun. 59. I da
oni naj viSe tuguju za oćinim slemenom, koji su
ostavili, možda samo kakvu kroviiiaricu. fikol. 44.

EBČViŠTE, n. ili ono što pokriva ili krije,
Ui što je pokriveno ili sakriveno; ali se nalazi
samo u osobitijem znaieiMma, — Poštede od kriti,
ka4> krov, nastavkom iSte. — U svijem je pri-
n^erima (osim KavaiMnova koji je sumi^iv) sa
-šć- n^. št po čakavskom govoru. — Od xv vijeka
u Četiri pisca čakavca.

a. prostirač ili sag. vaja da je ovako zna-
čei^e u ovom primjeru: Baruni odparSi vrata od
ložiSca i svuda nastarši sviona kroviŠća. M. Ma-
rulić 45.

b. tabemaculum, sveto shraništSt čivot. Koji
nose sudi GospodAi i služe skini ili krovišću.
Š. Budinić, sum. 65*. — Slično je i u ovom pri-
mjeru gdje vafa da znači što i svetiAa nad sve-
ticama: Ovo 'e tajna loza ona k& u krovifitu
kuće zlato, k6 i u templu Salamona, plodi grozđje
obilato i u svetom sveti jeh stoji. J. Kavai&in
45l>.

e. thesaurus, vidi 4. krov. Od blaga ili kro-
vidća komu gospodar ne znadet se. Š. Budinić,
ispr. 108. Skrdvamo blago i krovišta nebeska,
sum. 155*. Bože, koga milosrdju ni broja, i do-
brote neizmirno jest krovišće. M. Alberti 868.

KBOVITI, krovim, impf. graditi krov, — U
Stuličevu rječniku : ,far tetto' ,tectum construere^
— nije dosta pouzdano.

KSOV^iE, n. coll (2. i 3.) krov. — Na dva
mjesta xvii vijeka s različnijem znač&Mma, a iz-
među rječnika t^ StiUičevu (krovje ,teotum, ve-
lamen, latebra, latibulum, conopoeum, tentorium'
8 dodatkom da je uzeto iz brevijara) gdje ima i
drugijeh znaČeilia,

a. mysterium, saoramentum (u crkvenom,
krščanskom smislu), sakramenat, vidi otajstvo,
svetotajstvo. Dobra orikve navlastito su sveta
krovia ili sakramenti. P. Badovčić, ist. 98.

D. vidi 2. krov(?). Susedastva krovje branit
bi imili kako svoje. P. Vitezović, odi|. 64.

KBOVNAT, a4j' pokriven krovinom (o kuci ili
zgradi uopće), — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (n. p. kuća ,mit strob, heu be-
deckV ,tectus stramine'). Pritiskovi se meću po
krovnatijem kućama (i ostalijem zgradama) da
vjetar ne odnese krovinu. Vuk, rječn. kod pri-
tisak.

1. KBOVNICA, /. vidi crijep (na krovu), će-
ramida, 2. kupa. — U dva pisca xvn vijeka, a
između rječnika u Belinu (,embrice, tegola con
che si cuopre il tetto' ,imbrex' 286^; ,tegola,
lastra di terra per coprir il tetto' ; ,tegula' 724l>),
u Voltigijinu (, tegola* .ziegelstein*), u Stuličevu
(,imbrex*). Uzidoše na krov i niz krovnice spu-
stiše ga. I. Bandulavić 157«. luc. 5, 19. Još ne

bi&e zora jutro pozlatila . . . ravno kada zvižde
s neba odlitaju . . . kako da bi iste zvižde svo^e
iskrice okresali ciste na turske krovnice; ogaA
se uniti u krove primorske. I. T. Mrnavić,
osm. 80.

2. KBOVNICA, /. kovčeg pokriven zaklopcem.
— U Belinu rječniku: »cassa coperta di qualche
cosa* ,theca* 175b; u Voltigijinu: ,coperohio*
,deckeP (g4je je zlo prevedeno — poklopac —
jer je Voltiggi krivo razumio što je u druga dva
rječnika), u Stuličevu: ,theca'.

8. KB6vNI0A, /. lisnata grana, — U naše
vrijeme u Istri. KrovnTca ,ramus frondosus*. D.
Nemanić, ćak. kroat. stud. iforts. 48.

KBOVNIČITI, krovničim, impf. graditi krov-
nice (vidi i, i 2. krovnica); pokrivati (zgradu)
krovnicama. — U Stuličevu rječniku: 1. ,era-
brices texere*. 2. v. pokrovnićiti. — nepouzdano,

KBOVl^AO, Kroviiaca(?), m. ime nivi u Srbiji
u okrugu valevskom. IJTiva Kroviiao. Sr. nov.
1875. 1207.

KBOVNAČA, /. kuća pokrivena krovinom, —
D naše vrijeme, a između rječnika u Vukopu
(»strohhiitte* ,casa*). ,Dok je moje prebijele kule*.
A on je sjedio u kroviiaći. Nar. pjes. vuk. (1824)

1, XXI.

' KBOVtHilNA, /. u Vukovu rječniku: augm.
v. krovina.

1. KBOZ, praep. s acc. per, pokazuje mica1^e
ili smjer micana od kraja do kraja u unutrAem
dijelu liečega što stoji u akuzativu (s ovim pred-
logom reć u četvrtom padežu pokazuje da je u
onome što sama znači mesto po kome se Sto
miče s jednoga kraja na drugi, ili je samo upra-
v|eno tako. Đ. Daničić, sint. 452). — Naj Češće
je bez akcenta, i izgovara se s riječi što slijedi
kao jedna rijeČ, n. p. kroz m&glu, kroz viroš
(krozm^lu, krozvdroŠ); ako je na ovoj riječi
jaki act. (*, "), gubi ga, a kroz dobiva kratki
slabi (') ili jaki C) akc, n. p, mješte kroz rftpu,
kroz Tiirke, kroz gčru, kroz nos izgovara se
obično: kr6zrupu, kr6sturke, krčzgoru, kr5zn6s.
— Moie biti riječ praslavenska (jamačno isprva
kao adverab, isporedi 2. kroz i osobito krozi) ali
nije jasno u kojem je obliku takova, jamačno
postaje od istoga korijena od kojega i črez (vidi) ;
za ovu riječ misli Miklošić da je naj stariji sla-
venski oblik kers'b, etjmol. w6rterb. 115^ (-s po
stslov. črdsrb uz črSz'B, po po}, skroš, t po ispore-
đivaiiu s baltičkijem jezicima i s grčkijem). teško
je razun^eti kako se er u korijenu promijenilo u
nekijem jezicima na ro, pa i na re i na 'br. osim
toga vcUa da je ova riječ imala pred sobom a
(isporedi skroz) i to ne samo u praslavensko
nego i u baltičko-slavensko doba, isporedi bug.
krbz, novoslov. krez, rus. cKpos'b, cKpes'b, češ.
skrz, pof. skroš, stprus, kirsa, lit. skersas, po-
priječan, skradžas, skroz, let. skjers, popriječan.
Miklošić kaše dafe da bi i črez(?) t kroz uptav
bili supstantiv krozd (u loc. sina,), vidi krozi; t
ispoređuje grč. xdq<nog^ popriječan, kriv. — Kao
i drugi prijedlozi što se svršuju konsonantom
može dobiti na kraju a: krdza. to je slobodno
pred riječima, u kojijeh na početku imadu gla-
sovi s, Š. z, ž ili je nagomilano više konsonanata
ili je uopće teško izgovoriti (akc. je kao kod kroz,
a ako bi bio slabi, prelazi na a), n. p. kroz& san,
krčza ztibe, krčza Što, kroz& sve, krčza sred itd.,
ili kroz san itd., vidi i : kroz4 Ornfi Goru. Ogled,
sr. 25; kroza r4zdr)anu koŠnfu. S. Matavu], novo
oružie. 84; kroza mr&k. B. Badičević (1847) 131;
krozik jad. M. Držić 9. dodaje se a (dugo u ovom

Digitized by VjOOQIC

1. KBOZ

620

1. KBOZ, 1| a, a; ee).

8lučqju) kao pravilo beg istuetka pred enkUtii-
nijem oblicima liinijeh zamjenica: krdz& me,
kr5z& te, kr5z& se, kr5s& £ (kr5s& liga), kr&sa
nas, kr5z& vas, tako i u kr5z& £u, kroz& i&ih,
krozft iSe (m-ato^. B. Gradić, đjev. 84, pa i u ča-
kavskom govoru kr5z&6 (kroza što, krošto). — U
nekijem se slučajevima kroz sastavla i u govoru
i u pismu 8 riječju što je za nim: kr5što (vidi
u primjerima pod 6), kroscjeć, krdcjeć (vidi 7,
a), krosred (vidi 7, b). -- Između rječnika u Mi-
kafinu (kroz, s jedne strane na drugu ,da banda
a banda' ,trans'), u Belinu (,per qualohe luogo,
o per mezzo di qualche cosa, v. g. passar per
r esercito' ,per* 553»>), t* Bjelostjenčevu : kroza te,
krozeČ (kajkavski mj. krozač) tebe, radi tebe ,tua
causa* ; u Voltigijinu : ,per, mediante, per mezzo'
,darch'; kroza što ,a ohe? a qual fine? ,woza?';
kroza te ,mediante di te' ,darch dich'; u Štuli-
čevu: ,ob, propter, per, gratia, causa, preoibus
alicujus; praeter'; u Vukovu: ,(mit acc.) durch'
,per': kroz vodu, kroza me, kroza te 8 primjerom:
Kroza te će ogrijati sunce; kroza ]&, kroza liga;
u Daničičevu: vidi kroze. — U dosta rijetkijem
primjerima nalazi se protiv pravila uz kroz ge-
netiv mj. akuzativa: u ova dva s toga što su
pisci mislili na čefad ili na čefade : Elroz osuje-
nijeh. M. Orbin, zrc. 182. Bazmiš]aj da kros
takoga uzroka (kroz sina) otao nebeski posfeti
sfetoga Jozefa. Čestitosti. 11. u ovima samo radi
stiha: Kroz jednog vezena jagluka. Nar. pjes.
vuk. 1, 733. Kad sam bio kroz Pipera, Marko.
4, 41. A kad bili kroza Sarajeva. Nar. pjes.
vila. 1866. 647. Kad otideš kroz gradova, u Vuk,
kovč. 108. — isporedi proz.
1. u pravom smislu.
a. kod pravoga micana, kao što je ne samo
u glagola što znače micale subjekta nego i dje-
lovane drugoga subjekta koji je uzrok ili po-
magač mica'hu (tjerati, voditi, pratiti itd.).

a) n^esto kud je micane okofeno je sa
svijeh strana, ili drukčije, šupfotina je (rupa,
vrata itd.) u cjelini, uz kroz moŽe dakle stajati:
€Ui) sama Šupfotina, n. p.: vrata.
Trudno je sama i golu se kroza Ae (vrata) pro-
tisknut B. Gradić, djev. 34. Koji ne ulazi kroz
vrata u stan ovSji. I. Bandulavić 155«. joann.
10, 1. Ukraj grade kroz gvozdena vrata uska,
tijesna i mala, dno ponora udubena dub)a je
jama još propala. I. Gundulić 771. Ne ulazi
kroz vrata nego kako lupež priko sida. Ant
Kadčić 2. metaforički. Jes vele vrata kroz koja
grih ulazi. A. d. Bella, razgov. 185. Kroz vrata
od podnošenja. I. P. Marki 63. Ovo su troja
vrata, kroz koja svaki grišnik ima proći. F. La-
stric, od' 107. Kroz uska vrata u kra}estvo ne-
besko doći. A. Kanižlić, kam. 245. Ja sam
vrata; ko ude kroza me spašće se. Vuk, jov.
10, 9. — prozor. Kroz prozor spustiše me u ko-
tarici. Vuk, pavl. 2kor. 11, 32. — jama, raka,
proboj. On se (vukodlak) može provući i kroz
naj ma^u rupicu. Vuk, rječn. kod vukodlak. Ne
mogao se miš provući kroz jamu, pa svezao ti-
kvicu na rep. (Kad ko sam učini sebi kaku
smetiiu). Nar. posl. vuk. 205. Poredo nam rake
iskopajte i kroz rake ruke sastavite. Nar. pjes.
vuk. 1, 239. Probiše beden od grada toliko ši-
roko da bi mogla kola kroz proboj proći. And.
Kačić, razg. 1^. — cijev (čunak). U naše vri-
ieme nalazili su ]udi u zem}i od olova Ćunkove
kroz koje je vodena voda s Caricine na Praovo.
Vuk, dan. 2, 51. — prsten. Takova ga strilca
povidahu, da kroz prsten promitaše strilu. Aleks.
jag. star. 8, 320. Ti strije)aj kroz prsten jabuku.
Nar. pjes. vuk. 2, 148. Kroz prsten bi prošla.

(Kaže se za tanku koSu|u). Nar. posl. vuk. 161.

— usta. Čim spavaše ulize kroz usta u onutarda
jedna zmija. A. d. Bella, razgov. 16. U dimu
kroz usta (može se uzeti tabak)- Ant. KadĆić 75.

— nozdrve, nos. Tako se podnese, da mu mloga
krvca kroz nosdrve udari. A. Kanižlić, fran. 178.
Na tri se načina može uzeti tabak: 1. u prahu
kroz nos. Ant. Kadčić 75. — uho. Kroz jedno
uho ulazi a kroz drugo izlazi (metaforički). (D).
Pošlo V. danič. — oči (metaforički). Ako zli plam
uzrok zloba naj prije kroz vas (oči) k srcu slazi.
I. V. Bunić, mand. 18.

bb) i^što kuda obično nema prolaska
ili je tešak ali je prodrto ili otvoreno (obično
silom: u prvijem primjerima čudom). Bazdili
tuđe Mojses more s Čudnovatom šibikom, upu-
tiše se kroza £. A. d. Bella, razgov. 131. (ovaj
i drugi primjeri o crvenome moru možebiti du
bi bofe pripadali pod c)). Val crveni u razlika
razdje)e^a prosjeke je ; na sramotu svijeh zaprika
kroza n svoj puk proveo je. I. Đordić, uzd. 203.
Kroz probijene zidove ulaziŠe. A. Kanižlić, kauL
819. Ocevi naši svi pod oblakom biše i svi kros
more prodoše. Vuk, pavl. Ikor. 10, 1. — Otvori
se noj tutako jedna velička stina čudnom silom
Božjom . . . tako sfeta djevica časom kroza nu
prođe, a stina se opeta sjedini. B. Kašić, per.
184. — Bazapne poi&avu, pa prorezavši je stane
'skakati kroza liu i tamo i amo. Vuk, poslov.
264. Kroz čakšire propala ko}ena, kroz rukave
propali laktovi. Nar. pjes. vuk. 3, 94. — A sestri
je prosekao dojke i kroz dojke promolio ruke.
1, 540.

cc) i^što na čemu ima mnogo (osobito
malijeh) rupa kuda moie prolaziti što više ili
mane sitno. Prosej kroz sito (neko korene). Z.
Orfelin, podrum. 244. Prošao i kroz sito i kros
rešeto. (Trp)eo je i ogledao svašta), (metaforički).
Nar. posl. vuk. 264. — Ejtoz plot tkato (i tkane
je micai^e), kocem zbijato. (Beče se za rijetko
platno). 161.

dd) nešto šupfe unutra a naokolo za-
tvoreno (osim na jednom ili na malo mjesta), u
čemu se obično prebiva, n. p. kuca. Nijesam rad
ni da ga u vreći kroz moju kuću pronesu (reče
se za rdava čoeka). Nar. posl. vuk. 217. — soba
(kamara). Uzevši ga za ruku stane ga voditi
kroz sve sobe. Nar. prip. vuk. 10. Šetajući se
tamo amo kroz kamaru. 146. — 0v4je se moie
zabifeiiti i ovaj primjer, premda je smisao me-
taforički, jer škole znači školske nauke, a kod
proći se ne misli se na micaike u prostoru nego
u vremenu. Koji tako prođe kroz škole. Vuk,
pisma. 37.

ee) ikešto kuda se obično ne moie proči,
nego se probna i prodire večom ili maflom silom.
Ukopaše jedno do drugoga, kroz zem}u im ruke
sastaviše. Nar. pjes. vuk. 1, 240. Turci su se
svaku noć kroz zem)u bliže prikučivali k srpskim
šančevima. Vuk, dan. 1, 85. — Igla kroz zlato
i srebro prolazi, pa je opet gola. Nar. posl. vuk.
95. — Ote! koi^u, pust ostao! strelica te nstre-
lila kroz sedlašce u srdašce! kroz uzdicu u gu-
bicu ! kroz sve noge kroz četiri ! Nar. pjes. vuk.
1, 178. — Probosti ga hoće kroz prsi. Zbom.
51h. Udarilo ga tane puščano više leve sise pa
izišlo kroz pleće. Vuk, grada. 45. — Metnuše
na križ (Isusa), i pribiše ga s oštrim čavli kros
ruke i noge. J. Banovac, razg. 163. Prostreli
ga kroz desnicu ruku. Nar. pjes. vuk. 3, 427.

— A more žif ogaA poda mnom li tanoa, ter
manom sve kroza li (kroz more) srdit val ko-
baca. Đ. Baraković, vil. 293. — Ne udara Golo-
trba Iva, da devojku kroza A ne ubije, već do-

Digitized by VjOOV IC

1. EBOZ, If tk, a) ee).

621

L KEtOZ, 1, a, g).

rata meda oba oka. Nar. pjes. vuk. 8, 101. No
kroi J&ega smo prole6elo. 8, 197. — Amo pri-
padaju i ovakovi prin^erij jer se i u Htma misli
kcLO da treba Mia sila: Ja udarih kroE taj pra-
men magle. Nar. pjes. vuk. 1, 110. Jednu noć
provukn se kroz maglu i kros pomrčinu. Vuk,
grada. 88.

W ^ito što se moie otvoriti ili raz-
dijeliti. Prometna ga kroz nedra svilena, da b'
se dete od srca nazvalo. Nar. pjes. vuk. 2, 157.
O moj dragi, opaši se tvrdo, da ti ruža kroz pas
ne propane. 1, 462.

b) kao mjesto kud je micaike shvaća se
mnoštvo stvari od prilike jednakijeh (i čejadi),
te u if^kijem prin^erima (ne uz kolektivni sup-
stantiv) medu ili između moie zamijeniti kroz.

€ia) uopće. Kroz kosti joj trava pro-
nicala. Nar. pjes. vuk. 2, 17. — Ona nosi od
zlata košu)u koja nije kroz prste predena (pre-
dei/ie se shvaća kao micane). 2, 550. — Noj se Rade
kroz kovi)e krade. 1, 264. I kroz trAe vodu
navratiti. 2, 48. — Propustio ga malo kroz ruke
(u prenesenom smislu: izbio ga). Vuk, rje6n. kod
propustiti.

hb) mnoštvo bifaka^ koje se pokažite
kolektivnijem supstantivom, n. p. šuma, dubrava,
pa i planina, gora (vidi 1. gora, b). Čoban pode
sa zmijom kroz šumu. Nar. prip. vuk. 18. —
Prohodeći on kroz jednu dubravu. A. Gučetić,
roz. mar. 288. — Kolika je Jahorina planina,
kroz ^u teće tiha voda rijeka. Nar. pjes. vuk.
1, 236. Pak potrča kroz Miroć planinu. 2, 217.
Vezana ga vode kroz planinu. 8, 11. Pa potera
mene kroz planinu. 8, 86. Dok ugleda lijepa
kaduna de promiče barjak kroz planinu. 8, 208.
Da proprate blago kroz planinu. 8, 805. Pop i
đak bodili kroz veliku planinu, pa ih onde uhvati
mrak. Nar. prip. vuk. 186. — Idući jednu noć
kroz jednu goru u kojoj se nahodaše lupež. M.
ZoriČić, zrcalo. 8. Asan-aga kroz goru jahaSe,
na vitu se jelu nasloiiaše. Nar. pjes. vuk. 1, 271.
Prodoh kroz goru, ne znam kroz koju. 1, 885.
Da je prate kroz goru zelenu. 1, 550. Bježi
Novak kroz goru zelenu. 8, 82. Eanile (raniti
li prenesenom smislu znači micaihe) devojke kroz
goru na vodu. 1, 120. — Amo može pripadati i
bašča i vinograd. U kovaća gusta bašča, kroz i&u
teće tiha voda. Nar. pjes. vuk. 1, 580. Pa po-
bježe kroz zelenu bašĆu. 8, 105. — Prodoh dragoj
mimo dvor kroz zeleni pelovoj. 1, 287. — Nije
dobro led ni u marami kroz vino^n^^d pronetL
(U Srijemu). Nar. posl. vuk. 214. — IdaSe Isus
u subotu kroz usjeve. Vuk, mat. 12, 1.

cc) mnoštvo čefadi. fuui) u množini.
Da s' nijesu Turci posilili, kad su prede kroz
nas prohodili a bez rane i bez mrtve glave. Nar.
pjes. vuk. 4, 72. — Da kroz Turke juriš učinimo.
4, 186. Iziđe s Jadranima srećno kroz Turke.
Vuk, grada. 86. Namisli da s vojskom bježi
kroz Turke. dan. 1, 77. — Blako dizgen oslabi
kulašu, diže glavu, ode kroz svatove. Nar. pjes.
vuk. 2, 139. — Pa proleće kroza sve delije. Pjev.
crn. 182». — Naj teže je bilo gotovim novcem
krenuti kroz hude pustahije. M. Pavlinović, rad.
182. — bbb) kolektivnijem supstantivom. Ona
prošavši kroz straže. E. Pavić, ogl. 377. — Babin
kad to vidi, pobiže kroz vojsku. M. Zoričić, zr^
calo. 115. Provodiću decu kroz Kosovo a ,kroz
vojsku* cara na Kosovu. Nar. pjes. vuk. 2, 269.
— Prošavši kroz puk. And. KaČić, kor. 262.
Provre se kroz narod do kneza. S. Milutinović,
ist. srb. 249. — Nedić zađe kroz tu bježan. Vuk,
dan. 3, 199. — Tokatlijć rai^en proleti kroz prvu
zasedu na atu. Vuk, grada. 7G.

c) tr^esto kuda je micai^ i^što je du-
gačko ograđeno 8 dvije strane (s desna i lijeva),
a ozgor je otkriveno, kao n. p. ilijeb (ž)eba?).
Sveti saloramenti jesu žl!ba (,idibba') kroz koju
nam teče (milost Boi ja). Ant. Kadčić 11 (meta-
forički). — gudura. Da ga Srbi mame u one
Sume i gudure kroz koje va}a proći . . . Vuk,
dan. 6, 44.

đ) (slično kao kod c)) mjesto je ogra-
đeno s dvije Hi više strana zidovima ili zgra-
dama, n. p.:

€ia) ulica, sokak, čaršija. Ne projti
kroz onu ulicu. A. Komulović 18. — Da moju
ženu posade na i&ega (magarca) pak da je onako
vode kroz sve sokake. Vuk, dan. 2, 182. — Pa
pobježe kroz Stambol-čaršiju. Nar. pjes. vuk.
2, 899. Ko god putem kroz čarŠiju prođe. 2, 622.
bb) selo, grad, varoš (mjesto u užem
smislu). Pojde kroz jedno mesto. B£irakuli. 119.
— Momče mi promče kroz selo. Nar pjes. vuk.

1, 415. Dođe u drugo selo i prolazeći kroza A
vidi . . . Nar. prip. vuk. 112. — Gradovi kroz
koje teku rike. F. Lastrić, test. 254b. I toliko
je grad srićniji, koliko veća rika kroz ili kraj
i^ega teče. ned. 252. Jer i Isus prohodaSe kroz
sve gradove i varoše učeći u skupština. I. J. P.
Lučić, bit 65. Dođe u nekakav veliki grad i
šetajući kroza A upazi ga careva kćer. Nar. prip.
vuk. 148. Baja ne smije kroz grad ili kroz varoš
jaati. Vuk, dan. 2, 88. — Šabac-grade, moj ve-
liki jade! kroza te se proći ne mogaše. Nar.
pjes. vuk. 1, 494. Kad ne mogu kroz Loznicu
proći. 1, 501. Pode Arap kroz Stambol bijeli.

2, 897. Stane vojska prolaziti kroz Kragujevac
k Moravi. Vuk, grada. 177. Kad ude u Jerihon
i prolažaše kroza ]&. jov. 19, 1.

e) kod dufega mtcaila (putovai^) upo-
trebjava se kroz uz supstantive koji znaće zemjtt,
priredio, driavu bez obzira, prolazi li se između
gora ili kroz gudure itd., dapače i uz takove
riječi (kao livada) kod kojijeh kroz znači uprav
što i preko, takovi supstantivi:

aa) naznačuju uopće kakvo je mjesto
po naravi, kao n. p.: dolina. Kudar ste mi ho-
dile? — Kroz begove doline. Nar. pjes. vuk.

1, 195. — livada. A oko Ae zelena livada, kroz
im teče zelena Bojana. 2, 105. — p^^sti1^a, Kroza
nu (pustinu) narod prođe. I. Đordić, salt 222.
8 brdovitijeh jurve *e strana kroz pustošne pu-
tovati. J. KavaAin 858*. — otoka. Malo Todor
kroz otoku ide. Nar. pjes. vuk. 8, 160. — Ovi
mlailić imaše čudotvorni prsten, te s i&ime kroza
svijet (ima se u pameti glagol kao idi, hajde),
nade aždaju. Nar. prip. vuk.* 268.

bb) prijedio koji je politički odijefen
od drugijth uopće ili iheki osobiti koji ima svoje
ime. Da ju ni po što ne puštaju kroz zem)u.
Vuk, dan. 5, 27. — Vojvodi se vidi putovati,
kroz krajinu voditi vojvode. Nar. pjes. vuk.

2, 488. — Poći ćemo iz našega grada kroz na-
šije sedamnVt nahija. 4, 137. — Ja sam idem
kroz zem}u arapsku. 2, 621. — Ta ja prodoh
kroz Kosovo ravno. 2, 308. Provodiću decu
kroz Kosovo. 2, 269. Poćeraše kroz Pipero
Turke. 4, 85. Da gleda kako da prođe kroz
Šumadiju k Amautskoj. Vuk, dan. 3, 163. Da
provede Turke kroz Mačvu i tamo i amo. dan.

3, 202. Iđahu kroz Galileju, mare. 9, 80. Jer
ću proći kroz Maćedoniju. pavl. Ikor. 16, 5.

f) mjesto je rijeka ili druga voda preko
koje se gazi. Kroz rijeku kroz Toplicu na kraj
drugi prigaziše. J. Palmotić 178.

g) glaaol koji znači pravo micaike moie
stajati u metaforičkom smislu, n. p.:

Digitized by

Google

1. KBOZ, 1, a, g) aa).

622

1. KBOZ, 1, o, đ).

€Ui) UB kroz ruke, vidi kod raka. Kroz
degove svete ruke sve se cidi i prohodi. I. Iva-
nišević 22. Da sve stvari kra}estva sirijansko^a
kroz i&egove ruke prolaze. And. Kačić, kor. 346.

hb) kroz stoji uz riječ koja znači što
umno. Pridao duh otcn kroz muku i trud i greb.
Đukjanin 34. čuvanje moje izbistri, za krepos
kroza A u pamet moju uvesti. V. AndrijaSević,
put. 342. Pet ćućenja tila čovičaDskoga, po ko-
jimi se sagrišuje, i kroz koje (sic) ulaze uzroci
od griha. Ant. Kadčić 172. Da uam kroz mnoge
nevoje va)a ući u carstvo Božije. Vuk, djel. ap.
14, 22. Đa se kroz svu ovu mješavina može
doći do stvari vrlo dobrijeh. Đ. Đaničić. rad.
20, 155.

cc) uz kroz ima čefadet vidi 4. Teško
onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan. Vuk,
mat. 18, 7. Kroz jednog čovjeka dođe na svijet
grijeh, pa vi. rim}. 5, 12.

b. ima glagola koji uprav ne znače mi-
cane (u običnom smislu), a ipak s nima stoji
kroz u pravom smislu, jer se shvačaju kao da
znače micai^. takovi su:

a) glagoli koji znače: paliti (iz puške),
misli se na znaČeiie: tjerati zrno iz puške. De-
lije kroz pen^r opale o i^ega iz pušaka (vidi
a, a)). Vuk, dan. 4, 8.

b) glagoli, kao sjati, koji pokazuju utisak
svjetlosti na oko (zraka se mide put oka), ovo se
toliko shvača kao pravo micane da se upotrebfava
za to i proći, prolaziti (vidi kod aa, hb, cc)),

cui) uopče 0 kakom mu drago mjestu.
I sunce prolazi kroz ka)ava mjesta, ali se ne
oka|a. Nar. posl. vuk. 105.

bb) kod svjetlosti ima to osobito da
ono kuda prolazi pušta je bez sile i bez rupe,
ako je posve ili i/iekoliko ,prozimo* (drukčije nego
kod a, a) ee)). Zraka sunčena prođe kroz caklo.
F. Matić 86. — Da kao sunce kroz oblak ne
prosine. A. KaniŽlić, kam. 272. Što kroz maglu
sijevaju muće, to sijevaju toke na junacim\ Nar.
pjes. vuk. 3, 260. — U jedan put opazi gde se
nešto kroz pomrčinu u šumi belasa. Nar. prip.
vuk. 168.

cc) isporedi a, b). Šta se sjaji kroz
goru zelenu ? Nar. pjes. vuk. 1, 18. Kano mjesec
od petnaest dana kad obasja kroz jelove grane.
8, 155. — Sve ća tvoje kosti izlomiti a tvoje ću
srce izgoreti, kroza te će ogrijati sunce. 8, 808.
— Bijela mu brada do pojasa, pa se kroz Au
toke prosjauju. 3, 284. Sjaju mu se toke kroz
brkove. 3, 154.

c) alagoli koji znače glas, buku itd. (Što
i^ekuđa prolazi dok dođe do uha).

aa) vidi a, a) aa). Viče Bogdan sestri
kroz pen^ere. Nar. pjes. vuk. 1, 539. — Tako
se izgovaraju (još kroz nos) ta slova. Vuk, rječn.'
xxiic. A gurukće Francuz kroz nos. P. Petrović.
slobod. 199.

bb) vidi a, b) aa). Putnik stane ka-
zivati kao kroza zube, da mu je kršteno ime
Šćepan. S. J^ubiša, prip. 91. Pripita Marko kao
kroza žabe. 135. Knez kroza zube reče. 241.

cc) vidi a, b) cc). Nek telali kroz sva-
tove viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 589. Neka jeka
ide kroz Uskoke. 4, 497.

d) glagoli što znače vićijeti (ono što do-
lazi kod b) ovdje se prima u oko).

aa) vidi b) bb). Ve)a da ona (zemla
poslije strašnoga suda) po vrhu zdvora biti će
bistra, sfijetla i da će se moć pozrjet kroza liu
kako kroz jedno cklo. M. Orbin 259. Mi ne
gledamo očale nego kroz očale. A. Kanižlić, uzr.
211. Sad vidimo kao kroz staklo. Vuk, Ikor.

18, 12. — Bog vidi opačina kroz debela oblačina.
(D). Poslov. danič. — Maglovito po}e agledaŠe,
kros maglu se malo naziraSe. And. Kačić, razg.
253&. — Kroz tmine noćne gleda na da)e k Je-
ruzolimu. F. Lastrić, test. 105b. — Amo mošt
pripadati i ovo (drugi stih i pod dd)). Vidi mu
se vince kroz groce, bile ruke kroz tanke ru-
kave. Nar. pjes. vuk. 8, 512. — U metafoHčkom
smislu 0 stvari koja nije ni po što proztma. Ma
je lakomos svijet zaslijepila: kroz dinar svak
gleda, na dinar svak pozire. M. Držić 219.

bb) vidi a, a) aa). Kroz bužu me
gledaš, no daš mi pokoja. M. Držić 368. Ja ća
izvaditi k}uč iz vrata, pa kad se stane skidati,
onda ćeš ga videti kroz rupu. Nar. prip. vok.
67. — Često Miloš kroz prozor pogleda. Nar.
pjes. vuk. 2, 218.

cc) vidi a, a) bb). Te ma se kroza
razdr)6nu košu] u vide široke grudi. S. Matavuj,
novo oružje. 84.

đd) vidi a, a) ec). Na oči joj zlataii
marame, rijetke su, te kroz i^ih viđaše. Nar.
pjes. vuk. 2, 553. — Amo može pripadati i ov(^
primjer: Solomun se kroz kola bio zagledao u
predi&e točkove. Nar. prip. vuk. 198.

ee) vidi a, b) cm). Ako nijesam ku-
movao, a ja sam kroz plot gledao. Nar. posl.
vuk. 7. Kad pogleda kroz brvna a jedna zgrado.
Vok, poslov. 229. Bili su mu na ruci i mnogo
mu koješta gledali kros prste, pravit, sovj. 76
(metaforički, vidi kod prst). — I ovaj prin^er
moie amo pripadati, ako ne pod 4: I kros tebe
je, stari, pogledao G-ospod na naše selo i pomo-
gao mu je. M. P. Šapčanin 1, 174.

^) gl(igoli koji znače čuH (primati glas
što dolazi do uha). Kroz ma usta čuj svjet stavni
koji me nebo rijet nadiše. I. Gundulić 808. Vika,
jauk: ,0 pusti nas, pusti!' začuo se kroza mrak
taj gusti. B. Badičević (1847) 181.

f) amo mogu pripadati i ova dva pri-
mjera u kojima se shvača kao da je mica^
premda glagol uprav to ne znači (u drugom pri-
mjeru metaforički): Opletu vijence od vrbovijoh
mladica, pa se kroza i^ih ]ube i miješaju jaja
(šarena i crvena). Vuk, iječn. kod droži&lo.
Mnogi oblici . . . ni jesu mogli ni postati druga-
čije nego kroz oblike staroga slovenskoga. Đ.
Daničić, dioba. 9.

e. glagol ne znači nipošto micai^e od n^esta
do mjesta, ali kros stoječi uza fl pokazuje da
ono što znači glagol biva u isto vrijeme u koje
je i mica1^e u pravom smislu kao kod a, n. p.:

a) glagol je biti (budem). Kad su bili
kroz goru zelenu. Nar. pjes. vuk. 1, 582. I kad
budeš tamo kroz čaršiju. 2, 622. Kade sa mnom
bidu kroz Kosovo. 2, 269. Kad su bili kros
Korita ravna. 3, 455.

b) u ovom primjeru s glagolom imati
(biti) smisao nije o pravom mica1^u nego o smjeru
(kojijem se mjeri dufina). Kroz cijelu našu sem)a
(u priječniku) ima 1720 mi) a. Vuk, priprava. 101.

c) glagol znači 1^eku radku koja se čini
prolazeći kuda. Da ne pevam kroz Miroč pla-
ninu. Nar. pjes. vuk. 2, 216. Evo junak pjeva
kroz čaršiju. 2, 623. Kroz G-acko ne pjevaj.
Nar. posl. vuk. 161. Ona se prometna ovca i
poče kroz kuću blejati. Nar. prip. vak. 146.
Stade jeka kroz zelena baščn. Nar. pjes. vuk.
8, 104. — Moli Boga đe se moja mater nije
doma namjerila nego pošla da bi)e kros goru
bere. Nar. prip. vuk. 118. — Nađu sve pečene
i varivo iskotr}ano kroz kužinu. ' 259.

d) u ovom primjeru tuga je znači stane

Digitized by

Google

1. KBOZ, 1, 0, đ).

1. KBOZ, 6^ a.

tjelesno kod prolaaka. Da je nije kroz goricu
tuga. Nar. pjes. vuk. 1, 585.

2. od n^esta je preneseno na vrijeme, U tu
kros stoji ime za vrijemey Čim se kaže koliko
kakva radiia ili stane traje. Po zem]ah se ovi
kroz lito skitaju. I. T. Mrnavić, osm. 41. Koji
godi ispovideni i pricestjeni u koje godi vrime
kroz godinu. A. Kanižlić, bogo^ubn. 487. Ti biŠ
morala mučat, a nijedne reci ne sprogovorit kroz
ćelo to vrime. Nar. prip. mikul. 20. Koja su se
(imena) kroz pet stotina godina pod turskom
vladom zadržala. Vuk, odg. na laži. 21. Što kroz
jednu jesen preko reda potrošite. M. Pavlinović,
rad. 116. — Amo pripada i ovo: Tuj čijem ja
budu uza te počivat, drago *e u bludu tve dike
uživat: naj liše gdi kroz toj zagrliš me grlo...
Đ. Baj&ina 21^.

3. od snačei^a kod 2 prelazi se na način:
uz kroz stoji supstantiv koji pokazuje duševno
stalke ili stane šio je ujedno tjelesno i duševno,
te se shvaća kao da liešto biva dok ovo traje,
može se i pomisliti da ovaj smisao postaje od
nježnoga značeika (kod 1) fJivačena metaforiČki,
ovaki su supstantivi n. p. :

a. san: kroz san, kroza san. Često, (u Du'
brovniku se ^d^jegdje kr69an shvača kao sup-
stantiv i znači kad čefade nije još tvrdo zaspalo
ili kad se polako budi, dakle stane u kojemu
nije posve u snu ni na javi, P. Budmani). Mo-
litva se ima činiti, ne kao kroz san i drimajući.
F. Lastrić, ned. 288. Kroz san besjedi. (Z).
Poslov. danič. Bratac seji kroz san odgovara.
Nar. pjes. vuk. 1, 428. Jošt se pomičem kao
kroza san. S. J^ubiša, prip. 132.

b. plač (suze), uzdasi, smijeh itd, uopće
tjelesni znakovi duševnoga staiki. Seja bratu kroz
plač odgovara. Nar. prip. vuk. 2, 112. — Boni
suze niz junačko lice, a kroz suze gAevno pro-
govara. 2, 421. — I kroz uzdah naj gorući, da
ukaže skrovne jade, jedva iz srca naj poslije
jedno tužno ,vaj' podrije. I. Gundulič 289. Kroz
uzdahe huka glasi ab, B. Bettera, or. 29. —
Ka kroz smijehe prevelike pada u njedra drusi
miloj. J. Kavaiiin 198«.

e. nepokoj i takovo što drugo. I svršio još
bi u plaču dni kroz teške nepokoje, razgovora
da ne začu od jedine kćerce svoje. I. Gundulić
878.

4. u Novom Zavjetu Vuk prevodi ovijem
prijedlogom grč. iid s genetivom, po čemu bi
kroz značilo prijelaz u metaforičkom smislu (ispo-
redi a, g) ccj). o ovakovijem primjerima Daničić
piše: što pomaže ili Čini da što bude može se
uzeti kao da radiia kojom se čini da što bude
(prosto rekavši) kroza A prolazi. Đ. Daničić,
sint 456. Svijet kroza A posta. Vuk, jov. 1. 10.
Da se svijet spase kroza A. 3, 17. Kojega (sina)
postavi naš|ednika svemu, kroz kojega i svijet
stvori, pavl. jevr. 1, 2. Da se u svačemu slavi
Bog kroz Isusa Hrista. Ipetr. 4, 11. Srca sve-
tijeh počinuše kroza te. filim. 7.

5. može (kao instrumentalf isporedi i preko)
pokazivati ono (ruskQm riječi sredstvo) što su-
bjekat upotrebfava da izvrši svoje djelo, i ovdje
se shvaća metaforički kao da je ono kao put
(vidi put u metaforičkom smislu) kuda prolazi
djelovaiHe.

a. u akuzativu je supstantiv verbalni ili
uopće supstantiv koji znači djelovaike. Žitak i
spasenje kroz ove beside daje (Isus). Kateh. 1561.
04b. o vjetri milosni, ah dali ganu vas kroz
plač svoj žalosni od tužba lijepijeh glas? I. Gun-
dulić 55. Kroz gorjenje neka tvoje u pepelu
Troja leži. 362. Na svak čas bo kroz veliko

G^elovanje od čudesa kaže svijetu on koliko . . .
487. Kroz svoj pogled mili zlato i }ubav sad u
jedno Kalinku su pridobili. 460 — 461. Sve sad
gubi kroz smrt budu. 525. Kroz tve znade i
hitrinu bi čas moja sahradena. ćr. Palmotić
1, 817. Kroz ovaku da nevjeru moja majka
umori te. 2, 189. Kroz pjesance i kroz tance
lijepu diklu proslavite. 2, 258. Što pak|ene kroz
privare tve viteško ružiš ime? 2, 386. Kroz
neizmerno tvoje (svetoga duha) dilo netegnute
djeve izbrane on u plodno side krilo. 8, 1^.
Kroz muk moj sniženi uztegnuo gAiY sam Aima.
B. Betera, ćut 40. Da oba (krafa) mirne kroz
beside razlog svači izuvide. J. KavaAin 251^.
Oni kroz neposluh sebe i nas u propast potis-
nuše. A. d. Bella, razgov. 288. Farauna raz-
bojnika kroz vodene strati boje. I. Đordić, uzd.
208. Že)a Božije slave navlastito jav)a se i kaže
kroz trude i nastojanje. I. M. Mattei 45. Prije . . .
nego ja bih . . . kroz izdaje toli hudo ostavio
Ijepos tvoju. P. Sorkočević 582^. Ili bojna kroz
ina dila isti život izgubiti. 591b. Tu ću istu
ja prigodu prigrliti u vese}u, ka će tvoju kroz
slobodu vašu i moju smirit že}u. 592b. yi j^oji
ste nekad bili odlučeni i neprijate}i kroz po-
misli u zlijem djelima. Vuk, pavl. kol. 1, 21.

b. u akuzativu je supstantiv koji znači što
umno. Gdi je ona rajska mlados kroz liposti
koja svoje uzrokaSe slatku rados? L Gundulić
266. Ali }ubav kroz vlas živu jača oružja da
joj. 888. Ali liemu smrt nemila kroz namjeru
hudu i priku svit je u brzo polomila. 877. Koja
kroz moć krepku i jaku za mnom letiš. ćr. Pal-
motić 1, 6. Zlobnoj guši zle dat smeće kroz
pogubni glas nemio. 1, 49. U toliko mi na-
stojmo dobro ime steći, u koliko kroza A ufamo
dobiti prijate}stvo. A. d. Bella, razgov. 78. Iz-
punimo svrhu na koju Krist Jezus hotje sazdat
to svecotajstvo a to je kroza A sjediniti naša
s Aegovim srcem. L M. Mattei 67. Prašta nam
G. Bog kroz pokornu izpovijest sve naše grijehe.
T. Ivanović, nauk. 76. Prava }ubav k narodu
ne rada se s čovjekom, nego se dobiva kroz
nauku i odgojene. Vuk, kovč. 18—14.

e. u akuzativu je supstantiv koji znači što
tjelesno. znaČene kao kod oruđa. Nevjernici po-
harani kroz desnicu leže tvoju. G. Palmotić 1,
806. Bvite se medu vama kroz junačku pes
gvozdenu. 2, 876. Kroz tri k)uČa zatvorili gvoz-
dena im bjehu vrata. J. Palmotić 18. Jove vašu
miso kroz troškove je satariso. J. Kavaiiin 428«.
— Mogao bi amo pripadati i ovaj primjer: Kroz
glas meden i veseo nastojte nas veseliti. Ćt. Pal-
motić 2, 406. • ovaj u kojemu se mogu fudi shva-
titi kao oruđe. Ondi je dade kroz pandure po-
vezat. M. A. Re)ković, sabr. 42.

6. u da\e prenesenom smislu pokazuje uzrok
(i ovdje se može pomisliti da je uzrok ono kuda
metaforički prolazi djelovaike). ima uzrokd od
različnijeh vrsta^ ali je teško po ovima načiniti
do konca diobu, po stopama Daničićevijem ja ću
se ograničiti na tri vrste uzroka (i to dijefene
nije baš lako kao što će se vidjeti). Daničić (sint.
457) kaže da je uzrok onakav kakav je kod pri-
jedloga s s gen. ili kakav je kod prijedloga radi.
ovdje su kod a primjeri Što bi odgovarali po
ikemu prijedlogu s, a kod bio prema radi —
Ovo značene što se često nahodi u starijih pi-
saca rjeđe je u naše vrijeme, u koje se uzdržato
osobito kao ko^junkcija kr5što (kroz što, krosa
što), vidi kod c.

a. 0 svakome uzroku koji ne pripada pod
bio. — Kroz može se zamijeniti prijedlozima s
(s gen.) i od. V to vrime bihu dobri muzi ki

Digitized by

Google

1. KBOZ, 6, a.

624

1. KBOZ, 6, o.

crkvi svojim blagom ur^še dahu, kalež i rizam
ki^igami kroz vsaku dobrotu (moglo bi se shva-
titi kao da kroz ovdje pokazuje načifif isporedi
3). Mon. croat. 318. (1387). Kroza što, ružice,
ne pomniŠ za meneV Š. MenČetić 120. Veli je
toj uzrok kroz ki se sad tužu. 158. Kroza te
tužice mnoge su sad meni. 298. Kroz toj se ne
stidim, Ae lipos er slidim. 6. Držić 354. Gdi
može. . . moje srdačce kroz vilu ne cvilit? 372.
Ne vjerujući i čudeći se kroz veselje. N. Rai^ina
126a. luc. 24, 41. Nikadar višnega ucknila milos
ni, kroz toj svak u iSioga ufaj sve svoje dni. N.
Dimitrović 3. Umiraš . . . kroz ku stvar, dobro
zna§, koli se bojim ja. 29. Cjeć toga tužan ja,
ki cvilim dan i noć kroz moja griješenja, molim
te za svu moć. 55. Breme kroz ko ću plakati
i tužit sve vrijeme. 61. Ter mi je podnijet sva-
koja veselo i milo podepsanja tvoja kroz hudo
me dilo. 65. Lijevah na svak čas kroz grijehe
velike niz blijedi moj obraz od suza dvije rike.
57. U srdašcijeh naše rane kroz ke žejno umi-
remo. N. NajeSković 1, 167. Jes odi pastir jedan,
kroz koga žefno gori mlados moja. 1, 204. Što
mladosti naše pate kroz {uvene smrtne rane.
1, 238. Nika gospoja kroz koju žalosna mlados
je sad moja. 1, 297. Tuj ona: ,Što mučiš? krozač
ne govoriš?' 1, 314. Za imat iie milos jedinu
na svijeti bit mi ćo usilos kroza liu umrijeti.
N. Naješković 2, 99. Nu za svu boljezan, ku
nebog podnosim kroz tvoju (uvezan. 2, 27. Zač,
kruno izbrana, umire on sada kroz boles od rana
koje mu ti zada. 2, 52. Jer draga moja vil ne
može k meni doć, kroz toj nas žestok cvil ne
pušta dan i noć. 2, 59. Skažu cvijenje i boles
ku ćutim kroz ovo dijejenje. 2, 80. A dokli
jednu stvar tko ima na svijeti, dotle ju nikadar
ne bude željeti, ja vidim u meni inako toj djelo
kroz ures )uveni i lice tve bijelo. 2, 136. Kroz
toj se ne trudi, ako tko u pjosan ne lipos rit
žudi. M. Držić 6. Kroza jad vene mladosti moje
cvit. 9. Srce tužno gori kroz Ae obraz. 11.
Prosimo od Boga da ne dopusti nam poginuti
radi ili kroz ništete, pecali i nevo}e ovoga svSta.
Š. Budinić, sum. 20b. Hoteć pri kroz vilu vridnu
zlo prem tužit, neg za slas tuj milu z drugom
se zadružit. D. Ranina 31>— 4*. Svaki dan pa-
titi trud zaman, uzdisuć kroz budi, }uvoni, )uti
vaj. 17*. Nea se toli ne oholi ne lipota vrh Ži-
vota moga puna zla nemira, kroz ki jadno sve
umira. 117<^. Kroz misli ke moro srce me, oČi
su od suza zlih more, koja stvar bit more od
ove vik gora? 1281^. Drugoj (pjesni) ku drugi
dan stvori za tim dnem kroz poraz, začuvŠi, da
mori nemoći zle je vlas. 137a Jer te vidim zlo
tugovat kroz čes hudu. D. Zlatarić 25^. Kroz
hud glas, ki Čuste, tvori plač. 80^. Nijemi
ostasmo kroz žalos i čudo. 80^. Narodi ki bihu
kroz ta dar veseli. Đ. Baraković, vil. 145. Vje-
renici obrani dostojno nad sve ine kroz ures iz-
brani ljepote istine. I. Gundulić 173. Oče vječni,
ne umijem rijeti, kroz grijeh hudi i prokleti
koju ćutim ja boljezan. 248. Kroz to grozno
sved plačite, oČi naše boležjive. 272. Turkii^ica,
koja sudi za mladića Krunoslavu, snebiva se,
pai^i i čudi kroz ljepotu i^e gizdavu. 461. Ki će
slavan sveđ živjeti kroz hrabrena svoja dila. Ćt.
Palmotić 1, 115. Da kroz žensku jednu glavu
izgubimo prediiu slavu. 1, 66. Ki čas vječnu
dobivate kroz viteška vaša dila. 2, 87. U srcu
se radovaše kroz obilnu slas Čestitu. A. Vitajić,
ostan. 65. Oni se parbe i inade ; kroz što ? kroz
zemju: stiču baštine, sagrađnju kuće . . . J. Ba-
novac, pripov. 6. Ki kroz djela slove bojna.
Zgode. 2. ,Koja ti je golema nevoja, te si tako

u obrazu bleda a na srcu vrlo žalosti va ? il^ kros
braca moga Alil-agu, ir kroz moju ostarila majka?'
,Nij^ kroz majku, već kroz brata tvoga: AlU-aga
u mehani pije, vazdan pije, a svu noć me bije'
(vidi kod b). Nar. pjes. vuk. 1, 619. — Fid* i
kod c.

b. ugrok je (ili razlog) ikeito (Sto moie
biti i 6e\ade) čemu se radi na korist (ili na štetu),
za }ubav (ili od mrzne), po vofi (ili protiv vole),
uopće obziruči se na korist ili vofu onoga (Da-
nićić, kao što je kazano, tumači ovo značeiie ispo-
redajući ga s radi, a kod ovoga prijedloga piše:
S ovim predlogom reč u drugom padeža poka-
zuje da se što radi mareći za ono što sama
znači; . . . kad se za što mari, može se gledati
da mu se ugodi ili da mu Sto pristane, sint. 292).

— U ovom se znaČeiiu kroz moie zamijeniti ne
samo prijedlogom radi, nego i prijedlogom sa
(s acc), za )ubav (koga ili čega). — Naj bole
se moie poznati razlika između s i radi (između
značeha kod a i ovoga) u ova dva primjera:
Bjež' odatle, TurkiAa devojko! ja ću s tebe iz-
gubiti glavu. Nar. pjes. vuk. 1, 577. Koća moju
glavu izgubiti radi krsta i bogorodice. 1, 610.
ali je uopće teška ova razlika što se moie odmah
vidjeti u naj zadnem primjeru kod a, kcji i Da-
ničić navodi u sintaksi bez dva zadha stiha, ali
se bez iMh baš ne zna, pripada li primjer pod
a ili amo; pripadao bi amo, kad bi se pitalo,
jeli blijeda što zali Alil-agu ili majku (koji mogu
biti bolesni ili upali u koju nesreću ili umrli);
a poznaje se da pripada pod a istom po dva
zadna stiha u kojima se vidi da je nezinu bU-
dilu Jkriv^ muz. — Ovo su primjeri što Daničić
navodi za ovo značeiie {^^ radi): I čaše se otet
od Turaka, &V se seti nejaka Stevana: ,Teško
meni do Boga višnega! Turci će mi dete zaro-
biti, Turci će mi dete poturČiti, pa kada će moja
grešna duša?' kroz dete se predaje Turcima (kroz
(lete = radi djettta, za fubav djeteta; s djeteta
značilo bi da mu je dijete krivo). Nari pjes. vuk.
3, 37. Kon se kroz dlaku ne hvali nego kroz
brzinu (hvafene nije baš mareiie: niti se ovdje
gleda da se dlaci ili brzini ugodi ili pristane;
s toga ovaj primjer ne pripada amo, premda bi
radi bofe nego s zamijenilo kroz. ovc^e imamo
dakle nešto osobito što ne pripctda ni pod a ni
pod c ni amo: značene je da je uzrok ujedno i
mjera — ili moiebiti još bole, sn^er — hvali).
Nar. posl. vuk. 150. Svađa kroz jagluk (Vuk).
Zavadi se i milo i drago, da kroza što, ne bi ni
žalili, već kroz jednog vezena jagluka (bofe pri-
pada pod a nego amo). Nar. pjes. vuk. 1, 561.

— Mislim da amo pripada i ovaj prin^er u ko-
jemu je kroz = za, za )ubav: Hoće li blaženi
imat boles kroz osujenijeh? M. Orbin, zrc. 182.
i ovaj gdje kroz stoji u zakliiianu kao za t za
)ubav: Kroz onuj radost molim te. Zborn. 171*.

c. uzrok je (ili razlog) namjera kojom se
što radi (causa finalis). Daničić piše kod radi:
Za što se mari, može se gledati đA se dobije ili
samo da bude. sint. 293. — Amo pripadaju ja-
mačno ova tri primjera: Krozač si kosice pro-
sula niz grlo? ali t^ se drago jes pogizdat fiimi
sad, ali će tvoj ures da že}nim zadaš jad? §.
MenČetić 28. Neg da mi znati daš, krozač mi
toj tvoriš, krozač me skončavaš ovako i moriš?
ako t^ je što bo)e, da mene ovakoj | u veni noi
ko|e . . . mirno ću podnijeti. N. Naješković 2, 27.
Kroza što ,a che fine, a che proposito' ,quorsam'.
A. d. Bella, rječn. 26^. — Ne znam, pripadi^u
li ovi primjeri amo ili pod a. Kr5što (kroz što),
vide zašto s dodatkom da se govori u vojvodstvu.
Vuk, rječn. Krošto — zašto, ko to jošte znade?

Digitized by

Google

1. KBOZ, 6, ć.

6^5

1. KRPA, iL

B. Bađičević (1880) 17a Ne zna se ni sašto ni
krofito Karadorđe ostavi Besarabija. M. Đ. Mi-
lićeTić, pomenik. 2, 226.

7. moie imati uaa se koji drugi prijedlog.

a. 8 ojeć (ako se i govori o^'eda, što ne
Mnamy ali svakako treba govoriti oje6 jer je pro-
kliHkaJ: kroz ojeć, još &šće krdojeć, u naj sta-
rijem prin^eru kroči (krooij ti^'. krocić, t sad u Du-
brovniku krdciej); pokazuje usrok kao kroz, 6 i
cjeć. — Ismeau fjeinika u Belinu (krocjeć tebe
yper tua caosa, per taa oagione' ,taa causa' 181b,
krocjeć česa »onde, per la qaal cosa' ,qaapropter'
524b), u Stuli6evu (kro cjeć, ▼. kroz ojeć; kroz
cjeć desa, kroz cjeć toga ,ob iđ, propterea, idciroo,
ideo^ hac de cansa, hnjns rei causa'). Ne kr8(m)aj
kroči tebe samoga. Zad. lekc 10. dan. 9, 19.
Neće krocjeć žalosti udriti četm. L Đordić, salt
459. Koje podnijeh krocjeć tebe. ben. 48. Krocjeć
tega milostivi Benedik poće ih razgovarati. 45.
Neg nečasna vik da a puka ti se rećeS krocjeć
mene. pjesn. 69. Krocjeć toga istina je, da je
od zrijezda ike svjetla kruna. B. Zuzeri 172.
Trijeba je đake oćito spoznat, da neugodnos naše
smrti nije krocjeć iste smrti, nego krocjeć grijeha
natijeh koji nam je raztrovjivaju. 882. Poznan
krocjeć svoga plemena. S. Bosa 154».

b. sa sred: kroz sred, kr&sred, vidi kod
sred.

8. ne slaže se s glagolima ni s imenima
Mjetki primjeri nijesu narodni; ovdje nijesu sa-
bifeiene rijeii što je Stulli sa svof rječnik is-
mislio: kroecijediti, kroziti itd.); n\ješte kroz na-
lasi se pro- (tsporedi proz).

2. KBOZ, adv, vidi krozi, 2 • skroz. ~ Vidi
radi pasta4a 1. kroz. — Na jednom mjestu xvii
vijeka. Prozor £egov oni mili srce moje kroz
proetrilL M. Đivković, kat. 12a

KBOZĐEŠA, /. ime kosi. Bastaja, Daruvar.
D. Hire

KBdl^ praef. i conj. vidi 1. • 2. kroz. — V
naj starijim prtn^erima pisano je krozć, tUi po-
dije (od XV vijeia) svagda krozi, te vafa da je
ovako i po jušnom govoru, ako je krozd uprav
loc (vidi koa 1. kroz). Prema ovome bUa bi ova
riječ praslavenska, premda se ne potvrđuje u
drugijem jesieima. u našemu je naj stariji pri-
n^er xiv vijeka.

1. prtiep. vidi 1. kroz. — Od xiv do xvi
vijeka (i u jednom primjeru xviii radi stiha,
vidi kod a). — Ltmeđu rječnika u Daničičevu
(kroad ,per; propterO.

a. u pravom smislu. (Selu je Vrmoši išla
meda) po ddlu krozd gbvozd^. Mon. serb. 95.
(1300). Dok dugotrpni bol smrti ne projde krozi
treptućeg srca pol. M. Katanćić 78.

b. vidi 1. kroz, 5. Ako me nebesa od mora
obrane krozi idh čudesa. D. Baraković, vil. 280^.

e. vidi 1. kroz, 6 (nc^j češče). Krozd pri-
jazenb vaftu hctftni smo doSutviju vašemu. Spom.
sr. 1, 69. (1405). Poželismo ga ogrublena i naj
grjega Ćlovika od muzi krozi bolizan. Bemardin
80. isaL 58, 2— 8. Krozi te da budem tolikoj
bit mu5en. 8. Menćetić 129. Čin* da se ne bo-
lim toli ja krozi te. 825. Ni odnesi milosrdje
svoje od nas krozi Habrama }ub)enoga tvoga
i laaka slugu tvoga i Izraela svetoga tvoga. N.
Babina 84*. dan. 8, 85. Poniženi jesmo po svoj
zem|i đanaska krozi grijehe naše. 84t>. dan. 3,
87. Svak je nas spravan krozi te boj bitL N.
Dimitrović 85. Izbrani moj ovite, Sto muĆe ležiS
tać, gdi meni krozi te probada srce maĆ? N. Na-
|ešković 1, 19a Jaoh! dragi moj cv^ete, što si
tač zle vo}e, ter mene krozi te nemilo smrt ko}e ?

2, 62. Nu toj znaj, draga ma vilo, što patim
krozi te, da mi je sve milo. 2, 88. Budući sva
misal tva krozi }ubveni poraz u petje uznita i
nukana. P. Zoranić i. Jur blizu konca žitak
moj krozi toga biše. 2b. Kada kojagod žena
krozi ta grih k i&oj se pridruži. 8b. Budi da se
veliki krozi toga žalosti daše. 88«. Da krozi te
tužit prija voli nego se z drugome sadružit. D.
Baiiina 17b. Vilo, ako zaludu krozi te duh pati,
razlog je, da budu oći me plakati. 125<^. Krozi
te vas gorim. D. Zlatarić 46b.

d. u jednom prin\jeru xvi vijeka stoji krozi
da pokaše koji bi bio subjekat da je glagol u
aktivnom oblAu: Jedna prodika krozi Štipana
Istrijanina. Kateh. 1561. 1. — ovo jamačno nije
po narodnom govoru.

2. adv. s jedne strane na drugu, vidi skroz.
— isporedi 2. kroz, krozju. — xvii t xviii vijeka
(rijetko). S kojijem (čavlom) probi mu krozi
glavu. M. Badnić 817a. Da ga krozi probode.
And. Kaćić, kor. 164.

KBOZJE, vidi krozi.

KBOZJU, adv. vidi krozi, 2 t skroz. — xviii
vijeka (rijetko). Četvrto tila slavnoga narešei&e
jest tankost, što će reći, da će moći svašto krozju
proć. J. Filipović 1, 224*. Lasno ćemo Kroju
osvojiti, zidovi su krozju probijeni. And. Kaćić,
razg. 141b. Krozju jedan drugoga probode, kor.
185.

KBOZLISTA, /. fidba bijka. — Neče biti na-
rodna riječ (vidi 1. kroz, 8). Krozlista, (prema
lat.) perfoHata (Durante), Bupleurum perfoliatum
Lam. B. Šulek, im. 175.

KBOZl^ETEN, a4j.? part.? riječ nejasna na
jednom n^estu xvin vijeka, koje je cijelo jamačno
slo štampano. A ogAem su priprćene dvi Mar-
tove kroziietene. J. Kavai&in 417*. — Ako je od
glagola kroz-gAetiti, vidi Što je kasano kod 1.
kroz, a

KB6ŽULI0A, /. i^ka bifka. Krožulica, gin-
gidio (u siiiskom rukopisu), Anthriscus cerefo-
lium Hfm. v. Krosujica. B. Šulek, im. 175.

1. K&PA, /. komad kakvoga tkaiki. — Od xv
vijeka, te nema dovojnijeh dokaza da je prasla-
venska riječ; da je to, korijen bi joj bio k'Brp, t
srodan s lit. kirpti, striči, i s lat. carpere. —
Između rječnika u Mika{inu (krpa, zakrpa ,pezza'
,pannus*), u Belinu (.pezzo o striscia đi panno o
tela' ,panni frustum' 559b; ,toppa, pezza' ,reseg-
men* 735»; ,straccio' ,peniculum' 710b), u Bjelo-
s^enčevu (samo množina krpe, zar štamparskom
grijeikomf ,plica, veteramentum pauni, oommis-
sura, junotnra, pitacium, appendix, frustum, sup-
plementum ad vestes resarciendasO* u Jambreši-
čevu (jamačno po Bjelos^enčevu krpe stare ,ve-
teramenta'), u Volti^ijinu (,toppa, pezza' ,fleck,
lappen')» u Stuličevu (krpa i pl. krpe ,reliquiae
pauni, telae etc'), u Vtikovu : 1. ,ein fleck (tuch,
leinwand)' ,lacinia'; u Daničičevu (krbpa ,pan-
nus').

a. sa značei^em sprijeda kazanijem (naj češče
se kaše o prtenom tkaiiu)^ u koliko nije potrebno
pomisliti aa je komad od čega drugoga odadrt
ili razdrt, ili da se litm što Krpi. Solb trenu . . .
svezi . . . vb kn»pu sviUnu. Sredovjećn. lijek,
jag. star. 10, 101. Jećmdnno brašno svari ... i
polagaj na krbpu vruće. 112. Prosturb po krbpd
šija i položi na jetru. 113. Druži mu (Jezusu)
oči pak krpom zastirahu. N. Na}ešković 1, 131.
Procedi i prdgnuvšij krbpu cut svile iU cut vale
u drugu Činiju i sbvij krbpu veliku. Glasnik.
25, 35. (xvii vijek). Oni koji se slavi hajinami

Digitized by

40

Google

1. KBPA, a.

6126

KEPAĆ

jest priliSan onomu koji se fali krpami s kojijem
drži svezane svoje rane. M. Radnić 73*^. Do-
pusti da mu su pokrivene oči jednom krpom.
284^. Tarući sudove jednom krpom oštrom očiste
se. 433^. Na maloj rani vele krpe. (D). Poslov.
danič. Imat pripravnu jednu Čistu krpu. I. Gr-
ličić 106. Kada Amana na smrt osudiše, dove-
doše ga na misto od pogibili, zavezane oČi crnom
krpom. J. Banovac, razg. 144. Đa g& ne imadihu
u što poviti izvan u ništo siromašnih krpa.
pripov. 93. Ona krpa, svrhu koje na otaru u
vrime svete mise stoji prisveti sakramenat, ne
ima bit vezena. J. Filipović 1, 101^. (Naglavnik)
kako drugi promiš}aju, zlamenuje krpu onu
8 kojom od Žudija prikriven bijaše obraz Isu-
krstov, kada mu govorahu: ,Prorokuj nam, tko
je koji te je udario^ A. Kanižiić, bogojubn. 63.
Zašto misnik meće bilu krpu na glavu ditetu
krštenu? F. Matić 84. Stade na krpi s kojom
se kalež tare. M. Zoričič, zrc. 175. Ona ga obvi
krpami. S. Bosa 31^. Mazi po krpi. J. Vlad-
mirović 7. Procidi kroz krpu. 8. Metni u jednu
krpu ritku. 34. Baskravit s vrućim krpam. M.
Dobretić 363. Mogao bi svaki i svaka s čistom
krpom p)uvaku otrti. I. J. P. Lučić, doct. 48.
Veži krpom da kiša ne pere. J. S. Bejković 146.
Stari su ma}ali ljubav maleno ditešce slipo, jerbo
su mu svezali s krpom oči. A. Tomiković, gov.
64. Va)a ju čistom krpom trti. G. Peštalić 244.
Gde brazdila, tu zaspala . . . pokrila se tankom
krpom. Nar. pjes. vuk. 1, 330. Na krilu joj krpa
burun^uka, po lioj veze grane pozlaćene. Nar.
pjes. petr. 1, 119. Krpa što se liom ispira Što.
Vuk, rječn. kod ispirača. Debela krpa što se
meće navrh parionice. kod lužiiaka. Bijela krpa
Sto se metne preko finde^a. kod privezač. Pa se
pokrije po obrazu krpom bijelom. V. VrČević,
igre. 17. ,Bučnik* je otkana pamučna krpa koja
Je udešena kao kakva kapa. M. Đ. Milićević,
živ. srb.' 40. ,Poblijedio kao krpa', kaže se kad
ko poblijedi ili od straha ili od bo)e ili zbog
čega drugoga, u Dobroselu. M. Medić. i u Du-
brovniku. P. Budmaui. — U osobitom enačenu.
,Belu krpu' na glavi nose žene u Krajini, u
K}uču, u Crnoj Beči i u Zaglavku ... M. Đ.
Milićević, živ. srb.* 40. — Metaforički. Koja je
veća budalaština od ove: ostavit se vladati jednoj
silovitoj i nemiloj požudi koja nam odmah zlo-
zgodnu krpu na oči meće? A. Tomiković, gov.
127.

b. komad odadrt od cijeloga tkana, od odijela
ili drugoga čega, pa i od kože (kao što je u noj
prvom primjeru), ili razdrt. kaže se često s pre-
ziraiiem pa i o komadu što nije onakav. (Mravi)
meni zgrizoše do krpe šupa} mijeh. M. Vetranić
2, 84. U žitu običaju obisiti krpe za uplašiti
vrebce. A. Kanižiić, kam. 223. Kazao bi trule
krpe. V. Došen 3^. Bazdrbu se krpe dile. 37b.
Nek od vrata te do pete od Aeg' guste krpe
lete (od udaraca tojagom). 188<^. Gdi se godi
što prokine (na ha(inama), krpa ti se već ne
skine. 205b. Krpe vise; uši ližu . . . 209*. Spo-
padnem u )utini komade svile, i sve ih izderem
u krpe. Vuk, dan. 2, 129. Iznadoše našu sada
toliko poznatu hartiju od krpa. priprava. 183.
— Može značiti i naj mani komad na odijelu
(s preziranem). Nit' ću s mene skinut krpe. V.
Došen 123b. Po životu golu bije, jer na vami
krpe nije. 149b. Brez zaprega i ha}ine i brez
svake krpe ine. 208*. — Do krpe u naj starijem
primjeru kao i u ovome: Pak pomamne one hrpe
odoru mu (vitezu) svu do krpe izkidaše. V. Došen
124^ znači: do naj manega komadića, tako je
jamačno i u ovom primjeru : Znoj mi se pro-

toci, . . . trudan mi pomoli život vaft do krpe.
Đ. Baraković, vil. 280^ u kojemu život snaii
tijelo (odjeveno),

c. komad što se umetne i uiije u ikaike <mdjt
gdje je prodrto (vidi krpiti).

a) u pravom smislu, Ha)ina stara i kr^
pami našvena. B. Kašić, fran. 51. Ako ne sta-
v|amo svaki dan krpe na ovu ha}ina, nije us-
možno nosit ju na sebi. M. Badnić 419*.

h) u metaforičkom smislu, tužba, grdAa,
psovka. — Po dva ney prva primjera može se
vidjeti kako postaje metafora. Drugu je još krpu
iliti tužbu rečenoj tužbi prišio. A. Kanižiić, kam.
249. Ako bi se na jednu stvar namirili, koje
ili no bi razumili, ih . . ., odma bi trista omi
krpa pisaocu priboli (štioci), V. DoŠen ix. Na
gospodskog sina pazi (baka), da brez krpe ne
odlazi. 128a. Znam, gospoda da ne trpe ni naj
mane nosit krpe. 152b.

d. krpa platna, vidi u Vukovu rječniku:
krpa platna ,ein stuck leinwand von 20 ellen'
,massa lintea*. — Jamačno je ovakovo značene u
ovom primjeru: Poš)i meni onu krpu platna.
Nar. pjes. vuk. 1, 560, a može biti i u ovima,
ako se i ne misli na Mtu određenu mjeru, ali
se svakako misli na veliki (dugi) komad: Pa do-
vati jednu krpu platna, proturi je gradu niz bo-
dene ; Momčir vati onu krpu platna, pa se pe&e
gradu uz bedene. Nar. pjes. vuk. 2, 112 — 113.
Donesoše bijelu krpu platna, zališe je lojem i ka-
tranom, pa uviše kuju Ikoniju sa vrh glave do
zelone trave. 2, 179. Baci mene jednu krpu
platna, izvadi me iz vode Marice. 2, 840. Do-
nesi mi jednu krpu platna, utegni me, selo, od
bedara, od bedara do vitih rebara. 2, 465.

e. krpa guiiska, vidi u Vukovu rječniku:
krpa gunska ,art wollener zeug fiir guA* ,panni
genus' : ova je krpa kao domaće ovraženo sukno,
ali iznutra ima rese, i toplija je od sukna. —
Aba^ije grade naj više gui&eve od guj^ske krpe.
Vuk, rječn. kod aba^ja.

f. tkai\e uopče, isporedi d i e. — U jednoga
pisca našega vremena. Varoško se (odijelo) od
se]ačkog razlikuje koliko krojem toliko još više
krpom od koje se kroji. M. Đ. Milićević, živ.
srb. 1, 65.

g. u prenesenom smislu, kaže se u Crnoj Oori
krpa slanine za komad odrezan od prilike kao
krpa. — Između rječnika u Vukovu (dodato u
trećem izdanu po Vukovi jem bi(eškama) : (u Crnoj
Gori) krpa slanine, t. j. veliki komad kao n. p.
polovina ili četvrtina čitave slanine. Knesu onoga
sela pogine jedna krpa slanine. Nar. prip. vHL
44. Ugleda de nad vatrom vise dvije krpe sla-
nine. 132.

2. KBPA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ. 32.

3. KBPA, m. hyp. krpač i7t krpelja. — Ake.
se mijena u voc, krpo. — U Vukovu rječniku:
,der flicker* ,sartor cerdo*. [cf. krpe^a].

KilPAC, ki>pca, m. vidi krpač. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a između rječnika u BeUnu
(,ciabbattino, scarpinello, colui ohe rattoppa le
scarpe' ,cordo' 191<^, ,racconciatore di cose vecchie'
,interpolator' 602b; ,rappezzatore. coloi che rap-
pezza' ,sarctor' 607^), u Voltigijinu (prattoppa-
tore, racconciatore' ,der fleoke au&etef ), u Stu-
lićevu (uz krpač). Doje že(a jednoga krpoa od
ere vi j . . . M. Orbin 111.

KBPAĆ, krpica, m. čovjek koji po svam za-
natu krpi ili odijelo ili obuču. — isporedi krpao,
krpe^ija. -^ Akc. kaki je u gen. sing, io*« je u
ostalijem padežima, osim nom, sina., i voc.: kf-
p&ču, k^p&či. — U Mikafinu rječniku: krpač,

Digitized by

Google

KBPAČ

62t

KBPATt/R

kqji krpi hajine ^sarcinator* ; krpač, koji krpi
postole il' crevje ,cerđo, veteramentarius, autor*;
u Bjelos^enČevu : krpač, koji krpa ,saroiiiator,
resarcinator, Teteramentarios' ; u Jambrešičevu :
krpač stareh đuguvaii ^veteramentarius^ ; u Stu-
liaam: yqai caloeos et vestes reficit'.

KRPIČIOA, / iensko čefađe kao krpač. — U
Mikafinu rječniku kod okrpačica; u Belinu:
,rappezzatrice* ,saroinatrix* 607^; u StuUćevu:
,quae vestes sait et reficit'.

KBPAČIĆ, m. presime. — xvi vijeka. Ivan
Krpačić. Mon. croat. 238. (1536). Brnardo Kt-
pačić. 244. (1544).

KBPAČKt ać^j. koji pripada krpcima (krp&čki

— krpaćima). — U naše vrijeme u osobitom zna-
ie^u. Krpački, d. p. krpaČki porab, taj je već
drukčiji i od š)epa6koga i od šup)ičkoga. U Sri-
jemu. M. Medi^.

KRPAĆfil^E, n. djelo kojijem se krpati. Kako
se ova djeca se mogu odučiti krpaćei^a kruva!'
J. Bogdanović.

1. KfePAN, k^pna, adj, droiiav, pniav, ritav
(vidi 1. krpa, b). — U Vrančičevu rječniku:
,pannosus*.

2. KBPAN, m. prezime. — U naše vrijeme,
Kfpan, prezime u Lici. M. Medić. K]^p&n, pre-
zime u Lovii^cn. M. Medić.

KBPANI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji ličkO'krbavskoj. Bazdije). 39.

KlfePAlSrE, n. cijelo kojijem se krpa. — U Bje-
los^enčevu rječniku.

KBPAB, m. nemam potvrde za ovu riječ, ali
mislim da se gdjegdje govori i da znači isto što
krpač; od 1^e su postale krpanja i krpariti.

KBPABEl^E, n. cfjelo kojijem se krpari. J.
Bogdanović.

EBPA.BIJA, /. krp]ene (s ikrkijem preziraAem).

— Od nepotvrđene riječi krpar s talijanskijem
nastavkom ia. — U naše vrijeme. Krparija ,flick-
arbeit*. Hajdenak, naziv. 19. — U prenesenom
smislu: nevafala, neozbifna rabota (kao što se
shvača da je krpfetie prema izrađivaiiu čega no-
voga)* Insbče sve je igrarija i krparija. M. Pa-
vlinović, razl. spisi. 2.

KBPAbITI, k]^p&r£m, impf. uprav raditi kao
krpar (nepotvrđeno), krpiti, ali se upotrebfava u
prenesenom smislu (krpiti staro, jer se ne može
ili ne umije činiti novo; po tome znači slabu,
nevalalu radnu ili takovu koja samo biva za
nevofu). — Akc. kaki je u praes. taki je u impf,
ki-p&r&h i u part. praet, pass. krparen; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor.
2 t 3 sing. kFp&rr.

a. raditi što beskorisno. Označili su ga (f)
pisari krpareći i natežući s ,h*. Djelovod. prot.
IV. Da donekle krpariS i povlačifi... M. Pavli-
nović, razl. spisi. 4.

b. siromaški živjeti, živukati, kuburiti. ,Sto
mi ga radiš? esi li mi živ i zdrav?* .Vala Bogu,
do vo)e Božije živ i zdrav, krparim dan za dan,
dok edanput i smrt ne stigne'. J. Bogdanović.

Bl&PAST, a(^. uprav pun krpd (vidi krpa, b
f c), kaže se o čefadetu u kojega na licu ima
mnogo ožifaka (kao da je lice iskrpjeno). — U
naše vrijeme u Istri. Ktpast ,cicatricosus'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 29.

KBPASTA, /. ime ovci. (u Istri). F. Kurelac,
dom. živ. 63.

KBPA,T, m. sukna, zemje, krpa, komad mali.

M. Pavlinović. ,0q kad dae, ne dae na malo, nego
na krpat' (još mane), J. Bogdanović.

KBPAtAK, krpdtka, m. krpa (vidi 1. krpa,
b), dronak. — U naše vrijeme. Krpatak, orepina.
Slovinac 1884. 95. — I u prenesenom smislu,
komad (kad se što razbije). Sva se zgrada pre-
tvori u gomilu krpataka. S. J^ubiSa, prip. 276.
Zvokotnuše krpaci ogledala, prič. 74. Caklo . . .
razbije se u stotinu krpataka i tirintika. 74.
Pokupe krpatke od srušene brodine. 114. — i u
drugom smislu. Isto što i pr} (obično ma kako
drvo, koje se nađe ispod kakve voćke, te se liime
može mlatiti rod sa te voćke). L. Đorđević.

EBPATAN, ki>p&tna, adj. koji se krpati, u
Lioi. V. Arsenijević. ,Ovaj se kamon ne da lijepo
rediti, jer je krpatan*. ,Ova e pogača krpatna
svedno kao i prosenica ili kukuruzovnica*. J. Bog-
danović.

1. KBPATI, kfpam, impf. vidi krpiti. — Od
XVI vijeka po sjeverozapadnijem krajevima, a iz-
među rječnika u Vrančičevu (»sarcire'), u Bjelo-
stjenčevu (krpam, krpim ,plico, sarcio, resarcio,
reficio*), u JatnbreŠičevu (krpam ,resaroio'), u
Voltigijinu (,rattoppare , rappezzare' ,flicken').
Vidi druga dva brata . . . krpajući mriŽe svoje.
Zad. leko. 34. matth. 4, 21. Mriže krpahu. Anton
Đalm., nov. test 49b. Uzri dva brata mriže kr-
pajući. F. Glavinić, cvit. 237b. Koji s bradom
krpa brke, al' peharom streja Turke. P. Vite-
zović, cvit. 155. I mišinu dlanim krpa, tamno
rugo da potrpa. V. Došen 208*. Ono viČe :
»Krpaj kuću!' 209*. Krpali bi i popravjali pro-
bijene zidove. A. Kanižlić, kam. 819. Crevjo-
krpac koji crevjara obuzo zašto je staru obuću
krpao. A. T. Blagojević, khin. 33. Da bi znale
matere ča su konci kvatrni, ne bi v kvatrah
predalo ni dečicu krpale. Nar. pjes. istr, 6, 14.
Dajte, mamo, iglicu, da si krpan suknicu. 4, 24.
Nek on svoje traje krpa. Nar. poslov. stojan.
132. Kapati, krpiti: ,Ona ga krpa'. M. Pavli-
nović. — V prenesenom smislu, vidi krpariti, b.
Kuburimo i krpamo kako se može. Nar. poslov.
stojan. 97.

2. KŽPATI, krpam, impf milčiti, truditi. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pl. kfpajfl,
u aor. kfpah, u ger. praes. krpajući, u ger. praet.
kfp&vši, u part. praet. act. kfpao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Ne-
poznata postaiki. — U naše vrijeme u Srbiji.

a. aktivno. Da vas, braćo, ne krpamo do<5nije.
M. Đ. Milićević, slave. 40.

b. sa se, refleksivno i pasivno. U jedan mah
dođe mi u pamet kako na Aega plaču toliki )udi,
kako se s nega krpa i muči ovoliki svijet pa —
opalih ! M. Đ. Milićević, zim. več. 229. Ja mislim
da se Jute zato što im je teško krpati se a može
da bude i još kakav uzrok. 254. Tamo se krpam
a sve uzalud, zlosel. 89.

KilPATITI, ki-patim, impf. mrviti, drobiti.
M. Bužičić. ,Što tako kruv rukami krpati š, što
ga nožem ne odreŽeš?' ,Nemoj tako kruva krpa-
titi i lomiti'. J. Bogdanović. — Sa se, reflek-
sivno. Krpatiti se, drobiti se, rušiti se (stijena),
mrviti se, u prenosnom smislu znači brzo govo-
riti bez oduške. M. Bužičić. Krpatiti se, mrviti
se, trošiti se. Kad se vosak prevari, onda se kr-
pati, u Lici. V. Arsenijević. ,Gle, kako se kruv
krpati!' u Dobroselu. M. Medić.

KBPAT'Ob, krpatiira, m. vidi jorgan. — Od
tal. copritore (može biti i dalmatska riječ, vidi
kelomna). — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Mikajinu (,tapes, tape, tapetum') • u Stuličevu

Digitized by

>Joogle

KEPATtJE

KKPIĆ

(fleoti tognmentam gosjpio plenum'). I đa ona
stijei^ nčini, krpatnr ga (stijei^, t. j, pamuk) dat
ne krati; za ne stati ja a tmini bi ga (krpatur)
sila rasparati. A. Gledević 288«. —Ju naše
vrijeme u Dubrovniku (P. Buđmani) i na Rijeci
(F. Pilepić).

KkPE6lJAy m. vidi krpač. — Postaje od 1.
krpa ili od krpiti turskijem nastavkom ^- — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide
kfpa). Udade se za krpelju. Bos. vila. 1888.
188.

KBPEJCI, Krpejaca(?), m. ph ime selu u Sr-
biji u okrugu niskom. M. Đ. Milićević, kra). srb.
118.

EitPELE, k]^pel&y /. pl. sprava što sastavfa
jarmove volova na plugu (i na kolima), — ispo-
redi krcale, krćele. — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (»das verbindang8werk der
joohpaare oohsen am pfluge' Jugi pars*). Kao
oje u plaga od kola do prvijeh krpela. Vuk,
rječn. kod zađavača. Drvo, kao uska daš6ica,
što stoji kroz krpele (kod pluga i kod kola vo-
l^jskijeh). kod pletAica.

KBPELIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 59.

1. E^PEL, krp^}a, m. Izodes ricinus L. i^eka
bubica što Jivi u grmlu, ali prione (ženska) na
čejad i iivotiiie (naj češće na paščaa) i sisa im
krv. — isporedi krpuša. — Akc. je eabifeien kako
je u Vukovu rječniku (u Dubrovniku je kf pej,
krpć^a). — Od xviii mjeka (u Belinu rječniku;
moie biti i starije, isporedi novoslov, krpelj), a
između fječnika u Belinu (,zeoca, vermetto noto,
ohe s^attacca succhiando il sangue' ,rioinus' 788b),
u Voltijijinu: »zecoa, vermetto* ,filzlau8* («tc>) ; t*
Stuličevu: ^ricinus (animal quod aestate infixo
semper sanguini oapite vivit, jumentis est ma-
xime molestum)* ; u Vukovu : ,eine schaflaus*
^[IzodesJ ricinus [L.*; cf. kr)a, krpijel, krpuSa]. Si-
romah je krpe) koji g....e nema. Nar. posl. vuk.
285. Prionuo kao krpe). Nar. blag. mehm. beg
kap. 895.

2. KiPEL, krp^Ja, m. neka bifka. — U Vu-
kovu rječniku: vide krpiguz. Krpe), Krpiguz,
Setaria verticillata Beauv. (Lazić, Vuk). B. Šu-
iek, im. 175.

8. £lBPE](i, m. ime gori u Hrvatskoj. Dobra . . .
tekuć pod zem)om opet provire ispod gore Kr-
pe}a. J. We8sely, kras. 206.

KBPENA, /. ime jednome ili dvjema selima u
zem)i položskoj što je car Dušan darovao ma-
nastiru u Htdtovd. — isporedi Krpeno. Selo Krb-
pena .... I selo Krbpena. Spom. stojan. 29.
(1887 — 1846). — Jamačno je isto ovo mjesto što
se pomiike u dvije hrisovufe Stefana (Uroša) po-
to^ga cara srpskoga. Selo vb Polozd Krbpen.
(ne zna se koje je zadike slovo), metohb svetj
Nikola. Glasnik. 11, 185. U Polozd Krpeno i
orbkvb svetjj Nikol(a)je. Glasnik. 18, 873. — Iz
ova dva primjera uDaničičevu rječniku: Krb-
pdno, crkva je treskavačka imala ,vb Polozd' selo
,Krbpeno*. — Fo postaiiu bi trebalo -d- kao što
piše Daničičf ali nastavak dn često u sva tri go-
vora glasi en.

KBPiiNIČAB, m. vidi krpač. — Na jednom
mjestu zviii vijeka, Đa me nisu ovi prokleti kr-
peničari naterali platiti 1050 taelov za pravicu
smeti vikati stare naglavice i drugu krpež . . .
A. T. Blagojević, khin. 69.

KBPENO, n. vidi Krpena.

KBPENSKI, adj. koji pripada selu Krpeni

(vidi Krpena). — U Daničičevu rječniku: krs-
pdnbskjj, što pripada .Krpdnu': ,vb Htdtovd na
krbpenbscd mdstd*. G<lasnik). 11, 185.

KBPElSr A, m. (ili f, ?) ime ili prezime. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Od Krpeiie bijuć im
dana, glavu Entimija drže cijelu. J. Kava&in
827».

1. KEPĆTA, /. vidi u Vukovu rječniku. —
isporedi karpit — Ne postaje od mUt, carpetta
(Mtakva ženska hafina) nego od tal. carpita,
bijel, guber. — U Stuličevu rječniku: ,tovaglia'
,mappa* i u Vukovu rječniku: (u Dobroti) šarena
poiiava, kao ćilim, što stoji na stolu (talijanski
,carpetta') ,der tisohteppich' ,tapetum in mensa
ponendam*. cf. [vide] trpežAak. — vidi i 2. Kr-
pe ta.

2. KBPETA, m. muški nadimak Hi prezime u
dubrovačkoj komediji xvi vijeka. — Može biti
ista riječ što 1. krpeta. Počii&e komedija de Gubo
Krpeta . . . ,Prije sam bio Žuho, a sad sam Kr-
peta*. M. Drži6 897.

KBPETIOA, /. dem. 1. krpeta. — U Stuiičevu
rječniku: ,parva mappa*.

KEPŽTINA, /. augm. 1. krpa (pod b). — Od

XVII vijeka, a između rječnika u Vukovu. Ho6e
divojčica jednu od krpetina divojku. MT. Badnić
129&. Nijedna lušija nije prez kakve krpetine.
N. Palikuća 28. Leie na krpetinama. D. Obra-
dović, basn. 408.

1. KBPEŽ, /. vidi 2. krpež. — U jednom pri-
mjeru XVIII vijeka. Za pravicu smeti vikati stare
naglavice i drugu krpež. A. T. Blagojević,
khin. 69.

2. KRPEŽ, m. djelo kojijem se krpi, krpfef^:
u konkretnom smislu ono što se okrpilo. — Od

XVIII vijeka (vidi kod 1. krpež), a između rječ-
nika u Vukovu: ,das flickwerk, die flickerei' ,con-
sarcinatio* s narodnom poslovicom kao primje-
rom: Trpež i krpež po svijeta drže (isporedi
daje).

a. krp]eike, Krpež i trpež po svijeta drže.
Krpež je sirotu&ska majka. Krpež kuću držL
Krpež kuću teče. Nar. posl. vuk. 161. Što se
tiče švei^a, prediva, plativa, krpeža i veza. V.
BogiŠić, zbom. 124.

b. Što je okrpfeno (u svijem primjerima, osim
naj zadnega, u prenesenome smislu kao i krpa-
nja). Kad se slavenska ortografija u srpskom
jeziku mora pokvariti i srpska ostati opet puna
krpeža i natege. . . Vuk, rječn.^ xi. NamislivSi
ja da načinim za srpski rječnik nove znake za
one glasove koji se u govoru našemu nalaze a
pored svega mnoštva slavenskijeh slova pišu se
3 krpežom protiv svojstva jezika . . . odg. na utuk.
26. To je sve, vele ti ludi ,napreddački' krpei
M. Đ. Milićević, medudnev. 89. Vilaet Bosna
većinom drugo n^e, nego krpež zema)a. M. Pa-
vlinović, razg. 58.

KBPIOA, /. dem, 1. krpa. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Vukovu. Vedašom krpicom
poveza ranicu. M. Vetranić 2, 92. Da t' u Ska-
tulici da bijeloga, crlenoga, u gostarioi vodice,
u krpici njekijeh guoa. M. Đržić 182. Čistom
maramicom ili krpicom svezu čelo. A. Baćić 290.
Prišivši ovu krpicu za zastavu slobode. A. Ka-
nižlić, kam. 481. Plači mene, mati, pod bilom
krpicom. Jačke. 65. Zgu)eno mesto od svoje
kore i lika sa suknenom krpicom zaveži. P.
Bolić, vinod. 1, 260. Malko soli u krpici. M.
Đ. Milićević, zim. več. 809.

KEPIĆ, m. prezime, — xvi i xix vijeka. Za

Digitized by

Google

KBPIĆ

629

KKPin, 1, o.

Krpica Blaža. Mon. oroat. 261. (1564—1576).
Petko Krpi6. Bat 180.

1. KRPlGt^Z, m. Setaria vertioillata Beanv.,
neka bifka. — iapoređi 2. krpe}. — U Vukovu
rječniku: ,qairlf5rmi|cer fennioh [qairlbliitige
borstenhirse, borstengrasj' .Panioam verticillatam
[Setaria verticillata P. B.]^

2. K&PIGUZ, m. poredaju se djeca u kolo, a
jedan, na koga padne kooka, ude u kolo, te ga
biju loptom, ako onaj koji bije promaši, onda on
ide a kolo. u toj igri dobacuja loptu jedan dra-
gome, da bije onaj kome je bliže i zgodn^e. ako
li onaj koji je u kolu uhvati loptu, onda ide u
kolo onaj, koji je baoio. — U naie vrijeme u
Srbiji, L Pavlović.

K!&PUEL, m. u Vukovu rječniku: vide (1.)
krpe) 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori,

El^PIKOTLE, m. tako zovu Slovake, Sto idu
kroz Liku, pa krpe kotlove, tave, i vežu žicom
lonce i drugo štošta drvena i zemjana. u Dobro-
selu. M. Medić. — Mislim da je voc. sing.

KJ&PILIGA, /. tako se zove velika igla kojom
se obično zakrpe prišivaju. Zovu ih još i ,babje
igleS a za cijelo isto to znaSe£e ima i riječ ,ba-
b)ača' u ovom rječniku pod br. 1. ,Gospodaru,
kad sam kupila kod vas Siveiica i vezilica, dajte
mi nametnite koju krpiliou'. ,dto će tebi krpi-
lice?' ,ImGun ja babu kod kuće, treba joj da
okrpi starca^ u Đobroselu. M. Medić.

KEP1L6nCUA, m. Sto je u Lici ,krpikotle*
ili ,kotlokrpa*, to je u Srijemu krpiloncija; raz-
lika je ta, Sto po Srijemu ne krpi kotlove; to
rade kazanj^je. M. Medić. Krpiloncija, šerpeAar.
B. MuSicki

1. K&PINA, /. augm. krpa (gotovo samo sa
značene pod b, dakle droi^ak). — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (krpine ,stracci;
pezze di panno' ,scruta; Tpumi') gcije se najprije
nahodif u Belinu (,8trofinaccio' ,peniculum' 71dh;
krpine ,stracci vecchi* ,8cruta* 710^), u Bjelo-
s^enčevu (,panniculum'; krpine stare ,scruta'),
u Volti^inu (,8traccio, strofinaccio di cucina'
,wischlappe, kiichenfetze')} u Stuličevu (,&u8tulum
telae; panniculum'; krpine ,scruta'). Kako gnus
na plemenitoj sviti većma se poznava i ne pri-
stoji, nego na razdrtoj krpini. A. d. Bella,
razgov. 60.

2. KBPINA, /. augm, 1. krpeta. — U Stuli-
čevu rječniku: ,vili8, inolegans mappa^ — nepo-
uzdano.

KRPINAST, ad^. pun krpina, droihav, prnav.

— U Stuličevu rječniku uz krpinav.
KBPINA V, adj. vidi krpinast. — U Stuličevu

rječniku: v. utirintitjen.

KBPINKA, /. ime ovci, Bruvno. D. Hire.
KŽPITE^j, m. čovjek koji krpi, isporedi krpač.

— U Belinu rječniku: .racconciatore di oose
vecchie' ,interpolator^ 602h; ,rappezzatore, colui
che rappezza* ,8arctor* 607a, i u Stuličevu: v.
krpač.

KŽPITI, kPpJm, impf. popravjati Sto (tkaM
ili što slično) umečuA krpu (vidi krpa, c). —
Akc, se ne mijena (aor. 2 i 8 sing. kppf). — Od
XVI vijeka (vidi 2), a između rječnika u Mika-
finu (krpiti, zakrpiti ,sarcio, resarcio'), u Belinu
(,rappezzare, rattoppare' ,sarcio' 606^), u Bjelo-
stjenčevu (vidi kod krpati), u Volti^ijinu (v. kr-
pati), u Stuličevu (,reficere, resarcire, reconcin-
nare*), u Vukovu (,flicken' ,pannum adsuo*).
1. €iktivno.

a. u pravom smislu, kao Sto se kazalo
sprijeda. — objekat moie biti:

a) odijelo ili dio od odijela. Kadno ti
krp)aSe cilicio, ja ti pomagah držeći za jedan
kraj. M. Divković, zlam. 64ab. Krpe ha}ine
kada im se razdru. M. Badnić 176^. Krpit nove
gaće. (D). Poslov. danič. Kad si krpio pas tvoj.
ona ti je pomagala i držala z druge strane. M.
Zoričić, zrcalo. 84. Đa ih (hafine stare) staneS
umetkom novijem krpiti. S. Bosa 64^. Krp]a5e
ha}ine. I. J. P. Lučić, izk. 18. Krpi (muiu)
gaće i koSu}u; Sto ga vragu većma krpiS to so-
tona većma dere. Nar. pjes. vuk. 1, 801. Odne-
soSe te ha)ine, osta rđa u košuti; ni Sta prati,
ni krpiti, ni o plotu objesiti. 1, 874. Đerem no-
gavicu, pa krpim tur. (Kuburim). Nar. posl.
vuk. 58.

b) Sto drugo od saSivena tka^a. Ali
krpi al' ne krpi, stara vrića malo trpi. P. Vite-
zović, cvit. 126.

c) Štogod spleteno (mreia, bječve itd.).
Vidi druga dva brata . . . krpeći mriže. Ber-
nardin 145. L Bandulavić 188a. matth. 4, 21.
Luč nam je oipati i krpiti mrižu. P. Hektorović
48. Krpeći mriže svoje. F. Lastrić, od' 127.
Krpjahu mreže. S. Bosa 60^. Oni u lađi kr-
pjahu mreže. Vuk, mar. 1, 19. — §avci sa da
do ženskijeh bječava i kroje i šiju i krpe. M.
Držić 213.

d) Sto saSiveno od kože (obuča itd,).
Poče krpiti crevie. M. Orbin 111. — Zasukao
brkove kao da će amove Aima krpiti. (U voj-
vodstvu). Nar. posl. vuk. 87.

e) ikeSto uopče. Hi se ne izriče objekat.
Tko staro krpi, zaludu konce trati. (Z). Poslov.
danič. Ko staro ne krpi, ni novo ne nosi. Nar.
posl. vuk. 156. Staro krpi, konce trati. 294. —
Tko te nauči krpit? Vele djece a malo kruha.
(Đ). Poslov. danič.

f) rupa (mjesto gdje se Sto prodrlo) u
koju trdta umetnuti krpu. Krpi rupu dok je
mai&a. Nar. posl. vuk. 161.

g) čelade, ali se misli na odijelo i chuču
Sto je na i^emu. Tko }udem vida obrok? Žene.
Tko ih puda od buha? Žene. Tko ih krpi? Žene.
M. Držić 145. Glad i žeđu gdi ne trpi, golotii&u
gdi ne krpi. V. ĐoSen 182*. Žene ne bi ga
ćele odijevati, prati i krpitL V. Bogišić, zborn. ^.

b. u Širem smislu, popravfati Sto mu drago
Sto se slomilo, razbilo ili drugačije pokvarilo, kad
se kod popravfaika umeču novi komadi. Kotlove
krpe CiganL Vuk, dan. 2, 102. ~- Započeo po
selima krpiti stare cijevnike (orgu}e). M. Pavli-
nović, rad. 75. — O koja zločesta kuća ! . . . svaki
dan od potribe jest i^u krpiti i podsla&ati da ne
pane. P. Posilović, nasl. 45*. Kaluderi, popi i
ostali svećenici s pukom krpjahu zidove razva-
]ene. And. Kačić, razg. 159. Đa krpimo beden
na Zvomiku. Nar. pjes. hdrm. 1, 191. — Krpi
kao Fata pitu. Nar. posl. vuk. 161.

e. u metaforiČkom smislu, objekat je Sto
umno a i tjelesno, kod Čega krpiti isHče da se
ono samo djelomice i nedovojno popravfa, dok bi
trebalo potpuno popravfai^ ili posve novo izra-
đivali. U redu . . . svrSeni liiovu nesvrSenost
krpe i podižu. P. Knežević, osm. 171. — Sla-
vensku ortografiju da kvarimo i u jeziku naSemu
protiv zdravoga razuma opet da krpimo i da na-
težemo? Vuk, pisma. 7. — Ovaj primjer radi
svoga prvoga dijela mogao bi pripadati pod a,
a), ali radi drugoga svakako pripada amo: Svaki
dan idemo krpeći ovu hajinu (metaforički tijelo),
zaSto vazda vrućina naravna skončava vlagu ko-
rijensku, i od potrebe je krpit ju i liječit ju jes-

Digitized by

^uogle

KRPITI, 1, c.

(.30

2. KRSMAN

binama. M. Eadnić 419*. — Amo može pripa-
dati i ovaj primjer: Mai^e u i&oj Bid i Mačko
(imena kfusadi) trpi neg po čačku kad koračaj
krpi. J. S. Rejković 66.

d. u prenesenom amislUf karati, ružiti^ vidi
krpa, c, b). — U Vukovu rječniku: koga ,schel-
ten* »increpo'.

2. pasivno. Rubine tej svući, a ke su kr-
pjene na sebe obuci. M. Vetranić 1, 119. Te ih
metnu u krpjene torbe. Pjev. crn. 186*>.

3. sa se, refleksivno. — subjekat je čejade
(vidi 1, a, g)). Sam sam se krpio i prao. M. Pa-
vlinović, rad. 122. — Metaforički (vidi Radnićev
primjer kod 1, c). Mnogi zarad jedne malakne
razdrtotine stav)aju mnoge i velike zakrpe je-
dući mnoge jezbine, mogući biti zadosta jedna
sama. jošter običaje uzrasti toliko proždrlstvo i
odrijeŠeilie, da se krpe razlecima mastima i raz-
boritijem svi tami, blagujući meso i ribu na jedan
isti obrok. M. Radnić 419^.

KRPJEN-, vidi Krpen-.

KRPJEŠ, m. vidi krpež. — U Stulićevu rječ-
niku: ,scruta, res suenda, reficienda^ — nepouM-
dano.

KRPJJiAČ, krpjdča, m. vidi krpač. — U Mika-
finu rječniku : krp)aČ, koji krpi ,8aroinator' ;
krp|aČ od crev}a, od postola ,cerdo, veteramen-
tarius, sutor*.

KifeP^ilČICA, /. žensko čefade kao krpjač. —
U Mika(inu rječniku: ,sarcinatrix*.

KRP^AČINA, /. vidi krpež. — U naše vrijeme
u Lici. ,Imam krp}ačine oko djece ; da osam dana
na igli sjedim, ne bi sve iskrpila'. J. Bogdanović.
KRP^iA.NiK, krpjanika, m. u Vukovu rječ-
niku: put ili prtina od krpa{a ,eine mittelst der
krp|e gemachte schneebahn' ,via per nives in-
strumento krp)e dicto facta'. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima^ osim
nom. i acc. sing.j i ooc: krp)an£Če, krp^amci.

KRP^jE, k]^p&)a, /. pl. u Vukovu rječniku: (u
Hercegovini) kao obruči što se ispriječaju (iskrpe)
dretvom ili oputom, te čobani i lovci po Herce-
govini obuvaju na noge, da se može ići povrh
snijega ,der schneeschuh' ,calceatu3 quidam per
nivem vadantium* s primjerom iz narodne pjesme:
Ma da vidiŠ Radović-Šćepana, vrbove je krp)e
napravio, pa razgazi snijeg u planinu. — Riječ
je (ili dajbudi osnova) baltičko-slavenska, tspo-
redi lit. kurpe, crevfa, let. i stprus. kurpe, rus.
KypiiM, (češ. krpe, gen. krpžte ,schneereifen',
krpec jbastschuh*, kraplo ,schneo9chuhe*, po].
kierpce ,art beachuhungS kur{S ,bastschuh') ; ispo-
redi i grč. xQovnctXce, nekakve drvene čizme.

KRP^ED, m. vidi balatura, u karlovačkoj oko-
lici. D. TrstoAak. — isporedi krp)un.

KRP^iENICA, /. (0 torbi) koja je krpfena. —
U fiarodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena.
Skini S nega (koiia) sedlo od bi|ura, metni na
liem konsku samariuu, . . . skini š liega mjedene
bisage, metni na nem krpjeuice torbe. Pjev. crn.
18Gl>.^

KRPJENE, n. 4J^lo kojijem se krpi. — Iz-
među rječnika u Stulićevu (krpjene) i u Vukovu.
Ot krpelja majstoru pada so (sve). Glasnik, ii,
3, 21. (1695).

KRPJ[iEŽ, m. vidi krpež. Krp|ež trpjež. Bos.
vila. 1887. 818.

KRP^iUN, krp]una, m. tignum, greda. — U
rukopisu Čakavskom xvi vijeka. — Jamačno je
riječ dalmatska (vidi kod kelomna), isporedi srlat.
caproues, tigna, cantherii; cabiro, cabrio, can-

therius (Đacange), frane. chevron, rog (na ku-
čama), rožnik. Krp)uni kuće naSe od Cedra, a
slimena od cipresa. Nauk. brn. 24^. canticam
cant. 1, 16.

K]fePNA, /. krpjeiie. — Na jednom n^estu xvii
vijeka. Niti će biti potreba od krpAe. M. Badnić
419».

KkF^AČA, f. igla povelika sa krp)e&e ae-
)ačkih r&tin&. I. Pavlović.

KRPUĆA, /. vidi krpuSa. — U SttUičevu rječ-
niku: V. klop. — nepouzdano.

KRPULE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
šabaČkom. Vinograd u Elrpulama. Sr. nov. 1875.
1131.

KRPIIRINA, /. augm. 1. krpa. — U Vukovu
rječniku: vide krpetina.

1. KRPUŠA, /. vidi 1. krpel- — Ake. se mijeika
u gen. pl. kFp(iS&. — U MiktUinu rječniku: »ri-
cinus, croto, cynorrhaista* ; u Belinu ; ,zecca, ver-
metto noto che s^ attacca succhiando il sangue'
,ricinu8* 783^; u Stuličevu: v. krpej; u Vukovu:
vide (1.) krpe} s dodatkom da se govori u Bod.

— U naše vrijeme u Dubrovniku (P. Bndmani)
♦ u Bakru (D. Hire).

2. KRPUŠA, /. zvrčka. — Od xvi vijeka^ a
između rječnika u Mikafinu (krpoSa, udorac
nohtom, luskai^e ,talitrumO t u Stuiičevu (,ta-
litrum, ictus digiti alteri digito impositi, com-
plicati et vibrati'). On mogaše lava pesti a s kr-
pušom ubit vola. D. Zlatarić (hrv. pis. xxi) 201*.

— I u naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

3. KRPUŠA, /. ime ovci? F. Kurelac, dom.
živ. 32.

KRPUŠAR, m. Glareola pratincola L., Mm
ptica^ vidi zijavac. Krpušar, Glareola pratincola.
G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 41. Pok.
Šurić, koji nam je pribavio prve primjerke sa
muzejalnu zbirku, saopštio mi je imena : ,zijavao,
krpušar' i ,čičavac'; prva dva ima i Kolomba-
tović. S. Brusina (kod genus Glareola), ptice
hrv.-srp. nastavak. 129^.

1. KRS, adj.? u obliku kršu (acc. sirig. f.?)
na jednom mjestu xvm vijeka, nejasna riječ (ras-
kršen, iskršen ?) koju je jamačno sam pisac na-
činio radi slika. Vječži sudac na uzkrsu posrjed
golih oglobina kazat hoće Ijepost kršu punu
Črv}ijeh gadelina. J. Kavai^in 563<^.

2. KRS, m. u rukopisu xvi vijeka (pisano
KrbSb) stoji mj. Kris (vidi 2. Kris). Aleks. nov.
76.

KRSi:RĐAR, krserddra, m. krk-serđar, vidi
kod 4. krk. A veliki vezir, Kuršid-Pafia, bio ga
je postavio ,kr8erdarom*. M. Đ. Milice vić, po-
menik. 1, 101.

KRSMALAC, k]^smaoca, m. čovjek koji krsma.
— Na jednom mjestu xvii vijekc^ a između rječ-
nika u Stuličevu (krsmalac i grijeŠkom krsmaoc
,cunctator'). Pravi poslušnik ii\je krsmalac. M.
Radnić 545^.

KRSMALICA, /. žensko čefade što krsma. —
U Stuličevu rječniku: ,cunctatrix'.

1. KRSMAN, adj. koji krsma. — U jednom
primjeru xvi vijeka, a između rječnika u Stuli-
ćevu : ,morosus' ; nasladjei&e krsmano, naslada
krsmana ,d6lectatio morosa (apuđ theologos) h.
e. voluptuosa in qua homo sponte immoratar^
gdje je nešto drugačije znaČeiie. Po tom bodi
skoro slišati a krsman odgovarati. Pril. jag>
ark. 9, 138. (1520).

2. KRSMAN, m. ime muško. — Od zviii vijeka,

Digitized by

>Joogle

2. KBSMAN

631

RB8MATI, 1, a.

a um^đu rječnika u Viikovu (,noiiien viri' ,manns-
name*). Krsman Dugi. Glasnik, ii, 3, 76. (1706—
1707). Baš Krsmana kneza Vaičića. Nar. pjes.
vuk. 4, 164. Krsman Gligorijević. Bat. 414.

K&SMANUA, /. ime iensko. — isporedi
Krsman. — U naše vrijeme. Ivan đa isplati
Krsmaniji 40 groša. Glasnik, ii, 1, 178. (1808).

KftSMANOV, adj, koji pripada Krsmanu. Tu
ijslazi )uba Krsmanova. Nar. pjes. vuk. 4, 165.

1. KBSMANOVICA, /. žena Krsmanova. - U
naše vrijeme, Marija Krsmanovica Šapčanka.
Glasnik, ii, 1, 77. (1808).

2. KŽSMANOVICA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu vafevakom. Ub . . . u Tamnaru utiče na
mestu KrsmanoTici. M. Đ. Milićević, srb. 368.

K&SMANOVIĆ, m. prezime (po ocu Krsmanu).

— U naše vrijeme. Ilija Krsmanović. Rat. 86.
Jovo Krsmanović. 417.

K&SMAl^E, n. djelo kojijem se krsma. — Sta-
riji je oblik krsmanje. — Radi oblika krzmaiie
vidi što je kazano kod krsmati; ovdje se može
dodati da ima krzmaAe • u Dubrovčanina Be-
tere xvii vijeka, a xviii i u S. Rose (u obadva
jedan put), — Često se nahodi bez krsmaua u
adverbtjalnom smislu, — Između rječnika u Be-
linu (krsmanje ,dilatione' mora' 257^; ,đimora'
,mora' 258^; ,tardamont6, tardanza, indugio'
jcunctatio* 722^; bez krsmanja ,senza dimora*
,sine mora' 258b; ,senza verun indugio' ,omni
cunctatione abjecta' 397b; ^prestamonte, presto,
avv.* ,cito* 583»; ,senza tardanza' »nulla mora'
722b), u Stulićevu (,mora, cunctatio, tarditas, di-
latio etc.'; bez krsmai^a ,prompte, parate'), u Da-
ničičevu (krbsmanije ,mora').

a. krsmaAe. IŠTihb dlbgo stojanbje i krbsmanje
tamo. Spom. sr. 1, 92. (1408). Ne zazri jerb je
bilo tolikoj krbsmanbje posla vašega. 1, 178.
(1418). Jere brez nijednoga krsmanja nas uvi-
šuju V jednom živ}enji. Starine. 23, 148. (1496).
Brez krsmanja spenžaj. M. Marulić 133. Gredu
prez krsmanja v raj. Korizm. 18*. Neposluh i
krsmanje u zapovijedi starijega. Zborn. 166b.
Zapovedamo . . . kruh, muku, zob što brže simo
nositi prez krsmanja. Mon. croat. 295. (1592).
Svuda ovuda ide misao i pamet moja u jedan
čas bez nikakova krsmanja. M. Đivković, bes.
284A. Zarad mala pokoja i krsmai^a. M. Badnić
153b. Ne čini ptica na zem)i veče krsmai^a od
onoga... 154&. Izaći brez krsmai^a prama smrti.
331^. Bez krsmanja bi od Isukrsta nadarena.
A. đ. bella, razgov. 85. Ženinom smrti stoprv
razvezan od ženidbe, hrliš bez krsmaiSia u red
sveti. B. Zuzeri 6. Za iiime idu bez krsmana.
93. Hitaju ga (Jesusa) vojnici bez krsmana. Đ.
Bašić 55. Na negovu zapovijed spravja se dobri
starac za izpunit je bez krsmaAa. 99. Koliko
je potrebno ozvat se bez krsmai^a Bogu. 193.
Ti s hrabrenijem Ličanima bez krsmai^a, bez
obzira, eto srneš ... na visoke tvrde. Zgode. 8.

— U ovom je primjeru -S- jamačno štamparskom
griješkom. Gdje ga ončas bez krsmanja uvedoSe
znano u vijeće, j. Palmo tić 23.

b. krzmane.

a) vidi krsmati, 1, b, a). Oni je slijede
bez krzmaiia (štamparskom griješkom), Đ. Bašić
192.

b) vidi krsmati, 1, b, b). Bez krzmanja,
vjerne moje, plahi stupaj pospiješite. I. Gun-
dulić 100. Pak u kratko bes krzmanja kaže glase,
ke joj nosi. 414. Bez krzmanja Krunoslava u
odluci, ka je žeže, ne ima misli, ku strah dava.
469. Hoću da oČi vide tvoje večeraske bez krz-

maiia. 6t. Palmotić 1, 331. Bez krzma&a teci
sada. 2, 350. Bez krzmanja. P. Kanavelić, iv.
113. Po mjesecu opet masti bez opređa i krz-
manja. J. Kavaiiin 216<^. Kra)i vjere ine gredu
ih grabit prez krzmanja. 268«. Svi . napredknju
vazda u sumAi i u krizmanju (sic), 354«. Evo
me bez krzmaiia na tumačene Pavlovijeh riječi.
A. Kalić 96. Nije odgovora, nije nevai^a, nije
krzmaiia. 394. Na tvu službu bez krzmai^a po-
spješno sam ja ustala. P. Sorkočević 587*.

c) vidi krsmati, 1, b, c). Ne da smrt
vrijeme nijedno od krzmanja. B. Bettera, or. 21.
Bez krzmana posla po lie muža Uriju. L Đorđić,
salt. XIV — XV. Bog neće krzmana u dobrijeh
odlukah. ben. 14. PoČe bez nikakva krzmai&a
isprav{ati. 28. Ako su koje zaprike, brez kr-
zmana i udi} dignuti. A. Kanižlić, kam. 860.
Bez krzmaiia ostavi sve. S. Bosa 63b. Nego
brez svakoga krzmana ... Đ. Bapić 278. Da
popisanu djecu bez krzmana Šalu u školu. Zbor-
nik eak. 185B. 2, 43.

K&SMATI, kiFsm&m, impf. oklijevati, dangu-
biti. — Nepoznata postai/ia; u jednom rukopisu

XVI vijeka ima krmsati (vidi), ali i ovo (po svoj
prilici mlađi oblik) ne pomaže. — Od xiii vijeka,
ali več xvii po svoj prilici nije bila narodna
riječ, to se poznaje iz toga što iieki pisci i pre-
pisivači mijeiHaju -s- na z: krzmati, i to vec od

XVII vijeka: naj prvi je za kojega je to doka-
zano pisac Bošnak Ančič; xviii tnjeka Dubrov-
čanin Dorđič, Slavonci Knezovič i Kanižlič (vidi
još kod krsmaiie). —Između rječnika u Vran-
Čićevu: možebiti štamparskom griješkom krčmati
(,karcsmati') ,morari'; u Mikafinu (karsmati, dan-
gubiti ,terere tempus'), u Belinu (krsmati ,tardar,
indugiare in neutro' ,moram facere' 722b), u Bje^
lostjenčevu (vidi 2), u Voltigijinu (karsmati ,tar-
dare, indugiare' ,verspaten'), u Stuličevu (krsmati
,morari, cunctari, immorari, commorari'), u Da-
ničičecu (krbsmati ,morari').

1. aktivno.

a. krsmati. Arbhimanbdritu krbsmavbšu tu
predb crbkbviju svetyihb. Domentijan^ 340. Đa
djelateji ne krsmaju. Pril. jag. ark. 9, 146. (1468).
Ne krsmoj cica samoga tebe, Bože moj, jere jime
tvoje zazvano jest svrhu grada ovoga. Bernardin
36. dan. 9, 19. Spravi se, ne krsmaj. Š. Men-
Četić 286. Ne krsmaj o meni, hrlo me umori.
G. Držić 402. Za toj veće ne krsmajte. M. Ve-
tranić 1, 351. Ne krsmaj, neg bodi. 2, 208. Na
danju ne krsmaj. N. Dimitrović 5. Cin' brzo
Što iraaš, ne krsmaj veće ti. N. Na)ešković 1, 128.
Za toj veće na krsmajte, kad se raj steć lasno
more. 1, 161. Tijem ako ć pomoć dat, nemoj
mi krsmati. 2, 63. Veće ne krsmajte. M. Držić
56. Daj brzo, ne krsmaj. 462. Da vidite da
more ne krsmati, er je sve sprav}eno. Starine.
10, 10. (1558). Mneći se nasititi s i^om krsniaSe.
P. Zoranić 41* Bad vile, ka svu vlas na po-
spijeh sve gubi, ne krsma v zli poraz. D. Baiiina
137)3. Poklam ovde moramo krsmati . . . Mon.
croat. 296. (1592). Ter kroz toj krsmati već ne
bi tuj meni, podoh ih iskati po gori zeleni. A.
Sasin 136. Ja grem nać Gorštaka i^e oca, da
ga k iiim povedem ; zač samo htijenje je liegovo,
što lipše i krsma, da skladno mh ktijenje bude
se izvršit. D. Zlatarić 80^. Nb pohodi, ne krbsmaj.
Ale^ks. novak. 90. Krbsmati že tu nemoj. 118.
Čini i ne krsmaj. Aleks. jag. star. 3, 224. Ne
krsmavše k mani da haraČ donesete. 255. Hodi
oslobodi nas, jurve nemoj krsmati. M. Divković,
bes. 10b. Docne i krsmajući djeluje. M. Div-
ković, bes. 654*. Već ne krsmaj, vapijahu. plač.
15. Doći će vr^eme, neće krsmatL M. Badnić

Digitized by

>^uogIe

KliSMATI, 1, a.

682

1. KR8T

64*. Sve tr$i naglo k svojoj svrsi ne knmaja6i
ni čas. 150*. Tko krsma u sloj misli stavka se
na pogibil sa izpunit ju. 4i8l>. Ne hotijmo već
krsmati, jar se ima on ostati. P. Hektorovi6 (?)
81. Odprav'te se, ne krsmajte. 148. Nije po-
triba da stojimo i krsmamo prilikovati u stva-
rimi svitoviiim. S. Margitić, fial. 8. Hodi veće.
Gospodine, nemoj krsmati. 58. Oni ne pobigofie
udije nego počele krsmati. 85. Oprosti mi Sto
sam krsmao k tebi se obratiti, ispov. 58. Nemoj
krsmat, nego hodi. 200. Što krsmate, što če-
kate? A. Gledević 10"^. Pojdi brzo, majko, i već
ne krsmaj. M. Leko&ić 59.
b. krzmati.
fi\ grijeikom naitampano (trebcUo je
krsmati), jer se po rukopinma ne može pognati
kako je. Molim te, ne krzmaj. M. Marulić 226.
Hod* veće, ne krzmaj. &. Menčetić 59. Veće ne
krzmaj izvidat }aven stril. 182.

b) ne ena se, kc^o je pisano u originalu
jer nema originalnijeh rukopisa. Ne krzma^mo,
sila jača da se s glavom carskom združi ; potla-
čimo ko potlača, nduSimo ko nas duši. I. Oan-
dulić 485. Što krzmate bez uzroka? 569. JoSte
cknite? još krzmate? 6. Palmotić 1, 50. Sred
otoka veće toga ne hotjesmo mi krzmati. 1, 98.
Ne krzmamo i ne cknimo. 1, 128. Hodamo na
plav, ne krzma^mo. 1, 169. Pripravite, da osvetom
ne krzmamo, ko£e i plavi 2, 840. Nu ni^e
krzmat, ni^e 8um}iti, da će t' že}u prekratiti. J.
KavaAin 892*.

c) griješkom samijeih pisaca, Milosrdje
Božije podnosi, ma ne krzmajmo. I. AnČić, ogl.
xziz. Ne krzmajmo stat u griju, već odimo na
svetu pokoru. 141. Ti krzmaš s tvom oblastL
I. Đordić, salt. 247. Bog krzma do vremena.
821. Ah ne krzmaj za pomoć me! 479. Đo-
^iijem mi krzmamo. nzd. 81. Nemoj, kra)u, dužje
ti krzmati. A. J. Knezović 200. Da ne krzmaj u
i ne otežaju se. A. Eanižlić, kam. 512. Ovako
docneći i krzmaj uć, stiže vrime. utoč. 66. Što
dakle krzmaš i kasniš? uzroci. 251.

2. sa se, refleksivno; značei^e je kao kod
aktivnoga glagola, — U Bjelosljenievu rječniku:
krsmam se, v. mudim se.

SIBSME, kfsmeta, n. vidi mi-tvina (danak što
se plaća kad umre domaćin). — Jama^o od
tur. qysmet (dio), isporedi krsmet. — U Vukovu
rječniku: vide mrtvina s dodatkom da se govori
u Srbiji,

KBSMEI^E, n. u Stulićevu rječniku: v. kr-
smai^e. — sasma nepouzdano.

KISMET, m. udes, sreća, arap. tur. qysmet.
— isporedi krsme. — V naie vrijeme, A tako
mi dina i krsmeta. Pjev. om. 180^. Pa ako kad
krsmet dođe. Bos. vila. 1892. 157.

KBSMINA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
podrinskom. Niva u Krsmini. Sr. nov. 1871.
141.

KBSNA, /. ime dvjema selima u Srbiji u okrugu
smederevskom. Mala i Velika Krsna. K. Jova-
nović 149.

K&SNi, vidi 1. krstan.

1. KŽSNICA, /. krsno ime; kolač ea krsno
ime. — U naie vrijeme (xviii vijeka u množini,
vidi kod a).

a. krsno ime (i gozba kojom se svetkuje), vidi
1. krstan, o. Taj mu svetac os ta u potomstvu u
krsnici. S. :^ubiša, prip. 28. O krsnici, o božicu,
uopće pri svakoj svetkovini domaćoj. 252. Sve-
toga Nikolu zimiiega što mi je u domu krsnica.
prič. 87. Svaka kuća slavi osim lorsnioe i pri-

sluSbicu ili prishiibu. 41. Svetoj Petki koju
slave dva dijela sela krsnicom. 109. — Ovdje
imendan: Krsnica ,diefl onomasticus; epolae die
onom. apparatae'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stad.
ifortsg. 48. — tt množini u jednoga pisca zviii
vijeka. Krsnice časti slavne. V. ĐoSen v. Dok
kom krsno ime bane, i krsnice slavit stane. 172^.

— Vidi i: Krsnica, 1. plemensko krsno ime. 2.
osobni imeni dan. M. Pavlinović.

b. kolač što se mijesi za krsno ime. u BosnL
Pa da ima za bozuka svoga djeci peći prisnijeh
krsnica. Osvetu. 2, 49. V Bosni se taj kolač
zove krsnica ili krsni kruh. M. Đ. Milićević,
slave. 25.

2. KBSNIOA, /. n^emo ime. I Jovana knoa
ii Krsnice. Nar. pjes. vuk. 4, 188.

1. K&SNIOE, /. pl. vidi 1. krsnica pod a.

2. K&SNIOE, /. pl vidi u Vukovu rječniku:
u sab}e ili u miača ono gdje se drži rukom ,der
griff am s&bel' ,capns' cf. [balča, zbaoč,] balčak
s primjerom iz rutrodne pjesme: Dokle im se
sabje polomiie do krsnicah i rukah desnicah. —
Va^a da je u^rav balčak kao na zapadnijem ma-
čevima, g^e je sličan krstu.

1. K&SnIk, m. postelje od krstan nastavkom ik.
1- ispada, ali se nalazi pisano.

a. krićanin. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Ti mu (caru turskome) zakon hud lukavi, vrhu
sab)e. Muho, stavi; ti, narodi da od svih strana
krstnici se grabu mali. J. Kavai&in 288"^. Mi
stojimo uz misnike čim prikažu slavnijeh ostij
(hosti*) posvećenja za krstnike. 506*^.

b. vidi kod križ, 1, a, e) bb) ccc) na kraju.

— V pisaca naiega vremerui. Veliki krsnik GfiToss-
kreuz') reda že)ezne krune. Zbornik zak. 2, 1028.

2. KBSNIK, m. prezime. — U naie vrijeme.
Sohem. zagr. 1875. 265.

K&SNO iME, vidi 1. krstan, c.

KBSNtrĆE, n. djelo kcjijem se krme. — Sta-
riji je oblik krsnutje. BOogovrsna krsnntja i če-
znutja n4r6d&. D. E. Bogdanić.

KitSNUTI, kfsnSm, impf. načiiikeno od uskrs-
nuti (vidi) kao imperfektivni glagol s neprelas-
nijem znaienem. Hrenem je ovoga značeika po-
stalo drugo (u Mikajinu, po lUmu u Stulićevu
rječniku) : javlati se. — Ćd xvi vijeka^ ali rijetko;
između rječnika u Mikafinu (krsnnti, iciti ,com-
pareo, exeo') t u Stulićevu (krenuti, krsn^jem t
krsnivam ,exire, egredi, comparere, reeurgere, ad
vitam redire'). Ili imam sad krsnut, čemerno ili
umrit S. Gučetić Bendevišević 267. Učinit kako
žu£ević (sic) mačak, kl krsnu, kad scijeAaše po-
ginut. (D). Kad je cijenio krsnut, tad je po-
ginuo. (Z). Minu kad krsnut cijeikaše. (Z). Po-
slov. danič. On može na mjesto vas is oyiie(h)
kameni činit krsnut sinova Abrahama. S. Bosa
45b. Sve mu krslo i voekrslo! Bos. vila. 1888.
81.

KŠSOGON, m. X(fv<r6yovog, Ghrysogonus, ime
muiko. — XIII vijeka (u poznijem prijepisu). Go-
spodin Krsogon. Mon. croat. 89. (1275 prepis.
1546).

1. K&ST, ki^ta, m. crux, u pravoslavnijeh Hri-
ićana (pa često i u kcUolika): isto ito križ; zrut-
meiie križa; kritei^e. — Akc, kaki je u gen. sing.
t(M je u ostalijem padežima (i u nmožini kad
se umeće ov: kfstovi, ki«t6v& itd.), osim nam. i
acc. sing., i voc: kfste, k?stL — Bi/ei je pra-
slavenska (ista ito i 2. Krst), te je doila u sUh
venske jezike po svoj prilici prije nego su se Sla-
veni pokrstili; isporedi stslov. krutr&, ,criiz', rm.

Digitized by VjUUV IC

1. KR8T

6B8

1. KRST, 1, a, đ) ee).

Kpecm», ieš. kfest, gen. kHa ,baptismaS poj. knest^
gen, krsta (i ohnest, chntu). — Bađi oblika
množine ili dvojine krsta vidi i. i 5. knta.

1. crvLXf sprava (drvena) ga mučeAe, ali se
gotovo svagda misli na onu na kojoj je bio Hrist
muienf ili na Mito po onoj načiiieno. radi obličja
vidi krii ir početka. — Pravoslavni us krst Često
upotrebfavaju fridjev fiasni (pa po Mma i kato-
lici), a gdjegdje i mnoHnu krsti mj^te jednine.

— Izmeau rječnika u Mikafinu (karat, krst^ križ
,cnix' ; krst, propere ,craxOi i« Belinu (krs ,orocei
segno notissima đa panire i rei' ,oraz'; krst
,crooe, segno đoir humana redentione' ,orQx'
288«), if Bjelos^enčevu (krst^ pri Dalmat. sname-
naje kaj pri nas križ ,orax'), u Stuličeva (,oruxOi
t« Vukovu G<iA8 krenz* ,cmx' [cf. križ], n. p. krst
od dnreta ili od slata), u I)aniH6evu (krbstb
,crux*).

a. hrst na kojemu je Isus umro,

a) u pravom smislu.

aa) uopče. Nađoše človjeka čirenej-
skoga, imenom Šimana, kojega nsilovaSe ponesti
krst ]&egov. N. Baikina 98l>. matth. 27, 82. Pri-
biše ga k krstn. Zbom. 86^. Isakrstu ki sa
tebe mre na krsta. N. Na}eSkoTi6 1, 151. Jaoh !
na krs pribiše, da bude tužno nmrit, ruke ke
stvoriže nebesa. D. Bai^ina 148^.

bb) sam krst i droo od kojega je na-
ćtiifn t komadi od ikega časte se kao moči. Ta6
drvo od krsta, kim se Bog vas rani, uzrok bi
đa vrsta )udi se sva shrani. Đ. EaAina 149^.
Silno a množtvo svetih tila, krsta i inih osta-
naka. J. Kavaiiin 219^. Košta ki sljednikom
krst ostavi. 298^. — Gđi su sade naSi časni
krsti? Nar. pjes. vuk. 2, 85. Onda care (Ko-
stadine) na noge ustade, te se časnom krstu po-
klonio i časnoga krsta celivao. 2, 88. I krstove
od Časnoga dreva. 2, 8.

b) časti se kao snak muke Isusove i spa-
šena Juđskoga (vidi i c)),

aa) uopče. Molitva od svetoga krsta.
Zborn. 168^. Te se moli Bogu istinome i va-
šemu krstu po zakonu. Nar. pjes. vuk. 8, 64.

— Hi si se danas poturčio, časnog krsta pod
noge zgazio, časnog krsta i krasnog zakona.
Nar. pjes. vuk. 2, 7.

bb) kao svetkovina određeni su mu
ikeki dani u godini (vidi i krstov) i crkve. Treća
(nedefa časnijeh posta sove se) ,krstu pokloiJSiena'.
M. Đ. Milićević, živ. srb. glasn. 22, 81. — U
Gruiu kod Dubrovnika ima crkva što se sove
Krst P. Budmani. U selu dik}i bješe crkva koia
se zvaSe ,Krsti'. Glasnik). 15, 287. Đ. Đaničić,
rječn. kod krbstb.

cc) kod kletve, zakletve, proklestva (vidi
i križ, 1, a, b) cc)). Zakliiie ih krstom i za-
konom. Nar. pjes. vuk. 4, 166. — KUnemo se
u čbstny krbstb. Mon. serb. 22. (1234—1240). Da
ga ubije krbstb čbstbni. 70. (1273—1314). Tako
mi krsta časnoga! Nar. posl. vuk. 802.

dđ) kao znameike vjere hriščanske
(pravoslavne i katoličke) znači od prilike što i
vjera, crkva. Sam krst vridan da je slave i časti
tvrdi. Živ. kat star. 1, 219. Al' smrtnih telesi,
ali duh, ar osin, aV krsta, aV živin naslidnik bi*
si kad. Đ. Baraković, vil. 289. Ali ne more
crkva stranputati ni iz krsta izaći. I. AnČić, ogl.
25. Papa more sagriSiti, ... ali zać s puta i
stranputat od krsta u naredba crkovni ne more.
48. Od straha sagriSi smrtno, prikaza tam}an
idolom, ali krsta ne izgubi nit' ga se odreče,
vrati se k svojim i izpovidi grije. 43. Ko je
krstu bilo na velike škode. P. vitezović, odil.
78. Junak biše al' je poginuo krs braneći,

8 Turcim bojak biiuć. And. Kačić, razg. 208b.
Hoću mol« glavu izgubiti radi krsta i Bogoro-
dice i zakona od Hrista mojega. Nar. pjes. vuk.
2, 610. Na krst p)uju. Boga ne vjemju. 4, 464.
Prije nego što su se nam stari krsta primili. 8.

Siubiša, prip. 26. Od kad su se }udi krstu dalL
45. Ne rod je pošten i ni krstu se još n£ za-
miril (u hrvatskom primorju). V. BogiSić, zbom.
157. — On ne smije poći u Kosovo za krst časni
krvcu pro}evati. Nar. pjes« vuk. 2, 290. Pa
ustade na noge junačke, pa se časnu krstu pre-
krstio. 2, 490. Za krst časni i lijepu slobodu.
8. :^ubiSa, prip. 124. Al* se mukam vjera isku-
šava i krst časni krv)u osvjetlava. Osvetu. 2, 89.
Jednoč ču se : , Juriš ! . . . za krst časni !' 2, 128.
c) po jevanđefu (matth. 16, 24; luo. 14»
27), vidi križ, 1, a, c/ Pr\jem}ušte krbstb, posld-
dujuštu Kristu. Sava, tip. hil. glasn. 24, 172.
Svak svoj krs nosL (Đ). Poslov. danič.

dj krst može inti načii^en (zgraden od
drva, kamena, zlata itd. ili naslikan) kao znak
ili znamenke vjere, vidi križ, 1, e).

aa) svečano se drži ili nosi na ru-
kama ili se hrani u crkvi (i drugdje). Da koji
godi primine s ovega sviieta, da mogu ga s krsti
bjelodano provoditi. A. Gučetić, roz. jez. 28. U
gradcu Saveriju hrani se jedan krst davi&i. B.
Kašić, fran. 201. Krs u rukah zlatan nosi. L
Gundulić 428. Obje mu su noge bose (pusti-
iiaku), drži u rukah krst raspeti. 486. Kada bi
sveti krst i]iti križ dizao. A. Kanižlić, kam. 112.
Onda stade Niko patrijare, manu krstom na če-
tiri strane. Nar. pjes. vuk. 8, 64. Da rastopi
krste i ikone. 8, 67. Izostao kao baba za kr-
stima. Nar. posl. vuk. 100. Tako mi krsta koje
smo držali! (K pobratimu) 802. — Igumenb
čbstnimb krbstomb znamenaje. Sava, tip. stud.
glasn. 40, 158. Čbstnii krbsti i sbsudi zlatii.
Mon. serb. 80. (1802—1821). Priložiti hramu
semu . . . čbstbnjje krbstj i eokovanyje i pozla-
ćenji sb biseromb i kamenijemb. Deč. hns. 27.
I razbiše kamen stanoviti, prosuše se mlogi krsti
zlatni, što Jevreji krste sakovali na priliku kako
naši krsti, da se naši krsti ne poznadu. Nar.
pjes. vuk. 2, 88. Krste nositi a Boga moliti
mnogo je. (Dva posla je teiko raditi). Nar. posl.
vuk. 161. Kao nekud da krste nosimo. P. Pe-
trović, gor. vijen. 51.

bb) na barjacima. Na barjaku od zlata
jabuka, iz jabuke od zlata krstovi, od krstova
zlatne kite vise. Nar. pjes. vuk. 2,290. I iznese
krstat svilen barjak na kome je dvanaest krstova,
svi dvanaest od Čistoga zlata. 2, 800. Na bar-
jake od zlata krstove, na krstove drage kame-
nove. 8, 48. Na bajraku krst od žuta zlata.
Osvetu. 2, 88. — Slično je i ovo : Zelen šator od
zelene svile, na nem zlatni dvanaest krstova, tri-
naesta jabuka od zlata. Nar. pjes. vuk. 2, 482.

cc) na prsima, vidi križ, 1, a, e) bb).
Niz vrat visi (vlaaici cmogorskome) krst od zlata
žuta. Osvetu. 1, 10. — kao znak viteškoga reda
ili odlikovali uopče. Dao mu je veliki krst reda
s dijamanti. A. Tomiković, živ. 95. Ordena Leo-
poldova velikoga krsta kavaler. Vuk, rječn. ^ xv.
Krst za zasluge ,verdienstkreuz^ Jur. pol. ter-
minol. 552.

dd) na crkvi (osobito na krovu). Bijela
crkva, s iie krst zlaćen sjajnim gori žarom.
Osvetu. 2, 16. Pa će kra} hrvatski dići časni
krst na crkvu sv. Sofije. M. Pavlinović, razg.
100.

ee) krst od drva, još češče od kamena
nasađen u zemju, isprva samo kao znak vjere.
Oub ukrasi svoje otbčbstvo vbsakyimb blagovft-

Digitized by

^uogle

1. EBST, 1, a, đ) ee).

684

1. KBST, 8.

rijemB i sve^riini crbkbvftmi po}a i adolija i
brbđa, iđd£e ne dostiže crbkbve sbtvoriti, tu krbstb
postavi, da na vbsakomb mdstd ime Boiije pro-
slay)ajetb se. Đomentijan^ 203. — Često ovaki
krstovi bifeie granice između ecmafa, n. p.: U
brbdo gđe stoji krbstb. Mon. serb. 18. (1238).
Na Gradište, na tri krbste. 92. (1880). I tamo
vbdruzismo krbstb vb dnbd. 181. (1848). Na Že-
Idznjj krbstb na sbbc>myj putb. 181. (1848).
Prdko brbda do krbstbb. Đeć. hris. 13. 83. U Tri-
fai^b krbStb. 42. i2d Lima u LuĆinb krbstb. 43.
(Međa idi) na čunu strana u krbstb meda Patb-
kovo i Slatinu. 56. (Međa ide) pravo podb zlate
krbste na cerb. 101. Do krbsta kalništbskago i
oit krbsta po dSlu na vite krbste. Glasnik. 27,
291. (1847).

ff) Krste lipovi! (Reče Turčin Hri-
š^aninu kad ga fito psuje). Nar. posl. vuk. 161.
— isporedi 8. Elrst. ,

b. ^ava ga muku i straćeiie ne eamo
l8U80V0f vidi križ, 1, b. I)a ne ostanu na krstu
telesa u subotu. N. Baiiina lila. joann. 19, 31.
Marte krs, Juno maČ a Febo vođen kraj, reče
joj, kros hud plaČ dat mi će smrtni vaj . . . #
Zgodi se meni tač da svržih ja moj vik kros
vodu, krs i mač, bio žena i človik. B. JEtaiaina
6la.

c. u prenesenom smislu, nešto načiheno kao
krstj isporedi križ, 2.

a) znak + kojijem se fudi nevjesti pi-
saiiu bifeše (kao potpisom) na kakvom spisu da
pristaju na ono što je ondje napisano, u tri
naj starija printjera stoji uz pravi potpis^ te
treba shvatiti kao znak zakletve, isporedi 1, a,
b) ec). -- Između rječnika u Vukovu (krst Sto
kod svojega potpisanoga imena načini onaj koji
ne zna pisati). Erbstb (mjesto Čega je grije&kom
dtampano ,prbstb^ ĐaniČić) kneza Miroslava.
Mon. serb. 2. (1190). Krbstb Simvnoivb i podb-
pisanije. 6. (1198—1199). Krbstb kneza Andrdja.

85. (1249). I tko ne bi umio pisati učini jedan
krst. P. Posilovič, nasl. ^Ol«^. Učiniše svojijem
rakama krste. Pravdonofia. 1851. 26.

b) isti znak kao kod a što se upotre-
bfava u knigama kao i^kakav bifeg, isporedi
zvjezdica i 1. krstić. Gospodinu sa dva krsta. Vuk,
gram. i pol. spisi. 8, 274.

c) znak kao x (X) što znači broj 10. Če-
tiri krsta Sto i četrdeset godina. 8. Lubiša, prič.

86. — I na rabošu. Zarezo mu je krs u veliki
rabofi. (Z). Poslov. danič.

d) zove se ono gvožde, što se umeće u
prozore, da ne bi ko provalio na prozor i ušao
u kuću da krade. ,Izvalili su mi lopovi krst na
malom prozoru^ u Dobroseln. M. Medić.

e) zadi&i .io samara (u okrugu užičkom).
\t, Stojanović.

f) u Vukovu rječniku^: (po Vukovijem
bifeškama) četiri špice u točka. cf. gobe]a s do-
datkom da se govori u Dalmaciji.

g) na nebu krst načinen od 4, 5 ili više
zvijezda. — U Vukovu rječniku: krst na nebu
,ein gestim' ,astrum^ vala da je isti znak Što se
zove labud (cycnu8). — Petrov krst, zvijezde na
križ, koje idu za šćapima. M. Pavlinović.

h) u Vukovu rječniku: gomila (u pao-
riji gdje se daje desetak) od 20 (a u krajini) od
18 8nopa Žita; a ,krstina* je mana od krsta (u
paoriji od 10 snopa, u krajini može biti i od 18,
i onda se kaže da je u krstini čitav krst) : ,de8et
krsta nasadio na guvnu'. cf. krstina. Nego se u
snopove zajedno svezu i u krste nalože. I. Ja-
blanci 77. Tad se metat u krstove stanu (ru-
koveti). J. 8, Be)ković 808.

i) u krst) adverbijalno. Neće vaga a
krst doći. 8. ^ubiŠa, prip. 250.

2. znak što se čini na samome sebi kao zsa-
me^e križa (isporedi križ, 1, a, d)). kaše se i za
pravoslavni način (vidi: Ne ostade krsta od tri
prsta. P. Petrović, gor. vijen. 11) i za katolUki.
— Između rječnika u Vukovu (krst Sto čovjek
načini na sebi kad se krsti).

8. na sebi. Učini sveti krst na sebje.
Zboru. 47b. Keka krs učinim. M. Držić 153.
Nijesi krs na sebi jutros učinio. 217. Što na-
đete da je sunećeno, ter se neće krstom prikr-
štiti. And. Kačić, razg. 94^. Ja ću tvoju vira
virovati i tvojim se krstom prikrstiti. F. Kadman
37. Koji se krstom krsti. Nar. pjes. vuk. 1, 80.
Mnselim se krstom križa prvi. Osvetu. 4, 5L I
Mirdite Sto se krste krstom latinskijem. 3, 62.
Neki se vrag boji krsta a neki to}age. V. Bo-
giSić, zborn. 46. — Časnijem so krstom prekr-
stite. Nar. pjes. vuk. 4, 82.

b. na čemu drugome. Paka (pop) krst čini
svrh gostarice od vode. Način (1592). reS. grad.
3, 54. Jes' vidio kad Čobani vuka sastigoše
štetna kod jaradi pa ga krstom prekrstit hoćahu?
Osvetn 1, 17. — Amo moie pripadati i ovco
primjer: Kad je Đorđije Srbijom savlad'o i Sr-
biju krstom prekrstio. Nar. pjes. vuk. 4, 13L

3. baptismus, kršteiHe (naj prvi sakramenat).
ne samo u pravoslavnijeh nego vrlo Često i u ka-
tolika. — Između rječnika u Vrančičevu (,bap-
tismua'), u Bjelostjenčevu (krst, krSće^e »bap-
tismus et baptismum, baptisma, latine: intinctio
1. immersio seu ablutio atque regeneratio*), a
Voltigijinu (karst • kerst ,battesimo' ,taufe'), u
Stuličevu (,sacra ablutio*). OSće je zavezan človik
za onih ke drži na krsti. Korizm. 66^. Da jedan
kum ili koma naj mane bude pri krstu. Š. Ko-
žici ć 61>. Juže (djevicu) otac jego držal je na
krste. 15A. ]^ega ti (Dubrovnik) svaka vrst Jadi,
i ka ima i koja nima krst, )abi i prijima. H.
Lučić 268. Prihodeći k begovomu krstu. Anton
Đalm., nov. teSt. 1, 3. matth. 8, 6. Krst Ivanov
od kuda biSe? 82l>. matth. 21, 25. Počam&i od
krsta Ivanova. 17 lb. act. ap. 1, 22. ZaČ Marom
zvana je na krstu prvi čas. Đ. Baraković, viL
10. Krst, krizma, eukaristija, ... M. Alberti
xuv. Jedan kum i jedna kuma imaju ditića na
krstu držati. F. Glavinić, cvit. 6b. Zašto grib
narodni s krstom . . . opira se. 14^. Koga na
krstu Ivanom prozvahu. 333b. Da je dite prez
krsta umrlo, sviti. 80. S kumom koji ga je
držao na krstu. S. Matijević 65. Ne prima se
nikor na krst. P. Badovčić, ist. 4. Koju (^
vojku) bijaše držao na krstu. P. Posilovi^ cvijet.
198. Krst jest vrata svim ostalim sakramentom.
I. 2kinotti, upit. 5, Prije nego inm se podade
krst. 8. Krsta svetu riku već krizmom ne tvrde.
P. Vitezović, odil. 44. Svecija i Danija krst
priješe. P. Vitezović, kron. 61. Pijan človik.
izvan krsta, n£ ni dobrom prascu vrsta, cviu
156. Jeda bi oni sa mnom htili ovi zakon sad
od tebe, krst prijati vrhu sebe! P. Hektorović ^? >
128. O Lovrinče, stan^ se gori, tere krstom nas
pritvori. 125. Tu ću t* že}u ja odneti, i mom
rukom dat krst sveti. 141. S. sakramenat o^
krsta. L. Terzić 187. Kad Isus prija krst a
Jordanu. F. ParČić 47. S Godeslavom, koji kad
primi krst, povijeda pak ga inimi. J. Kavanin
246a. Prerodit se već u krstu s inijem tnge od
i^ogove (bi htio). 298«. Oton pastijer ki nepraae
krstom umi Pomorane. 302b. Koji je okrSten
svetim krstom. Pisanica. 8. Ne imajući prilika
uzeti krst vodeni ... 40. Držade na kntu svo-
jega poroda. Ant. Kad6ić 4U. Kqji dxii na

Digitized by VjUUV IC

1. KRST, 3.

635

3. KRST

krstu. M. Đobretić 40. Đitešce koje je umrlo
brez krsta. M. Đraf^ćević 160. Koji nije opran
svetim krstom. 160. Nigda ti se neću poturČiti,
ni odreći od krsta mojega, ni Hristovu vjeru po-
huliti. Nar. pjos. vuk. 2, 609. Vodi Zlatku u
bijelu crkvu, te j* riSćanskim krstom pokrstio.
3, 142. Bog to vidi, TurkiAa divojko, hoćeŠ 9*
mojim krstom pokrstiti, hoćeS moju viru viro-
vati? Nar. pjes. istr. 1, 5({. Krst na se. a prase
preda se. (Kad ko hoće da kaŽe da se Turčinu
lasno pokrstiti). Nar. posl. vuk. 161. Osim krsta.
(Doda se u govoru: 1. kad se kakvom živinčetu,
n. p. koiiu, reče da je pametno kao čoek ; 2. kad
ko Turčina požali, da je dobar kao i HriŠćanin;
a 3. kad se Hrišćaninu kao psujući reče: , Pasja
vjero !') 241. Tako mi krsta u kom sam kršten !
302. Nekakvome čoeku umirahu deca: neka
jedva krst dočekaju a neka ni petnaest dana.
Nar. prip. vuk.' 212. Kao da ste, osim krsta,
Turci. 8. ^iubiša, prip. 156. A uza Au (glnvu)
nigdje ništa svoga, osim krsta gola na tijelu, a
i za Aeg krv si dužan cijelu. Osvetn. 2, 63. Al'
se h)eba nahranio nisam, nit^ se krsta nanosio
s mirom. 2, 68. Ako mogli što im ćudi žude,
ni krst na nam neće ostaviti. 3, 70. Krstom
vjeri udrifie pečate. 4, 31.

4. po crkvi (vidi 1, a. b) bb)) ili po krstu
nasađenu (vidi 1, a, d) dd)) zovu se ovako neka
mjesta.

a. zaselak u Hrvatskoj u županiji ličko-
krbavskoj. Razdije). 34.

b. u Srbiji, a) mjesto u okrugu biograd-
skom. Niva ispod Krsta. Sr. nov. 1863. 2C)0. —
b) mjesto u okrugu kneievačkom. T^iva kod Krsta.
Sr. nov. 1871. 27. l!riva na Krst. 1867. 314.
Niva u Krstu. 1873. 315. — f) mjesto u okrugu
požarevačkom. Vinograd na Kr^tu. Sr. nov. 1875.
562. — d) (Pod Krstom, ispod Krsta) zaselak u
okrugu užičkom. J^. Stojanović. — e) mjesto u
okrugu vafevskom. Vinograd na Krstu. Sr. nov.
1868. 645. — f) Kojin Krst, mjesto u okrugu
kneievačkom. l^Tiva u Kojin Krst. Sr. nov. 1872.
2. — g) Petrov Krst, mjesto u okrugu kneie-
vačkom. liriva u Petrov Krst. Sr. nov. 1869. 527.

— Vidi Krsti, Krstovi.

2. KkST, K^fsta, m. Hrist. — vidi i Isukrst.

— isporedi 1. i 2. krst. — Akc. je zabUeien
prema Isukrst. — S ovijem je značoit\em jamačno
praalavemka riječ (Krbsti*) što je postala od grč.
XQtaj6g (ali vala da je prešla preko kojega dru-
goga jezika u kojemu nema glasa za grč. x) još
prije nego se pokrstiŠe Slaveni; poslije je dobila
drugo značene (vidi 1. krst): u pravoslavnijeh
križy u katolika krštene. — U našemu jeziku vala
da je opet postala kasnije po lat. Christus ili
po tal. Gristo; nalazi se od xv vijeka, ali samo
u katolika (oboje se potvrđuje ovijem riječima:
Zde nScii hulu vbnosetb vi> načele glagojušte:
iKrbste Bože, pomagaj' i oboženije tvoretb. Kon-
stantin fil. star. 1, 30). -— Između rječnika u
Stulićevu (,Christus') i u ĐaniČičevu (Krbstb
»Christus*. cf. Hrbstb).

a. 0 Isusu. (Prva dva primjera ne pripadaju
amo nego pod Isukrst:) Na slavu Isu Krbsta,
sina BoŽija (piše Štefan Tomaš kral bosanski).
Mon. serb. 448. (1451). Koji je prodao sina Bo-
žbjega Isu Krbsta na raspetbje (piše Icaniš vo-
jevoda humski). 453. (1452). Našega Gospodina
Jezusa Karsta (piše A. Baffo, mletački knez i
kapetan u Kotoru). 463. (Uoi). Ako ti jesi
Krst, spašena učini tebe samoga i nas. Zad. lekc.
24. Inc. 23, 39. Prorokuj nam, Ki*ste, tko je on
ki te udri. Bernardin 72. matth. 26, 68. Ti li
si Krst; sin Boga blagoslov}enoga ? 77. maro.

14, 61. Ako ti jesi Krst, oslobodi samoga sebe
i nas. 84. luc. 23, 39. Da Krst ovo naredi.
Naručr. 13^^. Krst Isus sidi na nebu. Transit.
109. Molitav učiniti Krstu propetomu. Korizm.
6b. Oćete li da vam pustim Krsta ali Varavu?
95b. Od Isusa Krsta. Š. Kožičić 3a. Krst leža
ta dan v grobe. 1 1*. Ja nijesam Krst (,Ohrast*).
N. Radina 14^. joann. 1, 20. Da Sto krstiš, ako
ti nijesi Krst? 1.5«. joann. 1, 25. Meštar vaS jedan
jest Krst. 52b. matth. 23, 10. Kako i Krst {ubi nas.
59*. paul. cphes. 5, 2. Isus Krst sin Božji. F. Vran-
čić, živ. 39. Iz tebe rodi se sunce pravde, Krst Bog
naš. M. Alberti 184. Koje nas nauči Krst Go-
spodin naš. I. T. Mrnavić, ist. 1. Vojnici uz ve-
ličanoga cesara našega Krsta. 6. Krste, pomiluj.
nauk krst 1702. 35. P. Posilović, nasl. 81*. B.
Pavlović 13. 46. F. Matić 102. Krst istinim na-
činom bi propet. P. Radovčić, ist. 47. Izpovidi
da ja nisam Krst. S. Margitić, fal. 136. Neka
otci male sine ša} u Krsta na nauke. J. KavaAin
76*. Krst ih obra uprav sebi ne varanom po
svoem svitu. 368*. Prorokuj, Krste, tko te je
udrio. M. Lekušić 64. Krv koja bijaše izišla iz
prisvetoga tila Ao prislavnoga sinka Isusa Krsta.
129. U Isusa Krsta. H. Bonačić 15. Krste, sliši
nas. .1. Banovac, blagosov. 215. F. Lastrić, od^
81. Što je u ono vrime Krst Pavlu rekao. P.
Knežević, osm. 82. Od Krsta Gospodina našega.
Blago turi. 2, 220. Krst naredi ovi sakramenat.
2, 267. I radi ovijeh uzroka Krst bi zvan. J.
Matović 30. Krst nas odkupi od proklestva za-
kona. 52. Krst ili Hrist. T. Ivano vić 22. Niti
sam ja Krst niti Ilija niti prorok. B. Leaković,
gov. 12. Od Krsta Isusa. A. Tomiković, život.
302. Vjeruj Krsta, izdati te neće. Osvetu. 2, 42.
— Neobično je u ovom primjeru dva put Krst:
Tebe umi|eno molim, Krste I«?ukrste. M. Div-
ković, nauk. 266.

b. u množini, o lašivijem Krstima (antikr-
stima, antikristima). Ustati hoće laživi Krsti.
N. Rai^ina 170*. matth. 24, 24. Ustaće bo him-
beni Krsti i lažf ivi proroci. B. Leaković, gov. 260.

CJ. u širem smislu, po grč. /giardg, pomazanik.
Krstu momu Čiru. Bernardin 5. N. Rai&ina 17b.
isai. 45, 1. To bo zlamenuje Krst iliti pomazan,
žudinski reče se Mesija. F. Lastrić, od' 122.
Isus će reći spasite), a Krst pomazan. F. Matić

34. Zovijahu redovnike ... i krajeve Krste. J.
Matović 30.

3. KRST, ki-sta, m. Kršćanin, Hriščanin (ali
s preziranem : ovako govore Turci i u narodnijem
pripovijetkama zli auhovi). — Akc. je kao kod
1. krst. — U naše vrijeme. Krv se skupa misa
krsta i Turčina. Jačke. 202. Krst mi diši, va
kuće mora bit krsti Nar. prip. mikul. 88. Ki
te je amo dope|al, ti neva}ani krste? 112. Moli
Očenaš, da vidin, ako si krst. 127. SjaŠi, krste!
zakon ti . . . Vuk, dan. 2, 88. A pri tomu ve-
se}u i vinu liora u krsta zateć gotovinu^ Osvetu.
1, 29. S mukom Mujo smužden k kraju prije,
ter što umije kleti istor vije: ,Krči, krste!* 4,

35. U tih zgodah zimu zimovali, krsti krili,
Turci ne odali. 4, 36. Neka krsti znadu, ka-
kove su u Turaka ruke. 6, 46. — Može stajati
i kolektivno za sve HriŠčanstvo (ne kao kolek-
tivni supstantiv, nego po tome Što jedan može
u uekijem slučajevima stajati za (pelinu). — U
Vukoru rječniku: nema ga u krstu ,3eines glei-
chen gibt's nicht in der Christenheit* ,non in-
venios parem in Chri-^tianis*. Ne izjedini, Halahu,
krsta! Vuk, rječn. kod izjediniti. — mislim da
ovaj primjer ne pripada amo nego pod 1. krst,
1, a, b) dd). Neka mudrim' tvim' slovesi skupe
krsta svu gospodu. J. Kavaiiin 226b.

Digitized by

Google

KBST-

6d6

EBSTAČE

KBST-, vidi krS6-.

1. K&STA, f. hyp, Kristina. — Mislim da sam
čuo ovako žensko ime, ali se ne spominem gdje.
P. Budmani. — vidi i 1. Krste.

2. KfeSTA,/. ime ovci, P. Kiirelac, dom. živ. 82.
8. K&STA, m. ime muiko. — Postaje od Hri-

stofor. — Od prije našega vremena (dajbudi od
početka xviu vijeka), a između rječnika u Vu-
Kovu tmannsname' ^nomen viri'). Krsta Vajda.
Glasnik, ii, 3, 78. Krsta Josi po v. 75.(1700 — 1707).
Tej težSine prevelike bi&o kušao sveti Krsta.
J. Kavai&in 502^. Krsta rečeni azide na pripo-
vidaonicu. S. Badrić, uka?:. 69. Krbsta. S. No-
vaković, pom. 72. Tukao naukom kneza Krstn
Igiiatovića . . . Krsta mi se poslije tužio. Vuk,
prav. sovj. 49.

4. K^STA, n. (?) pl. ovako se sove svetkovina
što u Srbiji svako selo svetkuje u koji fetni dan
(do Petrova posta) i uz ostalo nosi krstove po
po\a; naj češće se kaše: nositi krsta. — Čudnovat
je oblik (sredi^ega roda), isporedi i 5. krsta. zar
se isprva kod nositi krsta shvaćalo krsta kao
acc. sing. ikečega živa? — U naŠe vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (kod'l, krsta) nositi
krsta ili krste, cf. zavjetina s primjerom: Od
tada su krsta nastanula. (Nar. pjes. vuk. 1, 128).

— U Srbiji svako selo ima po jedan dan koji
slavi i svetkuje (i to obično biva (eti od vas-
krsenija do Petrova posta), skupe se svi sejaoi
na kakvo brdo ili na drugo lijepo mjesto u
selu .... pa se onda dignu svi s krst »vima i
ikonama po po}u .... Takovo se vese)e po Bra-
niftevu zove .zavetina' a u Jadru govore : ,nositi
krsta* (krste?) ili jkrstonoŠe* (oni što idu s krsto-
vima i s ikonama po po] u i po selu), u Tršiću,
gdje sam se ja rodio, nose krsta drugi dan Tro-
jičina dne. Vuk, živ. 29—80. Nosi krsta i ikone
od zapisa do zapisa, ne pomaže ništa. M. P.
ŠapĆanin 1, 87. Opštinska slava krsta . . . Svako
selo . . . ima po jedan dan u koji se zbira na
opštinsku bogomo|u za rodnost pojskih useva . . .
Selo može imati više dana u godini u koje drži
opStu )»ogomo)u, i u koje posle toga biva igra
i vesele, ali se sve te svetkovine koje se mahom
zovu ,zavet]ne' razlikuju od onih koje bivaju od
vaskrsa do Petrovih poklada. M. Đ. Milićević,
slave. 68. U oČi dana u koji selo nosi krsta. 64.
,Krstonoše krsta nose^ 65.

5. KBSTA, kfsta (i krstf), n. (?) pl. onaj dio
na hrbatu (freko pasa) u kojemu je srijeda
kraliješa (gdje je naj širi) a na dvije su strane
dva boka (sve zajedno od prilike kao krst). —
isporedi 3. križa, 1. krsti. — Nejasan je oblik
sredikega roda kao i kod 8. križa; moglo bi se
pomisliti da je negda bio dual (prema dva boka ?),
pa da se to zaboravilo. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,das kreuz, als ein
theil des kdrpers' ,regio sacra, lumbus'). Dvoja
pomazanja na krsti. 8. Badrić, prav. na6. 51.
Tu se on . . . strašno rani negde oko krsta. Vuk,
dan. 4, 18. Sjeknu me u krstima. rječu. kod
sjeknuti. Poče pregledati (pleće) od krsta do
ođsoja i prisoja. V. Vrčević, niz. 180. Neki
rastapaju kamfor u )utoj rakiji pa £ime tru po
krstima. M. Đ. Milićević, živ. srb. glasn. 87. 148.

— I u životii^. (Proriču iz bravfega pleća :)
Knez Bogan: Koja drže da je naša strana? aV
od krsta ali je od studa? Knez Janko: Mi smo
vazda od krsta držali. P. Petrović, gor. vijen. 66.

KBSTAC, (gen. krsca ili krst&ca), m. uprav
dem. 1. krst, ali se nalazi samo u osobitijem
znaČeMma. — -a- (negdašiie h) u liekijem zna-

čenima ispada u svijem padežima (osim nam. i
acc. sing.), a u liekijem ostaje, ali se to ne može
svagda saznati (može biti da za Mca značena
biva oboje).

a. krst&ci, samo u množini, brav}a krsta
(vidi naj zadni primjer kod 5. krsta). — U naše
vrijeme u Lici. Zadiii kraj bravčadi zove narod
,krstaoima^ ,Glavu i krstače ostavi za mali božić^
,Izgladnio sam sad, bi cijele jaiieće krstaoe pojio'.
J. Bogdanović.

b. strana samara nasprama glavića, na kojoj
je drvenica na križ sastavjena. M. Pavlinović.
Krstac, na stražnoj strani samara ona dva ko-
mada drva koja se na gorkoj strani na križ
združuju, na Braču. A. Ostojić. isto znači i pl.:
krstači. U antreše} peć kraha bijela, na krstače
torbu struiiaviou. (Nar. pjes.) A. Ostojić.

C. Krstac, mjesno ime.

a) Krstac, Ki-sca, vidi u Daničičevu rječ-
niku: Krbstbcb, dva sela koja je car Stefan dao
crkvi arhandelovoj u Prizrenu: ,oba Krbstbca'
medila su sa selima Pakišom i Rapčom. Oglasnik).
15, 281. 801. (1848?). da se drugo b nife izgova-
ralo poznaje se po riječi Kršćanin (vidi).

h) Krstac, Krsca, vidi u Vukovu rječniku:
1. u Oacku karaula s nekolika topa s primjerom
iz narodne pjesme : Od palanke Krsca krvavoga.
(Ogled. sr. 149). — 2. brdo između Grmnioe i
Paštrovića ,ein berg' ,montis nomen^ ali vidi i c).

c) dva sela u Hercegovini. Statist, bosn.
112. 116. — jedno vafa da je isto što je u Vu-
kovu rječniku (vidi b)) pod 1 ; ispada /i a u dru-
goga, ne znam. — vidi i: Jedno jutro pokliknula
sa Krstača vila. Osvetu. 2, 78. Petra pravi ka
Krstaču tvrdu. 5, 124.

d) selo u Dalmaciji u kotaru kotorskome.
Bepert. dalm. 1872. 7.

e) Krstac, Krst&ca, zaselak u župi Du-
brovačkoj. Sohem. ragus. 1876. 29.

f) u Srbiji, aa) Krstac, Krstača, n^esto
u okrugu aleksinačkom. Niva kod Krstača. Sr.
nov. 1875. 385. — bb) Krstac, Krstača, zaselak
u okrugu čačanskom. K. Jovanović 168. • vis.
M. Đ. Milićević, srb. 645. — vidi: Zemja u
Krstaču. Sr. nov. 1871. 212.

ff) Krbstacb. S. Novaković, pom. 136.
đ. ^ka bipca. Krstac, Pariš qnadrifolia L.
(Lambl, Visiani), v. Križarica. B. Šulek. im. 175.

KkSTAČ, krstdča, m. vidi krstaš (orao, barjak).
Naj prvi su krstači orlovi. Pjev. cm. 258*. Sve
ugleda krstača barjaka. Nar. pjes. vuk. 5, 827.
Stade huka krstača barjaka. 5, 888.

K:^STAČA, /. postaje od krst, ali se nalazi u
osobitijem vrlo različitijem značeMma. — Akc.
se mije'ha u gen. pl. k!ht&č&. — U naše vrijeme.

1. komad što ostade nasađen u zemfi od
slomfena krsta. — U Vukovu rječniku: ,stamm,
stummel eines kreuzee' ,trunca crux'.

2. vidi u Vukovu rječniku: (u Bisnu) reče
se za vješticu kao da joj se ime pred djecom
ne bi spomenulo, of. roguja. — vidi križanca, b.

3. nekakva morska životina. Krstijež i krstača.
L. Zore, rib. ark. 10, 841.

4. Krstača, ime mjesno.

a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 106.

b. jedno ili dva mjesta (Krstača t Mala
Krstača) u Srbiji u okrugu kragujevačkom. Niva
u Krstači. Sr. nov. 1875. 101. Niva u Maloj
Krstači. 1875. 907.

KRSTAČE, Ki^stača, /. pl. ime nekakvu n^estu.
— U Vukovu rječniku samo s prin^erom iz na-
rodne pjesme: Tu Osmanu jadnu sapanuše na
Krstače, na debele doce.

Digitized by

Google

KBfiTAČiĆ

687

1. KB8TAN, c a).

KBSTA.ČIĆ, m. orade (na brodu) gdje mala
katarga sglaba s velikom, namaknut je a prije-
krst jedan opafiaj od četiri drva zajedno stačena
a koji nlasi mala katarga i od i^ega držata je.
M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 209.

EBSTAČKI, a4j. koji pripada Krscu Hi Kr-
staču. Na vL<u)ka brdu krstačkome. Nar. pjes.
vuk. 5, 900. Priđe šore na po)e krstačko. P.
Petrović, gor. vijen. 41. Pa ispali na krstačke
klance. Osvetn. 2, 160.

KB8TAĆ, krstića, m. vidi krstaS, a.

KESTAĆE, n. coll od 1. krst, 1, c, h) ili od
krstina. — U poslovici naiega vremena. Bijetko
vlaće, rijetko i krstade. Nar. poslov. stojan. 217.

KBSTAJKA, /. vidi krstionica. — Samo u Be-
Unu rječniku: ,pila d^ acaua santa' ,pila aquae
lostralis' 566^, • u Stuli&vu: v. kropionica ie
Belina.

1. KkSTAKf (krska?), m. dem. 1. krst. — U
jednoga pisca xvii vijeka (ima samo nom. i acc.
sing.). Darova ma jedan krstak od srebra. B.
Ka£i6, per. 77. Dignu s grla krst i Aim blago-
sovi more, . . . prilika Oospodina stvoriteja od
valova pade is ruka ... i potopi se . . . Biv&i još
daleko od mjesta gdi se biše krstak potopio, vide
jednoga raka morskoga da . . . noSaše . . . sfetu
priliku .... i . . . dopusti mu da uzme krstak.
fran. 165—166.

2. K^TAE, krstdka, m. i^eki hfeb što se mijesi
ta krsno ime. — U naSe vrijeme u Srbiji i u
Banatu. Kolač, krstak i poskurica mese se od
p&eniČna bra&na s kvascem. M. Đ. Milićevič,
slave. 25. Krstak je kiseo hleb u obliku krsta.
na £ega se udara pet poskuniaka : jedan na sredi
a po jedan na svakom kraku, u Nišu, u Euma-
novu ovaj se krstak zove ,sveta presveta' ... u
Šumadiji se ti krstači nose crkvi. 26. Užeže
svecu i privošti je za krstak koji je naročito za
to omeden. zloeel. 804. Kfst&k, krstdka, kolač,
koji se o krsnom imenu mijesi, a ima oblik krsta.
n Banata. V. Arsenijević.

KB8TA.LI, acfj. vidi krstaš (barjak). — Na-
iiikerw od 1. krst, ili moiebiti od krstaš tur-
Mkii^m nastavkom iy. — ^e m(;e9ki se po obli-
cima. — U narodnoj pjesmi bosanskoj naiega
vremena. Bazvi Stojan krstali barjake. Nar. pjes.
h6rm. 1, 807.

1. K^TAN, kfsna, adj. koji pripada {l.)krstu,
— Posiaje od 1. krst nastavkom bn; t između
sin ispada, ali se gdjegdje nalazi pisano. —
N<^j ieice se upotrebfava složeni oblik kHnt. —
Rijei je pratiavenska, isporedi stslov. krbstbu'b,
rus. KpecTBuil, ćeš. kfestn^, po/, krzesnj (chrzesny).
a. prema 1. krst, a. — Između rječnika u
8iuU6evu (krstan ,cruoi8') i u Daničičevu (krb-
ztfcOB ,cruci8').

a) vidi 1. krst, a, a) i d). (Dva) krbstb-
naja roga jimaie Hristosb vragy jeju nizloži.
Danilo 198. 8 takom slavom stupa i hodi mnoštvo
sniinijeh redovnika, i kolo im sveto izvodi s zlat-
nijem stijegom krsna slika. J. Palmotić 9. Ta-
kožde piši VBse zapis više krbstb sb slovi krstni,
i niže krbstb vh slovi krbstnii (na zapisima o
kcfjima je ovdje riječ ima krst, što mu je u uglo-
vima napisano Iq Xg Ni xa ; to su ,krsna slova*).
Zapis. nov. star. 18, 187.

b) vidi 1. krst, a, 5;. — moie se zamije-
niti i riječima hrišćanski ili kršćanski, zgradi
vbse)enuju mrušijemb krbstbnjimb. Stefan, sim.
pam. Saf. 25. Oruiijemb krbstbnjimb pobMiti
vragj jego. Domentijan^ 18. Ča znamenuje či-
stoća krvtno. Naručn. 18>^. Da se umire svetom

papi krstne vlasti. J. Kavai&in 2011>. Vojnica
kom car krsne puke vali. 288*. On nam dade
ovu besmrtnu hranu kao plod koji azre na i^e-
govu krsnom drvetu. Đ. Daničic, pisma. 196.
Svi koji uzeste na sebe u životu jaram krsni i
za mnom idoste u vjeri, pisma. 863. I da krsna
ne ponizi crkva naše stare aleme munare. Osvetu.
6, 4. — U ova je dva primjera krsni (kao supst.)
isto što kršćanin : Da svo^e blago krstnijem dade.
J. Kava£in 296*. Krstnijeh mudros sva ^e od
djel&, a ne samijeh od besjeda. 544^.

b. vidi 1. krst, 8, koji pripada kršteiiu. —
Između rječnika u Belinu (krstni ,battesimale,
aggett di battesimo' «baptismalis' ; voda krsna
,acqua battesimalo' ,aqua baptismalis' 188t>), u
Voltigijinu (karstni ,battesimale' ,zur taufe ge-
hdrigO, u Stuličevu (krstan ,ad sacram ablutio-
nem spectans').

a) 0 vodi. A krstnom je vodom stare tvoje
istočne zlobe odnio. A. Vita^ić, ostan. 5. Kada
te je svu koliku krstna voda čisto oprala. 810.
Ako sin si ti crkveni, krstnom vodom vas 6pl&k&n.
J. KavaAin 889b. Plam kojega krstno vrilo vik
ni^e moglo zagasiti. 5^. U blagosovu vode krstne.

1. Velikanović, uput. 8, 469. — Dičica su krstni
studenac opoganila. A. Kanlžlić, kam. 572.

b) 0 milosti. Ako bi možebiti pravednost
i milost krstnu izgubili. I. Velikanović, uput.
8, 67.

c) 0 imenu što se primi na kršteiiu (drugo
je krsno ime kod c); krsno ime znači i sveca
čije se ime nosi. Jednom Jure krsno ime biše,
Petar drugi imenom se zvaše. And. Kačić, razg.
215*. — Po svetoga Tripuna, moga krsnoga
imena. M. Držić 868. Tako meni Mikuli Bog
pomozi . . . dvanadeste apoštolov, četire evanje-
lište i meni Mikule moje krsno ime. Mon. oroat.
388. (1585). Tribuje da se priporuči Bogu, . . .
svomu krsnomu imenu ... I. J. P. Lučić, doct.
5. — 1 dan u koji se svetkt^je onaj svetac (po
svoj je prilici ovako značeiie u ova dva prin^era,
a ne kao kod c). Ter meni, bane, dođi na kra-
)evo krsno ime. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 47.
Dok kom krsno ime bane. V. Došen 172*. —
Amo može pripadati i ovaj primjer: 8 tog ne
reci, krsni imei^ače. Osvetu. 6, 85.

e. krsno ime, vidi u Vukovu rječniku (kod
kHnd Ime) : Svaki Srbin (uprav svaka kuća) ima
(naj mafU) po jedan dan u godini koga on slavi,
i to se zove ,krsno ime, svćt£, svćt6', i ,blagdan,
[kršAak, služba], (slava*. Milićević) .... Po naj
više slave Niko) dan, Jova& dan, Đurdev dan,
Arandelov dan itd. i to se ne mijeibi nego ostaje
od ko)ena na ko)eno: za to se smatraju kao ro-
đaci svi koji slave jednoga sveca, vidi dafe o
tome u istom rječniku, a još potpunije u M. Đ.
Milićević, slave u Srba. — Od xiv vijeka (vidi
primjer iz Mon. serb.), a između rječnika osim
vukova u Daničičevu (,krbstbno ime' što i danas
kod krbstbub).

a) uopče. Jesmo prisegli svetdmb Jurjemb
i arhanbdelomb Mihajlomb, našimi krbstndmi
imeni (pišu župan Bjelijak i vojevoda Radič
Sankoviči). Mon. serb. 219. (1891). I ikona sve-
toga Jovana, krsno ime Musića Stevana. Nar.
pjes. vuk. 2, 8(X). Sveti Đorde, krsno ime moje !

2, 94. Sveti oČe Nikolaje, moje krsno ime! M.
D. Milićević, slave. 8. — GKle se krsno ime pomi-
i^alo, tu i pomagalo, slave. 51. — Badi Boga i
krsnog imena. Nar. pjes. vuk. 2, 96. Krsnoga
mi imena! M. Đ. Milićević, slave. 8. — Pera-
stanom bješe krsno ime krstov danak. Nan pjes.
bog. 188. Sutra mu je (vojvodi Todoru) krsno
ime 8vetO| krsno ime, sveti Đeordije. Nar. pjes.

Digitized by

>^uogle

1. KK8TAN, c, a).

638

KBSTAŠ, o.

Tnk. 2f 96. Mene (Krafetnću Marku) jeste sutra
krsno ime, krsno imo lijep danak Đurđev. 2, 365.
Nemoj danas krvi učiniti, danas ti je krsno ime
krasno. 2, 435. £odito|e svoje na fiiovo krsno
ime svetog Georgija posetila ... D. Obradović,
živ. 78. Krsno ime nije ti iznenada došlo. Nar.
posl. vuk. 161. O krsnijem imenima i na osta-
lijem velikijem gozbama. Vuk, nar. pjes. 1, 77.

— Za Čiji se kolač maši dete, onoga sveca slave
rodite|i posle toga kao i krsno ime svoje. M. Đ.
Milićević, slave. 9. Naslodnik dužan je s na-
sledstvom da primi i krsno imo onoga Čije ima^e
nasleđuje. 9. — Da proslavim moje krsno ime.
Nar. pjes. vuk. 2, 365. Kad slaviš krsno imo.
Nar. prip. vuk. 97. Krsno ime slave u Torlaku
kao i u Šnmadiji. M. Đ. Milićević, kra]. srb. 267.

— Slugam' dade da mu vino služe, da mu sluge
krsno ime služe, ne posluži krsno ime svoje jedan
danak kako jedan časak. Nar. posl. vuk. 2, 94.
Kad do tvoje ja dolazih kule, u tebe se krsno
ime služi. Nar. pjes. hdrm. 1, 430. Kako se
krsno ime služi. Vuk, nar. pjes. 2, 93. — Nemoj
grozne suzo prolivati, ne skrvi mi moje ime
krsno. Nar. pjes. vuk. 2, 434.

b) u jcanoga pisca našega vremena krsni
dani enači što i krsno ime. Gotovinu na tri
mjesta sprema: jedua mu je za krsnijeh dana . . .
Osvetn. 1, 22. Ovne devetake, za krsnijeh ^to
hranite dana. 3, 6L

c) krsni može značiti: koji pripada kršnome
imenu, — isporedi slavski. — Između rječnika u
Vukovu (kl-sni, n. p. kolač [vide krš^ak 3J. svi-
jeća ,zum hauspatron gehorig* ,pertinens ad dieni
patrono coeliti sacrum, laralis (?)'). Lome (do-
maćin s popom ili s kim drugim kad nema popa)
krsni kolač (koji mora biti od šenična brašna u
kiselo umijošen i našaran poskurnakom). Vuk,
rječn. kod krsno ime. Kadi kojiva, poskura i

, krsnoga kolača. Vuk, nar. pjes. 2, 4. Kazdrobo
krsni somun ... u Nar. pjes. herc. vuk. 350.
U Bosni se taj kolač zove ,krsnica' ili , krsni
kruh*. M. Đ. Milićević, slave. 25. — 'i'ako mi
krsne svijeće! Nar. posl. vuk. 301. Tako mi se
krsna svijeća ne ugasila! (Tako svi od moga
roda ne pomrli i no imao ko krsnoga imena
slaviti i u slavu ustajući svijeće paliti!) 304.
Bez krsne svece krsno se ime ne može slaviti.
M. B. Milićević, slavo. 23. Pa eto nam se ne bi
gasila krsna sveca. S. Matavu), novo oružje. 104.

d) kod mjesnoga imena. — xiv vijeka. Selu
Sakatu bješe moda ,Kri»stbny Potokb'. G(la8nik).
15, 287. Đ. Daničić, rječn. kod krbstbub.

2. KR8TAN, kfsna, adj. koji pripada krstima
(vidi 5. krsta). — U jednoga pisca našega vre-
mena. Krsni živci dvojako djeluju. M. Pavli-
nović, rad. 60.

3. KKSTAN, m. vidi S. krst. — U jednoga
pisca našega vremena. Daće krstan, čim mu pane,
blaga. Osvetn. 4, 12.

4. KKSTAN, m. ime muško. — isporedi 3. Krsta.

— XVIII vijeka. Krstan volar. Glasnik, ii, 3, 77.
(1706-1707). 224. (1710). Krstan. 78. (1706-1707)

KBSTANA, /. ime žensko u Srbiji u okrugu
iranskom. — isporedi Krstan. M. Đ. Milićević,
kra}* srb. 316.

KŽ8TANIĆ, m. prezime (2)o ocu Kr stanu). —
V naše vrijeme. Bozu Krstanića. Glasnik, ii, 1,
200. (1808). Krstanić. D. Avramović 271.

1. KE8TANE, n. djelo kojijem se krsta. — U
Stulićevu rječniku. Krstane svijetla. M. Pavli-
notic, rad. 54.

2. KOŠTANE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu

kragt^jevačkom. Livada kod Krstai&a. 8r. nov.
1863. 274.

KKSTAOBRAZAN, krstaobrasna, adj, u ko
jega je > blićje (obraz) kao u krsta, sličan krstu. —
Čudnovat je oblik krsta-. — Samo u knigama
pisanima crkoenijem jezikom; u ruskmn kni-
ževnom jeziku ima KpecTooopnsHuii; jamačno nije
nigda bila narodna riječ. — Iztneđu rječnika u
Daničićevu (krb^^taobrazbub ,cruci similis'). —
Za adjektiv nemam primjera^ ali vidi F. Mi-
klošić, lex. palaeoslov.^ kod kri>staobrazbni». —
Adcerab krsta obrazno znači što i unakrst. Kace
krbstaoibrazno na prbsehb postavjajetb. Domen-
tijan^ 58. Krbstaoibrazno blagoslavjati vođu. 199.

KRSTARENE, n. djelo kojijem ne krstari. ,1
po vašem krstarenu ipak se po selu krade^ J.
Bogdanović.

KRSTARITI, krstarim, impf. hoditi tamo i
amo (unakrst)', samo u osobitijem snačei^ima. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. krstarah,
(u part. praet. j)a8s. krstaren); u ostalijem je
oblicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i 8
sing. krstari. — Postaje od nepotvrđenoga sup-
stantiva krstar. — U naše vrijeme.

a. 0 straži osobito noćnoj (vidi patrola, ronda)
koja ide naokolo čuvajući mjesto od lupeža itd.
Roku seoski patrolci: ,8vu noć smo na sokriš
po selu krstarili'. J. Bogdanović. Zbi|a straža
hoda i krstari. Osvetn. 1, 17.

b. vidi križati, 3, b, i križariti. A po mom
krstare lađe i brodovi. Bos. vila. 1888. 7.

KRSTAŠ, krstdša, m. nešto na čemu ifna krst,
samo u osobitijem značenima. — isporedi 1. križak.

— Akc. kaki je u gen. sing. taki je n ostalijem
padežima, osim nom. sing. i aec. sing. (kad nije
jednak s genetivom sing), ivoc: kHtž.šn, krstaši.

a. orao krstaš, Aquila imperialis Cuv., vrsta
orla (ima kao krst na leđima). — Od xvii vi-
jeka, a između rječnika u Vukovu (krstaš orao
,der kreuzadler (?)* ,aquilae gontre*). Kakono ti
orao krstaš čini ptićem avojijom, kađano hoće
da polete. M. Divković, bes. 525*>. Dospi oni
veliki oi*a' krstaš. J. Banovac, pripov. d4. Da
zastreliŠ orla kmtatoga, krstaš' orla što vodi
oblake. Nar. pjes. vuk. 2, 860. Krstaš ,Aquila
fulva*. G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 7.
Krstaš, orlov, ori ina, orlušina ,Aquila fulva*. D.
Trstenak. Aquila melanat^tus (L.). orao krstaš . . .
Eting^r je kasnije doznao da se ovaj orao u Sla-
voniji zove ,krstać' ili , krstaš' . . .« Prijate) me
Nakićenović uvjeravao da je ,krstaš' ime orla i
u Boci kotorskoj. S. Brusina, ptice hrvat.-srp
(nastavak). 86 — 87. — U prenesenom smislu, će-
sarski orao (na grbu i barjaku) u AustrijL Tebe,
bano, i tvoje građane ponukujem kano i sinove
da bacite te orle krstaše od dvi glave slo uzdane
vaše, a metncte careve (turske) barjake na be-
dene Beča bijeloga. And. Kačić, rasg. 232^.

b. krstaš talijer, talijer (novac) koji je prije
na sebi imao kosi krst (ili krst svetoga Andrije)
X, ali sad može biti da se misli na dvoglavoga
orla. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (kr^>taš talijer ,der kronthaler* ,thalerus').
Ta je (doorana) puna krstaša talira. Nar. pjes.
horm. 2, 99.

c. krstaš barjak, barjak na kojemu je krst.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(krntaš barjak ,die kreuzfahne' ,vexillum cruoi-
abum*). Pred nima je Boško Jugoviću, i on nosi
krstaša barjaka. Nar. pjes. vuk. 2, 289. Bjrstaš
ga je barjak poklopio, pobratime, do kona alata;
na barjaku od zlata jabuka, iz jabnke od zlata
krstovi. 2, 290. Sa krstašom u ruci b^jakom.

Digitized by

GoogU

KESTAŠ, c 61

% 814. I na i&egov kntaS alaj-barfak. 2, 874.

— JoS ostaje Bofiko Jugoviću, krstaš ma sš po
Kosovo vija. 2, 294. ifino Mirko pred krdtašom
hoda. Osvetn. 2, 182.

d. vidi 2. križar. — U jednoga pisea našega
vremena. U proleće godine 1096 krstaši sa za-
pada koje je vodio Vitez Valter i Petar od Ami-
jena putujući u sveta mjesta udare na NiS. M.
Đ. Milićević, kra}. srb. 88.

e. vrsta pa^iJca 8 krstom na eatku, vidi 1.
križak, d. Krstaš (Epeira diadema L.). K. Crno-
gorac, zool. 167.

^ f. ime mjestu u Srbiji u okrugu ijafeskom.
Niva na Krstašu. Sr. nov. 1871. 468.

KBSTIŠICA, /. kao iemko prema krstaš;
kaše se u osohitijem enačenima. — U našp vrijeme,

a. vjeHiea^ vidi krstača, a, » 1. križ»cica, b.
(Lasno ti je poznati vješticu, sijedih kosa a krst
ispod nosa. V. Bogiši^, zborn. 561). Da nam
pomete trag od bezdušnih hrdoroga i krstašica,
Bog im sudio! V. Bogišić, zborn. 561.

b. novac: polovina a i četvrtina talijera kr-
staša (vidi krstaš, b). — U Vukovu rječniku:
,der halbe kronthaler, auch der vierte theil des-
selben' ,thaleri cruciati dimidia, et vel quarta
pars'.

C. krstašica grana, grana slična krstu. A 2a
kapu djene obi)ežje, k^taŠicu omarovu granu.
Osvetn. 2, 6. Ter mu vidje kapu oštru)icu i za
i^ome krstašicu granu. 2, 42.

đ. Pelias berus Merr., vidi ridovka fsmija).

— Po i^emačkom kreuzotter. I otrovnu zmiju
krstašicu. K. Crnogorac, zool. 49.

KRSTAŠIĆ, m. vidi krstaš, a (uprav demi-
nutiv). — U narodnoj pjesmi našega vremena.
Na Jabu&ju orli prelijeću, po naj više orli kr-
stašici. Nar. pjes. vuk. 4, 176—177.
- KESTAŠINA, f. augm. krstaš, (a). — U naše
vrijeme^ a izmieđu rječnika u Vukovu (augm. v.
krstaš 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori).
Dok doleće krstašina orle, i^rstaš-orle velikijeh
krilah; to ne bješe krstašina orle, no to bješe
Mikoniću Marko. Ogled. sr. 426. A pred Aima
(gavranima) krstašina oro. Nar. [ijes. horm. 1,
414.

KRSTAŠKI, adj.koji pripada krstašima (vidi
krsta&, d). -^ Načit'teno u naše vrijeme. U srijedi
ovoga perioda stoji jedan osobiti sveštenik po
imenu Grgur- Hildebrando i krstaške vojne. Vuk,
priprava. 84.

KitSTAT, ndj. na kojemu je krst (vidi 1. krst,
1) ili su krstovi; nalik na krst. — isporedi kri-
žat. — U naše vrijeme,

a. na kojemu je naslikan ili drukčije načiiken
krst ili više krstova, — - lemeđu rječnika u Vu-
kovu (n. p. barjak, orao ,kreuz-fahne^ ,signatum
cruce, vexillum cruciatum^).

a) oraOf vidi krstaš, a. Da zastreliš orla
krstatoga, krstaš-orla što vodi oblake. Nar. pjes.
vuk. 2, 360.

b) talijery , vidi krstaš, b. I tu ima četiri
sanduka, sve su sami krstati talijeri. Nar. pjes.
vuk. 3, 437.

c) harjakj vidi krstaš, c. I iznese krstat
svilen barjak na kome je dvanaest krstova. Nar.
pjes. vuk. 2, 300. Razapeše krstate barjake. 2,
802. Krstat barjak cara Koštan tina. 3, 83. Pak
razvija krstata barjaka. Pjev. crn. 138^. Ali
Klanca doma ne nahođe, no razvio orlaša kr-
stata. 3121>.

d) u osohitijem slučajevima. Pop Đuro u
isti maii uputi se k boniku sa prićešćem; oružje
mu je u krstatoj torbici, s kojiin neiib^aju no

r 2. KRSTI

\
lijene graSne duše kcrfe svijet ostavlja. V. Vr-
čević, niz. 201. — Uvrh varoši (Vraike) ima jedna
^mija koju Vraćane! zovu ,Kr3tata (ramija^
,Krstatom' su je prozvali zato što u onoj strelici
koja strci na vrhu svake munare ioia nekakav
mali lurstić ili nešto nalik na krstić. M. D. Mi-
lićević, kra}. srb. 300. — Vidi 1. križan, b.

b. koji je nalik na krst,

a/ krstat put, krstati puti, mjesto gdje se
dva puta sijeku unakrst. — Između rječnika u
Vukovu (krstat put, vide raskršće s primjerom
iz narodne pjesme: Kada dođe na krstate pute).
Vodio V te na krstate pute, sek^o bi te na če-
tiri strane. Nar. pjesi. vuk. 1, 545.

. h) u osohitijem slučajevima. Na glavi mu
krstate čelenke (pripada li amo ili pod a?). Nar.
pjes. horm. 2, 90. — Manastirska crkva ima
oblik krstat. M. Đ. Milićević, kra^. srb. 24.

c. kod mjesnijeh imena u Srbiji. — a) Kr-
stata Granica, ime mjestu u okrugu crnoriječkom.
Niva u Ki^tatoj Granici. Sn nov. 1871. 268. —
b) Krstati d8, dolina u Gajevima (u okrugu
užičkom). ^j. Stojanović. — c) Krstato Po)e u
okrugu smederevskom. ifriva u Krstatom po}u. Sr.
nov. 1870. 318.

KRSTATA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevaikom. l^iva u Krstati. Sr. nOv. 1875.
123.

KRSTATI, krstam, impf. u Stuličevu rječniku:
,incrocicchiare* ,decussare V ^47^ po talijanskom
tumačei^u znači: prekrštati (n. p. noge); a po
latinskom : rezati unakrst. riječ je i s toga poste
nepouzdana, i va\a da je StuUi načinio prema
križati.

KRSTATICE, / pl ime selu u Dalmaciji u
okrugu imotskom. Repert. dalm. 1872. 14.

KRSJAV^jE, n. vidi 2. krstionik. — Na je-
dnom n\jestu xvni vijeka. Ki krstav^u u Zadru
ravnom trim zgradiSe. J. Kavaiiin 232^. ^ nije
dosta pouzdano,

1. K:&STE, /. ime šensko, hyp. Kristina, t
Ako. se mijena u voc, Kfste. — U naŠe vrijeme
u Crnoj Gori. Tu ih srele čevs^e pokajnice, a
pred nima Krste Mojaševa. Ogled. sr. 71.

2. KRSTE, m. hyp. 3. Krsta. — xviu vijeka
u pisaca Dalmatinaca, Ivanović pop don Krste
dvorit bi od mnozijeh. J. Kavai&in 132b. Vaše
bratje Frane, Kazimira i Krste izvrsti tosti . . .
J. Banovac, razg. Vii. Vašeg strica Krste koga
Bog dneve života produ^o! vii.

KRSTEJ^AC, kr8te)ca, m. vrsta veza {jamačno
na krstiće). — U jednoga pisca našega vremena
iz Boke. Košuti je opleće vezeno na vodice,
ošve, pruce i krste}ce. S. ]^ubiša, prič. 124.

KRŠTENICA, /. ikeka bifka (moie biti da treba
čitati krštenica). Krštenica, satirium basilicum,
satirium regium (Purante), palma Christi major
(Durante, u siiiskom rukopisu), Orchis maculata
L., V. Križac. B. Šulek, im. 175.

1. KRSTI, krsti, /. pl. vidi 5. krsta. — Od
xvji vijeka, a iztneđu rječnika u Mikafinu (krsti,
doi^a strana u čovjeku pod pleća ,lumbus' ; slabost
od krsti ,lumbago') g^e se fMJ prije nahodi, u
Belinu (,il mezzo de^ lombi' 442b), u Stuličevu
(kao u Mikafinu, ali lat. lumbi ; slabost od krsti
,lumborum vitium ac debilitas^. Iziskavajući srca
i krsti Bog. Blago turi. 2, 9. Ma gđi i što ti
fali, o neustrp}iva dušo? što ti je opet u krsti
šiknulo? Đ. Rapić 192. Te se grdno udari u
krsti i u obje ruke. Nar. prip. vrč. 27.

2. KRSTI, kfsta, m. pl. vidi 5. krsta. — Od
xyiii vijeka, a r između rječnika u Vukovu (vidi

Digitized by

^uogle

2. KBSTI

640

1. KBSTn^A

k^ta). Syeti Jakov, krste, stegno koga loriS.
J. Kavaif^in 827^. (Krava) mora imati . . . krste
široke. I. Jablanoi 117. Krsti da sa ma (biku)
▼elikL 118.
3. KBSTI, (m. ? ili) f. mjesno ime,

a. ne sna se kojega je roda. — U Daniiiievu
fjeiniku: Krbsti, zaselak sela Šikli. Oglasnik).
16, 286. (1848?).

b. ime tijestu (u Crnoj gori?). Ali 6emo na
Krsti krvave. Pjev. crn. 79». Ogled. sr. 176.

KBSTiCI, kHttt&ka, iN. pl u Hrvatskoj tako
se sove čast keja se daje pošto se dijete krsti.
F. Ivoković, rječn. — Uprav kajkavski krstitki,
vidi u Bjelosijenčevu rječniku: ,baptismi solem-
nitas' i u Stuličevu (jamačno ie Bjelos^enčeva) :
krstitki ,sacrae ablationis caerimoniae'.

1. KBSTIĆ, m. dem. 1. krst — Akc. se m\jena
u gen. pl. k]htić&. — U Vukovu rječniku. Pa se
od svijede otkine malo voska, te se od Aega na-
6ini krstić. Vnk, rječn. kod zapis. — Vidi 1. krst,
1, c, b). dto ima u starijem karlovačkom (ruko-
pisu) a nema u lavovskom, ono stavih meda dva
krstića ; što ima a karlovačkom starijem a nema
ni a mlađem karlovačkom ni u lavovskom, ono
stavih meda krstić i zvjezdica. Đ. Đaničić u
Danilo x.

2. KRSTIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Vi Krstići i LalićL J. Kavai^in 158«. Krstić
Toma. Norini 6. Miloš Krstić. Bat. 402. —
Ovdje je jamačno ime muško (dem. 8. Krsta):
Od Krstića Bjeloša. u Pjev. cm. 711>.

8. KRSTIĆ, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu

čuprijskom. Zem)a a Krstića. Sr. nov. 1875. 641.

KJBSTIĆEVIĆ, m. preeime (po ocu Krstiču). —

Žf narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena.
ijimo je . . . Krstićević-Vuka. Pjev. crn. 71*>.

KRSTIHA, m. ime muško. — xiii vijeka. Iz
Bakra Krstiha plovan. Zak. vinod. 55.

KBSTIJENČICA, /. dem. krstijenta. — UStu-
ličevu fječniku. — sasma nepouzdano (radi č).

KBSTUENTA, /. liekakva pogača (vafa daje
nalik na krst, isporedi 2. krstak, ili da se jela
u i^ekijem osobitijem prigodama, kao na kršte^u
Hi na krsno ime). — V jednoga pisca Dubrov-
čanina XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu
(ffocaocia' ,placenta* 820l>) g4je se noj prije na-
hodi, i u Štuličevu (,placentae species quae sab
cinere tantam coqaitar'). U sna vidjeh jedna
prikaza čadnovito: krstijenta kraha podpepeona.:
B. Zazeri 48. — Nijesam nigda čuo te riječi u
Dubrovniku ni u okolini. P. Badmani.

KBSTUEŽ, m. vidi kod krstača, 8.

K!^8TIKAŠA, m. muški nadimak ili prezime.

— U naše vrijeme. KrstikaSa iz Poslonca. M. Đ.
Milićević, srb. 792.

KiSTI-KUME-DUŽTE, lieka biljka. - Ne
moie se mijei^ati po padeiima. — U Vukovu rječ-
niku: (po istočnom govoru) krsti -kame-d^te (a
Srijema) ,krieohender klee^ ,Trifoliam reptans
[Tr. repens] Linn^ Krsti-kame-dijete, Trifoliam
repens L. (Lazić). B. §alek, im. 176.

KB8TILAC, krstioca, m. u Štuličevu rječniku :
V. krstite}.

KBSTILNIK, vidi krstionik.

KRSTILO, m. prezime ili muški nadimak. —

— Prije našega vremena. Krstilo, dragojačije
Pavlović, knezovi od Tribiiia, Popova i Konav)a.
And. Kačić, kor. 453.

KBSTILOVIOA, /. ime brdu u Srbiji u okrugti
vrai^skom. M. Đ. Milićević, kra). srb. 276.

S:]teTIMtEt, m. ime muiko. — U jednoga pisea
XVII vijeka koji vafa da je sam iemisUo ovo iwte
prema mirodnima na -mir. Gh^e si, dobri Krsti-
mire? G. Palmotić 1, 18.

1. K&STIN, acij. koji pripada KHti, vidi 3.
Krsta. Krstine knće. Glasnik, ii, 1, 166. (1806).
— I kod tijesnoga imena. Krstin Potok, ime
potoka. Borci kod Daravara. Đ. Hiro.

2. KBSTIN, m. ime muško. — Prije našega
vremena. Krbstini>. S. Novakovic, pom. 72.

1. KRSTINA, /. augm. 1. krst. — Akc. se
mijena u gen. pl. kHtina. — U naše vrijeme.

a. uopče. — U Vukovu rječniku: aagm.
V. krst.

b. u osobitijem zniUSeiiima.

a) na samaru, vidi 1. krst, 1, c, e). —
U Vukovu rječniku: a samara stražAi kraj koji
je gore a nakrst sastav|en s prin^erom iz na-
rodne pjesme: Svaka štica svata adarila, a krstina
kama po prsima. — Isto je značei^ i u mnoiini:
krstine. ,Nasloni se na kr.<«tine'. U Dobroselo.
M. Medić.

b) vidi 1. krst, 1, c, h). -^ Između rječnika
u Vukovu (,etliche garben die aof dam felde
beisammen liegen' ,mergitam comalos*. cf. krst).
^adi po po}ima navalili kao mravi, ž£a žito,
I revlače krstine. M. Đ. Milićević, medadnev. 21.

2. KBSTINA, /. irstobofa. Maci ga krstina.
a Slavoniji. Đ. Šarmin.

8. KRSTINA, /. ime iensko. — isporedi Kri-
stina i Krstila. — U jednoga pisca xviii vi-
jeka (moie biti da treba čitati Krin), a između
rječnika u Vukovu (,fraaenname' ,nomen fe-
minae'). Što imam pravit od Krstine pak kra-
tice? J. KavaAin 260^.

1. KRSTINE, /. pl vidi 1. krstina, b, a).

2. KRSTINE, kHt^&, /. pl vidi 5. krsta. -
U ruiše vrijeme. Iziđite ... iz gaie, grk^ana, . . .
grbine, krstina, gradi ... M. Đ. Milićević, iiv.
srb.« 290.

8. KRSTINE, kf8t£n&, /. pl ime mjesno, vidi
1. krstina, b, b). Krstina, mjesto ravno na nekoj
glavici a Podgoi^i, gdje sa prvo bila gavna, i
slagalo se snopje na krste : ,Hajdemo na Kr8tiDe^
M. Pavlinović. — J ti Srbijt u okrugu kneie-
vačkom. Niva a Krstine. Sr. nov* 1875. 11.

KJtSTINICA, /. vidi krstionica. — U jednoga
pisca XVII vijeka, a između rječnika u Mikalirui
(karstinica, krštenica, kamenica od krštenja ,bap-
tisteriam'). Voda proslav)ena onega godišta koja
se ima hraniti a kladencu čista ili krstinicL B.
Kašić, rit. 5. Misnik hodeći k krstinici s ko-
movi. 14.

K^STINIČKf, adj. koji pripada krstinici. -
U istoga pisca u kojega ima • krstinica, a iz-
među rječnika u Belinu (voda krstinička ,aoqaa
battesimale' ,aqaa baptismalis' 18db) ti kojemu
moie biti isto značeilke ili kao kod kršten (krŠtena
voda). Primišati s vodom krstiničkom. B.^ Kašić,
rit 5. Uzima voda krstinička s krstinioe. 89.

KŽSTININ, a4j. koji pripada Krstini. Dilak . . .
glave Krstinine (vidi što je kazano kod 8. Kr-
stina). J. Kavadin 823b.

KRSTINOVKA, /. ime zemfi u Srbiji u okrugu
vafevskom. Sr. nov. 1875. 787.

1. KRSTU^A, /. ime iensko, — vidi a Kr
stina. — U ruiše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (,ein fraaenname' ,nomen feminae'). Kad
KrstiAa ono rasamjela. Pjev. crn. 260^. No Kr-
stila kneževa (abovca. Ogled. sr. 68. Ta nadoŠe
Gasova Krsti&a. 140.

Digitized by

Google

2. KBSTnftA

641

KE8TITI, 1. a.

2. EBSTU^A, /. ifM mjerno u Hrvatskoj. —
isporedi 8. Erstine. a) selo u iupaniji modruSko-
riječkoj. Bazdije). 59. — b) ime oranicama u
Đivoselo. J. BogdanoTić.

KBSTtl!rAC, Krstiiica, m. čovjek te sela Krstili.
V. Arsenijević. — Akc. se mijena u gen. pl. Kf-
8t£A&c&. ^

KJLSTIliKA, /. iensko čefade te sela Krstili.
V. Arsenijević. — Ako. se mijeiia u gen. pl. Kf-
stii^&k&.

KJlSTiNSKt adj. koji pripada selu Krstiiki.
V. Arsenijević.

KJLSTIONICA,/. uprav (eatvoreno) mjesto gdje
se krsH, ah se samo nahodi u enačtiiu: veliki
(obično kameni) sud u kojemu se hrani krštena
voda i na kojemu se krsti. — -o- stoji u Stoka-
vaca mj. negdašfiega 1 (postelje od part. praet.
aet. glagola krstiti). — Biječ je praslavenska^
isporedi stslov. krbstilBnica, rus, KpecTHJibHHi^a
M, kftidlnioe, pof. cbrzoilnica. — U Bjelostjen-
čevu rječniku pa ie fiega u Stuličevu ima oblik
krstelnica. — lemedu rječnika u BjelostjenČevu
(krstelnioa »fons baptismalis^ ▼. opiralnica), u
Stuli^vu: krstelnioa ie Bjelosijenčeva^ v. krstio-
nica; krstionica ,fons sacer (apud Christianos)';
ti Vt$kovu^: (po Vukovijem oileškama) [,taaf-
stein']; u Daničićevu: krbstilbnica ^baptisteriam'.
Na svetajn kupdlb ježe jestb krbstilnica. Đomen-
tijan^ 199. Baronii pravio ti je da snojiSe kr-
stionice. J. KavaAin 812^. Krstionica, battiste-
rio. 8. Budmani 422^. Koja se (voda) sahraiiaje
a krstionici J. Filipović 8, 20*. Mnoge crkve
parokijanske ne imaju ovi krstionica. A. d. Costa
1, 176. Za tu svrhu stoji (voda) u krstionici.
Ant. Kadčić 121. U crkvah u kojih se krstio-
nice nahode. I. Velikanović, u put. 8, 22. Tada
sveitenik s kumovima koji nose dijete tri puta
obiđe oko krstionice. Đ. ĐaniĆić, pisma. 191. —
U fltfl»i;d^ se pisaca nalaei i oblik krfitionica
(vidi).

KHSTIONIČKi, ać^j. koji pripada krstionici.

— U Stuličevu rječniku^ ali u drugom smislu
(koji pripada krštei^u): ,ad sacram ablutionem
spectans* s dodatkom da je uzeto ie Belina^ ali
u ovome nema ove riječi nego krstinički (vidi).

1. KitSTIONiK, m. vidi krstite}. — -o- stoji
mj. i^egdaši^ga 1. — Na jednom mjestu xviii
vijeka, a iemedu rječnika u Stuličevu (ue krstite)).
Kad krstionik isliva vodu na glavu krstjenika,
ima i isreć formu. Blago turi. 2, 207.

2. KitSTIONiK, m. zgrada u kojoj se krsti.

— -o- sU^i mj. i^egdašiliega 1 (u prvom primjeru
ima 1). — XVII • xviii vijeka. Ki (pop) u krsti 1-
niku počivajući jedan petak. F. G-lavinić, cvit.
257*. Te jih (tijela sveta) prini a krstionik Kon-
stantini. J. KavaAin 806b.

K^STiB, krstira, m. vidi uStrcaj, Strcajka. —
Od talijanske riječi cristero. — U Mikajinu rječ-
niku: ,clyster, clysterium*.

KBSTIŠTA, n. pl. mjesno ime. — xiv vijeka.
Međa selu Plavamb ide na Krbstišta. Spom.
stojan. 25. (1827).

KitSTiŠTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
valevskom. iSriva zvana Krstište. Sr. nov. 1875.
721.

KitSTITE^, m. čovjek koji krsti (češče u oso-
bitom slučt^u). — Biječ je praslavenska (osobito
u smislu kao kod h), isporedi stslov. krbstite}b,
rus, KpecTHTe.^i», Češ. kHitel, pof. chrzciciel. —
Iemedu rječnika u Belinu (,chi battesza' »bap-
tisans' 188h), u BjelostjenČevu (kajkavski krstitel

»baptista, baptiians'), u Jambrešičevu (krstitel
,baptista')i u Stuličevu (,qui sacro fonte abluit),
u Vukovu (Krstite) Jovan ,Johann der taufer'
»Joannes baptista'), u Đaničičevu (krbstite)B ,bap-
tista^.

a. baptizator, čovjek koji krsti (u naj užem
smislu). — vidi u Belinu, BjelostjenČevu, Jam-
brešičevu, Stuličevu rječniku, A prem danas
slavna Hara krstite)a svoga slave. ćl-. Palmo tić

1, 88. Od krsti te)a i od onoga koji se krsti.
Ant. Kadčić 125. Kako bi se mogao podniti
krstite)? M. Dragićević 258. Zapisati imena i
prizivke kiim&, istoga kr8tite)ay oli misnika. 264.

b. baptista, Baptista, kaie se osobito i naj
čeiče 0 svetomu Ivanu ili Jovanu koji je krstio
Isusa, shvača se i kao pravo krSteno ime. a) stoji
tu Ivan ili Jovan. Joivana krBstite)a. Mon. serb.

2. (1189). Svetoga Ivana Krsti te)a. Mon. croat.
88. (1457). Jivan Krstite). Živ. jerol. star. 1,
229. Ivan Krstite). Korizm. 74b. Ne hoteći
vjerovati začetje sina svoga Ivana Krstite)a. A.
Gućetić, roz. jez. 101. Sveti Ivane Krstite)u.
M. Alberti 829. Komu Ivan ime bifie, Krstite)
se zovijaSe. S. Margitić, ispov. 148. Vesele se
dubrave jordanske gledajući Ivu Krstite)a. And.
Kaćić, razg. 19*. Ivana Kr8tite)a, pridhodnika
Gospodinova. L Velikanović, uput. 8, 448. —
Kum da mi si, Krstite)u Jovane ! Nar. pjes. vuk.

1, 122. Ona srete Krstite)-Jovana. 1, 122. Jedno
jeste care Duklijane a drugo je Krstite)-Jovane.

2, 81. — b) stoji samo bez imena. Sveti Krstite).
S. Margitić, fala. 134. Pak Bafael i Krstite).
J. Kava£in 209*. Vikaše Krstite) u sve glase.
Đ. BaSić 18^. Koji se pokori&e u Jordanu kr-
stjaŠe, i radi ovoga Krstite) zva se. I. Velika-
nović, uput. 1, 137.

K:feSTITE^iAN, krstite)na, actj. koji pripada
kršteiiu (uprav krstitefu ili krstitefima). — Na
jednom n^estu xvi vijeka. Bez opranja, krstite) -
noga prerodjenja. Š. Budinić, sum. 184h.

KJtSTITE](iEV, acij. koji pripada krstitefu. P.
Budmani.

KBSTITEl!rAK, krstiteAaka, m. u Belinu rječ-
niku: ,battezzato' ,baptismo renatus' 13db, • u
Stuličevu: v. pokrštedak. — nepotudano.

KBSTITI, ki^tfm, impf. i perf. dva su zna-
Čei^a: udijeliti (kome) prvi sakramenat (kritene);
učiniti nad čim ili nad kim krst (znameihe križa) ;
iz ovijeh (prenoiei^m ili metaforom) postaju
ostala. — Akc. se mijeiia u praes. 1 i 2 pl. : kr-
stimo, krstite, u aor. 2 t 8 sing. ki^st£, u part.
praet. pass. kfSten (ki^Sćen). — Postaje nastavkom
i od (1. ili 2.) krst: po prvom se znače1^u misli
da postaje od 2. Krst; po prvome i drugome da
je od 1. krst ja pristajem uz Miklošiča za drugu
etimologiju (vidi o tome F. Miklofiić, christl. ter-
minol. 29). — Biječ je praslavenska, isporedi
stslov. krbstiti, rus. KpecTiTTB češ. Id^titi, pof.
krzcić, chrzcić. — U impf. i u part. praet. pass.
-stj- mije^ se u čakavaca na šć, u štokavaea
na št (a i na šć): krštah (kršćah), krSten (krfićeu),
vidi još kod 2.
1. aktivno.
a. činiti da ko bttde Hriščanin ili Krščanin,
umačuči ga u vodu ili polijevqjuči ga vodofn
uz riječi što su za to određene. — upotrebfava
se i u metaforičkom smislu. — Nt^ češče je im-
perfektivni glagol, ali može biti i perfektivan
(vidi u Vukovu rječniku) ; prema ovome je impf.:
krštati. — Između rječnika u Mikafinu (karstiti,
krstiti ,baptizo, baptismo expiare, sacro fonte
lavare vel abluere, baptismatis fonte lustrare,
sacro latice intingere, ooelesti lavaoro expi-

Digitized by

viuogle

KRSTITI, 1, a.

H42

KRSTITI, 2, a.

are'; krstiti, oprati vodom ,baptizo'), u Belinu
(,batteczare, conferire 11 battesimo' ,sacro fonte
abluere aliqaem' 183b), u Bjelosijenčevu (kr-
stim ,baptiso, tingo, baptismo recipio, 8€u^ro fonte
levo 1. abluo, baptismatis fonte 1 oštro, coe-
lesti lavacro expio. sacro latioe intingo*), u Jam-
brešićevu (krstim ,baptizo')y u Voltigijinu (kar-
stiti ,batteizare' ,taafen'), u Stulicevu (,8acro
fonte abluere*), u Vukovu (pf. n. impf. ,taufen'
,baptiEo'), u Daniiičevu (krbstiti »baptizare*).

a) u noj uiem smislu, kad attbjekat
svojom rukom i svojijem riječima vrii obred,
€Ui) impf. Krbstite)a Joivana desnioe juže vbzloži
na vrbhb žižđite^a, i krbsti. Mon. serb. 11. (1222
—1228). Da Ea6 krstiS, ako ti nisi Isnkrst? Ber-
nardin 8. joann. 1, 25. Da što krstid ako ti nijesi
Krst? N. BaAina 15^^. Ondi pripovidaSe, krSća&e
i pričeSćaŠe. F. Glavinić, cvit. 14*. Ja te krstim
u ime otca i sina i daha svetoga. M. Bijanković
31. I. A. Nenadić, nauk. 100. U ime oca Boga
ja te krstim i ponav|am. P. Hektorović (?) 96.
Ter počne krstiti Lncila. 121. Tako krste&i
brez potribe smrtno bi sagrifiio. A. Baćić 280.
Ondi pribivafie (Isukrsi) d £ima i kršćafie. J.
Banovac, razg. 212. S onim koga krsti. P. Fi-
lipović 20. Ako dakle ti nijesi Mesija ni drugi
prorok, što krstiS? F. Lastrid, od' 160. Krsteć
svakoga na pokajai^'e. S. Bosa 44l>. Kad krstite
i kad vjenčavate. Đ. Bafiić 296. Krsteći iiih a
ime otca . . . Ant. Kadčić 112. Očito krštei^e
s kojim kršćaše i koga pripovidaŠe sveti Ivan
Krstite}. M. Dobretić 24. Oli tri puta va}a
š iiim u vodu zamočit krsteći na grčku. 26—27.
Krstio, vjenčava' . . . Magaz. 1868. 65. — hb) moie
biti impf, i pf Otiiući on (Ivan Krstite}) krstiti
Isusa. Korizm. 74^. Indije, Aihov Žaver ke
krsti^ je. J. KavaAin 372*. Svatko more u po-
tribi dite krstiti, da ne umre nekršteno. F. La-
strić, od' 22. Da je župnik zazvan, da krsti di-
tešce. M. Đragićević 248. Va}a držat čedo na
rukama, da ga krsti pope Crnogorce. Nar. pjes.
vuk. 4, 15. Na Jordanu da mi krstiš sina. Nar.
pjes. herc. vuk. 311. Ako sam ti dao sina da
ga krstiS, nijesam da ga utopiš. Pravdonoša.
1852. 10.

b) znaieihe je kao kod a), ali se kaie u
poslovicama kao od iale o iHeiemu što ne moie
biti» aa) impf Besposlen pop i jariće krsti. (Bes-
poslen čoek zabav)a se svakojakim besposlicama).
Nar. posl. vuk. 12. — bb) impf ili pf Krsti
popa, ali pop pop. (Đ). Poslov. danič. Krsti vuka,
a vuk u goru. Nar. posl. vuk. 161.

c) kaie se da krsti i ko pomaie kod kr-
Stelja (kum drieči dijete na rukama). — kad je
alagol u mnoUni, ili se misli za sve one što su
kod krštena (krstilac, roditefi, kum itd.) ili se
uopće hoće da kaie da je lieko kriten. (ut) impf
IV je kuma kumče iznijela, da car krsti i da ga
dariva. Nar. pjes. vuk. 2, 155. — bb) impf ili
pf OkumiSe Todora vezira, krsti Todor čedo
mušku glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 157. Koja ki^iga
od Sibij&a grada, Janko u lioj (Marka) na kum-
stvo zaziva, da mu krsti dva nejaka sina. 2, 363.
Te on krsti ono milo kumče. 3, 827. — Ajd'
ovamo, moj Jovane kume! da idemo na vodu
Jordana, da krstimo Hrista sina moga. 1, 122.
^ Sv. Jerolim priđe u Bim. tote ga krstiše.
Živ. jer. star. 1, 22G. Krstili ga su bez kuma
pri svijeći. (Z). Poslov. danič. Pa krstiše čedo
mušku glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 71.

d) glagol je u kauzalnom smislu, kad je
subjekat uzrok kritenu (zapovijedu itd.). na) impf
Oarb kbde ima syna ženiti ili krbstiti, i bude
Aemu dvorfc Činiti kuće, vbsakj da pomože. Zak.

duš. pam. Saf. 45. Kršćafie po učenici svojim.
M. Dobretić 88. — bb) impf ili pf. (Kraf Dra-
gutin) mnogyje otb jeretikjb obrati vh vdru hri-
stijanbskuju i kri»sti ihi>. Danilo 41.

a) u metaforičkom smislu, gotovo svagda
od šale. aa) po tome što se na krštenu ime na-
dijeva, moie značiti što i prozvati (promijeniti
objektu ime) koga ili što. €Uia) impf. Za muža
smo joj krstili tu prepredenu fukaru. S. Lubiša,
prip. 103. U vas kad )udi polude, narod ih krsti
carevima ili svečevima. 120. — bbb) impf Hi
pf. Otac sina krsti (» nazva) blekovom. M. Pa-
vlinović, rad. 158. Što car reče da nema ba-
nica, krstiste ga, ime daste ino. Osvetu. 8, 79.
Goek ne može biti dokle ga žena ne krsti (dok
se ne oženi i ne postane čoek svoje žene), mtdim
da ovo nije pravi smisao, nego da je znaMU kao
kod cc). Nar. posl. vuk. 349. — bb) levati na ili
u što (vodu, pofevati, ufevati, n. p. krstiti vino). P.
Budmani. — cc) činiti da objekat drukčije (bofe)
misli, preobraćati. — impf ili pf Ja te puštam
Duri Daničiću, nek te on krsti. M. Pavlinović,
razg. 66. vidi i naj posredni primjer kod aa) bl^).
b. kao blagosloviti, blagosliv)ati, kad to
biva krstom (znamei^em kriia) pa često i kro-
pfei^em vode. — Objekat moie biti vrlo različite
vrste, a) impf (Kratica Jelena) otB snbotj do
suboty masla krfcstesti rukami mnogjibb ijerei.
Danilo 73. Kada gospodin biskup krsti niku
crikvu. Kapt. sei^. ark. 2, 82. — b) impf ili
pf. Oltar V crkvi sv. Petra krsti. Mon. croat
184. (1503). Krsti, Bože, mjesto moje de ja spim.
Nar. pjes. petr. 1, 30. — Kaie se i krstiti zvona
(i nadijevaju im se imena). P. Budmani.

2. pasivno, impf ili pf — Part. praet. pass.
nalazi se (ne dobro) napisan i sa -stj-. ArchiT
far slav. philol. 4. 428; P. Hektorović (?) 96.
118. 121. 125; J. Kava&in 210«. 869h; sa -stije-:
F. Vrančić, živ. 78; I. T. Mmavić, ist. 40; sa
-štj- (što uprav treba čitati Sć): J. Kavadin 883»;
sa -St- u pisca B. Košića (svagda, isportdi i
druge riječi što se počiiku na kršt-). — Sam ova)
particip shvaća se i kao a^ektiv, cUi se ta raz-
lika u značeiiu ne moie svagda poznati (vidi i
krš ten).

a. prema 1, a. Od kih (roditefa) ne samo
rojen bi da i krstjen u viru Isukrstovu, kako
nahodimo. Domn. lesk. ark. 4, 428. To je vsa-
komu krSćenu Čio viku potribno znatL Kateh.
1561. 97. Kada Isukrst kršten bi. A. Gućetić,
roz. jez. 133. Po Aih bi krstijena. P. Vrančić,
živ. 78. S krstenim ditetom. B. BMić, rit. 18.
Nije dostojna ni lijepa u očiju mojijeh ona koja
nije krstena. per. 166. I tako u krvi svojoj oi
kršćena. F. Glavinić, cvit. 83^ Koji su krstijeni
I. T. Mrnavić, ist. 40. Jere krstjen ja još nisam.
P. Hektorović (?) 118. Kako bi Boman kršćen.
143. Neće djeva da udara na krstjene vjerne
duše. J. Kavai^in 210«. I gospodin svega stvora
hti od sluge krstjen biti. 383«. Svatko more u
potribi dite krstiti, da ne umre nekršteno. F.
Lastrić, od^ 22. Proglasi puku krfitenomn. L.
Badić 35. U komu dakle (duhu) krfiteni jeste?
J. Matović 76. Ali ste u ime Pavla kršteni?
79. Vjernici u Jesukrstu krŠteni jesu. 91. Kr-
šten s vodom i z duom svetim. M. Dobretić 18.
Nitko ne more biti kršten po sebi istomu. 81.
Svaki Čovik i žena kršten mali i velikL 56. U
sanduku čedo muška glava ni kršteno ni slame-
novano. Nar. pjes. vuk. 2, 71. Kako i&ijam iMo
nekršteno. 8, 325. Šišano je isto ka' kršćeno.
P. Petrović, gor. vijen. 40. A moj brat ubroždio
kao svi ovi kršteni. Pravdonoša. 1852. 31. — U
Ovakovijem prin^erima znaČi što i kršćanski:

Digitized by

Google

KRSTITI, 2,

648

KBSTITNIK

On ti ostaTi grad Teseli za kridene duSe drage.
J. KavaAin 270^. Pasi dobro, o dafio krStena.
J. Banovac, pripov. 97. I ja sam krštena duda.
Nar. prip. vuk. 46. Đavo radi oko krštene duSe.
8. ^abiia, prip. 191. Kad ovaki strvni gosti
doda a kršteno selo. Osvetn. 2, 58. — Uop6e (u
prenesenom smislu) kao pametan ili dobar. ,Ma
eei li»ti kriten? što to uradi?' ,Eli mu čemu
mlada?' ,£s kritena duda. Bog ga uprav nao^eri
na kritena duiu'. J. Bogdanović.

b. prema 1, b. Ta dan bi kršćena orikva
po gospođini biskapi. Mon. oroat 2. (1821). Ona
crkva jest usidaiu^ i seAskim biskupom kr§6ena.
182. (1500). Ta Gafiačka crkva, koja je već ne-
koliko puta i turćena i kritena, stoji i sad. Vuk,
dan. 1, 85.
3. <a se.

a. impf. i pf., pasivno (rijetko refleksivno)
prema 1.

a) prema 1, a. — Ismeđu rječnika u
Belinu (»batteszarsi, ricever il battesimo' ,bap-
tišmo renasci' 188t>), u Stuličevu (,8acro fonte
ablui'), u Vukovu (impf. u. pf. ,getauft werden'
,baptizari'). €Ut) impf. Kad Vladislava ime sebi
krsteć se uze. I. Gundulić 429. Koji se krŠćahn
po ruke svetoga Ivana, ne primahu milost. M.
Badnić 517*. Videći puk da Josa&t ftiiiaie to-
lika čudesa u ime Isukrstovo, svi se krsćau. P.
Macukat 69. Morete li . . . krštenjem krstiti se
kojim se ja krstim ? (ovo eadike kao da je reflek-
sivno). ▲. Baćić 278. Od krstite|a i od onoga
koji se krsti. Ant Kadčić 125. Tko se krsti na
silu oli od straha. M. Dobretić 88. Krsteći se
dakle u ime duha svetoga. J. Matović 79. — u
ovom je primjeru pasivno hes stibjekta (imperso-
nalno): U i&emu se (u Carigradu) ne dile pro-
itei&a, nit* se krsti nit' se ispovida. And. Kaćić,
raag. 168b. — bb) impf. ili pf. Trojice prdsveta,
slava tebd, vb te bo lurbstihB se. Mon. serb. 208.
(1886). Da se vi krstite u naŠu vjeru. Zbom.
158h. Kada se Isukrst krsti u Jordanu. M. Div-
ković, bes. 16*. I da u vodi Jordanskoj oba
hote se krstitL F. Glavinić, cvit. 185—186. Ako
bi nagovoril koga poganina ili židovina da se
ne krsti. F. Glavinić, sviti. 80. Imena od svetih
neka se stave onim koji se imaju krstiti. M. Bi-
janković 29. Koji si riku Jordana blagoslovio
i u iio} si se krstiti otio. L. Terzić 827. I on
krstiv se s Bogom smiri. J. KavaAin 268h. Kr-
vavo (kršteiHe) s kojim su se krstili mladinci. J.
Banovac, razg. 210. Da se krstiti imaš ovim
kriteAem krvi tvoje. F. Lastrić, test. 104t>. Jeli
se pak krstio otac i&egov Svetimir, nije li, ne zna
se teme}ito. And. Kaćić, razg. 21. Ovi kra),
premda je vazda slidio i štovao zakon Isukrstov,
niitanemaiie ne biše se još krstio. 68. Da bi se
u oći Uskrsa i duhova uvišbanici krstili. L Ve-
likanović, uput. 8, 426. Tada bi se krstio u
svojoj krvi M. Dobretić 22. Moji su se dedovi
krstili. Nar. pjes. vuk. 5, 515. (Otac) hoćaše
nput da se dijete krsti bojeći se smrti. Nar. prip.
vuk.* 218. — Bez subjekta. Danas jeste nede^a,
u i&oj se ništa ne de]a već se krsti i venča. Nar.
pjes. vuk. 1, 185.

b) prema 1, b. €Ui) impf. Krste se gro-
bovi. I. Anćić, svit. 20a — Na krstov dan (5.
jan.) krste se vetrovi. M. Đ. Milićević, živ. srb.
glasn. 22, 128. — bb) impf. ili pf. Ako k& od
crikav obćinskih z Vinodola imaju se krstiti.
Zak. vinod. 55.

b. impf. refleksivno, činiti na sebi krst (vidi
1. kr8t> b), snak križa. — Oprav je imperfek-
tivni glagol što posUtje od prekrstiti se. — Is-

me^ rječnika u Vukovu (impf. ,krenz machen'
,digito crucis figuram imitor*).

a) uopče. Sfetijem se krizom krstiti. B.
Gradić, diev. 86. Sad se brzo spravi k smrti,
ter se veće tuj ne krsti. P. Hektorović (?) 102.
Mnogi se krste kao da muhe od usta tirau. F.
Matić 8. Koji se krstom krsti. Nar. pjes. vuk.
1, 80. Ko će klaćat nek id* u ^miju, ko će
s' krstit nek ide u crkvu. 2, 518. Kažu da se
ne va}a krstiti kad grmi, jer vele da onda sveti
Dija bije đavole, pa bi đavo mogao pobjeći pod
krst znajući da grom u krst neće. Vuk, rječn.
kod krstiti. Svakomu tko se krstom krsti. Osvetn.
1, II. I Mirdite Sto se krste krstom latinskijem.
8, 62. Ivo križa, krsti se Jovane. 5, 84. To se
zove sebi oći vadit misleć da se krstiš. M. Pa-
vlinović, razg. 56.

b) osim kod molitve^ moŽe se (po običaju)
čovjek prekrstiti kod jakoga duševnoga o^ečaika,
n. p.:

€Ui) od šalosti. — Na jednom mjestu
XVI vijeka. Za toj ti ja ve)u ... da držiš skro-
veno stvari tve i dila, na službi )uveno^ ka t* se
su zgodila, ter prste neć kršit, ni prijat ku žalos,
i neć se sve krstit, kakono i jutros . . . Tuj vi-
djeh ja tebe gdi velmi poblidje, i posta vrh sebe,
pak u jed vas priđe, ter se sta krsteći veo mi
zlovo}an i prste kršeći jak da si uma van. V.
Vodopić u N. Na|ešković 1, 846.

bb) od Čuđeiia. On se stane krstiti i
(uditi šta bi to bilo. Nar. prip. vuk. 105. Da se i
sam carićin^ sin začudi, i ne mogaše da progo-
vori riječ, krsteći se od čuda. ' 216. Dosta je
pročitati naj miliju vam povjesnicu, da se čovjek
krsti. M. Pavlinović, razg. 56.

cc) kao od straha, a u isto doba misli
se da se krstom čefade može čega izbaviti. Krsti
se, pope, zem]a se trese. (Z). Poslov. danič. Krsti
se, pope, zem}a se trese. (Kad se čemu u šali
čudi). Nar. posl. vuk. 161.

dd) u ovom se primjeru kaže čefadetu
da se krsti ili u smislu da ne radi dafe što u
onaj čas radi (da se onoga okani, prođe) ili što
se mahnitost shvača kao djelo vražje: Krsti se,
jesi li mahnita? S. ^ubiša, prip. 79.

ee) krstiti se (od) koga, (od) čega, vidi
u Vukovu rječniku : koga, čega, od koga, od čega
,kreuz machen vor etwas' ,abominari' s primjerom:
Krsti se ti iiega, t. j. bježi od i&ega, čuvaj ga se.
— po tome što se krstom tjerahu vragovi. Da ga
vidiš (grijeh smrtni), da k6 }uta zmaja grstiš, i
od Aeg se sveder krstiš. J. Kavaiiin 8h. Vidiš
ga da zlo djela, krsti ga se. D. Obradović, basne.
257. To su laže i varalice, od takovijeh se ti
krsti i bježi! Vuk, priprava. 56. A ti se, dragi
moj, krsti takovijeh mudaraca. 57.

ffl u Dubrovniku se kaže i: krsti se
od mene (i od koga drugoga), krsti me se (i
krsti ga se) u smislu : ostavi me, okani me se, ne
dosađuj mi. P. Budmani.

c) misli se da je veliki grijeh krstiti se
lijevom rukom i da se na to može vrag lično ja-
viti. Krsti se lijevom rukom (smisao je: zao je
čovjek, ali može biti i: toliko se čudi i snebiva
da se nepravom rukom krsti). (Z). Poslov. danič.
Tako se lijevom ne krstio, a desna mi usahla!
Nar. posl. vuk. 809.

c recipročno, u prenesenom smislu kad
jedno stoji preko drugoga unakrst, n. p, putovi.
G<le se baš putovi krste. M. Đ. Milićević, živ.
srb. 2, 87. Na Vlasotincima se krste ovi putovi,
kraj. srb. 117.

KBSTITNIK, m. na jednom n\jestu xvui vijeka
gdje znači jamačno čovjeka na kome je krst^ aii

Digitized by

>^uogle

KR8TITNIK

644

KB8T0ŠA

ae uie Mnaići^e ne moie saenati: kršćanin? fratar
ili kaluder? biskup? (On) ima u svojti i n ro-
djanstva plemenita krstitnika, sadto nije u tri-
zanstvn slijedio iiega isglednika, ki ne htje blud
ni prikore, neg post, (istost i pokore V J. Ka-
vaAin 681>.

KESTITlh, adj. (dan) u koji se krsti (crkva).
~ Na jednom mjestu ziv vijeka, JoSće narediše,
da od toga ki crikav stvori krstiti ima prijati
kapitul pol stara dobra vina a sutra u krstiti^i
dan iedan obed . . . Kap. sei^. ark. 2, 82.

KBSTIVOJ, m. ime muško. M. Buži6i6.

KB8TIV0JEVIĆ, m. prezime (po oeu Krsti-
voju). C. M. Nenadović, mem. 67.

KB8TJ- vidi krSć-.

1. KBSTO, m. nejasna riječ na jednom mjestu
XVIII vijeka (moie biti da je ovo zlo štampano) ;
kao da je hyp. 1. krst (vidi 1. krst, 1, a, c)).
Kako bogat svoj muči se, veseli se a ubogi, nit*
moie otit jedan gdi se drug nahodi : krsto mnogi
utvrjen je meu obima, da on ne ufa, a ov skrb
ne ima. J. Eavadin 525^.

2. K^STO, m. hvp, 8. Krsta. — Akc. se mijeiia
u voc, K^to. — U naie vrijeme, a između rječ-
nika u Volti^ijinu (,Oristoforo* ,Ohristoph*) t u
Vukovu (hyp. v. Krsta). U to doba Krsto pri-
skočio. Nar. pjes. yuk. 4, 97. A na ruke Kre-
sojević-Krstu. 4, 95. Ne ostavi druga naj bo-
)ega, po imenu Vujačića Krsta. 4, 881. Već za
Krsta sinovca tvojega. 5, 9.

KBST6bO^-A, /. bolest u krstima, — U naše
vrijeme, — U Sulekovu rječniku: ,kreuBsclimerz^

KBSTOFAL, m, vidi Kristofal. — Na jednom
n^estu XVIII vijeka, Krstofala Petra svita dobra
u Zadru bojničara. J. Kavadin 108*.

KBSTOFOB. m, vidi Kristofor. — Na dva
mjesta xvi i xvn vijeka. Moći sv. Krstofora.
Mon. oroat. 184. (1503). Krstofora vidih glavu.
Đ. Baraković, drag. 350.

KBSTOHOB, m. vidi Krstofor. — Prije na-
šega vremena, Krbstohorb. Spom. stojan. 185.

K&8T0JE, m, ime muško, vidi Krstojević.

K&STOJEVIĆ, iN. prezime (po ocu Krstoju,
ali imenu Krstoje nema potvrde), — U naše
vrijeme. Vuica Krstojević. Bat 861.

KBSTOL, m. vidi Krstul. — xv t xvi vijeka.
Krstol Domjanić. Mon. croat. 89. (1460). Vi-
nograd Krstola Panoića. 186. (1504).

KBSTČNOSAN, krst^nosna, adj. koji nosi krst,
na kojemu je krst, — Između rječnika u Dani-
čičevu (krBstonosbUB ,crucem ferens'). — U pri-
n^jeru xiv vijeka ima adv, krbstonosbno i £na<H' :
noseći krst. Krbstonosno Kristu poslSdovavt. Đo-
mentijanb 55. — I u naše vrijeme ima i kao
a^j^ktiVf ali va^a da je iznova načinen. Brani-
čevo koje je poznato još od krstonosnoga (štam-
parskom griješkom krstosnoga) rata. Vuk, dan.
2, 57. Papa stade propovijedati krstonosni rat
na i^ega. Đ. ĐaniČić, maj kov. 36. — Đavo i kr-
stonosna torba. V. Vrčević u Nar. prip. vrč. 6.
vidi i (na istoj strani u pripovijed): Kaluđer
donese sobom svoju torbicu u kojoj je bio pe-
trahi), krst i trebnik.

KBSt6N0§A, m. čovjek koji nosi krst (krsta)
ili Krsta. — Od xviii vijeka (vidi kod a na kraju,
ali vidi i krstonošin na kraju gdje je primjer iz
XIV vijeka),

a. čovjek koji nosi krst (ili krsta), vidi 4.
krsta. Krstonoše (oni Sto idu s krstovima i s iko-
nama po po)a i po selu). Vuk, živ. 80. Jednome

ismedu idh da se veliki crkveni krst^ i to je
pravi krstonofia. M. Đ. Milićević, slave. 64. Ali
se i sav skup sove , krstonoše'. 65. »Krstonofie
krsta nose*. 65. vidi i 4. krsta i krstonoše. —
I kao prezime ili nadimak, xviii vijeka. Jovan
Krstonoša. Glasnik, ii, 8, 309. (1728).

b. koji nosi Krsta (vidi 2. Krst). — Naje-
dnom n^estu XVIII vijeka. Tako krstonoše bit
ćemo to jest Krsta noseć, kad Aegovo tilo i krv
u naša vuda prinosimo. Blago turL 2, 268.

KBSTONOŠE, /. pl, vidi 4. krsta, — U Vu-
kovu rječniku: cf. [vide] zavjetina [2].

KB8t6N0ŠIĆ, m, prezime, — U naie vrijeme.
D, Avramović 261.

KBSt6N0ŠIN, acij. koji pripada krstonoši,
Gde ovako biva, tu krstonošin otac ne mesi ko-
lača. M. Đ. Milićević, slave. 65. — Kod tijes-
noga imena, u DaniČićevu rječniku : krBstonoSinb
,crucem ferentis': solima u Mačvi koja je car
Lazar dao Bavanioi iŠla je meda ,na Kn»sto-
nošiuB hrastB*. Srpski letopis. 79, 58. (1881).

KBSTONOŠkI, adj, koji pripada krstonošama.
Lekovito je, vele, iz krstonoSke ruke. M. Đ. Mi-
lićević, slave. 68.

KBSTOIStA, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
živ. 24.

KBSTOPOKLONI, adj, vidi: U treću pak ne-
djelu slavi se poklon časnome krstn Gospoddemu
i po lioj se cijela nedje]a dana zove »krstopo-
klena'. Đ. ĐaniČić, pisma. 110. — Od rus, Rpe-
CTonoK^iOHHafl He;^'k.iH.

KBSTOPO^i, m. {K^iordifokic?), ime mjesno (u
Maćedoniji?), — xv vijeka. Zem^u strumBskuja
i sdrbskuju, Krbstopo) že i iny stranj okrbsto-
nyje zemjb tShb. Danilo 118.

KBSTOPOB, m. vidi Krstofor. — xv vijeka,
V vrime biskupa Krstopora. Mon. oroat. 154.
(1493).

KB8t6B0DICA, /. (Marija) koja je rodila
Krsta (Hrista), — u jednoga pisca xviii vijeka
koji je ouu riječ načinio prema bogorodica. Ne-
štorio . . . izusti i pripovida psoet protiva Isu-
krstu i protiva divici Mariji govoreći . . . da di-
vica Marija nije rodila Boga i čovika nego samo
čovika, zato ne ima se zvat bogorodica, dali
krstorodica. J. Filipović 1, 507»b.

KBSTOBUKA, /. i\eka bifka. Krstoruka, Kr-
stova ruka, Krstova šaka (prema lat.), palma
Ghristi (Anselmo da Canali, siiiski rukopis, Sab}ar),
Orchis maculata L. B. Šulek, im. 175.

KBSTOS, m. Hrist, Krst. — Oblik načinen od
Hristos i Krst. — U rukopisu dubrovačkome xvi
vijeka. Takoj i Krsfcos ne samoga sebe proslavi.
N. Badina 25a. paul. hebr. 5, 5. — Na drugom
n\jestu Krštos. i^ih ispitivaše gdje se Krštos
rodio. 28l>— 29*. matth. 2, 4. i KrstoS. Po Kr-
stošu da bude obiona utjeha naša. 207l>. paoL
2cor. 1, 5. — Na dva mjesta Krstost: pisac jt
mislio na milost itd. što se u Dubrovniku govori
milos, te je griješkom napisao U Spasite} koji
jest ,Charstost* Gospodin. 21*. luc. 2, 11. Jeda
li on jest ,Charsto8t'? 66*. joann. 4, 29.

KRSTOSATI, krstoSem, impf. bifeiiH krstom
u osobitom slučaju. — U naše vrijeme u Srbiji
Da vampir ne bi živima naudio, uzmu čista ka-
trana, obaju ga, i i^im ,krstošu' vrata i pragova
od svojih kuća, koliba i košara. (Krajina). H.
Đ. Milićević, živ.« 326.

KBST08T, KB8T0Š, vidi Krstoe.

KB8T0ŠA, /. ime krmači. Bastaja, Daruvar.
D. Hire

Digitized by

Google

1. KR8T0V

B45

8. KRŠ, đ, a).

1. KfeSTOV, a4j. koji pripada hratu (mđi 1.
krst). — Naj ieiSe se kaže krstov dan (vidi u
Vukoffu fjeiniku). — Ltmedu rječnika u Vukovu
(,da8 fest des kreuzes, deren es zwei gibt, den
5. jan. u. den 14. sept.' »festum st. cracis^ t u
ĐaniČidevu (krbstovb ,crucis'). Na krbstovB dbnB.
Mon. aerb. 52. (1240—1272). U crbkvište krB-
stovo. Glasnik. 15, dOO. (1848?). Perafitanom
bješe kjrsno ime krstov danak. Nar. pjes. bog.
183. O krstovn dano jesei^emu. Nar. pjes. vuk.
4, 272. Ponizio sam sebe postavSi posloSan do
same smrti, a smrti krstove. Vak, pa vi. fil. 2, 8.

2. KBSTOV, acy. koji pripada Krstu (vidi 2.
Krst). — lemedu rječnika u StuUćevu (»ChristiO
i u Daničičevu (Krsstovb ^Christi^ cf. Hr]>3tovB).
Va ime Krstovo, amen. Mon. croat. 44. (1379).
V Krstovo ime, amen. 61. (1437). 89. (1460).
Stada IsnkrBstova (uprav pripada pod Isnkrst,
a vidi i kršćanski, 1, a). Mon. serb. 559. (1618).
Na dan rojstva Krstova. Nara6n. 106^. Krstove
pritači. Transit. 281. Petak jest dan k muki
Krstovi. Korism. 10^. Bojstvo Krstovo. 12^.
Da vselit se va me sila Krstova. 78b. Brata
obrati na veru Krstovu. Š. Kožiftić 7^. Ta isti
duh sveti jes re6on i imenovan duh Krstov. Š.
Badinić, sum. 11^. Vazda Krstov život u misli
imiti. ▲. Georgioeo, nasl. 1. Vojnici Krstovi.
I. T. Mmavić, ist. 6. Držeć Krstov križ u ruci.
J. Kavaiiin 256t>. Jaram Krstov ko 'e ugodan i
lak. 885^. Tko 6e nas razlučiti od )ubavi Kr-
stove? P. Knežević, osm. 178. S. viru Krstovu.
Blago turi. 2, 221. U krvi Krstovoj. J. Matović
51. Po poznavaiiu pravednosti Krstove. I. J. P.
Lu6ić, nar. 5.

3. KilSTOV, adj. koji pripada krstu (vidi 3.
krst). — Mislim da amo pripada ovaj primjer:
I u iiemu (Sarajevu) ozida munare, Turkom
lijepe i gizdave lurame od 6st&nk& krstovih ol-
tara. Osvetn. 1, 9.

4. kAsTOV, adj. koji pripada Krstu (vidi 2.
Krsto). Božja pomoć, Krstova Jubovco ! Nar.
pjes. vuk. 4, 96.

KRSTOV AČKI, a4j* vidi u Daniiičevu rječ-
niku: KrBstovBČBkjj, selu je Brodu crkve arban-
đelove u Prizrenu išla meda ,us potokB KrB-
stovBĆky*. G(lasnik). 15, 282. (1348?).

KŽSTOVI, m. pl ime mjestu u Srbiji u okrugu
poiarevačkom. l^iva kod Krstova. Sr. no^. 1873.
847. — vidi 1. krst, 1, a, d) ee).

KŽSTOVIĆ, m. prezime (po ocu Krstu). — U
naše vrijeme. 8 Vojinića Krstović-Novaka. Nar.
pjes. vuk. 5, 65. JTovan Krstović iz Bukovika.
M. Đ. Milićević, srb. 246. Nikola Krstović. Rat.
198.

KRSTOVOBRAŽEN, adj. vidi krstaobrazan.

— Načineno od Krstov obraz nastavkom jen kao
da je part. praet. pass. — vidi u Daničičevu
rječniku: krBstovBobražeuB ,cruci similis* s pri-
mjerom: Mene krBstovbobražena. Gijf. bos. 276.

KRSTOVO PO^jE, n. ifne poju. Čačinac kod
Orahovice u Slavoniji. D. Hire.

KRSTUL, m. ime muškOj vidi Krsta, Krstofor.

— isporedi Krstol. — xv vijeka. Krstul Do-
mjanić. Mon. croat. 89. (1460).

KRSTULIĆ, m. prezime (po ocu Krstulu). —
XVI vijeka. Ivana Krstulića. Mon. croat. 206.
(1518).

KRSTULOVIĆ, m. prezime. — isporedi Kr-
stulić. — Pomi¥ie se xviii vijeka. Mihovila Kr-
stulović, Đespalata i Komara. J. Kavaiiin 100«.
. KRSTUR, m. ime mjesno.

a. selo u protopresviteratu somborskome. Šem.
prav. 1878. 30.

b. Srpski Krstur, selo u protopresviteratu
Velike Kikinde. Šem. prav. 1878. 95.

c. mjesto u Srbiji u okrugu poiarevačkom.
Livada u Krsturu. Sr. nov. 1863. 278.

KRSTUŠ, m. vidi u Daničičevu rječniku: KrB-
stuŠB, gledaj KurucB s primjerom: KrBstufii na
Ugro, i pleniše mnoge gradove i sami zle pogi-
boše 1515. G(la8nik). 10, 277.

KRSTVO, n. vidi kršćanstvo. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Krstvo tko pridobi? J. Ka-
vaAin 310^.

1. KRŠ, adj. u StuUćevu rječniku: krši, v.
kršiv s dodatkom da se nahodi u pisca S.
Rose(?). — nepouzdano.

2. EJkŠf f. vidi 2. krš, ti. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xviii vijeka, a između rječnika u
Belinu (»sasseto, luogo pieno di sassi' ,8axetum'
642^—643«) i u Stuličevu Grupes'). Za ne iziti
stramputioe i na kojoj krši ne slomit se. B. Zu-
zeri 49. Koji bi vam navijestio ali koju krS
puz}ivu ali ponor koji nespoznani. 311. Put
koji ulaziš ili će te dovesti umorna na krš koju
strmenitu, gdje ćeš lasno oborit se . . . 353.

3. K&Š, ki^ša, m. hrid, kamen. — isporedi 2.
krš. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voe. :
kHn, kf ši (ki*ševi). — Može biti od istoga ko-
rijena od kojega je krhak • kršiti. — Od xiv
vijeka.

a. vidi hrid t 1. kamen, II, 1, c. — Lmedu
rječnika u Vrančičevu (,kars', grebeni »cautes^i
u Mikafinu (krš, klisura, stijene ,rupesO, u Be-
linu (»luogo alpestre' ,locus ferus' 446h), u VoU
tigijinu (karš ,carso, luogo sassoso' ,steinigter
ort*), u StuUćevu (.rupes*), u Vukovu: (u Ornoj
Gori) ,der felsen' ,saxum' [vide 1.] kameiiak [1],
of. stjei^ak; u Daničičevu (krBŠB ,saxumO* Selu
Gradu išla je meda u krBŠB. Đe6. hris. 39. Er
(Bak » vino) u kršu plodi dosti. J. Kavai^in
1671^. Da mi naše izvedemo rob}e u planine i
krševe }ute. Nar. pjes. vuk. 4, 33. Zapadoše u
krš kod ovaca. 4, 514. Potrčite brdu Kukutnioi,
pa iz krša udrite stjenama. 4, 526. Iz krvavih
krSah brđanskijeh. Pjev. crn. 300». Lb krvava
krša hajdučkoga. Ogled. sr. 163. On ne pazi
krša ni kameda. Nar. pjes. juk. 193. Kumim
ti (svu stoku redom) tvoga psa, put kojim ideš,
i zmiju pod kršem i tiču u goru. (U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 163. Meso pri kosti a zem^a pri
kršu (va)a. U Ornoj Gori). 177. Udri (ženo)
rđom o krš, pa daj i to jaje. 328. Zove se i
danas , prokleti kam' onaj krš, na komu je Druško
papke otegnuo. S. ^ubiša, prip. 277. A ovo
naših krševa, ako ne možemo osloboditi, možemo
ih braniti. 8. Matavu), novo oružje. 75. Iz krša
napitka. Bos. vila. 1886. 71.

b. preneseno na mali kamen, vidi 1. kamen,
II, 1, d « e i f. — Između fječnika u Vukovu:
(u Ornoj Gori) ,der stein* ,lapis*, cf. kamen s pri-
mjerima: Udario ga kršem. Diže krš da ga
udari. Ili lonac o kršu ili krš o loncu (udario),
loncu kami svakojako ! (U Ornoj Gori. Po pravilu
našega jezika va)alo bi kazati ,o krš' i ,o lonac'
mjesto ,o kršu' i ,o loncu', ali se onamo tako go-
vori). Nar. posl. vuk. 102.

c. vidi 1. kamen, II, 1, n. KrS da ti je, mah-
nitina Tale! Pjev. crn. 158».

đ. kao mjesno ime.
a) vidi: U Vjsokij KrBŠB kouB ddla. Mon.
serb. 95. (1330).

Digitized by

Google

3. ICRŠ, d, b).

646

1. KRŠAN, 1, b, b).

b) selo u Šaranoima (u Drob£acima u
Crnoj U^ori).

c) ova zaseoka u Hrvatskoj u Županiji
ličko-krbavskoj. Bazdije}. 87. 41.

d) u Srbiji, aa) mjesto u okrugu kragu-
jevačkom. Vinograd pod KrSom. Sr. nov. 1867.
249. — bb) brdo u okrugu podrinskom, Zemja
graniči brdom Krfiom. Sr. nov. 1868. 157. —
cc) mjesto u okrugu požarevačkom, Zem}a kod
Krda. Sr. nov. 1872. 516. — dd) mjesto u okrugu
va}evskom, Niva ii Kršu. Sr. nov. 1861. 496. —
ee) Krš i Oavran, dugačka gola stena u Srbiji
u okrugu cmorijeikom. M. Đ. Milićović, srb.
871. — ff) Žuti Krš, vis u Srbiji u okrugu kru-
ševačkom. 705. — gg) l^uti Krš, mjesto u okrugu
užičkom. Livada pod Lutim Kršem. Sr. nov.
1869. 148.

4. K&Š, krša, m. što voda nanese i ostavi kad
poplavi. — Moie biti ista riječ što 8. krš (isti
je akcenatjf premda nije jasna sveza. — O naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: (u Srbiji)
,das durch aufgetretene wasser ange8chw6mmte'
,adluvio (?)' [cf. okršai^, ološ] s primjerom : Snijela
voda šušaii pa načinila krš (kad ko kaže da je
8 kim rod, a ne ena se po čemu). (Nar. posl.
vuk. 291). Onde je bila krasna livada, a sad je
na ]&oj krš od naj deb}ih klada. M. Đ. Miličevič,
sim. več. 268.

5. KBŠ, m. kršeAe. — V jednoga pisea našega
vremena. Bes tutnave kuli pod svodove i bez
krša preći pleterove. Osvetn. 1, 70. Ma krš
plota, tihan bahat noga. 1, 72. Krš kopa}a, a
zveka sabaja. 2, 188.

KRŠAJ, m. vidi okršaj. — U jednoga pisca
našega vremena. Vjeru daju da se ne izdaju, dok
jednoga teče u kršaju. Osvetn. 8, 114.

K&ŠAK, kHka, adj- kršan, loman, kamenit,

— U Vukovu rječniku: vide loman.
KRŠALO, n. u Stuličevu rječniku: v. gnšva.

— nije dosta poiudano.

KRŠAl^, krš)a, m. nejasna i nepouzdana riječ
na jednom mjestu xviii vijeka. Kosti i žile sklo-
pit će se veoma hitro sve zajedno; vlas, član,
krša}, razpao ki 'e se, raznosno udo al' izjedano
sastavit će tijelo oilo, neka ostane k6 je bilo. J.
Kavaiiin 560«.

1. K&ŠAN, k]^šna, adj. pun krša. — isporedi
krševit. — Od xvii vijeka (vidi 1, a, b)), a iz-
među rječnika u Vrančičevu (,asper*), u Stuli-
čevu (v. krSiv), u Vukovu (1. ,felsig* ,saxosus*, cf.
loman).

1. acij. — Komp. : krSniji (kršnij. Nar. pjes.
herc. vuk. 274).

a. u pravom smislu,
a) 0 kakvom mjestu. Jer su tursku zem)u
porobili, sve zagorje i kršno primorje. And. Ka-
čić, razg. (strana?). I utekoh uz krsno pri-
moije. Nar. pjes. vuk. 2, 220. Sad sam poš'o u
kršnu Kladušu. 3, 98. Vuče viknu u kršnu Po-
cerju. 3, 867. Jedan mejdan u kršnim Koritima.
8, 465. Iz primorja iz kršnih Kotara. 8, 476.
Te je ša)e u kršne Pipere. 4, 31. Od našega
kršna Kolašina. 4, 467. Sve junaci od kršna
Đrobiiaka. 4, 478. Ispod kršna brda Kukutnice.
4, 526. Ode bane kršnome Erdefu. Nar. pjes.
vila. 1866. 100. Kršno selo, aV veselo bilo, kršno
jeste jere nije ravno, a veselo jer nije Turaka.
Osvetn. 5, 88.

bj 0 putu. Tijesna su vrata i kršan put
koji vodi u život M. Divković, bes. 204*. Ko-
liko kršni i primučni puta učinio si! J. Fili-
pović, prip. 8, vi. — Amo moie pripadati i ovaj

primjer (o danu putovaM). Kršni danoi, a dogi
konaci. Smailag. meh. 40.

c) kod n^esnijeh imena (u Srbiji).
aa) Kršna Ćuprija, n^esto u okrugu biograd-
skome. iJiva kod Kršne Ćuprije. Sr. nov. 1874.
8. — bb) Kršna Glava, selo u okrugu vafevskcme.
K. Jovanović 101.

b. u prenesenom smislu, mučan, teiak (is-
poredi a, bf), ili tvrd (kao kamen), dakle čvrst;
iz ovakva dva različita ^vačai^ postaju posve
različita značeika: jedna u zlome, druga u do-
brome smislu.

a) u zlom smislu, n. p. : aa) mučan.
Obrani i shrani dušu sluge tvoga meo pogibili
života kršnoga. A. G^rgiceo, nasl. 281. —
bb) strašan. Zašto se ne bojiš ti ovoga suda i
dneva kršnoga? M. Radnić 556h. Kada veće on
čeka i mi se ne okrećamo, toliko veće pokara^e
biti će teško i kršno. P. Posilović, nasl. 2^, —
cc) i 0 boju, borbi, znaČeAe moie biti: mučan,
strašan, ali iboo da se kod toga misli i na kr-
šeM. Neg^ junaka od boja kršnoga. Nar. pjes.
juk. 812. U kršnoj borbi sa ukidbu ropstva. IL
Pavlinović, rad. 98. — dd) o vremenu, teiak,
zlosrečan. Kršna ti mi nasta ova godina! a joŠt
kršnij' dan bijeli srijeda! ja izgabih svog dil-
bera lijepa. Nar. pjes. herc vuk. 274. Odgovori
mu kum: ,Nikako bo}e, zašto je danas kršan
zeman a mučan svijet: kome se nsajmi nikad ne
plati'. Nar. prip. vrč. 74. A kad je ,kršna' ara
kršno (slabo) se i razmiš)a. Pravdonoša. 1852.
88. — ee) teiak, mučan, neugodan. Kršna i grdna
rabota! PravdonoSa. 1852. 28. — ^ o če\ad€tu,
dosadfiv, pokarfiv, zao. Jest m^ obično, moja
drugarice ! veće mi je kršna svekrvica, u ponoći
zaište vodice. Nar. pjes. petr. 1, 281.

b) u dobrom smiilu, noj češče o čovjeku,
kao pohvala : vafan, vrijedan, junačan, pa u ši-
rem smislu, moie zamijeniti i r^eči : dobar, lijep.
— Između rječnika u Vukovu (,wacker, trefflich'
,bonus, praeolarus' s primjerom : Kršan je to
čovjek), aa) o čovjeku, junaku. Jesi V čuo, jeP ti
ko kaževa, ka' je turska zen4a propanula od sil-
noga vojvode Đordije i kršnoga Mutapa Lazara?
Nar. pjes. vuk. 4. 814. Udriše se dva kršni ju-
naka. 4, 817. Eno cure za našeg Halila, a sa
majke kršnog prijate}a. Nar. pjes. h5rm. 1, 535.
O Gavrane, kršan kapetane I 2, 196. Kršna zem{»
hercegova ,kršne' rađa sokolove. Osvetn. 4, vii.
Pa dočeka kršne poslanike. 6, 87. Vođa joj je
kršan generale. 7, 81. ,Kršan< čovjek, kršne ćudi.
M. Pavlinović. ,Baka kršan čoek u svačeml* J<
Bogdanović. — bb) o ienskom čejcidetu, dobara
vafan, a još češče lijep. A kršna ti na o^aka
majka, vridna gosta more dočekati. Nar. pjes.
marj. 70. ,Baka krŠnu djevojku azim}e !' J. Bog-
danović. — Kršna mi je sestra a odaji. Nar.
pjes. petr. 70. O Jelice, kršna divičioe! Hrr.
nar. pjes. 8, 806. — cc) 0 glavi (pameti), čudi,
mudar, dobar. Uza svu svoju kršnu («= mudru)
glavu. M. Pavlinović, rad. 151. Kršan čoek,
»kršne* ćudi. M. Pavlinović. — dd) o koiiu, lijtp
i dobar. Vid' de krSna ovoga dorata. Nar. pjes.
marj. 76. — ee) o odijelu, rt^u, lijep. Na Aema
je kršno odijelo, sjaju mu se toke kroz brkove.
Nar. pjes. vuk. 3, 343. Pripela je tri kršna đSr*
dana. Nar. pjes. juk. 284. Kršno ruho junak
vrže na se. Osvetn. 4, 41. — amo pripada i
ovo : Sjajni stijezi kršni i oprani, al' jnr turskom
krvju ubr}ani. Osvetn. 5, 40. — ff) o blagu (H-
caru, imanu itd), velik, obilan. Kršan jesam ii-
ćar upazio. Nar. pjes. marj. 118. Za slobodne
ruke trgovaca kršna prometala. Osvetn. 8, 40i
U Hercegovini sva pokretna i nepokretna dobra

Digitized by

Google

1. KRŠAN, 1, b, h).

647

KRŠĆANIN

lOTU se jednim imenom ,irad' i kazati će o sen-
diloj familiji : ,Kršan irad ima !' V. Boj^dić,
iborn. 820. — gg) o rijeHmaf mudar. Kršne
serdar &im isasu riječi Osvetn. 8, 71. — o ^'
heruy dobar. Da ti, draga, kršan haber kažem.
Hrv. nar. pjes. 4, 171. — o prelu, ugodan.
Dražba, povrgavši i pivo i jelo i to krsno kršno
preloTaAe. Osvetn. 1, 48. — fiJi) o č^jelova1^Uf
dobar^ vafan. Pa nuti mu kršna poslašai^a.
Osvetn. 7, 54.

2. adv. k]^šno (rijetko),

a. prema 1, b, a). A kad je kršna ura
,kršno' (slabo) se i razmiš)a. PravdonoSa. 1852. 83.

b. prema 1, b, b). Ja ću tebe kršno opre-
miti. Hrv. nar. pjes. 3, 116. Kršno ću tebe da-
rovati 8, 220. Svi ste mene kršno milovali.
3, 855. Al^ je kršno pogledati bilo, gdje knes
prati momke razigrane. Osvetn. 5, 69.

2. K&ŠAN, kFšna, a^j. krhak, koji se krši. —
U Vrančićevu rječniku (,fragilis*).

3. KRŠAN, m. ime mjesno.

a. selo u Istri, tal Chersano. V. 8ab}ar,
mjestop. rječn. 510. — Od xiii vijeka. Termini
za Kož)ak i KrŠan i Šunber. Mon. croat. 8. ( 1275
prepis, 1546). Meju Kož)akom i Kršanom i Šun-
berom. 11.

b. ikakvo selo (jamačno nije isto što je pod
a). — Prije našega vremena. Krbšanb (selo). S.
Novaković, pom. 136.

KRŠAnAC^ kršinca, m. ime i^kijem bifkama.

— Između rječnika u Stulićevu (kršanac, trava
,linaria, erba' ,herbae species'). Kršanac, 1. li-
monia reticulata (Aquila— Buć, Skurla), Statice
reticulata L.; 2. spaccasassi (Skurla), Geltis au-
stralis L. B. Šulek, im. 176.

KRŠAl^AK, Kršdi&ka, m. ime brdu u kataru
knićskom u Gruži. L. Đorđević.

KRŠAl^, n. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
užiČkome. \š. Stojanović.

KRŠAVIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Sin Mi-
kule KrSavića. Mon. croat. 87. (1460).

KRŠAVINA, /. kršeiie, kršiia (buka kod kr-
šenaj. — U Mikajinu rječniku: karšavina, krši^
,fragorS i u Stuličevu: ,fragor'.

KRŠĆANIN, m. čovjek iz sela Krsca (vidi 1.
krstac, c, a)). — Nalazi se u pomeniku xiv vijeka
mnoiina ,Krfcštbčani' kao ime samome selu. po
'&' vidi se da je -tB- pisano samo ortografički
prema Krstscb^ i da je s postalo Š s toga što je
odmah za fitin č (u isgovarai^u). — vidi u Da-
ničičevu rječniku: Krbstbćani, mjesto koje je bilo
blizu Prizrena: ,uz Suhu Rdku do krbsta koji
stoji medu Kosta^mi i medu KrBŠtbčani*. G(las-
nik). 15, 286. (1348?). mislim da je isto koje se
piše i ,Krbsti>ci>'.

KRŠČIOA, /. vrsta veza. — isporedi krstejac.

— U jednoga pisca našega vremena. Poram}e (je
izvezeno) na police, kršćioe (,krsćice'), vijuge i
oftvice. S. ](jubiša, prič. 124.

KRŠĆ-, vidi kršt-.

KRŠĆANICA, /. kršćanka. — Na jednom
fi^estu XVIII vijeka, a iemedu rječnika u Stuli-
čevu (krstjanica kod cristiana u talijanskom
dijelu). Želim da bude pivana (pisna) i krstja-
nom i još krstjanioam. L. ^ubuški 72.

KRŠĆANIK, m. vidi kršćanin. — Sa -stj- u
dva pisca xvii i xviii vijeka. Sista papu nevir-
nika, kako hinoa krstjanika. P. Hektorović (?)
107. Ogaii žeže Dioklecijana, jer pogubi mnoge
krstjanike. L. i^ubuSki 29.

KRŠĆANIN, m. Ohristianus, čotjek koji pri-

pada Hristovoj tjeri, ali ovako kašu sad sami
katolici (vidi Hrišćanin); t prosti narod kato-
lički po svoj prilici misli da fiemu samome pri-
pada ovo ime, a ne drugujem krŠčanima (hrišća-
nima, 1 utorima itd.). pisci upotrd>}avaju u širem
smislu. •— Akc. se mijeiia u gen. pl K]^šć&n&
(vidi da}e). — Postaje od grč, Kgumavdg, ali
preko drugoga jezika (latinskoga Ohristianus?) u
kojemu nema Xt isporedi 2. Krst. ■— Riječ je pra-
slavenska (ElrKstijanini), isporedi stslov. Kr^ti-
janin'b (i Krbstijau'b), rus. KpeoTbHHHH'b (sefak),
češ, krestan, pof, krzesoianin, chrzescianin. —
(}blik sa -stij- promijenio se več xiv vijeka na
-stj- i (pisano) -stBJ- : sa -stij- naUizi se samo u
Mon. serb. 253. (1404). 828. (1428). 461. (1458).
Starine. 18, 232. (zv vijek), ali več prve godine
(1404) ima i sa -stj- u Spom. sr. 1, 50. istina,
oblici sa -stij- nalaze se opet xviii vijeka u tri
pisca : J. Banovac, pred. 3. F. Lastrić, test. 2d2h
(dva puta). J. Matović 59, ali s toga što u ovijeh
istijeh pisaca mnogo su običniji drugi oblici, sva
je prilika da je u dva prva to samo štamparska
pogreška (Lastrič piše svagda -stj-» Banovac -šć-,

-Stj-, -stj vidi dafe — , a u goniijem je pri-

mjerima štampano -stia-). u Matoviča koji piše
svagda -sć- (vidi daje) neče biti štamparska po-
greška. — XV vijeka uz -stj- ima i -stbj- od pri-
like u jednakom broju primjera : naj stariji je u
Mon. serb. 868. (1482). — oblik sa -stj- traje do
našega doba, ali se več xvii vijeka javfa rMJ no-
viji na -šć- koji je jedini narodni u štokavaca,
ali večina pisaca upotrebfava oblike sa -stj- (jer
su bliii riječima krst i Krst) i to do u naše
vrijeme (n. p, Osvetn. 2, 126). -šć- (što i^ki pišu
i sć, štj, stć) nalazi se u ovijeh pisaca: Vite-
sovič (-SĆ- i -stj-; češče nego kršćanin piše kr-
šćenik, a po ovoj riječi vafa da mu je običnije
šć, vidi i kršćanski), Badovčič (Štj), Terzič, Ma-
cukat, Badrič, Marki (stć). Pisanica, Zoričič (sć),
Bašič (sć i stj), A. d. Gosta, L. Vladmirovič (i
stj), Matović (stć), Obradovič, Lučić, Norini; u
KavaMna su primjeri sa šć i štj nepouzdani
(obično je stj) ; Banovac ima i šć • stj i Stj (po
ovome zadnemu može biti da i stj treba citati
kao Sć). vidi i druge riječi od ove osnove (kršćan),
osobito kršćanski. — Kristjani u F. Lastrić, test.
272a jamačno je Štamparska pogreška. — u ča-
kavaca je još običan oblik sa -stj-. — Nalazi se
gdjegdje u jednini oblik bez nastavka in, n. p.:
Krstjanu. Mon. serb. 492. (1465); Krsćanu. J.
Matović 80; Kršćana (acc, sifM.). Osvetn. 2, 78;
Krstjan se govori na otoku Krku (L Milćetić).

— U mnoiini ispada n<utavak in: Kršćani, K^-
šć&n& itd. —• Stariji oblik za nom. i voc. pl.
s nastavkom e naUizi se od prvijeh vremena do
XVII vijeka (u sadnijem primjerima kod čaka-
vaca), n. p. Krbstjanjefisic;. Mon. serb. 819 (1423) ;
Krstjane. Živ. kat. star. 1, 218. Š. Menćetić 841.
M. Vetranić 1, 82. 88. Duk^anin 8. Anton Dalm.,
nov. test 189h. B. Krnarutić 84. P. Hektorović (?)
115. 171; nejasno je i nepouzdano: Da se imaju
pohitati sfe krstjane. B. KaSić, per. 83. — Na
jednom mjestu ima gen. pl. s nastavkom i: Ti
svetosti bi prilika, i krstjani (u drugom ruko-
pisu krstjanih) ćast i dika. P. Hektorović (?) 168.

— JRadi rijetkijeh oblika: krbstijamB (dat. pl).
Starine. 18, 281. (xv vijek); krstjami (%'iM*r. pl).
Statut po)ićki. 47 vidi kod građanin. — Ima acc.
pl krbstjani. Spom. sr. 1, 50. (1404). samo na
tom mjestu. — lemeđu rječnika u Belinu (kr-
stjanin ,christiano, chiunqae professa la fede di
Ohristo* ,Christi cultor* 190b), u Voltigijinu (kar-
stjanin, v. karStenik; kerstianin, v. kerSČenik),
u Stuličevu (krstjanin ,Ohnsticola<) , u Vukovu

Digitized by

Google

KRŠĆANIN

648

KRŠĆANIN, c.

(kršćanin, vidi kod c), u Daničićevu (krbstijanini*,
vidi kod d).

a. enačene je kao Što je kazano sprijeda^
uopće, sa -stj-. Nima se akopati s inimi larstjami.
Statnt po|i6ki. 1400. 47. Mnoge krstjane poklal
biše. Živ. kat. star. 1, 218. Krstjane tužni stahu
plačaći. 218. Govoraše od krstjanina. Korizm.
40^. O nevojni krstjanine. 12b. o vjerni kr-
stjane ki putem hodite. Š. Menčetić 841. Plijene
t' države krstjane i Turci. M. Vetranić 1, 88.
Učini se krstjanin. Zborn. 72». Od kratjan dim
ovoj. N. Dimitrović 74. I da t' su pridani, Bože
moj, nevojni krstjani. 85. Pozrite Jesusa, kr-
stjani, jedan čas. N. Naješković 1, 109. Na nas
prihude i grješne krstjane. 1, 125. Krstjane i
rečeni pogani oružaše se. Dakjanin 8. I ako
mniš da neć množ tuga zlih patiti, tot počel
nijesi ti krstjanin još biti. Đ. Raiiina 131^.
Svjema bogo]ubnijem krstjanom. A. Gučetić,
roz. jez. 2. Netom se nade bogojubni krstjanin
u ovoj molitvi. 8. Srce jednoga krstjanina. B.
Kašić, per. 70. Ja krstjanin spijevalac ki pra-
voga Boga poznam. I. Gundulić 192. Slavni je
cesar dundo tebi, ki više svijeh kruna sjedi; a
naj veći svi pod nebi kraji od krstjan bratučedi.
278. Priko oma mora đoni Osman sabju vrh
krstjana. 421. Ča se ne dostoji za jednoga kr-
stjanina. Statut trsat. 1640. 223. Brane se hra-
breni krstjane. B. Krnarutić 34. Da se krstjanin
ne zaboravi od toliko visoka dobročinstva. M.
Radnić 885«. Spomeni se da si krstjanin. P.
Posilović, nasl. 5b. Krivdu vrgoše na krstjane.
P. Vitezovi ć, kron. 88. Od vičAega Boga strane
pozdrav Jam vas, o krstjane. P. Hektorović (?) 80.
A krstjane sve proklete starate tvoje sile svete.
85. Zahvajam vam, o krstjane. 115. Pokli misal
tva se skruši, ter krstjanin bit odluči. 141. Svi
krstjane ki ste toti; pogrdite vaša tila. 171.
Kano pravi krstjanin. S. Margitić, ispov. 25.
Turčin plemić, pak krstjanin. J. Kavaiiin 181ft.
Vrstnos krstjanina. 178b. Od krstjana i od bla-
ženih. 524*. A ništanemai&e ovi pako pun je
krstjana. A. d. Bella, razgov. 87. Kra} David
zaziva svakoga krstjanina na razgovor. M. Le-
kušić 150. Samo se dakle mi zovemo krstjani.
A. Baćić 150. U krstjana Rimjana. 158. Kr-
stjani, virnjete li vi ovo? J. Banovac, razg. 5.
Đvi riči tako pune, koje da se jednom dobro
razume, ne bi već potribovalo pripovidai^a medu
krstjani. pripov. 207. Ah krstjanine grišniče!
ako se koji ovde nahodiš, probudi se. J. Fili-
pović 1, 209*. Reci mi sada, o krstjanine, da se
dogodiš u ta vrimena, što bi obrao. F. Lastrić,
ned. 8. Budući grisi, navlastito smrtni, rijetko
se naodili među krstjani. 50. Koliko e slavno
ime krstjanin! 867. Mene i tvoje sve krstjane
čuvaj. J. R. Gučetić 17. Primamo ime krstja-
nina na krštei^u. A. KaniŽlić, kam. 141. Nije
pristojno krstjaninu imati prijatejstvo s Cifuti.
497. Vidićemo naj pri što je virovaAe i koliko
su ga dužni krstjani znat. F. Matić, jezgra. 82.
Može biti koji zo krstjanin. Đ. BaSić 15. Imat
ime da si krstjanin a provodit život poganski.
L. Vladmirović 19. Ako je Isukrst kleca, zašto
ne bi ti, o krstjanine? 48. Tad u Rimu nezna-
božci stahu ter krstjane težko progoi^ahu. And.
Kačić, razg. 18b. Matijašu svitla kruno naša,
može 1' podnit to dobrota vaša, da krstjanin tare
krstjanina? 814b. Da se krstjanin grišnik s Bo-
gom smiri. Ant. KadČić 222. Jesi li ti krstjanin?
T. Ivanović 17. Ko da nije krstjanin. 25. Niti
krstjanin hoće reći drugo, nego jedan princip i
plemić po krvi. Đ. Rapić 328. Pomiješasmo kr-
stjane u Turke. Osvetn. 2, 126. — sa -šć-. Krstja-

nine koji štiŠ nauk dobra umrtja. P. Badovčić,
nač. 1. Kršćani Jernsalem obdržaŠe. P. Vitezović,
kron. 80. Poklam bi osemdeset i osem let kr-
šćani Jerusalem držali ... 88. U svako vrime
kršćanin ima biti sdružen s vojom Božjom. L.
Terzić 2. Nagovaram svakoga kršćanina i kr-
šćanku. 47. Sve ono što jedan dobar katolik i
krstjanin jema virovati. 65. Da svi kršćani
budu razasuti. P. Macukat 5. I ovo bijaše čovik
nemilosrdan protiva kršćanom. 5. Učinio se
kršćanin. 43. S četirima još krštjanL J. Ka-
vai^in 814b. Kršćani i Židovi. 441b. Pravovimi
kršćanine. S. Badrić, prav. nač. 4. Kršćanin za
obslužit ove stvari. 15. Pazi dobro, kršćanine.
15. Kad bi kršćani živili gledajući na Isukrsta.
J. Banovac, razg. 52. Jesi li lurštjanin? 65. A
po smrti da se ne ukopa među krstjani. 283. Da
su svi krstjani dionici od blaga duhovnoga. 288.
ZaštititeJ svih kršćana, blagosl. 58. Što prudi
vira jednomu krstćaninu? I. P. Marki 14. A
krstćani u crikvi ne smidu se prikazati krstćanL
45. Ja sam kršćanin vjere katoličanske. Pisa-
nica. 8. Nahodeći se jedan kršćanin u soŽanstvu.
M. Zoričić, zrcalo. 16. Ne bi za mnom zlo go-
vorili ni dobri kršćani. D. BaŠić 15. Noj (crhn)
dakle pristoji vladati i uprav Jati sve vime kr-
šćane. A. d. Costa 1, 8. Brata kršćanina izkr-
i^ega. L. Vladmirović 8. Pravovimi kršćani. 9.
Krstćani imaju pridati sebe istijeh Jesukrstu. J.
Matović 34. Koji ima biti prvi postupaj čovjeku
krstćaninu? 76. Ako zaludu jideš kruh crkovni,
očinstvo svetih mučenika, darovštine bogojubnih
kršćana. I. J. P. Lučić, bit. 85. Pridi dakle,
kršćanine, pridi, crkoviiače, za samih osam dana
zabaviti se ti sam sa samim tvojim Bogom. 74.
Ponukovati pravovime kršćane. I. G^raiiin 10.
Kako svetkuju množi kršćani. 14. Ti li si oni
koji kršćane nagovaraš da biže? Norini 24. —
sa -stij- (u svijem primjerima -stia-). Ah da buđn
krstijani ova procinili! J. Banovac, pred. 3. Su-
prot mlogim krstijanom. F. Lastrić, test. 232o.
Pravovimi krstijani. 232b. Vjera krstijana jest
uskrstnuće. J. Matović 59.

b. u Dubrovniku katolici reku često i ne
misleći na vjeru o čovjeku uopće kršćanin, ali se
svagda misli na dobra čovjeka, n. p,: ,Daj kr-
šćaninu da se naije, nemoj mu štedjeti hrane^
, Ovoliko bi bilo dosta za svakoga kršćanina^ P.
Budmani. — Slično je i ovo: U DubaŠnici na
Krku nije , krstjan^ samo kršćanin, nego uopće
Čovjek. I. Milčetić. Kršćani zovu se }udi iz
okolice grada Baške, (napisao D. Daničić). ali se
za ova dva primjera moie pomisliti i na rus.

KpeCTbHHHH'b.

c. ističe se kao ime za same katolike. -- Iz-
među rječnika u Vukovu: tako sebe zovu Srbi
zakona rimskoga (jer oni mjesto Isus Hristos
kažu Isu Krst), a one koji su zakona grčkoga
zovu Hrišćanima (jer oni govore ,Hristo8') ,eiĐ
romisch-katolischer Serbe* ,Serbu8 romano-catho-
licus'. sa -ŠĆ-. Mi sva siromaš od sve varoši,
kršćani i hrisćani, molimo se svitlome turfinu.
Glasnik, ii, 3, 62. (1707). Kad god govore medu
sobom kršćani i rišćani. S. Badrić, ukaz. 6.
Užeći veću Jubav bogojubstva u pravo vimim
kršćanim i rišćanim. L. Vladmirović 10. Ako
kad jedna strana nazove drugu ,krSćani' ili ,ri-
šćaniS to se za osobitu učtivost tvori i drži. Đ.
Obradović, basne. 806. ,Vazda i Marija!' odgo-
vore kršćani oko Spjeta kad im se nazove : ,Fa-
Jen Isus!' Vuk, poslov. 81. Kršćani zvone više
nego hriŠćani. 160. Prije tih novih zanoveta&a
mi smo se zvali hrisćani a vi kršćani. M. Pa-
vlinović, razg. 14. — sa -sljj-. I tako nam la-

Digitized by

Google

KRŠĆANIN, c.

649

KRŠĆANSKI

kasa, kuko hristjanom teko i kntjanom. Glasnik.
II, 8, 69. (1707). Primloi^i krstjani i hristjani.
A. KaDiilić, kam. 817. Syit mu (riićaninu)
krstjani đadoSe . . . ato6. xix.

d. vidi u DaniHćetm rječniku: KrbstijaninB
jChristianusS dolasi samo za sveštenlke (bogu-
milskej patarenske) a kra^evstva bosanskom xv
Tijeka, sa -stij-. Slth ruky Hvala krbstijanina.
Mon. serb. 258. (1404). Po gospođinu Vlatku
Tumrbliću krbstijaninu. 823. (1428). Postevismo
svdđoke i sredite)e vdre naše d^a bosbnskoga i
fi i&imb 12 poglavitijehb krbstijanb i 12 našijehb
plemenitdhfc vlastela (pide herceg Stjepan. Da-
niSić). 461. (1453). (Batalo tepaSija) bi&e mnogo
dobrfc đobrimb }udemb i mnogo slavanb dobrimb
krbstijamb. Starine. 18, 282. (xv vijek). — sa
-stj-. Poslasmo nade strojni ke i krbstjani (piše
,epiBkQpb crbkve bosanbske'. Đaničić). Spom. sr.

1, 50. (1404). Svepodtenoga muža krbstjanina
Vlatka Tu(mrb)lića. Mon. serb. 306. (1420). Pri-
mismo po Tvrbdislavu krbstjanu. 492. (1465).
Prddb Inrbstjaninomb Tvrbdisava»mb. 497. (1466).
— sa -stbj-. Đmiterb krbstbjaninb. Spom. sr.

2, 64. (1415). Raddna krbstbjanina. Mon. serb.
86a (1482). Po Radifiinu krbstbjaninu. 899.

KRŠĆANKA, /. Ghristiana, kaše se o ienskom
ielađetu kao o muikom kršćanin (vidi). — Akc.
86 mijeiha u gen. pl, kHćan&k&. — RijeČ je pra-
slavenska (krbstijan'bka), isparedi stslov. krbsti-
janitka, rus. KpecTbJiHiea (sefakii/ia)^ češ. kfestiauka,
kfest'anka, pof, ohrzescianka. ~ Između rječnika
u Belinu (krstjanka ,Ghristi cultrix' 190t>), u
Stuličevu (krstjanka ,mulier Christicola^ i u Vu-
kovu (vidi koa h). — Jamačno moie imati sva
snačeika Što i kršćanin, ako se i ne mogu potvr-
diti primjerima,

a. uopče. sa -stj-. Jedna žena krstjanka. Mi-
rakuli. 115. Ke Sli rečene prave krstjanke. Ko-
rism. 98*. Budući vam krstjankam od krstjan-
skoga živote govorenje u6inio. B. Gradić, djev.
8. Krstjani i krstjanke. A. Gučetić, roi. mar.
18. Ima svaki krstjanin i svaka krstjanka na-
stojati da budu primjeni u ovu svetu družbu.
roK. jes. 85. Obrani krstjanine i krstjanke. M.
Divković, nauk. 14. Bješe krstjanka. B. KaSić,
per. 88. Opovidi ju da je krstjanka. 184. Ah
krstjanine i krstjanke! zrc. 152. Da bješe kr-
stjanka. I. Držić 198. Dobri krstjani i krstjanke.
L Ančić, ogl. 56. Toliko krstjaninn, koliko kr-
stjanki. P. Posilović, nasl. xlv. Čim krstjanku
ne zaviri. J. Kavai^in 263^. Kaži mi, krstjanine,
krstjanke ... A. d. Bella, razgov. 155. Krstja-
nina i krstjanku. B. Zuzeri 13. Oni krstjanin,
ona krstjanka. 40. Ove sveto žene koje nazvane
biše naj prve krstjanke. M. Lekušić 150. Ah,
moji krstjani i krstjanke! J. Banovac, razg. 162.
Ogledajući tolike krstjane i krstjanke. 169. Ter
se ovim može reći, da su krstjanke? pripov. 104.
A sad krstjani i krstjanke sve se š idm kunu.
168. Teodora biše krstjanka. .T. Filipović 1, lll>.
Krstjanine i krstjanko, kako ti diviou Mariju u
ovomu nasliduješ? 1, 577t>. O krstjanine, o kr-
stjanko ! V. M. Gučetić, pohv. 56. Svaki krstja-
nin i krstjanka. I. A. Nenadić, nauk. 57. Kr-
stjanka sam i biti ću. P. Knežević, pism. 108.
Stera i izvrstite krstjanka. A. Kanižlić, kam.
145. I otjeraju s pameti onega krstjanina i one
krs^anke. Đ. Bašić 17. Jedna dobra krstjanka.
L. Vladmirović 17. — sa -SĆ-. Nagovaram sva-
koga kršćanina i kršćanku. L. Terzić 47. Oni
kršćani i kršćanke. J. Banovac, pred. 58. Jedna
krsćanka za mnogo godina bijaše privarena od
sotone. M. Zoričić^ zrcalo. 75. Tebe će, kršćanko,

žalost napopadnuti. L J. P. Lučić, razg. 10. —
sa -stij-. Krstij&nka ,Christiana^ D. Nemanić,
čak. kroat. stud. ifteg. 68.

b. vidi kršćanin, c. — U Vukovu rječniku:
,eine rdmisch-katholische Serbin' ,Serba romano-
catholioa^

KRŠĆANKIl^A, /. vidi krSćanka. — Samo u
Stuličeou rječniku (krstjankina) uz krstjanka.

KRŠĆInLUK, m. krščanstvo (kao kolektivni
supstantiv). — Postelje od osnove riječi kršćanin
turskijem nastavkom lyk. — Od xviii vijeka^ naj
češće u pisaca iz sjeverne Dalmacije, — Sa -stj-.
Poznaju rimsku crkvu za mater svega krstjan-
luka. A. Baćić 248. J. Banovac, izk. sab. 18.
Ipak gdi se viŠe čuje i nahodi izvan u krstjan-
luku? J. Banovac, pripov. 185. U kojim krstjan-
luk vrlo su poslužili. P. Knežević, osm. 872.
Vas krstjanluk teko brani. pism. 122. Obraćei&e
na viru svetu kra)a Budimira uzrokova veliko
vesele svemu krstjanluku. And. Kačić. razg. 22.
Kako je prija toga došlo bilo pokaraiie na kr-
stjanluk. 338. U zao čas po se i vas krstjan-
luk iztoČci. kor. 427. Koja (crkoa) jest prva od
svega krstjanluka. A. d. Coste 1, 245. Ovi je
razdi}en od družtva svega krstjanluka. M. D<>-
bretić 117. Ako se uzimaju u krstjanluku. 571.
Ah jao ! ovakovi klai&aša jest danas pun krstjaa-
luk. Đ. Rapić 68. Sakramente izkoreni, mloge
biskupe pogubi, jednom riČju, kra}estvo od An-
glije koje biše krstjanluk plemeniti i dan da-
našdi u nesnćnomu svomu stadu pribiva uzdi-
šući. 78. Jeda li no ima u krstjanluku hasno-
vite tomu lika? 281. Koji je uveo u Rusiju
krstjanluk. A. Tomiković, život. 6 Jer ova pri-
svete naša majka od mil6sti dostojala se jest...
one milosrdne svoje oči prama krstjanluku svemu
obratiti. Grgur iz Vareša 8. Odkuda pak izviru
sva zla u krstjanluku. 83. — Sa -Šć-. I teko me
strah, da se ovi grih mnoo:o raširio u kršćan-
luku. J. Banovac, razg. 107. Koja sad kršćan-
luk podnosi. 192. Vladaoca svega krsćanluka.
pred. IV. I svako druge neprave i opačine dilu-
jući, koje se svaki dan čuju i vide u kršćanluku.
pripov. 17. Ovo su psosti svetogrdne, koje se
svaki dan Čuju u kršćanluku. 61. U kršćanluku
u sadaAa vrimena no samo ima bludnica, dali
još i pri)ubodivaca. 182. Ah kršćanluče nesrićni,
na što si u sadaAa vrimena došao! 186. Dvi
riči teko pune koje da se jednom dobro razume
u kršćanluku, ne bi već potribovalo pripovidai^a
medu krstjani. 207. Da ću se s vrimenom po-
krstiti i doći u kršćanluk. M. Zoričić, zrcalo.
116. Nika miste od krsćanluka. A. d. Coste
1, 3. Od svi naroda krsćanluka. I. J. P. Lučić,
nar. 54. Prvaš£a vrimena krsćanluka. razg. 25.

KRŠĆInOVIĆ, m. prezime. — U narodnijem
pjesmama crnogorskijem našega vremena. Da će
udrit na Kršćane vica. Pjev. crn. 72». Pali pušku
na Kršćanovića. Ogled. sr. 412.

KRŠĆANSKi, adj. koji pripada kršćanima;
koji pripada vjeri kršćanskoj. — Radi -šć- vidi
kršćanin, ali treba dodati da za oblik sa -^6-
ima jedan primjer iz xv vijeka (Mon. croat. 104
god. 1469), t da tako piše i Olavinić (xvn vijeka),
može biti (kao što je kazano kod kršćanin za
Vitezovića) da je i ovdje -šć- prema kršćenik
(Glavinić svagda ima ovu riječ a moiebiti nema
nigda kršćanin). — Riječ je praslavenska^ ispo-
redi stslov. krb3tijanbski>, (rus. KpecTbAHCKift, se-
fački), češ. kro3t'ansky, po}. chrzesciaAski. — Je-
među rječnika u Belinu (nema napose, ali vidi
prikrstjanski ,christiani88imo, superl. di chri-
stiano, titolo antiohissimo de^ re di Fpknoia^

Digitized by

>^uogle

KBŠĆANSKI

660

KRŠĆANSTVO

»ohristianiBnimpa^ nadov francuskoga hralajf u
:Sjelo8^enievu (kršćanski, christianusO, u Volti-
^inu (karstjaaski ,di Gristiano' ^kristlich'; gri-
jeikom kerfičanski ^cristiano' ,kristlich'\ u Štu-
ličevM (krstjanski »christlanusOr u Vukovu (kr-
šćanski ^rdmisch-katholisch* ^romano-catholicus'),
u Daničičevu (krbstijanskyj ,christianasO.

1. a^. — Kamp.: kršć^nskiji potvrđuje se
samo u Bjelos^tnčevu rjeiniku g^e ima kaj-
kavski oblik: naj kršćanskoj fOhristianissimos'.
ov nadpisek daje so kra}o Francije iliti franous-
komu.

a. uop6e. — sa -stij-. Blajorosrbđu hjti na
mirfc krbstijanbsky (piše Štefan Nemai^a). Mon.
serb. 5. (1198—1199). Carigradskago cara liši
cesarastvija kupno i krstijanskago općenija. Š.
Kožićić 17^. Artikali prave krstijanske vere.
Kateh. 1561. 1. Mjesto pak je nćinio krstijan-
skoj pravoj istini. J. Kavai^in 840^. Trbpimo
veliku nevo)o polagb krbstijanske vird. Mon. serb.
660. (1618). Svetomfc krbštijanskomb gcuspodomb.
660. (1618) Fova su dva primjera is pisma Sto
hilanđarski kaluderi pišu biskupu eagrebačkome.
ima i druqijeh riječi po kojima se vidi da je
onaj koji ^e sastavio ovo pismo bio katoliky n. p.
Isu Erbsta (2 puta) us Isu Krista, Isukrbstova,
vbrdijanb i aipatb; po svoj je prilici bio iakavac
iz Istre ili is hrvatskoga primorja, jer miješa d,
e, i (Zagrdba, zapleteni, vblesi, svdtii^e, vdoma,
grehomB, trumbdti, vird), va t n (vrbdijani>, Vbsi-
lija), piše poslemo (pošjemo) kao da nije mogao
dobro izgovoriti š, i upotrebfava riječ kršćeni-
komfc]. — sa -šć-. T(o) se vrh toga obećasmo
vem kršćanska. Mon. croat. 104. (1469). Velik
jest Bog kršćanski. F. Glavinić, cvit. ^Ib. Vere
kršćanske. T. Vitesović, kron. 83. Cetrto kr-
šćansko pregananje. 86. S vnogim )uctva kr-
šćanskoga pomorom. 84. Da kra}em i gospodi
kršćanskoj mir podiliti dostojiš se. L. Tereić
101. Da svemu puku kršćanskomu mir darovati
dostojiš se. 102. Paka će on obratiti svu Indiju
na viru kršćansku. P. Macukat 22. Dila nauka
kršćanskog. S. Badrić, prav. nać. 15. Ostaloj
hrani krštjanskoi. J. Banovac, blagosov. 201.
Bio sam na svitlost dao nauk kršćanski na
1757. L. Vladmirović 9. Nauka krstćanskoga.
J. Matović VI. Za sjedi Aeiie kra}a kršćanski. I.
J. P. Lućić, doot. 56. Jer su protivne duhu kr-
šćanskomu. L (Hraiiin 18. Što rekoste svje-
do^ba vajade i kršćanska kao i islamska. Osvetu.
8. 79. — sa -stj-. Vere krstjanske cica. Živ. kat.
star. 1, 218. Nije sadovolno imiti samo ime kr-
stjansko. Transit 67. v poli vere krstjanske.
148. Potrebno je iskat načine krstjanske. P.
Hektorović 74. Spasenje duš krstjanskih. Mon.
oroat. 245. (1545). Milostivo su dopustili svjema
dušama krstjanskijem. A. Grućetić, roz. jez. 8.
Blago koje duša krstjanska mogla bi dobiti. 4.
Priko orna mora goni sad krstjanski mać Osmana.
L Gundulić 421. Z veseljem svega puka krstjan-
skoga. F. Olavinić, ovit. 186^. Iz ruke kr-
stjanske. B. Krnarutić 10. Kratak krstjanski
katoličanski nauk. Azbukv. 1690. i. Od nauka
krstjanskoga. M. Bijanković 9. Koji ne znaju
nauk krstjanski. 189. A krstjansku viru odhaj.
P. Hektorović (?) 88. I krstjanski nauk prini.
J. Kavai^in lOlh. Drža puk poganski u zlom
strahu svijet krstjanski 212*. Na krstjanski
put se stavi, da s istoka Mahumeta baciš. 269*.
Krstjanskoga Boga pravog i veloga. 293*. Kr-
stjanska hćer Girila Đeoija veloga cesara. 298*.
Zlom* sjemenu odofu^uć im krstjanskim svojim
izgledom. 802*. Nauk krstjanski. H. Bonaćić 8.
Nama paku krstjaDskomn. F. Lastrić, test, 28h.

Udari se vojska krstjanska s nevimici. ▲. Ka-
nižlić, fhin. 81. Kripost pravoslavne jakosti kr-
stjanske. 162. Ovako ući u života krstjanskomu.
Đ. Bašić 51. Posli nego mu kazaše nauk kr-
stjanski. And. Kaćić, razg. 28. Slavodobitje
krstjanske. L. Vladmirović 1. Otajstva pogla-
vita vjere krstjanske. T. Ivanović 6. Po dobru
živ|eiiu krstjanskomu. 17.

b. u ovom primjeru stoji adjektiv n^. ge-
netiva objektivnoga (progoniti krščane), Odtud
prvo pregai^anje kršćansko poće se. P. Vitezović,
kron. 88.

c. vidi kršćanin, c, i u Vukovu rječniku,

— sa -ŠĆ-. Heretiki veru prijahu kršćansku. F.
Glavinić, cvit. 184*. ,Kraiisko* ovdje znači upravo
,kršćansko^ Vuk, poslov. 160. Kad je o kršćan-
skom božicu jugovina. 227. U Hrvatskoj oko
Karlovca djevojke kršćanske po selima u o6i
Burđeva dne a u varoši na Đurdev dan u jutro
,ladaju^ živ. 29.

đ. na kršć&nskii, adverbijdlno, znači što i
kod 2. — V Bdinu rječniku: na krstjansku
,christianamente* ,christiano ritu' 190^.

2. adv. kršć&nski, kao krščanin, kao krščani.

— Između rječnika u Belinu (krstjanski ,chri-
stianamente, da cristiano* ,christiano ritu' 190^),
u BjelostjenČevu (kršćanski ,christiane, christiano
ritu'), u StuUčevu (krstjanski ,Ghriaticolaram
ritu'). — Ima i komp. kršć^nskije, vidi: Da ćeš
tuđe povratiti, ono prijate|stvo nepošteno osta-
viti, one prigode sa svim rastrgnuti i početi kr-
stjanskije živitL J. Banovac, razg. 168—169.

a. uopče. sa -stj*. Da krstjanski Živjet
budu (ja). N. Dimitrović 42. Ondi krstjanski i
redovnički posvetiti ju. A. Gučetić, roz. mar.
33. Tko oće krstjanski živjeti. M. Đivković,
nauk. 18. Ako hoćemo krstjanski živjeti. 434.
Trudeći se mudro i krstjanski. M. Badnić 488*.
Kako može jedan čovik krstjanski živit. I. Gr-
ličić XVII. Niki ne samo ova ne obslužuju, ni
krstjanski diluju za zabranit jedina svoju dušu,
dali diluju sve što više mogu za izgubit je. J.
Banovac, razg. 101. Živi vazda krstjanski J.
Filipović 1, 14h. Sramotu čini Isukrstu tko se
krstjanin zove a krstjanski ne žive. F. Lastrić,
ned. 368. Učini se krstjanin, živi i umri kr-
stjanski. And. KaČić, razg. 78. On krstjanski
osobno živ|aše. Nadod. 162. — sa -šć-. Ki ov-
čice svoje krstjanski uči živit. J. Kava^in lllt>.
Kad jim je koja prodika krstjanski rečena. J.
Banovac, pred. 118. Koji krstćanski živu u (u-
bavi. J. Matović 96.

b. kao }udski, isporedi kršćanin, b. sa -stj-.
Gdje mi krstjanski govore, gdje nas razumiju.
M. Držić 254. Beči mi kršćanski, ča misliš, (u
Istri). Naša sloga. god. 14, br. 12, str. 12.

KRŠĆANSTVO, n. trna dva različna značeika
a prema tome i različne akcente: a) apstraktno,
kršć&nstvo, staAe u kojemu je onaj koji je kr-
šćanin, t. j. vjera kršćanska i sve što sa sobom
nosi; b) konkretno, kršćanstvo, kao kolektivni
supstantiv, svi kršćani na svijetu. — Radi -šć-
vidi kršćanin i kršćanski. — Riječ je prošla-
venska, isporedi stslov. krbstijaubstvo ,christia-
nismus', (rus. KpecTbHHcTBo, sefačko staAe), češ.
a) krest^anstvi, b) kfest^anstvo, po], a) i b) chrse-
sciaAatwo. — Iztnedu rječnika u Belinu (krstjan-
stvo ,christianesimo, il popolo christiano' ,chri-
stianorum coetus' 190h), u Bjelos^enČevu (kršćan-
stvo, t. j. puk kršćanski ,christianitas, Ghristia-
norum coetus; christianismus, disciplina nasa-
rena'), u Voltijijinu (griješkom kerščanstvo ,cri-
stianesimo' ,kristenthum'), u Stuličevu (krstjan-
stvo ;Cri8tianesimo, oristianit4' »Ohristi religio*),

Digitized by

Google

KEŠĆANSTVO

651

kbSig

u ĐaniHčevu (krbst^janBstro ^orbis teme ohri-
stumosO«

a. krić^nstvo, u drugom (konkretnom) gna-
ie^u, sa -stij-. Ne rasind a krbstbjanbstvd, đa u
Turcdhb i vb indhb narodehB poganbscdhB. Spom.
sr. 1, 140. (1417). Oslobojenije krstijanstva. §.
Koži6ić 55^. Dobro bi ca krstijanstvo. 81^. —
8a -8tj-. Đubra ka se čine v krstjanstvi. Eorism.
22A. Po krstjanstvu gredu. 75^. Od svijeh ma-
nastijera koji se nahode u krstjanstva. A. Gu-
5eti6, roi« jes. 21. Svekoliko krstjanstvo imalo
bi oastojati. 81. Po svemu krstjanstva. M. Div-
ković, nauk. 581. Đa Vladislav sdrSi obrane od
krstjaĐstva svega svijeta. I. Gondolić 860. Vites
Španski isbrani turskom krvi more omasti i kr-
stjanstvo sve obrani. 871. dkrip}e snbim, od
ilobe ga svrdo vrti, ne Po}ake sbantt same, neg*
krstjanstvo sve satrti. 472. Strašna vojska bješe
jaka, da dobude ne Po}aka, nu krstjanstvo sve
potopL 475. Kad jezdjaSe gisdav krstjanstvo
pliniti. B. Ernamtić 10. Tri zlotvora jedovita,
ki krstjanstvo krato bija. J. Kavaiiin 228^. Za
krstjanstva svega bo)e. 262^. I krstjanstvo oba-
rova. 299^. Jeđa li nisu oni koje sam pobrojio
naj veći sviti^aci krstjanstva? A. d. Bella, ras-
gov. 177. Nije samo Bim nego krstjanstvo sve-
koliko u pri velikoj dožnosti pram prisvetim ovim
apostoli F. Lastrić, od* 116. Ovo je samo sjen
od nike nosriće druge, koju motrim u današiiem
krstjanstvu i naraštaju. 808. Da vam je viditi
s kakvom slavom slavi se ovi dan u krstjanstvu.
885. Grisi bo se ne dižu niti smankaju u kr-
stjanstvu, nego slide i uzmložaju. ned. 119. Ko-
liko je različito bilo krstjanstvo u prvastoj crkvi
od sadaši&ega puka i naraštaja ? 869. Ustaju
proti svemu krstjanstvu. A. Kanižlić, kam. 455.
Ne viđoše jednokrat, nego veće puta u krstjanstvu
ove promjene. Đ. Bašić 16. — sa -šć-. Da ko
zlo kršćanstvu ne uĆini. F. Glavinić, sviti. 64.
U prva godišća od kršćanstva. L P. Marki 8.
Nije se iskorijepila sa svijem iz kršćanstva opa-
Ćina i zločesnos. A. Kalić 481.

b. kfšć&nstvo, u prvom (apstraktnom) zna-
iei^u, sa -stj-. Tako izgubi krstjanstvo i dušu.
J. Banovac, pripov. 106. Kako se to dvoje skupa
slaže, biti krstjanin, a obdržavat neznabožke obi-
čaje koji su krstjanstvu škod]ivi? M. A. Be}-
ković, sat A7». Ah koliko je sad priličnijeh
Bakeli koji s dvora kažu dobrotu i krstjanstvo
a pod ruhom od kreposti i od svetu&e sakri-
vene imaju mnoge grijehe! A. Kalić 149. — sa
-ŠĆ-. Dava križ mu još kršćanstvo. J. Kavai^in
288<^. Ne tribovaše radi ovoga činiti krstćanstvo.
L P. Marki 62. Krstćanin bez krstćanstva. 91.
Koji spovijedaju krstćanstvo, a u grijesima gi^iju.
J. Matović 48. Kršćanstvo rasprostriŠe po svijetu.
M. Pavlinović, rad. 129. Preko iiih kršćanstvo
prođe u Srbiju, razg. 88.

K!&ŠĆE, n. colL mnoštvo krstova (vidi 1. krst,
1, 0, h)). — isporedi krstaće. — U jednoga pisca
xvui vijeka. Koje (snope) drugi u kršće gotove.
J. 8. He}ković 299. Jedva snopje u krŠće po-
mećeš. 803.

KBŠĆENOVAG, Kršćenovca, m. kajkavski Kr-
šćenoveo, ime selu u Hrvatskoj u šupaniji va-
raždinskoj. Bazdije). 98.

KBŠĆ£BŠA, f. na jednom mjestu xv vijeka u
glagolskom spomeniku, ako je dobro pročitana^
vafa da je sloiena riječ od Ki*st (vidi 2. Krst) i
ćerša: Krst-ćerša, dakle: kčerša u Krstu (neptis
in Ghristo kao filia in OhristoV snačei^e bi bih:
filia adoptiva, počerka, ali svećeniku nije se pri-
stojalo da ima kćer nego samo kieršu. Ja, domin

Brajko, . . . pnSćam Peruči mojej kršćerši s ma«
terju Ae vsega moga mala i velika polovicu.
Mon. croat. 110. (1472).

KBŠELCI, Kršelaca, m. pl ime plemenu u
gon^j krt^jini (u BuŽanima). — xv vijeka. Pavl
Vlakšić s Hlmčan plem(e)na Kršelac. Mon. croat
58. (1484). Tomaš satnik z Gvozdanico od ple-
mene Kršelac. 120. (1484). Franko Sirinić
s HumČan ot plemena Kršelac. 144. (1490).

KBŠE^, m. i^kakva glista u utrobi domaćiieh
životi^, — Rijei je novoslovenska i kajkavska.

— U Bjelostjenčevu rjeiniku (samo mnoHna):
kajkavski kršeli, t j. crvi vu črevu živine, marhe,
kakti koda ,elmis, elminithes*. — U drugom
znaieihu: Krše}, žute muhe, što na balegu pa-
daju, u Lepojtlavi. D. Hire.

KBŠENA ĆtjPBUA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskom. Niva kod |Cršene Ćuprije.
Sr. nov. 1874. 318.

KBŠENA KBUŠKA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kneŽevačkom. I^iva na KrŠenu Krušku.
Sr. nov. 1868. 267.

KKŠENICA, /. ime nivi u Srbiji u okrugu va-
fevskom. iJiva zovoma Kršenica. Sr. nov. 1869.
165.

KBŠENOST, /. osobina onoga što je kršeno,

— Samo u Stulićevu rječniku us kršeAe (ne posve
u istom enačenu).

KBŠENSTVO, n. vidi kršenost — V Stuli-
ćevu rječniku us kršeiie. — slabo pouzdano.

KBŠElSrE, n. djelo kojijem se krši. — Stariji
je oblik kršenje. — Između rječnika u Belinu
(kršenje ,rompimento, il rompere* ,fractio' 681h),
u Stulićevu (»fractio, fractura'), u Vukovu (,das
brechen' ,fractio, ruptio*). Gledaj znano tebi m6
kršenje (vidi kršiti, 8, b, c) aa)). A. Georgiceo,
nasl. 166. Zdrav je jezik drvo životno, a opa-
čina 8 i^ega kršene od vjetra. Đ. DaniČić, priče.
15, 4.

KBŠEVA^j, m. vidi Krševan. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. I biskupa Krševaflo^ svijetla
od stabla Fan(foAića), sbor viteza tocijeh li(ra}a).
(stihovi su štampani bez kralja osim drugoga što
je potpunio izdavalac, a ja sam potpunio prvi i
treći). J. Kavanin 124». Grižogona ufaš tijelo,
Krševajem koga veliš. 330*.

KRŠŽVAN, KrSevAna, m. Ohrysogonus, tal.
Grisogono, ime muško, ovako se davno u Zadru
načinilo prema našemu jeziku. — isporedi Kr-
ševa}. Kakono Split Dujmom, Zadar Krševanom,
tako neka se veseli Trogir Ivanom Eimfianinom.
Ivan trog. 22.

KRŠEVIOA, /. ime graničnoj straži u Srbiji
u okrugu vrai^skom. M. Đ. Milić«vić, kra). srb.
272.

KKŠilVIT, a4j. pun krša (vidi 8. krš). —
isporedi kršovit — Od xviii vijeka. Vojska raz-
bijena u tuđoj zemfi, u planinam strahovitim i
klanoim sasvim krševitim. And. Kačić, razg. 284.
Jedna kuka s MučAa krševita. Nar. pjes. vuk.
4, 525. Po Kunari brdu krševitu. G. Martić u
Nar. pjes. juk. 25. Krševit, pun krša: ,Dugi
puti, krševiti klanci*. M. Pavlinović.

KRŠfiV^iE, n. prilomci osušenih grana, na
Braču. A. Ostojić.

KBŠIBABIĆ, m. prezime. — xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Daničićevu (Krbšibabićb). Đurdb
Krbšibabićb. Glasnik. 15, 298. (1348?)

KBŠIO, m. dem. 8. krš. — U Daničićevu rječ-
niku: krbšic ,8axulum*: selu je ,Tr6bbči* s Do-

Digitized by

>JoogIe

KBŠIO

d52

KBSiTI, 1, a, h) bb).

suđem iSla međa ,a l^braiju Stdnu a ErbSiob'.
M(on. serb). 95. (1880).

KB§IOA, /. ime šumi. Strmec kod Klai^ca. Đ.
Hire,

KBŠIĆ, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu uHč-
kom. l^iva pod Kršićem. Sr. nov. 1865. 859.

KBŠIĐBA, /. kric1^e (buka). — U naše vri-
jeme. Stoji klopot drv|a po Skarima, . . . stoji
kršidba stabara po obližnijem vrtima. M. Vo-
đopić, tuin. jel. dobrovn. 1868. 210.

EitŠIJE^ m. u Vukovu rječniku: (u Booi) ne-
kakav mali krpe) koji se ukoti psima n uši.

KEŠIKAPA, m. muški tuidimak ili prezime.
— U naše vrijeme. Od uskokah Petar Krdikapa.
Nar. pjes. vuk. 4, 378. Sve prijBiv)u Kršikapu
starog. 4, 468. Od Sirovoa Petar KrSikapa. 4,
484.

KBŠIK^jiA, /. ime selu u Istri. Kršik^a je
smrekvarija. Nar. pjes. istr. 2, 167.

KBŠIKLANIN, m. čovjek ie KrHk\e. — Mno-
šina: Kršik)ani. — U primjeru (%z narodne
pjesme istarske) nema nastavka in. ,Divoj6ice,
kega biš ubrala, biS li tela Eršik}ana?' ,Krši-
k}ana nikad ni jenega'. Nar. pjes. istr. 2, 167.

KBŠIN, m. nekakva trava sa pašu (u Istri).
Eršin veli, Milinm effusum L. (u Istri). B. Šalek,
im. 176. — Katarina Danka goni krave vanka
na morav, na krSin, kudar pase ćukin sin. Nar.
pjes. istr. 4, 20.

1. KRŠINAf /. augm. 8. kr§. — Akc. se mijeika
u gen. pl. kH£n&. — U naše vrijeme^ a ismedu
rječnika u Vukovu (augm. v. krš). Blago nama !
ako srećno prolomi kršinu, put otvori. L. Milo-
vano v VII— VIII. — Eršina, ime n^jeatu u Srbiji
u okrugu kneievačkom. Niva na Eršini. Sr. nov.
1871. 886.

2. KBŠINA, /. komad ili gomila komddd (kad
se što krši). — U Voltigijinu rječniku: karfiina
^rottame' ,ein haufen von serbroohenen sachen',
i u Stuličevu: ^fragmen, fragmentum'. — nije
dosta pousdano.

KEŠINGI, Sjršinaca, m. pl. ime selu u Slavo-
niji u županiji virovitičkoj. Bazdje). 185.

KBSiŠTE, n. u Stuličevu rječniku: v. krš. —
nije dosta pousdano.

KRŠITEJ^i, m. čovjek što krši. — U Belinu
rječniku: ,rompitore, qnegli che rompe* ^raptor*
682».

KBŠITI, kršim, impf. lomiti, ali se obično
ističe da lomferiem postaje mnogo komada, ko-
madiča, mrva, i da to biva us buku. — Akc. se
mijeiha u praes. 1 i 2 pl. : kršimo, kršite, u <Mr.
2 « 8 sing. kfši, u part. praet. pass. kMen. —
Riječ je praslavenska (kn»šiti), isporedi stslov.
krpiti, rus. KpouieTfc, pof. krsEy6. — Postaje od
osnove kn»h (vidi krhak) nastavkom i pred ko-
jijem se h mije^ na š. — Isineđu r:ječnika u
Mikafinu (karšiti, kršiti, lomiti ,frango, effringo,
perfringo, rumpo, abrampo'; keršiti, kršiti ,com-
minuo, frango'), u Belinu (,rompere, frangere,
spezzare, ridarre in peizi' ,frango' 681^), u Vol-
tigijinu (karšiti ,rompere, speszare, sfrondare'
,Eerbrechen*), u Stuličevu (,frangere, rum pere,
scindere, elidere*), u Vukovu (,brechen' ,ftungo'.
cf. lomiti).
1. aktivno.
a. u pravom smislu,
a) naj češče je objekat što drveno : drvo,
grana itd.. Što fMČii^eno od drva itd. (Poplavica)
krši dubja. G-. Palmotić 8, 186^. — A grane ru-
kami od Sume kršaše. A. Sasin 182. A ostali

stanovito kršahu granje od dubja i sterahu po
putu. M. Divkovid, bes. 846^. (Vjetar) krši
graiie. M. Badni& 541^. Kitnu granu od mt-
sline u desnici svojoj drži, koj na aimi lis ne
gine, plahi sjever ku ne krši. P. Kanavelić, ir.
488. Ne krši grane koje 6e ti do godine roditi
D. Obradović, basne. 127. Jabuka se vjetra
moli, da joj grane ne odlomi: ,Đa moj vjetre,
ne lomi me, ne lomi me, ne krši me^ Nar. pjes.
vuk. 1, 488. — Goru s nogam^ kršile (kobUe).

1, 195. — Tuj vihar ne krši naj maiie zeleni.
M. Vetranić 2, 272. — B' ce dome (desnicom)
va]ati kameiie, iV kršiti iz okola proŠće. Osvetn.

2, 72. - Kršiti kopja vita. 6. Palmotić 2, 815.
On (medvjed) kršaše zlate strile. A. Sasin 192^
Eto i ^ubav puna ovila krši za iiom svoje strile,
bivši ovako izgubila svoje kra^evstvo i sve sile.
L Gundulić 264. ^ubav strijele krši. V. Andri-
jašević, put. 85. — Kad se užeže prah ogdeni,
sve rastrese i razvali, . . . triieska, puca, praska,
krši, dok sasvijem ga (šamhek) svega svrši. I.
A. Nenadić, šambek. 25. — Vazeše kršiti vse
prdlike. Š. Budinić, sum. 88».

b) objekat je gvoide ili što gvozdeno.
Kršiš naj jače gvozdene zatvore. V. Andrija-
šević, put. 228. Gorde kršeć, po)a (sic, jamačno
treba čitati kop}a) lomeć. J. Kavai&in 268^. Zem|e
jedne piskovite, druge čvrstim glibom kršit znadu
pluge. J. 8. Be)kovi6 108.

c) objekat su prsti, ruke, ali (osim ovoga
primjera : Prste krši, te ga (sokola) mesom hrani.
M. Đ. Milićević, kra}. srb. 820) kršiti prste t
ruke znači previjati kao da se hoče slomiti (a tn
moie biti i uz lieku buku, vidi kršiia, b) Što je
znak ialosti. vidi i lomiti. Srcem umirah gdi
prste kršaše. Š. Menčetić 250. Ter prste neć
kršit ni prijat ku žalos, .... Ter se sta (ti) kr-
steći veomi zlovo)an i prste kršeći jak da si uma
van. y. Vodopić u N. Na}eškovi6 1, 846. Đođa
prid ispovidnika, pak krše prste mučeći, ili se
tuže na siromaštvo, na zle suside. F. Lastrić,
od' 200. — Ne (svoje) si^ježane biiele ruke sada
krši, plete sada. I. Gundulić 466. Buke sla-
ma{^>u, ruko krše. J. Kavadin 855*. KrSim
ruke, trgam vlase. L Đorđić, uzd. 87. Škripi
zubim, krši ruke, puca od jada i neufistiia. B.
Zuzeri 78.

d) u jednom je primjeru objekat vlasi,
ali je to posve neobično. Mile majke a cvileći...
vlase kršeć i skubeći plačna lica razkidajn. B.
Bettera, or. 9.

e) objekat je zub. — U jednom primjeru
XVI vijeka. Zašto pas kos glođe, ioikn zub krši?
Đ. Bai^ina 122^

f) objekat je krilo (metaforički) ; zna-
čeiieje slično kao kod a)). Vojska tva mu (zmaju)
skube pera i ogi^ena krila krši. I. Gundulić
281.

g) subjekat je vojnik (u bici), objekat bi
bio uprav oružje^ stjegovi itd., ali se uz to na-
brajaju i judi i koM, isporedi h) cc). — U jed-
nom primjeru xvii vijeka. (Krafevič Vladislav)
koi&e, }udi, stijege, oružja krši, lomi sve i siječe.
I. Gundulić 446. istina, može se misliti da svaki
glagol ima svoje objekte, a da im je red okrenut,
te da je smisao: krši oružja, lomi stijege, siječe
]udi i koAe. — Mogao bi amo pripadati i ovaj
primjer: (Deli Mirko) krši glave ko jelove grane.
Osvetn. 2, 186.

h) nije izrečen objekat.

aa) subjekat je zub. — nije vele obično.
Zub vremeni krši i vrta. J. Kavaićin 488*.

bb) subjekat je vjetar, naj veče se
misli na značei^e kao što je kod a). Imamo se

Digitized by

Google

KRŠITI, 1, a, h) hb).

6$8

KRŠITI, 8, b, h).

osititi da su vitrovi nagli neprijate)! i saprotivni
stvarma Telikim, jakim i visokim, a malim i la-
ganim jesu prijatefi i milostivi, ovije bo ne krfie
nit^ lome kako one. F. Lastrić, test. bil. 249b~
250*. Kad ali eto ti vetra, raŠi, krši, prevrće
gde god što nade. Nar. prip. vuk. 72.

cc) subjekat je vojnik u bici, vidi g).
(Sokolića) lomi, krši, tre, potlača, bije, siječe,
pleše i meće. I. Gundulić 410. Silna vjetra jači
i brži (Dilaver) rve, vala, lomi, krši, noge, ruke,
glave siječe. 522. (Jakost) sijelom maza snagu
vrši, nok s Aom baca, lomi, krši. J. Kavaiiin
349*.

b. u prtMsenom smislu, kao svladivati,
krotiti.

a) objekat je čefade (drukčije je kod d)).
Kl kršim kra}e u boju. I. Đorđić, salt. 883. —
u nekijem su formulama za saklii^i^e objekat
vragovi. Djavle nečiste odgonim, kršim i ra-
si pjem. L. Terzić 256. U ime sina razbijam,
lomim i kršim vas (svaki skote škodlivi) krilem.
323.

h) objekat je nešto umno što se uprečuje
po svojoj naravi svladai^u, n. p. moć. Toj jestje
podrži u boju svakoga i svaku moć krši. N. Di-
mitrović 89. — sila- Vi begovu silu kršite. I.
J. P. Lučić, razg. 64. — amo pripada i ovo:
(Adamant) u svjetlosti dočim sjaje, snage kršeć,
cijel ostaje. J. Kavai^in 202*. — samosife. Nu
vlas Božja brzo u sebi samosilja krši i slama.
I. Gundulić 57B. » oblast. Zli izgled (krdld) krši
i slama sve naj jaČe svijeta oblasti. J. KavaAin
359^. — Amo može pripadati i ovo: Lubav go-
ruća krši sve zaprjeko. I. M. Mattei 826.

c) objekat je silovito osjećane u drugoga
iefadeta. Glatka riČ krši gćev. Š. Budinić, ispr.
95. Jidno krši tega že)u. I. Zanotti, en. 41.
Hoću kršit ja oholas od grešnika. I. Đorđić,
salt. 251.

€l) objekat je sam subjekat (svladati sebe,
u moralnom smislu, asketički). Trebuje da se na-
učiš tebe u muozih kršiti, ako hoćeš biti s dru-
zimi miran i skladnos uzdržati. B. Kašić, nasl.
28. U svacijeh sebe kršiti ište. 203.

e) objekat su požude, srce itd. samoga
subjekta (značene je kao kod d)). Kršiš li po-
žude neuredne? L M. Mattei 162. Veliki je to
uzrok tebi, kršiti tvoje srce i samovo)e satirati.
164. — U ovom se primjeru govori metaforiČki
o rijeci koja sama solađuje svoju plahost trkom :
Stiže ga ovi i udara i na £ se ori jakno rijeka
ka niz goru strmo odzgara krŠi plahos bijesna
tijeka. I. Gundulić 546.

f) požude svladuju tijelo. (Sveti sakra-
menat) uzdrži tilo zdravije, jere miri i gasi boj
medu našim požudama bezrednim koje ne samo
mlohave i slabe snagu duši dali još i tilu kr-
šeći ga, lomeći ga i ožigajući. Ant. Kadčić 167.

c. u jednom je primjeru xviii vijeka objekat
riječ, značeve je kao prekidati, presijecati, t7i
možebiti uopće lomiti (nejasno izgovarati). U pi-
varu ne imadu se riči prisioati, kršiti. P. Kne-
žević, osm. 137.

đ. u prenesenom smislu, kad je objekat
nešto što je dužnost izvršivati. kršiti se shvaća
kao impf. prekršiti. Za nenavidost smrt ir po-
raz ki čini, . . . smrt si žudi, ki bi sam sebe bil,
pete krši udi zapovidi (Božje) nemil. Š. Budinić,
ispr. 74. Grehota je kršiti i pokolebavati zborske
odluke. S. !^abiša, prip. 35.

6. prenosi se i na značeM: muHti (obično
u umnom i duševnom smislu, samo u jednom pri-
n^eru o tjelesnome, vidi a) aa) aaa)J. — Između

rječnika u Belinu (,tormentare, dar tormento'
,crucio* 735b).

a) objekat je Čefade.
CM) subjekat je čefade. cLOa) u tje-
lesnom smislu. Zli duh metajući ga po tlijeh i
kršeći ga. I. Đorđić, ben. 166. — hbb) u du-
ševnom smislu. U čemu ti sakrivi blagi Jezus,
Hristjanine, čijem li te ozlovo}i, da ga tako mo-
riš, kršiš, skončavaš? I. M. Mattei 322.

bh) subjekat je što umno. Naš ovdi
strah se vrši, ki nas svijeh jedovno smeta i krši.
G. Palmotić 8, 10b. — Ni ga uboštvo sramno
smeta, slaba nemoć ni ga krši. 1, 146. — Te-
gote trudno breme nemilosno krši mene. B. Be-
tera, ćut. 55. Nad judma li oni strši, koga težko
brime krši? V. Došen 28*. — Kad kog* mnogi
posli krše. 51*.

h) objekat je pamet, svijest (pripada sa»
mome subjektu). Čemu tač pamet je kršiti? M.
Vetranić 2, 461. O tomu dan i noć mišjaše kr-
šeći pamet svoju. F. Lastrić, ned. 255. — Za-
man da ne kršim s pameti svijes moju. M. Ve-
tranić 2, 6.

f. objekat je zdravfe, značeM : kvariti, uni-
štavati, — U jadnom primjeru xvii vijeka. Vjetar
koji lomi i krši zdravfe. P. Kanavelić, iv. 59.

g. može biti neprelcuini glagol, te onda ima
uza se instrumental mješte objekta.

a) u pravom smislu (vidi a, a)). Dubom
sjever vije, trga, krši, lomi i ori. P. Kanavelić,
iv. 228.

h) u instrumentalu su ,zubi*: ne znam
znači li: tako škripati zubima da se lome, ili či-
niti buku kod škripaiia (u ovom zadAem zna-
čenu instrumental ne zamjeikuje objekta). Kad
(smrt) na vrata dođe i zakuca, kako je prime
(bogaci) ? Razjedjeni stresaju se, krše subim,
reže na Avl i psuju je. B. Zuzeri 161.

c) mučiti, vidi e, a) aai aaa). (Zli dusi)
silno krše i&ime i gorke mu muke daju. G. Pal-
motić 3, 184*. (Srda) sileći ga . . . krivit ustim,
kršit sobom. 187*.

2. pasivno. U mene nema ni krSene pare za
trošak (vidi i lomiti). M. Đ. Milićević, slave.
22. — vidi i Kršena Ćuprija, Kršena Kruška.

3. sa se.

a. pasivno, — Između rječnika u Belinu
(ifraoassarsi, rompersi' ,collidur' 827b; ,rompersi'
,frangor* 631»»).

a) u pravom smislu, prema 1, a. Ako
vidiš (u snu) da ti zubi krše se i z bolestju da
ti padaju, toj priliku] e smrt od oca aliti od ma-
tere. Zborn. 129*>. Prid kojijem sve strijele ne-
prijateja pakjenijeh krše se. V. Andrijašević,
put. 222. Kako god muAa s gromom razdira,
prodira i oblake razcipjuje s tolikom bukom i
praskom, da se sve krši, lomi, ori i trese. Đ.
Rapić 296. Kad u veče, Bože! duva vetrina,
krše se drva, misliš sve će iz korena izvaliti.
Nar. prip. vuk. 179.

b) u prenesenom smislu, prema 1, b.
Ako ti se ova (zapovijed) sama ote sada od voj-
nika, visina se tvoja slama i vlas krši sva ko-
lika. L Gundulić 496.

b. refleksivno.

a) u pravom smislu. Zgar s krvavijem
meni oblakom kršite se oko čela s bukom, s tros-
kom, s smećom svakom, daždi od ogaii, gr&di od
strijela. I. Đorđić, uzd. 18. Zimi se krše i pro-
lijevaju o plitko dno bijesni valovi. S. ^abiSa,
prip. 1.

b) u prenesenom smislu, vidi 1, b, d).
— U SttUićevu rječniku: ^seipsum cohibere, oon-
tinere'.

Digitized by

Google

KBŠrri, 8, b, c).

654

KBŠl{iIV,

c) mučiti 86, vidi 1, e.

€Ui) U sebif u duši. Kaže izdaynik lioe
dvomo, a u sebi se jaidno krši, da pak}eno i pri-
komo syoje izdajstvo prije isvrši. Ć-. Palmotić
8, 63b. Skončava se mlada i krfii. L V. Bonić,
mand. 16.

bb) moriti se trudom, rađfiom. — Lf-
među rječnika u Belinu (kršiti se tradom ,fa-
tioaro gagliardamente' islaboro* 805^) i u Stuli-
čevu (kršiti se trudom ,elaborare'). Zaludu se
pamet ]ueka prostira, krši ... V. Andrijašević,
put. 244. Badimo, dućimo se, kršimo se, bri-
nemo se. G. Peštalić 86.

cc) hoditi po mjestima (osobito krše-
mtijem) po kojima je trudno micati se (ističe se
i buka). — Između rječnika u Belinu (kršiti se
po stijenah ,caminar per luo^hi sassosi' ,per as-
pera ambulare' 162b) t u Stuličevu (kršiti se po
stijenah, v. petriti se iz Belina). Gujahu se kršit
niz grebeni vepri. I. Đordić, uzd. 60. — Amo
može pripadati i ovaj primjer: 6ambas dođe po
konopjem (sic) da se krši. J. Palmotić 226.

dd) brso trčati i s mukom. — Ismeđu
rječnika u Belinu (kršiti se u tijeka ,correre iu
fretta' ,fsstinanter currere' 281^) i u Stuličevu
(kršiti se u tijeku ,festinare'). Jakno tigre zvijer
srdita... a plahom se krši tijeka... I. Gundulić
409. Prosip)u še srde ohole po telesijeh crna
imanja (svi1^d), koje . . . kršeći se i lomeći u dno
mora skafie i srti. 6. Palmotić 8, 136«^. Sve
Što od suha strane uzdrže, i podložni svi otoci,
]adi i žene, svi se krše u gra4 sa svijem pribi-
voci. J. Palmotić 7. Po gorah se tijekom krSi
i na kriiih sved putuje. 45. Isprid trešiie strašne
n straha sve tu bježi i krši se. 263.

d) de coitu, o ovnu. Od podruge (godine)
pak ovan se krši. J. S. Be}ković 190.

KitŠrV, aćij. koji se lako krši (lomi) ; pun krša.
— U prvome značenu postaje od kršiti, u dru-
gome od (8.) krš. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Mikafinu (keršiv, kršiv, koji se lasno
krši ,fragilis'; kršiv, krhat ,fragilis<), u Belinu
(,fragile* ,fragilis* 827b j ,rompevole, fragile' ,fra-
gilis' 631b; krSiva mjesta ,alpestro e alpestre,
significa aspro, rigido* ,8ilvestris- 66b), u Volti-
^ijinu (karŠiv ,fragile, spezzabile; scosceso' ,ge-
brechlich; steinigt*)i u Stuličevu (,fragili3, incom-
modus, praeruptus*). — Komp.: kršiviji. vidi u
Belinu rječniku: kršiviji ,pii!ii fragile' jfragilior"
d27b, t u Stuličevu kod kršiv.

a. u prvom značenu, krhak (u prin^eru je
metaforički, vidi krhak, 1, b). Jesmo krŠivi i ne-
stanoviti. A. Georgiceo, nasl. 55.

b. u drugom značeiiu, krševit. Upravi se
patom toliko krŠivijem i trudnijem. I. M.
Mattei 41.

KBŠIVOST, /. osobina čega što je kršivo. —
Od zvii vijeka.

a. vidi kršiv, a. O kolika jest ovd* kršivost
ćlovićja! A. Georgiceo, nasl. 54.

b. vidi kršiv, h. — U Stuličevu rječniku:
,rapes, scissura, locus praeruptos^ gdje je (ne
dobro) tumačeno: kršivo mjesto, krš.

K&§KAI^E, n. djelo kojijem se krška, — U
Vukovu rječniku.

kSAKATI, kfšk&m, impf. dem. kršiti. — Ake.
se ne mijena (aor, .2 i 8 sing. kfšk&). — U naše
vrijeme, a između rječnika i$ Vukovu (dim. v.
kršiti).

a. aktivno. Kada budeš preko plota, ćovaj,
ne krškaj. Nar. pjes. vuk. 1, 521.

b. sa se, pasivno. Zlatne se uzde trgaju, are«

btna sedla krSkaju. Nar. pjes. u Bosm. Đ.
Šurmin.

KBŠJ(iA, /. n^esno ime. ovako se zovu dsa
sela: Krš|a nova • Krš|a stara u Hrvatskoj u
iupaniji tnodruško-riječkoj. Bazdije}. 58.

KBŠfiAK, krS)dka, m. Sovjek od krša: ,Krš|ak
je uvijek Svršći od pripo}ca'. M. Pavlinović.
Morati će nudati krŠ}aku i primorcu, rasi. spisL
348.

KBŠfiANAC, Krš^dnca, m. 6ovjek iz Sri}e,
Kršćanin. V. Arsenijević. — AJkc, se mijena u
gen. pl. KHl&n&ca.

K&Š^ANIN, m. čovjek is Đš}«* V. Araeni-
jević. — Mnoiina: KH|&ni.

KJ^Š^iANKA, /. žensko 5e]ade is Krft(e. 7.
Arsenijević. — Ake. se mijeAa u gen. pl. Kfšja-
n&k&.

KJtŠLANSKi, adj.

a. koji pripada selu Krš}i. V. Arsenijević.

b. koji pripada Krsni (Maloj i Velikej).
Krš}anska (opŠtina). K. Jovanović 149.

KBŠ^AST, adj. samo u Stuličevu rječniku:
V. hridast.

KBŠ^AT, a4j. neprocavćen. Slovisac 1884.
81. — vidi 1. kršfav.

1. K&Š^AV, adj. 0 drvetu što ^f». p. od stO'
rosti ili od suše) slabo raste, te ispušta mudeue
grane. — Miklošič ispoređuje češ. krsati ,defi-
cere^ pof. karšlak, kršfavo drvo, lit. karssti, sta-
rjeti, let. k&Tst, snskrt, krš ,attenuare*; mizU se
obično na kršiti. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,im wach5thum zuruckge*
blieben, butt, verkiimmert' ,qui non juste ezcre-
vit', cf. kržav, kržlav). Dub ovi gzmnat i kitao,
oni nag i kršjav (metaforički). A. Kalić 246.

2. K&Š](iAy, aij. pun krša. — U jednoga
pisca Dubrovčanina (u kojega ima i 1. kršjav).
Putem hridnijem i krš}avijem. A. Kalić 491. —
N^e dosta pouzdano, isporedi krš)asi.

KBŠ^jAVA, /. vidi krSJavina, a. — U jednoga
pisca nečega vremena. Nit' se čuje krS}ava r»-
bara. Osvetn. 2, 149.

K^Š](iAVINA, /. buka kod kršeAa; ostatak od
čega što se raskršilo (u jedinom primjeru zgrada,
dakle: razvalina).

a. prvo je značene u Belinu rječniku: ,stre-
pito, che fa oosa che si rompe' ,frsLgoT^ 712^, t
u Stuličevu: ,strepito che £& la oosa diie si romps*
,fi'agor'.

b. drugo je zrutieM u jednoga pisea zviu
vijeka. Nisu li se od razora solinskoga narasile
tdke crkve preko mora, krS^avine prebrodile? J.
KavaAin 164b.

K&ŠLAVJETI, kKlavTm. impf. postajati kršjas
(vidi 1. krš^av). — U Stuličevu rječniku: krš(a-
viti ,vix crescere^

KBŠ^E, n. ime selu u Bosni u okrugu bi-
hačkom. Statist, bosn. 50.

KBŠ^iINA, /. komad. — Postaje od kiiitL —
U jednoga pisea xvxii vijeka. Ghli se Isusa shra^
tijelo u krš|iao (jamačno trd>a čitati krš)iai)
svakoj cijelo. J. KavaAin 820*.

Kild^IV, a4i' vidi kršiv. — Od zvin viffla,
a između rječnika u Belinu (,finigile* »ftsgilu'
827b; ,rompevole, fragile' ,fragilia' 631b; ^pestro
e alpestre, significa aspro, rigido' »silvesfcris' 66b;
,sassoso' ,saxeus' 648<^) t u StuUčevu (v. kišiv).
— Komp.: krš)ivijL B. Zuzeri 158. 841.

a. vidi kršiv, a. Sva luđaka su na sv^at
krka, sva krS}iva. J. Kavai&in iffiK Trsti slabe

Digitized by VjUUV IC

KBŠ;JV,

655

KESTEN, b.

i krš|ive. B. Zuseri 180. Ako smo slabi i krS)i-
viji od ckla istoga, kako na huđobsko tako često
nasrtai&e nećemo se raskrfiiti? 841. KH\iYi(ji)
jeste oda ckla istoga. 415. Slama ječmena kr-
šfiva postane. I. Jablanci 80.

b. ffidi kršiv, b. Jeda je krivina od pata, er
jednijem je bio bo}i i ravniji, gori drozijem i
kršjiviji? B. Zozeri 158. Koja bi te (svitlost)
upravila a puta toliko krš)ivu. Ant. Kadčić 254.

KBŠfilVAST, ado^ samo u StuUćevu rječniku:
V. hridast.

KBA:^v6sT, krš}ivosti, /. osobina onoga Sto
je kršlivo, — Od xviii vijeka, a između rječnika
u Belinu (,fragilit&, fragilezza, V astratto di fra-
gile* ,fragilita8* 827^) gdje se naj prije nahodi,
i u Voltigijinu (karšjivost ,fragilit&, frallezza'
,j?ebrechlichkeit*). Ako hoćemo mi s nogama ho-
diti po svemu svitu, nećemo najti da su dobra
ovoga svita niSta; ali ako hodimo s pametjom
promiš}ajaći iiiovu kratkost, nestalnost i krfi).ivost,
najti ćomu da su ništa. A. Tomiković, gov. 97.

KBŠNEROVAC, Kršnerovca, m. ime pusti u
Slavoniji u iupaniji virovitičkoj. Easdije]. 182.

KRŠILA, /. kršeAe (u osobitijem enačeiiima).
— Od XVII vijeka.

a. buka kod kršei^a. — Između rječnika u
Vrančičevu (.fragorO gdje se naj prije nahodi, u
Mikafinu (vidi kod kršavina), u Belinu (,stre-
pito che fa cosa che si rompe* ,fragor* 712b), u
StuUćevu (1. V. krš)avina. 2. ,digitorum contorsio,
convulsio ob vehementes dolores', radi drugoga
znaČeiia vidi kod b). Šušda od grma, krdima od
grana, praska od dub)a svud čuje se. J. Pal*
motić 820. Slijedi od plavi kršna u tmini. L
Đorđir-, pjes. 206.

b. buka osobita kod krŠei^a ruka (vidi kršiti,
1, a, c)). Gdi je (u paklu) vaj smrtni, ki sved
ko|e, . . . sr^bo, omraze, smeće i giiivi, škripiia
od zuba, kršila od ruka. I. Gundulić 286. Za-
glušen škripnom zuba, krš]!iom ruka. B. Zuzeri
368. — Stulli nije dobro razumio Gunduličev
primjer, zato je napisao drugo značene (oidi
kod a).

C. muka, bol tjelesni. Pustit ća onijeh kijem
ustresla s groznom ježAom trešAa )uta bješe
zglobe sve rastresla slaba tijela utrnuta, da kros
nijednu ne bi pomAu jaka izliječit ruka umrla
neprislavnu krši^u i lomi^u ka ih bješe smrtno
strla. 6. Palmotić 3, 129^. — Po ovome primjeru
ima u Belinu rječniku: kršila ,sbattimento, lo
sbattersi' ,tromitus' 645* gdje nije dobro tuma-
čeno.

KBŠI^AK, m. krsno ime i što mu pripada (i
sam svečar). — Od xviii vijeka.

a. krsno ime. — U Vukovu rječniku: (u Hr-
vatskoj) krsno ime (t. j. svetac kojega ko slavi)
,der hauspatron' ,patronus coeles*. — Vafa da
pripada amo ovaj primjer: AV mi nije do dan-
gube, jer znaš šta ga je danas kršAaka. D. Obra-
do vić, basne. 207.

b. u Vukovu rječniku : (u Bosni) krsni kolač
,ein kuchen so am tage des hauspatrones iiblich'
,p]acenta honoribus patroni coelitis dicata^

C. u Vukovu rječniku: veliki lonac u kome
se kava jelo o kršnome imenu ,ein grosser topf
in welchem am tage des hauspatrones gekocht
wird' ,olla major in qua die patrone coeliti sacro
čoquunt'.

đ. čovjek što slavi krsno ime. — Između rječ-
nika u Vukovu: (u Crnoj Ghori i u Lici) vide
svečcu*. — Svečar se u Bosni zove kršnak. M.
Đ. Milićević, slave. 81. U oči krsnoga imena
domaćin krši^ak . . . Bos. vila. 1887. 184.

K&Šl^AVf , KBi^avdga, m. prezime, — U nah
vrijeme, Sohem. zagr. 1875. 265. — isporedi čeS.
krSAav^, fevoruk,

KBŠOTINA, /. u Stuličevu rječniku: v. kr-
šina. — nije dosta pouzdano.

KBŠ6VIT, adj. vidi krševit. — Od xviii vijeka
(u n<y starijem primjeru u metaforičkom smislu:
mučan). Svrhu stvari ženidbeui koje su medu
ostalim veoma mučne i kršovite. M. Dobretić
490. Zašto je ovako naša Hercegovina odveć
brdovita i kišovita? Nar. prip. vrč. 75. Odosmo
Kčevu krševitu. Pjev. crn. 242*. Krševita i
skoro nepristupna brda. S ^ubiSa, prip. 1.

KB&TATI, krštam, impf, krstiti (kao impf.
prema pf, krstiti). — Biječ je stara, isporedi
stslov. krbštati, rus. Kpen^ATb. — V kikizi pisanoj
XVI vijeka crkven^em jezikom i u dva pisca ča-
kavca (u kojijeh .je -Šć-) zvi i xvii vijeka, a iZ'
među rječnika u Daničičevu (krbštati ,baptizare')*
Ne krbštati se. Glasnik. 10, 248. Koji se krfića.
Š. Budinić, sum. 62h. Ter počne kršćati Lučila.
P. Hektorović (?) 122. — Mogao bi pripadati
amo i koji primjer kod krstiti u kojemu je im-
perfekat.

KBŠtAvaI^E (krSćivade), n. djelo kojijem se
kr stava (krščava). — U Vukovu rječniku (kršća-
vaiie). Ovo krštavai&e Jovana koji stajaše na
sameđi oba zavjeta. Đ. Daničić, pisma. 818.

KBŠtAvaTI, ki-Stavam, impf. vidi krStati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. krštd-
vajii, u aor. krštavah, u ger. praes. krštdvajfići,
u ger. praet, krštdvftvši, u parU praet. act, kr-
štdvao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — U Vuka i u jednoj narodncj
pjesmi svagda je -šć-: kršćdvati, jer nije stara
riječ; Daničič jnše -št-. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (kršćavaii ,taafen'
,baptizo^).

a. aktivno. Zašto dakle kršćavaš? Vuk, jov.
1, 25. Ja kršćavam vodom. 1, 26. Isus sam ne
kršćavaše, nego učenici i&egovi. 4, 2. Kad sta-
doše Hrista kršćavati. Nar. pjes. petr. 1, 86. —
Koje znači mjesto gdje je krštavao Jovan na
Jordanu. Đ. Daničić, pisma. 818.

b. sa se. Što se kršćavaju mrtvijeh radL
Vuk, pavL Ikor. 15, 29. — Za to Što su se u
ovaj dan krš ta val i neznabošci. Đ. DaniČić, pisma.
155.

KRŠTEN, adj. koji pripada krHeiku. — Uprav
je part. praet, pass. od krstiti (vidi krstiti, 2).
— Badi -St-, -šć-, -st- vidi krstiti, 2. — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (vidi kod
a)), u Stuličevu (vidi kod b)), u Vukovu (kHteni,
n. p. kum ,tauf-pathe' ,baptismalis*). — Kaie
se n. p.:

a. 0 vodi. — Između rječnika u Mikajinu
(krštena voda, voda blagosovlena ,aqaa lustralis,
aqua benediota') i u Stuličevu (krštena voda
,aqua lustralis'). Naj prije se operi u vodi kršteni.
M. Vetranić 2, 219. Daj vode krštene. N. Na-
}ešković 1, 278. Okropi se krštenom vodom. M.
Držić 187. Milica, nu da* malo krštene vodice.
396. StavivŠi vodu krStenu polak sebe. A. Gu-
četić, roz. mar. 84. Vodom krštenom. M. Orbin
89. Krštenu vodu u Koloridu lijeva. ProSo je
s vodom krštenom. (Z). Poslov. danič. Voda kr-
štena. B. Leaković, nauk. 170. — Bazmuti u
kršćenoj vodi. J. Vladmirović 48. — Kad se
pokropiS vodom kretenom. B. Kašić, nač. 94.

b. 0 kamenici, studencu (krstionici). — Iz-
među rječnika u Stuličevu: krštena kamenica
,fons sacer (apud Ohristianos)*. S studenca krSće-

Digitized by

>JoogIe

KESTEN, b.

656

KRŠTENIŠTE

noga. L J. P. LnSić, nar. 48. — Koje sa dig-
nuli s kladenca krstenoga. B. Kašić, rit, 7.

e. 0 kumu i kumstvu. Kum kršteni. A. Baćić
292. Da kum kršteni može biti na krizmi kam.
J. Banovac, razg. 219. Kam krštei&a oli kršteni
jest oni, koji drži dite na krsta. M. Đobretii
40. Kam ima biti dragi izvan krštenoga. 59.
I oglobi kuma vjenčanoga, vjenčanoga ili kršte-
noga. Nar. pjes. vuk. 2, 2. Na svojega kršte-
noga kama. 2, 160. vidi i u Vukovu rječniku.

— Neko ima prijateja svoga, iieko svoga kama
kršćenoga. Osvetn. 3, 69. — Da ja idem na kr-
šteno kumstvo. Nar. pjes. vuk. 4, 15. Zove i&ega
na kršteno kumstvo. Pjev. crn. 60*>. Nema
kumstva bez krštena kumstva. P. Petrović, gor.
vijen. 40. Mokro kumstvo znači kršteno. V. Bo-
gišić, zborn. 376.

đ. 0 imenu. Ime kršteno prominivši. A. Kani-
žlić, kam. 3. Ne zovu ga krštenim imenom. Nar.
pjes. herc. vuk. 84. Tako da se mnogima kr-
šteno ime slabo i zna izvan kuće i rodbine lie-
gove. Vuk, odg. na laži. 28. Nadimak (ime osim
krštenoga imena, koje u Crnoj Gori gotovo svaki
Čovjek ima). Vuk, nar. pjes. 1, 499. Po svoj
prilici mu je kršteno ime bilo Nikola. 8, 448.
Da se pišu po očinome krštenom imenu. živ. 94.
Putnik stane kazivati, da mu je kršteno ime
Šćepan. S. {jubiŠa, prip. 91. — Nihovo ime kr-
šćeno. Aut. Kadčić 138.

6. 0 pismu ili listUf vidi krštenica. — U
Vukovu rječniku: k?štenfl pismo (u vojvodstva),
vide krštenica. — »Dajte mi izvadite kršteni list*.
J. Bogdanovič.

f. 0 znamenu (ne zna se Sto je). — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Na ruci mu kr-
šteno zlamei&e. Nar. pjes. juk. 392.

g. 0 zdravici. Došla kćeri na kumstvo i pri-
mila krštenu zdravicu. M. Pavlinović, razg. 88.

KB§T&NIGA, /. postcfje od kršten rMStavkom
ica, i ima liekoliko različnijeh znaČeiHa, — Bodi
-St-, -Sć-, -stj-, -St- vidi kod krstiti. — Od xvii
vijeka (vidi kod c).

a. Kršteno žensko Čejade; krščanka. — ispo-
redi krStenik, a » b. — Između rječnika u Vol-
Haljinu (griješkom kerščenica ,Gristiana* ,eine
Kristinu*) i u Stnlićevu (kršćenica, v. krstjanka;
krštenica ,quae fuit saoro fonte abluta*). I u tom
gradića bihu kršćenice poštene i Božje dobre
službenice. Oliva. 18. Krštenica, žensko če}ade
kršteno. ,To zna svaka krštenica*, a Lici. V.
Arsenijević.

b. žensko čefade koje se krsti ili će se krstiti.

— isporedi krštenik, c. — U Stuličevu rječniku:
krštenica (oblik je posve nepouzdan) ,sacro fonte
abluenda*.

e. vidi krstionica. — Između rječnika u Mi-
kafinu (vidi kod krstinica) gdje se naj prije na-
hodif u Belinu (krštenica ,fonte dell* acqua santa
dove si battezza* ,fons aquae lustralis* 323^), u
Voltigijinu (karštenica ,battistero* ,taafstein*), u
Stuličevu (krštenica ,fons sacer*). Prvo nego pri-
stići k kršćenici, ima reći zakletva. L. Terzić
170. Udij pak kum ili kuma ili obadva zajedno
iz svete kršćenice đvižu dite. 172. Vodom vrutka
iz krštenice. J. Filipović 3, 19b. Crkva i da-
našni dan blagdane blagoslivja krstjenice u ve-
lika subotu pred duhove. Blago turi. 2, 205.
Uče 8. otci, da jest bio običaj a staro doba za-
tapat do trikrat u vodu krstjenice če}ade tkoje
se krstijaše. 2, 207. Kršćenice nije im bilo do-
pušćeno imati nego u poglaviti parokijanski
crkva. A. d. Costa 1, 47.

d. list kojijem župnik svjedoči da je ko kršten.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu

(krštenica ,der taaibohein' ,lit0rae baptiamales'
8 dodatkom da se govori u Zadru). Krfitenioa,
kršteni list, kršteno pismo ,taaf8ohein* ,fode bat-
tesimale*. B. Petranović, ručn. kh. 35. KrSteoica
,tau£3chein*. Jur. pol. terminol. 500.

e. kršćenica, kiiiga a koju se piša krŠćeika.
M. Pavlinović.

f . u jednom primjeru xviii vijeka ne zna se,
znM li kršteihe ili je isto što krstionica Ui je
značeike kao kod d ili je ono što se plača pa-
rohu za kršteiie. Za krštenice što stoji dati
Glasnik, ii, 3, 173. (1712).

g. krštenica, gdje se medu cijepcima niti
osnove još jedanput križaju. L Krinavi, list 44.
— Postaje od krstiti (prekrštavati, prekrižati) u
prenesenom smislu.

h. ime bifei, vidi ctA, 2, cn&evao. Prunella
vulgaris L. J. Pančić, flor. biogr.' 455. Zora.
1879. 196. — vidi i krštenica.

i. Krštenica, ime n^estu u Srbiji u okrugu
kneževačkom. Vinograd u Krštenici. Sr. nov.
1872. 636.

KBĆT&NiK, krštenika, m. postaje od kršten
(part. ili acij.) nastavkom ik. — Ake. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
sing., i voc: kHteniče, kMtenici. — Radi -št-,
-šć-| -stj-, -St-, vidi kod krstiti. — Od xvi vijeka.

a. muško Čefade kršteno. — Između rječnika
u Stuličevu (krštenik ,qai sacro fonte fuit abla-
tus*) t u Đaničičevu (krbštenikB ,baptizatas').
Sakrament od potvrjenja imaju prijetii kršćenici.
Naručn. 15b. Krijepi svoje krstjenike (Kvirin
biskup). J. Kavaiiin 304^. Kršt&ntk, krStenika,
muško če]ade kršteno. u Lici. V. Arsenijević.

b. vidi kršćanin. — Od xvx vijeka (osobito
po sjeverozapadnijem krajevima), a između rječ^
nika u BjelosljenČevu: kršćenik, t. j. Kristižev
(,Christassev*) ili Isukrstov naslednik ,(vooe ture)*
kaur ,Christianu8, Christi cultor*; u Voltigijinu:
karštenik ,Cristiaao* ,Krist' ; griješkom kerftčenik
,uom cristiano, battezzato* ,ein Elrist*; u Stuli-
čevu: kršćenik, v. Krstjanin. Vdra a krštenika
stanovdta biti imajet Š. Budinić, sam. 27b. Kr-
šćenici vese}aha se. F. Vrančić, živ. 89. (Hi (u
Antiokiji) učenici bihu prozvani kršćenici. F.
Glavinić, cvit. 20b. Kršćeniki kćero svoje na
službu heretikom daju. 260. SI našemu nevo)-
nomu staniju podb gospodomb, koju sami čajete
kakvi su nami krbSćenikomb (radi ovoga pri-
mjera vidi kod kršćanski, 1, a). Mon. serb. 560.
(1618). Ne možemo se načađiti, kako to naši
sažAi a vaŠi kršćenici mogu prosti biti. Starine.
11, 98. (oko 1655). Ja nisam nevirnik nego sam
kršćenik. 106. (1662). Drugo pregaiianje kršće-
nikov. P. Vitezović, kron. 35. Zato kršćeniki,
toga se čuvajte. Jačke. 182. Neka vjeru tvrđe
vjerenici, a vojuju za krst krštenici. Osvetn. 2,
89. Pa rekoše da j* i svetom ocu žao bilo što
kršćani biju kršćenike. 8, 94.

e. čovjek koji se krsti, ili če se krstiti. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Belinu (kr-
štenik ,chi deve battezzarsi* ,baptizandus* 1B8^)
i u Stuličevu (krštenik ,sacro fonte ablnendus*).
Za krštenika na upitanja odgovore. B. Kaši6,
rit. 10. Upita imenom osobitim kršćenika, odgo-
varajući kum misniku. L. Terzić 171. Kad kr-
stionik izliva vodu na glavu krstjenika, ima i
izreć formu. Blago turi. 2, 207. Kada se kršće-
nik oplače. A. d. Costa 1, 131.

KBŠTENIŠTE, n. vidi 2. krstionik. — ispo-
redi krstionica. — Samo u Stuličevu rjeČntku:
griješkom krstenište »locus ubi Chrisfeicolae sacro
fonte abluuntur*.

Digitized by

Google

keštentStvo

65t

1. Kfef

KKttTENlHTVO, n. vidi krStenište. — U je-
dnoga pisca XVII vijeka (pisano krsteničtvo, radi
-St- vidi krstiti, 2). Ima se krstiti u crkvi ili u
krsteničtvu. B. Kadić, rit. 20. — nepouzdano.

KBŠTENSKI, adj. koji pripada kršUAu. —
(J jednoga pisca xviii vijeka. Poslija kršten-
skoga o pranja. I. Ančić, vrat. 212.

KB&T£:NAČA, /. vidi krštenica, d. Kršt^^ača,
krsteno pismo, cf. krštenica. (Narodno). S. No-
vaković.

KRŠT&NAK, kršte&ika, m. vidi krStenik, a.

— isporedi pokrštei^ak radi oblika. — U jednoga
pisca XVII [ vijeka, a između rječnika u Stuličeou
(uz kr&tenik). Krdtene od Ivana umireno . . .
ne udjelivaše krštedacima prošteAe grijeha. S.
Rosa 54».

1. KESTENE, n. djelo kojijem ko krsti ili se
ko krsti. — vidi i 2. krštede. — Stariji je oblik
s -ine. — Radi -St-, -Sć-, -stj-, -st-, vidi krstiti.

— Između rječnika u Vukovu (krStSne i ki*Sćeiie
,das taufen* ,baptizatio^). Hoće znat, tko ti je na
krštenju bio. M. Držić 803. S Čijem na krštenje,
s tijem u grob. (D). Poslov. dauič. Poslije kr-
štenja. S. Margitić, ispov. 1. Ti si se na kr-
stefia po tvom kamu odvrgao svita, tvoje puti,

- i djavla. J. Banovac, razg. 92. Na krštenu na-
zvan Nicotom. A. Kanižlić, kam. 1. Bi ime-
novan na krštenu Štipan. And. Kačić, razg. 68.
(Majka) svoga sinka ša}e na krste 6e. 92^. Jesi
li ti rekla na kretenu da virujoš u jednoga
Boga...? M. A. Eejković, sat. D6t>. A kada
je bilo na kršteiiu, kum je staru majku zapitao.
Nar. pjes. vuk. 1, 560. A sinove ša|e na kršćei^e.
Nar. pjes. juk. 44. — Radi ovoga primjera vidi
krstiti, 1, b. Dan krstjenja crikve. Kapt. sen.
ark. 2, 79.

2. KRŠTĆiStE, n. prvi sakramenat kojijem če-
fade postaje Hri^čanin ili Kršćanin — isporedi
1. krst, 3. — vidi i 1. krštene (te^ko je razliko-
vati u soijem primjerima jedno od drugoga), —
Stariji je oblik s -nije t -nje. — Radi -St-, -šć-,
-stj-, -St- vidi kod krstiti. — Riječ je stara (u
ovome značeiiu), možebiti i praslaoenska^ isporedi
stslov. krbštenije, rus. Kpemeni.e češ. kfteni. —
Između rječnika u Mikafinu (karštenje, krštenje
,baptismus, baptismum, baptisma'). u Bclinu (kr-
štenje ,batte3imo* ,baptisma* 138l>), u Bjelostjen-
čevu (kršćeiie, v. krst), u Stuličevu: kršćei^e
,8acra ablutio (baptismum)', u Vukoou (krštćne
,die taufe' ,baptismu9*), u Daničičevu (krbštenije
,baptisma*). — sa -št-. Postavi me velije*?a žu-
pana, nareĆenago vb svStSmb krhiktem(ji) Stdfana
Nemanu. Mon. serb. 4. (1198-1199). Pripovije-
dajuće kištenje od pokore u odpuštenje grijeha.
N. Eanina 19h. luc. 3, 3. Po krštenje, koje na
sebi nosim. M. Držić 316. Da koje dijete umre
bez krštenja. 8. Matijević 91. Morete li kr-
Štedem krstiti se, kojim se ja krstim? A. Baćić
278. Krštene jest sakramenat. 279. Krštene,
krizma, eukaristija, pokora . . . J. Banovac, razg.
199. Naj prvo va)a znati da je krštede od tri
vrste: krvavo s kojim su se krstili mladinci...;
drugo je krštene plamenito ili od užgana, kada
tko ne mogući primiti krštei^e vode, ima že|u
krstiti se ... ; treće krštei^e vodeno . . . J. Ba-
novac, razg. 210 — 211. U Jordanu, ovi isti dan
kad primi od Ivana krštede. F. Lastrić, test.
60a. Krštedem imam kriti ti se. 150^. Jedan
Gospodin, jedna vira, jedno krštene. A. Kanižlić,
kam. i. Primio je kršteAe od jednoga episkopa.
145. Budimir po hotida otca svoga primi sveto
krštede. And. Kačić, razg. 22. Zlamenujte moje
birmance zlamenjem svetoga krsteda. M. A. Eej-

ković, sabr. 32. Kojijeh odlučiste držati na sveti
vrutak kršteda. J. Matović 15(]. OnČas mu po-
daju kršteAe. 169. Đa bi se krŠtede služilo i
davalo. 172. Prvo se krštede zove vodno, to jest
koje se čini s vodom . . . ; drugo se zove ogde-
vito oliti žefno. . .; treće se zove krvno . . . Kr-
štede vodeno jest pravi sakramenat. M. Dobretić
22. Očito krštene s kojim kršćaše i koga pri-
povidaSe sveti Ivan Krstite). 24. Krštede že}no
oli pokorno. 24. Od kršteda podpunoga koje
daje parok iliti župnik. 43. Kršteda očitoga,
proslavnoga i sa svim svojim običaji. 43. Za
predaje što bi, to predade ; za krŠtena Sto bi, to
iskrsti. Nar. pjes. vuk. 4, 151. Kad dijete bješe
od kršteda. Pjev. crn. 280h. Ne znamo se, al'
so poznajemo po krštedu i po vjerovanu. Osvetn.
2, 43. Naša krvca za naŠe krštede. 3, 151. —
sa -8Ć-. Pripovidajući krŠćenje pokorno za od-
pušćenje grihof. Bernardin 7. luc. 3, 3. KrŠće-
nije od sv. Ivana. Naručn. 3«. Krstjani jesu
preporojeni vodu kršćenija. Korizm. 40a. Be-
sede s kimi je sv. kršćenije i krst naredil. Ka-
teh. 1561. 10. Tako crikva ima kršćenje proti
grihu narodnomu. P. Glavinić, cvit. 447*. 8 sve-
timi sakramenti krSćenja i pokore. P. Eadovčić,
ist. 29. Zaklidam vas s porod jenjem Gospodina
našega Isukrsta, kršćenjem i glasom s neba go-
voreći m. L. Terzić 292. Da se brez kršćeda
saranit ne. mogu. M. ZoriČić, zrc. 177. KrŠćede
i vjenčade svršuju popovi po kućama. Vuk, dan.
2, 108. — sa -stj-. Brez krstjenja. I. T. Mrnavić,
ist. 23. Ne imijući svetoga krstjenja. 40. Pak
zajedno pridi š dimi, ter krstjenje ovo primi. P.
Hektorović {?) 124. Kra) kipoČastje to smlati^
je svojim krstjeniem. J. Kavadin 302». Što bi
bio dotekao po krstjenju vodenomu. Blago turi.
2, 205. To se zove krstjenje krvavo. 2, 205.
~ sa -st-. u so^jeh je pisaca jamačno pisarska
ili štamparska pogreška , osim Kašica (vidi kr-
stiti, 2) i Ant. KadČiča, i možebiti dviju Fili'
poviča. Uščuvaj krštenje. B. Kašić, rit. 41.
Primi sveto krštenje, per. 110. Pokle tvoje od-
lučenje spravno jest jur na krštenje. P. Hekto-
rović (?) 120. Neka se dica nose na krstede medu
osam dana. J. Banovac, razg. 195. Voda na kr-
stedu nije naravno zlamede milosti Božije. 198.
Svetim krstedem oprani. J. Filipović 1, 35*. U
krstedu jest dvostruko kumstvo. P. Filipović 20.
Kada tko drugoga drži na krštenju \V na krizmi.
P. Lastrić, test. 33l». Imamo: 1. krstede u sve-
tomu Matiju . . . Ant. Kadčić 112. Krstede: 1.
od vode; 2. od plamena; 3. od krvi. 124. Ispo-
vijedam jodno krstede. J. Matović x. Jedna
▼jera, jedno krstede. 16. Da bi se služilo u
krstedu s imenom oca i sina i duha ... 78 ~79.

KE^TIONICA, /. vidi krstionica. — V dva
pisca XVIII vijeka. Kad se dite donese krstio-
nici za primit krŠtede. F. Matić 83. Koja se
(voda) uzdržuje u svetomu vrutku, to je^t u kr-
stionici. J. Matović 144. Stojeći prid istijem
vrutkom kršteda to jest krstionicom. 174.

KEŠTOFOE, m. vidi Krstofor. — U pisaca
čakavaca xv t xvi vijeka. V vrime kneza KrSto-
fora. Mon. croat. 156. (1493). Knez Krstofor.
232. (1527). Ot KrŠtofora sluge svojego. Š. Ko-
žičić 20*>. Presvetlomu Krštoforu . . . Postila,
(posveta 1).

KESTOS, vidi Krstos.

KEŠUL, m. ime muško. — xv vijeka. Fratar
Kršul.^ Mon. croat. 51. (1422).

KEŠU^ilCA, vidi kržu}ica.

1. KET, adj. vidi krhak t 1. krhat. — Očito
je po obliku i po značenu ista riječ što 1. kr-

Digitized by

>JuogIe

1. KBT

658

1. KRTINA, b.

hat| J€T 86 naliui samo u onijeh pisaca i u onoga
dijela našega naroda što ne izgovaraju h. tre-
balo bi uprav da je nom. sing. m. u ovijeh kHt,
ali se lako shvaća da se od odlika bez h naČimo
sadašiM oblik za onaj padež kH (isporedi kod
krhak). MikloŠić ne misli ovako, nego da je krt
od praslavenskoga k-brti. kojemu nema potvrde
u drugijem jezicima, i ispoređuje got. hardu i
grč. xQaxvg (Vergl. gramm. 1*, 247) a poslije let.
kurtet ,hoIzig oder 9chwammig werđon\ — Od
xyii vijeka (samo u pisaca koji ne umiju izgo-
voriti h), a između rječnika u Vukovu (1. krto
meso ydas fleisch ailein mit ausschluss des fettes*
,carne3 excepto adipe', cf. krtina. — 2. n. p.
drvo, gvoide »sprdde, unbiegsam' ,durus, fragilis').

a. vidi 1. krhak, a. u ovom je primjeru ta-
kovo značene, premda je u prenesenom smislu
(vidi c), jer se ispoređuje s trskom: Nemoj se
naslaiiati na jedan štap od trsko, i krt takov jest
čoek umrli. M. Badnić 375h. vidi u Vukovu
rječniku (pod 2).

b. uopčcj koji ne traje, jer se na koji mu
drago način uništuje. SvrŠuje se kakono krta
hartija. M. Badnić 192^. Poznaj da si od mesa
i nemoj se zaboraviti od krta lisa od koga si
zametnut. 362«.

e. u prenesenom smislu, vidi krhak, 1, b.
Imaš nedoskutica i pomai^kana kakono čovik
grišnik i krt M. Badnić 53^. Krto i za malo
jest utješeiie (udsko. 321«. Nasladei^a svitovAa
jesu krta kakono caklo. 365l>.

d. 0 mesu (što je za jelo) na kojemu nema
fretila, tustine. tako se kaže po svoj prilici, jer
je meso tvrđe nego tustina i drobi se više, ispo-
redi krhak, 1, d. — U Vukoou rječniku.

2. KBT, /. vidi 3. krt. — Samo na jednom
mjestu XVII vijeka. Bili su o6i (u mojemu) krti
slgope (grijehu mnogu), pomankanju a u tuđemu
Argi i Lin6ei rijet se mogu. B. Betera, ćutj. 45.

3. kILt, m. Talpa europaea L., neka životina.

— isporedi 2. krt i krtica. — Akc. se ne rnijena.

— Riječ je pradavenska (kriti,), isporedi stslon.
kriit'B, rus. KpoTB, čeŠ. i pof. kret. — Između
rječnika u Belinu (,talpa, animale noto' ,talpa'
721^), u Bjelostjenčevu (,talpa'), u Jambrešičevu
(,talpa'), u Voltigijinu (kart, kartica ,topo, talpa'
,maulwurf'; krt, v. kart), u Stulićeou (,talpa*).
Primijeniti se može laza krtu koji pod zemjom
žive. Zboru. 5«. Blaga ka skupao sve kupi,
kako krt u rapi ki stoji od zemje. Đ. Babina
108b. ije zem}u kako krt. (D). Poslov. dauič.
i u naše vrijeme u okolini dubrovačkoj. P. Bud-
mani.

K&TAK, kHka, adj. vidi krhak, krhat, krhtak,
kritak, krt. — Jamačno je ista riječ što krhtak.

— Samo u jednoga pisca xvii vijeka koji ne iz-
govara h, a između rječnika u Mikafinu (krtki,
V. krhti) t ti Stulićevu (v. krhac).

1. a4j.

a. vidi krhak, 1, a. 8tap od trske je šu-
pa} i krtak. M. Badnić 181a.

b. vidi krhak, 1, b. Divice krtke i slabe.
M. Badnić 237*. Korisno za mladića jest ako
od svoje krtke mladosti uznosi svrhu svojije
pleća jaram Isukrsta. 555l>. Imaj vazda na
uspomeni da si krtak i grješnik. 445^.

2. adv. kHko. — Samo u jednom primjeru
u kojemu kao da znači: čvrsto. Gospodin razlu-
čuje od zabav)ei^a izvaiiije one koje krtko jubi.
M. Badnić 490«.

KJ^TAN, m. u Vukovu rječniku: vide [krcan]
sukalo s dodatkom da se govori u Srijemu.

KBTAI^, krtiiia, m. ime bari obrasloj Sib}em
(u bosanskoj krajini). M. BužiĆić.

KBT£LE, /. pl ime liivi. Lukavac kod Sla-
tine. Đ. Hire.

KBTENAcI, krteiidka, m. pl. scrophula. L.
K. Lazarević iz Šapca.

KBTEŽ, m. ime muško. — xiv vijeka. DMi»
imb KrbteŽb Pri>voši>. Deč. hris. 35.

KBTICA, /. vidi 8. krt. — Uprav je demi-
nutiv. — Akc. se mijena u gen. pl. kitica. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(kartica, krtica, slijepi miš , talpa') gdje se naj
prije nahodi, u Bdinu (,talpa, animale noto'
,talpa* 72 lb), u Voltigijinu (kod krt), u Stuli-
ćevu (v. krt); u Vukovu: ,der inaulwurf* ,Talpa
[europaea L.]'. Kako krtica crna i sli pa. L Anćić,
ogl. 95. Kakono krtice pod zem).om. M. Badoić
300«. More se prilikovati zlotja od laži krtici.
P. Posilović, cvijet. 133. Da jest krtica živina
prilakoma. nasl. 21«. Da veće ne budemo slijepi
kano krtica zemajska želeći. S. Margitić, faia.
1. Slipe krtice, otvorite o6i. J. Banovac, pred.
98. Artabu kra}u drago bijaše slipe krtico lo-
viti, pripov. GB. Bazumite li. o krtice gluhe?
143. Ne pipamo ji samo oćućenjem zdvoranim,
kao krtice ... F. Lastrić, te^t. 61«. Kao kr-
tice zakopani u brigah zema)skih ruju. A. Ka-
nižlić, bogo|ubn. 154. Zem}a od krtica izrovana.
I. Jablanci 35. Zvao te je, molio to je, ... a ti
od krtice slipiji . . . }ubio si bolest. Đ. Bapić
69. Krtica biži duboko pod zem).u. 258. Tada
će baciti čovjek idole svoje . . . krticama i slijo-
pijem mišima. Đ. Daničić, isai. 2, 20. Bo^ mu
ga je (sina) pretvorio u krticu, i odsudio da do
veka rije ispod zem{e. M. Đ. Milićević, opSt.
30. Kao krtico vredni i radini. M. P. Šapčanin
1, 141. — 1 kao prezime. Schem. segn. 1871. 110.
i u Dubrovniku. P. Budmani.

KBTIČNAK, m. gomilica zemje što izrije kr-
tica. — U Vukovu rječniku : ,der maulwurfshugel,
maulwurf3haufen' .cumulus torrae a talpa agge-
ratus'. cf. krtorovina.

KBTIĆ, m. a) komadić; b) djelić stroja, raz-
glav}ena n. p. sata. M. Pavlinović.

KBTIĆI, m. pl. ime zaseoku u Hercegovinu
Statist, bosn. 117.

KBTIJAŠI, m. pl. vidi u Daničićevu rječniku:
Krbtijaši, selu Jelšiftnici koje car Lazar dade Hi-
landaru bješe zaselak ,Đurdevići» na čemu su se-
deli Krbtjaši*. Q(lasnik). 11, 139.

KBTIL, m. vidi krto. — U Vrančićevu rječ-
niku: ,calathus; canistrumS t u Bjelostjenčevu:
V. korpa. — U oba dva je pisano kartil, te se
ne zna, treba li čitati kartil ili krtil: u Vran-
čićevu ar stoji obično za r, ali ne u Bjelostjen-
čevu, ali može biti da je Bjelostjenac i uzeo oca
riječ iz Vrančićeva i zlo je pročitao (kod košara
Bjelostjenac piše kratil).

KBTILAC, krtilca, m. dem. krtil. — U Vran-
čićevu rječniku : kartilac ,quasillus^

1. KBTiNA, /. krt, krtica; krtiči^ak. — U pr-
vom smislu može biti augm. krt; u drugome moie
biti apstraktno ime od krt ili uopće materijal
u svezi s krt. — U naše vrijeme.

a. krt (vidi 3. krt), krtica. — Između rječ-
nika u Stulićevu (v. krt) i u Vukovu (vide kr-
tica). Krtina ispod zem|e ide pa opet ne može
da se sakrije. Nar. posl. vuk. 162.

b. krtičnak. Krtina, krtičAak, krtorovina. a
Lici. V. Arsenijević. Krtina ,cumulus terrao a
talpa aggeratus*. D. Nemanić, Čak. kroat. stud.

Digitized by

Google

1. KETINA, b.

669

KETOLA

iforts^. 32. — Ima i u Stulićetm rječniku: v.
grobište s dodatkom da se nahodi u 'Aekakva
pisca Đ. Grisića Dubrovčanina ; može biti da su
metaforički shvaćeni grobovi kao krtičiiaci.

2. KRTINA (krtina), /. krto meso. — U naše
vrijeme^ a između rječnika u Vukovu: krtina
(krtina) ,dađ fleisch, mit ausschluss des fettes'
,cames oxcepto adipe'. Krtina, ambuo. Slovinac.
1884. 95.

KKTINAČKI, adj. koji pripada selu Krtinskoj.
Krtinačka (opština). K. Jovanović 104.

KRTINE, /. pl. ime zaseoku u Bosni u okrugu
travničkom. Statist, bosn. 60. — Radi imena
Krtine selu u Hercegovini (S. Novaković, obi.
25) vidi Krtiiie.

KBTINSKA, /. itne selu u Srbiji u okrugu va-
fevskom. K. Jovanović 104.

KBTII^A, /. Krtina, veliko poje u Blatu (na
Korčuli) obrađeno lozom i maslinom. Slovinac.
1882. 187.

KRTII^AČA, /. mjesno ime,

a. pusta u Slavoniji u iupaniji virovitičkoj.
Eazdije|. 1B7.

b. mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Zem|a zvana Krfcidača. Sr. nov. 1867. 303.

KBTINAK, m. vidi krtičAak. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Jednim trudom kr-
tii^ake rušiš, ravnaš, da još i mravince tušiŠ. J.
S. Be)ković 126. I nastoje krtinake rušit, premda
neće krtico potUbit. 305.

KRTIi\£, n. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 107. — isporedi Krtine.

KBTITI, kHim, impf. nalazi se na jednom
mjfstu XV vijeka u pisca čakaoca sa znače'Aem
mučiti: Jere se navraća pečal ka ^ krti. M.
Marulić 10; u jednoga pisca Slavonca xviii vijeka
u kojega znači: lomiti ili mrviti: 8 to^ u vrime
Au (zemfu) dubriti kini, pruži pluga i na sitno
krti, da se sime pod zem|u Uj>rti. J. S. He|ković
175 ; u drugom primjeru istoga pisca stoji sa se,
refleknvnOf i znači što i mučiti se, te može biti
isto što lomiti se u prenesenom smisla: I (diva)
što znade to baŠ silom radi, jer ju vikla brez-
poslenost sladi, koju neće ostavit do smrti, jer
se mlada poslujuć ne krti. 155; u naše vrijeme
u Dalmaciji : Kftiti, u komade lomiti : ,Krti
šumu, da je mećemo na vatru*. M. Pavlinović.

— sad se ne zna, koje bi bilo starije značene:
moglo bi biti i lomiti (u Afarulićevu primjeru u
metaforičkom smislu), ali ima i malorus. Kopru ru,
mučiti (subjekat je nešto što se vrlo želi: m^^hc
ti^ocb KopruTo*), rus. KopTMTb, bofeti (i silno že-
feti, ali može biti ono malorusko), po(. korcić,
boletij gristi (i karcić, krotiti), ako je dakle naša
riječ praslavenska, starije bi značene bilo mučiti
(trebalo bi dodati da se u prvom prii^jeru Hef-
kovičevu može pomisliti na srodnost s B. krt).

— Posve je druga rijeČ krtjeti (vidi).

KBTJEŠIĆ, m. prezime. — xiv vijeka. — Iz-
među rječnika u Daničićcvu (Krbtdsićb). Priboje
Krfct^Sićb. Spom. sr. 2, 26. (1369—1376).

KRTJETI, krtim, impf. oklijevati. — Akc. se
mijena u praes. i i 2 pl. : krtimo, krtite i u ger.
praes. krtici. — Drugo je krti ti (vidi). — U
Dubrovniku od xvi vijeka (vidi i kod 2, a), a
između rječnika u Belinu (.tardar, inriujciare in
neatro' , moram facere* 722^) i u Stulićevu (kr-
ti ti • krtjeti, v. krsmati).
1. aktivno.
a. uopče. Ti se sprav' i hodi, ne krti veće
sad. M. Vetranić 2, 175. Da ne stoji, da ne krti.

Q. Palmotić 2, 280. Ne stoj, Sas ne krti. P.
Kanavelić, iv. 529. Odi krtjet već mi nije, za
vidjet fi:a letim k uemu. A. Gledević 275l>. Ve-
selo, prisrićni slipče, nu što krtiš, što £ekaS?
kaži svoje požude. A. d. Bella, razgov. 68. Ali
pedepsa iz desnice Benediktove ne krtje. I.
Đordić, ben. 173. Vi, gospode, kad zovete go-
dišdicu, ako se ogluši, ako krti i odmiče, nije
trijeba da izgovorim što joj reČete. B. Zuzeri
93. Od udate ka se prti, od djevojke ka se vrti,
od djetića kino .trti i od službe koja krti da
ukloni nas Bog do smrti. (Z). Sve Sto pa(s)
krti, sve na svom repu. (Z). Poslov. dani6. Vi-
jerne druge Božje majke, što činite? što krtite?
A. Kalić 462. Ah! stavi se pokajana, da ne-
beski to sa svjeti, da u Solimi nejma stana, ni
da bude već krtjeti, nego da jom je otit sila.
X. Marci 40. u Dubrovniku dan današni može
značiti što i drijemati, kudati. P. Budmani.

b. s infinitivom. Ustaviti krv ne krti. P.
Kanavelić, iv. 303 Tko kad pade miso upray}a
dignut se ončas i ne krti. B. Betera, ćutj. 29.
S kijem se stuČit ti ne krti. I. Akvilini 119.
Krti doć negov gospodar. S. Rosa 139*. ]^abav
pokorna, koja tuži, cvili i kaje se što je krtjela
toliko ovemu srcu sa svijem darovati se. I. M.
Mattoi 69.
2. sa se.

a. refleksivno s istijem znaČei^em kao i ak-
tivni glagol. Nišć se ne krtivši (može se čitati i
krati vš i) pojde v Bels^rad. Š. KožiČić 57l>. Ti
se krtiš u A uljesti. A. Kalić 243.

b. pasivno bez subjekta. Neka se ovdi već
ne krti. (x. Palmotić 3, 26b.

K&TNAK, m. vidi krtićnak. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Krtdaci i mravdaci. L Ja-
blane i 86.

KRTO, krtola, m. nekakva kotarica. — Od lat.
cartallus. — isporedi krtil. — Od xvii vijeka, a
između rječnika u Mikafinu (krto, krošna ,ca-
nistrum, panarium, carthallum*) gdje se noj prije
nalazi, u St ulice v u (krto i krtol ,oanistrum eto.*),
u Vukovu (,art korb* ,oorbi3 genus*, cf. rikdi^&k,
sepet s dodatkom da se govori u Hrvatskoj). U
krtolu, koji visi o klinu, drže po gdjekojim ku-
ćama žlice i zdjele, u Dobroselu. M. Medić.

KRTOČIĆ, m. dem. krto. — U naše vrijeme u
Bosni. Dohvati krtoČić iz vajata. Bos. vila. 1889.
35.

KiTOG-, m. smetlište, dabre. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu (,der unrath im zim-
mer* ,sorde3 in cubili sparsae*). Tu su (u kolu)
k)asti i šepavi, tu su slipi i ćelavi; tu se svaki
krtog vidi gdi na zem)i širom sidi; tu se criva
još zelena teke malo obarena vuku... V. Đošen
166a. Ono golo, ali holo u krtogu igra kolo.
166*^. Koji niste drugo nego sviAe koje se u
svoj krtog povraćaju. Đ. Rapić 219.

KRTOJ EVIĆ, m. prezime. — xiv vijeka. Đorbko
Krbtojevićb. Deč. hris. 96.

KRTOLA, /. Solanum tuberosum L., gomof
što izraste pod zemfom iz struka (ne iz korijena)
bUke što se jednako zove, i vrijedi kao jelo. i
jedan gomof i više ih zove se krtola. — isporedi
krom pir. — U naše vrijeme po južnijem kraje-
vima. — Postaje od iiem. kartoffol (možehiti preko
krtovola) ; na tal. carota, mrkva, ne treba misliti^
premda je Čudnovato da se samo čuje na jugu.
— Između rječnika u Vukoou (.kartoffel, erdapfel*
,Solanum tuberosum L.* cf. krompir s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori). Milo mi je Sto si
prispio, ali mije vrlo žao Što mi se Čestito nije

Digitized by

Google

KETOLA

KRUDELITAT

namjerilo nefi:o krtole na bistru vođu. Nar. prip.
vuk. ' 293. No slučajno ne desi se niSta spravno,
ne^o Sto bješe ostanulo od ručka podropca i kr-
tole zajedno varene. Nar. prip. vrč. 30. Rodila
jedne godine dobro krtola i kupus. 147. Tako
se krtola (krompir) raznese po ostaloj Evropi.
Vuk, priprava. 6. No da svaki svoju gleda
marvu i da sadi u miru krtolu. Osvetn. 1, 14.
Ali će iz^uliti nezrelu krtola. V. Bogišić, zborn.
594. Pun šahan krtole. Bos. vila. 1887. 18.
Trudom proizvodili krtolu. 1890. 279. Krtola,
Solanum tuberosum L. J. Pančić, bot. 244.

KRT6laC, krtćca, m, dem. krto. — U Belinu
rječniku: krtolac, krt4)ca ,cestella' ,fi8cina' 187l>,
i u Stuličevu uz krtolić.

KRT6lAR, krtoUra, m. čovjek što plete kr-
tdle. — Od XVIII vijeka f a između rječnika u
Belinu (»cestaro, chi fa cesti* .cistarius' 187^) i
u Stuličevu (v. košičar). Lankaster je bio kr-
tolar. M. Pavlinović, rad. 12.

KRTOLE, /. pl ime knežini u Boci kotorskoj.

— Od XIV vijeka^ a između rječnika u Vukovu
(opština između Kotora i mora) t u Daničičevu :
Krbtole, opštini kotorskoj potvrdi car Stefan
s drugim selima i ,Kortole* M(on. serb). 151.
(1351 prepisano xix vijeka), i sad su ondje. —
Između mora i otoke su male dvije knežine ili
kapetanije : LfiStica i Krtole. Vuk, poslov. xvii.
U Krtolama. 58. — Jeli svagda bio nom, (pl.)
Krtole ili je bio Krtoli (dakle m.), ne znam, ispo-
redi Krtoli (ovdje u prvom je primjeru acc, te
86 ne zna kakav je nom.).

KRTOLI. m. pl. vidi Krtole. — xviii vijeka.
Crna Gora i pleme Grba}, Padtrojeviće, Krtoli,
Luštica . . . Glasnik, ii, 3, 7. (1700).

KRTOLIOA, /. dem. krtola. — U jednom pri-
mjeru našega vremena znači: mali gomof uopće,
Bi)ne pače ima mnogo u krtolicama orkidojo. J.
Pančić, botan. 8.

1. KRT6lIĆ, m. dem. krto. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (krtolić, krošAica
,qua8illu8, fiscella, fiscina, stirpiculum') gdje se
naj prije nahodi, i u Stuličevu (,cistula, cisteila').
Đvista krtolića smokava. And. Kaćić, kor. 176.
,Ajde, onaj mali krtolić naberi tresailia'. J. Bog-
danović. Što imaš u krtoliću?' , Jagoda', u Do-
broselu. M. Medić. ,Donila mi je krtolić smo-
kava* (na TrpAu). M. Milas. Krtolić, dem. ki-to.
u Lici. V. Arsenijević.

2. KRTOLIĆ, m. u narodnoj zagoneci našega
vremena. Visolići visole, krtolići krtule; krtolići
Boga mole da visolići vrat ulomo. odgonetaj:
iir i svine. Nar. zag. nov. 202.

KRT6lINA, /. augm. ki-to. u Lici. V. Arse-
nijević. u Dobroselu. M. Medić.

KRTOLIŠTE, n. mjesto gdje su bile posađene
krtole. — U Vukovu rječniku: ,ort wo kartoflfel
gebaut worden' ,locus ubi solanum tuberosum
fuit insitum*.

KRTOLITI, krtolim, impf. riječ načinena za
zagonetku, vidi 2. krtolić.

KRTO^, m. krošna u kojoj se drže lažice i
vi) uske. u užičkom okrugu u Srbiji. S. Peliva-
nović. vidi krto.

KRTO^iEV DO, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevačkom. Niva u Krtojovom Dolu.
Sr. nov. 1875. 159.

KRTOPRĐA, m. u Vukovu rječniku: vide
[krcanj sukalo s dodatkom da se govori u Srijemu.

— načifkeno od Šale i ruga.

KRT0R6vINA, /. vidi krtičdak (što krt ruje).

— U BjelostjenČevu rječniku: ,tuber terrae, gra-
mus, grumulus per talpam suggestuđS i u Vu-
kovu: vide krtičhak s dodatkom da se govori u
Barani.

KRTOROVi"?rAK, m. vidi krtorovina. Ludbreg.
D. Hire.

KRTOST, ki^tosti, /. osobina onoga što je krto.

— U jednoga pisca xvii vijeka. Upasti u sla-
bosti, krtosti i neharnosti. M. Raduić 351^.

KRTO VA, /. ime selu u Bosni u okrugu Tuzle
Done. Statist, bosn. 92.

KRTO VICA, / ime n^estu u Srbiji u okrugu
smederevskom. l5riva u Krtovici. Sr. nov. 1874.
115.

KRTO VINA, /. vidi krtičAak. - U Stuličevu
rječniku: ,terra quam talpa podibus excavat' u
Habdcličeva. — I danas se govori u sjov. Hr-
vatskoj. F. Iveković, rječu. Krtovina, kupčić, što
ga krt izruje. Velika Gorica. D. Hire.

KRTOVINAC, krtovinca, m. vidi krtovina.
Ludbreg. D. Hire.

KRTOŽAN, kftožna. ndj. koji pripada krtoga.

— U jednoga pisca našega vremena gdje va^a
da znači: neopran. A krtožna }udesina Loja.
Osvetn. 6, 8.

KRTOŽENE, n. djelo kojijem se krtoži. — U
Vukovu rječniku.

KRTOŽITI, ki-tožim, impf. razmetati smetlište
(po sobi), prfati. — CI naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (,unrath raachen im zimmer'
,sordo3 spargere per cubiculum'). Tko će podnijet
haramije bijesne, da krtože proz ulice tijesne?
Osvetn. 4, 59.

KRUČAN, kručna, aiHj. vidi kručinan.

KRUČICA, /. vidi kruščica. — Kručica je za-
selak kod Banica u Dalmaciji u kotaru dubro-
vačkom. Schem. rag. 1876. 37.

KRUĆIČINA, /. ime planini na zapad od Dur-
mitora. (?)

KRUČINA, /. cbolera, bilis, žuč, jed. — Rijei
je stara (kr^^Čina), isporedi stslov. kračina, rus.
Kpy«iiina (žalost). — Samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom (F. MikloŠić, lex. palaeoslov.*
kod kračina).

KRUČINA N, kruČina, adj. koji pripada kru-
čini, gorak, otrovan. — Samo u knigamn pi.<ia-
nima crkvenijem jezikom u kojima je oblik kru-
činbnb, kručinbua. Aste by koja jadb bridbka ili
kručinbna pr§dbstav)ena jemn, jako da nikoliže
ne nasladitb se grbtanb jego. Danilo 241. u
drugom rukopisu stoji kručbna kao da je nom.
kručbnb (kručan); taj oblik nije dosta pouzdan.

KRUĆ, m. iiekadašne ime sela Kručeviča. ,Kru-
ćevići, antiquis Kruch* (t. j. Kruć). Sohem. herceg.
1873. 104.

KRUĆEVIĆI, m. pl ime selu u Hercegovini
(griješkom KruČevići). Statist, bosn. 105. Kra*
ćevići. (četiri puta). Schem. herceg. 1873. 104
—106. - isporedi Kruć.

KRUĆtNA, /. osobina čega što je kruto (Uf
kruče?). — Akc. se mijeiha u dat. sing. kr^ćinif
u acc. sing. kriićinu, u voc. sing, kr&ćino, u nonf-
acc, voc. pl. kriićine. — U Vukovu rječniku:
,die dicke' ,\;rassities*.

KRtJDEL, vidi krddeo.

KRUDELItAT, /. crudelitas, nemilost, okrut-
nost. — Od oblika romanskoga * crudelitate. -;
U rukopisu (dubrovaČkome) xvi vijeka. Ukasftti

Digitized by

Google

KRUDELTTAT

6«1

KRUG. 1, b, h).

ću moju krudelitat, nećo va]ati Aih mo|enja.
Zborn. B4*. Jest tvrdo, puno od krudelitati. 80t>.
KRUDfeLTAT, /. vidi krudelibat. — Od ro-
manskoga oblika crudeltate (tal. crudelti). — U
zapadnijeh pisaca od xvi vijeka. O neslišana
krudeltati taini^akov. Ivan troo:. 15b. — Jnia i
noin. sin(j. krudMta (prema talijanskom oblika).
Netnilos i krudelta (sadružuje) strašivic«. I. Držić
27«.

KRUDEO (krudel), krudela, adj. crudoli:?, ne-
mio j okrutan. — Od tal. crudele. — Po zapad-
nijem krajevima od xv vijeka.

1. fldj. — Komp.: krud^liji. M. Marulić 178.
Žestok i krudel. Mon. croat. 107. ( 1470). Ta kru-
dola dila kada, majko, vidiš . . . M. Marulić 173.
Od svih bi ta bila krudelija mati. 178. Dapače
jo bil skup i krudel suprot vsakomu. Starine.
23, 149. (14U6). Kruciela je stvar da . . . M. Ma-
rulić 287. Toli neć krudela bit toli . . . Š. Men-
ćetić 151. Bješe plač krudeo. Zborn. 77*. ZaSto
ste same sebi nemilosti ve i krudele? B. Gradić,
djev. 116. Poslusaću ga, nije krudoo. I. Držić
372. Od sr^bo krudeloo;a Iruda. V. Andrijašović,
put. 153. Da krudoli cesar sada strasno muke
vele zada prijateju. P. Hektorović (?) 166.

2. ado. krudelo. Da mene krudelo židovski
puk lati. M. Marulić 174.

KRUG, m. circulus, orbis, oblik obio u kojega
je svako mjesto na kraju (na obodu) jednako di-
leko od jednoga mjesta u srijedi. — Akc. se mi
jena u loc. sing. kriio^u, u gen. pl. krii^a, u dat.f
instr.f loc. pl, kruzima, i k id se umeće ov u mno-
šini: krftgovi, kruijćva, krug6vima, krClo^ove (ili
krugovi, krug6va, kru:<ovima, kruo:ove?). — Riječ
je praslaoenska (kron^i.), isporedi stiloo. kr.jg-b,
ru'f. Kpyv'h, češ. kruh, pof. kri\g. — Isporeduje
se sa stot'iem hrinc, novooaem. rin;?, anglosaks.
hring, jjrsten. Miklosić prema germansko me -in-
misli da je postalo od osnove kren«:. — Između
rječnika u Mikafinu (kru)?, okruo^, kolobar ,cir-
culus, circus, orbis'; kru^:, okružen^tvo ,circum-
ferentia, extremitas*), u Betinu (,giro, circolo*
.circulus* 8481*), ,j Bjelostjenčevu (krug:, okrug,
V. kolobar; krug, okružene ,circumffirentia*), a
Jambrešičevu (krug, okrug ,circuluii, orbis, cir-
cus* ; okružene »circumferentia'), u Voltigijinu
(.cerchio, circolo, rotondit4* .zirkel, runde*), n
Stulićevu (.circus, circulus, orbis, circumferentia*),
ti Vukovu: 1. ,eine scheibe* ,discu3*. — 2. onaj
teme} od drveta što se na dno bunara metne, te
se nazida. cf. kolač. — 3. (u Dalmaciji) okruglo
mjesto, n. p. glavica ili Aiva. — 4. (u Crnoj
Gori) kad se zmija savije u krug: ,Sjekni ka'
zmija iz kruga*; u Daničićevu (kragb ,circulus').
1. u pravome ili u prenesenom smislu^ ali
ostajući pri znaćenu gore rečenome.

a. obod nečega koji vas stoji u istoj rav-
nici.

a) circulus, u matematici linija u rav-
nicif kad joj je soaka tačka jednako daleko od
jedne tačke u sredini (središta); ali sr sad po
ugovoru obično tako zove ravnica Što je okoiaje
linija^ a sama se linija može zvati kružna linija
(k. crta), kružnica (vidi b). — Amo mogu pri-
padati ovi primjeri: Crnijem prutom oko sebe
krug učini. I. Gundulić 300. Lijevom nogom
bosonoga u straši vi krug ulazim. G. Palmo tić
1, 50. Ovi prutom učinivši krug, ujde u ta
9 mladićem. Blago turi. 2, 137. Sve po ćurku
od zlata krugovi. Hrv. nar. pjes. 3, 325.

fjj nešto načiiieno tako da je slično obodu
u kruga (karika, kolo, kolač, obruč, prsten itd).
aa) uopće. Dokli ih (prame) savila gojtanom

nis- u krug. Š. Menčetić 89. Krug od vlas sa-
plela. Đ. Baraković, vil. 122. Bivši mu ruka
desna odsičena . . . primi istu ruku zdravu od
b. majke; ali mu ostavi na uspomenu ovoga
čuda zlamen kakono krug žice na mistu posiČe-
nomu. B. Kašić, \a. 116. Jedan krug gvozdeni.
Đ. BaŠić 160. Nad glavom se s. Martina nazri
jedan krug ogi^eni. Blago turi. 2, 256. vidi u
Vukovu rječnikUf 2. — bb) kad se savije zmija,
uže itd. (uprav je zavoj). Pokle s' dal da zmija
nigdar se ne stara, ka se u krug svija i rani jad
stvara. G. Držić 362. Cvi)u jak zmija u krugu.
434. Zmija, u krugu ka leži. M. Vetranić 2,
2>4. Ali te zla zmija iz kruga udari u grozno
srdačce s čemerom. M. Držić 467. Skrovno iz
kruga zla me zmija peČi u srce. D. Rai^ina 48h.
A ne scijeiiah, da se zmije pod cvijet^em viju u
krug. 48'\ Bije se zmija ka ti u skutu svije se
u krug, da te peČi. I. Gundulić 498. Ne boj se
zmije dokle se u krug ne svije. (D). Poslov.
daniČ. Ko zavita u krugu [uta zmija. B. Zu-
zeri 22. Meće se ko zmija iz kruga. (Z). Poslov.
danič. KravoŠac krug mu izvija priko oči niz
obraze. N. Marci 59. Sjekni ka' zmija iz kruga.
(Kad ko riječima koga vrijeđa. U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 287. — SpaSe svejer na gumini
u krug sagnutoj. B. Kašić, fran. 54. — cc) vidi
kauka (moše biti da pripada pod b). Nek služi
na priliku kauka oli krug na glavi redovnika.
Blago turi. 2, 37. Što će reć krug oli kruna
popovska? 2, 317. Život izvrsni redovnika oliti
žakna, koji zlamen uje oni krug učiAen na vrh
glave. Ant. KadČić 80. — dd) kad se što (u
primjerima čefad) poređi naokolo, kod toga nije
potrebno misliti na pravi krug. U krug svi se
skjintaSe. P. Zoranić 72h. Tko ovu silu (Turke
što su okružili Beč) skrŠi i smete i rasprša krug
nemili? P. BogaŠinović 89. Vas narod a krug
na poje. Nar. pjes. vuk. 5, 475.

c) orbis, gyrus, put kad ko ili Sto ide
naokolo, au) uopće. Kijem nebesa krugom gredu.
G. Palmotić 3, i\V\ (Oro) prosti ruci krila jaka
vitijem krugom s prva leti. 3, 118^. Niki koi'ia
spine ter i^im Čini kruži. B. Krnarutić 21. Preko
ogAa i nebesa, kruga od sunca mliječne staze.
J. Kavanin 466». Sunce u krugu pozlaćena leti.
N. Marci 26. — bb) u prenesenom smi4u, 0 vre-
menu. Nemojte mi reći da šu život Aloisov samo
dvadeset i tri godišća s kratkim krugom obuj-
mili. A. d. Bella, razgov. 112. Što 'e prije i
poslije vremenitijem krugom vije (Bog). I. Đor-
đić, uzd. 113. — osobito u astronomiji (za mje-
rene vremena), cyclus. Vi» Idto 6810 slbnbČnago
kruga 22, lunbnago že 10, indikta 13. Mon. serb.
66. (1302). Letbnaago kruga prShoždenijo. Da-
nilo 206. Lune krug naplduje se i skončava se
na novinu i na starost. Alekn. jag. star. 3, 316.
Od kruga devetnadestnoga zlatnoga broja. B.
Kašić, rit. 3^. Ove je godine krug sunca 26.
Vuk, dan. 1, kal.

b. circulusi prostor^ ir\jesto (ili uprav ili
od prilike ravno) Što je ograničeno obodom.

a) u matematici, ravnica ograničena li-
nijom (vidi a) koja je svud jednako daleka od
središta. — Amo mogu pripadati ovaki primjeri :
Ki uči pauna raširat okasto perje u krug. D.
Zlatarić 52h. PomrČavši vas krug sunčani. B.
Kašić, is. 73.

b) discus, nešto plosno (ploča) naokolo
zaobfeno kao krug, kolut, kotur (vidi u Vukovu
rječniku, 1). I donesoSe glavu i^egovu ra krugu.
Vuk, mat. 14, 11. Donese glavu i^egovu na
krugu. mar. 6, 28. — takovi je i sirac (pravi ili
od voska, loja itd.), vidi: U način onoga kruga

Digitized by

^uogle

KRUG, 1, b. h).

RG2

KRUG, 2. c, c).

aSiikena od mlika usirena. A. Vita,}i6, ist. 201.
Krug sira. M. Đ. Milićević, let. već. 205. Kod
uas se kaže ,kra^' voska, a tako dolazi i u ovoj
narodnoj pripovijeci: ĐošavSi pop u jednu kuću,
zateče samu babu, ali ona ne imade svijeće, ne^o
iznese krug voska da je istom usuče. Vidjevši
pop krug voska, reći će zvonaru: ,Đonesi ular^
tobože da o iliemu usuču svijeću. Na to će baba:
,Nećeš, pope, ako je i Bogu, mnogo je^ u Do-
broselu. M. Me .ić.

c orbis, globus, geometričko tijelo na ko-
jemu je svaka tačka jednako daleka od srediHa^
kuglOj lopta, — Između rječnika u Belinu (,globo,
corpo rotondo^ ,e:lobus* 351^; krug zema]ski
,mondo, cio^ la terra sola^ ,orbis terrae' 495&).

a) u pisaca ima često ^nebeski krug*
po biblijskom jeziku; misli se samo na ohod; i
često se shvača kao svod. Sima arhistratigoma
nebesna kruga ćudesi isbpUni Go^podb. Mon.
serb. 133. (1348 u prijepisu). VbzviSajuste se
vh kruz^hb nebesnyihb i podnebesnyihb. Gla«»nik.
15, 264. (1348?). S dvjema stadi nek uzlitam
zvjezdenoga više kruga. J. Kavanin 159*^. Iz-
mjeriti tvoga Olimpa krug osobni moga pera
setkom malom. 227^. Kada lupjom hti probiti
tvrdjad krugov od nebesa. 422<^. Krug nebeski
ponositi Božju slavu glasi. I. Đordić, salt. 53.
Kruži nebeski zdrže se zaklopjeni jedan u dru-
gomu, ben. 97. Hoda po krugu nebeskom. Đ.
Daničić, jov. 22, 14.

b) i ov^e treba shvatiti kao svod. Kad
je razmjera vao krug nad bezdanom. Đ. Daničić,
priče. 8, 27.

c) fgemalski krug* može se shvatiti u
pravom smislu, ali može biti da koji pviac shvaća
u prentsenom smislu, isporedi 2, a. Po svemu
krugu od zema|a. B. Kašić, is. 65. Ki će gla<4it
zakon Bozi priko svega zem}e kruga. 6. Pal-
motić 8, 138^. Crn i tminav da se učini krug
vas kolik svijeta ovoga. A. Vitajić, ostan. 2H2.
Po prostranom zom}e krugu. I. Đordić, »alt. 333.
U krugu svijeta ovega. uzd. 192. Vojštiće pored
fi i^ime krug zema)ski. S. Rosa dK Ne može
jedan čovjek zema^ski vas krug obaći. A. Kalić
482.

2. u prenesenom smislu, kad nije potrebno
misliti da je obod kao u kruga.

a. granice kojega mjesta, obod uopče, pre-
neseno od 1, a. Vidih misto mnogo razkošno i u
krug vele široko. P. Zoranić 9*^. Sasma kratak
krug se čini tijesna ovega okoliša, (r. Palmotić
2, 526.

b. preneseno od 1, b.

a) uopče mjesto kako mu drago ograni-
čeno. Teče vidit od skrovišća kruge u ke stase
Judit M. Marulić 56 (u tom primjeru može biti
da znači šator). (Makrobij) postav]a da duše
dobrih vse gredu v krug od Galicije. Korizm.
22b. Gdi (su) oni, ki se od svih }udi dobitnici
oglasiše? gdi li uzmožni, kih požudi krug ma-
lahan vas svit biše? I. Gundulić 234. (Car)
koga že|i, koga misli svijet vas kolik bješe ti-
jesan, sluge ga su svoje stisli, . . . pače očito u
prikoru da se u krug (u tamnicu) mao zatvori . . .
prije neredno neg se umori. 563.

b) u mftaforičkom smislu, poslovi na
kojima se može vršiti koja radna (u juridičkom
smislu), pofe. — U pisaca našega vremena. Ako
je taj krug poslova bio stegnut. V. Bogišić,
zakon. 249. U tom će statutu biti toČno označen
krug radiie učitelskog zbora. Zbornik zak. god.
1873. 128.

c) u metaforičkom smislu, circulus, ordo,
societas, kakvo fudsko društvo više ili mane ogra-

ničeno. U sfitovna kruga (sic, kao da je sredAega
roda, a vafa da nije gen sing.) opći se pričom
rit . . . P. Zoranić 52». Život Hrvata razvijaj uć
se u krugu zapadne Evrope ... M. Pavlinović,
razg. 33. Sve to unosi turski jezik vrlo brzo u
sve odabranije krugove Sarajevaca. M. Đ. Mili-
ćević, zlos. 149. U krugu Judi koji se po zanata
ili inače redovno bave takom vrstom poslova.
V. Bogišić, zakon. 268.

C. preneseno od 1, c.

a) moles, massa, gleba, neŠto sakupfentt
ili zbijeno kako mu drago, kao gomila, grumen
(tako se znaČene nahodi i u češkom jeziku). —
Po zapadnijem krajevima. Boje vam doteći sla-
žicu jest virna, nego krug naj veći zlata neiz-
mirna. H. Lučić 228. Grad on ki prvo krug
Adrijana (po lat. moles Adriana) cesara imeno-
vaše se Ela^tel svetoga anjela prozvaše. F. Gla-
vinić, cvit. 74*. Bi učineno da oni veliki krug
ki i današ&i dan u RoviAu vidi se u kom sveta
počivaše mučenica (Eafemija) dvi drobne živi-
nice dari na brdo Rovinskoga ško|a dovukchu.
312^. Neka u skutu majke mile u mao krug
sbijen leži. P. Kanavelić, iv. 205.

b) od značena pod a) postala su druga
medu sobom slična (vrh od kamena, od gore, hrt-
žufak). — Po zapadnijem krajevima, vidi u Vu
kovu rječniku, 3, ali ne vjerujem da krug znaH
nivu.

na) stijena h moru (i uopće u vodi).
— Između rječnika u Vrančićevu (,scopulus*), u
Mikafinu (krug, stijena u moru, grebeni ,sco-
pulus*), u Stulićevu (stijena u moru po Miknlinu).
Kakono jedna hiža na stanovitu krugu sazidana
ne može od rike ali od vitra maknuta biti. F.
Vrančić, živ. 113. Kako stup kamenit ali kru^
pod vodom Đ. Baraković, vil. 11. Niz krugove
skoči (Krka). 90. Vrgoh se u more, ter za krug
od gore srićom se uhitih . . . Kruga vrh oblomih
ki držah rukami, doli se oborih niz kruge stra-
nami. 286. Krug ,rupe3'. D. Nemanić, Čak. kroat
stud. 12,

bb) brežufak. Ni kruga na po|u ni
špi}e ni shrane. Đ. Baraković, vil. 73. Reka'bi
(da je vojska) kamen krug od bilih oklopa}, vrh
Aega pruten lug uzvišen od kopa}. 111. (Grlica)
ni će bistre pit vodice, nego sede vrhu krus:a.
169. Uzida crikvu jednu na mistu, ko se zva^
Bukuli, na krugu jednom polag mora. F. 61a-
vinić, cvit. 107*. Najdosmo je ni?di u luga u
kamenju i u drvi, na visokom jednom krugu-
P. Vuletić 13.

cc) vrh od gore. Napokon treti dan
namiri se na jedan velik krug na brdu nikomO'
F. Glavinić, cvit. 17b. U nikom krugu na vi-
soku jednu na samu ukaza mu Špilu. 76>>. 0<ii
pasu živine, gdi su goram kruži, i špi|am dubine.
Đ. Baraković, vil. 24. (Sokol) do kruga ras
gleda, gdi će past nizoko. 77. Do gore velike
Velobiće kruga. 90. Nigda goram strašni kraii
obhodeći. 231. Kad budih jur gori na krugu
visoku, pogledah prostori po poju široku. 237.
Slet', Popijevko, sleti moja, s kruga Askrea, ter
dođ' k meni! J. Kavanin 391«.

dfl) Krug, ime gori u Bosni. F. Jukić,
zem}. 28. 29. Medu Krugom i medu Roviae.
Pjev. crn. 820^. Ogled. sr. 226.

c) u dva pisca Dubrovčanina (u jednoga
vrlo često, u drugoga jedan put) znači: prsi(il\
tu'dra, krilo), jamačno je preneseno od 1, c, fl^*
nije ja^na sveza. Gdje srce me bje-^ni podrijetse
iz kruga. M. Vetranic 1, 73. I žalos i tuga me
srce izvija s korijenkom iz kruga. 1, 1.53—15^-
Za koga bih (druga) dala sve sroe iz kruga. !>

Digitized by

Google

KETIG, 2, c, c).

nfi3

KBUH, a, a).

187. Čini mi podrijeti srđačce iz kruga, 6ini
me umrijeti taj žalos i tuga. 1, 191. Vas pikat
i pluću tko u tvoj krug nastani? I. B58. Gdje
mu je taj strijela u krugu naj liše srdačce pro-
bila. 2, 60. Žalos me oznobi, ćutim trud krvavi,
gdje u mojoj utrobi koporu sve mravi i trbuh
moj grizu, da opeta na bil dan sve žive izljezu
iz moga kruga van. 2, 85. Srce iz tijela s kru-
gom se podira. 2, 287. Kako da mi {uta zmija
srdačce is kruga podere. M. Đržić 415.

KRUGAL, vidi krugao.

KBUGALO, n. vidi šestar, šestilo. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,compas9o' ,circinus*.

KRUGAO (krugal), krugla, adj. koji je kao
krug (obao, gaohfen), — Riječ je stara, isporedi
stsloo. kr%gli> f ru8. Kp>rauft. — Između rječ-
nika u Voltigijinu (,ovale, rotondo' ,rnnd') i u
Stulićevu (krugal t krugo ,orbicus, orbiculari.s,
rotundus, globosus, orbiculatus'). Gdi je (more)
kruglo i plitko. M. Vetranić 1, 122. Tri krugli
kamenčki. Jačke. 186.

KRUGATICA, /. ua zmija, isporedi crnokrug
(Iveković). — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena. Gruba ti je zmija krugatica . . . Strah je
mene zmijo krugatice. Hrv. nar. pjes. 1, 402.

KRUGE, /. pl. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji ličko-krbavskoj. Razdije). 41.

1. KRUGLA, /. i/iekakav sud. — Miklošič ispo-
ređuje stvnem, crugela. — U rukopisima xv vi-
jeka, i mozebiti kasnije u novoslovenskom jeziku
i u kajkavskom govoru. — Između rječnika u
Bjelostjenčevu (krugla, štuca ,fidelia') i u Dani-
čićevu (,poculi species*). Dvije zdjele zlate i jedna
krugla s pokrivačem zlata s kamenkomb sa-
finomb . . . Dvanadesete krugala srbbrbnijehb po-
zlaćenijeh, potezaju tre deseti i ćetiri litre i je-
danadesete una&a i trb axage. Mon. serb. 872.
(1483). Dvije krbugli srbbrbni pozlaćeni s po-
krivači. 380. (1435). A oistali prbstenci i krugla
mala (da se da) knezu Vlatku. 416. (1442).
Krugla ve)a. Spom. sr. 2, 121. (1443).

2. KRUGLA, /. kugla, lopta. — Od nem. kugel
prema krug. — U rukopisu xvi vijeka, i u Bje-
lostjenčevu rječniku (v. kugja). na obadva mjesta
može biti da treba čitati -}- mj. -1-. (Darij)
Aleksandru ])Osla kruglu malu i kolo driveno . . .
i k^igu pisanu tako govoreći: ,. . . Poslah tebi
ditii^u igru da se Au zabav|aje igraš . . .' Aloks.
jag. star. 3, 237.

KRUGLAČA, /. sitna okrugla šjiva (Vajavac).
B. Šulek, im. 176.

KRUGLAŠ, m. ime livadi u Srbiji u okrugu
vafevskom. Livada nazvana Kruglaš. Sr. uov.
1872. 389.

1. KRUGLICA, /. 1. rapum rotundum (Bjelo-
stjenac, Zagreb), Brassica rapa sativa L. , v.
Okruglica; 2. suvrst šlive (u Varaždinu), v. Kru-
glača. B. Šulek, im. 176.

2. KRUGLICA,/. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. liTiva u Kruglici. Sr. nov. 1867.
687.

KRUGLInA, /. osobina čega što je kruglo, —
U Stulićevu rječniku : ,rotunditas*. — Ima i rus,
KpyrwiMHH.

KRUGLITI, kruglim, impf. činiti da što
(objekat) bude kruglo. — U Stulićevu rječniku:
V. obli ti. — Ima i rus. Kpyrai!TL.

KRUGLOST, /. u Stulićevu rječniku: v. kru-
glina. — Riječ je stara, isporedi stslov, kr^^glostb,
rus. Kpjr.*ocTfc.

KRUGl^A, /. vidi 2. krugla. — U pisaca na-
šega vremena. Dušan počeo tijara nositi na glavi,
a držati u ruci zema}sku krug)u s križem. M.
Pavline vić, razg. 96. U obliku krugle. V. Bo-
giSić, zborn. 127.

KRUG^AK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požarevačkom. Niva u Krugjaku. Sr. nov. 1875.
760.

KRUGOGLEDATI, krugogledam, impf. cir-
cumspicere, gledati na okolo (u krug). — U je-
dnoga pisca XVII vijeka koji će biti sam načinio
ovu riječ. Ustani, Jerusolime, i krugogledaj
k istoku. F. Glavinić, cvit. 219*.

KRUG OST, /. samo u Stulićevu rječniku: v.
kruglina.

KRUGOVAČKi, adj. sa naokruglim kolcima.
Krugovačko platno, na kome se prave naokrugla
kolca, u Lici. V. Arsenijević.

KRUGO VIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme,
Schem. zagr. 1875. 265.

KRUH, m. panis, vidi hjeb. — Riječ je pra-
slavenska (kruhb), ali u drugome značeiiu : komad,
isporedi stslov. kruh-b, rus, np/M,, (češki ima
dem.: krušec), po/, kruch. — Od istoga korijena
od kojega je i kršiti (MikloSić). — 8 novijem se
značenem (h]eb) govori samo po zapadnijem kra-
jevima (i u novoslovenskome), ali se starije zna-
čene svuda izgubilo (ipak vidi kruSac). — Po
krajevima gdje se ne izgovara h, kaže se krft^
kriia i kruv, kriiva, mozebiti u Hercegovini i
kriik (krnk. J. Banovac, razg. 221, i kruke. J.
Matović xxi» same su štamparske pogreške). —
Od XV vijeka (vidi % b)) i u svijem rječnicima
sa značenem ,panisS samo je u Daničićevu : krahb
,victus*.

a. kao materijalni supstantiv, stoji svagda u
jednini.

a) u pravom smislu. Reci da ovo kamenje
bude kruh. Bernardin 27. matth. 4, 8. Kadi
ćemo kupiti kruha da ovi blaguju? 52. joann.
6, 5. I kruha da biste poslali. Mon. croat. 294.
(1592). Ne jij kruha s vele peći. M. Gazarović
97^. Da mu dica kruha prose. I. Ančić, svit.
165. Srjed Solima tako grada djeca kruha čim
pitahu. P. Kanavelić, dubrov. 10. Sjedi, kruSe,
da te ijem. Kruh izrezan bez truda je bla-
govan. (D). Pošlo v. danič. Zabih moj kruh jtsti.
A. Vita^ić, ist. 837^. Svej po vratih kruh pro-
sili. 387b. Gdi ćemo kupiti kruha da blaguje
puk? S. Margitić, fal. 24. Dade dvista ovnova
i kruha. P. Macukat 5. Koji ide na put, vazda
neka nosi torbu i u ino} kruha. N. Palikuća 66.
Ko daje kruv tuđim psom, liegovi na A laju.
66. Kruh prošeci k nemu priđe. J. Kavanin
lOh. Oče, tvrd je kruh a nož ne reže (metafo-
rički). B. Zuzeri 108. Kruh, koji nigda ne do-
dijeva i s jestojskom svakom ugađa se. 242. Ve-
čerajući uze Isus kruk (sic) i blagosovi. J. Ba-
novac, razg. 224. Krstjani bo imadu drugojačiji
kruh od prikazana. E. Pavić, ogl. 139. Koji
s kruhom obiluju. M. Zoričić, osm. 38. Da po-
stiš o kruu. zrcalo. 143. Ne zna kruha odrezati.
V. Došen 90h. Koga nije da kruha ne j ide. And.
Kačić, razg. 53. Dade Aemu sve što imadiše,
komad kruha i glavicu luka. 148^. Gdi se
z mirom neće naj ist kruha. M. A. Rejković. sat.
D2>^. Kad razlamajući kruh, reče . . . Ant. Kadčić
6. Jedan kruh, jedno tilo mlogi jesmo svi, koji
od jednoga kruha obćimo. M. Dobretić 61. Ko
se motikom ne nabusa, ta se kruha ne nakusa.
(U Boci). Nar. posl. vuk. 154. Ovo u ruku, a
kruh u kvas. (Uzevši sa zemje što u ruku reku

Digitized by

Google

KRUH, a, a).

664

KRUH, a, ft;.

žene u Grbju kad kruh metnu u peć, da bi kruh
narastao i lijepo se razabrao). 231. Izgradi jedan
bokunić kruha i dade ga carevu sinu govoreći:
,Na ovo kruha ^ Nar. prip. vuk. 117. Imao jo
jednu šćer blagu kao andio, dobru kao kruh.
1B4. Ako Dalmacija ne pritegne Bosnu, bez koje
ne može ni da se kruhom hrani ... M. Pavli-
nović, razg. 50. Dajte gladnim kruha komad- )va.
Osvetu. 4, V. I obraz mu blijed i a kora v kaže,
kd li kruha bez prismake smaže. 4, 11. — Ako
vidiš (u snu) da kruh bio blaguješ, toj priliku je
dobit. Zborn. 136^. Što Čini bijeli kruh i dobra
ljetina. M. Držić 96. Ne mareći car u sili po-
crniti kruh pribili ki blago va u svom dvoru. I.
Gundulić 485. Žderati jizbiau kruha bila. A.
Vitajić, ist. 411». Al' bijela kruha šeniČnoga?
Nar. pjes. marjan. 35. Pred liime je od zlata
trpeza, na trpezi kruva bijeloga. Nar. pjes. kra<4.
1, 59. Brašienicu kruva ovsenice. Nar. pjes.
herc. vuk. 156. U prisnu kruhu. A. Baćić 21)7.
Prid dan svetkovine, kad su Žudije blagovali
kruh prisni. J. Banovac, razg. 222. Da je kruh
prijesan. J. Matović 195. Posvetiti u kruhu
prisnomu. M. Dragićević 99. Peftena blagovaće
ga 8 kruhom u prisan. And. Kačić, kor. 71. Da
se blaguje kruh u sladko salatju divjom. I. Ve-
likauović, uput. 1, 60 Da bi blagovali kruh u
sladko a ne u kiselo pečen. 1, 60. U kruhu ne-
azkvafinu ali ti nekiselu. P. Radovčić, način.
544. U kiselu kruhu. A. Baćić 297. Blagovao
jagai^ca s prisnim kruhom a ne s kvasuim. J.
Banovac, razg. 223. Kruh kiseo I. Velikauović,
uput. 1, 60. Da donese kvasna kruva. Nar. pjes.
herc. vuk. 321. Cić toga tržiti sitan kruh ne
htihu. H. Lučić 2 15. Prt kruh suh stoj jesti
trpezi na tvojoj, neg slasti naj draže u kući u
tuđoj. D. Rai^ina 116^. Tri dni posti o suhu
kruhu. J. Banovac, pripov. .%. Jeo hajduk sita
kruha suha. Osvetu. 2, H5. Što me jedva suhim
kruhom hrane. 3, 33. Što krua vojačkoga dva-
put pečenoga, što sijena 400.000 obroka. I. Za-
ničić 125. Kruh dvopećni, pripečen kruh ,bis-
cotto, pane dao volte cotto^ ,panis buccellatus'.
A. d. Bella, rjećn. 142*. Bijeli kruh, sitni kruh
,pane bianco' ,pani3 candidus'. Prijesni kruh,
kruh nokisio ,pane azimo' ,paais non fermeutatus'.
Kruh od mekiua. pa}avi kruh ,pane di semola'
,panis furfureus*. Krupni kruh, sebični kruh ,pane
di tritello^ ,panis secundarius*. Kisjeli kruh ,pane
fermentato' ,pani3 formentatus*. Ječmeni kruh
,pane d^ orzo' ,panis hordeaceus'. Pšenični kruh
,pane di grano' .panis triticeus^ Kruh šup}ast,
šupa} kruh ,pane spongoso' , panis cavernosus'.
Kruh od prosa, proseni kruh ,pan di miglio'
, panis e milio'. Kruh dvopečen ,pane biscotto'
, panis nauticus'. Kruh popečen ,pane bruscato'
, panis torrefactus'. Kruh utren, kruh utrt ,pane
gramulato' ,panis depsiticus'. Kruh skoro pečen
,pane fresco' ,panis mollis'. Kruh jučeraAi ,pane
rifatto d' un di* , panis hesteruus* 538». — Od
iiih jedan, koji kra}u plemenito kruh na stolu
pri pravdaše. P. Vuletić 26. Oni primišaju go-
rušicu s brašnom da priprave kruh. A. Kanižlić,
kam. 499. Koji kruh pri pravdaše i naređivaše.
And. Kačić, kor. 40. Mijesiti kruh ,far il pane'
,panem conficere'. A. d. Bella, rjeČu. 537^. Si-
jati brašno i mijesiti kruv. Nar. pjes. mag. 1863.
46. A nevjesta mijesila kruh. Nar. prip. vrč.
15. Nekakva žena hrišćanka mijesila kruh. 38.
Kruh koji kuhaju na prodaju. Stat. po{. ark.
5, 306. Jedna naseokiiia skuha kruha u dan
svetčani, i va(«> se oni kruh u krv obrati. M.
Divković, bes. ISIK Jedna u svetac kruh ku-
Tajući| osta ižežena od og£a neviđenoga. J. Ba-

novac, pripov. 143. Da jim ne me)u žito, ne
kuaju kruh. Ant. KadČić 298. Kruha kuha, u
ogniste puha. Osvetu. 4, 67. U Dubrovniku ,se
peče kruh*. P. Budmani. — Dvista kolača kraha.
And. Kačić, kor. 175. Skuvaj kolačić kruha. F.
Lastrić, od^ 204. Da se izmrve dva hljebca kruha.
V. M. O-učetić 113. Isus mogaše s pet h|ebaca
kruha od ječma nasitit pet tisući )udi. Đ. Bs^ić
31. Želi kapju mutne vode, hjebac kruha plje-
snavoga. 133. Krsti jentu kruha podpepeona. B.
Zuzeri 43. Samun kruha. Vuk, kovč. 52. Pode
kruharu, uze glavu kruha. M. Pavlinović, rad.
70. Kruščić kruha nedjeju danaka. Nar. pjes.
jnk. 131. Ište u prodavaoca ruku kruha. M.
Vodopić, tužu. jel. dubrovn. 1868. 199. Komad
kruha. B. Leaković, gov. 33. Komu on ne tiŠe
jodnu mrvu kruha udiliti. J. Banovac, pripov.
229. Mrvica kruha oli mesa. Ant. Kadčić 75.
— Zd vojni sini od oca se dijele, ne s zloćuda niti
s neposluha, no s čemerne kore kruha suha.
Osvetn. 4, 67. PrimiŠaj sridine od kruva. J.
Vladmirović 32. — Kruh tr voda. Korizm. 3*.
Posteći o krusi i o vodi. 41^. Živući samo o
kru i vodi. J. Filipović 3, 362 ». Imejte del vina
i kruha vedi)skoga. Kapt. seA. ark. 2, 81. Bez
vina i kruha (ubav je smrznuta. I. Gundulić
151. gubili se kao kruh i vino! Nar. pjes. herc.
vuk. 353. — O žrtvi, ku uČini Melhisedek,
V kruhi i vini. Korizm. 82*^. Može li ovi krah
i vino posvetiti redovnik? Može li se posvetiti
drugi kruh nego pšenični? I. Zanotti, upit. 18.
Kad se taj kruh sveti slama. J. Kavadin 68*^.
KruŠe prislatki! I. Kra)ić 31. DisputaŠe tanko
i visoko ... od šenična kruha posvećeda. And.
Kačić, razg. 163*. Nijedan drugi kruh izvan
pšeničnoga. M. Dobretić 345 Pod obličjem
kruva i vina. B. Leaković, gov. 90. Sakramenat
kruha i vina. nauk. 185. Služiti misniku u misi
spivanoj, pridajući mu pliticu s kruhom. M. Dra-
gićević 88. Prosim milosrdnost tvoju. Gospo-
dine, da dojdet svrhu kruha tebi posvećena na-
punost tvojega blagoslova. I. Kra)ić 30. Krav
blagoslovjeni. A. d. Costa 1, 63. — U Posavini
(bosanskoj) . . . domaćin (na^ slaou) lomi , krsni
kruh*. M. Đ. Milićević, slave. 45. — (i^poredi
b). Svagdani kruh. Kateh. 1561. 28. Kruh na§
svagdani. I. Vrančić, rječn. 127. F. Lastrić. o«i'
45. T. Ivanović 5. — HlSb ili kruh. Š. Budinić,
sum. 62l>. Ili si bašta ili ćaća, ili hljeb ili kruh,
sve }Q(dno) ter jednako. (Z). Poslov. danič.
Došao jedan pop glago|aŠ u Bosnu, pak kad bi
čo|ad govorila u očenašu: ,kruh naš* ou bi, to
ne va|a, nego: ,leb naš'. F. Lastrić, od^ 4.

b) u preneseno nij širem smislu, hrana uopht^
iHporedi 1. h)eb, c;. Ako li mi ugcodista i svrt-
šista '«/ba što mi sta rekla, za mocoga Života da
je dima gospoctvo) takoj i po taj načiub kako se
više imenuje, razd ako bi mi se štocu viddlm tad^-
lučiti izbmedu diju u kruhb kuć^mb našijemb.
(pine herceg Stjepan). Mon. serb. 462. (1453).
S nami kupno jide kruh. Mon. croat. 107. (1470).
Svako zlo jes bo|e s kruhom neg bez kruha, jer
su dvije nevojo s nevolom trbuha. N. Di mitro vi6
17. Često kruh vrh kruha kad tko iziskuje i
kruha i ruha on se izbav)uje. L T. Mrnavić.
osm. 161. I boles s kruhom dobra je. S tr-
buhom za kruhom. (D). Poslov. danič. Neka naj
prije budu jesti, dok su živi, kruh u trudu. J.
Kavadin 25^. Da kruh u znoju lica svoga jiđ«.
E. Pavić, ogl. 9. Po demu (nauku) kru i živ)ede
steći. M. Zoričić. aritm. predg. 10. U tebi je
što je kruha. V. DoŠen 38^. Ide sad s trbuhom
za odićom i za kruhom. 152h. Nek jedan red
zadobavja kruha. M. A. Be)koyić, sat. K4b. 8 tr-

Digitized by

Google

KKTJH, a, b).

buhom za kruhom. Nar. posl. vak. 296. Što je
raha na meni je, Sto je kruha a meni je. 356.
Pođe ođ kuće da dobavi otkad kraha svojoj đe-
iici i ženi. Nar. prip. vuk. 196.

c) u metafaričkom smislu^ o duševnoj hrani
i 0 priieićenUf isporedi 1. h}eb, d). Gdo bi ti
prodal kruha od života. Transit 147. Napitat
ue^ kruha od života i razuma. N. Baiiina 23^.
ecclesiastio. 15, 8. Ja iesam kruh životni. Anton
Dalm., nov. težt 140^. joann. 6, 35. Naće u
i^emu kruh živi i vječni. A. Gučetić, roz. jez.
11. Gospodine Inukrste, kru&e anđeoski, kruše
živi i vičiiega života. I. Bandulavić 289h. Da
ona ne bude nam zapriječenje g životu koji ti,
kruhu živi, jesi nam zadobio. S. Matijević 100.
Zdrava sveta namjesnice arke tvrde, u koj mana
ne pribiva, ma kruh živi. J. B. Gučetić 21. Gdi
stoji istini kruh života. P. Posilović, nasl. 69».
Za imati raj nebeski i blagovat kruh anjelski.
P. Hektorović (?) 117. Plav trgovska ka's da-
le^ kruh od Božje riječi nosi. A. Vita|ič, ostan.
2. A nebeskim kruhom pft&. J. Kavanin 515>^.
Andelski kruh, kruh živući ,eucaristia' ,euchari*
stia'. A. d. Bella, rječn. 297l>. O kruže od ži-
vota. A. Kanižlić, bogo}ubnost. 111. Đa blaguje
kruh slobode sinov Božjih. Ant. KadČić 107.
Kruh anđeoski. M. Đobretić 63. 358.

d) u jednom prinčevu xviii vijeka: Ostala
oetav|am svrhu ovoga bogoslovcem diŽputat u
skula, niti je ovi kruh za svakoga nego vira,
nfaiie i dobra dila. M. Đobretić 237 stoji po ta-
lijanskoj poslovici: Non ^ pane per i tuoi denti,
nije kruh ea tvoje zube (ovaj posao^ ova stvar
nije ea tebe, jer ti ovo ne razumiješ).

b. što je u jedan komad umijeŠeno i ispe-
čeno, isporedi 1. hjeb, e). — Između rječnika u
Belinu (,pagnotta, cio^ un pane* ,panis' 535^).
Čto su obli krusi? Pril. jag. ark. 9, 107. (1468).
Razlomi lačnu kruh tvoj. Bernard in 25. isai.
58, 7. Ki jima pet kruhof ozimčenih i dvi ribe.
52. ioann. 6, 9. Bile su meni suzo moje krusi.
B. KaŽić, rit 23. Pade mu kruh u med. U je-
dnoj ruci nosiš krah, a u drugoj štap. (Đ). Poslov.
danič. Vazda u crkvi krusi posvećeni stajahu.
8. Margitić, fala. 180. Iz naj gon^e ter kroši^ice
u koj krusi lipi bili. P. Vuletić 80. I lačnoga
8 krusi pita. J. Kavaiiin llh. Bile su mi suze
moje krusi dan i noć. F. Lastrić, test. 253^.
Jedan između ovih dviju kruha. A. Kanižlić,
kam. 489. Ne bijau u običaju krahi pnsni. 538.
1500 vojnika iziđe za 1 dan kruha 1769. M. Zo-
ričić, aritm. 110. 8 krusima prisnim iliti u
sladko. I. Velikanović, uput. 1, 63. Odkle ćemo
kdpiti kruke. J. Matović xxi^. Kada bjehu za
primiti kruhe prikazai^a. 221. U pet kruha i u
dvi ribe. Đ. Bapić 262. Koliki najmenici u domu
otoa moga obiluju s krasi. G. Peštalić 99. Kad
je s malima krusima mlogo hi)ada }udi naranio.
B. Leaković, gov. 106. ,Umrije među krusima*,
reče se, kad kome nestane kruha upravo onda,
kad nova hrana prispijeva. , Jesu li pečeni krusi ?*
u Lici. V. Arsenijević. Tko tebe kamenom, ti
£ega kruhom. (Ferić). Poslov. daniČ. — I u ši-
remu smislu, kao hrana, ali metaforički. Iže ime-
jaše 8 duhovni kruhi (tri prebende). Š. KožiČić
28b.

e. kao ime bipcama,

a) Kruh (cruoh), frumentum (u mletačkom
rukopisu).' B. Šulek, im. 176. uprav je isto zna-
ieike što je kod a

h) Kruh krmski (Sab|ar) (tal. pan porcino,
nem. saubrod), Cjclamen europaeum L. B. Šulek,
im. 176.

mb KRUHOPEC

c) Kruh stari, Lonicera caprifolium L,
(Zagreb, Valavac). B. Šulek, im. 176.

il) Kruh zečji rSab)ar), v. Zečji kruh. B.
Sulek, im. 176.

KKUHAN, kriihna, adj. vidi kružan. — U
Stulićevu rječniku: ,panicous'. — Nije dosta po-
uzdano.

KBUHAB, m. čovjek što po svome zanatu čini
(mijesi i peče) ili prodaje kruh. — Od xvii mjeka,
a između rječnika u Mikafinu (kruhar, koji kruh
čini .pistor'), u Belinu (,fornaro, colui che fa o
venđe il pane* ,pistor* 3i25»), u Bjelostjenčevu
(kod kruhopek), u Voltigijinu (,pistore, panattiere,
fornaro* ,brodbocker'), u Stulićevu (»pistor'). Ovi
kruhar pripravan čekaše. M. Đivknvić, nauk.
177^. Kra} osudu tu odredi, da se kruhar udi{
strati. P. Vuletić 32. Biše jedan kruhar, hoću
reći, koji kruh čitaše. J. Filipović 3, 264^*. Jedan
kruhar običavaše u nedi)u sijati brašno. F. La-
strić, ned. 126. Krila sam se od kruvara mi-
risnih. A. T. Blagojević, khin. 80. Pođe kru-
haru, uze glavu kruha. M. Pavlinović, rad. 70.

KRUHAREV, a<Hj. koji pripada kruharu. —
U Stuličevu rječniku.

KRUHARI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
bihaćkom. Statist bosn. 55.

KRUHARICA, /. iensko čelade kao kruhar. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(,pistrix*) gcUe se naj prije nahodi, u Belinu
(,fornaja, colei che fa o vende il pane* ,pistrix*
325*), u Bjelostjenčevu (kod kruhopečica), u Vol-
tigijinu (,fornaja* ,beckersfrau*), u Stuličevu (,pi-
strix*). Ljeti tovijernarica a zimi kruharica. (Đ).
Poslov. danič. Bio je sin uboge kruharice. M.
Pavlinović, rad. 75. , Kupujem kruh u kruha-
rica*. u Stonu. M. Milas.

KRfrHARIČIN, adj. koji pripada kruharici,

— U Stulićevu rječniku.
KRUHARINA, /. samo u Stulićevu rječniku:

V. pećarina.

KRUHARIŠTE, n. u Stulićevu rječniku: ,pa-
nariolum*, dakle: mala kotarica. — nepouzdano.

— U istom rječniku ima za isto značetie i kru-
harištvo što je sasma nepouzdano.

KRUHARITI. kruharim, impf. u Bjelostjen-
čevu rječniku: kruharim kud krušuarim. Ima i
u Stulićevu s prijevodom : ,panem vendere' t s do-
datkom da je uzeto iz Bjelostjenčeva, ali je drugo
značei^: prodavati kruh.

KRUHARNICA, /. dućan gd.ie se prodaje kruh,

— U dva pisca xviii vijeka^ a između rječnika
u Stulićevu (v. pećarnica). Uniđe u kruharnicu
ovoga čovjeka. J. Filipović 3, 264*. Ulazište
unutra u manastir, kako u pećnicu iliti kruvar-
nicu. P. Filipović 19.

KRUHAROV, adj. vidi kruharov. — U Stu-
lićevu rječniku.
KRUHARSTVO, n. posao ili zanat u kruhara.

— Samo u Stulićevu rječniku: ,ars pistoris*.
KRUH0B6rAC, kruhobćrca, m. čovjek koji

se bori za (svagdani) kruh, koji radi da steče
živfene od dana do dana. — U jednoga pisca
našega vremena, koji će sam biti načinio ovu
riječ. Nije htio da mu braća postanu kruhobor-
cima, da gniju u pisarnah. M. Pavlinović, rad.
182.

KRUHOPEC, m. vidi kruhopeča. — U naše
vrijeme u Lici. , Trudan sam, pušete me, da malo
ležem, pa da samo edan kruvopeo ospavam* (t. j.
toliko da odspava, za koliko se jedan kruv pod
pekom ispeći može). J. Bogdanović.

Digitized by

Google

fvRTJHOPEČA

«««

KRUMFIBAŠ

KBUHdPEČA, /. onoliko vremena koliko treba
da se ispeče jedan kruh. — isporedi kruhopoc.

— U jednoga pisca BoŠnaka xvii vijeka. Scije-
i^a&e da ne bijtiše za jednu kruhopeču sli&ao one
ptičice. M. Divkovi^, bes. 579^. Vrijeme se zove
kako to jedna kruhopeČa, to jest dokle bi se
jedan kruh ispekao. 875*^.

KKUHOPEČICA, /. vidi kruharioa (žensko če-
jade što peče kruh). — U Bjelonijenčeou rječniku:
krahopeiica, kruharica ,pi3trixS v. fiŠtrovioa.

KRUHOPEĆNIK, m. krtthar (uprav čovjek koji
meće kruh u peć), — U jednoga pisca xvii vijeka.
Od dvaju zatvornika koja bijahu u tamnici Fa-
raunovoj krubopećnik izađe za biti objefien. M.
Badnić 540b.

KEUH6pEK, m. kruhar (čovjek što peče kruh).

— U Bjelostjenčevu rječniku: kruhopek, krubar
»pistorS V. fišter; u Jambrešićevu : .pistor*; u
Stuličevu: v. kruhar.

KEUH6pEK0VICA, /. kruharica (moiebiti
uprav: iena kruhopekova). — U Jamhrešičevu
rječniku: ,pistrix', t u Stuličevu: v. kruharica.

KBUJ, wi. Croja, grad u Arbaniji, — U spo-
meniku XV vijeka, a između rječnika u Danici-
čevu (^rad u Arbanaskoj, koji pi8u , Kroja' i
,Krua'). Go.<«podovati Kruj i arbanasku zem}u.
Spom. sr. 1, 1.32. (1415).

KBUJA, /. vidi Kruj. — U nar odnijem. pjes-
mama crnogorskijem našega vremena. Od krvave
Kruje na krajinu... Da ih cera Kruji u Epiru...
Pjev. cm. 80k Do Kruje i okolo Kruje, ali
Krnju osvojit ne moSe. 298'*.

KRUJAN, krujna (?), adj, u Stuličevu rječniku:
V. krupan. — sasma nepouzdano.

KBUJANIN, m. čovjek iz Kruje ili koji pri-
pada Krh^ji. — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena^ a između rječnika u Vukovu bez značeha,
samo s primjerom: Uz kojeno paše Krujanina.
(Nar. pjes. vuk. 4, 111).

KBUJIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 23.

KBU.TMADA, /. u Daničičevu rječniku: za-
selak Šik)i: ,Knijmada'. G(lasnik). 15, 286.
(1848?). Krujmada ie danas Kromat nešto niže
Sik}e. S. Novaković, zem). 49.

KBUJSKI, adij. koji pripada Kruju. — U
spomeniku xv vijeka^ i otale u Daničičevu rječ-
niku (krujskyj). Subaši krujskomu i rabanskomu
Balabanu begu. Spom. sr. 1, 132. (1415).

KBUKOJEVCI, Krukojevaoa, m. pl. ime znseoku
u Bosni u okrugu bihaćkom. Statist, bosn. 55.

KBUKOPETLINA, /. vrsta grožđa. Krukope-
tlina, woisser mehlweiss, w. honigler (u Zagrebu),
V. Krkopetlina. B. Šuiek. im. 176.

KBULAC, Krulca, m. prezime. — U naše vri-
jeme. Schem. segn. 1871. 112.

KBULIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Blaž
Krulić. Mon. croat. 251. (1552).

KRULITI, krulim, impf. guritati. — isporedi
nslov. kruliti. — Ne zna se, treba li pisati i iz-
govarati s -I- ili s -J-. — Po sjeverozapadnijem
krajevima^ a između rječnika u Bjelostjenčevu
(kru)im ,grunnio^ hrokam, krupam ,ut solent
porci*), u Jambrešićevu (krulim ,grunnio'), u Vol-
tigijinu (kruliti .grunire, gorgogliare' »grunzen*).
u Stuličevu (kruliti, v. brokati iz Habdelićeva).
Zakočimo prasca, ki na pragu kruji. Jačke. 272.
— 17 drugotne prenesenome znnčenu : Krnliti.
kada u trbuhu zavija, na Rijeci. F. Pilepić. i
ovo je značene u novoslovenskome.

KRtr^ AC, krA}ca, m. krufav čovjek. — U naše
vrij f^ me u Istri. Krn|&c ,homo membris mancos
ot dobilis^ gen. kril|ca. D. Nemanić, čak. kroat
stud. 27.

KBU^iAST, adj. vidi kru|av. — U naše vrijeme
u Istri. Krujast ,membris debil is*. D. Neman ić,
čak. kroat stud. iiftsg. 29.

KRft^iAV, adi. sakat. — isporedi novoslov.
kru|ati, hramati. — U naše vrijeme u Istri.
Krik) a V. Đ. Nemani^, Čak. kroat. stud. iiftsg. 29.

KB^^E, kr&Jeta, m. krujavo iefade. — U naše
vrijeme u Istri. KrOJe ,homo manous', ^n. krii-
}eta. D. Neman ič. Čak. kroat. stud. 83.

KBIHiEliE, n. djelo kojijem se kruli ili kri^i,

— U Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski kralene;
u Jambrešićevu: krulene; u Stuličevu: kralene.

KBU^ITI, kru}im, impf. vidi kruliti.

KB&MA, /. u Vukovu rječniku: voda koja
teče kroz Dukaditi i utječe u Drim.

KBUMABA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
požareoačkom. Niva kod Krumare. Sr. nov.
1865. 427.

KBUMPAČ, m. gavran, — U Bjelostjenčevu
rječniku: krumpač, krompač ,satyra avis*. v. ka-
vran. Krumpač, galovran, Corvus corax L. D.
Trsteiiak.

KBUMPAK, M. čovjek hrom ili krivijch nogu.

— Od nem. krumm, kriv (a avstrijskom govoru
krumpe). — U Bjelos^enČevu rječniku: ,com-
pernis, valgus, varus, varicus, loripes^

KBUMPAl^E, n. djelo kojijem se krumpa (vidi
1. kmmpati). ~ U Bjelostjenčevu rječniku: krum-
pane, grakade ,crocitus, crocatio, crocitatio^

1. KRUMPATI, krumpam, impf. grakati, —
U Bjelostjenčevu rječniku: krumpam, krompam,
grakam ,crocitoS • u Stuličevu: v. grakati iz
Bjelostjenčeva.

2. KRUMPATI, krumpam. tmgf. hramati. —
isporedi krumpav. — V Voltig\jinu rječniku:
,zoppicare, ranchettare' ,hinken, lahm gehen^

KBtlMPIJEB, vidi krumpir.

KBIIMPIB, krumpira, m. vidi krompir • kr-
tola. — Akc. kaki je u gen. sing. ta/H je u osta-
lijem padežima, osim nom. i acc. sing., i voc. :
kr&mpiru (krftmptre), kr&mp£ri. — Mješte -i-
čuje se i -ije- (kao da je liegda bilo e): knirn-
pijer, krumpi j^ra. to se može čuti ne samo u juž-
nom govoru nego i u zapadnome (u pisaca Sla
vonaca). isporedi manastir, pir itd. — u riječima
što od ove postaju prema kratkome -i- može sta-
jati -je-, vidi krampiraS itd. a) krumpijer. Krnm-
pijer ili križalina. I. Jablanoi 68. Botkva i
krumpijer. J. 8. Be}ković 40. (vidi kod križa-
lina). Krdmpijer, krumpir, u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijević. J. Bogdanović. — b) krumpir.
Krumpir ,die kartofifel, grundbirne* ,Solanum ta-
berosum'. Q. Lazić 111. Krumpir zapadno, znači
što i krumpijer. J. Bogdanović. Krumpir (i^em.
grundbirn), češ. krumpir, krumple, Solanum ta-
berosum L. (Visiani). B. Šulek, im. 176. — c)
s pridjevom morski, znači drugu bifku (čičorku).
Krumpir morski, Helianthus annnus (griješkom
mješte tuberosus, vidi u istoj kiiizi na str, 522^)
L. (Sab^ar). B. Šulek, im. 176.

KBUMPIrAŠ (krumpj6r&g), krumpirifia (krum-
pjerdša), m. naziv za onoga koji rado krumpijere
jede. ,0n ti je krumpjeraS, uemu samo dosta
krumpijera, pa on drugog jela ne trebah U Lici.
J. Bogdanović.

Digitized by

Google

KRTTMPIRAŠICA

m7

KRUNA, a, c).

KRUMPIRIŠICA (krumpjeriSica), /. šensko
defade kao krumpiraS. J. Bogđanović.

KRUMPIrIĆ (krumj3.j^rić), m. dem. krumpir.
— U Lici. Kad krumpijeri dobro rode, narod ih
onda zove ,krumpjorinama', a kad slabo onda
»krumpjerići'. J. Bogđanović.

KRUMPIrINA (krumpj6rina). /. augm. krum-
• pir (oidi i kod krumpirić). — U Lici. ,La, ko-
lika *e ova krampjerina'. ,Rodile krampjerine pa
i nemam đe sipatiV J. Bogđanović.

KRUMPIrIŠTE (krumpjerište), n. mjesto gdje
su }etos krumpijeri bili. U Lici. J. Bogđanović.

KRUMPIŠ, m. vidi krumpir. Krumpiš, Krum-
piška, Solanum tuberosum L. (Va}avac, rad).
B. Sulek, im. 486.

KRUMPIŠKA, /. vidi krumpiš.
KRUMPJER-, vidi krumpir-.

KRUNA, f. corona, što nose na glavi kao snak
svoga dostojanstva i oblasti carevi i krafevi (u
novije doba biva to samo kod krui^iia i još kod
koje vrlo svečane prigode), te je skovano od zlata
i nakićeno dragijem kamenem. oblik je u krune
kao obruč (ili bo}e obluk) iz kojega se obično
pružaju mani luci što se jedni s drugijem sa-
stavlaju svi na jedno mjesto^ a na ovome je
kugla s krstom. tipiČki oblik krune, kako ga narod
shvača^ obluk je ozgor narezan na jednake uglove.
i plemići nose naslikanu krunu na svom grbu,
te su neke ovakove krune (osobito grofovske^ ba-
runske) sličnije onom tipičkom obliku. — isporedi
koruna, vijenac. — Postalo je od lat. corona, te
je stariji oblik koruna, koji može biti da je po-
stao i u praslavensko doba, isporedi stslov. i češ.
koruna, pof. korona; oblik je kruna pozniji (ima
i stslov. kruna, ali ne znam iz kojega je doba, i
nslov, krona), t u našemu se jeziku ne potvrđuje
prije XV vijeka (prije se upotreblavalo za ovo
znaČetie vijenac, vidi), ne znam^ jeli kruna po-
stalo od koruna ispadanem slova o, ili je prešlo
iz 8rwkem. krdne. — Između rječnika u Vranci-
6evu (,corona'), u Mikafinu (,corona*), u Belinu
(,corona e diađema* »corona* 230a), u Bjelostjen-
čevu (v. koruna), u Voltigijinu (.corona* ,krone'),
u Stuličevu (.corona, tbiara, mitra, sertum, dia-
dema*), u Vukovu (,die krone' .corona*. cf. ko-
runa), u Daničičevu (.corona').

a. u značeiiu kao što je sprijeda kazano,
a) u pravom smislu. Krunu bisernu. Spom.
sr. 2, 125. (1466). Caru se jednači i jur mni bit
veći ... u kruni sideći. Đ. Baraković, vil. 60.
Ovo li su krune jasne s kojim resiŠ prame moje?
I. Gundulić 46. U krunah kra)evi sniženi oda-
svud i puci jošte svi doći će na tvoj sud. 78.
Vrhu Ae vedra čela viđaše se kruna sjati. P.
Kanavelić, dubrovnik. 7. Da te trojna kruna
resi. J. KavaAin 213^. Krajica sebi krunu udo-
vica skinu s glave, ter ju stavi duždu u biljeg
od {ubavi. 214*^. Nijemški orle, krune dvoje
pokle nosiš. 220^. Obruč krune vas na vrhe ne
nahodi sebi svrhe. 288^. KlekavSi prid ditešcom
u štali krune svoje skinuti. F. Lastrić, test 62».
Obećajući joj krunu od cesarice metnuti na glavu,
test. ad. 86b. (Carsku) glavu kruna kiti. A. Ka-
nižlić, kam. 319. On će ti isti krunu na glavu
postaviti. M. Zoričić, osra. 88. Gospodine! nije
kruna za linčine: iV puk drži kao vaja iV ostavi
ime kra}a. V. Došen 249a. Na čelu mu od
krune zlamene. And. KaČić, razg. 92 '^ Sviti u
krunu k vedru nebu baca, ter se care s krunom
razgovara. 150ab. Baci na zem)u krunu Fara-
anovn. kor. 61. Glava krunom ukrašena. J.
Rajić, pouč. 1, 2. Na glavu joj (banovici) zlatna

kruna, na ruku joj prsten zvekće, na glavu joj
kruna trepti. Nar. pjes. vuk. 1, 342. Lopo nas
ie Erceg darovao: meni dao krunu pozlaćenu...
1, 551. Meni, Maro, krunu od bisera. 1, 552.
Ti načini krune pozlaćene sve od srebra i su-
voga zlata a iskiti dragijem kameiiem. 2, 90.
A na glavi devet perišana, povrh toga kruna
pozlaćena a u i^ojzi tri kamena draga. 2, 198.
PoŠ|i štaku Nemanića Save, zlatnu krunu cara
Kostantina. B, 80. Ko prosi, da krunu nosi, va}a
mu dati. Nar. posl. vuk. 152. Imahu krune
zlatne na glavama svojima. Vuk, otkr. 4, 4. —
Amo pripadaju i ouaki primjeri: Kruna papina
.thiara*. J. Mikala, rječn. Papina kruna , corona
del papa* ,thiara*. A. d. Bella, rjočn. 230 k. Šaje
mu krunu episkopsku. A. KaniŽlić, kam. 294.

b) u metaforičkom smislUy carska, kra-
fevska vlast, careoane, krafevane. Neće se odni-
miti pristolje aliti kruna od Jude. M. Đivković,
bes. 51a. Dali ova krunu steče s huda dila ne-
časnoga? I. Gundulić 24. Svak slavi večeras,
ko pod mom krunom jes, hrabrenu moju vlas i
me vir drag ures. 100. Lasno dobit krunu od
svita bi s vitezim tač hrabren im. 290. Vitez
koga krunom kopje obdari. 313. Lasno tebi,
care Osmane, bi na krunu doć od svijeta, na
onu krunu po razlogu ka za ocem tebi ide. 497.
8 kom (sabfom) u ruci slavni Osman krunu steče.
565. Vidim puke sve podložne uzmnožitoj srbskoj
kruni. Ćr. Palmotić 2, 260. Hotijaše mu krunu
uzeti. J. Banovac, pripov. 258. Da tko Aemu
ili dioi Aegovoj ne otme krunu. A. Kanižlić,
kam. 2. Hotio je carsku krunu osvojiti. 33. Ako
koga neprijate}a imadeš, iliti koji ti o kruni radi.
E. Pavić, ogl. 433. I zatim otići će anđeli medu
cesare i kra).e, gdi neće biti uspomena od krune
i vladana. Đ. Rapić 7. Ti ćeš biti krune moje
naS|ednik. Nar. prip. vuk.* 250. Ja ti povijedam
razliku između krune i svećenstva. M. Pavli-
nović, razg. 93.

c) od predašnega se značcna prenosi na
samo lice carevo ili krafevo, često uz pridjeve kao
svijetal, sjajan, vedar, slavan itd. ili uz narodno
ime (u kojemu od prvijeh primjera može biti zna-
Čeiie kao kod b) ili d)). Vićnik svete krune
ugrske. Mon. croat. 5. (1288). Na što bi imali
pravde od krune ugrske. 66. (1446). Što je sada
pod krunom ugrskom liih plemštine. 66. (1446).
Nasledujem mojih prvih vernu službu svetoj
kruni ugrskoj. 231. (1527). Vladaocu nad bla-
gom krune ugarske. D. Zlatarić iii. Vedre krune,
teška rala jednom kosom ona slama. I. Gundulić
233. Đa naj višijeh sred Ae kruna visoka se
kruna umjesti, ka gospodi slave puna s mnogom
srećom. 276. Slavni je cesar dundo tebi, ki više
svijeh kruna sjedi. 278 če3 je mnoga tvojih
puka što tvoj kruni posluh daju. 280. Kra} fra-
nački, ŠpaAska kruna, Leh čemerni, i gospoda
sva od svijeta ištu pleme suproć sebi cjeo po-
roda. 305. Carstvu tvomu cijeća toga spomenut
se meni vidi, s krunom kra|a pojačkoga s prva
iskat da mir slidi. 308. Slavnoj špaAskoj kruni
opeta on se uzda vrha doći. 359. Inostrane
krune i knezi, s kim Po)aci društvo imaju, na
Aih pomoć i oni ustaju. 417. Da s po].aČkom
slavnom krunom mir utvrdi i uteme}i. 423. Ovo
Čuvši oči gori diže k slavnoj leškoj kruni. 447.
Dvije krune su, u ke uzdati ti se možeš do ne-
vole. 451. Pokle svršen jest oficij i prikazan
sakrificij, Valerijane moj uzmnožni, mojoj kruni
tere zbožni ... P. Hektorović (?) 87. O ! Sta
kruna svit izgubi, gdi vojnika kraj ne )ubi! V.
Došen 125a. Vojsku kupi kruna cesarova, Karlo
peti And. Kačic, razg. 246a. Ispunit že}u i bo-

Digitized by

>Joogle

KRUNA, a, c).

668

KRUNA, c.

g;o)ab8tvo te krune. M. Đobretić 392. Da bi
nama u čas dobar! naAoj kruni 6e.sarovqj! Nar.
pjes. vuk. 1, 176. — Često se ovako naziofe vla-
dalac (car ili kraf) kad se s liim govori. Ali na
boj suprotiva caru 6im tva kruna ustaje, ka dr-
žava tva počiva? I. Gundulić 453. Za to, o
kruno, kojoj sriću na svim krunam vtši^i je podo.
454. Neka znade tvoje veličanstvo da sam ja
došla prid tvoju krunu s ovim žonam. N. Pali-
kuća 35. Zaklii^em ti se, kra|u moj i kruno
moja. M. Zoričić, osm. 89. A ona je uomu (kra-
fica kra(u) bosidila: ,Vira moja, svitla kruno
moja I... Sad promisli, dra^a kruno moja!' Nar.
pjes. vuk. 1, 414. Kruno naša, care Konstan-
tine! 2, 90. Gospojice, kruno od Rusije! Nar.
pjes. petr. 2, 599. Tako, kneže, naša krun*) dr^vora!
Osvetn. 3, 69. — Rekoše: ,Svitla kruno, eto ti
Juda!* F. Glavinić, cvit. r24'>. Svitla kruno, o
cesare, ne brini se tim ništare. P. Hektorović(y)
160. Odgovara mu (kra(u) : ,Prisvitla kruno, nije
ovo vrime za ispovidit se'. .1. Banovac, raz;?.
103. Svitla kruno, roči nam san. F. Lastrić,
ned. 154. Svitla kruno! A. ICaiiižUć, uzroci. 35.
Već te molim, svitla kruno moja. And KaČić,
razg. 4la. Svitla kruno perzijanska. Đ. Rapić
281. Čuješ li me. avotla kruno moja! Nar. pjes.
vuk. 2, 166. Svjetla kruno, care gospodine !
3, 87. Ajme meni, kra)u, svitla kruno naša! Nar.
pjes. istr. 6. 21. Hoću, svetla kruno. Nar. prip.
vuk. 57. — Ne sumiii, jasna kru lo, od istine. A.
Kanižlić, kam. 417. jasna kruno kra)ovska! Đ.
Rapić 326. — Slavna kruno, ja sam obro jednom
^le hoć za to umriti. I. Grun<luUć 505. O ce-
sare, kruno slavna, ter u dobra svaka spravna!
P. Hektorović (?) 160. — Za to, o kruno svim
čestita, i vi svijetla gospodo ina ... I. Gundulić
419. O slavna i čestita kuće otmansko kruno,
vidim, da početak carstva od svita sad krvavim
krijepiš zidim 495 — Nu je naj veća tvoja slava,
kruno vedra i čestita, što imaš sina Vladislava.
315. Vedru ćemo krunu tvoju do krajestva sa-
družiti. G. Palmotić 1. 109. Jer tva pamet,
vedra kruno, . . . P. Kanavelić, iv. 220. — Uzvi-
šena kruno! J. Banovac, pred. 49. Ti, uzvišena
kruno cesara, svidoči, jere se jo na tvojoj medi
dogodilo. Đ. Rapić 138. Svitla i privisoka kruno!
F. Lastrić, svet. 17'>. — Zdravo, kraju od Ma-
ćedonije ! zlatna kruno pod nebom na zem}i !
Nar. pjes. vuk. 2, 481. Car-Lazare, srpska kruno
zlatna! 2, 256. Svetli care, kruno pozlaćena!
1, 160. — Dostojna kruno! Zborn. 48*.

d) u prenesenom smislUj država što je pod
carem ili krajem, carevina^ krajevina. Našega
plemenitoga gospodina svete krune ugrbske. Mon.
serb. 357. (1429). Svjetji od sunca nje tko iztječe,
mudar svijesti, moguć rukom, i od velika ime
steče, i ostavi krunu unukom I. Gundulić 277.
Krune ugrske veći dio vlas poda se turska ukinu.
890. Da u red skaču svi junaci krune općene
na obranu. 433. Jeda kruna tva pojačka sa-
hranit se tijem će moći? 451. Očinstvo ti je
švecka kruna, s dvjema družim sadružena. . . .
453. Treti odabra krunu Le.^ku i podvrgnu lie
kmetove. J. Kavaiiin 260a. iJemačka skupfajuć
sve krune uz jednu krunu. M. Pavlinović, razg.
8. Sabor svih krajevina svete krune ugarske.
Sbirka zak. 1, 50.

b. vidi vijenac (u užemu smislu), u nekijem
je primjerima znače'he u tnetaforičkom smislu
(vidi c). — ovakova se kruna savija, i to n. p.:

a) od cvijeća. — Između rječnika u Mi-
kafinu (kruna od cvijetja, vijenac ,sertum, corona
pactilis, strophium') i u Belinu (kruna cvijetna
,ghirlanda' ,corolIa' 343*). Učiniti jedna krunu

prekrasnu od ovdtja. Transit 210. Krunu vrh
ne nosi prolitdega ovitja. A. DrŽić 363. Srida
jo prolitja, široko jest po)e, zeleni i cvitja u nem
jo do vo|o. A čudna nut' čuda! no vim se pri-
jati ni počat, od kuda krunu ti svijati (metafo-
ričkiy 0 Uvalama). H. L'icić 283. Tere ću još
donit svakojzi ja od vas od šta će krunu svit.
N. NaJeŠković 1, 175. Naočigledice donose anđeo
s neba dvi krune cvitja plemenitoga. M. Zorićić,
zrc. 42. Bijaše običajan kitit cvitjem jednu pri-
liku iste divioe i naČidat joj od cvitja krune.
F. Radman 57.

b) od liića. Da sad mi govore tve pisni i
kažu, 0j>eta na zbore da s^ došal k Parnažu, da
t' krunu prikažu javora divioe ke tuj čine straža
Pegaške vodice, ke znam da suzice za radost
proliše niz rumeno ličca ki Čas te vidiŠo. ,Ovoj
li je* rišo ,on koga mi mnimo da izginul bise,
a sad ga vidimo?. . . .i krunu savitu od javora
drugu dajmo mu i svitu do tleha der dugu'. H.
Lučić 276. Toga rad vese)a gospoda i vas puk
slomiŠe od ze|a mirisna svaki struk; gospojo
svojih ruk prosipan s prozora vitezom na klobuk
kitice odzgora s naranžom javora mišano, vitih
krun. Đ. Biraković, vil. 298. Neć u boju slavan
ostat srjed tabora, kruneć krunu od javora. J.
Kavanin 76'>. — 0 ovijem se primjerima misli
na vijenac oi lovorik", laurea, znak doktorske
časti. (S. B'fnaventura) ukup z svetim TomaŠem
od Akvina prija krunu od nauČitefa. F. Glavinić,
cvit. 218*. Gdi dostignu krunu od meStra 218^.
Kruna naučite^ska , laurea dottorale' , laurea ma-
gistralis*. A. d. Bolla, rjeČn. 439^. — Amo bi
mogao pripadati i ovaj primjer: Od mora od
slana da s* tolik gospodar (Neptune!) u kruni
od braka. M. Vetranić 2 19.

c) od trna (po matth. 27, 29; mare. 15.
17 ; joann. 19. 2 ; misli se i na pravu krunu, jer

je [fus za rug okrunen kao kraf). Hoće donesti
krunu trnovu. Zborn. 124b. Spletoše krunu od
trnja. Anton Dalm., nov. teŠt. 162^. joann. 19, 2.
Trnovom krunom krunen. A. GuČetić, roz. joz.
(>. Trnovom krunom krunivSi Isusa. M. Div-
ković, bes. o\ Tebi sada ja nariČem s bla^o-
sovom mir izpuni, a put moju davam bičem, a
trnovoj glavu krani. I. V. Bunić, mand. 25.
Glavu žestokom krunom kruniše trnovom. A.
Vitajić, ostan. 373. Trnja krunu slavnu dosti.
J. Kavaiiin 50*. Trn je krune Isusove. 33 1».
Tecijahu kaple oi krvi iz prigorkijeh i |utijeh
bodjina trnove krune. M. LekuŠić 110. Trnovu
mu krunu staviše na glavu. F. Lastrić, teit.
114*. Okrunen bolesti vom krunom trnovom. I.
A. Nenadić, nauk. 241. Zlamonovat krunu tr-
novu koja bi p >stav{ena na glavu spasiteja na-
šega. M. Đobretić 285. Već bi ti trnovu kruna
s glave skinuli. Osvetn. 1, i. — Ni' moć rit be»
plača, kako m(u) zlu krunu na glavu od drača
staviše svu punu. D. Radina 148b. Dračnu kruna.
A. Vita}ić, ostan. 171.

d) od vlasi (metaforiČki). Koj (krafici od
liposti) prije od zlatnijeh prama stavi narav
krunu oko čela, nogo li ona, s kom na glavi če-
stita je. I. Gundulić 281. — Amo bi tnogao pri-
padati i ovaj primjer: A kad aV je vridan krune
(hololaža) od pasjega repa vune. V. DoŠen 40^.

e. s toga što je u Grka i Ritnfana bio običaj,
kad bi ko što izvrsno učinio, ili se u čemu medu
ostalima naj bofi pokazao, da bi mu podije\ena
bila kruna ili uprav vijenac, u prenesenome se
smislu kruna (obično kao vijenac) shvaća kao
znak odlikovana ili nagrada, vidi: Oni u istinu
teka, da vazma kruna rasrošna ka na made pri-

Digitized by

Google

KRUNA, c.

669

KBUNA, d, d) ce).

hođi, a mi teoimo da yi5ika vazmemo. Đernardin
lU. paul. Icor. 9, 25.

a) tu>p6ef kaže se kruna od dobiti^ od slavO;
slavodobitna. Okruni ga Gospodin krunom od
slave. N. Rai&ina 201^. ecolosiai^tic. 45, 9. Pak
i moje okruniti krunom slave imam dijete. J.
Kavai^in 511b. I tako ćeš onu krunu slave imati,
koju je on (Isukrst) svim obećao. J. Banovac,
razg. B5. Da ti tašte slave krunu s tvoje hole
glave spunu. V. ĐoŠen 51*. I tebi cica ke vas
svit ako se bit bude, viči^e dike kruna se hoće
svit. H. Lučić 199. Krunom hvale okruni ga
(papa). 3. KavaAin 180«. Krunu imaše od do-
biti. P. Kanavelić, iv. 186. Blaženi ki dobitnu
krunu odnose. J. Kavai^in 349b. Od dobiti grabe
krunu ki se sile, ne ki h}unu. 366a. Jasnom
krunom od dobića ka je i inim por)tav|ona ne-
oskvrnikom pravde cica. 516*^. Kruna f>d do-
bitja ,laurea trionfalo' ,laurea triumphali4^ A.
d. Bella, rjoćn. 429b. Ne da nam se kruna od
pridobitka. M. Zorićić, osm. 131. Kruna slavo-
dobitna ,corona trionfale* ,corona triumphali^*.
A. d. Bolla, rjeĆn. 230». — Aino pripada i ovo:
Er ku i dobit na svit diku . . . ? ki li ć steći
život divi . . . ? ka li ć kruna da t' so svije, kad
uzvidiš gdi puk vrvi nada A mrtva ran& u krvi
a prid pragom tve ćelije? A. Cubranovlć, jeđ.
159 — 160. Još Dubrovnik s davAom krunom
stoji cjeć vjere u slobodi. I. Gundulić 389. Nu
Dubrovnik sred pokoja ki od slobode krunu stoće,
8 mita od zlata, s prijetile od boja od vjere se
ne poreče. 389.

h) znači pjesničku slavu ili uopće knHev-
ničku. Rad pjesni )uvene dostojan er si bio krune
da ne vene koju ti svi Klio. N. Naješković 1, 311.
Ter im su (pjesnikom) za slavu te muže savile
po krunu. 1. 318. — Zać ako sveder taj budeš
drum sliditi, krunu ćeŠ vječnu, znaj, na čolo tve
sviti . . . pisma će vik tvoja na svitu živiti. D.
Ranina 58>^.

c) enači slacu rajsku po smrti. (Sveti i
svetice) vencem i. krunom nadareni. BC. Jorković
100. I primite izabranu krunu vama obećanu.
J. Kava^in 384 '. Toj izustiv, ljepšom se odi
krunom (umrije). 247». Kušanim bo krunu pravi
svojim jubnikom Bog pripravi. 488*. Pode
8 ovoga svita za primiti krunu nebesku. A. Ka-
nižlić, kam. 634. Vole zlata kesu punu neg ne-
beskog^ raja krunu. V. Došen 79*. Kad iskušen
bude, primiti će krunu slave. J. Matović 514

— osobito za svece mučenike. Isukrst vojnikom
svojim kripko za n boreći se krunu obita. Živ.
kat. star. 1, 223. Bi mu dana kruna od muče-
nika u vrime Antonina Pia. F. Glavinić, cvit.
4*. Vi tezi Isukrsta, sada je vrime, u ko prijeti
budete krunu vičnosti, ako srčeno budete bo-
riti se. 25b. Do tri dni ćeš sa mnom gori s kru-
nom poj ti V rajskih dvori. P. Hektorović(?) 94.
Krunu puni smijenstva zagrliše od mučijenstva.
J. Kavai^in 296^. Okrui^ena krunom mučeničtva.
A. Kanižlić, kam. 5. Sveti Kajo papa i mučenik
primi krunu na 296. . . Svi ovi primiše krunu
s svetom Susanom na 295. And. Kačić, razg. 12.

— Amo može pripadati i ovo: ZahraAena mi
jest kruna od pravde ku mi će povratiti Go-
spodin onoga dne pravdeni sudac. Đernardin
173. paul. 2tim. 4, 8. Ostav|ena jest meni kruna
od pravde koju dati će meni Gospodin u oni dan
pravi sudac. N. Radina 26h. Zato da ufam
krunu opravde na dan veli. J. Kavaiiin 334h.

€l) metaforičkiy ko je medu ostalima noj
bofi nosi krunu kao da je medu nima kra\. £r
dostpjiš vrhu glave krunu nosit svih gospoja.
A. Cubranović 148.

e) kao nagrada uopče. Izgubiti tolike
krune od dilih kripostnih. P. RadovČić, nač. 251.
A za krunu truda tvoga steć ćeŠ dragu tvil gu-
bicu. I. Đordić, pjesn. 8.

đ. prema predašAemu znaČeiHu kod c kaže se
0 čefadetu kao naj v^ća pohvala.

a) isporedajući s drugom če{adi ističe se
da je ono u čemu ili u svemu naj bofe. ne može
se u svakom primjeru dobro razlikovati od zna-
čefia kod b). Od svijeh žena ti si kruna. N. Na-
(ošković 1, 116. Ne umijem tisući reći dil, zašto
si kruna svijem gospodam vazda bir. 1, 178.
Ja sam kruna od svijeh vila, sve se vile mnome
diče. 1, 206. Tuj ti me saveza taj kruna od
vila, koja je s nebesa od sunca sletila ; . . .
2, 19. Božia majko i djevice, vječna kruno od
svijeh žena. M. Držić 423. O Časti i diko i
kruno svijeh gorjpoj. 445. Marija, zdrava bud,
milosti si puna. Gospodin s tobom svud, ti si
ženska kruna (,benedicba in muUeribus'). F.
Vrančić, živ. 115. Dalmatinskijeh svijeh gra-
dova svijetla kruna ti ćeš biti (Dub rov niče).
G. Pdlmotić I, 110. Lijepu Elenu pođi rani
krunu slavnijeh svijeh gospoja. 1, 233. Vri-
jednijoh kra)a vjekovita Čas i kruna. 2, 161.
Kćorca ma mila vrijednijeh kruna i cvijet. 2, 205.
Idmou, kruna svijeh proroka. 2, 370. Kupili bi-
skupa jo kruna uresna. J. Kavadin 9:)*. Oria
od lijepijeh cvijet i kruna. I. Đordić, uzd. 4.
Ne izgleda se u Cicerona, krunu svijeh besjed-
nika. V. M. Gučetić 1. O Nepomućene, izpo-
vidnik& kruno! A. J. Knezović 279. A babajko
ovog' sina biše kruna svi starina. V. Došen 35*>

b) kaže se kruna o čefadetu, koje je drugoj
če(adiy mjestu itd. kao slava, dika, ures, vidi i a).
Sv. Jorolim je dika, poštenje i slava i svitla
kruna hrvatskoga jezika. Živ. jer. star. 1, 230.
Držići su mjesta ovoga kruna i čas. M. Držić 23.
Krune moje ti si , kruna'. I. Gundulić 536.
Tomas od Akvina, dika i kruna reda s. Domi-
nika. F. Glavinić, cvit. 66^. Sveti Ludovik de-
veti kruna kra|e3tya od Franoe. 291^. Blaženi
s. Juraj, crikve katoliČanske dika, vojnikom
kruna, a vernim prilika. 99^. O čestiti Du-
brovniče, svijetla kruno kraja ovoga. G. Pal-
mo tić 1, 289. Kruno slavna, diko i časti slo-
vinskoga od jazika. I. Ivanišević 229. Ki te
svoj državi za vi kovinu diku, za krunu postavi,
i za čast veliku. P. Hektorović 64. Domiani
ki je kruna otaČbine. J. Kavanin 16^. Žena
poštena jest čoviku kruna i poštede. J. Banovac,
pripov. 186. Kruna našeg slavnog naroda Je-
rolim (štamparskom griješkom Jerosolim) sveti.
M. Zoričić, osm. 75. Po imenu kaludere Sava,
kruna, dika, poštei^e i slava slovinskoga puka i
naroda. Andr. Kačić, razg. 18b.

c) kao pohvala uopće bez isporedivana
s drugima. Ka godi s' od vila, kruna si Ijeposti.
N. Naješković 1, 236. Zašto je ona cvijet i
kruna od dike. 2, 80. Koja (žlica) ne bi biP
dostojna takoj kruni služit sve dni. S. Boba-
Jević 207. Nemoj me odagnati, kruno od svit-
losti. M. Jorković 25.

d) u vokativu se upotrebfava uz moja i
bez te zamjenice:

na) od štovana (prema a)—c)). Kruno
srca moga. M. Jerković 104.

bb) od (ubavi, prema b), Bratjo moja,
pridraga i priželina, veselje moje i kruno moja!
Bernardin 143. paul. philipp. 4, 1.

cc) od labavi i dragosti prema ženskom
Če}adetu, po svoj prilici onaKo kao što se zove i
zlatom, blagom, uresom, dikom itd. A za toj, ma
kruno, pokle si izovala, izvrsna napuno nadJa sva

Digitized by

>^uogIe

KBtTNA, đ, đ) cc).

«70

KKtTNIOA, d, c).

ostala. H. Lučić 218. Jai* poznaS mfl viru i gdi
sam umiru za tftbe, kruno, prav. N. NaleSković
2, 7. Zasve da s svijeh strana, biserna ma kruno,
za te je od rana srdašce me puno. 2, 96. O
kruno izbrana! M. Držić 445. Nu ja tobi sad
se obitam, moja kruno svita, nikad neće moja
mlados drugu vilu služit. D. Ran ina 106*. Uz-
množaj ti moć i zdravje sve to veće dugo lita,
moja kruno zlatom svita. A. Čubranović 163 —164.
Sada, kruno ma biserna, ja ne prosim meni platu.
S. Bobajević 209.

e. 0 nečemu nežiou sa znače ne ni kao kod
d, a). Kazum ga susrite, kruna od razloga. M.
Marulić 150. Tu Salamun, kraj čestiti, čini^crkvu
sagraditi, krunu Judskijeh svijeh čudesa. G. Pal-
motić 3, 18a.

f. u prenesenom smislu, n. p.:

a) gorne grane u droeta. Grane sastavjaju
u drveću krunu. J. Pančić, bot. 50.

b) u zuba. Kruna, gorni vidjivi dio zuba.
J. Pančić, zoolog. 19.

c) vidi kauka. Kada ne nose krunu ili
kavku. Š. Budinić, ispr. 22. Kruna ali kauka
neka bude otvorena. M. Bijanković 94. Što će
reć krug oli kruna popovska? Blago turi. 2, 317.
Jeli od davna ove krune dijačke u crkvi običaj r^
Da je od svetoga Petra Apostola ova kruna na-
ređena bila, scini sveti Grgur turonenski. I. Ve-
likanović, uput. 3, 162.

d) društv0y vidi krug, 2, b, c). Sad ako ć
siditi s prvimi u kruni i sud nam suditi . . . Đ.
Baraković, vil. 103. Tebe slavna učenika družba
i kruna pričestita . . . hvali (,te gloriosus aposto-
lorum chorus . . .*) J. R. Gučetić 11.

g. kao pristojnija riječ mj. rozi (kad žena
nije vjerna mužu). — U jednom primjera xviii
vijeka. Da se nahodi toliko dobar muž da zatiska
jedno oko dopuštujući svojoj ženi, da mu čini
krunu, bi li ova učinila pravo prijubodinstvo?
And. Kadčić 519.

h. novac što u različnijem mjestima ima
različnu vrijednost, nem. krone, engl. orown itd.
u Austriji mu je sad vrijednost po forinte, a u
zlatu 81 kruna vrijedi 85 metričkijeh franaka,
dijeli se u 1(X) filira ili para ili potura.

i. vidi krunica, f. — U naŠe vrijeme u Lici.
/Eli na n vika'?' ,Bome 'es mu nekolike krune
očata*'. J. Bogdanović.

k. cvijet i bifka. Kruna, Lilium bulbiferum
L. (Vodopić). B. Šulek, im. 176. Carska kruna
,die kaiserkrone' ,Fritillaria imperialis*. G. Lazić
122.

2. KRtjNA, /. hyp. Krunija. — Akc. se mijena
u voc. Kruno. — Od prije našega vremena, a
između rječnika u Vukova. Kruna. S. Novaković,
pom. 72. Mati moja Kruna imenom. D. Obra-
dović, živ. 17.

8. KRIVINA, /. itne domačijem žiootinama.

a. kokoši. Kruna, naziv za kokoš, koja ima
krunu na glavi. ,Neš mo'e krune zaklati', u Lici.
J. Bogdanović. u Dobroaelu, M. Medić. u Bosni.
D. Hire.

b. ovci koja ima krunu na čelu. u Dobro-
selu. M. Medić. Kriina, ime ovci. u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijević.

1. KRUNAC, krunca, m. tičar, vrst graha.
Gregurevoi u Srijemu. D. Hire.

2. KRUNAC, Krunca, m. ime planini. Utekoše
u Krunac-planinu. Pjev. crn. 246*>.

KRUNA^KA, /. mašina gvozdena za kruneue
kukuruza. Sr. nov. 1875. 1107.
KRUNAST, adj. na kojemu je (ako je živo-

tiiia, na glavi) liešto kao kruna. — U naie vri-
jeme. — n. p.

a. 0 kokoši. — U Vukovu rječniku: n. p.
kokoš ,ge)cr5nt' ,coronatus^ [vide ćubast]. cf. ka-
porast.

b. 0 zmiji. Sestro Jele, zmija te ćopila,
kratka repa a krunaste glave, od koje se zmije
no prebaja! Hrv. nar. pjes. 4, 823.

c. 0 zgradi. A na jednoj strani (ima NišJ i
neko krunasto utvrđene. M. Đ. Milićević, kra).
srb. 93.

KRUNAŠ, krundSa, m. životiiHa kojoj je kao
kruna na glavi. — U naše vrijeme.

a. ime pijetla. Krun&š, naziv za pijevca koji
ima krunu na glavi, u Lici. J. Bogdanović. a
Bosni. D. Hire.

b. zubatac krunaŠ, neka riba (tal. dentale
colla corona). Zubatac krunaŠ ,Dentex g^ibbosus*.
G. Kolombatović, pesci. 6.

KRUNAT, adj. na kojemu je kruna^ okruiken
(o glavi). — Na jednom mjestu xviii vijeka. Tri
krunate lavske glave. J. Kavadin 284b.

1. KRUNČICA, /. Robinia pseuđoacacia L.
(Vukasović). B. Šulek, im. 176.

2. KRUNČICA, /. neke žiootine kojima je kao
kruna na glavi.

a. ševa. P. Budmani.

b. ime guski. Bastaj, Daruvar. D. Hire.
KRUNETINA, /. augm. kruna, ,Vide, kolika

e krunetina onom pijevcu nara3la^ . J. Bogda-
nović.

KRUNICA, /. dem. 1. kruna. — Od xv vijeka^
a između rječnika (za značena kod a i b) m Mi-
kabinu (krunica, mala kruna ,corolla'), u Bjelo-
stjenčevu (vidi kod korunica, a), u Stuličevu (,co-
rolla, sertum'), u Vukovu (dim. v. kruna).

a. vidi kruna, a. Prid svakim jahaŠe oprovda
u krunicu. M. Marulić, pjes. 12. Gabrijel uis:wa.
od (ubavi teciše vas vesel s krunicom na glavi.
211. Što li mu (orlu) pomaga krunica na glavi,
i da se svijeh ptica naziva kra) pravi? M. Ve-
tranić 1, 37. Aureola to jest zlatna krunica. B.
Gradić, djev. 66. Podložnica usilena, bez kru-
nica i plemena. J. Kavauin 290d. Dostojna j*
ta glava nositi krunicu. Nar. pjes. istr. 2, 133.

b. vidi kruna, b, a). Krunica ali vez od
cvitja razlika. Š. Menčetić 27. Beru cvitak ru-
žice tor sebi viju krunice. G. Držić 413. Kru-
nice povita, molim te ja, pođi k jedinoj vrh svi-
jeta mojojzi gospodi, nego te na glavi pronosi
taj vila za biljeg (ubavi. N. Na|ešković 2, 100.
Zlatom pak krunice i cvitke ovijahu. P. Zorani6
56^. I gizdava zarjeznioa, puna paoma i kru-
nica. J. Kavanin 485*.

C. vidi kruna, b, c). Trnovu krunicu pletu
i viju (Isusu). M. Držić 456. Trn slavne od
krunice spasitejske. J. Kavanin 320b.

d. 0 če(adetu, vidi kruna, d.

a) vidi kruna, d, a). Krunice od gospoj!
Š. Menčetić 23. Bog tebe krunicu vrh gospoj
satvori. 75. Prokliiiu vas ures, krunice od vila,
koji mi odnije svijes. N. Na|eŠković 2, 36.

b) vidi kruna, d, c). Kaži mi, kitice, ze-
lena vijek bila. Sto je od krunice ka mi te po-
sila? N. Nafešković 2, 62. Pođi mi, ptičice,
smjerno te molim ja, u one krunice, ka meni
suncem sja. 2, 68.

c) vidi kruna, d, d) bb). Krunice gizdava!
M. Vetranić 2, 38. Želeći k tebi doć, biserna
krunice. N. Naješković 2, 101. Ži ti slavne dike
tvoje, od bisera ma krunice! Jed. nezn. pjesn.
237.

Digitized by

Google

KBT7NI0A, 0.

671

KBUNISATI

e. corolla, u cvijeta onaj dio ito se sastoji
iz listića svakakve boje, te je sakriven u pupku
prije nego cvijet procvate (u botanici), J. Panfić.

f. vidi korunica, b. — lemeđu rječnika u
Mikafinu (krunica, krališ ,corona, rosarium'), u
Belinu (^corona da far oratione^ ,corona preca-
toria' 230&), u Jijelos^enčevu (vidi kod korunica,
b, ajjf u Voltigijinu (,rosario, corooa* ,roson-
kranz'), u Stulicevu (,globuli filo trajecti quibu3
utimur funđendis preoibos*), u Vukovu (yide bro-
jenice s dodatkom da se govori u Spfetu).

a) vidi korunica, b, a). Koji Ćovik vsaki
blagdan 50 ave Marij i 5 otčenaŠov redom iz-
moli (to isto mojenje imenuju krunica). Postila.
Đb'2^. Način govoriti rožario iliti veliku kru-
nicu Gospinu. A. KaniŽlić, bogojubnost. 359.
Krunica svakovrstna. . . . radosna, . . . žalosna, . . .
slavna. 861. Govoreći rožarije, ili krunice. L.
Vladmirović 91. Smoli&e dio rozarija (krunice).
M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 240. — U
krunici Isukrstovo govori se triest i tri Oče-
naša . . . M. Divković, nauk. 219l>. Sva otajstva
rozarija mogu se razmiš^vati u tri puta u kru-
nici Isusovoj trih desetaka. Azbukv. 1690. 28.
Poći za Čuti krstjanski nauk, za Čuti Božju riČ,
i reći krunicu Gospodinovu. A. d. Bella, razgov.
189. Krunica Gospodinova od trideset i tri otče«
naša, pec zdravijeh Marija i vjerovanje. I. A.
Nenadić, nauk. 250. — Govoriti krunicu od pri-
svetijeh rana Jesusovijeh. B. Kašić. nač. 45. —
U krunici GoBpino(j) govori se šeset i tri zdrave
Marije i sedam očenaša i jedno vjerovanje. M.
Divković, nauk. 2211>. — Da s. Orsula i ne sfete
druge miluju i pomagaju. . . onezijeh koji su se
nim priporučevali i govorili i^ih krunicu. Đ.
Kasić, per. 147. — Govorim krunicu s. Ante. L.
Vladmirović 71. — Znam da se govore mnoge
krunice, rozarija, očenaši. S. Margitić, fal. 159.
Ti imaš mnogo zlamenja od pravovirka, dohodiš
u crkvu, kadagod se pričestivaš, govoriš i kada-
god krunicu. A. d. Bella, razgov. 108. Tko kru-
nicu govoreći krade. A. Baćić 369. J. Banovac,
uboj. 42. Kad govorite u večer krunicu. F.
Lastrić, od' 178 Koliko li ste krunica, koliko
postova, koliko li lemozina učinili siromahom?
ned. 412. Kad krunicu ili druge pobožce mo-
litve govori. B. Leaković, nauk. 898.

b) vidi kornnica, b, b). Krunica od pri-
sfetijeh rana Jesusovijeh ima pet koljenaca od
kojih sfaki ima pet očenaša... B. Kašić, način.
46. U ruci krunice na molitvi steći. J. Armo-
lušić IV. Ki bi jemali međaše ali krunice od
prošćenja. P. Badovčić, nač. 236. Da ovu kru-
nicu posvetiti dostojiš se. L. Terzić 217. Tko
prodade krunicu ili kalež. A. Baćić 64. Uzmu
u ruku krunicu pak se razgovaraju. J. Filipović
1, 286^. Čine na oči drugije krunicu pribrajati,
uzdisati. F. Lastrić, od' 250. U svetkovine ne
traži se gospina krunica nego smrd)ivo ogledalo,
ned. 306. Zato bi običavao slati dičicu s pa-
licom svojom i krunicom. A. Kanižlić, fran. 59.
Otčenaš zlamenuje otca, a ČiAaš zrno od kru-
nice. F. Matić 4. Nije sab)a za popa ni fratra,
već krunica i križ izpod vrata. And. Kačić, razg.
176^. Darujući krunice, medajice i krize. I. J.
P. Lučić, izk. 39. U blagosovu krunica, meda-
]ica i drugih ovakih stvari. I. Velikanović, nput.
8, 469.

c) u prenesenom smislUf čatati kome kru-
nice, mnogo govoriti i vikati (karajući i rušeći).
— U naše vrijeme u Lici. ,Bome mu čata kru-
nice^ J. Bogdanović.

g. vidi kruna, e. c), — U Belinu rječniku:
krunica orkoviiačka ,chierica, corona in cima

del capo toeata per segno del ohierioato^ ,ton-
sura clerioalis' 189l>, i u Bjelostjencevu (vidi kod
korunioa, c).

h. na jednom mjestu xviii vijeka ima kru-
nice kao ime jednome andeoskome redu, prema
lat. potestates ili dominationes. Serafini prvi prve
troredice, srjedni sveti kerubini, zadni prijestolja
i krunice. .1. KavaAin 498^.

i. krunica Gospodinova, neki cvijet i bifka.
— Između rječnika u Stulicevu. Krunica Gospo-
dinova, granatiglia, detta fior di passione (Piz-
zelli, Aquila-Buć, Stnlli), Passiflora coerulea L.
B. Šulok, im. 176.

k. vidi Ševa. — U Vukovu rječniku s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori.

1. ime mjestu u Srbiji u okrugu jtožarevaČ-
kom. Zem)a u Krunici. Sr. nov. 1875. 1167.

KRC^NIČAN, kriinična, ad). koji pripada kru-
nici. — Između rječnika u Stulicevu (,coronalis').
Zrna ona krunična (vidi krunica, f, b)) mlogo
su kripostnija protiva neprijate[om duhovnim
nego olovna protiva tilesnim. A. Kanižlić, utoČ.
411.

1. KB&NIČAB, m. čovjek što po svome zanatu
čini krimiće (vidi krunica, f, b)). — U Mikafinu
rječniku: kruničar, tko Čini al' prodaje krunice
,coronarius'; ti Belinu: ,coronaro e coronajo,
facitor di corone* ,coronarius' 230»; u Bjelo-
stjencevu: korunice koji naprav|a ali prodaje,
kruničar ,coronarius* ; u Stulicevu: »coronarius^

2. KEUNIČAB, m. Upupa epops L., vidi pu-
pavac. Tordinci kod Vukovara. D. Hire.

KB&NlČtOA, /. dem. krunica. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,coronetta,
corona piccola* ,corolla' 230«) i u Stulicevu (v.
krunica). U kući svojoj priliku divice Marije
imadijaše i na prilici kruničicu. A. Kanižlić,
utoč. 50. Imaju govoriti kruničicu od pet rana
Isukrstovih. 287. Bed oviju sedam Žalosti jest
potvrđen od s. otca pape Aleksandra Sedmoga,
govorećim pako kruničicu ovu . . . dopustio je
papa Benedikt Trinaesti dvi stotine dana pro-
štede. 368.

KBIJNIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Alinpija Krunić iz Lešnice. Glasnik ii, 1, 25.
(1808).^

KBUNIDBA, /. krunisali. — Načinili su pisci
našega vremena. P. Budmani.

KB^NIDBEN, adj. koji pripada krunidbi. Po-
ložene krunidbene zakletve. Zbornik zak. 1869. 19.

KBUNLJA, /. ime žensko. — Postaje od 1.
kruna. — Od prije našega vremena, a između
rječnika u Vukovu (.frauenname' ,nomen fe-
minae^). Krunija. S. Novaković, pom. 72.

KBUNIJIOA, /. dem. Krunija. — U Vukovu
rječniku: Krunljca, dim. v. Krunija.

KBUNIKE, /. pl vidi kronika. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Kako u krunikah reda našega
nahajamo. F. Glavinić, cvit. 250 — 251. Kako u
Aegovih krunikah nada|e šte se. 337^.

KBUNISAIJtE, n. djelo kojijem se kruniše. —
Između rječnika u Vukovu. O krunisanu kra]a
ništa se jošt ne čuje. Nov. sr. 1835. 142. Sprdna
je to krunisaiie Šćepanovo. S. l^ubiša, prip. 120.

KRUNISATI, krdnišem, impf. i pf. vidi kru-
niti. — Akc. se mijena u aor. 2 t 3 sing. krtl-
nis&. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u
Vukovu (impf. i pf. ,krdnen^ ^coronare' s do-
datkom da se govori u vojvodstvu). — pasivno.
Krunisati prorok. J. Bajić, pouČ. 1, 20. Kru-
nisani kraf Ugarske. Zbornik zak. 1869. 16. —

Digitized by

>Joogle

KKUNISATI

672

1. KEtTNin. 1, b, a).

na 86, ttfitkuimio (u uvom prin^eru u prenesenom
smislu: ispuniti se). Spasom će se tvoja kruni-
sati nada. Javor. god. 16, br. 38, str. 593.

KRUNIŠTE, n. pinnae (moenium), navrh grad-
skijeh bedema kao zubi zarađeni za koje se mogu
sakrivati branioci. — U Belinu rječniku : kru-
nište od mira ,merlo, ornamento dolle muraglie,
e difesa' ,pinna* 483i> ; u Voltigijinu: ,merlo di
muraglie^ ,zinne oben an einer mauer'; u Sta-
lićevu: ,merlo, parte superiore delle muraglie*
,piuna'. — i u Sulekovu: ,zinne^

1. KRUNITI, kriiaim, impf. postavlati kome
(objektu) krunu na glavu. — isporedi krunisati,
vjenčati. — Akc. se ne mijena (aor. 2 t 8 sing,
kriini). — Od xv vijeka (vidi 3, a), a između
rječnika u Vrančičevu (,redimire'), u Mikafinu
(kruniti, okruniti ,corono, imponere alicui co-
ronam, redimo'), u Belinu (,coronare, incoronare,
metter la corona* ,corono' 230*; kruniti vijencom
trt vijencem ,incoronar di ghirlande' ,corolla re-
dimire' 343»^J, u Bjelostjenčevn (krunim kod ko-
runim), u Voltigijinu (,incoronare* ,kronen'), u
Stulićevu (,coronare, coronam alicui imponere'),
u Daničićevu (,coronare*).
1. aktivno.
a. subjekat je če\ade ili neŠto što se u
prenesenome ili metaforičkome smislu shvača kao
čefade.

a) objekat je čejade.

ctu) u pravom smislu (vidi kruna, a)
ili u prenesenom smislu u koliko se ne misli na
samo postavlane krune na glavu nego na pre-
davai^e (krafevske ili druge) vlasti kojoj je znak
kruna. (Papa) Karla carom nareče, kruni i po-
maza. §. Kožičić 18*. Reče: ,. . . Moga sina
hoću . . . ostaviti na momu gospodstvu i na ko-
runi^ i kruni ga i učini ga koiiika. Zbom. 80*.
Negova sina kruniše. KruuivŠi ga poglavice uči-
niše vijeće. 80*. David kra) kruni sina svoga
Salamuna. A. GuČotić, roz. jez. 277. Papa posla
dva kardinala s krunom, i kruniše Zvonimira.
P. Vitezović, kron. 78. (Kraf) odluči vaze ti za
svoju kra}icu prilipu Olivu . . . ; hoti se s ma-
terju svojom stitovati, reče joj : ,Gospoje^ ja bih
sada hotil Olivu kruniti'. Oliva. 26—27. Te iz-
gubi kiiiaza opakoga, a ti sada kažeš da ga krune.
Nar. pjes. vuk. 5, 485. — Da ju (Mariju) hoti
(Isus) uzdignuti na svoje pristoje; i postavit je
na desnu sebe kruueći je krunom od slave. J.
Banovac, razg. 7. — Poslije svionico (biskup)
podaje jim (divicama) prsten s kojim zaručene
i vinčane jesu s Isukrstom i za bilig ovoga vin-
čai^a kruni ji s krunom izvrstitom urešenom.
A. d. Gosta 1, 115.

hb) postavlati na glavu vijenac (vidi
kruna, b): aaa) od cvijeća (u jedinom pri-
mjeru stoji metaforički čeatitijem vijencem kru-
niti ti smislu: čestitijem čintti). Višni Gospod,
gos( odićne, čestitijem vas vencem kruni! A. ču-
branović 141. — bbb) od lišća. Vas javor do
lista kruneć ga slomiše. Đ. Baraković, vil. 102.
— ccc) od tri^a. Oružnici ga krune trnovom
krunom. A. Komulović Gii. Koji ga trnovom
krunom kruniše. M. Divković, nauk. 170*. Kru-
niše ga vijencem trAa nesmijena. I. Đordić,
uzd. 78. Posli ovoga fruštana počeše ga trnovom
krunom krunit. J. Banovac, razg. 160. — amo
pripada i ovaj primjer u kojemu je nešto umno
shvaćeno metaforički kao če(ade (subjekat) : ^jubav
te bici izbi, trnovojn krunom kruni, na križ prope.
A. Gučetić, roz. jez. 180.

cc) u prenesenome ili u metaforičkome
smislu, vidi kruna, c. acia) u metaforičkom

smislu, 0 sldvi rajskoj, vidi kruna, o, e). Ah, đa
te Bog pomože! djevica te krunila kranom! M.
Držić 289. Onoga će kruniti Gospodin Bog
krunom slave nebeske. M. Divković, bes. 262*.
Nut' Lazara ubogoga . . . sada mu je plemeniti
stol i jeza preizbrana kom pravedan Bog ga
puni i slavom ga svojom kruni. J. Kavadin
518*. — amo može pripadati i ovaj primjer u
kome kripost uprav znači kreposne ftide. Bog
kripost uzvisuje i kruni. A. Kanižlić, kam. 262.
- bbb) kruniti slavom, proslavfati, vrlo hvaliti.
ViČnega hvalom poštuj, slavom kruni. A. Vit^jić,
ist 1*. Još srjed lijepe tve dubrave slovi vila
uine slave . . . ter jih kruni, ter jim sklada pjesni
čudne od krjeposti. J. Kavai^in 176*. — ccc)
kad je subjekat Bog, kruniti može značiti nada-
rivati (u prvom primjeru resiti). Tako Bog ki
vrh svih lipotom te kruni. H. Lučić 194. Bla-
gosiv)aj, dušo moja, Gospodina . . . zašto je prostio
tvoje grijehe ... i krunio te je mnoštvom od
svoga milosrdja. L Držić 82. Bog i sveti od
istine kruniše ih (Bnetke) pod svojim desom ve-
ličanstvom i ure-iom. J. Kavadin 209*. — đdd)
značene je kao odlikovati, nagrađivati ; u sv^em
je primjerima subjekat liešto umno što se shvača
kao čefade. Da, ko u miru uz vil moja željenje
se me izpuni, tako vlas tva (slobodo !) da u po-
koju čestitijem nas vijencom kruni! L Gundnlić
176. Gdi mudrovlast zapovijeda pravi jesu svi
zakoni . . . kruni vrijednost, ko^a dostojL J. Ka-
va&in 208*. Ova kripost . . . daje plaća onome tko
trče, kruni onoga tko vojuje . . . M. Zoričić, osm.
132. I u tome išteš slavu, kad za g^izdo daješ
glavu, gdi zmaj leži od holosti i sablasti Š Mme
dosti koje tvoju slavu pune, kad te svojom zloćom
kruno. V. Došen 16b. — eee) vidi kruna, d, b).
Viteže naredni, Brtučeviću moj, . . . koji nas svih
brani u potribe naŠe i bez ckvrni hrani kako
zlate čaše, koji nas svih kruni po mnoga zla-
menja, kojim smo pripuni svakoga poštenja . . .
P. Hektorović 3. I starijih mudrijeh kita kruni
u znanom svojem svitu. J. Kavadin 108>». Neka
kruni kuću, buduć imac svijest izuću. 144^.

b) objekat je glava (i vlasi ; neobično je
u prvom primjeru kod aa) ruke, usta), u pravom
ili u metaforičkom smislu. a>a) djelo se vrŠi na
drugome. Feb vam, Merkur, Mart mogušti kruni
glave, ruke, us ti. J. Kavadin 219*. A on slavu
sluti, i kruni pulcu glavu. 470*. Da ti dado
žejnu slavu (svit), i liom kruni tvoju glavu. V.
Došen 197*. — u ovom je primjeru subjekat hip
shvaćen kao čefade: Jedan hip sam naj posljedici
ili glavu vijencem od slave kruni ili u vjeka-
vječno sužanstvo okiva i zatvora. V. Andrija-
šević, put. 355. — bb) subjekat vrši djelo na
samu sebi. Danas lijepe pastjerice s vijencem
krune zlatne vlase. I. Gundulić 126. Kada kruoe
glavu cvijetjem. I. Držić 174. Nek š i^im (^tmet-
lištem) holu glavu kruni. V. Došen 18*.

c) objekat je kruna, te kruniti krunu
znači : postavfati sebi krunu na glavu ili primati
krunu. — Samo u jednoga pisca xviii vijeka k(^i
je ovako pisao jatnačno s tobožne analogije s gla-
golima što znače odijevati ili obuvati. Ne učiniv
prikazanja od krjeposti, neć u boju slavan ostat
srjed tabora kruneć krunu od javora. J. Kavama
76b.

b. subjekat je kruna ili što se shvaća u
metaforičkom smislu kcM kruna.

a) kruna ili vijenac u pravotne ili n
metaforičkome smislu ; objekat je čefade ili glava
(Čelo). Ili imah kitnoga vijenca koji kruni čelo
nevjestama. P. Petrović, gor. vijen. 37. Gdi nn
kruni viči^a kruna. A. Kanižlić, bogo}abn. 341.

Digitized by

Google

KBtJNin, 1, b, a).

678

KEtmOTAK

— Amo pripadaju i oi^aki primjeri;. Sad kru-
nite moje čelo, o lovori ponositi. G. Palmotić
2, 61. Baikena tvoju glavu slavno kruni selen
lovor. L A. Nenađić, ^mbek. 20. — Moie pri-
padati amo i ovaj primjer: Dva rožfiića ki me
krune u mjeeto mi su od ruđeža. I. Guudulić 136.

b) u prenesenom smislu, i subjekat su i
objekat nežive stvari, te prvi stoji nad drugijem
i ujedno ga resi. A kruni u taj čas planine
sunčan zrak. A. Sasin 148. Bor ki kruni čelo
od gore. J. Kavaiiin 8^. Hras ki kruni vrh
od gore. I. Đordić, uzd. 17. Koji krune zem)u
plodbiu, u perivoj svoj prinese. P. Sorkočević
575lJf.

c) subjekat je što umno a objekat ie-
fade. snačene je od prilike resiti. Medu sviju
ovi (djela) i drugi, koja vas slavno krune, jest
samima u vami }ubav, pom)a ... J. Banovac,
rasg. VII. O! i to li biva slava, kad pogrdno
gine glava? te i to li koga kruni, što viŠala
sobom poni? V. ĐoŠen 14l>.

d) i subjekat je i objekat ikešto umno.
gnačeike je: eaglavlivatif svršavati, dovršavati.
Svrha dila kruni. I. Ančič, vrat. 88. Da svrha
djelo kruni. A. Vita)i6, ostan. 816. Tebe mati
i polubrat nuka, svjete al^ kruni tva odluka.
J. Kavaiiin 108«. Pir kruni svako vjenčale.
V. M. Gučetič 200. Indi Bog vlastite darove
kruni, kada život viči&i kako plaču za dila naša
daje nami. I. Velikanovič, Uput. 1, 826.

2. pasivno. Kruiiene mnoge glave. Đ. Ba-
rakovič, jar. 28. I krui&ena glava ima na i^e-
gova odlučonja prignuti se. J. Kavaiiin 163l>.
Krunu vladikovu i kneževu k6 kruAenu glavu.
Osvetn. 2, 108. — Neg' kruiienih žen i )udi. J.
Kavaiiin 295^. A Baltazar ki u zlatu krui&en
stijenjom dragocjenim . . . 26l>. Vidih glavu Ae
krui&enu ne biserom neg zvizdami. Đ. Bara-
kovič, vil. 222. — Petre i Đmitrič Nikola, luru-
Aeni laurom igraju u kolu. N. Na(eškovi6 1,
318. — Trnovom krunom kruiien. A. Gučetič,
roz. jez. 6. Kad bi kruiien dračom trnovom.
185. Nu ko začu dikla, kruiien tmim da si
oštrima. L V. Bunič, niand. 31. — Biti če krui^en
V životi večnom. Transit. 88. Neče biti kruiien
premoženjem večne slave. 215. Veličanstvom ki
je krui&en (Bog). J. KavaAin 585*. — Stabar
krojen svakijem cvijetom. 371*. — Od zvijezda
krojena. Zbom. 79l>.

8. M se.
ft. pasivno (moie se shvatiti i kao re-
fleksivno). Da namb (kraf) piše da bismo ga
poštovali nu ne sbda nu kbdi se bude kruniti.
Spom. sr. 1, 159. (1421). U iiih (bugarkvkdh)
jošte vas svijet puni glas i bojna djela slovu
od Lauša ki se kruni u Budimu i Krakovu. I.
Gundnlič 818—814. Zaludu se krune krali. S.
Margitič, f^h 116. Kad se kruni David tri-
jezni ... J. Kavailiin 58*. Ako koji vojvoda,'
ako viči^ik, ako oni koji se krunom kruni ne-
dostojno pristupi, zabrani, otiraj. A. Baćič 176.
Tada učiniSe zakon da se kraji rašijanski budti
u napridak kruniti u Prištini. And. Kačič, razg.
47. — Maslinioe grane gojiš a javoru li nastojiš,
čim se glava tvoja kruni. Đ. Barakovič, vil. 96.

— Si]&e more kijem se krune (t, j. rese) ovi
kraji. G. Palmotič 1, 190.

b. refleksivno. Andelskim vjenačcem bi rek
se s^ krunila. Š. Menčetić 71. Za me cvijetjem
razlioime prolitje se mlado kruni; za me rodno
Ijet&e vrime zlatnim klasjem Aive puni. I. Gun-
dnlič 245. Prem kad slavno primalitje s i^im
se (evitjem) kruni lijepo i milo. A. Vitajič,
ostan. 7. I Satire i Faune, gdje se živijem

kitjem krune. J. Kavaikin 80*. Sad se, dok
cvatu, krilni ružicama. G. Peštalič 81.

2. KBtrNITI, krflnfm, impf. vidi rnnit^ dro-
biti, mrviti. — Ake. kaki je u praes. taki je u
impf. krMfth, u aor. 2 t 8 sing. kr&i£, u pari.
praet, pass, krMen; u ostdlijem je oblicima anaki
kaki je u inf. — Od xviii vijeka (vidi b), a ie-
medu rječnika u Vukova: ,brdokeln, pfltioken'
,carpo' [cf. vriječi, komiti, runiti], n. p. kokuroze,
suho cviieče (n. p. da se iz i&ega sjejme i«vadi)>

a. aktivno. Da ne krunim bijela bedena. Nar.,
pjes. u Vuk, rječn. kod krunitL I da se več
teško 'zapis čita, jer ga vreme knmt. H. Đi Mi-
ličevič, pomenik. 2, 191.

b. sa se. — dodato u trečem isdaiiu Vu-
kova rječnika [kruniti se, v. r. v. kruniti; ci
runiti se].

a) pasivno. To se radi, kad se niiseir ptini,,,
onda klasom i slama se kruni. J. S. Be}k6vič
114. Kukuruz se sa klipa krunL Goveđe 'po)e
kod Daruvara. D. Hire. A u košu tamo gore,
kukuruz se kruni. Srp. zora. god. 1876. br.*'2,
str. 89.

b) refleksivno. Misec kad se s lavom puni
ili dvojci, cvit se onda kruni. J.^S. Bepcovič 91.
Biserna brada, srebrna čaša, biser se kruni,^ u
čašu pada. Nar. pjes. vuk. 1, 70. Đol-djevojka
pod đulom zaspala, đul se kruni te djevojlnt budi.

1, 287. Te joj drže skute i rukave, sktrte drŽe
da se ne opniše, a rukave da s* ne kruni zlato.

2, 640. A stare bogomole, umWe, opustele,
k&plu i kriinS se svaki dan. . M. Đ. MUičevič,.
medudnev. 157. Zar ja sada vrhom svoga štapa
ne kuckam onu polu našega društva koja se, po
svojoj starosti, kruni, ruši i u grob sasipa? 178.
I krunila se (crkva) malo po malo, od: vremena,
pomenik. 8, 420.

KBUNKA (krdnka), f. ime iivotii^ama Uo
imaju kao krunicu na glavi. — U naše vrijeme.

a. Alauda cristata. Pakrac- D. Hiro. — vid«
ševa. ' .

b. ime kokoši. Bosna. D. Hiro.

e. ime guski. Bastaj, Daruvar. D. Hire. ^
đ. ime purL Bastaj, Daruvar. D. Hiro.

e. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D. Hire,

f. ime ovoi. Bastaj, Daruvar. D. Hirp.
KHUNO, ffi. ime muško (jamačno ipokaristik),

— Prije našega vremena. Kruno. S. Novakovih,
pom. 72;

KRtlNOGLlV, a^. (zubatac), vidi knmiS, V.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Da'e jefigu}e i
zubatce knmoglave Y^]4Jka^. J. Kavaikin 828^.

KR'&NOSLAV, m. ime muška: — Udva pis^d
XVII t zviii vijeka. Krunošlav, kra} od Bpidavra.
6. Palmotič 2, 160. Kra( KrunoslaV. J. Ka-
vaAin 282l>.

KB&NOSLAVA. /. ime iensko. ^ isj^edi
Krunoslav. — JVaj prije u pisca Chmdulićđ
(koji ga je i ismislio), pa po i^emu u drugijeh
pisaca. Ali obraiiit tve države ka če- oružja, čije
desnice, od hrabrene Krunoslave, KoreVskogA
vjerenice? I. Gundulič 808. Kor^vskoga Kru-
noslava. J« Kava^in 278^. Sred tamnice /^Kru-
noslava sušna u mrkloj osta tmini. P; Sorko^'
čevič 579>>. -- U Stultčevu rječniku ima ova
riječ, ali ne kao ime iensko, nego sa snf^čeikem:
,triumphus, viotoria', i, štdje^čudnovatije; soni-'
jem primjerom is Gunduliča (beg sadikega stiha), ^

KKUNOSLAVLE, n. mjesno ime, Krunošla*^e,
ptista u Slavoniji u iupaniji virovitičkoj. '^Baz-,
dijej. 133. :• '; '"-'; y'''

KBUNdVAN, krftn6vnav adj. koji pripada

Digitized by

vJbogle

KBUNOVAN

674

1. KBUPA, 2, c, n).

kruni (vladaocu ili driavi). — Načineno u naše
vrijemš. Krunovni ,kron-^ Jur. pol. terminol.
806. Knmovni ured ^kronamt'. B. Sulek, iječn.
KBUNOVIĆ, m. prezime, vidi u Daničićeou
rječniku: Kronovićb, Dubrovčanin ,dumb Tomadb
Krunovidb' ismedu 1100 i 1200. M(on. serb). 7.

1. KRtJNOVINA, /. gemfa, pokrajina Sto pri-
pada kruni (driavi pod jednijem vladaocem), —
NaHiheno u itoie vrijeme. Krunovina ^kronland'
fdominio della corona^ B. Petranoyi6, ručna kA.
29. Sve patente i naredbe, koje su sa svu ca-
revinu ili sa pojedine krunovine isdane. Zbornik
Eak. 1, 2. — » u Sulekovu rječniku: ,kronland*.

2. KRUNOVINA, /. lichnide (u slAskom ru-
kopisu), Lychnis coronaria Lam. B. Sulek, im.
176.

KBUNOVŠTINA, /. eemfa, dobro što pripada
kruni (vladaocu), — Načiiieno u naše vrijeme.
Kruno vfitina, k^* stat. (krunsko dobro) ,kron-
gnt% tal. ,bene della oorona'. B. Sulek, rječn.
snanstv. nas.

K£I}NSKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire. ^

KRUNSKI, at^. koji pripada kruni (vladaocu,
driavi). — Načiiieno u naše vrijeme. U nijednoj
krunskoj Bein|i. Zbornik zak. 1, 12. Krunski,
stat. ,kron- (in sus.)'; krunsko dobro »kron^tS
tal. »bene della oorona^ B. Sulek, rječn. snanstv.
nas.

KBUNUTI, krunem, pf. moie biti da bi uprao

glasilo kronati (od kropiti). — U naše vrijeme,

ft. nepreloMno, pasti (o kapfi). — U narodnoj

pjesmi crnogorskoj. E nejmaše de kap)a krunati.

Pjev. cm. 148».

b. koju kap uliti : ,Kruiii malo u)a u sviću*,
(u Vodicama). M. Pavline vid.

KB^JlirAŠ, krudaSa, m. ourruca, mui kojemu
je nevjerna iena, — vidi kruna, g. — Porugfiva
riječ, ali pristojnija nego druge kojima se spo-
mtiiu rosi. — U jednom primjeru xviii vijeka.
Kad muž poznaje igru svoje žene, i može bez
te&ka svoga sla to smesti i ne haje se. i ovih se
krui&aša laSiie nahodi na svitu. Ant. Kadčić 519.

KRIČATI, krdA&m, impf. kao iterativni gla-
gol prema 1. kruniti. — U dva pisca xvi vijeka,
a ismeđu rječnika u Stuličevu (,in coronando
esee' is Menčetiča). Što je tuj posal moj? Go-
spodi grlo i venčat i krui&at Š. Menčetić 288.
Kruna od pravednosti kojom ti svakoga krunaS,
tko tebe nasljeduje. A. Gučetić, roz. jes. 287.

KRITIKE, n. coll. kruna. ~ Na jednom n^estu
XVIII vijeka (u mnoiinij. čelo odiju kruj&a mnoga
(Bogu). J. Kavai&in 580».

KRUl^ENICA, /. okruiieno iensko cerade. ^
U Stuličevu rječniku us kruAenik.

KRUlifENiK, m. okruiieni čovjek (i što se kao
čofsjtk misli). — Od xviii vijeka, a ismeđu rječ-
nika u Stuličevu (,coronatas, coroiia redimitus,
cinctosO- Krui^eniče rajski i Bože! I. Đordić,
salt. 129. Krui^enika neizmjernoga služi i dvori.
.S37.

1. KRIJlifEI^E, n. c^elo kojijem se kruni (vidi
1. kruniti). — Stariji su oblici krui^onije i kru-
ženje. — Ismeđu rječnika u Mikafinu (krui&enje,
okruAe^je ,coronatio*), u Bjelos^jenčevu (kruneAe
kod korunei^e), u Stuličevu, u Đaničičevu (kru-
i&enije ,eoronatio'). Krajeviistva nažega lito aismcu
a kruljenja purvoi (sic). Mon. sorb. 494. (1465).
Padnuvdi car ii Jednu bolest, od potribe je bilo
krui&ei&e oddalečiti. A. Tomiković, živ. 867.

2. KRl^JI^l^ n. 4J^lo kojijem se kruni (vidi

2. kruniti). — U Vukovu rječniku: ,pflncken'
,carptio^

KBtriilTI, krfiAfm, impf. vidi 2. kruniti. Ku-
kuruz se kruAi. Babina greda. D. Hire.

KRUP, krupa, m. vidi 1. krupa. — Od ivu
vijeka (vidi b), a ismeđu rječnika u Belinu
(»grandine, gragnuola' ,grando* 85l>), u Bjelo-
stjenčevu (vidi 1. krupa), u Stuličevu (uz krupa).

a. u jednini. Kad kruj^ pobi vinograje. J.
KavaAin 325*.

b. u mnoiini. Strile lete zgora, kot krapi
z oblaki. P. Vitezović, odil. 8. Gdi kiša ne
moči, nit^ padaju krupi. M. Kuhačević 84. —
U prenesenom smislu (taneta). Od olova s krapi
kot 'z rukava triska. M. Kuhačević 120.

1. KRtlPA, /. sitni grdd, što zimi pada (vidi
u Vukovu rječniku), solika, sugradiea. — ispo-
redi krup. — Riječ je praslavenska (starije je
snaČene: mrva, smo, ili tarana), isporedi stsiov.
krupa ,mica, similago*, rus. Kpyna, Češ. kroapa,
po^. krupa (u sva tri jesika : tarana, sugradiea).
Miklošič isporeduje i^em. graupe i staro^m.
Isgrupe (zrno grdda), — - Govori se u jednini
(kao kolektivno ime) i u mnoiini.

1. mica, lunj starije je snačene : mrva, mrvica,
i mislim da je takovo u ovome primjeru: Trpeza
krupa ne jede. Nar. posl. vuk. 821.

2. sa značeiiem sprijeda kasanijem.

a. u jednini snači jedno zrno grada, ali
stoji svagda u mnoiini. Bjen od tacih krup neće
procviliti. M. Marulič 65. Davam snijeg i slanu
i krupe od grada. M. Vetranič 1, 855. Padaja
krupe od grada. 2, 17. Tisuća mene krup udri
kad ti pade. I. Ivanišević 883. Ali eto izviže
i'ie crAavina strašnom me{bom spuštava joj knipe
grada česta. B. Znseri 121.

b. u mnoiini, krupe, sa snačei^m Što je
sprijeda kazano, isporedi a. — Između rječnika
u Mikafinu (krupe, gr&d, tuča ,grando'), u Bjelo-
stjenčevu (krupe, sing. krup, grad. v. tuča), u
Stuličevu (krupe ,grando*). Zaklinanja od grada
ili krupa. B. Kašić, rit. 423. Brane od grada
ili krupa. nasl. xx. Kako grom od krupi . . .
Đ. Baraković, jar. 58. Sunca znaci kadgodi pro-
točo krupe i sniženje. L T. Mrnavić, osm. 102.
Svakčas mi jagmu daju sve puškami, ter stri-
lami, reka bi grom da i s knipami. L Zanotti,
skaz. 8. Dohode krupe. H. Bonačić 68.

e. u jedninif sa znače Aem što je sprijeda ka
sano. — Iz među rječnika u Belinu(jtempesiA,gnii-
dine^ ,grando' 726&), u Voltigijinu (krupa, kra-
pice ,gragnuola' ,hagel9» ^ Stuličevu (,grandoOi
u Vviiovu (,der hagel, graupen' ,grando'; krupa
se razlikuje od grada po tome što je sitn\ja i
mekša i pada naj više u zimno doba a grad samo
)eti ; [vide] cigani, cf. sugradiea).

a) u pravome smislu. Grom krupe a lita.
Đ. Baraković, jar. 15. Digne se oblak i pade
jedna krupa. M. Radnić 194^. Zakletve protiva
gradu, gromu i krupi. L. Terzić ft^. Za gr-
m}avinom uža doć krupa. N. Palikuća 47. Ve-
lika krupa is^uče Rim pristrašnim gradom. M.
Pavišić 21. 8to je od krupe oliti grada ostalo.
And. KaČio, kor. 68. Ako bi krupa obivala i
satirala po|a. Grgur iz Vareia 75. Pade slana
okolo Mostara, sitna krupa okolo Klobuka. Nar.
pjes. vuk. 1, 527. A iz magle krupa propadaše.
Ogled. sr. 425. Bježeći od kiše, našla ga krapa.
Nar. bi. mehm. beg kap. 808. Dobar kao }eti
krupa. 405. Bolest u kući suha krupa. 24. Po-
padne po zein|i nešto sitno, okruglo, kao krupa.
Đ. Daničić, pripov. ^^ 84. Krllp& ,grando'. D.
Nemanić, čak, kroat stud. iftg. 81.

Digitized by

Google

1. KEtTPA, 2, c, h).

675

1. KBtJPAN, 1, a, h).

h) metaforifki, o nesreH. Oesar bojevi
se da 86 ta krupa na i&egovo cesarstvo ne prospe.
And. Kačić, raEgr- 86.

c) u prtneaenom smislu^ erna %m puške
ili t> topa. Busi brijetke mafte dižu, krupa olovna
more krije. J. Krmpotić, katar. 138. Pri maloj
sađevici posula bi pazar krupa od karteča ic to-
povah. P. Petrović u Ogled. sr. 510. Prosu krupa
od olova teška. Osvetn. 3, 92.

đ. stoji u mnoiinif ali se ne sna, jeli xa
jedno jednina ili mnoiina. Vitri, ki-upe, ledi,...
M. Marulić 116. Onada sve slane biju me i
krupe, i tuge obstrane i jadi opstupe. H. Luoić
205. S krupami daž miži. P. Zoranić 5dl>. IViski
jošter, gradi i krupe. B. Kašić, rit. 417. Bad
mrasa al krupi mnogokrat povene. Đ. Baraković,
jar. 15. Grade, dažje, krupe ... M. G^azarović
39. Da ove grade, krupe, vitre i svaku zlu go-
dinu uzrokovanu od djavla u vodu obratiti do-
stojiS se. L. Terzić 329. Zaklii&am vas, oblaci,
krupe, gradi, gromovine i zle godine. 330. Od
zlijeh godin, grada, krupa vinograde štiti i brani.
J. Kavailiin 319l>. Da sve krupe u more pro-
spete. J. Banovac, blagosov. 89. Službu od za-
kli^aiia od krupa. 204. Ovo krupe u vodu na-
ravsku dažditi ftinite. 249. Vinograde, žita, druga
imajstva krupe i gradi odnesoše. fl, Zoričić, zrc.
167. Trpi vitre, krupe, led, vrućinu, zimu. Blago
tori. 2, 287. Protirevati zle godine, krupe i gra-
đobisine. A. d. Costa 1, 184.

3. kaša od jeČma^ vidi: Od ječma se pravi:
krupa ili prekrupa ili arpakaš. Đ. Popović, po-
zna v. robe. 340.

2. KBtrPA, /. i^eka bolest. Kad se dete pre-
jede pa ga protera na po)e kao belancetom, kaže
se da se okrupilo ; a takva bolest zove se ,krupa^
(u Biogradu). M. Đ. Milidević, živ. srb. glasn.
22, 200.

B. KBUPA, /. n^esno ime.

a. II Bosni, a) mjesta, aaj trgovište u okrugu
bihaćkom. Statist, bosn. 51. — bb) selo u okrugu
bai^olučkom. 84. — cc) selo u okrugu travničkom.
75. -> radi mjesta kod aa) vidi u Vukovu rječniku :
Kriipa, grad u Turskoj Hrvatskoj na Uni, od ko-
jega se u smiježnijem poslovicama spomiAe i
,Knipa kapetan*. Krtipa u Vukovu rječ., ali ja
sam 6no, da je akcenat pravi KrQpa, kad sam
tuda išao. M. Medić. pomi1^e se od xvi vijeka.
Zaujeti naj prvo Biha^, Krupu, paki vse grade
u Hrvatih. Mon. croat 222. (1527). Ivan od
Palizne, ban rvatski, ufati obi kra)ice kojijeh
povede u grad Krupu, potom toga u Novi kod
mora. And. Ka6ić, kor. 429. A od Krupe Arna-
atovića. Nar. pjes. vuk. 8, 255. — b) rijeka što
u^eče u Vrbas. F. Jukić, zem)op. 26. 46. Krupa,
Tisa, Prut, Murava. J. Kavadin 275^.

b. u Dalmaciji, selo i manastir u kotaru
benkovačkome. Bepert. dalm. 1872. 6. — Od xviii
viJekUf a ismedu rječnika u Vukovu (Krupa, na-
mastir u Dalmaciji). Siđem u Krupu manastir.
D. Obradović, basn. 326.

c. Krupa, u Hercegovini, a) voda. Mislim
da mi va)a kazati da Krupa istina postoji, ali
d« se ne sastav}a s Bregavom nego mnogo niže
u Bregavu utiče. Glasnik. 20, 397. — b) mjesto.
Mtsto koje se zove Krupa iza Čitluka. And. Ka-
6i6, kor. 462.

4. vidi u Daničičevu rječniku: rijeka blizu
Prizrena. Meda Šikbji . . . kako upada Krupa u
Drimb, . i . us Krupu uzb reku. Glasnik. 15, 286.
Po strand u Kupu u rdku, kako upada Krupa u
Drimb. 287. (1348?).

4. KBUPA, m. ime muško ^ vidi kod 8. Krupa,

a, a). — Unarodnijem pjesmama našega vremena,
A za Aima Krupa kapetane. Pjev. crn. 101^.
E^BUPAO, Krupca, m. n^esno ime.

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Sta-
tist, bosn. 9.

b. Knipac, rječica u Nikžiću. V. l^šević.

c. u Srbiji, a) DoAi t Gordi Krupac, dva
sela prije u niskom okrugu sada u aleksinač-
kome. Sr. nov. 1879. 2. — b) selo u okrugu pi-
rotskome. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 234. —
c) selo u okrugu topličkom. zove se i KruŽ. Đ.
Daničić.

đ. mjesto se s ovijem imenom pomiiie prije
našega vremena. Krupacb. Spom. stoj. 185.

KBUPAČ, m. Asparagus tenuifolius Sam., kru-
pavče, zečji lan, div}a žparga. u niskom okrugu.
S. I. Pelivanović, javor. 1881. 123.

KBUPAČA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji zagrebačkoj, Bazdije}. 69. — Na drugome je
mjestu u mnoiini: Krupače. Schem. zagr. 1875.
88.

KBUPAČKI, a4;. koji pripada n^estu Krupcu,
Krupačko pole, ravnica u Srbiji u okrugu pi-
rotskom, M. Đ. Milićević, kra). srb. 176.

KBUPA JA, /. u Srbiji ime: a) rijeci. M. Đ.
Milićević, srb. 1020. — b) selu u okrugu poia-
revačkom. K. Jovanović 144.

KBUPAK, krupka, m. rus. spjuRa (Draba
verna), Ljcbnis coronaria Lam. (Srpski arkiv za
celok. lekarstvo). B. Šulek, im. 176.

1. KBl!rPAN, krupna, aćij. koji se sastoji iz
čestica (zrna, mrva itd.), ističe se da te čestice
nijesu posve malene, suprotno je sitan. — Akc.
se mijeia u slošenoj deklinaciji: krdpnt, krdpnft,
krilpn6, krdpndga itd. (u Dubrovniku je akcenat
kao kod gladan). — Rjječ je stara, isporedi rus.
KpynHu2l. — Postaje jamačno od 1. krupa. —
Između rječnika u Mikafinu (krupan, velik ,mag-
nus' ; krupan, kako ti krub ,acerosusO» u Belinu
(,grosso* ,crassu8' 359b), u BjelostjenČevu (kaj-
kavski krupen, v. velik), u Voltigijinu (,grosso,
robusto, panoiuto' ,dick, wanstig'), u Stuličevu
(,magnus corpore, magnus, grandis; crassus, ru-
dis, vilis*), u Vukovu : 1. n. p. so, braSno ,grob'
,orassu3^ — 2. čovjek, riba, koA, vo ,gross, wohl-
beleibt' ,corpulentus^ [cf. tranat, krut].

1. ac^j. — Komp.: krdpniji (u Belinu i u
Stuličevu rječniku i u pisaca našega vremena);
krftpdi (u jednoga pisca Slavonca xviii vijeka:
krupda. J. S. Bejković 158. 261. 262; krupdu.
257).

a. sa značeiiem sprijeda kazanijein.

a) 0 materijalnom supstantivu (kiša,
grad, brašno, trava itd,) što naznačuje nešto što
se dijeli u male čestice. Nigda krupna grada op«
ćena poraza, nigda zimna j&da ledenoga mraza.
Đ. Baraković, vil. 239. Smrzne kišu u oblaku,
koga poslije razgrijavŠi vrućina čini padati
okrugla ili dugojata, krupna ili sitna ... A.
Baćić 444. A oblaci dažde tuču krupnu. Osvetn.
8, 28. — Vitojn, Orijun i Plejadne krupnim daž-
dem obaraju. J. Kavadin 166<^. Grozna kiša,
t. j. krupna. Vuk, rječn. kod grozan. — Medu
pšenicom plodnom i krupnom. M. Badnić 280^.

— Krupno brašno kao žir. Nar. posl. vuk. 162.,

— A naj krupAu (travu) za kode sprav)aju. J.
S. Bejković 257.

b) supstantiv znači ikešto u Čega čestice
nijesu rastavfene, n. p. : aa) o kruhu (suprotno :
sitan). Kruh ili je sitan ili krupan, veći je u
trbuhu. (D). Poslov. danič. — bb) o tka)iu (su-
protno: tanak, fin). Zaodiven odjećom krupnom.
M. Badnić 28«.

Digitized by

vjoogle

!. KBUPAN. 1, a, e).

676

1. KBUPAN, 1, k, h).

c) olkolektivnom supstantivu, te dijelovi
fHogu ne biti ni po ito maleni (suprotno: sitaa).
Krupika živad više jaja grije. J. S. Be)kovi6
158. Sitno blago: kose i ovce, a krupno: go-
veđa. Vuk, rječn. kod blago. Zaplijeniše svu
stoku iiihovu, krupnu i sitnu. Đ. Daničić, 4mojs.
81, 9.

b. prenosi se s qjeline ili s kolektivnoga
supstantiva na same stvari ito su dijelovi bjeline
ili se s drugijem stvarima jednakijem ujedno
broje, suprotno moše biti sitan.

a) 0 čemu tjelesnome, Zemje ove u sebi
nikakvu složnost ne imadu: djelčići iiozini, pre-
mako se nama vidi da su veoma sitni, niŠtane-
mai&e jesu krupni. I. Jablanci 21. — One jabuke
krupne su, zrile su. S. Margitić, fala. 239. —
Krupan orah. Vuk, rječn. koa babac. — Šdepan
uxe groše i dukate i na golo krupne talijere,
Mitm daje pare i dinare. Nar. pjes. vuk. 2, 630.

— A ložite krupna drva, ne cijepajte. Nar. pjes.
herc. vuk. 839. — Jedno veliko, na artiji krup-
nim slovima napisano jevandelije. Vuk, dan.
1, 27. — Krupne ribe, k§ ichode i iz mora i iz
vode. J. Kavaiiin 21^. — Amo mogu pripadati
i ovaki prin^eri u kojima je krupno čejade »
odraslo. Toliko krupnoj 6e(adi koliko di6ici.
Ant. Kađčić 144. Znam da su ispovidnikom teška
i mu6nija (diea) neg krupne 6e}adi. 244. — Po-
teže svijet na svetoga Ivana Krstite]a jedan
krupan purak prikazujnć mu pošteAe Mesijino,...
ali on kakono dobar vojnik pri pade k zem)i po-
nizivža se (metaforički). M. Badnić 350i>.

b) 0 čemu umnome. U krupnijem sluča-
jevima. V. Bogišić, zakon. 105.

e. od pređašiiega enačei/ia (kod b) postaje
drugo: uopče golem^ osobito debeo, kaše se o Če-
\adetu i o drugome. Hercegovci i krupni Boži&aci.
Nar. pjes. vuk. 5, 166. Koja je bila krupna i
zdrava i lijepa devojka. Nar. prip. vak. 4. BadiČ
je bio krupan, zdrav i jak čovek. Vuk, dan.
4, 16. Mojsej bijaše Čovek mnogo krupan. G.
Zelič 258. — (i metaforiČki, isporedi d). Događa
se da miš mršav i ogladnio ulize u ku^i&u kroz
jednu šup)inu veoma tijesnu, koji jedući i naši-
tivši se, kako se razdeb}a i naraste, ne može
ulisti u onu iamicu kud je ulizao, i tako ostane
od mačke utaćen i mrtav, tako ulaze bogatci
rdavi, malahni i ubogi gdi se dijeli kruh ali u
kahiAn od ovoga svijeta gdi narastu i opritile i
učine se krupni z bogatstvami, posidovai^ami,
baštinami, koja ne mogući pak izaći prosto kroz
šup)inu tijesnu od smrti, jesu poginuli od djavla
i ukopani u paklu. M. Badnić 268*. — Tilo
krupno i deb^na. V. Đošen 20^. Tilesa krupna
i debela. B. Leaković, nauk. 128. Krupna struka,
s^ed na poli, vas odiven u zelenu. J. Krmpotić,
kat 26. — Sjedi srda u svili i zlatu, krupna
glava kanoti bunda va. Osvetn. 4, 11. — Ovan
mora imati krupan debeo vrat. I. Jablanci 128.

— Oči krupne i koje su vanka malo vide. M.
Badnić 353*. — Krupne sise odkrivone. V. Đošen
105*. — Krupan i debeo rast ili jasen. M. Badnić
541*. Za liima se nek korei^e sadi, tko želi da
krupnije izvadi. J. 8. Be|ković 180. Sijanica ili
bila ripa . . . krupiia biva i širje se reže. 261.
U struku ista trava jest krupneja. I. Jablanci
174. — Prikaza grebu svetoga jednu krupnu vo-
štenicu. Blago turi. 2, 72. — Probodeno jednijem
krupnijem čavlom. M. Badnić 232h. Probode
glavu krupnijem klinom. 268*. — Krupnom
daskom ir ciglom pokriju. J. S. Be}ković 47.

đ. u prenesenom smislu, o čefadetu, mo-
gućan, jak, bogat. Od koje me svi sedam krup-
nih kra|eva ne može rastaviti. V. Vrčević, niz.

33. I (nagledao se) druge krupne gospode koja
se bila stekla u Beč. M. Đ. Milićević, pomeniL
2, 177. U kom su sedeli )udi mnogo krupniji i
mnogo Čuveniji. 3, 827. Krupnim trgovcima.
Bos. vila. god. 2, str. 2.

e. 0 n^estUj velik (?). Nego je išlo nt
krupne kotare. M. Pavlinović, razg. 16.

f. 0 glasuy debeo i dubok. Dođe vuk... pa
stane i on svojim krupnijem glasom vikatL Nar.
prip. vuk. 224. Ne otvoraj ni po Sto na krapaa
glas, već na vrlo tanak. 225.

g. 0 glasu (ieaovaraAu slova), puniji, jači
(u primjeru pisac kaše da je S krupnije od s).
Niti si slidio JQdm(h) ni drugije za dati ivak
obliji iliti krupniji slovu ,8^, nego si mu nado-
8tav|o ,h\ na priliku ,shipka nasha' (Hpka naia).
F. La^trić, test. bilab. zii.

h. 0 riječima (u primjeru : koje vrijeđaju).
Vuk Mandušić i Vuk Mićunović započeše s EJun-
zom kapetanom oko vjere nešto popovati, dok
od jednom oni zagustiŠe, ujegoŠe u krupne riječi:
reče Hamza Mićunović- Viiku : ,Ja sam bo)i, čaj,
vlaše, od tebe*. P. Petrović, gor. vijen. 14.

i. uopče 0 stvari ili o čemu umnome, ve-
liki, golem itd. Kada se traži koja stvar golema
i krupna, nije potribe sa svićom ju tražiti. F.
Lastrić, ned. 25. Nije se na toga čovjeka na-
sloniti za krupniju koju stvar. M. Pavlinović,
rad. 109. Pošten dobitak i pametna služba stvar
je krupna. 118. Planu junak, jer su krupne,
sto izreče, stvari. Osvetn. 1, 50. — Posal toliko
prikrupan, kakono jest oni od spasenja našega.
Blago turi. 2, 278. — Krupno nešto učiŠ u pa-
meti. P. Petrović, gor. vijen. 20. Pa neŠto
krupno mozgom učit stane. B. BadiČević (1880.)
225. Pa kuhaju u tihoći Turci i&ešto krupno sa
golema vaja. Osvetn. 2, 38. — Malo je kad naći
da koji krupniji izum sama jedna osoba obavi
M. Pavlinović, rad. 29. — Ovaj mlin je jedna
krupnija novina u timočkoj dolini. M. Đ. Mili-
ćević, medudnev. 252. — Veće krupni griha našlo
bi se u liemu nego V u ovomu. J. Filipović
1, 438*. Ne bih ti ispričao une krupnije grijehe.
S. il^ubiša, prip. 222. — Da ne opstoje knipna
pogrješke proti redarstvenim propisom. Zbornik
zak. 1874. 212. — A pak djeca viknula pokvama
na krupnija djela. Osvetn. 4, 3. — Izmeda te
šapću žei^enici, jedni đrusijem krupne vjere
tajne. 5, 29. — Nemoj podnositi toliko krapne
teškoće. M. Badnić 272*. — A svaki krapniji
zajam za tri n^'eseoa. V. Bogišić, zakon. 94. —
Oboje krupna laza. S. ^ubiša, prip. 84.

k. aee. sing. n. kriipno fs ovcJnjem akcen-
tom!) uz prijedloge na, po, u (n& krpimo, pft
krupno, ii krdpno) stcji u adverbijalnom smi^-

a) u pravome smislu (vidi a). Iseoi oa
krupno. Z. Orfelin, podr. 62. Stnci oboje na
krupno. 115. — Bastlbci šiSkn po krupno. Glasnik*
25, 34. (XVII vijek). — U Vukovu rječniku: ft
kriipno s primjerom: U sitno se ne desilo, a o
krupno nemam (Nar. posl. vuk. 835) ,gegentheil
von kleinem gelde*. Metne ondje nekolike pare
ili u krupno kakav novao. Vuk, rječn. kod ^
lažajnik. — Amo moše pripadati % ovaj primjf
(suprotno : jedno po jedno, po tanko). Ili se broje
na krupno sama {uđska plemena. M. Pavlinovii,
razg. 6.

b) 0 krupnijem riječima, vidi h. Koji
se na krupno zainadiše. V. Vrčevič, niz. 23. —
Drugi je smisao u ovom prin^eru (ono o čemM
se govori nije sitnina nego Mtto v^iko, vaino):
Kad što zbore, ka* da sve satrore, sve po knipno
a ništa na sitno. Nar. pjes. vok. 5, 550.

Digitized by

>JoogIe

1. KBUPAN, 1, 1.

677

1. KKUPNIK

1. kod imena bifke. Krupni bn&iS, Chry-
santhemum leaoanthemom L. (Srpski arkiv za
celok. lekarstvo). B. Šulek, im. 176.

m. kod mjesnoga imena: Krupna Gora,
mjesto u Srbiji u okruga smederevskome. Zem)a
pod Krupnom Gk>rom. Sr. nov. 187d. 809.
2. adv. krupno.

a. uopče u pravome smislu, vidi 1, a. Župa
ti je Žrnovioa sve krupno kamenita. Nar. pjes.
bog. 224.

b. vidi 1, f— h. AV Kalija krupno progo-
vara (jasno, očito). Pjev. crn. 236^. Tere Aima
krupno progovara. Nar. pjes. juk. 801. Janko-
vića krupno dovikuje. 271. .

e. vidi 1, g. Jedan put se (slovo s) tanko
izgovara, drugi put se opet krupno stvara. Nadod.
117.

đ. vidi \, i. Krupno smo pogrijeSili. S.
^ubiSa, prip. 209. Niko krupno ka' Turčin ne
laže. P. Petrovih, gor. vijen. 48.

2. KbOpaN, krupna, adj. koji pripada krupi.

— isporedi krupen. — Na jednom n^estu xviii
vijeka, Suprotiva vrimenu krupnomu. J. Ba-
novac, blagosov. 847.

KrOpaI^, Kriipiia, m. ime varošici u Srbiji
u okrupu podrinskom. K. Jovanović 185. — Od
XVI vijeka, a između rječnika u Vukovu (,8tadt
in der Bađevina*). — Pomii^e se u k^isi pisanoj
latinskijem jezikom xvi vijeka (,De itineribus in
Tnrciam libellus, Felice Petancio auctore^ 1522),
vidi u Bad. 49, 189-140. I Loznicu i Soko i
Srdbrbnicu i Sase i Krupan. Glasnik. 25, 44.
(xvii vijek). U Badevini ima 84 sela i varošica
Krupa A. Vuk, rječn. kod Bađevina.

KBUPAlJSKf, ai). koji pripada Krupiiu. —
Između rječnika u Vukovu (,von KrupaA*). Kru-
pai&ska (opština), K. Jovanović 185. — Kru-
padska Bijeka, ime vodi u Srbiji u okrugu po-
drinskom, M. Đ. Milićević, srb. 521.

KBUPAT^ krupam, impf, guritati. — U Bje-
losijenČevu rječniku: krupam kod krunim.

KBtrPATIOA, /. ii«*a riba. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vt^vu: ,art fisoh [giebenj
plattfischj' ,piscis genus [Blicca argyroleuoa
Heck.]'. — Krupatica, Blicca arg7roleuca Heck.
J. Pančić, ribe u srb. 98.

KEfjPATKA, /. vidi krupatica. — U Vukovu
rječniku uz krupatica. — Na drugom mjestu
s drugijem značeMm. Krupatka ,die plotze,
scheibpleinzl' ,Cyprinus erjthrophthalmus'. G. La-
zić 80.

KBUPAVČE, n, Asparagus tenuifolius Lam.
Vele, gde ono raste, tu ne pada krupavioa (grad).
u nifikom okrugu. S. I. Pelivanović.

KRUPAVIOA, /. kriipa. Ne biju ga (guza). Sto
se bori s alom, kad je oblak, i ne da krupavioi
da padne, u pirotsk^m okrugu. S. I. Pelivanović.
javor. 1880. 1581.

KBtrPE, /. vidi 1. krupa, 2, b.

KBlJPEN, ad^. koji pripada krupi. Kad otrusi
sid oblak krupen grad. Đ. Baraković, vil. 79.

— može biti da je štamparska pogreška i da
treba čitati krupan.

KBUPEŽE VIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 226. Rat. 250. 339.

KBUPEŽIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 233.

KRtrPIOA, /. dem. 1. krupa. — Ake. se mijeAa
u gen. pl. kr&pfc&.

a. mrvica, — Između rječnika u Stuličevu

(.mica, frustulum, ezigua particula, analeota'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara).

a) uopče. Da se i azb nasifitu sb raby tvo-
jimi oit krupiob padajuStiihb todh trapezj tvojej.
Starine. 22, 214. (zv vijek). Ona stran jima se
očistiti svrhu kaleSa, koja skup)afie jiste brupioe.
I. Kra)ić 67. I sa nekoliko krupica soli . . . Srp.
zora, god. 1, sv. 7—8, str. 147. Krupicu h|eba.
Bos. vila. 1888. 48.

b) u mnoiini, kaša. Krupice ,grie8' (kaSa).
u Slavoniii. F. Hefele.

b. mat 1. krupa, 2.

a) u mnoiini, — Između rječnika u Be-
Unu (.grandine^ ,grando< 855l>), u Volti^ijinu
(kod krupa), u Stuličevu (v. krupe). Za kojijem
slijede grin)avine i krupice. M. Radnić 201&.
Studen koja čini potope dažditi i krupice često
udarati. L. ^ubuSki 20. Pusti na nas i kužne
ogdioe i na po}e studene krupice. 64. Krupice
udaraju. J. Banovac, pripov. 227.

b) u jednini. Knipica, sitna a nimalo
štetna krupa, na Braču. A. Ostojić.

KRIJPtČAV, adj. pun krupica, vidi krupica,
a. — U naše vrijeme u Lici. ,Moje se mlijeko
ne da nigda tako ukiseliti lijepo ka^ tvoje, moje
je nekud vavije krupičavo^ ,Krupičav po licu'.
J. Bogdanović.

KRUPIČIĆ, m. prezime, — xiv vijeka, a iz-
među rječnika u DaniČičevu (Krupičićb). Priloži
carstvo mi Božića Krupičića. Glasnik. 15, 272.
(1848?).

KRUPIĆ, m, vafa da je prezime, vidi Rakani.

KRUPILITI, krupilim, impf. klopati kamen,
u Brodu. F. Hefele.

KRUPIŠ, m. vidi nalijep. Krupiš, Aconitum
napellus L. (Lambl). B. Šulek, im. 176.

KRUPIŠTA, n. pl. ime selu. — Prije našega
vremena. Krupišta (solo). S. Novaković, pom.
186.

KR^TPITI, kruptm, impf. padati kao krupa
(grad). — U jednoga pisca xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Belinu (,grandinare' ,grandinat'
855^) i u Stuličevu (.grandinare^. I na krivca
nevojnoga iste zvijezde krupiti će. J. Kavai&in
559b.

KRTJPLAK, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
poiarevačkome, iSfiva u Krupjaku. Sr. nov. 1867.
577.

KRUP^ilČIŠTE, n, ime n^estu u Srbiji u
okrugu kneievačkome. Niva kod KrupJiČišta. Sr.
nov. 1872. 645.

KRUPNIOA, /. vrsta jabuke. Bastaj, Daruvar.
D. Hire.

KRUPNIOI, m. pl. ime selu u Staroj Srbiji.

— XIV vijeka, a između rječnika u DaniČičevu
(Krupbnici). Selo Krupnici. Mon. serb. 191.
(1879).

KRUPNIČAV, adj. vidi krupan, 1, a, b), HJeb
krupničav. Bos. vila. 1889. 281.

KRUPNIĆ, m. neka bifka, — U Stuličevu rječ-
niku: krupnić, trava ,corregiuola, erba* ,8angui-
naria, poljgonus*. Krupnić, sanguinarii, poly-
gonus, oorregiuola (Stulli), Polygonum avioulare
L. B. Šulek, im. 177.

1. KRUPNIK, m. ovako se zovu i^kolike bUke.

— Kad znači Uto, akcenat je: kHipnik (u Vu-
kovu fječniku); za značeiie u Stuličevu rječniku
akc. je krapnik. (P. Budmani). — Od prije na-
šega vremena, a između rječnika u Stuličevu
Opavarina' ,chelidonia'), t u VtUcovu: ,eine art

Digitized by

vjuogle

1. KBUPNIK

078

1. KEUŠAC

g^treidepflanze' »Triticam polonioum [Trit. di-
ooocum Schreb/; of. pir, pir noktaš]. Pdenioa i
krupnik ne propade. Đ. Dani6i6, 2mojs. 9, 32.
Krupnik, Triticam monococcum L. J. Pauftić,
bot 162. Krapnik, 6eš. krapen (Hordeum seo-
oryton), pavarins (StuUi), ohelidonia miaore
(Stulli, Kuzmić), hermola, arna/o:ala3 (PizzoUi,
Kazmić, Aqaila— Buć), oasbran^srolo, feraria (Kas-
mić), galetrico (Pizzelli, Aquila— Buć), ^ran farro
(Kuzmić, Stulli), herba sacra (xvi vijeka), i. Fi-
caria ranuncoloides Roth.; 2. Triticam spelta
L. (Marinković) ; 8. Anagallis arvensis ooeralea
Solureb. (Visiani, Lambl); 4. Poljffonum avicu-
lare L. (Visiani, Pizzelli, Kazmić); 5. Salvia
verbenaca L. (Vodopić). B. Šalek, im. 177.

2. KRUPNIK, m. uStulićevu rječniku: »magnum
ferram*. — nepousdano.

8. KBUPNIK, m. ime mjesta u Srbiji u okrugu
šabaČkome. Krapnik, zemja. Sr. nov. 1875. 959.

KRUPNInA, /. u apstraktnom smislu, osobina
čega što je krupno ; u konkretnome smislu, stoari
krupne. — isporedi krupno6a, krupnost — Akc.
se mijeAa u dat. sing. krcipnini, ti acc, sing.
krftpninu, u voc. sing. kriipnino, u nom., acc ,
voc. pl. kr&pnine. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,grobe, grosse sacheii' ,cra9-
sitadoO* Osobite dostana krapnine. J. S. Rej-
ković 147. Kad se ono krupninom napuhne.
J. S. Re)kovi6 271. Jeli da ti je draga ova
sitnica iz Baba-Katine kuće, pored one krapnine
iz moje gospodske kancelarije? M. Đ. Milićević,
zlosel. 131.

KBUPNOĆA, /. osobina čega što je krupno.

— Akc. je kao kod krapnina. — U naše vri-
jetne, Alosija je čovek koji tako krupan da već
negova krapnoća prelazi u ragobu. M. Kova-
čević (u Starom Vlahu), vidi kod alosija. Ona
liena (Befanice) krupnoća . . . Glasnik. 43, 277.

KRUPNOST, /. vidi krupnina — U Belinu
rječniku: krupnos ,machina e mole, ogni oosa
grande* ,mole9' 449h, i u Stulićevu: ,moles*.

KKUPN6sTASAN, krupn6stasna, adj. koji je
krupna stasa. — U Belinu rječniku : ,corpacciuto,
corpolento, grosso di oorpo^ ,corpulentus' 230^;
u Voltigijinu : krupnostasni, krupnostasan ,cor-
pacciuto, corpolento^ ,dickblLuchig' ; u Stuličevu:
,magnus, statura proceriis, giganteus'.

KRtrPlSrA, /. krupnoča. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Pod i^a jaja da pram krupAe redi.
J. S. Relković 157. Bile, krupicom i mložinom
veće (knialine) lako kod nas popaliti neće. 214.

KRUPIStAČA, /. vrsta šjive. Kupftin dol. D.
Hire.

1. KRUPI^TAK, krupi&ika, m. bus (sic) krupe
i zle godine, ital. ,3cione^ M. Pavlinović. Kad
je krupa rijetka a budu velika zrna, veli se da
je ,krupA&k'. na Bra6u. A. Ostojić.

2. KRUPICA K, m. Salvia verbenaca L. Slo-
vinac. 1881. 418. — isporedi 1. krupnik.

KRUPl^TATI, krupAam, impf. postajati krup-
niji. — U jednoga pisca xviii vijeka. Kajsije i
briske na šjivah napriduju i krupi^aiu. J. S.
Rejković 147. DiAe i lubenice krupnaju. 310.

KRUPČSTASAN, krup^stasna, a^'. u Stuli-
ćevu rječniku uz krupnostasan.

KRUPSKI, adj. koji pripada mjestu Krupi.

— Između rječnika u Vukovu (,von Krupa').
Elrupska nabija. F. Jukić, zem). 52. Arhimandrit
Krupski. Nar. pjes. vuk. 2, 653 (među pren'i-
merantima).

KRUS, m. ime liekakvoj planini. Prvi mai«
vojevoda Mirko preo Krosa planine kryave.
Osvetn. 3, 126.

KRUSE, /. pl. ime selu u Crnoj Gori u f«
šanskoj nahiji. Olasnik. 40, 20. Pogibe Mamat
paša na Kruse 1796. Starine. 10, 262. Na selo
je Kruse udario . . . bogme Krase selo opalio.
Nar. pjes. vuk. 4, 81. Na Krasama selu Krva-
vome. 5, 423.

KRUSIĆ, m. prezime vlasteoskoj porodici u
Dubrovniku, tal. Croce. — Od xiii vijeka, a iz-
među rječnika u Daničičevu (Krusićb). Tudrb
Krusićb. Mon. serb. 19. (1234). Posbkali Krasićb.
39. (1253). Matko Krusićb. 320. (1423).

KRASITI, krasim, impf. vidi 2. kruniti. -
U naše vrijeme u Lici. ,Cio dan krasim kuka-
ruže*. J. Bogdanović.

KRU8IV0J, m., KRUSIVOJ A, /., KRU81V0^.,
m. vidi 1. krisovu}. — isporedi krusovoj. — Soa
se tri oblika (i još krušivoj) nalaze u rukopisu
XIV vijeka, ali je ovaj pozruit samo po prijepisu
XIX vijeka, koji nije kritičan ni vjeran, s togti
oblici nijesu dosta pouzdani (prepisivaČ piše y m
,u'). otale u Daničićevu rječniku: krušivoj, kru-
sivo|b, krusivoja, /gvad^ovklov. Krasivoj i zapisi,
gospodina i deda ni. Mon. serb. 150—151. Do-
nesoSe svoje krusivoje i zapise. 150. Viđasmo . . .
zapisb i krusivoju ... 151. Po krusivojn go-
spodina kra)a Đurđa. 151. Sij krušivoj. 152.
(1351).

KRUŠKA GLAVICA, /. itne nekakvu visu.
Druga stoji na Krušku glavicu. Pjev. crn. 319^
Ogled. sr. 223.

KRUS6V0^ji, m., KRUSdVUJ^i, m., KBUSO
VIHiA, /. vidt 1. hrisovu}. — isporedi krmivoj.

— U naše vrijeme u Crnoj Gori i u Boci ko-
torskoj a između rječnika u Vukovu (kru96To|
,chrysobulle* s dodatkom da se govori u Crno]
Gori s primjerom: Pop Zlovo)a 6ita krusovoja).
Kako izgovara krasova). S. i^ubiša, prip. 15!^
Evo kako izgovara krusova)a starinska. priČ. 133

KR^STAVIOA, /. vrsta prohe (torte). - 0^
tal. crostata. — U Voltigijinu rječniku : .crostata,
specie di torta' ,torteS i u Stuličevu: ,plaoeatft.
crustulum'. — U naše vrijeme u Šulekovu rjtc-
niku: ,torte^

KRUSTE, /. pl. ime n^estu na ostrou Krkn

— XIV vijeka. Do mesta ko se zove Kraste.
Mon. croat. 44. (1379).

KRfrSTULIĆ, m. vidi kunac (krutui), Skaua-
tica. — Od tal. crosta. — U Mikafinu rječniku
krustulić, škanatica ,cra5talam'.

KRUSVA, /. vidi kruSva.

KRUŠ, m. vidi Krupac, c, c).

1. KRUŠ A, /. vidi kruška. — U rukopisni
XVI vijeka. Kotb boje se vbzbSŽe na kruža idež«
medvedb. medvedb že . . . sko6ivb boje se kou
i pad (otb kruši izdbše (liekoliko redaka priic
ima na krušbku, vidi kod kraška). Starine. 4, 74-

2. KRUŠA, /. ime mjestu u Srbiji u okrug»j
požarevaČkom. Gradina u Kruši. Sr. nov. 1867. 47

1. KRtjŠAO, krušca, m. po svoj je prilici dea
kruh kao i 2. kruŠao, ali se od toga razlikuj'
akcentom i zna^iHem. od značena komadit ti'
zrnce što bi bilo naj starije razvila su se M^
osobita značena. — Akc. se mijei^a u voc. : krftSJe
krušci, i u gen. pl. kr£iš&c&. — Riječ je prositi'
venska (krušbcb), isporedi stslov. kru^bcb, rus
Kpy:nci;'b, češ. kruSeo, pof. kruszec; u češkom jt
ziku ima još i ik^ starije zniičetle: komad-, «

Digitized by

Google

1. kbuSac

679

ketjSoi

scima znači : ruda, metal^ kovina, ovo je značene
doilo od soli (kamene), vidi dei. kraSeo, per
escellent. ^ 8olny se rozumi, krofi&ova sfll iStein-
saU, bergsalz, komsals^ Jungrmann. — po\. kru-
ssec solny. Linde. — U našemu su jeziku dva
osobiia značena.

ft. zrno grMa. — U kiMgama pisanima cr-
kven^jem jezikom. Bogh prSvelikyimb građomb
otbvrbze hlebi nebesbnjjo krašbci yelikyimi.
DomentijanA 250. Po prdstaniji ^rada togo na-
loži vb palariju carbsku prevelikjihb krušbob.
251. — Jamačno je isto znaČene i u ovom pri-
i^jeru (MikloSić, rječn.* kod krašbob meče ga
pod značene metallum): Vb tb časb studeob
bjstb jako krašbcb. Aloks. novak. 145. (xy ili
zvi v\jek).

b. krušao soli, komad soli (poveči, u naj
starijem je primjeru mjera). — Između rječnika
u Vukovu (t. j. soli ,ein brookon salz' ^frostam
salis^. Po petb sbtb kraSbOb soli. Glasnik. 24,
273. (1895). Krašac soli da ne plaća glavom.
Pjev. cm. 830^. Ugledala viSe sebe na tavana
krušac soli .... ,Da padne onaj krušao soli s ta-
vana i da ubije moga sina Jovana . . .' Vuk,
poslov. IX. S koga se je (trga) svake godine
samim svetogorskim isposnicima slalo po pet
stotina kruŠaca soli na poklon. M. Đ. Milićević,
medudnev. 28. — Misli se svagda na kamenu
so, a takovo je značetie i same riječi kruSac u
ovom primjeru: Položi malko soli a>t kruSoa.
Glasnik. ^{26, 84. (xvii vijek).

2. KRUŠAO, krMca, m. dem. kruh. — isfo-
redi 1. krušao. — Od xv vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,pagnotta, oio^ un pane' ,panis^
585b ; ,pagnottina, pagnottella^ ,panis tenuissimus'
586&), u Stuličevu (,exiguus panis')* u Vukovu
(hyp. V. kruh).

a. vidi kruh, a. Donesi mi, mo}u te, i kusao
krušca. Bemardin 86. 8 reg. 17, 11. Kad srića
odajde, s tobom ostane art, ter ti kruSac najde.
M. Marulić 145. Gdi kruŠac krvavi tuđini bla-
guju. M. Vetranić 1, 171. Jesuse, ner si ti taj
krufiao i voda. 1, 868. Uzmi samo kružca i vo-
dice i blaguj prid Aim. M. Divković, bes. 409».
Ukup 8 imun kruŠoem metahu mu (juhu). F.
Glavinić, cvit. 224^. Nego se Aima oće samo
kruSca i mlika. F. Lastrić, od^ 8. Kruscem i
vodicom svoj život od smrti braAaŠe. A. Ka-
nižlić, kam. 16. O samu kružcu i vodici oni
dan provodeći A. Kanižlić, utoč. 282. U jutru
bi uzeo tri zalogaja kruSca. bogo]ubnost. 450.
Gdi se krušac i drugo zatvara. M. A. Belković,
sat. G3^. NarediSe da se kruŠac Aem i drva
dadu. Nadod. 61. Đo]e je i suha krušca pojesti
nego se naopako u smok hvatati. (U Dubrov-
niku). Nar. posl. vuk. 24. Đe g5d sunce sije,
tu se kruSac ije. Nar. poslov. u Lici. V. Arse-
nijević. I petinu da im odobrava, jer u kršu
s mukom krušac rada. Osvetu. 8, 28.

b. vidi kruh, b. I dite se plače kada mu
gdo krašac vzame. Mon. croat. 182. (1500). Ka-
đano od pet krušaca jarčanije i od dvije ribice
nasiti pet tisuća )udi. M. Divković, bes. 8i2^>.
Ne imajući više nego polovicu krušca. S. Mar-
gitić, fala. 67. Uze dakle jedan krušac blago-
sovjeni. I. Đordić, ben. 88. Nego krušac i zem*
ličku peče. M. A. Be}ković, sat D8'^. Mački
trupac, meni krušac. (Kad se vrača da prođe
čibujica trupac. U Grb|u). Nar. posl. vuk. 176.

8. KRUŠAC, Krušca, m. mjesno ime.

a. pomtiie se prije našega vremena. KrnŠacb.
S. Novaković, pom. 186.

b. mjesto u Srbiji u okrugu požarevačkom.
Branik Krušac. Sr. nov. 1872. 440.

4. KRUŠAC, Krušca, m. ime muško. — xiv
vijeka, Vladislavb i Krušbcb. Deč. hris. 47. —
I kao prezime, prije našega vremena. Kruibcb
(prezime). Damjaub. S. Novaković, pom. 72.

KRUŠAG, m. ime mjesiu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Krušagu. Sr. nov. 1870.
707.

KRUŠAK, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
rudničkome. Livada u Krušaku. Sr. nov. 1865.
218.

KRt^ŠAN, kr&šna, a^. koji pripada kruhu,
— Od XVI vijeka, a između rječnika u BjeUh
stjenČevu (krušna škriAa ,cardopo8, panarium,
et dicitur de omni eo in qno panis conservatur'),
u Jambrešičevu (krušna škriAa »panariumOf u
Stuličevu (,pane provisus, instrnctusO, u Vukovu
(kr&šni, n. p. peć ,brot-^ ,panis^ cf. hlebni). Da
prevrne v priliku krušnu. Naručn. 42h. IJniđe
Isus u one vrste krušne. L Ančtć, svit. 102.
Ceres ku su držali za krušnu bogiAu. P. Vite-
zović, kron. 5. Da je Isukrst . . . s čovičanstvom
i božanstvom u onom s. sakramentu pod obličjem
krušnim. J. Banovac, razg. 42. Stati na krušne
mrvice. F. Lastrić, ned. 51. Pod krušnom pri-
likom jest pravi Bog. A. Kanižlić, ntoč. 677.
Kripost krušna oStije. F. Matić 88. Pod krušnom
prilikom. M. A. Re}ković, sabr. 24. Kvas u
krušnoj tijesti. L Jablanci 27. Od krušne srje-
dine. 148. Premda se svagdi za pofiditi Boga
čistoća srca iziskuje, ali nigdi veća, ako je do-
pustite reći, nego u Betelu, u Betlehemu, a kaci
krušnoj. Đ. Rapić 58. Ozgor nad iie krušnog
kvasa stavi. J. S. Re|ković 821. Vraćo se sretiit
brod k domaćoj luci, ono Sto se reče, rušan i
krušan, da zimuje i ponapravi se. M. Vodopić,
tužn. jel. dubrovn. 186a 248. Evo dva dana da
nijesam okusio krušne napore. S. ^ubiša, prip.
176. Poklam sužad potkožio tijelo krušnom ČMtju.
Osvetu. 1, 59. Kr&šan, brašnav. Krasan kum-
pijer. u Lici. V. Arsenijević. ,Nema u kući od
krušna žive stvari'. ,Neće ništa krušna da okusi'.
,0n nikad kruva ne kapige, fiegova je kuća va-
vije krušna*. J. Bogđanović.

KRUŠAI^A, /. ime brdu u Srb^i u okrugu
vafevskome. Sr. nov. 1869. 262.

KRUŠAR, m. mjesno ime u Srbiji, a) selo u
okrugu čuprijskom. K. Jovanović 180. — h)
n^esto u okrugu kneževačkom. Niva u Krušaru.
Sr. nov. 1875. 547. — e) mjesto u okrugu kragu-
jeoaČkom. Livada u Krušaru. Sr. nov. 1861. 602.

KRUŠARA, /. ime mjestima u Srbiji, a) u
okrugu jagodinskome. Niva u Krušaru. Sr. nov.
1874. 420. — b) u okrugu kragujewzOiome. Niva
u Krušaru. Sr. nov. 1865. 168.

KRtrŠARINA, /. što se plača za kruh, — t7
fMŠe vrijeme u Liei. ,Ja imam što sam dva n^e-
seca u štokauzu leža šesnaest vorinti krularme
platiti'. J. Bogđanović.

KRUŠ ARSKI, a4j. koji pripada selu Krušaru.
Krušarska (opština). K. Jovanović 180.

KRUŠ A V AC, krušavoa, m. na jednom mjestu
u rukopisu XVI vijeka pisanu erkvenjjem jezikom
(isporeai Grunes): postaje Hi od kruh Hi od kruška.
Grunesa slatka krušavca. Starine 2, 811.

KRUŠcS, adv. u kruf, naokolo. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Po po sloga kružoe
mašuć šakom. J. S. Re)ković 119. Zimsku štrbku
koju k jilu hoćeš pređom va|a da kružce omoćeš.
855.

KRUŠCI, Krušaca, m. pl. ime selu u Srbiji u
okrugu topličkom. M. Đ. Milićević, kra|. irb. 884.

Digitized by

Google

KEUŠČAC

680

2. KETJŠET^E

KRU^ČAC, kra&5ca, m. u SttUičevu rječniku us
kružMć. — nepdutđano.

KBUŠČAJ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
uHikome. Niva u Kraš6aja. Sr. nov. 1878. 255.

.EBfjŠČAlirE, n. ime livadi u Zaovinama (u
Srbiji u okrugli ožičkome). 1^. Stojanović.

KBUŠČETINA, /. augm. kraSka. ,Naša stara
kniši^tina već odavno ne rada^ J. Bogdanović.

kEUSČEVIĆ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
bosanskoj nečega vremena. S posestrimom Ružom
KrnŽ^evića. Nar. pjes. juk. 432.

1. KEtjŠČIOA, /. dem. kruška. — U Dubrov-
niku i u okolini govori se krcičica(l7»^» P. Bad-
mani, dubrov. dijel. rad. 65, 159 (34)). — Od xviii
vijeka^ a između rječnika u Be/inu (,peretto, pero
piccolo^ ,pirum parvum* 554^) g^e se naj prije
nahodif i u Vukovu (dim. v. kruSka).

a. 14 pravom smislu (drvo i voče). Ne možeš
krušSica proždreti. J. Eajić, boj. 26. A ja odo
pod kruščicu, metnu kalpak na jabuku, a puš-
čion na kruš5ica. Nar. pjes. vuk. 1, 116.

b. ti prenesenom smislu^ vrsta veza i tkai^a.
TkaAa na kruŠćioe i raš&ice. I. Kršnavi, listovi.
69. Kruščica, neka vrst se)a6kog veza po platnu.
,Ona lijepo vese kruš&ice po platnu^ J. Bogda-
nović. Kruščica, vrsta veza na kojerićima od
košu)e. ,Tu su kruŠ6ioe, krivu)ice, sklapale, ko-
lica . . .' u Dobroselu. M. Medić.

e. i^Ami druga bifka. Eruščica (od xviii
vijeka), Pyrola vulgaris L. B. Šulek, im. 177.

2. KRUŠČIOA, /. n^esno ime. — U većemu
dijelu slučaja bife ista^ riječ Što 1. kruščica. —
isporedi i KruSćica.

a. selo u Banatu. Šem. prav. 1878. 51.

b. u Bosni dva sela u okrugu travničkom.
Statist, bosn. 62. 65. — Drugo se zove i Brojani.

e. selo u Crnoj Gori u nečiji katunskoj.
Glasnik. 40, 18.

đ. trt sela u Hercegovini. Statist bosn. 112.
115. 120.

e. u Srbiji, a) kosa u okrugu smederevskome.
M. Đ. Milićović, srb. 152. — b) u okrugu uiiČ-
kome, cui) brijeg do IJžica, na istočnoj strani.
\, Stojanović. biče isto što pl. ErušĆice u na-
rodnoj pjesmi: Nešto puca sa malih Eruščica,
uz Đetinn muiie sijevaju. Nar. pjes. vak. 4, 176.

— bb) seld. E. Jovanović 162. — cc) zaselak.
160.

f.'ii Staroj Srbiji, a) Se mede selu Plaa-
nomu: . . . LysbCb i a>d Ljsca koji pohodi ddlb
u Erušbfiicu u Vrbbnicu. Spom. stoj. 6. (1284 —
1240). — b) vidi u Daničičevu rječniku: Eru-
šfcčica, zabjel koji je car Stefan priložio crkvi
arhandelovoj u Prizrenu i kojemu je meda išla
,u Vraiiu Stdnu : zabdU Erušbčicu*. G(lasnik). 15,
276. (1348?).

g, i^kakva voda. — U narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena. Na Eružćicu (sic) na
vodu studenu. Pjev. cm. 222^.

EBUŠČICE, /. pl mjesno ime u Srbiji. —
isporedi 2. Eruščica. a) u okrugu uiičkome, vidi
2. Eruščica, e, b) aa), — b) mjesto u okrugu
vajevskome, Zemla kod Eruščica. Sr. nov. 1874.
85. ^

EB^fiČIČEi, ae^/. koji pripada selu Kruščici
(vidi 2. Eruščica, e, b) bb)). Ernščička (opština).
E. Jovanović 162.

1. EBtrŠČIĆ, m. dem, krug (uprav kružak).

— Akc. je kao kod 2. kruščić. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stuličevu (,circulus, orbi-
jculus, globulus*). Eniščić, dem. krug. Eruščić
vo*ka. u Jiioi. V. Arsenijević. — ^xišči6, vidi

vretenka, u Srijemu. F, Hefele. — EraSčlć ,ni-
pecula' (vidi krug, 2, o, b)). D. Nemanić, čak.
kroat. stud. 88.

2. ERfjŠČIČ, m. dem. 1. krušac. — U Vukovu
rječniku. — Akc. se mijei^ u gen, pl. kr&šči6&.

3. ERUŠČIĆ, m. dem. 2. krušac. — Od xviii
vijeka. Razlamjam ovi kruŠČić potrebitim. J.
Banovac, razg. ix. I ponese uza se ne više nego
pet kruščića. P. Lastrić, od' 164. Odgovorile
da imadijau samo 7 kruščića. 247. U košara
bijau od svake vrste pečeni krušČići. E. Pavić,
ogl. 83. Pak mu posla jedan kruSČić prisan. L.
Vladmirović 68. Eruščić kruha nedje|u danaka.
Nar. pjes. juk. 181. Er&ščić, dem. kruh. u Lici.
V. Arsenijević. --- Po zapadnijem krajevima ima
i oblik kr&Šćić. Postavka u usta niki mali krušci 6
bio i tanak od Aega blagoslov|en po svomu za-
konu. I. J. P. Lučić, izk. 29.

4. ERUŠČIĆ, m. mala kruška (drvo), dem.
kraška. — U Vukovu rječniku: ,ein kleiner bim-
baum' ,pirus parva^

5. ERUŠČIĆ, m. prezime. — Ima samo adij.
poss. Eruščir'ev u narodnoj pjesmi našega vre-
mena. Vodu toči Slruščićeva Jelka. Nar. pjes.
petr. 1, 258.

ERUŠČIĆEV, vidi kod 5. Eruščić.
ERUŠČIE, m. ime seocu u Bosni u okrugn
baiiolučkom. Statist bosn. 89.

ERUŠČIE A, f. ikakva bi^ca (pelin?). Kru-
Ščika, artemisia mater herbarum (zviii vijek). B.
Šulek, im. 177.

ERUŠČICA, /. ime selu i zaseoku u Hrvatskoj
u iupaniji ličko-krbavskoj. Razdije). 87.

KRftŠĆIĆ, vidi 3. kruščić.

ERUŠE, n. (?) ili f. pl.^) ime n^estu u Srbiji
u okrugu kneievaČkome. Niva u mestu ,Eruše'.
Sr. nov. 1875. 627.

ERUŠi^ĐOL, m. ime manastiru, selu i pusti u
Slavoniji u županiji srijetnskoj. Bazdije|. 148.

— Od XV vijeka, a između fjeČnika u Vukovu
(1. namastir u FruSkoj gori. — 2. selo kod tog
namastira) i u Daničičevu (Erušedolb). Monastirb
glago}emij Erušedol'b . . . Selo Erušedolb. Mon.
serb. 541. (1496 po poznijem prijepisu). Usrid
Fruške stoji Beševina ... i Grge teg, Emšedol,
Remete ... M. A. Repcović, sat. B3h. Da kojoj
će Laza zadužbini : il' Opovu, ili EruSedolo, . . .
Nar. pjes. vuk. 2, 326.

ERUŠEDĆLAO, EruSedćlca, m. čovjek iz Kru-
šedola. — U Vukovu rječniku: ,^uiet von EruSe-
doV.

ERUŠČDOLEA, /. žensko če}ade iz EroSe-
dola; ErušedolkiAa. V. Arsenijević.

ERUŠČĐOLEIl^A, /. žensko če)ade iz Era-
šedola; Erušedolka. V. Arsenijević.
ERUŠČĐOLSEi, adj. koji pripada Krušedolu.

— Između rječnika u Vukovu (,von Erušedol*).
Iz studeničke lavre i krušedolske obite)i. M. P.
Šapčanin 1, 136.

ERUŠE^iAST, adt;. mliječan (?), o kravi. — U
jednoga pisca Slavonca xvui vijeka. Jedno (mjesto)
krave kruše|aste plodi, svaka mlikom terašna
dohodi. J. S. Rejković 192.

1. ERUŠEI^E, n. djelo kojijem se kruši (vidi
1. krušiti, 1). — U Vukovu rječniku: ,đa8 bro-
ckeln^ ,carptio^

2. ERtlŠElirE, n. ^elo kojijem se ko kruii
(vidi 1. krnšiti, 2). Erdšenje ,poenitentia'. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iftg. 12.

Digitized by

Google

8. KRTTŠEl&E

681

kbttSevo

3. KBtrdfil^, n. etjelo kcjijem 9e kruai, (Krv-
seAe. J. BogdanoTi6).

KBTJŠEPOLE, fi. n^e9no ime, — Pomiike se
xyii v^eka, nvel EiniS v EraSepo}u 80 jeaer
Tomk pobiSe. P. Viteiovid, kron. 127.

KbMeVAC) SrftSevoa, m. n^eino ime. — Ahc.
kaki je u gen. takt je u ostalijem padeiima, osim
nom. i aee, — Isme^ rječnika u Vukovu (vidi
c) i u Daniii6evu (KraSevbOb).

a. jfaseUak u Boeni u okrugu earajevtkom.
Statist, bosn. 29.

b. edo u Hereeaovini. — Od zv vijekfiy vidi
u ĐaniHčevu rjeimku: grad koji a građom Vra-
tarem i Novim vojvoda ĐoAih Eiajeva Juraj,
sinovac Hrvojav, potvrdi braći Jorjevidima:
,gradi» Knzievaofc^ M(on. sarb). 87& (1484). isti
je grad »Ohmsevao' (latinskijem slovima) kra}
bosanski Ostoja dao vojvodi Jarju ocu pome-
natih Jtujevića. 886. (1422—1485 u prijepisu xvi
vijeka s latinskijem slovima). Selo Kmfievac na-
lazi se. na južnoj strani ravnice mostarskog blata
i danas. 8. Novaković, obi. 42.

e. u Srbiji grad i razvaline u okrugu kru-
ievačkam, Ernševac, varoš. K. Jovanovid 125.
vidi i M. Đ. Milićević, srb. 745—755. — Ltmeđu
rječnika u Vukovu: »stađt (and roinen) in Ser-
bien' ^nrbs Serbiae', t u Daničićevu : KraSevbCb,
stoni grad cara Lasara, i sada a Srbiji: ,u sla-
vnome grada gospodstva mi a Kruševca'. M(on.
serb). 207. taj Erafievac mislim da se pomii^e
riječima: ,priIo2ibfc' (car Lazar Bavanioi) ,kodb
KroSevca u Spislehb Ogi^ana z Brankoimb synomb
i s b«fitinaim&'. 8(r). l(et). 1847. 4, 55. (1881). ,a
KraSevfcoa grada*. (Spom. sr.) 2, 44. (1399) itd,
(Car lAuar) sezda gradj tvrbdy, sbzđa že i Kru-
ševBCb glago|emjrj. Glasnik. 42, 262. (xv vijek).
Dođi mene ka Krafievcu gradu. Nar. pjes. vuk.
2, 258. Slavu slavi srpski knez Lazare u Kru-
ševca mjestu skrovitome. 2, 810.

đ. vidi u Daničičevu rječniku: Eru&evbcb,
mjesto koje je bilo blizu Đečana, jer je Bivo)aku
išla međft ,do vode koja te£e Kruševcu'. M(on.
serb). 92. (1880). isti je Kruševao ili medio sa
selom manastira Đe£ana Papraćima ili mu bio
zaselak. 92. — Drugi je EruSevac bio blizu Pri-
štine, jer ie selima manastira GraSanice, Graca -
nici i Sušici i Selcu iŠla međa ,u KruSevbOb i
KroS&vbca kako nestajetb, pravo u Butovbcb^ a
i droge su zem|e mana^ira Gračanice sa ,Suho-
dolomb, Skulanovomb i (apinomb* i ,sb Batusi. . .'
išle ,među Moty5anb i među Krušbvob i na Bu-
tovacb'. M(on. serb). 563. 564. (1322). — Selo u
Peka koje je car liizar dao Bavanioi, bilo je do
GudreSa i Žitkovice koje vidi. S(r). l(et). 1847.
4, 52. (1881).

e. pomtfle se prije našega vremena n^esto
s ovijem imenom, biče koje od predašiiijeh. Kru-
ševacb, mdsto. S. Novaković, pom. 136.

KBMeVAČk!, adj. koji pripada Kruievcu
(vidi Kraševac, o). — Ismedu rječnika u Vu-
kovu (,Ton KruSevao^). Sam otide po)em kruSe-
vačkim. Nar. pjes. vuk. 2, 271. Kniševa&ka (op-
Mna). K. Jovanović 125.

KBI^ŠEVA GLAvA, /. ime selu u Srbiji u
okrugu vraMkom, M. Đ. Milićević, kra|. srb. 804.

KBUŠEVANI, III. pl, mjesno ime. — Prije na-
Šega vremena. Spom. stoj. 185.

KB^ŠEVA P6JtiANA, /. n^esno ime, vidi u
Daničičevu fjeČniku: Kam^eva je išla međa ,na
Kroševa po}anu'. M(on. serb). 109. (1881).

KRUŠŽVATI SE, krdšujem se, impf, kajati
se, vidi krasiti se. — * lia jednom n^estu xvii

vijeka. Kada se k%je i krušuje od grijeha. M.
Divković, nauk. 188«.

KBUŠEVCE, Kruševaoa, /. pl ime selu u
Bosni u okrugu Tusle Dofle. Statist, bosn. 81.

— isporedi KruSevoi (va}a da je i KruŠevoe prije
tako glasilo),

KB^ŠfiVCI, KriiSev&c&, m. pl, ime selu u
Bosni u okrugu Tusle DoAe. Statist, bosn. 97.

— isporedi Kruševce.

KBUŠEV DOL, m, ime selu u iBosni u okrugu
DoHe Tusle. Statist, bosn. 95. Sva, gospoda od
Dola Kruševa. Nar. pjes. petr. 2, 178. Pfhk je
ša}e Dolu Kruševome. 2) 822. Pak je ša(e
Krušev-dolu ravnom. 8, 219. ^

KBUŠEVIGA, /. fiv«»o trn«.

ft. u Dalmaciji selo u kotaru kotorskome,
Bepert. dalm. 1872. 8. — pomii^ se od xiv v^eka,
vidi u Daničičevu rječniku : Kruševica, selo koje
je 8 Bijelom (cf. ,BdlaO oar Stefan dao Kotoru.
M(on. serb). 151. (1851). i sacl je ondje između
Perasta i Bijele koju pišu na kartama ,Bianoa'.

b. ti Hercegovini, a) dva sela. Statist bosn.
118. 128. — b) kneiina, — u Vukovu rječniku:
knežina u trebiiSukom kadiluku.

e. selo u Slavoniji u iupaniji srijemskoj.
Bazdije^. 154.

d. u Srbiji, a) selo u okrugu biogradskom.
K. Jovanović 97. — b) selo i Maseldk u okrugu
čačanskome. K. Jovanović 178. vidi Bezboge. —
c) tri sela u okrugu jagodinskome. Velika Kra-
Seviea. K. Jovanović lOa 109. Mala KroSevioa.
109. — d) planina i selo u okrugu niikom. M.
Đ. Milićevi^ kral. srb. 8, 11& — e) dva sela u
okrugu poiarevačkome* Doi&a Kruševica. Gorika
Kruševica. K. Jovanović 148. — pomi'ku u xiv
vijeka^ vidi u Daničičevu ipečniku: Kruševica,
dva sela u Zviždu, od kojih jedno Bavanici a
drugo crkvi bogorodičinoj u Ždrijela braničev«
skom dade oar Lazar. S(r). l(etop). 1847. 4, 58.
M(on. serb). 194. (1880). -^ f) selo u okrugu to-
pličkom. M. Đ. Milićević, kra). srb. 896.

e. vidi u Daničičevu rječniku: Kruševica,
selo koje kao da je bilo blizu Prizrena: selu je
Selćanima bila međa ,kako ide putb izb Kruše-
vice m Vrbbičane*. G(lasnik). 15, 803. (1848?).

KBUdEVICE, /. pl. mjesno ime. — isporedi
Kruševica.

a. selo u Bosni u okrugu travniikon^ Statist,
bosn. 74.

b. u Hercegovini. Kruševice, selo u Zup-
cima(?). Kruševica ,autonomno selo u Hercego-
vini*. V. Bogišić, zborn. 569. — vidi Kruše-
vica, b.

e. vidi u Daničičevu rječniku: Kruševica,
selo koje je kral Vladisav dao sv. Nikoli vra*
i^inskom. M(on. serb). 26. (1284—1240). bilo je
blizu Guglave s kojom mu je meda išla ,u Virb
u Besb'.

KBUŠEVIČKI, ađj. koji pripada Kruievici.
Kruševićka (opitina). K. Jovanović 141. 148.
170. M. Đ. Milićević, kra). srb. 850.

KBijŠEViK, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tusle DoiU. Statist, bosn. 99.

KBUŠEV^ANI, IM. pl ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.

KBU&EV^E, n. itne mjestima u Srbiji, a) u
okrugu kruievačkome. Livada u Krušev}a. Sr.
nov. 1875. 19. — b) u okrugu poiarevačkome^
Niva sa zabranom u Krašev|u. Sr. nov. 1867.
143.

KBUŠEVO, fi. n^esno ime. .

Digitized by

Google

KRUŠEVO,

(»82

KRUŠJE

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist,
bosn. 18.

h.. selo u Dalmaciji u kotaru benkovaikome.
Bepert. dalm. 1872. 6.

c. dva sela u Hercegovini, Stalist bosn. 105.
122.

đ. selo u Slavoniji u županiji poieškoj.
Basdije]. 127.

e. u Srbiji, a) vidi f. — b) mjesto u okrugu
cmoriječkom, Niva pod bregnm u KruSevu. Sr.
nov. 1867. 880. — c) zaselak u okrugu smeđe-
revskome. K. Jovanović 150.

f. n narodnijem se pjesmama dosta često
spomine Kruševo t Krudevo po)e, te se obično
misli na pofe kod grada Kruševoa (oidi ICru-
fievaOf c) ili na sam grad. Kađno mi se £ei&ade
od Budima sv'jetli kra)u, on se kra)a žei^a&e od
Kra&eva lijepoga. Nar. pjes. bog. 28. Kadno mi
se £e]&aše od Budima svijetli ki'a)u, a on mi se
že&aie sestrom bana od Kruševa, svatovima do-
hodi ka Kraševu ^vijetlu gradu. 72. Te se primi
uz Kruševo ravno. Nar. pjes. vuk. 2, 257. Veće
pade u po{e Elru&evo u punicu slavnoga Lazara.
2,259. Veće osU u poju Kruševu. 2, 260. Ora-
§evo i Kruševo. Nar. pjes. herc. vuk. 247. U
S[ru6evu na carevu dvoru. Nar. pjes. petr. 2, 260.
Do Krudeva slavnu car-Lazaru. 3, 233.

g. vidi u Daničičevu rječniku: selo koje je
kra} Milutin dao Hilandaru. M(on. serb). 58.
(121^-1302). 188. (1848). 140. (1348). — KruSevo
po)e, na kom je ,na Kruševd po]i' imala vino-
grad crkva sv. Nikole u Prisrenu. G(lasnik). 15,
271. (1848?).

h. vidi: Onaj manastir , Kruševo' kojega sam
pomenik ja opisivao u Glasniku xlii, 17 — 18;
21 — 24 takode je u limskoj dolini, i mislim da
Ć6 mu se još knati trag u selu ,Kruševu' koje
je na I/imu malo više Bijelog Po)a. Naj posle
ima još jedno , Kruševo' i ispod i^ega ,8ašin
po)e' ( ? 8asin-po}e) južno od P)ev)a pod istočnim
krajem ,Kraleve Gore'. 8. Novaković, novo
brdo. 21.

KBfjŠEVO BBDO, n. ime selu u Bosni u
okrugu travničkom. Statist, bosn. G8.

KREŠEVO POJtiE, n. vidi kod Kruševo, f ig.

KRUŠEVSKi, a4j. koji pripada Kruševu (Kru-
ševcu? Kruševici?), — xiv vijeka^ vidi u Dani-
čičevu rječniku: kruševbskjj, planinama plavskim
koje je kra) Stefan Đečanski dao Dečanima išla
je međa ,fr'db Ržane putemb u kruševbskjj ddlb'.
M(on. serb). 96. (1330). a selu Brodu crkve ar-
handelove u Prizrenu bješe meda »uiz reku kru-
ševbsku'. G(lasnik). 15, 282. (1348?). cf. Kru-
ševi»cb.

KR^ŠIOA, /. n^esno ime,

a. u Dalmaciji zaselak u kotaru spfetskome.
Repert. dalm. 1872. 33.

b. vidi u Vukovu rječniku: u Lici rijeka
koja utječe u Banicu.

e. u Srbiji mjesto u okrugu vafevskome. I^iva
a KruŠici. Sr. nov. 1865. 35.

đ. vidi : Do Krušice i do rdke UtStove. Spom.
stoj. 29. (1337—1846).

KRUŠICE, /. tfl ime mjestu u Srbiji u okrugu
gmederevskome. Niva u mestu Krušicama. Sr. nov.
1865. 243.

1. KRUdiĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Krušiću. Sr. nov. 1875.
688.

2. KRUŠIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka.
Va)a Krušić. Mon. rroat. 91. (1461). Kako Ivan
Krošić seAski kapetan hitro agrabi Jelicu svoju

sestru ... ti Nar. pjes. bog. 82B. Priđ i&ima je
Jela gospodična, draga seka KraSić-kaurina. 3*27.
KRUŠIK, krušika, m. n^esto g^e su posađene
kruške. — Akc. kaki je u gen, sing, taki je u
ostalijem padežima, osim nom. i acc, sing.y i voe. :
krM£če, kr&štci.

a. u pravom smislu. — U Vukovu rječniku:
,birngarton' ,locus in quo piri sant consitae'.

b. kao mjesno ime,

a) zaselak u Bosni u okrugu Tuzle Done.
Statist, bosn. 81.

b) n^esta u Srbiji, aa) u okrugu bio-
gradskome. Livada u Krušiku. Sr. nov. 1874. 79.

— bb) u okrugu krag^jevačkome. Niva više Kru-
šika. Sr. nov. 1875. 59. — cc) u okrugu smeđe-
revskotne. l^Tiva u Krušiku. Sr. nov. 1865. 151.

— (Id) u okrugu Šabačkome. Zem)a u Krušiku.
Sr. nov. 1867. 67. — ee) u okrugu vafevskome.
Zemja pod Krušikom. Sr. nov. 1868. 5.

KRUŠILNICA, /. ime i^ekakooj župi. — xiii
vijeka^ a između rječnika u Daničičevu (Kru-
šilbnica). Sije žjupe priložihomb (govori Stefan
Prvovjenčani) pod ttiblckstb sije crbkvi (u mana-
stiru Žici) : Krušilnicu, . . . (dva puta). Mon. serb.
13. (1222-1228).

1. KRUŠINA, /. augm. kruh. ,Isvali preda nas
onako gladne krušinu, kolik oreće kolice'. J.
Bogdanović.

2. KRUdiNA, /. Rhamnus frangula L. (u Kri-
ževcima). B. Šulek, im. 177.

KRUŠINCI, Krušinaca, m, pl. ime selu u Srbiji
u okrugu kruševaČkome. K. Jovanović 129.

1. KRUŠITI, krasim, impf, mrviti (n. p. so).

— isporedi kruh, 1. krušac, kršiti. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. kruš&b, u aor. 2 i 3
sing. kruši, u part. praet. pass, kriišen; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Riječ je
praslacenska, isporedi rus. tcpyuiMri., Češ. krušiti,
pol. kruszjć, premda se u našemu jeziku ne po-
tvrđuje prije našega vremena.

1. aktivno.

a. sa značenem sprijeda kazanijem. — U
Vukovu rječniku: ,brdckeln' ,carpo', n. p. so.

b. lomitit kršiti (u metaforičkom smislu),

— U jednoga pisca našega vremena. Pa dočim
so Bogu pomolio da mu kobi zle na putu kruŠi.
Osvetu. 2, 22.

2. sa se, refleksivnog kao imperfektivni glagol
prema skruŠiti se. — U jednoga pisca našega
vremena (isporedi 1, b). Kada zlobne utitore
duše, od kajaiia znaj da se ne krušo. Osveta.
2, 48. A živi se kriiŠe pokajani. 2, 150.

2. KRUŠITI, krasim, impf, postaje od krah
(hleb),

a. jesti što s kruhom, — V St ulice vu rječ-
niku: ,mangiar qualche cosa col pane' ,pane
aliquid edere'.

b. kr&šiti s kime, imati jedan kruh, zajedno
jesti i piti, zajedno živjeti: ,Nije sa mnom kra-
sila, kam' sam je moga* poznati (kakve je ćudi)'.
,Nećeš ti više sa mnom krušiti'. M. Paulinović.

KRUŠIVCI, TO. pl ime šumi. Nedo Malešić
Boši^ak.

KRUŠIVOJ, vidi krusivo).

KRUŠJAK, m. ime livadi u Srbiji u okrugu
kruševaČkome. Sr. nov. 1874. 487.

KRUŠJAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Krošjaru. Sr. nov. 1875.
1379.

KRUŠJE, n. mjesno ime.

Digitized by

Google

KRUŠJE, a. Bi

a. u Srbiji s^lo u okrugu akksinačkome.
K. JoTanović 94.

b. vidi u Daničičevu rječniku: KraSije, kao
da bješe selo bliza Prižrena: selu je Piranima
i&la meda ,8 KruSijemi* prezb Đrimb', a i selu
Diniftinu ,s Kra&ijemb i s GSlinami, kako ispada
r^ka B^le Crbkve u Drim*. GOasnik). 15, 274.
275. (1^?).

1. KRUŠKA, /. Pirus communis L., voće i drvo.
— Biječ je praslavenska, ali je nejcisna, jer u
i^kijem jezicima ima p^ na početku (a n novo-
slovenskome i u našemu jeziku po ^everozapad-
nijem kraljevima h, vidi hruška); kao da postaje
od fcru&tk ili kruša nastavkom bka, pa i na-
stavkom bva, (vidi hrudva i krušva), isporedi
stslov. kroSbka, bug. kruSa, nslov. gruSka, hruška,
r%iski rpyiua, Ćeš. hrudka, pof, grusza, gorikoluž.
kruŠej, krušva, doi/ioluž. kruša, kšufia, polapski
greosva, greuk, pa i lit. gruše, krauše, kriaušć,
stprus. krausy. — Između rječnika u Mikafinu
(kruška, stablo ,pyrus vol pirus'; kruška, voće
,pyTUin*), u Belinu (»pera, frutto noto* ,pyrum*
533^; ,pero, albero noto* ,pyrus* 556a), u Volti-
gijinu (.pera* ,biriie*), u Stulićevu (kruška, stabai
,pyrus*; kruška, voće ,pyram*), u Vukovu: 1. ,der
bimbaum, die birn* ,Piru9 [communis L.]*. — 2.
,die bim (fracht)* ,pirum* ; u Daničičevu (krušbka
,pira8').
a. voće.

a) u pravom smislu. Kruške međnice vam
se rađale. M. Đržić 124. Poštenje i glas u kipu
jesu kako kora na kruška(%^ ali na jednoj lijepoj
jabuci, da budući jedna stvar toliko plemenita i
tanka sahrai&uje voće sve vrime koje ga imaju
oko sebe, i dignu vši ju, u tri ure iztrune i po-
kvari se. M. Radnić 21«. Imaju nike kruške
oiimi^ače koje se ne mogu jestiti (sic) ali bla-
govati, ako nijesu kuhane. 462^. Pas gladan i
pečene kruške ije. (Đ). U brijestu krušaka ne
prosi, odkle ih ne nosi. (Đ). Poslov. danič.
Kraška batvaća ,pera buon christiano* ,pyrum
lacteum*; kruška divja ,pere salvatiche' ,pyrum
silvestre*. A. d. Bella, rjećn. 553^). Ja ću ti
dati jabuka, krušaka i svega. J. Filipović 1, 53^.
Du&e, kruške, . . . J. Kava&in 21 a. Đe će ,kruška*
no pod krušku? Nar. posl. vuk. 78. Koja kruška
sama pada ne va^ se na i^u bacati. 140. Ve)a
kruška u grlo zapadne. P. Petrović, gor. vijen.
44. Kad će kruška, te ispod debla? V. BogiŠić,
zboro. 631.

b) metaforičkif zrno iz puike. Mi smo
vama sigorali ručak: iz pušakah vrućijeh kru-
šakah. Nar. pjes. vuk. 4, 114. Pa se stase da-
rivati darom, a iiinijem darom nemilijem: iz
pušaka omijeh krušaka. 2, 561. I Omoru za
jabuku dala iz pušaka crnijeh krušaka. Osvetu.
1, 13.

c) u prenesenome smislu, U Erdeviku vidio
sam drveno oruđe nalik na krušku u rukama
konopara ili užara, pa mi reče da je to ,kruska*.
preko Ae ima už}ebina koje se na ši^astom kraju
sastaju, i tu se oni konci sastaju, kad ih usu-
kuju. BL Medić.

b. drvo.
a) u pravom smislu. Modvedb vbzbldze na
krušbku visoka. Starine. 4, 74. (xvi vijek). Tuti
bo rastiše svake vrsti drevje : . . . kasta&e, i kruške
slaje svih i šipci ne mai&e . . . M. Marulić 77.
Prisaditi krušku na krušku. M. Đivković, nauk.
12B^. Ter umetne unutra grančicu od kruške.
Đ. Bašić 2. Sadih krušku ukraj puta. Nar. pjes.
vuk. 1, 346. Đe će kruška no pod ,krušku*?
Nar. posL vuk. 78. Te bi tu krušku redom
čavalL Nar. prip. vuk. 99. Kruška, Pyros com-

J KBUŠKOVAC

munis L. (Paučić, Vuk). B. Šutek, im. 177. i
s pridjevima: Kruška div)a, Pyru8 silvesti^is Mutšh.
— Kruška vuSka (I. Sabjar). 179. — Ooakovi
primjeri idu amo ako se misli na praou kruSku
koja je još na sootne mjestUf ako li več nije^ onda
idu pod b) : (Meda ide) prdko u kruška u bdldgb
i ctftb kruške proko u KruševbCb. Mon. serb. 563.
(1322). ... na Vatovu krušku. 127, (1347). ... na
Đalakiju na krušku. 197. (1381). (Meda ide) na
krušku u SuhodolS. Glasnik. 27, 292. (1347).

b) prenesenOf mjesno trn«, vidi a) blizu kraja,
€Ui) u Hercegovini. Kruška, velika strana
(silazeći s Pišča k Pivi) (?).

hh) u Srbiji, aaa) n^esta u okrugu bio-
gradskome. Niva kod Sartćeve Kruške. Sr. nov.
1875. 428. Niva kod Kruške. 1863. 181. ~ hbb)
mjesto u okrugu kneievaČkome, I^iva u Kruški.
Sr. nov. 1872. 256. — ccc) mjesto u okrugu kru-
Ševačkome. Livada kod Kruške. Sr. nov. 1874.
437. — ddd) vis u okrugu pirotskom, M. Đ.
Milićović, kra|. srb. 171. — - eee) mjesto u okrugu
požarevaČkome. Podne orai&a na Krušku. Sr. nov.
1861. 316.

ec) vidi:, U tužde Krušbku Bojatiju«
Svetostef. hria. 11. U Krušbku. 16.

2. KBtiŠKA, /. rakija od div)ih krušaka. L
Pavlović.

KBUŠKAE, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cmoriječkom. Vinograd u mestu Kruškaru. Sr.
nov. 1869. 54.

KBUŠKIĆ. m. ime n\jestu (moie biti da je
uprav prezime) u Srbiji u okrugu rudničkom.
Livada kod Kruškića. Sr. nov. 1875. 1418.

KBUŠKIN, adj. koji pripada krušci. — Kod
imena mjesta u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Vinograd u Kruškinom potoku. Sr. nov. 1867.
399.

KBUŠKOJ£,iii. ime muško (za drvo krušku)
načineno u basni. — U rukopisu xvii vijeka pi-
sanotne miješanijem jezikom. Veliki protonariconb
Kruškoje. Starine. 2, 311.

KBUŠ KOLIK, adj. nalik na krušku, — Na-
čineno u naše vrijeme. Organi bi}ni mogu biti
kruškoliki, . . . J. Paučić, bot 27. Kruškolik,
phys. kruškolik tlakomjer ,bimbarometer*, tal.
,barometro piriforme*. B. Šulek, rječn. znanstv.
naz.

KBUŠKOliA, m. ime volu. Bruvno. D. Hire.

1. KRUŠKO V, adj. koji pripada krušci ili
kruškama. — Od xviii vijeka^ a između rječnika
u Vukovu (,birn-* .piracius, e piro*).

a. uopče. Jabukovo drvo, kruško vo ... I.
Jablanci 186. Kruško vi must. Z. Orfeliu, podr.
377. Kruškova il jabučjeg imena. J. S. Ee|-
ković 46. Iz ove pričine razdejene su razlike
jabukova i kruškova drveta. P. Bolić, vinod.
I, 31. Kruškovo vino. 2, 809.

b. kod mjesnijeh imena.'

a) Kruškova kosa, gora. Okolica daru-
varska. Đ. Hire.

b) Kruškova Plana, zaselak u Hrvatskoj u
iupaniji ličko krbavskoj. Bazdije). 32.

c) KruŠkov Grad. — Samo u narodnoj
pjesmi našega vremena. Ja s^ oženih iz Kruškova
Grada. Nar. pjes. krasić. 1, 157.

fl) Kruškovo Po}e, selo u Bosni u okrugu
Tuzle Do^. Statist, bosn. 88.

2. KRUŠKOV, m. nadimak u Dobroselu. M.
Medić.

KRUŠKOVAC, kruškSvca, m. postaje od 1.
kraškov nastavkom bOb.

Digitized by

Google

KRUŠKOVAC, 1.

684

KRUT. 1, b.

1. štap od kruikova drva. — U Vukovu
fjeimku: ,bini8tAb' ^baoulus piraoiiu*.

2. £nifikoyac, mjesno ime.

a. eelo u Hrvatskoj u iupaniji Hiko-hr-
bavskoj. Basdije). 29. ~ Pomiike se zviii vijeka.
U sela KraSkoToa. Starine. 12, 41. (oko 1719).

b. gaaelak u Slavoniji u iupaniji virovi-
tičkoj. Rasdije}. 141.

h. Krufikovac, prezime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Po imenu Krafi-
kovao-Nikolu. Ogled. sr. 425.

KRUŠKOVAČA, /. poštede od 1. kruSkov na-
stavkom a6a.

1. batina od kruškova drva. — U Vukovu
rječniku: ,đer birnstock' jfustis piraoius^

2. rakija od kruSaka. I. Pavlović.

3. KrufikoTaSa, n^esno ime.

ft. u Hrvatskoj, a) selo u iupaniji mo-
druško-riječkoj. Rasdije). 55. — b) ime orani-
cama i livadama u Đivoselu. J. Bogdanović.

b. ime n^estu u Srbiji u okrugu krajin-
»kome. M. Đ. Milićević, srb. 944.

KRUŠKO VAČKi, aćij. koji pripada hIu Krti-
ikovcu. V. Arsenijević. J. Bogdanović.

KRijŠKOVČANIN, m. čovjek is sela Kruikovca.
V. Arsenijević. J. Bogdanović. — MnoHna : Krii-
Škovćftni.

KR^ŠKOVČANKA, /. iensko če\ade is sela
Kruikovca. V. Arsenijevid. J. Bogdanović.

KR^ŠKOVIOA, /. rakija od krušaka. — U
Vukovu rječniku: ,birnbranntwein' ,vinum ustam
e piriš*.

KRUŠKOVINA, /. kruikovo drvo (materijal).
— U Stulićevu rječniku: krufikovina, drvo od
krufike ,lignum pyri', i u Vukovu : ,das birnholz'
ilignum piri'.

KRUŠ^AK, m. ime n\jestima u Srbiji.

a. 14 okrugu čačanskome. I^iva u KruSlaku.
Sr. nov. 1874. 204.

b. u okrugu kneievačkome. Niva u Kraš}aku.
8r. nov. 1872. 645.

KRUŠ^EVAC, Kru§}evca, m. mjesno ime u
Hrvatskoj, (kajkavski) Kru&jevec.

a) selo u iupaniji varaždinskoj. Razđije}.
101.

b) selo u iupaniji bjelovarskO'kriievačkoj.
116.

KRUŠJiEVO SELO, n. ime selu u Hrvatskoj
u iupaniji sagrebačkoj. Rasdije}. 85.

KRUŠNARITI, kmSnarim, impf. činiti (mije-
siti i peći) kruh. isporedi kruhariti. — V BJelo-
stjenčevu rječniku: krušnarim, kroharim ,pani-
ficoS t* u Stulićevu : griješkom krusnariti, v. kru-
hariti is Bjelostjenčeva.

1. KRtrŠNICA, /. Mva, u^jev (gdje se kruh
rada). — U naše vrijeme u Jjici. ,Ima on lijep
granat, pravu krušniou koja ga na izobi{e rani'.
,Da e u mene iiego^o blago, i moja bi sem]a,
ako i nije dobra, bila krušnica'. «Slaba *e u iiega
krušnica, prem ima velika sem}u, svake godine
prikup}ue kruva i palente*. J. Bogdanović.

2. KRUŠNICA, /. pogan kokošja. F. Kurelac,
dom. živ. 52.

8. KRtrŠNICA, /. mjesno ime.

a. voda u Krupoj a Bosni. M. Medić.

b. mjesto u Srbiji u okrugu poiarevačkome.
Niva kod Krasnice. Sr. nov. 1868. 876.

KRUŠNIK, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
šabačkome. Sr. nov. 1867. 67.
KRUŠl^TAK, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu

biogradskome. Livada u KruSAaka. Sr. nov. 1871.
268.

KRUŠOVA POLANA, /. ime mjestu u Srbiji
u okrugu crnoriječkome. I^iva na KruŠovoj Po-
|ani. Sr. nov. 1874. 161.

KRUŠTAI^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
uiičkorne. Niva u KruStaAu. Sr. nov. 1871. 678.

KRUŠVA, /. vidi 1. kraška. — Ismedu rječ-
nika u Vrančićevu (fPjrus*). Zaliho je batom uz
krušvu hitati gdi krušve grohatom vidimo pa-
dati. I. T. Mrnavić, osm. 184. Krušve su azrile,
krušve i jabuke ovako se grisu. 134. Želi
krušve (sic) u jeseni, u kris vodu. J. Kavaiiin
56«. Mošćenice gradu, spred vama je krušva
Nar. pjes. istr. 2, 89. Krušva, Krušvica, Pyni8
communis L. (u Primorju). B. Šnlek, im. 179.

KRUŠVAO, m. ime selu. — xiii vijeka. Selo
KrjušbVbCb. Spom. stoj. 9. (1254—1264).

KRUŠVAR, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
sii^skome. Repert. dalm. 1872. 42.

KRUŠVICA, /. dem. krušva. Krušvica se po-
tresuje n vrhom zelenim. Nar. pjes. mikul. 156.

KRUŠVIĆ, m. ime bifkama (dem. krušva).
Krušvić, 1. Prunus chamaecerasus L. (Cres); 2.
Pjrus achras Wallr. (Istra). B. Šulek, im. 179.

KRt)T, kriita, a^j- tortus, rigidus, durus, fir-
mus, severus, crudelis, vehemens, immanis, runj
starije je stMĆef^e: čvrsto savijen^ sapreden (ne-
stalo ga je u fuiiemu jesiku), od kojega postaju
druga: negtbcUi, pa od ovoga: čvrst, tvrd i druga
snaČena u tjelesnome i duievfu>me smislu. — Ake.
kaki je u nominativu krfit taki je u sloienqj de-
klinaciji: krM, kr^tfi, kriitd, krdtdga itd.; kaki
je u gen. kruta, taki je u nominalnijem oblicima
i u sloienijem što san^ei^t^ju nominalne: kripta,
knite, krut6j, knitu itd., osim nom. sing. m. i
acc. kad je jednak s nominativom (u Dubrov-
niku ostaje akc. kao u krfit i u krfita, kr^to,
kriitu, kr^ti, krfite). — Riječ je prtulavetuka
(kront-b), isporedi stslov. kr^t'b ,tortus, immitisS
rus. Kp^Toit, ćeš. krut^, po}, kr^tj; u otfijem su
jesicima i ostala značti^a, ~ Korijen je krent,
isporedi krenuti, kretati, t osobito okrenuti, okre-
tati. — Iztnedu rječnika u Mika}inu (krut, že-
stok ,8trox, saevus, nimium vehemens'), ti Be-
linu (,feroce* ,ferox* 810b), u Voltijijinu (,crudo,
duro, spietato, feroce* ,graaAam, roh'), u Stuli-
ćevu (,magnus, atrox, immanis, fortis, vehemens,
saevus, inhumanus^). u Vukovu (,dick' ,crassus'),
u Danićićevu (krutb ,rigidusO.

1. adj. — Komp.: krftćf (H. Lučić 240; B.
Gradić, djev. 48; I. M. Mattei 140; J. S. Re}-
ković 49. 282; u Stulićevu i u Vukovu rječniku);
maM je dobro krutij£ (I. M. Mattei 29; S. ^u-
biša, prip. 87, i u Stulićevu rječniku).

a. rigidus, kad je što Čvrsto upredeno (n. p.
uie), ne da se lako sagibati, s čega krut dobiva
snače^: ukočen^ negioak, ukorio. Da ne spade,
nek je dobro kruta (kesa). J. S. Re}ković 883.
Cijena je kiiige u krutoj polukožnoj svezi 20 for.
Vuk, gramat. spisi. 1, 94. Krut varak, rjećn.
kod kozar, 2. Kruti vrsi u nebo uprti. Osvetn.
2, 97. Ispod krutih že)eznijeh uza. 4, 62. — I
u preneserMme smislu. Marinković je bio . . . kre-
tala malko kruta. M. Đ. Milićević, pomenik.
8, 828.

b. durus, solidus, od predcMega jmačeika
postelje slično: tvrd (koji se ne lomt). Stupifie
osudje gdi su tiši&i puti, gdi sa klanci kruti meju
klesurami, da stavSi na }uti meću se praćami.
M. Marulić 29. I voda iscrpe mramor krut. S.

I Menčetić 95. I voda iscrpe krat^mramor u gori.

Digitized by

Google

KBUT, 1, b.

685

KiBirT, 1, k, /).

X). RaiiinA 108^. Nego jak n snig bil, pišem u
mramor krut ime me slavne vil*. A. Sasin 146.
Kako dva bivola kim tare jaram }at vrat s grlom
od zdola želesan osal krut Đ. Baraković, vil.
5a — £7 metafaričkame smislu. Ter dim, da je
kraći driva i kamika i srcem joS }ući (ylu6i') od
lava gladnika, koga ne siluje tv^ja rič pridraga
i da te milije i da te pomaga. H. Lučić 240.

e. stabilis, diuturnus, Sto se ne lomi ono
se i ne troši^ te krut moie snaiiti i: trc^an.
Dobro od svita nije vjećno ni kruto. Š. Men-
četić— 6. Držić 501.

d. firmus, stabilis, solidus, čvrst, koji se
ne da raščiniti, rastaviti, razdriješiti. Uz put
moreš izsicati ko)e koje ti je za ogradu bo)e ili
prostje gdi ne ima pruta, od Aeg gradba nije
dugo kruta . . . dakle da ti ograda je kraća, i
da posli ne izgubiš vrime, sad ga fpruće) sići i
slazi u brime. J. S. Be}ković 49. — 1 u meta-
foriikom smislu. Hotio je Bog da muž i žena
s krutom svezom |ubavi svezani budu. Đ. Rapić
84. Spomenite se da sto mater i otoa ostavili,
da se vi dvoje krutom svezom svezani medu so-
bom ]ubite. 202.

e. validus, robustus, čvrst, jak, snaian.
Nima (guičičima) da su što u snagi krući štogod
zobi daj pod žrvnom stući. J. S. Be^ković 282.

f. firmus, constans, koji se ne mijeiHa, u
prenesenome smislu, o čemu umnome, n. p. o od-
luci. Ti znaš moju krutu odluku, da sam gotov
svašta podnositi, samo da mogu štogod malo |udi
srićne i blažene ućiniti. G. Peštalić 197.

g. rigidus, severus, značei^e kod a prenosi
se na Čefade ili na (udsko djelo ili djelovai'te, te
krut znači: koji ni u čemu ne popušta, nego se
čvrsto drii kakve odluke, oštar. Bože, ti nisi
onaki kano svitovi^i velikaši na kojih noge pro-
stiraju se niovi poniženi suzili i sluge i drću na
i^iove krate zapovidi. G. Peštalić 188. Da ćeŠ
ti moj jedan put sudac biti, koji ćeš od sviju
dUa mojih kruti račun iskati. 230. Krut ,streng'.
,StraŠno ^e krut*. J. Bogdanović.

h. crudelis, saevus, immanis, od predaš-
nega značeika postaje drugo u gorem smislu : koji
traii tuđe zlo radi svoje naslade, isporedi okrutan.
uprav se kale o čejadetu (ili iivotini), a u pre-
nesenom smislu i o drugome, n. p.:

a) 0 čefadetu, Prem je taj krut ki ne
plače, od kamena tvrdi pače i od zmije tej pu-
tiće) tko ne žali smrti ove. M. Bunić 77. Svu
silu kruta cara i razprša i razčini (Sobieski). J.
Kavai&in 265*. On postade naj krutijim kršćan-
skim gonite)em. 8. J[iubiša, prip. 87. Providnik
i paša bili su kruti i na raju kivni. 178. Dobro
plaća svoje krute sluge. Osvetn. 1, 16. Kruto
pleme od Osmana kruta. 2, 98. Nije to oni kruti
tamničar. M. Pavlinović, razl. spisi. 334. — Amo
pripadaju i ovaki primjeri (o pokrajini, o umnoj
riječi što znači če\ad) : Treće eto s Arbanije
krute. Osvetu. 5, 95. Ni poganska sila kruta.
J. Kavanu 217*.

b) 0 oruiju ili o oruđu kcjijem se ra-
nava, ubija, muči. Odi je carska sab)a kruta?
J. Kavaiiin 454*. Priukloni glavu od zuluma i
od noža kruta. Osvetn. 2, 16. Spomeni se, o
privišći Gospodine Jezuse Kriste, one krute su-
lice koja ti prsi razjazi. L M. Mattei 83. Ka*
žaci rasjaaene kratom sulicom svoje prsi. 125.
— Tretja pake i četvrta božanstvena kruta strila.
J. Kavaiiin 570*. — Slab straši se biča kruti'.
298h.

c) meiaforički, o stvari ^elesnf^ što je
škodfiva zdravfu. Oni noći prem studene ukla-
^hu rosu krutu od djeteta. G. Palmotić 3, 112^.

S krutom sjenom i nezdravom gdi kra)uje noć
strašiva. 3, 158*.

d) 0 načinu, 4J^lovai^u. Valerian krutim
načinom kršćenike progaAaše. F. Glavinić, cvit.
188*. Žar pojari srca usplanuta, da se late dje-
lovai^a kruta. Osvetn. 5, 28.

e) 0 jarmu (metaforički), silovaiiu, vla-
dai^u. I odmetni vjeri i Bogu pod krut iaram
sva držaha . . . J. KavaAin 211*. A prod'te se
kruta silovaiia. Osvetn. 2, 114. Trsili se kra)i
zajedini, da doskoče krutoj vladavini 5, 3.

i. atroz, foedus, dodaje se supstantivu koji
znači iHešto vrlo neugodno, n<^ Češče tjelesni bol,
ističuči šestinu, od prilike kao žestok, strašan,
gorak, n. p. :

a) o bolesti, muci. Nije krutije bolesti
na saj svijet pri onoj, koju onada ćutjaše srce
i&egovo. L M. Mattei 29. Podnijeti bolesti naj
krutće. 140. Josia se razbolio od ospica, tada
krute i smrtne bolesti. M. Pavlinović, rad. 25.
— Krute muke i martirio podnijele. B. Gradić,
djev. 85. Krute muke od krvnika. B. Zuzeri
388. Pod krutijem mukam. 400. Da su tako
težke, tako krute, tako žestoke muke. Đ. Bašić 44.
Besjedaše o krutog muci svqjoj. L M. BCattei 76.

b) 0 rant, udarcu. U tom poznaj krutu
ranu svoju. B. Gi^dić, djev. 5. Balsam koji
ulit u svaku ranu premda krutu i duboku udi)e
je svu izčisti od gi&iladi. B. Zuzeri 279. — Uda-
riSe mu šest tisuća i Sesat i Seset i šest udorao
vele krntije i žestooije. M. Divković, nauk. 144^.
Dižen krutijem udorcima. I. Đordić, uzd. 81.

c) 0 biču, u prenesenom smislu. Do brzo
slobodna bi od krutoga biča sva Provenca. Štit. 4.

d) 0 boju, rati. Nukaš mene plahe rati
grčke i boje krute i biče pretresati. I. Zanotti,
en. 4. S jedne strane množ velika anđeoskoga
vojstva kruta. J. KavaAin 422h. Batim intačnom
i tako krvnom i krutom. 8. Bosa 21 h.

e) 0 pošaru (moie pripadati pod k).
Kruto užežeiie popali vas grad. I. Đordić, ben.
175.

f) o nevoji. I nevoja (udska kruta. J.
Kavai&in 557h.

ff) 0 smrti. Da prije izbereS naj kraću
smrt. B. Gradić, djev. 48.

k. vehemens, velik a ujedno i iestok, pla-
hovit, nagao.

a) o vjetru. Kad puše vitar krut. M.
Marulić 234. Kada plav nagniše pod more vitar
krat. P. Hektorović 72. Mrkla noć svitlostju
bil će dan naditi, rasrčan krut vjetar morski
val tažiti. D. Bai&ina 124*.

b) 0 duševnom stai^u. Evo pića, pitje,
odića i ina, za uzdržat tilo koja su potribna;
teška jesu duhu u kom je vrućina, daj mi se
s takov*mi trizno uzdržati, to jest s želinjeti
se krutim ne splitati. A. Georgiceo, nasl. 186.
Žalio sam u svojoj krutoj razdraženosti. S. ](iU-
biSa, prip. 88.

c) 0 buci, laveiu. Gdje se sliSa baka
kruta od jaukanja i od plača. J. KavaMn ^h.
Ostavi ončas krate laje (pas troglavi). 392*.

d) 0 zimi. Kad je kruta zima. J. S.
Be}ković 426.

e) 0 snazi, Đe je tvoja kruta snaga?
kruti sinko! rsom srzni, rukom vrzi, ]ucki rsu!
Vuk, rječn. kod rs. Pa razmakni ramenima,
kruta snago ! Nar. pjes. vuk. 5, 456. Dage roke
prekrstio, snahi lele ! kruta snagu oborio, snažni
grome! u Vuk, živ. 201.

/) moie biti da amo pripada i ovaj
prin^er u kojemu se kaže o poslu: Koji nije
mogao prispjeti radi dugoga puta a posla kruta.

Digitized by

Google

KKUT, 1, k,/).

686

KBtTT, 2, š.

Nar. pjes. hero. vuk« 858. t ovo: Osuđivao je
kruto prepui^aće glave za same ispite. M. Pavli-
nović| rad. 147^

1. u jednom primjeru us sirota znači ili :
pravif velikif ili: jadan, nevofan. isporedi i \nt.
Ah, kruta ja sirota! Nar. pjes. istr. 5, 14.

m. 0 čefadetUf debeo, jaki, krupan. Voda
mutna a djevojka kruta, te potonu Filip i Aneta.
Nar. pjes. vuk. 1, 465. čovjek pouizak a krut.
Vuk, rječn. kod zdepast.

u. vidi krupan, a. Jednu četvrt funte
krupnoga brašna. Z, Orfelin, podr. 128. Uzmi
krupnog brašna. 210.

o. gustf o tminama, dimu. Vrh ponora
usiona kruta tamnos kra}evaše. G. Palmotić
8, 24<^. S toga od limba zle dubine gledahu se
ne đaleče gdi hra^uju krute tmine, gdi vik sunce
ne istoče. 3, 26&. Vlaga oblakom dima kruta
maglijaše razmrznuta. I. Đordić, uzd. 61.

2. adv. kruto. — Komp.: krCiće (H. Lučić
192; A. Geprgiceo, nasL 134; Michelangelo 24;
u Stuličevu rječniku) ; krutje u M. Marulić 186 ;
P. Badovčić, nač. 15 i u Stuličevu rječniku može
biti da treba čitati kruče ; mane je dobro kru-
tije (S. Rosa viii). — Između rječnika u Vran-
čičevu (,admodum ; apprime ; nimis ; obnixe ; por-
quam; valda')« t« Mikafinu (kruto, žestoko, jako
,fortiter'; kruto, nemilo ,atrociter, ferociter, sae-
viter^ u Belinu (,duramente' ,dure^ 282a ; ,fortev
monte, con fprtezza' ,acriter' 325^ ; ,severamente,
rigorosamente' ,8evere' 672b; ,ferocemente, fiera-
mente' ,ferociter^ dlOh), u Bjelostjenčevu (kruto,
jako, vrlo, vele, veihQm& (sic), vrlo, veoma, mnogo,
puno, dosti ,admodum, eximie, valde, vehementer'
itd, y. }Bko),,^ Jambreiičevu (kruto, jako , valde,
vehementer'), u Voltigijinu (,molto, assai, gran-
demente^ ,viel, sebr^), u Stvličevu (v. krutno;
komp. : krutje i kruće ,fortiu8, tenacius, avidius')*
— Naj češće se upotrebfava po sjeverozapad-
nijem krajevima gdje je značeiie tiopče: veoma,
vrlo, mnogo (vidi u , Vrančičevu, Bjelostjenčevu,
Jambresi^u, Voltigijinu rječniku); i u osta-
lijem sp krajevima moie shvatiti kao da znači
uopće : jako, čvrsto, ali, kako se vidi po primje-
rima, može se naći koja razlika u značeiiu i
upotrebfavai^u,

«. prema 1, d, tvrdo, čvrsto, kad se što
teško razdrješujt ili uopće rastavla. smisao može
biii i metaforički i prenesen. Niki ga (Isusa)
rastepu ne pomilujući, niki krutje vežu. M. Ma-
rulić 186. ^ko'ja ka kruto od ikih sam sve-
zana. G. Đržić 403. Paka k stupu vežite kruto
(Lovrinca). P. Hekt^rović (?) 133. Tudije ju
placari na sular podaše, ter k jednoj koloni kruto
privezaše. Oliva* 42. Zapovidi kra) s konopči
ga (Ivana) kruto stupu pritegnuti. A. J. Kne-
zović 167. I prisvete one ruke vidimo danas
lanci kruto svezane. Đ. Rapić 20. Čini s. pri^
povidapca u tavnicu baciti i lanci kruto steg-
nuti. 21. Pivaoca mene plemenite s lanci lipota
žene vele kruto drži. 24. Evo sada poznajem
tegotu sin^ira nečistoće kojima jest me kruto
stegla nečista Hirudkijia. 29. Indi nije tako
kruto čovik s svjojim stegnut oficijom? 42. Pati
u ruku od kruto vezani konopaca. 220. — Kad
bi malo kruće obhitio te stidne. H. Lučić 192.
U ko^e sam se (blato) zabol kruto. A. Vita|ić,
ist. 208^. Temel jako stavjen i kruto utvrđen.
A. Baćić 159. Onu staroga tes|»menta korabju
Noevu jast isti Gosp. Bog bio kruto zapečatio.
Đ. Rapić 226. Niti puca, veće drži kruto (zemfa).
J. S. Re)ković 246. — Kruto Aom (vojskom)
bjehu opsjeli grad. S. Rosa 6h. — Nijedno pri-
jete] stvo, društvo niti dobrovo)riost vrimenita

toliko kruto ujeđii&uje i veže među sobon }ude,
koliko za vez ženidboni muža i ženu po ) ubavi
veže. Đ. Leaković, nauk. 239. — K toj milosti
kruće ni treba prionut. A. Georgiceo, nasl. 134.
Koji bi tako jako i kruto s Isukrstom združen
bio. I. Velikanovi ć, upnt. 8, 289. I sa svim tim
jeste se tako kruto svitu priložili. Đ. Rapić 270.
Možemo izplivati i ustati, koliko god se pata
ovoga sakramenta, kakono jedine u pogibli daske,
kruto prifattmo. B. Leaković, nauk. 203. — Amo
bi mogao pripadati i ovaj primjer: Negov pastir
kruto zaspa. Živ. jer. star. 1, 282.

b. prema 1, e, jako, sa svom snagom,
snažno. Kruto se ima čuvati griha. F. Glavinić,
svitlost. 36. Kad se dakle Josna kruto 8 idnuL
biše. £. Pavić, ogl. 120. Iz koga se svi gra-
đani kruto braniše. 193. A bunareve naredi
da se kruto straže. 374. Kad s^ ovako kruto
se borili. I. Zaničić 36. Varoš od varoši kruto
pripričuje se. G. Peštalić 53. — vidi i : Da kruto
(vulg. ,forte' koje je uzeto u smislu tal. ,forte'.
M. Rešetar) ne budu dotegnuti na kami noge
tvoje. N. Rai&ina 42a. matth. 4, 6.

C. prema 1, f, firmi ter, constanter, ne mi-
jenajuči se, sve jednako. Ja ga toliko krutje i
stanovitije vi rujem. P. Radovčić, način. 154.

d. prema 1, g, oštro, žestoko, kod zapo-
vijedi i uopće kod govora, kod prijekora, kod
pedepsana pa i kod izvršivaAa zapovijedi. I Bo^
je takajše mužem kruto zapovedal, da nimaju
pri bolnih ženah ležatL Postila. Z4l>. Vele kruto
im zapovida. Anton Đalm., nov. teši. 56b. mare.
5, 48. Zapovidivši kruto nastojnikom. E. Pavić,
ogl. 104. Ovo očistenje Bog kruto i za glava
zapovidio biše. 289. Vi lupeži tuđe žene vama
kruto zabrai^ene! V. ĐoŠen 108b. — Zato ga li
karaj kruto. Naručn. 90^. Otao ćer kruto poče
karat. J. Filipović 1, 270». Nok nihove Ai go-
dine priju kruto i sidine. V. Đošen 90*. — Zašto
prijeti vele kruto da se osveti vele ]uto. M.
Đivković, kat. 120. — Togaj čo}ka što bode po-
doban da ga krotu (u c^elome se spomen^u
miješa o i u) pribišemb (pedepšem?). Mon. serb.
551. (1517). Kruto pedipsaje nvrijedei&a učiiiena
iskr^ijem. M. Radnić d81b. Kruto imade biti
pedipsan. L J. P. Lučić, nar. 98. — Žudije bo
kruto svetiše subotiii dan. £. Pavić, ogL 149.

e. prema 1, h i i, crudeliter, saeve, fe-
rociter, atrooiter, acerbe, nemilo, okrutno, že-
stoko, strašno. Službe kimi je on nam kruto
udražal. Mon. eroat. 169. (1498). Da te kruto
smetu, pusti cica Boga, ne čini osvetu. M. Ma-
rulić 120. Učini ga sudac kruto isfruštatL Živ.
jer. star. 1, 226. Toliko sam kruto bjen. Mi-
rakuli. 12. Mene koje (žefe) kruto more. 6.
Đržić 398. Đjavla paklenoga koji sidi u žalosti
muka paklenijeh koje zna, poznaje, trpi i pod-
nosi vele kruto i žestoko. M. Đivković, bos. 62 a.
Poče djavao ova dva druga vele kruto napasto-
vati. 132h. Ni onoga kara koji ga vele kruto
porazi. 371l>. Križ bješe vele težak, a naš spa-
site) vele kruto slab i umoren. 883b. Ah ne-
harna zem)o, ... tve crnilo da bez sjeni Ijetiie
sunce kruto peče! L Gundulić 89 — 90. Đecio
kruto poče kršćenike progai^ati. F. Glavinić,
cvit. 23^. Sudac čini Blažija kruto s palicami
biti. 46*. Koga jesam dostakrat kruto vridil.
svitlost. 126. Udri toliko kruto da mu se zubi
svi stresoše. Michelangelo. 84. Drače koje na
vrime nihova priminutja kruto će jih probadati.
P. Radovčić, način. 49. Što čovika kruto rani
P. Macukat , 88. Ere su te zlobe moje kruto
izbile verUgami. J. Kavaiiin • 52*. Zaboli vas
kruto. .B. Zuceri 368, Ugrabi mu silom one

Digitized by

Google

KBTTT, 2, e.

687

KBUTAN, A.

biće i poče se kruto mlatit 404. Jer bismo
kruto Boga uvridili. J. Banovac, pred. 100.
Kruto po obrazu udaran. J. Filipovih 8, 49*.
Tako hime kruto i nemilo o tle baciše. A. Ka-
nižlić, kam. 106. Kruto rai&ou i izpribijan. 697.
Svevlad koji diže vojsku na Grke, razbi i(h) i
porobi i(h) kruto. And. Kačić, razg. 6. Kruto
ogladnio, kor. 26. Bazbi je i kruto izsiČe. 122.
Da se na to razgledanje £aloslno no poboli pri-
svetomu onomu srcu tako kruto pe6a|enu? I.
M. Mattei 54. Sroe bude grdeno i kruto vrije-
đano. 319. Gled^ kako rani Turak katanu po
desnici kruto. M. Katanćić 47. Koliko te mu6i
kruto oplećka? Đ. Bapić 175. Ali sam ja kruto
rai^en osta. Nar. pjes. istr. 1, 48. Pa djevojku
kruto udarila. Hrv. nar. pjes. 2, 75.

f. prema 1, k, vehementer, žestoko, jako.

a) u tjelesnom smislu. Tako kruto po-
tezahu (ruku) da razdriče prsi. Korizm. 97*. —
Tad se kruto iza^.imat hoće. J. S. Bejković 390.

— I kuda prodro 6ini zem|u kruto tresti. S
Margitić, fala. 254. Zem}a se kruto potrese. J.
Filipović 1, 99'*. A zem)a se tresijaše kruto od
topova turski i ridćanskt, od bubaiia i od tam-
balasa, . . . And. KaMć, razg. 167^. Kruto iza
dna krenuše se svi temeji tvrdijeh gora. I. Đor-
dić, salt. 45. — Da ne gori tako kruto. Korizm.
3». Peć raždežena bješe kruto, N. BaAina 123*
dan. 8, 22. — Da kruto raste vera vaša Anton
Dalm., nov. teSt. 2, 101 '». paul. 2thefis. 1, 8. —
Velo kruto obnemoća i staŠe u veliki bolezni.
Mirakuli. 14. Budući vele kruto nemoćna. 32.

b) 0 duševnom staiiu. Bolim se kruto.
G. Držić 483. Na to se i^e rodi te} i kruto raz-
zlovojiše. F. Vrančić, živ. 5. Bolesnom i kruto
ražajenom s neharstva {udskoga. I. M. Mattei
xi. Kruto so je Ive razjadio. Nar. pjes. istr.
1, 42. Preduć se je kruto ražajala. 2, 28. To
se Marku kruto na ža* dalo. Hrv. nar. pjes. 2,
235. Svakomu so sažalilo kruto. Osvetu. 2, 78.

— Vele kruto se vzradovah. Anton Dalm., nov.
teSt. 2, 89. paul. philipp. 4, 10. Našavši velik
broj kršćenikov, kruto se razvQsoli. F. Glavinić,
cvit. 107K Kruto se radujte, svitlost. xxii.
Poče se Oliva kruto veseliti. 01 iva. 56. Tako
jiruto radovaše se. P. Knežević, o-^m. 149. —
Prid kim kruto predam. M. Marulić 234. Ton-
dal tada vele kruto drhtaše. Tondal. star. 4, 112.
Svi 80 tada kruto pristrašiše. L. l^ubuski 40.
Svi se kruto pristrašc. J. Banovac, pred. 112.
Dočeka ga deli Asan-beže na srid ravna po|a
Dibrenskoga, aV se biŠe kruto poplašio. And.
Kačić; razg. 130*. Jer ga se kruto bojaše. kor.
186. Majka se je kruto prestrašila. Nar. pjes.
istr. 3, 5. — Kruto se je čudit. M. Marulić 104.
Kruto se začudiše. N. Bai^ina 228*. matth. 19,
25. Svi se kruto začudiše. S. Margitić, ispov.
166. — Evo vrime koje sam kruto žudil. F.
Vrančić, živ. 26. Kruto želiti ,affectare'. rječn.
Poželi kruto s. Fernand jeda bi i on krunu od
mučenika prijati mogal. F. Glavinić, cvit. 181h.
AV bi kruto rad znat. P. Vitezović, odD. 70. —
Ki prihod Isukrsta spasite)a kruto čekahu svoga.
F. Glavinić, cvit. 81. — On ga kruto {ub}aSe.
F. Vrančić, živ. 81. Nu skupno sve kruto po-
češe J ubiti. Oliva. 20. — Popi idolski kruto se
smuti še. F. Vrančić, živ. 37. — Basrdi se vele
kruto. Anton Dalm., nov. test 1, 2h. Tako kruto
rasrdi se. P. Knežević, pism. 110. — SliSajući
cesar plač . . . smili se kruto. F. Glavinić, cvit.
480—431.

c) 0 tjelesnome djelooanu kojijem sejavfa
duševno stane. Gulija ne plaka Ponpea kruto tač.
D. Kalvina 18^. Nitko ne cvili kruto tač. 19*.

— Kmto ječi, jddva progovara. M. Pavlinović.

— Od ovih se kruto tuži Gospodin Bog. P. Ba-
dovčić, način. 499. — Drtan soko jade jadovaše
i sudbini naricaše kruto. Osvetn. 1, 5. — (Sta-
riiine) k nebu ti put čiste, kruto jim zahvali.
M. Marulić 110. — Počeh kruto moliti i zakli-
nati. Mon. croat 242. (1548). Braća mo kruto
prosiše. I. Bandulavić (predgovor). Primi i drugi
(trud), kruto te prosim. F. Glavinić, cvit. 11b.
Ima kruto Boga moliti za biskupa. I. Velika-
nović, uput 8, 521.

g. 0 glasu, huci, jako, u glas, isporedi 1,
k, c). Vzdvii^nu oči na nebo i kruto plačući so-
više Mariju Mirakuli. 21. Kričeći kruto visokim
glasom. Korizm. 97». G\x(h) anđela kruto go-
voreći velicijem glasom. N. EaAina 199*. apoc.
5, 2. K^ruće i žešće žuči i vapije. Michelangelo.
24. Glas vele kruto uzdvignufši. 81. Paka otvo-
rivši kruto zavapiSe. Oliva. 49. Ona se plače
i kruto javče. Jsičke. 43.

h. u jednom primjeru xviii vijeka, kao
suprotno prema slatko, o izgovarahu bezglas-
noga slova. Da bude se ,z' (f) slade izustiti k6
za rijeti ,sam(a, zatvor^ a ,8^ krutije k6 ,slados,
sila^ S. Bosa viii.

i. valde, uopće mnogo, veoma, vidi 1. jak, 2, f.

a) uz glagol. ZaČ se Nimoi kruto spra-
v|aju. Mon. croat 224. (1527). Veoma kruto
sagrdšufu. Š. Budinić, sum. 51b. Bogatstvo ke
se je dan na dan kruto povekšalo. Jačke« 164.
Kruto se varaju oni. M. Pavlinović, rad. 21.

b) s adjektivom ili s adverbom, kao vrlo,
veoma, jako, zdravo, čisto, vidi 1. jak, 2, f, h)-
Ako ni ((jekarija) kruto žlkka. Korizm. 4lb.
Vina kruto vodena. 43*. Od kruto dobrih |udL
Mon. croat 216. (1526). Kruto dobar glas. 230.
(1527). Divica kruto plemenita. F. Vrančić, živ.
47. Nauk i, svakomu kruto koristni. F. Glavinić,
cvit. I. Ko jest potribno kruto svim želećim raj
nebeski. xix. Eli u Siriji človik kruto bogat
9*. Smrtni grih kruto težak. svitlo<«t 54. Kruto
smrtni g^ih. 63. Iznajdoh jedan kruto dobar,
lagak i pravičan načim za takovo pismo. P. Vi:
tezović. cvit vii. Zločesta je kruto plaća gdi se
zlo za dobro vraća. 44. Tako su Turci grad
uzeli, koga su i samoga cara smrtjom kruto
drago platili, kron. 154 Divojčica kruto lipa.
168. Od naših samih 11 poginu, raiaenih kruto
malo. 170. Kra| o^ta udovac, da mlad krUto
biše. Oliva. 26. Zvan ako žakan bi kruto ma-
}ahan bio. I. Kra|ić 68. Badost kruto slatka.
M. Kuhačević 41. Meci kruto žuhki. 57. ^ubav
bi kruto velika. 72. Ženio se kruto na daleko.
Nar. pies. istr. 2, 65.

KBUTAN, kriitna, aij. vidi krut — Ake. se
mijeha u složenoj deklinac^ji: krutnt, krdtn&,
kriltnS, krutnćga itd, — Riječ je praslavenska,
isporedi rus. KpyTBhik (brz), M. krutny, pof.
kr^tny. — Jamačno možie imati sva značeha što
i krut, ali se naltufi mnogo rjeđe, a noj češče u
značeiiu prema krut, 1, h i 2, e. — Između rječ-
nika u Štuličevu (uz krut).

a. adj. — Komp. : kriitniji (u Štuličevu rječ-
niku). Danijel svStova |utoga i krutnoga kra)a
Nabukdonozora. Š. Budinić, sum. 155*. Nakon
toga krutna. pobijena. S. Bosa 38*. Budući ovi
kra( krutan samosilnik. 40*. Sebi milostiv a
inijem krutan. 78h. Tijem krutnijem grijehom.
121*. — U ovijem primjerima: krupan, J€uc, sna-
žan, o čefadetu. Čini mi se a srcu mojema, da
sam krutna rodila junaka, jonačkijem pašom
opasala. Hrv. nar. pjes. 1, 155. Kud si mi se
uputio, svekre bane, tako krutan i u«rledan? V.
Vrčević, niz. 272.

Digitized by

Google

KBDTAN, b.

2. KRtJŽIG

b. ddv, kratno. — fomp. .'krdtnije (u Stu-
li6eiu rječniku). — iMmedu rječnika u Stuličevu
(^atrooiter, CFqdeliter, immaniter, saeviter, inha*
mane*)- Isus krntno i potiho jeoaSe. M. LekoSić
129. Da će bili krutno pro^iieni. S. Bosa 147t>.
Pravda djeloje ovako kratno sa mnom. 159^.

EBtJTIŠĆI, d^. (o danu) ne dosta jasna riječ
na jednom mjestu xviii vijeka; mole hiti da
snači slosrečan (isporedi kmt, 1, h i i), ali vafa
da je zlo naštampana riječ. Da imaš ganet pro-
cijeniti od mjeseca po kom svime tijelom nosu
se u bolesti đni krutiSći, zli al* 6esti. J. Ka-
vaAin 469*.

KKl!l*TITI, krutim, impf. činiti da što (objekat)
bude kruto. — Od xvi vijeka.

a. aktiimo (prema krut, 1, b— f). Niti uzu
kratim niti ju oslabim. P. Zoranić 13^. Nije
krutit naj kroće užase, jer me jošter rane peku
grdne. Osvetn. 5, 18.

b. refleksivno.

a) prema značei^u kod a. JNima 6ovi6tvo
kriposti ko se tobom (vinom) ne kruti. I. T.
Mrnavić, osm. 147. Svak se smuti i na sr^bu
kruti. Osvetn. 4, 44.

b) prema krut, 1, h. — U Stuličevu rječ-
niku : »saevire*.

KET^TNOST, /. osobina onoga što je krutan
(okrvtany nemio). — U jednoga pisca Dubrov-
čanina XVIII vijeka f a ismeđu rječnika u Stuli-
čevu (»atrocitas, diritas, inhumanitas, saevitia,
crudelitas'). Puk opit u krutnosti. S. Bosa 158l>.

KBUT6ĆUDAN, krut6ćudna, adj. koji je krute
(vidi krut, 1, h) čudi. — Samo u Stuličevu rječ-
nikM: ,indole crudelis, immanis, vebemens'.

KBUTOĆUDNOS't, krut66udno8ti, /. osobina
onoga koji je krutoču4an. — Samo u Stuličevu
rječniku : ,indoles vehemens, crudelis, immanis'.

KBUT0ĆUD8TV0, n. samo u Stuličevu rječ-
niku uz lorutoćudnost.

KBtjTOliA, m. ime volu. V. Vrčević u Nar.
prip. vr6. 184.

^RijTOST, f. osobina Čega (ili koga) stoje
kruto (kfutj. — Od xvi vijeka, a između rječ-
nika u ^elinU (krutos ,severit&' ,severitas' 672^),
u BjelostjeHčevu (v. oStrina), u Voltwijinu (,cru-
dit&, crudelt^' ,^ausamkeit'), u Stuličevu (v.
krutnost). BasmiSlsgući oStrost i krutost božan-
stvene pravde. B. Gradić, duh. 11. Da se ^rvo
uobiSaji muke iiegove žesto5 i krutost razbirat.
61. Do ^edna krutos i osveta, 6ini mu se da je
sveta. J. Kavai^in 57*.

KB^TOTJELESAN, krutotjelesna, adj. u ko-
jega je kruto (vidi krut, 1, m) tijelo. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,corpore forti, robusto*.

KBUTOVAN, krutovna, a^j- krut (u kojemu
značeiku?). — U naše vrijeme u ugarskijeh Hr-
vata. Otprte nam vrata! poda dnom su zlata
V obrhu krutovna. Jačke. 298.

KBUTtHiAV, adj. dem. krut (vidi krut, 1, m),
podebfi. — U Vukovu rječniku: »dicklich* ,sub-
crassus*.

EBU^A, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
žarevačkom. Zem)a u mestu Kruži. Sr. nov. 1872.
682.

KBUZI, Knigft, m. pL mjesno ime.
%. fsaselak u Bosni ue daleko od Sarajeva,
Scbem. bosn. 1864. 56.

b./mdi Kruge. Sem. prav. 187a 63. — Ja-;
mačno je Kruži pravo ime,

KBUZIJE, n. ime n^estu u Srbiji u okrugu

poiarevačkome. Zem]a na Kruciju. Sr. nov. 1875.
375.

KBUŽA, /. ime ovci. Vetovo, Požega. D. Hire.

KBtrŽAC, kniSca, m. dem. krug. — U Štuli-
ličeou fječniku: v. kražčac.

KBtrŽAK, kniSka, m. dem, krug. — U Stuli-
čevu rječniku: V. kruž6ac.

1. KBUŽAN, kružna, a^;. koji pripada krugu
(u osobitome značeiiu, vidi krug, 2, c, b)), — U
jednoga pisca Čakavca xvii vijeka. Kružna gora
uziekeće, ter poslid&i glas povraća. Đ. Barako-
vić, vil. 208. Naglo hodeć stranputioe niz vi-
soke kružne stine. 172.

2. KBUŽAN, kružna, o^;. ima samo adv, kražno
u jednome primjeru xviii vijeka, te se ne razu-
mije znače^ (moie biti i zlo naštampano). I
svidoče da (uteoa viku zmaja doliat ne6e da ko-
jega kružno peca gdi se osorska zem|a meće. J.
Kavaiiin 381*.

8. KBUŽAN, m. ime ovnu. Vetovo, Požega.
D. Hire.

KBUŽANA, /. ime šensko. — Pr^je našega
vremena, S. Novaković, pom. 72.

KBUŽAi^, Kružna, m. ime selu u Hercegovini.
Statist bosn. 106.

KBtiŽAT, kruždta, m. vidi u Vukovu rječniku:
ćohana kratka ha}ina bez rukava koja se presa-
miti i po noj se opaše; mnogi imaju na kruŽata
sprijed srebrna puca s obje strane s dodatkom
da se govori u Risnu i s primjerom iz narodne
pjesme: Neki broji puca na kružatu. — isporedi
fermen, ^madan. — Akc. kaki je u gen. sing.
taki je u ostalijem padeiima, osim nom. sing., i
voe. : krM&te, krM&ti. — Po svoj je prilici tali-
janska ili romanska riječ, isporedi tal. incrociato,
part. pass. od incrociare (prekrižiti^ pa i presa-
mititi). — U naše vrijeme po zapadnijem kraje-
vima. Gore po košu)i ima od crne svite (6ohe)
prsluk kcji oni (Bokefi) zovu ,kr^&t': prsluk je
ovaj gore izrezan, a do}e se presamiti kao pre-
mitača (^amadan), i s obje strane (dosta po raz-
daleko) niza ii vise o srebrnijem sin^irićima
majstorski naćiiiena srebrna puca. Vuk, kovć.
40—41. Kružat, koret, jaćerma, Široke gaće. S.
J^ubiša, prip. 8. Kruž4t ,vestimentum sine ma-
nicis'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 86.

KBUŽATI, krnžam, impf. vidi 2. groziti. Kru-
žati ,das getreide spitzen' u mlinu. Pšenica a
osobito helda prvi put pod žnnfkem samo se kruža.
u Slavoniji. F. Hefele.

1. KBtlŽEI^E, n. cijelo kcjijem se kruži (vidi

1. kružiti). — U Stuličevu rječniku: ,ambitas,
cirouitus, cirouitio^

2. KBtržSli^E, n. djelo koj^em se kruži (vidi

2. kružiti). — Stariji je oblik kruženje. — U
Mikalinu rječniku: kruženje od žita ,cribratioS
i u njelostjenčevu : kruŽei&e, okružeiie ,cribratio'.

KBtJŽEVAČKI, adj. o liekoj vrsti tkana. -
U naše vrijeme u Lici: Neka vrst domaćeg
platna u Setiri nita. ,Otkala sam 25 tavajola
ma sve kruževafiki'. J. Bogdanović. — Ima i
adv. kniževaćki. ,Kruževački tkati*, ^eki osobiti
način kako se če. u Dobroselu. M. Medić.

KBUŽEVO, n. mjesno ime. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Sisto, nažeg^ ki po djedi^ iz Kruževa
iztok vodi. J. KavaAin 271*.

1. KBtlZIĆ, m. dem. krug. — V Stuličevu
rječniku: v. kružčić, i u Vukovu: dim. v. krug.

2. KBUŽIĆ, m. ime n^jeahi u Srbiji u okrugu
smederevskome. l^iva u Kružiću. Sr. nov. 1871.
290.

Digitized by

Google

8. KRUŽIĆ «

8. KB^rŽIĆ, m. oreMime. — Od xyi mjeka
(noj prije u latinskome spomeniku). ,Gregorii
Orlowch3rth de Ohoka et Petri Krw8yth de
Kioofff capitaneorum nostrorum Segniensiom et
castellanorum Glisiensiam*. Starine« 5, 216. (1524).
Plemeniti knez Petr Kružić. Mon. croat. 212.
(1524). Hrabrenoga G. Kružić Petra kapitana
kliskoga. F. Glavini ć, cvit. 141&. Slružić, bani,
duke i markioni od Klisa. And. Kačić, kor. 458.
Na 1587 podsidoSe Turci tvrdi grad Klis u Dal-
maciji koga je vitežki za godinu čilu branio
Kružić Petar. 475. Hazbiše Turci Andrijaša
Kružića. 480. U vrime Kružić-Petra bana. No-
rini 89. Moli mobu Kružić-gospodaru. Nar. pjes.
vuk. 1, 605.

KBlirŽIĆEV, a4j. koji pripada Kružiću (vidi
8. Kružić). Napred žela Kružićeva Jela. Nar.
pjes. vuk. 1, 605.

KEtjŽIĆEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. spalat. 1862. 29.

KRUŽIĆI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. Bazdije}. 48.

KRUŽIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskome. Niva u Kružiku. Sr. nov. 1875. 758.

KRUŽINA, /. mlinsko kolo nutariie sastoji
iz trih kružina. u Bistracu kod Samobora. F.
Hefele.

KEUŽIPĆSTE^iA, /. kao eavjes oko posteje
što joj pokriva (okružuje) doiHu stranu (nbžice).

— Va]a da ju je načinio Della Bella po tal.
tornaletto. — U Belinu rječniku: ,tornaletto,
velo che copre i piedi d^l letto* ,velum lecti
pedibus circumjectum' 7d5b; u Voltig^inu: ,tor-
naletto^ ^bettgeh&ngsel'; u Stuličevu: ,pannu8
vel velum quo undequaque inferior pars lecti
circumdatur (vel ornatus gratia vel iis quae sub
lecto sunt tegendis)'.

1. KBtjŽITI, kriiž£m, impf. circumdare, oircum-
stare, ambire; rotundare, okofavati, okružavati;
obliti; uprav je imperfektivni glagol prema okru-
žiti. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf,
krtižah, u aor. 2 t 3 sing. kruž£, u part. praet.
pass. krOžen; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je uinf, — Bijeije praslavenska, isporedi stslov.
kružiti, rus. KpjscuTb, Češ. kroužiti, po}, kr^žjć.

— Ismedu rječnika u Mika^inu (kružiti, okru-
žiti ,rotundo'), u Bjelostjenčevu (v. okružujem),
u Voltigijinu (,volgere, voltare, glrare testa'
,umdrehenO, u Stuličevu (,circumdare, ambire,
cingere').

1. aktivno.
a. circumdare, oiroumstare, circumsedere,
okojavatif stajati okolo čega (i u metaforičkome
ili u prenesenome smislu). Vezijera ovdi velikogp
Husaina se šator prope, deset tisuć okolo ga'
kruži, noseć bijele oklope. I. Gundulić 323.
Lovci ju (dubravu) kruže sa svijeh kraja. 407.
Čim množ pasa sa svijeh kraja kruži ga (vepra)
okolo i obstira. 542. Zlobnici nas kruže od
svuda. I. Đordić, salt. 31. Ne kruže li nas ko
gusari razbojnici opake družbe? B. Zuzeri 14.
£>uži iiega (vladiku) dvanajst svećenika. Osvetn.
6, 12. — (Miri) ćuvaće te, lijepi grade, i kružiti
u okoli. (jr. Palmotić 1, 102. Prostrane se kružit
vide Aega (Jeruzalem) obzide. I. Đordić, salt.
432. Gore okolo takove me kruže. A. Kanižlić,
rož. 52. Ter ga kruže s svake strane gnusne
rijeke i pogane. N. Marci 65. Svom zemjom,
ka val kruži. I. Đordić, salt. 237. Tri slavne
krune koje mi kruže sijedo čelo. B. Zuzeri 149.
Kružila je zem)a i travica. Nar. pjes. herc. vuk.
157. — Onoga, koga nijedno misto kruži, a svako

J KRV

misto napoiiiva. A. d. Beila, razgov. 188. — Oda
svijeh strana tvoja ga lubav obsijeda i kruži. I.
M. BCattei 828.

b. ambire, circumire, obilaziti, hoditi (ili
uopče micati se) na okolo. Bježi kud znaš, Što
hoć 6ini; zapad i istok vas obhodi, i bezkrajnoj
po pučini svijet kružeći Indije brodL I. Gun-
dulić 233. Stresam prutom, zemju kružim, ćt.
Palmotić 2, 827. — U ovijem je prin^erima ne-
prelcuini alagol: Kardinali ki okolo iiega kruže.
J. Kavanin d80b. Kada bi ovako začuđen po
sobi očima kružio. A. Kanižlić, fran. 96.

e. cingere, činiti da i^ešto stoji oko He-
čega (objekta), okofavati. Sultanskim faćelom
glavu ti kružimo. I. T. Mmavić, osm. 184. I
tvrd konop kad donese, vrat mu 'e sveti s iiim
kružio. A. Vitajić, ostan. 190. ~ Metaforički.
Nek te veći kruže hvalom. J. Kavaiiin 227b.
Vesti iglicom srca i kružiti ih plamima. I. M.
Mattei 158.

d. rotundare, činiti da što (objekat) bude
kao krug, obliti. Ove (žile) nožem u okolo kruži
rižuć, u stran koja god se kruži. J. S. Be}ković
268. Žile deblu odkopaj polako, kano zem|ii da
Šestarom kružiS. 149.

2. pasivno. Široko kruženi (bor) pritvrdom
oblinom. I. T. Mrnavić, osm. 166. Kad kružena
kolom zvijezda nebom seta. J. Kavaiiin 474b.

3. sa se, refleksivno.

a. sakupfati se u krug. Na trgu podbocani
sad se kruže, sad šetaju. J. Kavai^in 173^.

b. pružati se na okolo. Kad (zefer) u zem}i
kružiti se stane, baščovan se s nožem k liemu
gane, koji brka zakučita ima, da zgodnije krajne
žilo prima. J. S. Be}ković 268.

e. okretati se, vrtjeti se. Odtad svijetom
pretvoreno u sebi se more kruži, niti smije
preko kr&j& da se pruži. J. Kavai^in 71b. Đe-
vojka se kruži, za kom trče pet muzi, kad je
svih pet uhvatiše, u kolo je okrenuše. (Misli se
na žicu prediva i pet prsta od ruko). Nar. zag.
nov. 58.

d. obliti se. Čelo im se kruži nad dve
obrvice. Nar. pjes. istr. 2, 138.

2. KRl!rŽITI, kriiž£m, impf. vidi okruživati.
~ U Mikafinu rječniku: kružiti žito ,cribro,
vanno' ; u BjelostjenČevu : kružim, obču&am ,oribro,
vanno'; u Stuli6svu: kružiti žito, v. vrhati. Kad
se žito kruži na rešeto, kad se na krug svija i
zbija očiAak i ostala trovaš. M. Pavlinović.

KRV, kfvi. f. sanguis, ono žitko u fudskome
i živinskome tijelu (prostome je narodu krv samo
crvend u tijelu u čovjeka i u životiiia višega
reda) što uzdržava život i kao da hrani svaki
tjelesni dio. — Akc. kaki je u gen. sing. taki je
u ostalijem padežima, osim nom. i ace. sing.,
instr. sing. krv}u (ali kl^vi), loc. sing. ki-vi, gen.
pl. ki-vi, dat, instr., loc. pl. krvima. — Biječ je
praslavenska (kri»vi>), isporedi stslov. krivL (gen.
krbve I krbvi), novoslov. krv, kri, rus. Kpoub,
češ. krev (gen. krve), pof. krew (gen. krwi), gonio-
luž. krej (gen. kreje, krvje), doiioluž. kšej, kše^
(gen. kšvje), pa i stprus. orauyo, krawia, lit.
kraujas. — Osnova je indoevropska, isporedi
snskrt. kravi, kravis, kravja, meso, grč. xQ^Fag,
meso, lat. cruor, staroir. cruu. -- U praslavensko
je doba bio nom. sing. kry, vidi nslovenski, gorAo-
lužički i doiiolužički oblik, vidi kri (aec. sing) u
Stat. po}, ark. 5, 293 ; isporedi orki (crkva), |ubi,
smokva, prema tome obliku ima acc. sing. kriju
u jednoga pisca čakavca xy ^vijeka, ali samo na
jednom mjestu i vafa da je i to radi slika: I
svitlih prorokov broj, ki se vorno riju, dojdoše

Digitized by ^

.^ogle

KBV

690

KRV, 1. f.

a pokoj, sa te proliv kriju. M. Marulić 240. —
Oblici 8u za instr. fting, krv^n t krvi; prvo se
nahodi i u starijim oblicima: krvija (Š. Budinić,
ispr. 18; F. Glavinić, cvit. 410^), krvju (dosta
često, pa i u naše doba : Nar. pjes. vuk. 3, 274) ;
osim toga po ^eterosapadnijem krajevima u He-
kijeh pisaca (uz druge oblike) ima i krvjom
(krfjom. Đ. Baraković, vil. 131. 132; krvjom. F.
Glavinić, cvit 20^. 65»>. 253^. 355a. 387l>; P.
Bakšić 99. A. Eanižlić, kam. 639); nije dobar
oblik krvim f moie biti da nije narodni (I. Gun-
dulić 325. 558 u i^kijem rukopisima ; J. Kavaiiin
222a. 245*^. 263a. 283b. 298a. i448a. 460a; I. ©or-
đić, pjesn. 30; V. M. Gu6eti6 14). -— Nejasan mi
je loc. sing. krvji. Nar. pjes. istr. 1, 65. — U
svijem je rječnicima : u Vrančičevu (,cruor ; san-
guis'), u Mikafinu (karv, krv ,8anguis, cruor'),
u Belinu (,8angue^ ,sangui8' 641a), u Bjelostjen-
Čevu (.sanguis, sanguen, cruor*), u Jambrešićevu
(jsanguis, cruor*), u Voltigijinu (,sangue* ,blut*),
u Stuličevu (,8angui8, cruor; voluntas, genium;
stirps'), u Vukovu (,đas blut' ,sanguis, cruor* : po-
piti kome krv, t. j. ubiti ga), u Daničićevu (krbvb
,sanguis; consanguinitas ; caedes').
1. dok je u tijelu.

a. u pravom smislu. Krv isa svih stran
kipa k naj poglavitijemu udu vrudi. P. Zoranić
7a. Meni krv u lica udriv i sramežjiv rekoh.
69b. Uputivši se sva krv na srce. M. Orbin 83.
Za krenuti umore i krv od onijeh nemo6nika.
90. Krv zdrava ,8angue buono, non guasto' ,san-
guis incorruptus'; krv nezdrava, ištetena (jficj krv
isangue guasto. sangue corrotto' ,sanguis cor-
ruptus'. A. d. Bella, rječn. 64la;.pun krvi ,8an-
guigno, pieno di sangue' ,sauguineus' 641^. Poče
u liemu krv umirat, ... i treći dan otide pod
zem}u: umri od stra. J. Filipović 1, 250b (vidi
i c, b)). Odma Aega krv zadugi. V. Đošen 177b.
Kad tko stoji nad propasti u koju je slisko pasti,
te ne može pobignuti, čelo mora uzdignuti, va)a
oči dignut gori, da ga nesvist ne obori; nad
strašnom bo stajat smrti« krv se mrzne, svist
se vrti. 280a. Gori indi, linovladi! krv dok
vam se ne oladi. V. Đošen 230a (vidi i b). Na-
sjela krv ,unterlaufen* ,sanguine suflfundi*. Vuk,
rječn. kod nasjesti. Podustala krv (kad čovjek
oteče na zdravu mjestu), kod podustati. Krv ga
jela ! (Kletva). Krv ga sukala ! (Kletva). Nar.
posl. vuk. 160. Na oči mu krv nasjela crna.
Osvetu. 1, 59. Krv arterijozna. J. Pančić, zoolog.
33. Krv venozna. 84. Potpuno prozračivaAe
krvi kroz obilatu pluću. M. Pavlinović, rad. 137.
— Otiđi od mene, ja jesm pit i krv. Pril. jag.
ark. 9, 91. (1468). Put i krv ne očitova tebi,
nego otac moj. A. Kanižlić, kam. 450. — Ki ne
od krvi ni od pohotmja puti ni od hotinja mu-
škoga, da od Boga rodiše se. Zadar. lekc. 3.
joann. 1, 13. Da se mi porodimo no od krvih
ni voje puteno. .1. Matović 42. Z drugim že-
nam mišati svoju krv i svoju put. M. Đobretić
475. Žena i čovik kad pomišaju medu sobom
svoju krv. 682. Tijelo Jesukrstovo učiAeno bi
od pričistijeh krvih prisvete djevice bez ikakva
djela. čovječjega. J. Matović 37.

b. uprav u prenesenome smislu (ali često
se misli da je u pravome smislu) krv moie zna-
čiti narav fudsku (tempera menat) kad se o noj
kaže da je vruča ili hladna, te se misli u prvome
slučaju na šestinu (n. p, na naglost u srgbi, u
odnošajivia među muškom i ženskom stranom) a
u drugome na mirnoču. Kada je mlada, jest stu-
dena . . . narava i kipuće krvi. Naručn. 27a. čet-
nici su vruće krvi i na zor. 8. ^^ubiša, prip.
1^. — Ovo nemoćstvo ... u muškoj glavi is-

hod i oli od velika zimogrozja naravi Hiti stode-
nosti od krvi, oli izhodi od velike vrućine krvi :
prva diže kripost puti čovičanskoj da ne može
pridobiti žensku ; druga čini sijati prv}e nego se
puti sklope. Ant. Kadčić 456. — Amo pripada
i ovo: Paride: Božicami ali od nebi vjerovati
imam prije, luđu i staru ali tebi u kom sva krv
veće umrije? G. Palmotić 1, 270.

e. slično se kao kod b kaže da biva u krvi
kakva promjena radi jakoga i žestokoga dušev-
noga osječaikt (gdjegdje stoji u iperboličkome
smislu).

a) 0 futinij jedu. Čuje da mu se užeže
krv od srčbe. S. Matijević 12. Čuvši Turci ovo
rugale, uzavri u iiima krv. A. Kanižlić, kam.
825. Budući usilovan, napastovan i opsovan od
8voga podložnika, uzavri u nemu krv. And. Ka-
čić, razg. 120. nije posve isto u ovom primjeru:
V kih krv vari da idu na poboj. B. Kmarutić
18. — Ovo korei&e Ivanovo mutijaše krv Erodi-
jadi i Jerndu. S. Bosa 55b. — Suprotno. Po-
čekaj dokle sr^ba projde, dokle se krv smiri. J.
Filipović 1, 464b. J. Banovac, razg. 57.

b) 0 strahu, užasu. Strah ledeni svijes
i pamet mii zanese i utrnu krv u meni. Ć>. Pal-
motić 1, 240. Nenadni strah ledeni moju pamet
svu zanese i utrne krv u meni. J. Kavaiiin S92b.
U meni krv umira procii^ujući da, ako došavši
anđeo, mene koji sam pripovidao stavi na livo,
a one kojim sam pripovidao stavi na desnu sudca
Isukrsta, kakva će moja pogrda bit. J. Filipović
1, 145b. Smrznu im se krv u žilama, kad vi-
dješe, gdje su zabroždili. S. ^ubiša, prip. 195.

c) 0 putenosti. U mladost kadno krv
vrije, ne mogoše začeti. I. Ančić, vrat. 204. Čim
Tomas vidje svoju lijepu napas, tim se vas pro-
muti, krv mu uzavre, obrati se u Živi ogan. V.
M. Gučetić 145. Jer od pitja krv uzkipi, čovik
pijan jer oslipi, da nek drnut i u mraku već na
zloću srne svaku. V. Đošen 148a. Ako je uz-
bučilo krv i smradne pomisli. Ant. KadČić 158.
Paziti se smoka i pitja koja užigaju krv. 255.
U ono vrijeme nečista že}a osvoji srce Davi-
dovo : kad se krv u čovjeku zaplamti, hoće i oči
da zaslijepe i uši da ogluhnu i srce da otvrdne.
Đ. Daničić, prip. bibl. ^ 71.

d) uopče. Šta je čovek kad ga kakva
strast preuzme! kad kakvo meČtanije užeže mu
mozak, pcdbuni srce i učini da sva krv u iiemu
uzavri! D. Obradović, živ. 77.

d. posve u prenesenom smislu (drugo je
pod h)f narav, čud.

a) uopče. Sedam vrijednijeh sinova mile
krvi, blage ćudi (ne znam odakle je taj primjer).
Pitomost krvi i mozga uzgojivost. M. Pavli-
nović, rad. 29. — U ovom je primjeru metafo-
rički, ali je isto značeHe: Ne znam ko je ni što
je, no znam da je mudar i čistac, u Aega je pro-
cijeđena krv. S. {iUbiSa, prip. 97.

b) u ovakovijem primjerima krv znači
naravnu naklonost k fubavt prema kome ili čemu.
Da krv prilici priteže. P. Zoranić 10b. Hra-
breno dilovati po krvi ti je. J. Filipović 1, vi.
u Dubrovniku se Često kaže o čefadetu ili o dru-
gome da Je po krvi* (milo, ugodno) ili da ,nije
po krvi* (neugodno). P. Budmani. — Suprotno.
Zaradi protivnosti naravi i krvi jednoga prama
drugomu. M. Đobretić 564.

c) 0 samome čefadetu što se jubi ili mrzi
(isporedi b)) kaže se krv. isporedi milokrvan. Oko
mi Jubi 60 (djevojčinu) krv. M. Držić 201.

e. u prenesenome smislu, život. I rad kraja
i rad slave Štedi krvi ili glave. V. Došen 200^

f. u prenesenom smislu poetički), 0 crvenoj

Digitized by

Google

KRV, 1, f.

691.

KBV, 8, A. h).

boji « ruli. Tako i mia majoi q krilo prem kad
svoje lice otvara, lijepo i drago rumenilo na po
malo kaie odsgara; aJ* kad zori kaju kripi svoje
^e 6elo rastvorila, tada *e rusom krv ju lipi vas
svoj obraz pomastila. A. Vita)i6, ostan. 89. Koji
bijelu rusu svu umastih u krv rusu. J. Ka-
v»&in 51a.

2. isvan tijela (pošto ae iz tijela prolila).

a. uo]f6e u pravome smislu^ pa i kod ra-
liavana, ubijai^f bitke (iesto iperbolički),

a) fuđska krv ili uopće. (Mjesec) neće
potamnjeti ni se u krv obratiti. M. Đivković,
bes. 25a. Al' je taj ka rika da krvjom provira?
Đ. Baraković, vil. 182. Ko (oko) on krvju s.
Kristofora pomazavSi . . . F. Glavinić, cvit. 239b.
Mokra *e zem)a rusom krvi. A. Vita}i6, ostan.
171. Stablo koga jesu žile krv)u sinka nato-
p)ene. P. Vuletić 86. Svaki krvim cvijet za-
livan. J. Kavaiiin 804b. Kad se krvju do dna
smuti (more). 81 la. Da s^ dolama krv)u ne
uprja. Nar. pjes. vuk. 1, 589. I o sab}i ruka-
vice crnom krv}u napućene. 1, 178. I zaklafie
6edo prenejako i od 6eda krvi ugrabifie, poškro-
pile po belome dvoru. 2, 10. Pavle uze zlaćene
noieve, pa ih vadi iz srebrnih kora, ali noii u
krvi ogrezli. 2, IG. Đe je od iie kapja krvi
pala, onde raste smi)e i bosi}e. 2, 17. Vas mu
koiiic u krv ogreznuo. 2, 298. I on nosi pufiku
SeiSanu, po Ae mu je krvju zaliveno. 8, 274.
Kad hajduci videfie dolamu, ja kako je krv}u
pokapana. 8, 869. Nade liega u krv umr)ana,
iz krvi ga malo izvadila. 8, 496. Ta nemoj je
(kohifu) krv}u poganiti. 4, 22. Od krvi su puške
zakisnule. 4, 87. Svako slovo u krv oka}eno.
4, 268. Omom krv}u tužbe potpisane, na sa-
rajske poši|u građane. Osvetn. 4, 54. Miešina
je 8 greba provrvila, nit bajana, niti napuhana,
no mrtva6ke krvi punahana. 4, 70. — I pri sam
nmio mastit se u krvi, i s kim sam boj bio,
nijesi ti prvi. M. Đržić 111. Usrjed mnoge krvi
početak se . . . od gospodstva utemeji. J. Ka-
va£in 180l>. Videći obodvoje na zem)i u krvi
ležećL M. A. Be)ković, sabr. 41. Pa se šeće po
razboju mlada, po razboju' čestitoga kneza, te
prevrće po krvi junake. Nar. pjes. vuk. 2, 815.
Sovra će mu u krv ogreznutL 2, 412. Sva lož-
nica u krvi ogrezla, a bratac joj u krvi ležaše.
2, 497. A po krvi jedan gazi junak. 2, 561.
lilav-planino. krvava krajino ! čudno li si u krv
ogreznula! 8, 27. Sav je Tale u krv ogrezao.
8, 168. Vas se Turo u krv učinio. 4, 44. Mi
se potocima krvi oslobodismo. S. l^iubiša, prip.
183. Eno vidiš krsta spasovoga, va|aće ga
okupati krv|u. Osvetn. 2, 89. Da junačke ne
polijeću glave i zem}icu krv ne kvasi crnu. 2,
118. Biće krvi po dolini p}uska. 2, 127. Tu su
kule od )udskijeh glava, a jezero od krvi ju-
načke. 2, 185. Vile harnu sreću Aima navi-
ještale, }ute nože da u krvi kale. 4, 80.

b) £ivoti1^ska krv. I uzmu krvi Aegove
(jagaiMeve) i postave svrhu jedne i druge strane
od vrata. N. EaAina 108*. exod. 12, 7. Okrva-
viSe svite ikegove kozjome krvju. Zborn. 25b.
A sukAu mu omazaše vrućom krv]u od živine.
P. Vuletić 12. Ov mekčava malom krvim od
kozleta. J. Kava£in 460a. Da bi krvju istosra
jarca škropio. L Velikanović, uput. 8, 817. Već
zako)u koAa ja sokola, napiju se krvi od groca.
Nar. pjes. vuk. 2, 414. Britku ću mu sab)u za-
topiti, zatopiti onom slanom krv)u, da se ne da
izvadit iz kora. 2, 107.

b. metaforički. Pije krv na pamuk. (Kad
ko lijepim r^ečima zabašuruje ono zlo Sto čini;

osobito se govori za poglavare i upravitojo).
Nar. posl. vuk. 247.

C. metafoHČkif krv na (u, pred) očima
znači neito vrlo mrsko i nemilo, može biti u
svezi sa značeiiem pod 8, kao da cerade gleda-
jući koga što mu je osobito mrzak, hoće da ga
ubije (učini krv), vidi i: Nosi mi krv s očiju.
(Bježi dok te nijesam ubio). Nar. posl. vuk. 226.

— Vrag koji vazda o zlu nastoji potakne ovu
maćehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv
na očima videti. Nar. prip. vuk. 164. Pa svi su
im krv u oku crna. Osvetn. 8, 86. Svaki mije
od vas stupac krvi pred očima. S. ^ubiša, prip.
168.

3. dok ishodi iz tijela.
a. subjekat je krv.

a) krv uopće ishodi iz čijega tijela kroz
ranu ili drukčije kroz košu, pa i kroz nos, kroz
usta, kroz uši itd., ili radi udarca ili radi bo-
lesti, različni se glagoli upotreb}avaju za ovakovo
značeiie. Ter joj krv na nos i na usta i na druga
mista idaše. J. Banovac, pred. 148. Krv komu
ide na nos. J. Vladmirović 20. Krv ne ide iz
bdbine ruke. Nar. pjes. vuk. 8, 41. Da bi komu
u jutro hodila krv iza zubah. I. A. Nenadić,
nauk. 184. — Sa svojom materju od koje od
četiriju godišća velika krv teciSe. F. Vrančić,
živ. 47. Toliko grozno plaka, da joj živa krv
suzami teci jaše iz očiju. M. Divković, bes. 874l>.
Tečiše od svih stran tela krv. F. Glavinić, ovit
27 la. Da jedan čovik udre drugoga jako šakom
u nos i mnoga mu krv izteče . . . Aut Kadčić 80.

— Da mu se zubi potresoše i na usta krv udri i
poteče. M. Divković, bes. 8711>. Udara ončas
krv iz rane. B. Zuzeri 408. Da mu udri krv
na uši. J. Banovac, pred. 149. Tad mi udri
krv na grlo, u ovomu nade me smrt. razg. 63.
Tako iiime o tle baciše, da je iz iiega krv uda-
rila. A. Kanižlić, kam. 106. Kad bi komu sama
krv udrila iz tila. Ant Kadčić 80. Udari mu
iz rane kužaA krvi. S. ^^ubiša, prip. 21. — Tako
da povsud iz onoga svetoga tela krv se proli-
vaše. P. Glavinić, cvit. 48a. — Bije krv iz rane.
Vuk, rjeČn. kod biti, bijem. — Otvrzla mu se
krv na nos (ili iz nosa). A;od.otvrsti se. — Puče
mu krv grlom i nosom. S. ^ubiša, prip. 216. —
Vidjeh gdje mu krv iz ožičice kut)a. Pravdo-
nosa. 1851. 80. — Iz nogu mu krv cijepa, a uda
od umora padaju. M. Pavlinović, rad. 82. —
Vidi gdje je sva odrta i gdje krv joj od svud
vrvi. I. V. Bunić, mand. 15. — Hrče rigajući
mu krv na grlo. M. A. Be}ković, sabr. 41. —
Ko je god sirac izio, braca Milivoja krv Sikala.
Nar. posl. vuk. 141. Šikala ga krv, t. j. točila
ga, išla od i^ega. Vuk, rječn. kod šikati, šikam.

— I bez glagola. Krv od lica, suze od oči. I. V.
Bunić, mand. 10. — ilmo pripadaju i ovako vi
prin\jeri: Nješto krvi, ka se proli iz propetja
davno joŠće. J. KavaAin 828a. Iz prilike sve-
toga Đurđa krv proteče. A. Kanižlić, kam. 684.

b) prolijevane ili točei^ krvi znači boj,
pokof, ubojstvo. Viddhu kolika se hoće krv pro-
lijati skozd Elenu caricu. Pril. jag. ark. 9, 1125.
(1468). Prije nego li se krv prolije. Zborn. 28«.
Mnoge danas proliše se krvi. Aleks. jag. star.
8, 274. Obziruć se na gomile kosti ke svud leže
okoli, . . . misli, koja krv se proli. I. Gundulić
822. Krv se je velika za uzet Troju grad pro-
lila i do sad. 6. Palmotić 1, 203. Dopušteno
daj da mi je na izgled drage i&e pomasti da se
moja krv prolije. I. V. Bunić, mand. 18. Kako
za A se (Boga) krv proliva. P. Hektorović (?)
116. A u nerednom jestbovanju vino i krv se
da prolije. J. Kavaiiin 26a. Kada bi Carigrad

Digitized by

Google

KBV, 8, a, h).

KBV, 8, đ, h).

8arob)en, slidilo je veliko prolivaiie krri. A.
Kanižli6, kam. 894. Boj se bije, krv se proli-
jeva. Nar. pjes. vuk. i, 116. No daj grada bez
velika jada, bez pro)eva krvi od Srbina. 4, 249.
Noi sijeva, krv se prolijeva. 4, 880. Znaj da
valom bojna krv se lije. Osvetn. 2, 27. — Jedan
proć drugomu s oružjem da sko6i, u boju ter
tomu da im se krv toči. M. Bunić 8. Koje (he-
dene) dobit krv se toči. V. DoSen 245*. Videći
ga (boj) nevjeS sudi, sad, sad živa krv proteć
će. P. SorkoČevič 584b. Drugom sjeklić trikrat
diju lupa. krv se toči, žrtva grče boci. Osvetn.
4, 68. — Amo mogu pripadati i ovakovi pri-
mjeri: Strašno smo se pobili Š i^ime, krv pade
do ko|ena. Nar. prip. vuk.' 199. Pope, ti nam
kaži, dok nije medu nama jutros krv kanula, što
na nebu rade. Nar. prip. vrč. 174. Daždi kiša
od krvi junačke. Osvetn. 8, 140.

b. subjekatje iefađe ili itPo^t'Ha, te is ikega
krv teče kao kod a, a). Od koje (trave) kažu da
stoka u pro}ećo i rotoči krv)u. Vuk, rječii. kod
devesi). Krv)u točio! kod točiti. — Krvju b}u-
jući. And. Kačić, kor. 819. — Plako mrtva koga
)ubiš, plako krvim vrijeme u svako! I. Đordič,
pjesn. 80. — Isukrst znoji se krvju od velike
tuge. A. Komulović 62. Poče se s krvju potiti.
J. Banovac, pripov. 46. — Jer ga skoro hitilo se
vlaše niže grudi, koža znala, aV krvi ne dala!
Osvetn. 4, 89. — Amo mogu pripadati i ovakovi
primjeri: Žena koja je dvanaest godina bolovala
od tečeiia krvi. Vuk, mat. 9, 20. Ona, na proSnu
ke Martu sestru od betega krvi ozdravi. F. Gia-
vinić, cvit. 282*. Da vide s svijeh strana gdi
niza ]& krv grede. N. Na)ešković 1, 185. Oblije
je krv. Pravdonoša. 1851. 21. Drugom rukom
diže sina ogreznuta svega u krvi. I. V. Bunić,
mand. 8L. Drug im je u svojoj krvi ogrezao.
8. ll^ubiša, prip. 168. Vidi gdje je sva u suzah,
sva u krvi. I. V. Bunić, mand. 16. Bazjagme
se tu perČini, i s krvi se nos začini. V. Došen
178a.

e. subjekat je čefade koje čini da drugome
(čefadetu ili iivotiiM) teče krv is tijela.

a) 8 glagolom pustiti (rjeđe vaditi, vidi)
znači, kad se kod*liječeika ikekome probode iila
da mu isteče po ikeito krvi. Pusti mu krbvb vb
Idvuju ruku konb maloga prbsta. Lesekdrner šaf.
180. KrbVb da pustitb oitb lakta vb sbbornuju
žilu. Sredovj. lijek. jag. star. 10, 105. Da mu
se pustiti ne može krv. Š. KoŽičić 40*. Dvakrat
mu pustiše krv. B. Kašić, fran. 197. Pusti mu
krvi koliko može podnijet. (D). Poslov. danič.
Pustiti krv iz ruke oli iz noge. Ant. Kadčić
545. Pusti mi krv. Nar. prip. vuk. 129. Pusti,
baba, koiiu krv i teletu mlijeka. (Govore deca
metnuvši travku kuniće u nos i tukući odozdo
jednom pesnicom u drugu koja travku pod nosom
drži; i tako Čine dok ne udari krv iz nosa. U
Srijemu). Nar. posl. vuk. 266. Krv pustiti ,zur
ader lassen' ,8anguinem mittere^ Vuk, rječn kod
krv. Neki puštaju bolesnome krv iz uva. M.
Đ. Milićević, živ. srb. 2, 86. — Metaforički. Da
pustim pijetlu krv. (Beče detko u šali kad hoće
da mokri). Nar. posl. vuk. 54. — Puštaš krv
vaditi. V. Andrijašević, put. 250. Na istok i sklad
zvijezd vrućijeo^^ krv nije vadit. J. Kavaiiin
468^. Pustiti ili izvaditi krv ,sanguinare, trarre
o cavar sangue' ,8anguinem emittere*. A. d. Bella,
iječn. 641b. — Suprotno. I krv će se ustaviti.
J. Banovac, pred. 48. — Moglo bi i ovo amo
pripadati, premda se ne radi sa liječeiHe: Dica
šakajući se i izbijaući medu sobom jedan dru-
gomu krv n p. iz nosa . . . Ant. Kadčić 80.

' b) naj čeiče s glagolom proliti, značei^e

je: raniti (osobito na smrt), ubiti. A Božju krv
pravu napravo proliše. D. Baiiina 148b. ja
grešnik koji sam . . mnoge krvi prolio. M. Div-
ković, bes. 409^. 8 Kajinom, }udskn prvu krv
kl proli. J. Kavaiiin 444b. Zašto me ubi i moju
krv proli? J. Banovac, razg. 98. Krstjansku
krv svoje radi slave ne hti prolivati. A. Ka-
nižlić, kam. 2. Atila, kra} ungarski, rečen bič
Božji, mnogu krv proli. And. KaČić, razg. 5.
Nemoj, Stevo, mača povaditi, niti vi&e krvi pro-
}evati. Nar. pjes. vuk. 8, 807. — U osveti krv
mu toče (iskrhemu). J. Kavailiin 12^. — / ovaj
prin^er pripada amOj a ne pod d : Sad prolijevam
moju krv ja za te (govori Abram, hoteći žrtvo-
vati Bogu Izaka). M. Držić 472. — Mogu pri-
padati amo i ovakom primjeri: Plemenitom krvju
ruke oskvrnutL A Kanižlić, kam. 18.

d. subjekat čini da iz liegova tijela krv teče.

a) krv se toči po malo kad se ubode žila
ili uopće koia, isporedt o, a).

aa) puštati krv moie značiti da po
vofi ili uopće po potrebi- subjekta lieko mu drugi
radi iHegova zdrav f a bode iilu (kao kauzalno
prema c, a)). Kada krv pušćamo . . . J. Kavaiiin
4d0l>. Dogodi se da jedan dan pušta krv iz žile . . .
J. Banovac, razg. l50. Brez velike potrebe, to-
plice čuvaju se, ne meću kupice, niti krvi pn-
šćajn iz žile. J. S. Be)ković 72.

hh) subjekat sam sebi probija koiu ili
se rai^ava, te čini da mu krv ishodi, tuza) su-
bjekat je če\ade. Sam sebi krv otvori i svojom
krvju za vit upisa. M. Zoričić, osm. 82. Pa u
lice perom udario, od obraza krvi natočio, s krvi
iiemu kAigu zapečati. Nar. pjes. vuk. 2, 247.
U lice je perom udarila, od obraza krvi otvorila.
Marku sitnu kAigu napisala. 2, 891. Ne piše
je čim se kAige pišu, već je piše krvi od obraza.
2, 214. — bbb) subjekat je iivotina. Iz prsi tad
svojijeh bude krv pustiti (ptica pelikan). N. Di-
mi tro vić 69. — ccc) u metaforičkome snUslu.
AV i tu ih milost grije toli, da drug drugu i
krvi iz liSca ulit hoće. Osvetn. 1, 62. Uvijek
veli: malo mi je, rajo, da mu i krv iz obraza
lijevaš. 2, 67. ,Tako ga ćuti (fj^h ^<»<^ ^i"^)
da bi mu d6 krvi ispod grla', u Dubrovniku. P.
Budmani.

b) lijevati (svoju) krv znači biH ubijen
ili raiken ili mučen do smrti, aa) uopće. U gradu
istomu ovi uživaju, druži na drugomu mistu krv
livaju. I. T. Mrnavić, osm. 154. Krv proliše
naši u boi u. B. Bettera, or. 15. — bb) naj češće
se ističe da subjekat gine ili je raiHen ili mučen
po svojoj vofi. €Uia) značeike je od prilike kao
Žrtvovati se, žrtvovati svoj život Ona kolona na
koj ti bi mučen i na koj bres mire proli slavnu
krv tvoju, a za |ubav moju. M. Jerković 51. Koja
te dovede na to propetje i proli tje sfete krvi
tvoie. 68. Kad za A Isus svu krv toči. J. Ka-
vanin 9*. Bubje toko omasti krvju iz rana ku
izcidi (Isus). 818^. Že|an biše (Bog) grišnikom
krv proliti. J. Banovac, razg. 188. Za id pro-
liti svu svoju krv u priteški muka. F. Lastrić,
test. 44*. — Ki krv svoju proldjut za ime jego.
Pril. jag. ark. 9, 98. (1468). I nisi još za me
kap}e krvi prolil (govori Isukrst). A. Georgiceo,
nasl. 168. Zač mi braniš s tobom iti, tere s to-
bom krv proliti? P. Hek toro vić (?) 98. Krjepko
u mukah krv proliše (sveti Kristin i dr.), J. Ka-
vadin 805>^. Proliše krv za svjedočanstvo od
pravovjernosti. I. Đordić, salt. 228. I da za ^
(Isukrsta) još i krv u potribi proliješ. M. Zo-
ričić, osm. 11. Te onog li (Boga) ne poznamo,
za kog^ prolit krv imamo? V. Došen 4*. Kad
krv proli za obslužeiie zakona Božjega. M. Do-

Digitized by

Google

KRV, 3, d, h).

KRV, 6.

bretić 219. — bhb) gnaieike jt : boriti 8t za što
ili sa koga (kao vojnik). Krv prolivajaći na
naših službah. Mon. croat. 116. (1476). Ki za
otačbinu krv proliše. J. Kavaiiin 349^. Da rad
nega vojeva&e (Francuzi) i krv svoju prolivaše.
V. Đošen 54^. Za gospoštinu je moja kuća dosta
krvi prosula i muka prenijela. S. t^obiSa, prip.
54. Jer smo mi . . . dosta krvi prolili tukući se
oko nega. Vuk, grada. 133. — ccc) gnačeike je:
vofeti umrijeti nego Što pretrpjeti. Ko djed Žarko
krv proliti hti prije, nego V sužaA biti. J. Ka-
va^in 84^. Krv će prijo on proliti, neg će tome
privoliti. V. DoSen 109«.

c) prema gnače1^u kod b) bb) kaže ae
metaforički: krv ju:

cui) oplakati, oprati. Oplači ga (prvi
grijeh) tvojom krvi (Bože). N. Na]eSković 1, 152.
Pojđe Bogu ki ga kuša i ki ga opra svojom
krvi. J. Kavaiain 385«. Imam krvju mojom
griŠnike oprati. F. Lastrić, test. 102*.

bb) otkupiti, kupiti, dobiti. Za spa-
senje duš krvjom mojom odkuplenih. F. Gla-
vinić, cvit. 253b. Kad si ju ti tvojom krvim
odkapio. J. Kavauin 573l>. Odkup)ene s krvju
svojom. J. Matović 84. — Ovo je kra)estvo vaše,
jer sam ga ja mojom krvju za vas kupio. J.
Banovac, razg. €. — Bog koji nas i dobi sebi
svojom krvju. J. Matović 328.

cc) platiti. Neprijate}u moj udesni,
sve ćed platit tvojom krvi. G. Palmotić 2, 146.
Ti trpeći plaća krv)u me dugove. J. Kavai^in
51b. Često krvim mnogom plaća. 222». — Pa
za n (za otaČastvo svoje) i vi krv)u dugujete.
Osvetn. 8, 150.

dd) potvrditi, dati svjedočanstvo, (me-
taforički zaliti). Mućenik, ki s krvju pripovidanje
potvrdi svojom. F. Glavinić, cvit. 238«. — Krvjom
svojom d& svidoćanstvo crikvi svetoj. 20^. Ki
krvjom svojom meŠtru svidoĆanstvo poda svomu.
428«. — Bog ga zali svojom krvi (nauk od istine).
V. Došen 188b.

' ee) posvetiti. Neka BreSu krvjom po-
svete svojom. F. Glavinić, cvit. 55b.

ff) amo pripada i ovo: Krstei&o od
krvi jest kad bi jedan umro za svetu viru kr-
stjansku. Ant. Kadčić 124.

d) amo mogu pripadati i ovakovi pri-
mjeri: Mi nijesmo jedne ženske glave, pod za-
tvorom ženski da pomremo, pa da crkvu krvi
obojimo, da kostima crkvu po trusimo. Nar. pjes.
vuk. 4, 170. Tako mi se ogniŠte mojom krv)u
ne ugasilo*! Nar. posl. vuk. 305.

e. do krvi, do kap}e krvi /na^': dok počne
krv teći.

a) u čefadeta. Muku moj^ i svetih htij
dobro razmislit: joS se nis^ do krvi protivan
učinil i nisi još za me kapje krvi prolil. A.
Georgiceo, nasl. 168. — On krunu svoju i do
krvi brani. A. Kanižlić, kam. 2. — Mućenja od
tijela tja do krvi. B. Kašić, fran. 51. Svaki bi
se dan verigami do krvi mučio. A. Kanižlić,
bogo)ubnost. 451.

b) u životine. Magarac ako ga do krvi
ne udnš ali ne obodeS. M. Đivković, bes. 841«.

4. piti krv, napojiti se krv)u, napojiti krv}u
itd. kaže se u pravome a češće u prenesenome
smislu.

a. 14 pravome smislu: u primjerima samo
0 životvkama. Da inim toče krvi virne (lav),
J. Kavaiiin 216«. A mi tiče doletismo gladne,
doletismo i gladne i žedne, }uckoga se nara-
nismo mesa i krvi se )ucke napoj ismo. Nar.
pjes. vuk. 2, 829. Čije ste se krvi napojili (dva
vrana gavrana!)? 8, 562.

b. u prenesenome smislu.

a) popiti itd. kome (čiju) krv znaČi što
i ubiti. Hoću li ti se kad krvi napit, hoć li mi
kad u ruke upasti? M. ĐrŽić 358. To sam
volij' no mu krv popiti. Ogled. srp. 6. Sad ću
ti krv popiti (ubiću te). Nar. posl. vuk. 274.
Popiti kome krv, t. j. ubiti ga. Vuk, rječn. kod
krv. Pa mi je sva tri sina na muke metao i
krv im popio. 8. ^ubiša, prip. 148. — I opo-
jeni }uckom krvi bojnici su ovi vrli. I. Gun-
dulić 500. Opojena krvim srce (vojska). 558.
Đvanaes tisuć Mk se glasi zadojen ijeh krvi od
boja. 825. — Negda tuđu krv lokaše (Hir ud) ^
a sad Želi pasje kaŠe. V. ĐoŠen 128b. Mnogo
krvi što poloka (krvolok). 164b. ir krv lokat.
il ju prolijevati ! Osvetn. 4, 6. — Zaisto UrikŠeS
mudar človčk jest, tdm se iznemje, da bi se ne
pričestil trojskoj krvi. Pril. jag. ark. 9, 126.
(1468). — Omršen ludskom krvi ,mioidiale* ,mi-
oidialis'. A. d. Bella, rječn. 486«.

b) metaforički se kaže da oružje ^pije
(loČe) krv*y Hi da ga subjekat ^napaja krvfu*
(ubijajući). Sabje vaše tursku krv lokaSe. B.
Krnarutić 26. — Turskom krvju žednu (vidi
5, b, bj) sabju napojiti. J. Kavanin 264«. Turci
krvjom grčkom napoje 8ab|e svoje. A. Ka-
nižlić, kam. 689. Krvju svojom sab}e naše na-
pojiše. 823. Ja otido da 8ab}u napojim, da na-
pojim krvi od Turaka. Nar. pjes. vuk. 4, 281.
Ovaj se mač napojio mletačkom krv}u. S. ]|^u-
biša, prip. 87.

c) metaforički, upropašćivati, veliku štetu
nanositi.

aa) naj češće znači: lišavati koga
imana tražeći preveliku dobit (kamatu), pa i
uopće prijevarom ili silom. Piti krv siromašku
8 nikim ugovori kamatnijem. F. Lastrić, ned.
50. Krađu i piju krv siromašku. L A. Nenadić,
nauk. 187. — (Bogatac) iskrdega da sadere, k6
i ovcu sgoni i bije, . . . krv mu loče, ter ga davi.
J. KavaAin 55«. — Vi u znoju tad plivate (la-
komi) i krvi se zalivate. V. Došen 54b. — Često
se govori u ovome smislu sisati krv, ali nemam
nijednoga primjera.

bb) uopće, činiti veliku štetu. Tajno
mito krv pije. Nar. posl. vuk. 297. Tajni lupež
krv pije. V. Bogisić, zbor. 111. — Može pripa-
dati amo i ovaj primjer (gdje je značene mučiti
sama sebe). Rad kog^ (blaga) svoju sam krv
ždere. V. Došen 54b.

5. prema 4 kaže se da je ko (ili što) žedan
(že]an) krvi u pravome i u prenesenome smislu.

a. u pravome smislu, o životiiiama. Jao!

i'oš dva u padoše vrana, . . . vrani vr&ni .vrane
Lrvi žedni. Osvetn. 4, 68.

b. u prenesenome smislu.

a) 0 čefadetu što želi kogqL ubiti ili ubi-
jati uopče. Koliko mu krvi žedan bješe, sabjom
manu, ods^ječe mu glavu. Nar. pjes. vuk. 2, 178.
Koliko je junak krvi Žedan. 8, 809. — AJi ne
Sće |uta sirotii&a že}na, kado, krvi od Turaka.
4, 852. — U iiem )udi k6 zmajevi zubi, na krv
}uti i na zlo udarni. Osvetn. 2, 67.

b) 0 oružju, metaforički. Pri pojasu
sab)a ožediiela, pože)ela krvi od junaka. Nar.
pjes. vuk. 4, 280.

c) 0 zemfi, metaforički. No je nama belći
zem)a Žedna [t j. krvi žedna (želi nam zlo).
Vuk]. Nar. pjes. vuk. 2, 589. Te je zem}a krvi
požejela. 8, 108.

6. krv Isusova u sakramentu i pričesti. Pri-
čoStaše se tdla i krbve Gospoda Boga. Sava,
sim. pam. šaf. 11. Da je povinnb krvj Gospoda
Boga. Mon. serb. 15. (1222—1228). Tvojom

Digitized by

Google

KRV, 6.

894

KBV, 8, c.

dragom krvi. N. Đimitrović 46. Oblita pre-
cinom krvlju. §. Budinić, ispr. 18. Jestojska
je prava moje meso, a krv moja piće. J. B. Gn-
četić 9. Zakliiiem vas s krv}u Isukrstovom. J.
Banovac, blagosov. 77. U sakramenta tila svoga
i krvi. F. Lastrić, test. 108*. Uzimje vino i
govori im : ,Pite ga, ovo je moja krv*. V. M. Gu-
četić 14. Pokli su i oni nasitjeni s istijem Bo-
žijem tijelom, pokli su i oni napojeni s istom
Božjom krvim. 14. U prvafi&a vrimena (dijakon)
razdi)ivaše krv Gospodinova onim koji se pri-
čestivaja. sad ne moŽe, badući krv azimati sa-
brai&eno svakomu koji nije misnik. Ant. Kadčić
46. Slavoštovna krv. 46. S krvj u Gospodinovom.
J. Matović 215. Hostiju podigne, a svete krvi
ne more. Nar. prip. mikul. 119.

7. profevane jfcrrt, raihavane (vidi živa krv
pod 8, b), ubijane (vidi 8), pokol. Kadkad se
dođe i do krvi. F. Lastrić, ned. 807. Da će biti
dosta krvi. V. Đošen 128*. Koji udara samo
rečenoga patnika bez rane i bez krvi. Ant.
Kad6ić 286. ViSe puta je između dvije fS^milije
do krvi dofilo. G. Zelić 407. Tegetov sve umiri
bez krvi i sile. M. Pavlinović, rad. 86. Vifiekrat
u Bizancu došlo se po ulicah do krvi. razg. 95.

8. u prenesenome smislu^ ubojstvo ili ubojstva^
vidi u Vukovu rječniku: ,mord' ,caedes': učinio
krv; krv platio na svom domu! (,fluch in der
Herzegovina*) ; pala krv, t. j. pobili se.

a. uopće. Zem\ti naša ubijena bjstb krbvbmi.
Stefan, sim. pam. Šaf. 19. Sto se budu učinile
koje )ubo čtete a ili zlobe ili krbvi u sijuzi ratb.
Mon. serb. 170. (1862). Tada more taj se kri
pitati od gospodara. Stat. po], ark. 5, 298. Vzdr-
Žali da bi se ot ubijenija i krvi. Š. Kožičić
llb. Ako bi se uzdrŽal bil od krstijanskije krvi.
d8t>. Za krv bješe postav)en u tamnicu. N. Ba-
liina 92l>. matth. 27, 16. Čuju se svud vike, još
me *e strah da krvi ne budu velike. F. Luka-
rević 288. Ter da navede na ii (Zadar) strah,
nesan, plač i glad, rasap, krf i ogaii. Đ. Bara-
ković, vil. 64. Otima kra}estvo oČino ubojstvom
i krvi. G. Palmotić 2, 489. Tko zaziva drugoga
na boj od krvi. I. Grličić 57. Ko se odveć na
krv sgoni, naj poslije i on svoju roni. J. Ka-
vai&in 287*. Učinili bi pritežak grih za koji
zakon svitoviii naređuje pedipsu od smrti . . .
dali zakon crkveni koji se ne miša u krv }usku
samo za pedipsu tolike zloće naređuje bezređje.
Ant. Kadčić 188. Porađaju toliku krv i ubojstva.
M. Đobretić 501. Ja moj siuko, Kra}eviću Marko,
nemoj nosit ništa od oružja, ti se jesi krvi na-
učio, uČinićeš krvcu o prazniku. Nar. pies. vuk.
2, 411. LSže krv, t. j. pade krv, pogioe neko.
Vuk, rječn. kod lici. Ne bismo s nima pristali
u krv pr(Srdk&. mat 28, 30. Koji bijaše bačen
u tamnicu za nekakvu bunu i za krv. luk. 28,
19. Gospod ti ne da da ideŠ na krv. Đ. Da-
ničić, Isam. 25, 26. Obrati Gospod sve krvi
doma Saulova na tebe. 2sam. 16, 8. — Ako
krbvb učini đStićb, da ga poda gospodarb. Mon.
serb. 52. (1240-1272). Kamo koli iddše, tu se
krv učiAaše. Pril. jag. ark. 9, 123. (1468). Ino
gospodstvo ne biše tu blizu ko bi moglo učiniti
krv. Transit. 282. Nije on krvi učinio nego li
ja. M. Divković, bes. 810h. Krv učini, a ne
pćstavi zla zakona. (D). Poslov. daniČ. Nemoj
danas krvi učiniti, danas ti je krsno ime krasno.
Nar. pjes. vuk. 2, 435. Ne čin* krvi bratu na
vese}u. 3, 506. Đa se kaju što su krv učinili.
Vuk, poslov. 88. Kad je ko ubio čovjeka, slabo
se tražio krvnik, nego se iskala globa (krvnina):
od prije samo od onoga mjesta gdje je krv uČi-
iiena . . . Vuk, rječn. kod globa. Koji su u buni

učinili krv. mar. 16, 7. Krvninu ne plaća samo
onaj koji je učinio krv, nego sve selo. živ. 266.
~ Nit^ je did u mene, ki ruke proklete oca svoje
žene u krvi izmete. H. Lučić 191. ICarko mejdan
oka}ao crnom krv} u suparnika svoga. Osvetn. 2,
18. Pa za ii bratskom krv)n kvasiš ruke. 8, 157.
Oka}ah je krv)u bračkom. 8. ^ubiša, prip. 178.

— Kada vidje da je učinio nepovinu krv, tada
sam sebe ubode. Pril. jag. ark. 9, 121. (1468).

— Đa priđe vrhu vas svaka krv pravedna, koja
prolita jest vrhu zem)e, od krvi Abela praved-
noga do krvi Zakarije, sina Barakije, koga sa-
klaše među crkvom i otarom. N. Baiiina 28^.
matth. 28, 85. — Đa bi mi osvetio krv sina
moga. M. Orbin 146. Na krv, na osvetu! I.
Gundulić 6, 41. Krv zaspati ne može. (Kad ko
koga ubije, ne može se zaboraviti. U Crnoj Gori)
Nar. posl. vuk. 160. — Đa im je prosta krv moja.
S. ^ubiša, prip. 222. Jedan drugome prije nego
su ispjehnuli (uzdahnuli) krv alaliSe (oprostiše).
Pravdonoša. 1852. 80. Žensko če)ade koje }ude
u kući zavada (kao meće krv među iiih). Vuk,
rječn. kod krvometnioa. — Krv se krvim ne
umije neg vodom. (Đ). Poslov. danič. — Amo
bi se mogao metnuti i ovaj primjer (o iivoti-
iiama). Kano risi, kad ih na krv ćud ponese
gladna. Osvetn. 1, 47.

b. mrtva krv znaSi ubojstvo ^ živa ranu.
UčiniSe meju sobomb 7 mrbtvihb krbvij na viri
gospodbskoj. Mon. serb. 226. (1895). Krv ka se
na sebi učini, mrtva ali živa. Stat. po), ark. 5,
254. Ako bi tko učinio krv mrtvu ali živu.
254. Tada je dužan koji jednom mrtvom krvju.
296.

e. po narodnijem običajima i po starijem
zakonima liči se krv na ubojieUy sudi se, miri se,
plaća se itd. Toli se od i^ih (kra}a) pravda grli
i pedepsa ne uzmiče, silnici se zovu vrli, krv
pravednu na iiih liče. L Gundulić 482. Ličiti
krv na koga, t. j. kazati da ju je on učinio (t. j.
ubio čovjeka). Vuk, rječn. kod ličiti. Kotorani
su otrovali Bubica, pak mu krv ličali na Petra
i na Pavla, tek da uklone sa sebe sumiiu. S. ^u-
biŠa, prip. 53. Mijat liči svoju pravu krv na
Miloša. 235. — Dužiti koga za krv. Vuk, rječn.
kod krvničiti. Đa gredutb prdđb sudije sa krbvb.
Zak. duš. pam. šaf. 88. 48. Za sijezi da gredu
predb carbstvo mi na sudb: za krbVb i za
zem}u . . . Mon. serb. 146. (1849). Suditi u krvi.
Ant. Kadčić 4. Kad se skupe kmetovi te sude
za krv i mire krvnika s rodbinom ubijenoga.
Vuk, rječn. kod krvno kolo. — I sudbcbo i globe
i krbvi u miru da budu na i&ihb vo)u. Mon. serb.
106. (1333 u prijepisu). Da mirimo krvi među-
sobne. P. Petrović, gor. vijen. 27. Kad god se
krv mirila. V. Vrčević, niz. 44. Naređujem da
mirite krvi međusobne. S. l^iUbiSa, prip. 107. —
Ovde se čudim kako se ne stide od )udi tako
žestoko krv naplaćivati. J. Filipović 1, 459^.
Kako se ne sramuju na sebi vidit kojugod odića
za krv liiova brata ili sina uzetu! 1, 459l>.
Ostavi se više, krv plaća', ka* i hoćeš! Nar.
prip. vrč. 59. Tako se pripovijeda da je u Ža-
b)aku nekakav Turčin pet šest puta pla&o jednu
cigansku krv. Vuk, poslov. 2^6. — Dužan ie
mrtvom krvju. Stat po), ark. 5, 295. Da bi
onaj koji bi pomislio koga da ubije odmah znao
s kim će se zavaditi i kome će krv dužan po-
stati. Vuk, rječn. kod prezime. Vidi đe za i&im
trče poćernici, kojijema je on bio krv dužan.
Nar. prip. vrč. 172. Mi vam vazda harač glavo-
dužni, ali vi nam krv)u dugujete. Osvetn. 4, 35.
— Sud stavi ubioi zem}e pod krv. 8. l^^o^iša,
prip. 174. — Da ne bi raiienik ostavio krv na

Digitized by VjUUV IC

KRV, 8,

fi95

KRV. 11, a, h) na).

jekara. Prayđonoša. 2851. 35. — Ako je sa mnom
i tvoja seja, n krvi su naša dva sela. V. Bo-
Sfišić, zborn. 655. — Moglo bi amo pripadati i
ovo: Krv i nož (n. p. između tiih, t. j. mrze
jedan na dragoga). Nar. posl. vak. 160.

d. u prenesenome smislu, krv enači liekoliko
novaca što plača za ranu ranilac po odluci suda
(vidi Sy c). Svota naznačena dijeli se na dva-
naest dijelova, to jest na tako zvanih dvanaest
krvi. V. Bogišić, zborn. 581. U mirei&a radi
mrtve glave je krv jedinica koja se ucjei^uje 20
talijera . . . ranioc ima platiti toliko krvi. 582.
Glava je mrtva iz ki-vi i svaka je krv 10 cekina
pa po vrsti rane cijene kmetovi toliko krvi.
Pravdonoša. 1851. 21. Drugoga prebi še sedam
krvi. 21. Za ranu od jedne do jedanaest krvi.
25.

10. u ovome primjeru u krv va\a da znači:
skupo. Te su majolike u krv prodavane i tra-
žene odasvud. M. Pavlinović, rad. 26.

11. cognatio, genu«, progenies, u prenesenome
smislu (prema značeiiu kod 1, a pri kraju), rod,
srodstvo, porod.

a. rod, srodstvo, uopće,
a) cognatio, kad ko po rodu potječe od
koga drugoga ili je obadvoje poteklo od jednoga.
€Mt) U apstraktnom smislu, sveza koja
tako poštede među čefadi. liTihb oistanku, kako
krbvb podaje, svem(u) plemena liihb po muškcumb
kolenu. Mon. serb. 285. (1419). Našemu ple-
menu, kako bližna krbvb podaje. 290. (1419).
Našemu cus tanku praavomu i počtenomu srbdca
našega, što je po muškomb kolSnu, ali nakon
toga po ženskomb koldnu, Što bi (odb našega
srbdca, ako li konb ženskoga kolSna, što je na-
šega srbdca, tada našemu (ostanku, kako krbVb
podaje. 838. (1427). Hotejašo ugoditi Bogu, no
piti ni krvi. Š. Kožičić 28l>. Ne imajući mi ni-
kogare bliži^ega ni krvi naše koga bi se go-
spodstvo pristojalo. Mon. croat. 267. (1572). Ako
bude prit tko zakon ovi moj, da bude taj umrit,
još da mu j^ krvi svoj. M. Bunić 38. A i strici
i ostali krvi ove triski u bojnoj, vrućoj prici. J.
Kavanin 85». Ne gledaj uć krvi i vjere. 234».
Navedoše koga Grci da se u svoju krv omrči.
254*. Da se jur ne razbire krv ni rostvo. J.
Banovac, pripov. 186. Ako mu i ide baština po
krvi, može je izgubit po nepom}i. J. Filipović
1, 8891). Ako se je koji od virenika bio oženio
u krvi drugoga virenika do Četvrtoga kolina.
Ant. Kadčić 40o. Da krv u peto kolino smeta.
426. Rodoskvn^enost oli ti potlačeiie rostva i
krvi. M. Dobretić 153. Zaradi krvi rostvene.
332. Jerbo ni krv voda. M. Kuhačević 69. Krv
nije voda. (Kaže se kad se braća zavade, t. j. od
jedne su krvi, mogu se opet lasno i pomiriti).
Nar. po«l. vuk. 160. Tako mi krvi! (K srod-
niku). 301. Pomiješaćemo krv, skršiti starinsku
lozu. B. !^abiša, prip. 35. Kumovi se kumstva
spominali, a rođaci krvi i |ubavi. Osvetn. 2, 30.
— Ki neharnom izdavniku bješe u krvi i rod-
bini, ć. Palmotić 3, 39^. Zadovo^no učiniti onim
kim je dužan i ki su mu u krvi, kako reći, si-
novom i drugim didićem. P. Radovčić, naČin.
108. Mene ostaviše otac, mat, brat, prijate)i i
svi u krvi ki mi biše. A. Vita|ić, ist. 79^. Što ti
se Čini, krstjanine, ili ti veće dobivaš, kada samo
za se Boga moliš, ili kad moliš i za se i za
druge, navlastito za one koji niti su ti što u
krvi, niti si od liih koje dobro primio? J. Fili-
pović 1, 359a. Trjebuje Jubit svakoga općeno,
i ko nam je u krvi i ko nije. Đ. Bašić 147.
Kad se jedan boji od kojega zla teška i velika
oli sebi oli svojim blizu u krvi. Ant KadČić

446. Jeli prva žena toga mladića bila što u krvi
sadaŠiioj zaručnici do četvrtoga kolina? 428. —
Vaj tuj će poznati i otac i mati od srca porod
svoj, i rodjake od krvi i od ploda. M. Vetranić
1, 291. I rodjaka jubiS tvoga er je od tvoje
krvi i roda. A. Vita)ić, ostan. 20. Koji su od
jedne krvi i zovu se rodjaci. F. Lastrić, tost.
33 lb. — Jeli što pri krvi sadašnoj zaručnici?
Ant. Kadčić 429. — Mati s bratom ki mi su
blizu po krvi. Mon. croat. 189. (1506). Po krvi
u rodbini. A. Gučetić, roz. jez. 162. Svi amo
mi svoji po Isukrstu i ovo je svojstvo bliže nego
ono po krvi. J. Banovac, pripov. 49. Rodite}i
po krvi, to jest: otac, djed, i pradjed, mati, baba
i prababa. F. Lastrić, ned. 132. Stablo ovdi
umetnito ukazuje različita rodstva po krvi znati
kolina. I. Velikan ović, uput 8, 211. Naj školi
onim, što no su braća po dvije krvi. Osvetn.
1, II. Srodstvo krvno ili po krvi. V. Bogišić,
zborn. 202.

bb) u konkretnom smislu, srodno če-
fade, srodna čejad. Kamo tolika pijanstva, blud-
nosti, da se ne prašta ni svojoj krvi? J. Ba-
novac, razg. 87. Dar muževe jato krvi na ba-
bine sve dovrvi. V. Došen 168l». Da je sagrišic
svojom krv|u, ne tumačeći u kojemu kolinu.
Ant. Kadčić 211. Ako jedan od virenika sagriši
puteno s krvju drugoga virenika do drugoga ko-
lina. 405.

b) cognatio ; affinitas, razlikuje se muška
t7» debela krv od ženske ili tanke, ali ne svagda
u istom smislu.

aa) cognatio, consanguinitas, krv /na^'
što i kod a) : kaše se o noj daje muška ili debela
kad srodstvo biva samo preko oca (lat. agnatio),
kao Što je među stricem i sinovcem ili sinovicom,
među djecom dviju brata, polubraČ4>m (po ocu)
itd. ; kaže se ženska ili tanka, kad je srodstvo
preko matere, kao što je među polubračom (po
materi), među ujakom i nećakom, među djecom
dviju sestara ili sestre i brata itd. mislim da je
ovo starije i pravo značene, po čemu bi se srodstvo
po krvi razlikovalo od tazbine (vidi kod bb)). —
Između rječnika u Belinu (rodjak po krvi ,pa-
rente di sangue' ,cognatus'; svoj ,parente per
matrimonio' ,affinis'; biti u krvi ,essere parente'
,aliquem cognatione contingere* 540a*>) i u Vu-
kovu: rod po krvi, t. j. po muškoj lozi (a kad
je po ženskoj lozi, onda se kaže: ,po mlijeku').
Sveta Gunegunda . . . koja od kraja srbski po
ženskoj krvi izlazi. And. Kačić, razg. 13. Gdi
ćeš vidit u kratko, dobro vo}ni Štioče, trinaest
poroda po muškoj krvi. 189. Rodockvrne u
prvo ir u drugo kolino svoje krvi oli ženine.
Ant. Kadčić 411. Od dvi se vrste ovdi razumi
rodstvo naravsko: jedno po krvi, a drugo po
prijate)stvu koje izhodi od smiŠa^a krvi, oli po
zakonitoj ženidbi . . . Rodstvo dakle naravsko
po krvi nije drugo nego Jedan savezaj oli sa-
stavak kip4 koji ili jedan od drugoga izhodi ili
svi od jednogaS 423. Po kojoj krvi mogu biti
u rostvu po tankoj oli po debeloj. 426. Narod
razdje}uje svojtu na slijedeći način : a) po očinoj
krvi (debeloj), rodbina: stric je očin brat, . . .
tetka i&egova sestra, ... b) po materinoj (tankoj),
ujčevina: brat majčin : ujak, . . . sestra majčina . . .
c) po tazbini . . . (Hercegovina, Crna Gora, Boka
kotorska). V. Bogišić, zborn. 376. Svojta dijeli
se po krvi (t. j. očin rod), po mlijeku (materin
rod), kumstvo kršteno. (Sabački okrug u Srbiji).
V. Bogišić, zborn. 378. — Za ovakove se pri-
mjere ne zna pripadaju li amo ili pod bb). Koji
su u rostvu po debeloj i tankoj krvi. A. d Gosta
1, 195—196. Svojta se dijeli po debeloj i tankoj

Digitized by

Google

KRV, 11, a, ft; aa).

696

KRVAČITI SE

krvi : debela je krv po maSkoj a tanka po ženskoj
loii. V. Bo^Sić, zbor. 875.

bb) krv se shvaća u širemu smislu,
te snaći i svezu što postaje među muiem ili
ienom i rođacima druge strane (,affiQitas' tat-
bina). g4je je ovakovo snačeike^ debela ili muška
krv prava je krv kao kod a), a tanka ili ženska
zna^ tazbinu. ovo mislim (2a je mlađe snačeike.
— Između rjeinika u Stulićevu (debela krv ,oon-
san^initas, cognatio'; tanka ili tanahna krv
,affinitas'). Naravno rodstvo jest po krvi debeloj
i zabrai^aje ženidba do četvrtog kolina. J. Ba-
novac, rasg. 270. Velim da se ovo rodstvo (na-
ravsko) razdi|uje na troje, to jest po debeloj i
po tankoj krvi. Blago turi. 2, B25. Bodstvo po
tankoj krvi nije drugo nego niko rodstvo što
čovik čini s rodbinom žene tkoju puteno po-
znade, i zaminito žena s rodbinom 6ovika. 826.
Niki zovu »rodstvo po tankoj krvi, rodstvo pri-
jate]stva'; drugi ,svoj po ženi, rodjak po ženi;
svoj po mužu, rodjak po mužu, rodjak po mužkoj
glavi'; ja jednom riječi polak slovnika Della
Bella zovem ,svojstvo'. I. Velikanovič, uput. 8,
214. Bostvo naravno ili puteno jest ono kad se
jedno o(d) drugoga rada po zakonu, po puti i
po krvi debeloj ili ti muSkoj. M. Dobre tić 547.
Bostvo po ženskoj krvi ,affiinitas' ili kako drugi
reku po tankoj krvi. 561.

b. progenies, u užemu smislu, srodstvo
među roditefima i djecom^ €^jedovima i unučadi
itd. (u pravoj liniji), pa i konkretno, rod, porod,
djeca, potomci. Ne daleče tfdb i^ihb plbtbju pače
sinb i sinovbob i naslednikb pravi istinni oidb
£ihb krbvi. Mon. serb. 381. (1485). (Sultan)
čini Arslana s baŠtva zvrići premda j^ krv
Otmana. B. Krnarutić 25. Ni 8v6j krvi prostio
biže (sijedi Lot). J. Kava&in 8*. Od zlih žena
ki ni mogo svoje krvi rodit sina. 263l>. Kada
ne bi ostavili nijednoga od svoje krvi baštinika.

A. Kanižlić, kam. 607. — U ovom primjeru krv
zamjeihuje riječ sin : Ako ga nijesam ja rodio,
ne može brojit se krv moja (,£ se nol generai,
non 6 mio figlio') . . . Bijeh ti da *e krv moja,
ne da ga rodih ja (,Đissi ch^ k figlio mio, non
di me nato'). F. Lukarević 178.

e. gen us, prosapia, majores, rod, pleme,
loza, stari. — Između rječnika u Belinu (»pro-
sapia, stirpe, schiatta o lignaggio' ,stirps' 592^).
Bartolomej bi od plemenite krvi. Transit. 55.
Budući toliko dobro rojena i dobre krvi. Korizm.
58b. Kra) kra)em, a to ne samo uzrokom roda
i krvi. S. KoŽičić 8«. Pridruži sebi gospodskije
krvi čio vi ka. 46&. Sa Elionoru ženu portugal-
skije krvi. 55^. Bješe poglavica, od vlasteoske
krvi. Zborn. 46^>. Trojanin od krvi naše biSe
Titon. H. Lučić 191. Svojta je čestita, sve krv
plemenita. M. Držić 28. Sretoše se u njekoga
čovjeka po krvi veće nego djelijema plemenita.

B. Kašić, vL, 41. Plemenit po krvi i slavan
8 imenom. Đ. Baraković, vil. 111. Prosih sluge,
koje krvi ta gospodin može biti. 179. Krv di-
vjačna uzdivjači, plemstva u ženah tko ne pazi.
I. Gundulić 805. Sve gospode da se izbiru,
svijetle krvi, rajske slike. 810. Nu moguća ova
lipos 8 svijetlom krvi kad se sdruži, dvakrat
veću kaže kripos, da ju dvori svak i služi. 874.
Pedeset divojak plemenite krvi. F. Glavinić,
cvit. 274^. Svijetle krvi veličina i u pastijerskoj
sijeva odjeći. 6. Palmotić 1, 3. Slavne vile krv
izlazi od onoga slavna bana. 1, 21. Po licu bi
svom samomu krv krajevsku svjedočio. 1, 41.
Beče da krv vaša ishodi od hrabrenijeh svijet-
lijeh bana. 1, 48. Ovijeh }udi krv izvire od
slijeh Gota. 1, 66. Krv na što me ma zaveza,

od ćaćka se upisati činih u broj od vitesa. 2,
175. Ti si vitez prvi junačkoga stasa i krvi.
2, 809. Koji su plemenite krvi. M. Badnić 899^.
AF more biti da bi tko i sumjio, prociiiajući ga
(s. Josipa) čovikom od sama zanata drvođi}aAa,
a ne od izlažišta krvi plemenite. J. Banovac,
razg. 128. Ali Bog ne iziskuje, od kakve je tko
krvi i rodeiia, jer zna da smo svi sinovi Ada-
movi. 123. Ugon gospodar od Toškane krvi
priplemenite bi od svoje matere krstjanski uz-
dignut J. Filipović 1, 578<^. Bodi se od rodi-
te}a plemeniti po krvi. F. Lastrić, od^ 876.
ToAUi je ona rođena od krvi kra^evske. test.
ad. 79a. Bog dade mu plemenitu krv. V. M.
Gučetić 208. Primlogi od svitle krvi mladići.
A. Kanižlić, kam. 12. Pogrdivat trudno dilo
starca Mjelovana, kakono su i dosada oni, koji
nisu od viteŽke krvi sastavleni. And. Kačić,
razg. 1. Budući gospodin i gospodske krvi. M.
Dobretić 501. Gospodičić po krvi ali siromašan
po imanstvu. 518. Jedan izvršiti plemić po roda
i krvi. I. J. P. Lučić, razg. 100. Pokle su se
bratja poženila od jednoga roda i plemena i od
jedne krvi i korena. Nar. pjes. istr. 1, 52. —
Amo moie pripadati i ovaj primjer u kojemu
krv kao da znači oca ili mater: Krv krštena
priteže oli primaŽe krv nečistu i nekrStenn; bu-
dući dakle otac oli mati toga oli toga diteta
kršten, more se dostojno krstit: ,quia proles se-
quitur originem parentis christiani cujus con-
ditio est melior*. M. Dobretić 86. — I sama
riječ krv može značiti plemeniti rod. Po svem je
poznati da si krvi prave. M. Držić 488. Bio je
običaj da se ercegine od krvi ne u lajn (po frane,
prince du sang, od krafeva roda). A. Tomiković,
živ. 29. — I 0 čefadetu se kaže u prenesenome
smislu. Umnožni vlastele, svitla krvi. M. DrŽić
242. O Šišmane, vedra krvi, treći imenom, sla-
vom prvi u krajevstvu si od Po}aka. L Gun-
dulić 314. Blago onome koji se na {udsku krv
namjeri, a teško na orijačku. PravdonoSa. 1851. 21.
d. u vrlo Hrokom smislu, narodnost. Po-
pisani sut meju tatarskimi narodi i unnačkije
krvi. Š. Kožičić 49*. Umri otrovan od ličnika
judejskije krvi. 51^. Rekla bi da je ono na-
šjenac ; istom krv poteže na svoga. M. Držić 273.
Gospodine Acdliš, primi oružje i idi proti Ektoru
kra}u, oslobodi krv plemene tvojego. Pril. jag.
ark. 9, 180. (1468). Bnetačke krvi sin. Đ. Ba-
raković, vil. 5. Po krvi Zadranin. 85. Težaka
od krvi slovinske. L Đordić, ben. 118. Ovi puci
od slovinske krvi po porodu. 116. Sveti otac
Kajo dalmatinske krvi. Aut. Kadčić 8. Ko
je Srbin i srpskoga roda i od srpske krvi i ko-
lena. Nar. pjes. vuk. 2, 299. Da mi Bog da
ženu od prave krvi kršćanske. Nar. prip. vuk.
101. Ima vas, po krvi, i Hrvata i Srba. M.
Pavlinović, razg. 46. — 0 čefadetu. Cvijetkom
ti i ružicom puti porasli, kotorska slatka krvi!
M. Držić 265.

12. kod imena životine (polipa, korafa). Od-
dva-brata-krv (Tubipora chamissonis L.' ili ,mu-
sica L.O K. Crnogorac, zool. 197.

13. kod imena bifke. Krv drakuiia (cera
dracugnja u mletačkom rukopisu), rus. aP'^ko-
HOBa KpoBK, češ. drači krev: sideritis, sanguis
draconis (u ml. ruk). Dracaena draoo L. (1415).
B. Šulek, im. 179.

KJiVAC, kfvca, m. ubilac, ubojica, krvnik. —
Na jednom mjestu xviii vijeka. Krvou brata
svoga. J. Kavaiiin 254h.

KBVAČITI SE, ki-v&čim se, impf. biti se do
krvi, ubijati se (među sobom), — U jednoga pisca

Digitized by

Gou^

ic

KBVAČITI SE

697

1. KRVAN, 1, e, b).

našega vremena. Nejakom je za ]ieyo)a )uta, da
se s jačim priječi i krvačL Osvetn. 2, 126. Kr-
vače se meda sobom TnrcL 8, 115.

KBVA JA, /. koriccj driak od noža (?). Krvaja,
krikaja: rek bi da je ona od ,kryi' (Sto prolije
krv), a ova od ,kriv* §to su noževi običajno na-
krivi. M. Pavlinović.

1. k6vAN, krvna, ačj, koji pripada krvi. — U
Vukovu rječniku ima samo aloieni oblik kfvni;
ovdje sam zabifeiio akcenat po Daničiću (akcenti
u adj. rad. 14, 95), ali mi se čini da bi bofe bilo
kWan t kfvnJ. — Mijei je praslavenska^ isporedi
stalov. krBVbnib, rus. RpoBđuft, Češ. krevn^, pof.
krewny. — lemedu rječnika u Belinu (krvni
,micidiale^ ,micidiali8' 486*^; ,san/^inario , vago
di sangue* ,sangainarias' 641^), u Bjelostjenčevu
(krvno pluvaiie ,hemophtysis' ; krvno tečeiie ;
krvno preleaAe), u JambreHčevu (krvno tečeAe
odzada ,hemorrhoides* ; krvno b}uvaiie), u Štuli-
ćevu (,sangainolentas, sangninariosOi u Vukovu
(kf vn£ ,blutig, blatvergiessend' ^craentas* : učinio
krvno delo ,hat einen mord begangen^.
1. aiHj.

a. shvača se krv u pravome smislu; krvan
enači: koji pripada krvi uopče, koji se sastoji ie
krvi (vidi u Bjelostjenčevu i u Jambrešičevu rječ-
niku). Krvno prolivanije. Starine. 11, 106. (1662).
Uze Metliku s vnogim krvnim prolijanjem. P.
Vitezović, kron. 27. Za tvoje prislavne rane,
za krvno prolejanje. Pisanica. 96. — Koja su
(gvoedja) zadala težaku krvni znoj. M. Vetranič
1, 7. — Izabrati se imadijaSe krava crvena, boje
kano krvne. I. Velikanović, uput. 8, 325. —
Trepavicam krvnim s vraču (vrazi). J. KavaAin
410a. — Krvnoga posvetiliSta. Š. Budinić, sum.
79^. Posvetilište krvno oliti s prolitjem krvi.
M. Dobretić 837. Posvetilište ovo nekrvno od
posvetiliSta Isukrstova krvnoga ništa u bistvu
nije razlučeno. I. Velikanović, uput. 1, 7. Krvna
posvetiliSta prolivai&em krvi činiše se. 8, 818.
Misa sveta ponav}a uspomenu krvnoga posveti-
liSta. L J. P. Lučić, doct. 36. — Treće se (kr-
štene) zove krvno, to jest po krvi, kad jedan
prolije svoju vlastitu krv za viru i zakon Isu-
krstov. M. Dobretić 22. Krštei^e krvno. B. Lea-
ković, nauk. 162.

b. koji pripada projevaiiu kroi (u ratu^ u
borbi).

a) 0 ratUf o borbi. U istoj krvnoj rati.
P. Kanavelić, iv. 78. Jednom ratim intaČnom i
tako krvnom i krutom. S. Bosa 211>. Krvno
rvaAe. B. Zuzeri 399.

b) 0 fnjestu gdje su rati, bitke. Pano-
nije ravne krvne četri rijeke (,rijedke*) preko
hode. J. Kavaiiin 283b. Niz Krajinu krvnu na-
nizane. Osvetn. 5, 37. — Drugo je u ovome pri'
mjeru: Zatoj zvana jest liiva krvna. N. Bai&ina
921>. matth. 27, 8.

c) u ovom primjeru stoji krvno sveti-
liSte u drugome smislu nego je pod a, i znači
uprav pokof: Da od mrzećih nižih glava krvno
učini svetiliSte. J. Kavaiiin 182<^.

c. u prenesenome smislu, koji je nakan na
krv, na ubojstvo (koji je ielan, žedan krvi, vidi
krv, 4 i 5).

a) 0 čefadetu. Od prokleta, od neprava,
od krvnoga izdavnika. Ć-. Palmotić 1, 379. Od
liihove trage prave krvni Antikrs da će iziti.
3, 54^. On zavrže govor ovi znajuć djela kleta
i huda, zlo izdanje ke gotovi suproć ^emu krvni
Juda. 8, 65a. Jak da je rođen krvne od guše.
8, 81«. Krvni (udi dotekoSe. P. Kanavelić, iv.
441. Bukam krvna ubojice. 457. A sad krvni

)udi zali zlo ga jesu nagrdili. A. yita)ić, ostan.
184. Taj Bimeleh, Irud krvni bez osvete ostat
neće. J. Kavai&in 215h. Puče objeSen krvni
Juda. I. Đordić, uzd. 80. NastaSe krvni gusari
od dobara! ben. 174. Ovi krvni samosilnik
umori . . . S. Bosa 88h. A stigli ga krvni tje-
raoci. Osvetn. 6, 61. Krvni neprijate} dangubi.
M. Pavlinović, rad. 54. — Amo pripada i ovo:
Moja Ijepos . . . podobna će biti plata dobitniku
krvne (krvnika) glave. 6. Palmotić 2, 444.

b) 0 čudi. Znajući krvnu ćud sinoviiu.
I. Đordić, salt. xv. Niki od nature jesu }ubez-
nivi, a niki nature krvne. Korizm. 48a.

c) 0 duševnome staiiu. Što se u bijesu
krvnom opi? 6. Palmotić 8, 41*.

. d) 0 odluci. Čijem mi krvne stinu od-
luke. 6. Palmotić 1, 74. Krvne odluke motri i
snuje. P. Kanavelić, iv. 5.

e) 0 ruci. 8tay}a na kćer kn porodi i
na unuka krvne ruke. G. Palmotić 1, 184. Krvna
ruka. P. Kanavelić, iv. 840.

f) 0 nožu. 8 ruku nozi svjetluonuSe
krvni. Osvetn. 4, 85.

d. krvno djelo, ubijaike, ubojstvo. Da zla
kra}a ne zako)u, da ne učinim krvno dilo. G.
Palmotić 1, 76. Neka bude on paziti krvno djelo
svojijeh ruka. 1, 180. Jedan plemeniti mladić
jedno je krvno dilo učinio, sikući i prolivajući
tursku krv. J. Banovac, razg. 185. Kad se ganu
prije krvnog dila. A. Kanižlić, rož. 45. Gdi krvno
djelo imaSe se izvrSiti. S. Bosa 159h. Da za
novce to krvno dilo učinite. M. A Bejković,
sabr. 48. Oskvmi se zem|a krvnijem djelima.
Đ. Daničić, psal. 106, 88. — Amo pripadaju i
ovakovi primjeri: Na to divske usprijeSe ćudi,
pa se krvna okaniSe čina. Osvetn. 1, 48. Zla-
menje te zlobe krvne. Mirakuli. 21. Da se plati
krvno zamučei&e. Osvetn. 5, 8. Nema }eta bez
krvnih osveta. 1, 8.

e. prema krv, 8 (osobito pod o), znači:
koji pripada ubojstvu, koji je u svezi s ubojstvom,
te se kaže:

a) 0 sudu uopče. Načini verige, jer je
zem^ puna krvnoga suda i grad je pun nasija.
Đ. Daničić, jezek. 7, 28. O sudovima krvnim
niže. V. BogiSić, zborn. 547. — N(nj češče se po-
miiHe sud što se zove krvno kolo u naše doba.
~ između rječnika u Vukovu: kfvno kčlo (u
Crnoj Gori) kad se skupe kmetovi te sude za
,krv' i mire krvnika s rodbinom ubijenoga ,da8
blutgericht' Judicium capitis^ [cf. vražda]. —
Kako se danas na Mitrov dan sastadosmo i sje-
dosmo pod kruSkom blizu svatovskih grobnica
mi zema}ski glavari, popovi i knezovi i stare-
šine, mirotvorci bratski, prebrojismo se, nađosmo
se u krvnom kolu 78 )udi, a to da razaberemo
kako se dogodila bratska pogibija na proSli Lu-
čin dan između dvoje svatova Milkovića iz Za-
sada i Ninkovića iz Mustaća. V. Vrčević, niz.
39. Da oni krvno kolo sastave. 240. Broj sud-
nika krvnog kola. 240. GlAvimo krvno kolo
od dvadeset i četiri kmeta, pozovimo dave, pa
poSto kaže svak svoj razlog, neka osude. S. ^u-
biSa, prip. 158. 6kupimo kolo u Crmnicu, umol-
nike crnogorske i primorske, ni po svojti, ni po
hatoru, no miro tvore neumitne. 158. Kad se
kolo sastalo da cijeni Zlatijinu glavu. priČ. 47.
Metati krvno kolo. PravdonoSa. 1851. 21. Kad
se mirila mrtva glava (krvno kolo). V. BogiSić,
zborn. 541.

b) 0 razmirici. Kako na danaSi&i dan i
u dobar čas sastaSe se dvadeset i četiri kmeta i
dobra čoeka ... da razvide porok i razmiricu
krvnu. S. J^ubiSc^ prip. 168.

Digitized by

Google

1. KRVAN, 1, e, c).

698

KRVAV, 1, a, a) aa).

c) 0 osudu (o onome Sto ae plača ea
krv). Ako bi ćlovika ubil, plati gospođinu krvni
osuđ. Mon. croat. 255. (1558). — Može pripa-
dati amo i ovo (u prenesenome smislu): Buduć
da sam krvna čina sina tvoga. P. Knežević, osm.
847.

d) 0 šteti. Čini zaplatiti krvi krvnu našu
štetu. P. Kanavelić, iv. 229.

f. krvni danak u ovome primjeru vafa da
znači vojničku službu i drugu: Ugovore ... da
im se neće uzimat nikakav porez, danak novćani
ni krvnL 8. l^ubiša, prip. 9.

g. prema krv» 11. Ta se (prijcusan) zove
krvna. NaruĆn. 68&. Petar ni mi prijate) krvni.
67b. PlemenStina krvna. M. Radnić 76«. Molio
bi je i zaklii^ao s )nbav}u otćevom, s mlikom
materinim, s pr^atejstvom krvnim. I. J. P. Lu-
6i6, razg. 104. Vsi krvni rodjaki. JaĆke. 124.
Srodstvo krvno ili po krvi. V. BogiSić, zborn.
202. Zaprjeke su ženidbeno krvni rod, kumstvo . . .
202. Svi bratstvenici slave jedno krsno ime, što
i opet pokazuje i^ihovu međusobnu krvnu svezu.
518. — Od krvnoga ockvr^enja. P. Kanavelić,
iv. 424. — (vidi krv, 11, d) Videći Gospođin
Isus da se mnogi bogaci od ubozi razđi)uju, ter
ne mare za to krvno i naravsko sjediilie^e, za to
donese na svit svoje s. evande]e i milost, ter nas
svojom miloSću još više sjedii^uje nego nas biše
narav i vrsta sjedinila. J. Banovac, pred. 40.

2. adv, kfvno. — V Stuličevu rječniku : ,cru-
ente^

2. KitVAN, krvAna, m. vidi karvan. — U Stu-
ličevu rječniku: ^carovana* (tal). — nije dosta
pouzdano,

E&VAR, m. ti Ivekovičevu rječniku: čovjek
koji )udima krv pušta, isporedi ,berberin, ber-
berina'. — govori se oko Gline. P. Lebor.

KRV ARA, /. Sanguisorba offioinalis L. (Ma-
rinković). B. Šulek, im. 179.

KRVARSi^E, n. (j^jelo kojijem se krvari (u
osoMtijem značenima kojijeh nema svijeh kod
krvariti). — Od xviii vijeka.

a. puitaiie krvi. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: krvarei^e Kupicami ,scarificatio' ; krvarei^e
na žili, ,phlebotomiaS

b. teče1^e krvi. Kvar o&iju krvarene slidi.
J. S. Re]ković 208.

C. prolijevane krvi (u boju). Zar da je
(Bosnu) potiču neprestana prevjerivai^a i krvd-
re£a velikaša? M. Pavlinović, razg. 51.

1. KRVARIGA,/. ćeš. krevnićek, Androsaemum
(vulgare) Grtn. (8ab}ar). B. Šulek, im. 179.

2. KRVARIGA, /. vidi: Krvarice iz korena
ne daj. — Krvarica jest loza iz zem)e od ko-
rena. J. 8. Re}ković 306.

3. KRVArICA, /. intestinum coecum, Aem.
blinddarm. na Braću. A. Ostojić. — isporedi
ćmar, ku)en.

KRVARIĆI, fit. pl. ime selu u Hrvatskoj u
županiji zagrebačkoj. Razdije}. 90.

KRVIRINA, /. vidi krvnina. — Od xviii vi-
jeka^ a između rječnika u Stuličevu (,jus repe-
tendae raulctae pro homicidio') • u Vukovu (vide
krvnina). Ubiše mi otoa i za krvarinu uze trista
groša. J. Filipović 1, 459*>. Oglobe gorje nego
kad Turci krvarinu naplaćuju. 1, 459^. Mireći
krajine, mrtve glave i krvarine. V. VrĆević, niz.
135. Odavna je pukla krvarina na sve ćetir
strane. M. Pavlinović, razl. spisi. 385. Ako
krvnik ne može platiti krvarinu kući ubijenoga.
V. Bogišić, zborn. 513. Plata za mrtvu glavu
zove se krvarina. 679. — U jednom primjeru

zviii vijeka nije posve u istome znaieiku. Č^
ubivenago kase (kaže ?) odma suprot onoga ubo-
jice iskaie (,iskaine') čine (čine?) krvi, koja
8 pučkim jazikom naroda zove se krvarina,
jodna četa (udstva oružana skup}ena ot uvrije-
đenih . . . nosi pomori, razrušenij . . . Starine.
10, 39. (1790).

KRVARITI, krvarim, impf. postaje od krv
(uprav od krvar), t ima različna značena. — Od
XVIII vijeka.

a. puštati krv. — U Bjelostjenčevu rječniku:
krvarim, krv pušćam, kupice ali roge priklapluć
,8carifico, scalpello aperio* ; u Voltigijinu : ,cavar,
cacciar sangue, salassare' ,ader lassen'; u Stuli-
čevu : ,scarificare'. — I sa se, refleksivno. -- i«
Bjelostjenčevu rječniku : krvarim se, krv pušćam
sekuć žilu.

b. vidi krvaviti. — U Jambrešičevu rječniku:
krvarim ,cruento^

c. prema krvarei^e, b t c, moglo bi značiti:
prolijevati krv, neprelazno.

KRVARNIGA, /. vidi stratište. — U jednoga
pisca XVIII vijeka^ a između rječnika u Belinu
(,luogo dove si giustitia' ,carnificinae locus' 351«)
gdje se nc^j prije nahodi, u Voltigijinu (,forca,
patibolo, luogo di sangue' ,galgen'), u Stuličevu
(v. krvnište). — U jedinome primjeru stoji u
metaforičkome smislu. Ima se viće uzeti u ovoj
stvari od ispovidnika, i dobro viditi da ne bude
što saviše; ni bo ispovid ddš& krvamica kako
nerazložito i himbeno poluvimioi govorili su. 1.
Velikanović, uput 3, 03.

K^VARNIK, m. vidi krvar. — U Jambreši-
čevu rječniku: ,scarificator ; phlebotomusS

KRVARNOVATI, krvarnujem, impf. u Stuli-
čevu rječniku: v. krvničiti. — sasma nepoiudano.

K&VAST, adj. u Stuličevu rječniku : ,8anguine
abundans' pun krvi. — Takovo znaČene nije po-
uzdano f bole je: sličan krvi (n. p. crven) , vidi:
Krvast, bot. min. art. (crven kao krv), lat ,san-
guineus' ,blutroth', tal. ,sanguigno, rosso come
8angue^ B. Šulek, rjeČn. znanstv. naz.

KRVAŠ, m. Gervasius, vne muško. — Biče po
latinskome načiikeno (vidi i kimak) ali uz pučku
etimologiju od krv. — U Dubrovniku xii t xiii
vijeka, a između rječnika u Daničičevu (Krbvašb
,G^rvasius'). Ja banb bosbnbski Kulinb prisezaja
tebž, kneže Krbvašu, (juro comiti Gervacio'. Sr.
spom. Biograd. 1840. 2) i vbsdmb gradamb Du-
brovbčamb. Mon. serb. 1—2. (1189). Krbvašb
Manbderevićb (vlastelin dubrovački). 23. (1234—
1240).

KRVAV, adj. cruentus, na kojemu je (osobito
mnogo) krvi, krvfu obfeven, krvju okafan. — Rijei
je praslavenska, isporedi stslov. krbvavb, rus.
KpoBaeijft. češ. krvavy, pof. krwawy. — U stijem
je rječnicima: u Vrančičevu (,cruentus; sangui-
neus'), u Mikafinu (karvav, krvav »cruentatua'),
u Belinu (,insanguinato' ,cruentus' 408*; ,san-
guinolente, imbrattato di sangue' ,cruentus' 641^),
u Bjelostjenčevu (»cruentus, cruentatus, sangui*
nolentus'), u Jambrešičevu (,sanguinolentus'), «
Voltigijinu (,sanguinoso' ,blutig'), u Stuličevu
(,cruentatus, sanguine foedatus'), u Vukovu (,bla-
tig' ,cruentus*), u Daničičevu (krbvavb »cruentus*).
1. ac^j. — Komp. : krviviji (J. Banovac raz^.
117. 157; Osvetu. 3, 107).

a. u značeiiu sprijeda kazanome.

a) 0 čefadetUj o životini, o dijdu tijela.

aa) kad krv teče iz rana na samome

tijelu, aaa) o čefadetu. Ondi amo vidili Grgu

krvava. Mon. oroat. 2(^. (1518). Tekući po sti-

Digitized by

Google

KEVAV, 1, a, a) aa).

KBVAV, 1, b, a) aa).

nah, po kamenja i po kapjenah vas krvav po
nogah. B. Kafiić, firan. 59. Sva se izkabla, sva
je krvava. L V. Bonić, mand. 10. Al* ga srete
vjerenica (nba, ona bjefie sazna i krvava. Nar.
pjes. vak. 2, 20. — bbb) o dijelu tijela u čefa-
deia i u iivoivke. Koji pat i ćrvavi glava bade.
F. Lastrić, ned. 820. Dok iznese rasa glava od
šikare sva krvava. V. Đo&en 124». On prevrće
te leŠeve mrtve i krvave ogled oj e glave. Nar.
pjes. vak. 2, 562. A da Stapom omarifieš glava,
bi je svojom platio krvavom. Osvetn. 2, 52. —
Pod priteSkim križa brimenom satreno i krvavo
rame. A. Kanižlić, azr. 88. — amo pripada i
ovaj primjer u kojemu se govori o dijelu tijela
Hi o kosi ili o cijelome tijelu: Kako je derano,
(i) nije krvavo. (Kako je rađeno, moglo je i gore
biti). Nar. posl. vak. 125. — ccc) ov4Je može
stenjati i kad ae govori o ranama i udarcima.
Brez krvave rane mrtav pade zeo. A. Kanižlić,
kam. 559. Babić im vida crne i krvave udarce.
S. ^ubiSa, prip. 154.

bb) kad je kro ig tuđega tijela, t&aa) o
čefađetu. Srite ga jedan kršćanin koji videći ga
krvava reće ma: ,Odkleo idefi? ti si abio koga
Čovika*. M. Zorićić, zro. 25. Posli nikoliko vri-
mena agleda se i izlaziti vas krvav iz vojske
tarske . . . koga vojska agledavši mnogo se obe-
seli, navlastito kada vidiŠe da je zdrav brez ni-
kakve rane. And. Ka&ić, razg. 112. Jag&e sam
klala, te sam krvava. Nar. pjes. vak. 1, 216. —
bbb) o t^elu ili o dijelu tijela. Upada a rake
krvave i nepoštene. B. KaSić, per. 128. Krvava
se ruka vika prvom vodom ne oplaka. I. Qan-
đolić 500. Sve po paSci i krvavoj raci. Nar.
pjes. vak. 4, 52. (u tijem je primjerima krvava
raka po Aeito u metaforičkom smislu), — AV eto
ti jednoga janaka na vranćića koi!ka pomamnome,
krvave ma noge do ko}ena a janaka rake do
ramena. Nar. pjes. vak. 8, 100. — Polećela dva
vrana gavrana, krvava im krila do ramena i kr-
vavi kjani do oĆija. 8, 561. Sve ti ptići po raz<
bojih cvijele; krvavi im do o5ija k}ani. Osvetn.

1, 8. — Iz krvavijeh 5e)asti. I. Đordić, salt iz.
— Izgledanje a stapaje krvave i bolesne Jezasa.
L. Badić 85.

b) 0 čemu neiivu (katkad u metaforU-
kome ili u prenesenome smislu)^ n. p. :

aa) 0 oruiju. Krvave nože svnd sije
taj tuga. M. Vetranić 2, 848. Krvave nože nosi
a rake. Nar. pjes. vak. 1, 216. I jedva despot
Siv uteče ispred sab}e sve krvave. I. Gundalić
887. Da su pali pod vlas sab}e tve krvave. P.
Kanavelić, iv. 15. Što mi ti je, mila majka, sa-
b}ica sva krvava? Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 10.
Pogledaj mu sab^a o unkašn, sva krvava britka
do balčaka. Nar. pjes. vak. 1, 547. Anđeo kr-
vavi mač a nožnice stavi. A. Kanižlić, utoČ. 456.
Krvave im ruke do ramena i zeleni maci do
balčaka. Nar. pjes. vuk. 2, 808.

bb) 0 drugome oruđu kojijem se ubija
ili muči, n. p. o biču. Premako krvaf bič viđjahu
prid vrati (metaforički). Đ. Baraković, vil. 78.
Bio je biče van Šibioami krvavima. A. d. Gosta

2, 152. — 0 kriiu. Nego tvoj svet križ krvavi . . .
J Kava£in 82b. _ (/ ovome primjeru stoji po-
šteda metaforički mj. križ : Ter se s križem raz-
govara privelika pokornica (sveta Jelina križa-
rica): ,Bajsko cablo, živa že}o, za tobom sam
izčeznnla, o krvava ti postejo, ištuć tebe uve-
nula*. And. Kačić, razg. 17—18.

ec) 0 odijelu. Sve mi donosi ruo kr-
vavo, noćom ga perem, a dai&om snŠim. Nar.
pjes. vuk. 1, 491. Što t^ je, rano, krvava do-
lama? 1, 540. Drži krvav jaglok a rakama.

2, 851. A staroj se dosadilo majci sve perači
krvave ha}ine. 2, 488. — (metaforički). Drugi
vije iz Kozare puste, sa krajine krvave ha^ine.
Osvetn. 5, 81. — Eadi krvava koSu}ioa t^t ko-
Su}ica, c. t u Vukovu rječniku: krvava košn)ica,
vide [vodeAak] koSn}ica 2.

dd) 0 kamei^Uf drveću (na tijestu gdje
je bio pokof). Krvavo je po drumu kameAe, kr-
vave su vite omorike. Nar. pjes. vuk. 8, 812.
Zora crna i krvava, krvavije niz točila stijene.
Osvetn. 8, 107. — U ovome primjeru u metafo-
ričkome smislu: Za to, o slavna i čestita kuće
otmanske kruno, vidim da početak carstva od
svita sad krvavim krijepiš zidim. I. Gundulić
495.

ee) 0 putu (metaforički). U ruci je
s mačem trijebi put otvorit krvav tebi. Ćt. PaJ-
motić 2, 46.

ff) 0 mjestu gdje je bio veliki pokof
ili bitka uopče. gdjegdje može biti gnaČeike kao
kod d, a) bb). Mlav-planino, krvava krajino!
Nar. pjes. vuk. 8, 26. Te je ša)e u Liku krvavu.
8, 109. Od Kotara krvave krajine. 8, 142. Vo-
jevoda od KČeva krvava. 4, 61. Kod krvavog
šanca Deligrada. 4, 52a — Amo pripada i ovo:
S koga je (oružja) svijet krvav. M. Vetranić 1, 8.
b. sanguineus, koji se sastoji i» krvi, u
kojemu ima krvi, pa i u prenesenome smislu,
crven kao krv.

a) 0 čemu žitkome Sto je ili sama krv
ili je pomiješano s krvju (gdjegdje u metaforič-
kome f/t ti prenesenome sm%slu), n. p.:

CMt) 0 Čemu žitkome u judskome tijelu
Ui što is Aega iskusi, aaa) kako su prije mi-
slili, u fudskome tijelu ima četiri žitke stvari, te
po Hitfta postaju temperamenti. Četiri umori od
tijela, to jest krvavi, srditi, melankolik i fle-
matik. M. Orbin 78. — bbb) o sncju (prvi su
primjeri u pravome smislu po luc. 22, 44). Od
pota krvavoga. Korizm. 94*. Naj prije će krvav
znoj iz lica proliti. M. Držić 456. Kada se kr-
vavijem znojem znojaSe. A. O-učetić, roz. jez.
181. Oni krvavi znoj, kojim znojaše. M. Jer-
ković 44. Da kad Isus pun }ubavi iz slavnoga
svoga obraza proli na svit znoj krvavi ... P.
Vuletić 88. Poče se znojiti potom krvavim. F.
Parčić 51. I probivši ma odiću krvavi znoj...
F. Lastrić, test. 107b. Priuzevši ga krvavi znoj.
E. Pavić, ogl. 609. — metaforički Ui iperbolički.
Bimski vojnik ta glas nosi, Afrikanom da ga
zvaše . . . niku milost za se prosi, Bim]ani mu
zatajaše, ]!kega vo]i ne pristaše, a znoj krvaf za
i^ih rosi. D. Baraković, vil. 857. Lijenim ostavit
ću trudne pute, zno^e krvave. J. Kavadin 50«.
Popade me u onoj sjeni znoj krvavi i ledeni.
445a. — Dub je znojit se će krvavijem znojem.
Zborn. 52b. _ ccc) o suzama, plaču. Pa pogleda
cara poprijeko, krvave mu suze iz oč^u. Nar.
pjes. vuk. 2, 844. Tamo Aoj krvave suze iz očiju
letele! Nar. prip. vuk. 177. — naj češče u me-
taforičkome ili iperboličkome smislu. Sliš'te tužben
vaj i moj plač krvavi. M. Vetranić 1, 70. Kroz
toj se s krvavijem suzami bez broja utjeČem
k tebi. N. Dimitrović 48. Gorke tužice i plač
krvavi. M. Držić 457. Kad počnem u meni, ne-
srećo, misliti, koliko tvom zledi mogu se tužan
reć, suze mi krvave iz oči počnu teć. D. Ba-
iMnsk 107b. Plačući s krvavim suzami. J. Ba-
novac, pred. 88. Zašto je stanak ^iov toliko ne-
srićan, koliko je dostojan žaliti se s krvavim
•uzama. F. Lastrić, ned. 848. Ovo je uzrok,
koji me miče i probuduje na gorko uzdisa&e i
suze krvave. 868. Vi pjevate, a nama krvave
polijeću (suze). Nar. posl. vuk. 85. Krvave va}a

Digitized by

Google

KEVAV, 1, b, a) aah

700

KRVAV, 1, c, e).

(snse. Kad se kasaje sa koga da pla5e ili onako
đa mn je teško). 160. Ali ja krvave ya}am od
muke. Qt, Zelić 108. — ddd) mećem amo i ovaj
primjer, premda nije baš šitko ono što 8e ima
kod ovoga u misli (vidi kod natezati se) :
Bijela vrana zgar leteći podriska me i pohabL i
osmjehnnh se od žalosti i rijeh : ,Da ti k)an po-
vene, ... i kad hoćeS poć od sebe krvav^em se
natezala!' M. Vetranić 1, 23.

bb) 0 daidu (o vodi uopće, vidi h)
aa)). Sance u istok vratit moga, s neba dozvat
daž krvavi. G. Palmotić 2, 432. I padahn vrha
trave dažja kap}e svad krvave. P. Vuletić 88.
Svu noć sjala jasna mjeseSina, a ponoći krvav
dažđić nađe. And. Kaoić, razg. 222v — U iper-
boličkome smislu. Sab}e, štiti, strijele, luoi s kr-
vavijem se daždom ore. I. Oandulić 543.

cc) 0 blatUf potoku. On vas streptje i
a krvava blatu pade na tli doli. L Gundolić
410. — Metafori^. Krvavim potokom sramota
osvete. Đ. Baraković, vil. 108.

b) 0 čemu što je pomiješano s krvfu ili
se sastoji iz krvi (kao kod a)) ili je puno krvi,
ali ističuči vg to crvenu boju.

€UJt) 0 Čemu iitku, cuia) o vodi. Ubi-
striSe vode, ke smućene bihu, kad ti Turke bode,
krvave tecihu. Đ. Baraković, vil. 351. Do sunca
joj bistra voda bila, od sunca se voda zamutila,
udarila mutna i krvava, pa pronosi kode i kal-
pake, ispred podne ratiene junake. Nar. pjes.
vuk. 2, 340. Potekoše vode Šedrvani po Stam-
bolu mutni i krvavi. 8, 63. — bbb) o pjeni (iz
usta). Na usta im bila pina skače, aV Turčinu
bila i krvava. And. Kačić, razg. 121. Noiiše se
(etni dan do podne, dok Turčina pjene popanuše,
bijele su kako gorski snijeg, Strahin-bana b'jele
pa krvave. Nar. pjes. vuk. 2, 284. Nosiše se
ietni dan do podne: Musu Vjela pjena popadnula,
Kra}evića bijela i krvava. 2, 408.

bb) 0 slovima napisanima krvfu. Sinoć
mene crna kdiga dođe, crnom bješe bulom za-
bulana, a krvavim slovima napisana. Nar. pjes.
vuk. 1, 395.

cc) 0 tijelu fudskome ili iivinskome,
ili 0 dijelu tijela. €iaa) o tijelu ili o koži, kad
pocrveni, jer udari u nu krv. Bekrija je taj ne-
srećan derviš, . . . krvav derviš bješe do očiju.
Nar. pjes. vuk. 2, 273. Jedan (čabar vina) daše
kodu od megdana, krvav kodic do ušiju dođe,
drugi popi na pohodu Marko, krvav Marko do
očiju dođe. 2, 225. — bbb) o očima. Oči diviji
i krBvave. Stefanit. star. 2, 280. Isus s licem
strašnim rečet s oČima krvavima. Korizm. 17«.
I u kosijeru strašna zuba i krvava oka ogad
živi prijeti. I. Gundulić 554. Kod krvavih očiju.
B. Kmarutić 8. Oči žute i krvave. V. DoŠen
176h. To je bio strašan tucak junak: mrka brka
a krvava oka. Nar. pjes. vuk. 3, 407. Neki &a-
dun s krvavijem očima od ogda i dima. S. l^u-
biša, prip. 241. — metaforički. Krvavim okom
gledahu du. P. Bakšić 5.

c) u prenesenom smislu, crven kao krv.
Božanstveno znameaje križa krvavo. Š. Kožičić
21h. — Ako vidiš (u snu) da je mjesec krvav,
toj prilikuje trud i muku. Zboru. 133b. Neće
već svitliti (misec) nego će se krvav ukazati. J.
Banovac, razg. 2. A danica krvava iž|egla. Nar.
pjes. vuk. 3, 223. Stade četa, pa gleda mjeseca
i begovo krvavo odijelo. Osveta. 1, 63. — Krva-
vijem oblakom. I. Đorđić, uzd. 13. — Krvavome
kad koprenom sve se nebo naoblači. G. Palmotić
1, 19. — Podrtijeh iz uzdaha, bez umrtja u kih
orka, krvavijem dimim paha, smrdećijem pjenam
hrka. L Gundulić 472. — Miho: Vidiš li mčinu

ova? — Vlahe: Vidim, sva je rdava. — Miho:
Bila je na provu. — Vlaho : Zato je krvava. M.
Držić 44. — Druga sveoi digoše priliku: od
Đorđeva do Dmitrova dana sve barjaci krvavi
idoše vifi^ Srbije po neba vedrome. Nar. pjes.
vuk. 4, 131. — Krvava kapa, krvavo sakno. (A
nikad se ne kaže crvena kapa, crveno sakno.) u
Draganićima. D. Trstedak. ~ Gk>reć iskre u
gredami, od kijeh svaka krvava je, nose ogad.
B. Bettera, or. 27. Iz nosdara kodu sa6e krvavi
plam. S. ^ubiša, prip. 240. — U Dubrovniku
krvavo gvožđe moie značiti u^alo, , Jeli mi utija
krvava?' P. Budmani.

d) u prenesenome smislu, vidi krv, 2, o.
Posjeć ću im i muško i žensko, krvavi su kad
sa nih pomislim, vazda su me brukom tovarili.
Nar. pjes. vuk. 5, 492. ,01azi od mene, lopove,
sav si mi krvav na očima'. J. Bogdanović.

e. cruentos, atroz, saevas, kod kojega se
krv lije, u kojemu je pokof, ubojstvo.

a) 0 boju, ratu itd. pa i o svađi, ne-
prijatefstvu. I pozno si i vidio sred krvava )uta
boja, koli je teška sila svoja (Aegova). L Gun-
dulić 308. Ja ki stratih sva ma ljeta slijedit
8 vojskom boj krvavi na sve četr strane od
svijeta. 484. I nasrnu s krvavijem ga rvat bojom.
520. Kad u boju krvavomu starca ostavi ti Ne-
stora. 6. Palmotić 1, 207. Silne boie i krvave
nije spametao zametati. 2, 128. Da ih moja ve-
ličina na krvavi svijeh boj sove. 2, 851. Za boj
oštri i krvavL P. Kauavelić, iv. 42. Kad vojnik
ulazi u koji krvav boj. I. Grličić 120. O strašna
boja, o boja krvava! F. Lastrić, test. 157h. Kr-
vavi ovi boj na moru bijaše. A. Kanižlić, utoč.
406. I ako je veće od slave pridobiti sebe istoga,
neprijate)ske neg države posred boja krvavoga . . .
P. Sorkočević 578^. Nakon dva sata krvavoga
boja. M. Pavlinović, rad. 87. — U toliko i vo-
jevoda bogdanski se cara odvrže i od krvavijeh
bojnijeh zgoda početak se hud zavrže. I. Gun-
dulić 838. — Na krvavo hijeni e i vrlo. 340. —
U krvavoj rati. Đ. Baraković, vil. 58. Is kr-
vave mrzi je rati s Turcima se pobjeguća prid
Po|aoim ukazati. I. Gundulić 396. Svud zamećo
rat krvavi. 6. Palmotić 2, 3. Vi moji drusi u
krvavoj rati. B. Kmarutić 25. Bat krvava za-
vrže se. P. Kanavelić, iv. 182. U ovemu krva-
vomu rata. V. M. Gučetić 129. Zametnuo bi-
jaše rat krvavi. I. J. P. Lučić, razg. 64. — Noć
haroovanje krvavo razstavi. I. T. Mrnavić, osm.
57. — Ponav)aju se česti i krvavi sukobi među
onijem Srbima. S. ^ubiša, prip. 155. — U ovijem
krvavijem borbama. 81. — Badiš S Aih upasti
u krvave smeće i boje. 6. Palmotić 1, 266. —
Hrvati krvavijem oporom uzbiju Turke. S. Lu-
biŠa, prip. 83. — Svadići ki bez svadbe ke kr-
vave držaše ga (Knin). J. Kavadin 231a. Kr-
vavoj u zavakdi za me mrahu. I. Dorđić, uzd.
31. — Ostaranijeh i krvavijeh neprijate}stva. B.
Kašić, id. 54. — Amo pripada i ovo: Da one
dvije kuće ne opomide na krvavi događaj. Prav-
donoša. 1852. 30.

b) 0 smrti (ubojstvu). Kad bi tko bio
usilovan ili koji grih učinit ili koju velika ne-
vo)u ili tešku i krvavu smrt podnijet ... I. Gr-
liČić 198. Pogrdni običaj megdin& umetnut s iz-
mišjedem djavla za da s krvavom smrtju tilesa
dostigne jošte izgub)ede duša. I. J. P. LuČić,
nar. 133. — Ubojstvo koje se čini s oružjem
jest krvavije. J. Banovac, razg. 117. — Amo ne
pripada ovaj primjer, već pod e: Mjesec krvav,
smrt krvava . . . J. Kavadin 558*.

c) 0 kršteiiu. To se zove krstjenje kr-
vavo. Blago turi. 2, 205.

Digitized by

Google

KBVAV, 1, đ.

701

KBVAV, 2, b.

đ. cmentuB, san^narins, koji krv (tuđu)
prolijevOf koji uhija^ ili koji Mi ubijati ili ae
naslađuje ubojstvom, pokofem, isporedi krvaif, o.

a) 0 iefadetu.
€ia) u zlome smislu, aua) o gelatu.
Pa naredi krrava ^elata, da izgubi soma kau-
rina. Nar. pjes. vuk. 2, 610. Krvav ^elat pred
tavnicu dođe. Ogled. sr. 491. — bbb) o drugome
čovjeku. Ah zli kraju i krvavi! 6. Palmotić 1,
179. ^4Ut i krvav hoće biti (čovjek) ko lav, me-
dvjed, panter, zmije. J. KavaAiu 76h. — amo
pripadaju i ocakovi primjeri: Đjaval . . . nepri-
jatej krvavi. M. Vetranić 1, 145.

bb) u dobrome smislu^ junački, hrabar.
u narodnijem pjesmama našega vremena (ispo-
redi krvnik, c, ubojica). Ja okupih šezdeset Tu-
rakah, sve Turčina krvava junaka. Nar. pjes.
vuk. 8. 820. Đrobi^aoi su krvavi junaci. 4, 489.
E su u ]^u (vojsku) krvavi Spužani. Pjev. crn.
174h. Otac joj pogibe pod Skadrom, krvavi ju-
nak, Bog da ga prosti! S. !^ubiša, prip. 67. —
Amo pripada i ovaj primjer: Od krvave kuće
Perovića. Nar. pjes. vuk. 4, 523. — isporedi i
a, b) ff).

h) 0 zvijerima. Bdše v rdcd toj viddnije
krvavo, ishojaše i povddaŠe zemju. Pril. jag. ark.
9, 115. (1468). To ne bila tri krvava vuka. Pjev.
cm. 149b. — 1] ovome se primjeru kaie o čefa-
detu : Malo poslija uzrivši djavla, re$e mu : ,Čla
to ti stojiS, krvava beštija?* F. Glavinlć, cvit.
870*.

c) u prenesenome smislu, o naravi (ćudi),
nagonu. Ptice krvave naravi. M. Vetranić 1, 93.
Negova bezbožna ruka, slepo poslušna krvavom
nagonu mraćnoga srca, nije prezala od savesti.
M. P. Sapčanin 1, 121. — Moglo bi i ovo amo
pripadati: Tač grabeći silni vuci, kad krvavi
glad oćute. 6. Palmotić 8, 22h.

d) vidi e, e).

e. atrox, u prenesenome smislu, vrlo mučan,
težak, strašan.

a) muka, jad, tuga, i uopće neugodno
stane tjelesno ili duševno (radi riječi muka •
trud vidi i b) i c)). Još mislit — jaoh sole! —
muka je (u drugome rukopisu: tuga je) krvava
pastiri Sto vele od tezijeh dubrava, Sto mi je
trudno čut, er kad se spomenem, sva treptim
kako prut i blidim i svenem. M. Vetranić 2,
261—262. Bad muke krvave za toj se spravimo
oba dva da glave na rizik stavimo. 2, 350. Jerbo
je on dvi muke trpio, u duši jednu, u tilu drugu :
obedvi su ove muke strahovite; prva je oštrija,
premda je druga krvavija. J. Banovac, razg.
157 (u tome se prin\jeru moie shvatiti krvav t u
pravome smislu). — Taj jad krvavi. M. Vetranić
1, 101. — Smiš}aje naj liše krvave tužice. 1, 57.
vidi i sprijeda primjer iz 2, 261—262. — Da
budeš podnosit do groba taj nemir krvavi. 2,
165. — Oćutit nepokoj i čemer krvavi. 2, 472.
— Pogledaj ti Aegovu bolizan krvavu. Korizm.
86h. — Ni taj trud krvavi nu iiega (Joba) ne
može od tvoje Jubavi rastavit, moj Bože. M. Ve-
tranić 1, 149. Žalos me oznobi, ćutim trud kr-
vavi. 2, 85.

b) 0 trudu, muci (u drugome smislu
nego pod a): kad ko radi i trudi). Za trudim
krvavima jošter ćemo puni slave suprotive sve
dobiti. Gr. Palmotić 2, 87. Vidio sam gdje se
plaća neharnosti trud krvavi. P. Kanavelić, iv.
160. Pod imenom zaman tvojijem stekoh vječne
časti i dike i na čelu rukam mojijem slavne uz-
goj ih lovorike; jer s visine kola tvoga (srećo) u
dno obali eto mene, da od krvava truda moga
ne ostane ni uspomene. P. Kanavelić, iv. 194.

Uživajte i(h) kakono dostojnu plaću krvavijef\)
truda vašif/i/ F. Lastrić, svet. 104h. Koje je
on krvavim trudom stekao. J. Bajić, pouč. 2,
47. Sto nam je Bog i naš krvavi trud učuvao.
PravdonoŠa. 1852. 33. — Muka je krvava oprijet
se sili toj. M. \'otranić 2, 249. — Amo bi mogao
pripadati i ovaj primjer : Krvava razloga i mučna
za dati se! F. Lastrić, ned. 380.

c) što se trudom ili mukom dob^e (i to
se može kazati trud ili muka). Krvav im pu-
stimo i tužan dobitak. P. Vitezović, odil. 34. —
Sila sam krvavijeh zalogaja izio, t. j. dosta sam
muke podnio. Vuk, rječn. kod krvavi zalogaj.
— Kad krvavu svoju muku pod lakomu vrgu
ruku. V. Đošen 55*. ,To 'e moja prava krvava
muka'. J. Bogdanović. — O krvavo svita blago!
V. DoSen 53h.

d) u prenesenom smislu, o vremenu. Na-
stati će vremena tamna i krvava. S. ](iUbiSa,
prip. 69.

e) amo mogu pripadati i ova dva pri-
mjera (o ijeveru, o studeni), ili se moie shvatiti
da pripadahu (u metaforičkome smislu) pod d.
Kad sjever krvavi sve dmeći povrijedi. M. Ve-
tranić 2, 17. Tolika mećava ter bješe po svijeti
i studen krvava ku nije moć izrijeti. 2, 82.

f. 0 pismu, u prenesenome smislu (o onome
što je napisano).

a) znaČei^e je od prilike: strašan (jer
prijeti). Poče učit krvava fermana. 8. Miluti-
nović u Pjev. crn. 87*.

b) također strašan, ali žalostan. Pa
bijele pišu na sve strane, bijele kiliige jadne i
krvave. Osvetu. 2, 78. Poša}emo krvavu žalbu
u Mletke. S. j^ubiša, prip. 208.

g. uz imena mjestd (osim e) o vodama,
vidi b, b) aa) aaa)).

a) Krvava Lokva, vidi: Selu je BapČi
crkve arhandelove u Prizrenu išla meda ,na
Krbvavu Lokvu*. G(lasnik). 15, 281. (1348?). Đ.
Đaničić, rječn. kod krbvavb.

b) Krvava Voda, vidi: Selu je Homora-
nima i Nebregovu išla meda ,na Krbvavu Vodu*.
G(lasnik). 11, 134. 13, 371. Đ. Daničić, rječn.
kod krbvavb.

c) Krvave Bare, izvor TenUitici (u Sr-
biji). M. Đ. Milićević, kra}. srb. 172.

€l) Krvavi Zdenac kod Kupčine. — xv
vijeka. Zdenac, ki se govori Krvavi 2idenac. Mon.
croat. 170. (1498).

e) Krvavo Brdo, brežufak u Lapadu

blizu Dubrovnika. Sa juga Hladnica, Petka mala

i velika s breŽuloima Krvavog Brda i Babina

Kuka. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 176.

h. uz imena bifaka.

a) Krvava g|iva (Sab}ar, Gh>}ak), v. Kr-
vavica. B. Šulek, im. 179.

b) Krvavi korijen, češ. krvav^ koi^en
(Chelidonium majus), Hjpericum perforatum L.
(Sab)ar), v. Krvarica. B. Sulek, im. 179.

c) Krvavi mle(ki6 (mječić), Euphorbia
mjrsinites L. (u Istri). B. Šulek, im. 179.

1. krvavi zalogaj, ptica. — U Vukovu rječ-
niku: Uhr&vi zalog&j, nekaka mala crvenkasta
tiČica ,art vogel* ,avis quaedam [Begulus igni-
capillus Brehm]. cf. [sraČka], sračak. Krvavi za-
logaj ,Troglodyte8 parvulus*. Đ. Trstei^ak.
2. adv. k^v&vo.

a. vidi 1, a. Kada se krvavo oznoji. A.
Gučetić, roz. jez. 135. Kako krvavo rane Go-
spodina (sulic^. F. Lastrić, test. 158h.

b. isporedi 1, c. I krvavo sad suzbije dug
pretežki meju zmije (Juda). J. Kava^in 454h.
Bim imaše krvavo pasti pod oblas. L Đordić^

Digitized by

vjuogle

KEVAV, 2, b.

702

KBVAVm

ben. 118. Krvavo pustit se pobijediti. S. Bosa
116b.

c. %8poredi 1, b, b) cc) bbb), Videći da ga
Filisteji krvavo gledahu. I. Đordić, salt. z.

đ. vidi 1, e, b). Po vrućini, po zimi, kr-
vavo trudio i obdan i obnoć. A. Kalić 395.
Što . . . krvavo si stekao. M. Pavlinović, razl.
spisi. 851.

KEVAVAC, krvAvca, m. postaje od krvav
nastavkom bCb, a dobiva razliina enačei^a.

a. (krvav) čovjek, koji krv (tuđu) lije, koji
kofe, ubojica,

a) u elome smislu, vidi krvav, 1, d, a)
aa). — XV I XVII vijeka. Tom krvavac oni
mnozih jur ubili. M. Marulić 27. Krvavca da-
jući pod oblastju Žene. 62. (u obadva primjera
0 Olofemu). — Metaforički. Čovia privelik je
krvavac, jer ubija milost BoSju u sebi i u dru-
gomu koga smuti: ovo dvije krvi. I. Ančić,
ogl. 98.

b) u dobrome smislu, vidi krvav, 1, d, a)
bb). — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (junak, ubojnik ,der blutige' ,cruentus,
sanguinolentus' s primjerima ie narodnijeh pje-
sama: Đe god nađem žlicu i krvavca. Sve bi-
rani žlice i krvavci, t s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori), Ti pokupi stotinu Turaka po
svojemu gradu Nikšićkome, sve bojega žlicu i
krvavca. Nar. pjes. vuk. 4, 468.

b. lieka mala Uvotii^a. Krvdvao, Apbis la-
nigera, Aem, blutlaus. na Braču. A. Ostojić.

c. lieke bolesti.

a) ikeka bolest u goveda. — U Stuličevu
rječniku: ,morbus bubulus^

b) vidi krvavica, b, a). Krvdvac ,baema-
toma' ikem. ,blutbeule\ na Braću. A. Ostojić.

đ. eemla gdje se nahode kao žali crvenkasti.
Slovinac. 1880. 87.

e. mjesno ime u Dalmaciji. Krvavac, a) selce
pri obali Neretve izpod Norinske kule. — b)
strana staroga manastira u primorskom Zaostrogu.
M. Pavlinović. — Pomiiie se (prvo?) xviii vijeka.
Do kaštela Krvavca. Norini 82.

f. bifka, Krvavac (ceruaua9 u mletačkom
rukopisu;, rus. KpoBaBHHK^ (Achillea, Conval-
laria poljgonatum), ćeš. krvavec (Poterium, Che-
lidonium), po}. krwiowiec (Sanguinaria) : amomum,
pes columbinus (mlet. rkp.), cinoglossa (u silaskom
rukopisu), 1. Geranium columbinum et moUe L.
(Visiani); 2. Erodium ciconium W. (Visiani).
B. Šulek, im. 179.

kJLVAVAN, khravna, adj. vidi krvav. — Na
dva mjesta xviii i xix vijeka. Na krvavne trohe
kuda bičnim dračam tlehom kuca. J. KavaAin
414*. (Znamei^e) od grješnoga gi^eva zavajano
i krvavno i veoma stravno. Osvetu. 2, 150.

KEVAV A8T, adj. crvenkast, vidi krvav, 1, b,
c), — U naše vrijeme u Istri, Krvav&st ,8a b-
ruber^ Đ. Nemanić, čak. kroat. stuđ. iiftsg. 48.

KEVAVCI, m. pl. ime zaseoku u Srbiji u
okrugu užičkome. K. Jovanović 157.

KEVAVICA, /. postaje od krvav nastavkom
ica; tifia ikekoliko različnijeh značeiia. — vidi i
krvavice.

a. uopće itešto puno krvi, n. p. voda. — U
naše vrijeme, I u tebi, vodo krvavico. Nar. pjes.
juk. 476.

b. otok pun krvi. — Od xvii vijeka.

a) uopće ili u čefadeta. Nut' modrica, nut'
krvavica ! M. Divković, bes. 886*. — u naše vri-
jeme u Šulekovu rječniku: ,blutbeule^ isporedi
krvavac, c. I

b) u ibofio. tt Viškavu rječniku: ,bei den
pferden eine blutbeule' ,tuber cruentum'. -
Moie biti i rana (?). Krvavica, rana koi&u na
vratu od komota. u Lici. D. Trstenak.

e. vidi krvavice, a. — Samo u Voltigijinu
rječniku: ,emoroide' ,die hemoroiden^

đ. ć^jevenica krvfu nadjevena^ isporedi dje-
venica, ku)en. — V Mikafinu rječniku: krva-
vica, đivenica ,botulus, botellusS • u Vukovu:
,die blutwurst' ,botulus cruore farctus*.

e. sitno pero puno krvi. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stuličevu (,plumula san-
guine plena'). Krvavice, sitno perje, što ostane
u koži, kad se perad oskube. u Đakovu. Đ. Hire

f. grana što udara iz korijena. — Moie
biti uzeto od pređašnega značeiia u prertesenomu
smislu. — Od xviii vijeka. Krvavice loze . . .
smiču se. J. S. Ee)ković 258. Krvavica, graoiv,
Sto iz korijena izbija. Lapovci u Slavoniji. Đ.
Hire.

g. bifke. — Od xviii vijeka. Krvavica, lingua
sanguinea, sanguino, anousa (Đurante), 1. An-
chusa tinctoria L.; 2. (Sab]ar) v. krvavica; 3.
suvrst breske (Va]avao). B. Šulek, im. 179.
Krvavica, ueka cr}ena pečurka, na Braču. A.
Ostojić.

h. crvena zemja. — U naše vrijeme u Istri.
Krvavica ,terra rubra'. D. Nemanić, čak. kroat
stud. iftsg. 61.

i. Krvavica, ime selu u Srbiji u okrugu ja-
godinskome. K. Jovanović 108.

KEVAVICE, /. pl. mnoiina od krvavica.

a. šufevi. — isporedi krvavica, c — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu (krva-
vice, šu)i, nemoć ,hemoroisO g^je se n<^j prije
nahodi, u Belinu (,emorroide' haemorroidis' 287»),
u Stuličevu : ,baemorrhoides (fluxus sanguinis ex
venis in ano sitis, vel tumor earundem venarum
absque sanguinis fluxu)^ Bog im posla krvavice
u tijelo. I. Đordić, salt. 269.

h. Krvavice, ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskome. — isporedi krvavica, i. ŠJivak u
Krvavicama. Sr. nov. 1875. 299.

KEVIVICaN, krvivična, acij. koji boluje krva-
vicama (šufevima). — U Stuličevu rječniku: ,hae-
morrhoide laborans^

KEVAVIČAST, adj. vidi krvavast. — V naše
vrijeme u Istri, Krvavičast ,8ubruber'. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iiftsg. 46.

KEVAVIČIĆ, m. prezime i mjesno ime.

a. prezime. — Na jednom n\jestu xviii vi-
jeka. Niko Altaman Krvavičić. J. KavaAin 231^

b. ime zaseoku u Bosni u okrugu sara-
jevskome. Statist, bosn. 14.

KBVAVINA,/. postaje od krvav nastavkom ina

a. u Stuličevu rječniku: v. krvarina. — ne-
pouzdano.

b. crvenilo, isporedi krvav, 1, b, ej, — U
naše vrijeme u Istri, Krvavlna ,rubedo'. D. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iftsg. 63.

KEVAVITI, kfv&vim, impf. činiH da ŠU>
(objekat) bude krvavo. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf, krv&v}&h i u part. pr<tet, pass.
ki>v&v}en ; u ostalijem je oblicima onaki k(iki je
u inf., osim aor. 2 t 3 sing. k¥>v&vf. — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov. kn>vaviti, rus, Kpo-
BaBHTK, češ. krvaviti, pof. krwawić. — U jednom
primjeru xvi vijeka: Kana od grla krvav (aše.
Mirakuli 121 neprelazni je glagol i znači: teći
krvfu. moglo bi se pomisliti da bi infinitiv bio
krvdvjeti prema češ, krvavčti (u istome znaČeiku)
i rus, KpoBaR^Tii (postajati krvav) ; ali va^n da

Digitized by

Google

KEVAVITI

708

KRVAT^iENSTVO

tako nijey jer hi krvarjeti uprav isto snaČilo što
i u ruskome jeeikUf a i u čeikome fus krvaviti
ima i krvaviti za isto značei^e. osim ovoga pri-
mjera' ima i u VranČićevu fječniku lat. sangui-
nare • nem, bluten » u Bjelos^enČevu sangaino,
ali su ta tumačeiia jamačno pogreške pisaca^ jer
u VranČićevu ima još tal, insaguinare i mag.
veresetenni, dakle s prelasnijem značenem kao
što su i ostala tri tumačei^a u Bjelostjenčevu.
— Između rječnika u VrančiČeou: ,sanguinare'
(vidi sprijeda), u Mikafinu: krvaviti, okrvaviti
^crnento'; u Belinu: ^insanguinare' ,craento' 408* ;
u Bjelostjenčevu: krvavim ^sanguino (vidi spri-
jeda), sanguine inficio, sangaine đetarpo, craento';
u Voltigijinu: ^insanguinare' ,blutig machen^; u
Stuličevu : ,orueiitare, sangaine inficere, imbuere,
foedare';^u Vukovu: ,blutig machen' ,cruore ma-
culo*.

1. aktivno.

a. uopče činiti da što bude krvavo kojom mu
drago krvi (ni subjekta ni objekta). Onde j* pala
krvca od junaka . . . onde sa ti sva tri poginula,
već ti idi dvora bijelome, ne krvavi skuta i ru-
kava. Nar. pjes. vuk. 2, 819. Bogom brate,
krvavi ^late ! na mene su toke pozla&ene, svući
mi ih da ih ne krvavim. Ogled. sr. 492. Čini mi
se, kako kaže Mujo, va]at ti će krvavit kameAe.
Nar. pjes. u Bosni. Đ. Šarmin. — Amo pripada i
ovaj primjer: Na četiri strane stahu šance biti
i z malim oružjem ziđe krvaviti. M. Kuhačević
140.

b. objekat je ono čim se ra1^ava ili ubija
(oružje, oruđe, ruke, nokti, zubi).

a) krv je tuda ; kaže se : krvaviti o koga,
ili o što ili u što (u krv), smisao je poetični.

€Ui) objekat je sab)a, ma5, ćorda t^^.
Ovi se joS tira i sab)a krvavi. H. Lučić 242.
Nemaš na Što sabje izvaditi, nit* je imaš o Što
krvaviti. Nar. pjes. vuk. 2, 145. Nikada je nije
prikorio što je za ii\x sab}u krvavio. Hrv. nar.
pjes. 4, 25. — Svaki britki mač krvavi. V.
Došen 59*. Takvi slavno mač krvave gdi duš-
manin ište slave. 126b. — Nemam o što poga-
niti ruke, a ni svoje krvaviti ćorde. Nar. pjes.
harm. 1, 57.

bb) objekat je ruka. U i^egovu krv pra-
vednu tvojijeh ruka ne krvavi. G-. Palmotić 8,
169b. Ne tiše dobre sluge krvaviti ruka o mi-
snike. I. Ančić, vrat. 134. Jedni siku, jedni bodu
Turke, ter krvave svoje bile ruke. And. Kačić,
raz^. 284*. I viteški krvaviše ruke. Nar. pjes. vuk.
5, 84. — Ovaj primjer može biti da amo pripada ;
ali mislim da desna ruka stoji metaforiČki (brat
brata odvraća da ne ubije svoju ženu; te bi
mogla desnica ruka značiti ženu, premda je kriva
i dužna smrti); onda bi kod krvaviti bilo zna-
čene od prilike kao kod c: Ti ćeš sebi bo}u naći
)ubu, ali i^ima (djeci) nikad nećeš majke, ne kr-
vavi tvoju desna ruku. M. A. Bejković sat I8b.
Nar. pjes. vuk. 2, 687.

cc) objekat su nokti i zubi u zvijeri
(a vidi i primjer kod b) bb)). Lav nokte krvavi.
Đ. Zlatarić 51b. Tigra obijesna, zla pantera . . .
zube i nokte svo^e krvave. P. Kanavelić, iv. 247.

b) krv je samoga subjekta.

cui) kad se na što (nehote) rani. Kuna
stara ne krvavi gvozdja. (Z). Poslov. daniČ.

bb) kad se hoće raniti. Odira svoj
obraz i nokte krvavi. M. Vetranić 1, 71.

c. objekat je čefade ili životiiM ili tijelo iz
kojega se čini da krv teče. krvaviti se kaže i o
malo krvi, kao i o mnogoj (te onda je krvaviti
od prilike kao raAavatl, mrcvariti, ubijati, klati).
objekat može biti i sam subjekat

a) objekat je če\ade ili ŠivotiAa, Đdti
vbzbmbše stapi, imiže ratb tvoraha: jegože krb-
vavb)aha, tb jako pobdždenb izb boja ishoždaaše.
Aleks. novak. 11. Ptičica pelikan sam sebe kr-
vavi. M. Vetranić 2, 275. — Neg te opeta, joh,
propide svojim! grisi i krvavi. L IvaniŠević 88.
Nek (me) žeže (kraf), nek pali, neka i krvavi.
A. J. Knezović 186. — Car Selim drpi, krvavi,
plijeni krstjanske krune. V. M. GuČetić 128. —
Ki (vuk) stada krvavi. M. Vetranić 1, 872.

b) objekat je tijelo ili dio tijela. Majke
krvave nokti lice. M. Vetranić 1, 29. Nokti
svoj obraz i lica krvavi. 1, 181. Zato kruna
drača puna meni glavu svu krvavL A. Vita)ić,
ostan. 880. Dominik krvavi svoja sveta pleća.
V. M. GuČetić 108. Krvavili su i&ihovo tijelo
s bićima. 183.

2. sa se.

a. pasivno.

a) uopće. Jeli sud pravi da se tač kr-
vavi viteška po}ana? M. Vetranić 1, 85.

b) vidi I, 0. Bojna po}a na kojima su
se već krvavili Srbi i Mađari. M. Đ. Milićević,
pomenik. 5, 858.

b. refleksivno, postajati krvav. — Između
rječnika u Belinu (,insanguinarsi' ,cruentor' 408*),
u Stuličevu (,craentari'), u Vukovu (,blutig werden'
,cruore maculor'V

a) uopće. Krvavi se sva voda Morava
od junaka i dobrijeh koi&a. Nar. pjes. vuk. 4, 222.

b) točiti, puštati iz sebe krv.

a>a) uopće. Ter se sad krvave kr-
stjanske države. M. Vetranić 1, 51. Da se svijet
krvavi u oružju zvoneći. 2, 86.

bb) 0 srcu, metaforiČki, o velikoj brizi
i nemiru. Moje srce, vidi, kako se krvavi! jere
ga misao i briga sa svim more i muče. G. Pe-
štalić 173. I vaša srca ovako jedan put uzne-
mirivaše se i ovako krvaviše se, kano sad i
moje. 220.

c. recipročno, biti se (među sobom ili
s kijem), prema 1, c. ZapadAe države ter se tač
bezredno meu sobom krvave kako nije pravedno.
M. Vetranić 1, 184. Da se biju i krvave turski
i a^nski vitezovi. L Gundulić 540. Što ćemo
se krvaviti, i bez boja kad istina otkrivena može
biti? G. Palmotić 1, 881. Grijeh je da se bez
krivine oni biju i krvave. 1, 890. Vukući tako
(Ciganin) ono magare vidi ga drugi ciganin i
promisli da se s nekim bije, pa potrči vičući:
,S mirom te, }udi, ne krvavite se, što vam je?'
Nar. prip. vrč. 89. Crnogorci se krvave i koju
medu sobom. S. ^ubiša, prip. 95. — Amo pri-
padaju i ovakovi primjeri: Neću, a ovomu da
se boju nitko drugi već krvavi. G. Palmotić 2,
109. Da se stave Turnov život obraniti, da se
i oni za ik krvave. 2, 121. Pak se ko]i i krvavi,
kad ne nađeŠ sreću boja. 2, 266.

KBVAVKA, /. neke bifke. Krvavka, 1. Cap-
sella bursa pastoris Mnch. (L Sabjar) ; 2. breskva
crvena mesa, blutpfirsioh (u Varaždina); 8. su-
vrst kraške, blutbirn (Vajavac). B. Šulek, im.
179.

KJE^VAV^AHAN, l^vavjahna, adj. samo u Stu-
ličevu rječniku: krvavjahan uz krvavjašan.

K&VAV^iAŠAN, kifvavjašna, adj, dem. krvav.
— Samo u StiHićevu rječniku: krvavjašan ,non-
nihil cruentatus^

KBVAV^iENOST, /. osobina čega stoje krvavo
(krvavfeno). — Samo u Stuličevu rjeČnUBu: krva-
vjenost tu krvavjeAe.

KBVAV^iENSTVO, n. vidi krvavjenost — U

Digitized by

>Joogle

KEVAV^iENSTVO

704

KEVČIOA

Stulićevu fječn^u: krvavjenstvo us krvavjeiSie.
— nepouzdano.

KEVAv^ifilSrE, n. ćfjelo kojijetn se krvavi. —
Stariji je oblik krvavjenje. — U Belinu rječ-
niku: krvav}enje ,insangninamento' ^cruentatio'
408«; u Stulićevu: krvavjei^e ^cruentare, snbst.';
u Vukovu: ,da8 blutigmachen' ^adspersio cruoris,
craentatio^

KBVlVNICE, /. pL Sujevi. — Moie biti
riječ praslavenskaj ieporedi češ. krvavnice, pof.
krwawnica. — U Mikafinu rječniku: karvavnice,
šu)i (štamparskom griješkom žu)i) ,hemorois, ma-
risca, fica8^ — I u naše vnjeme (ne znam čija
je bifeŠka). Krvavnice ,goIđader, golđene ađer'
^haemoroiB' ša)evi.

KBVAVOČA, m. (i f.J čejade krvavih izbu-
šenih o5iju. rijetko. M. Pavlinović.

KBVAVUŠA, /. suvrst breskve, blutpfirsich
(ya]avaCy u Virovitici). B. Šulek, im. 179.

KkYCAf f. dem, krv, nalazi se gotovo samo u
pjesmama i znači isto što krv. — Akc. se mijeiia
u voc, : kf veo, kf vce. — Od xvn vijeka (vidi c),
a između rječnika u Stulićevu i u Vukovu. —
Dosta često ima uza se pridjev crna.

a. vidi krv, 1. Kade pade krasna poglavica,
a zgleda se mnoga porodica, u junake krvca
uzavrela. Nar. pjes. vuk. 2, 561. U junaku
krvca oskipila. Osvetn. 3, 69. — Napio se vina
crvenoga, ... te u lice krvce zadobio. Nar. pjes.
vuk. 8, 134 — 135. Bijela se zaraziše lišća, a po
liima krvca cvanu rujna. Osvetn, 2, 91. — Sve
mu drusto izgubilo lice, a iz lica izgubi se
krvca .... A iz lica izgubiše krvcu. Nar. pjes.
vuk. 3, 177.

b. vidi krv, 2. Videći tužna majka da je
košu}ica krvcom poškrop}ena. A. Kanižlić, uzroci.
219. Bumenile su se koSuJice i podnice krvcom
polivene. bogo)ubnost. 451. Kud i^egova sab]a
dopiraše, onMa potok krvce tecijaše. And. Kačić,
razg. 126a. Đe ogroznu krvca do ko|ena, tu po-
gibe Banović Strahii^a. Nar. pjes. vuk. 2, 294.
Izmiče ga iz te mloge krvce. 2, 315. Onde j'
pala krvca od junaka ta dobrome koi^u do stre-
mena. 2, 319. A ogreznu krvca do ko}ena . . .
Krvcu gazi, a Bogu se moli. 2, 561. Sva je
sila na čardak udrila, iz Čardaka krvca udaraše.
8, 276. Po kameAu i po krvci crnoj gazi junak
harambaša Limo. 8, 312. Vukodlaci krvcu loču
crnu. Osvetn. 2, 176. Crna zem}a krvcu polo-
kala. 2, 177. — Jer je krvca iz zemje provrela
(metaforički). Nar. pjes. vuk. 4, 181.

C. vidi krv, 3. Odsvud krvca kipi. M.
Đivković, plač. 45. Svu kroz ovu ranu petu
izli s vodom krvcu svetu. A. Kanižlič, fran.
143. Tako se podnese, da mu mloga krvca kroz
nosdrve udari. 178. (Majka od milosrđa) pri-
stade k tomu, da se prolije pridraga neprociiSiena
krvca sina nezina. utoč. 92. Krvca je je polila
djevojku niz bijelo lišće. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 18. Basrdi se }uba Brankovića, Vukosavu
rukom udaraše, kako je je lako udarila, iz nosa
joj krvca izvirala. And. Kači6, razg. 59«. Sinu
lice kako jarko sunce, kad to vide Ture Asan-
aga, od jada mu usta ispucaše, lije krvca niz
srebrna puca. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Pa po-
sekla desnom rukom levu; od srca joj krvca
udarila, ne zna niko krvcu ustaviti. 1, 605.
Pa je ]&omu ruke savezala od lakatah te do vrh
nokatah, od nokatah lije krvca crna. 2, 33.
Malo rani glavu na junaku, poli krvca niz ju-
načko lice. 2, 285. Pak dovati onu kupu s vinom,
pa udara careva čauša, pršte kupa a pršte i
glava i proli se i krvca i vino. 2, 481. A moje

ću lice nagrditi dok pokap^e krvca od obrai^.-*

2, 558. Te preseče na ruku konopce, poseč"*
Gruju po desnici ruci, iz ruke mu crna krvc^
lije. 3, 41. Presijeca svilu i kadivu, a iz svil^
crna krvca lije i komadi odlijeću mesa. 8, 47C
Murat i^ega pos'ječe po glavi. Pero rukom ranu.
pritisnuo, da mu krvca oči ne zaliva. 4, 88.
Kako vojska nije počinula, niti gladna hjebau
založila, ni umorna vode napojila, od žeđe im.
usta ispucala, a niz prsi krvca oborila. 4, 406.
Ijetko ga šakom udarila, dok dijete krvca oba-
sula. Pjev. crn. 120^. A kud Stanka šine Be-
^pova (ćorda), iz Stanojla crna krvca lije.
Osvetn. 2, 143. Bana zijeva, krvca teče živa.

3, 49. Krvca štrca, bijela platna plače. 4, 61.

— Vrana koi^a natrag pripovmu, opasa ga tro-
strukom kaucijom, puče koža koi!ku po sapima,
a pokapa krvca po kopitL Nar. pjes. vuk. 2,
559. Iz kopita crna krvca ide. 8, 242. D<^lo
mi je moga kona klati, da s^ napijem krvce od
koAica. 3, 490. — Po direku udari hangarom,
iz direka krvca pokapala. Nar. pjes. vuk. 2, 197.
A ne boj se, Stevo, čedo moje! krv ne ide iz
babine ruke, nego ide krvca iz konopca. 3, 41.

— Probudi se, svece Muhamede, ter osveti krvca
prolivenu. And. KaČić, razg. 141b. Tu se teška
krvca prolivaše, teška krvca koiiska i junaška

.182«. Tu se dvije udariše vojske, tu se mnoga
pro|evaše krvca. Nar. pjes. vuk. 4, 8. Tu se
prosu krvca od junakah kako buma kiŠa iz
oblaka. 4, 374. — Odi je sopra, tu je dolibaša;
gdi je vojska, tu je arambaša; gdi je krvca, ta
je delibaša. 1, 444. — Maksim pade u travu ze-
lenu, svega g^ crna krvca obalila, krvcu pjaje,
a tiho besjedi. 2, 480. — Cura dere vezene jag-
luke, te Tadiji krvcu ustav}aše. 3, 167. Baspide
mu puca na dolami, pa mu crpe krvcu iz ne*
dara. 3, 509. — K Aemu brzo Mitar doskočio i
pustio krvcu od obrazah. 2, 682. Đurad piše
do tri sitne kAige, ne piše i samim murećepom
veće mesa s krvcom od obraza. 2, 569. Bano
rani, bilu kiiigu piše; ne piŠe je crnim mure-
ćepom već je piše krvcom iz obrazcu And. Kačić,
razg. 73a. — Ja ti krvcu za me proli. 8. Mar-
gitić, ispov. 218. On ne smjede poći na Kosovo
za krst časni krvcu pro}evati. Nar. pjes. vuk.
2, 290.

d. vidi krv, 4. Gačani su vaši suparnici, od
starine vašu krvcu pili. Osvetn. 2, 79. Piti
krvcu ko i lozovinu. 2, 105. Teče gledat ma-
leno i velo, kd će Turci vlašku krvcu pitL 4, 62.

e. vidi krv, 5. Koliko mu krvce žedan bješe,
manu sabjom, ods^ječe mu glavu. Nar. pjes. vuk.
2, 560. Hajduci čeznuć da još kojeg smire, jer
im duzi od dangube dnevi, a na krvcu sažedi&ele
cijevi. Osvetn. 4, 34.

f. vidi krv, 8. Ne mogu ti rane preboleti,
već ti prosta moja krvca bila! Nar. pjes. vuk.
2, 81. Marko ode Svetoj Gori slavnoj, pričesti
se i ispovjedi se, jer je mnogu krvcu učinio. 2,
370. Ti se jesi krvi naučio, učinićeš krvcu o
prazniku. 2, 411. Nijosu se nigda umirili, niti
mogu krvcu da umire. 2, 567. Jedan drugom
krvcu halališe. 3, 381. Pa se onda obadva ru-
kuju i po jednu čašu piju vina, jedan drugom
dok oprosti krvcu. ta lasno je kavgu zametnuti,
aV je teško krvcu oprostiti. 4, 306. Ko je krivac
neka krvcu plati. Osvetn. 3, 137.

g. vidi krv, 11. A kći, moja krvca, gola je
brez ruha. A^ Kanižlić, rož. 28. Moli Boga,
mila sele moja, d^ ti nisam lišće ob^ubia, da se
nije krvca pomišala. Nar. pjes. istr. 1, 21.

KBVČICA, /. dem. krvca. — Od xvii vijeka
samo u pjesmama. Povrati meni Hektora prei

Digitized by

Google

KBVČICA

705

1. KEVNICA, e.

kry6ioe. I. Zanotti, en. 87. Desna tva s ke proli
slavna ti krf6iou (štamparskom grijeSkam krfi-
6icu, to se vidi po metru), Michelangelo. 52.
Tvoju svitlost dvore i krvčicom svojom. P. Vi-
tesović, odil. 24. Da svu ta i^eg preliju krv5ica.
I. Zanifiić 14. Ta tu nije srca ni dulice, a ka-
moli duha i krvčice. S. Milutinović u Pjev. om.
327a.

KBVEL, vidi krve).

KBVE^i, m. (?) iheka hi^ka. — U naše vrijeme.
Krvel (Vujičić), Krve) (kdrbel), Anthriscus cere-
folium Hffm. (Visiani), v. Krfulica. B. Šulek,
irii. 179.

KfeVEN, acfj. koji pripada krvi, koji postaje
od krvi. — Na dva mjesta xviii vijeka.

a. u pravome smislu. Bi zadovojan da mu
se krvena cr)enost kaže na obrazu. A. d. Bella,
razgov. 40.

b. crven kao krv. Bijele pristave i krvene
(crvene?) obi imaju. J. Kavaćin 283a.

KBVETIĆ, m. prezime. — xv vijeka, a između
rječnika u Daničičeou (Krbvetićb). Nikbša Krb-
vetićb i bratb mu Jakša. Spom. sr. 1, 37. (1402).

KBV:ĆŽDINA, /. augm. krv, osobito se kaže o
krvi pomiješanoj s gnojem što teče iz rane ili iz
priita. — U naše vrijeme u Dubrovniku. P.
3udmani.

1. KŽVIOA, /. vidi krvca. — U narodnoj
pjesmi našega vremena iz Istre, a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (,sanguiculus*). Zlatan pr-
sten u krvici plava. Nar. pjes. istr. 2, 127.

2. KEVICA, /. vidi krvavica, b. — U jednoga
pisca našega vremena. Žestoko kr)a peca goveda,
kojoj često kožu krvavi pa načini krvice. K.
Crnogorac, zool. 155.

KB VIČAN, kHična, adj. krvav. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Krvično svoje tijelo. S. Bosa
144b.

KBVUA, /. ime grobfu u Hercegovini. — Po-
staje od krv. Schem. herceg. 1873. 81.

KBVIJE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
poiarevačkome. K, Jovanović 142. — isporedi
Krvija.

KEVIJ8KI, (i4j' koji pripada Krvijama. Kr-
vijska (opština). K. Jovanović 142.

1. KBVINA, /. augm. krv. — Od xvii vijeka
(rijetko).

a. uopće. Sto jes bio čovjek V Krvina ne-
čista. B. Eašić, nač. 67. Kot gladan lav na lov,
oral na mrcinu, tako on na rusku goraše krvinu.
M. Kuhačević 118.

b. Ta Adjf^«, tečene krvi poslije rođena. Ma-
rija, kd rodija, po svećeniku bi učistjena od kr-
vine od koje rodice su običajne prati se Četres
dana po rodjei^u sina. S. Bosa 36^.

2. KBVINA, /. vidi krvnina. — Na jednome
mjestu u naše vrijeme. Kad je dužna zadruga ili
treba platiti krvinu ... V. Bogišić, zborn. 28.
moie biti da treba čitati krvninu.

KitVn^AK, m. ikeka trava. — U Bjelostjen-
čevu rječniku (u latinskome dijelu kod vinca), i
u Stuličevu: krvidak, trava, v. skrobut; Krvinek,
KrviAak (što ti krv vstavja Bjelostjenac), vinca
pervinca (Bjelostjenac), laureola (Parčić), Vinca
minor L. B. Šulek, im. 179.

KBVITI, kKfm, impf. samo u Stuličevu rječ-
niku: V. krvaviti.

KBVITI SE, ki-vim se, impf. uprav krvaviti
se, ali samo recipročno^ biti se do krvi, ubijati
sCf Mati se. — isporedi krvaviti, 2, c. — Akc. se

mijena u praes. 1 « 2 pl. : ki'vimo, krvite, u aor
2 i 8 sing. kfv£, u part. praet. pass, (ako ga ima)
khr}en. — Od xviii vijeka, a između rječnika n
Vukovu (,blutig zanken' ,cruentorO. Nije potribe
da se vojske biju ni krve. And. Kačić, kor. 161.
Da se krve, a ne da se }ube. Nar. pjes. petr,

2, 48. A Ilija, krvopija stara, i prije se krvit
naučio. Nar. pjes. hdrm. 1, 544. Pa se krve do
Salosne majke. Osvetu. 2, 66. Ne mogli se po-
znat četenici, ter se jadni krvili među se. 7, 74.
Plemena su se nemilice krvila između sebe. M.
Pavlinović, rad. 45. Cijele vijekove oni su se
krvili među sobom. M. Đ. Milićević, omer. 78.

KBVJAPBOLIĆE, n. proliče krvi. — Na je-
dnom mjestu XVIII vijeka. Da se toliki bojevi
s krvjaprolitjem učiniše. F. Lastrić, test 354b.
— sasma nepouzdano (moie biti da nije dobro
naštampano).

KJtV^filSrE, n. cijelo kojijem se među sobom
krve. — Između rječnika u Vukovu (,das blutig-
zanken' ,rixa cruenta'). NačeSe se zadjevice i
krvjeda. S. J^ubiša, prip. 127.

1. KBVNICA, /. žensko čefade kao krvnik. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Stuličevu:
,bojessa' ,carnificis uxor' (vidi b), i u Vukovu:
,die mdrderin' ,interfectrix'.

a. sa značenem sprijeda kazanijem, žensko
čefade što je koga ubilOf ali i kao psovka vrlo
zloj i neprijatefskoj šenskoj glavi. (Pakleni duh
govori:) Jevrijenske djevice dojde sin jedini, od
naše ^vnice, da nam dvor poplijeni. M. Ve-
tranić 2, 203. Polinesto : Vajmeh meni ! slip
ovakoj kudi da grem, vajmeh kudi? ... Da mi
je koju uhvatiti... da poznaju što desnica umije
ova silna moja koja ište, pipa sada tej trojanske
zle krvnice ... Ne mogu li dostignuti koju od
&ih (utu zmiju, da krvnica k& oćuti što je ova-
kom igrom igrat. 476—477. Oni kako s krvnicom
sa mnom sveđ beside, ne kako s kraticom. F. Lu-
karević 237. Koga je krvnica mati tva izdala.
D. Zlatarić 4b. Ona, od majke po tu kana priko-
rene s gnusna bluda, glavu isprosi slavna Ivana
u silnika zlobna i huda. zasve ubojno na pro-
Šenje koje učini zla krvnica od bolesti kra) ću-
tjenje sred smućena kaže lica . . . ćl^. Palmotić

3, 140ab. Kuga kućna, krvnica prava dičice
svoje. Đ. Bapić 114. Sestra sestri krvnica. Vuk,
nar. pjes. 1, 216. Ta je baba krvnica i iskopa-
nica. S. ^iubiSa, prip. 200.

b. krvnikova (jelatova) žena. — U Stuličevu
rječniku (vidi sprijeda). — nepouzdano.

0. u prenesenome smislu, o n^estu (Ženskoga
roda), uprav o narodu onoga mjesta, kao o krvnoj
neprijatefici, Bukovice turaČke . krvnice. Nar.
pjes. vuk. 5, 384. ^ I o državi. U ratu proti
Velikoj I^emačkoj, Aihovoj krvnici. M. Pavli-
nović, razg. 6. — Nije posve to isto u ovome
prifi^eru gdje se shvaća država ili narod u me-
taforičkome smislu kao da je čefade: Kćeri Va-
vUonska, krvnico, blago onome ko ti plati za
djelo koje si nama učinila! Đ. Daničić, paal.
187, 8.

đ. vidi u Vukovu rječniku: (u Crnoj Gori)
puška iz koje ko koga ubije. I krvnice puške
objesimo. P. Petrović, gor. vijen. 28. Buko-
stavnik izađe puškom krvnicom o vratu. S. T^n-
biša, prip. 163. Osudiše da objesim krvnicu o
vratu. Pravdonoša. 1851. 21.

e. u jednome primjeru (prevedenome s tali-
janskoga jezika) xvi vijeka, metaforički o usnama
u lijepe djevojke koje kao da ubijaju, jer mame
fude. Bih zacjeć osvete ugristi blizu Aoj krvnice

Digitized by

^^^ogle

I. KRVNICA, e.

706

1. KBVNIK, b.

usni te (tal. Poco inano6 ohe romtoiđe labbra
non^'mordemi). F. Lnkarević 87.

2. KBVNICA, /. vidi krvnina. — U jednoga
pisca našega vremena. Đoć će Turci iskat mene
živa, . . . strće selo, krvnicu uzeti, jadnu puku
zulum nanijeti. Osvetn. 4, 6.

KitVNiČAN, kfvnična, a^j. koji pripada kr-
vnicima. — Ima samo krvnično dra5je u na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena^ te ne
znam, kaže li se o draiju da je krvnično, jer ne
pušta fude bjeiati te je %urok da ginu, ili je
Krvnično Đra6je n^esno ime. Ceraju ih niz krv-
nično đračje. Pjev. cm. 67*.

1. KBVNtČENE, n. 4jelo kojijem se krvniH.
(vidi 1. krvničiti). — U Stuličevu rječniku: v.
krvnovai&e.

2. KBVNIČEISe, n. djelo kojijem se krvnici
(vidi 2. krvničiti). — U Vukovu rječniku: ,die
bescholdigung des mordes' ,r6 caedis aoonsare\

1. KRVNIČITI, ki^nfčTm, impf. raditi kao
krvnik. — Mislim da je akcenat isti kao kod 2.
krvniSiti. — V Stuličevu rječniku : ,camificis
munus ezercere' g^je je ograničeno snaČe^e (krv-
nik je §elat).

2. KBVNiČITI, ki^n£6im, impf. uprav zvati
koga (objekta) krvnikom, pa po tome značene u
Vukovu rječniku: koga (t. j. dužiti koga za krv)
,einen des mordes beschuldigen' ,caedis aocnsare'
fs dodatkom da se govori u Crnoj Gori). — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. khrnić&h i u
part. praet. pass, ki>vn£čen; u ostalijem j% obli-
cima onaki kaki je u inf, osim aor. 2 i 8 sing.
kWnfčf. — U naše vrijeme. Što me krvnici N. N.
Pravdonofia. 1851. 8. Koji bolesnik umre ispod
ruke (ekara da ga ne ima kuća mrtvoga ni naj
maAe krvniČiti. 85.

Kl^VNiČKI, adj. koji pripada krvniku ili krv-
nicima, koji je kao u krvnika. — Od zvii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,di boia' ,camifi-
cius' 144*), u Stuličevu (,đei manigoldi' ,carnifi-
oinus'), u Vukovu (dodano u trećem izdanu) : kr-
vnički (kmički) ,mdrder-' ,occisoris'.

a. adj. OsladivSi ona krvnička srca. B. Ka-
iić, fran. 67. Tim ako su blage ćudi (krafi), ter
krvničku mrze že^u . . . L Gundulić 482. Pro-
minivfii ovu krvničku ćud. A. Kanižlić, kam.
57. Ter se ocijepi meso od kosti cjeć krvničke
nemilosti. N. Marci 51. — Pružide krvničke
ruke. P. Bakšić 59. Svrhu Isusa pruiiSe krv-
ničke ruke. M. Lekudić 53. — Od i^egove krv-
ničke oblasti bio sam oslobođen. I. GrliČić 156.
— Eda li će blizu tebe stati prijesto krvnički i
onaj koji namira nasipe nasuprot zakonu? Đ.
Daničić, psal. 94, 20. — Krvničku ovu zapovid
ispuniše i Teoktista umoriše. A. Kanižlić, kam.
18. — Krvničke je ovo dilo. uzroci. 289. Omrzla
mi je kutAa radiia kao da je krvnička. S. !^u-
biša, prip. 85. — U ova krvnička vrimena. A.
Kanižlić, kam. iv. — Presjednik sam pravdu či-
iliaSe u rasprami krvničkijem i glavnijem. S.
Bosa 156*^. — Ne smijahu kićeni svatovi, el je
Maksim krvničko ko}eno. Nar. pjes. vuk. 2, 546.
Tamo ode krvničko ko}eno (Maksim)^ on će dvorit
cara u Stambolu, izdvoriće kaku vojsku silnu,
te će zem^n našu pogaziti. 2, 566. Vidite li
gdje onaj krvnički sin posla da mi odsijeće glavu?
Đ. Daničić, 2oar. 6, 82. — Da na jedno selo
udarimo, da krvničke kuće poharamo. Nar. pjes.
vuk. 4, 397. To je sa Saula i s doma negova
krvničkoga, što pogubi Gavaoi^ane. 2sam. 21, 1.
Hoćeš li suditi gradu krvničkom? jezek. 22, 2.
^ Zatočnik je, dokle ne iskali na krvničkoj (krv-

nički ili od krvnika rutpravfenoj) rani svoje
boli. Osvetn. 1, 58.

b. adv. krvnički, k^io krvnik, kao krvnici
Ali oni s nama bratski neće, već krvnički po
Turskom načinu. Ogled. sr. 5. PočeSe se krv-
nički goniti. P. Petrović, gor. vijen. 8. Živimo
brački, a ne krvnički. S. (ubiia, prip. 158. Ja-
kov}ević dobar junak bipaie, no i vino krvnički
pijaSe. u M. Đ. Blilićević, pomenik. 2, 192.

1. KBVNIK, krvnika, m. čovjek ito je učinio
krv, što je prolio (tuđe) krvi, ubiiac. — Akc
kaki je u gen. sinq. taki je u ostcdijem pađeiima,
osim nom, sina,, t voc: kovnice, kovnici. — Od
XV vijeka (vidi b), a između rječnika u VratUi-
ćevu (,camifez')> ^ Mikafinu (karvnik, krvnik
,camifez' ; krvnik, manigod, cocan ,camifex* ; krv-
nik, nemio ,sangninarius , crudelis, inimanis,
saevus'), u Be/inu (,boia, carnefice' ,oamifex' 144*;
,sanguinario, add. vago di sangue' ,8ang'ainarius'
641i>), u Bjelos^enčevu (v. habar), u VoUigi-
jinu (,sanguinario; boja, manigoldo* »blutdurstig;
scharfrichter'), u Stuličevu (,camifez, oamufez,
tortor'), u Vukovu (,der mordschuldige' ,occisor^,
u Daničičevu (krbvbnikb ,homicida').

a. interfector, percussor, čovjek kqjije u ne-
kome osobitome slučaju lakoga ubio, koji je duian
krv, često s genetivom ili s a^jclUivom posesiv-
nijem Ume se kaže koga je ubio. Baiiena zače
ti (Lukrecija) jak slavna vladika osvete nositi
od tvoga krvnika. Š. Menčetić— 6. Driić 478.
Krvnikom kako bih mogla se osvetit. D. Zla-
tarić 2*. Stražnik taočen sa krvnika. J. Ka-
vaAin 12 1^. Tako biva svoj krvnik. F. Lastrić,
ned. 111. Poginu, sam sebi krvnik budući i
smrt zadajući. I. Velikanović, uput. 1, 168. Vo-
lim biti morskim ribam hnuia, neg' Voinu sa
nevo}u {uha, neg' Voinu bratinu krvniku. Nar.
pjes. vuk. 1, 536. Ale nu&en brata dosivaŠe: ,0
ti Mujo, brate i krvnice!* 2, 50. Stan\ krate,
izjeli te vuci! ne nosi mi Dmitrova krvnika.
3, 841. Znajući ovo da pravedniku sakon nijo
postav}en nego bezakonicima, . . . krvnicima oca
i matere, krvnicima (udskima. Vuk, pavL Itim.
1, 9. Kad je ko ubio čovjeka slabo se je tratio
krvnik nego se iskala globa (krvnina). vuk, iiv.
264. — Amo može pripadati i ovaj primjer : Ako
li gdo ubije tebe, vsemu svitu krvnik bude.
Aleks. jag. star. 8, 309.

b. homicida, sicarius, čovjek koji je uopie
gdjekoga ubio; kaže se u zlome smislu (isporedi
c) kao uvredn<ik riječ, ildh svitb i todh ubuće
svlbkli i učinili veliku sramotu ito ne bi »db
krbvnikfc učinili. Spom. sr. 1, 104. (1411). Ovdi
ni krvnikom stana. M. Driić 65. Oni koji po
sudu krstganskomu pogubi čovika kako prava
pravda odsudi oni nije krvnik. M. Divkovič, bes.
26l>. Kako krvnici bodi, ko}i, sići. Đ. Kmarutić
28. Bog mrzi na krvnika. P. Kanavalić, iv.
424. A jadovnih mnoi krvnika sunovrate da
pogine. J. Kavailkin 351*. Krvnik malo hi^e
hoće li |uta biti ova rana koju raztvora. B. Zu*
zeri 136. Na drvu od križa, izdahnut medu dva
krvnika i lupeža. Đ. Baiić 58. Kad dođe bliže
ima čudo i videti: devet divova bai onijeh krv-
nika gradskijeh a Aima svijema glave posje-
čene. Nar. prip. vuk.« 192. — U metaforičkfme
smislu. Krvnik i lupež jest svaki grih smrtni.
F. Lastrić, ned. 192. Tot greinik svaki bi krv-
nik nemilosrdni. I. M. Mattei 8*22. — U ovowte
prin^jeru: Budi tebje kako krvnik i očitnik. N.
Rani na 62*. matth. 18, 17 moglo bi biti tako
značene, ali riječ nije na svome n^estu, jer stoji
prema lat. ethnicus. zar je pisar iz drugoga ru-

Digitized by VjUUV IC

1. KEVNIK, b.

707

1. KEVNIŠTVO

kopisa mIo prepistM riječ carinik Ho bi odgova-
rala lai, pnblicanas (ovdje oSitnik)?

H^e. u dobromejsmislu, ili dajbudi ne u slome,
iiporedi krvan,*!^ d, a) 66).^ (Pak ti kupi pod
barjak jiuiake, sve krvnike i beskućanike. Nar.
pjes. vuk. 8, 463. — Tako je i u ovome Čudno-
vatome primjeru: Ti %' ne bojifi na lemji junaka,
već ćefi bolan umrijeti, Marko, ja ođ Boga od
starog krvnika. Nar. pjes. vuk. 2, 440.

d. homo sanguinarius, caedis avidus, saevus,
tnačeike je kao kod b, o/t je razlika u tome ito
moie snačiti i čof^eka koji je nakan na ubojstvo
i na krv, ne ietiČuči da je koga ubio. Slobodi
mene od krvnika. A. Gučetić, roz. mar. 108.
BasluČi me od krvnika, stav^ s pravednim dušu
moju. A. Komulovio 77. Gđi je pod nogam od
krvnika ko više Aih svijeh gospodi. I. Gunduli6
547. Ne pristajuć s svake strane još krvnici
■li vapiti. 552. I 6ijem krvnik nesmijeni pun
obijeati pun vrlino bez milosti hara i plijeni
£upe i sela . . . ć. Palmotić 1, 22. Hudi krvnik
pun porasa jedan bi}eg ne ukaza blage svijesti.
2, 440. Od krvnika tvoje odvraćaš sveto lice.
A. Vita)ić, ist. 19l>. Od zlotvora i krvnika is-
bavit nas prišo je. I. Đordić, uzd. 204. Krvnike
i nemile samosilnike. Đ. BaŠić 101. I tu glavu
pomakli krvnici! Nar. pjes. vuk. 3, 431. — Amo
mečem i ovaj primjer (o vuku): Gdi sam ja od
vuka krvnika jag^ece čuvao. M. Vetranić 1, 156.

e. vezator, progonilac, čovjek koji progoni
do krvi i smrti. — nije svagda lako razlikovati
od enačena pod d • f. Krvnikom ne daj moj ži-
vot a ruke. M. Vetranić 1, 886. Te jeda se
osvetimo zlomu krvniku. M. Držić 144. Đa bu-
dem ožalostiti i smesti zavidnike i krvnike. A.
Gućetić, roz. jez. 228. Bižeći kra) i gospodin
segaj svita od krvnika usilnika. B. Kašić, is. 18.
Ne moj mili ćaćko veće, neg krvnice moj ne-
pravi. dr. Palmotić 1, 179. Ukloniti ga od pro-
gonstva krvnika Iruda. F. Lastrić, svet. 21h.
Jovan pođe da traži krvnike (svoje). Nar. pjes.
vuk. 2, 87. Od Turčina našega krvnika. 4, 51.
Osobito Čengić Alaj-bego, krvnika ga riŠćcm-
skoga nema. 4, 51. Ja bih ovu vojsku okrenuo
na našega staroga krvnika. 4, 397. Nema krv-
nika nad poturČei^aka. Nar. posl. vuk. 203.

f. inimicus capi tališ, neprijatef ili dušmanin
do krvi, do smrti. Izeti iz ruka od djavla, moga
krvnika. A. Gučetić, roz. jez. 194. Opkružena
od krvnika i neprijateja i^egovih. B. Kašić, is.
50. Zbijen je, za uteć hude štete, primit s očim
zažetime od krvnika svake uvjete. I. Gundulić
478. Bob je krvnika paklenoga. A. Kanižlić,
utoĆ. 404. Tko rad lika zmiju gubi, on krvnika
svog' pogubi. V. ĐoSen 115h. Evo danas bega
^nbovića, tvog zlotvora a krvnika moga. Nar.
pjee. vuk. 8, 468. Krvnika sam dobavio tvoga.
4, 91. Znaš, Murate, moj stari krvnice! 4, 519.
Pa cnadeš li, Murate krvnice? 4, 520. Do suda
kao krvnici, a od suda kao braća (va)a parci da
budu). Nar. posl. vuk. 68. Navadenik gori je
nego krvnik. 185. Nije krvnika bez brata rod-
nika. (U Crnoj Gori). 215. U stara krvnika
nema nova pr\jate)a. 386. — I u ovome je pri-
mjeru iako tnačeike : Aleksenbdre, namb krB-
vfcnikb budi. Aleks. novak. 125 (pokvareno u
rukopisu jer je ieostavfeno ne, isporedi: Alek-
sandre, ne budi nam neprijate}. Aleks. jag. star.
8, 813). — Metaforički. Jesu ne samo neprija-
te}i, na joi krvnici Božje pravde. A. d. BeUa,
rasgov. 84. Gelivamo se k6 prijate]], a toboci
k6 krvnici. (Đ). Poslov. danič. Braća ka* i
braća, a toboci ka' i krvnici. (U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 29. Većega krvnika čoek nema

od rdave kuće i baštine. (Niti je može držati ni
ostaviti. U Ornoj Gori). 83.

g. carnifez, čovjek kojemu je posao stratiti
ili mučiti fude na to osuđene (viai i u rječni-
cima). £r da sam nevirnik glavom i sviin dužan,
taj bi me sam krvnik žaleći bil tužan. G. Držić
898. Još će se za svoje krvnike moliti (muče-
nici). N. Dimitrović 72. Krvnici i manigodi.
I. Držić 832. Krvnik čini uzaći zločinca na vrh
vješala. M. Badnić 200*. Krvnik, to jest sluga
od pravde. P. Posilović, nasl. 133a. Karolu
kra}u očito na pijacu od krvnika glava bi odsi-
čena. P. Vitezović, kron. 192. Tamničarskijeh
ter iz dvora iiega izvede krvnijek hudi. A. Vi-
ta^ić, ostan. 202. Jakov sveti kom kad krvnik
njegda kleti siječe uda. J. KavaAin 840b. Bi
dakle udi) od lorvnika povučen k mistu od muke.
F. Lastrić, od* 120. Krvnici rastežući i priki-
vajući Gospodina, test. 117a. Mo)aše Isukrst na
križu, ne samo za krvnike svoje, nego i za sve
kolike griSnike. A. Kanižlić, fran. 217. Sokrata
uze otrove čašu od krvnika. M. A. Relković,
sabr. 1. Jesu krvnici, to jest oni koji plaćeni su
da koga ubiju. A. d. Costa 1, 181.

2. KBVNIK, m. lieka bifka. Krvnik, rus. Kpo-
BHKi. (Inula helenium), Cynanchum vincetooucum
BBr. (Parčić). B. Šulek, im. 180.

KBVNIkOV, a4j. koji pripada krvniku (vidi
1. krvnik). — U Stuličevu rječniku: ,camifici8,
ad carnificem spectans^

1. KBVNInA, /. homicidium, krv, ubojstvo.

— Mislim da je akcenat kao kod 2. krvnina. —
Na dva mjesta zvii t xix vijeka. I mene istina
starih Judih smeta, da svaka krvnina smrtju je
prokleta; i tko sab)om druga svoga pogub}uje
bez odloka duga sab}om umiruje. I. T. Mmavić,
osm. 180. Kaži po istini, ki su bili vlasi na
krvnini. Osvetn. 4, 48.

2. KEVNInA, /. što se plača za krv (ubojstvo),

— Mislim da se akcenat mijeiia u dat. sing.
kfvnini, u acc. sing. ki^vninu, u voe. sing. kfv-
nino, u nom., acc, voc. pl, kfvnine. — dd xviii
vijeka^ a ismeđu rječnika u Vukovu (,da8 blut-
geld' ,pretium sanguinis*). Krvnina ,multa o pa-
gamento per il sangue^ S. Budmani 422^. II
Turskoj je krv turska 1000 groša a srpska (i
svakoga drugog hrišćanina) 1001 groš (tako pri-
povijedaju), krvninu ne plaća samo onaj koji je
učinio krv nego sve ono selo (a kaSto i više
obliž]Ujeh sela zajedno) gdje je krv učinena (kad
je krv učinena u varoši, onda i Turci moraju
plaćati krvninu). krvnina se ne plaća samo kad
čovjek ubije čovjeka, nego i kad čoviek umre
na putu od zime, kad padne s drveta ili s koća
te slomi vrat, ili oda šta mu drago bi umro,
samo kad ga nadu na putu ili u po)u mrtva
(takovi se čovjek ne smije prije sahraniti dok
ne dođu Turci da ga ,čine ceŠ'). Turci slabo traže
krvnika nego ištu krvninu: zato krvnik dosta
puta uteče u drugu nahiju dok }udi plate krv-
ninu i malo pozaborave, pa poslije opet dođe
natrag, i niko mu se ne Čini ni vjeŠt, osim roda
onoga koga je on ubio (a s rodom mora da se
miri, jer će ubiti i oni i^ega). Vuk, rječn. kod
krvnina. (Drob^ci) često su Turke ubrali i
glave im sjekli ... ne plaćajući nikakve krvnine.
nar. pjes. 4, 460.

KBVNIŠTE, n. mjesto gdje se strate fudi osu-
đeni na smrt. — Samo u Stuličevu rječniku:
,carnificina, locus ubi sontes puniuntur'.

1. KEVNIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku: ui
krvnište. — posve nepouzdano.

Digitized by

Google

2. KRVNIŠTVO

708

KRVOLOČAN, a.

2. KRVNIŠTVO, n. fJacinus cruentum ; caedes,
krvničko djelo. — Postaje od krvnik nastavkom
bstvo, te se ^ ispred h mijeAa na č, a za ovijem
8 ispada: krvničtvo (ovako se nahodi nekoliko
puta pisano); pa se i č ispred t mijeiia na č.

— Od XVII vijeka,

a. krvno iii krvničko djelo uopće (ne misli
se svagda na tU>cjstvOy nego i na muieike i mrcva-
rene), čini ju (svetu Katarinu) sfući gola i bi-
Čima o&trijemi od žila volajijeh biti žestoko . . .
uzrokujući u puku koji izgledaše to krvništvo
toliko pomilovanje, da sfikolici plakahu. B.
Kašić, per. 174. Izbavi me od krvničtva, BoŽe
(.libera me de sanguinibus, Đeus'). M. Alberti
284. psal. 50, 16. Od krvništva liegova kako jo
posli čateno. A. Kanižlić, kam. 60. Jeda ne
može strah zadati takvo krvniŠtvo? 102. Sjero-
tiua jod nevo}na cvijeli rad krvništva od vas
počiAena. Osvetn. 4, 52.

b. u pisaca našega vremena, krv, ubojstvo.
Krvništvo, umorstvo ,mord* ,omicidio^ B. Pe-
trauović, ručna kii. 56. ErvniŠtvo ,mord, mord-
that^ Jur. pol. terminol. 352.

kAvNOV, krvndva, m. krvnik, ali se upo-
trebfava kao psovka, — U Vukovu rječniku:
,als schimpfwort fiir krvnik^ s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori.

KRVNOVAl^E, n. djelo kojijem se krvnuje. —
U Stulićevu rječniku. — nepouzdano.

KRVNOVATI, krvnujem, impf. u Stulićevu
rječniku: v. krvničiti. — nepouzdano.

K&VO, m. hyp. krvnik (kao psovka, isporedi
krvnov). — U naše vrijeme. Zlo si, krvo, uradio,
da pritisneš prava čoveka! Srp. zora, god. 2,
sv. 2, str. 28.

KRVOB^iUVINA, /. bfuvane krvi. — Na
jednom mjestu zvii v^eka. Neprestanom krvo-
b)uvinom do malo dan i duŠu iztoči. P. Vite-
zović, kron. 21.

KRVOCKVRN, /. u Stulićevu rječniku: ,in-
cestus, incestum^ — nepouzdano.

KRVOČ, acij. vala da znači: u kojega su
krvave oči. moie biti i muški nadimak. — U
dubrovačkoj poslovici xviix vijeka. Igra na ba-
sto&a u Vlaha krvoča (vrvoča). (Z). Poslov. dani6.

KRV0DJEV8TV0, n. stuprum. — Na jednom
mjestu u pisca zvii vijeka (po zapadnom govoru
krvodivstvo), a između rječnika u Stulićevu (kr-
vodivstvo ,incestus, incestum') s dodatkom da je
uzeto u Mmavića. ZabraAuje se krvodivstvo Sto
jest sagrišiti s divicom. I. T. Mmavić, ist. 100.

— nepouzdano.

KRVODUŽBINA, /. caedis crimen, dug za
krv, krivica ubojstva. — U naše vrijeme, Po-
prasmo ih od svake krvodužbine. V. Vrčević,
niz. 205.

KRVOHODŠA, adj. f. menstruata. — Drugi
je dio riječi part, praet. act. ii od glagola ho-
diti. — U jednoga pisca xvii vijeka. Ne pristupi
k ženi krvohodSoj (griješkom krvohodokoj). I.
Bandulavić 88&. ezech. 18, 6. Krvohodšoj = od
koje krv grede, k ženi. 299.

KRVOJEDAC, krvojeca, m. onaj (u jedinom
primjeru lav) koji jede krv, koji se hrani krvfu.

— U rukopisu xvii vijeka pisanome crkveni jem
jezikom (pisano je ja mj. je po stslovenskome
jeziku), Lbv že reče: , . . . Travu bo jastb sb a
ne mosa, paČe bo azb krbvojadcb sij togo byhb
8i>n0!^elb. Stefanit. star. 2, 276.

KRVOJEVIĆ, m. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 23.

KRVOKAPKA, /. i^ka bifka, Krvokapka (prema
nem. bluttropfchen), Sanguisorba ofBcinalis Grtn.
(I. Sab|ar). B. Šulek, im. 180.

KRVOKOPICA, /. neka bi}ka. Krvokopica,
Cjnodon dactylon Pers. (Vukasović). B. Šolek,
im. 180.

KRV6lIJA, m. (u plur, /., gdjegdje i u sina.)
čovjek koji lije tuđu krv, vidi 1. krvnik. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Volti^ijinu (uz
krvolok), u Stulićevu (,8anguinarius, sanguino-
lentus, sicarius, camifex'), u Vukovu (,blutver-
giesser' ,qui sanguinem facit*). Ove riječi skro-
vitijem načinom govori svakomu krvolifji) koji
prolijeva krv čovjeČansku. M. Đivković, bes. 26l>.
Da im pusti Barabana zločinca, razbojnika i
krvoliju. 379^. Nemoj čekati da te Bog iz6eš|a
nego budi ti napre krvolija od samoga sebe.
M. Radnić 559^. Dva Mehmeta, krvolije oba
kleta. J. Kavaiiin 288b. Tada se većma urno*
riše krvolije s. Blandinu mučeči. J. Banovac,
pred. 70. Sad ga (Isukrsta) gledaj medu ne-
milim krvolijam svezana. J. Filipović 1, 88b.
Đojdoše u misto gdi ima smrt primit po roke
krvolije. 1, 449^. Ćud oštru imadiše kako svaki
krvolija. P. Knežević, pism. 107. O neharni vi
Žudije i nemili krvolije! muka. 31. Što češ ti
ovdi, živino paklena, krvolijo duša plemena |a*
skoga? F. Lastrić, od' 877. Evo ću vam ja
ukazati lupeže i krvolije, koji zasidu Čine. ned.
192. Ne bi ovo zadosta bisu krvolija. A. Ea-
nižlić, kam. 106. Da ih pridade u ruke krvo-
lija. 830. Zlamenuje da je Isukrst od krvolija
svlačen. bogo)ubnost. 254. Meduto nemile krvo-
lije mučiše ovo ditešce. E. Pavić, ogl. 440. Isti
kad se vodaše na muke od svoji krvolija bi mo)en
da zaniČe ime Isukrstovo. M. Zoričić, zrcalo. 9.
Ar Budima obrdnit ne može već izgibe silna
vojska moja od Lorene duke nevimoga, krvolije
naroda turskoga. And. Kačič, razg. 235^. Krvo-
lije smrti očevine on pofata. Nadod. 144. Ne
imadoše za tada ondi ^elata koji bi onoga obisio
krvoliju. Đ. Rapić 120. Da ga ona danas ne
bude prikazala, ne bi imali dopuštene oni krvo-
lije frustati ga. A. Tomiković, gov. 29. Do ča-
dora krvolije Marka. Pjev. crn. 185*. Dedaga
je krvolija stara. Osvetn. 3, 48. Aeki brati
krvoliju svoga. 3, 107. — V prenesenome smislu
0 čemu neživu ili umnu Ta je oga& muka čud-
novata, osuđenim gi^ivni krvolija. L. !l^ubuški
20. Isti poluvirci su stajnu ispovid pogrdivali
i iSlu sad krvoliju sad zamku nazivali. G-. Pe-
štalić 129.

KRV6LIj!NSKi (krv61inski), a**, koji pri-
pada krvolijama. — U dva pisca xviii vijeka.
Budući on kano i Isus, između tolikih po krvo-
linski ruku smaknutja uzdržan bi. E. Pavić,
ogl. 99. Ostavivši svoga meštra u ruku krvo-
lijinskih. 612. Pridavši Pilat Isusa vojnikom,
ovi još mu i drugu opaku i krvolijinskn sra-
motu učiuiše. 618. Bijaše mu naj prije radi
krvolinskoga ubojstva smrtna osuda pr^štivena.
Đ. Rapić 211.

KRV6LIjiNST0 (krv6irnstvo), n. prolijevale
krvi, krvno djelo (uprav osobina krvbUjd), —
Na jednom tnjestu xvin vijeka. Nego dionik
biti krivog i opakog dila i krvolijinstva. E.
Pavić, ogl. 416.

KRVOLOČAN, krvćločna, adj. koji loče krc,
ali samo u prenesenome smislu o čeltuUtu ito
rado krv prolijeva i ubija. — isporedi krvopilac.
— Od XVII vijeka.

a. adj. Jer budući ostavili puni straha i
skončanja krvoločnijeh (udi sili svakolika svoja

Digitized by

vjuogle

KRVOLOČAN, a.

709

KRVOOČAN

imanja . . . P. Kanavelić, iv. 522. Prije bi se
postio od svih krvoločnih silnovladaca mučiti.
P. Knežević, osm. 122 — 123. O razbojnice krvo-
ločni! Đ. Rapić 4. — Metaforički, o čemu umnu
Hi neiivu. Krvoločna pravda. V. Došen 70*.
Težački je kruv krvoločan i krvopilan. J. Bog-
đanovio.

b. adv. krv61očno. Krvoločno da nasrnu
(hajduci). V. Do.Jlen 264b.

KRVOLOČInSTVO, n. osobina onoga koji je
krvoločan^ u konkretnome smislu^ krvno djelo.

— U dva pisca xviii vijeka. Pusti se u i^rihe
bludnosti, krvoločanstva. A. Kanižlić, utoč. 79.
Venceslav bio se je veće utopio kanoti u neči-
stoća, u nemilost i krvoločanstvo. A. Tomi-
ković, icov. 105. Krvoločanstva koja su činili
Sveci Moskovom. živ. 202.

KBV6L0Čfil^E, n. djelo kojijem se krvoloci.
J. Bogdanović.

KKV6lOČITI, krv61očim, impf. raditi kao
krvolok. — U naše vrijeme. Zar mislite puštaj lit
sa vazda, da kradete i krvoločite? Nar. pjes.
mag. 1864. 80. — LT drugome značei^u (aktivno
i sa se, refleksivnoj truditi i raditi preko mjere.
,Krvoločim svaki dan i na svom i na tuđem
poslu, pa opet nemam ništa^ ,Tako ti sav svijet
žive, neko se krvoloci, neko muči, a neko pjeva'.
J. Bogdanović.

KBV6L0ČKi, adj. koji pripada krvolocima.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Za ukloniti se
krvoločki ruku. E. Pavić, ogl. 496.

KRVOLOČNICA, m. i / vidi krvopilica. —
U naše vrijeme u Lici. ,Muči, }ucka krvoločnica!*
J. Bogdanović.

KRV6LOČNiK, m. vidi krvolok. — U Vukovu
rječniku uz krvolok.

KRVOLOČNOST, krv61očnosti, /. vidi krvo-
ločanstvo. — Na jednom mjestu xviii vijeka.
Dojdože komSije i videći priveliku krvoločnost,
objaviše sudcu. Đ. Rapić 120.

KRV6lOČ1*AK, m. neka bifka. KrvoločAak,
Vinca minor L. (u Loboru), v. Krvinek. B.
Šulek, im. 180.

KRV6lOK, m. krvoločan čovjek, vidi 1. krvnik.

— Od XVII vijeka, a iemeđu rječnika u lijelo-
s^enčevu (,sanguinarius, sanguisuga, tjrannus'.
V. krvnik), u JamhreHčevu (,sanguinarius'), u
Voltigijinu (,sanguinario, manigoldo' ,blutmensch,
blutdiirstiger menschO, u Stuličevu (,bibendi san-
guinis avidus'), u Vukovu (.blutdiirstiger mensch'
,sangiiinarius'. cf. krvopilac). Većkrat ste razbili
krvoloke naše. P. Vitezović, odil. 33. Niti se je
bojala Iruda krvoloka. A. Kanižlić, utoč. 544.
Oslobođeni od krvoloka Holofema. 789. Obisno
sebe smiče, krvolok je mnogo gori. V. Došen
116*. I krvolok sebi biva žderuć. 180t>. Krvolok
Hiero pitaše Simonida. M. A. Re}ković, sabr. 6.
Ovaj mudri meštar krvoloka cesara Nerona. 7.
Što učini tebi domovina tvoja? svoje zem)e
težak krvoloče! A. T. Blagojević, pjesnik. 28.
Eto ti sinov]! krvolok leži pred vratima. S. ^u-
biša^ prip. 177.

KRV6lOKA, /. Mka bilka. Krvoloka, (prema
lat) Sanguisorba L. (I. Sab)ar). B. Šulek, im. 180.

KRVOLOKATI, krvoločem, impf. u Stuličevu
rječniku : ,sanguinis bibendi avidum esse'. — ne-
pouzdano.

KRV6loŠTVO, n. osobina onoga koji je kr-
volok, krvno djelovai^e, krvavo cijelo. — Postaje
od krvolok nastavkom bstvo ; k pred h postaje č,
te sa ovijem s ispada^ pak se č ispred t mijeika

na S; ali se nalazi pimno i krvoločstvo t krvo-
ločtvo. — Od XVIII vijeka. Cesara Leona krvo-
ločtvo. A. Kanižlić, utoč. 47. KrvoloČtvo tvo
nemilo }udstvo moje davi i zere. I. Krmpotić,
kat. 42. Sačuvan od krvoločstva Borisa. A. To-
miković, živ. 17. Uzstavio je svoje čete od kr-
voločstva. 196. Da, gosparu moj, 8to}etno kr-
vološtvo slobodoumnih Ingleza. M. Pavlinović,
razg. 73.

KRVOLOŽJE, n. incestus, incestum. — Na
jednom mjestu xviii vijeka. Krvoložje u prvomu
kolinu. Ant. Kadčić 412.

KRVOLUK, m. krono djelo. — Postaje od krv
turskijem nastavkom luk. — Na jednom mjestu
XVIII vijeka, Zlogledan biše cica krvoluka koga
u svojoj kući i u krajestvu učini. And. Kačić,
357.

KRVO^iAC, krvojca, m. pogrdna riječ. Skoro-
teča. 1844. 249. — va}a da je postalo od krvolija.

KRVO^iEV, m. kroofevan čovjek. — U istoga
pisca našega vremena u kojega ima i krvo|evan.
A za nime krvo)evi druži. Osvetn. 7, 22.

KRVO^iEVAN, krvojevna, a^/. koji lijeva krv,
u primjerima o boju u kojemu se lije krv. — U
jednoga pisca našega vremena. Ne nose vam boja
krvo)evna. Osvetn. (>, 20. Nakon duga boja krvo-
jevna. 7, 67.

KRVO^iUBAN, krv6|ubna, adj. prijazan. M.
Pavlinović.

KRVO^^UBNOST, krv6|ubnosti, /. prijaznost
fSffabilit^*. Sada su Turci stekli u se niku krvo-
Jubnost; da su onaki do sad bili, mogli smo od
čojo obojke nositi (Boš^ak). M. Pavlinović.

KRVČMETNIOA,/. u Vukovu rječniku : žensko
če)ade koje (ude u kući zavada (kao ,meće krv'
medu i^ih) ,ein frauenzimmer welches die haus-
genossen mit einander verfeindot' ,mulier inter
domesticos inimicitias concitans^

KRVOMIJESTVO, n. incestum. — U knizi
pisanoj crkvenijem jezikom xv ili xvi vijeka.
Ubijstvu i krbvomestvu. Aleks. novak. 82.

KRVOMIJEŠAO, krvomiješca, m. aluo(j,Ujrig,
incestus. — U dva rukopisa pisana crkvenijem
jezikom. Gde sutb zlije človdci, pogani, krbvo*
mešbcije, dušegubci. Starine. 18, 202 ; 22, 204.

KRV6M0ČAN, krv6močna, adj. koji mokri
(moči) krvfu. — U Bjelostjenčevu rječniku: (kaj-
kavski) krvomočen ,sanguinem mingen8^

KRVOMOK, m. neka bifka. Krvomok, Tor-
mentilla erecta L. (Vraz). B. Šulek, im. 180.

KRVOMUTAN, krv6mfitna, aćij. koji (dru-
gima) muti krv, koji zameće svađu. — U jednoga
pisca našega vremena. Pop je napao na ženu la-
javu i krvomutnu. S. ^(jubiša, prip. 144. Srdita
i krvomutna Žena. 200.

KRVOMUTITI, krvomfitim, impf. mokriti krvfu
(mutiti mokraću krvfu). — U jednoga pisca na-
šega vremena. Ovome se čoveku požale ]udi što
im goveda krvomute (mokre krv) u). M. Đ. Mi-
lićević, živ. 2, 10.

KRVOMUTNICA, /. krvomutno iensko čefade.
— (I naše vrijeme. Ova krvomutnica trkne u
Budvu. S. !l^ubiša, prip. 64. Krvomutnica, žena
koja piri svađu. Slovinac. 1884. 143.

KRVOOBRAZAN, krvoobrazna, adj. krvav
(krvava obraza, t. j. obličja). — vidi u Danici-
ćevu rječniku: krbvoobrazbub ,cruentus': ,v'b krb-
vooibrtznuju pučine^ Gi]f(erding), bosn. 275.

KRV60ČAN, krv6očna, a4j. krvavijeh očiju.

Digitized by

Google

KEVOOČAN

710

KBVOSNICA

— O StuU6etm rječniku: ^sanguineis oculis prae-
ditus, s&Dguineo ađspeotu intuens'.

EBVOPEBKA, /. lUka riba. Leacisous rutilos.
Gudince kod Đakova. Đ. Hire.

KBV6pUA, m. t /. što pije krv. — Od xviij
vijeka.

a. m. ili f. (u množini svagda f.) čovjek što
lije tuđu krvy šio ubija, krvnik. — lemeđu rječ-
nika u Vukovu ; f. (u Crnoj O-ori) vid© krvopilao.
Dobro došo, turska krvopijo! And. Kačić, razg.
182^. To su turske vazda krvopije. Ogled. sr.
37. Poginuo je Korić Osman-beŽe, }ata guja,
srpska krvopija. Nar. pjes. kras. 1, 165. Krvo-
pije i lukavi neće sastaviti polovine dana svojih.
Đ. Đaničić, psal. 55, 28.

b. /. u prenesenome smislu, o sabfi. I uzima
sab)u krvopiju. Nar. pjes. mag. 1869. 116.

e. /. vrlo težak posao, trud (koji tako umara
kao da čovjeku krv pije). — U Vukovu rječniku :
(u Crnoj Gori) ,eine schwere arbett' 4n^x^ l&-
bor', [vide krvosalija].

d. u Stuličevu rječniku: v. pijavica. — ne-
pouzdano.

KRV6pUICA, m. vidi krvopija, a.. — U kni-
gama pisanima erkvenijem jeMtkom, a između
rjeČfiika u Daničičevu (krbvopijica ,sanguinem
bibens*). Oni prokleti krbvopijice nemilostivi.
Glasnik. 56, 76. (zv vijek), l^utaago oružnika
(unogo i krikVopijicu. Glasnik. 11, 111. (zvii
vijek).

KEVOPILAC, krvopilca i krv6pioca, m. vidi
krvopiji, a. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (krvopilao, krvopiloa ,der blut-
sauger' ,sanguisuga'. cf. krvolok, krvoločni k, kr-
vopija). Krvopioce i lukave mrzi Gospod. Đ. Da-
ničic, psal. 5, 6. Nemoj duSe moje pogubiti ni
života mojega s krvopilcima. 26, 9. A ovaj je
nesretan i kriv, žrtva i krvopilao. M. Pavlinović,
razl. spisi. 189. ,Nije on čojk, on je krvopilao,
on bi te na ražiiu ka* zeca okreta '. J. Bogda-
nović. — Metaforički, o maČu, isporedi krvo-
pija, b. Uzalud u ruci krvopiloa mača. Srp.
zora. god. 1876, br. 4, str. 22.

KBVOPIlAN, krvopilna, adj. koji pije krv (u
prenesenome smislu, isporedi krvopija i krvopilao).

— Od XVIII vijeka. Naziva Jorama krvopilnim
ubojicom. I. J. P. LuČić, razg. 129. — U dru-
gome značetiu, isporedi krvopija, c. ,Krvopilan ja
š ]!iom kruv svaki dan jedem*. J. Bogdanović.

KBV6pILICA, m. t /. vidi krvopija i krvo-
pilao. — Od XVIII vijeka. Ne bi li se uticali Žu-
dijem krvopilioam. M. PaviČić 50. Šest opaki
krvopilica. I. J. P. Lučić, izk. 17. Dokle ćeš
(Bože) trpiti krvopilice tvoje slave? razg. 86.
Joram nemili krvopilica. 129. dano piše po
Travniku vojsku, nabodice i krvopilice. Nar. pjes.
hdrm. 1, 53. ,01azi, krvopilice }ucka, krv }ucku
piješ'. J. Bogdanović.

KBVOPIlIJA, /. težak posao, isporedi .krvo-
pija' i ,krvosalija'. ,Ko će to uraditi, ta to je
krvopilija'. u Dobroselu. M. Medić.

KBVOPIlITI, krvdprifm, impf. s velikom mu-
kom živjeti, isporedi krvopilan na krcaju (i krvo-
pija, c) i krvopilija. — U naše vrijeme u Lici.
J. Bogdanović. — vidi kod krvotežiti.

KRV6pILNIK, m. krvopilae, vidi krvopija, a.

— Na jednome mjestu xvii vijeka. Carom ne
svojuju kad krvopilnici. I. T. Mmavić, osm.
103.

KRVOPIleiStE, n. cijelo kojijem se krvopili,
(KrvopileAe). J. Bogdanović.

EBVČPITAN, krv6pitna, adj. koji se pUa
(hrani) krvfu. — Samo u Stuličevu rječniku:
,qui sanguine nutritur*.

KBVOPIvAO, krvopivca, m. krvopilae. — Na
jednom n^estu xviii vijeka. Nenasitni krvopivci,
gvozdožeri i gavrani. J. SavaAin 456*.

KRVOPBOLfĆE, n. prolijevali krvi, poko\.
— Po stslov. (erkvenome) kr&voprolitije. — h-
medu rječnika u Vukovu: ,da8 blafevergiessen'
,caedes' s primjerom : I tu vide Lopuiina Vuče
na Krnovo da bit ništa neće a do alića i krvo-
prolića (Nar. pjes. vuk. 4, 422), » u Daničičevu:
krbvoprolitije ,saiiguinis effdsio'. Veliko krbvo-
prolitije tvore. DomentijanA 224. Gk>tovfc b^
ki» krivoprolitiju. Glasnik. 11, 110. (xvii vijek).
Da prekinu toliko krvoproliće. V. Vrčević, ni«.
41. — vafa da nije posve narodna riječ.

KBVOPBOLUATEV, m, čovjek koji prolijeva
krv, krvolija. — U ki^ihama pisanima erkvenijem
jezikom, a između rječnika u Daničičevu (krfcvo-
prolijate|b ,sangninem efPdndens'). Oarb |aty i
krbvoprolijate}b. Ste&n, sim. pam. šaf. 8.

KEVOPBOLU8TVO, n. vidi krvoproliće. -
V rukopisu xvi vijeka, Kletvopreetupjenije i kr-
voprolistvo i krivo svidočastvo nastavši. Aleks.
jag. star. 8, 280.

KRVOPBOLITAN, krvoprolitna, a^. u ko-
jemu se (u boju) prolijeva krv. — U naše vrijeme
(može biti da nije riječ narodna). Dogodila se
medu varoši Alsasuom i Elseom krvoprolitna i
žestoka bitka. Nov. sr. 1885. 158.

KRVOPROLITE^j, m. vidi krvoprolijate]. -
U knizi pisanoj erkvenijem jezikom. Ndkjj vbsta
carb }utb i krbvoprolite|b. DomentijanA 22.

KRVOPROLITIV, adj. koji krv (tuđu) pro-
lijeva, isporedi krvoprolitnik. — U liekom ruko-
pisu (pisanome emogorskijem govorom). Ako se
zaČne dijete, biće omalo života, sakato, ali krro-
prolitivo, ali zločinec ali zao čoek. Starine. 18,
180.

KRVOPRČlItNIK, m. čovjek kcji prolijeva
krv, vidi krvolija. — U Vukovu rječniku: ,blnt-
vergiesser' ,qui sanguinem proftmdit'.

KRVORODSTVO, n. uprav rodstvo po krvi,
ali u jedinom prirr^eru (xviii vijeka) u drugome
znaČe^u: incestum. Zatvoren je (Ivan KrstiUi)
u tavnicu i poslije posičen po sapovidi IradA
Antipe kojega on očito prijubodinstvo i krvo-
rodstvo slobodno karaše i pogrdi vafio. I. Velika-
nović, uput. 1, 514.

KRVOSlLUA, /. uprav i/iešto što se krv, cli
je značei^e kao kod krvopija, c. — U V^Usov*
rječniku: težak kakav posao ,eine schwierige
arbeit' ,labor immensus'. cf. krvopija.

KRVOSER, m. rupristojna riječ za jaki neva-
fali duhan. — U Vukovu rječniku: ,schimpf-
wort fiir einen schlechten und starken ranch-
tabak' .convicium in herbam niootianam aorem'.

KRVOSISAN, krv6sisna, acij. koji sisa kro. -
U jednoga pisca xvii vijeka koji vafa da je sam
tu riječ načinio. Pijavica krvosisna. P. Kana-
velić, iv. 557.

KRVOSMIJEŠAIStE, n. inoestum. — ispore^
stslov. krbvomdšenije, inoestum, t krhvosim&si'
niki*, incestus. — Samo u Stuličevu rječniku:
V. prikrvje.

KRVOSNIOA, /. vidi krvošnioa. Krvostnica,
po}. krwawosok (Dracaena draoo), čei. krvavec,
Poterium sanguisorba L. (Visiani). B. Snlek, im.
180.

Digitized by

Google

KRVOŠNICA

711

KRZANCE

KBVOSnIOA, /. 1^eka bifka. — ispoređi krvo-
sniea. — Lfmeđu rječnika u Stuli6evu (.san/^ui-
sorba*). Krvoinioa, sanguUorba (Stulli), Poteriam
san^nisorba L. (Viđani). B. Šalek, im. 180.

KRV6tEŽAN, krvitežna, ac^j. vrlo mučan,
trudan (o iivotu). vidi kod' krvotožiti. — U naSe
vr^eme u Lici. ,Sav mi je život krvotežan'. ,U
mom krvotežnom života nigda ne viđo vedra
dana'. J. Bofcdanović.

KBVOTĆŽfll^B, n. cfj^lo kojijem se krvoteži.
,Rrvopilei!ke) krvolo&ei^e i krvotežeAe oćeraće me
prvo reda sa oic^tšta u prosjake*. J. Bo;?danovi6.

KBVOTĆŽITI, krvot^žlm, impf. živjeti 8 ve-
likijem trudom i mukom. — -težiti ne postaje od
t^iak nego od teg (vidi t^k). — U naše vrijeme
u Lici. .Krvopilim, krvotežim, krvolo6im svaki
dan, odrije se i na svom, a osobito tadem poslu,
i nikad ništa nemam^ J. Bojano vić.

KRVOTŽŽLUK, m. vidi krvotežeAe. — Po-
štede od krvotežan ili od krvoteži ti turskijem na-
stavkom luk. ,Niko do Bo^ ne zna, kakav je
ona krvotežluk podnijela, dok je onliku djecu
ka' udovica podigla^ J. Bogdanović.

KRV6tOČAN, krv6to6na, adj. koji toči iz
sebe krv, iz kojega se krv toči; koji pripada te-
čeiiu krvi, — Od xvi vijeka^ a između rječnika
u Stuličevu (,cruorem emanans' s dodatkom da
je riječ ruska).

a. 0 ženskome čefadetu ito boluje krvotoijem.
Pripovida se jevanjelije, kako Isus Hrist jednu
ženu ot i^eje dlga krvo točna betega ozdravi. Po-
stila. r8b. Žena krvotočna. I. An6ić, vrat. 5.
Ozdravio je ženu krvotoČnu. I. Velikanović, uput.
1, 141.

b. 0 ienskome čefadetu, menstruata. Sakono
košuta žene krvotočne. F. Lastrić, ned. 27.

KBVOT6ČEl5rE, n. djelo kojijem se krv toči
(krvotoci), ispoređi krvotočje, krvotok. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,sangainis fluxus^

KRV6tOČINA, /. bolest s koje se krv toči. —
Od XVIII vijeka.

a. Ženska bolest, vidi krvoto&je, a. — {/ Bje-
las^enčevu rječniku: kod krvotok, i u Volttji-
jinu: ,flusso di sangue' ,blatflu3s^

b. mokrene krvfu. — U Vukovu rječniku:
,das blathamen' ,minctio cruenta^

KBVOTOČITI, krvotoftim, impf. točiti iz sebe
krv. — U Stuličevu rječniku: ,sanguinem ema-
nare^ — rtepouzdano.

KRVOTOČIV, adj. koji boluje od krvotočja (o
ženskome čefadetu). — Stslov. krtvofočivi.. — U
kAigama pisanima crkvenijem ili miješanjem je-
zikom. Ona krfcvotočivaja o i!kejže obrdtajemb
vb jevanbdeliji bjvbšeje. Danilo 315. I evo žena
krvotočiva trp|aŠe dvanadeste godiSć. Postila.
r4*.

KRV6tOČJE, n. tečei^ krvi (uopče, ali n<nj
češče kao bolest). — Riječ je stara, ispoređi stslov.
krbvotočije. te našemu se jeziku javfa od kvi
vijeka (vidi b), a između rječnika u Mikafinu
(karvotočje t krvotočje ,sangainis flusus*), u Be-
Unu (,flas80 di sangue' ,sanguis profluvium* 320^),
u Bjdos^enčevu (kod krvotok), u Voltigijinu (v.
krvavica), u Stuličevu (v. krvoto&eAe).

a. uopče. Iziđe iz utrobe brez svakoga kr-
votočja. A. Kanižlić, ntoč. 535.

b. menstrua, žensko prane. Ako poznal jest
žena na vrime krvotočja. Š. Badinić, ispr. 83.
U vrime od krvotočja ženskoga. Ant. Kadčić
496. Krvotočju likarija kada ga žene ne mogu
imatL J. Vladmirović 8. Krvotočja likarija ko-
jaga iene ne imado. 21.

c. ženska bolest ; naj češče se nalazi u ovome
smislu. Žena, koja krvotočje trp)aše dvanadeste
godižt. I. Bandalavić 183ab. matth. 9, 20. Udi^e
bi ozdrav}ena žena od svoga krvotočja. I. Ančić,
vrat. 5. Od svete Marte piše sveti Ambroz da
nosi krvotočje adi | no i bi sačavata od grija pu-
tenoga, ogl. 170. Kako no si ozdravio žena od
krvotočja. L. Terzič 197. (Divojka) razboli se
bolestja krvotočja. J. Filipović 3, 337l>. Evo
jedna žena koja siromaSica krvotočje trpjaše od
12 godina pristupi. F. Lastrič, od^ 287. Ženu
je Isus od krvotočja ozdravio. A. Kanižlić. kam.
581. UdiJ bi ozdrav}enH od krvotočja. I. Velika-
novič, upat. 1, 419.

d. srdobofa. Proti va srdobo}! i krvotočju. A.
Kanižlić, bogo|ubn. 581. Nemoćnioi ozdrav|eni
od ogiiuštine, . . . krvotočja, . . . fran. 70.

e. sučevi. — Samo u Voltigijinu rječniku.
KRV6tOČNICA, /. žensko čefade što boli^je od

krvotočja. — U jednoga pisca xviii vijeka. Isu-
krst ozdravi krvotočnicu. Blago turi. 2, 68.

KRVČTOČNfK. m. čovjek što boluje od srdo-
bofe (?). — U Stuličevu rječniku : krvotočnici ,qui
sanguinis fluxu laborant (coeliaoos Cels. adpellat)^

KRVOTOK, m. vidi krvotočje. — U Bjelo-
s^enčevu rječniku : krvotok, krvotočje, krvoto-
čina ,saQguinis fluxas, sanguinis profluvium*, i
u Stuličevu: v. krvotočei&e iz Habdeličeva.

KRVOTOKA, /. srdobofa. — U jednome pri-
mjeru XVII vijeka. Umri Mihael kra) po}ski od
krvotoke. P. Vitezović, kron. 199.

KRVOUBIJSTVAN, adj. koji ubija, krvav,
krvan. — U knizi xvii vijeka pisanoj crkvenijem
jezikom, i otale u Daničićevu rječniku: krbvo-
ubijstvbnb jsanguinarius'. Kr-Lvoubijstiivnuju de-
snica. Glasnik. 11, 110.

KRVOVATI, krvujem, impf. u Stuličevu rječ-
niku: ,valnerare, sanguinem gignere*. — nije
dosta pouzdano.

KRV6ŽEDAN, krvdžedna, adj. žedan krvi (u
prenesenome smislu). — U jednoga pisca našega
vremena. U sredini svijeta krvožedna. Osvetu.
6, 31. -- Ima i u Bjelostjenčevu rječniku: kaj-
kavski krvožejen, v. krvolok.

KRVOŽEDAN, vidi krvožedan.

KRV6ž6dAN, krvčžadna, adj. koji žudi krv.
— Samo u Stuličevu rječniku: »sanguinolentus,
sanguinarius^

KRVtjŠINA, /. augm. krv. — U naše vrijeme.
Ostrkni i okropi ih koja kap one pogane krvu-
Šine. S. ](jubiša, prip. 243.

KRZ, m. ime ii^estu u Srbiji u okrugu poza-
revaČkome. Zem|a na Krzu. Sr. nov. 1872. 9.

KRZAN, krzna, m. vidi krzno. — U dva pri-
mjera XV i XVI vijeka.

a. vidi krzno, a. Evo krzan na kom pjan
pričeče (vidi: ,Ecce conopeum illius in quo re-
cumbebat in ebrietate sua^ judith. 18, 19). M.
Marnlić 52.

b. vidi krzno, b. Već te odićom resi (vojno
tvoj) i svati, ner prolitje cvitjem trzan, iV on,
koga vele, u krzan da svoj |ubi nad svih trati.
M. Polegrinović 181.

KRZANAC, krzanca, m. dem. krzan. — Na
jednom mjestu xvii vijeka (o hafini). Gdi Jove
i Pala, prvi broj u tancu, podvignaf odzdala
skut svilnu krzancu. Đ. Baraković, vil. 186. —
Moglo bi biti da je od nom. sing. krzance (vidi),

KRZANOE, n. dem. krzno. — U Bjelostjenčevn
rječniku: kd^kavski krzence ,pelIiceollam'.

Digitized by

Google

I. KRZATI

712

KRZN08T

1. KAZATI, k^i&m, impf. trveAem Hniti da
se što ielige ili iskosi, — Akc. se ne mijetui
(aor. 2 i 3 sing. kfz&). — U naše vrijeme , a iz-
itieđu rječnika u Vukovu: ,abwetzeQ* ydeteco'.

1. aktivno. — U jedinome primjeru meta-
forički. Vidite kako s krajeva naše zem)e krzaju
tuđinci. M. Đ. Milićević, slosel. 75.

2. sa se.

a. pasivno ili refleksivno. — U Vukovu
rječniku: ,abgewetzt werden' ,deteror'.

b. recipročno^ u prenesenome smislu^ oko
čega se tiskati (otiruči se jedno o drugo) , pa i
otimati se. — U Vukovu rječniku: krzaju se oko
i^e^a djevojke, t. j. otimaju se ,wetteifern' ,con-
tendere^

2. KBZATI, krzam, impf. na jednom mjestu
XVIII vijeka kao da znači što i krsmati, ali može
biti i štamparska pogreška. U kuću ju zajmo
6a brže moremo, veće ne krzajmo. Oliva. 19.

KRZATVIĆ, m. prezime. — xviii vijeka. Kr-
zatvića, Katunara, . . . J. Kavadin lOO'^.

KHZI, vidi krzli. — U narodnoj pjesmi na-
šega vremena. S nogu skida krzi jemelije. Nar.
pjes. marj. 154.

K^ZLABAGA, m. vidi kizlar-aga. — U Vu-
kovu rječniku: .frauenhiitor, oberverschnittene'
,eunuchorum praefectus* s pritnjerom iz narodne
pjesme: I svojega agu krzlaragu.

KBZLI, adj. vidi krmzi, od čega vafa da je
postalo po analogiji prema drugijem turskijem
riječima u kojijeh je nastavak li. — Ne m\jeiiia
se kao ni krmzi. — U naše vrijeme u Bosni i
Hercegovini (u narodnijem pjesmama). Ti po-
digni krzli nogavice. Nar. pjes. herc. vuk. 17.
Krzli, orvenikast. 857. Jedan joj je od krzli
mer^na. Nar. pjes. juk. 284. Stade šusad krzli
ćiftijana. Nar. pjes. petr. 2, 209. Iznijele krzli
peštema]e. Nar. pjesm. horm. 1, 216.

KBZMATI, vidi krsmati.

KBZMO, n. vidi krzno.

KBZNALI, adj. vala da je isto što krmzi t
krzli t da nije poslalo od krzno (premda bi to
moglo biti po pučkoj etimologiji). — U narod-
nijem pjesmama bosanskijem našega vremena.
Žute čizme za krznali noge. Nar. pjes. tord. 18.

EBZNAB, krzndra, m. čovjek koji po so.tme
zanatu čini krzna, kožuhar. — Akc. kaki je u
gen. sing. taki je u ostalijem padežima^ osim
nom. sing.f i voc: kl^zn&ru (kJ^zn&re), krznari.

— Od XVI vijeka (kao prezime), a između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (krznar, kožuhar, ćurčija
,pellio'). I« Jambrešičevu (,pellio*), u Voltigijinu
(»pellicciajo* .kirschner'), ti Stuličevu (kerznar, v.
kožuhar), u Vukovu: ,der kursohner' »pellio*.
cf. kožuhar, ćurčija, s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj. — Kao prezime. Jakov Krznar. Mon.
croat. 185. (1504). Kmet Broz Krznar. 276.
(1575).

KBZNABIĆ, m. prezime (uprav dem. krznar).

— XVI vijeka. Andrij Krznarić. Mon. croat. 191.
(1508). Vid Krznarić. 807. (1598). i u naše vri-
jeme. Boca 21.

KBZNICA, /. bijela hafina na čefadetu što se
krsti; bijela mahrama što se meče na dijete kad
se krsti (u crkvi pravoslavnoj), -^ Jamačno ne
postaje od krst, krstiti; ali ne znam, postaje
li od krzno, ili od ,chri3ma^ kako je mislio
Daničič (osn. 331). — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (,das taufhemd, das tauftuch'
,ve8ti8 baptismalis, linteum baptismale'). Kad se
on oblači u kranicu. J. Bajić, pouč. 3, 27. Pri-

kumak, kumov momak, koji na krštedu dodaje
krznicu. Vuk, rječn, kod prikumak. Proatirač
koji se meće na trpezu kao na dijete na kriteću
krznica. Đ. Đaničić, pisma. 842. Kome se ne
drže deca, odvede ženu, dok je trudna, popu,
te žena zapali svecu, i drži krznicu. M. Đ. Mi-
lićević, živ. srb. 1, 85,

KRZNO, n. u Hrvatskoj od xviii vijeka (kako
se vidi po rječnicima i znaČi što i kožuh, ovo se
značene potvrđuje stvnemačkijem chursinna, chru-
sina (srlat. crusina, crusinna, orusna), kožuh ; ali
se ne potvrđuje dovo(no u starije doba u koje
kao da je značilo skupu hafinu uopće ili još u
širemu smislu skupo tkane. -^ Riječ je prasla-
venska (ki»rzno) isporedi stslov. krbzno (Miklošić
prevodi vestis pelUcea, ali se to značene ne javfa
u primjerima od kojijeh su gotovo svi uzeti iz
Alek'iandride, vidi kod b), rus. KupaHo, jcopseu*,
plašt, kabanica, čen. krzno, skupo odijelo (i ko-
žufi?); u ova je dva jezika ostarjela rijeČ. —
Miklošič ne zna jesu li ovu riječ uzeli Slaveni
od Nijemaca ili Nijemci od Slavena. — Ima
i oblik krzan (vidi) što može biti stara riječ
(k-brzbub), isporedi rus. KopaeHb. — U rukopisu
XV ili XVI vijeka ima na dva mjesta m mj. n:
krzno (vidi kod b), ali je to samo pisarska po-
greška jer je na drugijem mjestima n.

a. perde, zavjes nad postefom, isporedi krzan,
a. Juditina milost oružje pridava, OloferAa oholost
kim se oruža va, koga joj tad dava puk i^e, kad u
gradu 3 plinom ujahava, vesel glade bradu, u
tempal da dadu tuj, reče, čast Bogu i k tomu
nadadu krzno na kom nogu steride ki mnogu
oholost odside, kad ona nebogu glavu mu od-
kide (vidi: ,Porro Judith universa vaša bellica
Holofernis quae dedit illi populus et conopeum
quae i psa sustulerat de cubili ipsius obtulit in
anathema oblivionis'. judith. 16, 28). M. Marulić
64. — Isto je značene ili slično u ovome pri-
mjeru: Oprati ću svaku noć suzami mojimi po-
steju moju i krzno moje zalivati. Nauk brn. 12^.

b. odijelo, halina, po svoj prilici skupa,
dragocjena hafina. — Ovako je jamačno značene
u ovijem primjerima (a ne kožuh): Otprav)ajać
se Ektoru gospoje prostirahu krsna svoja pred
Aega fariža... I prostiraše krzno biserno Ektora
predvariža. Pril. jag. ark. 9, 181. (1468). Krfczno
čjudodSjstvbno. Aleks. novak. 89. Carica jego
Klitimištra vlasi do zemb}e raspustivbši i krbsno
mnogoodnbnoje na sebe razdbrbši . . . 106. (Dci
tisući divic na bilih farižih) u vincih i na fiih
krzna čr(ve)na natkana zlatom . . . Izne^oše krsno
veliko i mnogocinno cara jevr(o)jskoga Solomuna.
Aleks. jag. star. 8, 244. ČujaŠe se Aleksandrovu
krznu i klobuku. 267. Vlase do zemle raspa-
sti vši (i) krzno mnogocinno razdri. 295. Sedam
ga je godin narekala da ni lipa krzna sprona*
šala. Nar. pjes. istr. 2, 74. — Radi ovoga pri-
mjera (u kojemu je krzmo) isporedi prin^er it
Starine. 3, 244 : Dvd tisufiti ddviob na bdldhb fa-
rižehb i krbzma crbvena i vezena* sb slatomb...
IzkosoSe jemu krbzbmo velikoga cara Solomona
crbveno. Aleks. novak. 82—88.

c. kožuh. — Između rječnika u Bjelostjen-
čevu (.pelliceum')» u Jambrešičevu (,peUioeam*))
u Stuličevu (kerzno, v. kožuh uf Bjelasfjenčeva).
Kad se v krzno vud zakrpa s mlflkdimi ga vred
natrpa. P. Vitozović, ovit 129. Preda A žene
lučna nose vida, jedna Š i^ega skupo krsno skida.
Osvetn. 4, 16.

KBZNOKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.
KBZN08T, /. možebiti krtmaike. — Najedmom

Digitized by

Google

KBZN08T

713

K8EN0F0T

mjestu u kiMMi xviii vijeka bIo Štampanoj. Narod
koji krajem plavi, poganci to josu stari . . . ; ki
da] kraju otišli su slabi jesu, ki padoše oić kr-
znosti, razbili su na uzroke ke najdoše, zasve
iskali da ih nisu. J. Eavai^in 441:«. — nepouz-
dano, osobito radi z.

%. KBŽ A| /. ime za dvije vrste ptica. — vidi
i X, kri^ iaporedi kržu}a i skvržu}a. — Miklošić
isporeduje a malorus. kryžna utka, kryžanka
jStookente^ — U naše vrijeme.

a. vidi kržu(a. — Lsmedu rječnika u Vu-
kovu (nekaka diy}a patka ,art wilde ente' ,anatis
ferae ^nus', of. kržu)a, kr^a). Krža, A nas crecca
L. J. Paučić, ptice u srb. 78. Krža (patka).
Prkovoi kod Vinkovaca. D. Hire.

b. vidi skržu)a. Krža ,8tarna cinerea'. G.
£61ombatović. progr. spal. 1880. 34. Krža, ore-
bica, Perdix cinerea. Đ. Trstei^ak.

e. u prenesenome smislUf skudni nadimak za
malu žensku. M. Pavlinović.

2. KBŽA, /. kvaka, u Lici. F. Hefele. Krža
na čekrku. I. Kršiiavi, list. 61.

KBŽAK, krždka, m. naj gora vrsta duhana.

— vidi 2. kr^. — Akc. kaki je u gen. sing. taki
je u ostalijem padežima, osim nom. i acc. sing.,
i voe. : kHače. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu : ,art gemeinen rauchtabaks^
,berbae nicotianae vilioris genus [Nicotiana ru-
stica Li]^ Kržak, Nicotiana rustica L. (Vuka-
sović). B. Šulek, im. 180. Naj lošija struka du-
vana jeste kržak. Đ. Popović, poznav. robe. 242.

KBŽAN, m. prezime. — U naše vrijeme. Paun
Kržan. Bat. 156. Kržan. Scbem. zagr. 1875.
265.

KBŽAVA, /. mjesno ime u Srbiji u okrugu
podrinskome. a) selo. K. Jovanović 135. — h) ri-
jeka, ^j. Stojanović. — Pomiike se prije našega
vremena. Krbžava. S. Novaković, pom. 136.

KkŽlCK, /. dem. 1. krža, a. — Akc. se mijena
u gen. pl. kfžicft. — U Vukovu rječniku.

KBŽIĆ, m.ime mjestu u Srbiji u okrugu sme-
derevskome. Niva u Kržiću. Sr. nov. 1870. 336.

KBŽIĆI, m. pl. itne zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskom. Statist, bosn. 13.

KBŽIN, m. prezime. — xv vijeka. Jakov Kr-
žin. Mon. croat. 65. (1445).

KftŽINA, /. komad crijepa (zemfanoga suda
što se razbio). — Od xviii vijeka u Dubrovniku,
a između rječnika u Belinu (,rottame' ,fragmen'
688«) i u Stulićevu (,testa'). Benediktu ukaza kr-
žine od suda rastučena. I. Đordić, ben. 14. Ko-
zina, mali komad razbijenoga zem}anoga suda.
U naše vrijeme u Stonu: ,Kako je pala razbila
se plitica u sto kržina'. M. Ddilas

KBŽINCI, Kržinaca, m. pl. ime selu u Srbiji
u okrugu vrai^skom. M. Đ. Milićević, kral. srb.
302.

KBŽINSKI, <idj. koji je načii^en od kržina.

— U Stulićevu rječniku: kržinski, podumijeute
kržinske ,fundamenta caementitia^ — nepouz-
dano.

KBŽIT, m. škrgut. — Na jednom mjestu xvi
vijeka. S krŽitom od zuba. M. Vetranić 1, 95.

— Moie biti da treba čitati skržitom.
Kl&Ž^A, /. hyp. krž[avica. ,Pa 'eli da ta kržla

lepSe od tebe prede?' J. Bogdanović.

KŽŽ^jAV, adj. vidi krsjav. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (vide kršjav). Čo-
koće je na tako^' zen4i kržjavo. P. Bolid, vinod.
1, 116. Bkbtija i krž}ava šikar^a. M. Pavlinovič,

rad. 8. — U prenesenome smislu, o čefadetu, mršav,
slab, vidi krž)avac i krž}avica.

KBŽ^AVAG, ki'žlavca, m. kršfav čovjek, naziv
za krž)ava čoeka. — U naše vrijeme u Lici.
,0 pravio onog kukavo^ krž)avca, pa ga neS živ
iŠčekati, dok dođe'. J. Bogdanović.

KBŽLiAVIGA, /. kržfavo žensko čefade. ,Đa ja
onu krž]avicu uzmem!' J. Bogdanović.

K:&Ž\iE, m. hyp. krž|avac. znaĆi što i krž^vac.
,Mu&i, žalosni i prebjeni krž)e'. J. Bogdanović.

KBŽBiATI, kržmam, impf. vidi krsmati. —
Na jednome mjestu xviii vijeka (sama piščeva
ili štamparska pogreška). Ivane, nemoj tu krž-
mati. I. J. Knezović 143.

KBŽU^A, /. neka ptica. — isporedi 1. kr^a,
1. krža. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu: mala div}a patka ,eine art wilder ente
[die kriekenentej' ,anatis ferae genus [Querque-
dula crecca L.'; cf. krža, kr^]. Jata gusaka, pa-
taka i kržu}a. S. ](iubiša, prić. 129. Pucajući
na čoporove kržu(a i div]ih pataka. Srp. zora.
god. 1, sv. 2, str. 35.

KBŽULIOA, /. dem. kržu}a. Zdrave snaše
zdravu djecu radu, kržu)ice tiče kukavćice. V.
Bogišić, zborn. 209.

KSANKO, m. ime muško. — Jamačno dem.
kojega grčkoga imena što se počiAe Sav^-- —
Prije našega vremena. Ksanbko. 8. Novaković,
pom. 72.

KSABA, m. muško ime biblijsko (ne znam koje).
— Na jednom n^estu xv vijeka. Kad Ksara krĆ4
u boj vojask vodi stada rat ćineć puku tvom,
puku Izraila. M. Marulić 247.

KSATIH(?), m. ime muško. — xv vijeka. Go-
spodinom Ks^tibom. Mon. croat. 68. (1447).

KSAVEB. m. vidi Ksaverij. — U naše vrijeme.

KSAVEBIJ, m. ime (uprav prezime jednoga
svetoga Frana, špaAolski Kavier ili Javier, lat.
Xaverius). — isporedi Ksaver, Ksaverija, Ksa-
verije, Ksavijer, vidi Saverija, Saverio, Savijer,
Šaverij, Žaver. Dominik, Iiiaoii, Ksaverij. A.
Georgiceo, pril. 5. Kus košu)e Inacija i Skrabice
Ksaverija. J. Kavadin 328*>.

KSA.VERUA, m. vidi Ksaverij. Od prinauć-
noga bogoslovca Ksaverij e Pejačević. A. Ka-
nižlić, kam. 578.

KSA-VERIJO, m. vidi Ksaverij. Kaverijo apo-
stole prihrabreni! B. Zuzeri 895. Ovu milos svi
danaske u svetoga Xaverija izprosimo 414.

KSlVIJER, m. vidi Ksaverij. Med kimi bi
Fabro, . . . Fra iceŠko Kavijer, ... P. Glavinić,
cvit. 249a. Posla mu tada s. Franćeška Kavijera.
250b.

KSENIJA, /. ^tvCa, Sivd, ime žensko. — Od
XIV vijeka, a između rječnika u Daničičevu:
Kbsenija, gospoda ,Xsenija', kao daje bila mati
Kostadinu koji je držao Skadar i Zetu 1895.
(Spom. sr. 1,) 1. 2. (1395). — Ksenija, kalude-
rićko (ime). S. Novaković, pom. 72.

K8EN0F, m. vidi u Daničičevu rječniku : Kbse-
nofb, manastir u Svetoj Gori: »Kenofa igumens'.
M(on. serb). 127. (1347). 182. (1348). — isporedi
Ksenofot.

KSBNOFONTE, m. vidi Ksenofot. — Po ta-
lijanskome obliku Senofonte. Ksenofonte. I. J. P.
Lučić, razg. 72.

KSENOFOT, m. Sevoipoiv (gen. Sevotpiovroi),
ime muško. — Ispalo je -n- ispred t. — Prije na-
šega vretnena. Ksenofotb (monah). S. Novaković,
pom. 72.

Digitized by

Google

K8EROPON

714

KUBE

KSEBOPON, m. koitobofa, ulosi. — Kao da
je riječ grčka, ali ne gnam koja je. — U ruko-
pisu XV vijeka. Aite kto imatb gutj ili kseroponb
ježe prdhoditb po članovdhb i bolitb. Sređovječn.
lijek. jag. star. 10, 111.

K8I, ime grčkome slovu ^ što se tako sove i u
čirilici. Pisao je i ak i ot i ižicu i ksi i psi. M.
P. ŠapSanin 1, 26. — Us drugo slovo psi (od
kale). Psi ksi, ksi psi, svi ste psi. Nar. posl. vuk.
265.

ESIFETAB, ksifetra, m. axij7iTQov, sceptrum,
carski ili krafevski Stap, žeslo. — isporedi ku-
patar. — Poštede od grčke riječi tijem što se
premještaju dva prva slova^ p poštede f, a is-
medu ovoga slova i t umeče se e (što se moie i
ne umetnuti: ksiftar). — Obadva oblika dolaze
ziv vijekat a ismedu rječnika u Daničičevu:
kbsifetrb, kbsifbtrb »sceptrum*. Spodob^enb byhb
ksvfetra carbstva. Mon. serb. 201. (1382). Ksiftra.
Glaszuk. 11, 180.

KSIPTAB, ksiftra, m. vidi ksifetar.

KSILALOG, m. vidi aloj (Excoecaria agallooha
L.), grč. ^vlalor^. — U knisi pisanoj crkoenijem
jezikom, i otale u Daničičevu rječniku : kbsilalogb,
^vlalot]. ,Đastb jemu vb poČbstb xilaloga izbranna
trapb'. Đ(omentijanb). 192. samo tamo u genitivu.

K8IE0P0TAM, m. Sngf^^oTauog, vidi u Da-
ničičevu rječniku: Kbsiropotamb , manastir u
8vetoj Oori : ,Xiropotamu igumenb*. M(on. serb).
127. (1347).

E8i8T0, m. Xystus, docnije 8ixtus, papinsko
ime (pet papa). Vladaše to doba orikvom Xisto
prvL F. Glavinić, cvit. 3b. Ka tudije papi Xistu
tretomn nkasa ju (verugu). 252«. Imi red s. Fran-
oidka pape . . . Xist& im, Xi8ta v. 339*^.

KŠAKĐEA, /. Kctaadvđgct, ime iensko (is pje-
sama 0 Troji), — U rukopisu xv vijeka. Sestra
Aleksandrova (Paridova) , gospa Kšandra . . .
,KSandra gospoje . . .' Pril. jag. ark. 9, 124. (1468).

KTAČ, m. prezime. — U naše vrijeme. Ilija
Kta5. D. Avramović 249.

ETE, conj. nego, več. — Postaiie mi nije dosta
jasno. — Na dva mjesta xiii vijeka, a ismedu
rječnika u Daničičevu (kbte ,sed'). Da ihb ne
primemo, kbte da imb pakostimo. Mon. serb. 36.
Da imb se ne vezbmetb kumerekb . . . kbte da
budu svobotbni. 87. (1258).

KTITOB, m. xrjjT(OQ, uteme}itel. — xii » xiv
vijeka, a ismedu rječnika u Daničičevu (kbtitorb,
xTi]jmQ ,fundator; curator'). Obrdtohb monastirb
ndkoji byvbSi, zovomy Hilandarb, idSŽe ne bd
kamenb ostalb na kameni nu razva)enb odbnudb.
i . . . sbpodobi me Vladika moj byty jemu kbti-
toru. Mon. serb. 5. (1198—1199). — U ovome
primjeru nije isto značene, i vafa da znači upra-
vite}: Po mojej samrbti da bude tomnj ktitorb i
okrbmitelb moja unuka gospoda Jelena vojevo-
dina i i^ihb knezb Vladisavb. Spom. sr. 2, 122.
(1442).

KTITOEUA, /. osobina ili posao onoga što
je ktitor. — U spomeniku xiv vijeka i otale u
Daničičevu rječniku (kbtitorija ,fundatorid con-
ditio'). Vbzdvigohb otb osnovanija monastjrb
Vb slavu svetago vbznesenija, mnd Že vb ktito-
riju. Mon. serb. 196. (1381).

KTO, vidi tko.

KTUNANO, vidi Ktuno.

KTUNČIĆ, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku (po svqj prilici tal. Gatena, vidi Annales
rag. anon. nod. 151. 182). vidi u Daničičevu

rječniku: KhtanMih, vlastelin đabroTa6ki ,Mj-
hojlo Kbtunbčićb' u velem vijeća 1258. M(on.
serb). 40. (1258). — Moie biti da bi gUuUo Ka-
tunčić.

KTUNO (Ktunano?), n. vidi u Daniiičsvu
rječniku: Kbtunbno, Oodiika su išle mede ,o
Ktunno na prdvorb meda Dapila i meda Ktanuio
nadb Oodinbob'. M(on. serb). 26. (1284—1240).

KU, vidi 2. k. — Samo pred rijeiima kcjitua
je prvo slovo u. — £7 jednoga pisca xvii v^dsa.
Komu ću ja pogledati nego ka abogoma? M.
Divković, nauk. 4^. Uteče se ka atočidto. zlam.
50.

KUA-, vidi kaha-.

KtlBA, /. vidi kube. — 04 ivn vijeka^ a ie-
medu rječnika u Mikalinu l.euppmla' ^tholos^i
gćlje se noi prife nahodi, u Bjehstjenčevu (v. kn-
pula), u Stulicevu (,capola* ^tholus, forniSf te-
studo*), u Vukovu: 1. vide ftrulo] kube spri-
nterom iz fMrodne pjesme: I crkovne kube u
visinu. — 2. (u BaraAi) svod tiad ogdi^tem. Kako
je }ucka svijes uznijela pored brda ponosite kabs«
a nad vrsima brda vite kale zvoniki. A. Kali^
221. Blizu vrata vidiS kameFiku drvenom ku-
bom pokrivenu. 222. Kakova je sv9togOT«ka
crkva? sja joj kuba medu gradovima ka' đanica
meda zvijesdama; a na kabn zlatni barjak sja^.
Nar. pjes. vuk. 8, 6a — Kdbu, vidi I. kapak, a.
, Pekao bih rakiju, ali mi je kuba ulap}eaa i
šup}a'. u Dobroselu. M. Medif^^

KUBAB, m. lieka bifka. — Ismedu rječnika u
Stuličevu (kubar, trava »satureja'). Kabar, &-
ludel, satureja (Kuzmić, Aquila-Bu6, Stolli), Sa-
tureja hortensis L. (Alscmnger), v. Čabar. B.
Šulek, im. 180.

K ti BAS, m. u narodnoj zagoneci našega vre-
mena. — U Vukovu rječniku : u lagonaci : Uteče
mi kubas ua brdafice niz brda&ce, ko mi neće
kazati krvavo mu srdašce (zec).

KUBA8I, m. pl. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru kotorskome. Šem. bokokot 1875. 17.

KUBASNICA, /. mjesno ime. — -u- stoji w^,
negdašne^a lb. — xiv vijeka, a ismedu rječnika
u Daničičevu: Klbbasbnica, mjesto koje je bilo
blizu Kladoruba. — Odb putd vlaSkego gr&duSte
Vb Kladoruby i vb Klbbasnicu. Glasnik. 11, 185;
18, 878.^

KfjBAŠ, Kubdša, m. ime planini u Hercego-
vini. Glasnik. 22, 27.

KUbIŠLUA, /. i/^kakva (skupa) kapa. — Po
obliku bi bila riječ turska, ali ne znam koja:
frarknma$ly? — U jednome primjeru xvin vijeka.
Metnu na se sa zlatom ha)ine i na glavu kapa
kubaSliju. And. Kačid, razg. 179b.

KtlBE, kiibeta, n. tholus, hemisphaerium, krov
ili svod (naj češče nad crkvama) kao pola kugle
ili drukčije, ali slično, zaobfen. -^ Od arap. tur.
kubbet, kubbe. — isporedi kuba, trulo. — Od
XVIII vijeka (vidi i kube&oe), a između rječnika
u Vukovu (vide trulo s dodatkom da se govori
u Srijemu).

a. sa značei^em sprijeda kazanijem. Sagradi
crkvu svu ot osnovanija i ftiru i lepSa, kube nije
bilo ni ćemera, podiže ćemer i kube. Bad. 1,
187. (krajem xviii vijeka). A iz neba luča pole-
(^ela i kroz kube crkvi olećela. Nar. pjes. vuk.
8, 74. Poledela dva vrana gavrana sa kabeta
crkve Nemanima. 4, 841. Crkva je s kabetom.
Vuk, dan. 1, 26. Te se sijahu kao kabeta kakib
ispolinskih hramova. M. P. Šapčanin 1, 121.

b. peč. — U istočnoj Srbiji. M. Đ. ICilićević,
s dun. 108. Kube (u Jagodini) pe6. Đ. Đanićid.

Digitized by VjUUV IC

KUBEBA

715

KUBUBLIJA

KUBEBA, /. vidi knbebe. — U Šulekovu rječ-
niku: fCubebe'.

KUBEBE, /. pl, vrsta ffapra (Piper onbeba L.)
ito 9e upotreofava kao l^ek. — isporedi knbeba.
kubebi — U pisaca našega vremena. Knbebe (pl.)
spada medu mirodije proste i dolazi u prometa.
Zbornik sak. 1858. 989.

KUBEBI, m. pl vidi kabebe. — U Stuličevit
rječniku: ,cabebe'.

KUBEĐ, m. selo u Istri, lat Cubedum, tal.
Govedo. Scbem. terg. 1876. 64. — isporedi ku-
bodski.

EUBEK, m. i^jesno ime. — Prije našega vre-
mena. Eabekb. S. Novaković, pom. 186.

EtlBEŠCE, kikbe&oeta, n. dem. kube. — Od
xyiii vijeka. Jedino kubefice na sredi ačiiieno.
Glaenik. 56, 180. (1788).

KtrBIOA, /. dem. kuba. — U Stuličevu rječ-
niku: ,paryu8 tholus'.

KUBIČAN, kfibična, adj. vidi kockast — U
pisaca našega vremena. Moraju sudovi biti obas-
dareni glede kubičnoga sadržaja šibova. Zbornik
zak. 1874. 804.

KUBOĐSKI, a4j. na jednom mjestu zv vijeka ;
moiebiti treba čitati kubedski (koji pripada Ku-
bedu), Kubodskemu plovanu. Mon. croat 94.
(1468).

KUBBAŠNIOA, /. ime n^estu u Srbiji u
okrugu kragujevačkome. Niva u Kubrafinici. Sr.
nov. 1861. 774-

KUBBEČ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Kubreča. Sr. nov. 1875.
999.

KUBBETIĆ, m. prezime. — Pomii^ se xviii
vijeka, Kubretić iz Cetine, knezovi od yr)ike.
And. Eačić, kor. 452.

KUBBŠNIGA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu
kragujevačkome i smederevskome. vidi M. Đ. Mi-
Ii6evi6, srb. IBO. Livada u reci KubršnioL Sr.
nov. 1868. 866.

K^BUZ, m. vrsta veea, vidi &np}ika. — Od
tur. Ojbrjs, Kiingoi, Cipar, uprav ime ostroa na
kqjemu se onako veze. — U Vukovu rječniku:
vide [Snp)ika] ćesma s dodatkom da se govori u
Srijemu,

KtlBBUZAl^E, n. 4J^elo kojijem se kubruza. —
U Vukovu rječniku: vide 6esnuu&e.

KtlBBUZATI, kifibruzAm, impf. vesti na ku-
bruze. — Akc. se ne mijei^ (aor. 2 » 8 sing. kfii-
bruz&). — U Vukovu rječniku: vide ćesmati. cf.
fiupjika s dodatkom da se govori u Srijemu.

KUBUB, kubiira, m. vidi 1. kubura, b. — Akc.
kaki je u gen. sing. takije u ostalijem padeiima,
osim nom. i acc. sing., i voc: kttbiire, k&biiri.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(pi&to) iz kubura, cf. [vide] kubure [2J). Pa po-
trže zladena kubura. Nar. pjes. vuk. 3, 185. A
krv ide iz vruća junaka, te zatopi zlaćena ku-
bura. Nar. pjes. u Vuk, rje6n. kod zato piti.

1. KlfjBUBA, /. tur. qubur, sprema, tok, tul;
u našemu jeziku stoji u osobitijem značenima.
vidi: Kubura, prokop, šup}ina (vidi 2. kubura),
tul, mala pujka. u Nar. pjes. hdrm. 1, 615. —
Akc. se mijei^a u gen. pl. k{ibiir&. — Od xviii
vijeka, vidi b, a između rječnika u Vukovu: (samo
u mnoiini) 1. ,die scheide im sattel fiir die pi-
stolen'. — 2. ,diese pistolen selbst'. [of. kubur,
kuburai, kuburlija]. vidi i kod b.

a. na sedlu kao korice u koje se spremaju
male puške, pištofi (ivagda su dvije, s toga je

iešče mnošina). Pa pote£e pu&ku iz kubura. Nar.
pjes. vuk. 8, 101. Ne može te sjeći oštra dorda,
ni probiti puSka iz kubura. 8, 162. Ali ubi
paškom iz kuburah. Ogled. sr. 8. Što moguće
}epše nakićene ko&e na kojima sprijed i kubure
vise. Vuk, živ. 298. Pa onda metnuvSi piSto} u
kuburu potegne sab)u. grada. 106.

b. mala puška, pištof što se hrani u kuburi
(vidi a), pa i uopče. Meće i(hj se Stipurinoviću iz
kubura i mali pušaka. An(L Kaćić, razg. 254^.
Pod puškama i pod kuburama. Nar. pjes. vuk.
4, 286. Ubiše se s Vukom kuburama, tu na 6
puče tri stotin^ kubura. 4, 430. U Ornoj Gori
i onuda po okolini kubure se zovu pištofi koji
imaju okrugle jabuke (a ne šibate kao što su u
amautskijeh pišto]a); u Srbiji su ove prve pi-
što}e zvali ,prizrenski pišto}i' a ove druge ,arna-
utski^ i osim jabuka ovi se pišto}i razlikuju i
po tabanima: u prizrenskijeh pišto^ tabani su
žemački (na kojima su lukovi i zubovi iznutra),
a u arnautskijeb su tabani arnautski ili turski
(u kojijeh su lukovi i zubovi spo}a). Vuk, rjeČn.
kod kubure. Opcdi mu Arbanas dvije kubure u
hrbat. S. ^ubiŠa, prip. 168. Malu pušku, što
za pašom nose, zovu ,kubuTom^ J. Bogdanović.
2. KtlBUBA, /. arap. ^nbur, pl. od qabr, grob,
tur. qubur, u našemu jeziku u dva ra2lična zna-
čeiia. — Akc. je kao kod 1. kubura. — U naše
vrijeme.

a. mračno mjesto (soba?). — U narodnoj
pjesmi našega vremena. Ona leti kroz mračne
kubure, ona dođe u mušku odaju. Nar. pjes.
bčrm. 1, 161.

b. nevofno staike, kad čefade kuburi (jedva
moie da sivi). — U Vukovu rječniku: ,der kiim-
merliche zustand' ,angu8tiae'.

KtiBUBAN, kAb^na, adj. nevojan, siromašan,

— Ima samo adv. kihbiirno, nevofno, siromaški
u jednome primjeru našega vremena. Živio je
kuburno. Srp. zora. god. 2, sv. 3, str. 64.

KUBtjBAŠ, kuburdša, m. vidi 1. kubura, b.

— U Vukovu rječniku: naj više se govori pl.
kuburaši, t. j» pišto|i što se nose u kuburama
,die sattelpistolen' [vide kubure 2]. cf. kubur,
kuburlija.

KtlBUBElilE, n. djelo kojijem se kuburi. — U
Vukovu rječniku.

KUBUBETINA, /. augm. kubura. ,Kuburetinu
za pas, pa se ne boj nikog*. J. Bogdanović.

KUBUBICA, /. dim, kubura. J. Bogdanović.

1. KUBl^BUA, /. vidi kuburlija. — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena. AV
daleko Harap odmaknuo, još je dafe Hača bede-
vijče, kuburija ne bi doturila. Pjev. cm. 275^.

2. KUBUBUA, /. ihekakva ha}ina. Te oblači
sjajnu kuburiju. Bos. vila. 1886. 125.

KUBURITI, kuburim, impf. nevofno, siromaški,
jedva živjeti, — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 sing.
kftburi. — Postaje od 2. kubura. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: ,kiimmer-
lich leben (sein gesch&ft treiben)' ,anguste vivo,
ago', [cf. komračiti]. Kuburi kao đavo u paklu.
Nar. posl. vuk. 162. (Derem nogavice pa krpim
tur). Kuburim. Vuk, poslov. 58.

KUBtrBLIJA, /. vidi 1. kubura, \i, — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide ku-
buraš). Objesi mu (koiku) zlatne kuburlije a ga-
dare s obadvije strane. Nar. pjes. vuk. 8, 97.
Turčin trže pušku kuburliju, te on gada Dani-
Čića Vida. 8, 448. Pa izbaoi pušku kuburiju.
8, 509. On poteže puška kabarl^u. 4» 286. Tu

Digitized by

>^uogle

KITBURLTJA

716

KUCATI, 1, a.

ispali bistra ^ferdana i Četiri koburlije male.
4, 401.

KUBUBl^AK, m. (um piito0, vidi 1. kuhara,
b, kubarlija. — U jednoga pi»ca naiega vremena.
O sidu visi poSka krcali ka, i dva piSto)a ku-
bon&aka. M. Đ. Milićević, pomenik. 5, 776.

KUBUBOVIĆ, m. presime, — U naše vrijeme.
Damian Knburović. Nar. pjes. petr. 2, 354 (među
predbrojnicima) .

KtlBTJŠfiSE, n. c^jelo kojijem se kubuii. J.
Bo^danović.

KtlBUŠITI, kubuSim, impf. pušiti (lulu). —
U naše vrijeme u Lici. ,Što radi Luka?' ,Evo
brte sapalio lulu, pa kubuii ka^ i Turčin*. J.
Bogdanovič.

kSb^Z, m. vidi obica. — Riječ je turska (Đ.
Pogović, tur. reč. glasn. 59, 129). — U naše
vr^eme, a ismedu rječnika u Vukovu: ,die hau-
bitM* ftormenti bellici genus, cf. [vide] obica
s dodatkom da se govori u Srbiji. Meni je palo
na nm da bi ovde u dobru pomoć pristala du-
leta od kubusa. Golubica. 5, 183. Đode Kara-
Đordye u Jagodinu sa pet i|ada ]udi i sa tri
topa i jednim kubuzom. Vuk, dan. 5, 45.

K'&G, glas načinen kao onomatopeja od ku-
cati. — Često se udvoji: kftc kiic. ~ U naše
vrijeme.

a. kuo kuc, samo kao onomatopeja^ n. p :

a) 0 kucaiku na vratima, — U Dubrovniku
kod dječije igre a i bes toga: ,Kuc kuc!' (kao
da se kuca na vratima) ,Ko je?^ (kao da pitaju iz
kuče), P. Budmani.

b) 0 kucanu srca (kad jako kuca). Srce
mu učini kuc kuc. M. Vodopić, tuin. jel. du-
brovn. 1868. 222.

c) u Mkoj igri u kojoj se udara topom
(bičem načii^enijem od krpe). Oni fito drži top,
kao i iiegova družina, neprestano obigravaju
okolo protivne družine vičući svi: ,Topa topa,
kuc kuc^ pa kad se sasvim ismiješaju u onome
trčafia, udari jednoga. V. Vrčević, igre. 70.

d) u zagonetkama,

aa) 0 Mveku klepetuše. U gorici kuc kuc,
a u vodi ban brc. odgonetfaj: klepetu&a. Nar.
prip. i sag. vuk. 873. (404).

bb) 0 gveku kad sijeku drva. Gorom
kuc kuc, u po|u tuc tuc, a u vodici bambrc. od-
gonetft^: lađa. Nar. zag. nov. 110.

b. u poslovici i otale u Vukovu rječnika:
(von kucati ,klopfen') Sto kuc to muc ,(wie ge-
arbeitet, so gegessen). von einem kleinem ge-
werbe der kaum seinen mann n&hrt^ Sto kuc to
muc. (Što zaradi to i pojede). Nar. posl. vuk. 857.
— Bodi anačei^a vidi i skucati.

t, Kfio ! v&c ! tamo ' amo (vele za skitnicu).
y. Stoianović. — Možebiti o kucanu na vratima,
isporedi a, a).

KtrOA, /. hyp. kučka. — AJcc. se m^/ciia u
voc: kflco, kiice. — U Dubrovniku se kaŠe i o
muškome (kučku), uprav kuće (vidi). — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Vukovu (hyp. v.
kučka). Bježe se kučka navadila okoliš zobati i
zateče ju vuk s vrata i reče joj: .Dobar dan,
kućo!« Pril. jag. ark. 9, 148. (1520). Paklena bo
kuca bo]e od paklenog hrta ko(e. V. Došen 118l>.
Đode kuca, uvjede ga. Nar. pjes. herc. vuk. 285.
Već on sjedi s kućom na buništu. Nar. pjes.
marj. 201. Ne laje kuca sela radi nego sebe i
radi. Nar. posl. vuk. 201. Lajava kuca selo
čuva. Nar. hl. mehm. beg kapet. 110. — / o |
ienskome čefadetu kao psovka. Ka' i majka stara >
kuca. V. Đožen 119l>. Tako stara kuca žuga. I
129a. I

ET!rOAK, kucka, m. vidi kučak i kaoa. — U
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata, Kaokn ćemo
kruha podat, ter on neće bavketatL Jačke. 47.
Ako V selo idem, kučki na me laju. 107.

K&GALAO, kftcaooa, m. čovjek Sto kiied. —
Samo u Stulićevu rječniku: ,palsans*.

1. KUCALIOA, /. žensko cerade što kucd. -
Samo u Stuličevu rječniku: ,pulsans'.

2. KĆCALICA, /. (pasja ili vufja), vrijeme ku-
cana. F. Kurelao, dom. živ. 45.

KUCALO, n. čim se kuca na vratima (noj
Češće nije halka, nego je više nalik na čekič). ^
U naše vrijeme u Dubrovniku. P. BuđmanL

1. KUIOA^i, kdcja, m. struk. — U naše vrijeme
u Istri. Knc&l ,caulisS gen. kac}a. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 28.

2. KUCA^, m. ime Aivi. Jažkovo kod Kar-
lovca. Đ. Hire.

KUCA^iKA, /. vidi kučnica. Kdca}ka. J. Bog-
danović. Kiica|ka. M. Medić.

1. KUCAl^T, kućna, m. kUcdike, — U naše vri-
jetne. Stade kucai^ sitnoga bisera. Bos. vila. 1892.
325.

2. KUCAN, kuc^a, m. u narodnoj za^oned.
Kucali kuca, travu bere, u tamburu meće. odgo-
netfaj: ovan. Nar. sag. nov. 147. -- Vafa da je
kuca£ zvono o vratu ili klepetuša,

KtlCAI^A, /. vidi 1. kucaiie (kao u futini). — U
Dubrovniku xvi vijeka, dto je ona kucai^a? Ava
zlo! obija bravu. M. Držić 194.

1. KUCAliE, n. cijelo kojijem se kiled. — Sta-
riji je oblik kucanje. — Između rječnika u Be-
Unu (kucanje ,il battere alla porta' ,pulsatio fo-
rium' 132^), u Stuličevu, u Vukovu, Cuže ku-
cailie u jednoj dugai^i. M. Divković, bes. 874*.
Čuje kucaiia srca. M. Badnić 269h. A čuje kad-
kad ugodno kucai^e. P. Knežević, životi. 59. Da
je to zvaAe i kucale tvoga spasite}a na vrati
srca tvoga. M. Zoričić, osm. 91. Zadosta jim
uzrokuje straha i srca kuoaAa. M. A. Ite|ković,
sat. L8l>. Ako li niste odgovarali onomu ku-
oaiiu Božjemu, ono vrime jest Teće prožlo sa-
ludo. A. Tomiković, gov. 11. ,Vraž^e mu ku-
caiie, što za mjesec dana skuoa, to sve sa edan
petak u Gospiću popije'. J. Bogdanović.

2. KfrCAI^E, n. djelo kojijem se (kučka) kuca.
— U Vukovu rječniku: ,das Iftufigsein der hun-
din' ,catulitio*.

K^JCATA, /. u Dubrovniku se govori u šali
djeci da se novci dobivaju ,na kucati'. P. Bud-
mani. — isporedi skucati.

KUCATI, kiic&m, impf. udarati, lupati na
način da se čuje (ne vrlo jaka) buka ili zoek lu-
pana, na pr, kad se čim gvozdenijem udara u
drugo što gvozdeno. — Akc. se ne mijeiika (aor.
2 • 3 sing. kftca). — Nije dem, od kovati, jer je
u postalo od 1, isporedi bug. kli>cam, nslov. kol-
cati, isporedi i 2. klecati. — Od xvr vijeka, a
između rječnika u Mika^inu (kucati, klapati
,pulso, pulsito'; kucati na vrata ,pulsare fores,
ferire fores'), u Btlinu (,bussare, val battere'
,pulso' 15dA; kucati na vrata ,battere, picohiare
alla porta' ,pulsare fores' 132l>), u BjeloBtjenčevu
(kucam, šćucam, žtuoam ,singulto'. 2. v. kučim),
u Stulićevu (,pulsare; singultire'), u Voltigijinu
(,sino:hiozzare; picchiare, hussare' ,rulp8en; an-
klopfen'), u Vukovu (,klopfen' ,pul8o': kuca srce,
kuca duda).
1. aktivno.
a. aubjekat je čefade.

Digitized by

Google

KUCATI, 1, A, a).

717

KUGE

a) kucali (halkom, kaoalom) snaČi uda-
rati u vrata od huče koja 8u latvorena, da ie}ad
u ku6i či^u i otvore. — na^ čeiće.

aa) u pravom smislu, Po6eh kucati
od spile na vrati. M. Vetranić 2, 191. Tko kuca
dolu? M. Držić 175. Podode kucati na vratije.
P. Posilović, nasl. 16*. Al* se uboštvu tvom
pristoji iskat, prosit i kucati. A. Vita)i6, ostan.
884. Ide kucat na vrata od susida. A. d. Bella,
rasgov. 12. Vrata im su se zatvorila i premda
su vikale paka i kucale, nijesu, ne, mogle uljesti.
B. Zuseri 848. Đojde djavao kucati na vrati
oianastira. J. Filipović 1, 500^. Kucati na vrata,
prositi somun kraha. V. M. Gu6etić 107. Đje
mož^ dozvat) nigda ne kuca*. (Z). Pošlo v. daniČ.
Vrata zatvorivši, čuje da nitko kuca. A. Kani-
žlić, uto6. 58. Ču da nitko na vratih kuca. 69.
Netko kuca halkom na vratima. Nar. pjes. vuk.
8y 247. Ko to kuca noćas na avliji? Nar. pjes.
petr. 2, 629. Ko u sudu muca poslije zaludu
kuca. Pravdonoia. 1852. 10. Petar jednako ku-
caše. Vuk, <^jel. ap. 12, 16. — Amo pripadaju i
ovaki primjeri (kuca se rukom, ili ne na vra-
tima). Bog čini da im kuca ubo>ci svojom rukom
na vratije. M. Badnić 90l>. Jedan dođe na vrata
od komore, poče na vratih kucati. J. Banovac,
razg. 86. Ležeći rečeni mladić na svojoj poštedi
ču da kuca na vratih Aegove ložnice. pita : ,Tko
je?' Odgovara mu oni koji kuca: ,Ja sam^ J.
Filipović 1, 250l>. Meni prozor tvoj gdje kucam
otvori. N. Đimitrović 41.

bb) u metaforiikome smislu. Kucajte
i otvoriti se će vam. N. Bai&ina 184h. luc. 11, 9.
Beko nam je naš spasite) da kucamo i da će
nam bit otvoreno. I. A. Nenadić, nauk. 209. Ko
kuca tomu se i otvara. Nar. posl. vuk. 144. Ku-
cajte i otvoriće vam se. Vuk, mat. 7, 7. — Sto-
jim na YrB,ti(h) i kucam. I. Aučić, ogl. 4. Ja
stojim na vratije i kucam. M. Badnić 215<^. Evo
stojim na vrati i kucam. F. Lastrić, ned. 84.
Evo stojim na vratima i kucam. Vuk, otkriv.
8, 20. — Ki k nebeskom kra}estvu pospiješno
prići kucaju. B. Gradić, djev. 22. — Smrt starim
na vrati kuca. A. Kanižhć, bogo}ubnost. 2. Da
ti svaki dan smrt kuca na vrati. M. S^ričić,
zrcalo. V. — Kuca sotona na vrati za ući. J.
Banovac, razg. 110—111. — Sam na vratih tvoga
srca Isus tiho kuca. A. G^orgiceo, pril. 19. Bog
sadara svojom riječi i nadahnućem kuca na tvoje
srce i zove te na pokoru. B. Zuzeri 48. Bog
kuca na vrati od tvoga srca. J. Banovac, pred.
115. Držim da vas (Bog) prosvit}uje i u srcu
kuca često. J. Filipović 1, 19iK Kucajuć na
tvog srca vratih. A. Kanižlić, rož. 123. Prvo
(Isus) kuca na vrati vladalaca veliki. F. Lastrić,
test. 882«. — I kuca na vrati duše moje. ned.
84. Kuca na vrati duše niove i doziva ih. 253.
-^ Eno požejeni od sviju naroda kuca na vra-
tije. test. 372^. Gospodin kuca, da mu se otvori,
ned. 84. — Kucati na vrati moga života. P. Po-
silović, nasl. 12^. — Da velikim nastojanjem i
vimim naslidovanjem kucali bismo na (ubeznive
uši Boga našega. Blago turi. 2, 162. ~ Kako
se nesrićni čovik rodi na svit, udi) počme ku-
cati na vratih od drugoga divota. J. Banovac,
pripov. 208.

b) uopće. Poče kucati Štapom a zid. M.
Divković, zlam. 56. Kucajući kakim stapom po
ulištu. Vuk, poslov. 189. ~ Kud je kuca, onud
koža puca. Nar. pjes. petr. 2. 627. — (isporedi
c)) Sud koji je pun, prem ako i veoma kucaš
u ]i ne čini zveke. M. Divković, bes. 88«.

c) u oruđe koje daje muzikalni zvek,
n. p. u tamburu (udarati). On uzima sedefli

tamburu, te otide u zelenu bašču, sitno kuca,
tanko popijova. Nar. pjes. herc. vuk. 175. U
rukam mu sodefli tambura, sitno kuca, tanko
popijeva. Nar. pjes. petr. 8, 141. — i* zvono
(zvoniti). Stase kucat u sva zvona rodom. Nar.
pjes. bog. 161.

đ) u prenesenome smislu, govoriti više
puta isto. Zaludu im kucaju pripovidaoci izgu-
b)ei&e slave viči&e. F. Lastrić, svet. 64b.
b. subjekat je što nešivo.

a) kucai^u je uzrok čovjek Hi fudska
ruka. Da si, Niko, kulu načinio, . . . kucalo ti
pet stotin čekića, tri stotine deoe argatara. Nar.
pjes. vuk. 8, 281. U Fojnici majdan kuca. Nar.
pjes. petr. 2, 206. — Doboš kuca do bijela dana.
Nar. pjes. juk. 516. A kucaju jasni talambasi.
Hrv. nar. pjes. 4, 806. Zvono kuca: ko za čim,
ko za čim! (Svak neka gleda svoj posao). Nar.
posl. vuk. 88.

b) kucanu je drugi uzrok (ne čovjek).
Jedan kal pak, devet čelenaka, i deseto krilo oko-
vano, a iz i^ega do tri pera zlatna što kucaju
Gruja po plećima. Nar. pjes. vuk. 8, 6.

c) subjekat je sprava koja sama po sebi
kuca. Čini im se da uro kucaju ubah brzo. M.
Badnić 124b. Nek sat kuca, tebe sroe puca. Nar.
pjes. herc. vuk. 74. Kuca li mu saat u ikedrima.
270.

d) subjekat je što u če^adetu ili uopče
u čemu iivome po sebi kuca^ kao srce, krv, itla,
duša. Kako ga je dobro pogodio baš u puca gde
mu sroe kuca. Nar. pjes. vuk. 8, 188. (Naša
srca) ne kucaju više u prsima. 5, 468. Srce
moje jako kuca. Đ. Daničić, psaL 88, 10. — Krv
koja u mojima žilama kuca i vrije. G. Peštalić
212. — Dok mi pod grlom kuca. 8. ^^ubiša, prip.
160. — ^(iekar poznaje po žili koja kuca da je
čoek živ. M. Badnić 456*. — U zlo ga je mjesto
udario medu puca gdje mu duša kuca. Nar. pjes.
bog. 838. AV u 6emu joSte kuca duša. Nar.
pjes. vuk. 8, 189. Medu puca de mu duša kuca.
4, 387. Još joj duša kuca. V. Vrčević, niz. 887.

e. singultire, vidi kod štucati. — U Bje-
lostjenčevu, Stulićevu, Volti^ijinu rječniku.

đ. u prenesenome smislu, kao imperfektivni
glagol prema skucati, dobivati, stjecati. Poč*o
bome i Luka novce ka^ i stari loan kucati'. J.
Bogdanović.
t. sa se.

a. pasivno (bez subjekta). Đe se kuca (bije)
tu i puca (koža). Nar. posl. vuk. 76.

b. refleksivno, Prignuvši glavu, kucaše se
u prse istući skrušeno oproštenja. F. Lastrić,
ned. 326.

e. recipročno. Kucasmo se (Čašama, u čaŠe)
i pevasmo. M. P. Šapčanin 1, 104.

KT!rCATI SE, kac&m se, impf, coitura appe-
tere (de cane), catulire. — Od xviii v^'eka, a
između rječnika u Stulićevu: ,catulire (h. e. las-
ci vire, veneremque appetere, dr. de canibus)', t
u Vukovu: ,lauflg sein (von der hundin)* ,ca-
tulio^ Kučka kad se kucat stane ... V. Došen
98^. Psi so kucaju ili kujaju. F. Kurelac, dom.
živ. .45.

KUOAV, aaij. koji kuca ili koji može kucati.
— Samo u Stulićevu rječniku: ,pulsatilis<.

KUCAVICA, /. štucavica, štucai^. — U Bje-
los^jenćevu rječniku: kucavica, šćucaAe ,singultus' ;
u Stulićevu: v. štucavica iz Habdelićeva; u Vol-
tigijinu: ,singhiozzo' ,riilps*. ^ vidi kucati, 1, c.

KtrCE, /. vidi kuca. — Akc. se mijefla u voc.
k^ce. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u

Digitized by

>^uogle

KTJOE

718

8. KUČ, a.

8tul%6efm (^oanisO* MaAe je Sto ujede neg Sto
kuće pogane zube ukasa. (Z). Poslov. đanifi.

EUOlk^IKA, /. okomak (kukuruzni), u hr-
vatskoj krajini. V. Arsenijević.

KUCEN, m. goli klip kuruze. Valpovo. D. Hire.
— isporedi kucejika. — I kao prezime. Schem.
zagr. 1875. 210.

Kl!rCIN, a4J- koji pripada kuci. Pod rep ku-
cin naseliti i pod Aim se veseliti . . . Zapreg
kucin vrć na glavu ... V. DoSen 162».

KUČINA, /. augm. kuca. — U naše vrijeme
u ugarakijeh Hrvata. Ne miluješ gospodina, ravno
tak kot ni kučina. JaĆke. 26B.

KUCINOVO, n. n^esno ime, vidi u DaniČićevu
rječniku: selo koje je car Lazar dao Ravanici.
M(on. serb). 197. (1381).

K&CKALO, m. kaše se djetetu sto sve jednako
u što kucka, — U Vukovu rječniku : ,der klopfer'
^pulsator* ,(vom kinde)* s primjerom: Stani ti,
kuckalo.

KAČKANE, n. djelo kojijem se kucka, — U
Vukovu rječniku.

KOCKATI, k&ok&m, impf, dem. kucati. — is-
poredi kucukati. — Akc, se ne mijena (aor, 2 i
3 sing, kftckft). — O naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (dim. v. kucati).

a. aktivno. Od krstova zlatne kite vise, te
kuckaju BoSka po plećima. Nar. pjes. vuk. 2,^290.
Sitno kucka, tanko popijeva. Nar. pjes^ marj. 173.
Čiča, kuckaiući Stapom u kaldrmu, reče mi . . .
M. Đ. Milicević, zim. več. 851. Naj posle, upu-
tio sam se ka grobovima i počeo sam kuckati i
od mahovine i nanosa čistiti nihove grobove,
pomenik. 1, iii. Proma}a kuk, a na kuku crkva
kucka. S. ^ubiša, prip. 2.

b. sa se.

a) refleksivno. Beče kuckajući se po tr-
buhu. Nar. prip. vrČ. 160. Svaki od vas kuc-
kajte se rukama po ko^enima. V. Vrčević, igre. 7.

b) recipročno. Kako su potom pjevali i
kuckali se čašama i pili u zdrav}e. Vuk, gram.
i pol. spisi. 1, 144.

KUGLA, /. ime nekakvu mjestu ne daleko od
Oifa u Hrvatskoj. — U jednome spomeniku xvi
vijeka. — Ne može se znati, jeli uprav Kucla ili
KuČla, jer je pisano na obadva načina; može
biti da i -1- stoji mj. }, isporedi Kucjak. Ime-
nije ko on lađa po danju pokojnoga gospodina
otca našega, vladanju grada naSega Oz|a u Kudi
(,V knczlj^) meju Kupom i Dobrom sela ćela
kmetcka tri, . . . i k tomu u Zadobarju jedno
kmetsko selo ... ča godir k tim gori rečenim
selom u Kučli (,V kuchly') i u Zadobarju prav-
deno pristoji . . . Mon. croat. 270. (1572).

KUO^AK, m. prezime (vidi i Kucla). — xvi
vijeka. Jedno selo Blaža Kuc}aka. Mon. croat.
270. (1572).

KUCMOBKA, /. vidi kučmorka. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: kučmorka, trava ,siler^ v.
mrkva bela.

KLONUTI, kiicnem, pf. udariti jedan put (ku-
cajuči) ; perfektivni je glagol prema kucati a ima
ujedno i deminutivno značei^ (koje često stoji u
ironiČkome smislu prema kucati, 1, a, c)). — Akc.
se ne mijeiia (aor. 2 i 3 sing. kficnd). — Od xvi
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (,8emel
pulsare') i u Vukovu (,einmal klopfon' ,pul8o
semelO- Druga dva kucnu na vrata, jeda im milos
da. N. Na}eškovič 1, 144. Njetko gvozdjem
kucnu. M. Driić 206. Bačva prazna, malo ako
kucneS, velik zvek i veliku gud]avinu učini. M.

Divković, nauk. 87^. Grad je bacio : kucni
s jedne strane, udi}e zveči vas bacio. (Z). Poslov.
danič. Začu gdi mu Bog kućno na vrati od
srca. J. Banovac, pripov. 70. Kucni ga sad
s tvojom šibikom. Đ. BaSić 30. Dostiže ga
Miloš na kulašu, te i iiega kucnu Sestopercem.
Nar. pjes. vuk. 2, 142. I ja imam neito buzdo-
vana, da te kucnem tri četiri puta. 2, 424. Gauš
viknu, kucnu dalbulana. 2, 544. Kucnu Kade
halkom na vratima. 3, 365. Jednom dega kucnu
topuzinom. Pjev. crn. 158b. Da ja kucnem junak
uz tamburu. Nar. pjes. juk. 419. Koga Bog
kucne, onome ništa drugo ne va}a. Nar. posl.
vuk. 136. Evo ti ovi štap, . . . i\ime u što god
kucneš ondole će izlaziti na stotine onake aspre
kake ti namijeniš. Nar. prip. vuk. 120. Kuc-
nuvši Petra u rebra probudi ga. Vuk, djel. ap.

12, 7. Kucnu Petar u vrata od dvora. 12, 13.
Kucne me po ramenu i dovati ruku. S. !(iUbiSa,
prip. 14. Sad je kucnuo ugodni čas. 15. Ako
bi naglo podigao košnicu ili kucnuo u liu, onda
je to pčelama velika uvreda. F. Đordević, pčelar.

13. ,Nemoj da te kucnem (udarim)*, u Dubrov-
niku. P. Budmani.

K1!jC0, m. hyp. kučak. — isporedi kuca t kuće.
— U naše vrijeme. Ne laje kućo sela radi, no
sebe radi. S. ^(iubiša, prip. 208.

KUCOV, kuc6va, m. pas. — Od osnove kuca
i kućo postaje nastavkom ov kao % osobita imena
u pasa (n. p. garov, samsov itd.). — U Vukovu
rječniku: vide pas.

KUCOVLAH, m. Oincar. — Grč. Kovx^6^axo;
(možebiti: tepavi Vlah, isporedi xovT^6ykaHraog,
tepav). — U naše vrijeme. Cincari ili Kuoovlasi.
M. Đ. Milicević, kra}. srb. 295.

KUCOVO, n. mjesno ime, vidi u Daničičevu
rječniku: selo u strumskoj oblasti koje je kra)
Milutin dao pirgu hilandarskom. M(on. serb).
74. 80. (1302—1321).

KUGUKAl!rE (kuciik&iie), n. djelo kcjijem se
kucuka. — U Stuličevu i u Vukovu rječniku.

KUCUKATI (kucukati), kucuk&m (kucdkam),
impf. vidi kuckati. — Akc. se mijeiia u aor. 2
i 3 sing. kiicuk& ; drugi se akc. osim toga mijena
u praes. 1 t 2 pl. : kucukdmo, kucukdte, u part.
praet. akt. k&cukao, kiicuk&la, u part. praet.
pass. kiicuk&n. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Stulićevu (Jeviter pulsare^ gdje se n(^j
prije nahodi, i u Vukovu (dim. v. kucati). Niz
bedrice sab]e kucukaiu. Nar. pjes. petr. 2« 141.
Uz tamburu sitno kucukaŠe. 8, 81. Sve joj
zlato o zlato kucuka. Nar. pjes. hdrm. 2, 59.
CrkveAak kucuka u jedno malo zvono. V. Vr-
čević, niz. 139.

KUCUL, m. itne n^estu u Srbiji u okmgu
smederevskome. Livada u Kuculn. Sr. nov. 1875.
514.

1. KUČ, /. ime že)ezu čim se vo u jaram za-
tvori, u Prigorju i Zagorju. F. Hefele. Kuč,
že]ezna šipka na jarmenu sa strane desne i lijeve.
Barilović. D. Hire.

2. KUČ, m. 1. vrst vinove loze bijela groida
(Dalmacija, Danilo) ; 2. suvrst vinove loze cr|enA
grožđa (Dalmacija); 3. vrst vinove loze crna
grožđa (Dalmacija, Danilo). B. Šulek, im. 180.

3. K"&Č, m. f^jesno ime.

a. u Crnoj Gori, vidi Kuci. — U narodnoj
pjesmi našega vremena, i otale u VtJcovu rječ-
niku: naj više se govori pl. vide Kuci. Lomna
Kuca i Bratonožića. Nar. pjes. vuk. 2, 530.
Treću Ivan sitnu kAigu piše lomnu Kuču i
Bratonožiću. 2, 584.

Digitized by

Google

8. KtTČ, b.

719

KtTČAST

b. selo u Srbiji u okrugu topliikome, M. Đ.
Milićevi6, kra). srb. 414.

KUČAC, kučoa, m. dem. 2. kuk. ~ Na jednom
n^eetu u istarskome spomeniku xiv vijeka gdje
je pisano klčao. Deveto slamend jo od Jaz vinca
pod Petrča jama na kl6ac ki je naj viŠi. Mon«
croat 46. (1895).

E'&č^, /. eolh kao množina prema kuSe. —
Ismeđu rječnika u Stulićevu (v. pasjad) i u Vu-
kovu (vide Štenad). Starica donese troje kuSadi
umjesto troje dece. Nar. prip. vila. 1868. 848.

KUCAJ, m. ime mjesno u Srbiji u okrugu po-
žarevačkome, isporedi Knćajna. — vidi i Ka6aj>
planina. — xvii vijeka. Na Braniče vo tako piSi :
Vb bogospasntgu eparhija braniftevskuja ježe
jestb kadilakb Požarevacb, hramb Besava, Kucaj,
Pe6&, Golabaob i prod. Glasnik. 25, 44.

KtrČAJA, /. ime planini u Srbiji. — isporedi
Kačigna, Kačaj-planina. — U naie vrijeme, a
igmedu rječnika u Vukovu : (planina), nom. propr.
,eine9 berges in Serbien' ,mons Serbiae^ [cf.
Ka6aj -planina]. Pod Kačajom visokom planinom.
Nar. pjes. vak. 2, 205.

KUČAJINA, vidi Kačajna, a), tako piše Da-
ni6i6 (vidi kod kućajski) prema Kačajinac t ka-
čajinski.

KUČAJINAO, Kačajinca, m. čovjek ig Kučajne.
— isporedi kaćajinski. — U narodnoj pjesmi
našega vremena. Do Stefana Kačajinca Jova. Nar.
pjes. vak. 2, 202.

KIJČAJINSKI, adj. vidi kačajnski. — isporedi
Kačajinac. — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena. Pa do liega Jovica Besavca, ka&jinska
bojna kop)enika. Nar. pjes. vak. 2, 482.

KIJCAJNA, /. n^esno ime u Srbiji u okrugu
požarevačkome. — isporedi Kačaja, Kučaj-pla-
nina. a) ime planini. — ziv vijeiuf vidi u Da-
ničičevu rječniku: planina oko koje je mnoga
sela dao Bavanici car Lasar : ,aitb Kucaj ine . . .
u gora Kačajinac M(on. serb). 197. (IS^l). iz-
među Morave i Dunava, cf. ka5ajskyj. — b) selo.
K. Jovanović 143; i majdan. M. Đ. Milice vić,
srb. 1026.

KUČAJN8KI, adj. koji pripada Kučajni. —
isporedi kučajinski. Kučajnska (opština). K. Jo-
vanovič 148. Kučajnska Beka, ime vodi. M. Đ.
Milićević, srb. 1022.

KfjČAJ-PLANINA, / vidi Kučajna. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena, a između rječ-
nika u Vukovu (u pjesmama, vide Kučaja). Pod
visokom pod KuČaj -planinom. Nar. pjes. vuk.
2, 326.

KUČAJSKI, adj. koji pripada Kučnjini (Ku-
čajni). vidi u Daničićevu rječniku: kačajskyj,
od Kučajine : ,aith m^tb kučajskjihb rekomb
Žrelo^ Okdz. pam. Šaf. 64. — I^iva u Kučajskoj
Beki (u okrugu poiarevačkomej. Sr. nov. 1873.
989. vidi kačajnski, b).

1. KI^TČAK, kučka, m. pas. — Akc. se mijei^a
u voc.: k&čku, kiički, i u gen. pl. k{i6ak&. —
Postalo je od ženskoga supstantiva kučka (vidi)
koji je bes šumne stariji nego kučak. u naj sta-
rijemu primjeru (u Mikafinu rječniku) znaČeihe
je deminutivno. — Javla se od xvii vijeka, i u
Dubrovniku je mnogo običnija riječ u naŠe doba
neao pas; koliko se daleko pruža izvan Dubrov-
nika, ne znam (vidi primjere). — Između rječ-
nika u Mikafinu (kod kučić) gčiie se naj prije
n4ihodi, u Belinu (,cane' ,cani8' 164t>), ti Štuli-
čevu (jcanis^), u Vukovu (vide p&s s dodatkom:
osobito po zapadnijem krajevima).

a. u pravome smislu, Kučak laje na lava.
(D). Poslov. danič. Korit 6e te glad i žeđa vele
gora neg od kučak jedovitijeh. B. Zuzeri 21. A
svi grijesi kako kučki oko liega lajati će. 37.
Zavijale od kučaka. 37. Obraća se kako kučak
sa ugristi onu šibicu koja ga udara. 109. Lovni
kučak. 857. Mi paru ne imamo kako psi i
kučki nego dužu. I. A. Nenadič, nauk. 119. Ili
hrt ili pas, sve kučak ter kučak. (Z). Poslov.
danič. Može naučit čistoću od grlica, vjemos od
kučaka, razbor od mravi. Đ. Bažić 117. Ali se
nađoše kučci }ubež}ivi ter mu pri toli bijednomu
bitju rane liječahn. 283. Izprid kučka najedjena,
izprid lovca kada |uta bježi gorom poplašena
prem plaši va zvijer košuta . . . N. Marci 77. A
kad oru, sve o liemu zboru, a o ručku, gore no
o kučku. Nar. pjes. herc. vuk. 156. Đe kuČak
loče tu i laje. (U Bisnu). Nar. posl. vuk. 75.
Zao kao kučak. 84. Nije kučak nego kučka.
V. Vrčević, igre. 197. Pošto čusmo da mu je
otac pas, ne može biti drugo nego kučak. 198.
Bosanski begovi nemaju čime ubiti ni bijesna
kučka. M. Đ. Milićević, omer. 68. Ni kučki od
lova ne mogahu ga stići. PravdonoSa. 1851. 80.

— U Dubrovniku se o zlu (osobito jedovitu) čo-
vjeku kaže da je kučak. ,Ono nije če}ade nego
kučak'. ,Gori je nego kučak'. ,Kučku jedan!' P.
Budmani.

b. u prenesenome smislu, po ial. pescecane,
lieke vrste velikijeh riba (fam. Squalidae) što su
vrlo grabežfive i pogibefne i za fude (n. p. Oar-
charias glaucus Guv., Garcharodon Bondeletii
MiUler et Henle). — U Vukovu fječniku: (u Du-
brovniku) nekaka morska riba ,art seefisch' »pis-
cis quidam marinus'. — dodaču da mi je čt^dnO"
vato kciko je Vuk mogao Čuti ovu riječ u ovome
značeiiu u Dubrovniku, može biti da je sad ovako
ime on4Je poznato po kMgama, ali znam da su
se prije one ribe zvale samo jkaM (vidi 2. kailiia)
ili Jcanigule*.

2. K1!jČAK, kiička, m. vidi 1. kovča. — ispo-
redi kuka. — U naše vrijeme u Istri. KOč&k,
gen. kučka ,fibula'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 26.

8. KUČAK, m. ime rijeci kod Križevca. D. Hire.

KtrČALICA, /. kuka, kvaka. — Postanje od
kucati. — U Mikafinu rječniku: kučalioa, kuka
,uncus'; u Belinu: ,uncino di legno' ,uncus li-
gneus'; kučalica od samara ,uncio di basto' ,un-
cus clitellarius' 773^; u Stuličevu: ,anoinus, un-
cus*.

KUČALITI, kučalim, impf. u Stuličevu rječ-
niku: 1. ,unco3 seu uncinps construere'. 2. ku-
čalicom pritegnuti. 3. met. v. grabiti. — nepo-
uzdano.

KUĆANI, m. pl. mjesno ime. — xv vijeka.
Šimun Vukšić s Kučan. Mon. croat. 120. (1484).
130. (1487).

KUČANIC, m. prezime. — xvi vijeka. Filip
Kučanić. Mon. croat. 200. (1512).

KUČANE, n. djelo kojijem se kuca. Izubaviti
se od kučaAa hvale. S. Bosa 76^. ,Muči, muči,
čućeš mu nede naskoro gusala, prisješće mu ku-
čailie'. J. Bogdanović.

KUČABA, f, ime mjestu u Srbiji u okrugu
kruševačkome. Zabran u KuČari. Sr. nov. 1875.
51.

KUČAST. adj. koji je (nakrivfen) kao kuka.

— U naše vrijeme (vidi i pokučast), a između
rječnika u Stuličevu (,aduncus'). Kučast rog je
napr^ed pognut Sluii. D. Hire

Digitized by

Google

KUCATI

720

kućeviSta

KtrĆATI, kattm, impf. kukom (kvakom) pri-
vloHti k sebi, n<y Češće u prenesenome smislu. —
Ake, kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. kd-
6aj^ u oor. kdčah, u ger. praes. kdčajiići, u ger.
praet kii6&vši, u part, praet act. kiičao; ti osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.
— Ođ XVI vijeka (vidi 1, c, b)), a ismeđu rječ-
nika u Belinu (vidi kod 1, c, b)) i u Stulićevu
(»onrare, stođere, niti, conari, qaaerere, parare,
oomparareO-

1. aktivno.

a. sa pravi smisao nemam nijednoga pri-
mjera, ali vidi 2, a.

b. u prenesenome smislu, kad ko Ho hoće
da dobije, osobito kad to lukavstvom radi ; objekat
moše biti stvar i čefade. Cika ševe kad je poskok
kaca. Osvetn. 2, 85. I nas ta sudbina kaca. 6,
24. Što sa podli čine na ćesara, a bo)ega ku-
cali Šićara. 6, 76. Odavna naše kuća carstvo«
da se pripnu te krajine bijedne. 7, 8. , Maj ka
sve kuca sa svoju &r oneg^a mladićaS u Du-
brovniku. P. Budmani. — 1 bez objekta. A bit
neće k6 što i&etko ku6a, da olako tuda muku
ruSa. Osvetn. 6, 84. ,Sve on polagano kuĆa, pa
na A se niko i ne o8jeća^ J. Boa:danović.

e. neprelasno, o micaiku, hodu, smjerati,
namjeravati nekud ići. — nije dosta jasna sveza
s pređ4išnijem značenem: moalo bi biti da je
uprav : činiti da je što krivo hio kuka, pa otale
nakrivfivati putem, okretati se, hoditi arugijem
smjerom (vidi primjer kod a)).

a) namjeravati nekud iči, ili možebiti
okretati drugijem putem. Bugarska mu sela ostaju
s lijeve strane, k desnoj kufiisi, ^i so k morskom
stere kraju plodna i pitna svijem DobruĆa. I.
Gundulić 818.

b) u prenesenome smislu (ili u metafo-
ričkome, kad us glagol ima adverab ili druga
riječ kojom se pokazuje smjer mieaika), smjerati,
namjeravati uopće. Da su držani kućat i na-
stojat prići na izvrsnos svete jubavi. B. Gradić,
djev. 182. Kud kucaju me besjede, ako tvoje
carstvo prosi ... I. Gundulić 800. I)omiš)am se
kud kucaš ,mi accorgo dove mirate' ,adverto quo
tendis'. A. d. Bella, rječn. 489>i. Visoko kucati
^avere alti pensieri* ,alte spectare^ 552^. Kud
kucaju ove riči? razgov. 1H9. Kojijem kucahu
ukazati se stavni. 8. Bosui 42«.

2. sa se.

a. pasivno, prema pravome značehu (pri-
vlačiti sebi kvakom). Niti kvake kom se voće
kuca. J. 8. Be}ković 812.

b. refleksivno. — U jednome primjeru xvii
vijeka, u kojemu je značefie onako kao što je u
aktivnoga glagola pod 1, c, b). (Pakfeni kraf)
kroz vuhvenost svoju mnogu, prem visoko ka se
knča, proć svomu se stvorou i Bogu vrhe motric
ne ustruča. 6. Palmotić 3, 140b.

KUCA VA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ.
24. — Vafa da je radi rogova, isporedi kučast.

K^Č£, kiičeta, n. ndadi pas (kučak) ili mlada
kučka, psetaŠce (može značiti i uopće što i pseto,
Čega nema u nijednome prin^eru već samo u
Stulićevu rječniku). — Nema množine, nego se
za množinu upotrebfava coll. kučad, ili pl. ku-
čići — Postelje nastavkom ^t, kao i mnoga druga
imena mkulijeh životina. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Stulićevu (v. kuČak) i u Vu-
kovu (jdas hiindchen' ,catulus^ cf. štene).

a. u pravome smislu (vidi sprijeda). Uzme
dva kučeta zajedno od jedne kučke okoćena, pa
jedno nauči loviti zeoove, a drugo ništa nego
žderati i ležati Đ. Obradović, basu. 58. Ne bih

tebi ni kučeta dala, kamol* bih ti lišće poklo-
nila. Nar. pjes. hčrm. 2, 854. Nema ai kučeta
ni mačeta. (Kad ko nema u kući ni&ta iivo za
što bi mu se va)alo brinuti). Nar. posl. vuk.
208. Za liom (devojkom) pode od kuće i malo
kuče koje je ona vrlo volela. M. Đ. Miličević,
kra}. srb. 830.

b. u prenesenome smislu, Mm životiAa nalik
na krta. — O pisaca našega vremena. Slepo
kace ,Spalax typhlu9 Pali.' K. Crnogorac, zool.
61.

KUČBN, m. vidi u Vukovu rječniku: (u Boci]
vide kosijer (naš, a u iiih kosijer ima mnogo
duži držak, i i^ime se siječe drača i s&sijeca se
graiie stoci). ^ U naše vrijeme. Za sjekira, kućen,
kosijer. V. Bogišić, zborn. 49.

KUČENANI, m. pl. ime saseoku u Srbiji u
okrugu užičkome, K. Jovanović 160.

K&Č£NGB, kiičenceta, n. dem. kuče. — U naše
vrijeme. U kapetana ima jedna bena, kučence,
koje vodi svud uza se. M. Đ. Milice vić, omer.
68. I medu Aih uleti malo orno kučence. Bos.
vila. 1887. 226.

KUČBI^AK, ffi. prezime. SoheoK zagr. 1875.
265.

1. KUČEI^li:, n. mnoao kučaka, paščad (kaže
se s pretirahem). ^ u Stulićevu rječniku: v.
pasjad.

2. KUČEI^E, n. 4jelo kojijem se kuci (vidi 1.
kućiti). J. Bogdanović.

3. KUČEliTE, n. djelo kojijem se kuci (vidi 2.
kućiti). — U JSjelostjenćevu rječniku: ,strepitas,
palsas', i u Jambrešićevu: ,palsus'.

KUČER, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
(evskome. Zabran u Kučeru. Sr. nov. 1868. 861.

KUČERA, m. prezime, — U naše vrijeme.
Schem. diak. 1877. 68. — Uprav je češko pre-
zime.

KUĆČRINE, /. pl. augm. kučine. ,Neš se sa
ovo kućerina nigda rastati'. ,E9i li ti, rodo, ono
kučerina već oprela?' J. Bogdanović.

KUČfeTlNA,/. augm. kučka. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (augm. v. kučka).
Jos da vidiš kućetinu majku. Hrv. nar. pjes.
1, 327. — U Dubrovniku je i augm, kučak. P.
Budmani.

KUČEVAC, Kućevoa, m. ime muško. — U
spomeniku xiv vijeka. Bratb mu Kučevbcb. Deč.
hris. 45. 98. ~ U istome spomeniku može biti
nadimak ili prezime. Kućevbob Bogoje. 21. 89.

KUČEVCl, KuČevaca, m. pl. ime zaseoku u
Srbiji u okrugu podrinskome. K. Jovanović 134.

KUČEVIĆ, m. prezime (samo u muhamedo-
vaca). — U naše vrijeme. Od onoga poja Bije-
loga, od ilieg, kado, do dva Kučevića. Nar. pjes.
vuk. 3, 565. No ne hoće Kučevića Mujo. Pjev.
crn. 142». Bu)ubaša Kučević-Ferate. Ogled. sr.
40. Od Turčina Kučević-Ahmeta. 281.

KUČEVIŠTA, n. pl. mjesno ime. — isporedi
Kućevišto. — -u- stoji mj. i^gdašiiega 1. — vidi
u Danićićevu rječniku : Klbčevišta, selo koje je
car Stefan dao crkvi arhandelovoj u Prizrenu,
meda je ,Klbčevištemb' išla ,na putb koji ide
(titb Bai^anb pravo mimo selo Slivovi kb'. G(lasnik).
15, 284. 285. (1348?). bez sumi^e isto: ,v'h seld
narioajememb KHčevišta pod uvesije črbnije
go)ry*. G(lasnik). 8, 149. — Ovako se ime (s u)
pomine i na drugijem mjestima prije nečega vre-
mena. Kučevišta. S. Novaković, pom. 186. Spom.
stoj. 185.

Digitized by

Google

KUČEVIŠTE

721

2. KUČINA

KUČEVIŠTE, n. n^esno ime. — ispoređi Ku-
čevišta. — Prije našega vremena. S. Novakovi ć,
pom. 186.

KUČEVIŠKI, aćy. koji pripada KučevišUma.

— U ĐaniČićevu rječniku : klb6eviStbkyj, Sto
pripada sela ,Klb66vištemb' : ,q hrisovuld klbče-
vištbkomb*. Glasnik). 15, 285. (1348?).

KUČEVKIl^TA, /. žensko čefade is Kučeva, -
U naše vrijeme, a izrnedu rječnika u Vukovu
(,ein frauenzimmer von KuČevo'). Kučevkii^e
belo platno bele, Ku&evkine i BraničevkiAe. Nar.
pjes. vuk. 2, 506.

KUČEVO, n. ime kraju u Srbiji što se svagda
pomine u£ Braničevo, — U tome je kraju bio
fiegda i grad, a sad je varošica. — Od xv vijeka,
a između rječnika u Vukovu [sada varošica u
okrugu požarevačkom] i u Daničičevu: zem]a
pokraj Braničeva: ,popali Kućevo i Brani6evo^
(OkAz. pam. šaf.) 77. U Braničevu selo Topo-
lovnikb, selo Kup}enovo, . . . ; u Kućevu selo
Drugovoi, selo Vlasi Badivojevoi, . . . Spom. stoj.
3. (U28— 1429). U Kuftevu i Braničevu. I. T.
Mrnavić, osm. 12. Kad su bili kod Kučeva
grada, kod Kučeva i kod Braničeva. Nar. pjes.
vuk. 2, 506. tndi i M. Đ. Milićević, srb. 1035.

1. KUČEVSKI, adj. koji pripada Kučevu. —
vidi u Daničičevu rječniku : kučevbskyj, od Ku-
čeva: ,birb braničevsky i kačevbsky' dao je car
Lazar Bavanici ,na po}d s mitropolito^mb^ S(r).
l(etop). 4, 55. (1881). mislim da je mjesto ove
riječi pogrješka ,kučbkovy'. M(on. serb). 198.
(1381) koje opet u 8(r). l(etop). 4, 50 stoji ,kučb-
Č8ky«.

2. KUČEVSKI, a^. koji pripada Kučevištima,

— vidi u Daničičevu rječniku: klbčevbskyj, što
pripada ,KlbčeviŠtemb' : ,SbborB kučevsky, . . .
oitb orbkve kučevske^ G(lasnik). 18, 149.

KUĆI, m. pl. ime plemenu (i kraju) u Crnoj
Gori (u Brdima). Glasnik. 40, 20. 21. — Po-
miAe se prije našega vremena. 8. Novaković,
pom. 136. — Od XVII vijeka, a između rječnika
u Vukovu (,ein stamm an dar ostlichen grenze
von Montenegro^ cf. Kuč). a) pleme^ narod.
Vb bogohranima plemena Vasojeviće, . . . Kuče,
Pipere, . . . Glasnik. 25, 44. (xvii vijek). Kuci
se predadoše, a Crnogorci ne dadoše se (1768).
Bad. 1, 180. Ti pokupi Kuče i Pipere. Nar.
pjes. vuk. 4, 418. Skupite mi Kucah tri hi^de.
5, 151. A hi^du vitezovah Kucah. 5, 212. Kuci
su ga jedva dočekali. Pjev. crn. 74^. Sedam su
mi Kucah izgubili. 245*. — b) kraj. Pa po Ku-
cah turiše telare. Nar. pjes. vuk. 5, 162. A ši)e
je u Kuče kamene. 5, 227. Iž)egoše u Kuče
kamene. Pjev. crn. 42a. i vrati se u Kuče ka-
mene. Ogled. sr. 103.

1. KUĆICA, /. dem. kuka (kvaka), kovčica. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Vrančičevu
(,fibula') gdje se naj prije nahodi, i u Vukovu
(dim. V. kuka. cf. kukica). S gvozdenijem singiri
s oštrim kućicama i zvrkovi nakićenim ... po
rana(70 nemilostivo udarajući gujahu mu kožu i
meso zvrkovma gvozdenim i kućicama. F. Lastrić,
test. 113l>. Kućica ,fibula*. D. Nemanić, Čak.
kroat. stud. iftsg. 34.

2. KUĆICA, /. dem. kučka. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mika}inu (kučića, mala
kučka ,catella') gdje se naj prije nahodi, u Be-
linu (,cagnuola, cagna piccola' ,catella' 157^), u
Stuličevu (,catilla, catella'), u Vukovu (dim. v.
kučka). I kučići Bog pomaga. (Z). Poslov. danič.

3. KUČIĆA, / vidi lupar. — Može biti ista
riječ što 2. kućica. — Od xviii vijeka, a između

rječnika n Belinu (pl, kučiće ,telline, sorte di
conchiglie piccole' ,tellinae* 725&), u Stuličevu
(pl, kučiće ,telline, sorta di conchiglie piccole'
,concharam species'), u Vukovu: nekaka morska
riba (iU Sko}ka ?). Kučiće su i prstaci . . . J. Ka-
vaiiin 21«.

4. KUĆICA, /. snop lana ili konopala. — Od
XVIII vijeka. Kad (lan) izvadiš, na kućice slazi.
J. S. Be^ković 254. Kučića, snopić konop]e. u
Lici. F. Hefele. — ispoređi kučine.

5. KUĆICA, /. neka bijka. Kučića, Ornithopus
scorpioides L. (na Cresu). B. Šulek, im. 180.

1. KUČIĆ, m. vidi 1. kućica. — U naše vri-
jeme u Istri. K&čić ,fibula'. Đ. Nemanić, čak.
kroat. stud. 81.

2. KUČIĆ, m. dem. kučak, mladi ili tnali pas.
— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mika-
(inu (kučić, kuČak, pasić ,catulus, catellus^t u
Belinu (,cagnoletto, cane picoolo* ,oatellus' 157^),
u Stuličevu (,catulus, oatellus'), u Vukovu (samo
pl, kiičići, vide štenci, vidi kučad). Od radosti
tako mnoge blag i vjeran kučić teče, ter gosparu
svomu noge }ubko veže i obtječe. (jh. Palmo tić
3, 14b. Kučka prešna slijepe rada kučiće. (Đ).
Poslov. danič. Padoše mu (zviri) krotke prid
noge, ližući ga kako (ubeznivi kučići. A. d. Bella,
razgov. 46. I kučića potištena, kad je svoj, ob-
rubi ga. B. Zuzeri 91. Kad se kučić bije, i lavić
se straši. (Z). Poslov. danič. Ali i kučići jedu
od mrvica brašna. S. Bosa 97*. Vidi da nosi
u skutu cvijet, da nosi kučića. A. Kalić 475.

3. KUČIĆ, tu. vrsta žabe. Kučić, Bombinator
igneus. D. Hire.

4. KUČIĆ, m, prezime. — Od xiv v^eka. Pri-
bislavb Kučićb. Đeč. hris. 53. Žarko Knežnić,
Ugrin Kučić. J. KavaAin 232*. Štipan Kučić.
Norini 53.

KUČIĆI, m. pl. mjesno ime (ispoređi 4. Kučić).

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskom. Sta-
tist, bosn. 24.

b. selo u Dalmaciji (u Policima). — Od xv
vijeka. U Kučiće. Stat. po}, ark. 5, 309. (1482).
Iz sela Kučića. Norini 55.

c. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 124.
KUĆIĆ-KtlLA, /. ime selu u Bosni u okrugu

Tuzle DoHe. Statist, bosn. 100.

KUCI JE, /. pl. u Bjelostjenčevu rječniku: v,
kočije.

KUČui, vidi kučji.

KUČIKA, /. neka bi}ka. — Postaje od 2. ku-
ćiti. Kučika (griješkom Kućika) (kucika? od ku-
cati » pulsare), Pulsatilla Mili. (Vukasović). B.
Šulek, im. 180.

KUČIN, m. ime ovnu. F. Kurelao, dom. živ.
32.

1. KUČINA, /. augm. kučka ili kučak.

a. u ovome primjeru xvi vijeka va}a da je
dem. kučka: Jes Mrkov, jes Mrkas i njeka ku-
čina i njeki velik pas kneza VukaŠina. A. Sasin
115.

b. augm. kučak. — U Belinu rječniku: ,ca-
gnaccio, cane mastino' ,canis magnus' 157l>, t u
Voltigijinu : ,cagnaccio, mastino' ,ein grosser
hund*. ^ I u naše vrijeme u Dubrovniku, P.
Budmani.

c. vidi kučak, b. »Charcharodon Bondeleti'.
G. Kolombatović, pesci. 25.

2. KUČINA, f. vidi 1. kučine. — Jednina je
mnogo rjeđa od množine. — Od xviii vijeka, a
izfneđu rječnika u Belinu (,stoppa di Uno o di

Digitized by

\J6og\e

2. KUČINA

722

KUČKA

canape' ^stappa' 710») gdje ae naj prije nahodi,
i u voltigijinu (,stoppa' ,werg^). VrŽe pod most
silu kaSine, smole, slame. A. Kanižlić, atoč. 426.
Veselo srce i kučinu pređe. F. Krauss. smail.
meh. 69. ~ Ne posve u istome Mnačeiiu. Kučina,
prosto vlakno konop}e i lana. U cijeloj domo-
vini. F. Hefele.

8. KUČINA, /. goli klip kuruze. Selce kod
Đakova. Đ. Hire — isporedi 2. kučina.

4. KUČINA, /. mjesno ime. — isporedi Ku-
čino. — Prije naiega vremena, S. Novaković,
pom. 186.

KtlČINAV, a4j. rutav (o krupnome tkaiiu).
Prodaje svitnfitinu kučinavu i debelu. M. Badnič
184b.

1. KtlČINE, /. pl. kratka i samršena vlakanca
što ostaju od konopafa ili od lana kod ogrebaika.
— Akc, se mijei^ u gen. kftčlnft. — Rijetko je
u jednini (vidi 2. kučinaj. — Uprav je augm.
1. kuk (klbkb), te -u- stojt n^. 1. — Od xvii vi-
jeka, a ismedu rječnika u Mikafinu (,stuppa')
gćije se naj prije nahodi, u Bjelostjenievu Hcu-
čine od prediva ili konopline, v. kude)a), u Stu-
ličevu (jStupaOf u Vukovu (,das werg' ,8tuppa^
cf. rediti, povjesmo). Balotice od kučin. M. Bi-
janković 59. Bo}e je kučine kupovat nego zlato
prodavat. (D). Poslov. danič. Nar. bi. mehm. beg
icapet 26. Nesine kofiu)ice debelim od kučina
koncem odtkane bijahu. A. Kanižlič, utoč. 689.
Zapleo se k6 piple u kučine. (Z). Poslov. danič.
Zapleo se kao pile u kučine. Nar. pusi. vuk. 85.
Trice i kučine, (rdavo, zlo). 820. Đevojke kasto
načine na zem}i od kučina kao kolo. Vuk, poslov.
128. Biče junak kao kučine i djelo Aegovo kao
iskra, i oboie če se zapaliti, i). Đaničič, isai.
1, 31. Što čemo vi kriti u kučine? P. Petrović,
gor. vijen. 82. Nemoj ti meni u kučine kritL
8. ]^ubida, prip. 99. Ove koše pune, udušene
sumporom, paklom i kučinama obore na tursku
vojsku. 63. Ispletite mi bradu od kučina i na-
žuta konop]a. 151.

2. KUČINE, /. pl. ime selu u Dalmaciji u
kotaru spfetskome. Bepert. dalm. 1872. 88.

KUČINIĆ-SELO, n. ime saseoku u Hrvatskoj
u iupaniji modruško-riječkoj, IUzdije|. 51.

KUČINO, n. ime liekakvu selu. — isporedi 4.
Kučina. — Pnje našega vremena. Kučino (selo).
8. Novaković, pom. 186.

1. KtlČiNSKi, adj. koji pripada kučinama,
koji je od kučina. — Samo u Stuličevu rječniku ;
,stupeus'.

2. KUČINSKI, adj. vidi kučji. - U Stuličevu
rječniku: »caninusS gdje ima i adverab kučinski
,irato animo' (futito kao što može biti pas). —
nepousdano.

KUČtl^AĆA, /. p\A(h)tvL od kučina otkatu zovu
,kučiiiačom* ili ,po]&avom'. J. Bogdanović.

KUČU^AV, ač(j. od kučina je ili ima kučina
u vlasu, a po tom i u tkaAu. u Đobroselu. M.
Medić. — isporedi kučinav.

KUČIŠ, m. u Bjelosijenčevu rječniku : v. kočiš.

KUČIŠTE ft čakavski Kučifiće), n. mjesno ime.

a. u Dalmaciji (u Poficima). -— xiv vijeka.
Granica Kučišča. Stat. po|. ark. 5, 313.

b. mjesto u Srbiji u okrugu kneževaČkome.
l^iva u KučiStu. 8r. nov. 1875. 785.

1. KUĆITI, kučim, impf. vidi kucati (tstoga
je korijena i -u- stoji mj. 1, te se 1 nalazi još u
pisaca čakavaca xvi vijeka). — Od xv vijeka po
^jeverozapadnijem krajevima (i u Bosni), a is-

među rječnika u Bjelosijenčevu (kučim. kucam
,pulso, pulsito, strepito' ; kačim na vratoh ,palso.
1. pulsito fores'), u Jambrešičevu (kučim ,pulso'),
u Voltićijinu (,picchiare, strepitare^ ^anklopfen').
Ako kl ubogi klčaŠe pri vratih. Korizm. 8^.
Poče klčiti, jer bihu vrata zatvorena. Transit.
261. Tit neprestanno klčaše. 262. I žćiti kn-
Čeće budu budit nega. M. Marulić 54. Oružjem
koporu, Oloferna zbučit hteć, jer na za poru ne
snaihu mu kučit. 55. Kučite i otvori se vam.
Nauk brn. 24*. Tko kuci dokuči. Đ. Barakovid,
vil. 85. ,Tko će u grad, sad je vrime' nazivajuć
sluga kuci. 210. U glavi mu bubaii kući. 213.
Da se plaf razpuči ... ob ku val sve kuci. 280^
Kučite, i otvorit vam se. F. Olavinić, cvit. 36t>.
Pokle i^eje (fubavi) sila na srdcu mi kuci. I. T.
Mmavić, osm. 144. Da prosimo i kuČimo na
vratih od milosrdja Božjega. P. Badovčić, način.
190. Kučeć^mu otvori se. 195. Zaman zvoni
veće kuče, kada trsje gr&d potuče. P. Vitezović,
cvit. 40. I prez kučit udi) na dvor dojde. M.
Kuhačević 51. Što čovjek bruci, sam sebe kuci.
Nar. bi. mehm. beg kap. 232. Kad kuci na
vratih. Nar. prip. bos. 1, 87. Kuci jednoć pal-
cem u Au (tevsiju). 1, 148. Puoai& udri u Bu-
dine prve, kuci pucaii Zupce i BaAane. Osvetn.
5, 32.

2. KtrČITI, kučtm, impf. vidi kucati. — Od
XVII vijeka, a ismeđu rječnika u Stuličevu (v.
kucati).

a. aktivno. Ti s* mene mutila i k sebi ku-
ćila i kot sladkim cukrom mene primutila. Jačke.
17. — Kućiti, pameću nagađati. Kući da će i^oj
s puta muž doći noćas. M. Pavlinović. — Z6 se
jezik prostrije i kući pohuliti toj čii&enje. G.
Palmotić 3, 143*. , Kućio a spava\ ne pomažo
ti kod i&ega kućiti^ ,Posta Mican lugar, da es,
odavno već i kući za lugarijom^ J. Bogdanović.

b. sa se, refleksivno. Tko ne trudi i ne muci,
dvora se ovijeh vik ne kuci, slave vijeku ne do-
biva. 6. Palmotić 2, 442.

8. K1!jČITI, kačim, impf. curvare, kriviti, pri-
ginati, nagiikati. — Korijen je isti kao kod kuka.

— Od XVIII vijeka, a ismeđu rječnika u Stuli-
čevu (v. pokučiti).

a. aktivno. Na šetliSte kada priđe, vrat ko-
Ćeni trbuh kući. J. Kavaiiin 531*.

b. refleksivno. On se kući i uvija, da omali,
da ga ne vide. 8. ^^jubiSa, prip. 141.

KUČIVEAT, m. ime muško, uprav koji kuci
(vidi 8. kućiti) vrat. — U jednoga pisca xvi vi-
jeka, koji če biti sam izmislio ovo ime. Ah KuĆi-
vrate, gdje si moja vjerna sluga i kmete? M.
Držić 874.

KUČji, adj. koji pripada pašČađi (kučkima).

— Ima i oblik kočiji. — U Stulićevu rječniku:
kuČiji, V. pasjački, i u Vukovu: kučji, vide pseći.

KUČKA, /. Canis domesticus L. femina, pas
ženskoga spola. — isporedi kucak, cucak. — Od
ove riječi postaje kućak. — Nalazi se samo na
jugu, isporedi bug. i nslov. kučka. — Vafa da
postaje od arb. kuĆ (pas, djetina riječ), vidi G.
Mejer, etymol. wdrterb. der albanesischen sprache
pod kutš. da bude srodno s rus. k^th, KyTbKA,
njieiioKT,, štene (ili s mag. kutya, pas) trebalo
bi da je uprav korijen kut (isporedi arb. kut,
glas kojijem se zove pas), pa da je k ovome pri-
došao nastavak bč, što se ne može dokazati. —
može se isporediti i snskr. kukura, kukkura, pas.

— Od XV ili XVI vijeka, a između rječnika u
Vrančičevu (,canicula'), u Mikajinu (kučka, vaška
,haec canis'), u Belinu (,cagna, cane femina' ,ca-
nis* 157a), u Bjelostjenčevu (kučka, psića, v.

Digitized by VjOOV IC

KUČKA

728

KTJCLAT

cucka), u SttUičevu Ccanis, V), u Voltigijinu
(,cagna* ,hundinn'), u Vukovu (,(iie hundin' »canis
femina*). — Treba opaziti da je u Vrančičevu
rječniku deminutiv.

a. u pravome smislu. Mnoge kučbke mddb-
yeda terajutb. Aleka. nov. 56. Bješe se kučka
navadila okoliš zobatd. Zborn. 87^. Pril. jag. ark.
9, 148. Mnoge kafike medvida tiraju. Aleks. jag.
star. 3, 262. Kučke u kih je žensko lice, psi
troglavi, zmaj i hudi, . . . L Gundulić 474. Ko
kučke zavijevaju. P. Kanavelić, iv. 489. Kučka
prešna slijepe rada kučiće. (D). Poslov. danič.
Ko bije kučku, pas daleko od Ae stoji. N. Pali-
kuća 66. Žene zajedno kučke i zmije. J. Ka-
vaiiin 460^. Držaše ju kano jednu kučku. E.
Pavič, ogl. 552. Ide ko pas za kučkom. (Z).
Poslov. danič. Muči, ne laj kao kučka. V. Došen
124^. U kuću ti ne bi(^^ dala ni devete kučke
slipe. 167b. Pod i^um kučka spi. Nar. pjes. istr.
2, 49. Lajava kučka selo učuva. Nar. posl. vuk.
165. Nade na putu dve kučke gde se ko}u je-
dnako. Nar. prip. vuk. 112. Bodi mu žena dva
blizanca, kučka dva hrta, . . . 147. Ne može biti
drugo nego kučak. — Nije, nego kučka. Nar.
prip. vrč. 198. Ištenile se sve kučke. Vuk, rječn.
hod išteniti se. U jednom se mačka omacila, a
u drugom kučka oštenila. kod paramenta. Su-
šten, t. j. kučka, kod suŠten. Kučka nek laje
a žena nek muči. V. BogiŠić, zborn. 46. vidi i
kod kuja, a.

b. kao psovka zlome iefadetu ženskome (u
pjesmi moše biti gdjegdje u blažijemu smislu^
isporedi pri kraju), Nut kačke, besjede koje je
složila! N. Na|ešković 1, 257. Znam, kučko,
život tvoj i što si činila. 1, 264. ZnaćeŠ, kučko
jedna, ribaodo, zla ženo. M. Držić 165. Jošte
ćeš, kučko, za mnom pro plakat. 864. Vidivši ju
Afirodisija u kući sfojoj, prihuda kučka, poče
sfacimi naj jačimi načinijem napastovati sfetu
djevicu ... B. Kašić, per. 85. O opake žene,
jedne kučke )ute! N. Palikuća 17. Čuješ li me,
kučko stara? V. Došen 125^. Ne smije te ona
se (majka) doditi jer ćemo mi kučku udariti.
M. A. Re}ković, sat. 02^. Oj kučko devojko!
ne plet' na mač kose, ne mami mi sina. Nar.
pjes. vuk. 1, 104. Kučko šćeri, da što si činila?
(u istoj pjesmi u Dubrovniku: kučko Mare. P.
Budmani). I, 233. Hod' otole, kučko snaho!
1, 808. Kučko Nero! gde si bila? 1, 353. Kurvo
kučko, lijepa djevojko! ne bijeli lica, ne rumeni,
ne mami mi sina Osman-age. 1. 871. Kučko
jedna, ne jetrva moja! 1, 559. Nemoj, mati,
kćeri verovati: ne puštaj je u selo na prelo; iz-
laže se u selo na prelo, nije, kučka, ni vidila
pre}e, veće ide s dikom u šiškaiie. 1, 634. Što
je, kučka, Bogu zgriješila? 2, 12. Vidi kučke Ko-
jadinovice! on' izjede ribi desno krilo, a banici
dala je lijevo. 2, 62. Tako zgore kučka Iko-
nija. 2, 179. Kučko jedna, a ne ceri moja!
S i^ime si se, kučko, sjaranila! 2, 381. Odjaš'
koAa, kučko, ne devojko! 2, 523. Dok joj pola
klina udario, i dušu je, kučka, ispustila. 3, 362.
Bježi, kučko, ubjegnuti nećeš. Nar. pjes. istr.
1, 70. Kučka majka, da od Bog^a nade! svoju
djecu u dom ostavila, u rod pošla te se pre-
udala. V. BogiŠić, zborn. 139. — U pjesmi se
gdjegdje reče u šali^ i kao od mila. Stidite momče
neg' devojče ispod stida progovara : ,Daj, devojko,
jedno oko'. Ona kučka milostiva i na srcu žalo-
stiva pak mu dade i obadva. Nar. pjes. vuk.
1, 425. Koliko je ona kučka l'jepa, još joj }epŠe
ruho odgovara. 1, 568.

c. kao psovka čovjeku, kao nevafalu, kuka-
vici. Kučko kurvo, sužaA-Milutine ! Nar. pjes.

vuk. 3, d03. Kurvo kučko, senski kapetane !
3, 423. Kučku kurvu Bogićević-Antu koji mi
je Jadar posvojio ... 4, 239.

đ. iz-kola-kučka, neka igra. — U Vukovu
rječniku: !z kola kiičke, n. p. da se igramo iz
kola kučke ,art spieles* ,ludi genus*. Igrači stanu
u kolo i uhvate se za ruke, a jedan koji se zove
kučka stane u srijedi, kojega oni iz prijevare
biju po naj viŠe turom (opletencm maramom)
govoreći mu: ,iz kola kučko!* kad kučku koji
udari, ona nava}uje ondje da prodre iz kola gdje
je ruka puštena te ga udarila, pak gdje prodre,
onda onaj koji je ruku pustio va}a da ide u kolo
mjesto kučke.

1. KUČKI, adj. vidi kučji. — U Vukovu rječ-
niku (po Vukovijem bifeŠkama): vide paski.

2. KUČKI, adj. koji pripada Kucima. — U
naše vrijeme^ a između rječnika u Vukovu^ (po
Vukovijem bifeškama): ,von Kuci'. I otide na
kučko zborište. Nar. pjes. vuk. 4, 118. To su
kučke poglavice bile. 5, 236. Vodeć kučko ro-
b|e u sužanstvo. 5, 264. More čuješ, kučka vo-
jevodo ! Pjev. crn. 44* Znaci od zida bez kreča
i zemje, koji je iŠao od Bijele gore ... do Kuč-
koga Koma. Vuk, živ. 225.

KUČKICA, /. dem. kučka. ~ U naše vrijeme.
U naše kučkice po hrbatu sisice. odgonetfaj burma.
Nar. zag. nov. 11.

KUČKIN, adj. koji pripada kučki. Neš Halile,
kuČkino kopile. Nar. pjes. horm. 2, 111.

KUČKODER, m. Čovjek što hvata pogibefne ili
sumnive pse (kučke) i ubija ih pa im i kožu dere.

— isporedi nem. schinder. — U Vukovu rječ-
niku: ,hundeschinder' ,excoriator canum' s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Kad se ženi kučko-
dere Arso.

KUČKOVAC, Kučkovca, m. ime brdu. Bruvno
u Lici. D. Hire.

KUČKOVAČKI, adj. koji pripada Kučkovcima.

— XVI vijeka. Petar sudac Kučkovački. Mon.
croat. 250. (1550).

KUČKOVCI, Kučkovaca, m. pl. mjesno ime.

— XVI vijeka. Sudac Petar iz Kučkovac. Mon.
croat. 237. (1535).

KUČKOVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 26.

KUČKOVIJANI, m. pl. mjesno ime. — U spo-
menicima XIV vijeka u kojima za ija stoji bi:i ili
Tm te se ne zna kako uprav treba izgovoriti. —
Mj. krajnega -i pisan je stariji nastavak -e. —
vidi u DaniČićevu rječniku : Kučbkovijane, gledaj
Kučbkovene ; Kučbkovdne, selo crkve treskavačke :
,Kučkovbjane'. Gr(lasnik). 11, 133. , Kučko vbjane'.
O(lasnik). 13, 376. ,po srMe Kučkovbjanb'. 13,
375. i sad ima to selo od Bito}a na jug na rijeci
Florini. Hahn, reise 149 ,Kut3chkowen*, a na
karti ,Kutzkowen'.

KUČKO VIJANSKI, acij. koji pripada Kuf^ko-
vijanima (vidi Kučkovijani). — vidi u Daniči-
čevu rječniku: kučbkovijanbskyj, gledaj kuČbko-
v^nbskjj; kučbkovdnbskjj , što pripada mjestu
, Kučbkovene' : ,do put^ kučkovl....*. G-(la9nik).
11, 131. ,do puti kučkovijanskoga'. 13, 375.

KUČKOVJEN-, vidi kučkovijan-.

KUČLA, vidi Kucla.

KUČLAT, m. mjesno ime, vidi u Daničičevu
rječniku (3, 597); Kučblatb, sadašAi Kušlat u
Bosni: ,nekolici codb našehb trtgovacb poŠli su
putb podb Kučlatb, da tudezi prođu u Srbble*.
(Spom. sr). 1, 7. (1396).

Digitized by

Google

KUČ^ilV

724

1. KUĆA, b, a).

KUČ^IV, adj. kaže se za konac koji nije dobro
upreden. L. Pavlović.

KUČMA, /. vrsta Subare. — Po svoj je prilici
tuđa riječ (možebiti tatarska^ iaporedi kukma);
nalaEt se i u novoslovenskomej u maloruskomej
u pofskome (kuczma). — U našemu se jeziku
javfa u rukopisima xv i xvi vijeka^ a između
rječnika u Bjelostjenčevu (kačma, kapa krznena
,pelliris'). — Nije posve jasno enačene u naj pr-
vome primjeru. Pariz ddlaše kučmu, a drug^ sin
ddlase bat. Pril. ja^. ark. 9, 122. (1468). Eučb-
momb persidbskomb. Aleks. nov. 115. Persidb-
skaja kučma. 139. Antioh Kandavlija darovati
povele kučmom persidskom. Aleks. jag. star. 3,
303. Na glavi i^egovi persidska kučma s kačka-
mi lovim perijem. 322.

KUČMANI, m. pL ime easeoku u Srbiji u
okrugu užičkome, K. Jovanović 158.

KUČME, /. pl. drvo, koje čovjek na jednoj
nozi hrom pod pazuho drži te se o i^ opire pri
hodu. Na Krku. I. Milčetić. — vidi štaka.

KUČMORKA, /. neka bifka, mrkva. — ispo-
redi kucmorka, kuzmorka. — Vafa da je riječ
praslavenska^ isporedi nslov. kuzmorka, po(. kucz-
merka, kucmerka, kucmorka. — Nejasna po-
staiia: vafa da je sloiena riječ, te če osnova
drugoga dijela biti ista što i kod mrkva; prvi
je dio wjasan : u oblicima kucmorka i kucmorka
kao da se shvača po pučkoj etimologiji: koja
mori kučke. — U Mikafinu rječniku: kucmorka,
trava ,carota^ ^siser', • u Stuličevu: kucmorka,
trava »carota, erba* ,siser*.

K'tlČNICA, /. gomila pasa što ide sa kučkom
koja se kuca. — U naše vrijeme a između rječ-
nika u Vukovu (,der haufe hunde die einer lau-
figen hiindin folgen' ,turba oanum per8equen-
tium catulientem'). Kupi se kučnica. (Kad kakoj
ženi ili devojci dolazi mnogo mladijeh i bespo-
slenijeh |adi). Nar. posl. vuk. 164. Kučnica
vučja. M. Đ. Miličević, let. več. 305. Lepo, ćato,
a kad ono prede preko leda, odonud iz ritova
vučja kučnica . . . medudnev. 226.

KUČNAK, m. onaj zub na pili, koji baca pi-
]evinu van. Vrbovsko. D. Hire.

KUČUK, adj. pers. kUčik, tur. kiičiik, malen,
samo kao turski nadimak ili kao tursko prezime
(Kučuk). — U naše vrijeme. Ni četiri velike da-
hije: Aganlija i Kučuk-Alija, Mula Jusuf, FoČić
Memed-aga. Nar. pjes. vuk. 4, 143. Od Alije i
Kučuk-Salije. 4, 152. No joj veli Kučuk-Zaim-
aga. 4, 176. Nih (basa) četvorica: FoČič Memed-
aga, Kučuk Alija, Aganlija i Mula Jusuf koji su
kao poglavari te bune bili nazovu se ,daije'.
Vuk, dan. 2, 144—145.

KUČUKOV, adj. koji pripada Kučuku. Sanak
snila Kučukova (Kučuk- Zaim-age) majka. Nar.
pjes. vuk. 4, 176.

KUČUTNICA, /. mjesno ime. — Prije našega
vremena. Kučutbnica. 8. Novakovio, pom. 136.

1. KUCA, /. aedes, domus, zgrada u kojoj se
prebiva (fjedi, živi). — isporedi 1. dom. —
NegdaŠike je značene bilo: šator, sjenica, koliba

(vidi a). u- stoji mj. ihegdašiiega a. — Riječ

je stara (praslavenski bi oblik bio kontja) sa
značenem : šator, isporedi stslov. k^šta, bug. k-LŠtt,
koliba, novoslov. kdča, koliba; u ruskome ima
samo dem, pl. k^hkh, sjenice (židovski praznik),
ali u polskome ima kucza, sjenica, što ne može
biti po\ska riječ nego je jamačno uzeta iz rus-
koga. — Korijen vala da je kont, isporedi stslov.
s'bk^tati, utisnuti, sahraniti (pogrepsti i uopče

sačuvati), bug. ki>tam, sahrai^ujem, štedim, rus.
KjfTATK, pokrivati, vafa da ne treba misliti na
kut (vidi) ni na rus. k^ha, gomila (isporedi cei.
skutiti, zgrnuti). — U kMgama pisanima crkve-
nijem jezikom nalazi se i -št- wy. ć jpo st^loven-
skome, n. p. Domentijan« 99; Glasnik. 49, 364.
(1326); Zak. duš. pam. Saf. 35. — Između rječ-
nika u Vrančičevu (,domns'), u Mikafinu (kuća,
dcm, stan, pribivaliŠte ,domus, domicilium, aede?,
habitaculum, habitatio'), u Belinu (,casa, fabbrica
di muraglie per habitation d* huomini* ,domus'
175a; ,habiiatione* ,habitatio* 366a), u Bjelostjen-
čevu (v. hiža), u Stuličevu (,domu8, aedes, habi-
tatio, domicilium, familia*), u Voltigijinu (,casa,
abitatione' ,haus'), u V'ukovu (,das haus' ,domus'.
cf. selo), u Daničičevu : kuŠta ,domu8* ; kuća ,do-
mus, aedes; aerarium; taberna mercatoria (vidi
a, b)); patria; familiaV

a. u kMgama pisanima crkvenijem ili mije-
šanijem jezikom nalaze se i starija značeka.

a) koliba. Za grdhy nade vbsa zem|a naša
plbna bdše mrbtvbcb, i dvori plbni i kodte pUne.
DomentijanA 98—99.

b) u ova tri primjera nije jasno, jeli sa-
dašne značene: u prvome može značiti i: dučan
ili magaza (Daničič piše: , taberna mercatoria'
možebiti ovdje); u drugome i u trećemu mok
biti zgrada u kojoj se ne živi. Da imb se ne
uzima po sild ni skrblato ni medb ni muka ni
koja kup}a; i kuće da imb se ne pečate ni oitb
kra{a ni cotb vlastelb. Mon. serb. 52. (1240—1272).
I učinili bdhu Kotorane kuStu voštanu na trb*
žiSti ... a inbde da se ne cMi voskb, ni da se
postavi druga kušta u vsdmb gradd. Glasnik.
49, 364. (In26). Dvd vodfinici u jednoj kući i
vrbtb. Glasnik. 27, 291. (1347).

b. u značenu kazanome sprijeda.

a) u pravome smislu. Ako vidifi (u snu)
da kuću ziđeš, toj prilikuje razgovor i utješene.
Zborn. 129«. Da ti kuću kamen gradi. A. Vi-
ta }ić, ostan. 9. A od prediva svojih ruka platno,
svitu, kuću »gradit (hti). J. KavaAin 38C*>. Za
koliko bi mogo dospit istu kuću? M. Zoričić,
aritm. 88. Ono viče: ,Krpaj kuću!* V. Došen
209«. Odkrije kuću za počinit ju. Ant. Kadčić
26. Učini drugu kuću u kojoj lituje. M. Do-
bretić 488. Onde zametnu kuću u kojoj zimuje. 488.
Devet b'jelih kuća naČinismo. Nar. pjes. vuk.
2, 41. Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i
izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji
sazida kuću svoju na kamenu ... A svaki koji
sluša ove moje riječi i ne izvršuje ih, on će biti
kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pi-
jesku . . . Vuk, mat. 7, 24. 26. (Metaforički:
Po isti način, redovnice, uzrok zašto tako pade
na zem}u i razrušena osta kuća od redovniŠtva
tvoga jest, zašto u počelo tvoga redovništva ne
metnu podnmintu od pravog živ}ei^a. M. Zoričić,
osm. 23. Tako čineći nije moguće da će se ra-
zasuti kuća od redovništva tvoga. 26). Podigao
bih kuću, proširio pojatu. S. !](iubiša, prip. 1S8.
— Bratenci koji su zajedno u jednoj kušti. Zak.
duš. pam. šaf. 34. 35. Koji se u iliezinoj kući
nađoše. And. Kačić, kor. 108. Koji siediše Q
kucah. D. £. Bogdanić 14. — Smrad u koći
linčine. V. Došen vii. Dal' u kući Aoj grob
dade. 85^. — Kao da nijesi vrata na kući imao.
(Kad ko za sobom ostavi vrata otvorena). Nar.
posl. vuk. 130. Kuća mu se kocem zatvorila!
(Pusta ostala!). 164. Ah, katancima gvozdeni-
jem kuće bismo suproć i^emu zatvorali. B. Zo-
zeri 347. Bila mu je kuća otvorena i sto po-
stavjen za svakoga. Vuk, pravit, sovj. 76—77.
^ — Da ih primi u kuću svoju. Zborn. 58*. Al'

Digitized by

Google

1. KTTĆA, b, a).

725

1. KU(^A, b, bj gg).

u ka&a prija putnika. J. KavaAin 9l>. — Ašte
kto oiežetb kuća. Zak. duš. pam. šaf. 87. Kušte
ma popalilb. Glasnik. 49, 864. (18i6). Ako bi
ki položil V kuću ogaA. Zak. vinod. 77. Stvori
velike štete u kotaru nihb žeguće kuće . . . Mon.
serb. 444. (1451). I nihove kuće popalio. Nar.
pjes. vuk. 4j 7. Kuće p&le, iz i\ih nose blago.
4, 118. Mnoge turske kuće poharaše i življem
og£em zavatriše. 4, 389. Ako kuća izgori, dug
na o^pak izleti. Nar. potl. vuk. 5. Najde vsu kuću
pogordlu. Mirakuli. 124. Vidismo vse kuće sa-
žgane. Mon. oroat. 204. (1513). Starac sjedi u mrku
odijelu, k6 da mu je kuća izgorela. Osvetu. 2,
18. I ako ruke svemoguće taknu m^ oblas moga
Boga, 6im sve obori dvore i kuće. P. Kanavelić,
dubrovnik. 8. Dogovor kuće ne obara. Nar.
posl. vuk. 145. Stade prijetiti da će im pova-
}ati kuće. 8. ^^ubiša, prip. 112. — V jednoj pusti
kući. Korizm. 25b. Osta mi kuća pusta. V.
DoŠen 167^. Jedni jadi, osta kuća pusta. Osvetn.
1, 84. Kuća tmasta i crna, svijeća užežena. (D).
Poelov. danič. Kuća linčeva kakva je. V. Došen
V. Da se i^emu kuća sjaje. 60^. Nahodi se u
ilioj 39 vojničkih a 70 varo^kih kuća. M. A.
ILeJković, sat. B5a. Kuće trgovca Đurđa Man-
drovića u dva kata. Bb^. Onemu je uska kuća,
a onemu odeća kratka. Đ. Bašić 86. U zlu kuću
pokap^vu. Nar. pjes. vuk. 1, 806. Kuća mu je
od kamena, a u kući ni kamena. Nar. posl. vuk.
164. Eno ti tri sirote devojke u jednoj kući po-
zem}uši. Nar. prip. vuk. 139. — Naplniti kuću
do vrha. Korizm. 64*. Imajući krcatu djece
kuću. B. Zuzeri 357. Mi koji imamo kuću djeco.
162. — Krivo vatra ložena, truiiem voda točena,
prahom kuća metena. Nar. pjes. vuk. 1, 520.
Pobratime dragi, vidje T? kuća ometena, čista!
Osvetn. 1, 43. — Moja kućo, moja vazdašna
kućo, nemoj me se odvrć. M. Držić 393. — Ko-
liko je od moje kuće do tvoje, toliko je od tvoie
do moje. Nar. posl. vuk. 145. Prošeci od kuće
do kuće lemojzinu. M. A. Be)ković, sabr. 3i.
Prošeci od kuće do kućo. Vuk, nar. pjes. 1, 128.
Da bi se ne moglo imiti pristup}enje k kući.
Naručn. 78b. Špiriti daleko od moje kuće. Amen.
M. Držić 895. Goni vuka od kuće, nije dobar
kod kuće. Nar. pjes. vuk. 1, 502. Krave riču
oko kuće. 1, 346. Jedni viču iznad kuće, drugi
viču ispod kuće. 1, 374. Pred kućom joj badem
drvo raste. 1, 359. Više kuće stado ne blejalo!
Nar. pjes. petr. 2, 283. — PuSćam vsu masasa-
riju po kući. Mon. croat. 112. (1473). Car sred
kuća skrovno uhodi naša djela. I. Gundulić 485.
Vide badai^ nasred kuće. Nar. pjes. vuk. 1, 518.
Klekne na prostrte struke nasred kuće. Vuk,
nar. pjes. 1, xii. Kada budeš preko kuće, nemoj
se javjat. Nar. pjes. vuk. 1, 52. Svi orači i ko-
pači i po kući poslovači. 1, 112. — (Išla je
međa) (oth reke pravo u Velij Dolh za Miloševe
kuće. Glasnik. 15, 278. (1848?). Kuće u gradu.
Glasnik. 24, 235. (1349). Do Elimske kuće. 13,
370. U gradu Kruševbcu kuća i človekb Ra-
doslavb Bugarinb, i svetago Prokopija u gradu
kuća Vlbkote Bogdaševića sb vbsomb baštinom . . .,
i u LSskovcu kuća i dva človeka Kostađinb i
Dražuj, i u Novomb Brbdu kuća Martina Vr)e
24, 273. (1395). Tej kuće i baštine. Mon. serb.
290. (1419). Kuće koje mi jesmo imali u Kotoru.
326. (1423). Vinograd v kom je kuća. Mon.
croat. 132. (1487). Ostavila si zem)u i kuću i
otišla si u Eđipat. P. Posilović, nasl. 70'^. Koji
daju u najam svoje kuće očitnim kamatnikom.
Ant. KadČić 293. Da on vidi čuda velikoga, kad
udari tridest na jednoga, pa ne ščeka kuća ni
jednoga. Nar. pjes. vuk. 3, 128. Daleko je hje-

barova kuća. (Beče se deci kad često ištu h}eba).
Nar. posl. vuk. 51. Dok je aia, dotle je kuća
naša. 64 Kuća mu se kućerinom zvala! 165.
Kuće koliko te može pokriti, a baštine koliko ti
oko vidi (va)a gledati da čoek steče U Boci).
165. Beče da je pošao da traži kuću mesečevu.
Nar. prip. vil. 1867. 288. Ja sam svoju kuću
pregorio. Osvetn. 2, 70. — Kada bijaše na svitu,
ne imadijaše kuće ni stana. L. Terzić 820.
Nigder stana ni kući ne našal ! Nar. prip. mikul.
89. Nismo videli sedan let ni kući ni kućišća.
65. Kad ko nema ni kuće ni kućišta. Vuk,
poslov. 35. — U nas daleko kuća od tjezijeh
obraza od mrčarijo. M. Držić 244. Hej lac-
manstvo, daleko ti kuća! Ogled. sr. 51. Daleko
mu lijepa kuća! (Kad ko nije rad koga imati
kod sebe). Nar. posl. vuk. 51. — Omlsidina . . .
koja bi, samo da može, prevrnula kuću na dimi^ak.
M. Đ. Milićević, zlosel. 33. — Ovaj je primjer
nejasan (jamačno je zlo preveden 8 drugoga je-
zika) : S velikijem molitvami ukazuje svoju muku
i kuću (s molitvami velikimi i sa slzami kazaše
hišu svoju. 1468). Pril. jag. ark. 9. 137. (1520).
b) u prenesenome smislu^ o riečemu što nije
prava kućay a može ne biti ni zgrada^ te se upo-
trebjava (gdjegdje u metaforiČkome ili u iperbo-
lickome smislu) kao stan.

da) o pećini (premda se može shvatiti
i u pravome smislu^ osobito kad je ograđena),
Niko nema kuće ni baštine, kuća mu je kamena
pećina. Nar. pjes. vuk. 1, 495. Nek uvate tvrde
meterize i i>ećine kuće zazidane Sto su il^ini stari
zazidali od velika straha i zuluma. 4, 83.

bh) 0 raju i paklu. (Raj) ki je naša
istina i dobra kuća. Korizm. 7b. Idući Jezas
na nebesa, u kuću oca svoga. A. Gučotić, roz.
jez. 251. — GreŠ v kuću teplu (u pakao) k vragu.
Korizm. 81».

cc) vječna kuća. acui) grob. Vječnu ću
mu kuću načiniti, vječnu kuću, od zlata grob-
nicu. Nar. pjes. petr. 2, 547. Jel' t' obična kuća
vijećnica? Nar. pjes. iz Bogatice. Đ. Surmin. —
bbb) crkva (zaduibina) kao kuća u raju po
smrti. Jednu babo sagradio crkvu . . . vječnu
kuću na onome sv'jetu. Nar. pjes. vuk. 2, 101.

— ccc) djevojka što se hoće utopiti zove jezero
svojom vječnom kućom (grobom). Božia pomoć,
zeleno jezero! Božja pomoć, moja kućo vječna!
u tebe ću vijek vjekovati, udaću se za tebe, je-
zero, volim za te nego za Arapa. Nar. pjes vuk.
2, 394.

€ld) 0 čovjeku (n. p. hajduku, pro^aku)
Što nema kuće ili ne živi u pravoj kući, kaže se
da mu je kuća odijelo ili drvo ili na batini.
Hajduku je kuća kabanica. Nar. pjes. vuk. 3,
489. Ste)a stijena, kuća kabanica. Osvetn. 8,
74. — Struka mu je kuća ponosnica. 2, 71. —
To mu hrana i od glada brana, kuća jela, ru-
dina prostijerka. 2, 35. — Kuća mu je na ba-
tini (u torbi? prosjak). Nar. posl. vuk. 164.

ee) grad. aau) u pjesmi kuća bijela bez
osobitoga isticai^a. Ognevite jaAičare Turke što
Jedrene drže kuću bilu. Nar. pjes. vuk. 2, 266.

— bbb) gdje stanuje mudrost (gdje su mudri
}udi). Da, vazdakrat bi u Spljetu kuća prava od
mudrosti. J. Kavaćiin 89h.

ff) u duševnome smislu^ o tijelu, o dušif
0 duševnome stanu. Onda tilo kuća biva, duh
pakleni gdi pribiva. V. Došen 23^. Ima se na-
resiti kuća unutrna duše naše. Ant. Kadčić 387.

— Da nisi u počelo kuću od živjei^a sagradio na
dobru teme}u. M. Zoričić, osmina. 23.

ggj 0 volu (u pjesmi), kao od mila,

Digitized by

vjuogle

1. KU(^A, b, h) grj).

728

1. KUĆA, d, c) aa).

onako kao što se kaže i hrana (vidi hrana, c)).
Oj ti vole, ku6o moja! Nar. pjes. vuk. 1, 508.

hh) u ispoređivanu ; vukova kuća ==»
greŠnikovo tijelo. Tko velikog zna griSnika da
zdrav biva dug-a vika, on za vuka kazat znade,
dobru kuću da imade; vuk se s kućom malo
brini; malo grišnik zdravje čini. V. Došen 8h.
c) zgrada je nalik na kuću, ali nije prava
kuća u smislu da u rioj čovjek sa svojom poro-
dicom zivij nego se zove onako u prenesenome
smislu.

aa) crkva, aaa) u hrišćana (kuća Božja,
Gospodinova itd.). Biti će u napokoi^e dni pri-
pravna gora od kuće Gospodii^e. N. Babina 15^.
isai. 2, 2. Nemojte činiti kuću otca moga kućom
od prodavalac. 71b. joann. 2, 16. U kući Božjoj.
Nauk. bm. 48b. Pak se obratih Božjoj kući. J.
Kavaiiin 543*. Ter kad ulaziš u ovu Božiju
kuću, pogledaj na oni tabemakuo. J. Banovac,
razg. 45. Vidivši pomiču i brigu za lipotu kuća
Božjih. A. Kanižlić, fran. 11. Ponukuje crkov-
]&ake i sve koji kuću Božju služe. M. Zoričić,
osmina, viii. — bbb) u muhamcdovskoj vjeri
(čaba). Da mi ćabu kuću polazimo. Nar. pjes.
vila. 1867. 629. — ccc) u jednome primjeru xvii
vijeka vrag zove svojom kućom pogansku crkvu.
Hudoba: Božiom moću starac ovi iz naše nas
kuće (iz templa Martova) goni. P. Hektorović (?)
104.

bb) manastir (tal, časa). (Uspomene) na-
pisane i^egovom rukom od samoga ubožtva od
kuća profesijeh. B. Kašić, lii. 67.

ce) zgrada gdje se sakupfa (državni)
sabor j parlamenat; i osobito kad se taki sabor
sastoji iz dva dijela^ znači jedan dio (Aem. haus,
oberhaus, unterhaus, herrenhaus, abgeordneten-
haus itd.). — U naše vrijeme. S privolom jedne
i druge kuće mojega carevinskoga vijeća. Zbor-
nik zak. 1865. 239. Gospodska kuća ,herren-
haus*. B. Sulek, rječn.

dil) kuća varoška, gdje sjedi i vijeća
općinsko (varoško) poglavarstvo (nem. stadthaus).
— U jednome primjeru xvni vijeka. Da se zna
ka(d)e se sabraše tizeduši u varoškoj kući.
Glasnik, ii, 3, 50. (1706).

ee) trgovačka kuća, jedan ili više trgo-
vaca zajedno što obav(aju trgovačke posle: misli
se na kuću u kojoj rade pa i na sve ono što ni-
hovu poslu pripada (nem. handelshaus). — U
naše vrijeme. Mato zametnu novu trgovačku
kuću. M. Pavlinović, rad. 113. i u Šulekovu rječ-
niku: ,handelshaus*.

d) i tamnica je prava zgrada, ali se o
HoJ kaže samo u prenesenome smislu da je čija
kuća. Ali ti je gladak dodijao, al' tamnica jadna
kuća tvoja? And. Kačić, razg. .S6a. Tamnica je
kuća neobična. Nar. pjes. vuk. 2, 379. E! tav-
nico, kućo oplakana! Osvetn. 1, 39.

e) (carska ili krajevska) kuća, vidi dvor,
b (sa svijem onijem što dvoru pripada). DaniČić
za naj prvi primjer bifeži značene: patria, ali
to ne može biti^ jer se ističe kuća kao nešto drugo
nego su gradovi i trgovi. Da trbguju i hode svo-
bodbno u kući (,kjući') cartstva mi i u gradov^hb
i po trbgovShb. Mon. serb. 168. (1360). Koji se
mehkimi oblače, u kucah krajevih jesu. I. Ban-
dulavić 2L>. matth. 11, 8. Njemački je cesar
jedno, irugo špaAski kraj mogući, ali cesar još
neredno ima bijenje na svoj kući. I. Gundulić
451. Meštri od kuć poglavic i gospode svitovne.
P. Radovčić, naČin. 85.

c. kao stan, prebivalište uopće, ali ističući
ugodnost i zadovo(stvo kod prebiva'ha u svojoj
(vlastitoj) kući. Daničić i ovdje prevodi patria.

Mi Tvrbtko, milostija Božij«r*mb banb bosnbski,
pridosmo u našu kuću u gradb Dubrovnikb . . .
Prisegosmo na moćehb i na svetomb jevandeliji
klbnuće se kako da je naŠa kuća sb Dubrov-
nikomb jedbna kuća do v6ka, kako je jedbna
kuća bila s našimb stricemb, z banomb Stepa-
nomb, takozi da jestb s nami Dubrovbnikb jedna
kuća do vSka vdkomb, da se tdzi dvd kući ne
razdvojita nikbdare. Mon. serb. 176. (1367). Đn-
brovnikb jestb kuća gospodina Kostadina. Spom.
sr. 1, 1. (1395). Kako su bili primili nasb za
svoje priiate)e i da jestb i^ihb kuća Dobrovnikb
kako to je bilo i jestb i bit će. 1, 21. (1397).
Ako bude gospodi Jeli ugodno doći u našu kuća
(pišu Dubrovčani). 1, 21. (1398).

d. kuća znači i ono što je u kući (čefad i
imai/ie), a uz to može značiti i samu zgradu. —
isporedi 1. dom, a i b.

a) kuća kao zgrada i ujedno Čefad što u
lioj žive. Na tysuStu kućb da pitajetb se vb mo-
nastjrihb 50 kaloderb. Zak. duš. pam. Saf. 30.
Uze svetoje carstvo mi u gradu Štipu 20 kućbb,
i to priloži pod crbkovb svetago arhistratiga Ld-
snovskago, da su crbkvi sb vsdmi baštinami svo-
jimi što si imaju u gradu tomb. Glasnik. 27,
292. (1347). Ako se pri luči gospodi kvra Jet-
deni doći u metohiju monastjrbsku, da jcoj se
da desetb kućb jacdhb što joij te drbva nositi i
što jcuj te poslovati. 24, 281. (1396). Da mu za-
pisu za plemenito 100 i 30 kućb )adi. Spom. sr.
1, 146. (1419). Dasmo mu u našemb rusagu sto
kućb }udi. Mon. serb. 481. (1458 prepisano xt{
vijeka). Kuće ,fuochi cio^ fiamiglie* ,familiae'.
A. d. Bella, rječn. 334*. Hi selo ili kuća (adi. .
M. A. Re)ković, sat. K3b. Pa nametnu namet na
vilaet, sve ra kuću po tri litre zlata. Nar. pjes.
vuk. 3, 2. Udomjena u zlu kuću. Vuk, nar.
pjes. 1, 305.

b) sve što je u kući, čefad i imane, a kod
toga se može misliti i na zgradu. Ovdešiiih }Qdi
domaši^ih s kućom i s domom. Glasnik, ii, 3,
88. (1708). Kuća na glasu a mačka gladna. Nar.
posl. u A. d. Bella, rječn. 338b. Da gledamo
kuću uzmložiti . . . Kada vidim da će rasut
kuću ... M. A. Re}ković, sat G2b. Da mi kuća
ni dala zanata. I3b. Te sam tada }uto štetovao
i svoju sam kuću raskućio. Nar. pjes. vuk. 3,
449. KutAi lupež kuću kopa. Nar. posl. vuk.
164. Nek se zna čija je kuća masna. (Čini mi
se da je kazala Ciganka Cigančetu kad mu je
dopustila da pojede čitavo jaje). 201. Tako mi
se kuća ne iskopala! 305. Ubije nekaka Tur-
čina i tako prospe svoju kuću i otide a hajduke.
Vuk, nar. pjes. (1891). 1, xlvii. Zato se Miloš
preselio s kućom u Šarane, grada. 72. U Po-
žarevcu . . . Mijku koji je bio kod Miloša momak
pa s kućom onde sedeo. 175. Srbin kako ode u
hajduke već je kuću svoja raskućio, pošlo v. 9.
Nema svoje kuće nego služi drugoga, pa gdje
mu je gospodar, ondje mu je i kuća. nar. pjee.
1, 261. Kako sam ja kupovao i nabav^ao što je
za kuću trebalo, pravit, sov. 79. Koća na glasu,
a mačka (spi) na popretu. Nar. posl. u Dubrov-
niku. P. Budmani.

c) sva čefad što žive u istoj kući, poro-
dica, pa i služinčad, uopće domaća Čefad.

aa) uopće. Da ne gledamo sramotu od
naše kuće. M. Držić 180. Uz ove tuge još nas
i naš dom i naša kuća bije. 368. Starj^ine od
kuća. A. Gučetić, roz. jez. 37. Smoćuje zava
svu kuću. J. Banovac, pripov. 115. Jer sva kuća
gladna plače. V. Došen 167a. Te bi bila kuća
sita. 2l4a. Može biti da ti ona dade, ali za to
sva kuća ne znade. M. A. Rep^ovi^ sat. C4^

Digitized by VjUUV IC

1. KUĆA, đ, c) aa).

727

1. KUĆA, e, c).

(H)rBXiil9k je i udomila je a Badnika grada bije-
loga u veliku kuću Đisdarića. Nar. pjes. vuk.
2, 875. Od bogato kuće Petrovića. 8, 474. Od
krvave kuće Perovića. 4, 507. Če)ad od kuće
metuuše je na policu. Nar. prip. vuk. 207. Nije
bog dvije kuće pokvario. (Kad je rdav i 6oek i
žena). Nar. posl. vuk. 218. Zle posjedice koje se
izmed ove dvije kuće mogle dogoditi. PravdonoSa.
1852. 80. Kuća, t. j. domaća sajednica, u svojoj
cjelini stupa na mjesto članova kuće. V. Bogifiić,
zakon. 831. Običnija ie zadružna kuća. zborn.
5. Uopće se kaže, bila Šira ili uža familija
,kuća^ i to ovu zove narod ,mala', a onu ,velika
kuća'. 7. Mjesto Ae (riječi: sadruga) upotre-
b)ava se : ,neodijeljena kuća^ ; za inokoštinu :
,GNđije}ena kuća^ 8. To je dobra kuća, bogata
kuća . . . inokosna kuća. 9. Kad se Čovjeku kuća
istraži. 808. Ko je tu od kuće Obradovića? 7.

bb) prema domaćinu (ocu^ starješini).
Da je slobodanb onb i i&egova detca i begova
kuća otb vojske. Mon. serb. 481. (1458 prepisano
XVI vijeka). Daj nam Danijela, inako hoćemo to
ubiti i kuću tvoju. I. Đandulavić 71*. dan. 14,
28. Virova on i sva kuća i^egova. F. Lastrić,
ned. 402. Krstio je stražanina i svu kuću iie-
govu. A. Kanižlić, kam. 570. Da iskorini kuću
Ahabovu. E. Pavić, ogl. 332. Pritoci mu, da će
ga ubiti i svu iiegovu kuću izkorenuti. And.
Kačić, kor. 308. Izvan Noe i Aegove obitili iliti
kuće. I. Velikanović, uput. 1, 45. Veselio mu
Bog kuću i vas dom! Nar. pjes. vuk. 1, 80. A
tvoju ću kuću zatrijeti. 4, 439. Svu Aegovu
kuću iskopajto. 4, 441.

cc) prema kojemu mu drago članu po-
rodice. Neće se bojati kući svojoj od zima snje-
žanijeh, svi zato pitomi i^e obnočeni su u duplo.
N. Raiiina 187b. prov. 31, 21. Kad je mladože-
liina ili djevojačka kuća u žalosti. Vuk, nar.
pjes. 1, 10.

đ) imane (u prva tri primjera ; kra}evsko
imai^e; Daničič prevodi aerarium). nije lako
svagda razlikovati od značena pod h). Da imb
plati krajevbstvo mi iz moje kuće. Mon. serb.
85. (132t5). Knezove carbstva mi koji drbžetb
kuću carbstva mi. 160. (1357). Posila kra}evb-
stvo mi kb vamb svojega unutrb^ega milostnika
kuće kra^evbstva mi kneza Bistota, da da mu sto
dali dohodbkb kra}evbstva mi koji sto dlbžni kra-
Jevbstvu mi. Spom. sr. 2, 9. (1328). Što nam
ćeš dat objedu? — Što kuća da i dobru vo)u.
M. Držić 407. Ki svoju kuću dobro sprav^a i
uzdrži. Katoh. 1561. 48. Naredi kuću tvoju zašto
ćeš ti umrijeti. M. Divković, bes. 512&. Biše
čovik tad u kući koji ,kućom* upravjaSe. P. Vu-
letić 61. Da nastoje redit kuću, rajat sine. J.
Kavai^in 128&. Žena va}a da zna kuću čuvati.
B. Leaković, gov. 31. Ne mogući togotu kuće
sama nositi. D. Obradović, Živ. 19. Lijepe kolo
vode, a ružne kuću kuće. Nar. posl. vuk. 169.
Licemjeri što jedete kuće udovičke. Vuk, mat.
23, 14. 6de žena kuću kući, tu nema ni kuće
ni kućišta. V. Bogišić, zborn. 34.

e. za primicah kući ili ulaiene u kuću, za
stajai^e, za udafivane (izlaže'Ae) upotreh\avaju se
različni padeži i prijedlozi što mogu biti u svezi
s različnijem značenima.

a) s prijedlozima u, iz, kad se ulazi^ stoji^
izlazi te se kuća misli samo kao zgrada (ali vidi
aa) na kraju).

aa) u acc. s prijedlogom u za micaiie,
Tadaj reČe: , Vratit se hoću u kuću moju od-
kuda izidoh*. i dosad nade nu pustu i metlom
pometonu i naprav{enu. N. Raiiina 45*. matth.
12, 44. U koju godi kuću uljezeto... 179^. luc

10, 5. Vratio se je u kuću oca svoga. A. Gu-
četić, roz. jez. 251. U Šimuna gabavoga kuću
k liemn sada poć ću. L V. Bunić, mand. 17.
Da se biše uvratil u kuću jednoga fisuizea. P.
Badovčić, način. 87. U ko)u godi kuću ulizeto,
pozdravito du, govoreći : ,Mir doma ovomu !' L.
Terzić 287. Docne je, veli, va)a da ide svak u
svoju kuću. F. Lastrić, ned. 882. U kuću, vrazi !
M. A. Be)ković, sat. L7b. U raspuSćeiiu ski-
tača koje je skoro dovede u jednu kuću poka-
rai^a. A. T. Blagojević, khin. 85. Kad V u kuću,
vode nema. Nar. pjes. vuk. 1, 808. Nu dovedi
Strahinića bana u dvorove i u kuće naše. 2, 264.
Trk na po)e, šet u kuću. (Kad koga cera na
po}e). Nar. posl. vuk. 821. Otide u kuću. Nar.
prip. vuk. 110. Kad mladožeAa ulazi u kuću
djevojačku. Vuk, nar. pjes. 1, 20. Ako ko do-
lazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primaj to
ga u kuću. 2jov. 10. Uze ga pod pazuhu, i la-
gano iznese u kuću, a iz kuće ode s idm niz
voće u mrak. M. Đ. Milićević, zim. več. 808.
— U ova dva primjera moie se shvaHti da je
snačei^ kao kod d, d): Pogađaju, što daje u
kuću. J. S. Be}ković 866. .Koji u kuća ne do-
nosi taj iz kuće ne iznosL V. Bogišić, zborn. 89.

bb) u loc. s prijedlogom u za stajaiie.
2«azvaše i tužnu majku, da bi se dostojala poj ti
počinuti u kući i&ihovoj. M. Lekušić 142. Koji
mi su u kućf. 8. Sosa 105*. Mama lina u kući.
V. Došen v. U kući grešnikovoj ne pribiva mir.
Đ. Bašić 68. Da u kući Aezinoj slobodno kona-
kovati može. And. Kačić, kor. 24. U kući mu
čedo ne plakalo ! Nar. pjes. petr. 2, 288. U ko-
jega sam kući u Perastu sjedio. Vuk, nar. pjes.
1, 85. Nad mrtvacem u kući. 1, 90.

cc) s prijedlogom iz za izlaieike. Budući
se dvigao iz kuće oca svoga. A. Gučetić, roz.
jez. 249. Kad izlazim nadvor iz kuće. B. Zu-
zeri 295. Isadoše slobodno nadvor iz kuće. F.
Lastrić. od* 230. Kad mrtvaca iznesu iz kuće.
Vuk, nar. pjes. 1, 91.

b) u dativu bez prijedloga : kući, što stoji
gotovo adverbijalnOf isporedi doma. kuća se shvaća
u širemu smislu, ne samo kao zgrada nego uopće
kao mjesto gdje ko prebiva.

aa) za primicai^e. Kada godi se iz krčme
pijan kući vraćaše. M. Divković, zlam. 81. Ma li
Urija došavši, ne (h)ti svojoj kući otići. J. Ba-
novac, razg. 105. Za moći prispit na konak
kući. M. Zoričić, zrcalo. 204. Zafali jim, neka
kući idu. M. A. Eejković, sat. F2b. Idu kući u
Inglesku. sabr. 12. Ode svatko svojoj kući. sabr.
27. Kući se povrati. And. Kačić, kor. 47a Do-
šavši kući zastade sina svoga živa i zdrava. B.
Leaković, gov. 287. Svo;oj kući ne dohode. Nar.
pjes. vuk. 1, 92. Po{ub)ena kući došla. 1, 849.
Da će ccurev sin doći i Aihovoj kući. Nar. prip.
vuk. 163. Eto ti jarca kući. * 244. Narikače
koje . . . ša)u mu kući. Vuk, nar. pjes. 1, 89.
Nosili svojijem kućama. 4, 460. S tijem se rasta
sila nejednaka, kući Turci, u goru hajduci.
Osvetu. 4, 36. I kao prava braća kući u pravoj
}ubavi podu. Pravdonoša. 1852. 81.

bb) za stajaiie. — Od xv vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu^ (dodano po Vukovijem
bifeškama) : ,zu hause' ,domi' (kao i doma): bio
sam kući (t. j. kod kuće, on je kući itd.) s do-
datkom da se govori u Dalmaciji. Pilatovi kući
tako me izrane. M. Marulić 176. Ovce vala
čuvat da se kući ojaiie. J. S. Be)ković 885. Pa
tuđe si i ostala sama? jer ti milo nije kaci bilo.
Osvetn. 2, 40.

c) u dat. s prijedlogom k za primicati.

Digitized by

^uogle

1. KUĆA, e, c;.

728

1. KUĆA, k.

Vraća se s dobitkom že|nim ka svojoj kući (tr-
govac), F. Lastrić, test. 156«.

d) u gen. 8 prijedlogom od gnaČi udaji'
vaHe, aU se kuda moie shvatiti i kao kod d, b)
i e). AV sam davno otišla od kuće. M. A. Be}-
ković, sat. E6^. Pa zato pobigne od kući. Nar.
prip. mikul. 11. Brat projde od kući. 39. Od
kuće se o pijetlovih dijeje. Osvetn. 4, 2.

e) u gen. s prijedlogom kod za stajane.
u širemu smislu kao kod d). Otrka brzo doma
da kod kuće kaže. E. Pavić, ogl. 58. Drvca
nejmaš, znaš, kod kuće. V. Đošen 89l>. I kod
kuće učile se presti. M. A. Bejković, sat. 06«.
Jer ne mogu kod kuće siditi. G6^. Jeli i^ihovo
veličanstvo kod kuće? M. A. Bejković, sabr. 23.
Imam seju i kod kuće. Nar. pjes. vuk. 1, 214.
Kod kuće je Fatima devojka. 1, 249. Ko rat
želi, kod kuće ga imao! Nar. posl. vuk. 152.
Kad ona otide k meseou, nađe mesečevu majku
kod kuće. Nar. prip. vuk. 71. Kad se nadaju
svatovima kod djevojačke kuće. Vuk, nar. pjes.
1, 12. Ar se pope ne okoristio, jer kod kuća
nije }udi bilo. Osvetn. 2, 92. Hrvati sami imali
kod kuće dosta neprilika. M. Pavlinović, razg. 37.

f) 8 prijedlogom na. u širemu smislu kao
kod d).

€Ui) U acc. za primicane. Otide mu na
kuću. M. Divković, nauk. 179». Pojde na kuću
kralevu. P. Macukat 37. Gospar ti*6e jur odavna
odijelio i može doć na kuću ili danas ili sjutra,
nadaj mu se svaki Čas. B. Zuzeri 114. Puk na
svoje kuće otide. 8. Bosa 97b. Marija budući
prišla na kuću 2^akarinu . . . 181*. — U ovome
je primjeru drugo značeiie (navaliti, udariti na
kuću) : Šta obično radite, kad dođete kome na
kuću? M. Đ. Milićević, zim. več. 187.

bb) u loc. za stajane. Ima ga pozvati
8 pristavom na kući govoreći . . . Stat. po), ark.
5, 270. Ah, ne trpi da su vrijedne na tvoj kući,
u tvom mjesti djevojčice mlade jedne dan od
tvojijeh slava smesti. I. Gundulić 409. Dignuo
ti se gospar s tega mjesta i misli biti na svojoj
kući večeraske. B. Zuzeri 114. Naj bo}i je pazar
na svojoj kući. (Kad se ne nosi nikud, nego
kupac dođe kući). Nar. posl. vuk. 186. Oni na
kući žive kao i ostali se)aGi. Vuk, dan. 2, 103.
Neka sjede svaki na svojoj kući. 3, 194. Pripo-
vijeda se da je na kući bio potreban i inokosan,
nar. pjes. 4, 93.

f. značene se kod d, c) shvaća u širemu
smislu, te kuća može značiti : pleme, rod (i stare
i potomke). — Između rječnika u Belinu (,ca-
sata e casato, cio& famiglia o stirpe' ,progenies' ;
plemenite kuće, sfijetle kuće ,di časa nobile' ,fa-
miliae nobilis' 175«; ,prosapia, stirpe, schiatta,
o lignaggio* ,stirps' 592^). Da mii i uzmožna
bratija naša i kuća naša sa vs6mi> našimb go-
spoctvomb hoćemo imiti )ubavi> i jedinbstvo, pri-
jazanb i dobri mijerb sh rečenimb . . . dužemb
bnetačkimb. Mon. serb. 327. (1423). (Da se ima
dati) druga polovina poklada rečenSmb čotiremb
kućamb, a na ime knezu Badivoju Stepkoviću i
knezu Badosavu i knezu Badiču Stepkovićemb
i liih 4/stanku po muškoimb koldnu, i knezu Iva-
nišu Ostojiću i knezu Vlatku Obradoviću i iiiju
ostanku po muškomb spolu, i knezu Ivanu i knezu
Sladojn Vlbkovićemb i i^iju ostanku po muškom
kolonu, i knezu DragiŠi Gojsajiću i Aegovu
ostanku po muškomb kolonu, timb više rečenSmb
kućamb Četiremb; zgodilo bi se terb koja kuća
odb tehb kuća pomai^bkala bezb natraška muš-
koga . . . 357. (1429). G djevici zaručeni mužu
komu ime bješe Josef, od kuće Davidove. N. Ea-
nina 15b. luc. 1, 27. Nijesam poslan nego ko

ovcam koje su pogible od kuće izraelske. 46^.
matth. 15, 24. Kući Judinoj bi od Boga nare-
čena oblas više puka. I. Đorđić, salt. 197. CiDi
ga (Jorama) smaknut i sedamdeset bratje i sve
što bi od kuće Akabove. J. Banovac, raz^. 34.
Odpuštiti će se zloća kuće Jakobove. J. Ma-
tović 495. — Svijetla plemena Sinčević-kuće.
M. Držić 23. Jedan mladić stare kuće Držid.
68. Čovjeka . . . kuće plemenite, moguće i jake.
M. Divković, bes. xv. Da tve carstvo {ubi pravu
uzme. ne robiiiu nepoznanu od koljena potištena,
neg gospođu izabranu svijetle kuće, slavna imena.
I. Gundulić 304. Dali svijetla kuća moja i vi-
soko vedro pleme ovu od tebe Čas dostoja? 6.
Palmotić 1, 325. Lubav veliku nosim va^j kući
M. Badnić iii. Jedan mladić plemeniti od go-
spodske kuće i roda. P. Kanavelić, iv. 28. Prim^
ju za )ubu vjere pune, da se kuća ne uđune. J.
Kavai^in 103^. Pustiiiaci videći jednoga plemića
od velike kuće. A. d. Bella, razgov. 93. Krunu
ću u tvojoj kući i plemenu uteme^iti. I. Đorđić,
salt. XIV. Slidi kratko zabiližei^e od jasne i pri-
svitle obitili i kuće kneza Be}e Omnćevića Gr-
gurića. And. Kačić, razg. 189. Pastir od kuće
malahne. kor. 165. Koliko je kuća, čejadi i ve-
likih obiti la osiromašilo. M. A. Be)ković, sat
BU. Ako ima koji greb od svoje kuće. Ani
Kadčić 361. Da je od iste obitili oliti familije
i kuće biskupove. M. Dobre tić 292. Sada ima
svata na probira, sve po izbor^ od dobrijeh kuća.
Nar. pjes. vuk. 3, 473. Junak pope, i od kuće
inu je. 4, 114. Tu pogibe kuća Šehovića. 4.443.
Od velike, gospodske kuće. Vuk, nar. pjes. 1, 614.
Spičani ubiju dijete i ugase jednu od naj sta-
rijeh kuća. S. [(jubiša, prip. 160. — Nemo', slavni
care od cara, u pogubi tvoje glave da otmanska
kuća stara trepti. I. Gundulić 303. Nije š i&im
pako jaki, nije, ako slavnu i moguću od pri-
vedre Austrije novijem vezom združi kuću. 477.
U kući od Austrije. I. Držić 196. Sve će s J^-
stim bit velikom, kra]u, tvoje kuće carske. 6.
Palmotić 2, 254. Ter kra}evsku kuću vedru Tri-
iednijem djelim uzvisite. 2, 828. Skazanje dija,
života i sramotne smrti Baezita petoga kra)a
kuće Otmanović. Badojević 48. Pleme cesarsko
aliti kuća pričestita od Austrije. I. Đorđić, ben.
9. Prijate}stvo s carskom kućom. A. KaniŽlić^
kam. 5. — Netjak Kastriotića »Musachio* kućom
zazvan. And. Kačić, razg. 134. — (o Čefadetu).
Fala ti, kao gospodičiću, stara kućo i gospodska
lozo! Pravdonoša. 1851. 21.

g. u prenesenome smislu, ikešto što je nalil
na kuću jer se u onome Uvi, n. p. kora na spuiu.
vidi u Belinu rječniku : spužija kuća ,scorzo di
lumaca' ,testa cochleae' 445b. — U naše vrijtM
u Šulekovu rječniku: puževa kuća ,schnecken-
haus'.

h. u prenesenome smislu, i^ekakvo mjesto oso-
bito naznačeno u igri kampoSu. — U naše vri-
jeme. Kampoša . . . Djeca se razdijele na dvije
časti ravnoga Čisla, jedni ostaju tako rečeno o
kući . . . Mala čije) otstoji ot mjesta kuće zova-
jemagc na 6 do 10 koraki . . . Dobiju pravo ući
u kuću i loptu štapom tući. S. Tekelija. letop.
119, 8.

i. u prenesenome smislu, jamica iskopam u
zemfi. — isporedi kućica. — V igri krmači iH
čuli, vidi krmača, b. Kod čule se jame sve zovu
,kućice', a velika kuća u srijedi ^alaš^ Vuk,
rječn. kod čula.

k. kuhina. — U naše vrijeme u Srbiji, « **•
među rječnika u Vukovu: ,die kuohe* ,culina'
[vide kuharnica] s prin^erom: A. Đe ti je kuća?

Digitized by

Google

1. KUĆA, k.

729

1. KUĆAN, 2.

— B. Kod sobe. Tu provali Sašovke nad kacom.
M. Đ. Milićevid, zim. veČ. 803.

1. kod mjtsnijeh imena,

a) Kuća Stara, zaselak u Bosni u okrugu
travničkome. Statist, bosn. 65.

b) Krajeva Kuća, vidi kra}ev, d, c) (u
Staroj Srbiji, nije u Srbiji, kako je ondje ka-
zano).

2. Kl!lĆA, /. hyp. 1. kuća. Kfića (sic), kao dje-
tića kućica. M. Pavlinović.

3. KUCA, /. (po Zagorju) samaraste rpice ze|a
za posipailie tijesta. M. Pavlinović.

KUĆAK, m. prezime. — U naše vrijeme u Hr-
vatskoj. P. Budmani.

1. KUĆAN, kiićna, acij- koji pripada kući. —
-a- stoji mj. negdaiiiega b. — Nominalni je oblik
rijedak; u složnijem se oblicima -ćn- često mijena
na -tn-, vidi 2. kutiji. — Od xv vijeka (vidi 1,
h, a) aa)), a između rječnika u Mikafinu:
kućna (sic), od kuće, domaći »domesticus^ u Stu-
ličevu (fdomesticus, familiaris, intimus, privatus^),
u Voltigijinu (kućan t griješkom kućan ,dome-
stico, casalingo' ,hauslich'), u Vukovu (kiićni,
n. p. vrata ,hau3-' ,domesticus'), u Đaničićevu
(kućbnb ,familiari8').
1. ađj.

a. kuća se shvaća kao zgrada, vidi kuća,
b. Bivši vrata kućna zatvorena. I. Anćić, vrat.
179. Sva su brvna kućna trula. V. DoŠen 205a.
Proz kućna vrata. S. Rosa 62^. Juđit unilazaše
jednako kućno pomolište. G. Peštalić 71. Jako
mu se kućni teme} stavja. Nar. pjes. petr. 1,
294. Kućni je prag naj veća planina- (Teško se
ćoeku samo od kuće otisnuti, a poslije ode kud
naumi). Nar. posl. vuk. 165. Za zdravje svijeh
nas koji smo se ovde sastali danas u ovi pošteni
dom a pod kućni krov! u Vuk, kovč. 70. Na
kućnome pragu prostru struke. Vuk, nar. pjes.
1, XII. Kažu da je kućno š}eme tvrde, rječn.
kod pleće. Progovoriše mu na vratima kućnim.
Đ. Daničić. Iraojs. 43, 19.

b. vidi kuća, d. — isporedi domać, osobito
pod 1, a.

a) 0 če\adetu ili o če}adi što žive u istoj
kući. Morete slobodno dojti i stojati koliko vamb
}ubo na vašu vo]u sb vsomb vaŠomb općinomb
kućnomb. Spom. sr. 1, 132. (1415). Od obiteli
kućne. Zak. vinod. 63. Sva kućna 6e}ad iz i^e
pijući. B. Kašić, per. 78. Pas no koje kućnu
če)ad nego tuđine. M. Badnić 520^. Mrzite na
vašu dicu, na kućnu 6e]ad. A. d. Bella, razgov.
210. Pas kod kuće koji stoji ćejadi se kućne
boji. V. Došen 117a. Sama negova obite) (iliti
kućna će)ad) uzmnoživala se je. A. T. Blago-
jević, khin. 9. — S kućnom družbom dohrlit će.
L Đorđić, salt. 67. Mlogi otac prida svomu sinu
gospodarstvo i kućnu družinu. M. A. Ite}ković,
sat. I2a. Svi kućni članovi zovu se kućna ,dru-
Žina^ V. Bogišić, zborn. 9. — Kad se vama raz-
boli jedno kućno če|ade. J. Banovac, pripov. 51.
Kog' ćejade kućno vodi. V. Došen 117a. — Od
starješine kućne. A. Gućetić, roz. jez. 68. Muči
se 1 nastoji oni stareŠina kućni dan i noć. J.
Banovac, razg. 146. Onda kućni starešina, otac,
mati ... V. Došen 154l>. Ovako se obično na-
riče za kućnijem starješinom. Vuk, nar. pjes.
1, 90. — Idu kućni gospodari. V. Došen 16Ba.
Dobro motreć kućni gazda gdi je. J. S. Re}-
ković 67. Veseli se, kućni domaćine! Nar. pjes.
u Vuk, rječn. kod domaćin. Jel' u kuli kućni
domaćine? Nar. pjes. juk. 381. Mi hvalimo, mi
častimo kućne domaćine. Nar. pjes. istr. 3, 14.

— Dar kad kućni ćaća grune, kućna mama da

š Aim trune ... V. Došen 207a. — Da kći kućna
u službu se dade. J S. Rejković 69. — Imat
opaz svrhu svojijeh sluga kućnijeh. I. Držić 267.
Koje su dužnosti muža i žene i>rama slugama
svojima kućnima? I. Velikanović, uput. 3, 228.
— Kućne sirotice. A. J. Knezović 26b. — Ta-
kovo čejade može biti i kućni lupež, kućna raz-
metkina, kućni neprijate}. Pomnivo se čuvaš od
nadvornijeh i kućnijeh lupeža. V. Andrijašević,
put. 304. Lupeža kućnoga učuvat se ne moreš.
(Z). Poslov. danič. Kućni lupež kuću kopa. V.
BogiŠić, zborn. 111. Kućni lopov ili pustahija.
619. — NametkiAa kućna razmetkića. Nar. pjes.
vuk. 1, 631. — (metaforički) Zašto je (naša put)
neprijatej kućni . . . J. Banovac, razg. 113.

b) imane, zemfa, dobra, stvari itd. —
isporedi domać, 1, a, f). Sto je bylo kućbne
zemje Ostojićb. Mon. serb. 531. (1485). — Neće
oni imati nijednu škodu u Aihovom kućnom
imanju. A. d. Bella, razgov. 14. Voju da me
stravom strave vuci, no kod kućnog mog imana
Turci. Osvetu 2, 20. — Kućna dobra rasi pat.
I Grličić 52. Podkradajući dobra kućna. F.
Lastrić, ned. 306. — Nastoje na . . . stvari kućne.
P. Posilović, na si. 8*>. I nek svoje kućne stvari
na red metne. V. Došen 207l>. Kad vam dari-
vaju druzijem kućne stvari. Đ. Bašić 4. — Na
ramenu oca iznese i bogove kućne svoje. G. Pal-
motić 2, 450. — Kućnim sinom pak ob zimu
hrani. M. A. Rejković, sat. I5*>. — Onda u crip
i mast kućnu dadu. J. S. Rejković 104. — Brez
nikakve prćije oliti ruha i pomoći kućne. M.
Dobretić 501.

c) 0 vladanu kuće, gospodarstvu, poslo-
vima, brigama itd. Na uzdržanje i vladanje do-
maće iliti kućno. F. Lastrić, ned. 133. Ne može
se rijeti da je toliko trgovina koliko kućno vla-
dale. Đ. Bašić 263. — - U kućne sve posle. M.
Držić 90. Mnogo su zapleteni u kućnih i u
druzih poslijeh svitovnih. A. Komulović 44. Na
posle sve kućne mrdi se i gadi, samo i^oj da su
6e naprave, to radi. L Gundulić 147. Posle svi-
tovne ili kućne. S. Badrić, prav. nač. 8. Oca
slušati okolo poslova kućnijeh. A. Baćić 93. U
opravjei^u kućnih poslova. A. Kanižlić, utoč.
519. Niki pišu od kućnoga gospodarstva. M. A.
Rejković, sat. Bl^. — I počeše kućno gospo-
darstvo. B5a. — Za steći kruh svakdani kućna
briga. A. Kanižlić, fran. 174. Kad padne kućna
briga na glavu, n. p. sinu poslije očine smrti.
Vuk, poslov. 119.

€l) uopće, 0 čemu mu drago Što pripada
kući. Pak se možeš kućnom dobru nadat. M. A.
Rejković, sat. Kl^. Od krade kućne. A. Baćić
112. J. Banovac, uboj. 36. Potribe kućne. A. Ka-
nižlić, utoč. 479. Da smrad kućni mai^e vidi
(linac). V. Došen 207a.

c. attentus ad rem, diligens, (o čejadetu)
koji se brine za kuću (kao kod b), koji umije
dobro vladati kućom. Da mi budeš u kuću kućna
ukućnica. Pjev. crn. 187b. ^On je kućan čoek,
ništa mu uzalud ne prolazit ,Lako mu e, kada
ima onako kućnu ženu^ ,Namjerio ga Bog na
kućnu ženu' ili ,na kućno čejade*. J. Bogdanović.

d. kućni boj, bellum domesticum, bellum
civile, vidi domać, 1, b, b). — U jednoga pisca
XVIII vijeka. Osta mirna zemja i počinu od kuć-
noga boja. I. Đordić, salt. 197. Sva Velika
Britanija ležaše u kalu od nevjerstva, razrušena
i kućnijem i inostranijem bojem. ben. 3.

2. kiićni, kao supstantiv, vidi domać, 2, a,
a) aa). Pomrsi u meni s kućnimi nemilost. L
Ivanišević 132. Kućni svak plakaše. L Zanotti,
en. 43. UČar kućni moji vodjahu tance ugodne

Digitized by

^uogle

1. KUGAN, 2.

730

KUĆANIN, a, b).

kolom milim, učar slava, slato i srebro, a danas
mi golo *6 rebro. A. Vita)id, ist. 548*. I i^ega
ću 8 kućnijem* žalit, er nij* dao drage }uđi
svojem ožaku ... J. Kavai&in 152«. Bog nas
krstjane između toliko }udi obrao, da smo i^e-
govi kućni, da smo liegovi sinovi. J. Filipović
1, 12^. Negovi kućni . . . dužni su ga ponu-
kovat. J. Filipović 3, 218*. Tko brige ne ima
navlastito od svoji kućnije viru je zatajao. F.
Lastrić, ned. 412. Tako ona za rubje se brine,
nikom prten da kućnom ne gine. J. S. Rejković
387.
2. KUĆAN, m. n^eano ime.

a. ietiri sela u Hrvatskoj u županiji va-
raždinskoj. Eućan. Eazdije}. 97. Kućan Đoni,
Kućan GorAi, Kućan-Marof. 102.

b. vidi u Daničičevu rječniku : Eućanb, selo
koje sa zaseokom čajetinom priloži despot Stefau
Visoki crkvi bogorodićinoj u Ibru a s Aom Hi-
landaru: .Kućant*. M(on. serb). 568. (1403—1405).
može biti da je sadašde selo Kućani u Srbiji u
okrugu užićkom gdje je i čajetina.

KUĆANAC, Eućanca, m. (kajkavski) Eućaneo,
ime selu u Hrvatskoj u "županiji eagrebačkoj.
Razdije}. 86.

EUCANGI, Kućanaca, m. pl. ime dvjema se-
lima u Slavoniji u županiji virovitičkoj. Razdije|.
131. 134.

KUĆA.NČANIN, m. prezime (jamačno Čovjek
iz Kućanaca). — U naSe vrijeme, Petar Kućan-
čanin. Šem. prav. 1878. 40. Eućanćanin, pre-
zime, u Barani. V. Arsenijević.

1. KUĆANI, m. pl vidi kućanin.

2. KRCANI, m. pl. n^esno ime.

a. selo u Bosni u okrugu travničkome. (Ku-
ćane). Statist, bosn. 71.

b. selo u Srbiji u okrugu užičkome. K. Jo-
vanović 162.

KUĆANICA, f. vidi kućnica (isporedi kućanik).
— Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Stulićevu
(v. kućnica) i u Vukovu (,die hausliche frau'
,bona mater familias*. cf. kućnica).

a) žensko cerade što uprav\a kućom, doma-
ćica, gazdarica, aa) što upravja svojom kućom
ili uopće. Pak kako će postat kućanica i nazvat
se dobra gazdarica. M. A. Rejković, sat. Es»>.
Neka bude dobra kućanica. H2a. Ona nije za
muža, vidiš da je tukava, niti će biti dobra ku-
ćanica. Đ. Rapić 383. Ovog ne zna kućanica
svaka. J. S. Rejković 137. Da budu dobre kuća-
nice. Vuk, pavl. tit. 2, 5. — bb) što upravfa
tuđom kućom. Ali je ona dobra kućanica moja,
tako meni veli, a da ju ufatis da krade iz san-
duka tvoga, odma bi ju otirao. Đ. Rapić 49.
Seneka filozof imadijašo u kući jednu ženu ku-
ćanicu, svake fale dostojnu. 67.

b) žensko če\ade što umije dobro upravfati
kućom (dobra kućanica). ,Nemoj na A u vikati,
po Bogu brate, samo kad je kućanica*. ,Nije ona
rasipačna, ona je kućanica'. , Nikakav ti oćenaš
uzalud otiša nije, kad te Bog na taku kućanicu
namjerio'. J. Bogdanović.

KUĆANIČKI, adj. koji pripada kućanicama.
Baba Kata želi da joj ći sada dovrši kućaničku
školu pod Irenom upravom. M. Đ. Milićević,
zlosel. 173.

KUOANIJA, /. u jednotne primjeru xviii r*-
jeka, a ne znam jeli isto što kućanica (moglo bi
biti štampano j mj. c, u rukopisu z) ili znači
kurene. Kućaniju pohvališe, muža i djela prosla-
više. J. Kavafiin 386^.

K^ĆANf K, m. vidi kućnik. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,der gute haus-
halter' ,bonus pater familias'. cf. kućnik).

a. čovjek što upravfa imanem. Kućanik (go-
spodar) ,6konom'. Jur. pol. terminol. 375. ,wirth
(hauswirth)*. 647. Kućanik općine ,anwalt einer
gemeinde (verm6gensverwalter)'. 29.

b. čovjek što umije dobro upravfati imanem.
Udaće ^e za momke kućanike. M. Đ. Milićević,
zlosel. 186.

KUĆANIN, m. kućno čelade. — Množina:
k&ć&ni (kućna če(ad); ima i gen. pl. k&ćanina
(M. Radnić 150*; J. S. Rejković 297), ali je to
vrlo neobično. — U množini se mnogo češće go-
vori nego u jednini. — Od xv vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (kućanin, v. kućnik); u Vu
kovu: kućani ,die hausgenossen' ,qui in eadem
domo habitant, familia(?)' [cf. 1. domaći, 1. do-
maši^i]; u Daničičevu (kućaninb, domesticus').
a. u značenu sprijeda kazanome.

a) prema starješini, domaćinu. €ia) u jed-
nini. Mooga kućanina Ostoju dbjaka. Mon. serb.
368. (1432). Svoga kućanina Ivana dijaka. 420.
(1442). — u prenesenome smislu. Kućanin Oo-
spodina Sabaota. A. Baćić 453. — bb) u mno-
žini. Da mu daamoo kuću podobnu za ćega i
iliegovehb kućana i sluga. Mon. serb. 473. (1455).
Oni tri kućane (sa starijim oblikom) moji. Spom.
2, 126. (1466). Da vlada obitio i kućane. M.
Divković, bes. 825a. Da se ni ti ni tvoji ku-
ćani ne bojite prokletstva, nauk. 268^. Go-
spodar pokaruje nepomi&e kućana svojizije. Bi.
Radnić 149t>. Abram tako u5aše sve svoje ka-
ćane. 500^. Starišine od manastira mogu po-
dati ovi sakramenat brez dopušćenja kuratova
svojim kućanom, to jest koji stoje i boluju u
i^ihovu manastiru. L. Terzić 150. Svaki otac i
mati, kada godi budu svoju dječicu ali kućane
ali istogii sebe ovoga nauka kršćanskoga ućili.
Pisanica. 4. Vodeći sobom nike svoje sluge i
kućane. M. Lekušić 185. Eto, reče Pilat, moji
}udi i moji kućani. 148. Tugovati prid svima
slugam svojijem i kućani. F. Lastrić, test 162^.
Koja on h kućani svojima progonstva podnese.
A. Kanižlić, kam. 96. UČeći starije i kućane
svoje nauk krštjanski. fran. 47. Zapovidi i
svojim kućanom, kad ji zovne, da mu se ozovna.
M. Zoričić, zrcalo. 73. Starišine od kuća vide
od svoji kućana nika poganstva. M. Dobretić
98. Ne bi on sam trpio nego i svi kućani. Đ.
Rapić 164. Kućani danasi^ega kra|ića vidili sa
i poznali prvo nego liiov gospodar da je dijete
ozdravilo. B. Leaković, gov. 237. Kako ćete
vašu kuću snažiti i kućane raniti i odivati?
nauk. 142. (Starješina) s dogovorom kućana
prodaje, kupuje, . . . Vuk. dan. 2, 100. — u prt-
nesenome smislu. Jeste građane svetijeb i kućane
Božiji. N. RaAina 203^ paul. epbes. 2. 19. Ne
vidi^ li, slijepce, da, čineći ono što ne imaš,
nijesi pokaran od Boga, jest zlamene bistro da
nijesi od kućanina i^egovije? M. Radnić 150*.
Oni kojino su ovde karani i pedepsani jesu
Bozi kućani i prijateji. J. Banovac, pripov. 101.
Bijau također dostojni biti kućani Isukrstovi.
E. Pavić, ogl. 524.

b) uopće. €Ki) u jednini. Malo dana poslije
ukaza se jednome svome kućaninu. M. Zoriftić,
zrcalo. 151. Gdje god dođe kd kućanin dođe.
Osvetn. 2, 37. Pošto dobit od radAe svakoga
kućanina i sastav}a glavni prihod. V. Bogišić,
zakon. 333. — bb) u množini. Tebe Boga sve-
mogućega priklonito molimo za ovu kuću i sa
ove kuće kućane. I. Bandulavić 292^. Odstupi
sklad od građana i kućana. I. Ančić, ogl. 127.

Digitized by

Google

KUC^ANIN, a, b).

731

1. KUCAEICA

Bođjaci i kućani. P. Posilović, nasl. 87l>. Čule
bi se 8vagđa£e smut^e i grižiie medu brat j om,
medu svekrvam i nevistam, i dragim kućani.
J. Banovac, razg. 182. Zovnu svoju mater i
ostale kuhane. J. Filipović 1, 126^. Svi kućani
zajedno litanije govore. A. Eanižlić, utoč. 229.
Kao kakvi kućani kad se dijele i svaki sebi
kuću gradi. Vuk, pošlo v. 317. Osim kućana i
obliži^e rodbine pokojnikove. Vuk, živ. 155.
Svatovi sazovu djevojačke rcdite]e (ili one od
kućana koji su joj mjesto iiih). nar. pjes 1, xi.
Jer bi kuće pustili kućani, kad bi im se domo-
vati dalo. Osvetu. 7, 88. Zadrugari ili kućani
svi su svoji po krvi. V. Bogišić, zborn. 18.

b. u jednom primjeru xviix vijeka kao da
znači: čotjek koji ima svoju kuću^ domaćin^
gazda. Postavši zatim velika skupoća u vilaetu,
dotira ga glad i nevoja, da mu vajade službu
primiti kod jednoga kućanina koji ga postavi
u svoj majur, da ćuva sviAe. E. Pavić, ogl. 577.
(,uni civium*. luc. 15, 15).

c. čovjek koji dobro umije upravfati svojijem
imai^m, isporedi 1. kućan, 1, c. Kada žita dobrih
kućanina po}em stoje ... J. 8. Bejković 297.
,Pravi je on kućanin^ ,Ne mariš ti na A vikati,
on je kućanin^ J. Bogdanović.

d. Kućanin, prezime. — xvi vijeka. Petr
Kućanin. Mon. croat. 184. (1503).

KUĆANKA, /. kućno žensko čefade (isporedi
kućanin). — U jednome primjeru xviii vijeka
(u snače^u: domaćica^ gazdarica) ^ a između
rječnika u Stulićevu (v. kućnica). Što je veća
sad do posli zima, to kućanka veću brigu ima.
J. S. Eejković 98.

KUĆANSKA g6rICA, /. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u iupaniji zagrebačkoj, Bazdije}. 74.

1. KftĆANSK?, adj. uprav koji pripada ku-
ćanima, te se shvaća i u smislu: koji pripada
upravfaiiu kuće, kućei^Uj pa i uopće: koji pri-
pada kuci. — Od XVIII vijeka j a između rječnika
u Stulićevu (v. kućan). I poslove kućanske raditi.
M. A. Be^ković, sat. K5a. Satir mu meće prid
o6i kućanske falinke. H8b. Za kućansku po-
tribu. I. Jablane! 37. Kućanska marva. 111.
Ja znadem, kada je vrime tebe pomoći i tvoj
kućanski križ s tebe skinuti. Đ. Bapić 204.
Naj prije testamenat iliti naredbu kućansku učine.
468. Što potribu kućansku sastavi. J. S. Be|-
ković 6. Mora znati kućanske poslove. 32. Ob-
lakša kućanske trude majci. M. Pavlinović, rad.
182. Kućanska slava. M. Đ. Milićević, slave. 7.
Odneo mi 87 dukata kućanskih novaca, medu-
dnevn. 288h. Nego se sva ta buna svršila na
miran, kućanski način, pomenik. 1, 79.

2. KUĆANSKI, adj. koji pripada selu Ku-
tima (u Boci kotorskoj). U Kutima . . . paroh
kućanski. Slovinac. 1881. 147.

KUĆANSTVO, n. cura rerum domeaticarum,
(uprav osobina ili sta1^e kućanina) upravfaiHe
kuće i kućnoga imana. — Od xviii vijeka. Bavna,
učen od kućanstva znanem. J. S. Be}ković 14.
Obzirom na pravo kućanstvo napredovati. V.
Bogišić, zbor. 106. — U širemu smislu ^ ne o
ku^ nego o državi. Da se u kućanstvu državnom
ukloni svaki suvišni trošak. Zbornik zak. 1863. 6.
— I što pripada kući. Pod kućanstvom razumi-
jevaju se samo stvari koje su potrebne za pri-
stojnu porabu stana. Grad. zakonik. 2, 101. Kada
služinče stupi u službu postane članom kućanstva.
Zbornik zak. 1858. 2, 88.

KUĆAl^, n. neka dječina igra u kojoj se
gađa na gomilice od Četiri oraha, Što se zovu

kuće ili kupe. — Riječ je kao verbalni sup-
fttantiv od kucati ili kucati se, ali ovoga gla-
gola nema. — U naše vrijeme u Srbiji. Igrai^e
kućaiia ili kupa. M. Đ. Milićević, živ. srb.« 239.

1. KtjĆAB, kućdra, m. klijet ^ mala kućica pri-
građena kući ili blizu kuće. — Akc. kaki je u
genetivu sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. i acc. sing., i voc: k^ćEru, kftćari. — Po-
staje od kuća, t shvaća se kao deminutiv, ali
nije jasan nastavak arb. — (7 naŠe vrijeme.

a. vidi u Vukova rječniku: u zadružnijem
kućama u kakvoj zgradi pregradak gdje oženeni
].udi žive sa ženama ,eine abtheilung im hause
fiir das ehepaar' ,cubiculum separatum conjugum'.
Pak još s mužem šapće u kućaru kazujući da
ni kriva kvaru. M. A. Be)ković, sat. I4b. Pošto
su unišli u sobicu ili kućar ... V. Bogišić, zborn.
240.

b. vidi 1. klijet, a, b) i sprema. — U Vu-
kova rječniku: (u Slavoniji) ,art speisekammer'
,cella promptuaria'.

C. kućar zove se kolibica, koju načine kod
tora, pa u i^oj spavaju čobani, te čuvaju noću
stoku od vuka ili hajduka; kao što to biva u
Turskoj, u Nar. prip. vila. 1867. 704.

d. ne znam jeli ovdje drugačije znaČeiae ili
koje od pređašnijeh. Žene kupe sad pomjivo
jaja po kućarih i po drugih stajah. I. S. Be}-
ković 98.

2, KfjĆAB, kućAra, m. čovjek što čuva kuću.

— Akc. je kao kod 1. kućar (acc. sing. kućAra).

— U narodnoj pjesmi našega vremena iz Istre.
Vole ja imam, volara nimam . . . Kuće ja imam,
kućara nimam. Dvore ja imam, dvorara nimam.
Nar. pjes. istr. 2, 50.

Kt^ĆABA, /. kućica, koliba. — isporedi 1.
kućar. — Po nastavku bi bio augmentativ. Nih
su dvije u kućari same. Osvetn. 2, 168. Vatrom
prže staje i kućare. 8, 96.

1. KUĆABAC, kućArca, m. (dem. 1. kućar),
koliba, kućica. — U jednoga pisca Slavonca
XVIII vijeka. U kućarcu vitrovom otvorenu. A.
Kanižlić, fran. 150 Zavirujući u kućarac od
rogožnica sastavjen. 168. Osobitu pako jubav
ukaza prama nemoćnikom u ubozih kućarcih.
210.

2. KUĆABAO, kućdrca, m. torbar, torbičar
(koji nosi robu na leđima i prodaje po kućama).

— Načiheno od nem. hausirer. — U pisaca na-
šega vremena. Kućarac ,hausirer'. Jur. pol. ter-
minol. 276. Da nitko ne dobiva prava da trguje
kao kućarac. Zbornik zak. 1870. 47. » u Šulekovu
rječniku : ,hausirer*.

KUĆAbAK, kućirka, m. dem. kuća. — ispo-
redi kućerak. — U narodnoj pjesmi bosanskoj
našega vremena. Stare bake da paze kućarke.
Nar. pjes. juk. 341.

KUĆAbATI, kAćar&m, impf. vidi kućariti. —
U pisaca našega vremena. Kućarati ,hausiren*.
Jur. pol. terminol. 276.

KUĆABEl^TE, n. djelo kojijem se kućari. —
U pisaca našega vremena. Pod kućareiiem ra-
zumijeva se trgovale s robom, kada trgovac ide
od mjesta do mjesta i od kuće do kuće, ne ima-
jući stanovita proda vališta. Zbornik zak. 1853.
19. I u Šulekovu rječniku: ,hausirgeschaft, hausir-
handeP.

KUĆABI, m. pl. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u županiji bjelovarsko-križevačkoj. Baz-
dije}. 116. 118.

1. KUĆABICA, /. kućica, koliba. - isporedi
1. kućar i kućara (prema kojima je riječima

Digitized by

Google

1. KUĆARICA

732

KUĆERINSKI

deminutiv), — Od zvii vijeka, a između rječnika
u Mikalinu (kod kućica), u Belinu (,capaima,
stansa di stramOi paglia ecc' ,tu|?uriain* 168*;
,casetta' ^domuncula' 175l>; ,tuguriOy abitazione
augusta' ,tugurium' 748a), u Stulićevu (,casula,
domuucula'). Smrt ne gleda ničije lice, jednako
se od i^e tlače siromaške kućarice i krajevske
U*} polače. I. Gundulič 233. Djed goranin splete
od hrasta kučaricu, gdje pribiva. 301. Priprosta
mu je kućarica mramornoga mješte hrama. 377.
Da ga (Jerusolim) voće uČiniSe prilična, onoj ka-
ćarici ili šatoru, koji služi za stražiŠće od voća.
A. Vita^ić, ist. 257. Kad na selu stoji u miru
prost u svojoj kućarici. J. KavaAin 83*. U si-
romaškoj kučarici niki pokornici pustii^aci pri-
bivaju. A. d. Bella, racgov. 49. Sastavi tuj
jednu priprostu kućaricu. I. Đordić, ben. 50.
Mnoštvo koje bi išlo Đetlemsku pohoditi kuća-
ricu. B. Zuzeri 92. Gradi kućarice, igra se
s Ijepiricom. V. M. Gučetić 142. Dali su mu
tu na blizu za dom jednu kućaricu. A. Kalić
.359.

2. KUĆARICA, /. iiieka riba, Callopeltis quadri-
lineata. G. Kolombatović, pesci. 28.

KUĆIrIČICA, /. dem. 1. kućarica. — U Be-
linu rječniku: ,capannetta' ,casula' 168&, i u
Stulićevu: ,casula'.

KUĆARIĆ, m. koji se rado kuće drži. na
Rijeci. F. Pilepić.

1. KUĆIrINA, /. augm. kuća (uprav 1. kućar
ili kućara). — U Stulićevu rječniku uz kućetina.

— I kao tijesno ime u Srbiji u okrugu požare-
vačkome. Branik u Kućarini. Sr. nov. 1868. 434.

2. KUĆA.RINA, /. porez što se plača za kuću.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(^haussteuer^ ,tributum in singulas domos impo>
situm*) 8 dodafcom da se govori u Boci. Kuća-
rina »haussteuer*. ovo je ode na novo postavša
riječ, od kad je narod poč'o porez od kuća pla-
ćati, od tadaj taj porez zovu ,kućarinom^ J.
Bogdanović. i u Šulekovu rječniku: ,hau3steuer'.

KUcArITI, kućarfm, impf. raditi (trgovati)
kao kućarac. — isporedi kućarati, kućevati. —
Načineno od nem, hau siren, vidi i 2. kućarac i
kućareiie. — U pisaca našega vremena. Osobe
koje kućare s robom nebijegovanom. Zbornik
zak. 1853. 23. t u Šulekovu rječniku: ,hau9iren^

KUĆARKA, /. žensko Čejade kao kućarac (vidi
2. kućarac). — U pisaca našega vremena. Ku-
ćarka »hausirerin*. Jur. pol. terminol. 276.

KtfĆARSKi, adj. koji pripada kućarcima. Ku-
oarske dozvole podij e}ene po propisu. Zbornik
zak. 1869. 44. i u Šulekovu rječniku : kućarski list
,hau8irpas8*. — vidi 2. kućarac.

KUĆArstVO, n. kučarčev posao, kučareiie. —
vidi 2. kućarac. Kućarstvo ,hau8ir-handel^ Jur.
pol. terminol. 275. t u Šulekovu rječniku : ,hausir-
geschaft, hausirhandeP.

KUĆAS, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 205.

1. KUĆE, /. pl. mjesno ime u Hrvatskoj, a) selo
u županiji zagrebačkoj. RazdijeJ. 63. — b) Sken-
žine Kuće, zaselak u županiji ličko krbavskoj,
88.

2. KUĆE, n. coll. nekoliko kuća. — U starome
obliku kućije ti tri spomenika xiv vijeka: po svoj
prilici kuća je shvaćena u značenu : koliba (vidi
1. kuća, a). — Između rječnika u Daničićevu:
kućije ,neutr. coll. domus': crkva je treskavačka
imala ,u gradu Prildpd dvorb s kućijemb i žit-
nicomb'. G(la8nik). 11, 131; 13, 374. Priloži

carstvo mi človdka Đordija Lućera (? ,Lukerft')
8b ddtoomb i sb kućijemb i sb vsdmb namdsti-
jamb što si imatb. 24, 287. (1849).

KUĆENICA, /. vidi kućanica. Maoo moja, ka-
ćenice pusta! Nar. pjea. hdrm. 2, 486. Dobra
kućenica. Bos. vila. 1891. 282.

KUĆENIk, m. vidi kućanik. A pod krove uSli
kućenici. Osvetn. 1, 18. Daj i nama, brate, koru
h)eba, jer davni smo ovdje kućenici. 1, 89.

KUĆENSKI, m. itne n^estu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Sr. nov. 1875. 119.

KUĆJ^I^E, n. djelo kojijem se kući. — Između
rječnika u Vukovu. Starati se Sto se koćeAa tiče.
V. Bogišić, zborn. 44. Narod smatra zadruga
kao kućei^e. 320.

KfjĆER, m. vidi 1. kućar (ne posve u istijem
znaČeiiima). — U naše vrijeme (ali vidi i ku-
ćerak).

a. vidi u Vukovu rječniku: čobanska koliba
na kolima, što se privlači za torom ,eine art
hirtenhiitte' ,tugurium pastorum'. [cf. glada].

b. vidi u Vukovu rječniku: kao komorica
pored kuće, gdje se sudi drže i sve Sto u kuini
treba, vide [klijet], kućerak.

c. Kućer, tme selu u Hrvatskoj u županiji
zagrebačkoj. (Kučer). Razdijel. 69. Kućer. Schem.
zagr. 1875. 88.

KUĆĆRAK, kuććrka, m. dem. kućer. — Od
XVII vijeka.

a. uopće, kućica, kućarica, koliba. Da užega
malo kućerka ali malo kolibe od slamiSta. M.
Divković, bes. 203>«. Od čoveka nigde ništa nije
joj ostalo do jednog kućerka. Nar. prip. vila.
1867. 462.

b. u osobitome znaČenu, vidi 1. kućar, b. —
U Vukovu rječniku : ,die speisekammer^ ,cella
promptuaria^ [vide klijet 4].

KUĆČRICA, /. dem. kućer, isporedi kućerak,

a. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vu-
kovu (kao koliba ,hutte^ ,tugurium')' Kod iie
zgradi kućericu. P. Knežević, pism. 4. Bi za-
tvoren u jednu kućericu. Blago turi. 2, 112. Od
naj višega grada do naj ma^e kućerice. Nar.
prip. vuk. > 254. Nade sinčića i ćer de grade
kućericu. Nar. prip. vrč. 152.

KUĆČRINA, /. augm. kućer, vidi kućiština.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu:
(augm. V. kuća) ,unformliohes, verfallenes haos'
,caduca domus', cf. [kućetina, kućurina] kućiština.

a. uopće. Kuća mu se kućerinom zvala! Nar.
posl. vuk. 165. Za jednu kućerinu govori se da
je bila kuća Baja Piv}anina. Vuk, poslov. xvii.
To je neka grdna kućurina. M. Đ. Milićevid,
medudnev. 71.

b. ime mjesno.

a) zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 13.

b) pl. Ku carine, ime ni vama u Dobrosela.
M. Međić.

c) u Srbiji, da) pl. Kućer i no, n^esto u
okrugu biogradskome. Livada u Kućerinama. Sr.
nov. 1861. 434. — bb) u okrugu podrinskome.
Zem}a zovuća Kućorina. 1875. 847. — cc) u
okrugu Šabačkome. l^iva nazvana Kućerina. 1872.
558. i pl. Kućerine. I^iva u Kućerinama. 1863.
528. — dd) u okrugu vafevskome. Livada u Ku-
ćerini. 1870. 194.

KUĆERINE, /. pl. mjesno ime, vidi kućerina,

b, b) i c) aa) i cc).

KUĆfcRINSKI, adj. koji pripadt mjestu Ku-
ćerinama (vidi kućerina, b, c) aa)), Kućerinski

Digitized by

>^uogle

KTTĆERIN8KI

788

KTJĆIČATI

Lag> mjerno ime n Srbiji u okrugu biogradskome.
Livftđa a Eii<Serinskom Luga. Sr. nov. 1861.
484.

KUĆŽTAK, kuć^tka. m. đem. 1. kuća, ispo-
redi kaćerak. — U naše vrijeme. Oni su dakle
sebi naĆinili iieSto kućetka i tako u Aem živili.
Nar. prip. bos. I, 111.

KUĆĆTINA,/. augm. kuća. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Stultćevu (^casacola' »casa^
i u Vukovu (augm. v. kuća). Nešto propale ku-
ćetine prodadosmo. Glasnik, u, 8, 140. (1709).
Ide ^ori u jednu kućetinu. Nar. prip. bos. 1, 101.
On pod živim Bogom nije imao ništa okrom
razvajene kućetine. Bos. vila. 1886. 72. — I kao
mjesno ime, vidi Kućetine.

KUĆŽTINE, f. pl mjesno ime u Srbiji (pl
kućetina). a) jedno ili dva mjesta u okrugu kra-
gujevačkome. I^iva na Eućetinama. Sr. nov. 1861.
628. Niva u Starim Eućetinama. 1875. 89. —
bj u okrugu smcderecskome. I^iva u Eućetinama.
1872. 874.

EUĆEVAC, Enćevca, m. ime n^estu u Srbiji
u okrugu kragujevaČkome. l^iva u Kućevou. Sr.
nov. 1873. 914.

EUĆEVAN, kftćevna, a<^'. vidi 1. kućan. —
Gotovo samo u sloienome obliku: k&ćevni. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (k&-
ćevn£ ,dem haiise, der gansen familie gehdrig*
^universae familiae'). Badila sve ostale kućevne
poslove. Nar. prip. vuk. 160. Što su se otpa-
dili od kućevnoga posla. Vuk, dan. 2, 94. Miloš
nije bio ajta^ja (koji bećare i hajduke kupi oko
sebe, kućevne )ude prezire), nego kućevni ćovek.
^rada. 50. — Po ugnutom kućevnom krovu. M.
P. Šapčanin 1, 198. Te zdravice krsne a na
glave sve po redu vrsne, pa na sjeme i kućevno
s)ome. Osvetn. 1, 45.

EUĆEVAliE, n. cijelo kojijem se kuć^je. — U
Šulekovu rječniku: ,hausirge8oh&ft, hausirbandel'.

EUĆĆVATI, kućujem, impf. vidi kućariti. —
U pisaca našega vremena. Zabrai^eno je kuće-
vati iliti torbariti sa salitrom. Zbornik zak.
1853. 408. i u Šulekovu rječniku: ,hau8iren'.

EUĆEVICA, /. mjesno ime u Hrvatskoj, a) selo
u iupaniji zagrebačkoj. Bazdije). 73. (na dru-
gome mjestu pl. Eućevioe. Sohem. zagr. 1875.
84). — b) zaselak u županiji modr usko- riječkoj.
44.

EUĆEVIĆ, m. vidi kućić. — U Vukovu rječ-
niku.

EUĆEVNICA, /. daska kod koca u preši. Če-
tiri kućevnioe pa gotov kotao za prešu, u Za-
gorju. F. Hefele.

EUĆI, vidi 1. kuća, e, b).

KUĆICA, /. dem. 1. kuća. — - Od xiv vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (kućica, kućarica,
hiža ,ligellum, aedicula, casula, domuncula^f u
Belinu (,casetta' ,domuncula' 175t>; ,capanna,
stanza di strame, paglia ecc' ,tugurium' 168*),
u Bjelos^enČevu (,aedicula, casula, domuncula,
ligellumOi u Stuličevu (,casula, domuncula'), u
Voltigijinu (,casetta, casino' ,hausohen'), u Vu-
kovu (,das h&uschen' ,casa'), u Daničičevu (,do-
muncula').

a. u pravome smislu,
a) u spomeniku ziv vijeka nije dosta jasno
značerie (moglo bi biti mjesno ime), vidi u Da-
ničičevu rjeSniku : Meda je Prošinovcima išla ,na
kućice'. M(on. serb). 198. (1881). ne vidi se šta
je za cijelo, (evo popu1^ena primjera: Selo Pro-

šinovci, i meda granica Šarbanova i otb tole i
obrbŠina kućice i na Slatinu . . .).

b) šator, vidi 1. kuća, a. V jutro okoln onih
kućic iav}aSe se k(ako) jedna rosa ali zrno od
sniga (exod. 16, 18—14). Eorizm. 85b.

c) mala kuca, vidi 1. kuća, b. Vele da se
porodi naš spasite) meu dvjema kućicami pod
jodnom strješicom, zašto ne imaše svoje kuće ni
domka. M. Divković, bes. 80». Uljeze u jednu
hižicu ili kućicu od prutja. B. Eašić, fran. 196.
Sveti pusti i&aci koji steci zatvoreni u pustoŠah
ali u liihovih kućicah. I. T. Mrnavić, ist. 158.
Grob učii&en na način jedne kućice. P. Bakšić
186. Onu nepristalu kućicu gdi odstupiše. P.
BadovČić, način. 450. Pribivajući u kućica od
slame. M. Radnić 64&. Po nagovoru svoje žene
ocu i materi načini kućicu baška. F. Lastrić,
ned. 60. Ne želi krušca u svojoj kućici. 85.
Eod i^egova greba žena načini kućicu. M. Zo-
ričić, zrcalo. 285. U kućici Nazareskoj. I. M.
Mattei 35. Ne stekla, Mare, srećice, kolik* ni
paun kućice! Nar. pjes. vuk. 1, 388. Moja ku-
ćica moja slobodica. Nar. poni. vuk. 182. Svoja
kućica svoja vojica. 282. Svoja kućica svoja
slobodičica. 288. Ugleda kućicu na tri Sarapoda.
Nar. prip. vuk. 140.

d) u pčela. Sagrade od voeka kućice ču-
dnovato uređene, fi. Lastrić, test 279*.

b. u prenesenome smislu.

a) kutija, kutijica, tok. — Između rječ-
nika u Stuličevu (,stucchio, ripostino' ,theca, re-
positorium'). U Dubrovniku se govori n. p. ku-
ćica od oćala (gcije se naočari hrane), kućica (od
k£ige), u što se pismo zatvora itd. P. Budmani.

b) fuska oko sjemena (n. p. u jabuci). —
V jednoga pisca xviii vijeka. Izbaci iz Aih
(dguiia) seme s kućicami. Z. Orfelin, podr. 364.

c) vidi košu)ica, c. — Između rječnika u
Mikafinu (poste^ica, iV ti kućica u koioj dijete
stoji n utrobi materinoj ,seoundae' 467b), u Be-
linu (,seconda o secondana, membrana dove sta
involto il parto nel ventre' ,secundae' 663^), u
Stuličevu (.membrana dove sta involto il parto
nel ventre' ,secundae'). Iznese na svomu tijelu
ispuznut iz kućice iieke općene male gnusobice.
S. Bosa 184*.

d) mala jama iskopana u zemfi.

aa) za sađeiie povrča, dii^a itd. — U
Stuličevu rječniku: ,poroa' ,area', t u Vukovu:
,ein hauschen fiir fasolen' ,casula phaseolorum'.

bb) vidi 1. kuća, i.

e) predfelak, razdjelak na skriiafci (ta-
blici). — U jednoga pisca xvii vijeka. Služba
ove slike (skriiafke) ova jest . . . pridati će se
slovo ,c' prve kućice, . . . dati će se dva slova
,A, g' ine kućice . . . Eućica u koju godište uka-
zano upada. B. Eašić, rit. 7*.

EUĆICAST, acij. u Stuličevu rječniku uz ku-
ćicav. — nepouzdano.

EUĆIGAV, ačij. u Stuličevu rječniku: ,locu-
losus (distinctis oellulis abundans)'. — nepouz-
dano.

KUĆICE, /. pl. ime selu u Bosni u okrugu
baiiolučkome. Statist, bosn. 43.

KUĆiČAlSfE, n. cijelo kojijem se kučiča. V.
Arsenijević. (Kdćič&i&e). J. Bogdanović.

KUCIČATI, kućičam, impf. vidi kućičiti. —
Akc. je bifeien rta različne načine. — U naše
vrijeme. KuČičati, kućič&m, praviti kućice, n. p.
za krumpir ; kućičiti. u hrvatskoj krajini. V. Arse-
nijević. KućiČatL ,Ajte kućičajte za krumpijere'.
,Evo kućičamo za krumpijere'. J. Bogdanović.
Kućičati, praviti kućice za sijai&e krompira, bo-

Digitized by

>JoogIe

KUĆIČATI

784

KUĆITI

stana, pasa)a itd. M. RužiČić. Kućićati, cf. ku-
ćičiti u Vukovu rječniku. ,Tako se ne kaćića,
kao Sto ti radi&\ u Dobroselu. M. Medić.

KUĆIČEl5fE, n. djelo kojijem se kućici. — U
Vukovu rječniku.

KUĆIČIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Šimko
Kućičić. Mon. croat. 319. (1440).

KUĆIČITI, kfićičim, impf. činiti (kopati) ku-
ćice za sađene povrća (vidi kućica, b, d) aa)).
— isporedi kućičati. — Akc. se ne mijeHa (aor.
2*3 sing. klićiči). — U Vukovu rječniku: ,die
kućice bereiten fur die fasolen' ,paro tumulos
phaseolis inserendis^

KUĆIĆ, m. uprav po po8ta1^u znači : sin kuće,
ali se nahodi u osobitijem značenima. — Od xviii
vijeka.

a. kućanin uopće. — Na jednom mjestu u
pisca Slavonca xvin vijeka. Nek divojka svaka
bude višta, kad se uda, siti i kuvati, i kućice
poslužiti znati. J. S. Rejković 70.

b. u Crnoj Goriy čovjek od bogate kuće (ne
plemić f jer u Crnoj Gori nema plemstva). —
isporedi kućević. — Između rječnika u Vukovu:
6ovjek od dobre kuće ,von guter familie* ,no-
bilis*. cf. o^ković, plemić, kojenović s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori. U Crnoj Gori niti
ima grada ni varoši, i zato se ne može ni mi-
sliti da ima kakijeh drugijeh ]udi osim se^aka i
težaka, medu prvijem starješinama, n. p. serda-
rima, vojvodama, knezovima, kojima starješinstva
ova ostaju od oca sinu, kao i medu ostalijem
glavarima i kučićima mnogo ih više ima koji
ne znadu čitati nego koji znadu. Vuk, kovč. 12.
Stevan je kućić i gospodičić. S. ^ubiša, prip. 43.

KUĆILOVINA, /. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji zagrebačkoj. Bazdije). 85.

KiJĆINA, /. augm. 1. kuća. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (v. kućarina).
Paka ju u jednu kućinu zatvori. B. Kašić, per.
184.

KUĆINE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. l^ivA u Kućinama. Sr. nov. 1861.
688.

KUĆiNSTVO, n. kućanstvo, kućene. — U je-
dnoga pisca Slavonca xviii vijeka. Tako će mu
bit kućinstvo tužno. J. S. Be|ković 16. To to-
liko u kućinstvo ide. 439.

KUĆINŠTINA, /. vidi kućiština. — U Stuli-
ćevu rječniku uz kućište. — nije dosta pouzdano.

KUĆiŠTA, n. pl. vidi kućište, a, c).

KUĆIŠTE, n. mjesto gdje je prije bila kuća,
ili razvaline. — Mj. -št- u čakavaca i u zapad-
nijeh stoko vaca šć. — Od xiv vijeka (vidi a, e).
aa)), a između rječnika u Belinu (,anticaglia,
edificio disfatto* .parietiuao' 87b), ^ Stulićevu
(,aede3 pene exaesae*), u Voltigijinu (griješkom
kućište ,edifizio diroccato' ,eingerissenes ge-
baude'), u Vukovu (,ort wo einst ein haus ge-
standen* ,locu3 ubi domus fuit'), u Daničićevu
(,area').

a. u značenu sprijeda kazanome.
a) uopće. Cin' da pogine jak sijeno ke po
kućištijeh bus ćini. I. Đordić, salt. 443. Oko
kućišta ovega razrušena jeli se doslok vidio igda
skup gospode tako svijetle i plemenite? B. Zu-
zeri 226. Zašto đake sve glavno misli tako ludo
tratit oko kućišta ovega razšijana? 242. Natrag
se vratiše zafalivši Bogu privičnemu na kućiStu
svojem prijašiiernu. Nadod. 70. Sve ji primi u
stara kućišta, vrativši im prvašna ogAišta. 136.
S kućišta! (Reče se u šali kad kogod hukne).

Nar. posl. vuk. 288. Niti ćemo se pre vratiti
na svoja kućišta dok ti meda nama sasvim ne
ostaneš. Vuk, grada. 131. A hoću da podignem
i školu na onom našem kućištu usred sela. M.
P. Šapčanin 1, 140. Stani bili, ostaše kućišta!
Osvetn. 4, 82.

b) kad se kaže da ko nema kuće radi veće
sile dodaje se riječi kuća t kućište. Iz doma ne
ima nigdi ništa, ni koilia, ni vola, ni kuće ni
kućišta. Starine. U, 122. (1678). Bez kuće i bez
kućišta. D. Obradović, živ. 58. Koji brez kuće
i kućišta pod tuđi krovovi dršćete. Đ. Rapić
197. Nit' ima kuće ni kućišta. Nar. posl. vuk.
223. Nismo videli sedam let ni kući ni kućiSća.
Nar. prip. mikul. 65. U ajduka niti ima kuće
ni kućišta. Vuk, dan. 3, 164. Ghle žena kući
kuću, tu nema kuće ni kućišta. V. BogiSić,
zborn. 84.

c) Kućište (i pl. Kućišta) kao mjesno ime.
a<i) Kućišta, vidi u Daničićevu rječniku :

katunu Guncatima crkve arhandelove u Prizrenn
bješe meda ,nizb ddlb a gorbiii kraj Mileševe
Bare na Budilova kućišta', a(lasnik). 15, 192.
(1348?).

bb) u Crnoj Gori dva sela u nahiji ka-
tunskoj: Kućište u Ćeklićima; Kućišta u Cu-
čama. Glasnik. 40, 18. Do Kućišta kroza Sal-
kovinu. Ogled. sr. 479.

cc) u Dalmaciji, aua) Kućišće, selo u
kotaru spjetskome. Repert. dalm. 1872. 30. —
pomine se od xv vijeka. Granica Kućišća. Stat
poj. ark. 5, 309. (1472). — bbb) Kućište, selo u
kotaru korčulanskome. Repert. dalm. 1872. 13,
običnije Kućišće. Schem. ragus. 1876. 42.

€i) selo i zaselak u Hrvatskoj u županiji
ličko-krbavskoj. RazdijeJ. 30. 37.

e) u Srbiji nekoliko mjesta, n. p. €ta) u
okrugu biogradskome. iSriva kod Kućišta. Sr. nov.
1868. 152. — bb) Staro Kućište u okrugu ću-
prijskome. I^iva u mestu Staro Kućište. Sr. nov.
1870. 447. — ec) Živino Kućište u okrugu kra-
gujevačkome. I^iva u Živinom Kućištu. Sr. nov.
1875. 101. — dd) u okrugu podrinskome. Zem|a
zovoma Kućište. Sr. nov. 1872. 233. — ee) u
okrugu požarevačkome. Niva u Kućištu. Sr. nov.
1875. 900. — ff) u okrugu šabačkome. Niva na
Kućištu. Sr. nov. 1871. 217. ISTiva u Kućištu.
1874. 74. — ffg) u okrugu uziekome. Kućišta, po
sata od reke IJvca stara gradina kojoj se ni ime
ne zna. M. Đ. Milićević, srb. 586.

b. kuća, prebivalište, stan uopće. — 0 je-
dnoga pisca Slavonca xviii vijeka. Onda ide te
kućište sebi gladan novo ište. V. Đošen 210^
Dal' na zem).i teme} ištu vikovitom svom ku-
ćištu. 229& To kućište kad nasele, da već š i^ega
ne odsele. 229*.

C. pleme, vidi 1. kuća, f. Metnuvši kocku na
rodbinu i kućišta. E. Pavić, ogl. 172.

KUĆiŠTINA, /. uprav augm. kućište, znači:
razvaline kuće što je izgorjela. — BHežim akcenai
i značene kako je u Dubrovniku gdje je vrlo
obična riječ; u Vukovu je rječniku drugi akcenai,
a nije posve isto ni znače^Ae. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (kućiština, vide ku-
ceri na) 3 dodatkom da se govori u (jrb]u. Tako
mi se kuća ne zvala kućiŠtinom ! Nar. posl. vuk.
304. Da se našlo blago u zem)i ili starim kući*
štinama. V. Bogišić, zborn. 408. — U množini
kao ime mjestu u Srbiji u okrugu užiČkome. Ku-
ćištine, ime livadi u Zaovinama. \^. Stojanović.

KUĆIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz ku-
ćište. — sasma nepouzdano.

KUĆITI, kiićim, impf. uprav^ati kučom,imaiiiem.

Digitized by

Google

KUĆITI

785

KUĆICI, 1.

— isporedi gazdovati. — AJcc, se ne mijeiki (aor.
2 i 3 9%ng. kftći). — Od xviii vijeka^ a između
rječnika u Vukovu (t. j. kuću ^haushalten' ^rem
familiarem curare, au^ere'). — U naše vrijeme
ima gotovo svagda ma se objekat kuću. Koje oni
kućeći ovako stekoše. J. S. Re}ković 33. Lijepe
kolo vode, a ružne kuću kuće. Nar. posl. vuk.
169. Tuđa kućo, ... ne kućim te već te rasku-
ćujem. Vuk, rjeĆn. kod raskućivati. Gkle Žena
kući kuću, tu nema kuće ni kućišta. V. BogiŠić,
zborn. 34. Domaćica kuću kući. Nar. bi. mehm.
beg kapet. 52. Te se porodica ovoga vrati u
Garaše, da kući kuću iznova. M. Đ. Milićević,
pomenik. 1, 93.

KUĆITI SE, kiić£m se, impf. okuci ti se. —
Akc. je kao kod kućiti. — Od xvii vijeka^ a iz-
među rječnika u Belinu (,acca8ar8i overo acca-
sare, aprir časa in un luogo' ,domicilium collo-
care* 12»), u Stulićevu (v. okućiti se), u Voltigi-
jinu (griješkom kućiti so ,domiciliarsi, accasarsi'
jsich bauslich nioderlassen*). I pribiva dobro-
vo|no vazda u stvari poštenije i kući se i obći
vazda u svakomu srcu. P. Posilović, cvijet. 9.
Ako ti je na um palo da se ženiš i kućiš. 8.
l^ubiša, prip. 35.

kOĆnI, adj, vidi 2. kutni.

KUĆNICA, /. uprav kućno žensko čelade, ali
se upotrebfava u osobitijem značenima, vidi i
kutiica. — isporedi kućanica. — Od xiv vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (,domestica, fami-
liaris, rem domesticam curans*), u Voltigijinu
(griješkom kučnica ,casiera, economa' ,bauswirt-
scbafterin'), u Vukovu (vide kućanica 8 dodatkom
da se govon u Ornoj Gori), u Daničićevu (kuća-
nica ,uxor*).

a. uxor, žena (prema mužu). — U naj sta-
rijim primjerima. Da se to selo ne odnime go-
spoji Štand za Ae života nikadare, a konb ne ži-
vota to selo dajemo knezu Juriju Radivojeviću
i negovd kućnice a Ae kćeri. Mon. serb. 225.
{1395). Palko Žurbgovićb (s) svojomt kućnicomb
i s ddcomb. Spom. sr. 1, 38. (1402). Vladika
StSpanida kbći vojevode MrbkSe Sićevskoga i
kućnica Žigojeva. 2, 135. (1462). Na Anuhli
kućnici Eatka Dobrbkovića. 2, 118. (1463).

b. vidi kućanica, a). Ako kućnica ovo ostavi
učiniti. M. Bijanković 134. Kućnicama sad je
briga svima. J. S. Kefković 156.

c. vidi kućanica, b). U hramu svetomu biŠe
redovnica, u stanišću svomu pečalna kućnica. I.
T. Mrnavić, mand. 53. To 'e m& }ubi, k& kuć-
nice pohva)ene ime nosi. J. Kavadin 85<^. Žena
kućnica, ptica pjevačica i voda koja izvire ništa
ti ovoga svijeta bo|e. Nar. bi. mehm. beg kap.
329.^

KUĆNIĆKI, adj. koji pripada kućnicima. —
U dva pisca xviii vijeka (u prvoga ariješkom
kućnižki mj. kućniški •, a iztneđu rječnika u Stu-
lićevu (kućniški, v. kućan s dodatkom da se na-
hodi u Garahina). Iz Čestoga združi vaiia kuć-
nižkoga. I. Garadin 15. Ne dopuste kućnižke
razgovore. 15. Kućničkoga je vridno obzirka.
J. S. Rejković 206. To kućnička jest zabava
bila pd starine. 428.

KUCNIK, m. kućni čovjek, upotrebfava se u
različnijem enačenima, vidi i kutnik. — isporedi
kućanik, kućanin. — Ima na jednome mjestu
(vidi c) i kućdik (što bi mogla biti štamparska
pogreška). — Od xv vijeka (vidi b), a između
rječnika u Belinu (padrone di časa' ,herus' 534b ;
,padre di famiglia' ,pater familias' 534&; ,dome-
stico, familiare* »domesticus* 276b), u Stulićevu
(^domesticus, familiaris, rem domesticam ourans').

u Voltigijinu (griješkom kučnik ,dome8tico, oa-
salingo' ,hauslich'), u Vukovu Tvide kućanik
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori), u Da-
ničićevu (kućbnikb ,maritu8').

a. gospodar u kući, domaćin, gazda. A on
im (Jesus) navijesti: ,Put grada vi hode, čovjek
će vas sresti noseći sud vode; gdi dega vidite
uljesti vi tada, kućniku (,domino domus'. mare.
14, 14. ,patrifamilias domus'. luc. 22, 11) recite
da vam tuj mjesto da. N. Na)ešković 1, 127. Uz
vrimena i način va}ade, po kom kućnik vladati
se znade: način ti je od poslenog reda, jer kuć-
nika svaki posao gleda ... U tom mnogi baš
kućnici fale jer što malo brigom zanemare, s tim
sve kadšto kućničtvo pokvare. J. S. Be^ković 14.
— Amo pripada i ovaj primjer: Evo ti u kra|u
kućnika koji oblast ima svrhu ukućana svojih.
J. S. Rejković x.

b. maritus, muž, — isporedi kućnica, a. —
U svezi s pređašnijem znače^em. — U jednome
primjeru xv vijeka. Pitaje pravde na Anuhli
kućnici Ratka Dobrbkovića i na rečenomb Ratku
kućniku rečene Anuhle. Spom. sr. 2, 118. (1463).

c. po značei^u kod a, trna u Belinu rječniku :
kućdik (vidi sprijeda) ,albergatore, colui che al-
berga' ,hospes* 59>^. dakle gazda, gostioničar.

d. čovjek koji umije dobro upravfati kućom.
Olimpiću, kume Jero, er si kućnik i Štedite}...
J. Kavadin 152^.

e. čovjek (ili čefade uopće) što s drugima
živi u istoj kući.

a) uopće. Obećava Ijekar... da kućnikom
dat će reda da mu piti dadu dosti. A. Vita)ić,
ostan. 95. Jedni bi svoje plakali kućnike, a
drugi svojte, ili (ubožnike. P. Knežević, pism.
172.

b) prema domaćinu, starješini (u naj pr-
vom primjeru prema domaćici). I poda plina
kućnikom svojim. Bernardin 156. (1586). prov.
31, 15. Imaju se nagovarati sinovi kućnici oca
domaćina. J. Matović 817. Biskup kućnika svoga
sebi nepodložna neće rediti. I. J. P. Lučić, nar.
44. — ^ prenesenome smislu. Da smo kako pravi
kućnici i sinovi Davida. A. Gučetić, roz. mar.
148. Da se učine građani svetih i kućnici Božji.
A. Vita)ić, ist. 45. Da budemo kućnici Božji.
J. Banovac, blagosov. 159. Redovnici jesu kuć-
nici, prijateji i sinovi Božji. P. Knežević, osm.
94. Mi građani svetijeh i kućnici Bozi. J. Ma-
tović 66.

f. čovjek koji ima kuću, koji živi u kući (su-
protno: beskućnik). No da su sve sami beskuć-
nici i zlikovci, a kućnici Amauti ne pristaju uz
Ai nikako . . . Hteli su da udare na Majdevsku
stranu, no kućnici Arnauti nisu im dah. Nov.
sr. 1834. 34.

KUĆNIŠTVO, n. vidi kućanstvo. — Od xyiii
vijeka (u primjerima kućničtvo), a između rječ-
nika u Stulićevu (,familiaritas*) gćije nije dobro
tumačeno (isporedi kućnost). S tim svo kadšto
kućničtvo pokvare. J. S. Re(ković 14. Jerbo
nije za prostog težaka od kućničtva baŠ zabava
svaka. 76.

KUĆNOST, /. osobina kućdnd u svezi među
sobom. — Samo u Voltigijinu rječniku: griješkom
kučnost ,domestichezza, intrinsichezza' ,hau8lioh-
keit, vertraulichkeit*.

1. KUĆSaK, m. vidi kućnik, a. — Na jednom
mjestu XVIII vijeka. Nije kriva kuća, nego kuć-
A&k. B^ Zuzeri 64.

2. KUt^AK, m. vidi kutAak.

KUĆlifi, adj. vidi kućan. — Od xvi vijeka,
1. kao pravi adjektiv.

Digitized by

Google

KTJĆl^, 1, a.

786

KUD, B, 1, a, a;.

a. vid* kućan, 1, a. U kućnemn pomolištu.

1. Đorđić, ben. 178. Stisni se oko oDo^a kuć-
nega zida. J. Banovac, pred. 128. Pošto sjajnu
šaru dobavio, preo ku66eg praga prevalio. Osvetn.

2, 2.

b. vidi kućan, 1, b. Posl«« kućice činit. M.
Držić 138. Ovo je kućiii neprijate}. B. Gradić,
đjev. 63. Psom tuđim metati kruh kući&i. D.
Rai^ina 69^. Koliko mi kućni posli dopuštaju.
D. Zlatarić v. Mnogi su ovoga kući^ega nepri-
jatela Ct. j. put svoju) pridobili. J. Banovac,
ra2g. 114. Ne ima većega rata i nemira od kuć-
noga. 182. Čini se na vo|u tilu našem neprija-
te|u kućiiem. pred. 34. Naj veće služi trgovcu
i vladaocu kući^emu. M. Zorićić, aritm. predg.
9. Koje (stvari) pristoje pomji kućAoj. A. d.
Gosta 1, 151. Ne rasipati dobra kućna. Ant.
Kadčić 512.

C. vidi kućan, 1, d. U kućnemu razmirju
od franačkijeh zemala. I. Đordić, ben. 32.

2. kao supstantiv, vidi kućan, 2. Prid liimi
gredu kućiii mrtvoga. B. Kašić, rit. 231.

KUCONOŠA, m. i f. onaj (ili ona) što na sebi
kuću nosi (n, p. koriiača, spuž). — Samo u Stu-
lićevu rječniku: ,domiporta*.

KUĆOV, m. vidi ,ćuk6v* (pas), na Braću. A.
Ostojić.

KUĆUPCIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskome. l^iva u Kućupciji. Sr. nov. 1863. 90.

KUCURA, m. prezime. — U naše vrijeme. Mi-
lija Kućura. Kat. 354.

KUĆURINA, / augm. 1. kuća. — U Vukovu
rječniku: vide kućetina.

KUD, adv, qua; quo, pokazuje mjesto kroz
koje ili preko kojega ili mimo koje biva mica'he:
pokazuje mjesto put kojega biva micane, izmeđn

ova dva glavna znače^a prvo je starije. u-

stoji mj. 'Aegdašnega ^. — Osnova je prasla-
venska (kond-), vidi A, te postaje od korijena ki.
(vidi tko", gdje, kad, kako, kamo itd.) i od na-
stavka ond; ovaj može biti i indoevropski (ondh?),
isporedi lat. unde (gdje se misli da je otpalo c
na početku), inde, (možebiti i grč. tv(^a, ondje,
gdje).

A. oblici, osnova se kud (kond) nalazi već
u proslavensko doba s različnijem svršecima, od
kojijeh neki, ako ne svi, mogu se shvatiti kao
padežni nastavci, k ovijema se gdjegdje dodaju
i enklitike n, no (od ono), r (t. j. že), j.

a- kud se nahodi bez nastavka u našem
jeziku i u nslovenskome (k6đ, od kod, do kod),
pa i u češkome i u polskome, ali samo uz pri-
jedloge (ćeš. odkud, dokud, pol. dokjjd, pokjjd,
zki|d). osim po, svi ovi prijedlozi stoje s gene-
tivom, te se može pomisliti da je praslavenski
oblik kondi* gen. pL, isporedi d. — I s enkli-
tikom no: kudno. Protok, nenad. 86. — Vidi i
otkud.

b. kiida, isporedi rus. Ky,'^a. moglo bi se
pomisliti da je gen. sing. (ali vidi i kada). —
I s prijedlogom od, vidi kod otkuda. — Može
imati uza se enklitike:

a) j: kudaj. u čakavaca: A. Vitafić,
ist. 508. Jaćke. 18. i u nslovenskome: kodaj.

b) T (že), ra: kiidar, kiidara, dosta često
u naše vrijeme, isporedi i nslov. k6dar. — u
Dubrovniku će ko reći i kudErica i kudarice.

c. kude, nije dosta jasan oblik: ili je
istočni oblik od kude (vidi e) ili je postao na-
stavkom e možebiti od kuđy (vidi d), kao što se
dogodilo u nom. pl. ženskijeh supstantiva na a.
ovo bi se zadne potvrdilo akcentom kude, kako '

ga Vuk bHeii, ali sam ja samo čuo kude. istina,
čuje se i u južnome govoru. — U naj starijim
primjerima po svoj prilici stoji n^. kude, jer se
u istijem knigama miješa & t e, n. p.: kude.
Mon. serb. 18. (1233); Domentijan* 137; Zak.
duS. pam. šaf. 35. 36; Mon. serb. 206. (1387);
264. (1889—1405) (u istome spomeniku ima i
kude). 415. (1442). — I s enklitikom j: kudej.
JaČke. 146. — I s enklitikom r (že): kuđer. I.
T. Mrnavić, osm. 171.

d. kudi (vidi n. p. Š. Menčetić— G. Držić
513; M. Vetranić 1, 130). mislim (ali vidi kod
e) da nije zapadni oblik od kude (vidi e) nego
da postaje od praslavenskoga kondj, isporedi
rus. KjAM, čei. kudy, po}. k§dy. može se shvatiti
-y kao nastavak za acc. pl.

e. kudije, ^dje -ije stcji n\j. negdašnjega
S : kude, isporedt i bug. kidd. kao da je -e
nastavak za loc. sing. — Nalazi se od prvijeh
vremena (vidi i pod c): kude. Mon. serb. 24.
(1234—1240); 95. (1330); kudije. 312. (1421); po
zapadnome govoru kudi. 229. (1397J. — Može
imati uza se enklitike: a) no od ono: kudeno.
Spom. sr. 1, 12. (1398), i okrneno n: kudijen,
u naše vrijeme^ n. p. Nar. pjes. vuk. 5, 168; P.
Petrović, gor. vijen. 51. — b) r (že). najstariji
je primjer kudijer. M. Vetranić 2, 240.

f. kud u, riječ je stara, isporedi stalov. k^du,
rus. Ky,\y, i s prijedlogom ot-s. — Nastavak -u
može pokazivati gen. sing. od osnove na u. —
Vidi kod otkud.

g. kiid, kude, u naše vrijeme po jugoza-
padnijem krajevima. — Vafa da je postalo od
kude (vidi e).

h. kh], postalo je od knđ u brzome govoru.
— V Vukovu rječniku: vide kuđ s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori i s primjerom iz na-
rodne pjesme: Kuj si diga' piperske prosjake.

B. značene. — kao u svijeh riječi što postaju
od korijena k-b smisao je naj stariji interogativni,
od kojega se razvija indejinitni, a docnije rela-
tivni. -^ značene je kao što se kazalo sprijeda;
ali bi moglo biti još starije: udafivai^e od tijesta,
isporedi lat. unde t inde, t vidi otkud. — Između
rjećnika u Vrančićevu (kuda ,qua*), u Belinu
(kud, kuda ,a che termine' ,quo' 26l>; kuda ,per
dove, significante moto per luogo* ,qua* 279^;
kud ,a qual luogo* ,quonam* 598b), u Bjelostjen-
čevu (kud, kuda ,qua, per quam viam, locum
etc.*), u Stuličevu (kud? ,quor8us? quorsum?
quo?*; kuda? kudije? ,qua?') u Voltigijinu {kud,
kuda ,per dove, per qual parte' ,wodurch*); u
Vukovu: kud, kuda, kudar, kude, kudije, ku-
dijen (kod toga dvoga s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori), kudijer (s dodatkom da je po
južnome govoru), kuđ (po južnijem krajevima),
kude (u Crnoj Gori), kuj (vidi A, h) ,wohin,
wo vorbei?* ,quo? qua?*; u Daničičevu: kudi,
kudb, kude ,quo'; kudu. s predlogom otb ,unde'
(vidi kod otkud).

1. interogativno.
a. u pravome pitanu,
a) qua? kroz koje mjesto? preko
kojega mjesta? Kud se skitaš? jer ne radiš? V.
Došen 39l>. Kud je, snašo, u to selo put poslije
rućka? Nar. posl. vuk. 162. (u prenesenome
smislu) Nut^ mene! ter kud se ja ovo zavedo^^
premda tvoji(7i^ al* ne tvoja kri posna Čineiia
ukazujući, kolik da nisu 2adovo{na sama tvoja
za imati svu onu slavu . . . ? J. Filipović 1, vii.
Kud igda di|e mogla bi se pružiti slava naša?
F. Lastrić, test. 232b. — (bez glagola) Doli?
kuda to, jaoh meni? I. Gundulić 87. Jao moje
povesamce, kuda ćeš se povlačiti! Nar. pjes.

Digitized by

Google

KUD, B, 1, ft, a).

787

KUD, B, 1, a, c) cej.

yak. 1, 188. — Caou oaoa, kobile, kudar ste mi
hodile? — Kro£ begove doline. 1, 195. Kudar
ćemo na ^eg udariti? 4, 500. — Kudara je Vule
zamako? Dubrovnik. 1870. 15. — Ona ima nigdi
svoja o8ob}iva vrata, kudej hodi simo tamo,
kudej joj je drago. Jačke. 146. — Magai^o,
vilenice, kudije se tu&eš ? gdje si stado ostavio ?
M. Držić 150.

b) qao? u koje mjesto? put kojega
mjesta? vidi kamo, vidi i bog, 4, c) (uprav o),
<ili je izostalo štamparskom griješkom) pri kra^u
(I, 476»).

aa) s glagolom što snači pravo
mtcofi^. Kud sam tako ideS sada? I. Gundulić
839. Kad ide tilo, kad izađe iz i^ega duša? u
grobnicu. J. Banovac, razg. 148. Kud oćefi da
pođemo? 228. I dva svata, dva uprosnika! kud
vi idete? šta vi tražite? Nar. pjes. vuk. 1, 1.
Kud nam pode duveglija? 1, 71. Kud odoše,
na koja li stranu? 2, 621. Kud smete mladci
plaši? I. V. Bunić, mand. 6. Stani, mom6e, kud
si navalio? M. A. Be^ković, sat. G7a. Kud se
ono Maksim zatrčao? Nar. pjes. vuk. 2, 559.
Stan^ Turčine, kud si nasrnuo? 4, 232. Stan\
Turčine, kud si pohitao? ^ 373. Kad hitiš?
nije ti krava na nogu stala. Nar. posl. vuk. 163.
amo pripadanju i ovaki primjeri: Kud te sila
slomi preko mora na daleko četfest konaka,
preko mora, da ne vidiš doma! Nar. pjes. vuk.
2, 580. Kud te, care, sila zanijela? jesi li se,
care, pomamio? 3, 70. — Kuda toj tužeći sam
hodiš? I. Gundulić 131. Kuda ćemo ići, gdi
nam je kuća? A. Kanišlić, utoč. x. Kuda ideŠ,
siroma? Nar. pjes. vuk. 1, 5l5. Kuda da uteče
tužni osuđenik? A. Oučetić, roz. jez. 298. Kuda
bježiš s lijepijem plijenom? 6. Palmotić 2, 247.

— Da ti kude hodiši? Domentijan« 137. — Kudi
greš bez drage tve družine? dh. Palmotić 1, 19.

— Kadije sad misliš poć? M. Vetranić 2, 240.
Čeka', kudije bježiš? M. Držić 274.

bb) 0 pravome micanuj ali s gla-
aolom koji to ne gnači nego nanfjeru, početak
hoda, okretane. Kud ću stupaj moj svrnuti, kud
se život moj uputi, kud mi otide srce drago?
Ćt, Palmotić 2, 54. Kud ste se uputili? Đ. Bašić
72. Kud li jesi tako zaputio? Nar. pjes. vuk.
8, 482. Kamo Enea, kud se odijeli? 6. Pal-
motić 2, 187. Kud si mi se podigao, Janko?
Nar. pjes. vuk. 2, 242. Kud si tako rano ura-
nila? 1, 124. Kud bi se naj bo}e bilo okrenuti.
M. A. Be^ković, sabr. 6. — Te kuda ćes tada se
okrenuti, o nevojni griSniče ! Đ. Bapić 9. Kada
ćemo s četom obrnuti? Nar. pjes. vuk. 4, 125.
Kuda li si bio namislio? 3, 120. — Kudi se
oprav)aš sad? Š. Menčetić— 6. Držić 513. —
Kud^er se odprav)aš? M. Vetranić 2, 240.

cc) nema glaaola (samo u pret-
posfedi^em primjeru) ili ima glagol hotjeti kojijem
se naznačuje namjera ili uopće buduče vrijeme,
smisao je kao kod bb). Kud ćeš tamo, Đemo
Brdanine? Nar. pjes. vuk. 2, 412. Kud ću sade,
na koju li stranu? 2, 496. Kud ćeš, Jovo? nogu
podlomio! 8, 105. Kud ćeš vojsku, Ograšić-
serdaru? 3, 275. Kud će vještica do u svoj
rod? Kud će guba nego na jare? Kud će iver
od klade? (Od kakva je ko roda onaki je). Kud
će rda do u rod? Kud će suza neg^ na oko?
Kud će šteta te na rdava kmeta? Nar. posl.
vuk. 163. — Kuda ćeŠ, dragi, kuda ćeš? Nar.
pjes. vuk. 1, 212. Kiko viče: ,Kuda, namjer-
nice?' Osvetu. 4, 5. amo moie pripadati i ovaj
primjer u kojemu je glagol znati: Beče mužu:
,Ja ove tvoje dece više ne mogu gledati, nego ih
vodi iz kuće!' Čovek je stane blažiti: ,Ta nemoj.

ženo, za Boga! kuda znam s nima? (^» kuda 6u
s nima? kud ču ih voditi?)* Nar. prip. vok.
172—173. isporedi i dd).

dd) samo s glagolom hotjeti kao
kod cc)f ali ne u pravome značeiku, jer se pita
(naj češče ur prvome licu) kud če oHčij u smislu
sto će s lU'm biti, što će raditi^ i pokazuje ne-
odlučnost (radi kakve nesreće) pa i očajane. uz
kud moie biti radi veće sile % druga interoga-
tivna riječ (što, kamo) s glagolom htjeti. Kud li
ćeš, kamo li ćeš tada? M. Divković, bes. 31b.
Kud ću, kamo V sad brez tebe? P. Knežević,
muka. 17. Ajme! kud ću? 46. Videći da je
osuđen, kud li će, kamo li će? A. Kanižlić,
utoč. 98. Pak već onda ja i dioa kud ću? M.
A. Be^ković, sat. Q2^. Sto je mislit kud ću,
što ću? A. Kalić 171. Gospod Bog kud će šta
će, te poš^e čelu. Nar. prip. vila. 1867. 655.
(isporedi pretposledM primjer kod cc)) Ali dr%a
za promiŠ^aj kaže: ,Mi umaknut, aP kud naŠe
majke?* Osvetu. 4, 6. — Kuda veće hoću? B.
Kašić, nač. 31. Ona kada će šta će sirota, nego
se sakrije pod koru jelova drveta. Nar. prip.
vila. 1867. 764. Turci će mi dete poturčiti, pa
kuda će moja grešna duŠa? Nar. pjes. vuk. 8,
Nema djeteta; a ja kuda ću? Đ. Daničić,

Što ću sada ? kud^ e li ću sada ?

37.

Imojs. 87, 30r

M. Držić 850.

ee) s glagolom djeti, djeti se. Itre
noge kud se diše? S. Margitić, isp. 250. Tekla
voda tekelija, kad je tekla, kud se dela? Nar.
pjes. vuk. 1, 49. Kud ćemo se, majko, d\jevati?
2, 27. Kud se dede car-NemaAe blago? 2, 101.
Kud se dede moj mio ujače ? 8, 497. Kud se to
deva rod s naše jabuke? Nar. prip. vuk. 18. —
Kučko šćeri, kuda si je (ružu) dela? Nar. pjes.
vuk. 1, 233. — Kude im se mudra pamet dela?
5, 58.

ff) 0 smjeru kod mišfena, gledah,
što se shvaća nekako kao mica1^e. Kud se miso
tva prostire, kud se odluka tva uputi? 6. Pal-
motić 1, 31. Oči moje, kud ste pogledale? Nar.
pjes. vuk. 1, 221. — Kudi si misli tve, rec' mi,
obratila? S. Gučetić 205.

c) smisao je pitaika da ono Što se
traii nije i ne moie biti, vidi gdje, II, A, 1, a,
b) dd), i kamo, I, 3, a, c). može biti da kud u
ovakovijem prin^erima ne zn<i6i što gdje i kamo,
već da je isto što otkud.

€Ui) s glagolom biti. Kud bi kući
od tog sriće veće? J. S. Be)ković 866. Od kr-
mače kud će plemenitije šta biti, koja po osmoro
oprasi? Nar. posl. vuk. 234. Pa kud bi im ča-
snija zadaća? Osvetu. 2, 25.

bb) nema glagola, ali se misli na
glagol biti (je) kad ima nominativ u rečenici;
Kad je genetiv, vafa da se shvaća rečenica kao
negativna (po smislu), često u ovakovijem pri-
n\jerima. Kud ta sreća da ga poslušasmo? Nar.
pjes. vuk. 5, 508. Kud ta sreća da grdne gla-
vare sve potrova i trag im umrije ? P. Petrović,
gor. vijen. 9. Kud te sreće da ga i ne znadem?
Nar. pjes. vuk. 5, 467. Da ih se godinom toliko
podiiivi, kud sreće! S. ^ubiŠa, prip. 7. — Kud
ta sreća da se pokaurim? Nar. pjes. vuk. 5, 513.

cc) s glagolom htjeti kao pomoć-
nijem glagolom, i kod toga vafa da se misli na
buduće vrijeme glagola biti. Kud će veća po-
grda? A. Kanižlić, kam. 250. Kud će od £eg
likarija bo|a? J. S. Re}ković 208. — A kuda će
veća nesrića, naudenje i otrov jednoj duŠi, nego
iztirati iz ^e duha svetoga ? F. Lastrić, ned. 400.
A kuda će gorja smrt i veće zlo, nego kad tko
postane suzan pakleni? B. Le^ović, gov. 95.

Digitized by '

ibogle

KUD, B, 1, a, ej cc).

788

KUD, B, 2, a, h) aa).

A kuda 6e veće dobro, nego kad mi po (ubavi
postajemo pribivališta Božja? 183. Kuda će veće
zlo, nego kad tko isgubi poŠtei^e? nauk. 362. —
Kud će vifie budale od takvo? Nar. pjes. vuk.
5, 492.

(l€l) 8 glagolom htjeti, ali ne kao
s pomoćnijem glagolom nego u pravome smislu
(velle). vidi hotjeti, II, A, 1, a, cj gg) bhbj. Kud
ć^š gorjih od tih kurjakova? M. A. Rejković,
sat. C5tt. U vrtlu mu svake vrste Eeja; kud će
bo|eg od toga vese}a? L5<^. Štedi soli, ne da
omrsaja, kud ćeS goreg kući okršaja? Osvetn.
4, 66. amo pripadaju i ovako vi primjeri: Biće to
kao bogovi! kud će se veća holost? F. Lastrić,
test. 42». Kud će se pogrdnija psovka? 42». —
A kuda ćemo veće bogastvo, nego kad Boga
imademo? B. Leaković, nauk. 184.

ee) 8 kojijem drugijem glagolom.
Kud je bo|e mogao reći s. sabor Tridentiski,
nego . . .? F. Lastrić, test. 300b. Kud li će su-
mjiti tko da ... ? 300b. Kud će se, kako li će
se pohlepa više pružati? A. Kanižlić, kam. 66.
(1) od c) širi se dafe u smislu da
nešto biva što ne bi moglo biti, te pokazuje ču-
đene. i ovdje kud kao da je isprva bilo isto što
otkud (u prvome i trećemu prin^jeru moglo bi se
zamijeniti riječi kako). Kud ćo diva nesreća tak-
nuti ! Nar. pjes. vuk. 2, 34. Da kud će ti pokor
i sramota? sad se nemaš Čime povaliti. 3, 256
— 257. Kud si ti, star i pametan čovek, pristao
za bndalom? Vuk, nar. pjes. (1833) 4, 16.

e) u ovijem primjerima kao da se
može zamijeniti adverbom gdje, ali nije dosta
jasno značene, jer se ističe i čuđene (pisac se
ćudi samome sebi) kao kod d), pa i kud ne na-
značuje mjesto ograničeno kao što može biti kod
gdje, nego prostor kroz koji se što može siriti i
pružati: Kud ohodim ja uegova govorenja sladka
i znana . . .? kud korisnijeh broj nauka . . . ? G-.
Palmotić 3, 155«. Kud ohodim potištene uče-
nike ki š Aim gredu? 3, 16 1».

f) i u ovome primjeru kao da znači
što i gdje, ali je primjer iz narodne pjesme iz
okruga iopličkoga u Srbiji u kojemu se ne razli-
kt{je padežima i adverbima staike od micana:
Kude ćemo k noći počivati ? (niže : Da noćimo
u gore zelene), u M. Đ. Milićević, kraj. srb. 409.

b. u podložnoj rečenici, radi shvaćana
kao interogativnoga adverba vidi kako. I, 2).

a) qua, vidi a, a). Kud si s listom
bil, sada hoću Knati. Oliva. 45. Eto pazi, nevir-
niče, kud nevira tvoja niče. V. DoSen 258b. Koji
zemje zna dilit u sitvu: kud luk va]a, kud li
sijat blitvu, kud lan niČe, kuda žito rodi, kud
sam kućnik po bostanu hodi, kuda loze grozdjem
80 ponose, ... J. S. Eejković 15. — Činaše mu
se da je zašal is puta i ne umiše kuda pojti.
Mirakuli. 103. G-do hodi po noći, ne zna kuda
hodi. Transit. 90. Oliva upita, dojti će on kuda.
Oliva. 56. Na Kosovu turska vojska biše, kud
će udrit još se ne znadiše. And. Kačić, razg.
2Ilb. Da ja vidim kud mi drago seta. Nar.
pjes. vuk. 1, 369. — Povedet kuda je kunfin ta.
Mon. croat. 46. (1395). Jer slip ne zna kuda iđe
sunce. And. Kačić, razg. 810a. _ Ne umijući
kude iziti, rikam poslidovah četirim. Aleks. jag.
star. 3, 290. — Ne umijašo kudije poći. Zborn.
43**. — Soko će ti kaževati kudijer ćeš putovati.
Nar. pjes. vuk. 1, 82. — Ne umijući kud hoditi.
Nar. prip. vuk.* 247.

b) quo, vidi a, b), i 8, b. Tbj časb
doliše se i pojdoŠe, da ne vSmo kudb. Spom. sr.
1, 64. (1405). Poću iz daleka za nim, da vidim,
kud ćo poć. M. Držić 234. Upita kud idu. F.

Lastrić, svet. 17b. Vidiš, ždero, kud propaneš.
V. Došen 186^. Da ne vidi kud joj ode majka.
Nar. pjes. vuk. 1, 572. Mole sveca, kud će svetac
poći. 2, 75. Ode mislit kud će pobjegnuti. 3,
284. A ja ne znam kud je otišao. 4, 147. 8vi
gledaju otkud izvire, a niko ne gleda kud po-
nire. Nar. posl. vuk. 282. Ali ne znam kud se
knige diše. M. A. He]ković, sat. B8a. Neg se
čudi, kud se štošta diva. C4b. Ne znaŠ kud ćeš
bit osuđen. M. Zoričić, osmina. 70. Nit^ da mari,
kud će duša. V. Došen 6». Pazite, nenavidost
kud vas vodi. 143b. Nit^ ga sreta tko, ni kud
će pita. Osvetn. 2, 10. Da ja ^pitam, kud se
vojno sprema. Nar. pjes. vuk. 1, 424. Moramo
bar za ovu naj mladu sestru znati, kud je da-
jemo i za koga je dajemo. Nar. prip. vuk.* 186
— 187. — Tko hodi u tamnosti ne vidi kuda
grede. Bernardin 68. N. Rai^ina 88«. joann. 12,
85. Kad pozna kuda gre. N. Naješković 2, 61.
Znajući poklisari, kuda to ide, rekoše... A. Ka-
nižlić, kam. 304 Ne znaš odkle dolazi oli kada
idu. M. Zoričić, osmina. 22. Pita kuda ideš.
zrcalo. 28. Sjetuj mene, moja stara majko, kuda
mi je sad ići naj preče: il' ću ići na carevu
vojsku, il' ću ići kra}u u svatove, . . . Nar. pjes.
vuk. 2, 363. Ko će znati kuda li će Mirko?
Osvetn. 3, 143. — I ja vas povenem i srce me
grozi, kada se spomenem, kudi se privozi veliko
toj mnoštvo od vjere krstjanske povodom u rob-
stvo u strane poganske. M. Vetranić 1, 130.
Rani ne hteć istu mene, pak pobježe, no znam,
kudi. S. Boba|ević 228. Ah ! mladce, htjej nam
rit, kudi te odpravja. S. Oučetić 279. Utekla
je ne znam kudi. 6. Palmotić 2, 238. Onda će
viditi lakomci, kudi im se okrenu blago, sarad
koga dušu izgubiše. J. Banovac, rasg. 3.

c) uz kud stoji i kamo radi veće
sile, kad se ističe da se ne zna kojijem se smjerom
treba micati, dajbudi u naj starijim primjerima
kud znači što i kod a). Gremo ne znam kud ni
kamo. (jT. Palmotić 2, 67. Ne znaše uklonit se
kud ni kamo. I. Đordić, salt. 468. — Tijem
gremo ne znaje ni kudije ni kamo. N. Dimi-
trović 35.

2. od interogativnoga se snačena razvilo
indejinitno o nenaznačenom mjestu, pa se shvaća
i u širemu smislu, ne samo o mjestu, g^j^gdje se
dodaje radi veće sile i kamo (isporedi 1, b, c) i
b, b)) ili kako.

a. 0 mjestu (uopće je teško razlikovati,
misli li se na mtcafie kroz mjesto ili preko tr^esta,
ili put mjesta).

a) u pozitivnoj rečenici. Ako bi muž
kud daleko otišao. I. Grličič 180. IV okolo knd
obići ... V. Došen 58b. Kada kud izlazi . . .
61b. Da kad jedan kud odlazi... 96«^. Da kađ
po kvaru ne hodi. J. S. Bejković 156. Kad se
kud ša}u carski novci. Vuk, dan. 2, 92. Kad je
grof Neselrode išao kud na put. prav. sovj. 37.
amo pripadaju i ovakovi prin^eri: Uspomene
biše satrvene i po svitu štokud raznesene . . .
Ostali štokud izmakoše. Nadod. 49. Počne ga
svud kud tražiti. Nar. prip. vrČ. 160. — ike po-
vadi i rasađuj kuda. J. S. Re]ković 151. Zavabi
te ^viAe kuda tamo. Vuk, rjeČn. kod zavabiti.
— Sto gode bihb kude odlučila ođ imanja mo-
jego. Mon. serb. 415. (1442). — Jezici, od kijeh
kad mož* kudi, naj brže uteći. N. Đimitrović 14.

b) u negativnoj rečenici (u i^ekijem
primjerima kao da se gubi mjesno značci i kao
da se prelazi na značeiie kod h, b)).

aa) uz kud nema sličnoga ad-
verba (kamo ili kako, vidi cc)). Da već nejma
kud iz ruke ostaviti tade muke. V. Došen 75*.

Digitized by

GoogU

KUD, B, 2, a, b) aa).

739

KUD, B, 3, B, a).

Ako tamo kud naprijed nemam, ni uaua^ dO
nemam kud vratiti. Nar. pjes. vuk. 4, 28. —
Nema kuda koAa provest. 1, 7. Vala, kardaš,
nemaš kuda amo. 4, 188. Da im kuda ne po-
bjegne Stevo. Nar. pjes. petr. 2, 871. Već gi-
nimo i ne ostajimo, jer nemamo kuda kući doći.
Osvetn. 2, 124. — N? kude obajti. Đ. Baraković,
jar. 113. — Nije kude bježati ovamo. Pjev. crn.
19b.

bb) %us kud ima i kamo, vidi kamo,
IV, a, b) aa). Ne imam kamo ni kudaj bižati.
A. Vita^ić, ist. 508.

cc) tu kud trna i kako (u jedi-
nome primjeru kud znači mica1^e kroz mjesto).
Zaveži dvojici oći ubruscem kako se naj bo(e
može da ne bi kako ili kudijer ni naj maco pro-
vreti. V. Vrčević, igre. 62.

c) kud atoji pred koji (gotovo kao
da od oboga postaje jedna riječ) i pokazuje da
ze zvaki miče drugijem zn^erom^ vidi koji, 2, b,
i) bb). — Između rječnika u Vukovu (kud koji
,in alle winde?^ ,quaqua versus?' s primjerom:
pobjego&e kud koji). Ostali pobigoše kud koji.
And. Kačić, kor. 886. Za tili čas vojska nepri-
jate]ska prsne i razbegne se kud koje. Nar. prip.
vuk.' 207. A ostali }udi, videći, da tu nije mjesta
za boj s Turcima, prsnu kud koji. Vuk, dan. 3,
204. Turci sa svom silom učiniše juriš, to ih
sve rastjeraju kud koga. građa. 95. — Bjež'te,
rob)e, kuda koje znade. Nar. pjes. vuk. 2, 524.
— Bježite, braćo, kude koji može. 3, 806.

b. kud ili samo ili uz kamo dobiva
šire značei^, te se več ne misli na mjesto.

a) kud i kamo, kud kamo znači od
prilike što i uopće. Koji rad bi previditi, a vara
se kud i kamo. J. Kavai^in 467b. Dvi stvari
siluju me plakat, to jest, izgubitje ove žene i da
ja kudkamo ne postavjam toliku pom£u ca odražat
Bogu, tkoliko ova za omilit )udma. Blago turi.
2, 18.

b) vidi kamo, IV, a, b) bb).

aa) samo kud. Ne laž'te, er ni
kud lagati. M. Vetranić 2, 886. Veće nam od-
ložtvo ni kud protezatL L T. Mrnavić, osm. J03.
Nebeske čatibe ni kud provraćati. 180. Nema
kud ni amo, već je i kod nas dobra nestalo. (Ka-
zala Ciganka kad je nekaka žena karajući svoje
dijete rekla mu u Cigane da ide). Nar. posl.
vuk. 208. Ni kud majci, ni kud u devere. 221.
Bez toga truda, bez toga rada nije kud. Ikl. Pa-
vlinović, rad. 57. — N£ kuda lagati. M. Vetranić
2, 876. Zato se nije kuda protiviti crkvi. I.
Ančić, vrat. 184. Braniti se već n£ kuda. P.
Vuletić 70. Bit srodniji već nejmamo kuda. S.
Milntinović u Pjev. crn. 4b. — Bo}i ti nijesam
mogao biti, a grdi nemam kud. (Kad se ko pravda
što mu kakav posao nije bo}i. u Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 28. — Između rječnika u Vukovu
(nemam kud ,ich kann nichts anders thun' ,alias
agere non poesum' s primjerom iz narodne pjesme:
Nema kuda (uba Dragijina, otvorila devetora
vrata). Nema kuda srpski car-Stepane, već na-
ma6e dva ^lata mlada. Nar. pjes. vuk. 2, 164.
Sada otac ne imadne kuda nego je moradne za
liega udati. Nar. prip. vila. 1867. 762. — Nema
kude Komnen-barjaktare, no s polovin' ode ka
Udbine. Nar. pjes. vuk. 8, 178.

bb) uz kud ima i kamo. Mi veće
ne znamo ni kud ni kamo. M. Držić 856. Be-
sjeda me tvoja steže, da ne mogu kud ni kamo.
G. Palmotić 1, 169. Ne umjeŠe ni kud ni kamo.
L Đordić, ben. 186. Ne imajuć kud ni kamo,
svaki uteć se k tebi želi. A. Vitafić, ostan. 254.
Nije ga kud ni kamo. (Z). Poslov. danič. Ispred

Božije voje ni kud ni kamo. Nar. po^l. vuk. 105.

— Nije kud kamo. (Nema se kuda, nego tako
va}a da bude). Nar. posl. vuk. 215. Ali mu ne
bi kud kamo, nego mu je (ščer) da i on se s liome
vjenča. Nar. prip. vuk. 129. Vide već da nije kud
kamo, te ona šta će, da je otac ne vjenča, naumi
da ubije sama sebe. 145.

3. u relativnome smislu.
a. qua, o prolašei^u kroz mjesto^ preko
mjesta, pa i mimo mjesto.

a) u pravome smislu. Kud imiše
minuti Isus. Korizm. 94^. Ukazi mi put kud se
ovamo ide. M. Držić 125. Put u visini nebeskoj
kud je orao proletio i prošao. M. Divković, bes.
65&. Jur se dan nagiba kud sunce zapada. Đ.
Baraković, vil. 151. K Aoj na prozor uziSo je,
kud ga ona skrovno primi. G. Palmotić 1, 363.
čisti slide Isusa kud po raju seta. I. Ančić, ogl.
135. K£ put kažu tebi i meni, kud se grede na
nebesa. J. KavaAin 105<^. Vrata ogiiena, kud
se shodi dol* Kocitu. 891b. Otvorite mi vrata,
kud ulaze pravednici. I. Dordić, salt. 402. Imaš
u pameti mista kud imaš proć, gdi imaš doć.
J. Filipović 1, 382b. Kud po suhu imaš hodit.
A. Kanižlić, bogo|ubnost. 434. Nitko tamo ne
izvodi kud ceradi mnogo bodi. V. Došen 105^.
Bodio se je kud sva djeca rađaju se. S. Bosa
184a. Priko Palestine kud biše ^ihov put. And.
Kačić, kor. 72. Po zelenim goricam kud zdene
rike teku. M. KatanČić 45. Zvijezda će ti svijet-
Hti kud ćeš putovati. Nar. pjes. vuk. 1, 82.
Čestit bio kud odio! 1, 147. Pak je nosi putu
na raskršće kud će proći svati Ivanovi. 1, 243.
I kaldrmu kud mu Buža šeće. 1, 262. Ukraj
Save, ukraj vode ladne, kud prolaze žitarice
mlade. 1, 263. No se čudim zecu dimijama : kud
se vere, kako ne izdere! 1, 529. Na raskršće
kud prolaze }udi. 1, 545. Prođi, luče, kud te
srce vuče. 1, 684. Pozatvora skele oko mora i
drumove okolo primorja kud prolazi carevina
blago. 2, 402. U klisuru tvrda Kačanika kud
će proći Grčiću Manojlo. 3, 26. Kaž\ Harape,
kud si prolazio. 3, 821. Stade Luko razredivat
vojsku, kud će koji udrit poglavara. 4, 258. Kud
je voda jednom tekla, opet će proteći. Kud ludi
prodriješe, tud mudri ne mogoše. Nar. posl. vuk.
162. Kud svi Turci tud i ćelavi Mujo. Kud ušlo
tud izišlo! (Reče se u šali nazdravjajući). 163.

— Nadamo se svaki čas Turci udare kudno i
lane. Protokol pis. pr. M. Nenadovića. 86. —
Ništar ne poresa, ni trava ni žito, kuda vojska
plesa, po sve ono lito. M. Marulić 15. Kaži mi
put, kuda u pećinu ovu vhode. Aleks. jag. star.
3, 304. Pri ovomu kraju, kuda puta nije općena.
G. Palmotić 1, 348. Lipa ti je Sava voda ladna,
kuda teče nije zem)a gladna. And. Kačić, razg.
245^. Kakva je ograda kuda su koAi unišli.
M. A. Ke)ković, sabr. 71. Teško zem^i kuda
vojska prođe! Nar. pjes. vuk. 1, 494. Da znaš,
diko, kuda ^a}a proći. 1, 688. Kuda vojska pro-
lazi tud se trava ne nalazi. Kuda ide Kusto tuda
stoji pusto, a kuda ide Lazo tuda stoji prazno.
(U Hercegovini). Nar. posl. vuk. 162. Rupa na
kući kuda izlazi dim. Vuk, rječn. kod ba^. —
Kudaj sam hodila, tudaj sam molila. Jačke. 18.

— Otb mesta . . . kude su tekovišta nis Plavnicu.
Mon. serb. 18. (1233). Ovo kude povedoše medu.
264. (1889—1405). Što bi godi Aihb trbgovci ili
liihb sluge srebra nosili iz našega rusaga u Du-
brovnikb ili inude kude imb drago. 487. (1461).
Pojdoše vozeći kude sami htihu. P. Hektorović
17. Nos i dvi nosdrve kude dih pojimaš. Đ. Ba-
raković, vil. 17. Kude greš, tuđe mreš. Jačke.
2. — Kudi imaše proći. N. Raiiina 202^. act.

Digitized by

Google

KUD, B, 8, a, a).

740

KUD, B, 8, b, e).

ap. 5, 15. — Kudd Taroi hode dobra ne 6ine.
Spom. sr. 1, 148. (1420). Kadije proć imaše.
N. Na|edkoyić 1, 121. — A dru^ga puta ne
imahu a kudijen uteći mogahu. Nar. pjes. vuk.
5, 168. Da otidem noćad^ijem tragom kudijen
sam zavodio Turke. Ogled. sr. 142. I tvrđa je
kudijen idemo. P. Petrović, gor. vijen. 51. —
Okrenu se kud istječe sunce. Nar. pjes. u Vuk,
rje6n. kod kuđ.

b) 8 glagolima što snače udaratiy
vezatif o mjesHma po kcjima se udara, o n^estu
preko kojega se veže. Kud udara beže ^uboviću,
kud udara Pivjanina Baja, pros\jeca svilu i ka-
divu, . . . Nar. pjes. vuk. 8, 470. Va)alo bi ga
po trbuhu biti (a ne kud se )udi biju). Nar. posl.
vuk. 81. Ko drži za perčin udara kud hoće. 187.
Kud ga veže sroe mu se steže. Nar. pjes. vuk.
3, 482. Udario ga kud se teoci vežu (po glavi
ili po vratu). Nar. posl. vuk. 327. — Ter mu
svu protri put kuda je israiien. M. Vetranić 2,
170. U desnoj sab)a, pa sijecite kuda znate.
Pravdonoža. 1852. 8. — Sijecite kuder hoćete. 1.
— A kudije Vidak udaraše, onudije crna krvca
vraže. Pjev. crn. 158b. — Ko lijevom perčin
drži desnom siječe kudijer hoće. Nar. posl. vuk.
144. A kaluder bijući ga opet kudijer je mogao.
Nar. prip. vrč. 29.

c) 0 n^estu preko kojega ili po ko-
jemu se Sto širi ili pruia, ili koje što (šireći se)
obuhvaća, može biti u prenesenome smislu (ne o
pravome micai^u). Zrakom obhita kud pore morski
val. Đ. Baraković, vil. 15. Budući mu nestalo
kože, poče subi natezati, da ima kud još pisati.
F. Lastrić, ned. 319. Budući žalosno iskali ga
kud su umjeli. S. Bosa 41*^. Vinska loza kud
se nizom meće. J. S. Be}ković 76. Kud su dosad
rodna žita bila, tud ječmova bi se klica klila.
118. Ivan gleda i gore i doje, al' ne znade ništa
kud je gore. Nar. pjee. vuk. 2, 562. Po planina
kud Manojla kažu. 8, 825. Zavede ih Lazar u
planine od svijeta kud ga videt neće, kud s* ne
čuje vaSke ni kokota. 4, 808. Kud je prt, tud
je put. Kud je teže onamo i preteže. Nar. posl.
vuk. 162. Po rečenim mjestima kud se danas
junačke pjesme naj više pjevaju . . . Vuk, nar.
pjes. 1824. 1, 20. Ono mjesto kud su posađene
jabuke i kruške, rječn. kod bašča. — Da si čine
trbgb zakonomb kuda ushote. Mon. serb. 863.
(1480). Naše trbgovoe sabludati . . . svuda kuda
je Aihb moćb može doseći. 480. (1445). Put
otvoren kuda vide. V. Došen 91«. Dva kalama
ir Četiri bilo, med Ae kuda cipotina reži, kore
komad od kalama veži. J. S. Be}ković 145. Bu-
(ubašice iz oni naija kuda je on zapovijedao.
Vuk, dan. 1, 78. — Da pase kude jedno selo tuđe
i drugo. Zak. duš. pam. šaf. 85. Kude su bili
trbgovi u prbve gospode, tudezi da su i sbda.
Mon. serb. 206. (1887). Svude inude kude se
drže. Mon. croat. 248. (1548). Kude on po nebu
svitli tuđe ona za Aim ovitom obraća. P. Zo-
ranić 86«. — Kuder g» vojnici slavfena dvoriše,
onder ga krvnici vezana goniše. I. T. Mrnavić,
osm. 171.. — Da 8ab}udamb Aihb trbgovce i i^ihb
trbgb odb vsakoga zla vsudd kudi budu moći
doseći. Mon. serb. 229. (1897). — Kudd oblada,
tudd si hodite. 24 ;.^J4— 1240). Kudd nS drb-
žave kra}evbstva mi. 60. (1293 — 1802). Kudd se
ne ore ni kopa. 95. (1880). Vsudije kudije naša
moštb more doseći. 812. (1421). — Po mestdhb
kuddno je zakonno mdsto soli prodavanija. Spom.
sr. 1, 12. (1898).

b. quo, u koje mjesto^ isporedi kamo,
ra i gdje, II, A, 8, b.

a) UM glagol koji snači pravo mi-

caile. Ni kud pobježe, ni se kuda ukloni. M.
Divković, bes. 239^. Da onamo propanete kad
tegliti nastanete. V. DoŠen 225h. Kud me oči
vode i noge nose (otići ću). Nar. posl. vuk. 162.
atno pripadaju i ovi primjeri : Kud pade da pade.
(D). Poslov. danič. Kud puklo da puklo. M. A.
Bejković, sabr. 23. Kud palo da palo. (ili :) Kad
puklo da puklo. (Bilo kamo mu drago). Nar.
posl. vuk. 168. i ovakovi primjeri u kojima glagol
snaći micaAe, ali se shvaća u prenesenome smislu:
Kud su oŠli tri mjeseca dana, neka idu jošte tri
neđeje. Nar. pjes. vuk. 3, 814. Kud je otišla
sjekira nek ide i držalo. Kud je otišla tisaća
nek ide i stotina. Kud je otišlo june nek ide i
uže. Nar. posl. vuk. 162. Evo do malo vrimena
kud će doći tvoje pošteiie. J. Pilipović 1, 479*>.
— A mi da idemo kuda smo pošli. M. A. Be)ković
sabr. 48. — I kudije ja idu, vi ne možeto doći.
N. BaAina 51«. joann. 8, 21. — Može kud sna-
ćiti i micali put ćefadeta, te je gotovo isto što
kojemu, put kojega. Kazuj, kurvo, družinu ostalu,
i jatake kud ste dohodili. Nar. pjes. vuk. 3, 857

b) nema glagola, ali se ima u misli'
glagol što snaći pravo mieaii?. Đjež' ti kud hoć.
L Gundulić 491. Doći će vrime kada će vam
konopci biti kojim ćete ne samo biti frustani
nego još svezani i odvučeni kud ne biste otili. F.
Lastrić, ned. 319. Kud bi htio ić ne more. V.
Došen 26^. Da ji pusti poći s oružjem kud jim
drago. And. Kačić, razg. 106. Idi sada kud ti
drago. Nar. pjes. vuk. 1, 850. Idi s Bogom kud
je tebe drago. 3, 180. Ode pravo kud je na-
umio. 3, 442. Kud mu otac naredi ode. J. Ba-
novac, pred. 83. Otidoše na posao kud im bi-
jaše starešina naredio. M. Zoričić, zrcalo. 181.
Kud ostali narod, tuda ću i ja. Vuk, građa. 53.
amo pripada i ovaj primjer : Tere ne može pje-
šice poći kud si se zavjetovao . . . M. Divković,
nauk. 36^. — Da ponese na slobodnu ili mu u
Dubrovnikb ili inuda kuda mu drago. Mon. serb.
487. (1461). Josip upravna koračaje Isusove kuda
je Aemu drago. A. Tomiković, gov. 38. Veće
bježi kuda tebi drago. Nar. pjes. vuk. 2, 112.
Kuda htiste tuda grete. M. Marulić 299. Kuda
hoćeš ti me vodi. 6. Palmotić 2, 241. Pat
otvoren širom svima, da izbere kuda volL V.
Došen 82l>. — Do svetoga Luke kuđ ti drago
ruke, a od svetog Luke tur^ u £edra ruke. Nar.
posl. vuk. 67.

c) ug glagole slati, zvati (kcji snaće
uzrok micanu). Kud koga poša|e onamo grede.

1. Ančić, ogl. 94. Kud Ai (mlade) truli linac
ša)e. V. Došen 241*. amo pripada i ovaj primjer:
Te je sitnu ki^igu nakitio, ne kiti je kud je Aojzi
kaže, no je kiti preko mora siileg. Nar. pjes.
vuk. 2, 382. — Ne hoteći poći kuda ga Bog po-
silaše. Nauk brn. 22l>. — Ide broz svakoga ka-
snutja ouamo kuda ju Bog zove. A. Tomiković,
gov. 27.

d) ue glagole što snače doH, a to
u osobitome smislu (n. p. udati, trošiti),

€ia) ako glagol snaH udati, kad
snaći: sa kojega (muia), u koju kuću. Kud je
(kćer) dala, u zd čas je dala! Nar. pjee. vak.

2, 480. Ženi sina otklen znaš, a udaj ščer kud
možeš. Nar. posl. vuk. 80. — Slično je i us
glagol ženiti se (uprav o mjestu). Ti se ženi kada
tebi drago, ne ženi se u Bobjine građe. Nar.
pjes. istr. 1, 20.

bb) us glagol što znači trošiti;
kud snaći: u što. Eto babo kud poharči blago.
Nar. pjes. vuk. 2, 104.

e) us glagol i druge rijtči što snaće
smjer, n. p. kod okretaiia, gUdofka^ (u prenese-

Digitized by VjOOV IC

KUD, B, 3, b, e).

741

KUDATI

nome smislu) govora. Kad svrnefi tve lioe, t^j
dođe sva rados. Š. Menčetić— 6. Đržić 491. Kad
pogleda, okom rasiječe kao mana iz mutna oblaka.
Nar. pjes. vak. 8, 407. Kud o6i tud i pamet.
L. Vladmirović 48. — Zid će opasti na onu stranu
kada je nagnut. M. Rađnić 270^. Kuda oM tud
i pamet J. Filipović 1, 282^. Kuda je Barda
svojim razgovorom nišanio i smirao. A. Kanižlić,
kam. 42. — Svak teče poskokom kude glavom
kine. Đ. Baraković, vil. 14. Kude glava krene
tamo uda sluie. 120. — Vazda veseo budi i
pošten, stride moj, veseli ti kudi obrneš obraz
tvoj! A. Sasin 150.

4. moie imati pred sobom prijedlog od
(ot-b), vidi otkud, rjedć do. Bokuda NjeperSćica
shodi. I. T. Mmavić, osm. 41.

5. vidi kudgod, kud god, kud mu drago,
ikud, nikud.

1. KtlĐA, adv. vidi kud.

2. KtoA, /. rep, — Moie biti da je od tal.
coda, ali je viša prilika da je dalmatska riječ
(vidi kod kelomna) od lat cauda. — Od xvi
vijeka (vidi a, d)) u Dubrovniku (i još gdje po
zapadnijem krajevima)^ a ismeđu rječnika u Be-
Unu (,ooda' ,cauda' 197^), u Bjelostjenievu (v.
rep), u Stuličevu (,cauda^.

a. u Dubrovniku se kaše svagda kuda ea rep
u ptice i u ribe, pa i u prenesenome smislu u
zvijezde (repatice) i na odijelu,

a) u ptice. Može se primijeniti tašta slava
k paunu koji je pun tašte slave i sve i&egovo
veselje nije ino negoli gledati perje svoje čineći
rotu kudom. Zbom. 7&. Često raširiva (paun)
svoju kudu u šaroviti okrug. A. d. Bella, raz-
gov. 143. Priobražei^e Argovijeh oči u kude od
paun&. I. Đorđić, pjesn. 236.

b) u ribe. Vidijahu se ribe nijeme gdi po
po}u morskom pliju i gdi kudam izvitijeme va-
lovite pjene biju. Ć-. Palmotić 3, 25^. Bo|e je
bit glava od gere nego kuda od cipola. (Z). Po-
slov. danič. — Moie biti da amo pripada i ovaj
primjer: Kudu odrijet, tu je poso. (Z). Poslov.
danič.

c) u zvijezde (repatice). Zvijezde s kudami.
M. Vetranić 1, 97. Iz sebe pustiće (zvijezde) i
prosuti kude i repove ogi^ene. M. Orbin 199.
Treći er dio jasnijeh plama svojom kudom s neba
ori. P. Kanavelić, iv. 180. Zvijezdu koj do crkve
kuda slazi. 602.

d) dugi skut na hafini što se vlaii po
zemfi. O žene ohole s kudami i s pdnelami, s faj-
tili ! Korizm. 24^. A kudom se dugom diči
(dikla). J. Kavaiiin 37*. Čim se mota u svjet-
lilu, i kudom se dugom gizda (Gavan). 54b.
Kuda ,coda e strascico, la parte della veste che
si strascina per terra' ,syrma'. A. d. Bella, rjeČn.
197b.

b. rep u iivotiiie (pa i u zmaja i u vraga)
Sto nije ni ptica ni riba. govori se kuda jer se
drii da rep nije dosta pristojna riječ. Kada se
prigodi da ju (zmiju) tko zaklina, jur kudom
zavije, tuj uho neka glas od riječi ne čuje. Š.
Menčetić 172. (Djavctl) zled koju ne more dje-
lovat po glavi djeluje po kudi. M. Vetranić 1,
374. Gdi najdoh pri tužan, ni speci ni u san, bez
glave trup ružan, grdobuu nakazan, ne imavši
ni kude. 2, 18. Na krvave kuda (krafa od pakla)
kap)e dračnijem bičim u tle lupa. I. Gundulić
475. Đa ona (zmija) huda i otrovnija kude na
te ne obrati. 500. Kudu vije, glavu stresa (zmaj).
(^. Palmotić 1, 25. Dusi kleti pripadeni taj čas
sviše pod utrobu grdu kude. 8, 200b. Ide kuna
po prosu, a nije ga (vafa da treba čitati: ne ije

ga), ma vije kudom, ter truni ga. (D). Poslov.
danič. Zmaj ki nas trovnom kudom peče. J.
Kavailin 163b. Zvijer ima kudu od vepra, bradu
od koze. I. Đordić, salt. 68. Govori da je ne-
gova (behemotova) kuda tako jakosna, da koga
zabiti i ovije s iiom ne može mu se izmaknut.
A. Kalić 118.

e. u ovome primjeru vafa da znači Sto i tug
(koi^ki rep), isporedi b. Pa nu meni ti zajmi
velikoga ko^a tvoga, i zajmi mi, moj care, kudu
srebrom okovanu. Nar. pjes. bog. 102.

d. u prenesenome smislu, straiM kraj od
čega mu arago.

a) kao suprotno drugome krcaju (glavi).
ZaČ ležiš u bludu (govori Mlecima), za toj te
svak huli, a glavu i kudu slavan ti car (turski)
guli. M. Vetranić 1, 50. Ni s kude ni s glave.
(D). Poslov. danič.

b) uopče. Drugo počtenje bješe jere liega
stav)ahu svrhu velijeh kola . . . Tretje počtenje
bješe jere svi tamničari koje bi uhitio bio sve-
zali bi ih za kudu od onijeh kola. 2iborn. 13*.
Priložite repate i&eke grijehe koji za sobom kudu
vode. B. Znzeri 152. Ulomio je nož u kudi. (Z).
Poslov. danič. Odsjekli su mu rep pri kudi. Nar.
bi. mehm. beg kap. 178.

3. KUDA, /. ime iensko. Zem)ak. 1871. 2.
KtiDA g6d, KtlDA g6đ, vidi kud god.
KtlDAGOD, KtlDAGOĐ, vidi kudgod.
K1&DAJ, vidi kud.

KfjDAJ g6dAE, KtjDAJ GODEE, vidi kud
god.
KtlDA MU DBAGO, vidi kud mu drago.

1. KtTDAB, adv. vidi kud.

2. KUDAB, kudra, adj. rijetka i vrlo n^asna
riječ: kaie se o ko1^u (xiv vijeka u jednome pri-
mjeru i moiebiti i u drugome), te je po svoj pri-
lici značeike: tovami; o tamnici (xvi vijeka) i
moie biti da znači: taman; o mački ftf narodnoj
pjesmi nečega vremena), moiebiti o kudravoj (ali
nema kudravijeh mačcUĆa). mofu biti dvije ili tri
razliČne riječi, ali Daničič misli da je jedna te
ista riječ za dva prva značei^a, vidi u Danici-
čevu rječniku: kudrb, prvo značeAe (prema ku-
diti, i što u Budinića psalm. 1861 ima , kudra
tamnica') mislim da je ,turpis', dolazi samo za
koAa to vama, pa je tada ,equus clitellarius' : ,sela
tovara da ne nose, nb da hrani vsako selo po
jednoga koiia kudra da nosi crbkovni tovarb^
M(on. serb). 99. (1330). dolazi joS samo jedan
put, i to bez riječi ,koi&b' a u istom značeAu :
,učinihi>' (car Stefan) ,Sdiianomb' (selu crkve ar-
handelove u Prizrenu) ,zakonb da imb ne uzi-
maju Ibna, ni jagiietinb, ni kudra, ni da imb
jestb daliiega puti'. G(lasnik). 15, 576. (1348?).
mislim da se takom koin na suprot stav)a ,koub
dobrb', t. j. jahaći. Z(ak. duš. pam. šaf.) 43. cf.
koi^b. — Duša zatvorena v ovom tmdnastomu,
umršlomu (sic) i rastaldnomu tdlu kakono u jed-
noj kudroj tamnici. Š. Budinić, sum. 61^. — Ja
nabavi kudru mačku. Nar. pjes. petr. 1, 288.

KtoABA, vidi kud.

KUDASI, m. pl, mjesno ime. — -a- je piMno
mj. i^adaš^ga h (ne zna se uprav kafto bi tre-
balo da glasij. — vidi u Daničičevu rječniku:
Kudbsi, selu je Žeravici crkve arhandelove u
Prizrenu išla meda ,u Kudse, otb Kudbsbb prdko
u Drimb'. G(la8nik). 15, 310. (1348?).

KUDASIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Marko
Kudasić. Mon. croat. 277. (1576).

KUDATI, kudam, impf. vidi kuditi. — Na

Digitized by

>^uogle

KUDATI

742

KUDILOVIĆ

jednom mjestu xvii vijeka. Da bi bil dostojan
jedan ki je neumić da ga svi kudaju i karaju
ako ne bi viroval drugomu človiku mudru, ple-
menitu . . . P. RadovČić. naćin. 143.

KUDATICA, /. repatica (zvijezda), vidi 2.
kuda. Zvijezda kudatica. P. Kanavelić, iv. 602.

KUDBA, /. kudeiiie. — Na jednom tr^jestu xvin
vijeka. Što svaki dan uzrastaju a velikim nopo-
štei'iem i kudbom naše sv. vire. M. Pavišić 51.

KUDE, vidi kud.

KUDĆCAIStE, n. djelo kojijem se kudeca. — U
Vukovu rječniku.

KUDilCATI, kAdec&m, impf. teturati, vrludati.

— Akc, kaki je u inf. takt je u praes. 3 pl. ku-
dćcajfi, u aor. kud^cah, u gen. praes. kndecajfići,
u ger. praet. kud^c&vši, u part. praet. act. ku-
dćcao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,taumeln' »titubo'). A ja starac,
romi jarac, kudecaću uz ulicu. Nar. pjes. vuk.
1, 436.

KUDE^i-, vidi kudjej-.

KUDECA, m. ime muško (ili nadimak). — U
narodnoj pjesmi xviii vijeka. Od mojega pobra-
tima od Ende}e Nov}anina. Nar. pjes. bog. 195.

KUDE^iAN, m. prezime. — xvi vijeka. — Može
biti da je e po ekavskome govoru, isporedi ku-
dje)a. Matijaš Kudefan. Mon. croat. 300. (1595).

EUDER, vidi kud.

KUD GOD (god se jače ističe akcentom nego
kud), adv. quaounque; quocunque, kud je rela-
tivno, a god mu daje neograničeno značene; među
kud i god može se utnetnuti jedna ili više enkli-
tika (isporedi 2. gdje god). — Toliko kud može
imati koji mu drago oblik, koliko i god (vidi).

— Od XIV vijeka (vidi c), a između rječnika u
Belinu (kud godir ,dovunque* ,quocunque* 280a)
gdje se naj prije nahodi, u Stulićevu (kud god,
kud godi, kud godir ,quocumque, quoquoversus,
quoquoversum*), u Vukovu (kudgSd, n. p. kud-
god podeš trebaće ti to ,iiberall' ,ubique*; kuda-
g5d, kudagdd, kudgođ).

a. quacun^ue, kroz koje god mjesto, preko
kojega god mjesta, mimo koje god mjesto. Ova
voda, koju nosim ja uza se kud god hodim, u
i&oj moći sve nahodim, dobri pjenez i š i^om
kupim. Jeđupka nezn. pjesn. 237. Kud god ide,
on zameće kavgu. Nar. pjes. vuk. 1, 215. Kud
god odiš, neka jadikuješ. 2, 25. — Plačem i tu-
gujem kud godar prohajam. Nar. pjes. istr. 2,
172. Kudaj godar tužna hodim. Jačke. 83. —
Kude gode naši trbgovci gredu po putovehb,
vbzdd careva zem}a. Spom. sr. 1, 2. (1395). —
Kudaj goder sum šetala na tebe se ogledala.
Jačke. 81. — Kud god hodim na srcu ga nosim.
Nar. pjes. vuk. 1, 377. Kud god sunce teče,
svud se hjebac peče. Kudijen god pasaše, posaše
(n. p. ovce ili krave, i znači: kako je god bilo,
ele se šteta učinila). Nar. posl. vuk. 162. — Kud
sam gode na konu hodio, sve sam Marka 3a so-
bom vodio. Nar. pjes. vuk. 2, 194.

b. quocunque, u koje god mjesto, put kojega
god mjesta. Kud se god okrećem. A. Kanižlić,
rož. 32. Zato oni sada slide jagai^ca, kud god
on ide. E. Pavić, ogl. 682. Srican bio kud god
se ganuo! M. A. Bejković, sat. H41>. Kud god
se okreneš svagdi je Jupiter, sabr. 6. Kuda se
god Aman okriće. I. J. P. Lučić, razg. 3. Kud
god obrati oči svoje. J. Rajić, pouč. 1, 6. Kud god
Judi putuju, tu staju. J. S. Bejković 384. Ja
idem za tobom kod god ti podeš. Vuk, mat. 8,

19. Ćuvaću te kuda god podeš. Đ. Daniftić,
Imojs. 28, 15. Idi kuda te god poš}em. jer. 1, 7.
— Kud godi moj pogled obratim pun vire, svud
mi se njeŠto led i ogai^ prizire. Š. Menčetić 54.
Mlada šibičica, 11^ je prigneš na lijevo ili na
desno ili uprav pustiš, kud godi ju okreneš,
onuda raste. M. Divković, b^. 122b. Kud se
godi u svetoj crkvi obratimo, svagdi prid očima
imamo . . . J. Filipović 1, 313*. Kud mu godi
pamet hodi ... V. Došen 82l>. amo pripada i
ovaj primjer a ne pod kud mu drago (vidi) : Da
kuda mu godi drago bude, moći će hodati. A.
Kanižlić, kam. 73. — Ovi slijede jaganca kudije
godijer pode. N. BaAina 24b. apoc 14, 4. Tebi
sreća svud je službovala kud godir sam tebe
opravio. Osvetn. 3, 61. — Kud gođ hoće, prele-
ćeti može. Nar. pjes. vuk. 2, 107. Kuda se gođ
obraćaše, nadvladivaše. Đ. Daničić, Isam. 14, 47.
K"6dG0D (kadgod), adv. aliqua; aliquo, rijeČca
god daje adverbu kud indefinitno značene (ispo-
redi 1. gdjegod). ~ I mj. kud i god mogu biti
različni oblici (vidi kud i 3. god). — Od xiv
vijeka (kude gode, vidi c).

a. aliqua, kroz kojegod trijeato, preko koga-
god mjesta, mimo kojegod mjesto. — Između rječ-
nika u Stuličevu (kudagod ,per qualche luogo'
,quaquamO*

b. aliquo, quopiam, quoquam, u kojegod
mjesto, put kogagod mjesta. — Između rječnika
u Belinu (kudgodi ,in alcun luogo* ,aliquo* 447a ;
kudgođijer ,verso qualche luogo* ,quoquo versos'
447a), u Stuličevu (kudgod ,quoquam, quopiam,
aliquo'), u Vukovu (kikdgod i ki^dgođ ,wohin
immer* ,quocumque demum'). Što ću ja sad od
ovoga tvoga mala a mojega lijepoga dara, ili ća
ga s tobom na ovo mjesto arčiti, ... ali kudgod
u vilaet poslati? u Vuk, kovč. 67.

c. s prijedlogom od (otb). — Između rječnika
u Belinu (od kudagod ,da qualche banda* ,ali-
unde' 598l>). Što starbcb samb pritežii ili dobude
ili isprosii otb kudegode. Mon. serb. 80. (1902—
1321). Ako bi koj ugodi usilostb odb kudagodi
Dubrovnikb imao. 452. (1452).

KUDI, vidi kud.

KUDICA, /. dem. 2. kuda. — Akc. se mijeAa
u gen. pl. kftdfcfi. — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (»codetta, coda piocola* ,cau-
dula^ 198^). Pozlatna kudica još joj se (zvijeri)
vidjaše. M. Vetranić 2, 176.

KUDIĆ, m. prezime. — U naŠe vrijeme. 1).
Avramović 253.

KUDIĆI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkome. Statist, bosn. 67.

KUDIJE, KUDIJEN, KUDIJEB, vidi kud.

KUDILAC, kftdioca, m. čovjek što kudi. — i
Vukovu je rječniku akc. kdd-, ali vafa da je to
pogreška, vidi kuditi. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (,der tadler* ,calumni-
ator*). Kude mi je troii kudioci. Nar. pjes. vuk.
1, 275. Kletva kudiocima. Vuk, nar. pjes. 1, 275.

KUDILICA, /. žensko čefade što kudi. - U
naše vrijeme u Lici. ,Kako ti se djevojka za-
ruči, onda kudilice imaju posla*. J. BogdLanović.

KUDILIĆINO, n. kao da je ime selu. — xvi
vijeka. Selo ko je bilo Kudiličino. Mon. croat
214. (1525). ^

KUDILOVIĆ, m. izmišfeno kao prezime za čo-
vjeka što kudi. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Ne najdoše se nego samo dvojica kojima ovaj
Satir ču&aše se nakrivo ... A drugi (bi) moga
vojničkoga stai^a imenom Nesmir Kndilović. M.
A. Ke}ković, sat. A4«.

Digitized by

Google

KUDI^iEVO

743

KUDJE^iA

KUDitiEVO, n. iemiSjeno mjesno ime (mjesto
gdje se kudi). — U narodnoj poslovici našega
vremena^ a između rječnika u Vukovu (u ovoj
poslovici: Idem u Eudi)evo, da te skudim ,d&9
tadelland* ^teira calumniatoram^ cf. ako). Ako
Bog da? (mjesto: ,kuda ćeš, kuda si pošao' ili
,kada si naumio^ koje nijedno kažu da ne vala
reći; ako li bi se ko Eaboravio te zapitao ko^a
sa ,kuda', dekoii mu odgovore:) Idem u Kudi-
Jevo da te skudim. Nar. posl. vuk. 1.

KUĐINA, /. ime mjestu na ostrvu Krku. —
XV vijeka. Na Kudini (sini). Stat. krč. ark. 2,
295. (1448).

KUDITI, kMim, impf. vituperare, pokazivati
riječima da se o kome ili čemu (objektu) zlo mish\
govoriti o čemu (objektu) da je zlo, da ne vrijedi ;
suprotno: hvaliti, isporedi huliti, huditi, hudati.
(nije dobro tumačeno u rječnicima riječima sper-
nere, contemnere, despioere, t calumniari). —
Akc. se ne mtjeiia (aor. 2 t 3 nng. kiidi). u Vu-
kovu je rječniku kiiditi, kudim (također i kii-
dilac), ali je to jamačno štamparskom griješkom^
jer su u istome Vukovu djelu složeni glagoli oku-
diti, p6kuditi, skGditi po kojima se vidi da je
prosti oblik kftditi; t Daničič piše kuditi, akc.
u glag. rad. 6, 107. — Riječ je stara^ isporedi
stslov. i nslov. kuditi. — Između rječnika u Mi-
kafinu (kuditi, huliti, pogrditi ,sperno, contemno,
despicio'), u Bjelostjenčevu (kudim ,improbo, in-
cilo, do vitio, reprehendo, reprobo, vitupero'. 2.
V. špotam), u Stulićcvu (,spernere, contemnere,
despioere' iz Mikajina)^ u Voltigijinu (,riprovare,
biasimare' ,tadeln'), u Vukovu (iibel reden von
einem' ,calumnior').

a. aktivno. Tvoj grad ja ne kudim, jere svako
misto pribogato sudim, u kom si ti listo. H.
Lučić 191. Ali hvali ali kudi. I. Bandulavić,
predgovor. Kudi^ me tko kudi, li me nije dosti.
I. IvaniSević 280. Kad te zločest ćlovik kudi,
kot da hvali, vesel budi. P. Vitezović, cvit. 24.
Vriđan časti n£ med ]udi ki što hvali to i kudi.
49. Svoja uzdizat a drugoga djela kudit. I. Gr-
ličić 201. Kudi, hvali, ruži, slaci ... J. Ka-
vaikin 88*. Mrm}ak kudi stvari tuje u tmi, mnogo
kad ne vidi. 79*. Njeki neuprav kude 6ega da
na grabše bio je davan. 248^. Kudim zlovolnost
kako zapriku od kriposnih dilovanja. A. d. Bella,
razgov. 210. Mnogi zamiraju, kad koje ki^ige
izađu na svit (a navlastito hrvaske) i kude ih u
puno stvari. J. Banovac, pripov. iv. Udi} ga
počmu nenavidnici kudit i zlnglasiti. 230. Ovo
dilo kudiše mlogi. A. Kanižlić, kam. 20. Kude
papu kako čovjeka slabijega srca. 384. Latini
kude zlotvorstva ovoga cara. 617. Dal' svak
psuje i svak kudi da je stražAi od svih judi. V.
Dosen 158h. Ovu stvar kada razumiše. počeše
faliti Caslava, a kuditi i^egova otca Hadoslava.
And. Kačić, razg. 26. Kada bi mahne svoga
vilajeta kudili i u kAigah korili. M. A. Bejković,
sat. A8a. Zagledaj u ovaj cvit, i ako u Aemu ne
najdoš za tebe meda, ne kvari cvita i ne kudi
i^ega. sabr. iii. Jezik tvoj kudi bliži^ega. J.
Rajić, pouč. 1, 71. Sveg me budeš primiti kad
moje lice kudiš. M. KatanČić 49. Samoga sebe
ne va]a ni žaliti ni kuditi, to je dTugi(h) )udi
posao. D. Obradović, basne. 435. Kude mi je
troji kudioci: jedni vele, sanjiva djevojka, drugi
vele. Juta kano guja, treći vele, hejupka je roda.
Nar. pjes. vuk. 275—276. l![u mi fale, a nega
ne kude. 2, 224. A i mene ne kudi družina.
3, 390. Ni hvali Heraka ni kudi Petaka, oba su
brata jednaka. Nar. posl. vuk. 225. Tebe hvale,
a mene ne kude. 813. Bud ja, more, tvoje dobro

kudim, a zašto ga ti kudiš? u Nar. posl. vuk.
254. Kao kude mladožeAu a hvale djevojku.
Vuk, nar. pjes. 1, 37. Viču na spisateje i kude
ih privatno recenzirajući, pisma. 61.

b. pasivno. Od nikije fajene jesu a od ni-
kije kuđene. P. Posilović, cvijet. 119. Nit' ku-
djen sam jesi. P. Vitezović, odil. viii.

c. sa se, pasivno. Niti se ima naše dobro
hvaliti ni zlo kuditi. M. Divković, bes. 187*.
Zakon se ikegov kudi. J. Kavaiiin 573^. A kada
se drugi kudi, to u nemu radost budi. V. Došen
115a.^

K^JDIV, adj. vituperabilis, kojega treba kuditi,

— Kao da je ovakovo značeM u jednome pri-
mjeru XVIII vijeka, Tkoji razlog jest imat pošto-
vanje prahu i ostadkom svetih, bnduć toliko na-
šemu vidinju od ništa i kudivi? Blago turi.
2, 67.

KUDJELIN, m, ime muško. — -je- stoji po
južnome govoru mj. §; u istočnome glasi Ku-
delin. — xiv vijekaf a između rječnika u Dani-
čičevu (Kudelinb, ime muško). Vi* vreme že to
nSkoja dvaa velmožii samovlastna i samobratna
šušte vbkorenivša se bShu vi. Braničevi vt. mesto
rekomemb Ždreld, Kuddlinb i Drbmanb. Spom.
stoj. 20. (oko 1818). (vidi i: Obrdtosta se dva
ndka velbmuža ukorenivbša se vb drbžavd zemje
braničevbskjje vb mestž rekomemb Ždrelo, . . .
brata jedinyje matere, jaže glagoju Drbmana i
Kudelina. Danilo. 114 — 115). Dojko a brat mu
Kudelinb (Kudelinb. 85). Deč. hris. 17. u istome
spomeniku ima još Kudelinb i Kudelinb, svako
po tri puta. UvM^mo kako ste svezali Kudd-
Una Dabojevića našega Dubrovčanina. Spom. sr.
2, 81. (1888). — Bio je i grad ovakovoga imena,
(vidi : Još ima više razvalina od kula i od starih
gradića s jedne i s druge strane Mlave. narodno
pričai^e sve to pripisuje braći Drmanu i Kude-
linu. M. Đ. Milićević u Glasnik. 21, 57). Upire
(Be\anica) u Mlavu kod razvalina grada Kude-
lina. Glasnik. 43, vidi i M. D. Milićević, srh.
1033,

KUD JELA, /. a) cannabis; b) pensum; c) co-
lus, ne može se znati koje je naj starije značene^
vala da je naj prvo, ali ne o konop\ama kao o
bifcij neao o uređsnijem za predene. — -u- stoji
mj. HegaaŠMga ^, a -je- po južnome govoru mj.
d, u istočnome glasi kudeja, u zapadnome ku-
dija. — Akc. se mijeika u gen. pl. kiidjoJ&. —
BijeČ je praslavenska (uprav kondelb, /., vidi i
priinjer iz Nar. pjes. vuk. 2. 312 kod c), isporedi
stslov. k2|delb, potka, nslov. koddlja (sa značenem
b))y bug. ktdele, b), rus. KyA,eJih, b) i svlak od
konopa f a, češ. koudel, svlakj kučine, po], k^dziel,
b) i c), pa i lit. kodelis, b). — Miklošič misli
da je osnova u svezi s osnovom kondrb u kudrav.

— Što u jednome primjeru xviii vijeka ima -1-
"U- ]y ^0 je samo radi slika: Nosi kopja za vre-
tenca, za iglicu zlatne strijele, a romincu mjeste
vijenca, tvrda oklopja za kudjele. J. Kavai&in
273b. — Između rječnika u Mikafinu (kudija,
preslica, kužej ,colus*; kudija, predivo ,linum'; t
kod konopje), u Belinu (kudjeja ,conocchia, istru-
mento da filare' ,colus' 216b), u Bjelostjenčevu
(kudeja, kudelica za tenku preju, sebica ,pen-
sum'. 2. kudeja prosta, kučine ,stupa'), u Jam-
brešićevu (kudeja za preju iz vune , pensum' ; ku-
deja za debelu preju ,stupa'), u Stuličevu (,oolus'),
u Fo/^7^'t/tn{4 (kudeja ,lucignolo; conocchia' ,haar-
rupfe'), u Vukovu: [južno] 1. vide konopje. —
2. ,die rupfe (so viel flachs, hanf u. s. w., als
man auf einmal um den rockenstock bindet (oder
wickelt), der rocken* , pensum' [cf. kudejka]. —
8. (po jugozapadnijem krajevima) vide preslica.

Digitized by

>^uogIe

KUDJE^iA, a.

a. cannabis (Cannabis sativa L.)» konopfe,
Ki kadi}ami otare mesta pomazana. Naru6n. 58^.
Idite, kudiju uređivati, preslica i vreteno čuvati.
I. Velikanović, prik. 41. Niti ostade bez, niti
kudila, niti maslo, niti slanina, niti braSno, Sto
ona za vino i rakiju ne dade. Đ. Bapić 268.
Udri, udri, sitna kiša, te porosi žito, vino, . . .
i lanove za darove i kudeju tankoviju. Nar. pjes.
vuk. 112 — 113. Punu torbu kuđe}e. Nar. prip.
vuk. 158. Obično se pred kućama nabija ku-
de)a i lan. Vuk, pošlo v. 848. U kudeji nekaki
od onijeh strukova na kojima raste sjeme, i koji
se poslije ne dadu dobro nabiti nego se u re-
deiliu vade i bacaju napoje, rjećn. kod živica.
Ono Sto ostaje na ogreblu kad se ogrebje ku-
dje}a ili lan. kod ogreb. Probu, grah, konopce
(kudje}u). kod omlatiti. PoSto se kudje}a (ili lan)
izvadi iz močila i osuši, onda se nabija stupom.
kod rediti. Predu kude}u i lan. dan. 2, 103. Eu-
djela ,die zubereiteten fasern^ B. Šulek, rje&n.
kod hanf. Eude]a, Cannabis sativa L. (Lazić).
Kudie)a, v. Eude)a. B. Šulek, im. 180.

D. kao ime drugijem bakama.

a) Kudjeja, rus. Kyft,eAh 6apaniKn (Primula
offioinalis), Solidago canadensis L. (Vodopić). B.
Šulek, im. 180.

b) Kude}a morska. Ricinus communis L.
(Lazić). B. Šulek, im. 180.

c. pensum, koliko se ne samo konopafa nego
i lana ili vune jednom oko preslice omota da se
prede, vidi u Vukovu rječniku gdje ima i pri-
mjer: Daj mi jednu kudje]u vune. Vezaću ga uz
to bojno kop)e kao žena kude)' uz preslicu. Nar.
pjes. vuk. 2, 812. Pokloni joj sunčeva majka
zlatnu preslicu sa zlatnom kude{om i sa zlatnim
vretenom. Nar. prip. vuk. 171.

d. oolus, preslica (ne samo ea konopfe nego
i za lan^ vunu itd.). ~ Po zapadnijem kraje-
vima,

a) uop6e. Dubrovačka godišnica s kudje-
)om, 8 motovjelom. M. Držič 152. Godišiiice za
ogiiiSte, prelice za kudje)u. 213. Svioni ures i
zlaćeni priteSko je ikoj oklopje, a kudjeja vito
kopje. G-. Palmotić 2, 167. Mješte igle i ku-
djeje kopje i teški maČ vladati. 2, 383. Ter
s kudje}om na me skoči, brade se hiti. V. Men-
četić. app. not. 2, 276. Paukom kudje)u vrag
ukrade da iz repa predu vade. (D). Posiov. danič.
Kudija prez vretena. N. Palikuća 20. I kude}e
i vretena kriva mužu činit rade. J. Kavanin
46l>. Đe se svekri kotlom biju, a svekrve va-
ganima, a deveri motikama, a zaove kude}ama.
Nar. pies. vuk. 1, 806. A kad zlato (djevojka)
do kudeje bilo, skovaše joj srebrnu kudeju, pri
kudoji od zlata vreteno. 1, 471. Na kude)i mi-
sirsko povjesmo. Nar. pjes. herc. vuk. 200. Sje-
tila se pre)a kude}e uoči n6de}e. Nar. posl. vuk.
287. Neka mi od toga napravi kude}u i vre-
teno i stative. Nar. prip. vuk. 134. U Crnoj
Gori i u svemu susjednome primorju preslica se
zove ,kude}a' (kao što sam u Risnu i u pjesmi
slušao: , Skovaše joj srebrnu kudeju*). Vuk, posiov.
XLvii. Da su ga jednom izbile žene kude)ama.
V. Vrčevič, igre. 14.

b) presti kudjeju u svijem ovijem primje-
rima pripada amo, premda bi po značeAu moglo
pripadati i pod a ili c. S djevojkam kudje}u
presti se postavi. Đ. Rabina lla. Ve}ahote, da
kudje)e žene predu doma u tmini, a junaci ne-
prijateje da zatječu na ravnini. I. Gundulič 290.
Da kudje)u sramnu prede dijete vrijedno. (jI-. Pal-
motić 1, 120. Malo po malo prede baba kudje)u.
(Đ). Posiov. danič. Ditića zib)ući, kudi}u pre-
diše. Oliva. 52. J&k Alcide n£ V se stavi* prest

744 KUDJE^ilTI

kudje)u cić (ubavi. J. KavaAin 7^. Što scinite
da je samo ... za žene kudi)u presti? J. Ba-
novac, pripov. 242.* Veselo srce kade}u prede.
Nar. posl. vuk. 33.

c) uop6e naš narod misli da je sramota
ga čovjeka baviti se kudjefom^ a osobito u Crnoj
Gori gdje je noj veća pedepsa sa čovjeka (ju-
naka) zamesti mu kudjefu ea pas. Pašu ove
smione (žene) muževom kudje^u, a oblače gaće
one. I. Gundulić 147. Tim ako su blage ćudi,
ter krvničku mrze že{u (krafi), kd zločeste š)a
ih ludi medu žene pod kudje)u. 482. Zadjeđe
mužu kudje}u. (Z). Posiov. danič. Kao da smo
pripasali opre^Jače ili zadjeli kude}e. S. (jubiša,
prip. 188. Tone mi obraz pod oči kao da sam
pripasao kudeju. 240.

e. vidi u Ivekovičevu rječniku: (u Hrvatskoj)
kad se konopfe ili lan grebenaju ono što ostane
na grebenu, vidi kučine, stupa, isp. sebica s pri-
n\jerom: On pokida gužve kao što se kida konac
od kudje}e kad osjeti vatru. (Đ. Daničić,) sad.
16, 9 (,filum de stuppae tortum putamine' ,zwiro-
faden von werg'), ali je u Luterovu prijevodu
,eine fl&chserne schnur^ — vidi još: kudje|a,
raščeš}ana kučina, u cijeloj domovini. F. Hefele.

f. u prenesenome smislu, kiidjelja, više vrsti
,libellula^ na Braču. A. Ostojić.

g. vidi stijeii. — Samo u VoUi^ijinu rječ-
niku (,lucignolo').

EUDJE^ACI, Kudjefaka, m. pl ime n^estu u
Srbiji u okrugu biogradskomu — Samo s -e-
n^. je, ali to moie biti po istočnome govoru. Li-
vada na Eude)acima. Sr. nov. 1861. 884. iSTiva
u Eude)acima. 1875. 789.

KUDJEliAČAK, Kudje)ačka, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu biogradskome. — Radi -je- vidi
kod Kudjefaci. Livada u Kudelačku. Sr. nov.
1861. 688.

KUĐJE^AK, m. ime mjestima u Srbiji. —
Radi -je- vidi kod Eudjefaci.

a) u okrugu biogradskome. Livada u Kude-
}aku. Sr. nov. 1870. 759.

b) u okrugu valevskome. Zem}a u Eudelaka.
Sr. nov. 1866. 475.

EtJDJB^iAN, kAdjeJna, adj, koji pripada ku-
dje\i (vidi kudjeja, a). — U naŠe vrijeme, a ii-
među rječnika u Vukovu (kiidjejnr, vide ko-
nop)an). Va|a sa struka kudefnoga koji je još
neiščupan u jedan mah rukom svući sve seme i
lišće. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 108. Eudje)na
preda ,hanfgarn^ B. Šulek, rječn.

ETJDJE^ARA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
šabačkome. — Radi -je- vidi kod Eudje}aci.
Zemla Eude}ara. Sr. nov. 1872. 595.

KUDJE^ilCA, /. dem. kudjeja. — Između rječ-
nika u Belinu Cpennacchio, quel che si pone sa
la rocca per filare* , pensum' s primjerom: ku-
djejica vune 552a), u Bjelostjenčevu (kd^kavski
kudelica, vidi kod kudjeja), u Stuličevu Gparva
colus'), u Vukovu, Tada uzeh kudelicu (u brzome
govoru -1- mj. \), Nar. pjes. herc. vuk. 238. — Po
zapadnijem krajevima znači noj Čeiče što i ku-
djeja pod c (vidi u Belinu rječniku). Jadnog
kadiju povuku po podu kao kudejicu vune. V.
Vrčević, igre. 51. Trepavice, svilu-kudi)ice. Bos.
prij.,1, 37.

EUDJE^ilCE, /. pl. iheka bifka, Eudijioe (cu-
diglice), lupuli (Danilo), Humulus lupulus L. B.
Šulek, im. 180.

EUDJE^iiŠTE, n. u Vukovu rječniku: vide
konopjište.

EtjDJE^ITI, kikdjejlm, impf. graditi kudjefe

Digitized by

Google

KITDJE^ilTI

745

KUDRAVAC

(preslice) ; fMttcati predivo na A;u(^>/u (preslicu).
— U Stulićevu rječniku: 1 ,colos construere^ 2.
V. akadj6)iti. — prvo enačei^ nije pouzdano^ a
slabo je i drugo.

KtrDJE^KA, /. vidi kudje^a, o (uprav je de-
minutiv)f isporedi kadje}ica. — Ake. se mijei^a u
gen. pl. kidje]&k&. — U Vukova rječniku (samo
istočni oblik) : kude}ka, vide kudje)a 2 s pri-
mjerom is narodne pjestne: Svaka sprela po ku-
de}ku pre}a.

KtlDJŽ^iNICA, /. vafa da znači: žensko če-
fade što živi predenem, — Na jednome tr^jestu
XIV vijeka, i otale u Daničičevu rječniku: ku-
delbnica ,inop9* (za cijelo ne znam Sto je). Sirota
kuddlnica da jestb svobodna, takožde kako i popb.
Zak. daš. pam. Saf. 34.

KUDJETL kudim, impf. u Stulićevu rječniku :
V. iskudjeti. — Riječ sasma nepouzdana koju je
sam Stulli načinio misleći da iskudjeti (vidi) po-
staje od iz i kudjeti.

KtlDLAK, m. vidi vukodlak. — U naše vri-
jeme u hrvatskome primorju i u Istri. NaS je
otac kudlak, pa mu va}e krst zadiši. Nar. prip.
mikul. 88. Kudl&k ,vampyTU8*. D. Nemanić, 6ak.
kroat. stud. 36.

KUDLAŠ, m. platno tkano preda po pređi, u
Virovitici. F. Hefele.

KUD MU DBAGO (kud mu dr&go), adv. qua-
libet; quolibet, znaČi, kao kud, prijelaz ili mi-
cane put mjesta, ali se ističe da mjesto može
biti koje mu drago, makar koje, isporedi gdje mu
drago i koji mu drago, dakle kroz (ili mimo)
koje mu drago mjesto^ preko kojega mu drago
n^esta; put (ili u) koje mu drago mjesto, —
MjeŠte kud mogu biti i drugi oblici s istijem
znaČeiiem, — U Belinu rječniku : kud mu drago
,in qualsivoglia luogo^ ,quocumque^ 447&; u Stu-
lićevu : kud mu drago iqaolibet, quooumque, quo'
quo'; u Voltigijinu: kud mu drago ,dovunque'
per dove vuole* ,wohin man will*; u Vukova: kiid
mn dr&go, kud& mu drftgo ,wohin immer' .quo-
cunque, quo libuerit*. — Za ovakooo znaĆene
nemam prin^era, jer amo ne pripadaju primjeri
u kojima i mu i drago imaju pravo značeiie, te
je kud mu drago isto što i kud ga je vo)a, kao
što je i ovdje: Ko to ne bi mogao ili teo pod-
neti« onaj neka ide iz Srbije kud mu drago. Vuk,
grada. 32. — Mješte mu može se upotrebiti i ti,
vidi u Stulićevu rječniku: kud ti drago, kud ti
)ubo, V. kad mu drago.

KUDli^A, /. kudei^. — U naše vrijeme u Lici.
,Moja rodo! dok ti cura ne uzme novce (dok se
s kim ne vjeri) niko ti za nu i no zna, a dok
uzme novce, to ti onda kudde sa sviju strana,
pa i onduda, moja sejo, odakle se nikada ni na-
dala nijesi^ J. Bogdanović.

KUDONOŠA, m. (može biti i f.) ćefade što
nosi skut (vidi 2. kuda, a, d)) kraju, biskupu
itd. (muško nosi muškome, a ženskome, n. p. kra-
tici, može nositi i žensko), shvaća se kao služba
i čast. — U Belinu rječniku: ,caudatario, quel
che sostiene la coda o strascico del manto de^
cardinali o prelati quando caminano^ ,syrmata-
rius* 18la, i u Stulićevu : ,qui extrema vestis al-
terios caudae instar desinentis manu su^tinet'.

KUDONOŠAC, kud6noSca, m. vidi kudonosa.
— Samo u Voltigijinu rječnika : »caudatario*
,schlepptrager'.

KUDČNOŠEI^E, n. služba (ili čast) u kuda-
noše. — U Belinu rječniku : (sa starijim oblikom)
kudonoSenje ,o£ficio di caadatario' ,munus 8yr-

matarii' 181», i u Stulićevu: ,manas illius qui
ex trema vestis etc.^

KUDOŠ, m. ime potoku u Slavoniji. Regul.
save. 207.

1. KtfDRA, /. naziv za žensko, koje ima ku-
drave kose*. — U naše vrijeme u Lici. J. Bog-
danović.

2. KI!jDBA. /. ime (kudrastoj) kokoši. F. Ku-
relac, dom. živ. 53.

3. KUDBA, m. u Bosni zovu ftovjeka kudrava
kudrom : ,kudro jedna derviSka*. F. Kurelac, dom.
živ. 57. — U narodnijem pjesmama bosanskijem
nahodi se kao psovka (vidi i kod kudrav). Što je
godi guja u Krajini, ta sve ih je kudra poVu-
pio. Nar. pjes. juk. 169. Gdje si kudro, Đulić
Ibrahime? noćas si se, kudro, zakliAao da ćeš
mene na mejdan pozvati: odi, kudro, sada, ako
smideš. Nar. pjes. juk. 182. — u ovome je pri-
mjeru ženskoga roda (ali vidi predaŠM primjer) :
Jer se noćas kudra zakliuala, taman glavom
Đulić Ibrahime, da će mene na mejdan pozvati.
181.

4. KUDRA, m. ime muško. — U narodnoj
prići u Srbiji. PriĆa se da su dva majora, Kudra
i Udra, hteli tu da grade grad. M. Đ. Milićević,
srb. 1054.

KUDRAC, m. (crv^nkudrac ♦ pUvenkudrac), vidi
kundrac. Dva mačka idu jemovom gredom, jed-
nom ime crvenkudrac, drugom ime plavenkudrac :
pis, pis, crvenkudrac ! mac, mac, plavenkudrac ! ko
može naj kraće ćetiri puta uzastopce izgovoriti
a da se ne pomete. B. Mušicki.

KUDRAN, m. ime psu, F. Kurelac, dom. živ.
45. — isporedi kudrov.

K^DRAST, adj. vidi kudrav. — U naše vri-
jeme. ,Kudrasto ćejade*. ,Kudra3tije kosa^ J. Bog-
danović. — - Kao adoerab u prenesenome smislu.
Kudrasto, neoprano. Tad mi je kudrasto bilo,
ital. ero nelle strette (po Zagorju). M. Pavli-
ne vić. vidi kudrav pri kraju.

KUDRATAST, adj. vidi kudrav. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Vuna AeziuA (ovce) mora gusta,
kudratasta . . . biti. I. Jablanci 127.

KUDRAV, ač{j. o dlaci, vlasu, kosi, vuni itd.
što se naravno uvija, te tako čini uvojke. --
isporedi kuždrav, kuštrav, kušjav. — -u- stoji
mj. negdašnega j|. — RijeĆ je praslavenska (kon-
drjav-b), isporedi nslov. k6drav, bug. ktdrav, rus.
KjApHBuii, ćeš. (s nejasnijem promjenama) ka-
defavy, kućeravjr, po/, k^dzierzavj; postaje od
kondrb, kovrČica, nslov. koder, rus. Ky;\ep (Ky
HepH), Ćeš. kader. kučera, po}, k^dzior, kt^dzierze
(pl). osnova ili korijen kond može biti isto što
je u kudjeja (vidi). — Između rječnika u Vu-
kova (,krau8* jcrispus*). Dlake kudrave. I. Ja-
blanci 117. Kosa mu je kudrava. Đ. Danićić, ,
pjes. nad pjes. 5, 11. Oko glave i kudrave joj
kose savila se crvena ćalma. Srp. zora. god. 2,
sv. 3, str. 51. — Čudnovato je drugo znaČeAe (od
prilike rdav, nevafao) ove riječi, jer je teško naći
u kojoj je svezi s prvijem (ili je posve druga
riječ?), vidi kudra i 2. kudar. Kudravo ćejade,
neuplodno, neuredno. M. Pavlinović. vafa da je
i ovdje takovo znaČene: Što bje glava ćo^eka
ubavnoga, to sad žva}e zmaja kudravoga. Osvetn.
2, 62.

KUDRAVAC, kMravca, m. u Vukovu rječ-
niku: kudrav ćilim koji se u dva nita tka ,art
teppich^ ,tapetum quoddam* s dodatkom da se
govori u Srijemu. — Po svoj se prilici kaže i o
čovjeku u kojega je kudrava kosa, isporedi ka-

Digitized by

Google

KUDBAVAC

746

KUGA, a.

đravica i kadre, vidi u Šulekovu rječniku: ka-
đravac ,lockenhaupt, lookenkopf.

K&DBAVICA, /. iensko čefade u kojega je
kudrava kosa. J. Bogdanović.

KtlDRE, m. hyp, sa Čovjeka kudrasiijeh kosa.
J. Bogdanović.

KUDBEČ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Zabran u Kudre6u. Sr. nov. 1875.
1410.

KUĐBEŠ, m. ime selu u Srbiji u okrugu po-
žarevačkome. K. Jovanović 141. — Isto se ime
pomine ziv vijeka. U studenbcb u Kudrešb. Sveto-
stef. hris. 22.

EUĐBEŠKI, adj. koji pripada Kudreiu, 1
gbdd apada kudrešbkii potokb za Nevečeranb.
Svetostef. hris. 22. Kadrefika (opitina). E. Jo-
vanović 141.

KUDBIŠ, m. vrsta psa. F. Kurelac, dom. živ.
45.

KtrĐBOV, kudr6va, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: ime psetu ^ein hundename^ ,nomen cani
indi solitum'. — 17 naše vrijeme. — Kao da bi
značeihe bilo: pas kudraste dlake^ ali V. VrČević
tumači drukčije: U nas, balijo, okinu psu uši,
pa mu nađedu ime kudrov. Nar. prip. vrč. 60.
t ove je primjere jamačno napisao isti VrČeoić:
Mi u nas sovemo psa kad nema repa kusov, a
onoga Sto cijele uši nema kudrov, a pas te pas
vazda. Nar. prip. vuk.' 293. Kudrov, t. j. pas
bez ušiju. Pravdonoša. 1851. 80. Okinemo mu
(psu) uši i zovemo ga kudrov. V. BogiŠić, zborn.
201. — / kao ime volu. Bruvno. D. Hire.

KUDU, vidi kud i otkud.

KtJDUZ, m. ime tursko. — U naše vrijeme. O
Turčine, Kud uz- Del- Alijo ! Nar. pjes. vuk. 8,
478. — I kao nadimak u Hriščanina. Pođi, kćeri,
Baju za Kuduza [Kuduz (kome je pravo ime bilo
Nikola) bio je i gluv i lud i tepav. Vuk]. Nar.
pjes. vuk. 1 (1891), xi.. Ja se opomii^em da su
u Tršiću jednoga čovjeka, kome je nadimak bio
,Kuduz', zvali: ,0 Kuduze." Vuk, nar. pjes. 1, 499.

K^Đ, kude, vidi kud.

KUĐĆNIK, kudenika, m. vidi kudilac. — Po
postaiku (od part. praet, pass. kuđen) enačene bi
bilo suprotno : kuden čovjek, ali je jamačno riječ
načiikena samo ea poslovicu radi slika i sličnosti
sa sudenik. — U poslovici našega vremena, vidi
u Vukovu rječniku: ,der tadler* ,vituperator* ,in
dom sprichwoi*te' : kad dođe sudenik, nek izjeda
govno kudenik (kaže se ako ko kudi kakvu dje-
vojku, a smisao je da mu je zaludno kudeike i
da nemu pada na sramotu, ako je suđeno da se
ona uda).

kC^ĐEI^E, n. djelo kojijem se kudi. — Između
rječnika u Vukomi. Veseo u kudenih. 8. Badrić,
prav. nač. 86. Čitate} sam neka sudi, što je za
falu, što li za kudei^e. Vuk. grada. x. Odbrana
od ružena i kude6a. odbr. od ruž. 1. — Griješkom
kudei&e. Uzrok i'iiova kudei^a. A. Kanižlić, kam.
552.

KUĐO, hyp. Kuzman. J. Bogdanović.

KUF, m. vidi labud. — Riječ je tuda (tal.
gufo, jejina ? tur. kugu, kuh, labud ?). — U da-
brovačkijeh pisaca od xvi do xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Belinu (,cigno, uccollo acqua-
tico noto* ,cycnu8' 193'»), u Bjelostjenčevu (v.
labud), u Stuličevu (kuf, ptica ,olor*). Kuf kako
pribili koji se pojeći životom razdili u vodah
stojeći . . . Š. Menčetić 129. Umiru' a poju kako
kuf pribili. 6. Držić 422. Kad je kuf u on čas

na prijeku smrt spravan. M. Vetranič 1, 8. Kako
kuf prij* časa od smrti od svoje ... 8. Gučetić
290. Pjevati će kufi bili, pjevati će vile od mora.
L Gundulić 18. On (Jove) k Ae dići u prilici
stiežanoga kufa dođe. 6. Palmotić 1, 268. Tada
će kufi pjevat, kad budu čavke mučat. (D). Po-
slov. danič. — Metaforički: pjesnik. Neka od
Ama kufi bijeli čestitosti tvoje poju. I. Gun-
dulić 282. — 17 naše vrijeme znači i drugu pticu.
Pelecanus onocrotalus. Slovinac. 1880. 82b.

KUFAB, kufra, m. nem. kupfer, mjed. — U
Bjelostjenčevu rječniku: (kajkavski) kufer, bakar
,cuprum^ u Jambrešičevu: kufer ,cuprum*.

KUFIĆ, iw. dem. kuf, mladi kuf. — U Belinu
rječniku: ,cignotto, il figlio del cigno* ,pullu8
olorinus* 193b.

KUFIN, kufina, m. tal. confine, granica, meda.
— U narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vre-
mena. Sve će mi se vojske sastanuti na kufina
dužda mletačkoga. Nar. pjes. vuk. 4, 80.

KUFBEN, a4j. «i«m. kupfern, mjeden. — ispe-
redi kufar. — U Bjelostjenčevu rječniku: ,cu-
preus' t u Jambrešičevu: ,cupreus*.

KUGA, /. pestis, pestilentia, Pestis orientalis
(inguinalis, bubonioa), uopče svaka prifepfiva
bolest od koje mnogo (udi umire, a u osobitome
smislu bolest u kojoj otjeČu žlijezde uz žestoku
vrućicu. — isporedi buba, i), čuma, morija. —
Jamačno je tuda riječ, isporedi srviiem. koge. —
U našemu jeziku od xiv vijeka (samo još u nslo-
vensko me), a između rječnika u Vrančičevu (»pe-
stis'), u Mikafinu (kuga, nemoć smrtna , pestis,
pestilentia, pestilitas, lues, vastitasS i kod buba),
u Belinu (,peste o pestilenza' ,pestis' 558b), u
Bjelostjenčevu (kuga, nemoć smrtna , pestis, pe-
stilentia, lues, pestilitas, lues lethifera^, u Jam-
brešičevu (,liies, pestis*), u Stuličevu (,pestis, pe-
stilentia, morbus pestilens, contagium*), u Volti-
gijinu (,peste, epidemia* ,pest'), u Vukovu (,die
pest* , pestis'), u Daničičevu (^pe^tis*).

a u pravome smislu. Pomiraju odb kuge.
Spom. sr. 1, 29. 80. (1400). Ini kugom poginuo
jest. B. Kašić, nasl. 49. Od kuge umriŠe. J.
Filipović 1, 571b Sedam sinova bana Abarskoga
jedan dan od kuge je umrlo. And. Kačić. razg.
6. — Pomor od kuge. M. Vetranić 1, 11. —
Priđe velika kuga ka pomori okolo S-ti del }udi.
Mirakuli. 149. Ostale kuga pomori. Ivan trog.
16. Morila je kuga na Ugrih. P. Vitezović,
kron. 194. Kuga moraše u grčkoj sem)i. J. Ba-
novac, pri po V. 62. Vojsku kuga pomori. J. Fi-
lipović 1, 808b. Ali su vas Grci porobili, ali
vas je kuga pomorila? And. Kačić, rasg. 80*.
Sarajevo, og6em izgorjelo ! po vrhu te oga^
opalio! a po dnu te voda zanijela! po srijedi
kuga umorila ! Nar. pjes. vuk. 1, 821. Kuga
mori, paša robi. 1, 876. Kuga ga umorila!
(Kletva). Nar. posl. vuk. 162. I velika kuga
strašna sva pomete neizbašna. J. Kavadin 101^.
Kuga u tri dni pomete Seset tisnć podložnika
kraja Davida. Đ. Bašić 164. Blizu kuga mete.
S. ;(iUbiša, prip. 169. Ne hoće kuga da me omete
178. Dica ištu štoSta drugo, oci vele: ,Gdi si,
kugo, te sotone te ne daviš ?* V. Đošen 209b. —
Otruje se kao o kugu. M. Držić 878. Sve kra-
Jestvo bi kugom otrovano. F. Glavinić, cvit, 28*.
Kuerom otrovani. F. Lastrić, svet. 180"*. Dođe
na A otrovna kuga. J* Banovac, pred. 101. Ku^a
tila koga rani. V. DoŠen 95*. Da se tu blud-
nice uhvati kuga, bi li je onČas istirao iz kuće?
Ant. Kadčić 252. Oba ih spale cmolom, smudom
i paklom, da kome kuga ne prione. S. ^ubiŠa,
prip. 277. — Kupi kao kuga decu. Nar. posL

Digitized by

Google

KUGA, a.

747

KUGA, c.

vuk. 164. — Pistorio . . . iztLgno je ktiga svojim
Kotorinom. J. Kavai^in 908^. Države naše od
kuge morije šarani. F. Lastrić, od^ 82. PoSteno
u svako vrime krajinom vladao i ću od kuge
koja morafie po Dalmaciji branio. And. Ka6i6,
raig. 205. Štit suprot kuži, trefi£i, . . . Štit. 1.
Molitva suproć kuži. 27. Kuži likarija. J. Vlad-
mirović 26. Spoznavfii Saveriju za svoga od kuge
zaStitite}a. A. Kanižlić, fran. 73. — i^niknu od
nikud u Sieni kuga. F. Glavi nić, cvit. 147*. Da
se je kuga javila. A. yita]ić, ist. 400. Kad na-
vali na vrimoDa ku^. M. Lekudić 160. U ono
vrime dođe kuga i on se isti okuži. P. Posilović,
nasl. 10a. X)ar u smradu kad Sto leži, prije iz
Aeg kuga reži. V. Došen 255^. Oftitova .se u
vojski kuga. I. J. P. LuČić, izk. 11. U dvorove
kuga udarila. Nar. pjes. vuk. 2, 275. — Bojimo
se da nam kugu ne unesete u grad. S. ^uoiSa,
prip. 265. — Tako kuga prestaniše. Mon. croat.
165. (1496). — Da nam se ne zgodi kuga sadan-
naja. Naru6n. 49*. Imate v gradu kugu, grizu.
Korizm. 4l>. Budući pomorenje i kuga vrla po
Rimu. B. Kašić, is. 116. Kuga je u Sremu. —
Nije nego u tremu. (U BaSkoj). Nar. posl. vuk.
162. Ne izbiva kao kuga iz Sarajeva. 200. —
U kugi na isti naSin . . . dužan je služiti ovi sa-
kramenat. A. Baćić 899. U vrime od kuge.
Ant. Kadčić 219. — Posla gospodin kugu u Izra-
ela. I. Bandulavić 26.Sb. 2reg. 24, 15. (Bog)
propusti vrhu liih (Bimlana) kugu. F. Glavinić,
cvit. 118*. Gospodin pedepsa opačnike sad s gla-
dom sad s kugom. Đ. Bašić 51. Koji grišnika
tebi prilični i morebiti od tebe maiki, ijadu ijada
gromom jest ubio, kugom umorio i nosrićom po-
karao. Đ. Kapić 76. Nit' na zem)i kuge b)uje
(aiđaja). V. Došen 10*>. — (Bog) poS}e im kugu
ali rat ali glad. Korizm. 45*. Ako vidi kugu,
glad, rat. 76*. Bog krstjane kara z gladom,
s kugu. Kateh. 1561. 89. Od kuge, morije, glada.
I. T. Mrnavić, nauk. 1702. 85. Kuga, glad i
boj. B. Krnarutić 87. Od kuge, glada i rati.
P. Kanavelić, iv. 535. Ai' kuga i rat i glad
strav)a'uć. J. Kavai^in d78l>. Tu6e, gradi, suše.
glad, kuga. F. Lastrić, ned. 213. Napade glad
i kuga na Bulgariju. A. Kanižlić, kam. 145.
Biti će vojske, kuga i glad. bogo{ubnost. 83.
Nemila što dva druga ne satrše : glad i kuga. V.
Došen 58l>. Progon, vojsku, kugu dobrovojno
da trpimo. 203*. Prikaza vojske, kugo, glad i
trešfiu zemje. B. Leaković, gov. 2. — Ta ka-
štiga ali sentenoija bi kuga. Mon. croat. 165.
(1496). Zdravje u kuži, dobro u zloći (ište oholi),
J. Kavafiin 63*. Kako je u sadašća vrimena
kuga, onako među Žudijama guba bijaše i otrovna
nemoć i česta. F. Lastrić, ned. 850. Porazna
kuga. Štit. 3. Baba gora od kuge i od lava.
V. Došen ni. Od nagle kuge gore. 70*. Jerbo
kuga živim škodi. 129*. Kuga u }udma. A. To-
miković, gov. 12.^. Ako bi meduto kuga ili ve-
liki crni prišt napeo se. G. Peštalić 243. — Srbi
kažu da je kuga živa kao žena (to osobito do-
kazuju oni koji su ležali od fie). mnogi kažu da
su je viđali gdje ide zavješena bijelom maramom ;
a gdjekoji pripovijedaju da su je i nosili, t. j.
ona nade čovjeka u po(u, ili srete gdje na putu,
a gdjekom dođe u kuću, pa mu kaže: ,Ja sam
kuga, već hajde da me nosiš tamo i tamo' (kud
ona hoi'e). onaj je uprti nakrkače dragovojno
(jer već hemu i Aegovoj kući neće ništa učiniti)
i odnese je bez ikake muke (jer nije teška ni-
malo) kud mu kaže . . . Kad kuga mori, onda
joj slabo govore ,kuga' nego ,kuma' (kao da bi
je 8 tim umilostivili) niti smiju u veče ostaviti
neoprane sudove; jer ona dođe noću u kuću te

gleda jesu li sudovi lijepo oprani, pa ako ne
budu a ona sve kašike i Čanke izgrebe i otruje.
Vuk, rječn. kod kuga. Kumićes kugu da te
umori (ako ti to i to bude). Nar. posl. vuk. 164.
^ I u životiiia. Čim motaše ih (ovčice) ve)a
kuga. J. KavaAin 91*. Posla kugu na životiAu.
And. Kačić, kor. 67. — U množini. Kuge, gladi
za tim kažu se. M. Marulić 230. Postom se zli-
čuju kuge telesne. Naničn. 97l>. Biti hote kuge.
Anton Dalm., nov. test. 37*. matth. 24, 7. Tresite,
kuge, vojske, pomori i ovim prilična. F. Lastrić,
ned. 1. Kuge imaju preko mora svoju zem)u
(gdje samo one žive), pa ih Bog poš}e amo (kad
}udi zlo rade i mnogo griješe) i kaže im koliko
će )udi pomoriti; ali i liih mnogo propadne od
pasa: za to kažu da se vrlo boje pasa. Vuk,
rječn. kod kuga. I dosad su kuge prehodile.
Osvetu. 2, 81. ir se na vam kuge izasule. 2,
181.

b. u prenesenome smislu^ veliko zlo^ propast
(shvaćena naj češće kao prelažfiva bolest).

a) što umno. Lakomos je kuga od svijeta.
M. Držić 220. Ukloniti se tej kuge od nenavi-
dosti. Š. - Budinić, ispr. 95. Pusti požudu pro-
kletu gospostva, kugu tuj prihudu, s ke su zla
na svijet sva. M. Bunić 29. Da se zatvore vrata
iziskovanju ili ambicijom i častijem sfjetovnijem
u sfomu redu, scinoći jih da su kuga od duša.
B. Kašić, in. 75. Tašća slava jest zla kuga. A.
Georgiceo, nasl. 218. I do istine jest jedna ve-
lika kuga u krstjaneh, da }udi idu na sli pašku
u tolikom poslu (u ispovijedariu grijeha). S. Ma-
tijević 6. !^ubav vlastita jest jedna naj gora
kuga i okužei^e. M. Badnić 397b. Grisi smrtni
jesu otrov i kuga naše duše. .1. Banovac, pred.
118. Znam, ni žene reći neće da gdi društva
ima veće, med tim jatom nejma šuge, ir da
rečem bludne kuge. V. Došen 93*. Ova se kuga
od zlotvoreiSa razplodila po svemu svijetu. Đ.
Bašić 92. Da se ta kuga veće ne raširuje na
rasap duša pravovirnih. Ant. Kadčić 839. Da
se kojigod ne bi ockvmio s kugom poluvjerstva.
J. Matović 83. Neizbrojna jesu zla koja grijeh
unese u čovjeka koju malomai^ nedospivenu kugu
izusti David s ovijem riječima . . . 498. U ko-
jijem se ova duhovna kuga ne nahodi. A. Kalić
585.

h) čefade koje veliko zlo ili kvar čini.

aa) u zlome smislu^ kao prijekor, često
kao psovka (naj češće ienskome čcfadetu). Te su
skortižane zle i nedobre; ... to je kuga od ne-
svijesne mladosti. M. Držić 821. (Zla žena)
srdoboja, vrijed i kuga. M. Orbin 26. Pusto-
lovci, vilenice, uzme, tenoi, upirine, vukodlaci i
vještice plodne odriješe nam baštine : zato nastoj
i potezi svak pedepsat tragu zlobnu; trnom bodi,
ognem žeži kugu štetnu i hudobnu. P. Kana-
velić, iv. 86. — Kao psovka ženskome čefadetu
duga i zla jezika. AV šarena ova kuga jezika je
vrlo duga. V. Došen 97*. Još zub jedan ili
drugi toj u glavi klima kugi. 129*. ,Muči, kugo
jedna." ,Ono je prava kuga, a ne Žena*, u Du-
brovniku. P. Budmani.

bb) bez prijekora (u ovome slučaju kao
pohvala). Sorić turska se kuga mogaše zvati.
And. Kačić, kor. 486.

c. u prenesenome smislu, k&ga b6bov&, i^eka
bifka što priraste bobovoj žili te tamani bob.
Kuga bobova, rus. Kyra (Typha, Soirpus), Kyra
iio.^eBaH (Juncus commuuis), Orobanohe oarjo-
phyllacea Sm. (Alschinger, Vuk, u Dubrovniku,
Vodopić, Visiani). B. Šulek, im. 180. vidi i bo-
bov, b).

Digitized by

Google

KUGAČA

748

KUHAČ

KUGAČA, /. lieka bi}ha. Kugafia, Orvala la-
mioiđes DG. (u Gospiću). B. Šulek, im. 181.

K^GAVITI, kiigavfm, impf. u Stuličevu rječ-
niku: V. kužiti. — nije dosta potuidano.

KTJGIN, adj. koji pripada kuži kao ieni (vidi
kod kuga, a primjere is Vukova rječnika). —
Bo\e je kftžin. — Od prije našega vremena (vidi
drugi prit^jer). Nekakav zli prišt za koji se go-
vori da je kugina sestra. Vuk, rječn. kod tra-
v)ača. — I kod imena liekakve bifke. Kugina
opak, finocohiella (Kuzmić). B. §ulek, im. 181.

KRIGLA, /. (geometrično ili fieično) tijelo svuda
naokolo jednako eaobfeno, u kojega je svaka tačka
na površini jednako udafena od jedne tačke u
srijedi, i^m. kugel. — isporedi krug, 1, c, 2.
krugla, krug]a, kugja, lopta. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,die kugel* ,globus*
8 dodatkom da se govori u vojvodstvu). Žaru-
b)ena kugla. P. Bolić, vinodjel. 2, 95. Kugla
očna. J. Panćić, zoolog. 77.

KUGLAnA, /. mjesto gdje se igraju ct'iikd. —
Načiikeno od kugla (isporedi i kuglati se) i od
pers, tur. chane. — U Vukovu rječniku: ,der
kegelplatz, die kegelbahn, der kegelplau* ,area
conorum lusui destinata'. — I kao ime mjestu u
Srbiji u okrugu požarevačkome. iSTiva kod Ku-
glane. Sr. nov. 1871. 368.

KtlGLAlirE, n. djelo (igra) kojijem se ko kugla.
— U Vukovu rječniku: ,der kegelschub* ,lusu3
conorum*.

KUGLAST, a^j' obao kao kugla. — U pisaca
našega vremena. Organi bijni mogu biti ku-
glasti, . . . J. Pančid, bot 27. Kuglasta gučica.
33.

Kl^IGLATI SE, kfigl&m se, impf. igrati se
cima. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3
pl. kuglaju, ti aor. kuglah, u ger. praes. kiigla-
jGći, u ger. praet kiigl&vši, u part. praet. act.
kuglao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing, — Postaje od kugla. — U Vu-
kovu rječniku: ,kegel schieben* ,ludo conis'.

1. KUGLICA, /. dem. kugla. — U naše vrijeme.
Staklene kuglice. P. Bolić, vinodjel. 2, 148. Ku-
glice krvne ,globuli sanguinis*. J. Paučić, zoolog.
82.

2. KUGLICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskome. Vinograd u Kuglici. Sr. nov. 1872.
849.

KUGLIN, m. curi. — Postaje od kugla (ispo-
redi i srvi^em. kugelUn, dem. kugel). — U Bje-
lostjenčevu rječniku: kuglin, plur. kuglini, med
koje se kug)a tace ,conu8, meta, pyramis', i u
Stulićevu: ,conus, meta, pyramis' iz Bjelontjen-
čeva.

KIIGLIŠTE, n. vidi kuji^-lana. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: ,spliaeristerium'.

KUGLOTA, m. ime volu. Bruvno. D. Hire.

KtlG^iA, /. vidi kugla (i radi postana). —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (kugja, globus, krug)a, oblica ,sphaera, pila,
globus') gdje se naj prije nahodi, u Stuličevu
(,sphaera, pila, globus'), u Voltigijinu (»globo,
sfera* .kugel, ein kugel formiger korper'). Milorad
je ondi mlađan bio kano rosa, i kugju dobio ; od
mala se ratu priučivo. Š. Stefanac 38.

KT^G^jAIJtE, n. djelo kojijem se ko kugfa. —
U Bjelostjenčevu rječniku,

KtJG^iATI SE, kugj&m se, impf. igrati se ku-
gafa (ili uprav ciind). — U Bjelostjenčevu rječ-
niku : kug)am se ,ludo conis, metis, pyramidibus,

projicio sphaeras ad conos, metam, pjramides,
everto sphaeras'. — Drugo je snačeiiie (vafati se)
u Voltigijinu: ,voltolarsi, rotolarsi* ,sich w&lzen,
rollen*.

KUG6bOLAN, kug6b61na, adj. koji boluje od
kuge, kužan. — Samo u Stuličevu rječniku kod
kugobolestan.

KUGOBOLESTAN, kugobolesna, a4j. samo u
Stidičevu rječniku : kugobolestan, kugobolan, ka-
gonemoćan, kugotrovan, kugoraztrovan, v. kužan.

KUGOBOLOVATI, kugobolujem, impf. bolo-
vati od kuge. — U Stuličevu rječniku : ,peste la-
borare*. — nepouzdano.

KUGOBO^iETI, kugobolim, impf. u Stidičevu
rječniku uz kugobolovati. ~ nepouzdano.

KUGONEMOĆAN, kugonemoćna, adj. vidi kod
kugobolestan. — nije dosta pouzdano.

KUGONOSAN, kug6no3na, adj. contagiosus,
koji nosi kugu, prifepfiv. — U jednoga pisca
xvui vijeka. Tko se neće oskvrnut srabom, gu-
bom i drugom nemoću kugonosnom, ne ima jist,
pit, ni obćit s onim tkoga se drže te nemoći.
Blago turi. 2, 283. — Metaforički. Posal dja-
valski jest varat i prihinivat duše i na tu svrhu
natežu i krivovirci kugonosnim naucima. 2, 31.

KUGORASTBOVAN, KUGOTBOVAN, adj.
vidi kugobolestan. — oboje nepouzdano.

KUHAČ, kuhdča, m. vidi kuhar. — Ake. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. sing., i voc. : kiih&ču, kfth&či. — Radi oblika
kuHč t kuvač vidi kod kuhati. — Od xv vijeka,
a između rječnika u Vrančičevu (,coqaus*), u
Mikalinu (kuhač, koji kuha ,coquus*), u Bjelo-
stjenčevu (v. kuhar), u Stuličevu (,coquus, cogusO«
u Voltigijinu (,cuoco, cucinatore' ,koch*), u Vu-
kovu (kuhač f kuvač, vide kuhar). Naslidujući
umitelnu sredbu raskoSna kuhača. M. Marulić
3. Nih blago rastrka kuhačem dajući. 48. Po-
slao mi si vojsku kuhdč&. M. Đržić 220. Svi
koji zaliho pijući i jedući tove tijelo svoje ku-
hači su koji priprav}aju piću i blagovanje orvom.
M. Đivković, bes. 772^. SložaSe Aima za ku-
hača. B. Kašić, fran. 55. Ali eto gđi skače
k nam kolo satira, poznat je kuhače i glumce
od pira. I. Gundulić 171. O kuhaču a ne re-
dovnice. P. Badovčić, način. 512. Da se misnici
ne imadu ni od koga pogrdivati, ni od kuhača.
I. Ančić, vrat. 127. Biti kuhač jednoga pogla-
vice. M. Badnić 117^. Bivši kuhač u manasti-
jeru. B. Zuzeri 148. Pripravila se dva redov-
nika kuhača pričestit se s ostalim redovnicL J.
Filipović 1, 434«. Onoga kuhača poniženstvo.
P. Knežević, osm. 217. Kuhači golube dave. A.
Kanižlić, kam. 562. Bit lačan čini hvalit ku-
hača, istom da je pospiješan. (Z). Koliko je lač-
niji gospar, toliko je izvrsniji kuhaČ. (Z). Poslov.
daniČ. Pravda od svog mača skova ražać rad
kuhača. V. Došen 69^. Uhodi s dvojicom ma-
i^im u prilici kuhača. Blago turi. 2, 146. Neg
što kuhač, glad, i^egov nacilja. M. A. Be}ković,
sat. L2a. Uniđe unutra jedan strašan kuhač. Đ.
Bapić 264. — Koliko vide da je brašna, kuači
onliko meću kvasa. I. Ančić, vrat. 185. I jošte
š nime posla jednoga kuača. P. Posilović, cvijet
129. Sluge aliti kuaČi od crvi. S. Margitić, tiila.
146. E^idio bijaše laik, kuač kako mi rečemo.
J. Filipović 1, 336a. Majstorija jednoga kuača
ali kuarice. F. Lastrić, ned. 216. Dva redovnika
reda s. otca Franceska kuača. M. ZoriČić, zrcalo.
181. — (Ostavfam) meštru Martinu kuvaču moj
nož. N. Palikuća 68. I majoran kog traže me-
sari, likar, kuvač, taj svak za liieg mari. J. 8.
Be)ković 80.

Digitized by

Google

KUHAČA

749

KTJHABNICA, a.

XUHAĆA, /. vidi vaijača. — U Bjelosljenčenu
rječniku: ,ruđioa1a, tadionla^ coolear culina-
riam'; u JambrešiSevu: ,tadicala'; u 8tuli6evu:
,coclear coqainare' ie Hahdelićeva ; u Voltigijinu :
^mestola' ,kochl6ffel'.

KUHAČAN, kuhaftna, adj. samo u Stulićevu
rječniku v. kuhaćki.

KUHAČEVIĆ, m. prezime (po ocu kuhaču). —
— Od XVII vijeka. Matija Kuhače vić. Stat. po}.
ark. 5, 811. (1662). Luku Kuhačevića. M. Ku-
ha5evi6 25.

KUHAČIGA, /. žensko čefade kao kuhač, ku-
harica. — V Stuličevu rječniku: ,coqua^

KUHAČIČIOA, /. dem. kuhačica. -> Samo u
Stidičevu rječniku: juvenis vel parva ooqua'.

KUHAČIĆ, m. dem. kuhač. — U Belinu rječ-
niku: ,cuochotto, cuoco piccolo' ,coculus^ 241 a,
i u Stuličevu: .juvenis vel parvus coquus*. — I
kao prezime, isporedi Kuhače vić. xvii vijeka.
Matija Kuhačić. Stat. po), ark. 5, 314. (1670).
Marku Kuhačiću. 816. (1685).

KUHAČITI, kuh&čfm, impf, raditi kao kuhač,
kuhati. — U Stulićevu rječniku : ,coquinare'. —
slabo pouzdano.

KtlHAČKI, adj. koji pripada kuhačima. —
U jednoga pisca xviii vijeka, a između rječnika
u Stuličevu (,ađ coquos spectans'). A života ku-
haČkoga staAe smiruo hti prijati. P. Knežević,
životi. 89. Hti kuhački stan obrati, pism. 42.

KUHALAC, kiUiaoca, m. čovjek što kuha. —
Samo u Stulićevu rječniku: kuhalac i gHjeŠkom
kuhaoc, V. kuhač.

KtjHALICA, /. žensko čefade što kuha. —
Samo u Stuličevu rječniku: v. kuhačica.

KUHALSKI, adj. u Stulićevu rječniku: v. ku-
hački. — sasma nepouzdano.

KUHANICA, /. vrst tikve koja se kuha
(Novak, na Hvaru). B. Šulek, im. 181.

KtlHAlSrA, /. vidi varivo. — Na jednotne
mjestu XVIII vijeka. Da od graška s Čim raz-
stave žižka i kuhafia 66mu bude frižka. J. S.
Eejković 119.

kAhaiJtE, m. djelo kojijem se kuha. — Sta-
riji je oblik kuhanje. — Radi -h- vidi kod ku-
hati. — Između rječnika u Mikafinu (kuhanje,
,cootio, coctura'), u Belinu (kuhanje ,allessamento,
Tallessare* ,elixatio^ 64«; ,cocitura e oottura,
cioe il cuocero' ,coctio* 197a), u BjelostjenČevu
(kuhale, vare£e ,coctio, coctura'), u Stulićevu
(,coctio'), u Vukovu (kuhane i kuvafie ,das ko-
ohen* ,coctio*).

a. u apstraktnome znaćeiiu kao što je spri-
jeda kazano. (Rakija) u kuhaiiu postaje i kros
lulu prolazi. Vuk, rječn. kod mučenica. — Pri
svakom kuvai&u mažuna. Z. Orfelin, podr. 401.
Od kuvai^a zanat ne sna veći. J. S. Rejković
70. Izlišna se voda kuvaikem mašta na po)e
poteruje. P. Bolić, vinod. 2, 16. — U prenese-
nome smislu. Srditost raste zajedno za šastje i
sa kuhanje krvi. Korizm 47b.

b. u konkretnome smislu, ono što se kuha,
ono što je kuhano (jelo), vidi i kuhaika. Ništa
se kuhaiia u subotu ne okušaju. A. Kanižlić,
utoč. 84. Sva tratila od roliva, od kuhana i od
peciva. M. ZoriČić, aritm. 86. — (vidi varivo).
Zaiska od Jakova kuvailia. E. Pavić, ogl. 58.
Ponačiiia od istog kuva£a kano tanešca. 419.

KUHAB, m. čovjek što kuha, čovjek kojemu jt
zanat kuhati. — Riječ je praslavenska, isporedi
stslov. kuharb, rus. Kyxapb, češ. kuchar, pof.

kucharz. — Postaje ncuitaokom ai'b od stOfte»n.
chohhOn, srvi^em. i nmkem. kochen, variti, a ovo
je od lat. coquere. — Radi oblika ki!iv&r vidi
kod kuhati. — Voc. sing^ k&h&ru i kf^h&re. —
Između rječnika u Vrančičevu (,cocus*), u Bjelo-
s^enčevu (v. sokač), u Jambrešičevu (,coquus'),
u Stulićevu (v. kuhač), u Voltigijinu (v. kuhač),
u Vukovu (kuhar i kuvar ,der koch* ,coquus'.
cf. kuhač). ,Nabukzard' ča se tlmači: poglavje
kuharov. Naručn. 97'. Najde da vsi skandali
izvirahu od kuhara. Mirakuli. 126. (Kra}) čini
kuhara na ražan metnuti. A. J. Knežević 126.
Kuhar sam i pećar. M. Kuhačević 85. On je
bio manastirski kuhar. 8. ^ubiŠa, prip. 241.
Kuhari i momci pošli su da gledaju. 274. —
Povraćam se natrag kuvaru. A. J. Knežević
127. Kuvar i podrumar uvijek se dobro razu-
mijevaju. (Po manastirima). Nar. posl. vuk. 162.
Odmah kažu kuvaru . . . ,Neće, kuvare !^ reče mu
ona. Nar. prip. vuk. * 225. Poša|e svoga ku-
vara preobučena mjesto sebe. Vuk, odg. na laži.
12. Da se ovake građevine preduzim}u u ma-
nastiru, radovali bi se i đaci i kuvari. M. Đ.
Milićević, međudnev. 41.

KUHABEV, adj. koji pripada kuharu. — U
Vukovu rječniku: kuharev t kuvarev, vide ku-
harov.

KIJHAEIGA, /. žensko čefade kao kuhar,
žensko čefade kojemu je posao kuhati. — Radi
oblika kfiarioa i kf^varica vidi kod kuhati. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu
(,cuoca* ,coqua* 240b) gtUje se naj prije nahodi,
u BjelostjenČevu (,coqua, coca^, u Jambrešićevu
(,coqua*), u Stulićevu (v. kuhačica), u Voltigijinu
(,cuoca, cuciniera' ,kochinn'), u Vukovu (kuha-
rica f kuvarica ,die kochin' ,coqua'). Nosi piti
radost s alvom svoje pite kuharica sladost. A.
Kanižlić, rož. 80. Kako jadnu kuharicu psuje.
M. A. Belković, sat. Đ4b. Kažem novome đaku
da je ona đevojka naša kuharica, a drugo nije
ništa. Nar. prip. vrč. 818. Bila na dvoru jedna
kuharica. Nar. prip. mikul. 60. Uzimaće i kćeri
vaše da mu budu i kuharice i hjebarice. Đ.
Đaničić, Isam. 8, 13. — Majstorija jednoga
kuača ali kuarice. F. Lastrić, ned. 216. — Inače
odjevena mogla bi se uzeti za kuvaricu. Javor,
god. 16, br. 18, str. 597.

KUHARIČIN, adj, koji pripada kuJuirici. —
U Vukovu rječniku: kuhariČin i kuvaričin ,der
kochin' ,coquae'.

KUHAEITI, kuharim, impf. raditi kao kuhar,
kuhati. — U Stulićevu rječniku: v. kuhačiti —
Riječ je praslavenska, isporedi rus. KyxapHTk,
češ. kuchaHti, pof. kucharzjć, ali je jamačno
nema u našemu jeziku , a Stulli će je biti uzeo
iz ruskoga rječnika, premda to izrijekom ne kaže.

KUHABKA, /. vidi kuharica. — Riječ je pra-
slavenska, isporedi rus. KyxapKa, češ. kucharka,
pof. kucharzka ; u rMŠemu se jeziku javfa istom
od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(kuharka i kuvarka, vide kuharica). Đojde ku-
harka, pak ufati jedno ili dvoje (pilića). Đ.
Bapić 465.

KUHABKIN, adj. koji pripada kuharci. —
U Vukovu rječniku: kuharkin i kuvarkin, vidi
kuhariČin.

KTJHABNICA, /. postade od kuhar rMstavcima
bn-ica.

a. mjesto gdje se kuha, kuhina. — U ruiše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: (u Grb}u)
gdje se kuha jelo ,die kiiche' ,culina'. Pode u
kuvamicu, . . . pak uzevši soli baci u pu&atu.
Nar. prip. vuk. • 293.

Digitized by

Google

KUHABNICA, b.

750

KUHATI, 2, a.

b. vidi kuhača, vaijaĆa. — U n<iše vrijeme
u Istri, Kftharnica ,cochlear culinariam*. D. No-
manić, čak. kroat. 9 tuđ. ift/^:. 51.

KUHAROV, adj. fkdi kuharev. — lemeđu
rječnika u Vukovu (kuharov t kuvarov ,de8
kochs' ,coqui*). Na ove se riječi kuvarove derviš
tako smete. Vuk, odg. na laži. 13.

KUHABSKI, adj. koji pripada kuharima. —
Moie biti riječ praslavenskat isporedi rus. Ky-
xapcKii4, čeŠ. kuchafsk^, pof. kucharski. — U
Stulićevu rječniku: v. kuhački.

KtTHARSTVO, n. kuharev posao ili zanat. —
Može biti riječ praslaveuska^ isporedi rus. Ky
xapcTBo, ćeš. kucharstvi, pof. kuchar8two. — U
StuUčevu rječniku: ,coqui ars*, i u Voltigijinu:
,cucineria, arte di cucinare' ,kochkunst^

KUHARSTVOVATI, kuharstvujem, impf. vidi
kuhariti. — U Stulićevu rječniku: ,coquum agere'.

— nepouzdano.

KUHATE^iAN, knhatejna, adj. koji treba da
se kuha. — U Stulićevu rječniku: ,coquendu9'.

— nepouzdano.

KUHATI, kiih&m, impf. gotoviti jelo na ogihu,
ili u užemu »misluy variti (u vodi što vri), ili
uopće, može se kazati i 0 čemu što nije jelo,
osobito u užemu značenu. — Akc. se ne mijeika
(aor. 2 i 8 sing. ki^&, part. pract. pass. kiih&n).

— Onaj dio našega naroda što ne zna za glas
h (vidi 1. h pod a, a) dd)) izostacfa ga ili ga
zamjenvje glasom v: kiiati, kiivati; jednako i u
drugijem riječima od iste osnove (kuhač, kuhar,
kuhii^a itd.). oblici s v (ne zna se zašto) nalaze
se često i u kniževnika našega vremena koji
obično pišu h u drugijem riječima (i Vuk miješa
kuh- t kuv). — Premda je kuhar (vidi) riječ
praslavenska, kuhati nije, jer se nahodi samo u
našemu i u nslovenskome jeziku (sumi^ivo je češ.
kuchati, exenterare, rasparati, isparati), zato ne
znam jeli postalo uprav od nem. kochen, ili se
načinilo od kuhar. — Od xvi vijeka, a između
rječnika u Vrančićevu (,coquere'), u Mikafinu
(,coquo, coquinor*), u Belinu (,cuocere* ,coquo*
240l> ; ,allessare, lessare, cuocer con acqua' ,elixo'
64«), u Bjelostjenčevu (kuham, varim ,coquo,
cibum esui praeparo, coquinariam exerceo, cibum
esui aptum rcddo, coquinor*), u Jambrešićevu
(kuham ,coquo'), u Stulićevu (,coquere, coqui-
nare, coquum agere'), u Voltigijinu (,cucinare,
allessare' , kochen'), u Vukovu: 1. , kochen' ,coquo'.
[cf. variti). — 2. hjeb (u Srbiji) ,brot anmachen'
,pinso, coquo panem'. cf. mijesiti.

1. aktivno.

a. u užemu smislu, gotoviti jelo (pa i drugo
što) postavivši u kakav sud (lonac, gvozdenak
itd), te držeći na ognu da vri ili samo ili u
vodi. (Mati) kuhaše vlašćnu svoju ditcu. Korizm.
47a. Pokle u lončić pomast kuha. J. Kavaiiin
451h. Nisto prilično balsamu s vodom kuhaju.
A. Kanižlić, kam. 242. Vaja peći i kuhati. V.
ĐoŠen 170h Neka mijesi pogaču i kuha ci-
cvaru. Vuk, pošlo v. 199. Mat kuhala juhu.
Nar. prip. mikul. 27. Sjutra je subota ; što
ćete peći, pecite, i što ćete kuhati, kuhajte danas.
Đ. Daničić, 2mojs. 16, 23. — Neka kuva kuniću.
J. Vladmirović 21. Nika trava, zovu je kono-
pjicom, pak liezine žile kuvaju. 36. (Peći) kavu,
t. j. kuvati. Vuk, rječn. kod peći. Voštinu treba
kuvati. F. Đorđević, pčelar. 45.

b. uopće, gotoviti jelo na ogiku na koji mu
drago način, objekat može biti i ručak^ večera
itd.; u kojemu je primjeru i izostavfen. Tko ti
kuha ovdi? M. Držić 132. Poću večeru kuhat.

291. Va)a da sada metem, sada perem, sada
kuham. A. Kanižlić, bogo]ubno9t. 273. Pojdi
mi kuhat vičem. Nar. pjes. istr. 2, 153. (iao
metaforički, u značenu: čini od mene što hoćeš)
Ti me peci, ti me vari i na voju tvoju kuha\

1. Gundulić 167. — Nije grih (u svetkovinu)
loviti za špaš, kuvati i druge stvari potribite
činiti. A. Baćić 80. Da ji (zvirine) mogu ubiti,
kuvati i jisti. £. Pavić, ogl. 19. Smi}ka kuvala
ručak. Javor. god. 16, br. 36, str. 503.

c. kad je objekat hfeb ili što drugo što se
sastoji iz tijesta, te se peČe suho, kuhati znači:
gotoviti uopće, t. j. mijesiti i peći. Koji mu kruh
kuhaše. M. Divković, nauk. 177>^. Kruh koji
kuhaju na prodaju. Stat. po), ark. 6, 306. (1623).
Kuhaj meni meke braš}enice. Nar. pjes. vuk. 91.
Kuha bijelu pogaču. Nar. prip. bos. 1, 87. —
Da jim ne me)u žito, ne kuaju kruh. Ant.
Kadčić 298. — Jedna u svetac kruh kuvajući
osta ižežena od ogća neviđenoga. J. Banovac,
pripov. 143. Kuvaj meni bijele kolače. Nar.
pjes. vuk. 3, 130. Kuvaj meni tanke braš)enice.
Nar. pjes. juk. 53. A majka im pitu kuva. Nar.
pjes. petr. 1, 319. Kuvaj meni lake brašnenice.
Nar. pjes. kras. 1, 46. — Moie značiti i samo
mijesiti, vidi primjer kod botati.

d. u prenesenome smislu.

a) u ova je dva pritnjera samo dijelo-
miče preneseni smisao, jer se misli na pravu vru-
ćinu. I da zlato čisto ostane, plam ga kuha,
mlati tuku. A. Vita^ić, ostan. 15. Od kud sunce
dobro vino kuva. J. S. Rejković 258. — Može
biti da amo pripada i ovaj primjer u kojemu
vafa da stoji kuhati za grijaike duševno, ali
može biti i u svezi s c) (ali 0 dobroj namjeri):
Kad Božjega on bi vas napuiien duha, koji radi
crkve u i&em svom }ubavjom kuha, pode pro-
mi Spavat u sebi stalnije, da Bogu činit va|a što
je povo]nije. A. J. Knezovič 42.

b) kao mučiti, isporedi i prvi primjer
pod a). Danas bidni glad me kuha. A. Vitafić,
ist. 548*.

c) potajno gotoviti, spremati; objekat
može biti što tjelesno ili duševno; u svijem se
primjerima ističe zla nait\jera. — Između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (kuhati boj, tolnač, t. j.
otajno priprav)ati ono kaj je potrebno k boju
,coquere bellum* itd.). Što vićnici kuhaući za-
kuvaše, sve je bilo suprot Ignatiji. A. Kanižlić,
kam. 30. Kuhao je himbe suprot Ignatiji. 369.
Pa kuhaju u tihoći Turci i&ešto krupno. Osvetn.

2, 38. vidi i noj zadM primjer kod a).

d) u sebi (u duši, u pameti, u srcu)
kao hraniti i gojiti ; objekat je duševno obećane
ili misao. Ijed u srcu kuhajući. B. Zuzeri 104.
— U srcu svome teške misli kuva. A. J. Kne-
zović 91. Druga mislit Frido jest počeo, kuvat
mlogn u srcu začeo. I. ZaniČić 13.

e) u ovome prin^eru kao da znači:
pretresati, mnogo 0 čemu (objektu) govoriti. I
jedno se na drugoga tuži i prid drugim svoga
druga ruži; pak kazuje ikegove falinke. viruj
meni, to su zle prilike, nego va}a da drug druga
čuva i falinke joŠ većma ne kuha. M. A. Re)-
ković, sat. F8b.

e. kao neprelazni glagol, kipjeti, vreti, —
Samo u jednome primjeru xviii vijeka. Jedno
kuhaj uće more od vatre i gorućeg plamena digne
se po malo u vedrine nebeske. M. A. Re)ković,
sat. L5h.

2. pasivno.

a. vidi 1, a. Stvar mi kuhana biše v ne-
na vis t. Transit. 29. Ne blagujte od ovogaj si-
rovo ništar ni kuhano u vodi. N. Hfti'ima 108*.

Digitized by

Google

KUHATI, 2,

761

kuuijAsei

dzod. 12, \). Pak kuhana hti izjisti na stol
svojima poglavisti. J. Kavaiiin 259«. Kuhan
,alle3so, cotto in acqua' ,elixu9' ; kuhano ^alleaso,
la cosa allessa^ ,elixum'. A. d. Bella, rječn.
64h. Vode mutne, neblagoslovjefie, kuhane. Ant.
Kadčić 111. Daj mlijeka ili kuhanijeh šjiva.
Vok, rje6n. kod zasladiti. Pirinač kuhan gusto
gotovo kao u nas pilav. kovč. 82. Kavu ište,
daje se kuhana. Osvetu. 4, 17. amo pripada i
ovo: kuhano vino, v. vareno. A. Bjelostjenac,
rječn. — Ja^e ne kuano u vodi nego na ogiiu
pečeno. I. Velikanović, uput. 1, 60. — Žute guiie
u medu kuvane. Nar. pjes. vuk. 1, 284. S jedne
strane preda nekuvana, s druge strane preda ne-
predena. Vuk, rječn. kod an trese). Motne gvo-
zdenak s kuvanim jagAetom preda se. dan. 4,
37. (Ko hrče ne srče). Ko mnogo spava onaj
slabo jede što kuvano. Vuk, poslov. 159. Potoš
ili kuvani pepeo. Đ. Popović, pozna v. robe. 119.

b. vidi 1, c. Služiti se kruhom u prisno
ili u kiselo kuhanim. I. Velikanovid, uput 8, 42.

e. vidi d, d). Kuhanu za dugo na Latine
zlobnost izrigaše. A. Kanižlić, kam. 837.

8. sa se, pasivno (možebiti i refleksivno). —
Između rječnika u Vukova (1. ,kochon, sieden^
,coqui*. — 2. figuri, nešto se kuha »es gahrt'
,fermentat').

a. vidi 1, a. Na vatri veliki kazan, kuva
se u i&emu večera. Nar. prip. vuk. 92. Svaka
nezina suza vri u kazanu, u demu se kuvam.
105. Ali se so nigde no vadi, niti se kuva.
Vuk, dan. 2, 29. (Bobica) kuva se za jelo. rječn.
kod bobfia.

b. vidi 1, b. Kad se kuha, trijeba je puhat.
(Z). Ne umivam ruka, er mi se objed ne kuha.
(Z). Poslov. danič. Svake vrste jizbina koje se
običaju kuhati. And. KaČić, kor. 41.

e. vidi 1, c. Đa se kuha h{eba izobila.
Osvetn. 2, 49. ~ Kruh prije nego so učini, velik
se trud oko iiega čini, jerbo se pšenica same}e,
kuva i peče. A. Baćič 307.

d. u prenesenome smislu, probavfati se (o
hrani). Hrana s usta dolazi u utrobu, tu se
kuha, razčiiia, priobraća. A. Kalić 190. Crno
se vino u želucu lakše kuva. P. Bolič, vinodjel.
2, 52.

e. vidi 1, d, c) (oidi i u Vukovu rječniku).
Tu se mećava kuva, koja će se na Aegovu glavu
sgrominati. A. Kanižlić, kam. 86.

f. vidi 1, d, d). Osobito u Arabiji, kuhale
se svakovrsne žeje za osvetom. M. Pavlinović,
razg. 95. Tako se kuhalo, dok se opet Vučić
metnuo na glavu. 88.

KUHAT^ilV, adj. koji se može kuhati. — U
Stuličevu rječniku: ,coquibilis*. — nepouzdano.

KUHAV, a(Hj. vidi kuhatjiv. — U Stuličevu
rječniku: ,coquibilis'. — nepouzdano.

KUHINA, /. vidi kuhii^a. — - Kod onoga dijela
našega naroda ito ne izgovara h: kuina, pa i
kujna. — Od xv vijeka, a između rječnika u
Vukovu (kuina ,die kiiche' ,culina^ cf. kuća, ku-
harnica, kužina s dodatkom da se govori u voj-
vodstvu). U kuhinu pojdi gori. M. Marulić 260.
Sada opet nosim drva u kuhinu. A. Kanižlić,
bogojubnost 273. Pođe u mutvak (kuhinu) te o
kakav lonac omrči ruke. V. Vrčević, igre. 49.
A slafikii&e ni da provire iz kuhine. M. P. Šap-
čanin 1, 23. Došao Vučko u kuhinu. L. K. La-
zarević, on zna sve. 49. — Kad ti ostaviš lizati
pjate u kuini. N. Palikuća 26. Dole kuina bila
i Če]adska soba. S. Tekelija. letop. mat. srp. 19,
43. Bije neko u vrata od kuine (može biti da
nije crnogorska riječ), da ih slomi. P. Petrović,

gor. vijea. IIB. — Pored kujne muuu. B. Kadi-
čević (1880). 121. Šindralija s mračnom sobom
i 8 čađavom kujnom. M. Đ. Milićević, zim. več.
173. Na zapad su kujne gde se gotovi jelo. jur.
49. Po Srijemu kažu: ,Prazna kuina. luda ku-
varica'. M. Medić.

KfjHINICA, /. dem. kuhina. Kujnica. J. Bog-
danović.

KUHINIK, vidi Kujnik.

KUHInSKI, a^*. koji pripada kuhini. — Od
?viii vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(jculinarius, coc^uinarius' g^je se noj prije na-
hodi), u Volti^^inu (,calinario, di oucina' ,was
zur kiiche gehdrt'), u Vukovu (ki!iinsk7 ,kuohen-'
,culinarius'). Kuhinski otarak. A. Kanižlić, utoč.
637. Procedi onu vodu kroz kuhinsko sito. Z.
Orfelin, podr. 392. — Dotle ona (£ena gostioni-
čareva) trči oko ogništa od jela do jela, i kuva se
u velikoj žegi kujinskoj. M. Đ. Milićević, medu-
dnev. 86.

K^JHIliA, /. mjesto (u kuci ili prigradak) gdje
se kuha. — Š oblikom kuhiAa ili kubika riječ je
praslavenska, isporedi nslov. kuhinja (kuhnja, va-
rivo), čei. kuchynč, pof. kuchnia (rus. KyxHH riječ
je pofska. Miklošić). — Od stvi^m. chuhhina
(sroi^em. kuchen). — Uz kuhiAa ima i kuhina
(vidi). — Kod onoga dijela našega naroda Što
ne izgovara h govori se kikiAa i kdjda. — U na-
šemu se jeziku javfa od xv vijeka, a između rječ-
nika u Vrančičevu (,coquina; culina^i u Mika-
finu (kuhića, košda kuca ,culina, ooquina, po-
pina, termapolium^ i kod koliba), u Belinu (,cu-
čina, dove si cuoce il cibo' ,coquina* 240»), u
Bjelos^enčevu (u latinskome dijelu kod coquina),
ti Jamhrešičeou (,culina'), u Stuličevu (,culina'),
u Voltijijinu (,cucina' ,kuche').

a. u znače^u sprijeda kazanome. Čineći oficij
od kuhide. Mirakuli. 125. Ne bješe vam dosta
jedna kuhi&a. Zborn. 56*. Nigda i veće od ti-
suće kodi a vazda sedam sat na naj maiiu, prez
(osim) straž, Špij i ostalih oficiji vojski i prez moje
kuhii^e. Mon. croat. 231. (1527). Kuhidn hoćemo
za nas. M. Držić 215. Vodu sigaše i u kuhidu no-
šaše. F. Vrančić, živ. 85. Devet mjesta od kuhii^e
pri desnomu pak su kraju. I. Gundulić 532. Miš
ulize u kuhinu. M. Kadnić 263*. Zgori 15 tisuć
oštarij aliti obćinskih kuhid. P. Vitezović, kron.
171. Za ogdišta i kuhiAe. B. Zuzeri 266. ir
kuhiiku ir sobu ođadre. M. A. Be)ković, sat. Ilh.
Dojde va kubiku. Nar. prip. mikul. 2. Ovo su
kuhii^e gdje će žrtve narodne kuhati koji služe
domu. Đ. Daničić, jezek. 46, 24. — Kad Marta
u kuii^i oko blagovala nastojaSe. £. Pavić, ogl.
572. — Jedan kra) francuzski, prolazeći pokraj
kujne, vidi tu momče gdi okreće ražaii. D. Obra-
dović, basne. 245.

b. kuhano jelo. Da bi jim imiti ejiptsku ku-
hii^u. M. Marulić 256. Nijednu kuhifiu je jil
nego samo u poslednoj nemoći. Transit. 161.
Koji }ubi kuhide zove se glotun. Zborn. 16*. —
Kamo ti lipa ta kuiiia? S. Margitić, ispov. 251.
— Metaforički. Car . . . našu kuhiAu lasno će
spiniti. I. T. Mrnavić, osm. 160. Znaše da Oliva
biti će dresela, zač joj zlu kuhinu pripravila
biše u listu hinbenom, s kim ticao teoiSe. Oliva.
36.

KUHIlilCA, /. dem. kuhiAa. — U Bjelostjen-
čevu rječniku : .cucinetta, cucina piocola' ,coqui-
nulaS i u Stuličevu: ,parva culina^

KUHllSrSKi, adj. koji pripada kuhini. Ku-
hinski nož ,kuohenme8ser^ Kuhinski ormar ,ku-
chenschrank^ B. Šulek, rječn.

Digitized by

Google

KITHTA

752

KUJTJN6IJA

KUHTA, m. sluga (djetić) što pomaže kuhaču
i plače posuđe u kuhiiM. — Riječ je proslave tiskaf
isporedi nslov. kub ta, ćeš. i po\. kuchta. — Po-
staje od kuhar ili od kubi na (zar od srvnem,
kiichen-kneht?). — U Bjelostjenčevu rječniku:
kuhta, sokaČić, kubačić »subcocus, coculua, lisa';
14 Stulićevu : ,famulu3 in culina' iz Habdelićeva ;
u VoUigijinu: ,guattero' ,kucbenkaecbt'.

KUHTIĆ, m. pregime (po ocu kuhti?). — xvi
vijeka. Tomaš Kubtić. Mon. croat. 236. (1534).

KUHl!lKATI, kiihukam, impf. dem. kuhati. —
Samo u Stulićevu rječniku: ,coquitare*.

KUJ, vidi kod.

1. KUJA, /. vidi kučka. — Po akcentu kao
da je augmentativ. — Od xviii vijeka^ a između
rječnika u Vukovu (vide kučka).

a. u pravome smislu^ vidi kučka, a. Gori,
]ubo, kuja te rodila! Nar. pjes. juk. 426. Dok
kuja repom ae vine, neće pas za Aom potrčati.
Nar. posl. vuk.- 64. Zla kao kuja. (Kaže se zloj
ženi. Mjesto ,kuja* reče se i , kučka*). 90. Hvala
mu kao (i) kuji koja je planinci sir pojela. 341.

b. vidi kučka, b. Kapetanu hoću ju tužiti,
neka kuji on jezik zaveže, da za drug^im dru^i
put ne laže. M. A. Rejković, sat. I)4b. Ona
kuja, orjatsko koleno, u vino mu bendeluke
mesa. Nar. pjes. vuk. 1, 543. Izdade me kuja
Vidosava. 2, 110. On udara sestru Stojanovu:
,Poznaj, kujo, dvije mrtve glave !* 3, 270. Muči,
kujo, a ne }ubi moja! Nar. pjes. herc. vuk. 99.

— Ne u zlome mislu^ vidi kučka, b pri kraju.
Kad to čula Zlatija đevojka, spusti kuja toke
na prsima. Nar. pjes. vuk. 3, 296.

2. KUJA, /. vrsta plane. J. Bogdanović.

3. KUJA, /. štap u tari da se vratilo ne okreće,
u Lici. F. Hefele.

KUJAČA, /. ime žensko. — isporedi Ku^ava.

— U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka.
Kujača, službenica Abramova. M. Vetranić 2,
236.

KUJANIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Jakov Kujanić. Bat. 407.

KUJANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Panta Kujanović. Bat. 142.

KUJ ATI, kujam, impf. u Stulićevu rječniku:
V. kuAati. — nije dosta pouzdano. — isporedi
1. kujati se.

1. KUJATI SE, kujam se, impf. nalazi se od
xvni vijeka u dva razliČna značena koja ipak
mogu biti u nekoj »vezi među sobom.

a. pretvarati se. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: kujam se, v. jalim se, i u VoUigijinu:
jsimularsi, fingersi* ,sich verstellen*.

b. spuštati krila. — U Stulićevu rječniku:
,ala8 paulatim demittere'.

2. KUJATI SE, kujam se, itnpf. coire (de
canibus). F. Kurelac, dom. živ. 45.

1. KUJA VA, /. ime žensko. — xiv » xv (i xvi)
vijeka^ a između rječnika u Daničićevu (žena
kraja bosanskoga Ostoje 1399—1420). Gospojomb
Bogomb darovanomb mi kra|icomb kirb Ku-
javomb. Mon. serb. 236. (1399). Gospođomb kra-
Jicomb Kujavomb. 276. (1410). 294—295. (1420).
Gospoda Kujava er tamo u selu za Tvrdka
udava djevojku Veselu. M. Uržić 443.

2. KUJAVA, /. selo u Bjelopavlićima. V. ][ie-
sević.

KUJAVČE, /. pl. (^) ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 24.

KUJA VICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
šabačkome. K. Jovanović 176.

KUJ A VICI, m. pl. ime plemenu (ili selu?). —
U jednome prin^eru xv vijeka, i otale u Da-
ničićevu rječniku (Kujavićb, kra)a bosanskoga
Tvrtka Tvrtkovića vlasi »Kujavići* 1406). Što
namb velikostb kra]evbstva ti piše za vlahe Ka-
javiće s indmi vlasi. Spom. sr. 1, 82. (1406).

KUJE, /. hgji' Kujača. — Akc. se mijeika u
voc. Kfije. — U istoga pisca u kojega ima i
Kujača. O Kuje, ži mi ti! M. Vetranić 2, 828,

KUJŽTINA,/. augm. 1. kuja. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanović. M. Medić. ,Đobar čoek
čemu kraja nije, ali mu e žena pusta kujetina'.
J. Bogdanović.

1. KUJICA, /. dem. 1. kuja. — U naše vrijeme.
Podmetne jednu kujicu mesto diteta. Nar. prip.
mikul. 21. Šarena kujica pred kućom laje. od-
gonetfaj: prat)ača. Nar. zag. novak. 175.

2. KUJICA, /. vidi kujičar.

KUJIČAB, m. neku vrst žepnog noža zovu
kujičarem; a deko mu reče i: , kujica'. Kujičar
nož zatvora se u korice, samo su mu korice
drvene. J. Bogdanović.

KUJIČ-BABA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Š|ivar u mestu Kujič-bari. Sr.
nov. 1872. 113.

KUJIN, adj. koji pripada h^ji. — Kod mjes-
noga imena. Kujin potok. Potok Borci kod Da-
ruvara. D. Hire.

KUJISATI, kujišem, impf. vikati 8 munare
(kao mujezin) pozivfući Muhamedovce na mo-
litvu. — isporedi kujiSiti. — Vafa da je od turske
riječif ali ne znam od koje. - isporedi kuj uši.

— U naše vrijeme. Ukori hoda popa: ,Ma da je
tvoja vjera od moje bo)a, i ti bi kao i ja po pet
puta na dan kujisao s munara, te sazivao svoj
narod da se Bogu moli'. Nar. prip. vrč. 90. On
kujiše kano ho^a na ^miji : , kuj uli kujuši'. Nar.
prip. bos. 1, 52.

KUJISITI, kujiSim, impf. vidi kujisati. 0^
turski kujiši u munari. M. Pavlinović.

KUJ-KOVAČ, kuj-kovdča, m. vidi kovač. -
U narodnoj pjesmi našega vremena. Đa beremo
zlatne rese, da nosimo kuj-kovaču. Nar. pjes. «
Magazin. 1866. 99.

KIJJNA, vidi kuhina.

KUJNi, vidi kuiii.

KUJNIK, m. ime dvjema selima u Slavoniji
u županiji požeškoj. Bazdije}. 121. 129. — Frt/a
da bi pravi oblik bio kuhinik, vidi prvi prin^tr.

— Pomine se još od xv vijeka u latinskome spo-
meniku. ,Zwlkowcz, Kamarycza, Kuhynnyk, Chy-
glenyk et Pethowalcz'. Starine. 5, 124. (1489).
Priko Slatiuika, Stupnika, Badovana, Orijovoa,
Kujuika, ... M. A. Be)ković, sat. H2^.

KUJICA, vidi kuhiAa.

KUJO, m. ime muško (jamačno ipokoristik).

— U narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vrt-
mena. I sokola Kuja Markovića. Ogled. sr. 486.

KUJUNGEVIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni
u okrugu sarajevskome. Statist bosn. 21.

KUJUn6iJA, m. (u množini f.) zlatar, tur.
qujum^y. — isporedi kulun^ja. — Nalazi se i
pisano s -č- mj. ^. — Od itvii vijeka, a ijsmeđu
rječnika u Vukovu (vide zlatar). Zaludu je nauk
kujunčiji, kosaču ... I. Ančić, vrat. 199. Zove
Orun mlade kujunčije. And. Ka&ić, razg. 80*.
Bukave su vezije navezle a vence su kujun^je

Digitized by

>^uogle

KUJUN6UA

758

6. KUK

vile. Nar. pjes. vuk. 1, 5. Oj Boga ti, knjon^a
Janko! đa ti pošjem malenu parica, sakui meni
v'jence i oboce. 1, 167. Bog ubio kujun^je koji
zlate sve noževe! 1, 187. Imam brata mlađa
dobra kujun^ju, skovaće mi prsten i veći i
lepfii. 1, 429. Zlatu će se kujun^ija naći. (Dobra
će stvar dočekati onoga koji je £e dostojan).
Nar. posl. vuk. 91.

KUJUN6iJIĆ (Kujiin^ić), m. prezime (po ocu
kujungiji), — U naše vrijeme. Na sokola Kujun-
^jća Dara. Nar. pjes. vuk. 2, 535. Braća Ku-
jungijći, trgovci is Lijevna. 2, 661. (medu pre-
numerantima).

KUJUNĆUIN, adj. koji pripada kujungiji.
— U Vukovu rječniku: ,de8 gold- und silber-
arbeiters^ .aurificis, argentarii*.

KUjtrNdiJINICA (kujiin^nica), /. kujungi-
jina iena, — U Vukovu rječniku: kujiin^jnica
,die goldschmiedin' ,uxor argentarii^

KTJJUNGIJINKA (kujun^nka), /. iensko če-
fade što radi kao kujungija (ovako je u primjeru
značene, ali Vuk tumači kao da je isto što ku-
jun^jinica). — U narodnoj pjesmi našega vre-
mena, i otale u Vukovu rječniku (kujunjijnka)
uz kujungijnica s primjerom: Od devojke inlade
kajun^ijnke, vidi: Te donesi onu čašu zlatnu
štono sam je skoro kupovao u bijelu Varadinu
gradu od devojke mlade kujungijnke. Nar. pjes.
vuk. 2, 183.

KUJUNGLJINSKi (kujiin^nski), adj. vidi ku-
jun^jski. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (kujilin^jnskf uz kujun^ijski). Ako
zatianemo uši od kujun^nskog nakovja. M. Pa-
vlinović, razl. spisi. 894.

KUJUN^ijSKI (kujiin^ski), adj. koji pripada
kujungijama. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,gold9chmied-' ,argentarii'). Za-
nati se u Nišu rade ovi: terziski, aba^iski, obu-
ćarski, užarski, kujun^ski, . . . M. D. Milićević,
kra}. srb. 129.

KUJUN6tLUK, m. tur. qujumžylyk, kujun-
gijin zanat. — U Vukovu rječniku: ,die gold-
schmiedekunst^ ,aurificis ars^

KUJTJŠI, glas kojijem se koče da pokaže kako
mujezin viče s munare, vidi drugi primjer kod
kujisati.

KUJUŠIC, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 14.

1. KUK, m. kučine. — iVa/ Češče u množini
(kuci?). — -u- stoji i^j. negdašnega 1. — Biječ
je praslacenska (kl'bk-b), isporedi stslov. klitki«,
rus. iMOKT., Češ, kluk, po}, klaki (pL). — Između
rječnika u Daničičevu: klbkb ,8tuppa' (upravo
samo u množini kao sada kučine). — Ašte kto
'Vbzbmb ((ifka) vb klbcehb i položitb podb glavu
žene ne vddušti jej . . . Sredovj. lijek. jag. star.
10, 114. Hotii pogledati ove moje ruke... kako
strilom luke nih će otezati, k stupu kako kuke
u klupko svezati. M. Marulić 175. Jabuka u
klupko od kuka stvori se. M. Vetranić 2, 131.
Šta ću vam krivo kazivati ili vam zamotavati
kuke u kučine ? V. Vrčević, niz. 85. Kiiki (nom.
pl.) ,stuppa*. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 12.
Kuk, naj prostije predivo, u Ogulinu. F. Hefele.

2. KUK, kuka, m. coxa, femur, kost u boku,
bedra. — -u- stoji mj. negdaŠi^ga 1. — B^ječ je
stara (ki>lk'B), isporedi (stslov. kl'bka), novoslov.
kolk, bug, ki.lk. — Između rječnika u Bjelostjen-
ievu (kuk, prasje stegno ,pema*), u Jambrešičevu
(iperna, petaso'), u Stulićeuu (v. zarebmik) (iz
Habdeliceva), u VolHgijinu (,co8cia; presciutto'

,hufte, schinken^, ti Vukovu (,đa8 hufbbein' ,08
ooiae').

a. uopče (u primjerima u čefadeta i u kona).
Od straha se potu kuki. JaČke. 222. Dok on ovoga
sveže, drugi potegne iz puške, te ga rani u kuk . • .
Ostane malo rom i tane mu ostane u kuku. Vuk,
dan. 4, 18. — I pod liime doge zakuČio, sve od
kuka do straži^ega š^uka Nikolina rascijepila
ćorda. Nar. pjes. juk. 289. Pak poteže paklenu
kan^iju, i prifaća po butovim dogu sve od kuka
do straži^ega šjuka. 518. Dobar dore na kukove
pade. Nar. pjes. marj. 76. Khk ,coxa, femur*;
kfik ,os coxae'. D. Nemanić, čak. kroat. stud.
8. 12.

b. u osobitome značeiku, slana bedra svinska
(but, butina), vidi pršut, šunka (vidi u rječni-
cima). Kuk, šunka (na Visokom). L. Mrazović.
Kuk, kost u sredini šunke. Belec u Zagorju. D.
Hire. — Mislim da amo pripada i ovo: Obišao
kuća kao miš kuka. (Keče se za skitnicu). Nar.
posl. vuk. 229.

3. KfjK (kuk), klika (kfika), m. veliki kamen,
hrid. -— -n- stoji mj. negdašiiega 1. — Mislim
da je ista riječ što 2. kuk u prenesenome smislu.
— Oi XIV vijeka (vidi h, f)), a između rječnika
u Belinu (kiik ,un sasso grande* 643«), u Stuli-
čevu (.magnus lapis, rupes*), u Vukovu: k&k,
kuka (u Dalmaciji) veliki kamen (stijena) ,der
felsen' ,8axum*.

a. uopče. Na se čuj (čuvaj) od kuka, koji je
posred Ae (propasti). N. Naješković 1, 189. Ako
ona plav nemila od mora se ne proždrije, o kuk
li se ne razbije u tisuću mrva. I. Gundulić 37
— 38. Na onomu golom kuku s koga općim od-
izgora prostirući s trstim ruku varat ribe . . .
40. Na Re^epa kuk se obali, i istište mu van
utrobu; u stijenju su mnogi ostali ukopani živi
u grobu. 524. ^ Više gola kuka onega koji gleda
put zapada. G. Palmotić 1, 102. Tad se uspe
na kuk hridac da mu boji slih podadem . . . Sklopi
ruke, vas se strese, i kuk na kuk učini se. J.
Kavaiiin 434*^. Poma]a kuk, a na kuku crkva.
S. !^ubiša, prip. 2. Ktk ,saxum prominens^ D.
Nemanić, čak. kroat. stud. 8. Kilk ,saxum pro-
minens*. 12.

b. kao mjesno ime.

a) u Bosni, aa) planinski vis. K^.
Glasnik. 22, 57. 21, 356. — bb) zaselak u okrugu
travničkome. Schem. herceg. 1873. 190.

b) Klik, velika planina, kad se iz dofiega
Lapca ide na Udbinu. M. Medić.

c) Kuk i Šuperka mjesna su imena (blizu
Cavtata). L. Zore, rib. ark. 10, 358.

d) zaselak u Hrvatskoj u županiji mo-
dr usko riječkoj. Eazdije). 55.

e) Kiik, ždrijelo silazeći u Izgori (?).

f) Bijeli Kuk. u Daničičevu rječniku : klbkb,
selu je BrČelima išla meda ,u Bdli Klbkb, sb Bd-
loga Klbka pr^ko na Drdnb^ Mon. serb. 114.
(1821-1836).

4. KUK, m. nejasna riječ u rukopisu xvi vijeka :
po svoj prilici stoji pisarevom griješkom mj. kuća.
SunaČnomu kuku pokloni se Aleksandar (prije
toga ima o kuki sunačnoj gdje vala da treba či-
tati kući). Aleks. jag. star. 3, 287. u drugijem
rukopisima sunčano(j) kući, vb slbubčbndmb g^fidu.
nov. 92, va slnčanije ramine.

5. KUK, m. vidi 2. kuka. Kuk, 1. Humulus
lupulus L. (Visiani) ; 2. Tamus commiinis L. (Vi-
siani) ; 3. Sonchus oleraceus L. (Visiani). B. Šulek,
im. 181.

6. kOk, m. vidi gak. — na Neretvi. M. Pa-
vlinović.

Digitized by

Gbogle

1. KUKA

764

1. KUKAO, h).

1. KUKA, /. kao oruđe (naj ČeŠče gvozdeno)
tako nakrivleno da jse moie i/iim što hvatati i
vlačitif ili da se na ono može što objesiti. —
isporedi kučalica, kvaka. — Korijenu kuk kao
da je enače¥ie nakriviti, vidi kukonos. — Ima i
hug. kuka. — Od xyii vijeka^ a između rječnika
u Mikafinu (kuka, ku&alica ,uncus, uncinas' t
kod kjuka; kuke od samara ,clitella6')> u Bjelo-
stjenčevu (v. kjuka), u Stulićevu (,uncus, uncinus' ;
kuke od samara »clitellae*) ; u Vukovu (,dor ha-
ken' ,uncus', n. p. kuka od drveta kojom se do-
hvataju ^^rane od treSai^a ; kuka gvozdena na
kantaru itd.).

a. uopće. Vidjeh djavle paklene gdi iz peći
paklene izodahu noseći kuke gvozdene i mene
80 hitahu da bi me doku&ili. M. Divković, bes.
185h. Kuke gvozdene stavi u usta bogatcu. zlam.
95. Kasdrt kukami gvozdenijem. P. Posilović,
nasl. 127h. One gvozdene kuke, ili bo}e rekavši
udice, za meso zapi^ahu, a kad ji oni iztezahu,
sobom meso iznošahu. J. Banovac, razg. 160.
Pusti Aemu na čekrk uzicu, na uzici kuke od
čelika, izvuče ga do pola tavnice. Nar. pjes. vuk.
3, 122. Pa izvadi gajtan-merdevine i na ^ima
kuke od čelika; baci kuke uz visoku kulu, za-
kučiše kuke za jabuke, zakučiše kuko za demire.
Nar. pjes. h5rm. 1, 351. Pa izvadi (iz torbe)
kuke i teuefe. 2, 196. Baba ide po kući, noge
joj vise o kuci. odgonetfaj: obuća kad se skine
veda se o kuci. Nar. zag. novak. 147. Kuka
koja je privezana za oje pa se Aom zakači ona
grana što je pod plastom, kad se plašće svlači
na jedno mjesto. Vuk, rječn. kod ojište. Turci
se kroz zem}u tako prikuče k srpskome šancu,
da su kukama otimali barjake i oni od Srba i
Srbi od £1. građa. 37. Načini pedeset kuka
od zlata. Đ. Đaničić, 2mojs. 26, H. Pošto ih
gančima i kukama posmucaju. 8. I^ubiša, prip.
277.

b. u osobitijem značeiHima.

a) u Srijemu ,muška kopča', a u Crnoj
gori ,kovčar^ ,Imam spona, ali nemam dosta
kuka ; kako bi bilo, da otkinem 3 kuke sa starih
natikača?' u Đobroselu. M. Medić. — isporedi
kukac, kovčar, mu^ak.

b) zakučasta igla kojom se plete. Nijesam
ja navikla ralu ni sjedbi no igli i kuki (kriva
igla). 8. :^ubiša, prič. 122.

c) vidi u Vukovu rječniku : s jedne strane
kao pouzak trnokop, a s drugo kao veliki k]an
,dsterr. krampe' ,harpaginis genus'. ovakijem se
kukama po kamenitijem mjestima naj više kopa
i radi; i može biti da se ovaka kuka misli u
onoj poslovici: Kad ustane kuka i motika; cf.
k}una, čak|a [1, objetelica, pijuk 3, trnokop 'Jj.
Ti ne piješ mlaćenicu batom bivenu nego vino
kratošiju kukom trap|enu. Nar. pjes. vuk. 1, 31.
Pobacajte kuke i motike. 4, 344. Kad ustane
kuka i motika (bićo Turkom po Mediji muka).
Nar. posl. vuk. 122. Kuka i motika. (Pripovijeda
se da su Nijemci uhvatili đavola, pa ga pitali
šta je lijek, od kuge, a on im kazao: ,kuka i
motika', t. j. vuci mrtvaca kukom u grob pa
motikom zakopaj, tako se to sad uz riječ govori
i za druge bolesti, a kasto i za moralne po-
grješke. U Crnoj Gori ,kuka' znači Čak}a ili
k}una — s jedne strane kao uzak trnokop a
s druge k}un — i u ovome smislu biće ono:
,Kad ustane kuka i motika'). 163. Piši kukom
po ledu. (n. p. kad je kome dužan ko od koga
se ne može naplatiti). 248. Kad kaluđeri dignu
kuka i motiku. 8. i^ubiša, prip. 73.

d) u ovome primjeru vala da znači uvojak

(na kosi). Jedna vspoređ druge naprav]a si kuk«,
junakom blazine s kimi je prehine. Jačke. 249.

e) virgula, znak dijefena riječi i rečenica
u pisanUj vidi zapeta. — U rukopisu xviii(?)
vijeka. MeždustroČije, si reč kuka. Konstant.
filoz. star. 1, 29.

/) iHešto nakrivfeno kod vezena. Koliko je
na marami grana, toliko mu na srdašcu rana!
koliko mu po granama kuka, toliko mu na sr-
dašcu muka! Nar. pjes. vuk. 1, 271. Koliko je
na marami kuka, onoliko g^ uhvatilo muka. Nar.
pjes. kras. 1, 152.

ff) u ovotne primjeru kuka savija grane
(na droetu) va\a da znači da se grane (od sta-
rosti) krive i kršfave: Od tog du]e još raste ja-
buka, grai&e kašde joj savija kuka. J. S. Be|-
ković 147.

h) n\iesto gdje se rijeka okreče (na krivo).
Kuka jflusskriimmung'. Zbornik zak. 2, 700.

i) drvena Jujaška (u okrugu biogradskome
oko Grooke). ^j. Stojanović.

k) na satnarUf vidi u Mikafinu i Stuli-
ćevu rječniku.

2. KUKA, /. (češće u množini kftke), Tamus
communis L., lieka trava što se jede (vidi u Vu-
kovu rječniku), slična je divfijem šparogama, ali
nije ni šparoga ni hmcf, — Može biti da je ista
riječ što 1. kuka (mladice se savijaju). — Od
XVII vijeka, a izmeau rječnika u Mikafinu (kuke,
trava, hme] .lupulus, lupus salictarius') g€^je se
naj prije nahodi, u Stulićevu (kuke, trava ,lu-
pulus'), u Vukovu: (u Dubrovniku) po naj više
pl. khke ,art spargel* ,asparagi genus [Asparagus
officinalis L.?J'. u Dubrovniku se kuke obare
pa se hladne jedu s u}em i s octom ili limunom.
Kuka, vite nera (na Visovcu, prije našega vre-
mena), Tamus comunis L. (Vodopić), v. kuk.
B. Šulek, im. 181. Kuke, 1. lupuli (Kuzmić,
Durante, StuUi), giunco odorat« (Stulli), Hu-
mulus lupulus L. ; 2. v. Kuke crne, Kuk. 181.
— Kuke crne, vitis nigra (Durante), Tamus
commtinis L. (Lambl.) 181. — Kuke divje, vitis
sjlvatica (Durante), Bryonia dioica Jacq. 181.

3. KUKA, /. škofka (ili vrsta škofke?). - V
naše vrijeme u primorju, a između rječnika u
Stulićevu (,conchilium'). Kuka, Sko)ka ,conchiglia'.
Progr. karl. gimn. 1878. 41. — Vafa da je ro-
manska riječ od lat. concha: on je postalo ^
pak u.

4. KUKA, /. mjesno ime. — vidi i 3. Kuke.

a. zaselak u Bosni u okrugu sarc^evskome.
Statist, bosu. 29.

b. K&ka, čosma. u ZabuČiju do Uzica, l^
Stojanović.

1. KUKAC, kiikca, m. a) vermis, larva, ere;
b) insectum, buba uopće; c) Anobium pertinax
L., i^ka buba što grize jelovinu i kucka jednako
kao sahat ('hem. tođtenuhr) ; d) Paronyohium ten-
dinosum, crn (nem. fingerwurm). — -a- stoji n^.
negdašnega h. — U sjeverozapadnijem krajevima
i u nslo vensko me (kukec sa snačenima c) i d)),
a između rječnika u BjelostjenČevu (kajkavski
kukec ,vermis'; kukec, bol ,phagedaena*), u Jam-
bresićevu (kukca bol imajući ,phagedaenicus'), u
Voltigijinu (,verme* ,wurm').

a) crv. — U BjelostjenČevu i u Voltigijinu
rječniku.

b) buba uopće. — U BjelostjenČevu rjeČniktu
kukec koji pupje ili oka trsova je i kvari ,ipe3
et ips'. — koji žitek kvari ,ois'. — koji drevje
,thrips 1. trips*. — koji opravu ,cis*. — kukec
šestemi nogami obrh vode drčeći ,tipala. — ▼.
oentipeda.

Digitized by

Google

1. KUKAC, e).

756

1. KUKATI, b, a) aa).

c) Anobitim pertinaz L. Kukao (kukač) ,Ano-
bium pertinaz L/. K. Crnogorac, zool. 137.

d) crh (ili nokojeđa). Kukac, ime 6iru, Što
se dugo ispod nokta prsta sabire, u Prigorju,
Zagorju, Posavini. F. Hefele. vidi i u Bjelostjen-
čevu i Jambrešićevu rječniku.

e) u naše vrijeme neki pisci zovu ovako hube
u kojijeh sugorna krila tvrda kao kora (colae-
optera). — U Šulekovu rječniku: ,kafer*.

2. KITKAC, kiikcA, m. vidi kovčar. — U naše
vrije}ne, a ismeđu rječnika u Vukova 8 dodatkom
da se govori u Hercegovini. Na s' obu6e od sabe
čakšin^, pri ikima su kukci pozlaćeni. Nar. pjes.
juk. 240.

1. KUKAČ, kukdča, m. vidi 1. kuka, a. Nači-
nile bijabu kukač da Aime do vate kada im što
treba. Bos. vila. 1889. 12.

2. KfjEAČ, kukd6a, m. vidi 1. kukac, c).

8. KUKAČ, m. im^. muško (?). — Potvrđen je
samo adjektiv posesivni kod mjesnoga imena u
Bosni. Bosna (rijeka) kod Kuka6eva Samca utiče
a Savu. F. Jukić, zem}. 8.

KUKAČEV, adj. vidi kod 8. Kukač.

KUKALIN, m. vidi u Daničičevu rječniku:
Kukalinb, selu je Nistri išla meda ,do Kukalina
Htudenbca*. G(lasnik). 15, 279. (1348?). cf. Ku-
kaninb.

KUKALOVAC, Kukalovca, m. mjesno ime u
naše vrijeme. Do Kukalovca. Rat. 114.

1. KUKA^, kuk]a, m. šeput, zamka, uzao je
svezan na kuka), kad se može lako da odriješi,
inače je svezan na sm^ak. u Lici. V. Arseni-
jevič. Svezati što ,na kuka}^ kaže se n. pr. kad
se veže onako kao što se veŽe svitćak od gaća
ili podveza; inače je mrtvouzice svezano, a tad
se ne drijeSi lako. u Dobroselu. M. Medić. —
isporedi kukujio.

2. KUKA^, kukja, m. kad se pletiča igla za-
pili, onda se ono zove kuka), u Dobroselu. M.
Medić.

KUKAJ^iKA, /. vidi kukavica, b. — U jednoga
pisca našega vremena. U to mire zakuka kuka)ka
deka stara prosjakida baka. Osvetu . (j, 68.

KUKA^NAČA, /. vrsta jabuke. KupČina doi^a.
D. Hire.

KUKANdiJA, /. kukatie. — S turskijem na-
stavkom. — U naše vrijeme. Stane ga kukan^ija
i pomagdavina. Magaz. 1808. 58.

KUKANIN, m. vidi u Daničičevu rječniku:
Kukaninb, selima je Slamodraži, Đobrodo]anima,
NeprobiŠtima, Momuši i Bijeloj Crkvi išla meda
,ua Kukaninb Studencb*. M(on. serb). 18. (1233).
cf. Kukalinb.

KUKANOSA, m. nadimak čovjeku sa kukastim
nosom, u Bačkoj. V. Arsenijević. — isporedi
kukonos.

KUKAN, m. vidi u Daničičevu rječniku: Km-
kai^b, vojvoda je Sanda} bio ,u Kukaću' i ,podb
Kukanemb*. M(on. serb). 329. (1423). (Spom. sr.)
2, 85. (1429). to će biti sadašće selo Kukaii na
Bosni blizu Vranduka. Zem). bos. 88. na kar-
tama ,Kakanj^

KfiKANA, /. kukane. — U jednom primjeru
našega vremena. Prepade se i pomisli da umrije,
i stade je kukai^a i lelekaua za majkom. Nar.
prip. vrč. 54.

KUKANE, n. djelo kojijem se kuka (vidi 1.
kukati). — Limeđu rječnika u Stuličevu (kukale
,ululata8^) i u Vukovu. Nećeš li slušati jauke i

kukanje tob'kib krstjana po paklu. L. f^abuSki
12. Kad je došla u bijele dvore, saču lelek i
začu kukaiie, staru majku Jova kukajući. Nar.
pjes. herc. vuk. 91. I zabuči zem)a od kukailia.
P. Petrović, gor. vijen. 45.

KUKAR, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
siiiskome. Repert. dalm. 1872. 29.

KtrKARA, /. vidi u Vukovu rječniku: kuka
što se i^om vuku navi)ci, vide ojište. — Ličina
kojom se veže plašće kad se vuče kukarom. kod
plaŠi^ača. — Akc. se mijei^a u gen. pl. k&k&r&.

KUKARI, m. pl ime plemenu. — xv vijeka.
Pavao Hatežević od plemena Kukari. Mon. croat.
147. (1492). vidi i: ,Stephanus Mylwtbynych de
genere Kukarow*. Mon. croat. 171. (1500).

KUKAŠ, m. prezime. — U naše vrijeme. V.
BogiŠić, zboru. 15.

KUKAST, adj. nakHvfen kao kuka. — U Vu-
kova rječniku: ,hakenf5rmig* ,uncinatus^

1. KUKATI, kiik&m, impf. cuculare, pjevati
kao kukavica (kuku, kuku). — Akc. se ne mijena
^aor. 2*8 sing. k&k&). — Jamačno je rijeČ pra-
slavenska^ isporedi (rus. KjKaTb, mrmfati), češ.
kukati, 2)0 f. kukać. — Postaje od kuku. — Iz-
među rječnika u Stuličevu: ,cantar del kuko (sic)^
lamentarsi' ,queri, conqueri* ; »ululare*, ♦ u Vu-
kovu : 1. ,guck guck schroien* ,clamo cu cu* ,(vom
guckguck)'. — 2. ,wehklagen* ,ululo*.

a. u pravome smislu (glas u ptice kukavice).
Kukavica blizu kuka, zlo će se dogoditi. A.
Baćić 56. A kuka joj tica kukavica usred Seća
na bijeloj crkvi. Nar. pjes. vuk. 3, 223. Zelene
se lugovi posavski i kukaju siAe kukavice. 8,
373. Listaj, goro, kukaj, kukavico. Nar. pjes. u
Vuk, rječn. kod kukavica. Zato svaka Srpkida
kojoj je brat umro oplače i danas kad čuje ku-
kavicu gdje kuka. Vuk, živ. 224. Ptica kuka,
a kara je Luka. Osvetn. 2, 40. Kad kukavica
dođe blizu te kuka nije na dobro. M. Đ. Mili-
ćević, živ. srb. 2, 07. — Amo mogu jMripadati i
ovakovi primjeri (u pjesmafha) u kojima kuka-
vica stoji metaforički za če\ade : Kukala je crna
kukavica usrid zime kad joj nije vrime; nije
ono crna kukavica, već je ono Jačinta gospoja.
And. Kačić, razg. 41^. Zakukaše do tri kuka-
vice: . . . koja kuka, nikad ne prestaje, to je
jadna Jovanova majka; koja kuka jutrom i ve-
čerom, to je tužna Jovanova seja; koja kuka,
kad joj na um padne, to je mlada Jovanova )uba.
Nar. pjes. vuk. 1, 480. A što kuka tica kuka-
vica, ono jeste proto Milutine. 4, 177.

b. sam se glas u kukavice shvača kao znak
šalosti, zato je u našemu narodu (osobito kod
ženskijehf ali nije rijetko ni kod muškijeh) običaj
vikati: kuku! u velikoj šalosti^ te po tome ku-
kati znači vrlo često Što i jaukati, jadikovati.

a) ostaje neprelazni glapol.
€Ui) uopče. cuia) subjekat je žensko če-
lade. O! mnoga ti bula kuka kunuć! V. Đošen
351). Ona kuka kano kukavica, a uzdiše kano
udovic€L Nar. pjes. vuk. 1, 256. Muči, šćerce,
u jadu kukala! 1, 466. Ona kuka Mari čelo
glave. 1, 553. Ona trči svome gospodaru kuka-
jući i lice grdeći. 2, 16. Već m' ostavi mladu
bez zakletve, da ti kukam kao kukavica, da pre-
vrćem kao lastavica. 2, 209. Osta Vilip nogom
kopajući a )uba mu mlada kukajući. 2, 855. A
ja, sine, kukam na gariŠtu. 2, 267. Tako u jadu
ne kukala! Nar. posl. vuk. 311. Žena kuka u
vas glas. S. J^ubiša, prip. 201. Nit* mu kuka
pri opiielu majka. Osvetn. 2, 25. Na grob)e će
pre doci nezvan kako se čuje da ko kuka nego

Digitized by

>^uogle

1. KUKATI, b, a) aa).

766

1. KUKAVICA

na slavu ili na svadbu. M. Đ. Milićavić, Siv.
srb. 2, 63. — bbb) subjekat moie biti muško. Da
bih znao đo sutra za plotom kukati. M. Ve-
tranić 2, 825. Videć sliku jadna Osina ki jur
kuka. J. Kavanin 404^. S lijeve strane množ
kukat će svijeh hudoba. 564^. Ki ^ vide sve
oni pivaju, ki ne vide sve oni kukaju. L. ^u-
buški 52. Kuka kra)u kano kukavica: ,J6 Kaica,
moje čedo drago!* Nar. pjes. vuk. 2, 489. (Tr-
govac) kukajući otiđe doma. Nar. prip. vuk. 137.
Banenik stane da kuka i leleče. S. :^ubiša. prip.
245. Kuka ćaća, a jauče majka. Osvetn. 4, 46.

bb) kad je uzrok žalosti čefađe što je
umrlo ili Što neživo što se izgubilo^ može se iz-
reći ir^strumentalom 8 prijedlogom za. "Kad je
prvi put umro Lazar, sestre 6egove Marta i Ma-
rija zavjetuju se da će kukati za nim dok su
žive. Vuk, rječu. kod kukavica. Kukam i le-
lečem za mojom krvavom mukom. Pravdonoša.
1851. 31.

cc) u ovakovijem pritnjerima stoji kao
prokleatvo kojijem se Želi kome smrt (da majka
za iMm kukaj: Neka bježi, kukala mu majka!
Nar. pjes. vuk. 4, 365. Oj serdare, kukala ti
majka! Pjev. cm. 210,

b) može biti prelazni glagol a objekat je
umrlo čefade. Brata kuka, ovako govori... Nar.
pies. herc. vuk. 63. Kuka majka svog iedinka
sina. 91. Pa potrti k majci kukajući svog oca.
Nar. prip. vrč. 9. Ako me kukaš a ^no me žali.
y. Bogišić, zborn. 588. A (uba mu plaćom selo
gluši, svoga živa kukajući druga. Osvetn. 1, 69.
Mene moja neće kukat majka. 2, 70. Nit' na
nami ostati će kletva, da nas kuka sjerotiAa
tužna u sužadstvu. 8, 99. Boj se bio i padale
glave, ne pita se, koga kuka majka. 7, 54. —
Ovakovi je smisao i u ovijem primjerima u ko-
jima je subjekat majka što kuka za mrtvijem
sinom (srećom od napretka, od srca): Što m^
ovako jadnu ucvijeli, da ja kukam sreću od na-
pretka, od napretka, od srca svojega ! u Vuk,
kovč. 101. Jer sL ovo dočekala, da ti kukaS
sreću tvoju od napretka, od srčana srca tvoga.
101.

2. KUKATI, ktik&m, impf. čačkati (zube), —
Akc, je kao kod 1. kukati. — Može biti u svezi
s 1. kuka. — U naše vrijeme u Dubrovniku.
,Kad si se naio, a sad kukaj zube'. P. Budmani.

KtjKAV, adj, jadan^ nesrećan (uprav za ko-
jijem se kuka), kaže se žaleći ali gdjegdje uz
prezir aiie (vidi b). — isporedi kukavan. — Od
XVIII vijeka f a između rječnika u Vukovu: vide
[jadan] kukavni s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori i s pritnjerima : Znam ja kukava kukavica !
(Nar. prip. vuk.* 295). Kukave bile!

a. uopće, naj češće o čejadetu, ali se može
kazati i o životini i o drugome Čemu. Kom' (osu-
đeniku) rijeh:,Kukav gdi propade?* J. Kavanin
394^. Žalosni i kukavi Adame. I. J. P. LuČić,
razg. 43. I kukava gladna dica. V. Đošen 39l>.
Kukavi bolestniče, kuda si napro ? Đ. Bapić 69.
Kada kume lice ugledao, odmah se je kukav
razbolio. Nar. pjes. marj. 23. Ali nema (čim se
kleti) kukavi Juriša, već van da bi svojom des-
nom rukom. 121. On kukav bez oružja ne može
ništa. Nar. pjes. u Magaz. 1869. 74. -- I naći
će, svit kukavi da se s jednim časom bavi. V.
DoŠen 46«^. — Kukavi pas lovački cio dan zeca
tira i sasvim umoran jedva ga ufati. Đ. Bapić
374. — Jesu na krvavu kasapnicu određeni (vo-
lovi)y kukava im indi Aihova debjina 286.

b. s preziranem, isporedi kukavica, a, c).
Kukav Ezau zdjelom leće proda bratu prvo-

rodstvo. J. Kavaii^in 26^. Pod sliđećim carom
Mihailom Stratiotikom, kukavim starcem koma
pristojnije bijaše u postefioi ležati nego na pri-
sto)u carskomu siditi. A. Kanižlić, kam. 467.

1. KUKAVAO, klikavca, m. kukav čovjek. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. sing,, i gen. pL k&kavaca. —
U svijem primjerima s preziranem, vidi kukav,
b. — Postaje od kukav nastavkom bcb. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu: ,ein
armer ungliicklicher mensoh' ,mi3er* s prin^erom:
Što ću kukavac siiii ! (radi siAi može se shvatiti
kao da je ista r\jeć što i 2. kukavac). Ovaj ku-
kavac psuje vaše veličanstvo. M. A. Befković,
sabr. 9. Nećeš, kukavče, u istinu sam biti. 37.
Ne budali, kukavče. Đ. Obradović, basne. 285.
Dosta već, Malenica, kukavče ! živ. 66. I u Do-
broselu se čuje, kad koga žale : ,Šta ćeš sad, ku-
kavče moj ?' M. Medić.

2. KUKAVAC, k&kEvca, m. tica, mužjak kn-
kavičin, n. p.: Čuju Ere kukavca i prdavca pa
podu na put misleći da više snega ne može biti.
kad ar sneg mal' ih ne zaspe, jedva kući dođu i
fpknu deci: ,Ne verujte ni kukavca ni prdavca'.
Ž. Badoiiić. Zakukala kukavica . . . Pitala je
mlinarica: ,Što ti kukaš, kukavica?' ,Kako ne
bih zakukala, kad me daju sa kukavca, a ja ne-
ću za kukavca'. Nar. pjes. krasić 1, 133. — Ake.
je kao kod 1. kukavao. — Postanje od 1. kuka-
vica promjenom nastavka^ a ne od kukav.

KUKAVAN, kiik&vna, adj. vidi kukav. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu: ku-
kavni ,traurig' ,moostus'. cf. [videj jadan.

a. adj, Čovik kukavni. B. Leaković, gov.
46. Ode kukavna baka put carevih dvora. Nar.
prip. bos. 1, 98. Vjero prava, kukavna siroto!
P. Petrović, gor. vijen. 24. Na oči ti iznose
narod nouredan, kukavan. M. Pavlinović, razg.
52. Sin kukavnoga prodavca kipića, rad. 67. —
Tu kukavnu večeru počmu ova dvojica večerati
Nar. prip. bos. 1, 27. O kukavno srpstvo uga-
šeno! P. Petrović, gor. vijen. 2. Lazar Bran-
ković, da uživa sam kukavno vasalstvo. M. Pa-
vlinović, razg. 82.

b. adv. kiik&vuo. Moram ovako kukavno ži-
vet. Nar. prip. mikul. 106. Kukavno i nevo)ao
živim. 8. ^ubiŠa, prip. 174.

K^KAVČEV, adj. koji pripada kukavcu (vidi
2. kukavac). A stoć nećeš u planini druga, ter
ćeš dopast kukavče va ruga. Osvetn. 2, 35.

KUKAVČIĆ, m. dem. kukavac. — U jeđnme
primjeru našega vremena, gtUJe po smisla može
značiti jadno^ siromašno dijete, ali je veća pri-
lika da znači mlado u ptice kukavice (dakle dem.
2. kukavac) koja podmeće svoja jaja u tada
gnijezda. (Govore Crnogorci u Kucima :) Kukav-
čići što se od dih (od Arbanasa koji su se na-
selili u Kuče) Ićžu neće da govore srpski. 8. do-
biše, prič. 53.

KUKAVEI^, m. kažu kukavnu i nemoćnu (ne-
jaku) Čovjeku. ,U što si se ti upleo, kokaveja
moj !' u Dobroselu. M. Medić. ,0 moj žalosni
kukave)u, pa se i ti ženiš!' J. Bogdanović.

KUKlVE^ilCA. /. kukavo žensko čefade, žensko
kao kukave f. — U naše vrijeme u Lici. ,Kako
se ona prežalosna kuka vezica smije udati?' J.
Bogdanović.

KUKA VIO, m. Upupa epops L., pupavae. Ke-
Šinci u Slavoniji. Đ. Hire.

1. KUKAVICA, /. Guculus oanorus L., poznata
ptica u koje je glas kao kuko. — B^ječ je ono-
matop^ska, isporedi 1. kukati, te ako $e i na-

Digitized by

Google

1. KUKAVICA

767

1. KUKAVICA, a, e).

hođi u tnnogijem jezicima riječ od iste osnove
(n, p, rus, KjKjmKtLf češ. kakačka, kukavka, ka-
kucka, pof, kakawka; kukulka, pa i ihem. kuckak,
engh cuckoo, lat, cuculus, franc. coucoa itd.), to
nije nikakav dokaz sa srodnost, osim bug, i nslov,
kukavica što je ista riječ (isporedi i čeL kuka-
vička). — U Mika}inu i u Stuličevu rječniku, i
I« vekijem primjerima u pisaca (vidi b) nije pravo
snačene, jer su pisci pomiješali ovu riječ s kuku-
vika. — Od XVI vijeka (u knisi pisanoj crkvenijem
jezikom, vidi F. Miklošić, lex. palaeoslov.^ kod
kukavica), a između rječnika u Vrančićevu (,cu-
culus*), u Mikafinu (kukavica, ptica ,ulula, bubo,
aegalius'), u Belinu (,cuco, cucolo, uccello* ,cu-
culus' 240b), ti BjelostjenČevu (v kukuvača), u
Stuličevu (kukavica, ptica .allocco, barbag:ianni,
accello' ,bubo*), u Voltigijinu (,cuco, cuoolo*
,guckuck'), u Vukovu: ,đer g^uckguck^ ,Guculus
[canorus L.'; cf. pjevačica].

a. ti značei^u sprijeda kaeanome.
a) u pravome smislu, često se u pjesmi do-
daje pridjev sida.

a€i) uopče. Oblijetaju kukavice i ga-
lebi. I. A. Nenadić, šambek. 12. Kukavica ku-
kuće. G. PeStalić 168. Govorila tica lastavica:
, Blago tebif sifia kukavice! kad s* ne ležeš kući
u kominu^ Nar. pjes. vak. 1, 559. Kukavico,
rano je ne budi, neka s mirom u zem}i počiva.
8, 521. Na Jabučju orli prolijeću i med* Aima
tica kukavica. 4, 176. Jako borje po vodi sta-
nulo, š ii^ poleće tridest kukavica, popadaše na
glavicu zbornu. 4, 448. Bo]e je kukavicu u ruci
no sokola u planini (imati). Nar. posl. vuk. 24.
Ko nema sokola i kukavici se veseli 149. Ku-
kavica kukuče Kadosavu vid^ kuće. Vuk, rječn.
kod kukutati. Kukavica je vila, jejna gugućala.
8. ^ubiša, prip. 277. Istor prhnu kukavica sii^a.
Osvetn. 2, 39 U ta doba graknuše gavrani, za
gavranim kukavica sida. 8, 151.

bh) kukavica podmeče svoja jaja u tuđe
gnijezdo. Podmeće kao kukavica jaje. Nar. posl.
vuk. 251. Hej kosove, pa tako ti giiijezdo ne
plakale, niti u d ti kukavica nila ! Osvetn. 2, 84.

cc) vidi u Vukovu rječniku: U nas se
misli da je kakavicu grjehota ubiti, ali ih u Du-
brovniku biju i jedu, i kažu da su vrlo dobre
za jelo. — Ne va)a se biti kukavica, ali ne znaš,
rda te ne bila! da su one šćeri Lazareve (vidi
kod ee)), P. Petrović, gor. vijen. 7.

dd) kukavice se javfaju početkom pro-
feča, te kao da ga navjeŠtti^ju (vidi i ee)). Ja ti
mlada ponude nosila: šećer s mora, smokve iz
Mostara, i jadeta prije prema)etja, ze}anice prije
kukavice. Nar. pjes. vuk. 1, 286. Zelene se lugovi
posavski, i kukaju siiLe kukavice, ima trave oko
vode Save. 3, 373.

ee) naš narod shvaća glas kukavice kao
tuian i zlokoban. Kukavica blizu kuka, zlo će
se dogoditi. A. Baćić 56. Kad kukavica izađe
rano te kuka po crnoj šumi, onda kažu da će
biti zlo (one godine) za hajduke: ali kad kuka-
vica kuka po zelenoj šumi (vidi dd)), onda su
hajduci veseli: ,Listaj, goro, kukaj, kukavico,
nek se čini ora za hajduke' (Nar. pjes.). Ko
prvi put Čuje kukavicu da kuka, ako je prije
sunca, va|a tri puta da reČe: ,Za mojim zlotvo-
rom!' t. j. kukala! Vuk, rječn. kod kukavica.
vidi i: 8rb}i pripovijedaju da je kukavica bila
žena i imala brata, pa joj brat umro i ona za
liim tako mnogo tužila i kukala, dok se nije
pretvorila u pticu . . . ; za to gotovo svaka Srp-
kiiia kojoj je brat umro, i danas oplače kad čuje
kukavicu gdje kuka. A jedni pripovijedaju da je
kukavica ovako postala: kad je prvi put umro

Lazar (u Vitaniji, Jovan, gl. xi) sestre liegove
Marta i Marija zavjetuju se da će kukati za iliim
dok su žive, kad pak Hristos Lazara vaskrsne,
on onda, da bi liihov zavjet ostao, stvori tiču
koja će mjesto Aih kukati do vijeka. Vuk, rjeČn.
kod kukavica.

ff) s toga što se shvaća glas kuku kao
tužan (vidi ee)), viče se kao usklik u velikoj Ža-
losti (vidi kuku t kukati), te se isporeduje Če-
}ade (osobito žensko) što jadikuje s pticoni kuka-
vicom, A kad došla u bele dvorove, ona tuži
kano kukavica, a previja kano lastavica. Nar.
pjes. vuk. 1, 212. Zakukaše kano kukavice. 2,
42. Kad to začu gospoda Milica, procvi}ela kao
kukavica. 2, 209. Jadikuje kano kukavica. 4,
208. — Kraj zakuka kano kukavica. 2, 488.

b) u prenesenome smislu, čefade (nc^j ćeŠće
žensko) Što od žalosti kuka, pa i uopće nesrećno,
vrlo žalosno žensko če}ade. kukavica može imati
i pridjev crna.

OM) u pjesmi se kaže prvo da (ptica)
kukavica kuka ili tuži, pa se poslije poriče i
kaže da je ono čefade, AV u dvoru kuka kuka-
vica; to ne bila si£a kukavica, veće Aina osta-
rila majka. Nar. pjes. vuk. 2, 42. Zakukala crna
kukavica, kad joj roka ni vremena nema, po bo-
žicu o Savinu danu, u tvrdome gradu Nikšić-
kome. ono nije crna kukavica, no je majka Beke
Turčinova: skoro joj je Beka poginuo. Ogled,
sr. 185. — Tad zakuka sii!ia kukavica usred zime,
kad joj roka nije; to ne bila sina kukavica, već
to bio Vučićević Pero. Nar. pjes. vuk. 4, 2—3. vidi
drugijeh primjera kod 1. kukati, a pri kraju.

bb) žalosno žensko čefade, tuia) u me-
taforičkome smislu, jer se misli na pravu kuka-
vicu pticu. Đa ostane devet udovica, da zakuka
devet kukavica. Nar. pjes. vuk. 4, 15. Žena mu
prenemažući se odgovori: ,Kuku mene kukavici!
evo ga (muža) u kući gde leži mrtav*. Nar. prip.
vuk. 215. To sam, kukavica na zelenoj granici,
krila. S. I^ubiša, prip. 228. — bbb) kad se uopće
aovori, može se pomisliti da je kukavica postalo,
Kao 1. kukavac, od kukav; ali je veća prilika da
se u svakome slučaju prenosi ime ptice na žensko
što od velike žalosti kuka. često se izriče u sa-
žafenu. Pravo blago vili svakoj jest lipota, brez
de je u svili i zlatu sirota; a ona mi gruba
lica i sva ružna hoće bit još )uba? kukavica
tužna! A. Kanižlić, rož. 31. Kukavici što se
sgodi, kopilešce kadno rodi V. Došen 119». Al'
se bojim kukavica . . . 235 1>. §to učii^e vele
jade mladoj tvojoj kukavici (udovici) kojojzi si
vjeru dao da je nećeš ostaviti ? (naricane u Pa-
štrovićima). Nar. pjes. vuk. 1, 94. Ne ostav}aj
devet sestrenica, svijeh devet mladih kukavica.
2, 510. Sto j^ danica krvava ižjegla, to ćeš stara
ostat kukavica. 3, 228. Postaće ti majka ku-
kavica, ostaće ti }uba udovica. 4, 288. Ostala
ti majka kukavica. Ogled. sr. 95. Da padne
onaj kruŠac soli s tavana i da ubije moga sina
Jovana, što bi onda majka kukavica! u Nar.
posl. vuk. IX— X. Hitaj, kukavice crna, doma.
S. i^ubiša, prip. 247.

c) homo iners, ignavus, imbellis, u prene-
senome smislu (ili po samoj ptici, vidi a) bb), ili
po značefiu kod b), kao da se čovjek ne umije
sam pomoći nego kuka kao žena) nevafao Čovjek,
naj Češće kao suprotno prema junak, t onda je
gotovo isto što franc. l&che, tat vigliacoo, i^em.
memme. — Od xviii vijeka, a između rječnika
u Vukovu (,ein elender mensch' ,homo nihili'
s primjerom: Idi, kukavico jedna !). Jer ne znaju
klina zaoštriti, kukavice, pak se svaki pritL M.
A. Rejković, sat. 16«. (Žena kaže o mužu:) Što

Digitized by

^uogle

1. KUKATIOA, a, e).

758

KUKČBVA TBAVA

će ova Bii&a kukavica! da otmjem mojega devera.
Nar. pjes. vuk. 2, 627. Ali-pašo, sii^a kukavico !
4, 272. (Ti si tić od kukavice). U Crnoj Gori
reče se kakvoj ^kukavici* kad se junaci. Vuk,
poslov. 817. Velikadi, grdne kukavice, postadoše
roda izdajice. P. Petrović, gor. vijen. 9.

b. Mcdkva no6na ptica, mdi što je sprijeda
0 tome kazano i kukuvika. — U dva pisca xvii
t XVIII vijeka (i u Mikdfinu i Stulićetm rječniku).
U6inio' sam se kakono kukavica u pribi val ištu
(^fiftctus sum sicut nycticorax in domicilio^ psal.
101, 7). B. Eašić, rit. 88. Učinio sam se kakono
kukavica u pribivališću svomu. L. Terzić 95.

e. vrsta žabe (glas joj se može shvatiti kao
A A A . . . t7t k6 kA kd . . .). Žaba kukavica kom-
binator igneus^ 0-. Eolombatović, pesci. 28.

đ. ime i^ekijem bilkama. — U naše vrijeme.
Kukavica, (kukavični vez), slov. kukovca, kuko-
vično perje, rus. KyKyiiiKHHE>i cjiesKH, KyKyiiiKa,
6eš. kukačka, luž. kukava, po). kukawka, kuka-
weczka: satjrion (Vujičić, u Bosni), 1. Orchis
L. ; 2. Erjthronium dens canis L. (u O-ospiću);
8. Muscari racemosum Mili. (Sab)ar, Rijeka). B.
Šulek, im. 181.

e. mjesno ime, vidi i Kukavice.

a) u Bosni, aa) planina. Glasnik. 20, 296.

— bb) dva sela u okrugu sarajevskome. Statist.
bosn. 12, 21.

b) u Srbiji. €ia) vis u okrugu kruŠevač-
kome. M. Đ. Milićević, srb. 704. vidi u Vukovu
rječniku (umetnuto u trećem izdaiiu) : visoko brdo
(u okrugu kruSevaČkom ?) ; vidi s. v. Jadovnik.

— bb) planina u Pofanici (starom Inogoštu), tek
oeojem svojim pripada niskom okrugu, južna
fkena pola pripada okrugu vraiiskom. M. Đ. Mi-
lićević, kra). srb. 2. — cc) selo u okrugu niš-
kome, M. Đ. Milidević, kraj. srb. 118. — dd) selo
u okrugu pirotskome. 237. — ee) selo u okrugu
vraiiskame. 804.

2. E'&KAVICA, m. ime muško (prezime ili na-
dimak?), vidi 2. Kukavičić. A četvrtu (kiMgu)
bosanskom veziru, učtugliji paši Kukavici. Nar.
pjes. vuk. 4, 240.

K&KAVICE, /. pl. mjesno ime, — isporedi 1.
kukavica, e.

a. 11 Bosni, a) selo u okrugu banolučkome.
Statist, bosn. 84. — b) zaselak n okrugu trav-
ničkome. 74.

b. pomine se prije našega vremena, S. No-
vakovic, pom. 186.

1. KUKAViČAK, kukavička, m. kao dem. ku-
kavao. — U naše vrijeme u Lici. ,Šta ćete na
tom kukavičku?* J. Bogdanović.

2. KUKAVlČAK, kukavička, m. vrsta leptira.

— isporedi kukavičji, b. — U jednoga pisca na-
šega vremena. Kukavičak, Gastropacha neustria
L. K. Crnogorac, zool. 150.

K Oka VIČAN, kukavična, a^j. koji pripada
kukavicama. Kukavični vez, vidi kukavičji, d.

kO^KAVIČICA, /. dem, kukavica. — U naše
vrijeme.

a. u pravome smislu. — U Vukovu rječniku :
dim. V. kukavica.

b. i/ieka bi}ka, KukaviČica, Orobus vernus
L. (Vukasjvić, u Slavoniji). B. Šulek, im. 181.

1. K^KAVIČIĆ, m. mlado od kukavice (uprav
deminutiv), — U Vukovu rječniku: ,der junge
guokguck* ,cuculi pullus^

2. K^KAVIĆIĆ, m. prezime. — isporedi 2.
Kukavica. V. Bogišić, abom. 17. Znatniji bezi
u Bosni jeeu: Babić,. . . Kukavičić, . . . F. Jukić,
aem|bp. 142.

K^KAVIČIN, acfj. koji pripada kukavici. —
Kod imena bifke : Kukavičin h}eb, Orobus vernos
L. (Pančič). B. Šulek, im. 181. — Kukavičina
trava, phu minore (Šalinovič), Valeriana offici-
nalis L. B. Šulek, im. 181.

KtrKAVIČINA, / augm, kukavica. — U Stu-
ličevu rječniku (.vilis bubo*). radi značena vidi
što je kazano kod 1. kukavica.

KUKAVIČji, adj. koji pripada kukavici ili
kukaoicafna, — isporedi kukavički. — Od xvm
vijeka.

a. uopče. — U Vukovu rječniku: ,des guck-
gucks* ,cuculi'.

b. u osobitome značenu, — U Vukovu rječ-
niku: kiikavičja suza ,eier des ringelspinDer^
(dsterr. guckgucksbrot)' ,ova neustriae^ vidi 2.
kukavičak.

e. kukavičji koi^ic, ptica pupavac. — Između
rječnika u Vukovu (k&kavičj£ kčnic, k&kavički
k5£Tc ,wiedehopf' ,opops*). Mi smo kako ptica
kukavičji konic zvata. Đ. Bapić 196.

d. kukavičji vez, iieka bifka. Kukavičji vez
(Vujičić), Kukavični vez, rus. K^Kjuina, kjtkjui-
RBHH c^esKif, palma Christi (Vujičić), testiculi
specios (Kuzmić, Aquila— Buć), Orchis maculata
L. B. Šulek, im. 181.

KUKAVIČKI, adj. koji pripada kukavicanui.
— isporedi kukavičji. — U naše vrijeme.

a. adj.

a) uopće, u primjerima je značei^e prema
1. kukavica, a, c). Pokazao bi malodušnost i ku-
kavičku slabost. M. Đ. Milićević, zlosel. 212.
Svoju nemoć i nerad kukavički traže da prav-
daju tim izdajničkim izrekama. 213.

b) kukavički koiiic, vidi kukavičji, c. —
U Vukovu rječniku: kukavički koi^io uz kuka-
vičji koiiic.

b. adv. ktikavički, značei^e je prema a, a).
Vama se ja mnogo ne čudim, već se čudim Fi-
lipović na glasu bezima, kukavički de bi se pre-
dali. Nar. pjes. krasić. 1, 200. Turci Boš^aci,
ne hoteći kukavički ustupiti Bosne, spremahu se
na krvav otpor. M. D. Milice vić, omer. 89. 6oda
je kukavički, na spavai^u, ubio junaka, pomenik.
5, 845.

KUKAVIČLUK, m, vidi kukavstvo. — S tur-
skijem nastavkom luk. ,To *e onaj prežestoki
rdaluk i kukavičluk'. ,To *e od tebe, moj brte,
pravi kukavičluk^ J. Bogdanović. I to bio neki
kukavičluk, a sta više od mene. Bos. vila. 1887.
807.

1. KUKAVKA, /. vidi: Pak u nega isprosi
zi)e i kukavku (kukavka jest instrument koji
pritiskivan izdaje glas kukavice, to jest ,kukQ').
J. Bajić, boj. 111.

2. KUKAVKA, /. ime staroj crkvini u Srbiji
u okrugu vranskome. M. Đ. Milićev'ć, kral. srb.
284.^

KUKAVSTVO, n. osobina čefadeta išo je ku-
kavica (vidi 1. kukavica, a, c)), — isporedi ku-
kavičluk, kukavština. — U pisaca našega vre-
mena. To kukavstvo tajila bi vila. Osveta. 5,
87.

KUKAvŠTINA, /. vidi kukavstvo. — U pi-
saca našega vremena. Nazadak narodni jest svota
kukavština, sebičnosti i zloća. M. Pavlinović,
rad. 6. Da se dignem nad svaku kukavštinu.
180. Da)e od sadarija, . . . da|e od kukavština.
razl. spisi. 29.

KUKCE VA TRAVA, /. 1. Plantago L. (Kri-
ževci, časma); 2. Scrophularia nodosa L. (Podra-
vina). B. Šulek, im. 181.

Digitized by

Google

1. KUKE

1. Ki5rKE, /. pl vidi 1. kuk t ku6ine. — Na
dva mjesta xvi t zvii vijeka u poslovici dubro-
vačkoj. Stojeći jak piple u kukah. M. Vetranić
1, 445. Zapleten kako piple u kukah. (D). Poslov.
đanič.

2. KUKE, /. pl, vidi 2. kuka.
8. KUKE, /. pl. ^egdaHe ime selu u Srbiji u

okrugu biogradskome. K. Jovanović 96. Od god,
1879 zove se Dren, vidi drijen, c) cc).

KUKEŠ, m. ime tijestu u Srbiji u okrugu
aleksinaČkome, liiva u Kukešu. Sr. nov. 1861.
161.

KUKEŽ, m. ime ovnu (sakuSenih rogrov). (u
Istri). F. Kurelac, dom. živ. 63.

1. K^TKICA, /. vidi 1. kuftica stoje boje nego
kukica (isporedi ručica). — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu: dim. v. kuka. cf. ku-
čića. Vitinice se kao s nekim kukicama za druga
telesa vataju i drŽe. P. Bolić, vinod. 1, 78.

2. KUKICA, m. prezime ili nadimak muški.
— XIV vijeka. MiloŠb Kukica. Glasnik. 35, 122.

KUKIČIN, adj. koji pripada Kukici (vidi 2.
Kukica). — U istome spomeniku u kojemu ima
i Kukica. Krstb Miloševb Kukičina zeti. Glasnik.
35, 121. (XIV vijek).

KUKIĆ, m. prezitne. — U naše vrijeme. Evo
t' Kukić Osmana^. Pjev. crn. 245*. Milovan
Kukić. Vuk, grada. 188. Kapetan Kukić. M.
Đ. Milićević, srb. 1047. Kukić. Šem. prav. 1878.
34. 58. 63. 72. — I kod mjesnijeh imena. Kukica
brdo; Kukica plandište. u Bujevcn. D. Hire.

KUKICI, m. mjesno ime, — isporedi Kukić.

a. zaselak u Bosni u okrugu Tuzle Doiie,
Statist, bosn. 99.

b. selo u Srbiji u okrugu Čačanskome, K.
Jovanović 167.

KtlKIJA, m. nadimak čovjeku u ličkim Đa-
]anima. cf. kukonosa. M. Medić.

1. KUKIN, m. ime ovnu, F. Kurelac, dom. živ.
82.

2. KUKIN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneievaČkome. Niva u Kukinu. Sr. nov. 1875.
847.

KUKINAŠ, m. mjesno ime. — Prije našega
vremena, Kukinašb. S. Novaković, pom. 136.

KUKINOVAC, KAkinSvoa, m. izvor u Dobro-
selu, kad u jesen padnu velike kifie. (Progr. ze-
mnnske realke. 1883—4. 11). M. Medić.

KtlKIl^A, /. vidi tribina. — Akc. se mijeiki u
gen. pl, ktikii&ft. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (1. vide tniina. — 2. sačma
nalik na tri&inu ,art schrott' ,grando plumbea
quaedam' s dodatkom da se govori u Slavoniji),

a. II pravome smislu, plod. Jedni meću u
vino drinine, bob popržen ili će kukii^e. J. S.
Re)ković 247. Crne oči kot kukii^a. Jačke. 8.
Kukina, Prunus spinosa fructus L. (Vukasović,
u Slavoniji). B. Šulek, im. 181.

b. bi{ka, Prunus spinosa L., crni trn. Divju
krušku ir kukinu vele mlogi, glogov a trn drugi
žele (za Uvi plot). J. S. Bejković 124.

e. vrsta sačme, vidi u Vukovu rječniku.
KUKIlSriCA, /. dem. kukina. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu. Lijepe moje dvije
kukiAice! Zvonimir, god. 1889. 158.

KUKlAoV, adj. koji pripada kukini, kuki-
nama. — Na jednom mjestu u pisca Slavonca
XVIII vijeka. KukiAovo tri^e sasma kasno izraste.
L J»blanci 179.

759 KUKMA

1. KijKLAff, lutka. — Od tur. quala, što može
biti ngrč. xoiixXa, a za ovo se mish da je od lat.
pupula. — U naše vrijeme u istočnoj Srbiji (na-
lazi se i u bugarskome, ruskome, češkome jeziku),
Kiikla (sic), lutka (,puppe'). U Leskovcu. M. Đu-
rović.

2. KUKLA, f. vis na granici među Srbijom (u
okrugu pirotskome) i Bugarskom. M. Đ. Mili-
ćević, kraj. srb. 166.

1. KUKLIC, m. onaj zarezak (kučića) na vrhu
pletiće igle da zahvata pletivo. I. Pavlović.

2. KUKLIĆ, m. vidi Kuk}ić.
KUKLENOV, m. prezime. — U naše vrijeme.

D. Avramović 249.

KtlK^iAliE, n. djelo kojijem se kukja, — V
Vukovu rječniku.

K^TKLAST, adj. zakučen (zavinut) kao kuka.
— U naše vrijeme. Noseći u jednoj ruci naočare,
a u drugoj svoj kukfasti drenovak. M. Đ. Mili-
ćević, zim. ve6. 80.

KflK;iATI, kiik}&m, impf. vidi 1. kijati. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide
ku|ati) s dodatkom da se govori u Srijemu. Počnu
vodi kuk|ati crijeva. Srp. zora, god. 2, sv. 1,
str. 9.-6^ Lici znaČi i teško disati i kropiti
(na umrču), ,Uprti^^ evo veliko breme drva na
se, pa edva evo živ kuk^am^ ,Počelo mu je u
prsima kukjaii, neće dugo*. J. Bogdanović. amo
pripada i ovo: ,Edva, brate, ovo kračina za so-
bom kukjam* (s teškom mukom vuČem), J. Bog-
danović.

KUK^iEŠEVAC, Kukješevca, m. vidi u Dani-
čićevu rječniku: KukJeSevbCb, crkva je Spasova
u Prizrenu imala ,mlinb u Kuk)eševci^ G(lasnik).
15, 270. (1348?).

K^K^iEVINA,/. kukane, — U narodnoj pjesmi
bosanskoj našega vremena. Sramota je sve široke
Like kuklevinu slušat kukavice. Nar. pjes. horm.
1, 830.

KtlKl^iiG, m. vidi Kuk)ić.

1. KUK^IGA, /. u zagoneci. Otac im knk|ica,
mati im jag)ika, deoa im manita. odgonetfaj :
loza (vinova : grozd, vino, rakija). Nar. zag. nov.
117. — isporedi kukrica.

2. KUKl^ilGA, /. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru zadarskome. Kepert. dalm. 1872. 37.

KUK^iiČANIN, m. čovjek iz Kukfica (vidi
Kukjić). J. Bogdanović. — Množina : Kuk}ič«uii.

KUK^ČANKA, /. žena iz Kukjioa (vidi Ku-
kjić). J. Bogdanović.

KUK^itČKIlirA, /. vidi Kukjičanka. J. Bog-
danović.

Kt^K^iiČKi, adj. koji pripada Kukficu (vidi
Kuk|ić). J. Bogdanović.

KUKLIĆ, m. ime selu u Hrvatskoj u županiji
ličko-krbavskoj. Bazdije}. 29. — Pomii^e se xv
vijeka u množini: Kuk|ići (može se čitati i Ku-
klići). Juraj Malić s Kuk}ić. Mon. croat. 129.
(1487). Iz sela Kukjić. 177. (1499). — U naše
se vrijeme piše i (možebiti Štamparskom griješkom)
Kuklić. Šem. prav. 1878. 61. a zove se i Kitkfio.
J. Bogdanović.

KUK^IN, m. ime selu u Srbiji u okrugu ja-
godinskome, K. Jovanović 108.

KUK^ilNSKI, adj' koji pripada selu Kukfinu,
Kukjinska (opština). K. Jovanović 108. — Ku-
k)ioski K)u6, ime mjestu u okrugu jagodinskome,
Vrbak u KJuču Kukjinskom. Sr. nov. 1866. 262.

KUKMA, /. W(ii ć&ba,,hahor. — Misli se da

Digitized by

^uogle

KUKMA

760

KlJKO:^TE

je od tur, qnqa, kapa 8 perjanicom. — U Bje-
los^enievu rječniku: kukma, hahor , oris ta'; u
8tul%6evu: y. hohor; u VolH^inu: .cresta' ,hah-
nenkamnif sohopf ; u Vukovu: vide ćaba 8 do-
datkom da se govori u Slavoniji,

KUEMAČA, /. ime kokoH. F. Eorelao, dom.
živ. 64. — isporedi kokmarka.

EflKBiABKA, /. vidi u Vukovu rječniku : tica
u koje je kukma na glavi ,gehaubter vogeP ^avis
cristata'.

KfjKMASTf adj, u kojega je kukma na glavi
(0 ptici). — Od XVIII vijeka^ a između rječnika
u Bjelostjenčevu (kukmast, huhorjav ^cristatus^)
gdje se naj prije nahodi, u Voltigijinu (»crestato,
orestoso' ,da8 einen kamm oder federbasch hat'),
u Vukovu (vide ćubast s dodatkom da se govori
u Srijemu). Kukmast dite). A. Eanižlić, rož. 8.

E'OeMIGA, /. dem, kukma. — Od xviii vijeka,
a ismeđu rječnika u Bjelostjenčevu (kukmica, hu-
horić fCristulaO g€^je se naj prije nahodi. Dru^
(kose) na kukmice dignem. A. Eanižlić, roi. 41.
S cvitjem biser nižem, po kukmicah redim. 41.

ETJEMOBEA, /. ime kokoši. F. Eurelac, dom.
živ. 64. — isporedi kukmarka.

ETJENA, /. mjesno ime, (Meda ide) po dfilu u
EukBnu. Svetostef. hris. 7.

EUENI (?), ađj. na jednom mjestu xviii vijeka,
kao da enači: koji pripada kuku (kamenu), vidi
8. kuk. Neka Bem}a dava soli, rude kukne, srebro.
J. Kavai&in 288b.

ETJENIS, m. može biti ime muško (ako je dobro
pisano), vidi u Daničičevu rječniku: Eukbuisb,
Eamijevu je išla meda ,ia Euknisa i^ive^ M(on.
serb). 199. (1881). u 8(r). l(etop). 1847. 4, 55.
^1881) stoji ,Eupnik-' (te bi moglo biti Eupnića
nive).

1. eIJeNUTI, kftknSm, pf. sakukati, jedan
put ispustiti glas kuku, kao perfektivni glagol
prema 1. kukati. — U naše vrijeme. Ead joj
kukne kukavica crna. Osvetu. 6, 41.

2. E"frENUTI, kftknSm, pf. kucnuti kao per-
fektivni glagol prema 1. kućiti. — U naše vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Na šku)icu kuraaj kukne,
ye)ek strela va dno pukne. Jačke. 267.

E'&El^AE, m. vrsta opanka. E^kd&ci, opanci
od kože B kukova. L. E. Lazarević iz Šapca.

E^TElft^AVA, /. kukaiie, — U naše vrijeme, a
ismedu rječnika u Vukovu: ,das jammergeschrei
(das kuku-mene klagen)' ,ejulatio'. Euki^ava i
lelek stane svijeb Misiraca. Đ. Daničić, prip. iz
St i nov. zavj.7 42. Na kom se mestu zatečed
kad prvi put 6ujež ikenu (kukavičinu) kukiiavu.
M. Đ. Milićević, živ. srb. glasu. 87, 118.

E^EliTAVINA, /. vidi kukAava. — U narod-
nijem pjesmama bosanskijem našega vremena u
kojima se kaše o ienskijem iivotinama (materama)
što jadikuju za svojijem mlađima. Stoji baka
nejakih telaoa, stoji bleka malenih jaiiaca, ku-
knavina starijeh majaka. Nar. pjes. h5rm. 1, 25.
2, 21.

EuEO, m. nadimak 6e|adetu mušku i žensku
zakukanu, ^kukavnu, malenu. M. Pavlinović.

EUEODRIO, kukodrila, m. vidi krokodil. —
V Voltigijinu rječniku: kukodrio, kukodria (sic)
,cooodrillo' »krokodili*.

EUEOL (EukoJ), m. ime muško, — xiv vijeka,
a između rječnika u Daničičevu (Eukolb). Eukolb
a ddtoamL Mon. serb. 564. (1822).

EUEOLIGA, vidi kuko)ioa.

KUEO^ m. Agrosiemma githago L., travu-
rina što raste među žitom i kvari ga. u- stoji

mj, liegdaši^ga ^ — RijeČ je praslaveruka (kon-
kolb), isporedi stslov. k^kolb, ru$, KjKOJik, iei.
koukol, pol. k%kol, pa i stprus. cundis, {t^ ka-
kališ. — Između rječnika u Vrančičevu (,vicia'),
u Miketfinu (kuko), trava ,viciaS t kod muko}),
u Belinu (,veccia, sorte di biada' ,vicia* 755*), u
Bjelostjenčevu (»nigella, vicia, zizaoja*), u Jam-
brešičevu (štamparskom griješkom kukej ,zizania' ;
u latinskome djelu kod zizanium stoji kuko)), u
Stuličevu (,vioia'; kuko) pitomi, trava ,nigella,
seme d' un' erba* ,gith*), u Voltigijinu (.veccia*
,wicken'); u Vukovu: ,die wicken [komrade]'
,Agrostemma githago Linn.'. — U prirnjerima
se često shvača metaforički, osobito po jevamlefu
(matth. 13, 25). Skupite naj prvo kuko). M. Div-
ković, bes. 199*. Od svakoga trnja, kuko)a, )a)a
i dračja. I. Baudalavić 297^. NasijaŠe mnogo
knko)a i )u)a. I. Ančić, vrat 124. Ovi jesu ka-
kono kuko). M. Badnić 233*. Eoja sažiže )a|
i kuko) sviju griha. F. Lckstrić, ned. 88. Euko)
opakoga nauka sin. A. Eanižlić, kam. 169. Ne
mogaše kuko)om otrovati i&ive. 484. Neg ako li
u obćinu tko kuko)u dade činu ... V. DoSen
128*. Crkva Božja medu mlogom plivom i mio-
gim kuko)em postav)eiia. L Velikanovid, opat
1, 246. Odi šenica nikne, kuko) mesto najde.
M. Euha&ević 41. Dok )adi spavaju, djavo uzima
prigodu, kuko)e nesložnosti medu i^ima usijati.
Đ. Bapić 123. Običaju kuko) izbirati na sažgaae
a žito staviti u žitnicu svoju. B. Leaković, nauk.
88. Šenica mu nikad ne rodila, već rodila )u)em
i kuko)em ! Nar. pjes. petr. 1, 304. Kuko) va)a
iz korijena iščupati. Nar. posl. vuk. 163. Nema
žita bez kuko)a. 202. U svakom žitu ima ka-
ko)a. 835. Ona mu (volu) onda stala davati
kuko) da jede. Vuk, poslov. 15. Dođe ikegov
neprijato) i posija kako), mat. 18, 25. Euko),
slovenski kokolj, kokalj, oslav. KAKOlK, rus. kj-
Kcib, češ. koukol, po), k^kol, luž. kukel, kukol,
litv. kukalas, mad. konkolj, ngr. xoxx6Xrf, veocia
(Della Bella), gicingela (Pizzelli, Euzmič, Aquila
— Buć), pseudomelanthium (Durante), nigella, gith
(Kuzmić, Aquila— Buć), Agrostemma gitbago L.
(Vuk, Vodopič). B. Šulek, im. 181. — S pridje-
vima. Euko) divji, rus. KyKo.«Haa, .itcnofi RyKOJn.,
(Ljchnis vespertina), po|. k^kolnica (Nigella),
nigella salvatica (Pizzelli, Euzmić, Aquila — Bać),
1. Nigella arvensis L. ; 2. Ljchnis coronaria Lam.
(Srp. ark. za celokapno lekarstvo). Euko) pitomi,
nigella (Vujičić, u Bosni), melantio (Enzmi^.),
Nigella domestica L. (Pizzelli, Aquila — Buč, Della
Bella). B. Šulek, im. 181. — I kao prezime Hi
muški nadimak u naŠe vrijeme. Zna se za nekog
Đorda Euko)a. M. Đ. Milićević, srb. 842.

EUEO](iAN, kuko)na, adj. koji pripada ku-
kofu. — Samo u Stuličevu rječniku: ,viciarius'.
EUKOtiAST, adj. pomiješan s kukofem. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,vicia permixtus^

EUEO^iAV, ač^j. samo u Stuličevu rječniku m
kuko)ast.

EUKOLICA, /. ikakva bifka. — U rukopi-
sima čiriiovskijem xv t xvii vijeka; pisarM je
kukolica, ali jamačno treba Čitati -)i- (kuko)ica,
V. Jagič. star. 10, 84). Pbprb trenb i kukolica
trena. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 102. Ku-
kolicu rastlbci i razmuti sb octomb. 107. (%y
vijek). Uzmi kuko)icu i rastući ju i primesi
octa. 92. (XVII vijek), otale: Eukolica (^6ebnik),
rus. KyKo.iHi^a, (Melandrium pratense, Silene in-
flata). B. Šulek, im. 181.
EUEO^ilŠTE, n. uprav bi bilo n^esto gdje je

Digitized by

Gou^

ic

KUKO^ilŠTE

761

KUKBIK

rastao kukof, ah je u Stidičevu rječniku (,laogo
da Beminar veooia* ,viciariain') sa značenem:
mjesto g^e se hode sijati kuko}, s toga je ne-
pouzdano,

KUKO^jIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku us
kuko{iSte. — posve nepouzdano.

KtirKO^iSKi, a€^j, koji pripada kukofu, — U
jednome primjeru xvii vijeka u prenesenome
smislu (sijalao kuko jaki — opadač). Tako se još
satrb David kadno vjero va udi}e lakžima Sibinim,
i ne čavfii drugu stranu osudi neockvr^enoga
davši MisfiboSetova jednomu sijaocu kuko(skomu
(2reg. 19). M. Kadnić 242»> (pisae jamačno nije
razumio original).

KUKONOS, aćfj, adunco naso, u kojega je nos
kukast (skučen, zakučen). — isporedi kukonosast.
— Od XVIII vijeka (može biti i starije, vidi F.
MikloSić, lex. palaeoslov.' kod kukonos'b). U tom
kolu Anka bosa i š i^om Kate kukonosa (,ku-
konosa^ oZt je jamačno pisarska ili štamparska
pogreška). L Đordić, pjesn. 845.

K^TKONOSA, /. nadimak čovjeku u ličkim
Đo{anima, jer ima kukast nos, kukonosast je.
M. Medić. — vidi kukonos.

KUKONOSAST, adj, vidi kukonos. — U Vu-
kovu rječniku: ,hakennasig* ,naso adunco*.

KtrKOl^TA, m. kukonos čovjek. — U naše vri-
jeme u Lici. J. Bogdanović.

KUKOR, m. ime muško, — xiii vijeka, a iz-
među rječnika u Daničićevu (Kukorb). Kukorb
sb ddtiju. Mon. serb. 59. (1293—1802).

KUKOBIJEK, m. vidi 2. kukurijek. Kukorijek
(Vukasović, u Slavoniji), Kukorik, orkvenoslav.
KO^KO^fk'KVb, 6eš. kokošik (Gonvallaria polyg.),
pol- kokorzyk, kokorzjcz (Fumaria), Papaver
Bhoeas L. (Bossi, u siAskom rukopisu), v. Ku-
kurijek. B. Šulek, im. 182.

KUK6bOG-A, /. ovoa koja ima dole savijene
rogove, u užičkom okrugu. S. I. Pelivanović.

KUKOTBEP, m. vidi: Kukotrep će razmrsiti
kučine, a glava probiti stijenu. (Kukotrep je
prosto oruđe kojim naSe prostakiiie u Slavoniji
priređuju kučine za pređete, {eskov ili žestiiov
sirov štap savije se na poluokrug i privežu
se oba kraja Stapa jakim otankim konopcem
(vrpcom); — eto kukotrepa. konopac se prebira
prsti kao strune na oimbali i tako se trepaju
kučine i rasprav)aju zamršene, kao što čine i
klobučari priredujuć vunu za ŠeSire. Ova se
fraza uzima, kad se kaui izraziti, reći, da bez
oruđa i sredstva, ali i bez vještine ne da se
težak zamršen posao uraditi). Nar. posl. stojan.
68. — Postaje od 1. kuk i od glagola trepati.

K^KOTBES, m. vidi u Vukovu rječniku: vide
but(?) s primjerom iz narodne pjesme: Ošteti
mu suru bedeviju od kraj repa do vrh kuko-
tresa, da ne va}a sedlu ni samaru. — vidi 2. kuk.

1. KUKOV, m. mjesno ime. — vidi u Dani-
čičevu rječniku: Kukovb, selo je ,PotočbCb* bilo
,na sbstavku na delu potočnu i Kukovu^ S(r).
l(etop). 1847. 4, 58. (1381).

2. K^JKOV, adj. kao da je posesivni adjektiVj
ali ne znam od kojega bi imena mogao postati,
upotrebfava se na dva načina.

a. uz ime voća (kruške). Kukova kruška,
vrst kruške (Sabjar). B. Šulek, im. 182.

b. kukov dan, znači (gotovo u šali): dan
koji neće nigda doči, — vidi u Vukovu rječniku :
,m dem 8prichworte' : o kukovu dne, na kukovo
jato ,nie' ,ad calendas graecas*. O kukovu dne.

(Nikad). Nar. posl. vuk. 287. To bi valalo če-
kati kukov dan. M. Pavlinović, razg. 52.

KUKOVAC, Kukovca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kneievačkome. Branik u Kukovcu. Sr.
nov. 1875. 645.

1. KUKOVAČA, /. fiekakva bifka. Kukovača,
bi|ka žuta cvijeta (u Primorju). B. Šulek, im.
182. Kukovača drobna, nekakva bi}ka (Sab)ar,
na Grobniku). 182.

2. KUKOVAČA, /. kukavica (ptica). — V
naše vrijeme u ^everozapadnijem krajevima, D.
Trstei&ak. i u ugarskijeh Hrvata, Kukovaču,
ranu pticu čuti je *z gore. Jačke. 224.

KUKOVAČIN, m. ime visu u primorju hrvat-
skome blizu Novoga. — Od xiv vijeka. Ki put
gre z Jatine senokoŠe poli kamik v KukovaČin,
z Kukovačina meju Kupice crds Brezovu Luku
V Maševo. Mon. croat. 2. (1309). Kukovačin
kamen, vrh u primorju daje Novoga. D. Hire.

KUKOVAČINA, /. neka bifka. Kukovačina,
Arum maculatum L. (Sab)ar u Moravici). B.^
Šulek, im. 182.

KUKOVACINA SOL, /. Oxalis acetosella L.
(Sab)ar). B. Šulek, im. 182.

KUKOVATI, kukujem, impf. vidi 1, kukati.
— U bosanskoj pjesmi našega vremena, a između
rječnika u Bjelostjenčevu (kukujem ,cuoulo*).
S junakom je bo)e kukovati nego s rđom pilav
pirovati. Nar. pjes. u rkp. Đ. Šurmin.

KUKO VICA, /. neka bifka, Orchis coriophora.
Grobnik. D. Hire.

KUKOVIČNO PERJE, n. Orchis raaoulata L.
(Anselmo da Canali), cf. Kukavičji vez. B. Šulek,
im. 182.

KUKOVIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme,
Schem. diac. 1877. 8.

KtlKOVINA, /. ime nekijem bifkama. — ispo-
redi 5. kuk, 2. kuka. — Od prije našega vre-
mena u Dubrovniku, a između rječnika u Stu-
lićevu (»vitis nigra*), i u Vukovu: ,vitis nigra
[Bryonia alba L.]' s dodatkom da se govori
u Dubrovniku. Kukoviua, vite negra (Kuzmić,
Aquila— Buć, Stulli), 1. Tamus communis L.
(Lambl), v. Kuk; 2. Convolvulus silvestris W.
(Vodopić). B. Šulek, im. 182.

KUKBETIĆ, m. prezime. — PomiiHe se xvii)
vijeka. And. Kačić, razg. 187l>.

1. KUKBICA (kukrica), /. pupojak lisni na
gori. I. Pavlović. — U naše vrijeme. Da ubere
grma kukricu. Bos. vila. 1890. 92. — I u za-
goneci, u Vukovu rječniku: kftkrica, u ovoj za-
goneci : Majka kukrica, otac jaglika, dečica ma-
nita (čokot, grozd i vino ili rakija).

2. KUKRICA, /. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 116.

KfjKRIĆAST, adj. na kojemu su kukrice. —
U Vukovu rječniku: voćka ili drugo kako drvo
koje se ne čisti i ne potkresuje, nego se zapusti
i zakrž|a s dodatkom da se govori u Boci.

KUKRIČJE, n, ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 107.

KUKRIG, kukrica, m. jedan komad osječenog
kukričastog drveta. u Lici. ,Otišla žena u kukrik,
da donese kukrica'. V. Arsenijević.

KUKBIĆE, n. coll 1. kukrica. — U Stulićevu
rječniku: ,frascame' ,rami'. — Nepouzdano radi
ć (isporedi KukriČje).

KtFKRIK, kukrika, m. grm od kukričastog
(niskog, krŽ)avog) drveća, osobito onakvog, koje

Digitized by

^uogle

KUKRIE

762

KUJLUVAN

nikne iz pai^a. u Lici. ,Otišla žena u kukrik, đa
donese kukrića'. V. Arsenijević. yAjde kakvagod
kakrika ozgo iz glavice dovući na vatru'. J.
Bogdanović.

KtJKRIKA, /. vidi u Vukovu rječniku (u trećem
iedanu po Vukovijem hHeikama): vide [česta] 8e-
vari6, grm 8 dodatkom da se govori u Dalmaciji.

— isporedi 1. kukrica. Niti bijke ni paika ku-
krike. Bos. vila. 1886. 70. £dkrika, Suma, što
se na cablu osuši. M. Pavlinović. — Znači i
neku bifku. Kukrika, Garpinus duinensis Scop.
(Sab)ar, u Lici, Vujičić, u Bosni), cf. Kukrik.
B. Sulek, im. 182.

KUKŠA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
iarevačkome. Niva u Kukši. Sr. nov. 1875. 710.

KUKŠIC, m. ime nekakvu selu. — Prije na-
šega vremena, KukšiĆB (selo). 8. Novaković,
pom. 136.

KUKU, interj. glas u ptice kukavice, upo-
treblava se kao uzvik velike ialosti, vidi 1. ku-
kati t kukavica. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Vukovu (n. p. kuku mene! kuku
i^emu! ,weh mir!' ,hei mihi! me miserum!')

a. uopće. U paklu ćeš vazda trpit muku i
jaukat kuku. L. ]^ubuški 58. Kuku, dive, evo
Jovan ludi ! Nar. pjes. vuk. 2, 37. Kuku, brate !
Vuk, Živ. 179. No kad čuše zauhnuse, uh ti u
dom! da si nama preminuo, triput kuku! 198.
,Ajme, bane!' ili: Kuku, bane!' ili: ,Lele, bane!'
Vuk, nar. pjes. 1, 90. Pa pomagat u glas pri-
onule: ,Kuku! Judi, u zo čas vi bilo!' Osvetu.
1,41.

b. često s dativom, te može značiti što i
jaoh i teško (suprotno : bl&go). Jer je tebi kuku.
J. Hajić, boj. 120. Kuku mene, moja mila majko!
Nar. pjes. vuk. 2, 31. A turske su bule zaku-
kale: ,Kuku nama jutros i dovijek!' 4, 116.
Kuku mene i srcu mojemu! 4, 452. Ko se ne
muči u mladosti, kuku mu u starosti ! Nar. posl.
vuk. 154. Kuku samu i na vaganu! V. BogiŠić,
zborn. 4. Kuku mene kukavici ! Nar. prip. vuk.
84. Kuku ma kući koja ga ima ! Nar. prip. vrč.
172. Kuku onoj duši za dovijek. P. Petrović,
gor. vijen. 19. Kuku nojzi, ako ne vjerova! 31.

— Amo pripada i ovaj primjer: Blago onome
ko dava, a kuku ko izgleda. (U Hisnu). Nar.
posl. vuk. 16. i ovaj, premda u nemu nije iz-
rečen dativ: Ni blago da dođe ni kuku da ne
dođe. Nar. posl. vuk. 212.

KUKUC, m. kuku{ica, tal. ,cappuccio', Aem.
kappe, kapuze'. na Braču. A. Ostojić.

KUKUGAN, m. muški nadimak, u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijović.

KUKUGATI, kukucam, impf, vidi kucati i
kucukati. — U naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata.
Pod obloke kukucam, naklailiam se Maricam.
Jačke. 235.

KUKUČl^AK, m. ^eka bi{ka, KukučAak, Phy-
salis alkekengi L. (Vukasović, u Slavoniji). B.
Šulek, im. 182.

KUKUDOVAC, Kukudovca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu smederevskome. l^iva u Kuku-
dovcu. Sr. nov. 1875. 671.

KUKUDRIL, KUKfjDRILO, KUKtJDBi;.,
KUKUDRIO, m. vidi krokodil.

a. kukudril ili kukudrio, gen. kukudrila. — U
dva pisca xvi i xvii vijeka, a između rječnika
u Belinu (kukudrio .coccodrillo, animale acqua-
tico e terrestre* ,cocodrilus' 197a), u Bjelostjen-
^«w (kukudrio, v. krokodil), u Stuličevu (ku-
kudrio i kukudril, zvijer pogana ,crocodilus').

Skorupom plivaju kukudrili. M. Vetranić 1, 168.
Kukudril jest kaČka nika. Glavinić, posl. 16.

b. kukndrilo. — U jednoga pisca xviii tn-
jeka, a između rječnika u Belinu (uz kukudrio).
Kukndrilo proždre i Au (zmiju), F. Lastrić, test
184^. Nadobiti svoga velikoga neprijate}a, ku-
kudrila. 184A.

e. kukudrij. — U jednoga pisca xvii vijeka,
a između rječnika u Mika]inu (kukudrij, zvijer
pogana ,cOcodrillus'). Poklafiahu se . . . kuku-
drijom, zmijam, juncem, . . . B. Kašić, is. 96.

KUKfjDBILSKI, adj. kojt pripada kukudri-
lima. — U Stuličevu rječniku: ,crocodilinus'.

KUKUJ, m. ovako se zovu dvije različne bUke ;
kod drugoga je značena jamačno ista riječ ito
kuko]. Kukuj, rus. kjk^hk^, češ. kuklik (Geum
urbanum), 1. Galium infestum WB1. fructus (na
Gresu); 2. Agrostemma githago L. (u Istri). B.
Šulek, im. 182.

KUKUJEVGI, Kukujevaca, m. pl. ime selu u
Slavoniji u županiji srijemskoj. Bazdije(. 148.

KUKUJNAK, m. Helleborus niger. Vinica. D.
Hire. — vidi 1. kukurijek i kukuvijek.

KUKULLJATI, kukulijam, impf. pokrivati ku-
ku}icom (n. p. glavu). — U Voltigijinu rječniku:
,incappucciare' ,vermummen, verhullen'. — Moie
biti da bi trebalo -}- mj. 1 (vidi kod kuku}ica),
ali i tako nije dosta pouzdana riječ.

KUKUJ^i, m, vidi u Vukovu rječniku : ona gaka
što žene nose navrh glave ispod maramo, cf. ka-
ku}ica s dodatkom da se govori u Risnu, —
isporedi kuku)ica. — U ovome primjeru vafa da
znači što i kuku)ica: Mjesto kamilavke meću
mu (kaluđeru) na glavu kukuJ. Đ. DaniČić,
pisma. 263. — I kao prezime. Kuku]. Boca 5.

— Ima i u zagoneci, ali je posve druga riječ,
jer je naČiiiena od kuku. Kuku) poje na ploču,
kuku liemu do Boga, de sve po}e pozoba, pa se
ne nazoba. ođgonetfaj: mlin. u Magaz. 1864. 102.

KUKU^iA, /. vidi kukulica. — Od srlat. cu-
cuUa (lat. cucullus), tal. cocoUa. — xviii vijeka,
a između rječnika u Belinu (,cappucclo, parte
della veste, ohe cuopre il capo' ,oucullus' 17 1^)
gdje se noj prije nahodi, i u Stuličevu (v. ku-
kujica). Kako se gdi sastanemo, drugima ku-
kuje krojimo, svakome manu naodimo. D. Obra-
dović, basne. 85.

KUKU](iAG, kuku}oa, m. vidi kuku(ica i kuku|.

— U jednoga pisca xviit vijeka. Kako u paze ka-
luđerske kape i mantorose i kuku)ce . . . D. Obra-
dović, basne. 209.

1. KUKU^iAČA, /. vidi kuknjava. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikalinu (kukujača,
ptica ,galerita, lauda, c<vssita') gaje se naj prije
nahodi, u Bjelos^enčevu (v. Skrleo), u Stuličevu
(,alauda'). Kuku}ača, Alauđa cristata. Bakar, Pri-
morje. D. Hire.

2. KUKUVAČA, /. vidi kukulica. ~ U naše
vrijeme. Loma natuče na glavu kuku]aču od
svoga guiia, M. Đ. Milićević, pomenik. 3, 806.

KUKtj[iAČIGA, /. dem. 1. kukujača. - U
Stuličevu rječniku: ,parva alauda'.

KUKU^iAH, m. ima samo vokativ sing.: ku-
ku)aše u jednom primjeru xvi vijeka; ne znam
značena: po svoj je prilici načiiHeno radi slika
prema VlaSe. Svaka £ih velaše: ,Jes^ li se oženio?
Vlaše kukujaše, brižan se okamenio!' M. Držić 22.

KUKlUiAN, m. prezime, — U naše vrijeme.
Sohem. segn. 1871. 9L — I« Dubrovniku. P.
Badmani.

Digitized by

Google

KUKU^iANOVO

768

KUKUNA

KUKtUiANOVO, n. ime selu u Hrvatskoj u
iupaniji modruško-riječkoj. Rasđije]. 57.

KUKU^AB, m. čovjek šio gradi kukale (ku-
kulice). — U StuHćenu rječniku: ,cuculloruin
opifex*. — Va}a da je eam Stulli načinio oou
riječ.^

KUKUJj^AST, adj, postaje od kukuja.

a. sličan kukufici. — U Belinu rječniku:
,cosa fatta a cappaccio' ,cuoallatus' 171^.

b. pokriven, omotan kukuficom ; u kojega je
kukulica. — U Belinu rječniku: ,incappiicciato,
che ha il cappucoio' ^cucullatos' 390»; u Štuli-
čevu: »cucullatus' ; u Volti^ijinu: ,incappucciato'
,vermummt*.

KUKU^AŠ, kaka}dša, m. čopjek što nosi ku-
kujicu na odijelu (n. p. fratar). — U Belinu
rječniku: ,chi porta cappuccio' ,cacullatu9' 171>^,
i u Stuličevu: ,oacaUatus'.

1. KUKU^iAV, a4j. kukav? (o starosti i o
staroj ženi). — U dva primjera xviii i xix vi-
jeka. Kukuja va starost. J. £aji6, pou6. 1, 2.
A pređa ii iskrao kuku^ava baka, sva u droi^cima.
Srp. zora, god. 1, sv. 2, str. 31.

2. KUEU^AV, m. vidi kuku}ava na kraju.
KUKIUjAVA, /. Alauda oristata L., vrsta ševe

što ima kao ćubu (kukuf^ kukuficu) na glavi, —
isporedi kuku|ača. — Od xvi vijeka u Dubrov-
niku^ a između rječnika u Belinu (Jodola, nocello
noto' ,alanda* 442^), u Stulićevu (v. kuku)ača),
u Voltigijinu (,lodola' ,lerohe*). Prid Aimi ku-
ku)aye prolitaju. M. Vetranić 2, 271. Kukujava
nije bes kike. (Đ). Poslov. đanič. Kuku}ava vri-
jeme od grožđa, a crnoglav pjeva Žetvu. I. Đordić,
pjesn. 134. — U ovome primjeru treba jamačno
čitati kaku}ave, jer se oblik kaku)av nigdje ne
nalazi: Kuku)ava ja dva gnijezda, kijeh pjet
narav medno uči, hranim lijepoj. I. Gundulić
140.

KUKtr^iEVlĆ, m. prezime, — U Hrvatskoj,
Ivan £uku}evi6 Sakcinski.

KUKU^I, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
banolučkome. Statist, bosn. 88.

KUKtr^IG, kuka{ica, m. macula, kao oko ili
zamka na uzlu što je za to načii^na da se može
uzao lako odriješiti. — isporedi kuka}, kuknjica,
c, zamka. — U naše vrijeme u Dubrovniku, ,Ve-
zati na kukujic'. P. Budmani.

KUKtlLIOA, /. dio gon^ega odijela kao kapa
što se može namaknuti na glavu, te pokriva cijelu
glavu osim lica, — Postane vidi kod kukuja,
prema čemu je kuku)ioa deminutiv. — Nalazi se
(jamačno s nepomi^e) pisano i kukulica. — Od
XVI vijeka (kao prezime, vidi d) ; u pravome zna-
čeiiu od XVIII, naj prije u Belinu rječniku (,cap-
puccio, parte della veste che cuopre il capo* ,cu-
cuUus' 17la), u Voltigijinu (kukulica ,cappuccio'
^apuzeO, u Vukovu (,eine art kappe' ,cucullus').

a. u pravome smislu. Redovnik tadar svrgo
je s lica crnu kuku]icu i onu priliku razkrio
paku.. B. Zuzerj 253. Đoroteo sidi i u kukulice
krijuć Pambo blidi s Đositeom lice. A. Kanižlić,
rož. 101. Zli bijozi mrke kukujice. Nar. posl.
vuk. 91. ,yide ti, u liega kabanica s kukujicom^
J. Bogdanović.

b. načineno na glavi od kose kao icukujica.
— U Vukovu rječniku: (u Bisnu) na glavi ple-
tenica od kose iskićena iglama ,art baarflechte'
,gradus\ [cf. kuku}]. — Na glavu joj {nevjesti)
na&ine ,kuku)iou* (od liezine kose u koju se po-
zadijeva oko 200 igala sa šupjijem od srebra
ispletenijem i pozlaćenijem glavama). Vuk, kovć.
96.

c. vidi kukujic. — U Stulićevu rječniku:
.nodus laxas, cuouUus'; vezati na kukujicu ,nodo
laxo ligare'.

d. prezime, — xvi vijeka. Sluge našega Dra-
gole Kukajico. Mon. croat. 273. (1573). I u nc^e
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

KUKU^IČAB, m, u Stuličevu rječniku: v. ku-
ku)ar. — nepouzdano.

KUK^HilČAST, adj, nalik na kukufieu, —
isporedi kiiku|a8t, a. — U pisaca našega vre-
mena. Takovi meurasti organi kažu se: kuku)i-
časti (,cucullati'). J. Pančič, bot. 62.

1. KUK^^ilČICA, /. dem. kuku|ica. — U Be-
linu rječniku: ,cappuccetto, cappuccio piccolo*
»cucullulns* 17la, i u Stuličevu: ,parvus cucuUus*.

2. KUKtUilČICA, /. nekakva ptica malo veća
od zebe. — U Stulićevu rječniku: kukujičica pla-
ninska ,uccollo poco piu grande d' un fringuello*
,avLs species'. — nije dosta pouzdano.

KUKUMA, /. nekakav sud kao ibrik, lat, cu-
cuma, tal. ciiccuma. — isporedi L kukumar. —
V spomeniku xv vijeka, i otale u DaniČićevu
rječniku (,cucuma* ,xovxovfidQiov' ,hirnula'). 3
kaleži, 6 kukuma i diskosb. Spom. sr. 2, 100.
(1441).

KUKUMAC, kukumca, m. navrh glave izdig-
nute kose ili perje. — isporedi kukma. — Akc.
kaki je u gen. sing. ostaje i u ostalijem pade-
žima. U naše vrijeme u Stonu, a) kose u Žene:
, Načinila je (od kosa) kukumac navrh glave*;
1>) [>erje u ptice: ,Lijepa je (tioa), ima na glavi
kukumac\ M. Milas.

1. KUKUMAB, m. vidi kukuma. — Od srgrč.
xovxovfidQiov^ ngrč. xovxov,udQt. — U spomeniku
XV vijeka, i otale u DaniČićevu rječniku (kuku-
marb uz kukuma). Tri kaleži, dva kukumarbja i
diskosb. Mon. serb. 408. (1441).

2. KUKUMAB, m. Cuoumis sativus L., kra-
stavac, — Od mlet. cuoumaro (tal. cocćmero znači
lubenicu). — U Vukovu je rječniku zlo zabUežen
akcenat. — Od xv vijeka (noj prije u mletać-
kotne rukopisu god. 1415, vidi u Sulekovu ime-
niku) u Dubrovniku, a između rječnika u Volti-
gijinu (.cocomero* ,kukiimer, gurke*) i u Vukovu
(kukumar, vide krastavac s dodatkom da se go-
vori u Dubrovniku). Odluči ubrat jedan tud ku-
kumar. I. Držić 183. Kukumara vrtaru ne pro-
dava'. (D). Poslov. danič. Kukumar (cucumari
u mletačkome rukopisu), 1. citrullus (u mlet. rkp.,
Pizzelli), Cucumis citrullus L.; 2. Cuoumis sa-
tivus L. (Vodopić, Pizzelli) (prvo značeiie — lu-
benica — nije mi pouzdano). B. Šulek. im. 182.
— I s i^ekijem pridjevima. Kukumari dugi, co-
comeri lunghi (Pizzelli, Aquila — Bu6), Trico-
santhes anguina L. Kukumari krasivi (Aquila —
Buć). B. Šulek, im. 182. Kukumari krasivi, ku-
kumar, krastavac , Cuoumis sativus'. Narodi&ak.
1877. 186.

KUKUMABIĆ, m. dem. 2. kukumar. — U Du-
brovniku se vrlo često kaže u pravome značeiku.
P. Budmani. — S pridjevom divji značilo je prije
drugu bijku. Kukumarići divji, cocomeri salva-
tici spinosi (Aquila — Buć), Ecballion elaterium
Bich. B. Šulek, im. 182.

KUKUMICA, /. tnala kukma, isporedi kuku-
mac. — U jednoga pisca xviii vijeka. Mrko
perje odilo a na glavi kukumica (ševi). M. Ka-
tančić 73.

KUKUNA, /. ime nekakvoj planini. — U Vu-
kovu rječniku gdje ima samo primjer iz narodne

Digitized by

^uogle

KTJKUNA

764

KUKUBIJEKATI, b.

pjesme: Vino piju u Kosovo ravno pod Kukanom
zelenom planinom kod bijele Bužarice crkve.

KUKUIJeVAC, Knkuiievca, m. ime selu u Sla-
voniji u iupaniji poieškoj. Bazdije}. 127.

KUKUR, m. ime muško. — Potvrđen je samo
adjektiv posesivni Kukurov (koji pripada Ku-
kuru) u spomeniku pisanome krajem xiti ili po-
četkom XIV vijeka^ a između rječnika u Danici-
ćevu (Kukurovb). Draeroslavb, Kukurovb zetb.
Mon. serb. 03. (1293-1302).

KUKUEAST, a4j. samo u Stuličevu rječniku
uz kukurav.

KUKURAV, adj, kudrav. — V Mikafinu rječ-
niku: kukurav, tko ima rude kose ^crispus, cin
cinnatus, cirratus, calamistratus', i u Stuličevu:
kukurav, tko ima rude vlase »crispus, cirratus,
calamistratus*. — U kajkavaca kukurjav, vidi u
BjelostjenČevu rječniku: v. ruAav; kukurjavi lasi
,cincini', i u Jambrešičevu : »crispus*; kukurjavi
lasi ,cincinni'.

KUKURSk, KUKUREK-, vidi kukurijek, ku-
kurijek-.

KtlKURICA, /. vidi kukuruz. — Od mag. ka-
koricza ili od nslov. kukorica, kukurica (isporedi
i češ, kukufice, kukuryce, pof. kukuryca). — U
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata, a između rječ-
nika u Voltigijinu (»formentone, granturco* ,mays,
tiirkischkorn, kukuruz*). Mužu dili kukuricu, ki-
selicu. Jačke. 265.

KUKURIJEČ, m. (ili f. ?) nekakva bifka s cr-
venijem cvijetom, vidi 2. kukurijek. — U ruko-
pisu XV vijeka pisanome crkvenijem jezikom (ku-
kurSćb). F. Miklošić, Iex. palaeoslov.^ kod ku-
kurSćb.

KUKURIJEČANI, m. pL nahodi se kao mjesno

ime prije našega vremena. ije- ovcije stoji po

južnome govoru, u knizi je -6-, isporedi kuku-
rijek. — Uprav je množina od Kukuriječanin,
ali jednini nema potvrde. Eukurdčani. Spom.
stojan 185.

1. KUKURIJEK, kukurijeka, m. kukurijekah,
glas u pijetla (kad kukuriječe). — Postaje od

kukurijeku. ije- stoji po južnome govoru, ist

kukiirek, zap. kukArik, vidi kukurijeku. — Od
XVI vijeka, a između rječnika u Belinu (,il cantar
de' galli* ,galli cantus* d87a) i u Stuličevu (v.
kukurijekaže). Prvo neg peteh novi dan kuku-
rikom navisti. P. Zoranić G4b.

2. KUKURIJEK, kukurijeka, m. ovako se zovu
ikeke bifke, među nima i crveni mak, — isporedi
kukurjak i kukuvijok. — Eadi -ije- vidi što je
kazano kod 1. kukurijek. — Ne zna se jeli ista
riječ što 1. kukurijek, moglo bi se pomisliti, ako
je naj starije značeiie crveni mak, da je u svezi
s huhorom u pijetla, dodaću (ali samo kao liešto
zanimfivo) da je u francuskome jeziku onomato-
peja za pijetlovo pjevane coquerico, a coquelicot
crveni mak. — Od xvi vijeka (u isusovačkome
rukopisu, vidi u Šulekovu imeniku), a vidi i ku-
kurijek; ima i bug kukurSk. — Između rječnika
u Stuličevu (,helleborus niger, helleborum ni-
grum'), t u Vukovu: kukurek, kukurik, kuku-
rijek, 1. ,8chwarze-nie3swurz' ,Helleborus foe-
tidus fhelleborus L.'; cf. kukurjak] s primjerom
iz narodne pjesme: Kukurijek s brda vi6e.- ,Ože-
nite me'. !^ubiČioa iz doline: , Povedite me*. —
2. (u Crnoj Gori) crven cvijet kao turčinak [,pae-
onia L.'?] (jamačno je isto Što turćinak ili cr-
veni mak, te nije božur). Crveno kao kukurijek.
(U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 844. Vrve med-
vjeđi kao kukurik iz zemje. Nar. prip. bos. 1, 18.

Kukurek, kukurijek (kukuvijek), crkslav. knka-
rdčb (planta quaedam), 6efi. kakumik (plantt
quaedam), eleboro nero (isusovački rkp.), ele-
borus albus (Pizzelli, Kuzmi6, AqQila — Buć), 1.
Veratrum nigrum L. ( Visiani) ; 2. Helleborus foe-
tidus L. (Vuk); 8. Helleborus niger L. (Sab)ar);
4. Papaver Bhoeas L. (Vodopić, Vuk), v. Kuku-
rik, Kukorijek. Kukurik, papavero (u sidskome
rukopisu, Bartulović), Papaver Bhoeas L. (Sab)ar,
sii&ski rkp., Visiani, Durante), v. Kukorijek. B.
Šulek, im. 182. — S Mkijem pridjevima moie
značiti i drugu bifku. Kukurik bili pitomi, pa-
paver sativum album (Durante), Papaver somni-
ferum L. B. Šulek, im. 182. — Kukurik cr}eni,
papaver erraticum (Durante), Papaver Bhoeas L.
183. — Kukurik po)ski, hjpocoum (Durante).
183.

3. KUKfjBIJEK, kukurijeka, m. kriška od
Šipka (mograna), od luka itd. ovako je tumačeno
(talijanski) u Stuličevu rječniku: ,spicchio di
qualche cosa, come di pomo granato, aglio eto.'
,nucleus, folliculus*. — I doista je Živa rijeČ u
Dubrovniku za krišku od šipka (koja se sama
dijeli od drugijeh), P. Budmani. može biti da se
misli na sličnost s huhorom u pijetla (vidi i 2.
kukurijek).

4. KUKUBIJEK, m. nejasno u primjeru xviii
vijeka (u zapadnome obliku). (Glumci i mafnci)
koji kažu smiješne slike, voske i jajne u gostari,
sane rijeke, kukurike. . . J. Kavanin 470*.

KUKUBIJŽKAl^E, n. cijelo kojijem se kuku-
riječe. — Stariji je oblik kukurijekaaje. — Iz-
među rječnika u Belinu (kukurijekanje ,il cantar
de' galli* ,galli cantus* 337>^), u Stuličevu (.galli
cantus'), u Vukovu (kukurćk&i^e, kukurikaiae, ku-
kurijekane ,das kikeriki-schreien' ,galli cantus').
Ako je u sne stanovito vjerovao ili u sretanje
ili pijetje, u kukurikanje, letenje ili krenutje od
letiištijeh . . . B. KaŠić, zrc. 34.

KUKUBIjfeKATI, kukAriječem (kukurijek&m),
impf. pjevati kukurijeku (o pijetlu ili kao pije-
tao). ije- stoji po južnome govoru; u istoč-

nome glasi kukurikati, u zapadnotne kukurikati
vidi kukurijeku. — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. kukurijekah (t u impU kukurijekaj,
ali kukurijeci); u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — 1 u drugijem su slavenskijem
jezicima slične, ako i ne jednake osnove, ali je
riječ onomatopejska, te se ne moŽe znati jesu li
iste riječi što i naša (osim nslov. kukurikati),
isporedi bug. kukurigam, rus. KjrKopeicaTL, češ.
kokrhati, pof. kokorekać, kokorjkać, pa i ngrč.
xovxovQCC(a, lat. cucurio. — Od xvii vijeka (vidi
c), a između rječnika u Mikafinu (kukurikati
,cucurio*), u Belinu (kukurijekati, kukurijekam
.cantar del gallo* ,canto* 337a), u BjelostjenČevu
(kukurifcem, kukurikati ,cucurio*), u Jambreši-
čevu (kukurikam ,cucurio'), u Stuličevu (kuku-
rijekati, kukurijećem i kukurijekam ,galli can-
tus'), u Voltigijinu (kukurikati, kukurikam i ku-
kuričem ,cucuricare, cantar di gallo* ,kr3h6n'),
M Vukovu (kukurijekati, kukuriječem i kukure-
kati t kukurikati ,kikeriki-kr&hen* ,cano kike-
riki').

a. u pravome smislu. Nit* sad kukuriče pivac.
A. KaniŽlić, rož. 32. Ču pijevca kukurijekat S.
Rosa 155^. Peteh kukuriče: ,Kukuriku!* Nar.
pjes. istr. 4, 3. Kokot kukurijeka. V. Vrčevid,
igre. 8.

b. u prenesenome smislu, o crijevima kad
krče. Crijeva su mi kukurijekala. Bos. vila. 1887.
805.

Digitized by

Google

KUKUBIJEKATI, c.

766

KUKUKUZANA

0. kašlaU (o kašfu J^paveu), ,0n ne kad}e
ka^ se kaS|e ne^ kakurijeĆe'. J. Bogdanović.

d. u prenesenome amisliij ludovati (češće u
icUi), — U Dubrovniku od xviii vijeka^ a ie-
među rječnika u Belinu (kukurijekati, kukurije-
kam , parola faceta* ^mattej^giare, pazzeggiare,
smaniare' ,insaiuo' 466&). Tim ja velik dar sam
steko, što me mlada plam tvoj zgrija, er pod
staros kukurijeko )uvena bih ludorija. I. Gun-
dnlić 135. Od svijeta se svrha čeka, kada staros
kukurijeka zanesena u lubavi. I. Đorđić, pjesn.
83.

KUKUBUŽKAVAC, kukurij6kavca, m. hri-
pavac, rikavac (vidi kukurijekati, c). — U naše
vr^eme u Lici. ,Zadaviće ga ovaj nesretni kuku-
rijekavac^ J. Bogdanović.

KUKUKUilKNUTI, kukArijeknem, pf. (jedan
put) zapjevati. — -ije- stcji po južnome govoru,
ist kukariknuti, gap. kukurćknutL — Akc. kaki
je u inf. taki je u ostalijem oblicima^ osim praes.

— Od xviix vijeka, a iemeđu rječnika u Vu-
kovu: kuknreknuti, kukariknuti, kukarijeknuti
,einmal kikeriki-schreien^ ,dico kikeriki (e. g. in
aurem)^ Petao po slučaju kukurikne. D. Obra-
dović, basne. 70. Niti pivao kukurikne. Jačke.
222. — Ne samo o p\jetlu, n. p. i kad če}ade u
nezgrapnoj šali tavice drugome u uho : kuku-
rijeku, vidi u Vukovu rječniku.

KUKURUEKOVINA, /. neka bifka. (u zapad-
nom govoru) Eukurikovina, evonimo (u silaskom
mkopisu), Evonimus europaeus L.^ v. Kurika.
B. Šulek, im. 183.

KUKUBIJ&Etj, onomatop^a kojom se poka-
zuje glas u pijetla kad pjeva. — Znamenito je
da -ije- stoji samo po južnome govoru kao da je
negda bilo d, te u istočnome može glasiti kuku-
rćk6, u zapadnome glasi kukurikS, vidi riječi
što postaju od iste osnove. — Potvrđeno je u
naše vrijeme, ali je jamačno starija riječ, jer su
od li« postale druge, kao kukurijekati itd. — Ne
može se reći da je praslavenska riječ, ako ima i
pof. kokorjka. s toga što je onomatopeja, ima
joj sličnijeh glasova u mnogijem jezicima, ispo-
redi tal. chicchirichl, franc. coquerico, liem. ki-
keriki, engl. cock-a-doodle-doo itd. Pijevac skoči
na korito, pak zapjeva: ,Kukarijeka! evo je pod
koritom^ Nar. prip. vuk. 163. Peteh kukuriče:
,Kakariku!' Nar. pjes. istr. 4, 3. O petehe, mi
ne moremo već poslušati tega tvojega kokuriku.
4,8.

KUKVRIk, KUKUBIK-, vidi kukurijek, ku-
kurijek-.

KUKURINIĆ, m. prezime. — xv vijeka. Šimun
Kukurinid. Mon. croat 112. (1472).

KUKtlBJAK, kukurjdka, m. vidi 2. kukurijek.

— U Vukovu rječniku: nekakva trava (cf. ku-
kurijek?) ,art pflanze' ,herba quaedam^ [cf. titra
3; vide kukurijek 1] s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj u otočkoj regementi. Eu kurjak (Vuk,
Otočac), V. Eukurijek. B. Šulek, im. 183.

EUEUBJAV, vidi kukurav.

EUEUBJEEA, /. i^ka bifka. — -je- stoji po
južnome govoru, isporedi 1. kukurijek. Euku-
rjeka, Galega officinalis L. (Visiani). B. Šulek,
im. 188.

EUEUBJEEtrTATI, kukurj6kQt&m, impf.
uprav dem, kukurijekati, kaŽe se o govoru i pje-
vahu mladića kad mijeii(nju glas. — Samo u Stu-
lićevH fječniku : ,dr. de vooe puerorum quae circa
pabertaiem crassior fit 8imili8que voci galli gal-

EUEUROV, ačij. vidi kod Eukur.

EUEtiRUŠČIĆ, m. dem. kukuruz. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (dim. v.
kukuruz). Ono što izraste na rogozu kao kuku-
ruščić. Vuk, rječn. kod palacka.

1. EUEURUZ, m. Zea majs L. poznata vrsta
žita, isporedi golokud. — Ne može se znati, jeli
tuđa (od tur. qoqoros ?) ili slavenska riječ (ispo-
redi kukoj, kukurijek, kukuvijek). Premda ima
od prilike samo trista godina da se sama stvar
poznaje u Evropi, riječ se ova pruža po svoj is-
točnoj strani: među slavenskijem jezicima ispo-
redi rus. KjKjpjsa (ćeš. kukuruc je ifiem.), pof.
kukurudz; pa i s i^kijem razlikama, vidi kuku-
rica, kuruza. — Od iviii vijeka, a između rječ-
nika u Stuličevu (v. golokud) i u Vukovu (1. ,der
kukuruz, turkisches kom* ,Zea mais Linn.^ 2.
klas kukuruzni sa zrnima ,kukuruzkolben' ,spica
zeaeS n* P* udario ga kukuruzom).

a. u značenu sprijeda kazanome.

a) u jednini. I tu viđasmo šećer, posdju
Aive velike, i onako je kano kukuruz stablika i
list. Glasnik. 31, 304. (1704). Eoji ništa neg
kukuruz sije. M. A. Rejković, sat. B6*>. Ead se
prid liu suv kukuruz dade. J. S. Rejković 63.
Da udari rosna kiša, da porosi naša po}a, i še-
niču ozimicu i dva pera kukuruza. Nar. pjes.
vuk. 1, 111—112. Eola puna kukuruza. Vuk,
poslov. 116. Šenica, jočam, kukuruz, ovas, . . .
rječn. kod žito. vidi i kod korubati, puriti, za-
orati. Eukuruz, Eukuruza (Jambrešić) . . . mi-
lium indicum^ frumentum indicum (Durante), Zea
mays L. (Vuk, Vodopić), v. Euruza. B. Šulek, im.
188.

b) u množini (prema značenu kod h). Od
pšenice, zobi, ječma, raži, kukuruza etc. A. Baćić
307. Eomina^e iliti luštede kukiiriiza. A. Ea-
nižlić, utoč. 476. Ead ja dojdoh gledat kuku-
ruze. M. A. Rejković, sat. D7a. Eukuruzi on
je stade hranit. Đ7ft. Neg potuče £emu ku-
kuruze. E7a Eukuruzi bradaju. vidi bradati
(I, 579*). (Brati) kukuruze, jabuke, grožđe. Vuk,
rječn. kod brati. Za kukuruze kažu ,pa)etkovati*.
kod biračiti. vidi i klipati, osijecati, svilati, za-
žutjeti, čifui^ati, gruhati, kokati, komiti, kruniti,
obijati, ogrnuti, osužbati, otući, prašiti itd.

b. svaki kukuruzni klas, klip. — vidi u Vu-
kovu rječniku. — isporedi a, b).

' 2. EUEURUZ, m. ime zaseoku u Bosni u
okrugu Tuzle Doiie. Statist, bosn. 89.

EUEURUZA, /. vidi 1. kukuruz. — U Bjelo-
stjenČevu rječniku: ,fiagopyrum, fagotriticum', i
u Jambrešićevu : ,frumentum vel triticum turci-
cum' (a dodatku).

EUEURUZAN, kukiiruzna, adj. kcji pripada
kukuruzu, koji se čini od kukuruza. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Stuličevu (v. golo-
kudan) t u Vukovu (n. p. hjeb, brašno ,kukuruz-*
,e zea mais'). Eako jest od kukuruzne (Ti^rane.
J. S. Rejković 63. I pomiŠat kukuruzna mliva.
162. Živa Žejo kukuruzna projo ! Nar. posl. vuk.
81. Leb kukuruzan. Vuk, dan. 2, 103. U na-
rodu našemu ima mnogo riječi za kukuruzno
stablo ... u Dalmaciji gdjekoji kažu »kukuruzna
slamah Vuk, pisma. 76. Eukuruzni korijen
(okomak). 77. U vrijeme gladi često ga (vuko-
dlaka) pri viđaj u . . . oko čardaka i koševa ku-
kuruznijeh. rječn. kod vukodlak.

EUEURUZlNA, /. (kukuruzni) čardak. y.
Stojanović. — Drugi je dio riječi pers. tur.
chSne, kuca. Eućerak izvan kuće do dva hvata
du)ine od (eskovijeh grana opleten, na četiri

Digitized by

Google

KUKUBUZANA

766

KUKUVUBK

stupca podignut, ozdo se uže oplete, o pri vrhu
malko SirOi ozgo se metne mali krović ili od
šimle ili od sUune, sprijeda ima mala vratašca,
i to se ^ukurusana' zove, de se okomušani ku-
kuruzi meću. J. Bogdanović.

KUKURUZA R, m. Šaren grah, što se među
kukuruzom sadi. Božjakovina. Đ. Hire.

KUKURUZARI, m. pl ime selu u Hrvatskoj
u šupaniji zagrebačkoj. Razdije}. 79.

KUKURUZINA, f, vidi 'm Vukovu rječniku:
vide okomak s dodatkom da se govori u Boci.

KUKtlRUZJŠTE, n. n^jesto gdje je bio posijan
kukurug, — U Stuličevu rječniku: v. golokud-
niSte (g4je n{je dobro tumačeno), i u Vukovu:
,der acker wo eher kukuruz gebaut war' ,ager
in quo zea mais foit sata^ — I kao ime tijestu
u Srbiji u okrugu ČaČanskome, Livada u Kuku-
ruzištu. Sr. nov. 1875. 508.

KUKtlRUZNICA, /. postanje od kukupuzan
nastavkom ica. — U naše vrijeme.

a. kukuruzni hfeb, — Između rječnika u
Stuličevu (v. golokudnica), i u Vukovu (,das
kukuruzbrot' ,panis e zea*). Ti ne možeš jesti
kukuruznice nego ti va)a tražiti pogače. Vuk,
živ. 90.

b. vidi kukuruzovina. — (U sjevernoj Hr-
vatskoj) kukuruzna slama, kukuruzno stablo.
F. Iveković, rječn.

e. u prenesenome smislu, suvrst vinove loze
bijela grožđa, tvrda i gusta zr£a. na Braču.
A. Ostojić.

KUKtlRUZOV, adj. vidi kukuruzan. — U
naše vrijeme, U to vidi de krmak onoga se)aka
miješa ispod sebe lepušinu (kukuruzovu slamu).
Nar. prip. vrč. 108. Kuruzovo kopai^e. Zem)ak.
1871. 2.

KUKtjRUZOVAN, kukAruz6vna, adj, vidi ku-
kuruzan. — U naše vrijeme u Lici. ,Po8ndi de
mi zaručak knkuruzovna brašna'. J. Bogdanović.

KUKURUZ6VINA (kukuruzovina), /. kuku-
ruzna slama, — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (,da9 kuknruzstroh' ,stramen zeae
mais*). U Jadru se kaže (kukuruzno stablo) ,ku-
kuruzovina* i ,šaSarovinaS Vuk, pism. 76.

KUKURUz6vfŠTE, n. vidi kukuruzište. —
U naše vrijeme u lAei. ,Ja ću na moje kuku-
ruzovište šenicu posijati*. J. Bogdanović.

KUKURUZ6VNICA, /. vidi kukuruznioa, a.
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(vide kukuruznica s dodatkom da se govori u
Hrvatskoj), Kukuruz6vnica, kruv od kukuru-
zovna brašna, u lAci. J. Bogdanović.

KUKURUŽI^AK, kukuruži^dka, m. postaje od
kukuruzan nastavkom jak'b. — - Akc, kaki je u
gen. sing, takt je u ostalijem padežima, osim
nom. sing, (i ace, sing, kod h i c), — tf naše
vHjeme.

a. vidi u Vukovu rječniku: krmak koji je
uhrai^en kukuruzima (za razliku od žiroviiaka)
,ein mit kukuruz gem&stetes schwein* ,sus zea
saginatus*.

b. vidi kukuruzovina. — Između rječnika
u Vukovu: (u Hrvatskoj) vide šašarovina. U
Hrvatskoi gdjeŠto govore (za kukuruzno stablo)
,kukuruŽnak*. Vuk, pisma. 76.

e. vidi: u Hrvatskoj ,kukuruž^ak* znači ta-
kođer: a) kukuruzni koš (kao kotoba^a). — b)
kukuruzni h]eb. F. Iveković, rječn.

KUKtrTA (kuknta), /. ovako se zovu lieke
bilke. — Riječ je dalmatska (vidi kelomna t
kimak) od lat. oiouta. — Između rječnika u Vu-

kovu: [cf. guffuta, trbnja, trbu)ika] 1. velika
,der sohierling* ,Coninm maculatum Linn.' —
2. mala ,Aethusa cjnapinm Linn.' [cf. div)i
peršun]. I opet je cvjetala kakuta na uskom
putu. Bos. vila. 1886. 262. Od smrđ}ive kukate.
1890. 354. Kukuta (lat. cicuta), mm. kukut,
Conium maculatum L. (PanČić). B. Šalek, im.
188. — Kukuta mala, Aethnsa cynapinm L.
(Vuk). Kukuta velika, Conium maculatum. L.
(Vuk). 183.^ ^

KUKUTANE, n. djelo kojijem se kukuče, —
U Vukovu rječniku.

KUKUTATI, kukućem, impf, vidi 1. kukati
(uprav je deminutiv), — Akc, kaki je u praes,
taki je u impf, k^kut&h i u ger. praes. kiikn-
ćAći; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf., osim aor. 2 t 8 sing. kiikut&. — Od zviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (dim. v. ku-
kati s primjerom iz narodne pjesma: Kukavica
kukuće Radosavu viš* kuće; Radoaav se obrće,
traži ženi obuće). Kukavica kukuće. Q. Peštalić
168.

KirKUTKA, /. samo u Stuličevu fječmku: v.
kukuvača.

KUKUTNICA, /. ime visu u Srbiji u okrugu
uiičkome, M. Đ. Milićević, srb. 578. U vrletnu
domu Vlahu starom na visoku brdu Kukutnici.
Nar. pjes. vuk. 4, 291. Ispod kršna brda Ku-
kutnice kod Čepova i kod BjeleuSe. 4, 526.

KUKUVAČ, m. Mcakva igra, — U Bjelos^en-
čevu rječniku: kukuvač, igra, v. skrivač (ali ove
riječi nema na svome mjestu).

1. KUKtrVAČA, / vidi kukavica. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: kukuvača, kukavica ,cu-
oulufi, coccyx*; u Stuličevu: (štamparskom gri-
ješkom kukuvača) ,caculus*; u VolHgijinu: v.
kukavica.

2. KUKUVAČA, /. neka bifka. Kukuvača, Lo-
nicera caprifolium L. (u Zagrebu). B. Šulek,
im. 183.

KUKUVAliE, n. vidi knkaAe. — Nema po
tvrde za glagol kukuvati (ali vidi kukovati). —
U Bjelostjenčevu rječniku: ,cocytas*.

KUKtVIČIOA, /. dem. kukuvika. — U Stu-
ličevu rječniku: ,parva nootua*.

KUKtlVIČINA, /. augm. kukuvika. — U Stu-
ličevu rječniku: ,magna noctua*.

KUKtJVIJA, /. vidi kukuvika. — U naše vri-
jeme, — Krivo se u pisaca nalazi ovo ime za
drugu pticu: 8trix flammea L., vidi 2. jej. Ime
,kukuvija* za ,Strix flammea' uzeli sa naj prije
Accurti iVukasović, za tijem Arsenijević, Dual,
Đokić, Furlić, Janda, Hasek, PanČić, Pecić, Pe-
trović i dr., . . . Držim da je Sebišanoviću za
rukom pošlo da dokaže da ime ,kukuvija* ili
,kukuvika* isk)učivo pripada samo vrsti ,AtheDe*,
t. j. po našem ,Carine noctua*; za to treba no-
menklaturu u tom pravcu ispraviti, premda je
velika većina odomaćila u našim kAigama ta
pogrješnu izmjenu. 8. Brusina, ptice hrv.-srp.
(nastavak). 80*.

KUKtrVUEK, kukuvii&ka, m. vidi 2, kuku-
rijek. — U Mikafinu rječniku: kukuvijek, travi^
,voratrum nigrum, eleboms niger vel helleborum
nigrum*; u Belinu: ,helleboro negro* ,heleboras
niger* d67b; u Bjelos^enčevu: kukavijek, trava
,veratrum nigrum, elleborum nigrum'; u Stuli-
čevu: kukuvijek, ptica (sic) ,eleboro nero* ,liele-
borus niger* iz BelitM; u Volti^ijinu: kukuvik,
kukuvijek ,elleboro' ,nie3swurz*. — Kukuvijek,
helleborus (Della Bella), Helleborus niger L

Digitized by

Google

KUKU VUEK.

767

KULA, a.

(Fapković, u Karlovcu ili u Virovitici), v. Ku-
korek. B. Šalek, im. 188.

K &KUVI JEST,/, (sloieno kuku- vijest), žalostan
glas. — U narodnoj zaaoneci (ili poslovici?) u
Dubrovniku u naše doba. Izišla pripovijes, iz-
nijela kukuvijes, pa došla listina, da nije niSta
istina, (od usta do usta došao je zao glas, po
svoj prilici o morskome putniku ; a sa tijem je
došlo pismo po kome se zna da nije glas istinit).
P. Badmani.

KUKUVIKA, /. Athene (Carine Kaup.) noctua
Dress., lAeka noćna ptica. — Riječ je onomato-
pejska, jer je naiinena po pjevahu same ptice
(od prilike viju vfju viju kukuvfju), isporedi
knkuvija. i m drugijem jezicima ima takovijth
riječi sa istu pticu, n. p. tal. coccove/^gia, ngrč.
xovxov^aYfa, isporedi naše kukuvježa i kuk viza.

— Kod jednoga dijela našega naroda zove se
ćuk (tako je tumačena ta riječ i u ovotne rječ-
niku), vidi: Na Rijeci i u Dubrovniku zovu ga
(čuka, ovdje Carine noctua) ,6uveta* (cidi 6u-
veta), očevidno od talijanskoga »civettaS u Zadru
sam uvijek čuo samo ,ćukS tako je i u Sp|otu
po Beiser-u i Seunik-u, u bosanskoj po^avini
,ćuk* i ,utinaS za to nije Vukasović pogrjeSno
uzeo ime ,ćuk obični'. S. Brusina, ptico hrv.-
srp. (nastavak). 82b. ali to nije dobro, jer je i
ćuk onomatop^jska riječ prema glasu ćuuu, i
pripada drugoj ptid (Strix soops L., Scops giu
Sharpe, Pisorhina scops Beicbenow), vidi: Pi-
sorhina scops (L.) U Hrvatskoj (po Šloseru), na Bi-
jeci, u Dalmaciji, u Dubrovniku (po Doderlein-u
i Košiću) ime je ove sove također ,ćuk*. S. Bru-
sina, ptice hrv.-srp. (nastavak). 88a. vidi još kod
kukuvija. — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Mikalinu (kukuvika, ptica ,civetta, uccello'
»noctua') gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,alocco, animale volatile' ,ulula' 66b; ,civetta,
coccoveggia, uccello notturno assai noto' ,noctua'
196b), u Bjelostjenčevu (kukuvika, ćuk ,ulula,
noctua'), u Stuličevu (kukuvika, ptica ,noctua,
cicuma, cucuma'), u Voltigijinu (,civetta, allocco'
,uhu, eule'). / u riječnicima se miješaju značena.

KUKUVIKAI^E, n. č^ielo kojijem se kukuviče.

— U Stuličevu rječniku: ,nugari'. — nepouzdano
(vidi kukuvikati).

KUKU VIKATI, kukuvičem t kukuvikam, impf.
provijavati se, vizliti (kao provijuša, vižlica). —
U Stuličevu rječniku: ,far la civetta, civettare,
met. scherzare' ,nugari'. — Jamačno je sam StuUi
načinio ovu riječ i dao joj značeM prema tal.
civettare (od civetta, provijuša, vižlica, uprav
kukuvika, vidi Čuveta i kod kukuvika), s toga
nije pouzdana riječ.

KUKUVUiAČA, /. i^eka bifka. Kukuvijača
(cf. kovije), Štipa pennata L. (Petter). B. Šulek,
im. 188.

KUKtlVJEŽA, /. vidi kukuvika. — -je- stoji
po južnome govoru, u zapadnome glasi kukuviža.

— isporedi kukvizuza, kukviža. — Biče od taL
coccoveggia, premda se to za cijelo ne može znati,
jer je onomatopejska riječ (vidi kod kukuvika). —
Od XVIII vijeka u Dubrovniku i na južnijem ostr-
vima. Čuci i noćne kukuvježe. I. Đordić, marnnko
(nemam knige, nego mi je ovako primjer u pa-
meti), Kukuviža, sova ,noctua, ulula', od tali-
janskoga ,coccoveggia'. Slovinac. 1880. 87. Ku-
kuvježa govore u Dubrovniku — sova, talijanski :
,coccoveggia'. 87.

KUKVA, /. kokoS kapurasta. M. Pavlinović.

— isporedi kukma.

KUKVIZUZA, /. Noctua minor. G. Kolomba-

tović. progr. spal. 1880. 10. — vidi kukuvika,
kukuvježa, kukviža.

KUKVIŽA, /. vidi kukuvika ♦ kukuvježa. —
Ne znam, jeli -i- zamo po zapadnome govoru.
Kukviža, vrsta nijemoga (!) ćuka kojom se pti-
čice love. ital. ,civetta'. M. Pavlinović. Kuk-
viža. Vulićević, mati. 28i

KUL, m. narod; vojska. — Tur, qul, rob; kao
kolektivni supstantiv, vojska, fadi. — Od xvii
vijeka. Prijate) svemu kulu i puku budi(iit)skomu.
Starine. 10, 18. (1652). Kul, narod. Zemlak.
1871. 2.

KULA, /. vidi torad; nalazi se i u sličnijem
značenima: gradac (vidi gradac, b)), kuca uopće
(vidi u Vukovu rječniku), ali se ne mogu raza-
brati u svakome primjeru. — Od arap. tur. qulle.
— Akc, se mijena u voc. sing. kiilo, i u nom.,
acc, voc. pl. kule. — Od xiv vijeka (DaniČič je
sumiiao i ne bez razloga da je ovako davno pri-
mjena ova turska riječ u naš jezik, vidi u Da-
ničičevu rječniku ; ali se potvrđi^je joŠ u starijim
primjerima kao mjesno ime, vidi b, a)), a između
rječnika u Mikalinu (kula, kaštio ,castrum, arx,
castellum'), u Belinu (,rocca coir o largo, val
fortezza o cittadella' ,arx' 630 ^ ; ,torre colP o
stretta' ,turris' 736a; na obadva mjesta Della
Bella bifeži da je varvarska riječ, a na drugome
dodaje da je ipak vrlo obična), u Bjelostjenčevu
(kulA, branišće ,propugnaculum') , u Stuličevu
(,castellum, oppidum, arx, turris'), u Voltigijinu
(,torre' ,tburm*), u Vukovu (,der thurm* ,turris'.
U Hercegovini se svaka kuća od kamena zove
kula, a u pjesmama i ona koja nije od kamena
zove se ,kula' ili ,dvor'), u Danicičevu: ,muni-
mentum': ,gde se gradb oboritb ili kula da ga
naprave graždane'. Z(ak. duš. pam. laf). 40. ja-
mačno poznija glosa k riječi ,gradb'.

a. u znač&Mma sprijeda kazanima. Sbzda
kulu. Konstantin filos. glasn. 42, 271. U kulu
utekoše. Aleks. novak. 31. Sada bocu poć u kulu
Kadma tu. F. Lukarević 304. Dil kule. B. Kr-
narutić 25. Na kulu Barakovića. Stat. po), ark.
5, 313. (1665). Dvorov i kul 12 jezer. P. Vite-
zovi ć, kron. 150. Užga se pako v gradu prab i
kulu razmeta. 171. Vrže sina svoga u kulu. S.
Margitić, fala. 40. Lijep bram s kulom kli&ki
izradi. J. Kavaiiin 91^. Graditi visoke kule,
stane visoke. A. d. Bella, razgov. 26. UzaSavŠi
na naj viŠe tavane jedne kule. F. Lastrić, od^
164. Kula prijaka ime Gospodinovo. 294. Ovo
pTi9v(eto) ime jest takojer kula i oružje prijako.
test 12. Velike i tvrde kule. ^ 252a. Bor i vi-
soke padaju kule. svet. 68a. Čigovo po)e, tega
i kula. (Z). Poslov. danič. Bijaše jedan zločinac
koji imadiiaše svoju kulu blizu puta općenoga.
M. Zoričii^ zrcalo. 69. Uzidaju jednu kulu vi-
soku do neba. And. Kačić, kor. 11. Budući se
u jednu kulu zatvorili. 128. Kule i zidove od
grada. 164. Elefanti nošabu na sebi tvrde kule
od greda i dasaka nači^ene. 387. Zato oni ba-
bilonsku kulu stase zidat. M. A. Befković, sat.
K6*>. Dunuo je vijar vetar ladan, oborio kulu
kamenitu. Nar. pjes. vuk. 1, 870. Kud se dede
car-Nemaike blago, sedam kula groša i dukata?
2, 101. Od kule je k)uče odnijela. 2, 177. A
on sakri koi&e u podrume, a delije na bijelu kulu ;
ode gledat sa bijele kule, šta mu deca po avliji
rade. 2, 178. A doleće na bijele kule. 2, 257.
Bijeli se u visinu kula. 2, 526. Kad b* desile
zatvorena vrata na kulama i na kapijama. 2,
591. Kula tanka ostade mi pusta. Ogled. sr.
491. Pa pobježe uz debelu kulu. Nar. pjes. juk.
60. Još su lipše kule Deanove. Nar. pjes. istr.

Digitized by

^uogle

KULA,

768

KULA&INA

1, 58. Zida kule po oblaku. Nar. posl. viik. 90.
Što 6e mene kula na pen^ere, kad ja nemam
ništa u ten^ere? 861. Mali gradić kao go-
spodska kula (^ritter-schloss*). Vuk, dan. 2, 45.
Da mi dadeš punu kulu zlata. Osvetn. 2, 159.
Tu su kule od ].udskijeh glava. 2, 185.
b. kao mjesno ime (dosta često), n. p.

a) Gorbny gradb Eula. Glasnik. 49, 868.
(1326).

h) Trbgb £ula (u Braničevu). Glasnik.
24, 265. (1882).

c) u Bosni, na) zaselak u okrugu sara-
jevskome. Statist bosn. 14. — bb) u okrugu trav-
ničkome dva gaseoka. 61. 69, i selo Kula Celepi-
rova. 74. — cc) selo u okrugu Tuzle Doiie. 101.

d) u Dalmaciji selo. Kula-Atlagić. Repert.
dalm. 1872. 42.

e) u Hercegovini dva sela: Kula Cičeva.
Statist, bosn. 118, i Kula-Fazlagić. 114; t zaselak
Kula mala. 106.

f) selo u Hrvatskoj u županiji ličko-kr-
bavskoj, Baz »ije}. 80.

g) selo u Slavoniji u županiji požeškoj.
Eazdije}. 128.

h) u Srbiji, aa) selo u okrugu požarevaČ-
kome, K. Jovanović 142. — bh) Kula (stara), zi-
dine u okrugu pirotskome, M. Đ. Milićević, kra).
srb. 179. — cc) zaselak u okrugu topličkome. 854.

KtaAB, kulAba, m. vidi u Vukovu rječniku :
u vodenice Đunavke nekaka greda koja drži ka-
men vodenički. — Arap. tur. qullab, kvaka,
stožer,

KtlLAČA. /. ime Mtakvoj vrsti kolibe. — Va]a
da je augm. kula. — XJ naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (t. j. koliba ,eine zeltartige
hiitte' , ten tor i i genus*. cf. savrndak). Kula&a, ko-
liba na dve soje. u užičkom okrugu. S. I. Peli-
vanović. — Se{ačke kuće u Zlatiboru gotovo su
sve iz reda krovrdare, lubnice i kulače. M. Đ.
Milićević, zim. već. 178. Kod teatra ima 8 ku-
la&a sazidani i pokriveni. S. Tekelija. letop. mat.
sr. 119, 52. Živeći po zemunicama i kulaĆama,
)udi su bili svi čađavi od dima. M. Đ. Milićević,
pomenik. 1, 58.

KUTLAČE, /. pl, ime mjestima u Srbiji, vidi
kulaća. a) u okrugu biogradskome. Kiklače, br-
dovito mesto u vraćarskome srezu. Glasnik. 19,
178. — b) u okrugu kragujevačkome. I^iva na
utrini u Kulaćama. Sr. nov. 1861. 598.

KULADAČKA VODENICA, /. mjesno ime u
Srbiji u okrugu smederevskome. Livada kod Ku-
ladačke Vodenice. Sr. nov. 1867. 487.

KULAF, m. pućtna, more daleko od kraja, grč,
x6Xnoq, tal, golfo, zaton, — U drugijem pade-
žima osim nom, i acc. a ispada ali ispada i 1,
te je gen, kfifa, dat. \lM\x, loc. kufu. — U naše
vrijeme u Dubrovniku, ,Vidi se brod u kufu*. P.
Budmani.

KULAGA, m, va}a da je od tur. qule agasj,
zapovjednik vojnički u gradu (u kuli), — U na-
rodnoj pjesmi bosanskoj našega vremena. I or-
dagu i Krlin-kulagu. Nar. pjes. bdrm. 1, 248.

KULAJINA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
ćuprijskome. Zem}a u mestu Kulajini. Sr. nov.
1874. 800. ~- Često se piše i Kulajna, n. p. Zem)a
u Kulajni. Sr. nov. 1878. 188.

KULAK, m. drveni stupac osobito oni oko
vrata, što se urezuje u podumijentu, na dođem
i goniem kraju zapili se i zareže toliko, koliko
se ima u podumijentu ukopati, i taj zapi)eni i
zarezani komadić ozgo i ozdo zove se ,kulak\
,Još dub^e kopaj u podmnijenti, neće moći sav

kulak upasti'. J. Bogdanović. — Tur, qalaq,
uho; držak.

KtFLALIGA, /. žensko čejade što kula (sporo
ide), J. Bogdanović.

Kl!rLALO, m. čovjek što kula (sporo ide) ,Ne
Sa)i toga kulala, taj ne dokula nikada J. Bog-
danović.

KULAN, kulna, m, zapovjednik na ktUi, — 17
Stuličevu rječniku: ,castellanus'. — nepouzdano.

KULANDIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme,
Stevan Kulandić. Sr. nov. 1879. 1215.

KULANIĆ, m, prezime. — xv vijeka. Martin
Kulanić. Mon. croat. 188. (1487).

KULANSKI, adj. koji pripada selu Kuli (vidi
kula, b, h) aa)). Kulanska (opština). K. Jova-
nović 142.

K^TLAI^E, n. djelo kojijem ko kula. J. Bog-
danović.

1. KtlLAB, kuldra, m. vidi 2, kolar, a). — Od
XV vijeka. Hvati ga ^a kular. M. Marulić 256.
Vlasi jednaki i kratki tako da ne pokrivaju ni
kular ni uši. M. Bijanković 94.

2. KULAB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Plac kućni u Knlaru. Sr. nov.
1874. 19.

KULAŠA, /. šator? koliba? — Samo na jed-
nome mjestu u naše vrijeme^ i ne »nam postana,
s toga mi je nepouzdana riječ. Čerge su im gdi-
koje povelike do 8 fata široke, okrugle, kao i
kod nas pastirske kulaše. S. Tekelija. letop. mat
sr. 119, 66.

1. KULAŠ, kuldSa, m. kulatast koik. — Ake.
kaki je u gen. sing. taki je u ostali jem padežima
osim nom. sing., i voc. : k!il&šu, kiilftši. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,ein maus-
fables pferd' ,equus coloris murini* [cf. 2. kulin]:
tako se u pjesmama zove koA znatnoga ćete^je
i junaka Tala od Orašca). Čuvaj dobro dizgen
od kulaša, jer se kulaš jeste naučio putovati
s kolima carevijem. Nar. pjes. vuk. 2, 189. kV
eto ti Tala na kulašu. 8, 256. U našega ma-
jora ima ko]& kulaš. M. Đ. Milićević, omer. 67.

2. KtrLAŠ, Kuldša, m. muško ime, vidi 1. Kula
— U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(ime nekakoga Kulaša arambaša. cf. Kule). Kulaš
arambaša je bio u Bosni. Vuk, poelov. 88.

KtrLAŠAST, adj, kulatast, kao kulaš. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide
kulatast). Ali-paša Gusinao pomoli se na bijesna
kulašastu batu. M. Đ. Milićević, omer. 188.

KUlAŠEVIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme.
Schem. bosn. 1864. iv. xxvii.

KUlAŠI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
baiiolučkome. Statist, bosn. 87.

1. KULlŠIOA, /. vidi u Vukovu rječniku: ku-
latasta mlada kobila (a stara se zove ,kuluša')
,junge mausfEJile stute* ,equula coloris murini'
s primjerom: Istura nogama kao kulašica u vr-
šaju. (Nar. posl. vuk. 105).

2. KULAŠIGA, jf. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. Niva u Kulašici. Sr. nov. 1875.
82.

KULAŠIN, m. vidi Kolašin, a. — £7 naše vri-
jeme. Kulašin, varoš s tvrdom u krševitom mjesta
na rijeci Tari. F. Jukić, zem}. 59.

KULiŠINA, /. augm. 1. kulaš. — U Vukovu
rječniku s primjerom iz narodne pjesme: Ne d*
Tale svoje kulašine jal' bez rane, jal* bez mrtve
glave.

Digitized by

Google

KULAŠINAC

769

1. KULIJEŠ

KULAŠINAC, Kul^tnca, m. čovjek im Kula-
Una, — isjioredi KolaSinac. — U naše vrijeme,
Đo skoro Kulašinci i Šarani (Tarani?) nikakva
poreza nisu plaćali. F. Jukić, zem{. 8. Izdat ve
neće gora crna, jer Novica zagna Kulašince.
Osvetn. 3, 88.

KULAŠINSKI, adj. koji pripada KulaSinu.
~ isporedi kolašinski. Enlašinska (nahijaj. F.
Jukić, zem). 59.

KULATAST, adj. (o koiku) koji je mi^e boje.

— Postaje od tur. qula at, kon riđe žućkaste
boje (franc. isabelle). — U naše vrijeme^ a iz-
među rječnika u Vuhovu (n. p. koA ,mausfarb,
maosefarbig^ ,colore morino'). Naj poslije ga od-
vede i u treću sobu de je za jaslima bio kola-
tast koA. Nar. prip. vuk. 10. Davši Kara-Đor-
dijn Sefianu i lepa kulatasta ata. Vuk, dan. 5, 35.

KtJLATI, kOiam, impf, sporo^ tiho hoditi. —
isporedi češ. kulati, vafati se (od kule, kugfa),
po}, kniać (od kula), i mag, kullogni. — U naše
vr^etne u Lici. ,Sporo li ga ti na tom tvom pa-
ripu kulaš'. J. Bogdanović. — Sa se. K^ati se,
vući se polako za kakvijem lovom. L. Zore, dubr.
tud. 11. Kulati se. iti potiho, da se ne ćuje,
vući se. u Stonu. ,Sta se kulaS, kako da te ne
čujem?' M. Milas.

KULAUZ, m. vidi kalauz. — Od xviii vijeka
(ima i primjer xvii v\jeka, ali je u nemu drugo
znaČeiiet vidi na kraju). Ona sama budući ku-
lauz i kažiput i&iov. S. Margitić, fala. 32. Ovi
je kulauz i vođa uprav u muke paklene. F.
Lastrić, ned. 209. SUdeći dakle kulauza, rećenu
zvizdu, za trinaest dana dođoše u Jeruzolim. od*
296. Kao vođu i kulauza. I. Jablanci 12. Brez
kulauza, brez hrane. Đ. Bapić 203. — U pri-
mjeru svii vijeka ima posve drugo gnačei^e: breme,
teret, ili moiebiti jaram, te ne znam kako je ovo
moglo postati. Jedno veliko zlo jest, kada no-
seći kulauze toliko goleme koji čine u tvomu
srcu nevo}an život koji imaš služeći svijetu, ne
ćutiš i(h) niti se tužiš na i&ih. M. Badnić 207a.

1. KtrLE, m. hyp. 1. kulaš. — Akc, se mijena
u voc. Kiile. Ostala im sa koiia eskija, no ko-
liko u £oj malo gvozda, mom bi kulu sve četiri
bile i dvadeset i četiri klinca. Nar. pjes. vuk.
3, 386. Tek mi bješe vrlo zoban kule. 8, 388.
Dura kule, dura dobro moje! Pjev. crn. 225*.
Uprav smjeri kulu kroz kolane. Nar. pjes. juk.
438.

2. K^TLE, m. hyp. 2. Kulaš. — Akcenat je za-
bifeŽen kao i u arugijem ipokorističnijem rije-
čima; u Vukovu je Kule, jamačno po vokativu.

— V naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu :
hyp. V. Kulaš s dodatkom: .Voli Kule na kocu
Čučati nego zao ručak ručati' kazao s koca ne-
kakav Kulaš arambaša kad su mu Turci sveteći
se govorili: ,Ori, Kule! kopaj, Kule!' (vidi Nar.
posl. vuk. 88).

8. K1&LE, kaže se na kfile na vHe, vidi u Vu-
kovu rječniku: na kiUe n& vile, n. p. razbi, t.j.
odvrati ga razliČnijem riječima od onoga Što je
htio da čini. — Bazbi na vHe na kiUe. (kad ko
koga razli čnim riječima odvrati od kakva na-
mjerei^a). Nar. posl. vuk. 269. Kazujući srpski
drugijem riječima kako je ko razbio na kule na
vile, reklo bi se kako je govorio : ,Ovo bilo, ono
se svilo' itd. Vuk, rječn. kod vila. Bazbi na
kule na vile (kad koji što odreče ili pokvari
s riječima), kod na kule na vile (g4j^ ima zna-
Čeike ,ausfluchte, vorwande bei einer abschlagigen
antwort' po Čemu bi značene bilo: svakojakijem
izgovorima ne pristati na što).

KULEBATI SE, kul^b&m se, impf. vidi kole-
bati, b. Kulebati se, 1. cu)ati se, kad dva sjednu
na koje drvo samo po srijedi nasloi&eno, pa jedan
s jednoga kraja a drugi s drugoga pritežu se i
u zrak odbijaju. 2. u hodu cugati se. M. Pavli-
nović.

KtJLĆCATI, kulec&m, impf. vidi kudecati. —
isporedi ku)ecati se. Teško društvu u kom omla-
dina kaš)uca i starački kuleca! M. Đ. Milićević,
zlosel. 85 (treba li čitati kudeca?).

KULEČIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Di-
mitrije Kulečić. Bat. 886.

Kl&LEN, KULEN-, vidi kujen, ku[en-.

KULEN, m. ime tijesno u Srbiji, a) u okrugu
kragujevačkome. Livada u Kulenu. Sr. nov. 1870.
490. — h) u okrugu smederevskome. l^iva u Ku-
lenu. Sr. nov. 1875. 745.

KULEN AK, Kulenka, m. ime n^jestu u Srbiji
u okrugu kragujevačkome. — isporedi Kulen.
iSriva u Kulenku. Sr. nov. 1874. 223.

KULŽNOVIĆ, vidi Kuliuović.

KULETE, kMeta, /. pl. vidi pripojasnice, fiSek-
ćese. — Nepoznata postai/ia; vafa da je tuda
riječ. — U n€iše vrijeme u Crnoj Gori, a između
rječnika u Vukovu: ,die patrontasche' ,embo-
lorum theca'. [vide] pripojasnice, of. fišek-ćese
8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori. — Ne
uteče živa piličnika, da unese kunte ni kulete.
Nar. pjes. vuk. 5, 372.

KULETIĆ, m, prezime, — xiv vijeka. Hranbcb
Kuletićb. Đeč. hris. 21. 89.

KULĆTINA, /. augm. kula. — Od xviii vi-
jeka. Lupnu ona kuletina mesnata (metafoHčki :
Oolijat) ponorice tako, da se zemja potrese. F.
Lastrić, ned. 75. Kuletine daje razva)ivati. D.
Obradović, basne. 237.

1. KULIOA, /. dem. kula. — Akc. se mijeiha
u gen. pl. k!iltc&. — U Belinu rječniku: .tor-
retta, torricella' ,turricula' 736a ; u.Stuličevu:
,oppidulum, parvum oppidum, parva arx, turri-
cula'; u Voltigijinu: ,torretta, torricella, torruc-
cia' ,thurmchen'. — I kao mjesno ime : Kulica, od
prije našega t>remena. S. Novaković, pom. 186.
— selo u Hrvatskoj u županiji ličko-krbavskoj.
Bazdije}. 80. — mjesto u Srbiji u okrugu va-
fevskome. Zem}a na Kulici. Sr. nov. 1870. 37.

2. KULICA, vidi kujica.

K^LIČ, m. mjesno ime u Srbiji. — Jamačno
je dem. kula. a) mjesto u okrugu požarevačkome.
Zemja u Kuliču. Sr. nov. 1875. 832. — b) u
okrugu smederevskome: selo. K. Jovanović 148,
t razvaline. KuliČ, grad sad već razva)en na
otoku Morave u Đunavo. M. Đ. Milićević, srb.'
121. i u Vukovu rječniku: ,ruinen einer festung
an der miindung der Morawa' ,parietinae quae-
dam'.

KtlLIČANIN, m. čovjek iz sela Kuliee u Hr-
vatskoj. J. Bogdanović. — Množina: Kiilič&ni.

KtrLIĆANKA, /. žensko čelade iz sela Kuliee
(u Hrvatskoj). J, Bogdanović.

KULIČKI, adj. koji pripada:

a. selu Kuliču, Kulička (opština). K. Jova-
nović 148.

b. selu Kulici (u Hrvatskoj), J. Bogdanović.
KtjLIČKI]*A, /. vidi Kuličanka. J. Bogda-
nović.

KULIĆ, m. prezime. — U naše vnjeme. Bozo
Kulić. M. Đ. Milićević, srb. 689. zim. več. 219.

1. KtrLIJEŠ, kulij^ša, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: kao kačamak od sitna bungora ,art ge-

Digitized by ^

ibogle

1/KULIJEŠ

770

KULOVAC

rioht' ,cibi genas' 8 dodatkom da se govori u
Crnoj Gori. — isporedi 1. kujen.

2. EULUE§, m. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 10.

KtrLIJEŠKI, ac^. koji pripada kuliješu (vidi
1. kulijeS). — U Vukovu rječniku: n. p. tucaii
kojijem se tuče kukuruz za knlijeS.

KULIK, KULIK-, vidi kolik, kolik-. — Amo
pripadaju i primjeri u kojima ispada i (kulko)
pa ga ^im i 1. Kuko bo|e more, svrši svetu
službu od mise. Mirakuli. 94. Kuko produžen
be Aemu život. Š. Koži6ić 4&.

KULIM, m. u jednome rukopisu stoji Kulimb
rr^. Kuddlinb (vidi Kudjelin). Drbmanb i Kulimb.
Danilo 115.

1. KtjLIN, m. vidi 1. kujen.

2. KtJLIN, kulina, m. vidi 1. kulaš. — U naše
vrijemef a iemedu rječnika u Vukovu s primjerom
is narodne pjesme : Đa mu damo Talova kalina.

8. KULIN, m. ime muško. — is^oredi 2. Ku-
jen. — Od XII vijeka^ a između tjeČnika u Vu-
kovu (,in der redensart' : počeo pripovijedati ko-
ješta od Kulina bana ,orditur ab ovo' ,er holt
weit aus*) i u Daničičevu (Kulinb, ime muško).
Ja banb bosbnbski Kulinb. Mon. serb. 1. (1189).
Lubota, Kulinb, Velimirb, ... 12. (1222—1228).
Kulinb sb ddtiju. 60. (1293—1802). Kulin ban.
Nadod. 202. Vojsku kupi Kulin-kapetane kra-
jišnike Turke nevjernike. Nar. pjes. vuk. 4, 194.
Kad je Kulin opazio blago, to Kulina vrlo milo
bilo. 4, 202.

KtJLINA, /. augm. kula; zidine od kule. —
Akc. se mijeiHa u gen. pl. kiilin&. — U naše vri-
jeme, a između rječnika u Stulićevu (,ingens ac
praeceps turris') i u Vukovu (zidine od kule ,ru-
inen einer kula*).

a. uopče. Pa on ide do}e niz kuline. Nar.
pjes. marjan. 124.

b. kao tijesno ime.

a) u Bosni, cui) selo u okrugu banoluč-
kome. Statist, bosn. 39. — bb) selo u okrugu
Tuzle Done. 100.

b) u Srbiji, na) selo u okrugu aleksinač-
kome. K. Jovanovič 94. — bb) stara zidina u
okrugu niškome. M Đ. Miličević, kra). srb. 17.

— cc) šuma u Bogoštici (u okrugu podrinskome).
^i. Stojanovič. — dd) mjesto u okrugu požare-
vačkome. iSfiva u Kulini. Sr. nov. 1873. 595. —
ee) mjesto u okrugu šabačkome. Zom}a na Ku-
lini. Sr. nov. 1867. 67. — //; stari gradič u
okrugu topličkome. M. Đ. Milićević, kraj. srb.
355. — ffff) mjesto u okrugu vafevskome. iSfiva
u Kulinoj. Sr. nov. 1870. 287. Niva na Kulini.
1878. 379.

KOTLINO V, adj. koji pripada Kulinu (vidi 3.
Kulin). Kada dođe Kulinovu kneže, Kulinovu
svilenu čadoru. Nar. pjes. vuk. 4, 197. Tu iz-
lazi kada Kulinova. 4, 203.

KtlLINOVAČKi, adj. koji pripada Kulinov-
cima. — Kod mjesnoga imena. Kulinovačko po}e,
mjesto u Srbiji u okrugu čačanskome. l^iva u
Kulinovačkom Poju. Sr. nov. 1868. 102.

K^LINOVOI, KAlinov&c&, m. pl. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu baiiolučkome. Sta-
tist, bosn. 89.

b. selo u Srbiji u okrugu čačanskome. K.
Jovanovič 167.

KULINOVIĆ, m. prezime. Od Vakupa dva Ku-
linoviča. Nar. pjes. vuk. 3, 255. I viteza Kali-
novič-Pera. 5, 114. Ilija Kulinovič. Bat. 288.

— Kalinoviči u Bosni misli se da su potomci

bana Kulina (vidi 3. Kulin i 2. Ku|eii). zovu se
i Kulenoviči. Zemja (u nahiji Kulin-vakufskoj)
gotovo sva je beg& Kul^noviča koji do 40 o^ka
broje. F. Jukič, zemj. 50. Znatniji bezi u Bosni
jesu: . . . Kulenovič, . . . 142.

KULIN- VAKUF, m. mjesno ime u Boini u
kotaru bihaćkome, vidi Vakuf. — Govori se i
Kulen-vakuf. Kulen-vakuf, varoš u otoku koga
nacilja Una. F. Jukič, zom|. 50. Kulin- vakuf.
73. Vakuf Kulen, opčina u kotaru bihaćko me.
Statist, bosn. 53.

KULIN-VAKUFSKI, adj. koji pripada Kulin-
vakufu. Kulin-vakufska ili novoael.ska (nahija).
F. Jukič, zemJ. 50.

1. KULIŠĆE, n. u Stulićevu rječniku: ,sphao-
ri3terium^ — Posve nepouzdano: po svoj je pri-
lici Stulli htio napisati kujišče, a to je uprao
kuglišče (vidi) što je zlo pročitao.

2. KULIŠĆE, vidi Kulište.

KfjLIŠIć (KuUSič), m. prezime. — Pomine se
od XVIII vijeka. Delimarki, Kulišiči, . . . J. Ka-
vaiiin 13la. Tadija i Jure KaliŠiči. And. Kačić,
kor. 487. I š Aima su sva tri Kulišiča. Nar.
pjes. vuk. 8, 164. Simo KuliSič. 2, 663 (međa
prenumerantima). Kulišič. Schem. bosn. 1864.

XX.

K^JLIŠTE, n. mjesno ime (jamačno znači mjesto
gdje je prije bila kula). — I sa -šć- mj. Št

a. Kulišče, ime livadi u Hrvatskoj. Đ. Tr-
stei^ak.

b. Kulište, selo u Srbiji u okrugu kneievaČ-
kome. M. Đ. Miličevič, srb. 885.

KTItLITI, kftlfm, impf. kuditi, J. Grupkovič.

KULIZA, m. mtiški nadimak i prezime. — U
naše vrijeme. U narodu našemu ima prezimena
n. p. Kuliza, . . . Vuk, živ. 95. Milosav Kulisa.
M. Đ. Miličevič, srb. 199. Za Mratince se (koji
slave sv. Mratu) svuda drži da su rdavi Judi, i
zovu ih ,Kulize' .... Mnogi ih zovu ,Kulize' što
je ime poružno a šta upravo znači ne znam.
slave. 18.

KULIZDBA, /. šajiv naziv za naj prostiji
sir, odnosno basu. , Donijela, hrte, preda nas one
kulizdre, da š i^ome vuka ispod repa namažeš,
vrag zna kud bi se stdnio'. J. Bogdanovič.

KULIZIC, m. prezime (po ocu Kulizi). — V
naše vrijeme. Za turskoga vremona u Ša{)cu je
bio jedan trgovac Jakov Kulizič. Vuk, živ. 05.
Marko Kulizič. Rat. 179.

KULIZINO, n. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
užićkome. K. Jovanovič 152.

KULKUMA, /. mastionica (crnionica, kalatnar).
— Va\a da je riječ turskay ali ne znam koja. —
Unarodnijem pjesmama našega vremena iz Bosne.
Zlatija je divit izvadila, u kulkumi murečefa
crnog. Nar. pjes. hdrm. 2, 147. Kulkuma, t(ur8ka)
r(ijeČ)f mastionica. 1, 615.

KULMA, /. mjesno ime u Srbiji, a) mjesto u
okrugu pošarevaČkome. l^iva u Kulini. Sr. nov.
1873. 595. ^ b) u okrugu uiičkome. Aiva u
Kulmi. Sr. nov. 1875. 799.

KULMANIĆ, m. prezime. — xvi vijeka, Jan-
drlja Kulmaniča. Mon. croat. 330. (1565).

KULMIŠ, m. i^ka bifka. KolmiS, (lat.) calamus
aromatkus (Sabjar, u Zagrebu), Acorus calamus
L. B. Sulek, im. 188.

KULOŠ, m. 'Aeka bifka. Kuloš, ammoni (Kuz-
mič); cf. Kolos. B. Šulek, im. 188.

KULOVAC, kulovca, m, tieka bifka. Kulovac,

Digitized by

Google

KTTLOVAC

771

1. KUtiA, b.

Scoljrmas his{)anicu9 L. (Vođopić). B. Šulek, im.
183.

KULPIN, m. varoš u Ugarskoj u protopresvi-
teratu novosadskome. Šem. prav. 1878. 25.

KULSKi, a4j' koji pripada kuli ili kulama,

— U naše vrijeme. Vodi koiia kali do mostova;
kad doveo pod kulske mostove . . . Nar. pjes.
marjan. 151. One prate OsmanAlajbega) lipa
Zlata bad do kalskih vrata. 157.

KtlLTUBA, /. coltus atqae humanitas, što se
sad piše obrazovanost, prosvjeta. — Od tal. cul-
tura, ikem. cultur. — U pisaca našega vremena.
Trgovine dubrova6ke kojom je naj viSe ta jugo-
slavenska republika umjela doći do svoga cvijeta
koji braneći u sebi kulturu svake strane narod-
noga života onoga vremena . . . Đ. Daničić. rad.
9, 191 — 192. Što su one (riječi tuđe) veoma
važne i sa historiju kulture narodne, ogled. iv.

KtlLT^AN, k^tOma, adj, koji pripada kul-
turi. Za kulturnu historiju našega naroda. Đ.
Đani&ić. rad. 9, 191.

KtjLUČAB, m. čovjek (težak, sejak) što ku-
luči. — U naše vrijeme. Kmetovi da daju kulu-
Sarima napojnicu, u M. Đ. Milice vić, opst. 23.

— Množina: Kdluč&ri, kao ime mjestu u Srbiji
u okrugu kruševačkome. lAiva u Kulučare. Sr.
nov. 1863. 187.

KULUČE, KfafićA, /. pl. ime mjestu u Srbiji
u okrugu biogradskome. Livada u Kulućama. Sr.
nov. 1876. 236.

KULUČfelilE, n. cijelo kojijem se kuluči. — Iz-
među rječnika u Vukovu. (Policiski činovnik
mora) da nadzirava kuluče^e. M. Đ. Milićević,
medudnev. 20.

KtJLUČITI, kulučim, impf. vidi kulukovati.

— Ake. se mijei^a u aor. 2*8 sing. kftlučf. -—
U naše vrijeme, a iemeđu rječnika u Vukovu
(vide kulukovati). Kmetovima da }udi kuluče
ako hoće a ne pod zor. ti M. Đ. Milićević, opgt.
28. Bio je zakoniti običaj da knežina nekolike
dane od nede)e kuluči svome knezu, pomenik.
1, 78. I primorava ih (decu) da kuluče. Srp.
zora, god. 1, sv. 2, str. 36. Zar vavek da ku-
lučimo toj aem}i? sv. 7, str. 164.

KtlLUČ-KESA, /. vrsta kese što vojnici (n. p.
husari) nose obješenu o ramenu (vidi u Vukovu
rječniku). — Prvi dio vafa da je tur. qylyg,
sabla. — U naŠe vrijeme, a između rječnika u
Vukovu: u katana što visi ostrag (do ispod ko-
)ena). — NaS dakle mundir bila zelena ćurdija
s ornim pervazom, . . . zelene čizme, orne kuluč-
keee, kalpaci, ... 8. Tekelija. letop. mat. sr.
120, 4.

KULĆ^GLIJA, m. tur. qul oglu, (vojnik) pješak.

— U naše vrijeme. Tu pogibe cvijet od Turaka :
kuluglije i mlade delije, . . . Nar. pjes. vuk. 4,
77. Tu je Mahmut vojsku pogubio, pogubio age
i begove, kuluglije i svoje delije. 4, 78.

KtlLUK, m. tlaka, robija. — Tur. qulluq,
služba, straža. — Od xviii vijeka (naj prije u
rukopisu pisanome crkvenijem jezikom), a između
rječnika u Vukovu {,die frohne* ,angaria^ cf. ro-
bija, begluk). Od porcije i pročega datka i ku-
luka sut slobodni. Glasnik. 56, 219. (1733). Ku-
luk ili robote, samo na putove i mostove mo-
radu činiti. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 83.
Đa od dose}enih Hercegovaca ne traži poreza, ni
kuluka. M. Đ. Milićević, pomenik. 1, 117. Bun-
tovnici su tražili da se ukinu kuluci. 2, 150.
Zar i ti, tata, da kosiš pod kuluk? 2, 266.

KULUKATI, kiilučem, impf. o glasu u tukca,

purana. — U naše vrijeme u Bosni. Da kuluče
k6 tukac. Bos. vila. 1890. 236.

KULUKOVAIStE, n. djelo kojijem se kulukt^e.

— O Vukovu rječniku.

KULUKOVATI, kulukujem, impf. raditi pod
kuluk. — Akc. se mijeAa u aor. 2 t 3 sing. k&-
lukovE. — Od XVII vijeka, a između rječnika u
Vukovu (,frohnen^ »angariam, operam servam
praesto^ [cf. kulučiti, beglučiti, tlačiti 2]). NiSto
drugo ne ima (Krstjanin) u nedi^u i u ostale
dni svetčane činiti ni kulukovati. M. Divković,
bes.« 507. •

KULtlMdrLIA, m. muški nadimak ili prezime.

— Ista je riječ što kulun^ja. — U naše vrijeme.
Pisato vojevodi Dimi triju Kulum^iji. Djelo vod.
prot. 31. isporedi kulun^ija na kraju.

KULUN6-, vidi kujan^- (vidi u Vukovu rječ-
niku kod kulun^ja).

KULUNGIJA, m. vidi kujun^ia. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (vide ku-
jun^ja ,mit allen ableitnngen' s dodatkom da se
govori u vojvodstvu). Kulun^e, trgovci, likari.
M. A. Bejković, sat. K8b. Bog svemogući tako
svoje po)ub)6ne Čini voćestruko kušati, baš kano
kulun^ija srebro. Đ. Bapić 181. I zapovedio mu
(upravite f u), da zakaže u čcuršiji naročito kulun-
^iama, da motre na neke osobite pare. M. Đ.
Milićević, medudnev. 294. — Vidi Kulum^ja.
Dimitrije Kulun^ja. M. Đ. Milićević, srb. 741.

KULtlN^LTIĆ (Kulun^ić), m. prezime (po ocu
kulungiji). -— U naše vrijeme. Milisava Kulun-
^ća iz Sibnice. M. Đ. Milićević, srb. 100. Ku-
lun^ć. Schem. diac. 1877. 64.

KULl^B, kuliira, m. vidi kolur. — U jednoga
pisca čakavca xviii vijeka. Jednom svitom punom
razlikosti, od razlika i mnogostruka kulura il'
masti. A. Vita)ić, ist. 140.

1. KfjLUŠA, /. vidi u Vukovu rječniku: ku-
latasta kobila, cf. kulašica. — Akc. se mijena u
gen. pl. ki^lušE.

2. KULUŠA, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. siben. 1875. 26.

KULUZ, m. vidi kulauz. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. I ona (je zvizda dana) samo za ku-
luza aliti za kažiputa kra]om. S. Margitić, fala.
4. moglo bi stezati Štamparskom griješkom mj.
kulauza, ali isporedi i Kuluzić i Kuluzović (oba
prezimena mogu biti postala po ocu kuluzu).

KULUZIĆ, m. prezime (vidi kod kuluz). —
isporedi Kuluzović. — U naše vrijeme. Mirko
Kuluzić. Bat 408. Vaša Kuluzić. Šem. prav.
1878. 54.

KULUZOVIĆ, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. U rečenomu Bristu . . . biše kuća od sta-
rine Bilopavlića od koje su sada Vežići, Kulu-
zovići, Levrići i Sarići. And. Kačić, kor. 471.

1. KU^jA, / (češće u množini kuje), trbuh
uopće, pa osobito veliki debeli trbuh, trbušina (u
če\adeta i tad se kaže kao u rugu, rjeđe u živo-
tii^e). — Srodno je s 1. ku}en (vidi). — U naše
vrijeme,

a. u jednini.

a) u Čefadeta. Pale mu Čupine niz ramena,
spustio kuju. S. ^ubiša, prip. 132. Jer jedno
Čobanče nije nadojilo lakomu ku}u Vuka Dojče,
pade mu na um da nas podarači. prič. 99.

b) u životine, drob, lapaci, želudac. Operu
vodom ku}u bravju. V. Bogišić, ibom. 613. Ku)a,
goveđi trbuh. Bos. vila. 1892. 228.

b. tt množini. — Između rječnika u Vukovu:

Digitized by

>^uogIe

1. KlUiA, b.

772

1. KUl^iEN

(^schimpflich^ vide trbuh 8 dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori.

a) u ie]adeta. Spusti ku{e a obrivi brke.
P. Petrovid, gfor. vijen. 66.

b) u iivotine. Kiko veli : ,Ja 6u gledat po
srijedi pašu; ti, Zeliću, u ku}e kulašu'. Osvetn.
4, 43. Ku}e ,venter pendulus* ,hangebauch*. F.
Simičić u Istri.

2. KIHiA, /. u Vukovu rječniku: vide ka6a-
mak. — isporedi 1. ku)en.

3. KIHiA, /. naziv za žensko, koje je trbu-
šato. ■— O naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

4. KijJ^Aj f. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ.
24.

KIHiAČE, /. pl. selo u Dalmaciji u okrugu
kotorskome. Bepert. dalm. 1872. 7.

KU^AJE, /. pl. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji eagrebačkoj. Bazdije). 71.

KUJ^AK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome* Vinograd a Ku{aku. Sr. nov.
1867. 415.

KIHiANA, /. ime selu u Bosni u okrugu Tuzle
Bo^. Statist, bosn. 34.

KUJJiANČIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme.
D. Avramović 276.

KT^T^iANI, m. pl. mjesno ime (uprav pl. Ku-
}anin).

a. selo u Bosni u okrugu bihaćkome. Statist,
bosn. 49.

b. u Hrvatskoj, a) selo u županiji zagre-
bačkoj. Sazdije). 76. — b) zaselak u županiji
liČkO'krbavskoj. 40.

KtIi^jANIN, m. Čovjek iz sela Kule (vidi kula,
^t f))' V« Arsenijević. J. Bogdanović. — Mno-
žina: Ku}ani.

Kl!r\iANKA, /. žensko Čelade iz sela Kule (vidi
kula, b, f)). V. Arsenijević. J. Bogdanović.

K^HiAliE, n. ^elo kojijem se kufa (vidi 1. ku-
Jati). — U Vukovu rječniku: ,das hervonvallen
(z. b. des rauchs)* ,provolutio*.

KUl^AB, ku)dra, m. vidi u Vukovu rječniku:
kesa na gribu s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori. — Riječ je srodna s 1. ku)a i 1. ku|en.

1. KtlLATI, kuj&m, impf, prodirati silovito iz
čegay kaže se o Čemu žitkome ili o drugome Čemu
što ide u viH kao n. p. ogan, dim. — Akc. se
mijena u praes. 1 i 2 pl.: ku|Amo, ku|Ate, i u
aor. 2 i 3 sing. kii|&. — Može biti da je ono-
matopejska rijeČy kao kuk]ati, krk)ati, k)ukati.
— U naše vrijeme j a između rječnika u Stuli-
ćevu (v. kjukati) i u Vukovu (,hervorwallen* ,pro-
volvi', n. |i. dim iz peći, ćele iz košnice, crijeva,
krv). Grotlo iz koga je silna voda ku)ala. Nar.
prip. vila. 1868. 502. Ku}a vino ko voda sa ko-
rube. Bos. vila. 1890. 98. A zadaj od ruma i
rakije ku}ao je iz i^ega. Srp. zora. god. 1, sv. 5,
str. 100. Iz ogaka je ku}ao gust dim. sv. 6,
str. 122. Nek iz pakla og&ii ku}a. god. 1876,
br. 7, str. 150.

2. KULATI, ku|&m, impf. slagati na svu silu
u što usko (vrećUf špag), napunati, zbijati. —
vidi i nakujati. — Fo svoj je prilici srodno s 1.
ku}a. — U naše vrijeme u Dubrovniku. ,Što sve
tako ku}aš u špag? vidiš da ti ne može stS.t'.
,Slaba je zdravja, a sve ku]a ku)a' (ije mnogo).
P. Budmani.

8. KU^jATI, kujam, impf. vidi značeiie u pri-
mjeru. — U naše vrijeme. ,Da je šta kujati' (sjeći,
rezati po teško) ,dalo bi se i kujicom ^ (Kaže se
u oskudici, kad bi čovjek rado se mućio, trudio

i sile svoje ulagao samo da ima u što, da zna
zašto, da je izgled koristi. Nar. posl. stojan. 107.
KUJ^ATI SE, kujam se, impf. u Stuličevu rječ-
niku: ,pila, conis ludere\ — Jamačno je Stulli
zlo pročitao riječ kug}ati se u Bjelostjenčeou
rječniku^ zato je posve nepouzdano. — isporedi
knlište.

KU^iAV, adj. trbušat. — Postaje od 1. ku|a.
— U naše vrijeme.

a. uopće (o čovjeku). — U Vukovu rječniku:
vide trbušat.

b. ku)ava (žena), trudna, a) kao pogrdna
riječ, vidi u ViUcovu rječniku : (u Srijemu) kujava
žena (,schimpflich') t. j. trudna ,8chwanger' ,gra-
vida'. — b) bez pogrde. 1 u Lici se kaže za
trudnu ili noseću ženu da je ku^ava; a od grdne
rekne se i trbušatu čovjeku. M. Medić.

e. kulava (krava), steona. F. Kurelac, dom.
živ. 28.

đ. ku)ava koža, nabubrena koža kod učioaća
u kožariji. u Dubrovniku. F. Hefele.

Ktr^AVIGA, /. trbušata žena. J. Bogdanović.

1. KUJ^iE, /. pl. vidi 1. kuja.

2. KUl^iE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. I^iva u Kulama. Sr. nov. 1861.
426.

KU](jEBIĆ, m. prezime. — xiv vijeka (pisano
s -13- n^. }e, kako bi bilo po južnome govoru), a
između rječnika u DaniČičevu (Kulebićb). Ka-
Idbićb Košta. Glasnik. 15, 309. (1348?).

KU^ĆCAI^E, n. djelo kojijem se ko ku(eca. —
U Stuličevu rječniku.

KU^ĆCATI SE, ku)ec&m se, impf. vidi kude-
CAti. — isporedi kulecati se. — U Stuličevu rječ-
niku: ,tremolare, tentennare, camminare o ope*
rare scioperatamente' ,tremere, fluctuare, jactare,
titubare'.

1. Ktl^EN, m. a) vrsta djevenice : debelo crijevo
ili čmar nadijeva se (sviiiskom) krvfu, brašnom^
maščuj mirodijama^ suhvicama itd. (od prilike
kao tal. sanguinaccio, boldone, frane. bouđin,
ficm. blutwurst itd.). — b) trbuh: drob^ vidi 1.
ku)a. — Zabifežio sam akcenat kako je u Vu-
kovu rječniku, u Dubrovniku se govori sad k&(en,
kii]ena (akc. kaki je u gen. sing. taki je u osta-
lijem padežima, osim nom. i ace. sing., gen. pl
ku|^n&, dat., instr., loc. pl. ku)^nima), a xv vi-
jeka pisano je kulien što se ne zna treba li či-
tati kulijen ili kiiljen; u Kavanina i u Poslov.
danič. štampano je kuljen što bi se moplo čitati
i na ta dva načina i kao ku)en. — Vafa da je
od iste osnove od koje i 1. kuja; nastavak n\je
jasan: u Dubrovniku je stariji oblik kulijen,
mlađi kujen, a imaju i oblici kulen t kulin, po
čemu bi se moglo pomisliti da je stariji nastavak
bio dn'b, ali se opet u ikavaca, n. p. u V. Do-
šena nalazi kulen, a u jekavca Lubiše kulin. —
Jamačno je romanska riječ, kao % 1. ku)a, od lat.
culleus, mijeh, ili još bofe od lat coleus (scro-
tum). radi nastavhi in'b ili Sni. može se pomi-
sliti na tal. coglione (»testiculus*), pa i na bol-
don**, boudin, isporedi mjesna imena kao Solin,
Labin itd. — Od xv vijeka (vidi a) bb)), a iz-
među rječnika u Mikalinu (kul^n, nađivenje ,far-
tum, farcinea, tomaoufa'), u Stuličevu (, boldone'
,farciminis species'); u Vukovu: ku}en (po jugo-
zapadnijem krajevima) kao velika kobasica ,die
magenwurst* ,venter' [vide djevenica], u Risnu
nadjene se (brav{e sirište) kukuruzna brašna,
loja i suvica, pa pošto se skuva, jede se. cf. ku-
lin ; kulen, vide ku]en ; ki^lin, vide lni}en s pri-

Digitized by

>Joogle

1. Kir^iEN

778

1. KUM, a, a).

mjerom iz narodne pjesme: Ealin baba varila,
kalinom se falila.

a) u prvome gnačenu^ čijevenica. €ui) u pra-
vome smislu. Hoć mi dat ^kuliena' pođprigana?
M. Držić 227. Gdje ^kaljene' i djevenice ije.
253. Nadjeven je kako kaljen. (Đ). Poslov. danift.
Tu sa jasioi i kaljeni . . . J. Kavaiiin 20^. Utone
kao kalin a braSno. S. J^jabiša, pri&. 114. Cak
nadeven zbijenom vanom kao kalin. 128. —
bb) kao akgoričko ime u pjesmi ,Poklad i ko-
risma' što se misli da je Maruli6eva (u istoj su
pjesmi i ostala imena aUgorička, kao TrboSko,
Đezan, Sladolik, Bobok, Sutil, Grozi, Postarad,
Svejilo itd.). Fra Bobok adari Kalina po pan6a.
M. Maralić 254. — cc) u prenesenome smislu,
riešto u čemu ima svašta pomiješano, ovako se
govori u Dubrovniku. ,Svafita patiS i rutiš, pak
će izit kajen^ , Toliko si se mačio i tradio i mi-
slio i a6io, pa sad imaš a glavi ka}en^ P. Bad-
mani. ovako se zove tieki rukopis u biblioteci
Male Braće u Dubrovniku, u koji je pisar pre-
pisao svakojakijeh stvari (više od 100 pjesama
među kojima je i Osman Gundulićev), vidi 74.
Ka)en, rukopis in folio od 1020 lista... Biblio-
teca di fra Innocenzo Giulich. Zadar. 1860. 23.

b) u drugome značenu, trbuh, drob, želudac.
Da vaš kulen napunite, da proždrlost okrunite.
V. Đošen 1781>. Kada razlog vas završe i nad
glavu kulen vrže. 179^. A kad ku}en svoj
oždrijebi dogo. Osvetn. 2, 146. Progone ih kano
vuci jarce, s ku}enovim mrcineći klance. 8, 106.
Kulen, ime šelucu od preživača, u Lici. F. He-
felo.

2. KU^EN, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Doilie. Statist, bosn. 88. — isporedi 8.
Ku}en.

3. KtHiEN, m. vidi 3. Kalin. — Postao je ovaj
oblik tijem što je narod pomiješao ovu riječ s 1.
ka}en po pučkoj etimologiji, te je izgovor i ak-
cenat kao kod 1. kujen. — Od xvii vijeka (M.
Orbini, il regno degli Slavi. 1601. piŠe Gulino t
Culien. 347. 850). Kuljena bana od dobrijeh
dana. (Đ). Poslov. danič. Gdi *e ban Kuljen,
kra} Ostoja . . . ? J. Kavaiiin 251«. Povratili su
se (sic) doba Kuljen-bana. (Z). Poslov. danič.
(vidi: ,Nel cui tempo fu tanta abbondanza di
tutte le cose necessarie per il vitto humano, che
la cosa and6 in proverbio appresso quel volgo
il qaale vedendo alle volte simili abbondanze
suole dire: „Sono tomati i tempi di Culien bano"*.
M. Orbini 850). To je bilo onda kad je Kujen
po svijetu hodio. u Dubrovniku. P. Budmani.

KULĆNICA, /. vidi 1. kujen. — U Vukovu
rječniku : kul^nica, vide [djevenica] kobasica s do-
datkom da se govori u Siiiu.

1. KtHiENOV (kftjenov), adj. koji pripada ku-
fenu (vidi 1. ku}en). Mir baba, mir djede, peci
toj, tor se goj, kuljenova juha do (d)na je gusta.
(Z). Poslov. danifi.

2. Kt^iENOV (Kftjenov), adj, koji pripada
Kufenu (vidi 3. KuJen). U Kuljenovo doba. (D).
Poslov. danić.

Ktj^ŠA, m. kufav čovjek. — U naše vrijeme
u Lici. ,01azi, ku)eŠa, nosi tamo tvo^e ku|e da|e^
J. Bogdanovid.

KU^ifeTINE, /. pl. augm. 1. kufe. — U naše
vrijeme u Lici. ,KuJetine joj do zuba, pa ne
može da makne'. J. Bogdanović.

KUJ^iEVČICA, /. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Bazdije|. 92.

KUJICA, /. vidi: (kajkavski) Kulica, pastirski
nož što se otvoriti i zatvoriti dade. a Prigorju.

F. Hefele. — O moja kujice ! s tobom mi alo, a
bez tebe i crike i gore. (Kaže se o fiovjeku i o
kakvoj stvari, s kim ili s čim nam je slabo po-
moženo; al* bez toga još bi nam i gore bilo.
Ku}ioa je slab, tup nožić). Nar. posl. stojan.
107. viai i 8. ka}ati.

KULKA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ.
24.

KUJ^iKH^TA, /. vidi Kujanka.

Kl}j(iSKi, adJ. koji pripada selu Kuli (vidi
kula, b, f)). V. Arsenijević. J. Bogdanović.

KT^TJ^O, m. vidi ku}eŠa (uprav je ipokoristik).
J. Bogdanović.

1. Kl&M, m. u naj starijemu značei/iu, čovjek
koji je kao svjedok na čijemu kršteiHu (i kad bi
kršteni izgubio oca, koji je dužan zamijeniti mu
ga). — Badi ovoga i drugijeh značena vidi i
kuma i kumstvo. — AJke. se mijei/ia u množini
kad se umeće ov: kiimovi, kamćva, kumćvima,
k&move; kakav je akcenat kad je množina bez
ov ne znam, jer je nijesam nigda čuo (možebiti
kfimi, kAmi, kiimima, kiime). — Biječ je vrlo
stara, isporedi nslov., bug., po\. kum, rus. kjm'b,
pa i lit. kumas. — Postaje od srlat. compator,
od čega je stslov. k-bmotr'b, (nslov. bpter, kotor),
strus. KMOTp'b. Češ., po}., ^ortioluž. kmotr. nije
jasno kako je postao kraći oblik kum: može biti
da se upotrebfavao liekakav dufi oblik pred ime-
nom, pa da se u brzome govoru skratio, isporedi
gospon (kajkavski), gospar, gospa, dum (što može
biti primfeno već skraćeno). — Između rječnika
u Vrančićevu (prema mag. koma. 119), u Mika-
finu (kum, koji drži na krštonje ali na krizmanje
,patrinus, compator, susceptor*), u Belinu (,com-
pare, quello che tiene a battosimo o a cresima
i figliuoli altrui' ,compator' 206^), u Bjelostjen-
čevu (kum po krstu ali krizmaiiu ,compator, pa-
trinus, susceptor^^ m Jambrešićevu (,patrinus,
compator'), u Stulićevu: kum, koji drži na kr-
štoiiu ili na bermai&a ,compare, patrino' ,(e. apud
Christic. ille qui oum aliquis sacro fonto lavatur,
vel in fide confirmatur, patris vices gorit)'; u
Volti^ijinu (,compare' ,gevatter*), u Vtdcovu (kr-
štoni ,der taufpathe' ,sponsor baptismalis' : Ne
kumim to što ja kuma nemam, vidi i kod c, d,
e), u Daničićevu : kums ,sodalis' kao i srl. ,com-
pator' (od kojega je). ,Pojmetb muža ili kuma ili
bližiiago'. Š(afaHk,) lesek. 129. ,tostis baptismi'
može biti ovdje. Đ. D. — Kraća je množina vrlo
rijetka (M. Bijanković 18. 30. 32; J. Kavaiiin
233*; M. Đragićević 264). u ovome prin^eru : Jeli
od potribe da se najdu u krstonju kumi koji
drže ditošce? Ant Kadćić 138 jamačno je pisac
rijeku kumi htio naznačiti kuma i kumu; drugdje
kad je množina za samoga muškoga kuma imeće
i on ov, n. p. Koliko može biti kumov oli kdm&
u svetomu krstonju? 188. Što su dužni kamovi
i kume ditotu? 184. — U jednome primjeru stoji
u obliku kuma pred imenom muškijem, i ne mi-
jeha se po padežima. Ovo naređujem za moja
dušu komu što hoću: kuma-Đurđu na pustari
vinograd i kacu. Glasnik, ii, 8, 87. (1702).

a. u značei^u sprijeda kazanome (krštoni
kum), krštei^m po erkvenijem zakonima i po
običaju nečega naroda kum postaje (duhovni)
rođak s krštenijem i s negovijem roditejima. ta
se osobita sveza ističe kad pravoga kuma tijem
imenom nazivle i kršteno Če}ade (vidi a) na kraju),
ili iliegovi roaitefi (vidi pritnjere kod b)), ili kad
pravi kum zove nih istijem imenom (vidi kod e)).
a) pravi kum uopće ili prema krštenome
kumčetu. Da jedan kum ili kuma naj mai&e bude
pri krstu. §. Kožićić 6t>. Mladcu ovomu kra}

Digitized by

Google

1. KUM, a, a).

Ili

1. KT7M, e, a).

Ostoja kum je bio. 6r. Palmotić 1, 290. Neka
upišu imena od krstjenih i od Aihovih rodit»e}ih
i kumih. M. Bijanković 32. Tko mo2e biti kum
ili kuma na krštenju, i što je potribno kumovom
obslužit? L Grli6i6 100. Ima se razumit da
među kumom i onim koji se krsti i ocem i ma-
terom krštenoga ulazi i postaje niko prijate]stvo
ili rodstvo duhovno koje smeta i zabrai&uje že-
nidbu među liima, to jest da kum ili kuma ne
može s kumSetom ili s otcem ili materom be-
govom vinSati se. 101. I zato sveta crkva na-
redila je kumove. A. Ba6i6 276. Kum po kr-
SteAu, kum kršteni. 292. Pastir crkveni pita za
oca i mater, al* ne ktijući baba i kum kazati,
ne kti ga krstiti. F. Lastrić, ned. 401. Kumovi
čine li koje rostvo s kim? F. Matić 85. Krstili
ga su bez kuma pri svije6i. (Z). Poslov. danič.
Zašto se daju kumovi i kume onima, koji se
imaju krstiti? I. Velikanović, uput. 3, 25. Kum
krStei&a oli kršteni jest oni, koji drži dite na
krstu, to jest u oni ćas kad se krsti ... Bi re-
čeno: ,u oni čas kad se krsti^ zašto ako ga ne
bi držo u vlastiti ruku i u oni čas kad se krsti,
ne bi bio pravi kum, niti bi ulizo u rostvo s di-
tetom ni š Aegovim rodite}i ; i tako oni koji drži
dite na nikfi u vrime odricaiia i drugi (%} koja
se čine prvo nego se dojde na čas od krŠtena
zove se kum od katekizma oli od nauka, a ne
od krSteiia, ništanemaAe običa([;V je da bude isti
i na jednomu i na drugomu; niti je kum oni
koji primi posli kršteAa dite na ruke^ M. Đo-
bretič 40. A besedi Todore vezire (kum nevemi,
vera ga ubila!) Nar. pjes. vuk. 2, 158. Naslo&a
se glavom na Todora, na svojega krštenoga kuma,
Todor uze dete u naručje. 2, 160. Blago mene !
eto moga kuma, eto kuma Kralevića Marka. 2,
195.

h) pravi kum (u prva dva primjera uprav
onaj što krsti) prema roditejima, Ajd* ovamo,
moj Jovane kume! da idemo na vodu Jordana,
da krstimo Hrista sina moga. Nar. pjes. vuk.
1, 122. Kum da mi si, Krstite} Jovane! ti da
krstiš Hrista Boga istina. 1, 122. No da reče
tana Grkida: ,Mio kume, Grčiču Manojle! pro-
mijeni ovu decu ludu: daj ti meni čedo Vlahi-
iiino, a VlahiAi da damo đevojku^ 2, 19. Beče
demu srpski car Stjepane : ,Mili kume, VukaŠine
kra)e ! . . . caruj, kume, za sedam godina, osme
Tpodaj mojemu Urošu^ (misli se da je Vukašin
kršteni kum Urošev). 2, 188. Bogom kume, Oblak-
Badosave ! Bogom kume i svetim Jovanom ! krsti
nama dvoje deoe ludo. 2, 499.

c) cejade (dijete) miiško što se krsti tove
se kum prema svome pravome kumu^ vidi i kumče.
Stade Jovan krstit kuma svoga. Nar. pjes. vuk.
1, 122. A za Boga, moj kume Manojle ! što pro-
dade ,kuma^ za cekine? 2, 20.

d) otac djeteta zove se kum prema pra-
vome kumu. AP govori Vukašine kra^u: ,Mili
kume, srpski car-Stjepane ! nije za me tvoja ca-
revina, ja ne mogu, kume, carovati' (vidi pred-
sadM primjer kod b)). Nar. pjes. vuk. 2, 187.

e) vidi krsti-kume-dijete.

b. u katoličkoj crkvi ima i kod krizmana
kum ga muško a kuma sa žensko. Kum krizmani.
I. Đržić 209. Koji bi krstio ili krizmao brez
kuma. A. Baćić 292. Kum krizmeni. 294. Da
kum kršteni može biti na krizmi ,kum^ J. Ba-
novac, razg. 219. Kum krizmeni jedan dan ne
može biti nego samo dvojici. 221. Kumovi i
kume na potvrđenu daju se. I. Velikanović, uput.
8, 40. Kum krizmeni. V. Bogišić, zborn. 387.

c. vidi šišitej. — U Vukovu rječniku: kum
se zove i onaj koji prvi put striže kosu djetetu|;

takovi kumovi bivaju i Turci našim (udma, i
naši )udi Turcima (po Bosni) : ,0j Turčine za ne-
vo)u kume !^ vidi i šišano kumstvo kod kumstvo.
— Podstrigal da bi ga i bila da bista kuma. Š.
Kožičič 17b. Konav^ani koji žele ući u svojbinu
s kakvom odličnom pravoslavnom obite)u, biva
striženi kum t. j. kumuje pri svečanom striženu
kosa djeteta, tim stupa u rodjstvo i s djetetom i
8 iiegovom familijom. V. Bogišič, zborn. 387—
388.

d. kum (vjenčani, vjenčeni, i na jednom
n^jestu debeli, vidi naj eadiii primjer pod a))
kod vjenčaika jedan od glavnij^ svatova, ili (u
varošima) jedan od svjedoka (u Dubrovniku se
zove kum svjedok s ndadoiehine strane, svjedok
s nevjestine). vidi u Vukovu rječniku: vjenčani
,der beistand bei der tranung* »testis conjugii'.
Kum se zove i svaki od rodbine pravoga kuma.

a) uopće. Jer gdi se ka žena veriti hotiše,
za kuma vinčena gradjanin gređiŠe. Đ. Bara-
ković, vil. 76. Bodite)i Aiovi (zaručnika i za-
ručnice) oli diveri i kumovi imadu i(h) istomu
(misniku) prikazati. M. Đobretić 460. Starom
svatu i vjenčanom kumu. Nar. pjes. vuk. 1, IB.
Zlatni kume gospodine, dobro došao! 1, 19. A
treća je (kita) kum-vjenčana. 1, 19. Posadi se,
kum-vjenčani, neka ti je čast. 1, 52. Sretni kume,
dobre ti sijede! u Vuk, kovč. 53. Već je neve-
stica obučena, samo još nije obuvena, jer joj ,po-
stoli^ nema — donesti će joj ih ,debeli kum' (od
mladožei&ine strane), u Vinodolu. V. Bogišić,
zborn. 223.

b) prema nevjesti. Kumovi krivi s vaši-
jemi kumami. Zborn. 55^. Dok nisam stala ui
milog kuma, uz milog kuma i us devera. Nar.
pjes. vuk. 1, 33. Mili kume i ručni devere, od-
režite mi svilene paćele. 1, 537. Kumu dade od
zlata siniju, a deveru od zlata košutu. 2, 334.
A devojka kumu govoraše: ,A moj kume. dužde
od Mletaka!^ 2, 336. Obraz va}a, kum će doći.
Nar. posl. vuk. 230.

c) prema mladoŽeM, Kuma zove žarko
sunce, a miseca svata starog. M. Katančić 65.
Kuma kumi Đebelić-Novaka, starog svata Sibi-
i&anin-Janka. 2, 471. Te gospodu svate sakupio,
i miloga okumio kuma. 2, 492. Ni ti mene kum,
ni ja tebe stari svat. (Nemamo ništa više između
sebe). Nar. posl. vuk. 223. IvaniČin sin Niko
kad se oženi ima prizvati za kuma vjenčanoga
Bada sina Badoeva. Pravdonoša. 1852. 30.

e. Često se ne zna o kojoj se vrsti kumstva
govori, a jer kutnstvom (osobito kršten^jem) po-
staje sveza što (i po crkvenijem zakonima i onako)
naš narod shvaća kao da nije matie tijesna nego
je srodnost po krvi, kum znaČi uopće nešto više
nego prijate], od prilike kao pobratim, te se često
upotrebfava kao i ta posfedi^a riječ.

a) u ovijem primjerima vala da se govori
0 pravome kumstou (kao pod a — d). treba dodati
da se po narodnome običaju zovu kumom izmje-
niče svi članovi kuće pravoga kuma ili kume i
ono^a (muškoga ili ženskoga) kome je bio kum^
vidi: Kum se zove i svaki od rodbine pravogs
kuma. Vuk, rječn. kod kum (uprav stoji kod
vjenčani kum, ali mislim da vrijedi i za drugo
kumstvo). U kojoj kući ja kumujem sva če)ad
meni i mojemu postaju kumovi, a moja onoj
kući. (u Hercegovini^ Crnoj Gori, Boci). V. Bo-
gišić, zborn. 376. — Pop Matij, kum vaš. Mon.
croat. 242. (1543). Kum je pokojnoga otca na-
šega. 270. (1572). Ti si ukrao kravu kumu
tvomu. Tondal. star. 4, 113. Zač se zove pat
kim je kum kumu slamu kral (vidi kod ku-
movski). P. Zoranić 65b. Koga u svoju mlado«

Digitized by

Google

1. KUM, e, a).

775

KUMA, e.

obra pobratima, kuma i droga. d. Palmotić %
218. Brata, kuma, aP susjeda ... J. Kavai^in
45 A. Veseli se, kume Pavo, Bog pomože tvu do-
brotu. 98b. Dva prijate}a i kuma. F. Lastrić,
ned. 174. Ne oprostivši kumu ni prijate}u. And.
Kačić, kor. 81. Jedna dufia grijeSna kuma na
sud vodila. Nar. pjes. vuk. 1, 185. Kum svog
kuma na sudove cera, ... i oglobi kuma vjen-
čanoga, vjenčanoga ili krfitenoga. 2, 2. Sazvala
je goste i zvani ce i kumove i sve prijate|e. 2, 99.
Još se nisam dobro počastio s kumovima i s pri-
jate}]'ma. 2, 867. A ne boj se, moj milosni kume !
4, 885. Blago mene! evo moga kuma, sam)eće
mi bez ujma. (Kazao nekakav u sebi, koji je iŠao
u vodenicu da me)e, pa našao kuma vodeničara ;
ali vodeničar opazi vši i&ega sa žitom pomisli u
sebi :) Blago mene ! evo moga kuma, daće mi
dva ujma. Nar. posl. vuk. 15. Kako kum prase,
ti odmah vreću. (Kad ti ko hoće Sto da da, ne
skai^uj se, nego uzmi odmah, dok se onai nije
promislio). 126. Kum kesa, a torba prijate).
(Hranim se onim što kupim i što nosim u torbi).
164. U kuma su velike oći, ali maleno srce.
(Kad ko mnogo ište, a malo daje). 832. — vidi
u Vukovu rječniku (kod kum): pred kuma, t. j.
štogod tako dobro da bi se moglo pred kuma
iznijeti. Pred kuma. (Dobro da se može pred
kuma iznijeti). Nar. posl. vuk. 260. vidi i 1.
križan, c ♦ križevat. — u ovijem primjerima nije
jasno govori li se o kumstvu kao Što je pod a— d,
ili kao neko pobratimstvo: Da je vidimo vsa-
komu ćloveku . . . kako Mladošb Bc^enovićb i si-
novacb mu Brajanb i Lukaćb Brajanovb bratb i
Badivoj Dobrosajićb utakmiše se i zbgodiše i
okumiše sb Stepkomb velikijemb i s Brankomb
Milovčićemb Klokurisijemb za uboj i vraždu
Strezojevu koga sceniŠe 300 perbpera ... i pro-
stiše 200 perbpera na Božju ćastb i više reće-
nijehb kumova. Spom. sr. 2, 106. (1442). Bogom
kume, Krajeviću Marko! Nar. pjes. vuk. 2, 244.
Našao sam krvnika jutros gdje leži na kutiii
prag. došao je da ga ubijem, raspas i u struci
omotan, a ja ga evo dovedoh ovdje, da vam ob-
javim kako mu opraštam sinovju glavu, a pri-
mam ga za kuma. 8. 5iUbiša, prip. 178. Primi,
kume, Boga i sv. Ivana. Pravdonoša. 1851. 21.
b) sove se ko kumom i ako nema pra-
voga kumstva, samo da se pokaie [ubav i prija-
tefstvo. !^ubovnomu mi sjnu i kumu (piše kra-
Jica Jelena knezu dubrovačkom Marinu Badvaru.
Đ. Daničić). Mon. serb. 66. 67. (1304). Našijemb
prbjate]emb i srbčanijemb kumovomb (piŠe voj-
voda Badosav Pavlović opštini dubrovačkoj. Đ.
D.). Spom. sr. 2, 91. (1434). Za to vi molimo
kako kumove i srbčane prbjateji (pišu sinovi Ba-
dosava Pavlovića opštini dubrovačkoj. D. D.).
111. (1447). Našb počteni kumb (piše herceg
Stiepan za kneza dubrovačkoga Benka Gundu-
lića. Đ. D.). 115. (1449). Ja ti odgovaram da ti
misnici nisu Franceži niti su iz Azije ni iz no-
voga svijeta, nego vaši sinovi, bratja i rodbina,
kumovi, prijateji. 8. Margitić, fiala. 293. Ku-
movi pujiški. (u Dubrovniku se kaie o dvoma
što se često svađaju, pa se lako ismiruju, osobito
kad se združuju nekome trećemu na štetu). P.
Budmani. — često kad se kome ne sna imena.
Srbi su to svi i svuda, kume moj dragoviću. M.
Pavlinović, razg. 12. — U naše doba kaže se
često sefakuy kad mu se ime ne sna: kume.

f. u prenesenome smislu, vidi djever, c. Pro-
klii&a zatočnike, t. j. ki na boj dvojni drugoga
zatiče ; proklii^a kume šibove. F. Glavinić, sviti.
117. Koji bi bili se na megdanu i koji £iovi
kumovi nazivaju se. L J. P. Lučić, nar. 134. I

2. KUM, m. pješak, tur. qum. — U naše vri-
jeme u Bosni. Prekopaše po}em meterize, na
Arape srklet učiniše, te Arapi kose ispletoše, na-
suše ih kumom i kamenom. Nar. pjes. hdrm. 1,
249.

KtrMA, /. žensko čefade kao kum, vidi 1. kum.
— Akc, se mije'Aa u voc: kQmo, kflme. — U
istijem slovenskijem jezicima u kojima ima kum
(kumT.) ima i kuml^ pa i u litavskome. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (kuma, koja drži na
krštenje al^ na krizmanje ,comaterOi u Belinu
(,commare o comare, donna che tiene a battesimo
o a cresima^ ,comater' 205a), u Bjelostjenčevu
(,comater, matrina^^ u Jambrešičevu (,commater*),
u Stulićervu (,comare' ,est illa etc. vide kum etc.
matris vices gerit'), u Voltijijinu (,commare' ,ge-
vatterinnO, u Vukovu: 1. ,die pathin, gevatterin'
,oom mater (?)*. — 2. ,die pathin* ,puella cui sum
commater^ ,Kuma' se zove i svaka ženska glava
od rodbine prave kume. — 3. ,euphemismus fiir
kuga^ cf. kuga.

a. kuma krštena, vidi 1. kum, a.

a) uopće (vidi primjere kod 1. kum, a, a)),
£r je meni kuma moja Barbara sestrica tvoja,
ter ne mogu ja uzet kumu moju za }ubicu. Nar.
pjes. mi kl. beitr. 1, 47. Iz)egoše na Kopi}e ravno,
al* 3U došle od Piperah kume, zakumiše, te se
pomiriše. Nar. pjes. vuk. 4, 124. Ar od mira
vjeru uhvatimo, ja ću prvi poći pred kumama,
ja za glave bratsko mito dati. P. Petrović, gor.
vijen. 28.

b) vidi 1. kum, a, b). Kako što je, moja
mila kumo! (govori Jovan Krstite} prečtstoj go-
spođi). Nar. pjes. vuk. 1, 128.

c) vidi 1. kum, a, c). A kada je bilo na
kršteiiu, kum je staru majku zapitao : ,Kako ćemo
kumi ime đesti?* Nar. pjes. vuk. 1, 560. Tebe
j^ majka nama poklonila još malenu kumu na
rukama. 1, 561.

d) majka kumčeta prema pravome kumu,
isporedi 1. kum, a, đ). Dvije su se kume podig-
Đule, dvije kume u jednoga kuma, u onoga Gr-
čića Manojla: jedno jeste tanana Grkiiia, a drugo
je bijela Vlahiiia; u Vlahiiie čedo muško bilo, u
Grki ne nije no đevojka, i dođoše kuma na dvo-
rove, te krstiŠe dvoje dece ludo. Nar. pjes. vuk.

2, 19. ^ubi junak kumče u naruče, liemu kuma
po)ubila ruku. 8, 825. Kumčetom ga kuma da-
rovala. 4, 16.

b. na krizmai/iu, vidi 1. kum, b. Kumovi i
kume na potvrđeiiu daju se. I. Velikanović, uput.

3, 40.

c. nevjesta prema (vjenčanome) kumu, vidi

1. kum, d. Idi, dužde, izgubio glavu ! kako će te
ob)ubiti kuma ! Nar. pjes. vuk. 2, 335. Veli i^emu
Bugarka djevojka: , Bolan kume, dužde od Mle-
taka ! pod nam^ će se zem)a provaliti, a više nas
nebo prolomiti, kako će se kuma milovati !' Beče
riječ dužde od Mletaka : ,0j ne luduj, moja mila
kumo ! ja sam do sad devet ob)ubio, kumo moja !
kuma krštenijeh, a vjenčane dvadest i četiri^

2, 336. Oj devere, kamo tvoja snaša? a ti, kume,
kamo tvoja kuma? 2,839. Kiima kiima ako niie
darovala, nije mu ni brige zadala (čim će on nu
darovati). Nar. posl. vuk. 168.

d. ne zna se za ove primjere, pripadaju li
pod a ili pod c. Sad nije uzdana nevista u di-
vera, kuma u kuma, rodica u rodjaka. J. Ba-
novac, pripov. 186. Kuma nuđena kao i čašćena.
Nar. posl. vuk. 163. Ne idem ni u kume ni u
druge. S. ^ubiša, prip. 266.

e. kaže se uopće ženskome čejadetu kao kum
muškome, vidi kod e, osobito pod b). u ovome je

Digitized by

Google

KUMA, 6.

776

KUMANSKI

smislu običnije kumioa. u dva se slttčaja upotre-
bfava svagda kama (kao eufemizam) :

a) kad se aovori o vještici, — U Dubrov-
niku od XVI vijeka. Kmecka kćeri, kradosroa i
kome (kao da je ipokoristik) ti malo ne rijeh.
M. Držić 202. — U naie vrijeme ko sretne vje-
šticu, da mu ne naudi (da mu srce ne ufije),
treba da reče: ,Kiima, subota te smela." P. Bađ-
mani.

b) 0 ktufi. Kad kuga mori onda joj slabo
govore ykaga' nego ikoma' (kao da bi je s tim
omilostivili^. Vuk, živ. 220. vidi i u Vukovu
rječniku, Čuma je živa kao žena; se^oi joj te-
paju kao da im je ,kama' samo da je ne na4ote.
M. Đ. Milićević, živ. srb. 2, 62.

1. KUMAČ, m, vidi 1. knkavica, c. Kumač,
Bombinator igneus. Vinica. Đ. Hire.

2. KUMAĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževačkome. iHiva n £umaću. Sr. nov. 1870.
81.

KtlMAČA, /. druga, posestrima. — Po Vuku
je riječ rumunska. vidi kod družičalo. — U Vu-
kovu rječniku: of. družičalo.

Kt^MAĆ, adv. vidi komać. Tuga moja tuga,
svaki danak druga, kumać jedna projde, ve}ek
druga dojde. Ja6ke. 116.

KUMAJ, adv, vidi 1. komaj. I ja sam se ku-
maj maknul, da ni me je posikao. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 16. Nar. pjes. bog. 121. (1668). Na
fikulicu kumaj kukne, ve]ek strela va dno pukne.
Ja6ke. 267. Kumaj ,vix aegreque' jedva ,k peine^
u Belostenca po kajkavskom narječju komaj ; cf.
tur. ,kumahžj* (nije mi posnato) i £em. ,kaum^
V. Bogižić u Nar. pjes. bog. 871.

KUMAK, kdmka, m. dem, 1. kum. — Akc. se
mijeiki u voc. sing. kiimče, t« gen. pl, k&m&k&,
u voc. pl, kfimoi. — U Vukovu rječniku: hyp.
V. kum.

KUMAkATI se, kdm&k&m se (ili kdm&čem
se?), impf. vidi kumati se. Mnogi Arnauti zvali
su ga, da im prvi put šiža decu, pa su se s toga
kumakali s liime. M. Đ. Milićević, pomenik. 5,
758.

KLIMALO, n. vidi u Ivekovićevu rječniku : kao
kumstvo, i veseje nakon kumovai&a, isp. krstići.
— Tebi ne dam dva posopca sina, da ti sami
idu pod planinu, Pavešiću, tebi na kumalo. S.
Vojmković. rp.

1. kI^MAN, m. u Vukovu rječniku: vide ku-
mašin.

2. KITMAN, m. ime muško. — U spomeniku
XIII vijeka, i otaU u Daničičevu rječniku (Ku-
manb). ,Kumanb' (tri puta). Mon. serb. 12.
(1222—1228).

8. KIJMAN, m. ime varošici u Banatu. Šem.
prav. 187a 94.

KTJMANI, m. pl, ime mjestu),

a. vidi u Daničičevu rječniku : dva sela, jedno
na Dunavu ,KumanyS a drugo u Bitvi ,Kumanii^
dade car Lazar Bavanici. M(on. serb). 199. (1381).
S(r). l(etop). 1847. 4, 54. ono prvo ima i sad kod
Gradišta (vidi b).

b. selo u Srbiji u okrugu požar evačkome.
K. Jovanović 140.

KTJMANIO, m, ime muško, — xiv vijeka, a
ismeđu rječnika u Daničičevu (Kumanicb). Ku-
manicb sb ddtiju. Mon. serb. 60. (1298 — 1802).
Kumanicb. Đeč. hris. 12. 18. 86. Glasnik. 15,
289. (1348?).

KUMANICA, /. mjesno ime.

a. sasdak u Srbiji u okrugu uiiČkome. K.
Jovanović 152.

b. pomiAe se prije našega vremena kao ime
mantutiru. Kumanica (mon.). S. Novaković, pom.
186.

KUMANIČEVO, n. ime nekakvu selu što se
pomii^e XIV vijeka. — Uprav je €Lđj. poss. od
Kumanic Selo Kumani6evo. Glasnik. 24, 255.
(oko 1880).

1. KUMANIN, m. čovjek is nekoga turskoga
naroda (strus. nojioBi^u), od kojega ima još po-
tomaka u Ugarskoj (ali sad povore magarski).

— Množina : Kumani, u starijim kiiigama s ob-
likom Kumane. — Od prvijeh vremena, a ismeđu
rječnika u Daničičevu (KumaninB »Cumanos').
Ugrbskomu kra)u množbstvo mnogo Ugri i Ea-
mani sbbravbžu. Đomentijanl^ 153. Sbvbkupi$e
okolo sebe vojsku mnogu jezjka tatarbska i Ka-
mani. Danilo. 115. Slyšavb§e že sevdrnije strand
Kumane. Aleks. novak. 17. Muža Kumanioa.
28. Kipoklanoe ki Kumane obrati&e. J. Kavaiiin
307b.

2. KUMANIN, m. ime muško. — xiv vijeka.
Đddb imb Kumaninb. Đe6. hris. 47. 99.

KUMANLUOI, m. pl. ime fiumi u Bega}ici (a
okrugu biogradskome). ,Sjekao sam drva u Ka-
manlucima*. \t, Stojanovic.

KUMANOV, aćij. koji pripada Kumanu (vidi
8. Kuman). — Kod mjesnijeh imena.

a. Kumanov Vis, Mcakvo brdo. Na Kuma-
novom Visu. Bat. 22.

b. Kumanov Bob. — xiv vijeka. U Kuma-
novd Bobe. Đe&. hris. 95.

KUMANOV A, /. n^esno ime. — Prije našega
vremena. 8. Novaković, pom. 136. — isporedi
Kumanov.

KUMANOVIĆ, m. prezime (po ocu Kumanu).

— XIV vijeka. Dobroslavb Kumanovićb G-ik').
Đeč. hris. 69.

KUMANOVO, n. mjesno ime. — isporedi Ku-
manov.

a. vidi u Daničičevu rječniku : selo koje je
kra} Stefan ĐeSanski dao Dečanima. M(on).
s(erb). 94. (1386). Selo Kumanovo. Deč. hris. 26.
95. Međe Kumanovu. 26. 96.

b. vidi u Vukovu rječniku: [varoš u Staroj
Srbiji] s primjerom iz narodne pjesme : Na onome
ravnom Kumanovu, onđe bješe Kostadine bego.

— Na Kratovu gradu bijelome, na bijelu gradu
Kumanovu . . . Nar. pjes. vuk. 8, 56. Po Te-
tovu i po Kumanovu. Pjev. cm. 105*.

c. selo u Srbiji u okrugu pirotskotne. M. Đ.
Milićević, kraj. srb. 288.

KtlMANSKI, adj* koji pripada Kumanu ili
Kumanima.

a. vidi u Daničičevu rječniku: kumanbskj,
neke su i&ive crkve treskava6ke išle ,odb ku-
maubskoga puti*. G(lasnik). 18, 870. — ne znam,
treba li shvatiti da pripada Kumanu iU Kuma-
nima,

b. koji pripada Kumanima (narodu, vidi 1.
Kumanin). Pojemb sily mnogyje je8yka ugrb-
skaago i kumanbskaago. Danilo 17. Bezbožnaagc^
jezyka kumanbska. 871. Sam že vojsku ku-
manbsku shodivb. Aleks. novak. 17. Tloh Ka-
manski, razlik pake, vuka sebi odabra* je. J«
Kava^in 291l>. — I adv. kiim&nski, o jeziku,
Kumaubski umejušta obrdtoše. Aleks. novak. 28.

c. koji pripada Kumanima (selu, vidi Ka-
maui, b). Kumanska (opština). K. Jovanović
140.

Digitized by

Google

KUMA*

777

EUMČAD

£IJMA1^, a4j. koji pripada Kumanu ili Ku-
manima, — Kod mjesnoga imtna. — xiv vijeka,
vidi u Đaničičevu rječniku: Kumaiib, selima je
Gračanici i Selca išla međa ,na KamaAu GIavu^
M(on. serb). 563. (1322).

Kl!jMAlilE, n. djelo kojijem se ko 8 kim kuma,
— U Vukova rječniku,
KUM ARE VO, n. mjesno ime u Srbiji,
u) selo u okrugu niškome. M. Đ. Mili&ević,
kra}. srb. 1'23.

b) selo u okrugu vraikskome. 306.
KUMASUBi m. vidi 1. komesar. — U Čakav-
skome spomeniku xv vijeka. Pašćam mojim ku-
masurom po 2 dukat. Mon. oroat. 61. (1437).

KtlMAŠ, m. lieka osobita vrsta tkaiia u kojoj
se žice od osnove ne provlače pod svaku drugu
iicu od potke, nego (naj češćej pod svaku osmu,
i to tako da se potka s jedne strane (s lica) go-
tovo i ne vidi; osnova je obično svilena i ne-
upredena, te je ovakovo tkaiie s lica vrlo mekano
i laiti se (tal. raso, franc. satin, nem, atlas). —
Tur. gumaš, tkane, od arap, qumnS, sve što na
£em}u pada i po zemfi se vuče (mrve, otpaci),
čilim, pa i tkai^e uopće. — Od xvin vijeka, a
između rječnika u Vukovu: ,der atlas (eine art
seidenzeng)' ^sericos pannus densus et cohistratus'.

a. u značei^u kao sprijeda (u naj prvome
priti^eru nije dosta jasno, jer se u istome ruko-
pisu iz kojega je uzet primjer Često nalazi riječ
atlaz). Jedne (narukvice) od plavetne svile da-
maška, druge od kumaša crvena, vethe naruk-
vice od selena kumaša. Glasnik. 56, 244 (1733).
I na lioj je teško odijelo: tri kavada jedan vrh
drugoga, dva kumaša od svile selene. Nar. pjes.
vuk. 3, 266. I sa nogu gaće od kumaša. 4, 211.
Đevojka sam, kumaš na prodaju, dok sam kumaš,
svakome sam draga; kad ostaram, nijesam ni-
kome. Nar. pjes. herc. vuk. 208. — U pjesmama
stoji Često pred drugijem supstantivom (n. p. an-
teriia, jorgan) u značeiiu: od kumaŠa, i ne mijei\a
se kao da je s onijem sloieno. Na košutu kumaš-
anteriju. Nar. pjes. juk. 240. Trava će nam
dušek biti, desna ruka svilen jastuk, vedro nebo
kumaš-jorgan. Nar. pjes. vila. 1866. 700. Đižo
liemu kumaš-jorgan s glave. Nar. pjes. horm.
1, 280.

b. vidi u Vukovu rječniku : (u Srijemu) crna
pantlika od kadife što seoske djevojke nose na
vratu.

KUMAŠIN, m. uprav je augm. kum, upotre-
bfava se naj čeŠče u vokativu i pokazuje joŠjače
prijatefstvo nego kum. — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu (,vertraulich fur kum').
Još govori kumašine Žuue. Nar. pjes. bog. 341.
Slušajder ti, kumašine vu5e ! Đ. Obradović, basne.
177. Nije to tako, moj kumašine. V. Vrčevi ć,
niz. 132.

KUMAŠLI, adj. (načii^n) od kumaša (stoji u
svijem primjerima pred jorgan). — isporedi ku-
maš, a. — Ne mijei^a se po padežima. — Po'
staje od kumaš turskijem nastavkom \y. — U
naše vrijeme u pjesmama. Pokri Aega kumašli
jorganom. Nar. pjes. herc. 97. Ta odbaci ku-
mašli jorgana. Nar. pjes. petr. 2, 498. Kumašli,
obojak debeo, u Nar. pjes. herc. vuk. 358. Ku-
mašli, fini. u Nar. prip. vrč. 226.

KtlMATI SE, kamam se, impf. (recipročno)
pozdravfati se zovuči jedan drugoga kume. —
isporedi kumakati se. — U naše vrijeme, a iz-
među rječnika u Vukovu (s kim ,sich als ge-
vatter begriissen* ,salutare se invicem 7(f) kum
vocabulo'). Milan Obrenović iz nahije rudničke,

s kojim se Karadordijo kumao. Vuk, prav. sov.
17.

KUMBABA, /. vidi lubarda, pers. chumbere,
chumpere, tur. kumbara. — isporedi kum para.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukova
(vide lubarda). Počeše pozdraviti Turke u gradu
kumbarama. J. Bajić, boj. 74. Bije Beča sa
četiri strane, s jedne strane iz topova bije,
s druge strane juriš bez prestanka, s treće
strane lagum potkopava, a s četvrte kumbaramn
pali. Nar. pjes. vuk. 3, 46. I poveze tope ba-
jemeze i kumbare čim gradove prima i lum-
barde čim gradove pali. 4, 219. Oborio tope i
kumbare. 4, 220. Eto puče prokleta kumbara,
te udari Petra gospodara. 4, 221. Koliko mi je
kumbara više glave puklo. Vuk, dan. 1, 78.
Stane ga biti iz topova i paliti iz kumbara. 5,
47. Tako ogaii sipa iz topova i kumbare hitaše
lubarde. Osvetn. 3, 136.

KUMBABAdUJA. m. tur. qumbaražy, čovjek
(vojnik) što pali kumbare. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (,der bombardier* ,py-
robolarius*). Da nam poS}a kumbara^ju. Djolo-
vod. prot. 131.

KUMBABSKI, adj. koji pripada kumbarama.
130 čepova kumbarski. Djelovod. prot. 216.

KUMBAS, vidi kubas. YTh(evič) mesto ,kubas*
ima kumbas. u Nar. zog. novak. 61.

KUMBAT, m. prezime. — isporedi Kumbato-
vić. — Pomiihe se od xviu vijeka. Vikoviću i
Kumbate! J. Kavaiiin 134^. Od Kaštela Baje-
vić, Ivančević i Kumbat Ivan. And. Kačić, kor.
487.

KUMBATOVIĆ, m. prezime. — isporedi Kum-
bat. — Pomiike se xviu vijeka. Fratar Kumba-
tovič od Imoskoga. And. Kačić, kor. 488.

KUM BEBU A, m. prezime ili muški nadimak.

— XVIII vijeka. Glasnik, ii, 3, 78. (1706-1707).
KUMBBA, /. vidi kumbara. — Na jednome

mjestu XVIII vijeka gdje stoji jamačno radi stiha.
Stjepan herceg man s Brgata trjeskovite i go-
ruće kumbre meće, kad mu (Dubrovniku) vrata
i užga toke dvore i kuće. J. KavaAin 182b.

KUMBUB, m. ime selu u Sutorini (ne zna se
ko je zabiležio). — Od xviii vijeka. Kad su došli
ponti od Kumbura. Nar. pjes. bog. 201. Da bi
došli na mejdan junački s tankijem fuŠtam su-
prema Kumburu. 207. Kumbur je naŠeleno
mjesto nakraj mora u Boci. V. BogiŠić u Nar.
pjes. bog. 386.

KUMBUBA, /. vidi 1. kubura. Kumbura, puška
mala, arbanaškog običaja, u Nar. prip. vrč. 226.

KUMBtiBLUA, /. vidi kuburlija. — U pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Ugrabi mu dvije
kumburlije, pa u Turke ob}e obrnuo. Nar. pjes.
vuk. 4, 87.

1. KUM BUS, m. vidi kubuz. Pisato Tomi Mi-
lino vicu, puškoleju, da načini jedan kumbus. u
M. Đ. Milićević, pomenik. 3, 346.

2. KUMBUS, m. kombost? kupus? — U naše
vrijeme. Kad su soli na večeru, iznese im majka
noj prije kumbusa zajedno s tikvom pomiješano.
Nar. prip. vrč. 140.

KUMČAD, /. coll. kao množina od kumče. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukoou:
coll. V. kumče ,die pathen (ohne untor^chied de:*
geschlechtes)' ,filii (aut filiae) baptismales'. —
(Grujo) vide kulu o(d) devet tavanah, a pred
kulom lijepa nevjesta, do dva drži u naručju
sina .... Tad nevjesta ruci mu pristupa, zakumi

Digitized by

^uogle

KUMČAD

778

1. KUMITI, 1, b.

ga Bogom istinijem . . . : ,Primi kam6ad Nova-
ković-Grujo !* Grajica joj kam6ad privatio. Pjev.
crn. 123^. Kumčad treba da svojne kamu uka-
zuju pofitovai^e. V. BogiSić, zbom. 388.

KtlMČE, kdmćeta, n. dijete krŠteno (ovako se
zove prema kumovima)^ isporedi 1. kum, a, c) i
kuma, a, c). — Nema mnoiine, vidi kumčad. —
Od xyiii vijeka, a između rječnika u Vukovu:
,der pathe (đas kind)' ,filius baptismalis^ Kum
ili kuma ne može s kum&etom . . . vinčat se. I.
Grličić 101. Da se kumče nauči zakona Božjega.
Pisanica. 39. Zašto su kumovi otci duhovni koji,
kad bi bila potriba^ dužni su naučiti kumče za-
konu Božijemu. J. Banovac, razg. 219. Da kako
oni koji krsti, tako i kumovi s kumče tom ulaze
u rodstvo duhovno. A. Kanižlić, bogo|ubno8t.
270. ir je kuma kumče iznijela, da car krsti i
da ga dariva. Nar. pjes. vuk. 2, 155. Uze kume
kumče iz naruča, }ubi junak kumče u naruče.
3, 325. Kumčetom ga kuma darovala. 4. 16.
Umre kumČe, raskide se kumstvo. Nar. posl.
vuk. 833.

KUME RAK, kumerka, m. vidi kumjerak.

KUMČNĐAT, kumenddta, m. vidi komendat.
— XVII vijeka. Statut trsat. (1640). 219.

KUMeSAB, kumesdra, m. vidi 1. komesar. —
Od XV vijeka. Zvrhu toga vsega moga odlučenja
stavim moga kumesara gospodina Luku. Mon.
croat. 65. (1445).

KUMETICA, /. mjesno ime. — vidi u Dani-
čićevu rječniku: mjestu je Livadi u Svetoj Gori
iSla međa , pokraj mora na Topila blizb Kume-
tiče i otb tuj prdma Kumetice na carbskjj putb^
M(on. serb). 126. (1347).

KUMFIN, kumfina, m. vidi kunfin. — xv vi-
jeka. Dasmo sinokošu sa vsimi kumfini i mejami.
Mon. croat. 90. (1461). Poli kumfina te orikve.
138. (1490).

KUMPKATAB8TV0, n. vidi bratinstvo, e) i
fratija. — NačiiHeno od tal. confrat^mita. — xv
vijeka. Prijasmo vas v naše kumfratarstvo i
V bratarstvo. Mon. croat. 145. (1491).

1. KUMICA, /. dem. kuma. — Akc. se mijena
u gen. pl. kftmica. — Od xvi vijeka (vidi F. Mi-
klošić, lex. palaeoslov.' kod kumica), a između
rječnika u Stulićevu (v. kuma) i u Vukovu (dim.
V. kuma). — - Često se upotrebfava, ali ipak nemam
nijednoga primjera za pravo značeiie (kad se
kaše ienskome djetetu ili kao od dragosti).

a. moie značiti što i kuma uopče. Drugo
(rodstvo) jest meju kumom i kumicom krstje-
noga i meju otcem i majkom krstjenoga. Blago
turi. 2, 325.

b. žensko kumče. Kumica, dijete (žensko) ko-
jemu kumuješ. N. LepeS. slovinac. 1884. 108.

c. u Dubrovniku se zovu ovako Konavaoke
kojima se ne zna ime. — isporedi 1. kum, e, b).

2. KUMICA, /. ime nekakvu selu. U sele u
Kumici. Spom. stojan. 45. (xv vijek).

KUMIĆ, m. dem. 1. kum. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Vukovu. — U primjerima
je značeike kao kod kumče. Dužni su naučiti ku-
miče nauk krstjanski. A. Baćić 293. Doće kum
i kuma ; . . . doće dva kumica koji krila dižu
kano dva orlića i svog otca stižu. A. Kanižlić,
rož. 22.

KUMID, m. tal. c6mito (od lat. comes), čovjek
koji zapovijeda mrnarima na lađij a on je sam
podložan kapetanu (tal. nostromo, franc. maltre
d' ^quipage, liem. bootsmann). — U Mikafinu
rječniku: kumid od galije ,remigum praefectus',

t ti Stulićevu: kumid od galije ,comito di ga-
lera' ,remigum moderator^

1. KI^TMIN, adj. koji pripada kumi. — Između
rječnika u Vukovu (,der kuma' ,oommatris et
pestis*). Pak još uze Jelino ođelo, svoje svuče,
kumino natuČe. Pjev. crn. 233».

2. KtlM^N, kumina, m. vidi kmin. — Od xt
vijeka (u mletačkome rukopisu^ vidi u Sulekovu
imeniku), a između rječnika u Belinu (,cumino
e cimino, V herba il oui semo place molto a* co-
lombi' ,oiminum' 240^) i u Stuličevu (,cyminum,
cuminum'). Kumin (.cjminum'). Anton Dalm.,
nov. teŠt. 36a. matth. 23, 23. Kumin (cnmin a
mletačkome rukopisu), rus. tmur-l, kuhh'b, češ.
po), kmin: ciminum (u mlet rkp.), cuminum
(Jambrešić), comino, cjminum, cominum (Stulli,
u sii&sknm rukopisu), Carum carvi L., v. Kmin.
B. §ulek, im. 184. t s pric^ievima što mu daju
drugo značene: Kumin orni, pseudomelanthiam
(Durante), Agrostemma githago L. Kumin divji,
cuminum silvestre (Durante), 1. Lagoecia cumi-
noides L. ; 2. Oarum carvi L. (Alschinger). Ka-
min pitomi, Cuminum (Cyminum) L. (Durante).
B. Šulek, im. 184. Govori se i u Hrvatskoj. F.
Iveković, rječn. (po kojemu je zabifežen ovdje
akcenat).

1. KUMINA, /. u Stulićevu rječniku : kumina,
trava uz kumin. — Riječ je nslovenska.

2. KUMILA, /. ime n^jestu u Srbiji u okrugu
Šabačkome. I^iva na Kumini. Sr. nov. 1872. 310.

KUMInAK, kuminka, m. vidi kumin. — Prije
našega vremena. Kuminak, cumino (u siAskom
rukopisu), v. Kumin. B. Šulek, im. 184.

KUMIR, m. kip krivoga boga. — Riječ je
stslovenska (kumiri, i kumir b) nepoznata postaiha.
— Nalazi se u kiMgama pisanima crkvenijem je-
zikom, pa su je iz crkvenoga jezika primili i pisci
našega vremena (tako je i rus. ifyMnpT,). — Iz-
među rječnika u Stulićevu (v. idol s dodatkom
da je riječ ruska; ,ara, altare* iz misala) i u
Daničićevu (kumirb ,idoIum'). Služiti gluhimb
kumiromb. Stefan, sim. pam. šaf. 1. Smrada
gluhihb kumirb. 7. Štedjivost ne čini novac
kumirom. M. Pavlinović, rad. 119. t u Sulekovu
rječniku : ,gotze ; g5tzenbild*, t u Popovićcvu :
,gotze^

KUMIŠAN, kumišna, adj. odijelo i jelo, uredno.
M. Pavlinović.

KUMIŠ-ANTEEUA, /. uredna anterija. M.
Pavlinović. — vidi kumaš.

1. KtlMITI, kumim, impf. pozivati ili moliti
(koga) da bude kum. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. kiim)ah, u aor. 2 t 3 sing. kuou,
u part. praet. pass. kumlen; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inj. — Od xvi vijeka (vidi
c, a), a između rječnika u Stulićevu: ,procurar
che alcuno sia compare o patrino' ,rogare ali-
quem ut etc. (vide kum) patris vices gerat', t u
Vukovu: koga ,zu gevatter oder zu beistand
bitten' ,advocaro pro teste baptismi aut conjugii'.
1. aktivno.

a. u znaće'Au sprijeda kazanome, a) kod
krste na. Mare mu priđe na sustraj, se mu se lipo
kloniše, z ditetom v ruki kumise. Nar. pjes.
istr. 2, 154. — b) kod vjenčaria. Kuma kumi
Debelić-Novaka. Nar. pjes. vuk. 2, 471. Tebe
kumi Bogom istinijem i naŠijem svetijem Jo-
vanom, da ti^ vjenčaš Aega i devojku. (isporedi
c). 2, 599. Ženi se što naj bliže a kumi što
naj dale možeš. V. BogiŠić, zbom. 210.

b. u jednom primjeru nečega vremena ku-
miti koga znači : kumovati ikegovu tijetetu na kr-

Digitized by

Google

1. KUMITI, 1, h.

779

KUBCJEBAK, a.

,^teikUf va(a da je uprav enačeiie: gvati ga ku-
mom. Sinoć sam 6eđo rodila, hoćeš me, kra)e,
kumiti? Nar. pjes. herc. vuk. 240.

e. kao moliti (s velikom silom), zakliiiati.

— pravo je značene kao kod a: moliti koga da
bude kum (ili zvati ga kumom), pa kao kum (još
više nego prijate} i rođak) da uradi ono za što
se moli. ovako se znaiei^e nalazi u ovome pri-
mjeru: Bratimim te Bogom isticijem i kumim te
Bogom istinijem i vafiijem svetijem Jovanom, ne
daj mene crnu Arapinu. Nar. pjes. vuk. 2, 392.

— uz kumiti stoji često i moliti, bratimiti, bra-
titi (u jednom primjeru i sestri ti). — Između
rječnika u Stuličevu: kumiti, kumiti i moliti
,orare et obtestari, erogitare', i u Vukovu: (po
jugozapadnijem krajevima) moliti ,bitten' ,rogo'
n. p. i otac sinu i sin ocu može reći : kumim te
Bogom, učini to. ovamo ide i ono što se govori
i u Srbiji: ,Kumićeš kugu da te umori* (ako ti
to i to bude). (Nar. posl. vuk. 164). vidi i: Bo-
gom kumi Viela vila, Bogom kumi ban-Sekula:
,Bogom brate, ban-Sekule ! ne vodi me ujku
tvome'. (Kad se kaže: , Bogom kumi*, moglo bi
se reći da bi va}alo kazati: ,Bogom kume!' a
ne: , Bogom brate!* ali po onijem mjestima [pjesma
je iz BisnaJ ,kumiti Bogom* [i u običnom go-
voru] znači: vrlo moliti i zakliiiati, tako n. p. i
sin rekne ocu, kad ga Sto vrlo moli : ,kumim te
Bogom!* Vuk). Nar. pjes. vuk. 1, 182.

a) uopće kumiti s ooakovijem značeikem
upotrebjava se kao i moliti. Kučivrat: Nea te
ponesem u liječnika. Arkulin : KuČivrato, pače
te kum)u. M. Đržić 386. Sila sam ga jadna
majka kumiti i bratimiti: ,Kaži meni, gavrane,
te bilige do istine!* Đ. Baraković, vil. 199—200.
Prosi te i kumi divojka i brati, da i ona umi
drugim kazivati. P. Vitezović, odil. 53. Bodjaci
bližAi oko liega kume i mole. B. Zuzeri 1 8.
Košuta . . . slijedjena od lovaca . . . kumila je
jednu lozu, na koju se u potjeri namjerila. 224.
Molim te i kumim, da mi utažiš štogod malo
ove bolesti. 836. Molim i kumim bit uslišat.
M. Pavišić 44. Lot poče jih kumiti i moliti.
And. Kačić, kor. 19. Svak smrt kumi, sestri, da
dušmana tlači. M. Kuhače vić 141. Niti bi ja
tu ušao da me ko kumi. Đ. Obradović, basne.
368. KAigu meće. a vijara kumi: ,Ne nosi mi
pismo i hartiju!' Nar. pjes. vuk. 1, 474—475.
Ona (Jankova sestra) skoči, dovati Sekula: ,Haj.
Sekula, doma da idemo!' kumi Janko sestru od
nevo]e: ,Nemoj mi ga, moja mila seko! e ja
nemam do £ega nikoga*. 8, 222. No ga kumi
haga od Meduna : ,Ne za Boga, Babović- Jovane !'
4, 118. Pašu mole i kume ga }uto. Ogled. sr.
16. Svud je vodi po manastirima, i Čita joj
masla i bdenija, kumi vraga u sve manastire da
ostavi snahu Anđeliju, kumi vraga, ništa ne po-
maže. P. Petrović, gor. vijen. 32. Ja te (ieno)
kumim, da miruješ. S. I^ubiSa, prip. 44.

h) radi veće sile dodaje se u ime koga
ili čega se moli.

aa) u instrumentalu, aaa) Bogom.
Pa ih kumi Bogom velikijem: ,Nemojte me u
jamu bačivat!' Nar. pjes. vuk. 2, 33—34. Kumim
i&ega Bogom istinijem, nek me pusti iz tamnice
klete. 2, 380. Kumim tebe Bogom istinijem,
Bogom kumim, a ruku ti (ubim, nemoj kmeta
koga izgubiti. 4, 384. Kapam' mole a Bogom
ih kume da im puste Korjenićko Turke. 4, 517.
Pusti me, kumim te Bogom. M. Pavlinović,
razg. 12. — hhb) Bogom i svetijem Jovanom,
vidi i sprijeda primjer, i prvi kod c). Kumim
te Bogom i svetijem Jovanom! Vuk, poslov. 211.
— ccc) drugijem čime. Kumim te nebom i ze-

m}om. S. ](iubiša, prip. 148. Kumi, ženo, sina
mlijekom i našijem suzama, da nas ne osramoti.
86. Kumimo te h]ebom carevijem da se mičeš
s naše granice. 120. U Dubrovniku se govori
(kad se Što moli što nije baš vele vrijedno) : ,Ku-
mim te ledom*, vafa da je s toga što se za ma-
len posao neće da pomii^e Bog ili nebo. P. Bud-
mani.

bb) u akuzativu s prijedlogom za.
Kum}u te za Boga, pomozi me. M. Držić 415.
Kumim ve za Boga svakom stvari ! (Kad ko koga
moli. U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 163.

cc) i ovi primjeri pripadaju amo ;
Kumim te triput od neba do zem^e, nemoj spati.
S. ^ubisa, prip. 103. Ja te kumim od neba do
zem}e. prođi (me) se. 175.

d. znači zaklinahe kao kod c, ali nije
objekat Čefade Što se moli tiego nebo, zem\a i
drugo što (dobro i zlo, n. p. zmija), tako da
objekat stoji od prilike kao instrumental kod c,
b) aa), te se onijem zakliM. Kumim nebo, nad
tobom koje je, zem}u kumim, pod tobom koja je,
ne otimaj moje Ikonije. Nar. pjes. vuk. 2, 603.
Kumim ti zmiju pod kamenom ! Kumim ti ploču
na koju pečeŠ leturdiju! Kumim ti (svu stoku
redom) tvoga psa, put kojim ideš i zmiju pod
kršem i tiču u goru! (sve troje u Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 163.

e. nije mi dosta jasno značeiie: Tako me
ne kumile gore i vode! Nar. posl. vuk. 299. (tako
ne poginuo u gori ili u vodi?).

2. sa se, recipročno, postati kum ili kuma
(jedno drugome). — Između rječnika u Vukovu
(s kim .mit jemand kum werden* ,cumatu3 ne-
cessitudinem ineo'). Mislel sem Maru j ubiti, sad
mi se š i^ome kumiti. Nar. pjes. istr. 2, 154.
Đa Bog da i milost Božja, s kumovima se ku-
mili, sve s drage vo)e, bez nikakve nevo}e! (Za
nevo|u se ko kumi s kime, n. p. kad čovjek
ubije koga pa se poslije moli za mir i oprošte&e.
Vuk) u Vuk, živ. 77. Nit' ženio nit' koga udao,
niti će se ko kumiti s Aimo. Osvetu. 3, 41.

2. KUMITI, ktimfm, impf. na koga, nijemo
koga glavom ali rukom k sebi prizivati, cf. na-
kumiti. M. Pavlinović.

KUMJEBAK, kumjerka, m. vidi carina, 1 i 2.
— Biječ je dalmatska (vidi kelomna, kimak) od
lat. oommercium (xiii t xiv vijeka u Dubrov-
niku pisano comerchium, comerclum, vidi K. Ji-
reček, die Bomanen in den st&dten Đalmatiens.
1, 90*), a vafa da nije od ngrč. xov(j,4qxiov, jer
bi po svoj prilici mj. drugoga k bilo ć. isporedi
i đumruk. — -je- stoji po jušnome govoru mj,
d, premda se u većini primjera nalazi e, ali su
primjeri iz Mon. serb. 37 i 88 uzeti iz spomenika
pisanijeh vrlo nevafalijem jezikom i grafijom, pa
i u Mon. serb. 46 t 48 stoji gdjegdje e -era 6; a
jedan put ima kumirbkb. — Od xiii vijeka, a
između rječnika u Daničičevu (kumerbkb, gledaj
kumerbkb; kumdrbkb ,portorium*, ngr. Kou/ti^g-
xiov; ,telonium*).

a. portorium, carina što se plaća. Da si ku-
pujutb i prodajutb svobotbno vbsaku kupbju, i da
imb se ne vezbmetb kumerekb ni nikire danbje (sic)
ni vb grade ni na sbbore ni vb soldhb kupbcemb
ni na moste ni na rdkahb ni na putehb .... Za-
konb koiQ (sic) jestb odb kumerekb solbski medu
krajb srbpbski i gradb djubrovbčki. Mon. serb.
37—38. (1253). Kumerbka aće postavi krajevb-
stvo mi, da stoji u zakoni otbčinnd mi. 46.
(1254). Kumerbka da drbžimo kra}evbstva ti u
zakond gospodina otbca ti. 48. (1254- — 1256). Moj
kumdrbkb i Nikonovb nd stalb u (bjnoj rucd, liŠe

Digitized by

>^uogle

KUMJEEAK, a.

780

KUMPANIJ8KI

u vaše opbćind. 49. (1265). Da imb (Dubrovča-
nima) đa kto bude carinikb a Svetomb Srbdi
kamerbkb solai dubrovbčbki za tri godišta. Glas-
nik. 27, 286. (1351). Za kumirbkb solbski, pro-
dah ga vašimb poklisaromb za godište za 9 sbtb
perbperb. Mon. serb. 174. (135R— 1867j.

b. teloniam, vidi carina, b. Odb rdke drinbske
do Neretbve kumerekb solbski da nestb na ino
mesto rasbvd vb Djubrovbnikb. Mon. serb. 88.
(1253). moglo bi značiti što i stovarište, tržište.
Kl'jM^EI^E, n. djelo kojijem ko kumi ili se
ko kumi. — Između rječnika u Vukovu (verbal
V. kumiti u. kumiti se). Taman mi je dijete za
kum}eAa. Nar. pjes. juk. 608.

KfjMODRAŠKI, adj. koji pripada KumodraK
Kumodraška (opština), K. Jovanović 98. — I
kod mjesnoga imena : Kumodraško Brdo u okrugu
biogradskome. l^iva u Kumodraškom Brdu. Sr.
nov. 1861. 722.

KUMODEAŽ, /. ime selu u Srb^i u okrugu
biogradskome. K. Jovanović 98. — Između rječ-
nika u Vukovu [selo u srezu vraĆarskom okruga
podunavskog]. U selu Kumodraži. M. Đ. Mili-
cević, srb. 63.

KUMOB, m. Cucumis sativus L., krastavac,
krastavica, kukumar, ugorak, umorak: u Lici. V.
Arsenijević. Kumor (Sabjar), v. Kukumar. B.
Šulek, im. 184.

KUMĆSTVO, vidi kumovstvo. Žo je bilo Kra-
}evi6u Marku, da ga nije na kumostvo zvala.
Nar. pjes. u Stonu. Đ. Surmin.

KTJMOV, adj. koji pripada kumu (vidi 1. kum).

— Između rječnika u Vukovu (,des kum* ,ad
testem baptismi aut conjugii pertinens*). U voji
kumovoj. A. Baćić 276. Kumov momak. Vuk,
rjočn. kod prikumak.

KUMOVAO, Kumovca, m. ime visu u Srbiji u
okrugu šabačkome. M. Đ. Milićević, srb. 418.

KUMOVAN, kum6vna, ač^j. vidi kumovski. —
U jednoga pisca našega vremena. Luka obađe
kumovne i prijate]ske kuće. S. ^ubiŠa, prip. 138.

KUMOVALE, n. djelo kojijem se kumuje. —
Između rječnika u Vukovu. Kumovaiie GrČića
Manojla. Vuk, nar. pjes. 2, 19. A tako ti ku-
movala, kume! Osvetn. 2, 11.

KUM6vATI, kiimujem, impf. raditi kao kum,
biti kum. — Akc. kaki je u praes, taki je u impf,
kiimov&h, u impt. kiimiij, u ger, praes. kumu-
jući ; tt ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf,,
osim aor. 2 t 8 sing, k&mov&, part. praet. act.
k&movao, ktimov&Ia, part. praet. pass. k&mov&n.

— Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Vukovu
(kome ,zu gevatter stehen* ,sum testis baptismi
aut conjugii*).

1. aktivno.

a. uopče. Na kršteiiu jedan ili dva ku-
muju. A. Baćić 292. Vazda je bio običaj, da na
krštenu dva kumuju, a na krizmi jedno. J. Ba-
novac, razg. 219. Dvoje ulazi u kumstvo, t. j.
oni koji kumuje i koji se krizma. 271. Ako
nijesam kumovao, a ja sam kroz plot gledao.
Nar. posl. vuk. 7. U kojoj kući ja kumujem,
sva če}ad meni i mojemu postaju kumovi, a moja
onoj kući. V. BogiSić, zborn. 876.

b. ako se izriče čefade (što se krsti^ vjen-
čava itd.)y to stoji:

u) obično u dativu. Muško ženskomu
može kumovati. A. Baćić 293. Car Mihail je
Bogoru (na krstu) kumovao. A. Kanižlić, kam«
146. On svojega okumi ujaka, okumi ga i ku-
movao mu (%ijak). Pjev. crn« 285«.

b) rjeđe u ^akuzativu kao objekat, te je
onda kumovati prelazni glagol. Kad u crkvu
decu unesoše, kumuje ih !(jutica Bogdane, i ka-
mova dece sedamnaest. Nar. pjes. petr. 2, 42.
A mi s nime gorom putujemo, jer smo nega
čedom kumovale. Osvetn. 2, 14. No se roče uz
Srbiju stojnu i kumuju u pećini Marka. 6, 33.

e. u ovome primjeru kao da je značeM
slično značenu pod 2. Kao da nijesu ni kumo-
vali ni drugovali. S. ^ubiša. prip. 99.

d. činiti da ko (objekat) bude kome (s kime)
kum. — V jednome primjeru našega vremena.
Sila raju i kumuje s Turkom. Osvetn. 2, 59.

2. sa se, recipročno (kumuju jedan drugome
pravi kum i onaj kojemu je onaj kum). Oni su
se kumovali s Aime. Hrv. nar. pjes. 4, 29. Za-
ludu se s vami mirimo i kumujemo. S. I^ubiša,
prip. 156.

KUMOVČAD, /. coll. vidi kumčad. — Kao da
je množina prema kumovče, ali za ovu riječ
nemam potvrde. — U naše vrijeme. Da se brinu
za kumovčad. V. Bogišić, zborn. 388.

KUMOVČE, n. vidi kod kumovčad.

KUMOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. bosn. 1864. i. xxvii.

KUM6vSKi, adj. koji pripada kumu ili ku-
movima. — Od XVIII vijeka, a između rječnika
u Vukovu (,dem kum zustehend' ,quod decet te-
stem baptismi aut conjugii*). Djetcu kumovskoiu
rukom stric. I. Grličić 35. U Srijemu kažu:
,kumovski momak'. Vuk, rječn. kod prikumak.
Ova se zdravica zove ,kumovska', no u napijala
od kuma nema ni spomena. Vuk, nar. pjes. 1, 77.
I raspopa uočio grdna, gdje ne nosi okanica
ravnu, da kumovsku bukliju mu daje. Osvetu.

2, 110. — Kumovska slama, ovako se zove
narodnome pričanu i vjerovanu svijetla nejednak*
pruga što se vidi obnoć preko svega neba i fei
i zimi. vidi u Vukovu rječniku : Kum6vsk& slami
(na nebu) .dio milchstrasse* ,via lactea*. Srbi pri-
povijedaju daje kum u kuma ukrao breme slame,,
pa kako ga je nosio, slama ispadala i prosipala
se putem, onako Bog ostavio na nebu za vječni
spomen. — A duŽ cologa neba pružila se ona
mlečna staza sa kumovskom slamom. M. P. Sap-
čaniu 1, 153.

KUMOVSTVO, n. vidi kumstvo. — Riječ je
stara, isporedi rus. k^mobctuo, možebiti i pra-
slavenska, isporedi pof. kumo3two. — Između,
rječnika u Stulićevu (uz kumstvo). Narod broji
u duhovno srodstvo kumovstvo krsno i krizmeno.
V. Bogišić, zborn. 206. — I u naše vrijeme u-
Dubrovniku gdje je običnije nego kumstvo. P.
Budmani.

KUMPANIJA, /. tal. compagnia, društvo, pa
i u osobitome smislu vojnička četa (od prilike
100 do 200 momaka) kojom zapovijeda kapetan
(franc. 1^em. compagnie). — U naše vrijeme.

a. društvo. — U naše vrijeme u Istri.
moja kumpanija, verni prijatefi! Nar. pjes. istr.^

3, 15. Kumpanija ,8ocieta3'. D. Nemanić, čak^
kroat. stud. iftsg. 61.

b. četa vojnička. — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu (,die kompagnie' ,certa^
militum turba, centuria'). Kumpanije vojničke.
A. Kanižlić, utoČ. xxiii. A ja odo s mojoin.
kumpanijom od kuda su po naj tjeŠni klanci«
Nar. pjes. vuk. 4, 253—251. S topom i s jednom
kumpanijom. Vuk, dan. 5, 34. Pisato kapetaua
Milisavu, da zakaže (udma po degovoj kumpa-
niji . . . Djelovod. prot. 180.

KUMPANIJSKI, adj. koji pripada kumpaniji

Digitized by

Google

1

^=««

KUMPANIJSKI

781

KUMSTVO

(vidi kum^nija, b). — U Vukovu rječniku: ,kom-
pagnie-* ,quod est centuriae*.

KtJMPAN, kumpdća, m. socius, drug. — Od
tal. conipagno. — Od xvi vijeka po zapadnijem
krajevima. Vi ste sad kumpani, a ja sam s ocem
bio. N. Naješković 1, 291. Zašto se štije od
E^idija kumpaiia i druga svetoga našega ćaćka.
I. AnČić, ogl. 11. Kurapaii ,8ocius'. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. 38. Kump&£, it. ,compagnoS
drug. Naša sloga. god. 14, br. 1^, str. 44.

KTJMPAI^ATI, kampiA&m, impf. pratiti. —
Od tal. compagaare (sad accompagnare). — Od
XVIII vijeka po zapadnijem krajevima. U jednomu
i drugomu podvizai^u, s očima jima se kumpa-
i&ati. I. Kra|ić 63. Ne boj se ti, duSo draga,
ja ću tebe kumpaiiati. Nar. pjes. istr. 6, 3.

KUMPAB, m. kum. — Od tal. compare. — U
naše vrijeme u Istri. Kad se komar s muhom
spravi, su je bratju na pir pozval, a sovicu za
svaticu, a komara za kumpara. Nar. pjes. istr.
2f 57. — Konavfani brđani zovu ovako (kao od
ruga) druge Konavfane što žive na brežufcima
pri moru. M. Vodopić.

KUMPABA, /. vidi kumbara. I kumpare koje
vatru pale. Nar. pjes. vuk. 5, 136. A kumpare
lete pod oblake. 5, 333. Jeka topova i kum-
para nebo prolomaše. Magaz. 1868. 81.

KUMPAKIS, m. vidi čempres. — Od grč. xy-
ntigiaaog. Pokaza jemu drdva tri kodri, pivći i
kumparis. Pril. jag. ark. 9, 92. (1468).

KUMPATITI, kumpatfm, impf. vidi kuburiti.
— Jamačno je postalo od talijanske riječi, te se
čini na prvi mah da je od compatire, ali su u
ove riječi posve druga značeiha (zaliti, opraštati) ;
va}a da je narod načinio od patiro (trpjeti, pa-
titi) i combattere (boriti se, kuburiti). — U naŠe
vrijeme u Lici. ,Kumpatim bome vavije od kad
sam posta'. J. Bogdanović.

KtJMPIJER, vidi krumpijer. J. Bogdanović.

KUMPIB, vidi krumpir. J. Bogdanović. Kum-
pir, Solanu m tuberosum L. (Vodopić, Hercego-
vina), V. Krumpir. B. Šulek, im. 184. Kumpir
,Solanum tuberosum^ Đ. Nemanić, čak. kroat.
stud. 41.

KUMPIE-, KVM.F JER; vidi krumpir-, krum-
pjer-. J. Bogdanović.

KUMPLIT, m. vidi kumplita. — xvi i xvii
vijeka. Va vrime kumplita. Transit. 174. Bla-
go3liv]amo gospodina na kumplitu. Nauk brn.
56. Na prvoj savršnioi iliti kumplitu. I. Kralić
74.

KUMPLITA, /. vidi komplita. — Od xv vijeka.
Obastri me u vrime kumplite velika svitlost. Živ.
jer. star. 1, 235. Va vrime od kumplite. Transit.
166. Da se po kumpliti čini procešijon. M. Div-
ković, zlam. 61b. Prispjeh na kumplitu ... Ja sam
držan govoriti kumplitu. nauk. 180*. U vrime
kumplite bi u greb stav]eno tilo Isukrsta častno.
M. Alberti 372. Na vrime kumplite . . . Kada
ti zazvokne kumplita . . . Michelangelo. 16. Iz-
van vrimena u koje po kumpliti bio je običaj
govoriti. M. Bijanković 127. Kumplita ili do-
spivaAe zlamenuje Isukrstovo pokopai^o. J. Fili-
pović 1, 321A. Završnica oliti kumplita. Ant.
Kadčić 39. Nonu, veČeriiu i kumplitu. M. Đo-
bretić 275. — Na jednome je mjestu shvaćeno
kao da je adj. (kao što i jest upravo talijanska
riječ oompieta). Na kumplitoj. M. Alberti 872.

KUMPr6mEŠ, m. pogodba, pristatak (kad se
dvoje, što se pravdalo o čemu, pogodi i složi, po-
pustivši svako po što sa svoje strane), tal. com-

proraosso. — U naše vrijeme. Učine s dobrim
judma u sudu pismo ,compromesso' (kojega narod
zove jkumpromeS* ili ,prokomeS*). u Hercegovini,
Crnoj Gori, Boci. V. BogiŠić, zborn. 541.

KUM KA, /. hyp. Kumrija. — Akc. se mijena
u voc. Kumro. — fl naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu. Što je, Kumro? ujela te guja!
Nar. pjes. vuk. 3, 40(5. Kumra dođe u zelenu
bašću. 8, 416. Ona doziva Kumru robidu: ,Čini
mi čini, Kumro robino!' Nar. pjes. vila. 1866.
274.

KtlMRICA, vidi Kumrijica.

KUMRIC, m. prezime. — Može biti akc. Ktira-
rić po majci Kumri, ili Kumrić (uprav Kum-
rijić) po majci Kumriji. — U naše vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 210. Mijajlo Kumrić. Kat.
322.

1. KUMBIJA, /. Columba risoria L., vrsta go-
luba. — Od arap. qumrije, tur. qumri, qumru,
grlica. — isporedi 2. Kumrija, — Akc. se mijena
u gen. pl. kamrij&. — U Vukovu rječniku: ,die
lachtaube* , Columba risoria [L.^; cf. gugutka,
kumrikušaj.

2. K^MBUA, /. žensko ime tursko (naj češće
u robiAe). — Va}a da je ista riječ što 1. kum-
rija. — Od prije našega vremena, a između rječ-
nika u Vukovu (,ein frauenname' ,nomen fe-
minae^ ,meisten8 gibt man ihn den gefangenen^:
Kumrija robida). Kumrija. S. Novaković, pom.
72. Al* pred dvorom Kumrija robii!ia, ona nija
od zlata bešiku. Nar. pjes. vuk. 3, 405. Pa do-
ziv)e Kumriju robiAu: ,0 Kumrija, moja robi-
£ice!' 3, 406. Sa Kumrijom svojom robinicom.
Nar. pjes. petr. 1, 59.

KtJMRIJICA (Kumrica), /. dem. 2. Kumrija.
Nojzi veli Kumrica robiAa. Pjev. cm. 95^. O
Kumrice moja robii^ioe! Nar. pjes. petr. 1, 59.
Kumrijici Bog i sreća dade. 1, 59.

KUMBIkUŠA, /. vidi 1. kumrija. — Složeno
od turskijeh riječi qumri t quS (ptica). — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu s do-
datkom da se govori u Sarajevu. Ti, kumrikušo,
otiđi . . . čuvši to kumrikuSa . . . Nar. prip. bos.
1, 61.

KflMRINO GROŽĐE, n. vidi u Vukovu rječ-
niku: nekakva trava koja raste po zidovima. —
isporedi 1. i 2. kumrija i Kumra.

KUMRO VAC, Kumrovca, m. (kajkavski) Kum-
rovec, ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. Razdije]. 94.

KtlMSAL, kumsdla, m. pijesak. — Od tur.
qumsal, pjeskovito mjesto, isporedi 2. kum. —
Akc. je zabiježen po M. Đuroviću (vidi dafe),
drugačiji je u Vukovu rječniku. — U na.^e vri-
jeme, a iztneđu rječnika u Vukovu (kumsal, vide
pijesak). Kums&l, pesak, sitan pesak. govori se
u užiČkom okrugu. M. Đurović.

KUMSTO, vidi kumstvo.

KUMSTVO, n. osobina onoga što je kum; djelo
kojijetn ko kumuje. — isporedi kumovstvo. — U
ikkijcm krajevima ispada v kao i u drugijem
rijetkima s nastavkom stvo. Tako se govori i
,kiim3bo, brasto' itd. (u Kosovu i okolnijem kra-
jevima). Vuk, nar. pjes. 1 (1891), l. — Od xv
vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Bjelo-
sijenčfvu (,compatrinitas*), u Jambrešićevu (,com-
paternitas'), u Stulićevu: ,V esser compare o pa-
trino' ,exercere munus ejus qui etc. (vide kum)
subst.; u Voltigijinu (,comparatico* ,gevatter-
schaft'), u Vukovu (,die gevatterschaft' , munus •
testis baptismi aut conjugii^ Kumstvo je: 1.

Digitized by

>^uogIe

KUMSTVO

782

1. KUNA, b.

vjoiicaiio, 2. krštouo, 3. sisano, u kome kum dje-
tetu već poodraslu siječe kosu. ovo kumstvo
može biti da je za to postalo da bi Turčin Hri-
Sćaninu i Hrišćanin Turčina mogao kumovati),
u Daničićevu (kumstvo ,sodalitas').

a. razliine su vrste kumstvaj vidi još ovdje
dale i kod kum i kuma. Ima tri vrsti kumstva:
jedno se zove ,mokroS a dva ,suba^ , mokro'
kumstvo' znači kršteno, jVdno suho' vjenčano,
a ,drugo' šišano, ovo naj potoi^e nastalo je iz-
među Hristjana i Turaka, buduć da Turčin na
prva dva ne može kumovati, (u Hercegovini,
Crnoj Gori, Boci), V. Bogišić, zborn. 876. Ko-
liko vrsta kumstva pozna narod? Pozna do če-
tiri vrste : iz krsta, berme i ženidbe. Četvrta
vrsta biva samo medu mladićima i djevojkama:
na Ivai^e u )etu pokum)uju se mladici i dfevojke
ili đevojke među sobom time da si bačenke i
prsteiie zamjećuju, (u Vinodolu) . . . Tri vrsti
(kumstva) : kršteno, krizmeno i vjenčano kumstvo.
(u Gradiški i brodskoj regementi). 887. Ima tri
vrste: ,kršteno' kad ko kome krštava i vjen-
Čava(?); ,zaklopito', kad ko kome uzajamno kr-
štava i vjenčava; ,kamstvo po nuždi', kad ko
koga u nuždi okumi. (u šabačkoine okrugu u
Srbiji). 388.

b. osobina onoga koji je kum (srodnost i uopće
sveza među kumovima). Vojevb kumbstva i )u-
bavi>(?) viSerečenijehb Petka i Branka ostaviše
i prostiše 200 perpera na Božju častb i višere-
čenijehb kumova. Spom. sr. 2, 106. (1442). Sveti
Ivan obrati se k Isusu: , . . . Ovu milost sad te
prosim, a za |ubav ku ti nosim i za kumstvo
sveto i milo meju nami ko je bilo, kad te kr-
stih u Jordanu. M. Marulić, pjes. 827. Prija-
te)8tvo duhovno, a to je kumstvo. Naručn. 16b.
Bostvo, kumstvo i bratinstvo. I. AnČić, ogl. xxxi.
Izvan kumstva krštenoga i krizmenoga. 178.
Niti kumstva ni Jubavi. P. Posilovio, nasl. 198t>.
Ne ulaze u kumstvo. A. Baćić 294. NiStane-
mai^e među sobom ne ulaze u kumstvo kumovi
s onim koji krsti. J. Banovac, razg. 220. Koji
poša]e drugoga na misto svoje, da kumuje, ulazi
u kumstvo, koji je poslao. 221. Na krizmi samo
dvoje ulazi u kumstvo ili u rodstvo duhovno,
t j. oni koji kumuje i koji se krizma. 271. Da
se jur ne razbire krv ni rostvo, kumstvo, prija-
tejstvo. pripov. 186. U krstei&u jest dvostruko
kumstvo. P. Filipović 20. Istina je da kumstvo
šiŠaAa nije pravo kumstvo. 21. Niti kumstva
nit' jubavi. A. J. Knezović 9b. Kumstvo koje
izhodi od krstei^a i od krizmai^a. Aut. Kadčić
417. Kumstvo od šišaiia vlasi. 420. Napokon
od kumstva vinČenoga. 421. Svako otačanstvo
i kršteno kumstvo izihodi od nebeskoga otca.
Đ. Bapić 887. Petar uze vince i šenicu i kju-
čeve od nebeskog carstva,... sveti Jovan kum-
stvo i bratimstvo. Nar. pjes. vuk. 2, 2. Umre
kumče, raskide se kumstvo. Nar. posl. vuk. 883.
Evo ti prvo mokro kumstvo koje mi se desi u
kući. Nar. prip. vrč. 167. Nema kumstva bez
krštona kumstva. P. Petrović, gor. vijen. 40.
Obliše ga suze i reče : ,Kume, sretno nam kum-
stvo." PravdonoSa. 1851. 21. Tako mi kumstva
što mi je deveterostruko s tvojom kućom! S.
^ubiša, jprip. 99. Kumstvo i bratimstvo (sada
je) Sala i sprdi^a. 229. Kumovi se kumstva spo-
miAali. Osvetu. 2, 80. Zaprjeke su ženidbene
krvni rod, kumstvo. V. Bogišić, zborn. 202.
Kod katolika samo kumstvo kršteno (ubraja se
u duhovno srodstvo)^ a kod pravoslavnih ima i
striženo. (u Bosni). 206.

c. djelo kojijem ko biva kum (kumuje), ku-
movane. Eodstvo duhovno biva po kumstvu kr-

štena i krizme. J. Banovac, razg. 270. Iz kog«
kumstva porađa se isto duhovno rodstvo. B.
Leaković, nauk. 182. Već načini jednu sitnu
ki&igu, te je poš{i duždu od Mletaka, nek ti pode
na kumstvo vjenčano. Nar. pjes. vuk. 2, 333.
Da ja idem na kršteno kumstvo u Bužicu u bi-
jelu crkvu ; va)a držat čedo na rukama, da ga
krsti pope Crnogorce. 4, 15. Zovu Marka za
krštena kuma, al^ se Marko kumstva ne odn'če.
Nar. pjes. mag. 1864. 76.

KIJMSUL, m. ndnds koji voda, pri izlivn reka
i potoka, nanese, te čini zem^u rodnom. Govori
se u va}evskom okrugu, veli g. R. Badešlić. M.
Đurović. — vidi kumsal.

KUMŠA, /. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena. KumbŠa. S. Novaković, pom. 136.

1. KdN, m. vidi 1. klen. — U naše vrijeme^
a između rječnika u Vukovu: (u Crnoj Gori) ne-
kako drvo kao mak]en ,art baum' ,arboris genus'.
[1. (u Starome Vlahu) vide 1. klen, 1;— 2. (a
Crnoi Gori) vide mak}en]. značefU ymaklen* nije
mi dosta pouzdano. Kun, kilna, klen. u NiSn.
Đ. Đaničić. Kun, Acer campestre L. (Paučić,
Vuk, Crna Gora), v. Klen, Klijen. B. Šulek, im.
184.

2. KUN, m. ime ikekoj rijeci, — -u- st(^i mj.
ikegdašnega -1-. — xiv vijeka (pisano s -lb-), a
između rječnika u Daničičevu (KUnb, rijeka kod
sela Studenčana i Hraštana). U rSku u Klbnb,
i otb Klbna uzb ddlb. Glasnik. 15, 277. Konb
Klbna. 275. (1848?).

1. KUNA, /. Mustela foina Briss. * martes L ,
dvije vrste mesoiderijeh sisavaca od istoga roda :
u prve je grlo bijelo, a u druge žuto, te je ovoj
krzno Upše i skuple nego u prve, prva se zove
uopće kuna (u Šulekovu rječniku kućna kuna
kod steinmarder), druga se zove i zlatka, ili pisd
dodaju pridjev gorska (u Šulekovu rječniku
gorska k. kod baummarder, u Popovičevu k.
gorska), ali vidi kod a, b). — Radi drugoga zna-
čeiki što se daje ovoj riječi vidi kod h i u rječ-
nicima. — isporedi i 2. kuna. — Biječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. kuna (krivo stoji u ru-
kopisima prema grč. ailovgoi, mačka) ^ rus. RyHa,
ćeš, i po}, kuna, pa i stprus. caune, {i^. kiaunć.
— Između rječnika u Vrančičevu (»martes*), u
Mika}inu (kuna, zvijer ,martes, mustella scitica'),
u Belinu (,volpe, animale noto' ,vnlpes' 777^),
u Bjelos^enčevu (,martes, iktis, mustella scitica'),
u Jambrešićevu (, martes'), u Stuličevu (kuna,
zvijer ,martes, vulpes*)y u Voltigijinu (,volpe'
,fuchs'), u Vukovu (,die marder' ,Mustela martes
Linn.' cf. zlatka).

a. u značei'tu sprijeda kazanome,

a) uopće (ne zna se, govori li se o prvoj
ili 0 drugoj vrsti). JeP istina, čobane Mihate, e
ti imaš devet paunovah, ... i pred idmA mudra
vidra seta, . . . među nima okićena kuna? to je
tvoja vjerenica )uba. Nar. pjes. vuk. 8, 429.
Vreva kdn&, skomlić jazavaca. Osvetn. 2, 35.

b) krzno od kune. viša je prilika da se
govori o drugoj vrsti. I dva ćurka kunom po-
stav}ena. Nar. pjes. vuk. 1, 446. Jedne noge,
dvoje sandal-gaće oko nogu kunom po8tav}ene.
3, 137. No joj gaće vrede Carigrada, kako sa
joj puste iskićene! do kojena vuci i banci, od
ko)ena kune i lisice. Nar. pjes. herc vuk. 78.
Potkrojene kunom i lisicom. Nar. pjes. juk. 140.

b. u Dubrovniku se misli da je kuna tal.
volpe, lat. vulpes (lisica), i tako svi pisd i rječ-
nici prevode ove riječi, ali je Čudnovato da u
samome gradu i u predgrađima ipak misle na

Digitized by

Google

1. KUNA, b.

788

kitnatobeAe

pravu kunUy jer se jn'ipovijeda da kuna kv^e ko-
koši po predgrađima (gdje nema lisica), da je
crna, ne veća od mačke, da se uvlači u kokoši-
nake, da na mjestu kofe kokoši i ne nosi ih 6a
itd. s druge strane opet i po selima dubrovač-
kijem često se čuje kuna mj. lisica, a prava se
kuna onda zove kuuica. — U svijem ovijem pri-
mjerima kuna je uprav lisica. Gdi je propas taj
puna koprjeve ka prudi, i lisic i kuna koje su
zle ćudi, ko kuuo kudami frudaju i glade. M.
Vetranić 1, 467. I kuna vuhnena da kokoš po-
pađe. S. Gučetić 209. Bježi bez traga i bez
puta hitra kuna, zec pun straha. I. Gundulić
407. Srce krepko i jako ne od kune, nego od
lava. ćr. Palmotić 1. 843. Gdje so kuna hitra
krije. P. Kanavelić, iv. 31. Iz grma iz koga se
je jednom kuna izagnala, i opet 6e se izagnat.
(Đ). Kad kuna spi, zatvorena usta drži. (Đ).
Tako reče kuna grozdju ne mogući ga brat da
nije zrelo. (D). Poslov. danic. Nih tijelo raz-
nosit će kune u gori. I. Đorđić, salt. 205. Lov
8 Ždralom i s kunom dijejaše lav. uzd. 150.
Narav poda . . . kuni hitrinu, ben. 25. Sve je
puno hudoba nečistijeh, starijoh kuna od nazad
njekoliko tisuć godišt u privarah iztanćenijeh.
B. Zozeri 167. Kune imaju svoje jame. V. M.
Gučetić 107. Brži je od srne, hitriji od kune.
(Z). Dvorila kuna vuka, ter izgubila kožuhe.
(Z). Kuna stara ne krvavi gvozdja. (Z). Ni
srna kasna ni kuna nevuhvena. (Z). Stara kuna
lasno se ne privari. (Z). Poslov. danič. Kune
imaju svoje spile, a ptice svoja gnijezda. Đ.
Bašić 207.

2. KUNA, /. nekakav novac ili isvijesna neko-
licina novaca. — U jednome primjeru xv vijeka
(ig Sei^a). Đa nisu veće dužni nego jednu kunu,
6a je 8o(ldina ?) 12. Mon. croat. 173. (1499). —
Ovo značene vala da je od starine ili možebiti
praslavensko, jer je tako u ruskome jeziku bilo
kod KyHR i uyHvn\Rt kad je krzno vrijedilo kao
novac, još se u maloruskome ovako kaše novac
Što se plača vlastelinu kad se djevojka iz ikegova
sela udaje u drugo.

8. KtNA, /. ime kozi. u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijević. - Va}a da je ista riječ šio 1. kuna.

4. KUNA, /. ime livadi u Divosolu. J. Bog-
danović.

5. KUNA, /. mjesno ime u Dalmaciji. €i) selo
u kotaru dubrovačkome u Konavlima. Repert.
dalm. 1872. 23. — b) selo u kotaru korčulan-
skome (na Ratu). 13.

6. KUNA (KGna?), /. ime žensko. — U fui-
rodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena. Da
pogubi Muja i Omera, da zarobi Kunu i Kaj-
kunu. Pjev. cm. 63l>. A zarobit Kunu i Haj-
kunu. 64a. — Fomine se i prije našega vremena,
ali ne znam, jeli muško ili iensko. Kuna. S. No-
vaković, pom. 72.

7. KUNA, m. nadimak ili prezime nekoga Tur-
čina, — isporedi 1. kunac. — Često u narodni-
jem pjesmama, — Prema adj, poss. Kuničin (vidi)
shvača se kao da je ipokoristik od Kunića (što
nije potvrđeno). Pod begovim Kunom Hasan-
agom. Nar. pjes. vuk. 8, 202. Kod ^ega je Kuna
Hasan-aga sa begovih tridest Udbiiiana. 3, 290.
Božja pomoć, Kuno Hasan-ago! 3, 887. Skorom
dođe Hasan-aga Kuna. Pjev. crn. 147 *>. — Vidi
i 6. Kuna.

1. KUNAC, kunca, m. kuna muška (vidi 1.
kuna). — Na jednome mjestu u pisca Dubrovča-
nina XVI vijeka, u metaforičkome smislu znači:
lukav čovjek (prema 1. kuna, b). O kunće (fieko

što nije razumio riječ dodao je u jednom ruko-
pisu sa strane suce) zlokrivi, od popov svijeh
ruže, ne zna li Bog živi da si kriv do duše? M.
Vetranić 2, 875.

2. KUNAC, klinca, m. Lepos cuniculus L., ži-
votifia slična zecu (domača i div\a), — Akc. se
mijeiki u gen, ph kiin&c&. — Čini se kao da je
ista riječ što 1. kunac ; ali je uprav uzeta iz ro-
manskoga jezika (lat cuniculus, tal. coniglio), te
se osnovi kun dodao nastavak bcb kao da se mi-
slilo na kunu, — isporedi 1. kunić, kunije}. —
Od XVII vijeka (ima i nslov, kunec), a između
rječnika u Vrančičevu (,cuniculu3*) g4jc se noj
prije nahodi, u Belinu (,coniglio, animal noto'
fCuniculus' 216^), u BjelostjenČevu (kajkavski
kunec, morski zajec ,cuniculus'), u Stulicevu (v.
kanije}), u Voltigijinu (,coniglio* »kaninchenO«
Kunac, živina poput zeca, ital. ,coniglio^ M. Pa-
vlinović.

8. KUNAC, klinca, m. nadimak malenu čo-
vjeku nasršenih, rijetkih brkova: ,Unde su ma-
lašni ludi kao kunci'. M. Pavlinović. — Može
biti ista riječ što 2. kunac.

4. KUNAC, klinca, m. komad hfeba osobitoga
oblika : kad se ispeče ruka hfeba (vidi kod ruka),
izreže se poprijeko na komade od prilike jednake,
te se onako jedu ili iznova peku da postane
beškot; svaki se komad zove kunac. u naše vri-
jeme u Dubrovniku. ,Daj siromahu kunac kruha'.
,U ovoj ruci ima deset kunaca'. P. Budmani. —
Akc, je kao kod 1. kunac — Ne znam postana;
može biti ista riječ što 2. kunac, jer mu je oblik
po nešto sličan samoj životiiM kad Čuči,

KUNAČIĆ, m. prezime. — xvii vijeka, Bariša
Kunačić. Stat. po), ark. 5, 808.

KUNADBA, /. mašina, mah, mahovina, —
isporedi kundrav. — U Vukovu rječniku: [cf.
mašina 2] 1. ono od pređe što se uhvati u ni-
tima kao pamuk ,die flocke' ,floccus'. — 2. pa-
lacka od rogoza kad se iščupa kao perje ,die
k&tzchen vom rietgras'. Kunađra zove se još i
,mahovina' u Lici i u Srijemu. M. Medić.

KUNAK, m, mjesno ime u Po}icu. — xv vijeka.
Niz riku pod Kunak. Stat. pol. ark. 5, 309.
(1482).

KtlNAR, m. vidi Kunara. — Obično u narod-
nijem pjesmama samo pred riječi planina, i ne
mijena se po padežima. Nek me čeka pod Kunar-
planinom. Nar. pjes. vuk. 8, 109. Ode Jovan u
Kunar planinu. 8, 208. Otidoše uz Goliju pustu,
a kad doše u Kunara vrha . . . Pjev. cm. 175^.

KUNABA, /. ime Mcoj planini* — isporedi
Kunar, Kunor. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu (planina, vide Kunor). Treći ću
ti megdan ostaviti pod Kunarom u po)u Kotaru
a na međi turskoj i kaurskoj. Nar. pjee. vuk.
8, 108. Privati se Kunare planine. 8, 112. Srbi
tursku krdisaše vojsku, u Kunaru goru naćeraše.
3, 116. Pod Udbinom po)e pregaiiše, uniđoše u
Kunaru Turci. 8, 152.

KUNARANI, m. pl. vidi u Daničičevu rječ-
niku: Kunarjane, pl. m. selo ,u K)uči', koje je
kra) Milutin dao Hilandaru. M(on. serb). 68.
(1298—1302). može biti da je sadašAe selo blizu
Prilipa, koje ,Hahn, reise* piše ,Konjari'.

KtjNABICA, /. dem. Kunara (vaja da je isto
što Kunera). — Na jednome mjestu u narodnoj
pjesmi bosanskoj našega vremena. Ode četa uz
Kunar planinu dok izišli na vrh Kunarice. Nar.
pjes. juk. 168.

KUNATOB^I^E, n. cijelo kojijem se kunatori,
— U Vukovu rječniku.

Digitized by

Google

KTJNATOBITI

784

KTJNDUBABIJA

JbLlJNAa'OKlTI, kuiMltor?in, impf. vidi kubu-
riti. — Akc. se mijcika u aor. 2 t 3 sing. kiina-
torf. — Nepoznata poslana. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (.miihsam lebon'
,vitam miseram ago'). Tu pomoć je knez davao
Vuku i onda kad ie sam^ boraveći u Beču, ku-
natorio bez novaca. M. Đ. Milićević, pomenik.
3, 241. A uz to je uvek kunatorio svojim slabim
zdrav}em. 5, 691.

KUNATBOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
D. Avramović 262.

KUNBABA, /. vidi kumbara. Da uzme po-
trebo, što potrebuje oko kunbara. Đjelovod. prot.
145.

KUNCERIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Matko
Kuncerić. Mon. croat. 187. (1504).

KUNČANI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u iu-
paniji zagrebačkoj. Bazdije}. 71.

KUNČIĆ, m. dem. 4. kunac. — U naše vrijeme
u Dubrovniku. Dva tri kunčića kruha tvrda. M.
Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 188.

KUNĆINA, /. vidi crkvina, c), drijenak, c). —
isporedi 2. končina. Kunčina, Parietaria offici-
nalis L. (Sab)ar, u Bakru), v. Končina. B. Šulek,
im. 184.

1. KtjNDA, /. vidi kusa (kokoš). — Kurelac
kaže da je od grč. xovđ6Sf što mi nije poznata
riječ. — U naše vrijeme^ a između rječnika u
Vukovu (vide kusa). Kunda, kundasta, ime ko-
koši (što i ,kusa' xovS6g). tako se govori i ,kur-
tasta' ,curtus'. Grci i Latini čak u naše kokoši
zašli, (ima i pas ,kurtan*). F. Kurelac, dom. živ.
58.

2. KUNDA, u narodnoj zagoneci našega vre-
mena. Ište kmeka dva kundeka, ište kunda mande.
Nar. zag. nov. xviii. Ište neka dva kundeka,
ište kunde od mande. 41. odgonetfaj: dijete što
ište od majke sisu.

3. KUNDA, /. ime žensko. — U naše vrijenie
u Hercegovini. Đe mu je žena Kunda i kćer
Buža. V. Vrčević, niz. 147. Kazuj, Kunda, đe
si bila. 148.

KtlNDAČEl^E, n. c^jelo kojijem se kundači. —
U Vukovu rječniku,

KtJNDAČIĆ, m. dem. kundak. — U Vukovu
rječniku. — / kao prezime prije našega vremena.
Kundačić iz Erčii^a. Srb. st. pisma, let 112, 156.

KUNDAČITI, kiindačfm, impf. nasađivati
(pušku) u kundak. — Akc. se mijena u aor. 2 i
3 sing. kf^ndačL — U Vukovu rječniku: n. p.
pušku ,(das feuergewehr) scb&ften' ,munio ligno'.

K^NDAČKI, adv. kundakom, kundacima (n. p.
biti se). — U jednoga pisca našega vremena. 1
tući se kundački i gušati se sa Srbima. M. Đ.
Milićević, pomenik. 5, 650.

1. KtlNDAK, m. ono načineno naj češče od drva
i gvozda od prilike kao trokut u čemu je nasa-
đena puška, te se nasloria na rame kad se hoče
pucati. — Tur. qondaq, qundaq (isprva je zna-
čilo povoj u djeteta). — Akc. se mijena u gen.
pl. kiindak&. — Od zvin vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,piede d* archibuggio' ,8clopeti
calx' 98«) gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu
(,piede deir archibugio' ,sclopeti calx*), u Volti-
gijinu (,ca88a di archibugio' ,schaft') ; u Vukovu :
,der kolben (vom feuergewehr)' ,lignum tormenti
bellici'. cf. oklop. Za to Ivo ništa ne bajaše, neg
kundakom bo|e udaraše. Nar. pjes. bog. 305. Da
mi onđe vatru naložimo od pušaka našijeh kun-
daka, od mačeva našijeh nožnica. Nar. pjes. vuk.

3, 420. Svoju šaru po kundaku |ubi. Nar. pjesi.
juk. 438. A kundaci od morske masline. Nar.
pjes. petr. 2, 563. — Kaže se i za top, o drve-
nome ili gvozdenome odru na kojemu leži top te
je tako načifien da se top može lako pomicati i
upravfati (i^nt. laffette). Top ovaj nije imao kun-
daka ni kola, da se moŽe vući. Vuk, građa. 8B.
Batal* topove da udari na kakvegod drvene kun-
dake. Đjelovod. prot. 200.

2. KUNDAK, m. vidi 2. kunda i kundek. Ište
kundak mande. Bos. vila. 1892. 127.

KtlNDAKOV p6T0K, m. ime mjestu u Srb^i
u okrugu aleksinačkome. I^iva u Kundakovom
Potoku. Sr. nov. 1870. 422.

KfjNDAST, adj. kus (o kokoši), vidi 1. kunda.
-— U Vukovu rječniku: vide (1) kus (za kokoš).

KUNDEDAT, m. ime muško. — xiii vijeka, a
između rječnika u Daničičevu (Kunbdedatb).
Kunbdedatb sb ddtijn. Mon. serb. 60. (1298—1302).

KUNDEK, m. vidi 2. kunda t 2. kundak.

KUNDE^j, m. mjesno ime. — xiv vijeka. (Ttk-
šilu ide međa) na Kundelb. Spom. stojan. 31.
(1365?).

KUNDICtjdN, kundicij6na, m. vidi 2. kondi-
cijon. — Na jednome mjestu xvi vijeka. 8 tim
kundicijonom . . . NaruČn. 55b.

KtrNDIB, kundira, m. vidi kondijer. — Od xv
vijeka u pisaca Čakavaca. Niki popijahu kundir
nagiiiući. M. Mamlić 12. Srebren kundir uzamšl
P. Zoranić 27b. Kundiri i kupe. Đ. Baraković,
jar. 80. Zlati kundir ruka liva je shvatila. L
T. Mrnavić, osm. 32. Kundire po stolu vmiti
se daše. Oliva. 15.

KUNDI§, m. Nerium oleander L. (Visi&ni,
Kuzmić, Bartulović). B. Šulek, im. 184.

KUNDJEG (ili Kundijeg?), m. mjesno ime. —
XIV vijeka. Niz potok b u Kunbd^gb . . . Sveto-
stef. hris. 10.

KUNDOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Jovan Kundović. Bat. 410.

KUNDBA, /. isporedi kudrav, kundrav.

a. ime krmači. Orozović. D. Hire

b. cunnus. u Karlovcu. F. Kurelac, dom. živ.
57.

KtJNDBAC, m. vidi u Vukovu rječniku: Je-
dnom mačku ime kundrac, drugom makokunđrac:
šic kundrac! mac kundrac! oberbac bakundrac
(ko više puta zasopce brzo može reći da se ne
pomete, cf. jeguba). — isporedi kudrac

KUNDBA V, adj. vidi kudrav. Kundravo perje,
raščehano u guske. Gradac u Slavoniji. D. Hire

KtjNDBOV, kundr6va, m. vidi u Vukovu rjei-
niku : ime psetu koje dugu dlaku ima ,ein bunde-
name^ ,nomen cani indi solitum^ — isporedi
kudrov (jamačno je ista riječ).

KUNDUGI, Knnduka(?), m. pl. ime selu u
Hercegovini Statist, bosn. 109.

KUNDUČINA, /. ikekakva bifka. Kundačim
(Sablar, Lika). B. Šulek, im. 184.

KUNDUB, m. rijeČ nepoznata postana u Du-
brovniku.

a. sluga koji služi u različnijem kučatM, a
uprav ne pripada nijednoj, ovako je tumačene »
Stulicevu rječniku: ,plurium famulus (qui nnlli
domino est addictus, sed nunc uni nunc alteri
famulitium praestat').

b. danas znači: čovjek što kunduri^je (vUi
kundurovati, b). P. Budmani.

KUNDUBABUA, /. kundurovaiie (vidi kun-
durovati, b) ; neistinita (i uopče zla) vijest o kom

Digitized by

Google

KUNDTTRASJJA

785

8. KUNIĆ

što je postala kundurovaikem. — U naše vrijeme
u Dubrovniku, ,To ne može bit ; io ja ne mogu
nikako vjerovat; to su same kunđurarije'. P.
Budmani. — Postaje od kanđor talijanskijem
nastavkom eria (aria).

KUNDUBICA, /. iensko čefade prema knnđur.
— U naše vrijeme u Dubrovniku.

a. žensko čejade kao sluškiika u rasličnijem
kučatnaj vidi kunđur, a. — 0 Stulićevu rječniku:
ipluriam fiEimula etc.'.

b. dan€is znači u Dtibrovniku iensko Čefade
što kunduruje (vidi kunđurovati, b). P. Budmani.

KUNDUBITI, kfindurtm, impf, u Stulićevu
rječniku: uz kundurovati.

KUNDUK6VATI, kundunyem, impf. raditi
kao kundur ili kundurica. — U naŠe vrijeme u
Dubrovniku,

a. slutiti u razliČnijem kućama a ne pripa-
dati uprav nijednoj. — U Stulićevu rječniku:
^pluribus alternatim famulari (ut supra^*.

b. danas znači : mnogo brblati (nqj Češće zlo
govoriti) o tudijem poslima, P. Budmani.

KUNĐEVAO, Kunđevca, m. kajkavski Kun-
đeveo, ime zetu u Hrvatskoj u šupaniji bjelo-
varsko-kriievačkoj. Basdije}. 116.

KUNE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. I^Tiva u Kunama. Sr. nov. 1867.
576.

KUN&GUNDA, /. Ounegundis, ime žensko
(uprav ikem: Kunigunde). — xviii vijeka, Enrik
oesar s Kunegundom svojom ženom ... J. Ka-
va6in 299^. Blažena Kunegunda zapovidi vodi
da iđe uzbrdo. J. Banovac, rasg. 18.

KUNELIĆ, vidi kunije) • kuAelić.

KtTNENE, n. vidi kleće. — Zlo naćirieno po
praes, kunem. — U dva pisca xvn t xviii vijeka^
a između rječnika u Mikafinu (kunenje), u Stu-
lićevu, H Voltipijinu. Kletve, proklinanja i ku-
nenja. B. Kafiić, zrc. 100. Kojih su usta puna
kunenja. rit. 434. Kojih su usta puna kunei^a.
J. Banovac, blagosov. 382.

KUNETINA, /. koža ili krzno od kune, — U
naše vrijeme u Lici, J, Bogdanović.

KUNPA, /. vidi kompa. u Posavini. P. He-
fele.

KUNFET, m. tal. confetto, vidi zahara. — U
sjevernoj Dalmaciji i u Istri od xv vijeka. Kun-
fete nesihu u pehare na dlan k onim. M. Ma-
rulić 94. Svakoga kunfeta po stolu posuše. Oliva.
15. Đitiću podaše kunfeta dovoje. 59. Tu na-
pokon donoŠahu množ marcpana i kunfeta. J.
Kavaiiin 23a. Ostavi mene da čuvam kvoČku i
piliće i jednu žaru kunfeta. N. Palikuća 9.

KUNFETNIK, m. zdjela na kojoj se hrani ili
donosi slatko (kunfeti). — Na jednome mjestu
XV vijeka, a između rječnika u DaniČićevu (kunb-
fetbnikb ,scutella offerendis bellariis'). Jedanb
kunfetnikb, poteže četiri litre, 3 unce. Mon. serb.
408. (1441). U prijepisu istoga spomenika ima:
kunfetikb poteže 4 litre, 3 unco. Spom. sr. 2,
100. gćije kunfetikb (kako misli i Daničić) biće
pisarska pogreška.

KUNF£n, kunfina, m. tal. confine, meda^ gra-
nica. — Po zapadnijem krajevima, a između
rječnika u Vukovu: (u primorju) ,die grenze'
,confinium' [vide međa 1] cf. granica. Stvoreni
biše razvodi i kunfini. Mon. croat. 8. (1275 pre-
pis. 1546). Preko mora duždevoga do kunfina
paštrovskoga. Nar. pjes. vuk. 1, 95. Baspolo-
žene liihovijeh kunfina ili zemaja. V. Bogišić,
zbom. 1.

K&l^ vidi kui&i.

1. KtlNIGA, /. dem. 1. kuna. — Akc, se mijeika
u gen. pl, kftnici. — Od xvi vijeka (može biti i
stara riječ, isporedi rus, kjthhi^r): u rječnicima
ima razliČna znaČena (vidi dafe): nema je u
Bjelos^enčevu, Jambrešićevu, Daničtćevu,

a. uprav kao deminutiv prema 1, kuna, a, a).

— U Vukovu rječniku.

b. znači isto što i 1, kuna, a.

a) sama životina, — Između rječnika u
VranHUvu (,martesO i u Stulićevu (,martes, mu-
stella' s dodatkom da je riječ ruska). Pozlatna
kudica još joj se vidjaše, jak crna kunića, kojom
se gizdaše (vidi kod 1. kuna, b). M. Vetranić
2, 176.

b) krzno, vidi 1, kuna, a, a). Bi zavit u
ha}inice, ne u svilu ni u skerlete ni u kuniće,
ni u ostale kožice mehke i gizdave. M. Điv-
ković, bes. 80^. Niki se j' opravil u Subu od
kunić. B. Kmarutić 20. Ja bi ciganki oplea od
kuniće bile oputice. Nar. pjes. istr. 8, 11. Sa-
mur, kapa od kuniće, nalik kaluđerske kami-
lavke. V. Vrčević u Nar. prip. vrč. 227.

e. kao deminutiv prema 1. kuna, b (lisičica),

— U Belinu rječniku (,volj)etta, volpe piccola'
,vulpecula' 777h) i u Voltigijinu (.volpetta, vol-
pina' ,fucb8ohen^).

d. vidi 1. kunao, kunije). — Samo u Mika-
finu rječniku: kunića, teknnica ,ouniculu8'.

e. kao ime domaćijem iivotinama. a) ime
ovci (na Krku). F. Kurelao, dom. iiv. 82. ~
b) ime kozi. Krupa, Bosna. Đ. Hire.

2. KtlNIGA, /. i^eka bifka, — Može biti ista
riječ što 1. kunića, isporedi kuAi rep kod kuAi.

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Jam-
brešićevu (u dodatku kod millefolium) i u Vu-
kovu: (u Srijemu) nekakva trava [,Achillea mil-
lefolium L.'; vide papracj. Djeca metnu jedan
struk ove trave u nos, pa držeći ga jednom ru-
kom pod nosom drugom stisnutom b^u u onu
odozdo govoreći: ,Pu3ti, baba, ko£u krv i teletu
mleka!* i tako Čine dok ne udari krv iz nosa
(vidi i Nar. posl. vuk. 266). Neka kuva kuniću,
millefoglio. J. Vladmirović 21. Kunića, mille-
folium (Kuzmić, S. Budmani), millefoglio mag-
giore (u siiiskom rukopisu, Đurante), Achillea
millefolium L. (Lalangue). B. Šulek, im. 184.

KUNIĆE, /. pl, ime selu u Srbiji u okrugu
vafevskome, K. Jovanović 100.

KIJNIČIĆ, m, prezime (uprav nadimak jednoga
ogranka dubrovačke vlasteoske obitefi Gučetića),

— XVII vijeka. (Dubrovčani) redom učiniše po-
klisare na sve strane ... a vrijednoga Kuničića
k Ali paši bosanskomu. J. Palmotić 88. Treba
reći da je Maro GuČetić bio prozvan Kuničić. (S.
Skurla). 94.

k(JNIČIN, adj, koji pripada Kuni (vidi 7.
Kuna). Ne vjeruje Sei&anin Tadija, dok ne vide
sab^u Kuničinu, pozna sab}u Hasan-age Kune.
Nar. pjes. vuk. 8, 290. A on vodi Kuninog đo-
rina, pa ga daje seki Anđeliji: ,Jaši koi^a, sejo
Andelija'; a uzima seju Kuničinu, pa je baci za
se na dogata^ 8, 890.

1. KfjNIĆ, m. vidi 1, kunac i kunije}. — O
naše vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

2. KI^JNIĆ, m. prezime. — xviii vijeka poznat
je latinski pjesnik B. Kunić iz Dubrovnika.
Kunić. Schem. bos. 1864. ix. xxvii.

8. KUNIĆ, m. tijesno ime u Hrvatskoj, a) selo
u županiji zagrebačkoj. Bazdije|. 75. — b) za-
selak u županiji modruško -riječkoj. 52.

Digitized by

Google

kUNiĆANIN

786

KUSOVlOA, a.

klJNIĆANIN, m. čovjek is Kiinića (vidi 3.
Kunić. b)). V. Arsenijević. — Pi: Kunić&ni.

KtlNIĆKi, a(^'. koji pripada selu Kuniću (vidi
8. Knnid, b)), V. Arsenijević.

KfjNIĆKIl^A, /. žensko če)ade iz Kilnića (vidi
8. Kunić, b)). V. Arsenijević.

K^TNIDBA, /. kleče (uprav djelo kojijem ko
koga kune), — U jednoga pisca našega vremena
koji vala da je sam tu riječ načinio. Da se gdje-
gdje osibnu poroci našega puka, naj vi§e osveta,
sutuka, prerasuda, kletva i kanidba. S. ^ubiša,
prić. 81.

KUNIJE^, kunij&}a, m. vidi 2. kunac. — Od
tal. coniglio. — Akc. se mv^Ha u voc. : kanijeju,

k&nije)i. ije- kao da stoji po južnome govoru

mj, d, isporedi kuAelić. — Od xvi vijeka, a iz-
među rječnika u Belinu (,coniglio, animal noto*
,cuniculus* 216*) i u Stuličevu (kunije), zvijer
,cuniculus'). ,£unijeli' (mislim da treba čitati
kunijefi ; u drugom rukopisu stoji kuni)i) i zeci.
M. Vetranić 2, 279. Na mrtva lava i kunije]
udara. (Đ). Ni s lisioami ni s kunije}i prijazni
ne uzmi. (Đ). Poslov. danič. Može se priliko-
vati zloća od straha kunijeju. K. Ma^^arović 74.

1. KT^IN, ac{j. koji pripada kuni, vidi 1. kuna.
— isporedi kui&i. Euninu kožu u živu prodaje
(ne kupi). (Z). Poslov. danić.

2. KUNIN, ac^j. koji pripada Kuni (vidi 7.
Kuna). — isporedi Kuničin. I on vodi Kuninog
dorina. Nar. pjes. vuk. 8, 890. Kunina Zlatija.
Vuk, nar. pjes. 8, 19«.

KUNInA, /. koša (krzno, kožuh) u kune (vidi
(1. kuna). — Od xvii vijeka.

a. u smislu kazanome sprijeda. On se. Vuče,
podnosi kuninam i risovinam. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 18.

b. u prenesenome smislu. — Između rječnika
u Vukovu (brada na trsci s dodatkom da se go-
vori u Srijemu), Kunina (tršica ,panicula'), to je
cvast sa nejednako-razgranatim rastršenim cvet-
nim petejkama, koje se ne završuju ravno. K.
Crnogorac, bot. 49.

KUNIŠINCI, Kunifiinaca, m. pl, ime selu u
Slavoniji u županiji virovitičkoj. Razdije}. 134.

KtJNITE^i, m. čovjek što kune, — Samo u Mi-
ka^inu rječniku: kunite}, koji kune ,maledicus,
obtrectator*, i u Stuličevu : ,qui convicia profert*.

KtlNlTE^ilCA, /. žensko če]ade što kune, —
Samo u Stuličevu rječniku: ,quae convicia pro-
fert*.

KfjNFIN, knnfina, m. vidi konfin. — Po za-
padnijem krajevima u naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (,die grenze* ,oonfinium^ cf.
granica s primjerom iz narodne pjesme: Preko
mora duždevoga do kunfina Paštrovskoga i s do-
datkom da se govori u Primorju), — I u na-
rodnoj zagoneci: Miš se peAe uz kunfin niz
kunfiD, kite bere, kite veže, sve nešto priteže.
(V. Vrčević, od koga nam je ova zagonetka, daje
kao odgonet|aj ,đeca kad pa)etkuju klasove pše-
nice po po]u', ali nam se ne čini dosta jasna
sveza roedu ovom zagonetkom i odgonet)ajem.
8. Novaković). Nar. zag. nov. 42. otale u Vu-
kovu rječniku : u zagoneci : MiS se pe£e uz kunfin.

KuNOR, m. vidi Kunara, isporedi Kunar, Ku-
nora. — U narodnijem pjesmama našega vre-
mena, a između rječnika u Vukovu: Kunor (pla-
nina), cf. Kunara s primjerom iz narodne pjesme :
Ode beže u Kunor planinu. — PrimiSe se u
Ogorjelicu, od ne pravo u Kunor planinu, iz

Kunora u po)e Kotarsko. Nar. pjes. vuk. 3. 125.
Ajd' izidi u Kunor planinu. Pjev. om. 224*>.

KUNOŠIĆI, m. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 26.

1. KtlNOV, a^, koji pripada kunu (jednome
drvetu ili drveču ili vrsti drveta). — U Vukovu
rječniku: ,von kun' s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori,

2. KtlNOV, m, ime psu, Bastaja, Daruvar. Đ.
Hire.

KUNO V AC, Knnovoa, m. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Boiie. Statist
bosn. 90.

b. u Hrvatskoj, a) (kajkavski) Kunovec, selo
u županiji varaždinskoj, Bazdije}. 97. — h) za-
selak u županiji ličko -krbavskoj. 82.

C. ptista u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije). 187.

KIJNOVGI, m. pl. ime selu u Slavoniji u žu-
paniji požeškoj, Razdije}. 129. — isporedi Ku-
novac.

KtTNOVIOA, /. ime planini. — Vafa da po-
staje od 1. kun (vidi kod a).

a. planina i klanac u Srbiji u okrugu niš-
kome. Još se mogu pomenuti visovi koji su na
onom ogranku Suve Planine koji se među Jela-
šicom i Crvenom Rekom spušta ka NišavL ovaj
krak Suve Planine ima danas nekoliko imena od
kojih ime ,Ploča' nekad se uzima kao imo za
ceo taj planinski ogranak, medu tim taj ogranak
neće biti ništa drugo nego onaj deo Suve Pla-
nine koji su stari zvali ,Kunovicom'. M. Đ. Mi-
lićević, kra}. srb. 4. Kunovica, krajiii izdanak
Suve Planine koji se upućuje k severozapadu, i
koji je po prilici bio spojen s Plešem dokle ga
nije prestrugala Nišava, te između i&ega i Plesa
prokrčila svojoj vodi put. razni delovi te pla-
ninske kamare imaju danas razna imena, a to je
sve ona, u staro doba često spomiAana, planina
,Kunovica^ pleća Kuno viče preko kojih danas
prolazi put iz Niša k Beloj Palanci, zovu se
,Ploča' . . . Se}aci koji naj bo|e znaju imena me-
stima u svoj okolini kažu da je to , Kunovica',
koja se prozvala tako od drveta ,kuna' (klena)
kojega mnogo ima u toj strani. Kunovica se la-
tinski zvala ,Catena mundi' (veriga svijeta). 73.

— Pomine se od xvi vijeka, vidi: Od Niša ui-
lazi se k selu Pirotu ležećemu u brdinah. pre-
valiv golemu i strmu goru Kuno vicu (,Curono-
vioa') . . . dolazi se iza pedeset mi(a u Sofiju. F.
Matković, rad. 49, 121 (putovali F. Petančica xvi
vijeka), vidi i na strani 123. Prošavši Niš i
ostavivši s desna goru Kunovicu (,Cnnovitzza')
i gradić ,Coprivatz' dođoše za 28 mi)a u Klisn-
ricu (,Klissurizza'). ovo je selo u Bugarskoj koja
Kunovica dijeli od Srbije, (putovaiie poslanstva
mletačkoga god. 1538). 56. 219. vidi i str. 220.

— Između rječnika u Volti^ijinu (,montagna;
monte emo* ,gebirg*) gdje kao da pisac misli na
Balkan, i u Daničičevu : ,razbi despotb i JankuU
Hadomb pašu u Kunovioi' 1443. (Okdz. pam. šaf.)
78. — Kunovica, grlo od svijeta, ka verigom
dugom veže, i planina stara opeta prostire mn
se i proteže. I. Gundulić 817. Otkli VitoŠ mrasni,
otkoli Kunovica ledna niče. ćl-. Palmotić 1, 21.
U Niš idu i u kadije čete uzimju oružane, er
prohodit lasno nije kunovičke priko strane, a
planini Kunovici gdje dubrava raste gusta )ata
guša svijem putnici put zasijeda mjesta iz pusta ...
Samo jedna što ulica kako zmija viiaše se, koja
gustijeh sred granica prosječena viđaše se . . . J.
Palmotić 179—180. Verug svijeta, Kunovica...

Digitized by

Google

MJNOVIOA, a.

fs?

KUNTBNAl', tL

J. Kava&in 274^. Da sausme tesnao Knnovicu
iiffledu Ak-Palaake i NiŠa. S. Novaković, novo
brdo. 42. — U jednoga pisca Dubrovčanina kao
ime vile same planine. Na ti hitre Kano viče koju
slijede izabrane s vilenicim vilenice ke Planina
staro brane. G. Palmotić 1, 11. tako će biti i
ovčije: On hitroga sin Vakmana i himbene Ku-
novice. 2, 176. — / selo na samoj planini. M.
Đ. Milićević, kra}. srb. 73. 126.

b. u nekijem pjesmama našega vremena znači
što i Konara, te je iz fii^ primio i Vuk u rječnik
(bez tumačeiha s primjerom: Kano vicu goru pre-
jesdiSe). Vino pije Mijat barambaSa u visokoj
gori Kunovici. Nar. pjes. vuk. 8, 440. Privati
se Kanare planine, . . . Kunovicu goru prejezđiše,
spnstiSe se u po}e Kotarsko. 8, 112.

KtlNOVIČKI, adj. koji pripada Kunovici (vidi
prinčev J, Palmotića kod Kuno vica, a).

KUNOVIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme,
Jovan Kunović. Bat. 45.

KtJNOVINA, /. u Vukova rječniku: kunovo
drvo s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. —
Na drugome n^estu znači što i tri&|a. Kunovina,
Pistacia lentiscos L. (Visiani). B. Šulek, im.
184.

KUNOVIT, adj lukav kao kuna (lisica), —
U jednoga pisca Dubrovčanina xvii vijeka. Ove
o6i vuhvovite i načini usoviti £ega svnesti ku-
novite... 6. Palmotić 1, 834. Zli Vučistrah
knnoviti. 2, 176.

KUNOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu vraik-
skome, M. Đ. Milićević, kra|. srb. 804.

KUNPAKE, /. pl, mjesno ime, vidi u Danici-
6evu rječniku: Kunbpake, selima u Maćvi koja
je car Lasar dao Bavanici iSla je meda ,patemb
đeonimb podb Kunpake^ S(r). l(etop). 1847. 4,
58. (1381).

KUNPANUA, /. vidi kumpanija. Kada dođe
liiova kunpanija onamo . . . Djelovod. prot. 193.

KUNSKI, aHj, u Stuličevu rječniku uz ku£i.

KUNSOL, m. vidi 1. kunsuo. — Na jednome
mjestu ZV vijeka, a otale u Daničičevu rječniku
(kunbsolB, gledaj kunbsulb). Što se pre među
sobomb Dubrovbčane, ili se bude učinilo u Srb-
bblihb iU u Đubrovbniku, da se pre prddb kunb-
sulomb dubrovbčkjmb i prddb nihb sudijami, a
ftto sudi kunbsolb i i&egove sudije, na tomb da
stoje. Mon. serb. 271. (1405). samo tu. Đ. Da-
ničić.

KUNStiLAT, m. vidi konsulat, b. — Na je-
dnom n^jestu XV vijeka, i otale u Daničičevu rječ-
niku (kunbsulatb, gledaj konbsulatb). Pisanb bješe
kunbsalatb na 27 dni aprila pisana u Hoće na
21 danb )u)a na 1444. Spom. sr. 2, 110.

1. KUNSUO, kiinsula^ m. vidi konsuo. — U
spomenicima dubrovačkijem xiv i zv vijeka u
kojima uprav znači: sudija, vidi: Upravite|stvo
sudbeno: »knes* sam (za vrlo male stvari); ,kon-
soli* (,curia civilis, judices majoris curiae'), če-
tiri senatura. M. Pucić u Spom. sr. 1, xxviii.
— Između rječnika u Daničičevu (kunbsuU ,con-
sol* tako su se zvali Dubrovčani koji su imali
od svoje opitine vlast po drugim zem]ama nad
svojim zemjacima. — tako se zvao glavni sudija
u Dubrovniku). Što se prd među sobomb Du-
brovčane, ili se bude učinilo u Srbb}ihb ili u
Dubrovniku, da se prd prddb kunbsulomb du-
brovČkimb i prddb i^ihb sudijami, i što sudi kunb-
sulb i liegove sudije, na tomb da stoje. Mon.
serb. 206. (1887). Predb gospodinom kunsulomb
dubrovačcijemb poglavfe (sic) odb pravada grada

Dubrovnika i ikegove počtene sudbje. Spom« sr.
2, 127. (1466). --Mi smo pisali zapovddaje na-
šdmb Dubrovčanomb kunsulomb koji su po vsoj
srbbbskoj zen4i. 1, 62. (1405).

2. KUNSUO, kunsnla, m, vidi konsa}. — I?-
medu rječnika u Mikafinu (kansuo, gavez, trava
,consolida maggiore' ,innala rustioa') i u Štuli-
čevu (kunsuo, trava ,oonsolida maggiore, erba'
,symphitum'). Kansuo, consolida maggiore, sym -
phjrtum (Skurla), Symphytum offtcinale L., v.
Konsul. B. Sulek, im. 184.

KUNŠEJATI, kunšejam, impf, svjetovati (ili
svjetovati se), tal, oonsigliare, mlet, consejar, oon-
segiar. — tf naše vrijeme u Istri. Oni počnu
kun&ejati, komu ote sestru dati. Nar. pjes. istr.
2, 107.

KtlNŠUENGUA, /. vidi konSijencija. — U
pis€UM Čakavaca xvi vijeka. Držan je srčeno is-
kusiti svdst i kunfiijenciju svoju. Naručn. 18^.
Nimam ja kunšijeneiju, da bih imel ki smrtni
grih. 7dD. Pilat osudi Isusa proti kunšijenoiji.
29&. Sam reče na i&ega kunšijenciju. Mon. oroat.
191. (1508).

KtJNŠI^i, m. stfjet, savjet, viječe, tal, consiglio.

— U naše vrijeme u Istri. Pak su ovi dni zbi-
rali kunSi}. Naša sloga. god. 20, br. 12. Kun8£},
it. ,consiglioS vijeće, god. 18, br. 93.

KUNŠtj(iATI, kunfil]&m, impf. vidi kunšejati.

— U naše vrijeme u Istri. Ča si ono kunši}al.
Naša sloga. god. 12, br. 14, str. 55. Kad su se
bili zbirali da kunši)aju. god. 15, br. 6.

KUNŠJb(i£B, m, tal. consigliere, savjetnik. —
U naše vrijeme u Istri, Naša sloga. god. 20, br.
51.

KUNTATI, kuntam, pf. na dva mjesta u ru-
kopisu XVI vijeka kao da znaČi: platiti (Što bi
moglo biti tal. contare, brojiti), ali je u drugijem
rukopisima kuntentati. Oni pristava kuntati ima
po dobitku ki je dobio. (Rukopis A ima tu riječ
u toj istoj slici i malo kaši&e; ostali vele: kun-
tentati, kao Sto ima i A po drugih mjestih. M.
Mesić) . . . Oni ima pristava kuntati od sebe.
Stat. po), ark. 5, 278.

KtlNTEN, ad^j. vidi konten. — U naše vrijeme
u Lici. ,£si li ti kuntena za i^ poći?' ,Ako ste
oboe kunteni, onda nek Bog blagoslovi vas^ ,Esi
li ti kunten, da danas idemo u Oospić?' J. Bog-
danović.

KUNTENAT, kdntenta, a^j. vidi 1. kontenat.
~ Od XV vijeka, a između rječnika u Daniči-
čevu (kunbtenbtb ,contentas').

a. acij. Bi jedna i druga strana kuntenta.
Mon. croat 51. (1422). Da bi bil kuntenat od
nas. 105. (1470). Hoćemo i jesmo kuubtenbti
slobodno pustiti. Mon. serb. 828. (1423). Ako
bi sve selo bilo kuntento. Stat. po}, ark. 5, 266.
I bišo kuntenti o istoj naredbi. 808. Takovi da
sude tko more kuntent bit? M. Marulić 82. O
tisknoj još pići Ćlovik kuntent bude. 202. Ne
samo je kuntenat sramotiti žene, da ovo )udi
ko)e. Transit. 223. Ako me hoćeš ponesti k piftpi,
vele sam kuntenat. Mirakuli. 54. Ja sam zlo
kuntent da Saul je živ na zem)i. Korizm. 34*.
Ako je providino ovako od O-ospodina Boga, ja
sam kuntent. Ivan trog. 82. O koliko vesela,
rada i kuntenta biše diva Maria! M. Jerković
18. Biti će zadovo|ni i kuntenti. P. Badovčić,
ist. 117. Optica osta kuntenta, vesela. 01 iva.
86. Ja sam rad kuntenta biti vo)i tvojoj. Nar.
pjes. istr. 2, 94. Nisu bili š liim kuntenti. Nar.
prip. mikul. 21. Kuntenat, tal. ,contento', zado-
vo|an, rad, pripravan, u Nar. pjes. istr. 6, 50.

Digitized by

Google

KUNTiNAT, b.

788

ktjSalica

b. adv, kdntento. V đdln uSiniti kaniento.
Korism. 1^. Bado i kaatento ti si mo primila.
Nar. pjes. istr. 2, 114.

KtlNT^NSTVO, n. vidi kontonstvo. — Od
xvui vijeka. Ah svite, svite! 6istoga a tebi nije
kanienstva. A. yita|ić, ostan. 393. Bog svakoga
kuntenstva. L. Terzić 126. Neće vam biti oni
dan od strahote, ni od smutiie, ni od osude Ža-
lostne, nego od radosti i kuntenstva. A. d. Bella,
rasgov. 180. Za ono kunienstvo koje uživate u
raju. H. Bonačić 39. Imati svako hoteiio i kan-
tenstvo. J. Banovac, pripov. 108. Dobar ve6er,
mila, ja ću ti spodati i kuntenstvo moje tebi
hoću dati. Nar. pjes. istr. 2, 114.

KUNTŽNTATI, kuntAnt&m, pf. vidi konten-
tati. — Od XIII vijeka (vidi kod b) po zapad-
nijem krajevima, osobito u čakavaca.

a- aktivno. Kuntentali smo orikvu rečenu.
Mon. croat. 95. (1464).

b. sa se, refleksivno. Tako obe strane se sje-
di niše i kuntentaše. Mon. croat. 4. (1275 prepis.
1546). Nad kim se računom i on kuntenta. 271.
(1572). Tko se ne bi kuntontao o odluci. Stat.
po), ark. 5, 271. Malim se kuntentat M. Ma-
rulić 188. O tom se kuntentaj. 139. Ako se
kuntentaš imat toko hliba. 142. Množi sini je-
dnoga otca kuntentaju se jemati odiću. P. Ra-
dovčić, ist. 117. Kuntentaju se ne činiti grihe
smrtne, način. 39. Abram se kuntenta istom
da su u miru. J. Banovac, pripov. 117.

KUNTInO, adv. sve jedno, jednako, neprestano,
tal. continuo. — Na jednotne mjestu xv vijeka.
Inkvjetudo jest okolo dobitka jedan apetit kun-
tino za dobiti. Starine. 23, 143. (1496).

kOnTOŠ, m. čurakj koiuh. — isporedi kon-
tu8, kuntuš. — Akc. je u drugotne izdanu Vu-
kova rječnika: kiintdš, ali je u trećemu ispra-
v\eno po Vukovoj bifešci: kflntoS; ovako sam i ja
itvaada čuo, — Kao da je od tur. qontod; ali
treba primijetiti da se ova ili slična riječ nalazi
i u nekijem slavenskijem jezicima osim našega,
pa i u drugijem europskijem jezicima, znamenito
je da je u pofskome jeziku kontusz karakteri-
stično narodno odijelo. rijeČ je bez sumike istočna,
isporedi grč. Kdvđug, liekakvo iransko odijelo s ru-
kavima, te je po svoj prilici i turska riječ od
ovakove iranske postala, ali je teško kazati, jeli
u Europu došla samo preko Osmanlija ili još
prije, — U Belinu rječniku: (s dodatkom da je
tuda riječ) .pelliccia, veste foderata con pelle'
,vostis pellita' 550^; u Stulićevu (kuntoS, ha)ina
gorica ,-mastruca, pallinm pelle subsutum'); u Vu-
kovu : 1. (u Crnoj Gori) vide ć&rak. — 2. (u Sr-
biji) vide kožuh.

KtiNTRADA, /. tal, contrada, kraj, okolina;
ulica. — isporedi kontrada. — Od xiii vijeka,

a. kraj, okolina. Ne moremo bit prež iiih
kuntradi . . . Vam dopuSćamo pasti živine po
našoj kuntradi. Mon. croat. 5. (L275 prepis. 1546).
V kuntradi se govori ... 131. (1487).

b. ulica. Ali vanka s crikvo po kuntradah.
Starine. 23, 146. (1496). Ne mogahu po kun-
tradah hoditi. Korizm. 26h. Hoću da se čiste
vas grad i kuntrade. Oliva. 54. Kuntrado ši-
roka, vole si mi duga. Nar. pjes. istr. 2, 19.

KtJNTBAT, m. vidi kontrat. Trgovao moral
kuntrat načini t. Nar. prip. mikul. 3. Kuntrat
fpactum'. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 36.

KUNTBEŠTAl^E, n. vidi kontrast. — Uprav
je verbalni supstantiv od glagola kuntreštati (tal,
oontrastare) za koji nemam potvrde. — Na jed-
nome mjestu u pisca čakavca xv vijeka (sa sta-

rijim oblikom kuntreStanje). Zač kuntreštanje
jest kada človik suprotivi se istini. Starino. 23,
134. J1496).

KUNTUŠ, m. vidi kuntoS. — xv vijeka, a iz-
među rječnika u DaniČičevu (kunbtušb, gledaj
konbtušb). KuntuSb zlatomb figuranb Mon. serb.
415. (1442). Spom. sr. 2, 121. (1448).

KUNTUŠA, /. vidi kuntoš. — Sn,no u Mika-
ka\inu rječniku: kuntuša, ha] ina gorAa ,epito-
gium^

KUNUTI, vidi kloti. — Oblik zlo načitien (radi
slika) po osnovi sadašnega vremena. Da sunčonu
svitlost vazda ću kunuti, ka toliku slatkost čini
m^ odbignuti. P. Zoranić 15h.

KUNZUO, kunzula, m. vidi 2. kunsuo. — V
jednoga pisca xviii vijeka. Ne imade kako u Ši-
beniku gaveza, ni kunzula. J. Vladmirović 36.
ICorena od gaveza iliti maloga ili velikoga, premda
se mali zove kunzuo. 24.

KUlSr, m. od lat. cuneus ili od tal. conio. —
Nalazi se u dva značeiki.

a. vidi 1. klin, a. — ovo je starije znacei^e
latinske i talijanske riječi, ali mu nemam po-
tvrde prije našega vremena. Ku^ klin gvozdeni,
što ga rabi kamenar, u Novom. F. Hefele.

b. oruđe za kovaiie novaca, osobito gorni dio
pa i uopče kov (tal. conio). — Od xvi vijeka u
Dubrovniku. Našijem dukatmi izpod ku&a freš-
oijem. M. Držić 275.

1. KUIStA, /. vidi gdui^a, duna, gu6a. — Iz-
inedu rječnika u Vrančičevu (,cotoneum<), a u
naše vrijeme u Istri. V drugim lugi kuAe i na-
ranča. Nar. pjes. istr. 2, 80. KtlAa, isto što duiia.
D. Neman i ć, čak. kroat. stud. iftg. 23. Kn^a
(Verantius), v. Duiia, Kutina. B. Šulek, im. 184.

2. KUISta,/. Ambrosia mari tima L., fUka bifka.
— Od XVII vijeka, naj prije u Mikafinu rječ-
niku (kui&a, opak, trava ,ambrosia'), pa u Belinu
(kuiW ,ambrosia herba, pianta cosi detta' .am-
brosia' 71A) i u Stulićevu (kuna, trava .ambrosia'
s dodatkom da je uzeto iz Mika(ina). Ku^a, am-
brosia (Mika)a, Skurla), Ambrosia mariti ma L.
(Visiani, Lambl). B. Šulok, im. 184. — Ali je
ova riječ vrlo sumMoa, vidi: Kuna opaš, Am-
brosia mari tima L. (Pizzelli). B. Šulek, im. 184.
OpaŠ kuiSa, venter apis (Pizzelli, Aqnila— Buć),
millefolium, milium soliš (Pizzelli, Kuzmić),
Achillea millefolium L., v. Kunića. 266. po ovome
se čini da mješte supstantiva kuda tina^t bismo
kui^a opaš (kuiii rep, vidi kod kui^i). supstantiv
kuiiBk vafa da je naj prije krivo zabifeien (Hi
štamparskom gnješkom ili Što je sam Mikala ilo
prepisao is kakva rukopisa) u Mikafinu rječniku,
te da mješte kui^a, opak treba čitati ku&a opaš,
a iz onoga rječnika uzeli su poslije drugi pisd
(ali vidi^ i opak).

KUNADA, /. tal. cognata, mlet. cugnada, po
primorju u gradovima zamje1^uje sve naše riječi:
snaha (bratova icna)^ zaova, svast, pa i jetrvft
itd. — isporedi kunado. P. Budmani.

KtlNADO, m. tal. cognato, nUet, cugnado (sad
cugn&), po primorju u gradovima zamjeikuje sce
naše riječi: svak, djever, sura, pa i pašenog itA.
Kunado babe dedove. (Beče se onome koji hoće
silom da se svoji s kime. U Boci). Nar. posl.
vuk. 164. Kuii&do, tal. cognato, šurjak, (u Istri).
Naša sloga. god. 20, br. 9.

KUNALICA, /. žensko čefade što sve jednako
kuna. — U naše vrijeme u Lici. ,Ma de je a
Aegtk žena, ona žalosna kui^alica?' ,MuČi, kui^-
lico, vavije su ti ko|ena i zubi skupa'. J. Bog-
danović.

Digitized by

Google

KUl^ALO

789

1. KUP, b.

KUNALO, m. čovjek što sve jednako kuAa. —-
U ntUe vrijeme u Lici. ,Mu6i, žalosni kuiialo,
vifie kni^š i spavaš nego li gleđaŠ^ J« Bogđa-
noyi6.

KUI^Al^E, n. djelo kojijem se Jbdfia. — Is-
među rječnika u Vukovu. Da razgovor kreno i
đa prene od kui&a^ sluge. Osvetn. 1, 64.

KUjft^ATI, kM&m, impf. drijemati (osobito kad
se sjedeH klima glavom). — Akc. kaki je u inf,
takt je u praes. 8 pl. kuiiajii, u aor. kuAah, u
ger. praes. kućajiići, u ger. praet. kiiAavSi, u
part. praet. act, kunao; ti ostalijem je oblicima
omaki kaki je u praes. 1 sing. — Riječ je stara^
isporedi rus. k^hhti. (ako je češ. knAkati, ječati
kao bolesnik, deminutiv od iste osnove^ onda moše
biti riječ praslavenska). — Između rječnika u
Stuličevu (ffleciero oaput, dormitare'), i u Vu-
kova: 1. »(ver&chtlioh) schlammern' »dormio'
s primjerom: ,Šta koi^ad ti tu te ne ideg spa-
vati? (reku djetetu kad drijein)e). — 2. ,kran-
kolii' »infirma esse valetudine' s primjerom: On
nešto kiu&a. — Drugo je snačei^e u Vukovu rječ-
niku: biti bolešfiv (sto je preneseno od prvoga),
amo pripadaju ovi primjeri: Odavno nešto kuAa
i prileškuje. M. P. Šap6anin 1, 175. Pre toga
(smrti) Vnjić je kui^ao tri dana. M. Đ. Milićevid,
pomenik. 1, 66.

K^JIStaVAC, kiiA&vca, m. vidi kuAalo. — U
naše vrijeme u Lici. ,0n ti je onaj Žalosni ku-
^vac^ J. Bogdanović.

KUl^E, n. ime šumovitu mjestu u Srbiji u
okrugu niškome, M. Đ. Milićević, kra). srb. 18.

— Uprav je coll. od 1. knn.
KUlirĆ^AJLNIOA, /. mjesto gdje se hrane ku-

nijeli. — U Stuličevu rječniku : ,cuniculorum vi-
varium'. — slabo pousdano.

KUNĆ:^iABNiŠTE, n. u Stuličevu rječniku uz
kniie|arnica. — nepouzdano,

KUlJrEtiAENIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku
uz ku]&e}amica t kuiiejamište. — posve nepouz-
dano.

KUliĆ^ilĆ, m. dem. kunije}. — U kiiizi što je
Vuk popravio za štampu ima kunelić t znači što
i kunije] ; ali Vuk ovu riječ nema nigdje na dru-
gome mjestu. Francuz jede žabe, Englez bijele
zecove (kuneliće). Vuk, priprava. 153.

KdNI, a^. koji pripada kuni ili kunama, —
Riječ je praslavenska, isporedi rus. Kymii, čeŠ.
kuni, pof. kuni, ali se u našemu jeziku upotreb-
\ava samo za osobita značena (vidi b t c) ili u
nekijem dijalektima (n. p. u ugarskijeh Hrvata,
u kojijeh glcLsi kuini ili kuni, vidi kod a).

ft. uopče. — U Stuličevu rječniku: ,vnlpinu8'.

— U ovijem je primjerima značeiie prema 1.
kuna, a, b). Ar moj mili ima lipu kujnu kapu.
Jačke. 61. Prvi junak kujnu kapu . . . 187.
Nagne kunu kapu pod široko pleće. 155.

b. kilAf rep, i^ka bifka. — isporedi 2. kuAa.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mika-
finu (ku]&i rep. trava ,8tratiotes, millofolium')
g4je se naj prije nahodi, u Belinu (,millefoglio,
erba' ,millefolium' 487^), u Stuličevu (kuj^i rep,
trava ,millefolium, achilleos' iz Mika(ina); u
Vukovu: (u Dubrovniku) ,tausendblatt* ,Millefo-
linm [mjriophjUum L.]'. Učinit ću te meka kako
kuni rep — ili bnmbak. (D.) Poslov. danič.
8 onom travom koja se ,kui&i rep' ili dijački
,niillofolium' imenuje. I. Jablanoi 153. Kui^i
rep. 'achillea, millefolium (Durante, Mika)a),
Aehillea millefolium L. (Vuk, Vodopić), v. Kep
km&i. B. Šulek, im. 184. Bop kuni, aohillea (u
si^skom rukopisu, Durante), millefolium (Piz-

zelli, Kuzmi6, Aquila— Bu6, Skurla), miriofillo
(u siiiskom rukopisu), Achillea millefolium L.
(Vuk, Visiani), v. Kunića. 828. — U Dubrov-
niku se reče: ima ih kako kui&ijeh re^ (vrlo
mnogo), P. Budmani. — Bep kniki vodeni (blatni
Durante), miriofillo (sii^ski rukopis, Durante),
Hottonia palustris L B. Šulek, im. 828.

e. Kui^a ^ut, ime zaseoku u Dalmaciji u
kotaru dubrovačkome (na Majkovima), Schem.
ragus. 1871. 27.

KUIStKA,/. vrsta škojke, isporedi 8. kuka (istoga
poslana). — Od xvii vijeka. Na Žalu se po ti-
hosti igrahomo meu nami, loveć ku&ak ona dosti.
M. Gazarović 80. Ku&ka ili skrii^ica, a velike
kui^ke zovu banba|e. L. Zore, rib. ark. 10, 842.

Kfyi!rVA, /. vidi 1. kui^a. — U naše vrijeme
u Istri. Lipi joj je dari donašajo, blide kui^ve i
naranče žute. Nar. pjes. istr. 2, 109. t ti Vrb-
niku. D. Hire.

1. KUP, m, gomila, rpa, — Osnova je prasla-
venska : na jugu je supstantiv muškoga roda (ali
vidi i 4. kupa), isporedi stslov, kupT>, bug, i
nslov. kup; na sjeveru je ienskoga roda s na-
stavkom a (ima i bug, kupi>, /.), isporedi rus.
Kyii8, češ, i po}, kupa, pa i lit. kaupas, kupa,
let, kopa. — Treba razlikovati od kopa (vidi),
premda su ove riječi nalik jedna na drugu u
obliku i smislu, — Vafa da je srodno s rije-
čima germanskijem istoga značeiia u kojijeh je
osnova haup ili hHp, isporedi stsaks. h6p, angl-
saks, i enpl. heap, stviUm. houfe, hdfe, nvAem.
haufe; ah nije jasno zašto i u slavenskijem i
u germanskijem jezicima ima p (prema g^m. p
trebalo bi slav. b). isporedi i kopa. — Korijen
ili osnova kup (kuph?) moie biti indoevropska,
isporedi n. p. stpers. kaufa, zend. kaofa, gora^
lat. oumulus (od cupmulus?). — Između rječnika
u Vrančičevu (,aoervus; cumulus'), u Mika^inu
(kup, nakup, rpa ,acorvu8, cumulus'), u Bjelo-
s^jenČevu (kup, vrpa ; kopa ,acervaM, aggregatio
et cumulns'), u Jambrešičivu (,oumulus, aoervus' ;
kup junakov peteh zastav ,cohors'), u Stuličevu
(,congerios, cumulus, acervus')^ m Volti jijinu
(,mucchio, ammasso' ,haufen, schober*), u Vu-
kovu (sabor ,die versammlung' ,conventus'), m
Daničičevu (kupb, s predlogom ,vb' i ,na' ,simul').

a. uopće. Važgavši kup drv. Anton Dalm.,
nov. test. 217b. act. ap. 28, 2. Došavši nasrid
i^ive, namiriše se na jedan kup kamenja. F. Gla-
vinić, ovit. 2oB*. Ženi svojoi jedan kup, da jih
čuva, ostavi pinez. 266». Živi svoje blago upr-
tiše, a mrtvijem osta na kupove. Nar. pjes. vuk.
8, 818. Ovi tri veli kupi žita. Nar. prip. mikul.
7.7. K&p, hrpa žita na guvnu (samo što je iz-
govaraju u novooslobođenim pređelima, a naro-
čito u Vrai^skom ,kfip'). M. Đurović. Kftp ,acer-
vus^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. 8. — Kako
da bi izabrana iz kupa. Đ. Baraković, jar. 4. —
Noseći kup strila, hiti strašno |uta. A. Kanižlič,
rož. 105. — Iz med kupa sveštenika mudroslovja
vrilo teče. J. Krmpotič, kat. 88. — Vas kup i
vsa polza svršnosti evanjeoske u ovom jest . . .
Š. Budinič, sum. 178^. Ti si kup dobra svega.
A. Georgiceo, nasl. 218. Sva prignutja svih
stvorenjih zajedno u jedan kup sabrana. P. Ba-
dovčič, način. 172. Kada mu Bog ukaza hi)adu
prilika od svakovrstnih tuga, nevoja i protiv-
ština, kao u jedan kup svezanih. A. Kanižlić,
fran. 193. Božanstvo je kup sviju dobara, uzroci.
4. Pa sred kupa jada i čemera laž ne vidi. B.
Badičević (1880) 118.

b. u instrumentalu ili s prijedlozima na t
u (vb) stoji adverbialno i znači : tjedno, zajedno

Digitized by

^uogle

1. KUP, b.

790

1. KUPA, a, a).

(o mjestu i vremenu). — isporedi okup, skap,
skupa, akup.

a) u instrumentalu. Ostali nesvani kapom
se svi pa]Q. H. Laoić 270.

b) u ace.f uprav kod mteaiki, ali se upo-
trehfava i ga stajaike.

aa) s prijedlogom na. €UUi) micaike.
Skupile se vse na kap. Zak. vinod. 58. Da bi
se skapili na kap. Stat krč. ark. 2, 293. lie
tolikeje madrosti i nauka bisi da složi na kup
rimskije sakoni. Š. Koiifiić 18^. — bbb) stajaiie.
Kada budu na kup. Zak. vinod. 79. Da je yo)na
grada togaj ili tuj župu ili tej kuće ili vbse to
na kupb prodati i darovati. Spom. sr. 1, 176.
(1412). Na kup vlastele i kmeti jesu potvrdili.
Stat kr6. ark. 2, 287. Muzi i žene na kup ži-
vuće. Š. Kožičić 29b.

bb) s prijedlogom u. acia) micai^e,
SbriituSte se vb kupB. Stefiftn, sim. pam. Saf.

27. — bbb) stajaike, ViddvSe vbsi vb kupb. Do-
mentijanb 27. Vdnci ukrašajemb, i vb kupB bla-
ženstvu spodobJBŽa se. 68. I savapi u kup sve
mnoštvo. M. Alberti 496. Na nebu sidi Isukrst
u kup 2 otcem i s duhom s(vetim). F. Glavinić,
ovit 6b. Bečenu goru darova mu u kup s dvo-
rom jednim. 52*.

cc) u loe. cuia) s prijedlogom na (za
stajaM). Kako vi velBmožije b^te bili na kupd.
Spom. sr. 1, 54. (1404). Jerb ćete joSt na kupd
biti sb vlasteli. 1, 59. (1405). Bivb na kupi
s gospodinomB herbcegomB Hrbvojemb splic(k)imb
i knezomb doi&ihb kraj i s knezomb Pavlomb
Radinovćemb i s vojevodomb Sanda|emb . . . Mon.
serb. 254. (1405). Vojsku na kupu da drži. Dje-
lovod. prot 189. — bbb) s prijedlogom u (sa
stajaike). SveStaSe vb kupd. StefSEtn, sim. pam. šaf.

28. Gromy velici i primrakb vb kupd i strahb.
Domentijanb 155. Se kolb dobro i kolb krasbno
ježe žitii bratiji vb kupd. Mon. serb. 99. (1890).
Ki su V kupu bili g. Jurja Zrinskoga. Mon.
oroat 284. (1581). £ddhu vsi v kupd pri stold.
Pril. jag. ark. 9, 125. (1468). Kada su (novd)
u kupu. A. Kanižlić, uto5. 455. Pak u kupa
sakliknuie. J. Krmpotić, pjesma. 16. Sad u
kupu sad po pose. kat 82.

2. K^P, m. emptio; pretium emptionis; res
empta; res emenda. — BijeČ je stara^ isporedi
ststov. kup^ nslov. kup; mogla bi biti i prasla-
venska, isporedi ćeš. i po}, kup, ali kao da je u
ovijem jesicima rijetka, s toga mislim da je na-
Uljena od k dpi ti, a ne da je ova riječ postala
od kup. — Postaiie osnove vidi kod 2. kupiti. —
Između rječnika u Bjelostjenčevu (,emptio*), u
Voltigijinu (,comprita' ,kauf ), u Daničićevu (kupb
,pretium emptionis').

a. emptio, u apstraktnome smislu djelo ko-
jijem se kupice, kupovaiie, Ponuđih zem]u prije
kupa Štifanova. Mon. croat 57. (1483). Drži
nafiu plemenitinu . . . radi bismo slišati, po čem
ju drži, ali po kUpu, ali po zaklada. 148. (1492).
Tako u svaki kup ter u trgu svakom neć biti
vidit skup. M. Marulić 180. Oćitovai^a kupa i
prodaje. Zbornik zak. 1, 47. Nije oni koA u
kup. J. Grupković.

b. pretium emptionis, cijena Sto se plaća za
stvar kupfenu. — tako tumači Daničič znaČeiie
u ova tri primjera^ ali mi se čini da bi i u nima
bio smisao kao kod a, osobito u prvome i tre-
ćemu. Da imb ne uzme niSta krajevbstvo mi bezb
kupa. Mon. serb. 120. (1336—1847). Što svojomb
vo}omb prodaju krajevbstvu mi, da imb kra-
|evbstvo mi plaća kupb kako i proći }udije. 120.
(1836—1347). Ništo bezb kapa da vi ne uzmemo,
tbkmo da kupimo. 175. (1356—1867).

e. u konkretnome smislUf res empta, stvar
kupfena. Kupb sebd prekupuju&te. Sava, tip. hiL
glasn. 24, 176. Prodaeva sem)u Tomi tim m-
kon m, da je vo}an ostaviti komu Aemu drago
kako vlaftći svoj kup. Mon. croat 113. (1474).
,Ovaj je tvoj kup predrag'. J. Bogdanović.

đ. res emenda, merx, stvar ito se moie ku-
piti. Bddbno minuti trbgb, po tomb kapa iskati.
Danilo 200-201.

8. KlSrP, sfk ćetverokutna mreža (u Dubrov-
niku). Slovinao. 1888. 281. u Bijeci GOmbla'). L-
Zore.

4. KUP, sfk Ojgnus ferus. Progr. spal. 188a
43. — vidi kuf.

5. KUP, adj. ima samo adv. kupo ti jednoga,
pisca čakavcOf i snačeM kao da jeH: podmuklo.
— Jamačno od tal. čupo, jramtlfen, ćut^iv, na-
mrgodenj pa i podmukao. Da su Štogod tako
kupo i pokriveno rekli da im ni rasumil. §. Bo-
dinić, ispr. 35. Ako lažno, kupo i himbeno nosil
se jest na sudu. 61.

1. Kfi'PA, /. scjphus, vrsta 6al^, vidi kod a,
a). — Postaje od srlat. cuppa, čaša, koje se mi^i
da je ista riječ što i lat. oupa, kaea; ali iu
obadvije riječi još žive u romanskijem jezicima:
od ćupa postelje franc. cuve, ipaA. i port. caba
(stsaks. kdpa, stvikem, ohuofift, ihem, kufe od oblika
srlat. oopa); od cuppa tal. coppa, franc coape,
ipon. i port. copa, rum. cop%, — Od xiv vijeka
(ima i nslov. kupa; češ. kupa, kaca^ jamačno je
uzeto iz germanskoga jezika)^ a između rječnika
u Vrančićevu (kupa, ćaža ,orater'), u Mikafinu
(kupa, Čaša, žmuo ,cyatus, sojphus, simplum, pa-
culum, calix, cratera, patera, orater' ; i kod pehar),
u Đelinu (,bicchiere, vaso oon oai si beve' ,07-
athus' 141 A), u Bjelostjenčevu (kupa, čaša visoka
z preruči ,carohesiam'. 2. srebrna pozlaćena ,8cy-
phus, crater^ 3. kupa velika ali pehar sa zdra-
vice, ali bilikum, dobrodošnioa ,pocalum Hera-
oloum, vas Herculis 1. Herculeum, patera^ v.
capis. 4. kupa rezanem delom izoiftuna ,pooalaiD
coelatum, toreuma^ 5. kupa ovetjem nakinćena
ili vu koje se cvetje drži ,fialaO» ti JambreHćevu
(kupa srebrna pozlaćena ,seiphus'; kapa velika
za zdravice, ali bilikum »poculumOt u Voltigijinu
(,bicchiere, gotto, tazza' ,becher') ; u VvJcovu :
vide čaša (po naj više u pjesmaoia); u Daniči-
ćevu: ,pocali species* (vidi % kod 2. kapa).
». u pravome smislu.
a) uprav se razlikuje kopa od ostalijeh
čaša tijem što je veća (vidi osobito primjere is
Mon. serb. 407 i 408), t što je obično od zlata
ili srebra ili od druge skupe materije^ ali se često
n<ihodi pomiješana s ^čašom^ vidi primjere is
And. Kačić, kor. 226. 299 t Nar. pjes. vak. 2, 184.
Priloži pakj drugoj e zlato vb monastirb tu, i
kupi 50 komatb, takožde vina 50 kapb na vbsakt
dbub. DomentijanA 156. Kupe tri na stopdhb
(stlbpdhb. 56) a jestb u liihb četiri litre i deseU
unačb i tri akbsade . . . Kupa jedna od aspra
okovana sb ustni i sb nogami srebrbndmi potla-
ćendmb a jestb u lioj tri litre i šeetb unačb i
petb akbsagi. Spom. sr. 2, 49. (1406). Dvije
kupe zlate, potezaju 8 litara i 8 unce i 4 aksa^
sa dva kamenka. Mon. serb. 880. (1435). U sa-
dovehb zlatehb Sestb kupb s poklopci, tegle osamfc
na desete litarb, 6 unačb, 3 aksage; petb ča&b,
tegle šestb litrb, 11 unačb, 2 aksaga. 407. (1441).
Kovb srbbrbni .... pedesetb čaš& piaanehb i po-
zlaćene, sve potežu pedesetb i tri litre, 6 unačb;
osamb kupb ugarbscehb, potežu dvađeeti i Sestb
litrb, 8 unač; dvadesti i jedna kupa razlikehb,
potegoše šesb desetb i dve litre, 9 anačb i ak*

Digitized by VjUUV IC

1. KUPA, a, a).

791

1. KUPAO

sa^. 407—408. (1441). Gdi li (su V) kape ter
bacili srebrnoga kova čili? M. MaraUć 815. Iz
kape te alate ja ća taj slados pit. M. Vetranić
2, 58. Vi ste ukrali carevu kupo. Zbom. 27b.
Kundiri i kupe. Đ. Baraković, jar. 80. Skro-
vito u jednoj kupi vina podaha ma otrovi. F.
Olavinic, ovit 77^. Vina svakojaka u kupe na-
liše. B. Krnarutić 28. Uze mi u ruke kra} kupu
vina crvenoga. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 47.
Uzmi, sete Milošu, ovu kupu vina. And. Ka6id,
rasg. 57. Pustajije iz gore udriSe, oteSe mu
srebrne tu&nre, alatne kupe s kojim vino pije.
281b. Sto i|ada čaša aliti kupa. kor. 226. Po-
vratiti sve čaše aliti kupe. 299. Nit^ sam ja
Medee kupu popio. M. Katančić 56. Kako 6e
kupe i čaše izprazi^ivat. Đ. Bapić 268. Te do-
nese onu čašu zlatnu, nasluži je crvenijem vinom,
pokloni je staru Jug-Bogdajiu, Bogdan primi
alatnu kupu vina. Nar. pjes. vuk. 2, 184. Na-
zdravi mu zlatnu kupu vina. 2, 200. Care prima
zlatnu kupu vina, kupu prima, a piti je neče.
2, 208. Niza sovru vino natečeno, u zlaćene
kupe napaiieno, uvrh sovre jedna kupa sjedi,
kupa bere devet litar vina, al' je kupa od su-
hoga zlata, to je kupa Leke kapetana. 2, 281 —
282. Pak dovati onu kupu s vinom. 2, 481. U
desnicu uze kupu vina, kupu vina od dvanaest
oka. 2, 495. Svaki mu pruži kupu vina. Pjev.
cm. 124b. Oždeldiju šeset kupa vina. Nar. pjes.
juk. 48. Nego s kupom rujno vino pije. 74.
Kupo meda, goro od šećera! P. Petrović, gor.
vijen. 84. — Amo pripada i ovaj prin^er u ko-
jemu kupa vrijedi od prilike kao mjera (iaporedi
kod čizma): Idi, dušo, u riznice doiie, to donesi
tri kupe dukata. Nar. pjes. vuk. 2, 872.

b) u jednoga pisca xviii vijeka znači što
i kalei. Sveta je crkva odredila da je kupa od
zlata oli od srebra ili barem od mida iznutra
pozlaćena. Ant. Kadčić 88. Otvori svetionicu i
izvadivši svetu kupu ... 151.

c) kao nakit sličan čaši (prema lat, scy-
phus). — U jednoga pisca xviii vijeka. (Na svi-
jetiliaku pred kovčegom od zavjeta) na svima se-
dam civi imadijau biti jednake kupe i jabučice
s i'azcvatanima li}ani (,scyphos et sphaerulas ac
lilia*. exod. 25, 81). E. Pavić, ogl. 140. — U
Daničičevu prijevodu čašice.

d) u ovome primjeru znači jamačno malu
staklenu čaŠu (isporedi kupica): Burne natoči
kupe i podijeli rakiju. S. il^ubiŠa, prip. 48.

e) u ovome primjeru moie biti da znači
sud u kojemu se hrani rakija: 1 dade joj kupu
od rakije, da bašama posluži rakiju, kako kome
koju času dava . . . Nar. pjes. vuk. 4, 158.

b. (samo u množini) jedna od četiri fele kod
talijanskijeh karata od igre (tal. coppe). Koi^ od
kupa. V. VrČević, igre. 22. vidi i 2. dinar, 2, b.

2. KfjPA, /. opeka zgradena od prilike kao
kratak ilijebj kojom se (po južnijem kreševima)
pokrivaju kuče. — isporedi cigla, crijep, ćera-
mida. — Od tal. coppo (misli se da je ista riječ
što coppa, vidi kod 1. kupa, ali moie biti da je
u svezi s lat, cubus). — Od xiv vijeka (ima i
nslov. kupa u ovome značenu), vidi primjer u
Daničičevu rječniku^ a između rječnika u Mika-
Unu (kupa, opeka ,imbrez, imbricium, tegula';
krov od opeka, od kupa ,tectum imbricatum, te-
gulaneum'), u Belinu (.embrice, tegola con che
si cunpre il tetto' ,imbrex' 286b; ,tegola, lastra
di terra per coprir il tetto' ,tegula' 724b), ti Stu-
ličevu (,tegula')f u Voltigijinu (,tegola' ,ziegeV),
u Vukovu: (u Dubrovniku) vide ćeramida; u Da-
ničičevu rječniku kod kupa trna ,cupa, dolium^

to kao da je ovdje: ,Ako bi vam koje kupe po-
trdbbne'. Spom. sr. 1, 15. (1898), ali je tu bez
šumice znaČeAe što sam sprijeda kasao.

a. uopče. Poprži na jednoj kupi. J. Vladmi-
rović 22. Smlači na matunu oli kupi. 46.

b. na kuci kao krov. Uzaći na strehu dig-
nu vši kupe. M. Badnić 202 b. Probit veće kuća
nego mačka kupa. (D). Skakat s kupa na kupe,
a pak na ulicu. (Đ). Tko ne naprav|a kupu,
naprav{aće kuću. (D>. Poslov. danič. Plaćau
Bim)ani za svaku kupu aliti dasku što imadijau
na kući. 8. Margitić, fala. 208. Da tko pokriva
kuću, pak na put bacajući kupe, kameAe, drva
etc. A. Baćić 99. Ide od kuće do kuće kd
mačka od kupe do kupe. (Z). Skita se po ku-
cah kd mačka po kupah. (Z). Poslov. danič. —
I jednina može stajati mješte množine. Kotorani
skočivši na pokrov od crkve, kupu skidoše i u
crkvi ga ubiše. And. Kačić, razg. 87. Nijeeu
dvori kupom pokriveni. Bos. vila. 1886. 108. A
južna joj je strana pokrivena pločom, pa po ploči
kupom (opekom). 1892. 279.

e. mtMŽina kupe može značiti i krov uopče.
Oni t^ ne stav}aju mahnice pod kupe. N. Dimi-
trović 101. Neka buda kako sijeno koje raste
vrhu kupa (psal. 128, 6). I. Akvilini 90. Prah
pade, gdi ga je vjetar ostavio, ili u kući ili gori
više kupa ili na po}u i na putu. B. Zuzeri 267.
8. KUPA, /. i^eki cvijet. Kupa, Amaranthus
speciosus L. (Novak, na Hvaru). B. Sulek, im.
184. — Ne znam jeli ista riječ što 1. kupa ili
2. kupa (po tamnocrvenoj boji).

4. KTJtPA. /. vidi 1. kup. — Akc. je zabifežen
kako je u Vukovu rječniku -, drukčiji je u StuU-
čevu, ali se Vukov potvrđuje rusk^ijem Kyn& —
Riječ je praslavenska, vidi kod 1. kup.

a. uopče. — U Stuličevu rječniku: kiipa
(,kuppa*) ,acervus, cumulus* s dodatkom da se
nahodi u brevijaru i s primjerom: Skladoše nad
iliim kupu kameAa.

b. u osobitijem značeiiima.

a) vidi u Vukovu rječniku: kdpa, gomila
od četiri oraha, takove gomile namjeste djeca
(svako po jednu) u red prema sebi, pa biju redom
,ojnakom' s jednoga mjesta, te ih obaraju (igraju
se kupe) itd. vidi i V. Vrčević, igre. 27, t M. Đ.
Milićević, živ. srb.« 289. — Od }ešnika kupe na-
pravili. Nar. pjes. petr. 2, 176.

b) kdpa, f. snopovi od trske ili od kakro*
zovine sadjenU se usprav sastav^ajući i^ihove vr-
hove, te se tako drže. ,Imam tri kupe trske još
lai^skeS u Srijemu. M. Medić.

5. KUPA, /. Colapis, rijeka u Hrvatskoj. —
-u- stoji mj. negdaškega 1. — Ime Kdlams na-
lazi se u Strabona (o početku sadaši^e ere); od
iiegaje postao oblik Kipa, vidi ,Ad flamen Culpa*.
Mon. ep. zagr. tkalč. 1, 14. (1201). pak Kupa. —
Između rječnika u Mikajinu (Kupa, rijeka ,Co-
lapis, flumenO t fi Vukovu (voda u Hrvatskoj).
Od vode Kupe. Mon. croat. 170. (1498). Na
brigu Kupe vode. P. Vitezović, kron. 174. Sto
od sable i^emu uticaše, ono Kupa voda proždi-
raSe. And. Kačić, razg. 240b. — J ime selu (zove
se i CedaA) u županiji modruško-riječkoj. Baz-
dije). 44. vMŽe biti isto što se pomi^ xiii vijeka
(s u). ,Villam quoque, que vocatur Gupa'. Mon.
ep. zagr. tkalč. 1, 21. (1209).

1. KtlPAO, kdpca, m. emptor; mercator, uprav
čovjek što kupuje, pa se iz toga razvilo i drugo
značeike još u praslavensko doba. — Akc. se mi-
jeAa u voc: kiipče, ktipci, t u gen. pl. kfipftc&.
-- Riječ je praslavenska (kupbcb), »poret^i stslov.
kupbcb, riAS. Kjrnei^'b, čdl. kupee, po\. kupiec. —

Digitized by

>Joogle

1. KUPAC

792

KUPALO

Postaje od korijena kup glagola kapiti nastav-
kom fcOb.

a. emptor, čovjek što u i^ekome slučaju (kod
prodaje) kupuje. — Između rječnika u Mikafinu
(koji kupuje »emptor'), u Belinu (.compratore, chi
oompra' ,emptor' 209^; kupao desetina ,appalta-
tore, ohe prenđe ad appalto' ,conđuctor veotiga-
lium' 90*X ^ BjelosijenČevu (kajkavski kupeo,
kupovnik ,emptor'), u Stuličevu (kupac, v. kupeo,
a kod ovoga ima : ^emptoi^, coemptor' s dodatkom
da je riječ ruska), u Voltigijinu (,conipratore'
^kftufer*), u Vukovu (,đer k&ufer^ ^emtor' s pri-
mjerom: A. Po Sto je to? B. Ko je kupao? A.
Ja sam). Prbvoslavb da otgavaratb a kupbcb da
je svobođbub. Glasnik. 85, 121. (x[y vijek). Pro-
davao kupcu zrući poses. Mon. croat. 289. (1588).
Mneći da bi kupac činil i&im ipot. Mirakuli. 117.
^Prodajte mi jednog od vas da kuplu'. Beče
Petar kupcu: ,Po£ekaj'. Pril. jag. ark. 9, 82.
(1520). Tko koiiVk kupi jularom svezana, đoodi
li i jular kupcu? F. Lastrić, ned. 832. Koiia
kupoi jer u štali vide. J. 8. Be)kovi6 71. Koiu
bi ti đerala,... na pasar bi nosila; kupoi bi me
pitali: ^Po Sto, snaSo, ta koža?' Nar. pjes. vuk.
1, 521. Dobar espap lasno kupca nade. Nar.
posl. vuk. 59. Žitni kupac i devoja&ki otac ne
mogu srećni biti. 81. Nestane i koi^a i kupca.
Nar. prip. vuk. 48. Kad prodavao sa kakvu
stvar mnogo saiSte, a kupac se poplaSi. Vuk,
poslov. 7. Neka se prora&una s kupcem svojim.
Đ. Dani 616. Smojs. 25, 50. Prodavao kao kupac,
isai. 24, 2. I odelo je u tih kupaca i prodavača
različno. M. Đ. Milićević, zlosel. 8. — Metafo-
rički. Upodobimb se prekrasnymb simb kupcem b
iže kupiSe predivnuju siju kup)u. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 172. Kupb sebd prekupujuSte, jako i
prekrasni kupoi pominajušte vb prdpodobnyhb
vaSihb molitvahb. 176. I se sutb kupbci iStuStii
istovaago Života vladyky svojego Hrista, isku-
pivbSaago je svojeju čbstbnoju krbviju. Domen-
tijan« 804.

b. mercator, čovjek kojemu je posao kupo-
vati da opet prodaje^ trgovac, — Ovo je enačeilke
u češkome i polskome jeziku običnije nego pre-
daiAe, a u staroslovenskome i ruskome moiebiti
jedino. — Između rječnika u MikcUinu (kupao,
koji prodaje ,propolaO t u Daničieevu (kupbob
,mercator'). Da prostiSb kupcjemb našimb carinu.
Mon. serb. 28. (1284—1240). Da si hode vaSi
kupboi po moje(^^ oblasti svobodbno. 41. (1258).
Ako priđu kupoi dubrovbčci. 69. (1278—1814).
Da oblogu u selu kupbci po zakonu. Zak. duS.
pam. Saf. 46. Prilično jest kra{estvo nebesko
Človjeku kupcu istući dobro kamenje. N. Ba-
nina 222b. matth. 18, 45.

2. KtlPAO, kiipca, m. vidi ojnak. ,Ojnak' u
Bosni zovu ,bojac' ili ,bojčar' a i ,kupao'. M.
Đ. Milićević, živ. srb.« 289. — Postaje od kiipa,
vidi 4. kupc^ b, a).

8. K"&PAC, kfkpca, m. vidi u Vukovu rječniku ;
u vodenicama od nekolike oke mjera sa drškom
,ein getreidemass' ,modii genus'. — Kupac, me-
ričica od oke, a i pojače, kojom se ušur (ujam)
uzima. Podunavka. 1848. 58. Kupac, koritašce
u mlinu, u Brodu. F. Hefele. — Jamačno po-
staje od 1. kup.

4. KUPAO, k&pca, m. vidi 1. kup (uprav je
deminutiv). — U narodnoj pjesmi ndšega vre-
mena iz Istre, Od Kati košćice na kupac zborite.
Nar. pjes. istr. 6, 21.

KUPAČ, kupdča, m. ojnak u igraAu kupe. —
u Kragujevcu. \. Đordević. — isporedi 2. kupac.

KUPAČKI, ađj. koji pripada selu Kupeima.
Kupačka (opitina). K. Jovanovič 128.

KtTPAĆt, adj' koji pripada kupai^u, — Na-
čiiieno u naŠe vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,bade-< ; kupaća sprava ,badeapparat' ; kupaća ko-
šu) a ,badehemd' itd.

KUPAL, m. u Stuličevu rječniku: v. kupalo.
— nepouzdano.

KUPAL-, vidi kupao-.

KuPALAO, kdpaooa, m. čovjek kojemu je po-
sao pomagati i uuHti kod kupaika, osobito ta-
rući čelade ito se kupa. — U Mikafinu rječniku :
kupalac, okupalao, koji kup)e u ba^u ,balneator',
t u Stuličevu: kupalac, koji kup|e ,balneator,
aliptes'; t gHjeikom kupaoc, v. kupalac.

KUPALAN, kupalna, ađj. koji pripada kupa-
lima. — U Stuličevu rječniku: yde' bagni' ,bal-
nearius'. — nepouzdano.

KUPALINA, / ito se plača za kupai^e. — Na-
Hneno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,badegeld; badelohn'.

KtlPALIŠTE, n. mjesto za kupaiie. — isporedi
kupalo. — Čakavski i kajkavski kupališće. —
Od XVI vijeka (vidi F. MikloSić, lex. palaeoslov.*
kod kupalište), a između rječnika u Belinu (,bagno,
luogo da lavarsi' ,lavacrum'; kupalište mlake
vode ,bagni d^ aqua calda' ,thermae' 125«; topla
kupališta ,terme, bagni caldi' .thermae' 729»), u
Bjelostjenčevu : kupališće (vidi kod kupe() ; u
Stuličevu (.balneum*), u Voltiaijinu (,bagno' ,bad').

a. zgrada određena za kupai^e. Običajan bi-
jaše jednoć na dan razhladit se u kupalistju (sic)
gdi buduć jodnoč pošao za okupat se . . . Blago
turi. 2, 249. Zabrani krstjanom . . . ulazit s nima
u kupalistja. M. Pavišić 82. Ne nade Paskažija
u kupalištu. M. Zoričić, zrc. 282. — često u
naše vrijeme kod pisaca: u Šulekovu rječniku:
,badeanstalt; badehaus'; u Popovičevu: ,bade-
haus'.

b. mjesto u vodi (moru, rijeci, potoku itd.)
gdje se obično kupahu čefad^ pa i Životine, vidi
kupalo, a. Na početku g6r§ živi vrutak teče,
,Evo od pokore vrutka!' l(iubav reče ,Čudno ku-
palište ! mnogo nemoćnika u to utočište ide tražit
lika*. A. KaniŽlić, rož. 90. Kupalište, mjesto
de se u potoku kupa. J. Bogdanović.

e. kada za kupaiHe. (Kraf David) gledaše
lijepu Bersabou kad u leđnomu kupalištu svoje
tijelo umivaše. Đ. BaSic 42. — U metaforičkome
smislu. Koji su se oprali u kupalištu s. sakra-
menta pokore. A. Tomiković, gov. 148.

đ. uopče kupaike ili voda za kupaiie. Čuvaju
se vrućih kupališta. J. 8. Be)ković 846. — U
metaforičkome smislu. Vidim prida mnom golemo
od krvi kupalište. A. Kanižlić, usr. 95.

e. mjesto (grad, selo) u kojemu ima kupa-
lište (ili sa značei/iem b Hi d). — U pisaca na-
šega vremena. — U Popovičevu rječniku: ,bade-
ort*.

KUPALIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz ku-
palište. — sasma nepouzdano.

KtlPALO, n. mjesto za kupaiie. — isporedi
kupalište, baAa. — Riječ je praslavenska (kv
padlo, od osnove glagola kapati s nastavkom dio),
isporedi ćeš. kupadlo. — Između rječnika u Mi-
kafinu (kupalo, kupe) ,lavatojo' ,lavacrum, bap-
tisterium'), u Belinu (,bagno, luogo da lavani'
^lavacrum*; mlako kupalo ,bagni d^ aqua calda'
,thermae* 125«; kupalo ,lavatojo, vaso* ,lavaorum'
428b; ^tinello, vaso da lavarsi' ,labrum* 782*), u
Bjelostjenčevu: v. bedeA (vidi i kod kupe)); »
Stuličevu (v. kupalište s dodatkom da je uzeto

Digitized by

>^uogle

KUPALO

798

KUPAONIČAK

iz brevijara), u Voltigijinu (»lavatojo*
haus'); ti Vukovu: mjesto gdjo se kup

,wa8oh-
miesto gdje se kup«, n. p.
marva na stihoj meai (Turskoj) ,der bađeort'
fbalzieam'.

a. n^to na vodi gđjt m kupa marha. Na
ovčjemu kupala. 8. Bo«a 64^. Zubi su ti kao
stado ovaca jednakih kad islase is kupala. Đ.
Đaničić, pjesm. 4, 2. Kao Sto su mlini, kupala
sa marvu i splavi . . . Zbornik sak. 2, 801.

b. vidi kupalište, a. Zapovidi da ju satvore
u jedno hadio ili kupalo. B. KaSić, per. 161.

f. 91^' kupalište, o. — ti rječnicima, vidi i:
kupalo, tekne u kom se malo dete kupa. Pop
Živojin ia Srbije.

KtlPA^iKA, /. ti narodnoj pjesmi našega vre-
mena vafa da maci što i kupai^e ali shvaćeno
kao igra. Ti zaturi kupa]ku i junačku 8kaka|ku
i kamena s ramena. Nar. pjes. vila. 1866. 646.

1. KUPAN, kftpna, a^j- koji je u kupu (u
skupu), skupfen, sabran, SMtavfen. — B\ječ je
praslavenska (kupfcnx), isporedi stslov. (samo adv.
kupbno), rus, Kjimuik, M. kupn^. — Adverab se
nahodi mnogo 6eš6e nego a^jektiv,

1. a4i' — Lfmedu rječnika u 8tuli6evu (kupni
,universalis').

a. us kolektivni supstantiv (moše značiti i
potpun). Kako budući kupan sbor Po}ic na Ma-
cinu. Stat. po|. ark. 5, 268. Ča učini i odluči
kupan sbor. 264. Buduči u kupnu zboru. 287.

— Ako bi koja strana ne bila kupna. 278. Ter
bi jedna strana kupna došla na rok. 279.

b. sa supstantivom u mnoHni, Budući kupni
isbrani muzi. Mon. croat. 89. (1460).

f. uz verbalni supstantiv. Muža i žene
meju sobom hižno i vdmo kupno živ|ei&e. Š. Bu-
dinić, sum. 108s.

2. adv. kftpno, u skupu, skupa, ujedno, za-
jedno (o vremenu i o n\jestu), — Bijetko poslije
XVI vijeka. — Između rječnika u Bjelos^enčevu
(kupno, nakupce ,acervatim'. 2. kupno, skupno,
obćinsko ,oomuniter, universaliter^, u Stulićevu
(,simul, una simul, conjunctimOt u Volti jijinu
(tCumulatamente' ,haufenweise, h^ufi^')) ^ Dani-
čičevu (kupbnb, samo adverbijalno kupbno ,simul').

a. kod stajana ili radAe što vrši veće su-
bjekata u isto doba i na istome mjestu, Đa bu-
demo na ndkomb mdsti kupno. Spom. sr. 1, 96.
(1409). Sideći kupno. Mon. croat. 74. (1450). Mi
kupno buduće. 120. (1484). Vsi redovnici kupno
jesu odlučili. 184. (1487). Pojdoše kupno k dvoru
Jurja. 197. (1511). Ovoj Po}ica kupno i dog^>-
vomo učiniše. Stat. po}, ark. 5, 249. Kada se
vi tada kupno v jedno mesto snidete, tada vsaki
od vas prvo drži svoju vlašću večeru. Anton
Dalm., ap. 89. PomišavSe se dojdoše vsi kupno.
Aleks. jag. star. 8, 242. — Ovdje se ističe mjesto :
Mogu kupno prebivati. NaruČn. 69«.

b. kad kod iste radije ima i^ekoliko obje-
kata ili popuiHaka kod predikata, Vse kupno po-
tvrbdujemo i potvrbdismo. Mon. serb. 841. (1427).
Tuj postavu našu vsu kupno pridajte knesu Ma-
roju Bastiću. 426. (1448). — Sa svimi (glavami)
kupno na me buknu (zvir). P. Zoranić 7^.

e. 0 dvoma ili o dvcjima kad se o titma
isto kaše.

a) ono dvoje stoji u istome padežu. Ideže
kupno carije i ubozi. Sava, sim. pam. Šaf. 4. Đa
izbranije biskupa od klera kupno i ot pika tvorit
se. Š. KožiČić 14b. Garigradskago cara liši ce-
sarastvija kupno i krstijanskago općenija. 17b.

— Amo pripada i ovo: Đa sastanut se kunno
oboja ovaj, to jest nepravedno prijatje i Šćeta

ili škoda ka stiče iz nepravednoga prijatja. Š.
Budinić, ispr. 106.

b) drugo se zdruiuje s prvijem, te stoji
u instr. s prijedlogom s. S nami kupno jide kruh.
Mon. croat 107. (1470). Kupno s muzom svojim
zavet je bila učinila. Naručn. 61b. Telo moje
osujeno kupno z duSeju. Š. KožiČić 23s. Kupno
sa Arsenijem mnihom vSad v koraba). 31^. Iz-
gubi cesarastvo kupno s životom. 86»^. Tako
hodeći pred nami i kupno ddlujući s nami . . .
Š. Budinić, sum. 114b. Ne ima s i^ime stano-
vati ni kupno pribivati, ispr. 124. Ki ishodi od
otca i sina, ki s otcem i sinom kupno klai^ajnt
se i kupno slavet ga. Postila. b4b. I istinno
jest, da oboje, duh v nas vzdiše i stvorenje
s nami kupno nevQ]no čeka, da bismo bili oslo-
bojeni piti i griha. Anton Đalm., ap. hlb. Z otcem
i sinom kupno slavet ga. Kateh. 1561. 64. Kupno
s djecama ojelujem skut i desnicu vašu. ti M.
Đ. Milićević, kra|. srb. 47. (1885). — Amo pri-
pada i ovaj primjer u kojemu se ima u misli
instr. s prijedlogom s: Dionik zaloga (zloga)
dila, ... i ta dužan jest zadovo|no učiniti, kada
jest kupno uzrok zla dila. Š. Budinić, ispr. 108.
đ. kad isti subjekat ima u isto doba dva
ili više različnijeh predikata Marija jest d i vica
i kupno mati Boi^a. 8. Budinić, sum. 8«. Prem
er on (Isukrst) bdše jai^ac nevinan . . .. pače
prema er bdše kupno Bog neumršli (sic) ... 7^.

2. KtrPAN, kdpna, adfj. koji pripada kupo-
vanu, kup^i (u Stulićevu rječniku koji se može
kupovati ili koji se obično kupuje). — Može biti
stara riječ, isporedi rus. KvnHoft, kupovni. — U
našemu jeziku u spomenicima xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Stulićevu (,quod est de numero
earum rerum quae emi possunt vel solent') t u
Daničićevu (kupbnb ,emptionis'). Nikbtože da ne
drbznetb vbzeti otb toga čbtoo ... u kupno ime
ni u zalogu ni kojimb obrazom b. Mon. serb.
81. (1802-1321). 128. (1836—1347). Pogodbe o
uslugah, pogodbe kupne i mjenovne. Zbornik
zak. god. 186a 601.

KUPANOVAC, Kupanovca, m. ime n^estu u
Srbiji u okrugu požarevačkome. >iiva na Kupa-
novcu. Sr. nov. 1861. 456.

KtrPAl^E, n. 4jelo kojijem ko koga kupa ili
se sam kupa. — Stariji je oblik kupanje. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (kupanje, okupanje),
u Belinu (kupanje ,lavamento del corpo' 428<^),
tt Stulićevu, u Vukovu (,das baden* ,lavatio').
Ono Čine što i nauče, pod mlinom u mladu ne-
di)u kupanja. F. Lastrić. ned. 234. Da je (crkvu
Hristos) osveti očistivši je kupaAem vodonijem
u riječi. Vuk, pavl. ef. 5, 26.

KtjPAOCE, n. dem, kupalo. — U Stulićevu
rječniku: kupalce, malo kupalo ,balneolum'.

1. KUPAONICA, /. vidi kupalo i kupalište. —
Od XVIII vijeka.

a. vidi kupalište, a. Vi ste sinoć potajno se
sastali u kupaonice. A. Kalić 551. Plati 40
groša zakupcu jedne kupaonice na Savi, pa tu
provede sav svoj odmor pecajući ribu. M. Đ.
Milićević, zlosel. 85.

b. škip u kom se malo dijete svako jutro
kupa. J. Bogdanović. — isporedi kupalište, c.

e. n naše vrijeme upotreblava se često u zna-
čeiitt : soba (u kući gdje se živi) određena za ku-
paite. — U Šulekovu rječniku: ,badozimmer'.

2. KUPAONICA (kupelnica). /. neka bifka.
Kupalnica, Ranunculus fluitans Lam. (Vukasović).
B. Šulek, im. 184.

KUPAONIČAB, m. u Stulićevu rječniku: ku-
palničar, v. kupalac.

Digitized by

Google

KUPAONIČABINA

794

KUPČINA

KUPAONIČABINA, /. novac što se plaća za
kupane. — U Stulićevu rječniku: knpalničarina,
▼. topličarina.

KUPAONICA RNIOA, /. u Stulićevu rječniku:
kupalničarnica, v. topličarnica. — nije dosta po-
uzdano.

KUPAONIČABSTVO, n. posao kupaoničarev.
— Samo u Stulićevu rječniku : kapalničarstvo
fbalneatoris munus^

KtlPAONIČIOA, /. dem. kupaonica, J. Bogda-
nović.

KtjPAONIK, m. vidi kupalac. — Samo u Stu-
lićevu rječniku: kapalnik, v. knpaoc.

K^PAB, m. Čotjek koji po svom zanatu gradi
kupe (vidi 2. kupa). — Od xiv vijeka (nife dobro
shvatio značeike Daničić; isporedi primjer iz
Spom. sr. 1, 15 kod 2. kupa, itoje u istome spo-
meniku u kojemu je ovdje primjer) u Dubrov-
niku gdje je i sad živa riječi a između rječnika
u Stulićevu (,qui lateres conficit*) t u Daničićevu
(kuparb, srl. ,cuparius, vietor'). Bazum^mo dto
namb vaša {ubovb upisa za kupare. Spom. sr.
1, 15. (1398).

KAPARI, m. pl. mjesno ime.

a. selo u Dalmaciji u kotaru dubrovačkome
(u Župi) gdje se kupe (vidi 2. kupa) grade. Schem.
raguB. 1876. 29. — Uprav je mnoiirm od kupar.

b. zaselak u Hrvatskoj u iupaniji modruŠko-
riječkoj. Bazdije]. 48.

KUPABICA, /. peć za gradeike kupa (vidi 2.
kupa). — U Stulićevu rječniku: ,fornace di mat-
toni* ,lateralia^ — / sad je živa riječ u Dubrov-
niku.

KUPABIĆ, m. prezime. — Pomt'ii« se xviii
vijeka. Đujma, nami vlastelina, Kuparića Frane
sina. J. Kavai^in 99^.

KUPATAB, kupatra, m. vidi skiptar. — Na
jednome mjestu xiv vijeka, a između rječnika u
Daničićevu (kupbtrb »sceptrum*). Kupatri carbsci
po vsoj veselenoj utvrbždajutb se. Mon. serb.
285. (1899). — isporedi ksifetar.

K^JPATI, kfip&m I k<ip}em, impf. driati (obje-
kat je svagda što živo) u vodi ili u drugome
čemu Žitkome i tako plakati (umivati), — -u-
stoji mj, negdašiiega %. — Češće refleksivno. —
Akc, kaki je u inf. taki je u praes. 3 pl. kiipaju
(ali k^p\^)i u aor. kupah, u impt. kiip|i (ali kii-
p6j)> w ger. praes. kupaj ildi ili kup} ući, u ger.
praet. kup&vli, u part. praet. act. kupao; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.
kupam ili kupjem. — Biječje praslavenska (kom-
pati s oba oblika za praes.)^ isporedi stslov. ka-
pati, rus, KynaTb (praes. samo Kynaio) češ. kou-
pati, po}, k^pać.

1. aktivno. — Između rječnika u Mikafinu
(kupati, okupati ,lavo') t u Vukovu: kupati, kd-
pam (kfipjem) ,baden' ,lavo*.

a. objekat je drugo Čejade ili životiiki.
Koji kup}e u baiiu. J. Mikaja, rjećn. kod ku-
palac. Kupajte me đulom rumenijem. Nar. pjes.
vuk. 1, 246. Koj^a poji a sokola kupa. Nar. pjes.
petr. 2, 617. — U metaforiČkome smislu. IV da
ištu ruku sveStenika, da ga vodom od opraAa
kupa. Osvetu. 1, 47.

b. objekat je tijelo samoga subjekta. U
komu (vrilu) tuj kup)uć ])Ut bijelu bladjaSe (vila).
Đ. Baiiina 22a

2. sa se, refleksivno, stojeći (i mičući se, n. p.
plivajući) u vodi ili u čemu drugome što je žitko,
plakati (umivati) tijelo ili ga samo hladiti (ili
grijati, kad je topla voda). — Između rječnika

u Belinu (,lavar il oorpo attafandosi' ,lavare
corpus' 428*), u Bjelos^enievu (kuplem se ,bal-
neoy lavo me*)» u Jambrešičevu (kupjem se ,bal-
neo^, u Stulićevu (s praes. kupam se ,lavare, in
balnea ingredi'), ti Voltigijinu (s praes. kupam
se ,bagnarsi' ,sich badenO. u Vukovu (,badeD,
sich baden' ,lavor').

a. 0 čefadetu. Ako ozdravi da se ima potle
kupati. Naručn. 58l>. Starija je neg stara ko-
majxla gdje se djeca sad kup}u. M. Đržić 189.
Pridosta na rSku i pojdosta se kupat. Pril. jag.
ark. 9, 101. (1468). Ne kupli se v mutnoj vodi.
P. Vitezovi 6, ovit. 118. Da se kupa u mladu
nedi}u prije zore. A. Baćić 56. Ne kupaie se
doisto u ovom jezeru. F. Lastrić, svet. 98l>. Da
se pere i kupa u Nilu. And. Ka6ić, kor. 60. De-
vojka se u Đrenovcu kupa. Nar. pjes. vuk. 1, 880.
Kupaju se deca na carini. Nar. pjes. petr. 2,
176. DodoSe vile da se kup)u. Nar. prip. vuk.
109. Ono te se kupat i to nage. Nar. prip. mik.
49. Opazi tri divojki kade se kup}u. 49. (ifih
dvojica) doda na more i stanu da se kupaju.
Vuk, nar. pjes. 2, 84. Na Đurdev dan rano pre
sunca mahom se mladež kupa. M. Đ. Milićević,
živ. srb. 1, 19. — U metaforičkome smislu. Tijelo
ti se dragom krvi kup}e. M. Vetrani6 1, 827.
Koji se kupaju u krvi Isusovoj. I. An6i6, svit
244. Kup}u se (ja) u vinu. M. Držić 26. Si-
rotica se u znoju kupa. M. Pavlinović, rad. 152.
Gdje se Pliva a Vrbasa kupje. Osvetu. 1, 69.
— Ovi primjeri pripadaju amo a rte pod 1, jer
se ima se u misli po bližAemu glagolu : Kup|udi
igrahu se u jezeru. D. Zlatarić 49*. Prazno si
se na svitu kupao, a ja hoću da kup}eS i sada
L. i^ubuški 68. Pa se gi&ave bijesni i neevijesui
u samrtnu znoju kupajući. Osvetu. 2, 184.

b. 0 životiM. Oblatiti se više kakono kr-
mak u lokvi od blata kad se kupa. F. Lastrić,
ned. 188. Ako k Aoj dolete ptice, da se kup}u
i piju. A. Kanižlić, rož. 58.

KfjPATlLO, n. vidi kupaliSte, a. — OrolM)
mislim da je značeike u ova dva primjera n(dega
vremena. Istina, sviiie se kačkaju po barama i
ka)ama ; ali, za Boga, to su Cihova kupatila. M.
Đ. Milićević, medudn. 10. Uputila se prema ku-
patilu. Bos. vila. 1886. 78. — U Šulekovu je
rječniku drugo (kupalifite pod c): ,badewanne
(badezuber)'.

KUPOI, Kupaca, m. pl. ime selu u Srbiji u
okrugu kruševačkome, K. Jovanović 128.

KUPČAC, m. dem, 1. kup (uprav dem. 4. ku-
pac). — U BjelostjenČerm rječniku: (kajkavski)
kupčec ,grumulas, grumus'.

KtlPČEV, adj. koji pripada kupcu (vidi 1.
kupac). Kup6evi su troSkovi oko prijenosa stvari.
V. Bogišić, zakon. 82.

KtjPČIĆ, m. vrsta gfive. — U naŠe vrijeme u
Istri. Kupčić ,fungorum genus'. D. Nemanić,
ćak. kroat. stud. 31.

KUPČIJA, /. što je trgovac kupio da opet
proda, isporedi roba, trg, espap. — U jednoga
pisca čakavca xvii vijeka. Trgovac tožeći se, da
more kupčiju požri iiegovu. F. Glavinić, ovit
72b.

KUPČINA, /. ime vodi i selima u Hrvatskog
u županiji zagrebačkoj, -> Pomiike se od xv vi-
jeka, a) tri sela: Kup5ina t Kupfiina gorCa
Bazdije}. 69. Kupćina doiia. 80. Na kaštela
Kupčini. Mon. croat 169. (1498). U naše spra-
višće kapeli našoj na Kupčini (grijeikom Kup;
ćini; u istome spomeniku ima Kupčii^an, vidi
Kupčinanin). 829. (1564). — b) potok (pritoka

Digitized by

Google

KUPČINA

795

8. KUPICA

rijeke Kupe). Be^l. sav. 24. U potok Kup-
činn. Mon. oroat 170. (1498).

KtrPČINE, /. pl. ime mjesta u hatara dračkom.
L. Đordević.

KUPČIN8KI, a^j. koji pripada mjestu Kup-
Hni, 8 mejami knpčinskimi. Mon. oroat. 170.
(1498).

KUPČuJaNIN, m. čovjek w mjesta Kupčine.

— Množina : Kupćii^ani (starije jamačno Kap6i-
i&ane). — xvi vijeka. Snđao moje bratje Kap-
Sii^an. Mon. oroat 824. (1552).

KUPČIŠTA, n. pl. mjesno ime. vidi u Dani-
čičevu rječniku: KapbSiSta, sela je Badeši orkve
arhandelove a Prurena išla meda ^nis brbdo na
KapbčiSta*. G(la8nik). 15, 281. (1348?).

KUPEČ-DOL, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji zagrebačkoj. Bazdije). 71. — Oblik Eapeč
moie biti kajkavski, te bi onda glasilo u kikiiev-
nome jeziku EapaČ-do.

KUPEL, KUPEL-, vidi kupe}, kupe}-.

1. KtPE^i, /. vidi 2. kupe}.

2. Kl!rP£](i, m. kupailke, kupalište, kupalo. —
Postaje od praslavenske riječi kompd|b ženskoga
roda, isporedi stslov. lu|pd)b, rus. Kjne^b, čeS.
koupel, poj. k%piel. — Od xvi vijeka stoji -e-
mj. ^\\ se potvrđuje noj starijim primjerima. —
Od istoga je doba u čakavaca mtdkoga roda ; u
kajkavaca je i sad ženskoga. — Što se u pisaca
nalazi je i 1, to je po erinenome jeziku ; tako je
i za ženski rod. — Između rječnika u Vranci-
čevu: ,balneum; lavacrum' (jamačno je mučkoga
roda, vidi Vrančičeve primjere kod c), u Mika-'
finu (kupe), bai^ ,thermae, vaporarium, balneum,
sadatorium, hjpocaustom, jaconioumOi ti Bjelo-
stjenčevu (kajkavski kupei, kupalo, kupališće ,bal-
neum, lavacrum, lotio'. 2. kupei vruća ,calda-
rium' itd.), u JambreSičevu (kupe} ,balneum';
kupe} vruća ,caldariumO, u Stuličevu (kupe), m.
▼. kupalište), ti Daničičevu (kupd}b ,laTatio'j.

a. uopče kupane ili voda za kupai^e, ispo-
redi kupi^iSte, d. a) u pravome smislu, om) f.
ni ot'B kupdli vodnija. Starine. 18, 171. (u naše
vrijeme ruskocrkven^em jezikom). Akteona, Sto
ju je u kupjeli ^olu vidio, pretvorila u jelena.
L. Milovanov 98. — bb) m. ili f.? ttk ima biti
to top}enje i kupe} u vodi? Kateh. 1561. 34. —
ec) m. (isporedi primjer kod b) bb)). Čim u ku-
pe} hitro plovu (dikle). J. KavaAin 198»>. Bo}e
bi ti 8 manum učinila bila, da s* v prvom ku-
polu mene utopila Jadke. 227. U Sulekovu rječ-
niku: ,bad, badewasser'. -^ b) u metaforičkome
smislu, om) f. Kupd}fc svetaa^ krbStenija. Do-
mentijana 38. — bb) m. Krv i Isusov kupe} čisti
ki vas miju. J. Eavaiiin 525^.

b. vidi kupalo, a. u jedinome primjeru f.
Pri ovČi kapd}i. Đomentijanl> 99.

e. vidi kupalište, a. a) m. Zapovida da ju
u kupe} svoje hiže povedu . . . pokle ju staviSe
a ta svoj kupe} ... u onom jistom kupe}u svo-
jemu . . . F. Vrančić, Živ. 81.' Prosi otca da joj
jedan kupe} usidje; dopasti otac, i naredi da se
lidje i da se dva obloka u iiem učine. 112. —
b) u množini. — između rječnika u Bjelos^en-
čevu (kupeli, mesto ,balnearium'). Tu mramorne
kupeli. M. Pavlinović, rasi. spisi. 880.

d. nejasno je u ovome primjeru : Vas okoliS

Aem' se pregnu, pak umuknu i prestraSi; i sve

slavnom strenite]u (narodu slaver^skome) d& svoe

k}uče na kupe}u . . . J. Kavai^in 274t>.

KUPE^AN, kape}na, a^j. koji pripada kupeli.

— Ima XXII vijeka kup^}fcnb (vidi F. MikloSić,
lex. palaeoslov.' kod k%pd}bn'b), a između rječ-

nika u Bjelostjenčeou (u dodatku): (kajkavski)
kupelna hiSa ,pyriaterium^

KUPE^jIStE, n. vidi kupaliSte. -> U k'hiei
XIV vijeka pisanoj erkvenijem jezikom. Ide kb sve-
tomu Jordanu, i priSbdb na mdsto kupdjišta Go-
spodbi^ . . . Domentijana 270.

KnPEi;iNIGA, /. vidi kupaliSte, a. — ^ Jam-
breSičevu rječniku: kupelnica ,balQearium* (-1-
stoji jamačno štamparskom grijeŠkom, isporedi
kod 2. kupe} i 2. kape}nik).

KUPE^iNIČKI, adj> vidi u Daničičevu rječ-
niku: kupd}bničkyj, Sto pripada ,Kupd}bniku':
,8vetoj bogorodici kupdlničkoj^ G(lasnik). 15,
288. (1848?).

1. EUPE^NIE, m. mjesno ime, vidi u Dani-
čičevu rječniku: Eup^}bnikb, selo koje je car
Stefan dao crkvi arhandelovoj u Prisrenu, bilo
je negdje oko Prisrena i meda mu je iSla ,u Su-
Sicu i preib SuSicu'. G(la8nik). 15, 287. (1348?)
u i^emu je bila crkva bogorodici.

2. EUPEJ^iNIE, m. vidi kupalac. — U Jam-
breSičevu rječniku: ,balneator'.

ETJPEEIZ, m. vidi čempres. — U jednoga
pisca čakavca xvii vijeka. Kako cedar usdigoh
se u Libanu i kako kuperis u gori Sionskoj. M.
Alberti 22. 183.

KUPEEUHI, m.(?) pl. mjesno ime. — Prije
našega vremena. Euperuhi (viSe i&ega zapisano:
,Pocelovo'). S. Novaković, pom 186.

1. EdPIOA, /. dem. 1. kupa. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Vrančičevu (,pocilIum')t u
Belinu (,bicchieretto e biccbierino, biochiere pic-
colo* ,pocillum' 141 a), u Bjelostjenčevu (kupica,
čaSica itd.), u Jambrešičevu (,poculum'), u Vol-
tigijinu (,bicchierino^ ,gl&schen'), u Vukoou (dim.
V. kfipa).

a. mala čaša kojom se pije n. p. rakija.
Meni tuj služiSe vinca razvodnjena kupicom. P.
Hektorović 25. Ja sam popil moju kupicu. Nar.
pjes. istr. 3, 11. Popiju po kupicu rakije. S.
^iUbiSa, prip. 206. U kupici vode. prič. 54. Vo-
lim da me puška mine nego kupica (u šali).
Dimić iz gorne vojne Krajine hrvatske.

b. goriii dio u kakža. Kupica od kaleža ima
bit naj ma^e srebrna. M. Dobretić 395.

e. staklena sprava (nalik na pravu kupicu
bez noge) kojom se pušta krv. — Od xvii vijeka,
a između rječnika u Belinu (.coppa, ventosa, va-
setto per lo piik di vetro, che s* applica alle
čami per tirar il sangue' ,cacurbita medicinalis^
227 1») gdje se naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu
(kupica z kojum se krv van jem}e ,cucarbita ae-
nea, stannea, 1. vitrea, cucurbita sanguinaria* ;
kupice postaviti ,cucurbita9 adhibere'), u Jam-
brešičevu (kupico postav]ajući ,scarificator'), u
Stuličevu (, ventosa' ,oucurbitula' ; kupico komu
staviti ,cucurbitulas alicui adhibere'), u Volti^i-
jinu (,coppa, ventosa' ,schrdpfkopf), u Vukovu
(,der schrdpfkopf ,cacurbitula, cucurbita': mo-
tati kupice). Krv pustiti il kupice metat komu
va}a ... J. S. Be}ković 208.

đ. vrsta tikve, isporedi c. Kupica, cucurbitae
species (Vujičić). B. Šulek, im. 184.

e. ^upfeni prsti u ruke (kao nalik na j^avu
kupicu). — U naše vrijeme u Istri. Kfipica ,om-
nes quinque digiti eztremi una compositi'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftag. 35.

2. KAPICA, /. dem 2. kupa. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. Čineći kućice i bunare od
kala i kupica. M. Badnić 64l>.

3. KtjPICA, /. voda u Hrvatskoj (uprav dem.
5. Kupa). Kupica (potok). Brod na Kupi. D. Hire.

Digitized by

>^uogIe

KUPIČICA

796

1. KUPINA, a.

KUPIČICA, /. detn. 1. kupica. Ter si daj nagoi
kupićicu vina. JaČke. 71.

KUPIĆ, m. ime planinif vidi u Vukova rječ-
niku: planina PJeSivaćka 8 prin^erom te narodne
pjesme: Za Kupićem zelenom planinom. — Nešto
viče 8 Kupica planine. Nar. pjes. vuk. 5, 122.

KUPJd, vidi Kupido.

KtlPIDBA, /. djelo kojijem se kUpl (kao pofska
radiia)f vidi killpjeAe. — ti naše vrijeme. Sazove
na p|etva, kosidbo, kupiđbu, žetvu, trgai^e, . . .
V. Đogišić, zbom. 488. ,I>anaa osvanu vedro,
ugrijaće, biće kupidba orna^ J. Bogdanović.

KILIPIDO, IM. "JE^ojf, Cupido, bog fubavi u grč-
koj i rimskoj mitologiji. — Po talijanskome (ne
po latinskome) Cupido. -- Od xvi vijeka u pi-
saca (noj češće Dubrovčana i Dalmatinaca), Bog
se taj . . .^Kupidom sad zove. M.. Vetranić 2, 61.
Kako prem sa I^Tida da grede u nove iz dvora
Kupiđa i majke negove. H. Lučić 282. Majka
Venere iSte Kupida, svoga sina, od iie izgubjena.
S. Bobajović 228. — • Obično je nom. i voc. Ku-
pido. I Kupido kad je vidi, prid dom krije luk
i strile. M. Vetranić 1, 421. Kupido. 2, 124.
Kupido, gdi si ti, čemu je tva sila? N. Na)eš-
ković 2, 125. Jine j^ Jude privaria on Kupido
mlado dite. J. ArmoluŠić 19. — Nom. Kupid
nalazi se u jednoga pisca xviii vijeka. Ja rijeh,
Kupid da me ostavi. J. Kavaiiin 160«.

K^JPIdOV, adj. koji pripada Kupidu, Ku-
pidov luk i stril proklinam svaki čas. Š. Men-
četić 808.

KtlPIJERTA, /. krov na kući. — Prema tal.
coperta, Što je ziv vijeka Bnačilo i krov, ali sad
ima druga snačei/ia : pokrivač itd. — vafa da je
riječ dalmatska: tako sudim po starini snačeika
i po obliku (ije — d od romanskoga e, pa i p
nepromijeneno, isporedi kuvijerta). — U Duhrov-
nikuj gdje se i sad ne kaie krov nego kupijerta;
potvrđeno je od xvii vijeka. Odkrivon je s ku-
pijerte. (D). Poslov. danič.

KUPIKRA8TAVČIĆ, m. čovjek koji kilpi kra-
stavce (siromah čovjek Sto se hrani krastavcima;
kaše se kao s preziranem o siromahu; preeiraM
se ističe deminutivnijem oblikom). — U naŠe vri-
jeme (vafa da je riječ bosanska, isporedi o^-
ković), a između rječnika u Vukovu: ,der sich
bloss mit gurken abgibt' ,qui logit cucumes^
s primjerom: O^ković je ogaković, a kupikra-
stavČić kupikrastavČić.

1. KUPILAC, kupioca, m. čovjek koji kilpt (i
uopće, ali naj češće kod pofske radne kad se kupi
voće, sijeno itd). — Pogreška je nom. sing. ku-
pice i gen. pl. kupioca (mj* k5pil&c&). — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: ,dor leser
(aufleser, klauber)' ,lector, collector (v g. foeni,
prunorum, pDmorum)^ Sto kosaca, dvjesta kupi-
oca. u Pjev. crn. 94b. Koji kupi sieno zovu ga:
,kupilac' i ,kupioci'. J. Bogdanović.

2. KfjPILAG, kilipioca, m. čovjek koji kupi. —
Uprav bi značilo čovjeka koji jednom što kupi,
ali se nalazi i u znaiei^u kao 1. kupac, a. —
Hadi oblika kupioc vidi što je kazano kod 1.
kupilac. — Od xvii vijeka u pisaca. Čine isto i
ostali kupioci i prodavaoci. M. Badnić 23b.
(Isukrst) koji . . . bi . . . na muci kupilac od
mijera (mira). 8. Margitić, fala. 195. Knda je
malo kupilaca ili kada je malo robe. A. Baćić
126. Prodavaoci i kupioci iz crkve istirani. E.
Pavić, ogl. 594. Providnost koju nevišt kupioc
koiia imati mora. J. S. Kojković 233.

1. KUPILICA,/. žensko čefade što kupi (žensko

prema 1. kupilac). — U naše vrijeme, a između
rječnika u Vukovu (koja kupi, n. p. sijeno, š|i7e
,đie leserin' ,lectrix')l Kosci kose, ku piliće kape.
Nar. pjes. u Bosni. Đ. Surmin. Koja kupi sijeno,
zovu je kupilicom. J. Bogdanovič.

2. KUPILICA, /. pri koSni vrlo rijetke bu-
jadi a i Žita, metnu kosci na kose neke drvene
male vilice koje kupilicaroa zovu, i te kupilice
na blizo zbijaju pokošenu bujad ili žito; a oso-
bito bujad je kaSiie lakše kupiti. J. Bogdanović.
— U naše vrijeme u Lici. — Ista je riječ Što
1. ku pilića.

KTStpILIŠTE, n. značeAe bi bilo: mjesto gdje
se što kupi; ali je načiiieno u naše vrije ine za
osobito značene: vyesto gdje se kupe vojnici (vidi
kod 1. kupiti t kod kupivojska). Kupilište ,werbe-
platz'. Jur. pol. terminol. 638. U Šulekovu
rječniku: vojno kupilište ,werbeplatz^

KtlPILO, n. vidi 2. kup, a. -— Samo na jed-
nome mjestu XVII vijeka, i između rječnika u
Voltigijinu (,comprita* ,kauf ). Srca nima na ku-
pilo V kom se sreo ni rodilo. P. Vitezović, cvit
168. ,

KUPIMBAV, m. Jynx torquilla L. Slovinac.
1880. 81b. _- isporedi mravar.

KUPIN, vidi Kupinan.

1. KtlPINA, /. Rubus fruticosus L., ikeki grm,
u kojega su duge i tanke grane pune tn^ i uvi
jaju se i pružaju na daleko (kao n. p. u loze),
a voće MU se može jesti. — isporedi kupjena. —
-u- stoji mj. liegdašiiega ^. — AJce. se mt';>ifta u
gen. pl. kftp£nft. — Riječ je praslavenska kom-
'pina), isporedi stslov. k%pina, rus. k/hres čei.
kupina, pof. kupina; ali u ruskome i u pofskome
znači uprav mnogo stvari skup}enijeh zajedno
(n. p. česta, grmfe, čupa kose, kita cvijeća itd.),
a sredAe je značene među ovijem i gorhijem zna-
čei^em drača (vidi drača, a) uopće, preko onoga
značena koje se nalazi gotovo u svijem jezicima
prešlo se s jednoga na drugo, ali ne mogu znati
koje je starije: šire ili uže. — Između rječnika
u Vrančićevu (,rubus"., u Mikafinu (kupina, drača
,rubiis*), u Bjelostjenčevu (,rubus, batos, v. mora
et anangilos'. 2. kupina pomenša ,rubu9 Idaeus'),
u Jambrešićevu (,rubus'), u Stulićevu (▼. kupjena),
u Voltigijinu (.roveto* »brombeerstrauob'), u Vu-
kovu: (cf. kupjena) 1. ,der bromboerstraucb* ,Ba-
bus frutioosus Linn.' [cf. ostruga 1]. — 2. .die
stachelbeere' ,baccae grossulariae' ; u Daničićeou
(,rubu3*).

a. bifka. u kojemu primjeru možebiti znači
i draču uopće. Svetomu mdstu ideže kupina
ogi^emb gorešti ne sbgaraaše. Domentijana 812.
Dostojno ne vb kupb sb vinogradomb kupine
razsudivSe. b 152. (Mojsej) vijaše kupinu go-
reći. Korizm. 4la. Grozdje se ne trga iz ku-
pine. Ant. Dalm., nov. test. 92*. luc. 6, 44. Ku-
pinu ku biše vidil Mojzes neizgorenu. M. Al-
berti 191. Puno kupina i draČa. B. Kašić, per.
29. Obraše kupinu. M. Radnić 42b. Bože koji
si se sluzi tvomu Mojzesu u prilici plamena
ogiienoga u kupini prikaza. L. Terzić 228. Puno
i kiip7n da t' nije po}e. J. Kava&in 58b. Pade,
i u kupinu nogam' se zamota. I. Đordić, nzd.
150. Mojsije naj ma&u i^egovu svitlost vidi u
kupini. J. Banovac, pred. 2. Da ga počme kao
crv gristi i kao kupine i drače bosti. J. Ba-
novac, pripov. 237. Q plamenu kupine i drača
gorućegia. A. Kanižlić, utoč. 466. Vidi izlaziti
iz kupine plamen ogAeni. And. Kačić, kor. 63.
Zadje joj se kupina za svilena košufu. Nar.
pjes. vuk. i, 440. Ako t* i jost rodila kratica
na čardaku na meku dušeku, u čisto te svila

Digitized by VjUUV IC

1. KUPINA, A.

797

KUPINOVO, a.

savijala, a alaćenom žicom povijala, ... a mene
je ]uta Arnautka kod ovaca na ploči studenoj,
u crnu me struka savijala, a kupinom losom po-
vijala, ... 2, 407. I javi mu se anđeo Oospod&i
u plamenu o^enom is kupine, i poi^leda, a to
kupina ogtem gori i ne sagorijeva. Đ. Daničić,
2mojs. 8, 2. U sagoneoi o ,povni8Cu' (vidi ,po-
vraz, povrijesloO : ,Pružila se kupina preko mora'
kad u kotlu vode ima. u Đobroselu. M. Medi6.
Kupina, rubus, bat us (mletački rukopis, Duranto^
Bubus L. (Paučić), v. Kupjena. Đ. Šulek, im.
185. — U ovome primjeru znači draču uopće:
Vidi sa sobom ovna meu kupinami (,inter ve-
pres') sadivši se rosmi. I. Bandulavić 118^. ^en.
22, 18. — I it ovome je primjeru: Jer se smokve
ne beru s trk^a, niti se groiđe bere s kupino.
Vuk, luk. 6, 44, Vuk mislio na ovo značeike^ vidi:
,Kupina' u slavenskome jesiku (i u ovoj ki^isi)
snači ,das gebiisch' (od prilike ,fiib'. po sapad-
nijem krajevima ,grm* i ,grmen' i ,grmeAe'), a
u nas snači ,bromboer8trauch' (,Bubus frutioosus
Linn.'). Vuk, nov. sav. (1847) ix; ali je istina
da i grč. ^diog (što ov^je Vuk prevodi kupinom)
često znači Što i kupina u noj uiemu smislu, —
S nekijem pridjevima dobiva druga znnčeiha^ vidi:
Kupina grosdata, nva spina, orispa (Durante),
Bibes grossularia L. Kupina pasja, Urtica L.
(Lambl). Kupina pitovna (pitoma), Bubus idaeus
L. (Sab)ar, u Lici). B. Šulok, im. 185.

b. rod, voće. Od loze grozd, a od trna ku-
pina (n. p. biva). Nar. posl. vuk. 284. — Moie
značiti što i ogrozd, šmai&ak (vidi u Vukovu
rječniku, 2).

2. KUPINA, /. augm. 2. kupa. — U naše vri-
jeme u Dubrovniku, gdje se upotrebfava za kupu
što nije cijela (što je razbijena) i kao materijalni
supstantiv. ,Bokun kupine'. ,Istuci malo kupine
u prah'. — Ima i u Vukovu rječniku: augm. v.
k&pa s dodatkom da se govori u Dubrovn^u, ali
bi se moglo pomisliti da je i augm. 1. kupa, Što
jamačno Vuk nije Čuo u Dubrovniku.

3. KUPINA, /. ime iensko. — Vafa da je ista
riječ što 1. kupina (pod b), isporedi jabuka pod
D, jago a pod i. -— Od prije našega vremena, a
između rječnika u Vukovu (.frauenname' ,nomen
feminae'). Kupina. 8. Novaković, pom. 72.

. 4. KUPINA, /. n\jesno ime.

a. selo u Slavoniji u iupaniji poieškoj. Baz-
dije). 121.

b. selo u Srbiji u okrugu topličkome. M. Đ.
Milićević, kra|. srb. 391.

KUPINAC, Kupinca, m. mjesno ime.

a. (kajkavski) Kupinec, selo u Hrvatskoj u
iupaniji zagrebačkoj. Bazdije). 80.

b. potok u Srbiji u okrugu vafevskome. M.
Đ. Milićević, srb. 863.

KUPINAČA, /. vidi: Kupinača, vaccinia (Be-
lostjenao), Vaccinium myrtillu3 L. B. Šulek, im.
185. ali u Bjelostjenčevu rječniku ima kod ku-
pina: kupinača ,mora 1. morum rubi, mora bati-
cana 1. vacinia', a u latinskome dijelu : .mora
vaticana, mora vacinia' kupina, sad; po svemu
tofne mislim da je za Bjelostjenca kupina i ku-
pinača isto. — isporedi kupiAača.

KUPINAN, adj' kod mjesnijeh imena, moie
biti da znači koji pripada kiipini ili kiipinama.
— Pišem Kupinan s a jer je stari oblik bio Ku-
pinbub, ali je već xv vijeka ispadalo h između
dva n, te je po tome nom. sing, nominalnoga
oblika (za koji nema potvrde) mogao glasiti i
Kupin. — Između rječnika u Daničićevu (Ku^
pinbnb, gledaj Kupinbuikb).

a. Grad Kupini, vidi 2. Kupinik, a, t Kupi-
novo. — XV vijeka. 1 gradb Kupinnyj. 8 pom.
stoj. 8. (1428—1429). Piša se vb Gradd Kupinb-
nomb. Mon. serb. 540. (1495).

b. Kupina Glavica. — U naše vrijeme. Trči
Ture Kupi noj Glavici. Pjev. crn. 80».

KtjPINE, /. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Kupinama. Sr. nov. 1872.
864.

KtlPINIOA, /. dem. 1. kupina. — U jedinome
primjeru (xviii vijeka) isto je što kupina. Koji
se je sluzi svomu Moiizesu u prilici og6a ukaza^
u kupinici. L. Terzic 220.

1. KUPINIK, m. i^ka bifka. Kupinik, anaga-
lide fomina (Danilo), Anagallis phoenicea Lam.
(Visiani), v. Krupnik. B. Sulek, im. 185.

2. KUPINIK, m. vidi Kupinovo, a. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Daničićevu: Kupinb-
nikb, gra<l koji se pisao i ,Kupinovo* i ,Kupinbnb',
u Srijemu, u iiemu je sjedjela despotica Ande-
lina sa sinovima, gdje su i primjeri: U gradu
Kupini^niku. Mon. serb. 543. (1499). Vb gradb
Kupinikb. Okdz. pam. šaf. 63. 64. 82. 83. Vb grade
Kupiniku. Glasnik. 10, 273.

KlfjPININ, adj. koji pripada kiipini ili kiipi-
nama. — Od xviii vijeka. Bazdere i okrvavi sve
svoje Sapko o kupin ino triie. D. Obradović, basne.
47. Plodnica kupinina. P. Bolić, vinod. 1, 25.

KUPININCI, Kupininaca, m. pl. ime selu u
Srbiji u okrugu vranskome. M. Đ. Milićević,
kra). srb. 306.

KUPINO, n. ime selu u Crnoj Gori u Bjelo-
pavlićima. Glasnik. 40, 20.

KtlPINOV, adj. koji pripada kupini ili kitpi-
nama. — Od xv vijeka. Kupinovo listije. Sredo-
vječn. lijek. jag. star. 10, 106. 108. 113. — I kod
mjesnoga imena: Kupinova Glavica, u Srbiji.
Glasnik. 43, 289.

1. KtlPINOV AC, Kupin5vca, m. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji bjelovarsko-
križevačknj. Bazdije|. 108.

b. selo u Srbiji u okrugu ćuprijskome. K.
Jovanović 180.

2. KIJPINOVAC, KApin6vca, m. čovjek iz Ku-
pinova. — XVIII vijeka. Bili su TemiŠvarci, Beo-
gradci, Kupino vci i Šabčani. Glasnik, ii, 8, 203.
(1717).

1. KUPINOVAČKI, atij koji pripada Kupi-
novu u Srijemu. V. Arsenijević.

2. KUPINOVAĆKI, adj. koji pripada Kupi-
novcu (vidi 1. Kupinovac, b). Kupinovačka (op-
ština). K. Jovanović 180.

KUPIN6vČANIN, m. čovjek iz Kiipinova u
Srijemu. V. Arsenijević. — Mnoiina: Kupin6v-
čani.

KUPIN6vČANKA, f. vidi KupinovkiAa. V.
Arsenijević.

KUPINOVIOA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
niškome. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 121.

KUPINOVKU^A, /. žensko če)ade iz Kupi-
nova u Srijemu. V. Arsenijević.

KlIPINOVO, n. mjesno ime.
a. selo u Slavoniji u županiji srijemskoj.
Bazdiie). 152. isporedi 2. Kupinik t Grad Ku-
pini kod Kupinan. — Od xv vijeka, a iztneđu
rječnika u Vukovu (u Srijemu na Savi selo sa
zidinama) i u Daničićevu: mjesto koje je dao
Krušedolu despot Jovan 1496. M(on. serb). 541.
cf. Kupinbuikb. — Bazbo}e se Despotović Jovo
u Srijemu u toj zemji ravnoj u lijepu selu Ku-

Digitized by

Google

KUPINOVO,

798

1. KUPITI, 1, a, b) aa).

pinovu. Nar. pjes. vuk. 2, 572—578. Ode Vu6«
seru Kupinovu. 2, 578.

b. seoce u Srbiji u okrugu topličkome, M.
Đ. Milićević, kra}^ srb. 846—847.

KtPiNSKI KUT, m. ime nijestu u Srbiji.
Prema ovome je mjestu iz Srijema ,Kupinski
Kut^ ovdje Sava svoju desnu obalu (is srpske
strane) jodnako roni, a lijevu (na Kupinskome
Kutu) nastavja. Vuk, rje&n. kod Debrc.

KUPUSfAČ, w. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome, l^iva u Kupii^aSu. Sr. nov. 1878.
903.

KUPil^AČA, /. vidi 1. kupina, b. — isparedi
kupinača. — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Mikafinu (kupii^ača, jagoda od kupine ,mora
rubi') gdje se noj prije nahodi, i u Stulićevu (po
Mikafinu). Kupii^aca, rovo (Danilo), Rubus L.
B. Šulek, im. 185.

KUPIAaK, m. mosto gde rastu kupine. M.
Đ. Milićević, srb. 491.

KUPIlifE, n. coll. 1. kupina. — Stariji je oblik
kupinje. — Od xv vijeka. Vidi za sobom oftia
mejU kupinjem zadivši se rozmi. Bernardin 96.
gen. 22, 13. Zem}a tri^e i kupine ploditi će tebi.
A. Kanižlić, utoč. 277. KupiAe iliti dra&e go-
ruće. 580.

KUPIROVJJiANIN, m. čopjek ie Kupirova. J.
Bogdanović. — Množina: Kiipirovj&ni.

KUPIROVVANKA. /, žensko čefade iz Kupi-
rova. J. Bogdanović.

KUPIROV^iAlSrKlAA, /. vidi Kupirovjanka.
J. Bogdanović.

KIJPIROV^iAlJrSKi, aćy. koji pripada Kupi-
rovu. J. Bogdanović.

KtjPlROVO, n. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji ličko-krbavskoj. Razdije|. 82.

KUPIR0V8KI, adh ^oji pripada Kupirovu.
J. Bogdanović.

KUPIŠINCI, Kupišinaca, m. pl. ime nijestu u
Hrvatskoj xvi vijeka. Mihal Horvat iz Kupi-
šinac. Mon. croat. 277. (1576).

KfjPIŠTE, n. gomila (natrpanog) vara, fijakne ;
dakle gomila onoga što je bačeno od istopfenog
že}eza. Čuh u Mrkoj Po]ani. M. Đurović.

KtJPITE^i, m. vidi 2. kupilac. — U Mika}inu
rječniku: kupite] od piće, od smoka ,obsonator';
uBelinu: ,compratore, chi compra* ,emptor' 209*;
u Jambrešičevu : (kajkavski) kupitel ,emptor*; u
Stulićevu: v. kupee; u Voltigijinu: ,compratore'
,k&ufer<.

KtjPITE^ilCA, /. žensko čefade što kupi. —
U Belinu rječniku: ,compratnce' 209*; u Stu-
lićevu : ,quae emit' ; u Voltigijinu : ,compratrice'
,kauferinn'.

1. KUPITI, kftplm, impf. uprav : na jedan kup
(vidi 1. kup) metatif in unum conferre, pa po
tome uopće: mnogo stvari (neživijeh i drugijeh)
Što su daleko jedna od druge uzimati jednu po
jednUf pa držati sve u sebe ili metati sve na
jedno mjesto, — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 8
sina. kiip£). — Riječ je praslavenska, isporedi
stsfov. kupiti, rus. k^ohti«, češ. kupiti (J. Jung-
mann), pof. kupić, pa i lit, kupti, kaupti. — Po-
staje od kup ili kupa (vidi kod 1. kup) nastav-
kom i. — Između rječnika n Vrančićevu (,acer-
vare; aggerare; cumularo'), u Mikafinu (kupiti,
skupiti ,colligo, lego' i kod brati), u Belinu (,ac-
cumulare, ammassare' ,acoumulo' 25*; ,raccogliere,
radnnare' ,colligo' 602*; ,convocare, ohiamare a
se* jconvoco* 227*), u Bjelostjenčevu (kupim,

8prav|am v kup, rpavam ,cumu]o, accumnlo, coa-
cervo, conglobo, congero'), u JambreHćevu (ku-
pim ,cumalo, coacervo^, u Stulićevu (,colligere,
congregare, ooaoervare, camulareO» u Voltigijinu
(,raooogliere, ragunare, ammucchiare^ »sammeln,
zosammenbringenOt u Vukovu (1. ,aaflesen* ,col-
ligoS n. p. vojsku, porezu, š]ive, sijeno, drva itd.;
kftpi dk p0s£ ,er ist in den letzton ziigen'. —
2. n. p. sviiie, kože, zvijer, vosak ,anfkaafen, zu-
sammenkaufen' ,coemere*)f u Daničićevu (,oon-
gregare*).

1. aktivno.
a. u značeAu sprijeda kazanome.

a) objekat su stvari tjelesne nežive, noj
češće se misli da leže na zemli (na tlima) i da
se rukama hvataju, aa) objetcat je u množini.
Koji se usudi drva kupiti u dan subotiii. E.
Pavić, ogl. 149. Niva, na kojoj ona klasove kn-
p}aše. 218. Da kupimo one mrvice koje s de
(trpeze) padaju. Đ. ĐaSić 88. Nek savije skute
i rukave, neka kupi burme i prstede. Nar. pjes.
vuk. 2, 151. Ko ne kupi mrvice neće steći pu-
nice. (Ko ne kupi mrva, t. j. ko ne ćuva neće steći
kuće ni žene?). Nar. posl. vuk. 149. U Dubrov-
niku fSe kupe^ masline (kupjenice) što su otpale
s drveta, a fieru se* na drvetu braniče. —• bb)
objekat je u jednini, jer je supstantiv materijalni
ili kolektivni. Za me ptica gnijezdo zbira, med
za mene pčela kupi. L Gundulić 245. Neka ona
dobrijeh nauk nakupi se jak med kupi pčela iz
cvijeta. 6. Palmotić 2, 202. (Iz istoga cvitića
čele medene sladosti kupe. A. d. Bella, razgov.
190). — Zora u cvijetjn s gar s nebesi od cv^etja
nam dar prosipa, kupimo ga, družbo lipa. L
Gundulić 133. — Kupi šino iV pfienicu žaAe. M.
A. Re}ković, sat D6l>. Zamoli }ude koji su ku-
pili sijeno, te ga sakriju pod plast. Vuk, poslov.
62. — Boga moli momče neželjeno, da se stvori
kraj mora biserom gdi devojke na vodu dolaze,
da ga kupe sebi a nedarca. Nar. pies. vuk. 1,
482. Savi se paun od neba a paunica od po)a
da kupe biser po perja (iz gori^ega primorja).
1, 42. — Kftpi platno, Skadarka djevojko! kupi
platno, bježi svome dvoru; evo ide sva careva
vojska, pokupiće tvoje b'jelo platno. 1, 600. —
Pake ide u kulu bijelu, kupi blago Janko brata
svoga. 2, 619. Kupi blaga koliko ti drago i joŠ
ruha kako tebi drago, pa ti bježi kuda tebi drago.
8, 189. Tri dana kupiže plijen, jer ga bjeSe
mnogo. Đ. Daničić, 2dnev. 20, 25. — Kupi klasie
po laiiskom strništu. Nar. posl. vuk. 164. Ja 6a
klasje kupiti. Nar. prip. vuk. 221. — amo pri-
pada i ovaj primjer: Pot svoj kup)aše i hra&aše
V čafii. Š. KožiČić 87 b. t ovaj u kojemu stoji me-
ta forički (vidi kod žeti): Vjetar sijaše a tučo
kupiŠe. M. Divković, nauk. 30*. — također i
ovaj u kojemu subjekat nije čefade: Vihar kupi
slamu, sijeno, prah ... M. A. Re^ković, sat. L7b.
— cc) objekat je supstantiv u jednini koji stoji
mj. množine. Da je pusti klas kupiti za žetalicam.
And. Kačić, kor. 141. — tld) nema objekta^ jer
se razumije po smislu. Kupiš gdje nijesi vijao.
Vuk, mat. 25, 24.

b) objekat je Što umno, duševno.

€ia) riječ, pjesma, pripovijetka itd.
€uia) glagol je donekle u pravome smislu: rijeH
Hi pjesme itd, što se na različnijem n^estima
čujUf pišu se u istu ki^igu ili uopće na isto n^esto.
Kako ja po narodu našemu riječi tražim i kupim.
Vuk, odg. na utuk. 15. Pripovijesti koje sam a
ota^bini slušao, kupio i slagao. 8. !^ubiSa, prip.
III. — bbb) ovdje je metaforički smisao, jer u
samo misli na pamćeAe, A Marija hraiievaše fse
ove riči kupeće v srce svoje. Bernardin 9. luc

Digitized by

Google

1. JHLUPITI, 1, a, h) aa).

799

1. KUPITI, 1, e, h) hb).

2, 19. A Marija sahnulieva&e sve rici ove, ka-
peći u ih u srdoe svoje. L. Torsić 228.

bb) kupiti rtulične stvari u pjesmu
— pripovijedati A u pjesmi ili u pjesmama. Ki
trude sve vaSe i slavne |uvesni na jedno kup|aše
složene a pjesni. N. Na)eŠkovi6 1, 844.

ec) objekat su misli (raspriane), te
kapiti misli snaći: nastojati na pomnivost. Misli
kupim, moliti slidim. M. KatanČić 66.

dđ) objekat je slo tjelesno ili duševno,
smisao je metaforički. S toga 6ovjek sla živjenja
gubi snagu, zdravje i moć, i razliku zled i ne-
moć kupi, i sva sla ćutjenja. M. Pelegrinović
198. Koliko već grihov kupi, toliko k većoj
pribliluje se muki. F. Glavinić, ovit. 62^. Had
kad Čovjek na slo da se, sla svakoja kupi na se.
J. Kavai^in 58a. Srde vrle u sebi kupi. I. Dražić
19. — - Amo bi mogao pripttdati i ovaj primjer:
I kalaadra po naravi tako od bolna bolest kupi.
A. Vitajić, ostan. 85.

ee) očima kupiti, metaforički «» ras-

gledati. Čim liepote drage toli nag^ijem okom

svaki kupi, ćaći ~ "^

8, 28a.

svaki kupi, ćaćka BoŽiji sin domoli. G-. Palmotić

b. kad je objekat mnogo Čejadi^ uprav bi
značilo : činiti da svi dođu na jedno mjesto (n. p.
sazivanem, pa i silom ili mamjenem), ali se Često
ne ističe toliko jedinost mjesta koliko razlog s ko-
jega se to čini ili osobina u kojoj judi tako do-
laze, jedno i drugo moŠe se iskazati kokktivnijem
supstantivom, zato objekat mogu biti ili fudi
shvačeni napose ili kolektivni supstantiv (ono ito
postaje od svijeh kad su zajedno).

a) uopče. Koji svirače i igrače u hrpu
kupi. M. A. Be)ković, sat. A6b. Koji tada svone
ili po drugi način kupe puk na tu misu. Ant.
Kadčić 297. Piši ki&igu caru čestitome, neka
kupi ho^ i ha^ije i derviše turske kćiševnike,
nek se moli svecu Muhamedu. Nar. pjes. vuk.
3, 62. Kiiigu gleda, kupi Crnogorce, pa pred
ni ma kAigu kazivaše. 4, 80. Nije bio ajta^ja
(koji bećare i hajduke kupi oko sebe, a kućevno
}ude prezire). Vuk, grada. 50. — Silom oni kupe
mobe. y. Doien 60^. Kupiti mobu. Vuk, rječn.
kod mobiti.

b) u osobitijem slučajevimaj n. p. :
aa) kad je uzrok viječaM, Kra) po-

|ački kupi u vijeće svS veliko cvijet kra^evstva
plemeniti. I. Gundulić 428. — S bukom, s troskom
strašno vijeće i on (Beelzebub) kupit zapovijeda
od nabune i od smeće. 473. Pod' ti kupi vijeća
tvoja. (al-. Palmotić 2, 94. Kupe vijeće. Đ. Zu-
seri 61. — Običajahu gospoda na vratijeh od
gradova kupiti zbore od puka. I. Đordić, salt.
230. A nijesu vlastitom oblast) u sabore kupili.
A. Baćić 256. Počela je kupiti sabore. J. Ba-
novac, izkas. sab. 8. Da je u ovom veku moda
bila sabore kupiti. Đ. Obradović, basne. 842.

bb) kad je uzrok rat, a fudima je
osobina da su vojnici. kupfeAe poštede ne samo
scuivanetn nego i silom, matn^nem itd. Kupeć
pod Aim (barjakom) vojsku jaku. J. Kavadin
278a. Kupi vojsku po svoj zem)i žudinskoj. And.
Kačić, kor. 212. Svoj stijeg rastire na Šionskom
brdu blagi Jozus i k6 nebeski vojvoda kupi
vojsku. L M. Mattei 885. Kupi vojske koliko
ti drago. Nar. pjes. vuk. 2, 502. Kupi vojsku
Kra)ević Mijajlo, sakupio do trista hilsida. 8, 48.
Vojsku kupate po bogatoj Mač vi. 4, 251. Odrede
Kučuk-Aliju... da kupi vojsku pod platu. Vuk,
dan. 8, 163. Kupiti, popisivati novake ,ausheben
(recruten)'. Jur. pol. terminol. 48. Kupiti vojsku
,truppon werben'. 687. — Zaludu je trudit puke
i velike kupit moći, za na svrhu svoje odluke

oružanom rukom doći. 6. Palmotić 2, 101. —
Neka kupi svu latinska sila. 2, 559. — Jamačno
pripada amo i ovaj primjer u kojemu je izo-
stavfen objekat: Tako planu na riječi ove od
prije užežen Daut vrli; veće u srcu kapi, zove,
buni, davi, ko)e i prli. I. Gundulić 518.

cc) slično je pređaŠJ^mu kad se fudi
sazivfu u Četu. Četu kupi Perović-Badule. Nar.
pjes. vuk. 4, 8. -* Amo pripada i ovo: Pa pod
barjak kupi UdbiAane ; kad sakupi tridest Udbi-
liana ... 8, 150.

dd) razlog je vjenčai^j a osobina je
da je svaki čovjek svat. kuplei^ biva pozivanem.
Kupi svate, ajde po devojku. Nar. pjes. vuk. 1, 3.
Kupi, Đuro, hi}adu svatova. 2, 471. Svata kupi
koliko ti drago. 2, 185. No kup' svata, ne tro-
šider blaga. 8, 198. I on kupi na kitu svatove.
Nar. pjes. juk. 100.

c) vidi prvi primjer kod d.
e. objekat su iivotii^. ako su rasprSane,
čini se da dođu na jedno mjesto goneAem, dozi-
va^m, domamfiva^im itd. Kupoći razprSane
ovčice. A. Gučetić, roz. jez. 250. — Drugačije
je značet^e u drugome primjeru kod d, i u naj
zadiiemu kod e, b) aa).

d. u prvome od ova dva primjera objekat
je čefad, u drugome iivine, ali značeike nije kao
kod b i o, nego od prilike kao kod a, ali se ne
kupe objekti da se hrane nego da se uništuju.
Kupi kao kuga decu. Nar. posl. vuk. 164. S ripe,
ze|a i stvari ostalih kupi crve. J. S. Be}ković
852.

e. kad je objekat blago, novac, pa i drugo
što vrijedi novca, može se shvaćati po i^što u
prenesenome smislu, kao stjecati, dobivati, pri-
znati, uzimati, ističući da se pojedini dijelovi do ■
bivaju u različna vremena (n. p. malo po malo),
ili na različnijem n^estima (od različnijeh lica),

a) ističe se osobito razlikost vremena (da
se sve ne dobiva u isto vrijeme). Kupe blago i ne
znadu komu će ga skupiti. P. Posilović, nasl. 21a.
Zato kupe blago vrlmenito. A. Kanižlić, bogo-
)ubn. 472. ^ude dere, blago kupi. V. ĐoSen 59a.
Po krivici blago kupi. 202a. Kupiti blago za
lakomi ju. Ant. Kadčić 4. metaforički. Duševno
ga (blago) htij kapiti. J. Kavanin 88 1&. — Ku-
pili su dosta za te ... da s' ti svijetao i čestiti.
123^. — Kupimo ova dobra vrimpnita. A. Ka-
nižlić, fran. 256. — Amo pripadaju i ovi pri-
mjeri: Sir, maslo i mlijeko na zdravje kupili!
M. Đržić 254. Kod nas žene zloobičajno jaja
svaka sebi kupe. J. S. Bejković 82. Oćerao
krave i volove, oćerao i koze i ovce, nek' im
bule sir i maslo kupe. Nar. pjes. vuk. 4, 193.

b) ističe se jače razlikost znjesta (ili lica).
aa) uopće. Ova voda, koju nosim ja

uza se kud god hodim, u ćoj moći sve nahodim,
dobri pjenezi š dom kupim. Jedupka nezn. pjesn.
287. — Došao sam u Carigrad lemozinu kapiti.
A. Kanižlić, kam. 329. Mi smo svijet oprosili
kupeći milostinu od vrata do vrata. S. ^I^ubiša,
prip. 167. Gledah te milostima po crkvi kapiti.
260. — Kom nije dosta, novce po tuđem vila*
jetu kupiti. D. Obradović, živ. 27. — Osjeko se
hi|adu dukata, devet stotin jesam sakupio, joŠ
mi va|a kupiti stotinu. Nar. pjes. vuk. 8, 134.
— Bobe rob|e, a sijeku glave, kupe pusto bio-
gradsko blago. 2, 607. — No se diže Uskok-
Karimane u Budine, da on kupi ovce: de god
Ture bješe dohodilo, svaki demu ovcu darivaše,
ko ne dade, onom otimaše. 4, 96.

bb) ikešto je osobito kad su lica od
kojijeh se dobiva, duina ono dati, ili se shvaća
kao da su dužna. Idem medu to kupiti moje

Digitized by

Google

1. KUPITI, 1, G, b) hb).

800

1. KUPITI, 2, b, h).

ostale đulove. M. A. Bejković, sabr. 40. Ka-
lader je dohodio da kupi ujam u}ano^ mlina.
S. i^ubiSa, prip. 203. Hajde, pope, kupi popo-
vale. Osvetn. 2, 155. — Naj češće o poresi,
dankuy haraču, carini itđ. (i kad onaj što prima
ne dobiva za sebe). Od svojije iskat i kupiti
(arač). F. Lastrić, test. 62^. SiđaSe sa stolom
od piuezi gdi carina kup}aSe. od' 148. Kada
slavni srpski car-Laisare posla zeta MiloS-Obi*
lica u Latine da kupi harače. Nar. pjes. vuk.
2, 211. U}ega' je u pleme ĐrobAake, te on kupi
danke i harače. 3, 446. Da kupimo carevu mi-
riju. 4, 468. Sve ove dacije kupio je od naroda
baŠknez preko seoskijeh kmetova. Vuk, rječn.
predg. III. Glavar (bratatoa) u mimo doba sudi,
globi, kupi danak. V. Bogišić, zborn. 514.

cc) amo pripada i kad se thnogo čega
dobije kupovanem, vidi u Vukovu rječniku, 2.

f. uz jedan sam objekat moie kupiti zna-
čiti: činiti da bude kraci (n, p. sabiraikem u
bore).

a) uopće. (Slon) dugu trub|u (nos) na
čas svaki stavno kupi, stere smijeno. I. Gun-
đulić 554. I jezik je izgubila. Čelo mrska, lice
kupi. A. Gledević 31^. — Serafini prid zgleda-
njem tvojim kupe krila svoja. M. Jerković 58.
— U ovome primjeru skraćivaiie postaje pote-
zanem, stezaiiem. Luka kupi dogatu kajase. Nar.
pjes. juk. 298.

b) u prenesenome smislu, kupiti dudu
(duh) znači: biti pri smrti- te vafa da se misli
na one čaše kad se gdjekad povrati malo snage.
Jak na dan od smrce kad bolan duh kupi. M.
Vetranič 2, 286. Naj mai^e da je kdj bolesti u
glavi, oni čas bogme joj sam kokoŠ udavi; a
bogme da dušu noboga ja k&pim, toga ne okuSu,
neg ako ja kilpim. N. Naješković 1, 253. Smrt-
noj u pogubi dušu kupi. P. Kanavelić, iv. 401.
Dušu svoju ki knpjaše, da se od šega svijeta
odili. A. Vita|i6, ostan. 258. Nesrićni kra}, kada
se k smrti poče približati, kada poče dušu ku-
piti, strašno se mucaše. Đ. Kapić 78. — Jamačno
pripada amo ovaj primjer u kojemu se je kod
oba glagola imalo u pameti dušu. Kupi da pusti.
(Kaže se za onoga koji je već na samrti). Nar.
posl. vuk. 164.

c) u prenesenome smislu, kupiti u kratko
moie značiti: smisao čega izgovarati u malo
riječi. — U Belinu rječniku: Kupiti u kratko
,compendiare, ridurre in compendio' ,in pauca
oonferre* 207*.

g. capere, continere, complecti, imati u
sebi, driati u sebi, shvaćati. Ova (duša čista i
pravedna) kupi u sebi obilnosti, raskoše i blago
Božijeh milosti. Đ. Kašić, per. iv. Pol-oku tikva
kupi. M. Katančić 46.

h. ti prenesenome smislu, razmišfaiiem i
razloieiHem od nekoliko poznatijeh razloga dola-
ziti do nekoga suda, izvoditi, suditi. Oni viđahu
Čovjeka toliko pospiješna na trp|enje (bez ni-
jedne dobiti) od sfakoga naj većega zla radi dih
spasenja, od česa kup}aha i vađahu (vajahu?
štampano vajhahu) da ne mogaše biti nego pri-
sfet i Božji oni zakon koji taki nauk od lubavi
učaše. B. Kašić, fran. 111.
2. sa se.

a. pasivno, n. p,:

a) vidi 1, a, a), Đe so čuje nek se kupi!
(Kad se deca igraju kupe, pak kad koje dobije,
onda udarivši rukom ili tresnuvši ono do su mu
orasi, reče), (vidi 4. kupa, b, a)). Nar. posl. vuk.
77. Sve se smeta više kupi i nastoži. S. !^u-
biša, prip. 144.

b) vidi 1, a, b) aa) aaa). Društvo pri-

stane na to da se kapi grada za srpska frazeo-
logiju. Kajem se što nijes&m iskao da se kupe
glasovi. Vuk, pism. 80.

c) vidi kod b.

d) vidi 1, a, e), U skriAicu gdi se kupi
lemozina. A. Gačetić, ros. jes. 87. Kupe se
mjedi za crna (sic) doevi. (Z). Poslov. daniČ. Ni
jedno zrno za drugoga onega života ne kupi se.
B. Zazori 210.

e) vidi 1, h. Od svega toga kapi se da
s razlogom ove čotr vrste od Če}adi posobito po-
štuju sfeoa ovoga B. Kašić, fran. 174.

b. refleksivno. — U nekijem je primjerima
teško raspoznoH jeli pasivno Hi refleksivno, to je
osobito kod onijeh što su prema 1, b, b). — Iz-
među rječnika u Belinu (^adunarsi, ragunarsi'
,convenio' 88l>), ti Bjelos^enčevu (kupim se ,con-
gregor*), u Voltijijinu (,radunarsi, congregarsi'
,8ich versammeln'), ti Vukovu (,sioh sammeln'
,congregor'. — 2. kupi se n. p. čoha, opanci
,einlaufen, sioh zasammenziehen' ,oontrahi').

a) vidi 1, a, b). Kad nemoći mnoge kupe
se i goje (u starosti). V. Hektorović 67.

b) vidi 1, b, a). K Aemu Židovi svi ku-
plahu se svak dan. M. Marulić 77. Vas puk na
placu se kup)aSe. Zborn. 48*. K Aemu sa se
kopile sve devojke i neviste. Nar. pjes. u P.
Hektorović 21. Neg im se klapaju i oko i^ih
kupe. N. Dimitrović 101. Satiri se oko i^ega
kao oko čuvete kupe. M. Držić 128. Kamilo,
moj gospodar, učinio se nemoćan, mati mu je
došla, skabe se nad Mm, liječnici se kupe. 210.
Onamo se kuplaše veliko mnoštvo Krstjanov. F.
Vrančić, živ. 38. Ondi so kap^e svejer mno-
žina velika. B. Kašić, per. 22. Ja sam učio i
u templu gdi se kupe svi Židovi, is. 50. Dijaše
sve ubozijem Isukrstovijem koji se k itema ka-
p}ahu. i^. 38. Od bugarskih mlados sela na
igre se kupi ove. I. Gundulić 379. Tu gospoda
vrijedna i znana kupice se s mnogom česti. 6.
Palmotić 1, 101. Što se toj kupite ? 1, 283.
Pospješno se svikolici kupe vosci i bojnici na
korab}e. 2, 260. Množ velika svijeta svega oko
ove se rijeke kupi. 2, 433. G4je gospoda knesi
i bani kupiti se obće često. P. Kanavelić, iv. 6.
Kupe se oko kogagodi kako oko sove. (D). Po-
slov. danič. Kad na blagdan tvoj kape se virni.

A. Vita}ić, ist. 230<^. Svi se k svomu kupe stanu.
8511>. K iiim se kupo i gotove čestijeh (udib
mnoštva vela. ostan. 2. Jeste li vidjeli skala
djece ili kad se kupe is početka ili kad ih svoj
naučite) za koje vrijeme jur skupfenijeh izostavi?

B. Zuzeri 7. Ono misto gdi se djavli kup^a
Bogu se posveti. J. Filipović 1, 181>. Odi se
kupe pravovirni na molitva. F. Lastrić, od^ 144.
Neznabožći kapeći se k ćemu od daleka. F.
Lastrić, test. ad. lOlh. §to bi bilo veoma dobro
da u te dnevi nejmaju se djetići ni druga muška
če)ad kupiti u orkvi. I. A. Nenadić, nauk. 15.
Kupe li se gospoda prid dvorove Lasareve ? Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 19. Nek se }adi Širom kUpe,
da prodadu i da kiipe. V. Došen 102^. Gdi ka-
p|ahu se svi građani. S. Kosa 60^. Sam drobni
puk . . . kupi se oko liega. 120^. Kupi se silni
vilast. Norini 47. Svi trče, svi se u pomoć
kupe. Đ. Rapić 115. Tako mi se na jade ne
kupili! Nar. posl. vuk. 305. Kako je nekome
bila utekla žena, pa se kupila poćera sa liom.
Vuk, nar. pjes. (1824) 1, 24. Narod se kapi na
sajam. S. Lubiša, prip. 3. Na glas zvona ku-
pimo se i Boga hvalimo. 195. Ja sam dospevao
svuda: i na prela, i na sela, i na posajmice, i
na mobe, i na sabore, gde se god kupe momci
i devojke. M. Đ. Milićević, medudnev. 89.

Digitized by

Google

1. KUPITI, 2, b, c).

801

2. KUPITI, 1, e, a).

c) vidi 1, b, h) aa), K iiema se kupi
sbor stareiin od grada. Đ. Baraković, vil. 112.
Kad se kupe zbori i vijeća. B. Zuseri 97. Su-
prot kojima kupili sa se i drugi sabori. A. Baći6
11. Kako su se sabori kupili. J. Banovac, izkas.
sab. 29. Kad idete i kupite se na koje viće, na
dogovore. F. Lastrić, od* 281. £ se kupe sri-
jemski glavari na sakupu pred bijelom crkvom.
Nar. pjes. vuk. 2, 6.

d) vidi 1, b, b) bbj-^d). Jerb se Turci
kupe. Spom. sr. 1, 25. (1899). Darij vojski ku-
piti se re£e. Aleks. jag. star. 8, 261. Nu opet
vojska od Kozaka pazi gdi se na se kupi. L
Gundulić 444. Kupi se vojska u Budim. P. Ka-
navelić, iv. 41. Stanu se pod barjak kupiti ju-
naci. Vuk, grada. 79. I doslije su kupile se
vojske. Osvetn. 2, 81. — Razvij barjak, udri
pred kapiju, nek se kupi trideset junaka. Nar.
pjes. vuk. 8, 801. Turci se stcuiu kupiti u 6ete.
Vuk, dan. 8, 200. — Kupe se svatovi, spravfa
se nevjesta. I. G-undulić 148.

e) vidi 1, o. Na skladanje vele medno
kon spijevoca (ubovnika od razlicijeh zvijeri
a jedno kup^aSe se množ velika. I. Gundulić
818. — I kd lačni psi slijedeći ki na že|ni lov
kupe se. L Đordić, salt. 192. Đe je strvina tamo
se (i) psi kupe. Nar. posl. vuk. 74. Kupi se
kučnioa. 164. — Ondi ovce kupe se u stada. J.
S. Be^ković 59. — I kupe se (pčele) po granah
drveća. 287. Boj se pode u klupke kupiti. F.
Đorđević, pčelar. 5.

f) u fredaiikijem $luč<^evima mole su-
bjekat biti u jednini i kad se govori o jednome
(n. p. kad se kaie svaki). Poletješe zapovijedi
po prostranoj kra)evini, put Varšova da svak
slijedi pod oružjem u brzini, da na vojsku svak
se kupi. I. Gundulić 417. — U ovome primjeru
stoji kupiti se s kim kao da je glagol sastati se :
Na ugovfo^ru kada se kuplah s Bada&inom. Mon.
croat. 75. (1460).

g) vidi 1, f. Svaki pod itit svoj se knpi
gdje udM-ce }ute prima. J. Palmotić 208. Ali
kada tuj pristupi, da ugleda }ute zmije, gdi se
svaka u se kupi, da na i^ skoći da ga ubije. L
Đordić, pjesn. 58. vidi i u Vukovu rječniku kod
2. — U meni . . . duh se stiskuje i kupi da gre
van. D. Zlatarić 64«.

2. KUPITI, kiip£m, p/. dobiti što davši Ba ono
ikešto što se misli da onoliko vrijedi, i to gotovo
su svagda novci (plativši cijenu), rijetki su pri-
mjeri u kojima nije cijena novac, i več^jem su
dijelom u metaforičkome smislu* ■— impf.: kupo-
vati. — Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 t
8 sing, kfip£ i u part praet, pass. kiij))en; i«
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf, —
Riječ je praslavenska, isporedi stslov. kupiti, rus,
K/nHTb, čeS, koupiti, po}, kupić. — Biječ je ger-
manska, isporedi got. kaupdn, stvikem. choufdn,
srv^m, koufen, nv1^em. kaufen, anglosaks. c^pan
(u svojem jezicima, osim novovkemačkoga, znači :
trgovati ili eamjeiHvati, pron\jenivati) ; jamačno
nije u svezi s lat. oaupo. — Između rječnika u
Vrančičevu (,emere; mercari^) u Mikafinu (ku-
piti, kupovati ,emo, comparo, mercor, nundinor^^
u Belinu (,oomprare' ,emo' 208b), u Bjelos^en-
čevu (kupil sem za malo ,emi parvo, emi vilibus' ;
kup}en ,emptus, comparatus'), ti Stuličevu (,emere,
ooemere, mercari, emercari'), fi Volti^jinu (,com-
prare, comperare' ,kaufen'), u Vukovu (,kaufen'
,emo*), u Daničičevu (,emere*).
1. aktivno,
a. uopče, Opatb kupi ćetvrbtb dola. Sta-
rine. 18, 208. (1185 prepis, 1250). Kupi biser ta.
Narućn. 31^. Kupi ta sin jednoga dobra kopuna. I

Korizm. 48*. Pošli bjehu u grad, da jestojske
kupe. N. Baiiina 65b. joann. 4, 8. Svrdti se i
kiipi glavičatijeh igala. M. Držić 182. Kupi
osla, prodaj osla. (D). Poslov. danić. Kupit radi
tko ne hvali. (Z). Poslov. daniS. Neki kupio
što od plijena, pa otišao da prodaje. Vuk, dan.
8, 196. Evo tebi, moje dijete drago, kupi praha,
a mijeni opanke. Osvetn. 2, 152. — Objekat moŽe
biti % čefade (rob); drugo je u ovakovijem pri-
mjerima: Tako žena kad se nudi, da ju mnogi
kupe |udi. V. Došen 95b. — Ako nema objekta,
ima se u misli.

b. kad se za koga drugoga što kupi, to se
naj češče izreče dativom (dativus commodi). Dje-
vojačkijeh množ naprava hoću Mma ja kupiti.
6r. Palmotić 1, 158. Niti mi je kupila halata.
M. A. Be)ković, sat. I3b. Dragi će mi derdan
kupit. Nar. pjes. vuk. 1, 880. — Kad ko za sama
sebe kupi, to se ne ističe osobitom riječi fsebi, za
sebe) ako nije potrebno ; što se nalazi u Aekijem
prin^erima sebi (i si u starije doba), to je prema
grčkome ili uprav prema jevrejskome jeziku (vidi
kod sebe). Iže kupiše sebi predivnuju siju kup}u.
Sava, tip. hil. glasn. 24, 172. Kupivb si ndSto
brašna. Spom. sr. 1, 64. (1405). Odpusti £ih da
pošadši u bližAa sela i varoše kupe sebi blago-
vanja koja će blagovati. L Bandulavić 297b,
mare. 6, 86. Idite k trgovcima i kupite sebi.
Vuk, mat. 25, 9.

e. izriče se način kako se kupi ili mjesto
gdje se kupi. Kupiti cijeno, za malo, jeftino ,com-
prare a buon mercato' , parvo emere'. Drago ku-
piti, skupo kupiti ,comprar caro, cio& a caro
prezao' ,magno emere^ A. d. Bella, rječn. 208b.
Kupi drago da t* je sved drago. (Z). Bazmiš}a
kako će jeftinije kupiti a skupne prodati. F.
Lastrić, ned. 248. — Kupiti na gotove pineze
,comprare con danaro contante' ,prae8enti pecu-
nia emere^ Kupiti na riječ, na vjeru, u dug
,comprare a credenza' ,credita peounia emere'.
A. d. Bella, rječn. 209*. Ovo sve on kupi na
veresiju dok iziđe u vilaet. Vuk, grada. 70. —
Kupiti na malo, na dinar ,comprare a minuto
overo a parte a parte' ,particulatim emere'. —
Kupiti s mjerom, kupiti na mjeru ,comprare a
misura' ,mensura emere^ A. d. Bella, rječn. 208b.
— Kupiti nazad ,wiederkaufen*. Jur. pol. ter-
minol. 644. — Kupiti po drugoj ruci, t. j. ku-
piti od druge osobe, a ne u dućanu, na Bijeci.
F. Pilepić. — Ako ga kupi na dućanu. M. Zo-
rićić, osmina. 107. Koi^a kupci jer u štali vide
i ne mare kupiti iz paše. J. S. Be}ković 71. —
Kupit mačku u mijehu. (D). Poslov. danič. Ku-
piti mačku u mijehu ,comprar alla cieca' ,casu
emere^ A. d. Bella, rječ. 208^^. sad se u Dubrov-
niku govori i: kupiti mačku u vreći, te je zna-
čei^e kod oboga, da se kupilo Aešto sfepački ne
znajući kakvo je, ili uopče da se lUšto pogodilo
ili dogovorilo Sto se ne zna jeli dobro,

đ. može se izreći i nan^era kojom se što
kupi, n, p. Kupio sam jednu litru zlata, da po-
zlatim Omarijna vrata. Nar. pjes. vuk. 1, 262.
Kad ko Sto kupi na obid ili okušaj. V. BogiSić,
zakon. 90. — J ovc^j primjer amo pripada jer
na se n« znači samo za sebe, ne^o za svctje odijelo.
Onda prodav na se štogod kupi. M. A. Be}ković,
sat. I5D.

e. kad se izriče cijena, moie stajati:
a) u instrumentalu. Vinogradi kup|b
opatb crbkvijimb dobytbkomb. Mon. serb. 10.
(1222—1228). Kupiše onijemi dinari ikivn. N.
Ra&ina 92b. matth. 27, 7. — metaforički. Ovo
je kra|estvo vaše, jer sam ga ja mojom krvju za
vas kupio. J. Banovac, razg. G. — Griješkom uz

Digitized by

v^uogle

2. KUPITI, 1, e, a).

802

KUPIV0J8KA

instr. ima prijedlog s. Da on (Demosten) talent
(novac) svoj ne meće i s iliim po kaj kupit neće.
J. Kavaiiiu 38^. §to na igri izgubi to, da odiću
8 tim kupite ... V. Došen 21'i<^. Ne stoji joj
dobro ona haj ina, nije Ae, kupila je je s tudijem.
Đ. Đafiić 15. Koji Žudu kupiti s pravom cije-
nom one stvari. J. Matović 423. — metaforički.
Kupiti s malom zlovo)nostjii vične veselje. P.
Radovćić, način. 78L 8 dobrijem' dieli tko ne
kupi pri ovu zemju. J. KavaAin 492d.

b) u acc. s prijedlogom na. Po Stoti se
zaman kaja, na svoj pjenez rasap kupi. I. Gun-
dulić 448. Kupit štape na dinare. (D). Kupio
je na drag dinar sramotu. (Z). Poslov. danič.
Sva na pjenez zlatan kupi. J. Kavaiiin 188b. ji^a
svoj pjenez kupit štetu ,malum šibi suo iumento
aroessere'. A. d. Đella, rječn. 208b.

c) u loc. 8 prijedlogom na. Ne bi imale
na čemu kupiti jagaiica. 8. Bosa St^, Na i&imi
bijahu krv kupili, na i^ima kupiše jednu i^ivicu.
157^. Kuće koje samb kupio na aspre crkovne.
Starine. 10. 85. (1770). Došli su u ovo mjesto,
za kupit na svomu dinaru s čijem se prihranit.
A. Kalić 406. — metaforički, Tijem sred ruke
bijele svoje uze mramor bje)i od lira . . . komu
reče: ,Jaoh! na tebi p&k6 li sam ja kupila?' I.
y. Bonić, mand. 17. Evo onoga ki svoj dio
prosu bludnijeh sredu djela, na čem drugo nij*
kupio, neg bolesti duše i tijela. J. KavaAin 52&.

d) u ace. 8 prijedlogom po. Toga ša-
rana kupi po Sto po to. Nar. prip. vuk. 86.
Nego ću kupiti od tebe po cijenu. Đ. Daničić,
28am. 24, 24.

e) u acc, 8 prijedlogom pod. — U jed-
nom primjeru xviii vijeka. Može kupiti pod cinn
sadašiiu za dražje paka prodati. Ant. Kadčić
262.

f) u aec. 8 prijedlogom za. Grbkve da*
doh olovo kupivb za 200 dukatb. Mon. serb. 416.
(1442 u pojsnijem prijepi8u). Kupiti za jaspre do-
brotu. I. Ančić, ogl. 46. Kupit tri za dinar, a
dat pet priganijeh. (D). Kupio je za pećicu kruha.
(Z). Poslov. danič. I razsutak za ikeg* (blago)
kupi. y. Došen 202«^. Da kupite za to žita.
214*. Gospodstvo su na sab)i dobili, a nisu ga
za novce kupili. And. Kačić, razg. 170b. Za
jaspre kupiti, kor. 872. Ja priksinoć kupih za
potura. M. A. Bejković, sat. D8a. Kupih koAa
za hi|adu. Nar. pjes. vuk. 1, 805. Kupih pile
za dinar. 1, 505. Kupio hajduk gaće za marjaš,
a popio forintu alvaluka. (Ovde ,hajduk' znači
, pandur' ili ,četnik', kao što se obično u voj-
vodstvu govori). Nar. posl. vuk. 164. Za one
novce kupi baruta i olova. Vuk, dan. 8, 195.
— U ovijem primjerima cijena nije sam novac.
Kupihb ujezdnu za 100 ovbcb sb jagi^bci. DeČ.
hris. 55. I^iva ta nadb brazdomb . . . Što kupi
popb lgQ&ti(j) za Budimirova koiia. Spom. stojan.
37. Niva . . . što kupismo za vola i za 5 per-
perb. 88. (do god. 1846). — Metaforički. Kad
vam ga Isukrs prodava za onoliko, za koliko ga
je kupio. Đ. Bašić 229. Kupio bi ga za mekii^e.
(Tako je bogat prema onome drugome). Nar.
posl. vuk. 164. — Ovakovi primjeri ne pripadaju
amo, jer u iMma za ne pokazuje cijenu nego 8toji
mj. kako. Za što sam kupio, za to ti proda vam.
(D). Poslov. danič. Za što kupio, za to i prodao
(kakav nov glas). Nar. posl. vuk. 88.

g) osobitijem načinom stoji u ovome
primjeru cijena kao objekat (uprav kao mjera).
Kupimo dvisti pinezi kruha. I. Bandulavić 297b.
mare. 6, 87.

h) u ovome je primjeru kazana cijena
cijelom rečenicom (kupiti nije posve n pravome

smislu, isporedi otkupiti). Ako hoćete život svoj
kupiti, zemju vašu k zem)i mojej priložite. Aleks.
jag. 3tar. 3, 232.

f. ko prodaje može stezati u genetiou:
^) s prijedlogom od. Obrdtb mesto . . .

to kupi otb Svetogorbcb. Domentijan^ 170 — 171.
NiSto namb veće Vlahuša ne osta đužaub odb
carbna i brodova naSijehb koje bješe odb nasb
kupio. Spom. sr. 2, 111. (1447). Ponukujem tebe
da od mene kupiš zlato ogi&evito. J. Filipović

1, 170». Nastoja kupit od apostola pinezma
oblast za moć i on podavat duha sveto;?a. Bla^
turi. 2, 86. Pak sam skoro kupio dorata od
kaura za trista dukata. Nar. pjes. vuk. 3, 251.

b) 8 prijedlogom u. U koga jestb kupilb.
Mon. serb. 147. (1349). Kra)evbstvo mi kupii
tuzi vrbhovinu u piskopa hvostbnbskoga. Doć.
hris. 61. On Osipa u Ai kupL P. Vuletić 20.
Da jedan u nevimika kupi stvar svetu. J. Ba-
novac, uboj. 46. Za i&egova Šarca jedni pripo-
vijedaju da mu ga je poklonila nekaka vila, a
jedni opet da ga je kupio u nekakijeh kiri^ja.
Vuk, živ. 240. Da kupiS u mene zlata. Vak,
otkri V. 8, 18. PoznavSi svetu ruka kupi je n
dega. kovČ. 125. Kupio jednoga paripa u vla-
dike. S. i^ubiša, prip. 117. Mi smo ga kupili a
neznana trgovca. 192

g. može i sama cijena biti 8ulijekat, Bla^
koje sudca kupi. V. DoŠen 71^. (u metaforičkome
smislu, isporedi naj zadni primjer u a).

2. pasivno. Sb }udbmi osobbnjimi iže ka-
pjenjj hldbb jadetb. Domentijana 157. l&iva ku-
pjena otb Debraje kaloderioe za 12 perperb
Spom. stoj. 36. ]^iva . . . knpjena otb Đurđa la
koiib. 88. (do god. 1846). Vdsi, grdho}abivaja
duše moja, jako ne sama sebd jesi vb svoboda,
kup)ena bo jesi cdnoja krbve agi^bca neporočbna
i prdčista, Krista. Danilo 800. Kupjeni bo jeste
cenu prevelika. Korizm. 88b. Ah, moj Bože, da
sam rob kup}eni ! M. Držić 81. l^e dobrota ne-
izrečena i zamjema svijem ljepota dostojna je
bit kupjena a pogibijom sto Života. Ćr. Palmotić

2, 119. Moji prami, spravite se, da badete sveiat
mene pokornico na one noge blage i svete za
kup|ena robiAicu. I. V. Bunić, mand. 18. Ku-
p}ena je liiva i pećina na doj u sinova Heto-
vijeh. Đ. Daničić, Imojs. 49, 32. Ova puška
nije kradena no pošteno kup|ena svojom parom.
S. :^ubiša, prip. 176.

3. sa se, pasivno. Kad se sadac kupit more.
y. Došen 62b. Kano alem kamen veleskupi ki
se ne da ni po što da kupi. Osvetn. 1, 25.

KUPITUL, vidi kapituo, b, a). — Na doa
mjesta u spomeniku xv vijeka. Bedovnici kupi-
tula sei^skoga ... 8 redovnici kupilula. Mon.
croat. 121. (1484). ali u istome spomeniku ima
opet doa puta kapitula (str. 122); po tome vafa
da je u štampano mj. a ili pisarskom ili štam-
parskom griješkom.

KUPIV, a4j. vidi kupjiv. — Samo u Stuhievu
rječniku: ,venalis, vendibilis, vonaculos' s do-
datkom da je uzeto iz misala.

KUPIVOJ, m. ime muško. — U latinskome
spomeniku xiii vijeka. ,Mancipia com sais here-
dibus : Cupivoj ,...*. Mon. ep. sagr. tkalč. 1, 72.
(1282).

KtjPIVdjSKA, m. čovjek koji kupi vctjsku. -
U Vukovu rječniku: koji kupi vojska: ,otidoše
kupivojske, da dižu vojsku ,anwerber von sol-
daten' ,conquisitor militum' s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori i s primjerom: O 8avi6o,
naša kupivojsko. (Ogled. sr. 249). — 1 u Šale-
kovu i n Popovičeou rječniku: ,werber'.

Digitized by

Google

KtJPJAK

909

KTJP^iA, b.

KUPJAK, vidi Kap]ak.

KtjPJENA, /. vidi 1. kupina. — Nije jasno
Eošto se -i- promijenilo na je ; nigda nema oblika
k^pjena. — Od xvi vijeka po i^ek^jem zapadnijem
krajevima, osobito u Dubrovniku gdje se samo
iuje kapjena, a između rječnika u Belinu (,ro-
veto, spina noW ,rabetam' 688^ ; ,royo' ^rabam' ;
jagoda od kupjene ,fratto del roveto' ,mora' 684^),
u Stuličevu Orabas')^ u Vukovu (vide kil^pina
s dodatkom da se govori u Dubrovniku). Ali mi
ti su (puti) kupjenom sarasli? d. Menčetić—G.
Dr%i6 510. Gdi u draču i kupjenu uvalih se po
nesreći. M. Vetranić 1, 2*4. Komu se ukaza
otac tvoj u njekoj kupjeni. 2, 217. O dobre ta£
scjene nije zem)e na sviti, ka neće kupjene kad-
godi roditi. D. Raiiina Ibl^. Tekući po stinah,
po kamenju i po kupjenah. B. KaSić, fran. 59.
Nu da pustoš hridna i strma, . . . kupjena i draĆa
oko grma koj se plete sa svih kraja, joi perivoj
bude ugodan ... L Gundulić 237—238. Ćelije
su grad njekada glasovita bile imena, obilježja
jedva sada naziru se iz kupjena. 319. Kupjene,
ćiĆak i iirAe užgavaju zmije. M. Badnić 307 >>.
U kupjeni gorućoj, koju Mojzes bijaSe vidio. I.
Akvilini 204. Kolak spile kft izvrti narav brid-
nijeh usred stijena, kdj vrh vrata od svud srti
brštan, triš|a i kupjena. A. Gledević 267«. Ba-
stijahu prid iiom kupjene. L Đordić, ben. 10.
Iz kupjene razgorjene. S. Bosa 135*^. Kupjena
koju vidjo Mojses gorjeti. J. Matović 40. Jedno
od ove dece sakrije se u jednu lominu (plot od
kupjene drače). Nar. prip. vrč. 203. Kupjena
(kupina, kupii^ača), slov. kopinje, kupinača, cslav.
kupina, k%pininije, rus. KjrneHa, KyneHi> (Polygo-
natum), bug. k'bpini», češ. kupina (Bubus), pol.
k^pa, kupina (fratez), mora celsa (Pizzelli, Skurla),
moro spino (Kuzmić, Aquila~Buć), Bubus firu-
ticosos L. (Vodopić), v. Kupina. B. Šulek, im.
185.

KUPJĆNAČA, /. vidi kupinača t 1. kupina.

— Od XVIII vijeka, a igmeau rječnika u Stuli-
čevu (v. kupii^aČa). Kupjenače-jagode, moro spino
(Anselmo da Ganali), Bubus frutioosus L. B.
dulek, im. 185.

KUPJENAK, m. vidi 1. kunina, b. Kupjenak,
Bubus fruticosus L. (Vujičić). B. §ulek, im.
185.

KUPJENA V, acij, vidi kupjenov. — U Stuli-
čevu rječniku: v. kupjenski. — nepouzdano.

KfjPJENlCA, /. dem. kupjena. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Belinu (,mora di
rovo* ,rubi moram' 496*; ,frutto del roveto*
,mora' 634*) t u Stuličevu (,mora'). Stoklasu ovu
ku zrelijeh nanizo sam kupjenica, nosim oči ve-
selijeh, gdi sja sunoe, m& Danica. I. Gundulić
159. — 8 pridjevom petoprsna moše značiti Što
i jagoda, b, a). — U Stuličevu rječniku: kupje-
nica petoprsna, trava ,fragraria' ,herba genus'.
Kupjenica petoprstna, Fragaria (vesoa) L. (Della-
bella, Aquila— Buć, Pizzelli). B. Šulek, im. 185.
ali nema u Belinu rječniku; va(a da je Šulek
grijeikom napisao mj. Stulli.

KtlPJENIŠTE, n. mjesto qdje rastu kupjene.

— isporedi kupii&ak. — U jednoga pisca Du-
brovčanina XVIII vijeka (znači što i 1. kupina,
a), a između rječnika u Belinu (,roveto, luogo
dove sono molti rovi' ,rubetum' 633h) • u Stidi-
čevu (,rubetum'). Vidje je Mojzes u onemu ku-
pjonidtvu koje gorjaše. Đ. Bašić 225.

KUPJENIŠTVO, n. u Stuličevu rječniku uz
knpjenifite. — posve nepouzdano.

KtlPJENOV, adj. koji pripada kupjenama

(obrastao kuj)jeiuima). — U jednome primjeru
iz narodne pjesme hercegovačke nečega vremena.
Jedno gora jaglikova, drugo gora brStanova,
treće gora kupjenova. Nar. pjes. hero. vuk. 884.

1. KtlPJENOVAG, Kilipjendvca, m. vidi Ka-
pjenovo. — U narodnoj pjesmi xviii vijeka. Ja
ću, Pavle, otiti put lijepa Kupjenovca. Nar. pjes.
bog. 42. u istoj pjesmi ima još Mkolika puta
Kupjenovac u ovome značeiiu, a jedan put Ku-
pjenovo (vidi drugi prin^jer kod Kupjenovo).

2. KUPJENOVAC, KupjenSvca, m. čovjek iz
Kupjenova, vidi drugi primjer kod Kupjeuovo.

KtjPJENOVO, n. vidi Kupinovo, a. — -je-
kao kod kupjena. — U dvije narodne pjesme
XVIII vijeka (vidi i 1. Kupi novac). Zdravo došo
s nevjestom ka lijepomu Kupjenovu. Nar. pjes.
bog. 42. I on tamo otide ka lijepu Kupjenovu,
brzo bješe skupio dosta mladijeh Kupjenovaoa.
45.

KUPJENSKI, adj. koji pripada kupjenama.
— Samo u Stuličevu rječniku: ,rubeu8^

KUPJfir^AČA, /. vidi kupiAača. — U Belinu
rječniku: ,ftrutto del roveto' ,mora' 634*.

KUPLAČA, /. vidi varjača. — Dva puta u
narodnoj pripovijeci našega vremena: Uzeo ku-
plaču pa po kazanu loit struguće. Nar. prip. vuk.'

272. Uzme kuplaču te od oranije do kazana, od
kazana do oranije, ondale kusni, ondale srkni . . .

273. ali je po svoj prilici zlo štampano, te treba
Čitati kutlača, vidi : Trebalo je može biti ispra-
viti .kuplača' (dva puta; da nije ,kutlača'?) pa
po kazanu ,loit' struguće (mo2e biti greškom m.
,i tlo'). Đ. 8. Đordević u Srpske nar. prip. i zag.
vuk. (1897) 417.

KUPLIOA, /. i^ešto (po drugome primjeru vafa
da je prteno i da se pere) što su ženske nosile
na glavi u Dubrovniku xvi i još xviii vijeka.
—• ttiječ je tuđa (talijanska ili romanska), ali
joj ne znam poslana (naj bliie je tal. coppella,
nekakvo puce ili kopČa xiv vijeka), Daničič
(Pošlo V. danič. x)ii*) piše: Kuplica va)a da je
kakav nakit što žene nose na glavi, prema ital.
coppa, zatjelak. Ti imaŠ sajune, koSu}e, kolete, . . .
razlike joŠ veze, kuplice, ubruse, . . . N. Na)eš-
ković 1, 253. Gospoda : Hod* sjemo, Milica, znaš
li kamo dje se jutroSAa kuplica, ku Pčra do-
nese? — Milica (smjejući se): Eto ju s* na glavu
još jutros stavila. — Gospoda: U istinu pravu,
kako bjeh zabila! Kako mi stoji sad? vid tamo,
neboro. — Milica (obhitivši joj glavu odzad):
Prem kako čine sad, bo|e se ne more: ^usto se
sastav}a prem odi lozica. — Gospoda: Eto ju
iska}a, ti s' njeka oslića. 1, 257 — 258. Još će ti
(djevojci Maruši) liepi dar i lijepa čas biti i da
ti četiri kuplice nove dam. 1, 277. Ima kupliou,
ako je i ne nosi. (Z). Pošlo v. danič.

KUP^iA, /. vidi kupica, kupovina. — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov. kup)a, rus. KynAa,
Češ. koupč, pol. kupia. — Nalazi se do xvii vi-
jeka, a između rječnika u Daničičevu (,merx;
omptio; conductum'. cf. kupbifia).

a. roba, trg, espap. Ako si hote iti u tuđu
zemju s kup}ami svojimi. Mon. serb. 41. (1253).
Što ^'e mala kup)a, da si ju prodaju. 46. (1254).
Da imb ne namdtuje meso kupiti, ... ni malu
ni veliku kup}u. 52. (1240—1272). Đa si gredu
s trbgomb i s kup}omii svobodno. 157. (1857). Otb
naše kup)e priiskanije vbzištetb. Domentijan*
290. Vbsakyje mnogocdnbnyje kuple. Danilo 282.

b. kupovai^e, Kto )ubt iti u Dubrovnik b na
kupju. Mon. serb. 206. 209. (1387). Da imb (re-
čeni dukati) no imaju na mano priti ni za nod-

Digitized by

^uogle

KUP^iA, b.

804

1. KUP^iBVINA

noga*^ Slovaka tegaj svdta vo}a;ni sa rdčb ni za
proiAuJlni^za kupju ni za prddlbžije ... 351.
(1427). Knpacb neky hotd poj ti na kap|a . . .
Stefanit danič. star. 2, 282.

c. zakup. — 0 jednome primjeru xiv vijeka
(i DaniHd tumači ,oonduotam'). Prdmismo razb-
logb ođb vsihb carinb, komorb, kupajb Sto je
drbžalb za gospodina brata mi staršago kra|a
Stefana Tvrbtka. Spom. sr. 2, 37. (1392).

KtiPLAČ, kupjdča, m. čovjek koji kupi. —
vidi kod kup)ar.

KtlP^iAČINA (kupjičina), /. Sto se kUpi (novac,
ali čeSče i drugo što) idući i prošeci od kuće do
kuće. — U naše vrijeme, N. p. pogori ko, pa
onda ide kroz selo od kuće do ku6e, iŠte i prosi,
ita mu ko dade, neko žita, neko braSna, neko
sijena, neko i komad robe, i to se sve skapa
zove ,ki&p}a6ina' i ,kup}evina^ J. Bogdanović.
Kap)&5ina, Sto je s vi&e kraja skup)eno. M. Pa-
vline vić. Manastir imadija6e Aešto svoje zem(e,
gaja i stoke, ali dohotkom od toga i&egova 6e)ad
ne mogafie pregodiStiti, nego se pomagahu ka-
p)a6inom. siroinafini pobožni narod hercegovački
i danas otkida od svojih usta te pomaže zadaž-
bine svojih starijeh. S. Matavu}, novo or. 65.

KIJP](iAK, m. (Kupjak), ime selu u Hrvatskoj
u županiji modruško-riječkoj. Bazdije). 46.

KUP][iAB, m. kup}a5, koji Sto kapi, n. p. ma-
sline. M. Pavlinović.

KUP^iATI, kapjam, impf. vidi kapovati (kao
iterativni glagol). — Samo u Stuličevu rječniku:
,emptitare^

KUP^JLVATI, kdpj&v&m, impf. iterativni gla-
gol prema 1. kupiti. — Na jednome tijestu xvii
vijeka. Gkli se pihoi (pisci) i farizeji kapfavahu.
M. Đivković, bes. 872^

KtlP^iAVINA, /. skupf mnoštvo. — U naše
vrijeme. Pak razaždene ona četu plaćene kap}a-
vine. S. LubiSa, prip. 288. Kup)avina, skup.
Slovinao. 1884. 148.

KUPJ^E, n. eoll vidi 1. kup. — Samo u Stu-
ličevu f^jeČniku: kupje ,oongeries, oollectio; con-
ventus, ooetus' s dodatkom da je useto t> brevi-
jara.

KUPLEN. m. ime muško. — ziii vijeka, a ig-
među rječnika u Daničičevu (Kup)enb). Kup}enb
(dva puta). Mon. serb. 12. (1222—1228).

1. K^P^iENIOA, /. maslina što je pala s dr-
veta na gemlu, te se kupi a ne bere. — U naše
vrijeme u Vinovniku. P. Budmani. — i na
Braču. Kup}enice, masline Sto same opadaju sa
stabla, te se pokupe prije beračine. A. Ostojić.

2. KIJP^iENIOA, /. kapkna zem}a ili ikiva. —
XIV vijeka, a između rječnika u Daničičevu (,ager
emptus^. I sb kap(enicami Sto si je kupilb. Deč.
hris. 66. Koji imaju svoju baStinnu zemb}u i
vinogradb i kup)enice. 2^k. duS. pam. Saf. 45.
Da si drbži vsaki svoju baStinu i kup}enicu i
prićiju. Glasnik. 27, 292. (1347). U KlaSAevd
dold iiiva kuplenica. 298. (1347). Do kup^enice
Đmitrove. 15, 272. U sihbzi seldhb u crbkovnihb
Sto se nahodi kup)enioa i pričija župbska, da ju
drbže, a Sto se obrdta u župd kup)enica ili pri-
čija crbkovnyhb ludi, da si ju takožde drbže.
Glasnik. 15, 282. (1348?). Sb vinogradi i sb vo-
ddnicami i sb kup}enicami i sb zaduSninami. 24,
244. (1353). — Nalazi se pisano i kupenica (vafa
da treba čitati kup)enica). 8b selomb Sto mu je
kupenica. Glasnik. 24, 236. (1849). t još na 1^e-
koliko n^esta, n. p.: Glasnik. 11, 130; 13, 870.

kOP^jENICE, / pl vidi kupalište, a i kupe),

c, b). — Samo u Jambrešićevu rječniku: ,bBl-
neae'.

1. EtjPliENIK, m. liekakva mjera za vino i
za sito. — Jamačno postaje od 1. kupiti (od
part. praet. pass. kup|en), isporedi 3. kupac. —
U naše vrijeme. Kup|enik, mjera od 24 oke : ka-
p}enik Senice, vina. Svijet na kordunu računa
sve na kup(onike. Zem|ak. 1871. br. 2. Kup|enik,
drvena mjera za vino, do 20 polica. Karlovačka
okolica. F. Hefele. vidi i kod četvrt inka.

2. KfjP^iENIK, m. čovjek koji kUpi (u jedi-
no tne primjeru: koji kupi poreze itd.). — Postaje
od part. praet. pass. k&p}en (od 1. kupiti), premda
mu je značeAe aktivno. — U jednome primjeru
XVI vijeka. Puk moj kupjenioi jego opliniSe (,Po-
pulum meum exactores sui spoliaverunt*). S. Ba-
dinič, sum. 138l>. isai. 3, 12.

3. KUP^EnIk, m. mercenarius, plačenik, na-
jamnik (uprav kUp}en čovjek). — Od glagola ku-
piti prema latinskoj riječi. — U rukopisu xvi
vijeka. Kap}enik i ki nije pastijer, koga nijesa
ovce vla Štite, vidift?) vuka greduči ko ovcam,
pusti ovce i pobjegne od £ih ... a kap|enik po-
bjegne, jere kap}enik jest (i) ne dostoje se Aema
ovce. N. EaAina 25b. i8ib. joann. 10, 12—13.

KUP^iENOVO, n. n^esno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Razdije). 88.

b. selo u Srbiji. — PomifU se xv vijeka. —
U Braničevu selo Topolovnikb, selo Kupje-
novo, . . . Spom. stoj. 8. (1428—1429).

KUPJ^ENSKO, n. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. Bazdije}. 60.

1. KUP](i£l^E, n. dijelo kojijem se kUpi (vidi

1. kupiti). — Stariji je oblik kup|enje. — Iz-
među rječnika u Mikafinu (kup^enje ,oollectio,
congregatio*), u Stuličevu (,collectio, oongrega-
tio<), u Vukovu. Da se Turci ne meSaju u ku-
p}eAe dacije, nego knezovi sami da je kupe. Vuk,
grada. 132. Kup}e]&e novaka ,recrutirung'. Jur.
pol. terminol. 419. Kupfeiie, pobiraiie odredbina
,taxeintreibung'. 500.

2. Kl!lP](j£l!rE, n. djelo kojijem se kUpl (vidi

2. kupiti). — Stariji su oblici kup|enije, kap|e-
nbje, kup}enje. — U naše doba nije obično kao
ni za druge perfektivne glagole, ali se u pisaca
nahodi Mcoliko primjera. — Između rječnika u
Mikafinu (kup^enje, zakup|enje, trg ,emptio, co-
emptio'), u Belinu (kup|enje ,oompra e compra-
mento* ,emptio* 208l>), u Bjelostjenčevu (k<^-
kavski kupleiie, kupuvaiie ,emptio, comparatio'),
u Stuličevu (kupjeAe ,emptio'), u Daničičevu (kn-
p(eaije ,emptio ; pretium emptionis*). Ako bi kada
carina drinska i sona doSla u naSe ruke bez ka-
p}enbja. Mon. serb. 452. (14^2). Nije prava ni
istina prodaja ni kup[enje. S. Budinić, ispr. 90.
Himbe u prodavanju i kupjenju. L T. Mmavić,
ist. 168. Zabraiiivamo kuplenja od sužaii tur-
skih. M. Bijankovič 103. Kupfeiie stvari svete.
A. Bačič 61. Vrhu trgovine pravednosti u ka-
pleiiu i prodava&u. Ant. KadČič 218. Kupjena
(kuću) preda ocu mome s kontraktom kup|eAa.
8. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 89. — (7 ovome
primjeru Daničič misli da znači cijenu kod ku-
povaiki (,pretium emptionis*) : Ta vbsa vb nasld-
dije Hilandaru vbdana bySe kup{enijemb mno-
gomb. Đomentijan^ 61.

KUPJ^iEŠ, m. u Stuličevu rječniku: kupjeS uz
kupjevina. — nije dosta pouzdano.

1. KtlP^iEVINA, /. postaje od 1. kupiti, te
znači kuppAe ili ono što se kUpi. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Stuličevu: kupjevioa

Digitized by

Google

1. KUP^iEVINA

805

KUP0N8KI

^messis' (ietva). U davno doba Bojc bješe na-
redio ... da svaki čovjek od dvaes godišta nzgoT
imaše na glava dati didrahmu, sa da tom ka-
p)evinom azdržala bi se i sahranila crkva Go-
spodinova. 8. Rosa 101b. Ki&p^evina, vidi ka-
p]a6ina. J. Bogdanović.

2. KtJP\iEVINA, /. u Vukovu rječniku: vide
kupovina 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori,

KUP^VO, n. ime fi^estu u Srbiji u okrugu
poiarevaČkome. Niva a Knp]eva. Sr. nov. 1870.
126.

KUPNENIK. m. vidi 1. kupjenik. — U Bje-
los^enČevu rječniku: v. memik; u Stuličevu: v.
mjerilac t> Bjelos^enčeva ; u VoUigijinu: ^staro,
stajo* ,scheffel'.

KUPNIOA, /. vidi 1. kupilica. — Samo u Stu-
ličevu rječniku: ,qnae colligit'.

KIJPNIGfi, adv, kupno, skupno, skupa, tjedno,

— Na dva n^jesta xv i xvi vijeka, Vsi kapnice
i jedinno daše. Mon. oroat. 142. (1490). Vsi kap-
nice idosmo. 204. (1518).

KUPNIĆ, vidi Kaknis.

1. K^PNiK) m. vidi 1. kupilao. — Samo u
Stuličevu rječniku: f(im colligit^

2. KtlPNfK, m. vidi 1. kapac, a. — CT jednome
primjeru xvi vijeka. Ako ta kapnik jar preprodal
ga jest. Š. Badinić, ispr. 109.

KUPNODJELOVALAO, kapnodjelovaoca, m.
čovjek koji kupnodjeluje. — Samo u Stuličevu
rječniku: kupnodjelovalac i griječkom kapnodje-
lovaoo ,cooperator^

KUPNODJBLOVaAb, n. djelo kojijem se ku-
pnodjeluje. — Stariji je oblik kapnodjelovanje.

— U jednoga pisca xvi vijeka, a ismedu rječ-
nika u Stuličevu (,aaxiliamy mutaae opere col-
latio, cooperatio'). Jesmo pravedni priimfuSći
V nas pravednost vsak svoja po mdri koja ddli
dah sveti vsakoma kako hoš6e i po vsakoga od
nas vlašćemu prdprav)enja i kapnoddlovanja. d.
Badinić, sam. 186h.

KUPNOD JELO VATI, kapnodjelajem , impf.
uprav kapno djelovati, d^jelovat% skupa, raditi
skupa, pomagati. — U Stuličevu rječniku: ,oo-
operare* ,operam saam conferre, adjavare, simal
agere'.

KUPNOĐJELATI, kupnodje]am, impf. samo
u Stuličevu rječniku: vidi kupnodjelovati s do-
datkom da je uzeto ie brevijara.

KUPN6dOJEN, a(^\ koji je skupa s druaiiem
na istijem prsima dojen. — Samo u StuUčevu
rječniku: ,oollactaneas, coUaoteas'.

KTJPNODOJENIGA, /. kupnodojeno žensko ce-
rade, — Samo u Stuličevu rječniku ut kapno-
dojen.

KUPN6D0JENfK, m. kupnodojeno če}ade
muško. — Samo u Stuličevu fjeČniku uz kapno-
dojen.

KUPNČDUŠAN, kapnMašna, aćij. vidi jedno-
dušan. — Samo adv. kapnodaSno (vidi jedno-
dušan, 2) ti kiMzi pisanoj xiii vijeka crkvenijem
jezikom, i otale u Daničičevu rječniku (kupbno-
dušbnb ,ananimas'). Kupnodašno živaštihB. Do-
mentijanh 7.

EUPNOKBtVAG, kapnokrivoa, m. koji je
(s drugijem) skupa kriv, vidi kapnotvorao. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,correo, oompagno
nel reato' ,criminis reasS

EUPN06bBAZAN^ kapno6brasna, a(^. vidi
jedinoobrazan. — U jednoga pisca xvi vijeka, i

otale u Stuličevu fječniku (,consentaneas, con-
formis, similis'). Mi jesmo kapnoobrasni Boga.
Š. Badinić, sam. 12^.

EUPNOPBtLIČAN, kapnoprilična, adj. koji
ima skupa (s drugijem istu) priliku, isporedi
skapnoobrasan. — U jednoga pisca xyi vijdM.
Kako sinove Božiii po Isukrsta kojemu hoti otac
vd6ni da izbrani Dudu jedinoobrasni i kupnopri-
liSni. d. Budinić, sum. 7^.

KUPN6bODAN, kapnčrodna, o^;. koji je kup-
noga (istoga) roda (kao drugi), vidi jedinoro-
dan, h, — U ki^iei pisanoj xiv ili xv vijeka cr-
kvenijem jezikom, i otale u Daničičevu fječniku
(kupbnorodbnb ,gentilis'). Kapnorodnjihb padajutb
trupija. Glasnik. 11, 66.

KUPN0TV6BAC, kupnotvćrca, m. koji tvori
(čini, 4iclt^e, radi) skupa (s drugijem) ^što
(misli se zlo cijelo). — isporedi kapnokrivao. —
U jednoga pisca xvi vijdta. Kada mi jesmo da-
teli ili kupnotvorci zaloga svdta. Š. Badinić, sam.
126b.

KUPN6VJEČAN, kapnčvječna, atij. u kojega
je kupan (isti kao u drugoga) vijek (vječni iivot),
vidi jedno vječan. — U jednoga pisca xvi vijeka,
i otaie u Stuličevu rječniku: jcoaeternos'. Duh
sveti jest istini, i otcu i sinu kupnovječan. 8.
Budinić, sam. 10^.

KUPNOVJEEOVATI, kupnovjerajem, impf.
vjerovati skupa (isto) s drugijem. — Ima samo
pari. praes. u jednoga pisca xvi vijeka. David
reče vsdm Božjim sinovom i svojim kapnovdra-
jućim. Š. Budinič, sum. 168^.

KUPNOVLAda, /. driava (ili vlada) u kojoj
ne vlada jedan nego veče ili maM mnoitvo ludi
u skupu, republika. — Načinili su pisci nciega
vremena. Uprav do pade£a mletačke kupnovlade.
PravdonoSa. 1852. 5. Da će kupnovladi s voj-
nicima a prijekoj potrebi pomagatL 1851. 25.

KtrPI^A, /. kupova1^e, kupovina. — isporedi
kap(a. — Od xrv vijeka (vidi kod b), a između
rje&fiika u Stuličevu (,mers, emptioQ, u Vukovu
(,der kauf ,emtio' : ja ču prodavati prema kupAi
s dodatkom da se govori u Dubrovniku), u Da-
ničičevu (kupbAa ,emptio ; oonduotom^ cf. kup}a).

a. u zn€^čei^u sprijeda kazanome. Ni sa
prošAu ni za kupAu. Mon. serb. 861. (1429). 865.
(1481). 878. (1488). Ako bi došla carina drevbska
u naše ruke bezb kupAe. 456. (1452). O kopAi,
prodaji i pogodbam. A. Kalić 28. KupAa ,kaaf ,
tal. ,compra e vendita^ B. Petranović, račn. kA.
15. Kupiiom sticati dobara nepokretnih. Zbor-
nik zak. 1867. 128. Baspolagati nepokretnimi
dobri kapkom , prodajom , poklonom . . . 187.
Pravo preče kupi&e biva, kad si, na osnovi za-
kona ili ugovora, vlastan tražiti, da ti vlasnik
kakve stvari koju želi prodati, pr^e nego dra-
gome proda, ponudi, nećeš li je ti za istu ci\jeno
kupitL V. Bogišić, zakon. 801.

b. zakup, — isporedi kap)a, c Sto je a nasb
drbžalb kuću našu i carine i komore i ine kapb£e,
oda vsega prdmismo pravi plbni i obilati razblogb.
Spom. sr. 2, 87. (1892).

e. Sto se kupice, roba, espap, trg. — Samo
u Stuličevu fječniku.

KUPdN, kap6na, m. što se sad govori i piše
odrezak (vidi), franc. i ii«m. coupon. IzdavaAe
kup6n& k dionicam da se Aimi dižu kamate.
Zbornik zak. 1868. 602. Da pjeneznice imadu
umjesto plateža u gotovu primati i kupone.
1866. 82.
"K^JPOnSKI, adj, koji pripada kuponima.

Digitized by

^uogle

KUPONSKI

806

KUPOVATI, 1, e, b).

Svota a ime dohodarine i kuponske bilegovine.
Zbornik sak. 1878. 178.

KftPOR, m. preeime. — Pomiihe se xvin vijeka.
(1415) Pavao ban Kupor (,Kappor'). And. Ea6ić,
kor. 481.

KUPOSČIĆ, m. prezime. — xiv vijeka. Boroje
Kuposbdićb. De5. hris. 16.

KtlPOVAO, kAp6vca, m. vidi kuix)valao. —
Postelje od kupovati kako kupac od kapiti. —
Od XVIII vijeka. Idtom da kapovac poznaje ta
stvar. Ant. Kadčić 262. Ti si prodavalac, hu-
doba je kupovao. A. Kalić 9. Kupdvao ,emptorS
gen. kupdvca. Đ. Nemani6, čak. kroat. stud. 58.

KUP6vALAC, kup6vaoca, m. čovjek koji ku-
pice, isporedi 1. kupac, a. — Od xvii vijeka.
Isokrst istjera prodavaoce i kupovaoce is templa.
M. Badnić 812a. Da se svaki dan 6ini od ku-
povaoca i prodavaoca (grijeikom n^. kupovalaca
• prodavalaca) . . . J. Matovi6 847. Jesi li . . .
ne odkrivo kupovaocim one zlosti nadvorAe o
kojijeh oni pitali su te? T. Ivanović 150.

KUp6vAlJŠTE, n. tijesto (otvoreno) gdje ae
kupuje^ vidi placa, pofana. — U Stuličevu rjei-
niku: ,foruin, platea'.

KtjP6VAN, kikpovna, adj. a) koji se kupuje^
koji se kupiOf koji se moie kupiti ; b) uopće koji
pripada kupovai^Uf kupovini. — Od xviir vijeka.
a. u prvome snačei^u. — lemedu rječnika u
Belinu (kupovni ,oo8a che si pu6 comprare^ 209«),
u Bjelos^enievu (kupovni ,emptitiusO, u Stuli-
čevu (,emptitius, de numero earum rerum quae
emi possunt vel solent'), u Voltijijinu (kupovni
,comprativo, comprabile' ,kaufbar'); u Vukovu:
n. p. gu£, h^eb ,gekauft* ,emtus' (,gegensatz vom
zu hause erzeugten*).

a) uopće. Da je drdga, ne kupovna robi-
nica. J. KavaAin 47^. Uzmi osam lota kupovnog
karanfijka. Z. Orfelin, podr. 295. Postidio se
ka* i kupovni pas. Nar. posl. vuk. 256. Sto je
kupovno to im kupuje zadruga. V. BogiSić, zbom.
114. Trebaju mu tri uliSta, jedno kupovno, drugo
darovno, a treće kradovno. S. l^ubifia, prip. 192.
Na roble svatko ima vlast kao na kupovno meso.

4a

b) ističe se kao suprotno prema domaćemu
(ito se u kući radi). Narukvice kupovnih 5ipaka.
M. Katančić 66. Da se hrani kupovnijem h}e-
bom. Vuk, poslov. 192. Nosili su (knezovi) pla-
vetne 6ohane čakšire, i od takove 6ohe de5erme,
gdjekoji sa srebrnijem pucima, za pojasom po
dva piito}a i nož, svrh svega toga kupovni guii.
Vuk, živ. 251. — I kao suprotno prema doma-
ćemu uopće. To nam je poznato pod imenom ku-
povnog ili morskog grožđa. P. Bolić, vinod. 1, 2.

b. ti drugome snačeiiu. Uzeti dto u kupovno
ime ,titulo emptionis aliquid sumere'. J. StuUi,
ije6n. kod kupovan. Kupovni je ugovor zagla-
vjen potpuno kaparom. V. BogiSić, zbom. 462.
Kupac namiruje kupovnu cijenu, zakon. 88. Ku-
povna pogodba ,kaufvertrag< ,contratto di compra
• venđita'. R Petranović, ručn. k&. 15. On je
kupovno pismo iznio. M. Pavlinović, rad. 94.

KUPČvAlftE, n. djelo kojijem se kupuje, —
Stariji su oblici kupovanije i kupovanje. — Iz-
među rječnika u Vrančićenu (kupovanje ,emptio'),
u Belinu (kupovame ,compra e compramento'
,emptio' 208b), ti Bjelostjenčevu (kajkavski ku-
puvm^e), u JambreHćevu, u Stutićevu, u Vukovu,
u DantČićevu (kupovanije). Prijembše talanbtb
otb i^ego na kupovanije posblani jesmy. Đomen-
tijan* 290. Za kupovanije srebra. Mon. serb.
487. (1445). Ki u kupovanju i prodavanju him-

beno duguje: Š. Budinić, sum. 89^. Ako bi ]u

stino kupovaige bilo. ispr. 90. U prodavanju i

kupovanju. I. T. Mmavić« ist 102. Prodavai^a
i kupovala. M. Đobreti6 78.

KUPOVATE^iAN, kupovatejna, adj. vidi ku-
p}iv. •— Samo u Stuli&vu rječniku: ,quod emi
potest^

KUP6VATI, kupujem, impf. 2. kupiti. — Akc.
kaki je u praes. taJci je u impf. ki!ipov&h, u
impt. kikpiij, u aer. praes. kupujući; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 1 8
sing. kfipovE, part. praet. act. kftpovao, k&po-
v&la, part. praet. pass. k&pov&n. — Između rjei-
n0ta u Mikafinu (kod kupiti), ti Belinu (,com-
prare' ,emo' 208b), u Bjelostjenčevu (kupuem, I
kupujem ,emo, coemo, mercor« nundinor, com-
paro, concilio, perstino^t u Jambrešićevu (ka-
pujem ,emo'), u Stulićevu Gomere, emptitare*), u
Voltigijinu (,comprare, incettare' ,kaufen*), u Vu-
kovu (,kaufen' ,emo'), u Daničićevu (,emere').
1. aktivno.

a. uopće. Da kupujetB ribu. Sava, tip.
stud. glasn. 40, 172. Nego ono ito druga kn-
puje nit* vam va]a niti vam tribuje. M. A. Be|-
ković, sat. £8b. Biser mom6e prodavalo Ba-
garče, kupuje ga dilber Stoj na Bugarka. Nar.
pjes. vuk. 1, 280. Kupovaću ko/ia i sokola. 1,
298. Kupuj mi ruo junačko. 1, 590. Ko ku-
puje što ne treba prod^vaće i ono što mu treba.
Nar. posl. vuk. 144. Mnogo dobija onaj koji
svašta ne kupuje. 181. — Otidoše šeher-Sarajevu,
da prodaju dijete Qruicu, kupuje ga Turkiiia de-
vojka. Nar. pjes. vuk. 3, 5. Odmah stade ku-
povati rob)e. 4, 201. Star me prosi a mlad me
kupuje. Nar. pjes. herc. vuk. 106. Ne želim više
kupovati neprijate{a. G. Zelić 598. — ČeŠće bet
objekta nego kupiti, jer se misli na koji mu drago
objekat. Ali si koga oškodil kupujućL Naručn.
86^. Poče izgoniti svijeh onih ki prodavahu i
kupovahu u crkvi. N. Babina 44>^. matth. 21, 12.
Trgujući krivo kupuju i prodavaju. J. Filipović
1, 250». Koja kupuje i prodaje. M. Dobretio
98. Jedna potreba prođava a droga kapije.
PravdonoSa. 1852. 8.

b. s dativom, vidi 2. kupiti, 1, b. Da si
kupujutb odeždu. Sava, tip. hil. glasn. 24, 210.
Da SI kupuju vbsaki trbgB. Mon. serb. 87. (1258).
Đa si kupuju što imB trdbuje. 157. (1857). Neg
sam sebi kupuje obuću. M. A. Bejković, sat 13^.
e. vidi 2. kupiti, 1, c. Što je Jova skupo
kupovao. Nar. pjes. vuk. 1, 681. — Koji na svoja
ali na drugoga vjeru kupuju trgovine. J. Ma-
tović 899. — I ovaj primjer pripada amo, a ne
pod f, jer kod pokazuje samo stan ili dućan
prodavaoca. Dubrovčani čine krivo kad kupuju
kod iiegtk. Đ. Daničić, ist. maj kov. 222.

d. vidi 2. kupiti, 1, d. Koji kupuie za
svoju potribu ili za prodaju. Ant. KadčiC 285.
Da ko iziđe na pazar, pa da stane kupovati za
kuću svoju različne stvari . . . Vuk, pisma. 14.

e. cijena moie stajati (vidi 2. kupiti, e)
n. p.:

a) u instrumentalu. Petar kupige duka-
tijemi tisuća glavnijemi sto dukata na godište.
B. Kašić, zrc. 82. A kupovat mojom sri^om
arajdnosti ugodneve. J. KavaAin 15^. — Grijei-
kom s prijedlogom s. Težko svakom ki kupi^'e
s dvojom krvi s kim bludige. J. KavaAin 8^.
Kupuju u onijeh s pravom cijenom one stvari.
J. Matović 428.

b) u acc. s prijedlogom na. Imamo na
pjenez kupovat sve (ubav. D. RaAina 27b. Ku-
pujući na tvoj pjenez tv6 prikore. L Đordić,

Digitized by

Google

KUPOVATI, 1, e, b).

807

KUPUS

uzd. 95. Ere mi ih onomadno na asprice kupo-
vaše. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 85. Duševnu
(smrt) kupuješ na pineze. Ani. Kad6ić 847.

cj u loc. 8 prijedlogom na. S jadima
suze tik da mogu koji dat, 61ovik bi ih imal vik
na zlatu kupovat Đ. Baiiina 46^.

d) u ace. a prijedlogom za. Orihe ku-
pujući za darove Božje koje nam daje. J. Ba-
novac, pred. 87. Već je meni lonca žao; skupo
sam gBL kupovala: za jabuku divjakiiiu i za druge
polovinu. Nar. pjes. vuk. 1, 177. Hajde od mjesta
do mjesta, te kupuj duše za blago. Nar. prip.
vuk. 121. — Macedoniiiane vo)u svoju smrt za
život kupuju. Aleks. jag. star. 8, 253.
f. prodavalac stoji u gen,:

a) s prijedlogom od. Tako da su od da-
lekih strana od Josipa kupovali žito. M. A. Be}-
ković, sat. Đ4<^. Te donesi onu 6ašu zlatnu štono
sam je skoro kupovao u bijelu Varadinu gradu
od devojke mlade kujun^iinke. Nar. pjes. vuk.
2, 188. Od vezije zlata (kupovati). Nar. posl.
vuk. 232. — Metaforički. 8 nami vojevahu kad
jaurski bani, šafrani pafrani od nas kupovahu.
I. T. Mmavić, osm. 90.

b) s prijedlogom u. Jedan kupuje koi^a
u drugoga. A. d. Costa 2, 86. Koji kupuje u
onih koji te stvari vode. Ant. Kadfiić 285. U
vezice svilu kupovati. Nar. posl. vuk. 826.

2. pasivno. Večerajde, kupovano blago. Nar.
pjes. vuk. 1, 549.

3. sa se, pasivno. Čijem se kupuje to kra-
|ev8tvo? M. Divković, nauk. 28t>. Zloj riječi
odgovor dobar drag je, a ne kupuju se na dinar.
(D). Poslov. danič. Ova (prava sreća) ubožtvom
kupnje se. J. Kavai&in 490^. Baj se mjedim ne
kupuje. B. Zuseri 809. Ne kupnje se ovo zlato
za pmeze. F. Lastrić, test. 70«. Bado se od
mladeži kupuje. A. T. Blagojević, khin. 80.
Ma6ka se u vreći ne kupuje (nego se gleda Sta
se kupuje). Nar. posl. vuk. 176.

KUPOVILO, n. kupovaike. — U naše vrijeme
u Istri. Kupovflo ,emptio'. Đ. Nemanić, čak.
kroat stud. iftg. 12.

KUPOVINA, /. kupovai^e; Sto je kupfeno ili
Što se kupuje. — Od xviii vijeka.

a. kupovane. — Između rječnika u Stulićevu
(v. kupovai&e). Jeli dospjela po ulicah pakfena
kupovina od ubozijeh djevojčica? B. Zuzeri 185.
S ovom misli istinitom u pameti stavjam prid
vas jednu čudnu kupovinu . . . jedna mi je (kuća)
dobre cijene i veoma lijepa pod rukami. 242. I
tu kupovinu i prodaju utvrdi zakletvom. And.
KaČić, kor. 26. I kupih od Anameila tu iMvu . . .
I napisah ki^igu i zapečatih ... I uzeh kiMgu o
kupovini zapečaćenu ... I dadoh ki^igu o ku-
povini Varuhu. Đ. Daničić, jer. 82, 9—12. (Siječe
se svojina) kupovinom ili darovinom. V. Bogišić,
zbom. 898. Čim se kupac i prodavač pogode
o stvari i o cijeni, taj je čas kupovina završena.
V. Bogišić, zakon. 81. ,Djevojka (sluškiika) ide
u jutro u kupovinu*. ,Vratila se iz kupovine*, u
Dubrovniku. P. Budmani.

b. što je kupfeno. — Ismeđu rječnika u Vu-
kovu (,das gekaufte* ,res empta* s primjerom iz
narodne pjesme: Što ne ručaš, kupovino moja?).
Kupovina, stvar kup}ena. M. Pavlinović.

c. što se kup^je. — U Šulekovu i u Popo-
vićevu rječniku: ,kaufgegenstand*.

KtjPOViŠTE, n. mjesto gdje se kupuje. —
isporedi tržište, trgovište. — U Šulekovu rječ-
niku: ,kaufplatz*.

KUp6vIT, acij. kupjenf kupovan. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Pače volim tvoja raba kupovita »

biti, neg gospoja svim kra)em od svita. H. Lučić
219. A ja kupovita raba sam li tvoja. 258.

KUPOVNIGA, / tabulae emptionis, kupovno
pistno. — Načineno u naše vrijeme. Kupovnica
,kaufbrief. Jur. pol. terminol. 299. — I u Šu-
lekovu rječniku: ,kaufbrief.

1. KtiPOVNiK, m. vidi 1. kupac, a. -- U Bje-
lostjenčevu rječniku : ,coemptor*, v. kupee ; u Stu-
lićevu : V. kupee iz Bjelostjenčeva ; u Voltt^ijinu :
,oompratore, incettatore* ,kaufer*.

2. Kf JPOVNIK, m. koA kupjen. J. Grupković.
8. KtlPOVNIK, m. kniga u koju se bifeši što

se kupuje. — Načii^eno u naše vrijeme. — U Šu-
lekovu fjeČniku: ,kaufbuoh*.

KlIPOVNINA, /. vidi 1. kapara (kod kupo-
vala). — NačiMno u nc^e vrijeme. Kupovni na
,kaufsohilling*. B. Petranović, ručn. kii. 15. Jur.
pol. terminol. 800.

KUP0V8TV0, n. kupovai^e. — Na jednome
n^estu zviii vijeka. ĐržaSe dvi statire za ku-
povstva i prodanje. J. Kavai^in 442^.

KUp6vŠTINA, /. samo u Stulićevu rječniku:
V. kupovaAe.

1. KtlPBES, m. vidi čempres. Kupres, rus.
KnnapHC'b, Cupressus sempervirens L. (I. Sab}ar).
B. Šulek, im. 185.

2. KUPBES, m. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 14.

KUPBEŠ, m. ime selu u Bosni u okrugu trav-
ničkome. Statist, bosn. 74.

KUPBEŠANI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkome. Statist, bosn. 65.

KUPBEŠKI, acij. koji pripada Kupresu i Ku-
prešu. Po}e kupreško, . . . kupreško. F. Jukić,
zem). 2.

KtrPBEZ, m. u Vukovu rječniku: kao knežina
J^evanskog kadiluka. na Kuprezu ^elepčije hrane
goveda u planinama. — Kao ime mjesno pomiike
se prije nečega vremena. Kuprdzb. S. Novaković,
pom. 186. po slovu d va}a da e stoji po istoč-
nome (i jušnome) govoru.

KUPBINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Livada u Kuprini. Sr. nov. 1868.
248.

KUPBIS, m. vidi nalijep. Kupris, Aconitum
napellus L. (u siAskome rukopisu). B. Šulek, im.
185.

Kl!lPSTI, kubem, impf. vidi skupsti. — Od
ZVIII vijeka u Dubrovniku: uprav je pogreška,
jer se shvatilo da je skupsti slošeno od s i kupsli
i da je zato perfektivni glagol, vidi kod skupsti.
— Između rječnika u Stulićevu (kubsti ,vellere,
divellere, ezstirpare* s dodatkom da se nalazi u
pisca Chtndulića što neće biti istina). Tako mu
svaku podobnost iz iiega vadi i kube. A. Kalić
205. Ovi vlase kube s glave. 445.

KUPTOLOVIĆ, m. prezime. — xvi vijeka.
Franku Ktiptoloviću. Mon. croat. 888. (1570). 26.

K&PULA, /. vidi kube, lat. cupula. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: kupula, bolta visoka i okrugla
na spodobu klobuka, kuba ,tholus*.

KtlPUS, m. Brassica oleracea L., poznato zefe
što se vrlo često jede, a ima ga veliko mnoštvo
različnijeh vrsta što se razlikuju pridjevima ili
nose druga imena (vidi kod c). i satna riječ ku-
pus znači jednu vrstu u ijevemijem krajevima
(vidi u Vukovu rječniku) a drugu u jušnima
(vidi raštan). — Biječ je romanska, isporedi tal.
oappuccio (mlet. oapuzzo), franc. cabus, moše biti

Digitized by

Google

KUPUS

808

KUPU8IK

došla preko ihemačkoga jezika, isporedi stvAetn.
ohaboj^, chapiu;, arvi^em. kappls, nvi^em. kappas
(vidi nalov. kapoa). nejasno je prvo n: ako je po-
stalo od %, tan bi se pomiješalo 8 gonkijem i po-
stanke onakovo kao što je kod kaposta (vidi) i
kombost. — Od xy vijeka (vidi kod h\ a ismedu
rječnika u VranČičevu GbrassioaOt ^ Mikajinu
(kupus, vraSt, broskva ^brasioaO) u Belinu (.oa-
yolo, berba nota' ^brassioa' 181^)i u Stuliievu
Gbrassica, oaulis*), u Vukovu (,der kobl< ^Bras-
sioa oleraoea capitata Linn.')*

a. kao bifka uopće. Gđi najdu trs kupusa.
M. Vetranić 1, 19. Bitve i salate i trstja ku-
pusa naberi. N. Dimitrović 108. Hrabar mladi
kupus sadi. M. DrSić 144. Saditi kupus. L
Ančić, svit. 81. Psi domaći uvijek laju pri ku-
pusu ki čuvaju. J. KavaAin 31*. Jedan bus ku-
pusa. N. Palikuća 62. Nuto iz kupusa zeca.
Nar. pjes. vuk. 1, 880. Dere ga kao vola u ku-
pusu. Nar. posl. vuk. 58. Ko kupus sadi i kr-
maću brani, ne boji se gladi. 144. Mnogo je
k{ipiis& izio. (Ima mu mnogo godina). 181. S&d£
kupus. (Be^ se u podsmijehu onome koji bram}e).
278. Sve kupus i dijete. (Kad koja žena svake
godine rada). 280. Ne bi ga is^'ero iz kupusa
(tako je malahan). Poslov, u Dubrovniku, P.
Budmani. Jaki zubi i tvrd orah slome a kamoli
glavu od kupusa. P. Petrović, gor. vijen. 42.
Kad su seobe naroda preko nas gazile kd preko
repe i kupusa. M. Pavlinović, rasg. 72. Kupus,
brassioa (Kuzmić, Aquila— Buć, Durante), oavolo
(Aquila-— Buć), verse (Kuzmić, Aquila— Buć, Piz-
zelli), Brassica oleraoea L. (Vodopić, Visiani, Sla-
dović), V. Kapusta. B. Sulek, im. 185. — vidi i
glava, i, glavica, c), glavićati, prokule, struk itd,

b. istiie se da je jelo. (Kromidije) s'b klet-
voju velikoju izreče: ,Tako mi ddda mojego ku-
pusa, starago smoka! . . .' Grozdije. star. 2, 312.
S ijepioom i s kupusom u jusi. M. Đržić 268.
Počiniti hoću tebi, er ste, gospo, bez poĆini, kako
kupus bez začini. M. Pelegrinović 173. Kupus
pogrijevan. (Đ). Poslov. dbuiić. Kupus umno-
žaje orni jid. P. Knežević, osm. 269. Hudu mužu
u kupusu mad\je (čari). (Z). Poslov. danič. Kad
se ženi bungur momče mlado, isprosio taranu
djevojku, . . . starosvati boba glavatoga, a dje-
veri kupus i slaninu. Nar. pjes. vuk. 1, 533. I
jož mrsnom sa kupusa čorbom. Nar. pjes. juk.
592. Težko kupusu iz sela smok čekajući. Nar.
posl. vuk. 315. Turci vele: ,Tarana je hrana',
a kauri: ,Kupus i slanina'. 322. Beče ženi:
,Nastavi dosta kupusa i krtole'. Nar. prip. vrČ.
164. vidi i metati, kiseo, prijesan, ukrop itd. u
ovome primjeru kao lijek : V'bzmi kupnsb i rasb-
žvi i podrbži vb usta. Sredovj. lijek. jag. star.
10, 102. — U ovome primjeru prvo kao bifka,
poslije kao jelo: Poćerala svii^a ugora ispod
smokve kroz kupus (t. j. meso je naj bo}e sviiisko,
riba ugor, voće smokva, a ze}e kupus). Nar. posl.
vuk. XI. vidi i Nar. prip. vrč. 212.

e. ovt^je se bifeie i^eke vrste. Glavate kupuse
slaninom vare. M. Đržić 428. — U Mikafinu
rječniku: kupus naježen ,bra8sica apiana, sabel-
lica, crispa'; kupus od ov^etja »brassica pompe-
jana, cjria'; kupus morski ,olus marinum, bra-
sica marina'. — U Belinu: kupus glavati ,ca-
volo capuccio' ,brassica capitata' ; rudi kupus ,ca-
volo crespo o riccio' ,brassica crispa'; cvijetni
kupus .cavolo fiore' ,brassica pompejana' IBlb.
— U Sulekovu imeniku: Kupus cvijetni, rus. ica-
n/cra ^siTsaji, brassica pompejana (Vujičić), ca-
volo fiore (Đella Bella), Brassica oleraoea bo-
trjtis L. (Visiani, Stulli). Kupus c(v)itati, bras-
sica fiorita (Đurante), Brassica oleraoea botrjtis

L. — Kupus glavati, brassioa capuccia (Kuzmić,
Aquila— Buć, Durante), assarantia (Kuzmić),
Brassica oleracea capitata L. (Visiani, Stulli, Vo-
dopić). — Kupus repasti, Kupus-ripa (Kuzmić),
brassica naposa (Kuzmić), Brassioa oleracea caulo-
rapa (gongjloides) L. (Visiani). — Kupus-radaš,
rus. K/APSRA^ KanycTa, brassica crespa (rkp. a
Visovcu), Brassica oleraoea crispa L. Kupus rodi,
Brassica oleracea crispa L. (Visiani, Vuiičić,
Stulli), V. Budac. 186. — Znači i lUke druge
bijke, Listije kupusa grbčkago ježe glago}etb se
krambby. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 112.
Kupusa divjega bus. M. Vetranić 1, 141. Kupaš
morski (prema lat. brassioa marina), soldanella
(zvi vijeka, Kuzmić, Bartulović, Danilo), bras-
sica marina (Durante), Crambe maritima L. —
Kupus pasji (prema lat.) ojnoorambe (u siilskome
rukopisu, Durante), 1. Parietaria officinalis L.;
2. apooino (siii. rkp.), brassica canina (Durante),
Cynanchum vincetozicum BBr. B. dulek, im.
186. vidi i broskva, cvjetača, kapusta, kavolin,
prokula, se)e itd.

KtjPUSAG, kikpusca, m. dem, kupus. — U Du-
brovniku od XVI vijeka, a ismeđu rječnika u 8tu-
ličevu (,cavolino* ,parva brassica'). Kupi kupusoa.
M. Držić 138. — ZnaČi i druge bifke. Kupusac,
rus. icanycTKa (Sedum acre), 1. Isatis canescens
L. (Visiani); 2. Lepidium draba L. (Visiani). B.
Šulek, im. 186.

KtlPUSAN, kikpusna, adj. koji pripada ku-
pusu. — Ismeđu rječnika u 8tuli&vu (»brassi-
carum'), u Vukovu (kdpusnt, n. p. list, kaoa
,kraut- kohl-' ,olerarius, olitorius'), u DanOičevu
(kupusbnb ,brassioae'). Kupusbnb sokb da pijeib
bolbn\j. Sredovječn. Igek. jag. star. 10, 107. Ka-
pusno listije rastlbci. 108. Da izgrizujetb na
Čbte srbdbce kupusnb korenb. 108. Kupusna ripa.
I. Jablanoi 63. Za kupusnu vrst baš svaku mari
J. S. Be}ković 182. A ti napoj od kupusnog
lista pravi sviđam. 316. Kad bi se kupusna
glavica izvrtjela pa nadjela. Vuk, pisma. 40.
Posjeć }udsku kd kupusnu glavu. Osvetn. 2, 104.
Al^ naprle ho^ na ćitabe k6 gusjene na kupusno
ze}e. 6, 71. Tu posle prekopaju i poseju ku-
pusni rasad. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 6.

KtlPUSlB, m. u Dubrovniku se govori (u šali)
čovjeku koji jede mnogo kupusa. P. BudmanL —

fdrugijem značei^em (čovjek što sadi kupus) u
ulekovu rječniku: ,krautpfianzer'. — Isporedi
Kupusarević, Kupusarović.

KUPtlSABA, /. postaje od kupus i dolasi u
rasliČnijem snačei^ima,

a. sud u kojemu se hrani kiseli kupus. —
V Vukovu rječniku: n. p. kaca ,das sauerkraat-
gesohirr (der krautbottich)' ,vas in quo olus
aoidum adservatur'.

b. moiebiti n^esto gdje se sadi kupus. — Us
bažta kao tijesno ime (u Srbiji u okrugu kneie-
vačkome). Bažta Kupusara. Sr. nov. 1867. 814.

e. ti prenesenome smislu, stara isdrpana
kiMga (u rugu). — U Vukovu rječniku: k^iga
,schimpflich fdr ein altes zerfetztes buoh'.

KUPUSAbEVIĆ, m. vidi Kupusarović. Šem.
prav. 1878. 55.

KCJPUSAbOVIĆ, m. prezime (po ocu kupu-
saru). — U naše vrijeme. Dozo k sudu Tošo Ku-
pusarović. Glasnik, ii, 1, 202. (1806). Kupusa-
rović. dem. prav. 1878. 5.

KtlPUSI, K&p<is&, m. pl. ime n^estu u Srbiji
u okrugu šabačkome (pl. kupus). Niva u Kupu-
sima. Sr. nov. 1863. 528.

KtlPUSiK, m. n^esto gdje je posađen kupus.

Digitized by

Google

KUPUSIK

809

1. KUBAN

— Samo kao ime tijestu u Srbiji u okrugu kra-
gujevaikome, Niva u Kuposika. Sr. nov. 1861.
77d.

KtlPUSINA, /. augm. kupus. — Od xviii vi-
jeka (vidi b).

a. u pravome tmislu. — U Stuli6evu rječ-
niku (jToaIa brassioaO i u Vukoou (augm. v. ku-
pus).

b. ili eamo ili a pridjevima može značiti
druge bilke.

a) Eupusina, Kupusina od mora (Aquila —
Buć), 1. Laminaria Lam. (Lambl); 2. Ulva L.
(Lambl). B. dulek, im. 186.

b) morska kupusina ,solđanella, erba' ,olus
mariuum^ A. d. Bella, rje6n.' 1, 385*.

c) 8 pridjevom vodena. — Ijsmeđu rječnika
u SttUičevu (kupusina vodena, trava .epatica, li-
chene, erba' ,hepatica'). Kupusina vodena, rus.
KiinycTA Bo^sHsa (Potamogeton natans), epatica
(Pizcelli, Aquila — Buć, Stulli), pulmoiiaria (Piz-
zelli), Marchantia polymorpha L. B. Sulek, im.
186.

c. Kupusina, ime n^estu u Srbiji u okrugu
9mederev8kome. Livada u Kupusini. Sr. nov.
1871. 82.

d. naiiv sa trbuSata i kablasta čovjeka.
,MQ6i ti kupusino'. J. Bogdanović. —- I u Du-
brovniku početkom zviii vijeka nadimak ili pre-
zime. Stijeno Kupusina. P. Budmani.

KtlPUSIŠTE, n. mjesto gdje je bio posađen
kupus, — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vikovu (,acker wo einst kohl gebaut worden
ist' lager olim olerarius^. Propalo sve, niti se
ima čim drugim hraniti, nego da ide u kupu-
siSte de je kupus posječen, da se traži korijei&a.
Vuk, poslov. 287. — I kao ime n^estu u Srbiji
u okrugu biogradskome. Livada u Kupusištu. Sr.
nov. 1874. 115.

KtlPUSNICA, /. u jednome primjeru xviii vi-
jeka isto je što kupus, a. Keleraba, celer, ku-
pusnica, i karfijol kog kiti ružica, joSter malo
ne promdii ke|a. J. S. Be)ković 185.

1. KtjPUSNiK, m. mrsno jelo s kupwom u
Srbiji, Kupusnik gotovi se kao i gibanica, samo
žto se medu obge mesto sira i onog koječeg
drugog meće kiseo iseckan kupus a može i pre-
šan. M. Đ. Milićević, srb. 855.

2. KtlPUSNlK, m. ime n^estu u Srbiji u
okrugu čuprijskome. Branik u Kupusniku. Sr.
nov. 1875. 7ia

KUPUSOV DOL, m. n^esno ime. — xiv vijeka.
Nadb Kupusovb Dolb. Svetostef. hris. 13.

KUPUSOVIĆ, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 80.

KUPUST, m. vidi kupus i kapusta. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: v. se^e.

KUPUŠČIĆ, ifi. prezime, — xiv vijeka. Boroje
KupnsbČićb. DeČ. hris. 84.

KtrPUŠI^iK, m. vrt gdje se sadi kupus. — V
Vukovu rječniku: kupusna gradina ,der kohl-
garten' »ager brassioa consitus^

KUPUZIŠKI, adj. koji pripada Kupuzištu.
Kupuzižka (opština), K. Jovanović 123.

KUPUZI&TE, n. ime selu u Srbiji u okrugu
krc^inskome, K, Jovanović 123.

K^B, m, kokot, pijetao. — Biječ je prasla-
venska, isporedi stslov. kun>, rus, k/p'b, nslov,,
po}, kur, (češ, kura, koura, kokoš; kui^, pHe), ~
U našemu jeziku vrlo rijetko, moiebiti samo u
^evemijeh čakavaca i u k<njkavaea; upotrebjava
H U mnoiini kuri u značenu: pilad, kokoši. —

Između rječnika u Bjelostjenčevu (kuri ,gallinae'),
u Stuli^u (v. kokot s dodatkom da je rijeČ
ruska; kuri ,gallinae' iz Habdelićeva), u Volti-
jijinu (fgallo' ,hahn'). Dužni su dvojenadeste
kuri ter pedeset jaja. Mon. croat. 255. (1533).
Kur ,gallu8'. P. Vitesović, rječnik (u rukopisu),

1. KUBA, /. tal, cura, bri^a, skrb. — Na je-
dnome mjestu XVI vijeka, Ki bude imel kuru i
skrb. Statut, kastav. 1490. 205. ~ Drugi je pri-
tnjer u makaroničkoj pjesmi jednoga pisca Du-
brovčanina XVI vijeka. Za me ima kuru che si
belli e rari k ser imperaduru ne idu poklisari.
N. Dimitrović 99.

2. KĆTBA, /. hyp. ...ac — U Vukovu rječnikuK

3. KtlBA, /. arap, tur. qur*a, idrebaihe, idrijeb,
— U naše vrijeme. Ako neće niko da bira, tada
se meće na sreću ; to se u Crnoj gori zove ,bruSket*
a u sredAoj Hercegovini ,kura^ V. BogiSić, zborn.
346.

K^BAO, k^ca, m. mentula. — Ako. je kao u
jarac. — Postade n(utavkom boh od kur i shvaća
se u prenesenome smislu, isporedi 1, kokot, b. —
Izmeau rječnika u Stuli&vu (u tcUijanskome
dijeluj i u VukovuK

KUBAČA, /. ovako zovu udovicu, koja sitnu
decu izrani, i sve imaAe održi bai ka* da joj je
i čovek živ. Pop Živojin iz Srbije.

KUBAČIN, ae^j. koji pripada kurači. Pop Ži-
vojin iz Srbije.

KUBAĆA, /. samo na jednome mjestu u naše
doba: Ponesu za popa kuraću vina. V. BogiSić,
zborn. 244. jamačno je štamparska pogreška i
treba čitati buraču.

KUBAdA, /. u Vukovu rječniku : rdavo k)use
,der gaul' ,caballus^ cf. k|uverina. — Nepoznata
postana; vafa da nije od tur. qyr at, grošast
ko^.

KUBAGAĆ, m. ime tf^estu u Bumeliji, va}a
da je Karu^^hdi, zidine što dijele od kralja
poluotok na kojemu je Carigrad. U grad carski
uljezoše, kroz ki ončas bez zabave na Kuragač
otidoSe. J. Palmotić 233.

KUBAiGA, m, prezime, — U n<iše vnjeme u
Dubrovniku. P. Budmani.

KUBAIĆ, m, prezime, — U naše vrijeme. Boca
18.

KtlBAK, kdrka, m. (kukuruzni) klip. — U
okolini dubrovačkoj, P. Budmani.

KUBAL, m. vidi kora]. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. Pak biser izborit nanizamSi pojam
zubi hti naresit kuralom usne z van. P. Zoranić
17b.

KijRAlfi, m, vidi kora}. — U jednoga pisca
XVI vijeka. Pri rumenih £eje usti ostao bi kura|
sada. (dva puta). H. Lučić 210. — U istoga
pisca ima u istome značeiiu k^ra}a, /. Tko perle
od va)e u pored izniza i zgor od kura)e usta
joj proriza? 208. — U jednoga pisca xvii vijeka
ima kura^e, što se ne zna jeli gen. sing. ili acc,
pl.: u prvome je slučc^ju od kura|a, /.: Imam
biser ki ću t* dati..., kura)e ti da tokoj kupih,
sfe ću ti toj darovati. M. Gazarović 102.

KtBA^iA, /. vidi kura}.

1. K^JBAN, kurdna, m. vidi 3. koran. Iz i^e-
gova kurana stihe povadili. J. Baiić, boj. 51.
Kunem ti se Bogom velikijem i mojijem dinom
i kuranom. Nar. pjes. vuk. 4, 439. Care, tako
ti kurana! Pjev. cm. 276h. I taj ti je ho^a brez
kurana, kome no je medovina draga. Nar. pjes.

Digitized by

^uogle

1. KUBAN

810

KUEĆELA

h5rm. 1, 52. KlaAajać so noiiiii ko Turčin ku-
ranu. Srp. zora. god. 2, svok. 7, str. 158.

2. KUBAN, m. ša]iv uaziv i za d i jote i zn
dječaka ,karane moj!*

3. KURAN, Kurdna, m. nadimak, u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijević. — Vaja da je isto što
2. kuran.

1. KtlRAT, (M^). mentulatos. — Između rječ-
nika u Vukovu^.

2. KtlBAT, m. tal. curato, iupnik. — Od xvii
vijeka po zapadnijem krajevima. Da bude pop . . .
svojtar to jest kurat. I. T. Mrnavi6, ist 148.
Cvit treći darovan kuratu Postirskomu. I. Iva-
nišević 69. Što mi čel^amo svakako od bogo-
jubnosti i vridnosti od kurata. M. Bijanković
33. Brez oblasti kurata ali oblasti s. sabora.
L. Torzić 144. Čujte dakle, spovidnioi, pripo-
vidavci, kurati, biskupi i svi crkveni starišine.
Blago turi. 2, 177. Kurati oli stareŠine crkovne.
A. d. Gosta 1, 34.

3. KUBAT, vidi Kurt.

KUBATIJA, /. iupay nurija. — Va\a da je
načii^eno od 2. kurat talijansk^jem nastavkom
ia, jer ne znam ima li taL curatia ili curazia.
— XVII I XVIII vijeka. U svakoj kuratiji od ovoga
vladanja. M. Bijanković 49. Upitati će, jeli od
negove kuratije to dite. L. Terzić 165. Kape-
tanije i kuratije. A. d. Costa 1, 33.

KUBAtOB, m. curator, čovjek kojemu vlast
daje dužnost da upravfa imai^em fudi odraslijeh
što nijesu sposobni za upravfaikef ili žena. — U
naše vrijeme. Sudbeno proglašeni razmetnici kojim
sud imenuje kuratora. M. Deren6in, tumač. 1,
270.

KUBATOV, acij. koji pripada kuratu (vidi 2.
kurat). Da bi to bilo protiva voji kuratovoj. L.
Terzić 144.

KUBATSKI, adj. koji pripada kuratima (vidi
2. kurat). Na kuratskoj misi. L. Terzić 176.

KUBATUBA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. Niva u Kuraturi. Sr. nov. 1875.
127. — Biče riječ rumuihska.

KUBAŽ, /. liem. (franc.) courage, sloboda^ ju-
naštvo, — tf naše vrijeme^ a između rječnika u
Vukovu (,die courage, der muth' ,animus, animus
fortis^ cf. sloboda s dodatkom da se govori u
vojvodstvu). Kuraži nikakve protiv neprijateja
nisu nigde pokazali. Djelovod. prot. 218.

KUBAŽAN, k^r&žna, adj. slobodan^ junačan,
junački. — Postaje od kuraž. — U naše vrijeme^
a između rječnika u Vukovu (,muthig* ,ani mošus*,
cf. slobodan s dodatkom da se govori u vojvod-
stvu). Ja sam sve pokazao kako je nam sirotina
pokorna i verna i kuražna. Golub. 5, 127. (L799).

KUBAŽ^iStE, n. djelo kojijem se kuraži. — V
Vukovu rječniku.

KUBAŽITI, ki\r&žim, impf. sloboditi, junačiti,
sokoliti. — Postaje od kuraž. — Od xviii vijeka^
a između rječnika u Vukovu: ,anfeuem' ,animum
addo, facio^ [vide] sloboditi, cf. sokoliti, junačiti
s dodatkom da se govori u vojvodstvu,

a. aktivno. Kuraži je, da oštro navale. Š.
Štefanac 8.

b. sa se, refleksivno, — Između rječnika u
Vukovu (,sich muth machen' ,animum šibi ad-
dere*). On zato i ne zna nego se kuraži. J. Bajić,
boj. 108.

KUBB-, vidi kurv-.

KtlBBAČ, kurbdča, m. vidi korbač. — U naše
vrijeme u ^evernijeh čakavaca. On ju gonil

z jednen kurbačen. Nar. prip. mikul. 42. Kurb&Č
,flagellumS gen. kurbSČ&. D. Nemanić, Čak. kroat.
stud. 48. I u Dubrovniku. P. Budmani.

KUBBALIĆ, m, ime selu u Bozni u okrugu
bihačkome. Statist bosn. 48.

KUBBAN, kurb&na, m. arap, tur. qurbftn, žrtva
(samo u Muhamedovaea). — Ake, kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima , osim nom. i
aee. sing.^ i voc: kfbrbftne, k&rbani. — Od xviii
vijekay a između rječnika u Vukovu : ,das schlacht-
opfer' ,victiaa* ,(bei den Turken)*.

a. sacrificium, žrtvovaike, prikazivane žrtve
na posvetilište (žrtva se kofe). Kurban turski
znači: žrtva krvava. J. Bajić, boj. 85. Trista
ovnov kurban učiniŠe. Nar. pjes. tord. 18. A to
bi nam istovjetno bilo, da ko)emo &a kurbana
svii&e. Osvetn. 2, 51.

b. victima, ono (živo) što se kofe kao žrtva.
Tridest ovnov caklaše kurbana. Nar. pjes. petr.
1, 830. Prid vezira poklašo kurbane. Smailag.
meh. 12. Poklaše se kurbani ovnovi. Nar. pjes.
hdrm. 1, 51. Pa su smaknuli Turci jedno Srpče
kao kurban svatovima. Bos. rila. 1887. 162.
Uvijek ću ti kurban klati. 1889. 108.

e. kiirb&n-b&rjam, (arap) tur, qurban-baj-
ramj, veliki praznik u Muhamedovaea kad se
kofu žrtve, A odijelo mu je svaki dan bilo lepŠe
od odijela pašinoga sina o kurban-barjamu. M.
Đ. Milićević, omer. 23. — U Dubrovniku se reče
u prenesenome smislu, kad je kome vrlo dohro^
kad mnogo uživa. ,8ad ti je kurban -barjam'.
,Neće ti bit vazda kurban-barjam^ P. Budmani.

KUBBASIGA, /. vidi kobasica. — U naie
vrijeme u Istri. Kurbasfca i. qu. klobastca. Đ.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 61.

KUBBĆCATI, ki!^rbec&m, impf, psovati ženu
potvarajuć je da je kurba. na Braču. A. Ostojić.

KUBBIL, m. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena, Spom. stoj. 185. — isporedi Knrbin.

KUBBIN, m. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena. Kurbiu, može biti isto s prethodnim (Kur-
bil). Spom. stoj. 185.

KtlBCAlirE, n. 4i^lo kojijem se ko ...ca. — U
Vukovu rječniku^ : ,penis creber usus in loquendo'.

KtlBCATI SE, ki!^rc&m se, impf. u Vukovu
rječniku^: , penis vocabulo abuti*.

KUBCOGLAVAO, kurcoglavca, m. Senecio
vulgaris L. Čas. čes. muz. 1852. 2, 58.

KtjBCOKBET, m. u Vukovu rječniku^: ,ein
komisches wort fiir celer' (,q. d. excitans penem).

K^BGOV, m. znači Što i klincov. Ša)iv naziv
za odrasla seoskog klapoa. ^Veliki si ti već ...cov,
da si od prave kosti, moga bi već za svaki posa
oko kuće biti'.

KUBGOVINA, m. augm. od ...cov.

KUBČĆKAISTA, /. augm. ...ao. — U Vukovu
rječniku^,

KI^BČEI^E, n. dijelo kojijem se ko ...A*. — U
Vukovu rječniku^: ,imitatio penis'.

KUBČEV, acij. u Vukovu rječniku^: »mentnlaa'.

KUBČĆVIT, adj. u Vukovu rječniku^: ,ut
mentula*.

K^KČIĆ, m. dem, ...ac. — U Vukovu rječ-
niku^.

KUBČINA, /. vidi ...čekaAa. — U Vukm>ii
rjeinikuK

KUBČITl SE, karč£m se, impf. u Vukovu
rječniku: ,penem imitor'.

KUBĆELA, /. tt Vukovu rječniku: (u Ornoj

Digitized by

Google

KUBĆELA

811

2. KUBIĆ

Gori) kao prav (veliki) nož na vrha oštar s obje
strane, a kurćele kamse nemaju ašiju kao u no-
ževa, nego je onako zatubasto i to po naj više
od mjedi a a gđjekojijeh i od srebra. ka£a da
sa knrćele od prije nosili mnogi, a sad ih ima
vrlo malo. — Od tal, coltello, ooltella, mlet. cor-
telo.

KURĆELE, /. pl, ime zaseoku u Bosni u
okrugu traoniČkome, Statist, bosn. 72.

KURĆIJBA, m. presime. — XJ nciše vrijeme u
Srbiji. Junaštvo nekoga Gavrila Kurćube iz
Krive Bijeke. M. Đ. Milidević, srb. 609. Molba
Kazmana Kurćube. Sr. nov. 1879. 1215.

KtTBDELA, /. pant)ika. u Lici. V. Arsenijević.
Kilirdela, pant)ika u različitim bojama i svako-
jake širine. Tako ima crvene, zelene, modre i
bijele kurdele. u Đobroselu. M. Medić. ,Done9i
mi dva tri lakta svilene bijele kurdele^ J. Bog-
dano vi ć. — vidi kurdjela.

KUBDELIGA, /. dem. kurdela. V. Arsenijević.
— vidi kurdjelica.

KtrBĐEL, m. u Vukovu rječniku: u plugu
onaj klin što je za Aega zapeta gužva oračioa.
cf. kure), [ftir].

KUBDE^A, /. u narodnoj jsagoneci. — U Vu-
kovu rječniku: u ovoj zagoneci: Starac kurde]a
a baba lekurda, a u srijedi divno dijete sjedi.
bez odgonetfaja. Ima ista zagonetka dva puta u
Nar. zag. nov.: na str. 114 odgonetfaj je leSnik
(iz Bosanskoga prijateja)} na str. 169 odgonetjaj
je pita (s dodatkom da je iz Vukova rječnika);
ali po Vukovijem rukopisima ima opet zagonetka
u Srpske nar. prip. (1897) 870, i odgonetfaj: 6o-
kot i grožđe. 402.

KfrBĐE^KA, /. kočan, koSaiiika od kukuruza
(u požarevačkom i po svoj istočnoj Srbiji: tnlu-
zina, tuluska, a po negde u zapadnoi Srbiji, kao
u šabačkom s premeštenim pred&im suglasni-
cima: čokaii). U Leskovcu. M. Đurović.

KT7BĐE8, m. u narodnoj zagoneci našega vre-
mena. Poslala me mama, da mi daš tres i kurdes^
i taj vaš, da se napne naš. odgonetfc^: sito. Nar.
zag. stoj. 209.

KirBDISATI, kurdiSem, pf. vidi kurisati. —
U Srbiji u okrugu topličkome. U subotu čador
kurdisaSe. Nar. pjes. u M. Đ. Miličevič, kral.
srb. 405.

KtlBDJELA, /. pantfika, tal. cordeUa. —
isporedi kurdela, kupdje)a. — U Dubrovniku gdje
s$ sad rijetko čuje^ ali opet često kurdjelica (vidi).
P. BudmanL

KtlBDJELIGA, /. (uvrav dem, kurdjela), bijeli
trak pouH od lanenijeh ili pamučnijeh konaca.
— Obično se sad govori po hercegovačkomu go-
voru kibrdelica, <U% se još u Dubrovniku (a češče
u Cavtatu) čuje i stariji oblik s -dj-. — Između
rječnika u Vukovu (kikrdelioa, bijela pant)ika od
konaca ,wei8se8 zwirnband' ,£ascia alba e filis
lineis daplicatis teztaO s dodatkom da se govori
u Dubrovniku, Za pašom nosi devojka kurdeliou
crvenu. V. Bogišič, zbom. 129.

KtTBĐJE^^iA, /. vidi kurdjela. — U Dubrov-
niku zvi vijeka. Da mi donese sto lakat kur-
dje)e od tri prste široke za pavijun. M. Đržić
818. „

1. KUBE, kureta, n. pile (u Primorju) s pri-
mjerom: ,Zna kuda kure piša'. Đ. Đaničić. —
Postade od kur.

2. K^BE, ktireta, n. dem. ...ac. — U Vukovu
rječniku s primjerom : Svako Ture svoje ...e valL
(Nar. pasi).

KUBEL, m. vidi kora). — Na jednome mjestu
XVII vijeka. Iz mora duboka dvi grane kurela,
iz Đela otoka javoma pepela, ... Đ. Baraković,
vil. 268.

KUBĆLAG, Kur^lca, m. prezime, — isporedi
Kuril. — U nače vrijeme. Fran Kurelac.

KfjBELIĆ, m. prezime, — isporedi Kuril. —
U naše vrijeme u Dalmaciji. P. Budmani.

1. KUBE](j, m. u Stulićevu rječniku: v. golo-
kud, i otale u B. Šalek, im. 166. — Na drugome
mjestu znači klip, isporedi kurak, vidi: ,1 smane
se samo ono zrAe Sto je u sridi kure)a' (t. j. klipa).
(Zora dalm.). F. Kurelac, dom. živ. 54.

2. KtrBE^i, m. u Vukovu rječniku: vide kur-
de) s dodatkom da se govori u Hrvatskoj, Kuroj,
drveni klin u plugu za oračicu. u Ornoj Gori.
F. Hofele. Kure}, klinčić, da guŽva-oraČica kod
pluga ne padne, u Suiii. Đ. Hire.

KUBE](iA, m. prezime. — U naše vrijeme na
Lastovu, Schem. ragus. 1876. 64.

KUBĆNCE, kur^nceta, n. dem, 2. kure. — U
Vukovu rječniku^.

KUBŽNTIJA, /. struja (u moru), tal. correntia.
-— U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka.
Kad li vali s mirom stoje, tadaj ćAtim muku
veću, zašto tužne mrježe moje do potrjebe zaman
meću: kurentija zač svijeh strana ali ljeti ali
zimi kako votom od libana oko soka svije fiimi.
Ali kad se pak buleta, kolovrat mi vrti brodom,
i bulentin vas mi smeta kurentija s plahom vo-
dom. M. Vetranić 1, 17.

1. KUBESe, n. cijelo kojijem se kuri. — Između
rječnika u Stuličevu (,vapore* »vaporis* s dodat-
kom da je uzeto iz brevijara) i u Daničičevu
(kurjenije ,vapor'). Kurenija dyma. Domentijanl>
24. Tomu hladu ustuždajuštu jarostb ogfibnuju
i kurenije dyma razsroneStu . . . Danilo 352.

2. KUBEl^E, n. djdo kojijem se kuri. — vidi
2. kuriti, d.

KUBĆPSk! mSsT, m. mjesno ime blizu Tu-
šine (Drobiiaci). (Ne znam čija je bifeška),

KUBEŠ, m. vidi: kurSš, zove se tako uzao,
kojim se gužva veže, da se ne razveže. Dubaš-
nioa na Krku. L Milčetić.

KtiBEŠEVO, n. vidi čelopek. — ■ U naše vri-
jeme u Lici. ,Kuća mu na onom kureševu, oko
iie ni plota*. J. Bogdanović.

KUBEŠT, m. n^esno ime. — Prije našega vre-
mena. Kureštii. Spom. stojan. 185.

KUBĆTALO, m. čopjek što kureče. — U Vu-
kovu rječniku: ,das plappermaul* ,blatero^ [vide
zanovjetaš].

KUBĆTANE, n. 4jelo kojijem se kureče. — U
Vukovu rječniku.

KUBĆTATI, kurećem, impf. brbjati. — U
Vukovu rječniku: ,plappem' ,blatero^ [cf. zano-
vijetati!.

1. KUBICA, /. mlada kokoš (Primorje, Vite-
zović). F. Kurelac, dom. živ. 52. — Ima i u
Stuličevu rječniku: v. kokoš, ali pisac dodc^je
da je ruska riječ.

2. KUBIOA, /. pan porcin, poligone fSsmina
(Bartulović), Cjclamen europaeum L., v. Kuku-
rijek. B. Sulek, im. 186.

1. KUBIĆ, m, muško pile (Primorje, Vitezović).
F. Kurelac, dom. živ. 52.

2. KUBIĆ, m, prezime, — U narodnoj pjesmi
rMŠega vremerM. Pogin'o je Kurić Osman-beže.
Nar. pjes. krasić. 1, 165.

Digitized by

Google

KUBICI

812

KURILOVO, b.

KUBICI, nt. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
kruševačkome. K. Jovanović 132.

KUBidAK, m. ime visu u Srbiji u okrugu
vra^kome. M. Đ. Milićević, kra|. srb. 274.

KUBU-, vidi kurj-.

KUBU A, /. biskupov dvor (osobito kao mjesto
gdje se sudi), lat, i tal. curia.

a. u predaši^emu smislu. Svrhu ovoga moglo
bi 86 puno govoreiia produbiti, mali ova znaiia
služe za kurije biskupove. J. Banovac, razg« 218.

b. u Zagrebu se zovu kurije kude gdje šta-
mpu kanonici na Kaptolu.

KUBIJEL, m. prezime. — U naše vrijeme.
Sohem. bosn. 1864. zii. — isporedi Kuril.

KUBUEB, kurij^ra, m. vidi kurir.

KUBtjOZ, adj. vidi radoznao, tal. curioso. —
isporedi kurijož. — U Dubrovniku od xvii vijeka
(vidi b).

a. u značenu sprijeda kazanome. ,Sto si tako
kurijoza? ovo nijesu tvoji posli'. P. Budmani.

D. 6ud<inj čudnovat, ima ovako znaieAe i u
talijanskome jeziku. Ne imaju se vladat na žensku,
ni imaju bit prijate)i od ha)ina kuriozijeh. L
Drži6 295.^

KUBtjOZAN, kurijdzna, adj. vidi kurijoz. —
Od zviii vijeka. Evo jedan kratak razgovor . . .
i budući da ie kratak vesma i u samoj prostoti
kurijozan, oCu ga ovde pridodati. Đ. Obradović,
basne. 207.

KUBtjOŽ, adj. vidi kurijoz. — U naše vri-
jeme u Istri. To su }udi kurijoži. Na$a sloga,
god. 14, br. 9, str. 85. Kurijož, it. curioso, zve-
d|iv. god. 11, br. 14, str. 53.

KUBIK, m. ime muško, vidi kod Kurikat.

KUBIKA, /. neka bijka. — Od prije našega
vremena. Kurika (8ab)ar, u Lici), Kurikovina,
evonimo (u visova6kom rukopinu), £vonymus
europaeus L. (Vukasović, Visiani), v. Kurkovina.
B. Sulek, im. 186.

KUBIKAT (?), Kurikta, m. (?) vidi 2. Krk. -
l^ jednoga pisca xviii vijeka. Od Kurikta otok
plodni na kom njegda grad sagradi slavni Kurik
kra) slobodni . . . pak nare6en grad od Ye]e . . .
J. Kava^in 146«.

KUBIKA VGA, m. prezime Hi nadimak. —
Može biti: koji kuri (potiče?) kavgu. — xviii
vijeka. Stojko Kurika vga 2Sećanin. Glasnik, ii,
3, 240. (1710).

KtiBIKOV, adj. od kurikovine (drva od ku-
rike). — U Vukovu rječniku: ,von spindelholz*
,ex evonymo europaeo'. [of. kurkov].

KtlBIKOVINA, /. vidi kurika. - U Vukovu
rječniku: ,der spindelbaum' ,EvoDymu8 europaeus
[L.*; vide maSJika], cf. kurkovina. — Pravo je
značeike drvo od kurike, ne drvo kurika.

KUBIKUĆA, m. ime muško (ili nadimak?),
uprav: koji kuri kuću. — Na jednome mjestu
ziv vijeka. Đddb imb Kurikuća. Đe5. hris. 38.

KUBIL, m. Ki^gdlog, Oyrillus, ime muško. —
isporedi Cirilo, pa i ćurilica i druge riječi od
iste osnove. — Od romanskoga *Curillu8 (u od
grč, V, isporedi Cumae od Kij/lljj, cuprum od Kv-
ngog itd.); mislim daje dalmatska riječ (vidi ke-
lomna). — isporedi i Kurilo, Kurilov itd, — Od
XV vijeka u čakavaca. Kurila Putinića sinu.
Mon. croat. 64. (1445). Jure MaleSić i Kuril.
97. (1465). Mirlina, Kuril, Jure. 103. (1468). U
blagdan s. Kurila. Kapt. seA. ark. 2, 84. Vla-
stiju Kurila, Atanasija, Basilija. Š. Kožiftić 18*.
Prinese Kuril telo sv. Klimenta v Bim. 19^.

KUBIL A, /. vidi Kurilo, a. — Na jednome
n^estu XVIII vijeka, jamačno samo radi slika.
Polimorje i Kurilu od Ostoje poslije kra]a (Du-
brovčani primiše), a Konav]a župu oilu vojevode
od Sandafa. J. Kavai^in 1B91>.

KUBILAC, Kurilca, m. ime muško, vidi Kuril.

— Na jednome mjestu xv vijeka. Kurilac Hodčić.
Mon. croat. 146. (1492).

KUBILO, n. mjesno ime, — Va}a da postaje
od Kuril (po imenu sveca ili gospodara).

a. ovako se zvalo prije Petrovo selo u Dal-
maciji u kotaru dubrovaČkome (među Rijdcom
i Zatonom). — Od xiii vijeka, a između rječ-
nika u Daničičevu (mjesto koje se u spomenika
u kom se prvi put pomiiie piše grijeSkom ,Eo-
rilo' i koje naj prije bješe na sjevernom kraja
dubrovačke države i to između Šumeta i Zatona).
Prepisane dedind naše zem}e i sela i drbžavd . . .
idutb . . . odb Vlaštice kako drbžetb gorbre koje
sutb vrbhb Šumetb i gredutb do Oka, a odb one
strane Oka kako drbžetb gorbre koje su vrbhb
Bdku i sbtetbgbnutb se deri do gorbre koje sa
vrbhb Korila, a odb Korila kako drbže gorbre
koje su vrbhb Zatonb i vrbhb Po}ice i vrbhb
Orafibob. Mon. serb. 38. (1253). — 1 u drugome
spomeniku o istome mjestu gotovo u isto doba
pisano je Korilo. Selo Osblbnykb i meda jemu
otb Koryla u (S)eneva vrata. Spom. stoj. 10.
(1254—1264). Dade imb (Dubrovčanima) oarbstvo
mi (Stefan UroŠ I) i zapisa i darova zem)u kako
se kami vali dolu k vinogradomb dubrovbČkimb
i k mooru od J^ute do Kurila. Mon. serb. 164—
165. (1357). Dahb (govori Stefan Ostoja) u ba-
štinu i u plemenito vlastelemb i vspj op^ni
grada Dubrovnika zem)e odb Kurila deri do
Stona sa vsimi seli ... a na ime šija i šija sela:
naj prbvo Kurilo, Osalbnikb, Đubaač, . . . 234.
(1399).

b. vidi u Daničičevu rječniku: drugo mjesto
negdje oko Prizrena koje se u istom spomeniku
imenuje i Kurilovo : ,na Kurild' dade car Stefan
zamjenu za nekoliko vinograda koje priloži crkvi
sv. Nikole u Prizrenu. G(la8nik). 15, 271. (1348?).

— isporedi Kurilovo, a.

6. pomiiie se s istijem imenom n^esto u dru-
gome spomeniku xiv vijeka. Vrbhb Kurila. Sveto-
stef. hris. 21.

d. selo ^gdje blizu granice između Crne
Gore i Arbanije. Na Bosnu spada još ,Zeta dob&a'
8 ove strane MoraSe, u kojoj su varoši s tvr-
đama: Spuž, Žab|ak i Podgorica; sela: Leško
Po|e, Bukovci, Gorica, Kurilo, Plavnica, . . . F.
Jukić, zem)op. 60. — Pomii^ se od xviii vijeka.
Selo Plavnicu i Karabeže i Kurilo . . . Magas.
1868. 160. (1706).

KfjBILOV, adj. koji pripada Kurilu (vidi
Kuril). — XIV vijeka, Kurilova ddtbca. Svetostef.
hris. 29.

KlJBILOVAO, KAril6vca, m. n^esno ime.

a. u Hrvatskoj, a) kc^jkavski Kurilovec, selo
u županiji zagrebačkoj. Bazdije}. 67. — b) vrh
kod Lica. Đ. Hire.

b. voda u Srbiji u okrugu čačanskome. Gra-
deiie ćuprije na Kurilovcu. Sr. nov. 1863. 155.

KUBILOVO, n. mjesno ime.

a. vidi u Daničičevu rječniku: mjesto negdje
oko Prizrena : car Stefan davši crkvu sv. Nikole
u Prizrenu crkvi arhendelovoj u Prizrenu i pri-
loživŠi istoj crkvi sv. Nikole nekoliko vinogiada
dade gospodarima i^ihovijem zamjenu ,na Kuri-
lov6*. G(lasnik). 15, 271. (1348?). cf. Kurila

b. mjesto s istijem imenom pomii^e se xi?

Digitized by

Google

KUBILOVO, b.

818

2. EUBJAČIOA

vijeka. Otb Korilova nis hridh na lokvu. Glasnik.
24, 268. (1888).

e. u Srb^i. a) u okrugu Čačanskome neg-
đaSne ime selu. Gračao, selo u sreza karanoy(^a<!f-
kome u okrugu čaČanskome) zvalo se prede Ku-
rilovo. K. Jovanović 87. — b) brijeg u okrugu
kneievačkome. Glasnik. 19. 299. — c) brdo u
okrugu pirotskome. M. Đ. Milićevi6, kra}. srb.
171. uprav su dva visa: Karilovo malo i veliko,
dva brda kod Bijele Palanke. Đ. Đani&ić. Ispod
visa Maloic Eurilovca izvire vrlo jaka voda Vrelo.
M. Đ. MUidević, kra). srb. 230.

KUBIN, m. lat. Quirinas, tal. Quirino, Qui-
rini, prezime vltLsteosko u Mlecima. — vidi u
Daniiidevu rječniku: Kurinb ,Quirinus': knez
dubrovački ,Žanb Karinb' 1265. M(on. serb). 49.

k(JR£eL, karira, m. glasnikf glasonoša , ulak.
— Od i^m, (franc.) courier. — Od xvii vijeka,
a iimeđu rjeinika u Mikafinu (kurir, kiiiigonoša
ftabellarius') gd^je se nt^j prije nahodi. PoSa)e on
Kara-Đordiju svogt sekretara, kao karira s pis-
mima. Vuk, grada. 20. Kad ruski kurir donese
ovo Miloiu . . . 157. I odmah se poS}e kurir, te
gubicu sa Stevanovim detetom vrati lienom čo-
veku. M. Đ. Milićević, pomenik. 2, 167. — 0
Dubrovniku se govori kUrijer, kurij^ra po tal.
corriere. P. Budmani. / u Mikalinu rječniku
kurir tnoie biti ista riječ po zapadnome govoru.

KtlBISATI, kurišem, pf. zgotoviti, spraviti,
(trpezu) postaviti. — isporedi kurdisati. — Od
tur, qurmaq. — U naie vrijeme u Bosni, I tu
česmu lijepu kurisaše. Nar. pjes. juk. 590. A
gotova tola kurisana. Nar. pjesm. hdrm. 2, 99.
Kurisat, napravit, načinit. u Nar. pjes. juk. 620.
Kurisati, od t r. kurmak, namjestiti, urediti,
ustanoviti, u Nar. pjes. hdrm. 1, 615.

KtlBITEti, m. čovjek koji kuri. — U pisaca
našega vremena. Kurite} (,heitzer*) parne maSine.
Zbornik zak. 1853. 2, 28.

1. KIJtBITI, kfirim, impf. dimiti, pušiti. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. kOrfth, u
aor. 2 f 8 sing. k(ir£, u part. praet. pass, kiiren ;
ti ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Riječ je praslavenska, isporedi stslov. kuriti, rus.
KjrpHTb, Češ. kouriti, pof, kurzyć.

a. u značeiiu sprijeda kazanome. — U Stu-
ličevu rječniku: v. kaditi, t u Voltigijinu: ,fu-
mare' ,rauchen'. I iz svoje poštene pipice hr-
vačke kurit. (u Istri). Nala sloga. god. 20, br.
9. — U naše se vrijeme prosti glagol moiebiti
več ne govori drugdje u ovome značenu; u Du-
brovniku još se čuje kao složeni glagol (vidi za-
kuriti). P. Budmani.

b. grijati, ložiti (peć). — U Bjelostjenčevu
rječniku: kurim, v. pri tapkam, i u naŠe vrijeme
u Hrvatskoj. ,Nude, zakuri u peć, pomete nas u
sobi^ ,Bome kurim sve jutro u iiu, a svedno ku-
rio u liu a spavah J. Bogdanović.

2. KtJBITI, kfbrfm, impf. tal. correre, (uprav)
trčati, ali se nalazi u našemu kao i u talijan-
skome jeziku u ikekijem osobitijem značei^ima. —
Od XVI vijeka.

a. kuriti fortunu, tal. correr fortuna, biti na
moru (u lađi) u oluji. — U jednoga pisca Du-
brovčanina SVI vijeka. A fortunu kad li kure,
gdi se more plamom stvori ... A. Sasin 171^.
I sad se govori u Dubrovniku. P. Budmani.

b. u jednome pismu iz Bosne zvi vijeka skala
(skela) kuri kao da znači: miče se ili uspijeva.
Nijeste u dobri čas učinili skale na Spletu . . .
Neka počne skala kuriti, kade bude u gradu
mnogo Turaka, hoće basa i beg klidki . . . da

uzmu Split . . . Hoćete vi da vaša skala kuri, a
careve skale z(a)tvori8te. Starine. 10, 15. (1591—
1592).

c. u naše doba u Dubrovniku govori se n. p,:
a) voda kuri, t. j. teČe bez omete (n. p. kad nije
zatisnuta cijev itd.). — b) o novcu znači da ide,
da se prima. ,Kuri li još ovancika?' P. Budmani.

d. u naše vrijeme u Lici, o iitu, kukuruzu
itd. kad se dobro prođete. ,Ali ga danas na sajmu
kuruzi kureS ,Stani dok dođe sveti Đarad, biće
kure^e iitu^ J. Bogdanović.

KUBJA, interj. usklik kojijem se ruši ko. —
Nepoznata postaAa (moie biti u svezi s kurjak,
vidi narodnu etimologiju u primjeru). -~ O naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu: k&rja!
,interjectio vituperii*. — Kad poviču (udi na
koga: kurja! (Pripovijeda se da je protrčala li-
sica a |udi povikali: ,Kurja!* pa tako i ostalo
kao da je , kurjak' protrčao). Nar. posl. vuk. 119.
— Treba zabifešiti da mag. kurja znaČi i viku i
vuka.

KU&JAC, m. mjesno ime. — U spomeniku xiv
vijeka: pisano je Kurijačb; mislim da bi u da-
naŠiiemu govoru -i- ispalo, a osobito ako je -a-
kratko (vidi 2. Kurjače). U Kurijačb. Svetostef.
hris. 15.

1. KU&JAČA, /. ime bifkama. Kurjača {Aem.
wol£Bkraut), 1. Impatiens noli me tangere L.
(Kellner); 2. Atropa belladonna L. (Fapković,
Tomaj). B. Šulek, im. 186.

2. KUBJAČA, f. mjezno ime.

a. ikakvo mjesio (u spomeniku xiv vijeka,
pisano Kuriiača; sad bi -i- ispalo, isporedi Kur-
jač). U Kurijaču. Svetostef. hris. 18. 14. S Ku-
rijače. 14.

b. Kftrjača, planina (u Bosni). Glasnik. 22, 57.

e. mjesto u Srbiji u okrugu požarevačkome.
iJiva u Kurjaci. Sr. nov. 1869. 29. — Na dru-
gome mjestu ima Kurjača Bupa, ne znam jeli isto
što pređaŠike. Zem}a u Kurjaci Bupi. Sr. nov.

1868. 586. — Kurjača (rupa) moie biti isto što
kurjačja.

KtlBJAČANIN, m. čovjek iz sela Kurjaka. J.
Bogdanović. — Mnoiina: KiirjaČ&ni.

KtlBJAČANKA, /. žensko čefade iz ula Kur-
jaka. J. Bogdanović.

1. KUBJAČE, /. pl. vidi u Vukovu rječniku:
(u sremskome gorAemu posav|u u brodskoj re-
gomenti) muškiAe i ženskii^e koie pred bijele
poklade udari poselu u skitiiu, da traife kome
Sto treba (kao kurjaci kad se gone) s prin^erima :
,Provode kurjače^ ,Prodi ih se, to su (prave)
kurjače^ [cf. kurjakuie]. — Povlači oči kao kur-
jače. Vuk, rječn. kod povlačiti.

2. KUBJAČE, /. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
požarevačkome. K. Jovanović 140. — isporedi 2.
Kurjača, o. — Pomi1^e se od xv vijeka (pisano
Kurbjače, isporedi Kurjač). U BraniČevu... selo
Kurbjače. Spom. stoj. 8. (1^28—1429).

KUBJAČIOA, /. ženski kurjak, vučica. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kur-
jačica, vučica ,lupa') gcije se noj prije nahodi, i
u Vukovu (vide vučica). Ako su Biomulus i Bemo
bili prignuti na lupežtvo, to su se naučili od
svoje dojke kurjačioe. A. Tomiković, gov. 222.
Naše basne kurjačica ne sna lagati. Đ. Obra-
dović, basne. 114. A kurjak mu reče: ,Evo je
(kobile) medu nama, stvorila se kurjačica a ždrebe
kurjačić*. Nar. prip. vuk. 81.

2. KUBJAČIGA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu podrinskome. Zemla u Kurjačici. Sr. nov.

1869. 71.

Digitized by

Google

1. KUHJAČIĆ

814

1. KUEJAK, đ, a).

1. KUBJAČIĆ, m. dem, kurjak, mlađi kurjak.
— U naie vrijeme^ a između rječnika u Vukovu
(dim. V. kurjak), vidi naj gadki primjer kod 1.
korjačica.

2. EUBJAČIĆ, m, šifika. Otočani, Đakovo. D.
Hire.

3. KURTAČIĆ, m. prezime, — Pomine ac xviii
vijeka. Anđ. Ea6i6, kor. 453.

KUEJlČut vidi kurjaćji.

1. KUEJA.ĆINA, /. augm. kurjak. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (vide vu-
čina). KurjaČino, starina Novače! Nar. pjea.
stojad. 1, 53.

2. KUBJAČINA, /. kurjačja koža. — U Vu-
kovu rječniku : vide vučina (vafa da vrijedi i za
ovo značeike).

KURJAČITI, kurjačrm, impf. skitati se tamo
i amo po noči (kao kurjak). — U naie vrijeme
u Dubrovniku (treba dodati da u Dubrovniku
riječ kurjak uopče nije poznata).

KURjAČji, adj. koji pripada kurjaku, kurja-
cima. — isporedi kurjački. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Stulićevu (kurjačiji, v. vu-
čiji, ali 8 dodatkom da je riječ ruska, što je vrlo
čudnovato, jer u ruskome postaje od Kjp't, pije-
tao), i u Vukovu (,wolf9-' ,lupi').

a. uopče. Tad bi ae mogli davli veseliti i
kurjačje pisme po paklu pivati. A. J. Knezović
188. Budući da ovca nije u ra}e kurjačje došla.
Đ. Bapić 397. Izvadi iz marame kurjačju dlaku
i protre je, a kurjak u jedan put te preda A.
Nar. prip. vuk. 31.

b. u ovome primjeru (u basni) : koji pripada
Mcome kurjaku. U to vreme prispe i lisac, i
čuje 8 vrata kurjačju pohvalu. D. Obradović,
basne. 19.

c. kod imena bifaka.

a) kurjačja jabučica. — Između rječnika
u Vukovu (kurjačje jabučice, nekaka trava ,art
pflanze' ,herbae genus'). Kurjačja jabučica, Phy-
salis Alkekenghi L. (Janda). Kurjačje jabučice,
Atropa belladonna L. fruotus (Fapković).

b) Kurjačja jagoda (prema iiem. wolfs-
beere), Pariš quadrifolia L. (I. Sablar). B. Šulek,
im. 187.

1. KUBJAČKI, a(^'. vidi kurjačii. — Od zviii
vijeka, a između rječnika u Stulićevu (uz kurja-
čiji) i u Vukovu (vide vučji).

a. a<^'.

a) uopče. Zadajem ti moju kurjačku veru.
Đ. Obradović, basne. 60. Ja sam gledao jednu
kurjačku bundu. S. Tekelija. letopis mat. sr.
119, 45 Neke opet da bi dete jako bilo pro-
vlače ga kroz kurjačke vilice. M. Đ. Milićević,
živ. srb. 1, 81. Provlače ga (dijete) kroz kožu
obrezanu od kurjačkih usta (a ta se koža zove
,kurjački zev^. 1, 81.

b) kod imena lieke bifke. — U Vukovu rječ-
niku: kiirjaČk& crdva (u Srijemu) ,wasserhorn-
kraut [wa88er-weichkraut]' ,Gera8tium aquaticum
[Malachium aquaticum Fr.]^ Kurjačka crijeva,
ČeS. kuri stirevce, CerasHum aquaticum L. (Vuk).
B. Šulek, im. 187.

c) kod mjesnijeh imena u Srbiji (isporedi
i 2. kurjački). €Ui) Kurjačka meda, mjesto u
okrugu vafevskome. Livada u Kurjačkoj Medi.
Sr. nov. 1865. 290. — bb) Kurjačke Bupe, br-
dovito mesto u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 180. — cc) Kurjačka Bupa, rr^esto u okrugu
smederevskome. Vinograd kod Kurjačke Bupe.
Sr. nov. 1868. 105.

b. ađv. kurjački. AV eto ti jednoga junaka.

sve kurjački kasa preko pola. Nar. pjes. fok.
4, 105.

2. KUBJAČKI, adj. koji pripada selu JTuijo-
Čama. Kurjačka (opitina). K. Jovanović 140. -
Vafa da je isto (ako ne pripada pod 1. kurjaiki)
i u ovome imenu mjesnome u okrugu pošarevd-
kome: Kurjački Put. Niva na Kurjačkom Puto.
Sr. nov. 1865. 20.

8. KtJBJAČKt atij. koji pripada selu Kw'
jaku. J. Bogdanović.

KUBJAČKIl!rA, /. vidi Kurjačanka. J. Bo^-
danovič.

1. KUBJAK, m. vuk. — Nepoznata postat:
nije ni od tur. kiirk (vidi kod ćurak), ni od qurd
(vuk), Miklošič je isprva mislio da je od pen.
gurg, vuk, tur. kiirk, čurak (die tiirk. elem. 2, 11),
ali se poslije toga odrekao (d. t. el. nachtrag. 1,
73). Đ. Popovič piše kod kurjak : Ovo je alaoska
reč koja se sa još nekoliko reci ovoga sarmat-
skoga plemena u Srba održ^a. međutim Tarci
reku ,kurd* za kurjak, tur. reci. glasn. 59, 132.
vidi i kurja. — Od xvii vijeka (moglo bi biti sta-
rije, kad bi lieke riječi od osnove kurjač amo pri-
padale) po ^everozapadnijem krajevima, a i^nneđu
rječnika u Mikafinu (kurjak, vuk ,lupus*) gije «
naj prije ruihodi, u Belinu G^apo' ,lupus' s dodt^-
kom da je varvarska riječ 447b), u Bjtlos^enčevu
(v. vuk), u Stuličevu (kurjak, zvijer ,lupus^ s do-
datkom da je našao u pisca kajkavea Muliha), n
Voltigijinu (,lupo* tWolf ), u Vukovu (vide vuk).

a. u pravome smislu. Pribivati će kurjak
s jaiietom. F. Lastrič, test. 207b. jaAe kod kar-
jaka. ned. 71. Jedno jai^e koje ulove kurjaci.
A. J. Knezovič 138. Mogao bo je poslati mloStvo
kurjake va. E. Pavić, ogl. 106. Od kuda se indi
on ovamo dovuče kao kurjak u ovčarnicu? M.
A. Be}kovič, sat. A6b. Kud ćeš gorjih od tih
kurjakova? G5i^. Pokazaće se kurjak ia ovce.
J. Bajić, pouč. 3, 46. Šume zadržaju kurjakova.
A. Tomiković, živ. 4. Oči mu se bjehu uzmu-
tile k*o u gladna u gori kurjaka. Nar. pjes. vuk.
2, 428. Ja 8* ne bojim ni živa kurjaka, a kamoli
mrtvi kožetina. 3, 392. Biće dosta mesa i ga-
vranom i u goru zelenu kurjaku. 4, 278. Ali
Mutap i po mraku vidi kano zvjerka kurjak u
ponoći. 4, 300. Da Bog da ga zaklali kurjaci!
Nar. pjes. herc. vuk. 80. Gladan kao kurjak.
Nar. posL vuk. 41. Zabrinuo se kao kurjalk o
jami. 82. Kao kurjak. (Kaže se zdravu, jaku i
okretnu čovjeku). 131. Stidi se kao kurjak u
rupi. 295. Kad je bilo oko ponoći, ali kurjaci
zaurlaju a psi zalaju. Nar. prip. vuk. 16. Ćela
noć su kurjaci po zem)i ispod iie urlikali. 168.

b. u ovakovijem primjerima (ima ih inekoliko
u narodnijem pjesmama) misli se rM kurjaiju
kožu. Pa pripasa sab}u okovanu i prigmn ćurak
od kurjaka, a na glavu kapu od kurjaka. Nar.
pjes. vuk. 2, 247—248.

c. u prenesenovM smislu, o čefađetu.

a) u zlu smislu, čovjek krvoločan, gra-
bežfiv. Oni kurjaci, oni lupeži. F. Lastrić, od*
250. Ugrab)ivac, kurjak, razbojnik. A. Kanižlić,
kam. 162.

b) u dobrome smislu, junak. I povede Pre-
kodrinca Badu, Badivoja, staroga kurjaka, koji
dobro puškom biti znade. Nar. pjes. vuk. 4, 276.

d. preneseno kao ime iMcijem drugijem H-
votiikima,

a) i^ekakva riba. Ima još mnogo imena
riba koje nisam mogao dobaviti, da ih naučno
ispitam, evo tih imena: . . . kurjak u Smeđe-
revu, . . . J. Paučić, ribe u srb. 8. Morski kurjak
,der kloppfisch^ ,Anarrhichas lupua*. G. Lazić 77.

Digitized by

Google

1. KUEJAK, đ, b).

816

2. KTJB^I^

h) vrsta leptira ikođfiva ea koiniee (Gal-
leria mellonella ?). Treba čuvati košnice od lep-
tirova koji se sovu kurjaoi. F. Đordević, pčelar.
S7.

2. KUBJAK, m. ime muiko. — Radi -j- vidi
kod Korjač. — Na jednome n^estu ziii ili xiv
vijeka, Bratijanb, Eorijakb, Badinb . . . Spom.
stoj. 12. (oko 1300).

8. KIJBJAK, m. ime selu u Hrvatskoj u iu-
paniji liiko-krhaoskoj. Bazdije}. 42. ~ Vidi i
Kurjak-brdo. Đravno u Lici. D. Hire.

KUBJAEOVAG, Kurjakovca, m. mjesno ime,

a. pusta u Slavoniji u županiji srijemskoj.
Basdije). 145.

b. u Srbiji, a) Ki!irJ&kovac, n^esto u okrugu
biogradskome. Glasnik. 19, 180. — b) Kurjikovao,
planina u Kreomima (u okruga užičkome). \t.
Stojanović.

KUBJAKOVIĆ, m. oregime (po ocu Kurjaku,
vidi 2. Kurjak). — Oa zv vijeka, vidi u I)ani-
ii6evu rječniku: Kurijakovičb, vlastelin kra}a
Stefiana knez ,Grbgurb Kurbjakovićb' 1383. M(on.
serb). 104. radi -ij- vidi 2. Kurjak t Kurjač. —
I u naie vrijeme. Kurjaković. Schem. sagr. 1875.
265.

KUBJAkUŠE, /. p<. u Vukovu rječniku: vide
koljače.

KUBJAT, m. vidi kurjatin. — U istoga pisca
u kojega ima i kurjatin. Bo)anin i kurjat lomi
svijea jednako. M. Vetranić 1, 189. Gdje vam
su kobile tance izvodile kurjatu vlaškomu. 1,

2ia

KUBJATIN, m. sefak, teiak (vafa da je pre-
zirno). — isporedi kurjat. — Po svoj je prilici
mnoiina: kurjati. — Od novogrč. x^Q^^^1^^ *5J^"
redi horjatin t horjat. — U jednoga pisca Vu^
brovčanina zvi vijeka. Ali je Bugarin i čestit
vladalac, ali je kurjatin potišten takmeno, uboga
oca sin, pastijerče najmeno ... M. Vetranić 1,
213.

EUBji, a4j* koji pripada kuru ili kurima
(pijetlima, kokošima), — Bijei je praslavenska,
isporedi stslov, kurii, rus, Kypift, ieš. ku^i, pof.
kurzy. — U naše vrijeme u Hrvatskoj, ali samo
us neke supstantive kojima daje osobito značeiU,

a. kurja vojska ,Parus caudatus L.S 1^eka
ptica. Brod na Eupi. Đ. Hire.

b. kurji cvijet, iUka bilka. Kuri cvit, Helle-
borus L. (Sablar, u Skradinu). B. Šulek, im.
186.

C kurje oko.

a) žu| Sto se na nozi načini od tijesnih
Čizama ,das hiihneraugo'. govori se u Hrvatskoj.
P. Ivekovič, rječn. — Po i^emačkoj riječi, —
XVIII vijeka u BjelostjenČevu rječniku : kurje oko
,oculu8 gallinae'. v. ,anagalis' (vidi b)). 2. kurje
oko, brađavka ,acrochordonS v. ,myrmecia'.

b) ime bitkama. Eurje oko, rus. K^pnHbR
OHH (Anagallis), 1. zacynthia, cichorium verru-
carium (Bjelostjenac), Zacyntha verrucosa Grtn. ;
2. anagallide (Parčić), anagallis (Bjelostjenac,
vidi kod a)), Anagallis arvensis L. ; 8. Strjchnos
nuz vomica L. (Sab}ar); 4. Helleborus L. (Sa-
b|ar, Moravice). B. Šulek, im. 187.

ETJBJOZItA (i kurjozlt&t), aen, samo kurjo-
slt&td, /. osobina onoga koji je kurijoz ili onoga
što je kurijozo, — Oa tal, curi osi t& i lat. curio-
sitas (osnova curiositat). ~ U Dubrovniku od
XVII vijeka, P. Budmani. — U ovome primjeru
u konkretnome smislu: stvar čudnovata. Imaju
meštri pomagat svoje učenike u ono Sto uče

ostav}ajući kurjozitati i stvari bez koristi. I.
Držič, nauk. 281.

EUBJGŽItA (i kurjožitat), gen, kurjozitati,
/. vidi kurjozita. — U jednoga pisca Dalmatinca
zviii vijeka. Za niku veleznanost oliti kuriožita.
M. Dobretič 228.

EfjBJUčSl^, n. 4jelo kojijem se kurjuči, —
U Vukovu tječniku.

EtTBJUČIĆ, m. dem. kurjuk. — U Vukovu
rječniku.

EtlBJUČITI, kiirjučtm, impf. navrtati (cijev
puščanu) na kurjuk. — Akc, se mijena u aor. 2
f 8 sing, k&rjučL — U Vukovu rječniku: t, j.
puSku ili cijev puščanu ,den boden des flinten-
laufs anschrauben' ,fundo instruere telum glan-
darium^

EtiBJUE, m. rep ; (na glavi) pletenica, perčin,
kika; ognište na pušci. — Od tur, qujruq, rep,

— Sva su tri znaČeiha u Vukovu rječniku : 1. ,der
schwanz' ,cauda^ — 2. ,der zopf ,cauda capil-
lorum^ [vide] kika, cf. pletenica. — 8. (u puške)
,der boden des flintenlaufs' ,fundas teli glandarii
(sclopeti)'. [vidi 2] ogAiSte, cf. torna, hazna. —
U ovijem je primjerima drugo značeike: Te je
buli kurjuk raspletala. Pjev. cm. 156l>. Djevoj-
čica uz zvonki sm^eh uplitala u crne kurjuke
svoje . . . Bos. vila. 1886. 55.

EtlBEOV, adj' u Vukovu rječniku: vide ku-
rikov.

EtiBEGVINA, /. u Vukovu rječniku: vide
[inaš}ika] kurikovina. Eurkovina, £vonymus eu-
ropaeus L. (Laiić, Pančič), v. Eurikovina. B.
§ulek, im. 187.

EihtEUMA, /. Curcuma longa L., i^eka bi}ka
što raste u jušnoj Aziji, a iz korijena joj se vadi
iuta boja, — U Stuličevu rječniku: kurkuma,
stabar ,curcuma, cyperum indicum'. — / sama
boja, Eurkuma spada medu farbe i ocarii&uje se
u prometu. Zbornik zak. 1865. 118.

EUBEUT, m, ime muško (tursko), — U jed-
rwga pisca zvii vijeka. Smioni Eurkut s Orno-
gorci skače gdi zid niži gleda. L Gundulić 521.

EUBLAGA, m. pfrezime Ui muški nadimak, —

— ziz vijeka. Neki Vučić Eurlaga iz Stapara.
M. Đ. Milićević, srb. 615.

EUBLAGIN, a4j. koji pripada Kurlagi, Eur-
lagina krajina. M. Đ. Milićević, srb. 616.

EUBLIoALIOA, /. kao kurlicalo o ierukome
čefadetu, J. Bogdanović.

EUBLIGALO, m. Sa)iv naziv sa onog koji
sporo ide. ,Ne ša)i toga žalosnog kurlicala, jer
nikad dokurlicati neće'. J. Bogdanović.

EUBLIoaI^E, n. cijelo kejijem se kurliea, J,
Bogdanović.

EUBLtOATI, kArlfc&m, impf, sporo hoditi. —
U naše vrijeme u Lici. ,Vide, kako Vaso kur-
liea, oće li neće li'. ,Ne Sa)i Vaše živ u Gospić
jer nikad dokurlicati neće'. J. Bogdanović.

EUB^AJ, m. ime planini u Bosni. F. Jukić,
zem]op. 27. 78. T. Eovačević, bosu. 84.

EUBtiAJA, /. vidi Eur)aj. Pod planinom Eur-
lajom. F. Jukić, zem)op. 28. Pod planinu Eur-
jaju. T. Eovačević, bosn. 85. Eikrlaja, planina.
Glasnik. 22, 57.

1. EtrBLAI^E, n. cijelo kojijem se kurfa. J,
Bogdanović.

2. EtjB!^Al!r£, n. neka vrst čobanske igre sa
štapom. — U naše vrijeme u Lici, J. Bogda-
nović.

Digitized by

Google

1. KUB^ATI

816

KURŠUMIĆ

1. K^^ATI, ki&r}&m, impf. vidi karlioati. —
U naše vrijeme u Lici, ^Vide kako onaj kar)a'.
J. Bo^aiiovi6.

2. KtlBlIiiAT]; kikrl&m, impf. igrati se ibuf /aiia.
J. Bogđanović.

KUBMUA, /. na jednome mjestu u pisca Du-
brovčanina XVI vijeka; gnačene mi n\je pognato
(pastirski Štap?), Hodeći po dubravi samjerih
gdi bodi Apolo noseći kurmiju u ruoi, a praća
mu za pašom, i bješe se priobrazio a prilikn od
pastijera. M. Držić 416.

KUBNAČIN, m. presime. — xv vijeka, Juraj
Kumačin. Mon. croat. 49. (1419).

1. Kl}^B!^AK, m. vidi koko&iAak, b. — Postaje
od kur. — Ima i u nslooenskome. — Od xviii
vijeka u Hrvatskoj^ a iamedu rječnika u Bjelo-
stjenČevu (^gallinarium, pullaris, pullarium, cors,
chors, cobors*) pdije se naj prije nahodi^ u Jam-
brešićevu (^gallinarium'), u Stulićeou (v. koko-
SiAak is Habdeliieva). Kurjak, ime staji sa ko-
koSi. u Prigorju i Zagorju. F. Hefele.

2. KtlBI^AE, m, dimiiak. — U naše vrijeme
u Lici. »Proguraj taj kurAak, da lakše dim iz
peći ide^ J. Bogdanović.

KIJBli^AVITl, kurifiavim, impf, u Vukova rječ-
niku: vide dimiti (n. p. pu&eći) s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori. — vidi 1. kuriti od Čega
postoje.

KĆBl^Ayj(iEI^E, n. djelo kojijem se kurAavi.

— U Vukovu rječniku.

KUBONOS, m. slanutak^ slani grah, ^ Ja-
mačno od toga što srno ima kao kfun ili noSf a
slično je i kokošjoj glavi. — isporedi nslov. nosec.

— Samo u Bjelos^enČevu rječniku: ,oicer'y t u
Voltigijinu: ,cece, civaja' ,zuckererbsen'.

Kl!lBOI^A, m. vir mentulatus. — U Vukovu
rječniku^.

KUBOPALATA, m. KovQona)idjj}g, zvao se
Mihailo I (Bangavis) česar visantijski, snači:
upravite] dvora, — U jednoga pisca xvii vijeka,
U devetomu viku bijaie Mihailo Kuropalata cesar
u Carigradu. K. Pejkić 19.

KUBOPATKA, /. vidi kuroptva. — Samo u
Stulićevu rječniku s dodatkom da je riječ ruska.

K\JROFT\Af f jarebica ili skvriufa (ili oboje).

— Osnova je praslavenska, isporedi stslov. ku-
ropi>tina (meso iste ili slične ptice), rus. Kypo
naTb, K^ponATBA, K^ponaTica itd., &š. kuroptva,
kurotva, kurotev, koroptva itd.y pol, kuropatwa,
gonioluž. i doHolui. kurvota. — Vala da je (kao
što i Miklošič misli) slošena riječ, u kojoj je
prvi dio kur (vidi) a drugi postaje od korijena
piit (vidi kod ptica) što bi značio letjeti. — Samo
u Mikafinu rječniku: kuroptva, jareb, jarebica
,pemice* ,perdixS a iz nega u Stulićevu. — S toga
što drugdje nema ove riječi, za mene nije pouz-
dana : moše biti da ju je Mikafa uzeo iz češkoga
jezika (isporedi i^egovu riječ bobra kod dabar).

KUBOPTVICA, /. dem, kuroptva. — U Stu-
lićevu rječniku : ,pullus perdiois^ — Nepouzdana
riječ, jer ju je sam Stutli načinio.

KUBOPTVII^AE; m. n^esto gdje se hrane ku-
roptve. — U Stulićevu rječniku: ,locus alendis
perdicibus*. — Nepouzdano (vidi kod kuroptvica).

EUBOPTVII^I, adj. koji pripada kuroptvama.

— U Stulićevu rječniku: ,perdicum<. — Nepouz-
dano (vidi kod kuroptvica).

KUBOSJEMA, n. pl? ili Kurosjeme, /. pl?
ili Kurosjemi, m. pl. ? mjesno ime. — U ruko-
pisu XIII vijeka, u kojemu ima samo gen, pl. Ku-

roadmb. Prbvoelavb Nemada odh Karoadmb. Sta-
rine. 13, 207. (1185 prepis. 1250).

KUBOSLUEP, m. Mm bi\ka. KurosUjep, Hel-
leborus L. (Sab|ar, u Karlovcu). B. dalek, im.
187. — Ima rus, K/poc^in'b, kao ime za mnogo
bifaka, ali među iMma nije Helleborus.

KUBOSLUEPNIK, m. u StuUčevu rječniku:
V. drijen s dodatkom da je riječ ruska, a to je
KypocjiinuHirb, Oornus sanguinea. Kuroslipnik,
rus. K^poci-kiiunK^, c«iiaoKypHaK'fc , K/pocjiini.
(Cornus sanguinea), Oornus masoula L. (Petter).
B. Šulek, im. 187. ovo če biti po svoj prilici
uzeto iz Stuličeva rječnika.

KUBPEZOVA aOBIGA, /. ime •etu u Hr-
vatskoj u županiji zagrebačkoj. Basdije). 72.

KUBSA, /. srlat. oursa, četa, četovaAe. — ispo-
redi kuraar. — Na jednome n^eztu xv v(;eia t
otale u Daničićevu rjdniku (knrbsa, srl. »enrsa,
incursio*). Za OUmi&ane koje (sic) su uhvatili
naib brigentinfc .... Pokara(X) ihb i ustavi odb
tej kurbse. Spom. sr. 1, 185—186. (1416).

KtlBSAN, m, gusar (morski). — Od tur, qunan,
a ovo je od tal, oorsaro (isporedi kursar t gusar).

— Na jednome n^estu xviii vijeka, Viđismo 2
šajke kursana Vrenski i vratismo se na more,
pobdgosmo. aiasnik. 81, 807. (1704).

KtrBSAB, m, vidi 1. gusar. — Od xiii vijeka,
a između rječnika u DaniČičevu (kuruarb, gledaj
gusarfc). Pri&fcdb vb monastirb obrate i veUmi
zapustdvbšb otb besbošnyihb kurbsarb. Domen-
tijan« 60. (Na drugome u^jestu u istcj kAizi iwui
gen. pl. kursar\j što bi moglo biti od kursarb ali
i od kursarija (vidi), premda ovoj riječi neaui
druge potvrde, Isprosista mdsto sapustdvbfte otb
besboinjihb kurbsarij. 71). Pinesom sasida kur-
sar, gusar i tat M. Harulić 156. Ne bi ni brode
tirali kursari. 157. Čudno robe6 ti kursarL L
Zanotti, skaz. 8. (Mi me turska sva moć rije
kud god ima na galije i begovi svi kursari. 9.

— I sad se govori u Dubrovniku. P. BudmanL
KUBSA.BUA, /. pomorsko četovaike, vidi kod

kursar.

KtJBSUA, /. tal. corsia, n^esto prazno kao
put usred galije, a s jedne su i druge strane
klupe veslam. — U Mikafinu rječniku: kursija,
put posrjed galije' ,corsia di galera' ,fori^

KUBSiVAN, kdrsfvna, adij. povafen (o slovu,
pismu, u štampi). — Od tal. corsivo, franc oour-
sif, (Mm. cursiv). — U pisaca našega vremena,
U bukvaru je nekoliko članaka naštampano kur-
sivnijom slovima. Đ. Danićić u Novi srp. bukvar.
(1854). 8.

KUBSULA, m. prezime ili muški nadimak.
Jovan Kursula. M. Đ. Milićević, srb. 335.

KUBŠUM, m. tane, puščano zrno, zrno iz
puške. — Od tur. quršun. olovo, olovno tane. —
U naše vrijeme. Ni parčeta od ha)ina nema. ođ
šta junak ogolio biše? od crnoga praha i olova,
jer mu sreća i od Boga daća da ga korfium nije
prefatio. Nar. pjes. juk. 206. Na kuršumim'
čador rasniješe. Nar. pjes. vuk. 4, 482. Ne tu-
raju u puške kuršuma. Nar. pjes. h6rin. 1, 22.
Kurs um, tane od pišto{a. u Nar. pjes. jok. 620.
Krvnički kuršum probi mu junačke prsi. M. Đ.
Milićević, pomenik. 2, 188. Grof je dobio kur-
šum u glavu baš u prvoj vatri. Srp. šora. god.
2, svez. 10, str. 218.

KfjBŠUMiĆ, m. dem. kuršum. Treba ... te
mezgre uvađati koliko za jedan kursom, ... pa
taj vruć kuršumić metnuti na ono mesto odakle
je zub izvađen i držati. M. Đ. Biilićević, iiv.
srb.« 320.

Digitized by

Google

KUEŠUMLUA

817

KURTELIŠITI

KUiiŠUMLIJA, /. ime varošici u Srbiji u
okrugu topliČkome. M. Đ. Milićović, kra). srb.
380. — Postaje od tur. quršunlu, olovan, vidi
naj gadni primjer. — U naše vrijeme^ a između
rječnika u Vukovu: varošica u Srbiji iza Kra-
sevca [u okruga topličkom]. Na bijela gradu
KurŠumliji, onđe bješe Banović Straii^a. Nar.
pjes. vuk. 8, 54. U ovoj varoši (Kuršumliji), ili,
bo|e reći, kod ove varoši u manastiru sveto^^a
Nikole sveti Sava je postavio stolicu jepiskopu
topličke jeparhije. kako se to mesto onda zvalo
ne snam; sva je prilika da se zvalo ,Toplica^
docnije to se mesto prozvalo ,Bele Crkve', ja-
mačno po dvema belim Nemaninim crkvama . . .
Tada (god. 1737) Toplica sva, pa naravno i Đele
Crkve, osta pusta ... Po svoj prilici tada se i
ime ,Bele Crkve' zaboravilo, i niklo ime ,Kur-
šumlijaS kako neki vele, od toga što je crkva
, Sveti Nikola' bila pokrivena olovom (kuršumom,
vidi kod kuršum). M. Đ. Milićević, kra}. srb.
380—381. vidi i Ead. 49, 128—129.

KURT, m. ime muško tursko (vafa da je od
tur, qurd, vuk). — Trebalo bi da je nominativ
Kurat, isporedi oblik u DaniĆičevu rječniku, ali
vidi naj prvi i naj sadili primjer, i isporedi
Karta. — U Daničičevu rječniku: Kurbtb, brat
cara turskoga Selima: ,udavi Solimb Kurta i
Ahmata i vbsju bratija svoju' 1513. (Okdz. pam.
šaf.) 82. — Kurt balija z ženom svojom. Sta-
rine. 11, 80. (1605). Priko obraza (Turčin) Kurta
reže, Memiju u prsi smrtno lupa. I. Gundulić
525. — Mislim da je u ova dva primjera Kurt
ime, ali da je združeno s riječi ćehaja kao da
je jedna riječ te Kurt-6ehaja i7* Kurćehaja znači :
Kurt O^oji je) ćehaja. (Paša) Kur-ćehaji (,Kur
kjehaji*) zapovijeda da s koi^icim sjahat bude...
Kako sjaha Kurt ćehaja (,Kurt kjehaja') ... J.
Palmotić 363.

KURTA, m. ime muško. — Ovako se zove u
drami xvii vijeka morski gusar, i jamačno je
pisac mislio na tursko ime Kurt. Cesera i Kurta.
M. Gazarović 58. Murat: Nu na stranu vi ho-
dite, Alija, Kurta i Cesera. 69. — U jednome
je primjeru Kurta akuzativ kao da je nominativ
Kurt. Alija: Najdoh Kurta i Cesera od kad jih
se sfud naizkah. 68.

KURTAGIĆ, m. prezime. — Od Kurt-aga ko-
jemu nema potvrde. — U narodnoj pjesmi crno-
gorskoj našega vremena. Uhodi t Kurtagića dvore.
Pjev. crn. 154*. Ode ... na bijele Kurtagića
dvore. 63h.

1. KURTALA, interj. uzvik s dva razliČna
značeika. — U Vukovu rječniku: a) kad se ra-
duje da je kakav nepovo}an posao prošao, cf.
aratos. — b) kad koji vidi prije onoga koji je
na kurtali (vidi 2. kurtala) da je jedek gdje za-
peo, onda mu viču: ,kftrtala! — O jednoga je i
u drugoga ista osnova kao u kurtalisati.

2. KARTALA, /. vidi u Vukovu rječniku : kad
se lađa vuče, onda onaj koji je na kurtali ide
pored jedeka, te gleda da ne bi gdje za što za-
peo, i ako bi zapeo da ga odapne. — Mislim da
postaje od 1. kurtala, b).

KURTALIĆ, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 29.

KURTIlISATI, kurt^lišem, pf. izbaviti, opro-
stiti, osloboditi, spasti. — isporedi kurtarisati.

— Od tur. qurtarmaq, pass. i refleks. : qurtulmaq.

— Meni se čini da za aktivno značene češće se
nalazi kurtarisati, a za refleksivno kurtalisati,
što bi odgovaralo turskijem oblicima. — Akc. se
mijena u aor. 2 i S sing.: k{irtalis&. — Od xviii

vijeka (ali vidi i kurtelišiti), a između rječnika
u Vukovu (koga, čega ,befreien' ,libero').

1. aktivno.

a. u značei^u sprijeda kazanome. Te na-
breknu onog hrta žuta, doke svoju kurtalisa
lubu. Nar. pjes. vuk. 2, 286. Brzaj, Uso, kur-
teliši Usa! 4, 429.

b. značene je refleksivno kao kod 2. (Su-
dnik) osudi da oni obješenak ide tri dana po
onome mjestu s ličinom oko vrata, koje objo-
šeiliak radosno izvrši kad je od smrti kurtalisao.
Nar. prip. vrčev. 7. — Može značiti i: ostati
Živ, prebofeti. Rajin junac probode kadijinog u
bokove. Prepane se raja, jer vide da junac ka-
dijin neće kurtalisati. Nar. prip. vrčev. 103.

2. sa se, refleksivno. — Između rječnika u
Vukovu (koga, čega ,los werden' ,liberor*, cf.
oprostiti se : Jedva sam ga se kurtalisao). Da bi
se kurtalisala i ona i dite. Glasnik, u, 3, 128.
(1709). Iz tamnice kurtalisao se. J. Rajić, pouč.
3, 91. Kurtalisati se jedan put crkovni )udi. Đ.
Obradović, živ. 98. Nek sam gleda kako će ga
se kurtalisati. basno. 123. Ako si rad da ga se
kurtališeS. Nar. prip. vuk. 46. Kako će ga se
kurtalisati. Nar. prip. bos. 1, 65. Oni privole,
samo da ga se što prije kurtališu. Nar. prip.
tord. 33. Oni bi se kurtalisali smrti. Bos. vila.
1886. 59.

KURTALISAVATI, kurtalisav&m, impf. kur-
talisati. — U naše vrijeme. Tenećar (se) čistio,
to jest : od dela i nečistoće kurtalisavao. Đ. Po-
pović, poznav. robe. 116.

KURTARISATI, kurtiriSem, pf. vidi kurtali-
sati. — U naše vrijeme.

1. aktivno,

a. vidi kurtarisati, 1, a. Samo me ove na-
karade (kobile) kurtariŠi. Nar. pjes. h5rm. 1, 580.
Da mu pomognu kurtarisati magarca iz kala.
Magaz. 1868. 58. Bože ! kurtariši me od ove
nesrećne žene. Nar. prip. vrčev. 85. Kad je
Hak-tal (svemogući) naredio Noju da ogradi
jednu veliku lađu i naredio mu šta ćo u lađi od
potopa kurtarisati, odgovori mu Noje ... 96.
Prekide onaj konop i kurtarisa psa od smrti.
105. I jedva ga Živa kurtarišu od mededa. 120.
Daruje popu 10 para što ga je grijeha kurtarisao.
154.

b. vidi kurtarisati, 1, b. U to dođoše lovci
te nas okoliše, i^ega ubiše, a ja jedva živ kurta-
risah. Nar. prip. vrČev. 192. Vidiš i sam da si
više u grobu no u domu, i sva je prilika da ćeš
ovoga puta kurtarisati (prebojeti). V. Vrčević,
igre. 19.

2. sa se, refleksivno, Valaj ću se ja jedanput
kurtarisati to svesebe. Nar. bi. mehm. beg. kap.
322. Dali ne znate, da su mene tri žene u
zem)i i jedva sam ih se kurtarisao? Nar. prip.
vrčev. 49. Izvadi nož, da se napasnika kurta-
riše. Pravdonoša. 1851. 8.

KURT ARIŠ, m. utočište: ,Nemaš kurtarisa',
ital. ,soampo'. M. Pavlinović. — Postaje od kur-
tarisati.

KURTAST, acy. okriien, okušen, kus. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(,colurus') gdje se naj prije nahodi. Tako se go-
vori i ,kurtasta* (kokoš); ,curtus'. F. Kurelac,
dom. živ. 53.

KURT-ĆEHAJA, vidi kod Kurt na kraju.

KURTELIŠITI, kurtelišim, pf. vidi kurtali-
sati. — Na jednome mjestu xvii vijeka (govori
Turčin), gdje ima dativ mj. genetiva. Već se po-
derviših Bogu velikomu, ter se kurteliših već
grihu svakomu. I. T. Mrnavić, osm. 142.

Digitized by

Goo^z

KtJBTELOŠKA

818

KUEVA, a.

KUETELOŠKA, /. vrst vinove lose bijela
grožđa (u Dalmaciji, Danilo). B. Šulek, im. 187.

KUBTESEV, a^j, kod imena mjesta, vidi u
DaniČićevu rječniku: Kurbtesevb, izmođa osta-
loga što je imala crkva treskavačka bješe i ,£iva
Kurteseva u Vincehb*. G(lasnik). 13, 375. — Kao
da je posesivni a(^*. od liekakoa imena (Kurtes?),
ali je nejasno -e- u nastavku.

KUBTIĆ, m. prezime, — Od xvi vijeka. Ras-
para Kurtića. Mon. croat. 288. (15s7). Vino piju
dva Kurtića mlađa, đva Eurtića, dva brata ro-
đena, š nima pne BoičićAlilo, pa se Alil pred
Kurtići vali: ,Cujete li, dva Kurtića mlada?*
Nar. pjes. vuk. 8, 254. Aranđel Kurtić. Kat.
349.

KUBTIN POTOK, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kneševačkome. Zabran u Kurtin Potok.
Sr. nov. 1873. 615.

KUBT-OGLIJA, /. ime (tursko, vidi Kurt, a
oglija od tur, ogul, sin) mahali u gradu VraiM
u Srbiji za tursko doba, M. Đ. Milićević, kraj.
srb. 300.

KUBTOVA k6sA, /. planina u Kremnima (u
okrugu užičkome u Srbiji). \t, Stojanović.

KURTOV DO, m. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 121.

KUKTOVIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Maksima Kurtovića iz Trebina u Ercegovini. D.
Obrađović, basne. 345. Stevan Kurtović. Nar.
pjes. petr. 1, 352 (tnedu predbrojnicima),

KU ETO VINA,/, ime zaseoku u Bosni u okrugu
tranniČkome, Razdije}. 76.

KUKTUSI, tn, pl. u Daničićevu rječniku (3,
397): Kurbtusi, selo koje je car Lazar dao Ba-
vanici: ,Kurtusii'. Sr. letop. 1847. 4, 49. (1381).

KUBTUŠA, /. u narodnoj poslovici bosanskoj
kao da je ime žensko. Smeo se kao Eurtuša, kad
je darove dijelila. Nar. bi. mehm. beg kap. 216.
399.

KUEUO, m, vidi u Daničičevu rječniku : ku-
rucb, u Mađara se ,kuruczok* zvahu sejaci koji
su se 1514 pobunili na vlastelu, pa tako koji se
i poslije buniše: ,Behu izišli kuruci u Tokaj, i
poraziše i Nemci* 1697. (OkAz. pam. šaf). BS. cf.
krbstuš. — 1707. Jozevb cesarb mirb učini s ku-
rucami. Glasnik. 20, 10. (xviii vijek). — Hiječ
postaje od lat. crux, jer prije one prve bune se-
(aci bijahu primili na se krst da se bore s Tur-
cima, isporedi krstuš. — U jednoga pisca Sla-
vonca XVIII vijeka kao da znači: vojnik, može-
biti konanik. Viče Salko frajta iz doline: ,Ne daj
sela, niko ne pogine^ Jozo dakle z dvanaest voj-
nika, a kuruca stotina konika na ne udri, iz
sela protira, i kapralstvo junački dobiva. Š. Ste-
fanac 7. Žagnuše se tad prajzki kuruci. 11. I^eg
se svaki od kuruca boji. 39. — U naše vrijeme
u Lici: naziv za malena čojka. ,A đe je onaj
žalosni kuruc još za ženitbu?* J. Bogdanović.

KURUNDIJA, /. u narodnoj zagoneci: Miš se
pei^e uz kutiju niz kutiju, kite bere, kite veže,
pendije, kurundije, prstom perom romajlije. od-
gonetfaj: mrnar. Nar. zag. nov. 13.

KURUŠAG, m. ustanak, buna. — Postaje od
mag. kurusag. — U rukopisu xviii vijeka pi-
sanome jezikom mijesanijem s ruskocrkvenijem,
1700. Naata kurušagb mađarski, vostaše Mađari
vojevati na cesara Leopolda, i bjstb kurušagb
6 l^tb. Glasnik. 20, 10.

KURUZA, /. vidi kukuruz. Euruza, Zea majs
L. (u Zagrebu), v. Eukuruz. B. »Sulek, im. 187.

— S nekijem pridjevom ima drukčije znaČene.
Euruza kaĆina ili kačja, Arum L. (Sab|ar, u Za-
grebu), V. Eačja kuruza. B. Šalek, im. 187.

EURUZEB, m. vrh kamenit viŠe Cerovog Dola
u Zrmai^i u Lici. M. Medić.

EURUZOVINA, /. batvo kuruze. SuAa. Lepo-
glava. D. Hire.

EURVA, /. moretrix, mulier omnibas propo-
sita. — Riječ je narodna, ali nije pristojna, za
to se u ikckijeh pisaca zatnjeikuje riječju blud-
nica (vidi), — Akc. se mijeha u gen. pl. kurava.

— Riječ je praslavenska, isporedi stslov. kan>va,
rus. KvpR«, ČeŠ, kurva, pof. kurwa. — Srodno je
8 stoiiem, huora, nnt^m. bure, anglosaks, bore,
stnord. hćra, pa mozebiti i 8 grč. xc5p^ (između
Q i /; ispalo je F), djevojka, jon. xovQrj, dor. xm^^
tesalski x6Qti(t. — Između rječnika u Mikalinu
(kurva, zla žena ,meretrix, scortum, lupa, pellez,
succuba, concubina, focaria*), u Belinu (,bagascia,
puttana abietta e sfacciata' ,scortum' 124b; ,me-
retrice, donna di mal affare' ,meretrix' 482^), u
Bjelostjenčevu (kurva, kurba, bludnica, nećistnica
,pro8eda, meretrix, scortum, postribulum, upupa,
lupa, corpus meritorium'. v. hotmica), u Jam-
brešičevu (,meretrix, scortum'), u Stulićevu (,me-
retrix'), u Voltigijinu (kurva, korba »bagascia,
puttana, cantoniera' ,huro'), u Vi^covu (,die hure'
,impudica, meretrix'). — Po sjeverozapadnijem
krajevima i u Slovenaca često se govori i piše
kfirba. mislim da je tome uzrok što, kao nepri-
stojnu riječ, nije se htjelo izgovoriti je baš onako
kako glasi (isporedi grepeti, a, h)), na^j stariji je
primjer xvi vijeka (vidi kod Ayb)), a između rječ-
nika nalazi se u Vrančičevu (,meretrix ; scortum'),
u Bjelostjenčevu (kod kurva), u Voltigijinu (kod
kurva).

a. u značenu sprijeda kazanome. a) kurvi.
Reći ženi dobroj ,zla ženo, kurvo' grijeh je. A.
Eomulović 20. Jesi kako jedna iena kurva, i
sagrišuješ brez stida. M. Radnić 21^. UĆini se
kurva oČita. P. Posilović, nasl. 83a. u ubcgn
mudros a u kurvi Ijepos a a bastaha jakoe nije
vrijedna dlaku. (D). Poslov. danič. Ukazuju glas
od zaručnice a kurve su očite. 8. Margitić, fala
215. Babilonija kurva i lažibogom si uzeća crkva*.

1. Velikanović, uput. 1, 258. Nasladenia nepo-
štena i bludna ovoga svita, kako naj voća kurva,
uživa. prik. 35. Eao kurva i kurvar a ne kao
muž i žena. M. Dobretić 531. Nisam zlato, da
me sažežote; nit^ sam kurva, da me proterate;
već sam junak, da me obesite o zla drvu, devo-
jačkom grlu. Nar. pjes. vuk. 1^ 397. Nu ako ti
nije majka kurva, ti okupi sve Bjelopavliće. 4,
108. Ead je vidjo, pomisli da je kurva. Đ. Da-
ničić, Imojs. 3H, 15. Pak mi zaprijeti da će mi
nos kao kurvi (da oprostite) osjeći. PravdonoŠa.
1852. 8. — Radi ova tri prin^era vidi kurvić,

2. kopile, 2. kopilan. Bojati se Janković-Stojana,
jer je Stojan od kurve kopile. Nar. pjes. vuk.

3. 260. Bre kurva mu stara majka bila! 3, 426.
A kakva jel rodila je kurva! 4, 62. — bj kurba.
Očitnici i kurbe. Ant. Dalm., nov. test. 82^
matth. 21, 31. Osujenje one velike kurbe. 2,
198l>. apoc. 17, 1. Ova kurba svojimi čarami
umorila jest knezova sina. F. Vrančić, živ. 36.
Tak divojka oskrudena iV je kurba ir je žena.
P. Vitozović, cvit. 119. Eurba žena, muž pi-
janac gusto vrše v hiži tanac. 149. Kurbi nisu
drage zone, niti kurbe, nit' poštene. 167. Ne
znate li da tilisa vaša uda su Erstova? ozimajnć
dakle uda Erstova, činit ću uda kurbe? na da-
leko budi. Blago turi. 2, 136. paul. Icor. 6, 16.
Eurbe imaju biti pedipsano. A. d. Gosta 2, 170.

Digitized by

Google

KUEVA, a.

819

KURVARAN

Kurbe sina, banović Mijatu. Nar. pjes. Utr.

1, 54.

b. kao psovka ženskoj ^ kod Čega se može i
ne misliti na pravo gnačene. Pridrži mi, seko,
ovo kopile, da se one kurve napsujem. Nar. posl.
vuk. 262. — Kod toga se može istaknuti da se
govori o lukavome i laživome i nevjernome žen-
skome čejadetu. Poručuje Osman-a^e majka:
,Kurvo kučko, lijepa djevojko! ne bijeli lica, ne
rumeni, ne mami mi sina Osman-age'. Nar. pjes.
vuk. 1, 371. Kad bi vreme da se mladi sastanu,
rastavi ih kurva kučka Budimka. 1, 401. Nuto
kurve mlade Vidosave! kad izdade ovakog ju-
naka koga danas u svijetu nema, toli mene sjutra
isdat neče! 2, 114.

c. prenosi se često kao psovka na muško če-
fade, ističuči osobito^ kao kod ženskoga^ lukavost,
laživost, nevjeru. — Od xvii vijeka, a između
rječnika u Vukovu Gauch als 8chimpfwort gegen
manner' ,mendax, perfidum scortum). To je kurva
i ciganović, begove laŽi ne slušajte. Starine. 11,
97. (oko 1655). Kurve jedne devet Jugovića sve
carevo prodadoše pivo i carevu haznu zatomiše.
Nar. pjes. vuk. 2, 206. StaSe Marka nazivati
kurvom: ,Kurvo jedna, Kra}eviću Marko! ti li
posta drugi car na zemji da otim]eš rob}e od
Arapa?' 2, 374. Ar govori bolani Dojčine: ,rzid',
kurvo, crni Arapine! iziđi mi na mejdan junački*.

2, 466. Ono j' kurva od Avale Porča: dana
nema, kad se ne privlači i po jednog roba ne
odvodi. 2, 589. Zalto, kurvo, Golotrbe Ivo, tuđe
ime ti uzimaš na se, te ti mamiš Turkii^e đe-
vojke? 3, 101. Kurvo jedna, od Zadra Todore!
stani malo da jeglenišemo, ti čiju ćeš odvesti
đevojku na sramotu svim krajišnicima. 3, 162.
Ar je Tale zapazio kurva a baš sestru Jankovič-
Stojana, jal^ j* odvesti, jali glavu smesti. 3, 257.
Vid'te kurvo, Lakič-Huseiua, đe ispusti crna
kaurina! 3, 346. Kučko kurvo, snžaA- Milutine I

3, 403. Kurvo kučko, SeAski kapetane! 8, 423.
Đe si, Šujo, očigledna kurvo, koji meci o ne-
vjeri radiš? 4, 492. — (isporedi naj zadni pri-
mjer). Rusu nemu ods'jecite glavu, da mi kurva
posle ne dosadi. 3, 90. Onda stade paša besje-
diti : .Gledaj kurve, jednog čobanina, do je došo
da izgubi glavu! da otkupi roba od junaka!' 8,
93. Naložite mu vatru na prsima, hoće li se
pomaknuti, kurva. 8, 359. Bre nemojte zako-
pati kurvo, već ga bacate u debelo more. 3, 361.
— Može i ne biti svagda u zlotne smislu, jer se
govori gotovo kao od Žale i mila. Još ga kada
Tjepo svjetovala: ,Kurvo jodna, Bolozanoviću !
kada dođeš medu moju mobu, što je staro po-
]ubi u ruku, što je mlado u šećerna usta a de-
vojke pod derdan u grlo*. To je kurva za savjet
primio ... Al' povika prošena devojka: ,Moba-
rice, moje drugarice ! udri te ga kolom i dilčikom,
to je kurva Bolozanoviću*. Nar. pjes. vuk. 1, 567
— 568. u ovome primjeru drugi put kurva nije
subjekat nego se misli on a kurva se priđete ovome
(isporedi četiri primjera prije ovoga).

d. concubina, suložnica. Kra}u Baltasaru
dođe pokaranje od Boga, jer pijaše iz suda cr-
kovni on i liegove sluge i kurve. I. Ančić, ogl.
83. Kad čujem da je koji crkoviiak beneficijat
na smrti imao svoje vlastite jaspre, toliku bi mi
žalost zadala liegova smrt koliko da umre u kući
vlastite kurve; jer jednako scijenim crkovnoga
Čovika osuđena, koji skup}a blago svitovne od
dobara crkovni koliko koji drži kurve. 105. Sar-
danapal i Ninevija, koji su so medu kurvama
satarili. J. Rajić, pouč. 3, 91.

e. adultera, vidi prejubočinica. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Ovom pleća okrećeš kako

kurva svomu zaručniku pravom (,Dorsum ei
vertis nt adultera sponso'. 88l>). F. Lastrić, test.
114l>. Okrenuvši pleća k meni, kao kurva svomu
zaručniku (,yer30 mihi dorso ut adultera sponso
suo'. 139a). leOb.

f. u Vukovu rječniku^: [kurva u kartama —
dama. — Marginalija kod ove riječi u I. izdai^u].

— vidi 1. krafica, d.

g. kupa oraha koju djeca ni odovud ni
odonud ne pogode. Kurvu obično kite t. j. meću
opet svaki pored iio po jednu pa na novo biju.
I. Pavlovi ć iz Srbije.

KU,RVAlUK, m. vidi kurvarstvo. — isporedi
kurvarluk. — Postaje od kurva turskijem na-
stavkom luk. — U naže vrijeme u Dubrovniku,
P. Budmani.

1. KtlRVAlSTE, n. djelo kojijem ko kUrvd. —

— Između rječnika u Vukovu (,das hurenartige
benehmen* ,mores meretricii').

2. K^RVASE, n. djelo kojijem se ko kurva,

— 0 Vukovu rječniku: ,das huren* ,scortatio*.
Kakav mir, dok je tolikoga kurvana Jezavejo
matere tvoje? Đ. DaniČić, 2car. 9, 22.

KURVAI^SKi, adj. vidi kurvarski. — U naše
vrijeme u Lici, ,Ne ženi se od kurvadskog ple-
tiva*. ,Ne ženi se od kurvadske trage^ ,Ne ženi
se od kurvadskog soja'. ,Ne ženi se od kurvanske
pasmine*. J. Bogdanović.

KURVAR, kurvAra, m. scortator. — Eiječ je
praslavenska, isporedi stslov. kurvarb, Češ, kur-
vAf. — Radi oblika kiirb&r vidi kod kurva. —
Između rječnika u Mikafinu (kurvar, koji hodi po
ženah ,8Cortator*), u Belinu (,ohi prattica con me-
retrici' ,soortator* 483*), u Bjelostjenčevu : v. kur-
viš (ove riječi nema na riezinome mjestu) ; u Stu-
ličevu (,ganeo, scortator'), u Voltig\jinu (,putta-
niere* ,hurer*), u Vukovu (,der hurer* ,scortator').

a. uopče. a) s -v-. Svi oholi, svi kurvari,
svi prijubodijevci, . . . svi su ovi sluge djava-
oske. M. Divković, bos. 22l>. S ajdučinami i
kurvarim. I. Ančić, ogl. 145. Govorim i od
ohologa, od kurvara i od nenavidioca. P. Posi-
lović, uasl. 18*. Kurvari počeše u čistoći živiti.
S. Margitić, fala. 29. Kurvari idu gdi su blud-
nice. 253. Koji su kurvari oli znano drže hot-
niče. Ant. Kadčić 312. Kurvar oli je očiti oli
skroviti. 526. Nečisti kurvari. I. Velikanović,
uput. 8, 157. Kurvari očiti, bludnici i prijubo-
divci. M. Dobretić 304. Kao kurva i kurvar a
ne kao muž i žena. 531. Sveta mati crkva imade
vlast i kripost odrišiti kurvare, psovače, ubojice . . .
Đ. Rapić 370. Pisah vam u poslanici da se ne
miješate s kurvarima. Vuk, pavl. loor. 5, 9. —
b) s -b-. Da obikujete reći da ne potribuje da
on takof pop bude jedan opijavac, jedan kur-
bar, . . . Starine. 17, 235. (1555). Nijedan kurbar
ni idolom služeći . . . note posesti didine kra-
}estva Božjega. Postila, ti*. Ni protiva blud-
iiakom ni kurbarom. A. d. Costa 2, 169.

b. adulter, vidi kurva, e. Skupština žudinska,
okrenuvši mu pleća, kako kurva zaručniku, s kur-
varom se Barabanom na oči liegove grli (,sjna-
goga dorsum illi vertit, sicut sponso suo adul-
tera, et amplectit adulter um Barabbam* 88b). F.
Lastrić, test. 115a. ^jubi se, grli i ostala nepo-
štena čini s jednim kurvarom. ned. 11.

KURVArAC, kurvArca, m vidi kurvar. — Na
jednome mjestu xvii vijeka. Ohoci, lakomci i
kurvarci. M. Divković, bos. 195l>. — I u Štuli-
čevu rječniku: v. kurvarić, gdje je shvačeno kao
dem, kurvar.

KURVARAN, kurvama, ačij. od kojega ima

Digitized by

>Joogle

KTJEVARAN

820

2. KUBVATI

samo komp. : kurTamiji u jednome rukopisu
XVII (?) vijeka (n^. vuhovit), vidi kurvariv. Kur-
varnije imao oM (tvoj vojnoj i prihvata tuđe lađe.
A. Čabranović 145.

KURVAEENE, n. tijelo kojijem se kurvari. —
U Stulićevu rječniku,

KURVA ttEV, acfj* koji pripada kurvaru, —
isporedi kurvarov. — U Vukovu rječniku: »dos
hurers' ,scortatoris'.

KURVARICA, /. u krupnoj šali mješte kuha-
rica (kuvarica). — U Vukovu rječniku^ ; ,ko-
miscbe und zweideatige verhunzunsr der^ kuva-
rica, ,comice pro* kuvarica.

KURVArIĆ, m. dem. kurvar. — Samo u Sta-
ličevu rječniku: ,8Cortator, dim.*.

KURV ARIJA, /. vidi kurvarstvo. — Postaje
od kurvar talijanskijem nastavkom ia. — Od xvi
vijeka (u primjeru: kurb&rija, vidi kod kurva),
a između rječnika u Bjelostjenčevu (kurvar i ja,
bludovai^o ,scortatio, meretricia vita, meretricia
disciplina, pellicitas, concubinatus'), u Stulićevu
(,scortatus, meretricium^ t> Habdelićevajf u Vol-
ti^ijinu (,pattaneria, puttaneggio, puttanesimo'
yhurerey^). Vinom ^e kurbarije. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 198^. apoc. 17, 2.

KURVAJRINA, /. augm. kurvar. Da ne ždere
mnogo vina i da nije korvarina (radin). V. Došen
121b.

KURVARIŠKI, ac^j. koji pripada kurvariitu.

— Samo u Stulićevu rječniku: ,lupanaris'.
KURVARIŠTE, n. samo u Stulićevu rječniku:

,lupanar^

KURVARIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz
kurvarište. ~ sasvijem nepouzdano,

KUR VARITI, kurvarim, impf. živjeti kao kurva
ili kao kurvar. — U Bjelostjenčevu rječniku: kur-
varim, z telom trgujem, prodajom telo ,mere-
tricor, scortor, lupor, meretricium exerceo, cum
scorto libere volutorV » u Stulićevu: v. kurviti.

— Sa značeiHem aktivnijem (živjeti kao kttrva)
ima refleksivno kurvari ti se u Voltigijinu rječ-
niku: ,puttaneggiare, sgualdrinare' ,huren, hu-
rcrey treiben*.

KURVARIV, adj. koji je kao u kurvara ili
uprav u kurve (laživ), — isporedi kurvaran. —
Na jednome mjestu xvi vijeka (isporedi vuhovit).
Kurvarivi ima oČi (vojno)y i prihvata tuje lađe,
od tebe ae noću krade. M. Pelegrinović 177.

KURVARLUK, iw. kurvarstvo. — isporedi
kurvaluk. — Postaje od kurvar nastavkom luk.

— Na jednome mjestu xviii vijeka. PožojeAe
puteno i kurvarluk. Đ. Rapić 862.

KURVARNICA, /. lupanar. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: v. kurvinski stan (kod kurvinski);
u Stulićevu: v. kurvarište; u Voltigijinu: ,lupa-
nare, bordello' ,hurenhaus'.

KURVArOV, acfj. vidi kurvarev. — Između
rječnika u Vukovu. 1 oko kurvarovo pazi ua
sumrak. Đ. Daničić, jov. 24, 15.

KURVARSK2, adj. koji pripada kurvama
(premda riječ postaje od kurvar). — Od xvii
vijeka f a između rječnika u Belinu (,di, o da
meretrice* ,meretriciu8* 482b), u Stulićevu (v.
kurvski), u Vukovu (,huren-* ,meretriciu8*).

a. aćij. Ima glavu bolesnu i Čelo kurvarsko,
oči ohole, uši gluhe, ... P. Posilović, nasl. 47b.
Malo je kurvarskoga pira. (D). Poslov. đanič.
Kurvarski stan ,postribolo' ,lupanar*. A. d. Bella,
rječn. 576b. Kurvarska ulica ,luogo dove stan no
le meretrici' ,lupanar*. 483*. Na kurvarsku ,da

meretrice, avv.' ,meretrioio more'. 482b. Naki-
6ei&em ne malo kurvarskim. I. Veli kano vić, upai.
8, 203. U našoj kući dućan otvori i a6ini stan
kurvarski. prik. 71. I pokvari kuće karvarske
koje bijahu u domu Gospodiiem. Đ. Daničić,
2car. 23, 7. Očima svojim knrvarakim. jezek.
6, 9.

b. adv. kiirv&rski. — Između rječnika u Be-
linu (.da meretrice' ,meretricio more* 4H2b) i u
Vukovu: ubio ga kurvarski, t. j. iz prijevare
(,meuchelmdrdorisch*). Nije li onda, kada je kur-
varski nakitita, Jebu kraja od Boga pomazata,
na nečisto zazivala dilo? Đ. Rapi6 115. Ti kur-
varski ne bi pobjegao. Nar. pjes. herc. vuk. 74.

KURVArSTVO, n, scortatio, fornicatio, adul-
terium; mores meretricii. — Radi oblika kur-
birstvo vidi kod kurva. — Od xvii vijeka, a iz-
među rječnika u Mikafinu (,pollicatus, concubi-
natus'), 14 Belinu (,arte o vita di meretrice' ,me-
retricium' 482b), u Stulićevu (v. korvarene), u
Vukovu (,hurerei' ,scortatio').

a. u prvome, širemu smislu, a) š -v-. Koji
su oŽoneni i udani, tere meu sobom vjerno iiva
ne idući po kurvarstvu. M. Divkovid, bes. 119b.
Počeli su }udi krasti, kurvarstvo činiti,... 204*.
Iz srca do istine izode . . . kurvarstva, ... L
Ančić, ogl. 96. Koji su n kurvarstvu očitom,
vrat. 219. Danas svijet gine od kurvarstva i
prijubodinstva. S. Margitić, fala. 221. Koji će
se poroditi u Babiloniji ne od rodite^a zakoniti
nego s pritrusom vražijom po kurvarstvu iliti
pri|ubodinstvu. F. Lastrić, ned. 1. Iz srca izode
misli zle, ubojstva, kurvarstva, prijubodinstva,
krade. 145. Kurvarstvo nije drugo neg jedno
svakčasno puteno sagrifiei^e. Ant. Kadčić 526.
Otkud su proizišla kurvarstva? J. Bajić, poač.
8, 18. Očita su dila tilesna, kakono su kur-
varstvo, nečistoća, nestid)ivos<^ . . . B. Lioaković,
gov. 170. Jer iznutra iz srca (udskoga izlaze
misli zle, prejube, kurvarstva, ubistva, . . . Vuk,
mar. 7, 21. — 6> « -b-. Bludnost priprosti ta, kar-
barstvo, oskvrnutje divičansko. A. d. Costa 2,
169.

b. u drugome, užemu smislu (samo o žen-
skome). Evo žena koja bijaše čudo od kurvarstva.
S. Margitić, fala. 44. Staviti kojugod na zao
život, na kurvarstvo ,far eho una divonti mere-
trice' ,aliquam prostituere'. A. d. Bella, rjecn.
483A.

KURVARSTVO VA TI, kurvarstvujem , impf.
samo u Stulićevu rječniku: ,8cortari'.

KURVASTVO, n. vidi kurvarstvo. — Na dca
mjesta u jednoga pisca xvin vijeka (vafa da nije
štamparska pogreška). Koji su laž|ivije bogova
svojije kurvarstva poštovali. F. Lastrić, test.
396a. svet. 122a.

1. KURVATI, kurvam, impf. raditi kao kurta
(lagati). — U Vukovu rječniku: ,wie eine bare
sich betragon, liigen' ,meretricio more se gerere'.

2. KURVATI, kiirv&m, impf. činiti da ilUito
(ohjekat) bude kao kurva. — Na jednome mjestu
XVII vijeka (u prenesenome smislu). Reci meni:
da jedan majstor upei&ga jednu lijepa figuru, i
da ti dovedeš drugoga majstora, i da ti počne
svrhu one figure pei^gati, a ne umij ući upei^gati
ni kako je prvi majstor upeiigao, ne bi li se
veoma rasrdio i razgnijevio prvi majstor vidjevši
gdi mu drugi kurvaju majstoriju? Nemoj dakle
odmetati pisma i prilike Božje, a uzimati priliko
kurvarsku, zašto tko kurva i pogrduje priliku i
pei^gu Božju vele težak grijeh čini. M. Div-
ković, bes. 284—285.

Digitized by

Google

3. KURVATI

821

KURVINGEAD

8. KURVATI, karv&m, impf, vidi kurvariti i
karvati se. — Na jednom mjestu xvi vijeka (kar-
bati, vidi kod kurva), fi ku sa kra)i semalski
lotrovali'. Anton Dalm., nov. tefit. 2, 198^. apoc.
17y 2. (na strani kod ,lotrovali* stoji ,knrbali'.
Đ. Daničić).

KURVATI 8E, kurv&m se, impf. ^uaestum
corporis facere; soortarL — Od xvii vijeka,

a. u uiemu smislu, Uvjeti kao kurva^ biti
kurva. Jao onoj koja se pode karvati po sli dili
z đjavlom. L An&i6, vrat. 51. Karvala si se.
Đ. Đaniftić, jezek. 16, 16.

b. Uvjeti kao kurvar, biti kurvar, -— Između
rječnika u Vukovu (,bareu' ,ncortor'). Da smo se
dali na stvari svitoviie i počnemo so korvat
svijetom. S. Margitić, fisila. 224.

KURVENDA, /. lupanar; meretrii.

a. ti prvome gnaČenu u Bjelostjenčevu rječ-
niku: iganea, ganeum^ — isporedi kurventa.

b. t« drugome snačei^u. 1 potroši s kurven-
dami. V. DoSen 1211>.

KURVENTA, /. u Stuličevu rječniku: ,prosti-
balum' iz Habdeličeva u kojemu je znaČene: ,ga-
nea, ganeom'. — isporedi kurvenda, a.

KURVETINA, /. augm. kurva. — Badi oblika
kurb^tina vidi kod kurva. — Od xvii vijeka (vidi
kod b)). a) s -V-. — Između rječnika u Stuličevu
(,scortumO i u Vukovu (augm. v. kurva). Ovakom
{ubavju (ube se i kurvetine. J. Filipović 8, 255^.
Dakle si ti bila nikakva kurvetina, bludnica i
malo dobra ženska glava. M. Dobretić 442. Ćerka
ti je kurvetina. Nar. pjes. krasić. 1, 189. —
b) s 'h: — Između rječnika u Belinu (,bagascia,
puttana abietta e sfacciata' ,80ortum' 124^) i u
Voltijijinu Oputtanaccia, sgualdrina' ,garstige
hure'). Gdi ie žena kurbetina, mora biti muž ro-
gina. P. Vitezović, cvit. 149. Kurbetina ,me-
retrix'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 58.

KftftVICA, /. dem. kurva. — U Belinu rječ-
niku: ,meretricetta' ,meretricula' 488^; u Bjelo-
stjenČevu: ,meretricula' ; u Stuličevu: ,meretri-
cnla, scortillum'; u Voltigijinu: ,puttanina, put-
tanella' ,eine kleine bure*; u Vukovu: dim. v.
kurva (u Srijemu kurvica).

Kll'RVIĆ, m. kurvin sin, kopilan ; nije svagda
pogrdna riječ kad se kome ili o kome kaže u
prenesenome smislu. — isporedi 2. kopilan, b, i
2. kopile, b. — Postaje od kurva nastavkom ić
kao i druga patronimiČka imena od supstantiva
na a (muškijeh i ženskijeh). — Badi oblika kiir-
bić (kod c) vidi kod kurva. — Od xvi vijeka
(vidi e), a između rječnika u Vukovu (1. ,der
hurensohn* ,spuriu8^ — 2. ,ein tiichtiger kerl*
,nebulo^ cf. kopile).

a. u ovijem primjerima moŽe biti pogrdna
riječ, premda se i u iMma može misliti na zna-
Čene kod b. Sve ti, bane, )uba poharala sa kur-
vičem Dukom Hercegovcem. Nar. pjes. vuk. 2,
175. Mene hoče sirotii^a kleti : ,Gle kurvića
Kra}eviča Marka! oni su mu dvori izgoreli, a
ovi mu pusti ostanuli!* 2, 369. Stan\ kurviću,
Grčiču Manojlo! lasuo j' s decom mejdan dije-
liti, no pričekaj deli Radivoja. 8, 30. O kur-
viču, Đoko Petroviću, de si danas? nide te ne
bilo! 4, 310.

b. u ovijem se primjerima ističe značene kao
kod o, ali opet prema čefadetu što je mrsko, te
može biti ujedno i pogrda, Kog V je žao, ne ža}i
ga onde, jer je kurvič Vatrica Stjepane, hoče
onde mlogi ostanuti. Nar. pjes. vuk. 8, 90. Aman,
pafio! vidi ni zuluma od kurviča majstora Ma-
nojla. evo danas tri godine dana kako se je

kurvič odmetnuo hajdukovat gore po planina.
8, 828. Đe im nije s mirom prolaziti ... od
kurviča Kostrešbarambafie. 8, 828.

e, riječ nije pogrdna nego znači ili lukavo
ili junačko, svakako vafano, momče. Lijepo ga
je kurvič poslušajo. Nar. pjes. bog. 824. Vesto
karvič nišan^ija beSe. Nar. pjes. vuk. 8, 427. —
S -b-. Od kurbiča od Se£a Ivana prosi kčorce
dužda mnotaČkoga. Nar. pjes. istr. 1, 68.

d. u ovome primjeru može biti da se kaŽe
uz 1^eko žafene. Bre, kurviču, Jurižiču Janko!
neču tebe pare ni dinara. Nar. pjes. vuk. 2, 320.
— jamačno je tako u ovome primjeru gdje se ne
kaže 0 čoi>jeku nego o gradu: Stade igrat zmija
Lastavicu (koi^a), koliko je iiega raž}utila, u Pri-
,zrenu istrla kaldrmu i Prizrena redom pokva-
rila, baš se kurvič pograditi neče za punijeh
dvanaest godina. Nar. pjes. vuk. 2, 58.

e. u noj starijim primjerima stoji vokativ
jednine kao usklik, i nije u osobitoj svezi s čo-
vjekom s kojijem se govori, u prvome se primjeru
ističe radost i divfene, a u drugome nasuprot
žalost. Imamo njeke oce koji nas paze, kud gle-
damo, kud hodimo, gdje sjedimo i što ijemo . . .
Ah kurviču, da se }udi bez otaca rađaju, dobro
bi ti nam mladijem bilo! M. Đržič 276. Ah
kurviču, kao ja ostavih k}uče od magazina onomu
vragi}! 840.

KURVIN, ac(j' koji pripada kurvi. — Badi
oblika kiirbin vidi kod kurva. — Između rječ-
nika u Stuličevu (,ad meretricem spectans*).
€i) s -V-. Učiniču uda kurvina. I. Volikanovič,
uput. 1, 851. Niko neče reci: ,Ja sam kurvin
sin*. Nar. posl. vuk. 220. Ne nosi u dom Go-
spoda Boga svojega ni po kakom zavjetu plate
kurvine ni cijene od psa. Đ. ĐaniČič, 5mojs.
28, 18. — u psovkama. Jeste li kada sliSali da
se zval kapff^tan Perušič nevernfli^k ali se zval
kurvin sin? Mon. croat. 182. (1501). Kurvine
beštije ! N. NajeSkovič 1, 261. 287. Kurvine de-
zerte, putane smrdeče ! 1, 290. Kurvine hlapine !
M. Đržič 32. Kurvina starca što se umije dobro
akomodat! 815. Mi se bogme svi osvetismo od
ovoga kurvina muža. 396. Kao kurvin muž
lagal je. Starine. 11, 143. (oko 1679—88). —
radi ovakovijeh primjera vidi kurvič. Al' mu
baba odgovara: ,Počekaj me, kurvin sine!* Nar.
pjes. vuk. 1, 850. Kad sam bio mlado momče,
djevojke me bracom zvaše, . . . stare babe: ,Majkin
sine'; a kada se ja oženih, . . . djevojke me vra-
gom zovu, stare babe: ,Kurvin sine^ 1, 510.
Kurvin sine, crni arapine ! Nar. pjes. petr. 2, 641.
Ono ti je kurvino kopile, a na ime od SeAa Ta-
dija. Nar. pjes. vuk. 8, 158. Hajd' otole, kur-
vino kopile! Ti li si se care učinio, da ti držiš
careve haine ? 3, 352. Obazre se Kuna Hasan-aga,
kad sagleda nejakog Matiju: ,Bog pomogo, kur-
vino kopile !' Govori mu nejaki Matija : ,Be čuješ
li. Kuno Hasan-ago ? Ja nijesam kurvino kopile,
meni se zna (zna se meni?) i otac i majka*. Voli
AemvL Kuna Hasan-aga: ,SjaŠi, more, da pijemo
vino*. 8, 387—388. — b) s -b-. Kurbine je sriča
čudi: stare biži, mlade nudi. P. Vitezovič, cvit.

KURVINGRAD, m. zidine staroga grada u
Srbiji u okrugu niškome, M. Đ. Miličevič, kra}.
srb. 3, 16. Po naj novijem osvet}e^u g. Ruvarca
stari grad Koprijan nije ništa drugo nego onaj
danaS£i Kurvingrad. 16. — Od Koprdn ili Ko-
prijan (vidi) narod je po pučkoj etimologiji na-
činio današne ime što se pomiiie od xviii vijeka,
Đojdosmo u Niš na užinu i paki (8 — osmi —
konak) na Bugarsku Moravu pod Kurvin grad.
Glasnik. 31, 297. (1704). — Kao eufemizam pa

Digitized by

Google

KTJRVINGRAD

822

2. KU8, h.

f 8 toga Sto se misli na ugarskoga kraja Matiju
Korvina postao je drugi oblik Korvingrad. Spram
Korvin^rada. Bat. 58.

KURVINSKI, ađj, koji pripada kurvama, —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (,mer6tricius^ 2. kurvioski gospodar ^leno*.
8. knrvinski stan, sramotna vulica, oČito blndišće,
burdolnica .lupanar*) gdje se noj prije nahodi,
u Jambrešićevu (kurvinska hiža ,ganea' itd.), u
Stulićevu (v. kurvski iz Habdeličeva). Srete ga
Žena u odijelu kurvinskom i lukava srca. Đ.
Daniftić, prič. 7, 10.

KURVI Š, m. kurvar, — U BjelostjenČevu rječ-
niku (vidi kod kurvar), u Jambrešićevu (,8cor-
tator*), u Voltigijinu (v. kurvar).

KURVIŠTE, n. samo u Stulićevu rječniku: v.'
kurvariŠte.

KURVITI, kurvim, impf. samo u Stulićevu
rječniku : meretricari, scortari, meretricem agere^
s dodatkom da se nalazi u pisca Lastrića što je
vrlo sumiMvo.

KURV6VATI, kdrvujem, impf. u Belinu rječ-
niku: ,essere meretrice* ,facere meretricium* 482*>;
ti Stulićevu: v. kurviti; u Voltigijinu: v. ktirva-
riti. — U značei\u kao kod kurvati se, b u je-
dnoga pisca čakavca xvi vijeka (s -b-: kurbo-
vati, vidi kod kurva). Ki su š i^u kurbovali.
Anton Dalm., nov. teSt. 2, 200. apoc. 18, 9. —
Na istoj strani u istome znacenu stoji sa se:
Kra}i zemajski su se š ii\x kurbovali. apoc. 18, 8.

KURVSKI, adj- samo u Stulićevu rječniku:
,meretriciu3*, gdje ima i adv. kurvski ,meretricie*.

KtlRVSTVO, n. samo u Stulićevu rječniku:
V. kurvareiie.

KURŽAP, m. Rhinolophus ferrum aequinum
Keys. et Blas., vrsta slijepoga miša (šišmiša, (ijka)
u kojega je na nosu kao potkova, u Klenovniku.
D. Hire.

1. KUS, kusa, a(^j. bez repa, kojemu je rep
odrezan ili otkinut. — -u- stoji mj, i/iegdašnega
%. — Akc. kaki je u gen, sing. m. kiisa, taki je
u svijem oblicima nominalne deklinacije^ osim
nom. (i acc. sing. m. kGs, ako je jednak s nomi-
nativom) kiis; kaki je u ovome taki je u svijem
oblicima složene deklinacije: kfisi, kiis&, kuso, kd-
sGga itd. — fii goriMjem je značei^em riječ pra-
slavenska (konsi.), isporedi stslov. k%sT>, češ. kus^,
poj. k^sj. — Mislim da bi još stanje značene
moglo biti šire: okrnen, osakaćen, pokraćen, a da
bi ovo postalo od još starijega : oagrizen, ako je
tako, ista je osnova kao kod 2. kus i 1. kusati
(Miklošić to ne priznaje). — Između rječnika u
Stulićevu (,mancante, o mozzo di coda o di ma-
nico' ,mutiln8^), i u Vukovu : ,gestutzt' ,cauda
truncata' [cf. kundast, kusast].

a. u značenu kao što je sprijeda kazano.
Kuse smo joS blavore gledali. M. Vetranić 1, 235.
Od mala sela kusa je i jalovica. S. Budmani
423b. Odgovara kusi peto. Nar. pjes. vuk. 1,
511. Kuso prase pokraj ogi^a pase. Nar. pjes.
mag. 1863. 65. Uzjaho bih kusu bedeviju. Nar.
pjes. horm. 2, 394. I Cor-Musu na alatu kusu.
2, 587. Ima ih ka' i kusijeh pasa. (Mnogo —
ali kusijeh pasa nema tako mnogo!) Nar. posl
vuk. 103. Kus pijevac pile do vijeka. 164.

b. u prenesenome smislu, nesavršen, nepotpun.
Ako je i kusa munara, na noj je CiSić mujezin.
Nar. blag. mehm. beg kapet. 12. I tako ovo
pismo osta ovako kuso, ovako bez zavrSetka!
M. Đ. Milićević, međudnev. 187.

c. kod nekijeh mjesnijeh imena u Srbiji može-
biti sa značenem kao kod b.

a) Kusa Jaruga, mjesto u okrugu biograd-
sko7ne. Livada u Knsoj JarngL Sr. uov. 1373.
826.

b) Kusa Krufika, n^esto u okrugu biograd-
skome. Livada kod Kuse KruSke. Sr. nov. 1871.
592.

c) Kusi Đo, mjesto u okrugu poiarevai-
kome. iMiva u Kusom Dolu. Sr. nov. 1868. 472.

d) Kusi Potok, n^esto u okrugu : aa) alek-
sinačkome* Livada u Kusom Potoku. Sr. nov.
1863. 450. — bb) biogradskome. Glasnik. 19, 181.
— cc) ćuprijskome, Zemla u Kusom Potoku. Sr.
nov. 1874. 14. — dd) kruševačkome. Vinograd
t| Kusom Potoku. 1871. 186. — ee) vajevsh>m€.
Niva u Kusom Potoku. 1874. 426. — ff) vidi u
Daničićevu rječniku: Kusjj Potokb, selu je Po-
toćcu koje car Lazar dade Ravanici išla međa
,na Kus^i Potokb'. S(r). l(et). 1847. 4, 53. (1381).

2. KUS, m, oflfa, bolus, naj starije je značene:
što se jednom odgrize, po tome znači što i za-
logaj. — -u- stoji iiy. negdašnega ^. — Mislim
da se akcenat ne mijei^a, ali vidi naj prvi pri-
mjer kod c. — EijeČ je praslavenska, isporedi
stslov, k^s-b, rus. K^cb, češ. kus, pof, k^s; ima i
lit. kasniš u istome značeiiu, i Miklošić misli da
bi moglo postati od korijena lit, glagola kanda,
grizem, preko kond-s-b. — Između rječnika u Vran-
čićevu (,offa; frustum; fragmentum^; kus zemje
,tractus'), u Mikafinu (kus, komad, kako ti kruha
ar mesa il* ine take stvari ,frustum, frustulam,
crustum, fragmentum'; kus drva ,8egmentam,
segmen'; kus soli ,grumu3'), u Belinu (,b9coone,
morso' ,bolus' 143b; ^pezzo, come di čame, pano
e simile' ,£rustum' 559b ; ,porzione, parte' ,portio'
574b; kus kruha ,tozzo, frusto di pane' ,panis
fragmentum* 737l>), u Bjelostjenčevu (kus, zalogaj
,fragmen; frustum, fragmentum'; kus kruha, komad,
falat, parađik kruha ,frustum panis^; kus dreva
,segmen, segmentnm^), u Jambrešićevu Gfrustum*),
u Stulićevu (,frustum, frustulum, frs^men, ba-
cellaO, u Voltigijinu (,boccone, pezzo' ,bi8senO.

a. u značenu sprijeda kazanome,

a) u pravome smislu. Oble jidući kusi...
Starino. 23, 145. (1496). A ti žrl6e sladokusi,
oplasnuće ti trbusi; kad se kusa budeš hvatat,
kus od tebe bude skakat. M. Marulić 809. Prjes-
naćić ti nosim, bogme sad dozvah Pribisavu, a
ti ga ne okusi vragut (ne vragu t', kako je Štam-
pano, vidi vragut) kus. M. DrŽić 185. Ako i ja
ne okusim kus od toga bokuna. 339. I dobrijom
se kusom ćovjek udavi. (Đ). Kus muSan prož-
drijet, ali probavit. (D). Lud je kušan kus tko
pusti, a pohva]en uzme u usti. (D). Poslov. dani&.
Neće da okusi jedan kus mesa. V. M. GuSetić
108. Da neće kad kus tebi u grlu nepomično
prisjesti. A. Kalić 51.

b) u prenesenome smislu, moie značiti jelo
uopće, hranu (obično s nekom ironijom misli se
na slatko, ugodno jelo). O kusu govore, zašto
kus drže raj. Š. Menćetić 336. Gdi bješe slatki
kus ćlovjeka braniča svakoga bilja bus i bistra
vodica. M. Vetranić 1, 8. Također svrh svoga
priporit cijeno kus. 1, 141. Kus i og&ic starce
uzdrži. M. Držić 221. Još lijek drugi: noge i
ruke čudnovatom masti oblagah, s koje podnijeh
mnoge muke, nu se kusom tad pomagah silom,
jer se ne mogaše jesti ni spat od bolesti. S. Bo-
ba)ević 218—214. Kus sladak crvi plodi. (D).
Poslov. danič. Dobre kuse ki tu kiha rob učiAen
svoga griha. J. Kavanin 416b. Sladak kus ,boc-
cone buono, cio^ gustoso* igulae irritamentum'.
A. d. Bella, rječn. 143b.

b. frustum, fragmentum, segmentum, u ši-
remu smislu, isto što komad.

Digitized by

Google

2. KU8, b, a).

828

2. KU8. c.

a) komiiđ kakva jela što ae ne proguta u
jedan put (u kojemu je primjeru teško ratliko-
vati od a), ieporedi komad, a, c^ t b. Skapite ća
je ostalo knsof, da ne poginu. Bemardin 52.
Anton Đalm., noT. test 189b. joann. 6, 12. Velik
kus kruha. Korizm. S^. Kus hljeba želeći. M.
Vetranić 1, 223. Daj, dopos* da počnem daj jesti
tvojega hljeba kus. N. Đimitrović 91. Bofe j*
kus jimit kruha i vina žban. P. 2iOranić 51b.
Kad bi joj donio prosjak kuse kruha. B. Kašić,
per. 124. Da bi jaki kus al* komad, a ne mrva
kruha bila. J. Eavaikin 400^. Mu&no je malahnu
pogaču na vele kusa dijeliti. (Z). Poslov. daniČ.
— Dafie iiemu kus ribe pečene. N. Baiiina 126«.
luc. 24, 42. ~ I đoni ne mala kus ponačeta prem
s kruhom kaškavala. P. Hektorović 16.

bj uopće, vidi komad, a, a). £ada jedna
stvar razbije se na velike kusi. Naručn. 49b.
Vidiš nikoga ssičena na kuse. Korizm. 76«. Toj
me će zvjerenje zlosrdo na kuse razmaknut. M.
Vetranić 1, 93. Gdi će (ovcu) na kuse vukovi
razdrpit. 1, 435. I mene zle zviri na kuse tr-
gale pri neg^ se satiri tim igda pohvale! M.
Držić 95. Bijoh toli pun žalosti i straha, da srce
ne da mi pogledat za i&ega ne vidit na kuse raz-
bijena. D. Zlatarić 78«. Gdi kop]a bođežna svud
lete u kusi. Đ. Baraković, vil. 79. Tad slomi
u kusi list duba zelena. 133. Ter da me do
mrve u kusi razdere. 290. Pojde kip u kusi,
kosti se razbišo, ide duh gdi dusi ostali ki zgriČe.
294. Kim (mačem) misli u kusi tilo nam pro-
suti, jar. 109. Ne vidiSe na £em rane, nego
8ab}u u tri kuse. drag. 376. Kupu, ka se tudiie
na male razmrvi kuse. F. Glavinić, cvit. 77b.
Vitezi na kuse zmrvivSi. 133*. Ter mu vas na
kuse razbihu kalež. 266«. Justin na kuse, Stater
na mrve rasičeni bihu. 226b. pH su ga (hrti
geca) u kuse drobne razmaknuli. I. T. Mrnavić,
osm. 155. Nemila neka guša na me izriga svoju
zloću i učini me u sto kusa. 6. Palmntić 1, 317.
U dva kusa fitit rascijepi. P. Kanavelić, iv. 183.
Druži uzlaze i peiiu se (na mir) za izmjenu pr-
vijem dati, nu u kusijeh vraćaju se na tle ravno
strmovrati. 240. Paka ga rasice na kusove i
one kusove ostav]aSe po putu. P. Posilović, cvijet.
72. Djavli kleti f^ih će u kuse svih razneti. A.
Vita}ić, ist. 184b. Brata ubi i isiječe na kusove.
K. Ma^rović 38. Ljepos rajske ruse kl raz-
činkah svu na kuse. J. Kavani n 51«. I sve im
plavi sbi u kuse (Gargan). 229b. Zrcalo razbi-
veno kad je u kuso. 354«. čuvajte, na kusove
đa ih ne razdru vuci i love. 378b. Kolo rašči-
niti i razbiti ga u sto kusa. A. d. Bella, razgov.
94. Da se tilo moje od pomamnih neprijate}a
|utim bičevanem na kuse razkine. A. Kanižlić,
uzroci. 100. Da mu opadaSe okolo tila meso na
kuse. Blago turi. 2, 23. Dviže ga s zem]e i
podri nož za učinit ga u kuse. 2, 68. Znaš, u
Moreli mati mahnita da je za pogostit Vinčenca
svoje malahno dijete ubila, rasjekla, polovicu
ispekla, polovicu svarila, ali znaš i Vinčenco da
je kuse skupio, svako k svomu sastavio, živo
dijete povratio. A. Kalić 550. Sikira malo da
ni prošla na sto kusi. Nar. prip. mikul. 54. me-
taforički. Sve mi se na kuse srdačce raspada.
M. Vetranić 2, 210. Zasve jer joi od bolesti
srce u kuse raskida se. P. Kanavelić 147. Cije-
paše u sto kusa srce meni. 230. — Oda svega
blaga i slave poni sobom kus postave. M. Ma-
rulić 316. Jednim kusom vriće pokriše ga.
Transit. 85. Kus novoga platna. Anton Dalm.,
nov. test. 1, 12. Odleti tvrdoga kamika kus. F.
Olavinić, cvit. 184«. Jer ako sad trusi, morsko
uzplihanje, stinja pukli kusi, sunca pomrčaz\je . . .

1. T. Mrnavić, ist. 187. I nož vazam jednom
rukom druge ruke kus odsiče. A. Vita}ić, ostan.
57. Nosa mu odbi kus nemilo. J. Kavaj&in 91b.
Oboreni g6r& kusi. 557b. Srdita nakas (lav)
budući mu zahitila zubima stegno, otole jedan
golem kus mesa ocijepi. L Đordić, ben. 169.
Odrizivavu mu kus mesa. M. Pavišić 42. U snu
vidi anđela, tkoji zavukavši mu ruku u utrobu,
izvadi i odbaci kus mesa užganoga. Blago turi.

2, 163. Kus karte u kojoj je pisano liihovo ime
kršćeno. Ant. Kadčić 138. metaforički. Primi,
Aleksandre, srčeni i dragi kus srca moga, primi
jedinorojenu kćer moju. Aleks. jag. star. 3, 274.
0 moćima. Andrijeve kus mišice. J. Kavai^in
316«. Kus košu}e Iiiatija. 323b. Ezekijela kus
profete. 324«.

c) vidi komad, d. Da stavimo kada bi pop
podvigal oštiju i pokazala se prilika diteta ili
kus mesa, ča ima učiniti tada? NaruČn. 42b.
Bih u utrobi jedan kus mesa. A. Vita]ić, ist
498. Bihu našli 1 kus leda. Korizm. 22«. Kus
sam kala grumenoga. J. Kavai^in 403b. Tlači
se i kra], ko kus gliba, kad ne sijeva iz dna
greba. 30b. Naglo dažjeć grad ledeni i žerave
kusi ogiieni. A. Vitalić, ist. 51b. Jabučat gvozden
kus (lumbarda) iz gnizda og&ena izleti kako trus.
D. Baraković, vil. 108.

d) u prenesenome amialu, stoji u snačenu :
naj »laHi dio, ili vrlo malo. — isporedi mrva.
itu) do kusa znači: da naj manega dijela, dakle:
sve. Sve stado zla mraka vazroiješo (sic, raz-
niješe?) do kusa (vud). M. Vetranić 2, 310. Neka
mi na voju vukove sva stada do kusa poko}u.
M. Držić 425. Vas proklet do kusa. Đ. Bara-
ković, jar. 101. — bh) u negativnoj rečenici
znači: nimalo, Odkle li je kupjen (maher), do
sada nije gore prije bio istupjen: ne va]a jedan
kus, ištećen jur je vas. M. Vetranić 2, 239. Ni
ćeš mu viditi igdire tuj kusa. I. T. Mrnavić,
osm. 143. — (u ovijem pritr^erima treba čitati
vragut, a ne vragu t^ kako je štampano, vidi
vragut). Kamo se? oš! oš! oš! nije ga vragut
kus; da bi ga ubio koš! N. Nalešković 1, 180.
Ona ti pak ukrop ni kaŠe ne kusa, ni s iiive
nosi snop vraguta ni ,kusa'. 1, 184. Maja me
ne uSčuje vragut kus. M. Držić 107.

e) kao dio (što moie i ne biti materijalno
odijefen od ostaloga), isporedi komad, c, f, g. I
drugu (ribu) tuj vadri bo)e nego m^aše, kojoj
se pri sadri kus repa vijaše. P. Hektorović 48.

— Da bi srdce moje od dva kusa bilo, svakomu
bim dala svoju polovicu. Nar. pjes. istr. 2, 25.

— Jedan kus vinograda. Mon. croat. 74. (1450).
Jedan kus zem|e. 136. (1489). Dali smo jedan
kus sinokoše. 277. (1576) Tko ore kus zemje.
M. Pavlinović, rad. 162. Obajdoh dobar kus
utočne glavice. D. Baraković, vil. 331. — Po-
daleč dobar kus, dvi mi]e po dva krat. 38. —
Od lita i od liegovih kusov. M. Alberti xiv.
Dobar kus vrimena sta onako gol. Michelangelo.
36.

f) vidi komad, e (o novcu). Zatim sedma
(sibila) kAige složi . . . ; to kriposno &eje voće
đoni k oholom Tarkvinu, a za reći sfu mu činu
za te kiiige što god hoće, kusi zlata pita trista,
da jih ne^ maiie dati. J. Armolušić 81—32.

e. u osobitome značei^u, greda, balvan^ trup
(komad drva ?), vidi i u Mikafinu i u Bjelostjen-
čevu rječniku. Kiis, kusa, balvan od koga se režu
daske, u Gomirju. plur. kuso vi. V. Arseni jević.
,K(is' znači što i balvan, ili trupac. ,£si li ti ove
ore koliko kusa naveza?' J. Bogdanović. — Može
biti da amo pripada i ovaj primjer: I načini

Digitized by

Google

2. KUS, c.

KU8AČANIN

Mikula jednoga kusa jarbolac. Nar. pjes. istr.
6, 8.

d. pl. kusovi u jednome primjeru našega vre-
mena kao da maci što i debelo meso, tanka kost.
Opet oraČ iigne oši^em vola u kusove a išno i
težiika u debelo meso. S. ^abi&a, pri6. 145.

3. KUS (meda), m. vidi 1. sat. — Može biti
da je ista riječ što 2. kus, t da je ovo enaieike
postalo od 2. kus, a, ali nije sasma jasno. — U
pisaca Dubrovčana od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (kus meda ,favo di mele' ,favus
mellitus' 806^) i u Voltigijinu (,favo* ,honigseim'
po svoj prilici iz Belina). Slobodo, pogledaj na
mene odizgar, i ovi kus međa htjej primit za
drag dar. I. Gundulić 177. Sat, kus meda ,favo*.

1. Đordić, salt. 507. PrinijeSe mu . . . kus meda.

5. Rosa 169^. Tegnu s prutom n kus meda. A.
Kalić 297. Zašto pčele kuse grade? 572. — Ovi
primjeri jamačno ne pripadaju amo nego pod

2. kus, a, a): Ter ga (krancić) vina od godišta
napun^ i stav* u A kus medan. S. Boba}ević 209.
Vrte se oko naj visocijeh ponora gdje vide kus
medeni. Đ. Bašić 29. Gorjet u ogi&u vjekuvje6-
nomu za jedan kus medeni. 80.

4. KUS, m. top. — Zabifežio i^eki Dubrovčanin
u Novome Pazaru xviii vijeka. Kfts ,cannone'. S.
Budmani 418^. — Može se pomisliti da je ista
riječ što i 2. kus, i da je postalo od značeiiia kod
2. kus, b, f) (vidi komad, e), isporedi franc,
pi^ce; f zbifa i u češkome jeziku kus znači top^
% tako se tumači, ali za mene ostaje jednako
čudnovato, da se u čeŠkome i u našemu jeziku
uzela baš riječ kus za ovo isto značerie koje nije
staro.

5. kGs, m. djelo kojijem se grize (odgrize, za-
grize, ugrize). — Od iste osnove od koje je i 2.
kus. — " U dva pisca xvni vijeka. Jabuke na-
ud}ive kusom u smrt upade (čovik). F. Lastrić,
test 42^. 149a. Ali jedan kus (Adamov) sam
protiva zapovijedi BoŽijoj sve je to smrsio i uni-
štio. A^ Kalić 59.

6. KUS, m. djelo kojijem se kusd, kusdne. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,das essen mit voUem 15ffel'). Ako se kusom ne
nakusa, jezikom se ne naliza. Nar. posl. vuk. 7.

7. kGs, m. sapor, gustus, osobito ottjećane što
jelo uzrokuje u ustima, čim se moŽe razlikovati
jedno jelo od drugoga. — isporedi okus, ukus.
— Postai^e nije kao kod 2. kus, vidi kus i ti. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Vukovu (n. p.
isjede sve u meden kus ,geschmack' ,gustus').

a. u pravome znače1^u. Jer mi se jid niki i
6emer prem spusti, ki Čini, kus gorki da reste
sred usti. H. Lučić (gdje?). U ruci mu kupica
dvojnica sladkoga kusa. M. Katančić 75. I samo
vino i pivo nije ništa drugo nego voda pomije-
šana s drugim stvarima, te tako dobila kus i
boju. Vuk, priprava. 9. Kus joj (mani) bijaše
kao kus od novoga u] a. Đ. Đanićić, 4mojs. 11,
8. Može li sluga tvoj kusom razlikovati što će
jesti i što će piti? 2sam. 19, 85. Za to mu osta
kus iiegov. jer. 48, 11. Nekakve bijele vodice
(rakije), ili žutkaste, ili nekakve treće na oblik
mrke a na kus ne umijem ti pripovidjet. M.
Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 199.

b. u prenesenome smislu, sensus, elegantia,
duševno osjeća fie kojijem sudimo, jeli Što lijepo
ili nije. Estetička prosvjeta gdje se mnogo go-
vori o kusu. Vuk, priprava. 170.

8. KUS, m. cibi appetentia, žeja (umjerena, ne
glad) za jelom. — Ne znam jeli ista riječ što

6. kus ili 7. kus. — U naše vrijeme, a između

rječnika u Stuličevu (,appetito' ,edendi oupiditas' ;
nejmam kusa, odbio mi se kus ,cibos £E»tidio,
satietas oibi me tenet^). Kus, nagon sa jelom:
,Nisam kusa ćuja u sebi od božica^ ,Kad bonik
odbije kus, dospio je*. M. Pavlinović.

KUSA, /. ku8o, kusasto Žensko živinče. — Od
XVIII vijeka.

a. kučka. — U Bjelos^enčevu rječniku kod
cucka gdje znači kučku uopče.

b. kokoš. — U Vukovu rječniku: kusa kokoš
,gestutzte henne' ,gallina cauda truncata^ [cf.
kundaj. Kusa, ime kokoši. F. Kurelac, dom. iiv.
53.

e. ime kravi. F. Kurelac, dom. živ. 24.

d. koza. Bastaja, Daruvar. Đ. Hire.

e. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ. 32. Kusa,
ovca. Bastaj, Daruvar, Bruvno. D. Hire.

f. ime svi^i. F. Kutelae, dom. živ. 41. Kusa,
svii^a. Bosna. D. Hire.

g. u prenesenome smislu, ša}iv naziv za oma-
lenu ženu, osobojno ako joj je još i sukAa kratka.
,Udao se Petrova kusa^ J. Bogdanović.

1. KI^SAO, kusca, vi. dem. 2. kus. — Od xy
vijeka (vidi naj zadiM primjer), a između rječ-
nika u Mikafinu (kusac, grunao ,frustulum*), u
Belinu (j^ezzetto, pezzo piccolo* ,frustulum' 559*>;
kusac kruha ,tozzetto, pezzo picciolo di pane'
,panis frustulum* 737l>), u Stuličevu (,frustulum,
frustum, fragmen, bucella'), u Voltigijinu (,boc-
concino' ,bi3schenO* Prnesi mi, mo}u te, i kusac
krušca u ruci tvojej. Zadar. lekc. 46. 3reg. 17,
11. Kada na malahte kusce raskruši se. Narućn.
2». EazsikoŠe ga na kusce. P. Vitezović, kron.
209. V kusce su me pođilili. u Jaćke. 222. —
U ovijem primjerima o močima (u drugome i u
trećemu treba popraviti š na s): Drže Franci škari
poštovana kusca ova : dilak zglobe mao Lovrine,
diuške i glave Krstinine. J. Kavaiiin 823^. Kušca
lupaj mučenike (!) i Grgura i Serija, i od gnata
njekoliko Eusebija i Klarija. 318^. U Omišu
ima svetih svojih kušaca Censorina i Marine.
324^. — Vidi 2. kus, c. Da na iiih maline i na
stupu i na pilu svaki človik da je vo}an i slo-
bodan kusce voziti i sukno nositi. Mon. croat
116—117. (1478).

2. KI^SAG, kiisea, m. čovjek što kusa. — U
poslovici našega vremena, a između rječnika u

Vukovu (koji kusa, cf. drobac). Ubi drobac kusca
(vidi kod drobac, 1).

3. KtJSAO, kiisea, m. kuso, kusasto (muško)
živinče. — Od xvii vijeka.

a. uopće. — U Mik<ifinu rječniku: kusac,
bez repa ,sine cauda', i u Stuli^u: ,cauda ma-
tilus'.

b. koii. Opet vide do dva koikanika, na dva
kusca, a obadva vranca. Nar. pjes. hOrm. 1, 288.
Ko^i kusci, golokraci Turoi. 2, 589.

c. ime psu. F. Kurelac, dom. živ. 45.

d. vidi crnokrug. Kusac, Vipera ammodytes.
G. Kolom batović, pesci. 28.

4. KfjSAO, Kiisea, m. ime selu u Hrvatskoj u
županiji ličko -krbavskoj. Razdije). 83.

KtlSAČ, kusdča, m. isporedi 3. kusac, d. KusaČ
,Anguis fragilis'. Gradac kod Požege. Kusač ,Vi-
pera ammodjtes'. Gradac kod Požege. D. Hire.

1. KUSAČA, /. n^esno ime u Srbiji, a) mjesto
u okrugu kragujevačkome. Niva u Kusači. Sr.
nov. 1872. 941. — b) mjesto u okrugu požare-
vačkome. Niva u Kusači. Sr. nov. 1865. 20.

2. KUSAČA, /. g\iva, (Sablar, G^o^ak). B. Šulek,
im. 187.

KUSAČANIN, m. čovjek iz Kusatka (vidi Kn-

Digitized by

Google

KU8AČANIN

825

1. KUSAT

sadak). — Mnoiina: Kusaćani. — U naše vrijeme,
Pisato g. Vujici Vulićeviću sa Kusatčano. Dje-
lovod. prot. 51.

KUSAČE,/. pl. ime dvjema zaseocima u Bosni:
u okrugu sarajevskome. Statist bosD. 20; » u
okrugu Tuzle DoM. 97.

KUSAČIC, m. prezime. — xiv vijeka. Smilb
Kasačićb. Đe6. hris. 12. 83.

KUSAČKO BEDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu crnoriječkome. Vinograd u Brdu Kusać-
kom. Sr. nov. 1875. 781.

KtjSAĆ, m. ime vrelu u Po6iteJu. J. Bogda-
Đovi6.

KUSAĆA, /. vrst tikve (Danilo). B. Šulek,
im. 187.

KU8ADAČKI, adj. koji pripada selu Kusatku.
Kusadačka (opšiina). K. Jovanović 150. — Ku-
sadačka Brana, ime mjestu u okrugu smederev-
skome. Zabran kod Brane Kusadaćke. Sr. nov.
1867. 487.

EUSAĐAK, Eusatka, m. ime mjestima u Sr-
biji, a) selo u okrugu smederevskome. K. Jova-
nović 150. — b) mjesto u okrugu kragujevač-
kome. Zabran u Kusatku. Sr. nov. 1872. 321.

KU8AJA, /. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. Bazdije). 59.

b. mjesto u Srbiji u okrugu kragujeoačkome.
Niva u Kusaji. Sr. nov. 1869. 424.

KUSAJICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
»mederevskome, liiva u Kusajici. Sr. nov. 1871.
409.

1. KtrSAK, kliska, m. dem. 2. kus. — Od xvixi
vijeka, a između rječnika u Belinu (,bocconcello,
bocconcino, boccone picciolo' ^bucella' 143^) t u
Stuličevu (v. kusac s dodatkom da se nalazi u
Mikafinu što nije istina). Ako uštediš krajak ali
kusak, sve ti vraća, sve odmeće. A. Kalić 232.

2. KUSAE, m. mjesno ime.

a. vidi u DaniČičevu rječniku : Susakb, selu
je Kamijevcu išla meda ,na vrbfiinu sdd Budova
Kusaka*. M(on. serb). 199. (Sr. letop. 1847.) 4,
52. (1381). i selu je Vojnicima i&la meda ,na
obrbhb Kusaka*. 4, 52. (1381).

b. mjesto u Srbiji u okrugu crnoriječkome.
lifiva u Kusaku. Sr. nov. 1875. 800.

KUSAKOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Prodao svoju kuću Laza Abramović Danku Ku-
sakoviću za groša 310. Glasnik, ii, 1, 26. (1808).

KUSALAC, kiisaoca, m. čovjek što ki^sd. — U
Stuličevu rječniku: kusalac t griješkom kusaoo,
V. kusavac.

KUSALIOA, /. žensko čefade što kusa. — U
Stuličevu rječniku: v. kusavica.

1. KtiSALO, m. čovjek (naj češče muško dijete)
što (mnogo) kfisđ. u šali. — U naše vrijeme u
Dubrovniku. ,Ala moj kusalo! jesi li se nakuso?'
P. Budmani.

2. KASALO, m. vidi kusalac. — U Belinu
rječniku: ,balbo, scilinguato' ,balbus' 125^, i u
Stuličevu: v. kusavac, i t« naše vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani. — S istijem akcentom ima
i prezime u Dubrovniku. P. Budmani.

8. KUSALO, m. prezime. — V naše vrijeme.
Bukan Kusalo. Nar. pjes. petr. 1, 356 (medu
predbrojnicima). — Ne znam, kako je akc, ispo-
redi kod 2. kusalo.

4. KUSALO, n. u Vukovu rječniku: u kašike
ono što so meće u usta ,der vordere theil des

Idffels' jpars cooblearis qaae ori admovetur' (s pri-
mjerom:) Kusalom ga sakusuje, a drškom mu
oči vadi. (Kad se ko pokazuje da je kome pri-
jate), a misli mu i radi o zlu). Nar. posl. vuk.
164. — U ovome primjeru može biti da znaČi što
i kus&Ao, isporedi grizalo: Ako što ne bi u ku-
salo, ne bi u grizalo. (U Crnoj Gori. gledaj : Ako
se ne nakusasmo, ne nagrebosmo so). Nar. posl.
vuk. 9.

KUSA^i, m. kus fcoii. — U Vukovu rječniku:
,gestutztos pferd' ,equus cauda curtata'.

1. KUSAN, kiisna, adj. u kojega je (jela) ugodan
kus (vidi 6. kus). — U naše vrijeme. Meso je u
Boci osobito kusno. S. ^ubiša, prip. 7. — Može
biti da ovaj primjer pripada amo, ali je veča
prilika da treba čitati kužne (ktiiga je vrlo zlo
štampana): Rugajte se takim ponukanjim. pogr-
dite kusne mame. A. d. Bella, razgov. 15.

2. KUSAN, m. itne kusu (kusastu) živinčetu.
— U naše vrijeme.

a. ime mačku. F. Kurelac, dom. živ. 50.

b. ime ovnu. Bastaja, Daruvar. Đ. Hire.
C. ime prascu. Bastaja, Daruvar. D. Hire.
d. ime psu. P. Kurelac, dom. živ. 45.

KUSANA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
va\evskome. I^iva u Kusani. Sr. nov. 1863. 514.

• KUSANIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Jurko
Kusanić. Mon. croat. 888. (1585).

KUS ANO VA C, Kusano vca, m. (kajkavski) Ku-
sanovoc, ime selu u Hrvatskoj u županiji bjelo-
varsko križevačkoj. Razdije]. 118.

KUSANOVA ŠIKAEA, /. ime šumi. Okešinac
kod Voj. Križa. D. Hire.

KUSAl^A, /. ime n\jestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Zem{a u KusaAi. Sr. nov. 1875.
42.

1. KUSAl^E, n. djelo kojijem se kusd. — Sta-
riji je oblik kusanje. — U 'Belinu rječniku : ku-
sanje ,il mangiare col cncchiaro' 458l>; u Stuli-
čevu; u Vukovu.

2. KfjSANE, n. djelo kojijem se ktisd (vidi 8.
kusati). — Stariji je oblik kusanje. — U Belinu
rječniku : kusanje ,balbezza o balbutimento' ;bal-
buties* 125*, i u Stuličevu.

KUSAl5riCA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Livada u Kusajici. Sr. nov. 1875.
685. — isporedi Kusaća prema čemu može biti
deminutiv.

KUSARA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. iSriva u Kusari. Sr. nov. 1872.
374.

KUSARIOA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. l^iva u Kusarici. Sr. nov. 1874.
67.

KUSAROVIĆI, m. pl. ime selu u Crnoj Oori
u Bjelopavličima. Glasnik. 40, 20.

KUSAST, adj. vidi 1. kus. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: ,decaudatus, sine cauda*. v. kur-
tast; u Stuličevu: v. kus; u Vukovu: ,gestutzt'
,cauđa truncata'. cf. kus.

1. KUSAT, adj. kusast (o psu). — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Rep od krave i krmaće on
(čauŠ u svatima) za kal pak svoj zatače, pak i

treću kitu steče, rep od kuće Da od stražne

ČauŠ strane kitu takvu nosit stane, s tim bi
barem bio dičan, da je pasjem jatu sličan, te
psi kad bi pirovali, za čauša Aeg bi zvali, . . .
kan' da b' bio pasjeg roda, il* da b' bili svi kusati
za Aegovu sriću svati. V. Došen 1611>--1G2^.

Digitized by

Google

2. KU8AT

826

KUSINČINA

\

2. KUSAT, m. muški nadimak. — U naše vri-
jemc. Janka Kusata. Glasaik. ii, 1, 32. (1808).

KUSAtAK, kasAtka, m. što kuso, — U Vu-
kovu rječniku: ,der stummel' ,truncu9^ [cf. batićj.

1. KUSATI, kusam, impf, punom se lasicom
zalagati^ i uopće naglo jesti^ tako da se kod toga
neka buka čuje. — Akc, kaki je u inf. taki je u
pra^. 8 pl. kusaju, u aor. kusah, u ger, praes,
kiisajiići, u ger. praet. ktis&vSi, u part. praet. act.
kiisao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. i sing. — Ako -u- stoji mj. liegdašAega jj,
tad je riječ praslavenska sa značenem gristi (ispo-
redi stslov. kasati, rus. KycaTb, čeŠ. kousati, pof.
k^sać. vidi i 2. kus) te se u našemu jeziku pro-
mijenilo značeiie; ali može biti da je od korijena
od kojega i 1. kusiti. — Od xvi vijeka^ a između
rječnika u Mikafinu (,comedere cochleari*), u Be-
linu (.mangiar col cucchiaro' ^cocleare aliquid
comedero* 458l>), u Stuličevu (.coohleare comedere'),
u Voltigijinu (,vorare, mangiucare* ,fres3on*), u
Vukovu (,rait voUom lofFel essen' ,cochlear ple-
num ori admoveo*). Al' će kol orlovi gladnih
vezan stati, jatru ka se novi ki mu 6e kusati
(u prenesenome smislu, o životinama). H. Lučić
288—289. Bitve i salate naberi i svari tor kusa\
N. Dimitrović 103. Ona ti pak ukrop ni kaše
no kusa. N. Naješković 1, 184. Cim pretio srka
i kasa (bogati). J. Kavai^in 24*^. Nu ga gledajte
kako sladko ije i kusa. B. Zuzeri 203. Kusa,
ždere, su^ke trese. V. DoSen 158l>. Vrlo raz va-
renu bar kusaj. J. Viadmirović 12. Pak kopa
kupusa kog u zimi i u litu kusa. J. S. Be^ković
298. Jedan drobi a drugi kusa. Nar. posl. vuk.
111. Ko panadu (u Dubrovniku se govori pa-
natu) često kusa, obraz mu je kako rusa. (U Du-
brovniku). 1.51. Ne zna onaj koji kusa nego
onaj koji drobi. 109. Kako ndrobiš onako ćeš
i kusati. 127. Ako je ruSno gledat, lijepo je
kusat. Nar. bi. mehm. beg kapet. 13. Oni srču
pod čadorim kahve i kusaju na obrok pilave.
Osvetn. 8, 17. Dok je čorba na astalu treba je
malo kusati. Srp. zora, god. 1, svez. 6, str. 124.
Kusati, kiselo mlijeko žlicom jesti u okolici Sa-
mobora. F. Hofele.

2. KijSATI, kiisam, impf. nejednako striči, ču-
pnii. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Stuličevtt (v. iskušati). Kiisati, strići neravno. U
naše vrijeme u Stonu: ,Zašto si pustio da te
kusa, kad no zna strići?* M. Milas.

3. KUSATI, kusam, impf. blaeso ore osse, ticm.
lispoln, u govoru ne izgovarati dobro slova s i z,
nego kao novogrč. & i S ili engl. th u thin i
that. — U Belinu rječniku: ,balbettare o balbu-
tire, scilinguare, tartagliaro' ,balbutio* r25», t u
Stuličevu (,balbutire'). — I u naše vrijeme u Du-
brovniku (gdje se kaše šuškati kad se ona slova
izgovaraju kao S i ž a tepati kao t i d). P. Bud-
mani. — Vidi i kusav.

KUSAV, adj. koji kusa (vidi 3. kusati). — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Vrančićevu
(,blaesus'), u Belinu (,balbo, scilinguato* ,vir bal-
bus* 125a), u Stuličevu (,balbutien9, balbus*). Moj-
sije bješe kusav i tepav. M. Divković, nauk. 431.

1. KUSAVAC, kiisavca, m. čovjek šio kusa (vidi
1. kusati). — vidi kod lizavac. — U Vukovu
rječniku: vide kusac. cf. lizavac.

2. KUSAVAC, kiisavca, m. kusav čovjek. — U
Belinu rječniku: ,balbo, scilinguato* ,balbu3' 125*;
i u Stuličevu uz kusav.

KUSAVČAC, kusavčca, m. u Stuličevu rječ-
niku uz kusavčić. — nepouzdano.

KUSAVČIĆ, m. dem. 2. kusavac. — U Stuli-

čevu rječniku: ,nonnihil balbutiens^ — slabo po —
uzdano.

KUSA VICA, /. kusavo iensko čefade. — Samo
u Stuličevu rječniku uz kusav.

KtjS£(i, m. livada u Zaovinama između Za-
po}a i Bojišta; preko Ae ide suha oranica. ^.
Stojanović.

KUSEN, m. infie mjestu u Srbiji u okrugu kra-
gujevačkome. iSfiva u Kusenu. 8r. nov, 1871. 434.

KUSĆTATI, kiisećem, impf. mana u jeziku kod
onih što ne mogu da bistro izgovore slovo ,s'. —
isporedi 3. kusati. — Na Braču. A. Ostojić.

KtjSlCA, /. ovako se zovu ikeke ptice i jedna
riba, po svoj prilici s toga Što su kusasta repa.
a. ptice.

a) Ardea garzetta. Sloviaac. 1880. 31h.

b) Ardea ralloides Scop. Košić tvrdi da
joj je ime ,kusica*. S. Brusina, ptice hrv.-srp.
(nastavak). 107^.

c) kusica mala, Gallinula pymaea. Slo-
vinac. 1880. 32*.

b nekakva riba. Kusica (rek bi da nema sa-
vršen rep). L. Zore, rib. ark. 10, 838.

1. KUSIĆ, m. dem. 2. kus. — Od xviii vijeka,
a između rječnika u Bjelostjenčevu (kusić, falatec
,fru9tulum, frustilum*) gdje se naj prije nahodi,
i u Stuličevu (v. kusao iz Bjelostjenčeva). Za ovi
može služiti svaki kusić platna. M. Dragi ćević
170. Daj ti meni jedan kusić od tvoje košufe.
Jačke. 143.

2. KUSIĆ, m. prezime. T. Kovačević, bosn. 83.

3. KUSIĆ, m. mjesno ime. — isporedi Kusići.

a. manastir. — Prije našega vremena. Kusićb
(monastir). S. Novaković, pom. 136.

b. selo u Banatu. Šem. prav. 1878. 51.
KUSIĆI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu

po žare vač kome. K. Jovanović 140.

KUSIĆSKI, adj. koji pripada selu Kusičima.
Kusićska (opština). K. Jovanović 140.

KUSIDA, /. ime vodi. — U naše vrijeme, a
iimcđu rječnika u Vukovu (,fluss an der gronze
gegen Montenegro^ ^fiuvii nomen'). Drugi ih je
k mak sustigao kod Kuside studene vodice u
lijepim kusidskim lukama kod bijela mosta ku-
sidskoga. Nar. pjes. vuk. 4, 26.

KUSIDSKI, adj. koji pripada vodi Ktmdi. —
Između rječnika u Vukovu (,von Kusida') s pri-
n^erom: Hvatiše se krajem kusidskijem. (Ogled,
sr. 115). — vidi i Kusida.

KtJSIJA, m. vidi kusov. — U naše vrijeme.
Kiisija, ime kusastom psu. Ima pasa i osim ku-
sije. u Lici. V. Arsenijević. — U Dubrovniku
kao muški nadimak ili prezime. P. Budmaui.

K USU AK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujeoačkome. iSriva u Kusijaku. Sr. nov. 1875.
72.

KUSIJEVAC, Kusijevca, m. (kajkavski) Kusi-
jevec, ime selu u Hrvatskoj u županiji bjelo-
varsko-križevačkoj. BazdijeJ. 117.

KUSILAC, kusioca, m. u jednoga pisca xviii
vijeka znači što i 2. kus. — U ovome je značenu
riječ posve nepouzdana, i pisana je jamačno samo
radi slika. A Pankracija pak prstioci u crkvi sa
Blaža tvoga, njeki liega i kusioci, da to čuva
zla svakoga. J. Kavai^in 816&. Jest i niha sveta
oca prst (,prist') u srebru Dominika, pole kotar(?)
kusioca druzijeh svetih mučenika. 323^. A pri-
kriju plačne oČi strane svite kusiooi. 417*.

KUStNČINA, /. osa. — Va}a da je po pra-
slavenskome značenu glagola 1. kusati. — U naše

Digitized by

Google

KUSINČINA

827

kusoAe,

vrijeme u Istri. Kusinftlna ,ve8pa'. D. Nemanić,
Sak kroat. stađ. iftsg. 59.

KUSn^A, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. Livada u Kusii^i. Sr. nov. 1861. 778.

KUSIBIĆ, m. presime, — xvii vijeka. Iliji Ku-
sirića. Starine. 10, 20.

KUSITE^i, m. u Stuličevu rječniku: v. isku-
site} 8 dodatkom da je riječ ruska.

1. KUSITI, kiisim, impf. vidi kušati. — Nije
srodno s 2. kos, jer je -u- bilo i u praslavensko
doba, isporedi stslov. kusiti, (rus, hckjtchtl, češ,
zkusiti), poj, kusić, pa i lit. kusjti, kusti. —
Osnova je ku3 uzeta iz germanskoga jezika, ispo-
redi gat. kiusan, anglosaks. ceosan, engl. choose,
stvnem. chiosan, srv^m, kiesen ; korijen je indo-
evropski gus (u slavenskijem bi jezicima od g
postalo e), isporedi snskrt. ^uš, rado jesti, uži-
vati, grč. ytv{(r)<o, lat, gostua, gustare. — Samo
u pisaca xvi i xvii vijeka (jedan put xviii, i tu
u osobitome smislu), ali se nalazi često sloieno
s prijedlozima, vidi osobito okusiti ; između rječ-
nika u Stuličevu : ,gustare, degustare* ; ,degustare,
libare, delibare' s dodatkom da se nahodi u pisca
Lastriča (što neće biti istina) ; ,probare, oxperiri'
8 dodatkom da se nalazi u Menčetiča.

a. aktivno. — za uže i starije značene nema
primjera, nego je gotovo u svjema kao kod ku-
fiati, 1, b. Eto prem (ja) čokaju taku stvar da
kusim. S. MenĆetić 100. Ova ja sve kusib, jeđa
bih slobodan. 178. Voće toj ne kusi, ni prašaj
u naprid. 248. Nemoj mnit tko^odi da mene
jtir nesan ovoj reć dovodi, za6 kusih stvar ovu.
297. il^uven blud ako je tko kusil. 298. Da
biraš i kusiš Što je žalos i tuga. M. Vetranić
1, 96. Ja toj sam kusih i dobro poznaju. 2, 945.
To li nećeš ovi naćin držat, kusit, ni iskati,
drago zdravje za imati, a ti drugo ovo ućin\..
Jer je kušan ovi naćin ozdraviti taku nemoć,
koji kusit i ti ako ć, da te stegne sumira, ne
čin^ . . . Ako ti je taj nevo]a uŠi gluhe učinila,
kusit malo ovaj dila budi htjenje i tva vo}a. M.
Pelegrinović 200. Još da bih ja hotil izriti po-
redom, ne bi mi nigda biP vjerovna moja čes,
ku jesam tuj kusil. D. Babina llli^. Ma jedan
nov na6in od tuge nesvršni, koje sam paću ja,
a drugi ih kusil ni'. 119a. Nu ću prvo kusit
jedan (lijek), koji zorom vidjeh u sni. S. Boba-
]ević 217. I tko zla ne kusi dobra ne poznaje.
Đ. Bamković, vil. 44. — U ovome bi primiču moglo
biti značei^e kao kod kušati, 1, b, e) : Nu ako
me tko pita, kada će toj biti, skončanje od svita
kad li se zgoditi, nitkor me ne kusi, ner misal
pri vrati, zać ni ja ni druži ne mogu toj znati.
M. Vetranić 1, 295. — Nejasno je značeike u
ovome primjeru: jeli isto što pređaši^e? ili znači
gristi (prema 1. kusati)?: Tim u našem razsr-
djenju moć zauzdat jazik pusti, da u svojem go-
vorenju ne probada i ne kusi. J. Eavai^m 350\

b. sa se, pasivno. Nu mai^a vik huda vidi se
i Ćini svakoja zled tuđa, koja se kusir ni. D.
BaAina 126^.

2. KtiSITI, kusim, pf. (ili impf.?) u Vukovu
rječniku : pf. ,den schwanz stutzen' ,caudam
trunco*. — Sva je prilika da pf. u Vukovu rječ-
niku stoji grijeikom, jer vafa da je kusiti im-
perfektivni glagol prema iskusiti, okusiti (kao što
je dodao F. Iveković u svome rječniku). — Zna-
čene je: činiti da što (živinče, objekat) bude kuso,
sječi mu (objektu) ^rep.

KU8JAČA, /. n^esno ime u Srbiji, a) mjesto
u okrugu kragi^jevaČkome. lifiva u Kusjaći. Sr.
nov. 1863. 384. — b) mjesto u okrugu požare-
vačkome, Niva u Kusjaći. Sr. nov. 1865. 435.

EU8JAK, tu. mjesno ime u Srbiji, a) mjesto
u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 181. —
b) mjesto u okrugu krajinskome; zove se i Ko-
sjak (nema u ovome rječniku). M. Đ. Milićević,
srb. 979. — c) u okrugu smedercvskome. Niva u
Kusjaku. Sr. nov. 1870. 586.

KUSJAN, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kneževačko)m. iSfiva u Kusjanu Sr. nov. 1872.
645.

KUSKUN, m. tur. qusqun, podrepina. — ispo-
redi kuskune. — U naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu. Da padnu kuskuni s neba, Vu-
jašu bi se o vratu objesili. Nar. posl. vuk. 54.

KtlSKUNE, /. pl u Vukovu rječniku uz kuskun.

KIJSRUfi, m. vidi kuskun. — U Stuličevu
rječniku: ,cigna, posolino con cui la sella s' ac-
comođa alla ooda del cavallo' ,postilena, cingu-
lum' s dodatkom da se nahodi u pisca Lastriča,
što vafa da nije istina. — Riječ je nepouzdana,
jer je jamačno zlo napisao sam Stulli.

KUSNIOE, /. pl. zatvor (mjesto), uznica. —
Nejasno postane. — U naše vrijeme u hrvatskome
Zagorju. Imaju starješine nekakav rešt (narod
zove i kusnice, svii^ac) gdje su zatvarali. V. Bo-
gišić, zborn. 572.

KUSNUĆE, n. djelo kojijem se kusne (vidi 1.
kusnuti). — U Stuličevu rječniku: kusnutje ,gu-
status'.

1. KUSNUTI, kusnem, pf. vidi 6kusiti (impf:
kušati). — U Belinu rječniku: ,assaggiare, assa-
porare, gustare* »gusto* 109a ; ,as3aggiare leggier-
mente' ,primis labiis gustare' 109^; u Stulićisvu:
,primi8 labiis gustare' ; u Voltigijinu : kusnuti,
kušam ,assaggiare, assaporare' ,kosten^ Nije o
Aem kusnut i pesekat, nego ga je že]no ćekat.
J. KavaAin 491*.

2. KUSNUTI, kOsnem, pf založiti se punom la-
žicom. — Kao perfektivni glagol prema 1. ku-
sati. — U naše vrijeme, a između rječnika u Vu-
kovu (,einen vollen loffel zum munde tragen'
,cochlear plenum in os ingero'). Ondalo kusni,
ondale srkni, dok sve ostavi prazno. Nar. prip.
vuk.* 273. Kako derviš prvi put zahvati i kusne . . .
Vuk, odg. na laži i opad. 13. Kusnuo sam iz
lonca iz koga se preleva. M. Đ. Milićević, zim.
već. 219.

Kl^JSO, m. ime kusastijem domačijem životi-
fiama.

a. ime mačku. F. Kurelac, dom. Živ. 50.

b. ime prascu. F. Kurelac, dom. živ. 41.
K^SOMAČA, /. vidi gusomača. — isporedi

kusumaća. — xv vijeka. Kusomača, (Capsella)
bursa pastoris Mnch. (u mletačkome rukopisu),
V. Gusomača, Rnsomača. B. Šulek, im. 187.

1. KtlSOl^A, m. ijne kusastijem domačijem ži-
votinama (naj češće volu). — U naše vrijeme.

«. ime volu. — Između rječnika u Vukovu
(kus vo ,der stutzochs' ,bos cauda truncata').
Kurjak barnu izeo a kusonu naklao. Nar. pjes.
vuk. 1, 511. Da kuso&u puste pod plast (nara-
stao bi mu rep). Nar. posl. vuk. 51.

b. ime ovnu. Bastaja, Daruvar. Đ. Hire.

e. ime psu. D. Trstei^ak.

2. Kli^SONA, m. vidi 2. kusac. — U poslovici
našega vremena. Ne zna kusoiia što čini dro-
boiia (nema te riječi u ovome rječniku). Bos. vila.
1891. 80.

KUSOIJe, /. pl. mjesno ime.
a. u Bosni dva sela u okrugu Tuzle Done :
Kusoi^e pravoslavne i KusoAe turske. Statist.
I bosn. 94.

Digitized by

Google

kusoiJe, b.

828

KUSTUBICE

b. ti Slavoniji, a) selo u šupe niji poŽeškcj,
Kazdijej. 128. — bj dva sela: Kasove doAe t
Kuso^e gorice, i pusta: Eusoi^e gorice u iupa-
niji virovitičkoj. 139.

K^ISOlilN, ac^j. koji pripada kusoni (vidi 1.
kusoiia). — U Vukovu rječniku : ,đes stutzochsen^
^bovis cauđa trancata'.

1. KUS6rEP, a4j» u kojega nije cio (u kojega
je kus) rep. — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Belinu (,chi ha la coda mozza' ,mutilam
habens caudam* 197l>), u Bjelostjenčevu (kusorep,
kusorepec, kusorepioa ,matilam caudam habens'.
V. kusast), u Stuličevu (us kusorepac). Minoran,
grdać, star, kusorep, glavorog, na vrati (od pakla)
jest vratar. Đ. Baraković, vil. 304.

2. EUSOBEP, m. dugi skuti na odijelu^ ispo-
redi 2. kuda, a, rf^. — U Volt igij inu rječniku:
kusorep, kusorepac ,coda, strascico di veste'
,schleppe, schweif eines kleides*. — nije dosta
pouzdano.

KUS6rEPA, /. kusorepa kobila. — U narod-
ncj pjesmi našega vremena. Sam uteče od Du-
naja bane na kobili kusorepi svojoj. Hrv. nar.
pjes. 1, 453.

1. KUSOREPAC, kus6repca, m. kusorepo mitsko
živinče. — U Belinu rječniku: ,chi ha la coda
mozza' ^mutilam habens caudam* 197b; u Bjelo-
stjenčevu: (kajkavski) kusorepec kod kusorep; u
Stuličevu : ,animal praecisae, dimidiatae, mutilae
caudae'.

2. KUSOREPAC, kus6repca, m. }u} (bijka). —
Ista je riječ što 1. kusorepac u prenesenome
smislu, — U Stuličevu rječniku: kusorepac, trava
,lolium', i otale u B. Sulek, im. 187.

3. KUSOREPAC, kusorepca, m. vidi 2. kuso-
rep. — U Volt igij inu rječniku uz kusorep. —
slabo pouzdano kao i kusorep.

KUSOREPAST, adj. vidi 1. kusorep. — U je-
dnoga pisca našega vremena. Puh kusorepasti
(veliki po)ski miš kratka repa). S. ^ubiša, prič.

kuSČREPICA, / kusorepo iensko iivinče. —
Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Bjelostjen-
čevu (kod kusorep) gdje se noj prije nahodi. To
se ja domid}aju, da ta .krava kojsava' nije ne-
vinom kusorepicom kakvom. F. Kurelac« dom.
živ. 29.

KUSOREPITI, kusorepim, impf. odrezivati (ne
baš cio) rep kojoj životini (objektu). — Samo u
Stuličevu rječniku: v. okusorepiti.

KUSOV, kus6va, m. pas bez repa (kus). — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu (kus
pas ,der stutzhund' ,canis cauda truncata'). Mi
u nas zovemo psa kad nema repa ,kusov' a onoga
što cijele uŠi nema ,kudrov', a pas te pas vazda.
Nar. prip. vuk.* 293.

1. KUSOV AC, Kusovca, m. prezime. — U naše
vrijeme u Crnoj Gori. Pop Đuro Kusovac. Nar.
pjes. vuk. 5, 531. Pop Joko Kusovac. Magaz.
1868. 72.

2. KUSOVAC, Kusovca, m. mjesno ime u Srbiji,
a) mjesto u okrugu biogradskome. Livada u Ku-
sovcu. Sr. nov. 1874. 403. — b) brdo u okrugu
čačanskome. Zabran u Kusovcu brdu. Sr. nov.
1864. 253. — c) selo u okrugu kragujevačkome.
K. Jovanović 118.

KUSOVICA, /. kos, ptica. Bosna. D. Hire.

KUS6v^iEV, adj. koji pripada kusovu. — U
Vukovu rječniku: ,des stutzhundes' ,canis curti'.

KUSRA, /. vidi kusa, g. ,Ćuti, kusro ! de se ti
smiješ u žene miješati!' J. Bogdanović.

KUSRAP, m. ime brda u Velebitu više Po&i-
te|a. J. Bogdanović.

KUSTAR, Kustra, m. n^esno ime u Srbiji u
okrugu požarevačkotne. Kustar, razvaline od sta-
roga grada u selu Dubravici. M. Đ. Milićević,
srb. 1030. Livada u Kustru. Sr. nov. 1873. 595.

Kl&STIJERNA, /. vidi gustijerna. — Kod
mjesnoga imena na Braču xii vijeka. Na Ka-
le(ve) Kustdrne. Starine. 13, 206. (1185 prepis.
1250).

KUSTIJON, /. mlet. custion, kavga. — xv vi-
jeka. Ki koli.bi u&inil ku tatbinu ili kustijon...
Stat kast. 1490. 184.

KUSTOĐ, m. tal. custode, čuvar, ali samo u
osobitome znaČenu : starešina nad fratarskom ku-
stodijom (vidi 1. kustodija, b). — Od xvii vijeka.
Bosne Argentine kustodu dostojnomu. V. Andri-
jašević, dev. iii. Fra Petar Bogdan Bakšić kn-
stod Bulgarije. P. BakŠić vii. Činili sa se u
provinciji kapi tuli i obirani mnogi kostodL No-
rini 53.

1. KUSTODIJA, /. tal. custodia, čuvaiie, ali
se u našemu jeziku nalazi samo u osobitijem zna-
čenima.

a. nešto (kao n. p. ormar, kutija itd.) nači-
ikeno da se što u onome čuva ili hrani. — U je-
dnoga pisca Dubrovčanina xvii vijeka. Misleći
da su tvoje prsi jedna kustodija ali shrana od
prisvetoga sakramenta. I. Držić 80.

b. u fratara male brace prijedio u kojemu
ima nekoliko manastira; maiit je nego provin-
cija. Kustodija carigracka i jeruzolimska, i pro-
vincija Albanija i Raguza. L Ančić, vrat. 174.
Izašle su iz vikarije bcsanske kustodije koje
brojim, i ove posli biSe uSii^ene provincije. No-
rini 23. Isti ^neral učini vikarija u samoj
Bosni, jer se mnoge druge kustodije ućiniše pro-
vincije. 51. 1757 na 17 juna razdili se iznova
Bosna i Slavonija: Bosna ostade kustodija. 60.

2. KUSTODIJA, m. ime muško. — Ne znam
mu postana. — Na jednome n^jestu xiv vijeka.
Popb Kustodija sb tbstemb. Svetostef. hris. 32.

— U naše vrijeme prezime u Crnoj Gori. Ku-
stodija Marko barjaktare. Nar. pjes. vuk., 4, 10.
Od I^egoša do dva Kustodije. 4, 19. Od Negoša
Kustodiju Masa. 5, 332.

KUSTOŠIJA, f. ime selu u Hrvatskoj u iu-
2)an\ji zagrebačkoj. Razdije}. 90.

KUSTRENA, /. vidi Kostrena (sveta Lucija).

— Na jednome mjestu xv vijeka. Obarite} crikve
svete Lucije v Kustreni (na dno strane itna pri-
mjedba izdavaočeva: mjesto ,Kostroni'). Mon.
croat. 146. (1492).

KUSTUR, m. ime kosi (brdima) u Srbiji.
Glasnik. 43, 283-284. 331.

1. KUSTURA, /. nevafao nož. — Akc. se mi-
jeiia u gen. pl. ktst^rSL. — Riječ je rumuikska,
ako je rum. custura od ou\itura (a ovo bi bilo
od cu^it, noš); ima i mag. kusztora. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Mikafinu (kustura,
nožina ,culter'), u Stuličevu (,vilis culter'), u Vu-
kovu (,schimpfwort fiir ein messer' ,oonvicium in
cultrum'). A kusturom bradu zastrugao. Nar.
pjes. mag. 1863. 71. Zaprdio nekaku kusturu za
pas. Vuk, rječn. kod zaprdjeti. Kustura, 1. od-
lomak staroga noža ali britve, čim se naćve čiste.
2. nadimak staru neva|alu nožu. M. Pavlinović.

2. KtjSTURA, /. guba, rogač, papuča, SJiva
gubava. (u Radevini). \t. Stojanović.

KUSTURICE, /. pl. ifne selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, boso. 20.

Digitized by

Google

KU8TUBIĆ

829

2. KUŠAK, b.

KU8TUBIĆ, m. presime, — Od xviii vijeka.
Toma Kusturić. Norini 84. Od Tome Kustarića.
Glasnik, ii, 1, 15. < 1808). Milovan Kusturić. D.
Avramović 241.

KUSTTJRINA, /. augm. 1. kustura. U ruci mu
kosturina tupa. Osvetn. 2, 157. Prebi tursko
/^oMe uprijeko, pađo na tle kusturina sama.
3, 139.

KUSTUEINO PO^iE, n. ime zapustjelome
mjestu u Bosni u okrugu sarajevskome. Statist.
bosn. 27.

KUSUGI, Kusuka, m. pl. ime zaseoku u Bosni
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 19.

KUSULATI SE, kusulam se, pf,(?) u Uzicu
kad pri kupahu hoćo da zagi^uruju jedan dru-
g:oga silom u vodu vele: ,Ajde da se kusulamo^
J^. Stojanović.

KUSULBAPSKI, adj, vidi ćeselbaški. — Na
jednome mjestu xvii vijeka, Kasbin i Širvan
projdoh kusulbabski. I. T. Mmavić, osm. 142.

KtlSU^iA, /. vidi u Vukovu rječniku: kusa
krava ,die stutzkuh^ ,vacca cauda truncata'.

KirsU^ilN, adj, koji pripada kusufi, — U Vu-
kovu rječniku : ,der stutzkuh' ,vaccae cauda trun-
cata'.

KtjSUMAČA, /. Aekakva travica koju }udi
jedu. — U naše vrijeme oko Stona (u Osmomu).
,Idem u kusumaču*. M. Milas. — vidi kusomača.

KUSUB, m. ostatak (od duga), arap. tur. qu-
sdr, manakf mahana, ostatak, — Od xviii vijeka,
a ismedu rječnika u Vukovu (,der riickstand'
,residuum debiti^ cf. ostatak). Što ste nami pi-
sali sa ono kusura da vami poš}emo. Glasnik.
II, 3, 91. (1708). I predati carevu miriju, sve
harače, paru bes kusura. Nar. pjes. vuk. 4, 476.
Pa isvadi do tri ma^arlije, pa ih baci Pan^i
Graćaninu: ,Na de, Pan^, pa kusur isplati što
sam junak potroSio vina^ Ali iiemu Pan^a go-
vorio : ,Ne budali, tursko momče mlado ! ko godir
je sa mnom vino pio, taj kusura nikad n£ platio,
nećeš ni ti, viru ti zadajem^ Nar. pjes. marj.
75. Stan*, serdaru, da ti kusur vratim. Nar.
pjes. horm. 2, 467. Kad ćeš mi aga ono kusura
podmiriti? Nar. prip. vrč. 216. A međutim će
on za to vremo sve poreze ili kusure poreza od
rečene sirotice pouzimat. u M. Đ. Milićević, kra}.
srb. 43. (1835). Do nekoliko dana daću ti i ostalo
ili ,kusur' ili ,reSto*. V. BogiSić, zborn. 467. —
U ovome primjeru stoji u prenesenome smislu
(ironički?) : Prvi biše knez Dobna Brandibur ki
8 Svedezi imadiše kusur, i za i^imi trkao je hitar
kano hitri jedan jaki vitar. I. Zaničić 196. —
Kao ostatak (ono što je naj zadiHe) uopće : Iska-
pivSi i kusur od rakije . . . Srp. zora. god. 2,
sv. 7, str. 150.

KUSUBATI SE, kusuram se, pf. (s kim), do-
vršiti račune, isplatiti što je ko kome dužan. —
NačiMno od kusur. — U naše vrijeme. Ali je
jednom selo Kri^evo istuklo svoga kmeta za to
što mu đeonica nije bila dobro zagrađena, kmet
se odgovarao na brata, ali se)aci poviču: ,Ti si
kut&i stareSina ; ti lezi, pa se posle kusuraj
s bratom*. M. Đ. Milićević, opšt. 21. Evo ti
Loma, pa se kusuraj s iiim, pomenik. 8, 305.

KU8UBIĆ, w. prezime. — V naše vrijeme.
Bozo Kusurić. Nar. pjes. petr. 2, 358 (medu
predbrcjnidma) .

KUSUBLUK, m. isplačivaM duga, računane (?).

— Naii1^eno od kusur turskijem nastavkom luk.

— Na jednome mjestu xviii vijeka. Već odstupi
od tog knsurluka. I. Zaničić 178.

1. KUŠ, interj, riječ kojom se kome kaŽe da
muči, ali s preziraiem i uvredno. — Od nem.
kusch (dich), što se kaže psima da legnu, a ovo
je od franc, {k ta) couche. — U Vukovu rječ-
niku: ,kusch! (5sterr. fiir halt^s maul)* ,tace,
canis' s dodatkom da se govori u vojvodstvu.

2. KT^Š, m. vidi kadu{a. — Nepoznata postanu.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Voltigi-
jinu (,8alvia' ,salbey*), i u Vukovu: (u Hrvatskoj
oko Porušića) nekakva trava, bijela ili Žuta cvi-
jeta ,art pflanze* ,herba quaedam'. U Hrvatskoj
je ,kuš* Salvia officinalis. F. Iveković, rječn.
K&š ,Salvia hortensis^ D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 9. KuS, Salvia officinalis L. (Primorje,
Cres). B. Šulok, im. 187. — Kuš divji, 1. Salvia
pratensis L. (u Primorju); 2. Salvia officinalis
L. (u Istri). B. Šulek, im. 187.

1. Kl!rŠA, m. ili f. kuso živinče.

a. vo, De je bila bez kuše vodovodnica? Nar.
posl. u Srbiji, ^j. Stojanović.

b. kusa krmača. Orahovica, Slatina. D. Hire.
C. u prenesenome smislu, nadimak djetetu od

mila. u ćuprijskom okrugu u Srbiji, ^j. Stoja-
nović.

2. KUŠA, /. vidi u Daničičevu rječniku: u
selu Dabru manastira Bavanice bješe ,otb Bra-
ničeva na Beranje Kušomb hatarb*. M(on. serb).
199. (1381). mjesto toga u S(r). l(etop). 1847. 4,
51 stoji ,Kutomb^

KUŠAC, kušca, m. pojubac. — Od nem. kuss.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (kajkavski kušec, }ubac ,osculum, ba-
sium'), u Jambrešičevu (kušec ,osculum'), u Stu-
ličevu (griješkom kUsec, v. celov iz Bjelostjen-
čeva). KuSce prim}u. P. Vitezović, odil. 55.
Dokli oko tve me ustrili, i podaS mi kušac mili.
J. KavaAin 513b.

KUŠAČ, kušdča, m. uprav čovjek koji kuša,
ali se u primjerima kaže o vragu. — Akc, kaki
je u gen, sing. taki je u ostalijem padežima, osim
nom. sing., i voc: kiiš&ču, kiiš&či. — Vuk ima
ovu riječ u prijevodu novoga zavjeta, i u rječ-
niku: ,der versucher* ,tentator* (nema u prvome
izdaiiu)y ali u predgovoru ,Novoga Zavjeta^ (1847)
VII broji medu riječi ,kojijeh nije čuo u narodu
da se govore nego ih je sam načinio*. Pristupi
k nemu (Isusu) kušaČ. Vuk, mat. 4, 3. Da vas
kako ne iskuša kušač. pavl. Isol. 3, 5.

KUŠAČEV, a({i. koji pripada kušaču. S ovom
se molitvom i dijete prima u oglašene, po tom
idu četiri zakletve da se odriče lukavstva kuša-
čeva. Đ. DaniČić, pisma. 184.

1. KUŠAK, kušAka, m. vidi trtina. — Vala
da postaje od 1. kus. — V naše vrijeme u Hr-
vatskoj, a između rječnika u BjelostjenČevu (,uro-
pygium*), a u latinskome dijelu: ,uropygium,
quod ultima et augusta spinae pars' naj zad^a
hrbtišća kost, ili kušak, ka se u živađe zove
biskup. Kušak, meso iz kojega repno perje po-
raste. Daruvar. D. Hire.

2. KUŠAK, kušdka, m. tur. qušaq, pas, pojas.

— U naše vrijeme.

a. dugo tkai^ kojijem se paše. Opasala tri
ćemer-kušaka. Nar. pjes. horm. 2, 59. Kušakom
se utegla čemerom, u čemera sve ploče od zlata.
Hrv. nar. pjes. 4, 63. Kušak, velika uvijena ma-
rama koju upasuju povrh tkanice (u okrugu pi-
rotskome). M. Đ. Milićević, kra}. srb. 248. ,Ku-
šak', obično ,kušak-ćemer', vrsta ženskoga pasa.
u Hrv. nar. pjes. 4, 698. Kušak, što se inače
zove ,šal'. u Šapcu.

b. u prenesenome smislu, daska ili drugi

Digitized by

Google

2. KUŠAK, b.

880

KUŠATE^iAN

komad drva ito je poprijeko pribijen na nekoliko
dasaka da čvršće stoje (n. p, u trpeze) ^ prečanica.
— U Vukovu rječniku: ,da9 querholz (z. b. bei
đem tische)' ,liKnum transversum'.

KtJŠAKOVIĆ, m. prezime. Ima i sad porodica
II Šapcu.

KUŠALAC, kiišaoca, m. čovjek što kuša. —
isporedi kasač. — U Stulićevu rječniku: ,qui ex-
peritur'.

KUŠAMA, /. u Vukovu rječniku: (u Sarajevu
i u ostalim varošima po Bosni) ^die sunftg^ala,
bei empfang des vesirs* , pompa collegiorum*. —
Jamačno je riječ turska: Miklošič (tiirk. elem.
nachtrag. 1, 65) kaŠe da je od qošmaq, trčati;
Đ. Popović piše: Kugama, Vuk tumači ovu reč
koja se u Bosni (uje, kao svečan doček kod ve-
zira, parada espafska; ona dolazi od turskoga
,košišma' hodade, trkaAe.

KUŠAN, m. prezime. — V naše vrijetne u Hr-
vatskoj. Schem. zagr. 1875. 228.

KUŠANAC, Kušanoa, m. kajkavski Kušaneo,
ime zaseoku u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Razdije}. 67.

KUŠANCI, Kušanaca(?), m. pl ime mjestu (u
Medumurju ?). — xvii vijeka. Mikula knez od
Zrina od divjaka rassičen u Kušancih pri Ca-
kovu Turnu, preminu. P. Vitezovič, kron. 196.

KUŠAlilE, n. djelo kojijem se kuša. — Stariji
je oblik kušanje.

a. vidi kušati, 1, a. — Između rječnika u
Mikafinu (kušanje, okušenje ,delibatio, degusta-
tio*; kušanje, izgled od vina al' žita ,specimen*),
u Belinu (kušanje ,assaggiamento, assaporamento,
il far saggio d^ una cosa' ,gu8tatus* 109^), u Bje-
lostjenčevu (,delibatio, delibutio*), (u Stulićevu: v.
ješa s dodatkom da je riječ ruska).

a) vidi kušati, 1, a, o^ i c). u svijem je
primjerima u metaforičkome ili u prenesenome
smislu. Dostoj se osladiti rajskom sladostim ku-
šanje srca moga. V. Andrijaševič, dev. 124. Ne-
g:ove riječi jesu kusanja od neizrečene slatkosti.
M. Radnić 299a. Mnogo puta daje Bog kušanje
od slatkosti unutrne. 423^. Er poniznim svak
kušanjem (pričesti) toj vidi ti može u sebi. A.
Vita)i6, ostan. 63. Što ^e okušat sve sladosti,
kad kušanje smrt nam nosi? J. Kavai^in 340^.
O Jezuse, . . . tva slast inijem nad slastima naj
veće se )ubit ima: tako krijepi to kušanje, i ti
miris blazni tako, da to doprijet uživanje svjet
i srce me ^e nejako. A. Đ. Paoli u I. M. Mattei
871.

b) gustus, gustatus, vidi 1. kušati, a, b).
Grčilo i slados kušanje razbira. V. Andrijaševič,
put 345. Po ćućenju, po kušanju i vidjenju. J.
KavaAin 465*. Po vidjenu, čuvenu, oboćaiiu, ku-
šai^u i ticai^u. L. Radič 4. $to s očima vidimo,
s rukom tičemo, s kušaAem čutimo. T. Ivauović
75.

b. vidi kušati, 1, b. — Između rječnika u
Vrančićevu (kušanje ,experientia; specimen; ten-
tamentum'), u MiKafinu (kušanje ,periculum, ex-
perientia, experimentum'), u Belinu (kušanje
,prova, sperienza* ,experimentum' 593*; ,espe-
rienza* ,oxperientia* 292*; ,prattica, esperienza*
,U8U8* 578b), u BjelostjenČevu (,experientia, expe-
rimentum, periculum, tentatio, tentamentum, pro-
batio, specimen'; kušaiie, poufane ,attentatio'), u
Jambrešićevu (,tentamen*), u Stulićevu (,experien-
tia, experimentum, specimen*), u Vukovu (,das
versuchen' , periculum, experientia, tentatio').

a) vidi 1. kušati, a, o^.
aa) tentatio, periculum, ć{jelo kojijem

se jedan put kuša što da se sazna^ što je, kakvo
je. Ako još ne vjeruješ, čini druga kusanja, dokle
ti poznadeš istinu ovu. B. Kašič, per. 198. Zna-
dijabu oni i s rudami se vladati i vrijeme u go-
dine po bodu sunca i u mjesece po hodu mje-
seca razdijeliti koja stvar potribujo zrilu pamet,
mloga kušana i vještine nepriproste. D. E. Bog-
danič 7. Ovi se način na kušane daje prvo. J.
S. Re^kovič 285.

bb) tentatio, vidi kušati, 1, b, a) cc)
ccc). Naj veće kušanje i^e izvrsne kreposti bi
ustrp)enjo. B. Kašič, per. 129.

cc) tentatio, vidi kušati, 1, b, a) dd).
I akoprem staviš (Boie) da se ja s napastmi
razlikimi bijem i s protivščinami, sve ovo na
moju korist narejujoš ki tisuč^ načini drage iz-
kušuješ u komu kušanju ni to maiio Jubit tri-
buje, ni mane. Gospodine, hvalit. A. Qeorgiceo,
nasl. 279—280. Jeli Bog pokušao da dođe te
uzme sebi narod iz drugoga naroda kušadem,
znacima i čudesima . . . ? Đ. Daničič, 5mojs. 4,
34. Nemojte da vam odrveni sreo vaše kao u
Merivi, kao u dan kušana u pustini. psal. 95, 8.
— Naopastovati jest činiti kušai^e od onoga. J.
Matovič 511. Kad svrši đavo sve kušai&e, otide.
Vuk, luk. 4, 13. — Što razumiS za kušanje Božje?
(vidi primjer istoga pisca kod kušati, 1, b, a) dd)).
Blago turi. 2, 88.

dfl) conatus, vidi kušati, 1, b, b). Ako
bi bio ko;i u vit ali ogovor do kusanja ali dogo-
vora ali inoga roka. Stat. po|. ark. 5, 261.

ee) indagatio, investigatio, vidi kušati,
1, b, c). Ovo gledane i kušaiie nejma se činiti
Ant. Kadčič 458.

ff) experientia, usus, znai^ ito se do-
biva kušajući, vidi kušati, 1, b, d>. Kušanje li-
karov očito je (očituje?) da kolirij bol od očiiu
vzima. Naručn. 29b. Kako nas uči svagdane
kušanje. P. Radovčič, način. 21. Kad (bogastva)
ništa ne pomažu kripostma vo}e, nego po ku-
šanju vidimo da čine zabi)eženu šteta ... M.
Radnič 82b. Kušanje nas uči da naj veće oni
koji su jači u tijelu jesu slabi i bolesni u duši.
59b. Kušanje svakdAiie kaže nam ovo. 802^.
Kušanje mene je naučilo da još krstjani rigaju
suproč dobroti Božijoj ista prokliiiana. A. d.
Bolla, razgov. 150. Prilako jest djavlu zaplest u
svoje mriže tko se liegovu prijate}stvu približa,
tako da se priritci nahode, da otrosavši se od
Aega k Bogu se povratjaju, kako nam kušanje
čini poznat Blago turi. 2, 55. Dali nas svag-
dano kušale uči da se ritki nahode koji se vra-
čaju na ispunei^e takove ispovidi. Ant KadČič
218. (Vjera) ne ima dostojanstvu gdje Čovje-
čanski razlog podaje kušai^e i poznaiie. J. Ma-
tovič 214.

gg) sensus, osjećane, vidi kušati, 1, b,
e). Vidjet čemo se malo paka na kušanju ovijeh
muka. B. Zuzeri 259.

Ml) sentiendi ratio, način osjećali (su-
bjektivno prema gg)). O privišii Bože, . . . tako
promini kušanje od srca moga da osven tebe ni-
jednu nikadar ne očuti slast, nijednu ne (ubi
ljepotu, nijednu ne ište nepristojnu )ubav, . . .
B. Kašič, zro. 174.

KUŠAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja-
godinskome* Livada u Kušaru. Sr. nov. 1875.
374.

KUŠATA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. (Bječica Jabuča) izvire iz mesta
Prerasta (jedan mi je prijatej javio da se to
mesto zove ,Kušata'). M. Đ. Mihčevič, srb. 943.

KUŠATE^AN, kaSate|na, adj. koji (ili kojega)

Digitized by

Google

kuSate^an

831

KUŠATI, 1, b, a) ee).

treba kušati. — Samo u Stuličevu rječniku: ,ez-
peri^nđds'.

KUSATI, k&Šftm, impf. gustare, đegustare ; ex-
poriri, periolitari, tentare, conarL — Ake, se ne
mijena (aor, 2 • 3 sing. k&š&). — Riječ je stara,
ispoređi stslov, i nslov. kušati, bug, praes, kasam,
rus, KyiiiaTb. — Postaje od 1. kusiti.
1. aktivno.

a. gastare, đegustare, po malo čega (jela
ili piva) Uzeti u usta, osobito namjerom da se
£na kakav je kus (vidi 7. kus). — Ooo je jamačno
starije enaČene, kako se moie poznati po ruskome
jeziku, — Između rječnika u Mika\inu (ku&ati,
ogledati, okusiti ,gusto, degusto, attingo, delibo,
praogusto'; kuSati vino malo po malo ,pitisso*;
kušati malo samo usnima ,primoribus labris gu-
stare'), u Belinu (,assaggiare, assaporare, gustare'
,gttsto* 109a), u Bjelostjenčevu (kušam, koštam,
okusivam ,delibo, praelibo, praegusto, gusto, de-
gustoO, u JambreSičevu (kušam jestvinu ,gusto'),
u Stuličevu (kušam kod kusnuti), u Voltigijinu
(,assaggiare' ,kosteuO, u Vukovu (ko sluša, on i
kuša, t. j. daju mu te jede).

a) u smislu sprijeda kazanome. Hteć
(Eva) da on kuša stabla huda (Adam). J. Ka-
vai&in 47l>. Na poso stavi ruku i ovo piće počni
kušat i na srćke oblazit ga. B. Zuzeri 830. Ba-
klju kušati. P. Bolić, vinodj. 2, 426. — Metafo-
ricki. Kako sada porodena djeca (,djevic') raz-
ložno (,ra2ložni') bez zlobe mlijeko žudite, da u
iiem rastete u spasenju; ako ste zato kušali, jere
sladak jest Gospodin. N. BaAina 129^. petr. 2,
2--8. Tko je sladak, kušaj tega! J. Kavanin
587*. Ah kušajte i pazite, ke čestite slasti jesu.
I. Đordić, salt 104. Koja gori jesu kušajte, a
ne koja su na zem)i. J. Matović 62.

b) palato pcrcipere, oiiječati kakav je
kus čega (objekta). Ne bi živio, voikao, ticao, ku-
šao . . . J. KavaAin 477*. Ne raspoznaje li uho
rijefti kao što grlo kuša jelo? Đ. Daničić, jov.
12, 11. — Metc^orički. Nijedan hip nesrećna ma
duša čemer, jad i nalip gorčiji ne kuša. D. Ba-
liina 19*. 06i imam, a slijep greda, zrak se
obrati u tamnosti, gorim stojeć vas u ledu, a
slas kušam u gorkosti. S. Boba}evi6 222. Da
neslasti svijeh gorčina kušahomo. A. Vita|i6,
ostan. 86. Srce ovo božanstveno pučina je svake
utjehe i sladkoga smirenja: u liu potoni, ali ne
želi iie slast kušati. I. M. Mattei 245.

c) uopće jesti ili piti, ili oboje. Da već
neće ploda ovoga od loznoga kušat vijeku. J.
Kavadin 482*. Da je Jefrem ubio jim i kravu
i u lioj tele i da više ne budu kušah mlika. M.
A. Bejković, sabr. 58. Ko sluša, on i kuša.
(Daju mu, te jede). Nar. posl. vuk. 156. — Me-
taforički. (ljepota je) med prislatki, ki tko kuša,
čemer mu se sladak čini I. Gundulić 374. Kruh
ne kuša izpraznosti. J. Kavaf^in 386b. Ah ! učini,
kad te kuša, tvoju slatkost da uživa srićna ovom
hranom duša. A. Kanižlić, bogo}ubn. 238. (Duša)
koja onu čašu kuša koju Juda. V. Došen 80^.

b. ezperiri, periclitari, perioulum facere,
ezplorare, tentare, conari, u širemu smislu nego
kod a (ne samo o kusu u ustima). — Između
rječnika u Vrančićevu (,experiri ; tentare*), u Mi-
kafinu (,experior, periculum facio, probo, tento,
periclitor' ; kušati sreću ,fortunam tentare et pe-
riclitari*; kušati, stavit se ,audeo, tento*; kušati,
staviti se za isprositi štogod ,aliquid attentare'),
u Belinu (,esperimentare* ,experior* 292*; ,8peri-
mentare* ,experior* 698*; ,provare, far prova*
,experior* 593* ; ,informarsi* ,cognosco* 401^ ; ku-
šati štogod ^tentare, attentare* ,aliqaid attentare'
728l>), u Bjelostjenčevu (kušam, ogledam, pro-

bujem ,tento, probo, experior, exporimentum fa-
cio, degusto hominem', v. pertento ; kušam ,audeo,
tento, attento*; kušam sreću ,probo fortunam*),
u JambreSičevu (.probo, tento*), u Stuličevu (,ex-
periri, periclitari, probare, experimeĐtis depre-
hendere, experimento probare*), u Voltigijinu
(,tentare, sperimentare; ardire, osare* ,versuchec;
sich unterstehen'), u Vukovu (,versuchen* ,tento*),
u DaniČičevu (,tentare*).

a) vršiti (jedan put ili više puta) na
čemu (objektu) kakvu radiiu s namjerom da se
sazna jeli ono uopće dobro ili zlo, pravo ili ne-
pravo, za nešto sposobno ili ne. može se pod-
ložnom rečenicom izreći namjera s kojom se kuša,
vidi n. p.: Nisam ti se bo)om razbolila, već te
kušam, jesam li ti draga. Bos. prijat. 1, 87.

<ia) uopće. Svaka kušajte, koja dobra
jesu uzdržite. I. Bandulavić 41l>. paul. Ithess.
5, 20. Sve kušajući dobro držite. Vuk, pavl.
Isol. 5, 20. Nemoj se u napridak tužiti na Božje
providjenstvo. Ako nisi bio srican do sada, ti si
kriv. kušaj i vidićeš. A. d. Bella, razgov. 13.
Ovo je reći da je (Bog) neviran. kušajte, kušajte
i stavićete se da je viran. , Probate me super
hoc*. 80. Kušaj, možeš virovati. F. Lastrić,
svet. 6b.

bb) objekat je što tjelesno. Ogan zlato
kuša i gvozdje. B. Kašić, nasl. 22. Peć kuša
sud sudara a vatra od nevo}e kuša pravotnoga.
M. Badnić 839*. — A ako vi kad duša kom
zledi bolnome vašu svis sadruža, vik neća za
ika lik ni mao da kuša. D. Baiiina 145 b. Zla-
menitijeh zvijeri od gore kušah dare ja svakoje.
S. Boba]ević 214. Jednu ženu veoma oči boraju
(bofahu) i budući kušala razlike likarije na-
ravne . . . F. Lastrić, ned. 816. — Metaforički.
Ki ruku na tebi kuSati odluči. H. Lučić 274.
Pristupite, da se udrimo i kušamo vašu silu. (x.
Palmotić 2, 401.

cc) objekat je što umno, n. p.: aaa)
djelo. Svakoga dilo kakvo jest ogaA će kušati.
A. Baćić 518. — bbb) nešto duševno ili umno
na samome subjektu. V sfijeh ovijeh kuša i ukaza
svoje ustrp}enje. B. KaŠić, frau. 89. Htjet ku-
šati bezakono tijem zrcalom moje htjeAe. Ćt. Pal-
motić 2, 228. — Pomiri vo ima prije kušat snagu
svoga tijela i srca. S. Bosa 115l>. Sposobnosti
svoje da kušaju. P. Petrović, gor. viien. 4. —
ccc) nešto duševno ili uopće umno u koga dru-
goga (ne u subjekta). Buđuć ja dugo kušal tve
strpjenje. N. Dimitrović 92. Kušavši sasma sta-
novi tost sv. Ii^acija . . . B. Kašić, in. 50. Da se
usudi (ubi udane kušat viru. Ć-. Palmotić 1, 254.
On tvu kripos kušat žoli. 2, 107. Kušat liogovo
poniženstvo. P. Filipović 16. Vašu {ubav kušam
jeli istinita. Vuk, pavl. 2kor. 8, 8. Bog je htio
kušati našu kršćanska 3trpe|ivost gladom. S. Lu-
biša, prip. 69. — Amo pripada i ovakovi primjer:
Er trojansku moć poznanu neće kroz nov boj
kušati. 6. Palmotić 2, 104. t ovakovi (ispoređi
dd)) : Mnozijem tuge daš ... da srca Aih kušaš.
N. Dimitrović 49. Ter tom hudom nemilosti
hotje (nebo) srce tve kušati za vidjeti, u žalosti
ku će krepos ukazati. L Gundulić 269—270. —
ddd) sreća : kušati sreća znači : raditi na sreću,
raditi i/iešto Što se ne zna kako će se poslije svr-
šiti, vtdi u Belinu rječniku : kušati sreću ,provar
o tentar la fortuna* ,fortunam experiri* 593l>.
Sreću kušaše i vu vsakoj igre premagaše. Pril.
jag. ark. 9, 122. (1468). Odlučil sam moju sriću
z drozimi kušati. Korizm. 32l>. Pojdosmo k Ne-
čujmu za kušati sriću. P. Hektorović 24. Na
poslu vik ne ckni, neg sreću pod' kušaj. N. Di-
mitrović 10. Opet drugi i treći pat hoti cesar

Digitized by

vjuogle

KUŠATI, 1, b, a) cc).

KUŠATI, 1, b, đ).

sriću kušati. And. KaČić, razg. 88. Hajte brže
vojsku da kupimo, s ovčarima sreću da kušamo.
Nar. pjes. vuk. 4, 503. Počne đa kuša sreću u
štapu. Nar. prip. vuk. 121.

fld) objekat je čefade. Znana bo }u-
biti jer ga s^ kušal možeš. M. Marulić 131. Oto
sam te kušao, Radosave Siverinče, bi li mi so
umio pri potribi izvrnuti. Nar. pjes. u P. Hek-
torović 21. Ako ćeš velik broj prijate|a imati,
malo ih u tvojoj potrebi kušat hti'. N. Dimi-
trović 15. Drugara uzdana koga ste kušali. I.
T. Mrnavić, osm. 114. Kušaju ga, ima V lice od
jakosti u trp]enju. J. Kavai^in 858*^. Mi ćemo
kušati naše vjenčane jubovce. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 28. Hodi, brate, da kušamo |ubo. Nar.
pJGs. u M. A. Rejković, sat. 17*. Ar neka ga
(glavara) i sva kuća sluša ili barem pol godine
ku^a. K2ft. Uzdržati mu sveto odrišene za niko
vrime kušajući ga. Ant. Kadčić 248. Đa bi ku-
šali sebe i»tijeh. J. Matović 204. On ne tone
sto je posustao, veće tone to on kuša jubu, hoće
li mu juba vjerna biti. Nar. pjes. vuk. 1, 571.
Hodi, brate, da kušamo )ube, da vidimo, il' je
s moje Jube, il' je s moje, il' je, brate, s tvoje.
634. Djevojka rod kuša. Vuk, nar. pies. 1, 204.
— Često u tcologičnome jeziku: Bog kuia lude.
Bog kuša svetoga Joba, kakono ti zlato kušaju.
M. Divković, nauk. 94l>. Pojde Bogu ki ga kuša.
J. Kavai^in 885a. Hoti Bog po svakoj podob-
nosti svog slugu na svaki način kušati. E. Pavić,
ogl. 846. Kuša vas Gospodin Bog vaš, da bi se
očito učinilo ... J. Matović 511. Kakono je
kušao Abrama, Tobiju, Davida. B. Leaković,
gov. 72. — }udi kušaju Boga (kad griješe). Kušat
Boga tad se zgada, kad se govori oli čini štogod
brez pravoga uzroka za iskušat mogućstvo, mu-
drost, pravdu, milosrđje . . . božanstveno. Blago
turi. 2, 88. Šta kušate Boga? Vuk, djel. ap.
15, 10. Kušaše Boga u srcu svom, istući jela
po voji svojoj. Đ. Daničić, psal. 78, 18. Na novo
kušaše Boga. psal. 78, 41. — vrag kuša (vidi
napastovati), ali 8 namjerom da čovjek sagriješi.
Potrebno bi, da bi naopast kušala tebe. J. Ma-
tović 511. Isusa odvede duh u pustii^u, da ga
đavo kuša. Vuk, mat 4, 1. Četrdeset dana kuša
ga đavo. luk. 4, 2. — slično je i ovo (u drugoj
polovici primjera): On (Bog) ne kuša nikoga,
nego svakoga kuša i^ogova slast, koja ga vuče i
mami. Vuk, jnk. 1, 13—14. i ovaki primjeri u
novome zavjetu: Kušajući ga iskahu da im po-
kaže znak s neba. Vuk, mat. I6, 1. Što me ku-
šate, licemjeri? 22, 18.

ee) živina. Kupio sam pet jaram volov
i gredem kušati nih. I. Bandulavić 163^. luo.
14, 19. Drugi odgovara, da je kupič pet jar-
mova volova, da mu je potriba ići iM kušat u
jarmu i plugu kako će orati. F. Lastrić, od' 235.
Ovi bo orao nebeski kao i zoma{ski kuša ptiće
i razabire prave od kopiladi. P. Lastrić, neđ. 41.
Izvede mu ždrala velikoga, kušao ga i kušao
Rade. And. Kačić, razg. 310»>.

b) ten tare, conari, značeiie se razlikuje
od pređašnega u tome što je objekat djelo koje
subjekat ne zna hoće li moći izvršiti^ te kušati
znači: počinati (jedan ili više puta) djelo 8 na-
mjerom da se svršij ako se mogbude, ili dajbudi
da se saznaj može li se svršiti.

au) objekat je u acc. Koko da ni-
kadar ne kušah taj dila, ni općih taku stvar, ni
da mi bi mila. P. Hektorović 66. Znadijahu
bogojubne ove žene da je tolikim kamenom grob
zava)en koliko ga one odvaliti ne mogadijahu,
ali užgana }ubav usiluje kušati i ona koja su
neuzmožna (,nenzmložna^). F. Lastrić, ned. 183.

Tada im reče ispovidnik: ,Služite se mojim svi-
tom : u napridak trgujući nemojte se kleti ni
krivo ni pravo ni lagati . . ,* ObetaSe da će to
kušati za godinu dana. M. Zoričić, zrc. 180. Ne
znam ja, oću li pogodit te pismo, kosaru . . . ;
ar ću kušat . . . pismu. M. Katančić 46.

hb) djelo se izriče infinitivom. Sveti
Augusti n doseć kuša nedohitnu tu visinu. J. Ka-
vai^in 508^. Kada, koliko li puta ste kušali odo-
liti ovim napastma? F. Lastrić, od* 186. Po-
grdit Boga kuša. V. DoSen 6«.

cc) djelo se izriče podložnom rečenicom
8 da. nemam primjera, isporedi kod 8, b, c).

dd) djelo je u podložnoj interogativ-
noj rečenici^ jer se hoće saznati može li se vršiti.
Te kušaj, moreš li dosegnuti, kako je učineno.
F. Lastrić, test. bil. 278l>. Vidje čovika gdi e
nasikao drva te složio u snop, kuša more U no-
siti, iV ne more. ned. 120. Privo|i Saul, i metnu
na i^ega (Davida) svoje oružje, pripasavši mu
svoj mač. poče David kušati, oće li znati u oružja
hoditi. E. Pavić, ogl. 240. — (Ovaj bi primjer
mogao pripadati i pod c) cc)) OružavSi se David
poče kušati, kako se pod oružjem vladati ima.
And. Kačić, kor. 163.

ee) nema objekta, jer se razumije po
smislu, Vsuda smo kušali, nismo mogli posuditi.
Mon. croat. 216. (1526). Ako bi t' taj vila, moli
ju, nu kušaj, a Au dopustila. N. Na|eiković 1,
18i8. Ako se ne bi mogli za tri pune godine
sastat kušajući često. M. Dobre tić 565. — V
ovome primjeru i učio zamjeikuje infinitiv: Ja
sam kuša i učio mnogu dicu aritmetiku. M. Zo-
ričić, aritm. predg. 11.

c) indagare, investigare, perscrutari, ez-
plorare, u širemu smislu, ispitivati,

€ia) objekat je u acc, i ne znači Če-
fade. ZAtoj svak kušaj besjedu i zori i dobro
svak slušaj, što se sad govori. M. Držić 430.
Dobro kušajte što vam se sad pravi. 434. Dok
ne vidim i ne kušam stvar, od tebe koju slušam.
V. Došen 257^. Te kušajte sve vere i sve redom
gradove, znade V svaki za Boga i za ime Božja
Nar. pjes. vuk. 1, 128.

bb) kad je objekat čefade, može biU
imperfektivni glagol prema 2. iskušati, 1, f (vidi
i 1. ispitati, 1, a, a)), Izpitiva (okrivfenoga) jeli
istina što se govori na £ega, kuša svjedoke, ter
stav}a pomiču za čut, govore li svi na isti način.
Đ. Bašić 86. Sudac buduć ga kušo i povraćo se
kušat, nije ga našo u ničem kriva. A. Kalić
203. Ja ću liega naj prije kušati, ako ti ništa
ne ćene učiniti, ja ću mu kazati za tebe. Nar.
prip. vuk.* 197. Dođe ženi, pa je nauči da kuša
Baš-Čelika, đe mu je junaštvo. 203. Te ga stana
kušati otkle mu novci. Bos. vila. 1886. 74.

cc) mješte objekta ima interogativna
rečenica. Pristupi ovamo, da opipam tebe, da
kušam, jesi li ti sin moj. I. Bandulavić 48a. gen.
27, 21. Joštera ću pridržati Gradimira u besjedi,
pri ovoj zgodi za kušati, kako }ubit mene slijedi.
6. Palmo tić 2, 217. Ja ću kušat, ostav^ena jeda
lipos plačna lica bude jača. 2, 433. Jer, dim,
hoću ja kušati, hoće li me poslušati. P. Hekto-
rović (?) 135. Dok ne kuša što je zlato. V. DoSen
71b.

dd) kao da amo pripada i ovaj pri-
mjer, u kojemu je n\j, objekta podložna rečenica
s da, ali može biti da je pisac zlo preveo tali-
jansku riječ prevare (što bi ovdje mogla značiti:
potvrđivati), isporedi i 2. iskušati, 1, g. Mnoii
ostali bogoslovci kušaju i iziskuju da nijedna
krepost može biti bes {ubavi. K. Ma^parović 8.
ti) experientia discere, usu cognoscere,

Digitized by

Google

KUSaTI, 1, b, đ).

888

KUŠATI, 2, b, a).

pokazuje uspjeh prema pređaMijem šnaieMnMf
te gna^: tnati, poznavati ono što se tražilo da
se sazna.

aa) objekat je u aec. Ova stanovito
istina kaSam. I. Ivanišević 247. Ova istina to-
liko očita ka svaki dan kaŠam. P. Badovčić,
na&in. 9. Koriolan Cipćić tako, poklije kaša
svijeta varke . . . J. Kavatiin 82*. Tijelo s daSom,
s tijelom daSa nek obćenn pravda kuša. 556*.
Mi snamo da ovi svit eIo je staAe za nas, ori
se, Bog ovo nam čestokrat spomei&iva; ovo isto
kušamo i mi svaki dan, svaki Ćas. A. d. Đella,
razgov. 168. Kušamo ovu priugodnu i prislatku
pomAa časti Boije. J. Matović 838. To ti moreS
na teV kušat isti. J. 8. Be}ković 227.

bb) mjeite objekta iina interogativna
rečenica, Hoč viditi i kušati ke ću t* muke za-
davati. M. Marulić 824. Strila tva, nemila lju-
bavi, meni ne da pokoj vik Žuđeni da mogu
kušat, kako se prima svim tima ke za dvor svoj
dvorit vazima. Đ. Baiiina 116^. Sad će kašat
gusar hudi, što je hrabrene vrijedat judi. G. Pal-
motić 2, 260. Jedan krat smo mi kušale, što je
gospodit i vladati. 2, 886. Prikuči mu uho ku
ustom kušajući, jeli se duša dilila. S. Margitić,
fala. 172. Odi će kušat, gdi će znati, male grijehe
kako Bog će pedepsati. J. Kava6in 481*. Ku-
šaju svaki dan Sto plodi zal izgled. A. d. Bella,
razgov. 65. K i&oj (Mariji) u svim vašim po-
tribam uzdiŠite i na pomoć zazivajte ... i kuša-
ćete istinito za života i na čas smrti vaše, ko-
liko je moguća obrana primi lostive majke naše
priblašene divice Marije. Grgur iz Vareša 9.
Da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i
savršena vo}a Boiija. Vuk, pavl. rim}. 12, 2.

cc) mj, objekta ima rečenica s da. Koji
kušamo da je toj naravsko učenje. M. Gazarović
IV. I Tiberij kuša dosti da puoi su od jakosti.
J. KavaAin 275h.

dd) nema objekta, jer se razumije po
smislu. Ludos je sijati zemju onu, ku budeš ti
kušav poznati, podoban da t* neće na vrijeme
plod dati. Đ. Baiiina 15^. Znadiše to dobro i
biše kušal. P. Badovčić, način. 52. Ja sam sta-
novit da mi Gospodina dobrota kaže, daće mi
dobra, kako sam kušal u tolicih darih i dobro -
Činjih koje sam od i^ega prijal. 207. I nahodimo
se u mnozije straovije, kako kušamo i vidimo
svaki dan. P. Posilović, nasl. 44*. Vij i kušaj
na sve strano. A. Vitajić, ostan. ix. Ne zna,
nije kušao. 8. Margitić, fala. 95. Bez koje je
(krjeposti) slaba duša, vjeruj meni kl sam kuša.
J. Kavaiin 88*.

e) sentiro, znaČeAe je osjećati gdje se
osječaike (Ijelesno i duševno) shvaća kao znai^e
kod d).

aa) objekat je u acc. Veselja se iz-
bavi, a strahu se ne daj, ufanje ostavi, boljezni
ne kušaj. P. Hektorović 70. Tko zla kušo ni,
ne more dobra znat. N. Đimitrović 11. Neka
Čujn i kušaju poraz. S. Budinić, sum. 56*. Iz-
bavi tužna me života (smrti!) nek mir meu ži-
vim, koji ja kušati ne mogu, badem ga meu
mrtvim imati. Đ. Baiiina 82*— 82h. Tko vele o
smrti sve misli na svit saj, ne uživa života, ni
Čuje, ni kuša, pače ga prije reda smrti zlom sa-
druža. 93*. Blaženi vi nimi ki riči ne imate
ter maAe sve muke na svita kušate. 96h. Oh
koli razbludno trajal bih dni moje kušajuć pri-
čudno radosti svakoje! 128*. Tezijem moja
svijes i duša od veće se velmi boli, i s tobome
nemir kuša razdijelivši zled na poli. M. Pele-
grinović 195. Obilnost od bogactva kušati. A.
GuČetić, roz. jez. 10. Ugodnosti segaj svijeta

koje kušasmo u taštinah našijeh. 802. Koju li
slaiios u srcu tvomu kušaše onada . . . ? roz. mar.
134. Moja mlados trpi i kaša muke one sve
naj gore, osudjena koje duša pored pakla podnijet
more. I. Gundulić 260. Da tva miso i tva duša
ne požudje ino viku, razmi slave u koj kuša
vrijedno srce pravu diku. 268. Ne vjeruje i vje-
ruje, što od draga svoga sluša, smrtne u srcu
smeće kuša. 466. Bivši od mene ti daleče, ki
jad, koju boles kuša? Ć-. Palmotić 2, 12. Svađa
upudo smrtne u vaje, svuda kušo jad pak|eni.
2, 57. Đvakrat kušo smrtno hijene, dvakrat raz-
bijen ružno jesi. 2, 107. Čuvaj se, odilivši se
milost Božja ka je život tvoj, ti ne kušaš škode
koje sobom donosi smrt prva. P. Badovčić, ist.
175. Slast je nika kušat duhu, gda ni moći
kusat juhu. P. Vitezović, cvit. 42. Mnogo je
stvari bo)e vjerovat neg kušat (Đ). Poslov. daniČ.
Ona tada kuŠa bol i moku veliku. A. Vita)ić,
ist. 147. M& duša pokoj kuša. 169*. Zašto )ute
tej žalosti od Aih svaka gorko kuša. ostan. 25.
U poslu duhovnomu kuša i nahodi čovik niku
teškoću. I. Grličić 208. Pomaiika u Aoj slast,
že)a i naslađenje koje je kušala prvo u dobrih
djelih. 230. Neka ja ne bi kuša u oni čas tvoie
pravedno pedipsanje. L. Terzić 79. Vele mane
muke kuša (bogat mrtav). J. KavaAin 420*. Tej
težčine prevelike biše kušao sveti Krsta. 502h.
Svaki dan kušamo teške tuge. A. d. Bella, razgov.
181. Kušat ću drage dni tvoj sluga kd u raju,
kad padu osram)eni ki na me ustaju. I. Đorđić,
salt. 381. Kušaju drag pokoj. 450. Umrli ku-
šaju svuda teško očinstvo vaja i truda. uzd. 10.
Slas koju s te (ubavi kušaju, bon. 102. I u
rados koju duša s Isukrstom uvijek kuša. 209.
U istom tvomu plandovaiiu nemir kušaš. B. Zu-
zeri 66. Nije li doslek kuŠo bez broja u svomu
srcu zvana ovakijeh i nadahnuća? 67. One ža-
losti koju ste kušali. H. Bonačić 144. ĐuŠa ćuti
i kuša veću boles negoli tijelo. V. M. Gučetić
134. Kojoj (divici) duša bludnog smrada još ne
kuša. V. Đošen 6*. Niti kuša kada glada. 73h.
Da nit* tilo, niti diiša već kriposti koje kaša.
86*. Tko ne kuša kad nemira ne zna pravo činit
mira. 127*. Ovi strah imao je i kušao isti Isu-
krst. I. Velikanović, uput 1, 306.' Adam, David . . .
kušali jesu usiona napiraiia hudoba. J. Matović
510. Noće ti biti dragovdje radosti take kakvu
ćeš kušati u crkvi. I. M. Mattei 129. Kuša u
sebi Aeki nemir. A. Kalić 127. Ali jaču kuŠa
smeću (tavica) Aegov (poroda) pazeć poraz )ati.
P. SorkoČević 580l>. Nu izdane cjeć }abavi sved
ćeš kušat gorke smeće. 582*. Sve vjernosti plod
Čestiti jur kušaju bez predafia. 598^—594*. —
Amo bi mogao pripadati i ovaj prin^er u ko-
jemu je objekat čefade, ako je značeiHe kao kod
trpjeti: Neka te kuša tko te ne zna. (D). Poslov.
daniČ.

bb) mješte objekta ima podložna reče-
nica s da. Štoj'e bo)e znam i vidim, paČe kušam
da je ovako. G. Palmotić 1, 272.

cc) objekat se razumije po smislu. Kad
se razboli, onda bo^e i bistrije zna što je zdravje
i bolest, jerbo kuša. A. Baćić 459—460.
2. pasivno.

a. prema 1, a (u jedinome je primjeru
uprav znaČetie : poznat po kaSaiiu, isporedi b, b).
Lud je kušan kus tko pusti a pohva)en uzme u
usti. (D). Poslov. danič.

b. vidi 1, b.

a) uopće (kušan kao pravi particip).
Mir nigdare kušani. I. T. Mrnavić, ist. 46. Za
koje vrime neka bude kušan, jeli j&egovo sa-
Kvanje od otca od svitlosti. M. Bijanković 61.

^^3

Digitized by

Google

KUŠATI, 2, b, a).

884

kuševaAe

06istiti ere će ga sve nevo}e tad kufiane. J. Ka-
yaćia 558b. S o6ima đuSevnim vidi Gospu, koja
mu reče: ,Ni9i zapušćen, nego kušani M. Zo-
ričić, zrcalo. 85. Ovo je od mnogi kuSano.
osmina. 49. Da je za takova bio kušan i poznan
po svomu dilovaAu. Ant. Kadčić 285. Kada smo
knšani od Boga u stvarima suprotivnijema. J.
Matović 455.

b) koji je kuiai^em poznat kao vafan.
dobar, sposoban itd.; shvaća se kao adj., gato
ima i adv. (vidi bb)).

aa) a^. €Uia) o čemu neživu. Đa
imamo medu nami dobre obete i pravovSrne rote
podb nepokoldbdmi i kušandmi pravemi pečatbmi.
Spom. sr. 1, 122. (1414). Jer je kušan ovi načiu
ozdraviti taku nemoć. M. Pelegrinović 200. Ima
voću kušanih melema. J. S. Bojković 14(5. —
bbb) 0 čefadetu. 1 neka jih (sinove) putem prati
kušan gojač naj vjerniji. J. Kavai&in 76*. Opiruć
oštro lice vojevoda vaš kušani, svim skazuje . . .
188a.

hb) adv, k&š&no, u jednome primjeru
XVIII vijeka, gnači: vješto (po kušai/iu), pa i pa-
metno, razumno, ^ubav požudna, kušano govo-
reći, himbena je^t. P. Knežević, osm. 809.
3. sa se.

a. pasivno. Nit^ se kuša već stvar druga.
V. Došen 48^. Da se prije kuša vino. 64h. —
Ča se vidi, tiče i kuša. H. Bonačić 109. Što se
očima viđaše i kuŠaŠe ostalijem ćutjenstvima.
I. M. Mattei 80. — Kako se zlato kuša v ogi^u.
Transit. 70. Ki da se od nas način kuša? koje
puto da držimo, naša kćerca da nas sluša? Ć-. Pal-
motić 2, 234. Komedija koja se kuša prije i
pričii^a pet šes puta dokle naj poslije prid pukom
nazbi} prikaže se. B. Zuzeri 198. Ludim se brod
kuša. Nar. posl. vuk. 171. I okušaću ih kako
se kuša zlato. Đ. Đaničić, zahar. 18, 9. — Pri-
jatel se hita u vo|i, a kuša u nevo)i. (Z). Poslov.
danič. — Kad pravdala kušaju se. B. Zuzeri
97. — Veće se koristi duhovne kušaju. I. A. Ne-
nadić, nauk. 198. — Ka se boles ima i kuŠa, ki
čovjeka jad ustrili, istiskana kad se duSa s bol-
nijem tijelom rve i dijeli. 6. Palmotić 8, 17».
I takva se rados kuša š dim besjedeć kakva u
raju. P. Kanavelić, iv. 141. Tako i sunce zimu
buša, da se tep}e vrijeme kuša. J. Kavadin 472h.
Može se ova muka kušati, a ne izreći. A. d.
BoUa, razgov. 85. — Bez subjekta. Ćim se očito
pozna i kuŠa da su vjerni svjeti moji. Ćt. Pal-
motić 1, 222.

b. refleksivno] uprav kušati sama sebe, ali
može imati i značene kao kod 1, b, b).

a) isporedi 1, b, b) ee) na kraju. A i
mi onbdi joŠtb hoćemo se kušatb o Aomb i mo-
liti ga da pojde. Spom. sr. 1, 78. (1406).

b) vidi 1, b, b) bb). Oću se kušati nike
stvari pisati. Naručn. 2h. Kušaše se uzet mu
isti život. I. J. P. Lučić, izk. 17.

c) s podložnom rečenicom u kojoj je da.
Himbeni i nenavidjivi Farizeji kušaju se u da-
našdem ivanđe}u da ufate spasi te)a u govoreiiu.
F. Lastrić, od* 284.

K^ŠAV, adj. koji se može kušati. — Samo u
Stulićevu rječniku: ,probativus, usu cognitus,
empiricus^

KUŠAVAC, kftš&vca, m. čovjek (ili što se misli
kao čovjek) što kuša. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: kajkavski kušavec, kuševnik ,probator, ten-
tator', • u Stulićevu : kušavec, v. kušalac iz Bje-
lostjenčeva.

KtiŠČANIN, m. čovjek iz sela Kusca. J. Bog-
danović. — Množina: KuSčani.

KtrŠČANKA, /. žensko če]ade iz sela Kusea.
J. Bogdanović.

KtlšČANKllSrA. / vidi Kuščanka. J. Bogda-
nović.

1. KtlŠČlĆ, m. dem. 1. knsac. — U svijem
primjerima stoji -šć- n^. -šč- (po čakavskome i
poAeŠto po zapadnome govoru). — Od xviii vi-
jeka. Ter kuŠćića do dva mesa sebi riza, Aoj
udili. A. Vita}ić, ostan. 60. Častiš križa Isu-
sova u prikaozih dva kuSćića. J. KavaAin 814^.
Kuščić križa, mrva krune. 330a. U kašćiću od
ostije. H. Bonačić 110. Svaki kuŠćić platna.
Ant. Kadčić 89. Odlomiti kuŠćić velike ostije.
162. Kušćtć ,frastulum*. D. Nemanić, čak. kroat
stud. 88.

2. KUŠČIĆ, m. dem, 8. kusao. — U Mika^inu
rječniku: vidi kusao, • u SttUićevu: ,canda ma-
tilus*.

KtJŠČINA, /. augm. 1. kusac. — Čakavski sa
-Sć-, isporedi 1. kuščić. — U naše vrijeme u
Istri. KušćTna ,augm. frustum^ D. Nemanić, čak.
kroat. stud. iftsg. 89.

KUŠĆAB, m. vidi gušter. — U Jambrešićeou
rječniku: ,lacerta'. — Ima i nslov. kuščar.

KfjŠĆARIOA, /. vidi gušterica. -^ U naše
vrijeme u Istri. K&šćarica ,i. qa. g&šćerica'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 51. — Ima i
nslov. kuščarica.

KUŠĆ£B, m. vidi gušter. — U Bjelos^enčevu
rječniku: kuSćer, zelembak ,saura, lacerta major*,
t u Stulićevu: v. gušter iz Habdelićeva. — Ima
i nslov. kuščer. -^ I u prenesenome smislu: u
Bjelostjenčevu rječniku: kušćer, bol ,angina*.

KUŠĆERINAG, kuSćerinca, m. vidi gušter. —
U Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski kuščerineo
,chalcidiz, laoertula, v. lacerta^ — Ima i nslov.
kuščerinec.

KUŠE, Kušeta, m. ime muško (hyp. Kuzma?).
— XV vijeka. Kuše Fabjanić. Mon. croat. 58.
(1488). Stifanu i Aega sinom KuŠeti i Blaža.
57. (1488). Kušetd Štefaniću. 59. (1486). Kuše
Emrihović. 86. (1459).

KUŠEĆAK, m. prezime. — xvi vijeka, Grgur
Knšećak. Mon. croat. 286. (1583).

KtrŠENCA, f. vidi konšijencia. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. I po kušenoi dadosmo u ruke
vladici kućiSća. Starine. 19, 255. (1678).

KtrŠENCIJA, /. vidi konšijencija. -- Od xiv
vijeka po sjeverozapadnijem krajevima. Procine
i stimajn po svojoj kuŠenciji. Stat po), ark. 5,
261. I toj stoji a razumu i kuŠenciji onih. 270.
Po iiih. kuŠenciji. Mon. croat. 87. (1460). Na
skupšćina od dogojajih, to jest kažih od koien-
čije. M. Bijanković 57. Za dobro aČiniti sveta
ispovid va)a prije dobro protresti svoju duša i
kušenciju. L. Terzić 4. Oskvrćena koSencija.
52. S napui&enstvom pridobie kušencije. I. Kra|ić
81. Kušencija (u Istri). Naša sloga, god. 20,
br. 5.

KUŠENIK, vidi kušnik.

KUŠENOST, /. u Stulićevu rječniku: v. ku-
šale. — nepouzdano.

KUŠENSTVO, n. u Stulićevu rječniku: v. ka-
Sai^e. ~ nepouzdano.

KUŠETIĆ, m. prezime (isporedi Kuše). — xn
vijeka. Jandrija KuSetića. Mon. croat. 806. (1598).

KUŠEVAIStE, n. djelo kojijem se ktišuje (vidi
2. kuše vati). — Stariji je oblik kuŠevanje. —
Između rječnika u Bjelostjenčevu i u JambreŠi-
ćevu, ali u obadva s kajkavskijem oblikom kušo-

Digitized by

Google

KUŠEVAlte

885

1. kuSnuti

vai&e. Ali sa vo}u kuSevanja ali ticanja ruka.
Starine. 28, 146. (1496). KuSevanjem, oboAa-
Đjem . . . Narti6a. 58«.

1. KUŠEVATI, kuSujem, impf, vidi kušati. —
U naše vrijeme u ugarakijeh Hrvata. Hoćoš li
mi, ŠermaD, vino kuševati? Jačke. 155.

2. KUŠEVATI, kušujem, impf.luJbiti, cjelivati.
— Od ikem. kiissen t7» joS bofe odnem, kus«, po-
jubac, isporedi kuSac. — Nemam potvrde za
oblike od osnove kušev- (ali vidi kod kuSevaAe),
jer se infinitiv i prošla vremena nalaze se samo
s osnovom kušuv- po kajkavskom govoru; samo
u Voltigijinu rječniku ima oblik kuSovati za inf.
što nije dosta pouzdan. — Od xvi vtjeka po sje-
verozapadnijem krajevima, a između rječnika u
Bjelostjenčevu (kuSujem, kušuvati, (ubim, celujem,
]nbnem ,oscalor, đeosouior, basio, suavior, đisu-
aviorOf u Jambrešičevu (kušujem ,osculor'), u Stu-
ličevu (kušuvati, pogubiti iz Habdeličeva), u Vol-
tigijinu (kušovati fbaciare spesso' ,oft kiissen').

a. aktivno. (Človik) križ kušuje. Korizm.
88a. Začešo cesari no^e papam kušuvati. P. Vi-
tezović, kron. 118. Žena naj ve6 kad kuSuje,
naj već onda zla zmišluje. cvit. 99. S tim te
Bog veseli, kušujem i grlim. M. Kubačević 70.

b. sa se, recipročno, — U Bjelostjenčevu
rječniku: kušuvati se, celovati se, po|ubiti se
,invicem osculari, mutuo se osculari^

KUŠEVIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka. PrM
Iv(7i>nom Ku8(e)vićem. Mon. croat. 48. (1414).
Nev^ta plovana Kuševića. 58. (1423).

KUŠEVNIK, m. vidi kušalao, kušač. — U
Bjelostjenčevu rječniku (vidi kod kušavac}, t u
Stulićevu (v. kušalao iz Bjelostjenčeva).

KUŠIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka. Stane
KuSić. Mon. oroat. 86. (1459). Kiišić, prezime,
u- hrvatskoj krajini. V. Arsenijević. Milenko
Kušić iz IvaAice. 1^. Stojanović.

KUŠIĆI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
uiičkome. K. Jovanović 155.

KUŠIĆSKI, adj. koji pripada selu Kušičima.
Kušićska (opština). K. Jovanović 155.

KtlŠI-ĐlDIJA, m. ime muško u narodnoj pjesmi
našega vremena i otale u Vukovu rječniku gdje
ima samo primjer: Susrio ih Kuši-didija. (Nar.
pjes. vuk. 1, 518). — Jamačno je izmišfeno samo
od šale.

KtiŠIJENOA, /. vidi konšijencija. — U naše
vrijeme u Istri. Naša sloga. god. 18, br. 17,
str. 67.

KUŠUiEVAČKI, adj. koji pripada selu Kuši-
fevu. FtiT(oh) kuši)eva6ki. D. Avramović 229.
Kuši}evačka (opština). K. Jovanović 139.

KUŠI^EVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
požarevačkome. K. Jovanović 139.

K^JŠIn, kušina, m. vidi blazina, jastuk, tal.
cusoino. — Po primorju. Kladi ov rubac pod
kušin tvoje gospodarice. Nar. prip. mikul. 101.
KuSin ,pulvinus^ D. Nemanić, 6ak. kroat. stud.
48. • u Dubrovniku. ,Stavi mi kušin pod glavu'.
P. Budmani.

KUŠKA, /. kučka. — Ovako se izgovara uopče
po primorju. Pas ujisti kušku neće. J. Armo-
lušić 6. Idre i knške nesmi}ene. J. KavaAin
409h. Sestra ga je kuška prid dvorom dočekala,
ona bratu svomu, kuška, govorila. Nar. pjes.
bog. 298.

KUŠKUTA, /. 1^€ka bilka. KuSkuta (Lambl, u
Starom Gradu), Cuscuta? B. Šulek, im. 187.

KtrŠLAT, m, ime malome gradiču u Bosni,

vidi u Vukovu rječniku : ,burg zwischen Zvomik
und Sarajevo' s primjerom: Oj đevojko u Ku-
šlatu gradu! Bog zna, jesi u golemu jadu. —
Kiri^ija, ti si u goremu prenoseći ranu na sa-
maru preko Bosne na Ercegovinu. (Nar. pjes.
vuk. 1, 509). Kušiat je u velikoj vrleti, i kažu
da u i^emu nema više do samo jedna kuća, diz-
dareva. — Kušiat je mali gradić na jednoj sti-
jeni između Zvornika i Sarajeva, u Kušlatu nema
do samo jedna kuća (dizdareva), pa se opet pri-
povijeda, da je u Carigradu zapisano: grad Ku-
šiat i kasaba Zvornik. Vuk, nar. pjes. 1, 509.

KfjŠLUK, m. tur. qušluk (uprav ptičje doba),
doba u jutro kad se obilno doručkuje (oko 4 sa-
kata prije podne, u okolici dubrovačkoj rućade
doba). — U naše vrijeme u Bosni. Noć noćiše,
rano podraniše ; kad je sunce na kušluku bilo . . .
Nar. pjes. hdrm. 1, 306. Kušluk, t. r. ručak.
616.

1. KtrŠ^A, /. kaie se kušfavu ienskome čefa-
detu i šivtnčetu. — Akc. se mijena u voc. : k{lš{o,
kOšle.

a. šensko čefade. — U Vukovu rječniku : n. p.
žena koja je kušfava ,die das haar verworren
hat' ,mulier capillis perturbatis'.

b. kobila. F. Kurelac, dom. živ. 10.
e. kokoš. F. Kurelac, dom. živ. 58.

2. KtrŠl^iA, m. vidi kuš}o.

KtlŠ^iAlirE, n. djelo kojijem se kušfa. — U
Vukovu rječniku (»das verwirren* ,perturbatio*).

KtrŠ^ATI, kdš)&m, impf. zamršivati (lan, vunu
itd). — Akc. se mijeha u praes. 1 » 2 pl,: kuS-
}dmo, kuŠ}dte, u aor. 2 t 8 sing. k&šl&, u part.
praet. pass. kiiš|&n. — 0 Vukovu rječniku: ,(den
flachs) verwirren' ,perturbo'.

KUŠ^AV, adj. zamršen, o lanu, vuni itd. (vidi
kušfati) i o dlakama uopće, pa i o iivinčetu u
kojega su dlake zamršene i o čefadetu u kojega
je zamršena (ncoČešfana) kosa ili brada. — U
Vukovu rječniku: ,verworren, zerriittet' ,pertur-
batus*.

KtrŠ^iO, m. ime kušfavu konu. — Akc. se mi-
jena u voc. kušjo. — U nekijem se krajevima
kaie kušja. — 0 naše vrijeme, a između rječ-
nika u Vukovu : kuš)o (s dodatkom da je po juž-
nome govoru) i kušja (po istočnome govoru) ,der
das haar verworren hat' ,capillis turbatis. Kuš)o
je bio koA u Hajduk-Vejka Petrovića. — KuŠ}o,
ime koi^u. F. Kurelac, dom. živ. 10. Svog po-
jase kuš}a. Bos. vila. 1891. 283. — Onda ću ja
(govori Hajduk- Vefko) pripasati sab)u i uzjati na
Kuš|u. (KuŠ)a; tako mu se zvao naj miliji koA).
Vuk, dan. 1, 83. Kuš)a tlači, sab}a ševa. B. Ba-
dičević (1880) 78.

KtlŠNiK, m. (samo ili uz kamen), lapis lydius,
neki crni kamen kojijem se kuŠa zlato jeli pravo,
vidi 1. kamen, ii, 2, h. — U ovome je primjeru
kušenik u istome značeiiu, ali je to jamačno
štamparska pogreška n^. kušnik, jer je kniga
vrlo zlo štampana a sam pisac u svome rječniku
ima kušnik a ne kušenik : Ovo je kamik kuSenik
koji odkrije i pravo zlato i laživo. A. d. Bella,
razgov. 137.

1. KfjŠNUTI, kiišnem, pf. polubiti. — isporedi
2. kušnuti. — Postane kao kod kuševati. — Od
XVI vijeka po sjeoerozapadnijem krajevima, a iz-
među rječnika u Voltigijinu (,baciare' ,kiissenO.
Kušni me prije nere umru. Korizm. 44^. Gkli
kuŠnuste ruke svem kra}evskom zboru. M. Ku-
haČević 41. A ti kušni vranca va kopito. Nar.
pjes. istr. 1, 34. ,Kušnut' čuje- se po svuda ))o

Digitized by

\^6og\e

1. KUŠNUTI e

primorja i otocima (barem po kvarnerskim). I.
Milčetić.

2. KtjŠNUTI, k&Snem, pf. jednom pokuSati,
— U jednoga pisca našega vremena. U tom vrelu
okališe perje, i grozuoga kušnuše teciva. Osvetn.
1, 8. Nu li sreća segne i u ravni, kušnućemo,
kakva (majka) koga hrani. 4, 86.

KUŠTANI, m. ime selu u Hrvatskoj u Župa-
niji bjelovarsko -križevačkoj. Bazdije). 116.

KUŠTABOVAO, KuStarovca, w. i KuStarovci,
Kuštarovaca, m. pl. ime ikakvu selu, — xvii
vijeka (po čakavskom govoru sa -šć- mj. št). Raz-
biše Balt. Vragovića pri Eušćarovcu. P. Vite-
zović, kron. 182. Požga Euštarovce selo. 172.

KUŠTIJON, /. vidi kustijon. — xv vijeka,
KoDtumelija je kada človik čini s riči kustijon.
Starine. 23, 136. (1496).

EUŠTI^, m. mjesno ime. Lijevo od Klisure
kod Ležimira jeste Banovac, a desno je Euštil.
M. Medić.

KtiŠTOD, m. vidi kustod. — Od xv vijeka, a
između rječnika u Baničičevu (kuštodb ,custos').
Zavezasmo se i rotismo pridb otbcemb ligatomb
biškupomb hvarbskimb i pridb otbcemb ku-
fitodomb i kapelanomb Marinomb. Mon. serb.
450. (1451). Ministru i kuštodu provincije Bosne.
M. Badnić i.

KtJŠTODIJA, /. vidi 1. kustodija, b. U jeru-
zolimskoj kufitodiji. 1. Ančić, ogl. 106.

1. KUŠTBA, /. dlaka, — Ima i čeSki kuštry,
dlake, vidi i kuštrav. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: ,pilus^ V. dlaka, • u Stulićevu rječniku:
griješkom kustra, v. dlaka (vafa da je zlo prepi-
sano iz Bjelostjenčeva).

2. EUŠTBA, /. naziv za okošto žensko. ,Šta
će ti ona ku§tra? Sto nije na oku, to nije ni za
glodati'. J. Bogdanović.

8. KUŠTBA, /. kao (ne vrlo) pogrdna riječ
Čovjeku na jednome mjestu xviii vijeka. — Ne
znam^jeli isto što 2. kudtra, ili postaje od kuštrav.
Tegnem ovo reći, planut ćedu dive . . . ,Ne trubi*
reć ćedu ,Mate, . . . pober* se odovud, jadna kuštro
stara*. M. Kuhače vić 103—104.

KUŠTRADINA, /. vidi koštradina. — U naše
vrijeme u Lici. J. Bogdanović.

KUŠTBAK, m. ime psu. F. Kurelac, dom. živ.
45.

KUŠTRAST, ač^j. vidi kuštrav. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčeou (v.
kosmat) gdje se noj prije nahodi. K&Štrast ,pi-
losuR*. Đ. Nemani ć, čak. kroat. stud. iiftsg. 29.

KUŠTBAŠ, m. ime pijetlu, F. Kurelac, dom.
živ. 53.

KUŠTBA V, adj. vidi kudrav. — U Vukovu
rječniku: ,gekraust* ,crispus', n. p. kokoš koja je
naježena perja.

KUŠTBAVA, /. ime kokoši, F. Kurelac, dom.
živ. 53.

1. KUŠTBICA, /. ime kokoši, F. Kurelac, dom.
živ. 53.

2. KUŠTBICA, /. lakoma žena. Slovinac. 1884.
30.

KUŠTBOI^A, m, ime volu. Bruvno. D. Hire.

KtjŠUM, m. vidi kurSum. KuSum, zrno od
puške, u Nar. prip. vrč. 226.

KUŠUM- t KUŠUN-, vidi šukum- • šukun-.

KUT, kdta, m. a) versura, n^esto što ograni-
čuju (s dvije strane) dvije stijene što se sastaju;

8 KtTT, c, a) bb).

b) angulus, ravan između dvije lin^e što se sa-
staju, — isporedi ugao. — -u- stoji mj. negdai-
Aega ^. — Riječ je praslavenska, isporedi stdov.
k^ t'b, rti5. K^T-B, Češ, kout, pof. k^t. — Postane
nije jasno, slično je po glasu i znaienu romansko
(tal.y špaii,, port.) canto (od čega vafa da je i
tiem. kante) što je od srlat cautus, a ovo moie
biti od grč. »av^ćg^ očji kut; ali ne mislim da
je od romanske riječi postala slavenska, jer bnd
nije dosta stara, — Između rječnika u VranH
čevu (»angulus'), u Mikafinu (kut, nugao , angulus'],
u Belinu (,angolo, cantono, quel che risulta da
due linee, che terminano nel medesimo punto'
,angulus': nuglo ,1a parto esteriore*; kut ,1a parte
interiore' 80«t))^ u Bjelosljenčevu (kut, vugel »an-
gulus'), u Jambrešičevu (.angulus'), u Stuličevu
(,angulus interior'), u Voltićijinu (,cantone, an-
golo interno' ,winkel'), u Vukovu (,der winkel,
die ecke' ,angulus').

a. versura, u prvome značeiiu, n. p, u kuH^
u sobi, n^esto gdje se dva zida sastaju ; noj Češie
se misli na unutrcMu stranu, — ovo je jamačno
starije znaČe'he.

a) 8 unutrašne strane. Vi* nekojemb kute
doma mojego pogrSbohb tvoje želSzo. Stefanit.
star. 2, 280. — Ne samo u kuci ili u sobi nego
mogu načiniti kut: n, p, stijene u špifi, Đra^
špi}e kuti jizbinom roSahu. Đ. Baraković, vil.
44. — kuće ili uopće zidovi na ulici itd. V kutih
od trgov. Anton Đalm., nov. test 1, 7^. matth.
6, 5. Kad molite se, ne budite kako licemjerci
koji }ube molitvu činit stojeći u skupima i na
kutijeh prošetaja za da budu vidjeni od Čefadi.
8. Bosa 75^. Glas, koj^ svih moćno razliva se
grada po kutih. M. Katančić 55. — obaU na
moru. Od Novoga oko tri sabata na onoj je
strani, ali tako u kutu da se sa srijede zaliva
ne može vidjeti, Bisan. Vuk, kovČ. 29.

b) sa spofašiie strane. Kamene ulagati u
nugle i kute od zgrada. I. Đordić, salt 404.

b. an^lus, u drugome značeiiu, ravan iz-
među dvije (obično prave) linije,

a) u geometričkome smislu. — vidi ugaa
Kut zatupast ,angolo ottuao' ,angula9 obtusus';
kut taiii, kut oštar ,angolo aouto' ,oxygonum,
angulus acutus' ; kut upravan ^angolo retto' »an-
gulus normalis'. A. d. Bella, rječn. 80b. Oru-
djima do izvrsnosti iztančenijem kute je vadio i
visinu i dalečine. B. Zuzeri 199.

b) uopće, u širemu smislu (n. p. o vodi, o
zevifi), Betsaida bijaše položena pri kutijeh istoga
mora. S. Bosa 93<^. Zidine u kutu između Zete
i Morače (gdje se ove dvije vođe sastaju). Vuk,
rječn. kod Duke.

c. u prenesenome smislu, naj češće prema
znače1^u kod a.

a) maleno a ujedno i sakriveno mjesto
(može se govoriti i o pravome kutu ističući omiko
značeiie),

aa) izriče se ili se ima u misli mjesto
u kojemu je takovi kut. Dobar dio i od grešnika
pokajaiiem opravdanijeh iznać će gori (u raju)
mjestoca štogod i koji kut malahni sa dobro se
namjestiti. B. Zuzeri 170. Četrnes cijelijeh go*
diSt žive u jednom kutu svoje kuće potištenoma'
873. U kojegodi kiiigaonice kutu kao sova u
dup)u se je savrla (kiiiga), A. Kanižlić, kam.
69. Da je Isukrst kako mesija iliti spasite} naš
propeti bio po malo pripovidan prvo u kutu iliti
budaku žudinske države, posli očito. bogo)ubD.
257. Koji bude u kutu u kući. D, Danici^ amos.
6, 10. Lnena slavjanskoga jedva je naći u ko-
jem kutu zem)e. M. Pavlinović, rasg. 7.

bbj uopće. Poni se ne tuži (ako si ubogh

Digitized by

Google

KUT, c, a) bb).

837

KUTAEI8ATI

đa|i ćefi bit u pat, slobodan u lusi, sigur domom
i u kat. M. Marulić 156. Zatvoren tamo tja ne
čnjeS a kutn, mornarom kako ja koji sam u patu,
kako je prikrila Bodiotski otok čadna moć i sila
ka poda vas istok. H. Laoić 270. No krije se
po katijeh. S. Bosa 118^. I ako Sto is^ubiS na
pata jal* a kakvom drugačijem kutu, ništa ti se
zatajat ne može. M. A. Be^ković, sat. H2b. Neka
traže doline i kute. J. Krmpotić, pjesma. 10.

b) u prenesenome smislUf ueko mjesto odakle
se ne moie pobjeći. AV kra} Filip u nemio kut
ga stisnu, da ostavi i povrati plijen nepravi. J.
Kavaiiin 242^.

d. u jednome primjeru xvii vijeka znaH (ne
mali) dio (svijeta). Ona vima Spaiia ka vlada
svita kut. J. ArmoluSić 26.

e. kod mjesn^jeh imena.

a) Mali Kut t Veliki Kut, dva sela u Hr-
vatskoj u iupan^i ličko-krbavskoj. Bazdije). 89.

b) u Srbiji.

041) Kut. cuui) mjesto u okrugu šabač-
kome. Zem}a zvana Kut. Sr. nov. 1878. 867. —
fMf) tijesto u okrugu vajevskome, Zem)a zvana
Kut. Sr. nov. 1878. 688. Zabran u Kutu. 1157.

bb) Đarin Kut, n^esto u okrugu poza-
revaikome. l^iva u Đurinom Kutu. Sr. nov. 1876.
1067.

1. K^TA, /. vidi 1. fiavka. — U Mikalinu
rječniku: ,kattaS čavka, cola, ptica ,moneaala,
graculusS • u Stuličevu: kuta, ptica ,graculus,
cornix' is Mikajina.

2. KUTA, /. vidi kutija.

8. KUTA, f. drveni sud. — isporedi kutao.

a. bad/iić (Siri u dnu nego u vrhu) za basu
(basa «» sir od ukisana skorupa), u Lici. D. Tr-
ste^ak.

b. drvena mjera, u Hercegovini. F. Hefele.
4. KUTA, /. ime dvjema selima u Hercegovini.

Statist bosn. 109. 111.

1. KtlTAC, kdca, m. dem. kut — U Bjelo-
stjenievu rječniku: kajkavski kutec ,angellus'; u
Stuličevu: ,angulus'; u Voltigijinu: ,cantoncino'
,kleiner winkel*.

2. KUTAC, Kuca, m. ime zaseoku u Hercego-
vini, Statist bosn. 119. — Ako je isti akcenat
kao kod 1. kutac, tad je ista riječ.

KtiTAK, kutka, m. dem. kut — Samo u Stu-
ličevu rječniku. uz kutac.

KtJTALAC, kiitaoca, m. dem. kutao; ali kao
da znači isto Što i kutao. — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Belinu (,foglietta, misura di
coee liquide' ,cotala' 821 b) gtfje se naj prije na-
hodij u Stuličevu (kutalac • griješkom kutaoc uz
katao), u Voltigijinu (kutalac, kutao ,foglietta,
misara di cose liqaide' ,seitel, schoppen')* Tripe,
gospodine, kutalac vinca! M. Đržic 265. Nije
ga izpod prsta točit na kutalac. (Z). Poslov.
đanič.

KUTALAN, kutaona, ać^j. u Stuličevu rječ-
niku: grijeikom kutaon tuf kutan. — siisma ne-
pouzdano.

K^^TAN, k^tna, adj. koji pripada kutu. —
isporedi 1. kutiii. — Od xviir vijeka, a između
rječnika u Belinu : kutni ,(parlandosi della parte
di dentro) angolare' ,angularis^ 80^, gdje se naj
prije ruihodi ; u Bjelosljenčevu : kutni ,angularis' ;
2. nakutni, na kute naprav}en ,angulatU8'; 8.
kutni ili katćni zubi ,molares, maxillares, dentes
gemini' ; u Jambrešičevu : kutni ,angularis' ; u
Stuličevu: ,angulatus, angularius'; kutni zubi
,dente8 mascellares' ; u Voltigijinu: kutni ,ango-

lare' ,wink]ioht'. Kojega sazidaAa kutni kamen
jest Isukrst. £. Pavič, jezgra. 88. — Ima i adv.
k^tno u Bjelos^enčevu rječniku: ,angulatimS •
u Stuličevu: ,angulatim^ iz Bjelostjenčeva.

KUTAlSr, KutAa, m. ime visu u Srbiji u okrugu
podrinskome. M. Đ. Milićević, srb. 519.

KfjTAO, kC^tla, m. ikeke različne vrste suda. —
Ima i bug, kutel, mala lopata. — Va\a da je
dalmatska riječ od lat. cotula, neka mjera za što
iitkOf a ovo je od grč. xori;A>;, čaša: ngrČ. xov-
TdAa, kutlača, biče uzeto iz bugarskoga. — Od
XV vijeka, a između rječnika u Šelinu (,foglietta,
misura di cose liquide* ,cotula* 82 ib), u Stuličevu
(kutao ili kuto ,cutlo, ossia foglietta di cose li-
quide' ,cotyla*), u Voltigijinu (kod kutalac); u
Vukovu: 1. ,ein grosser schdpfloffel (um was9er
zu schdpfen)' ,haustrum, cochlear haustorium^
[cf. kutlača]. — 2. (u Crnoj Gori i u Lici) samo-
tvor veliki sud kao čaša iU kablica; u Danici-
čevu (kutblB ,cotula').

a. kao velika čaša s poklopcem (još veća od
kupe), — Na dva mjesta xv vijeka (u obadva se
govori o istome). Jedanb kutalb sb ručicomb sre-
brbnomb pozlaćenomb na stibpu i sb pokrivačemb
a jestb u Aemb osamb litarb i jedna unca. Spom.
sr. 2, 50. (1406). Kutao jedanb s ručicom sre-
bmomb pozlaćenomb na stupu i sb pokrivačemb,
jestb a nemb osamb litarb i jedna unca. 2, 51.
(1407).

b. n\jera (obično je načiiiena od lima) za
vino i drugo što iitko (od prilike 8 decilitara). —
U Dubrovniku od xvi vijeka. Donese mlijeka u
kutlu. M. Vetranić 2, 827. Vrati pastir kuto
Kujači. 2, 828. Da kupi po kutla djetetu. N.
Na)eSković 1, 265. Kamo bokarica od osam kutal
taj? 1, 274. Nijesam li ti dao po kutla vina
popit? M. Driić 244. Kutlom me vina nećeš
slobodit 827. Pak u čistu sudu svari dobar
kuto zimne rose. M. Pelegrinović 199. I S Aime
popismo do dva katla vina. A. Sasin 101. Mi
smo kutli bez ručice. L Đordić, pjes. 846. Kakav
kuto, taka i ručica. (Z). Kuto ili srezan iV ne-
srezan kuto je. (Z). Od Česa kuto od tega i ru-
čica. (Z). Poslov. đanič. Od šta kutao od toga
i ručica. Nar. posl. vuk. 236. Platiti po novčić
na kutao jevtinije nego se prodaje. V. Bogišić,
zborn. 470.

c. varjaČa, vidi u Vukovu rječniku. — ispO'
redi kutlača.

đ. samotvor veliki sud, vidi u Vukovu rječ-
niku. Svaki miš|aSe da nam neće dati ni iz kutla
vode, a kamoli vina i rakije. Vuk, kovč. 68.
Donesite mi nov kutao i metnite u n soli. Đ.
Daničić, 2car. 2, 20.

e. Kutao je drvo oblo a kratko koje je na
rotoČki a a koje se meću diple, i to na mješini
(gajdama). u Dobroselu. M. Medić.

KtlTABA, /. jama na ogi^ištu u koju se smeće
pepeo. U naše vrijeme oko Stona: ,Zgrni to pe-
pela u kutaru'. M. Milas. — Može biti da po-
staje od kut

KUTABISATI, kut^rišem, pf. vidi kurtarisati •
kurtalisati. — U naše vrijeme u Bosni.

a. aktivno. Turi ruku u dup}e, ... ali po
nesreći u taj mah žestoko puhne vjetar, te mu
lipa nagnuvši se prišćepi ruku ... Po Aegovoj
sreći vjetar na drugu stranu lipom krenu i on
ruku kutariše. Nar. prip. bos. 1, 185.

b. sa se, refleksivno. Da se mogu samo ovoga
bremena kutarisati, znala bi odsela čuvati svoje
djevojaštvo. Nar. bi. mehm. beg kapet 44. S ko-
jim bi se mogla kutarisati nevo)e. Nar. prip«
tord. 88.

Digitized by

Google

KUTAEISAVATI

888

KUTIŠANAC

KUTABISAVATI, kntaris&vam, impf. kutari-
sati. U mene je nešto živo n utrobi, kutarisavaj.
Bos. vila. 1892. 257.

KUTIBISITI, kut^is£in, impf. živariti, tal.
^cavarsela discretamente^ na Braču. A. Ostojić.
— l8ta je riječ što kutarisati.

KUTAST, a4j, u StuHćevu rječniku ug kutan;
ali je uprav gnaČeilie : sličan kutu,

KUTE, /. pl, ime easeoku i selu u Bosni u
okrugu travničkome. Statist, bosn. 72. 74.

KUTEN, m. prezime. — U naše vrijeme u Hr-
vatskoj. Sohem. sagr. 1875. 211.

EUTEBEVO, n. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji Učko-krhavskoj. B&zdije}. 35. — Pomii^e
se od XV vijeka. Selo Euterevo. Mon. croat. 158.
(1493).

KUTI, m. pl, ime nekoliko mjesta (uprav je
plur, kut).

a. selo u Bosni u okrugu sarajevskome. Sta-
tist, bosn. 20.

b. selo u Crnoj Gori u nahiji katunskoj.
Glasnik. 40, 19.

c. u Dalmaciji, a) zaselak u kotaru duhro-
vačkome. Schem. ragus. 1876. 86.-6^ selo u
kotaru kotorskome. Bepert. đalm. 1872. 8. — po-
mine se od xv vijeka, vidi u Daničičevu rječ-
niku: Kuti, selo u župi Dračevici koje je kra}
MatijaS dao fratru Aleksandru Dubrovčaninu.
M(on. serb). 494. (1465). to će biti sadafi^e selo
blizu Novoga. Šem. dalm. 1859. 25.

d. dva sela u Hercegovini, Statist, bosn.
105. 107.

e. selo u Hrvatskoj u iupaniji modruško-
riječkoj, Bazdije}. 46.

f. dva sela u Slavoniji u županiji požeškoj,
Bazdije). 122.

KUTIĆ, m. dem. kut. — Od xvin vijeka, a
između rječnika u Belinu : ,(di dentro) angoletto,
cantoncino' ,angellus' 80^ gdje se naj prije na-
hodif i u Stuličevu: v. kutac. ,Zbio se u onaj
kutić, pa se ni živ ne čini*. J. Bogdanović. —
I kao mjesno ime : pusta u Slavoniji u županiji
srijemskoj. Bazdije). 145.

1. EfjTIJA, /. kao kovčežič, toliki da se može
nositi u ruci ili nc^j veči bez muke u dvije ruke,
nači^en od tankijeh daščica što mogu biti od
drva, od kartuna, hartije itd,; oblik može biti
vrlo razliČan; poklopac je kao u kovčega, ili, kad
se otvori, odijeli se od kutije. — Od tur. qutu,
quty. — isporedi Skatula. — Akc. se mijeha u
gen, pl. k(it£j&. — Od xvii vijeka, a između rječ-
nika u Mikafinu (kutija, skatula ,pyxi80 gdje se
naj prije nahodi, u Bjelostjenčevu (,pyxis*), u
Voltigijinu (,scatola* ,schachter), u Vukovu (,die
schachtel' ,capsa*). U kutije spraviti. I. Jablanci
175. Zaklopnica, kutija, vulgo skatula. A. T.
Đlagojiavić, khin. 80. Kutija zaklopita u koliko
toplom mistu biti mora. J. S. Be|kovič 200. Sa
simenom (svilenijeh buba) ne čini se drugo, već
se 8 krpe il^ s papira skida, u kutiju na podstavu
prida. 818. Vrzi pjesme na policu, a turćije u
kutiju. Nar. pjes. vuk. 1, 301. Jedno Mara bije-
loga vrata, drugo Ana od bisera grana, treće
Anđa kutija dukata. 1, 828. Zubi su joj dva
niza bisera, usta su joj kutija šećera. 8, 516. Pa
doleće do koi^a dorata koji va)a kutije dukata.
4, 229. Izvadio britve iz kutije. Nar. pjes. juk.
111. Dok ugleda od zlata kutiju, na kutiji kapak
otvorila, u sebi je cura promislila: ,Mili Bože,
Čuda velikoga! što će bdbi burmut u kutiji?*
Nar. pjes. petr. 2, 149. Nose u kutiji te priče-
Šćuju bolesnike. Vuk, pisma. 4. Zabranio je no-

siti tas po crkvi za vreme bogomo)e, nego je |j
za to stavio zatvorenu kutiju pred crkvom. M.
Đ. Milićević, međudnev. 128.

2. KUTIJA,/, jelo od pšenice skuhane s meiotk
što se jede u neke praznike. — isporedi ko)ivo.

— Samo u kiMzi xiii vijeka pisanoj erkvenijem
jezikom, — Riječ je praslavenska nepoznata po-
staifia, isporedi stslov. kutija, rus, kjtIa, kjtm,
pol. kucyja (božič). Kutiju zob}emo prazdbnika
radi. Sava, tip. stud. glasu. 40, 151. — Da jt
još ta riječ u našemu jeziku, glasila bi kuća
prema rus. KjTba, te bi to moglo i biti 8. kuća
(vidi), ali ne s ovijem akcentom; istina, PavU-
novičevi akcenti nijesu pouzdani.

KUTIJEVA, /. vidi Kutjevo. — xviii vijthi.
U Kutijevi. A. Kanižlić, utoČ. xxiv. Požega je
i Virovitica, Ornik, Pakrac i još Pleternica, i
Valpovo, Kaptol, Kutijeva od starine abacija ova.
M. A. Be)ković, sat. B2b. Fra Andrija iz Kn-
tijeve. Norini 58.

KtJTUICA, /. dem. 1. kutija. — Govori se i
kutica, a nalazi se pisano i kutica i kutijca. —
Od XVIII vijeka, a između rječnika u Vukovu
(kiitijca, dim. v. kutija). Da tko prospe jedna
kuticu igala na dvoru u podne, lasno bi i po-
brao. F. Lastrić, ned. 384. Srce mu je pak bilo
kutica Pandori. J. Bajić, boj. 28. Da mu mala
kutijcu. Nar. prip. vuk. 78. U ovoj maloj ka-
tijici. S. ]^ubiša, prip. 265.

1. KUTINA, /. vidi duda. — Od tal. cotogna.

— Može biti da bi uprav glasilo kutiiia (vidi
na kraju primjer iz Šulekova rječnika), a da je
n postalo od A u kajkavskom govoru. — isporedi
kuta.— U Bjelostjenčevu rječniku: kutina, tuia,
diina, sad ,cotoneum, malum cydonium, malom
cotoneum, malum lanatum, malum canum, stra-
thium, chrysomelum'. 2. kutina, steblo ,malus cy-
donia, malus cotonea, malus lanata'; u Jambre-
šičevu : ,malum' ; u Voltigijinu : ,codogna, cotogna'
,quitte^ — Kuta, Kutina (Jambrešić), Kutii^a,
ČeS. kutna (cotonea), Gydonia vulgaris Pers. (La-
langue). B. Šulek, im. 187.

2. KtlTINA, /. aiAgm. kut. — Potvrđuje se
samo u mjesnijem imenima,

a. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 123.

b. trgovište u Hrvatskoj u županiji bjelo-
varskokriževačkoj. Bazdije). 115. t kod nega
rijeka. Begul. save. 72.

c. u Srbiji, a) rijeka u niskom okrugu. Đ.
Daničić. — b) vidi Draškova, Eminova, Marina,
Prokopova Kutina.

KtiTINE, Kiit£n&, /. pl. ime zaseoku u Her-
cegovini. Statist, bosn. 110. — Uprav je plur.
kutina.

KITTINIOA, /. ime dpjema selima u Hrvatskoj
u županiji bjelooarsko-križevačkoj, Bazdije). 109.
115.

1. KUTINSKI, ađj, koji pripada kutinama, vidi
1. kutina. — U Bjelostjenčevu rječniku: ,coto-
neus^

2. KtiTiNSKi, aclj. koji pripada mjestu Ku-
tini, a) rijeka, Kutinska reka, voda u Srbiji u
okrugu niškome, M. Đ. Milićević, kra). srb. 8.

— isporedi 2. kutina, c, a). — b) uopče, Kn-
tinskom dolinom. Bat. 56.

KUTIl^A, /. vidi 1. kutina.

KUTniTAČA, /. suvrst crveno-bijele pjegave
krupne reske jabuke (Va) avac). Đ. Šalek, in*
188. — Uprav augm. kutida.

KUTIŠANAC, Kutifianca, m. pre zime. — ^
naše vrijeme. Treće bješe Dam&an KutiŠanac

Digitized by

Google

kutiSanao 8

Nar. pjes. vak. 4, 167. I pogibe Daou&an Kati-
šanac. 4, 174.

KtlTITI^ ki&ttm, impf. EamiS|eno a bolesti ća-
tati: ,8ve (nešto) kuti' kaže se n. p. sa dete bo-
le£)iyo. 8. Valović. — Mislim da hi po južnome
govoru bilo kdtjeti.

KĆTJETI, vidi kutiti.

KUTJETMIĆ, m. pregime. — xv vijeka. — le-
medu rječnika « DaniH6evu (Kntdtbmićb). Zato
smo upisali Badi&u Katdtbmića. Spom. sr. 1,
100. (1408).

KUTJEVO, n. ime trgovištu u Slavoniji u
županiji požeškoj, Basdije). 128. — Zvalo se
prije Kattjeva (vidi),

KUTLAO, m. dem, kotao. — Čini se da je ta-
kova riječ u ovome primjeru xvn vijeka: U niki
katlaci tvoraha (HkuU) s naćiDom. Đ. Bara-
ković) vil. 56.

1. KtiTLAČA, /. vidi varjaSa. — isporedi ku-
tao, o. — Ake. se mijeika u gen. pl. k&tl&6&. —
U Vukovu rječniku: vide [varjača; of.J kotao [1].

2. KUTLAČA, /. korice na koŠn u vodenici
(u Badevini). ^. Stojanović.

KUTLAČE,/, pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudničkome. iSfiva a Kutlačama. Sr. nov. 1875.
658.

KtiTLAČICA, /. dem. 1. kutlafia. — U Vu-
kovu rječniku,

KtlTLAČINA, /. augm. kutlača, ša)iv naziv
za 6e]ade kutlastijeh usta odnosno gubica. ,Mu5i
ti, kutlaČino, otegni te gubičine^ J. Bogdanović.

KUTLANA, m, ili f.? ime muiko ili žensko?
— Ima samo adj, poss. Kutlanin u spomeniku
XIV vijeka. Ba)a Kutlaninb vnukb. Glasnik. 27,
292. (1847).

KUTLANIN, adj, vidi kod Katlana.

KtlTLAlirA, /. buka Sto se čini u veliku srijedu,
četvrtak, petak u katoličkijem crkvama. — Vafa
da je riječ onomatopejska, — U naše vrijeme u
Istri, Kutl&i^a ,8trepitus hebdomada sancta in
ecclesiis fierl solitus'. Đ. Nemanić, čak. kroat.
stud. ifrtsg. 48.

KUTLAB, m. ime muško. — xiv vijeka. Dddb
imb Kutlarb. Deč. hris. 52.

K^TLABICA, /. velika ada u Pivi.

KUTLAST, acU' nalik na kutlaču. — V naše
vrijeme u Lici. ,Lijepo si žlice napravio, ali su
ti preveć kutlaste*. J. Bogdanović. — vidi i kod
kutlačina.

KUTLASTI KAMI, m. mjesno ime xiv vijeka.
U Kutlastij Kami. Svetostef. hris. 20.

KUTLAZEB, m, planina u Kremnima (u Sr-
biji u okrugu užičkome). J^t. Stojanovič.

KUTLE, kutleta(?), n. vjetrei^ast, handrast
dečko (handreša). u Krajini. Đ. TrsteAak.

KUTLE MIĆ, Hl. prezime. — U naše vrijeme,
MiloS Kutlemić. Bat. 80.

KUTLEŠ, m. ime selu u Srbiji u okrugu niŠ-
kome. M. Đ. Miličević, kra). srb. 123.

KtlTLEŠA, m, prezime u Dalmaciji. J. Bog-
danovič. • u Bosni. Schem. bosn. 1864. vii. xxvii.

KUTLI, m. pl. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome, I^iva u Kutlima. Sr. nov. 1878.
88.

1. KOTLIĆ, m. dem, kutao. — Od xvi vijeka,
a ismedu rječnika u Vukovu (dim. v. kutao).
Niki žlice, niki kutliće dubući. P. Zoranić 18b.
Kutlić jedan od tamariža prihitro udilan. 45*.

(9 3. KUTSaK

Načini ma zdjele i čaše i vjedra i kutliće ko-
jima će se pre}evati, a načinićeš ih od čistoga
zlata. Đ. Đaničić, 2mojs. 25, 29. Kfttlić, čaša
drvena s repom, u Dobrosela i okolini. M. Medić.

2. KIJT^IĆ, m. prezime. — Vafa da je ista
riječ što 1. kutlić (isprva nadimak), — Možebiti
od prije našega vremena. Sr. letop. 112, 156.

KfjTLINA, /. augm. kutao. — U Vukovu rječ-
niku. — I u prenesenome smislu : ša}iv naziv za
trbuSata čojka. ,01azi, kutlino, ko bi tebe natrpa
lijepe i uredne rdne*. J. Bogdanović.

KUTLOVAO, K(itl6vca, m. mjesno ime. Goriii
i DoAi Kutlovac dva su sela u Srbiji u okrugu
topličkome. M. Đ. Milićević, kra). srb. 895. —
U Vukovu rječniku ima: Kiitlovac, selo u Ko-
sovu 8 primjerom iz narodne pjesme : Od Ku-
tlovca sela malenoga. — MoŽe biti da je isto što
jedno od predaŠMjeh mjesta.

KUTLOVIĆ, m, prezime, — xiv i xv vijeka,
a između rječnika u Daničičevu (Kutblovićb). A
se )udije koji daju voskb: Kiičanici, Kutlovići...
Glasnik. 15, 272. (1848?). Vežete moje |udi ki
gredu u Stonb, Kutlovića. Spom. sr. 1, 185.
(1406).

KUTLOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. K. Jovanović 118.

KUTLOVSKI, adj* koji pripada Kutlovu. Kut-
lovska (opština). K. Jovanović 118.

KUT^iAC, m. vafa da je isto što kutlac. — U
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Nigdor drugi
krivac nog va veži kut)ac da sam ja zgubila moj
zeleni venac. Jačke. 252.

KtTT^iAČA, /. vidi kutlača. — U Mikafinu
rječniku: žlica varjača, kut}ača ,tudicula'.

KtlT^iATI, kAtJ&m, impf. hitro teci, točiti se
iz rupe (iz rane), možebiti kao iz kutla, ■— U
naše vrijeme. Vidjeh gdje mu krv iz ožičice kut)a.
Pravdonoša. 1851. 30.

KUT^EŠ, m. ime selu u Srbiji u okrugu to-
pličkome. M. Đ. Milićević, kra). srb. 416.

KfjT^IV, acij. na kojemu ima 'Aekoliko kutova.
— V Bjelostjenčevu rječniku: ,angulosus, plures
habens angulos^; u Stulićevu: ,angulosus'; u Vol-
tigijinu: ,angoloso' ,winklicht'.

KUTNANI, m. pl. ime liektikvu mjestu u Hr-
vatskoj XV vijeka. DržaSe Kutnane plemenit
6(lovi)k Grgur Đešić. Mon. croat 128. (1486).

KUTNICA, /. ime livadi. Ivanec. D. Hire.

Kf^TNiK, m. vidi 1. kutćak.

KUTIStAČIĆ, m. dem. 1. kutAak. — U naše
vrijeme u Istri (znači što i kut&ak). Kiitiiačić,
dens molaris. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 57.

1. KtJTNAK (kiitnak), m. kutni zub. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Stuličevu Gdens
maxillarisO i u Vukovu (,der stockzahn' ,dens mo-
laris'). Bazbijah kutiiake nepravedniku. Đ. Đa-
ničić, jov. 29, 17. Zubi su mu kao u lava i
kutnaci kao u lavico. joilo. 1, 6. Kiitnjak ili
k&tnik ,dens molaris'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 29. — Gdjegdje se zamjeiiuje -t6- glaso-
vima ćd, vidi kod l. kutiji. Kdći^&k znači Što i
u Vuka kutiiak. ,Sve su mi već kuććaci popa-
dali'. u Lici. J. Bogdanović.

2. KUTI^AK, m. mjesto ili čefade u kutu, s oso-
bitijem značeiMma. Kuti^ak, 1. lužAak, mjesto u
kutu gdje se lug smiće. — 2. nadimak čovjeku
koji cimi smrdi, stoji na kominu. M. Pavline vić.

8. KUTli^AK, m. prezime, — U naše vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 265.

Digitized by

Google

4. KUTAaK

840

KUVE^iA

4. KUTIStaK, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Basdijef. 97.

1. KUTiSrl (katM), adj. zub, kaže se o eubima što
su na dvije strane (ne sprijeda) u ustima (u če-
fadeta, a može se kasati i sa Životiikuf; svagda
su širi i krupniji od predl^ijehJ i liima se žvače^
a ne grize se kao predivima. — Jamačno je ista
riječ što i kutan, jer kao da stoje (osobito noj
krajiM) u kutu od usta. — Po Vukovu je rječ-
niku akc. ki^tA£, ali sam ja svagda čuo k^tAT.

— Uz kutiji nalazi se i kaćni. premda se ovaj
oblik nalazi u naj starijemu primjeru (u Vran-
čičevu rječniku ; ja se spomii^em da sam ga našao
u i/iekome dubrovačkome rukopisu xyiii vijeka;
isporedi i kod 1. kuti^ak), t premda ima i nslov,
kOčAak t kdčnik (uz kdtnjak i kdtnik), ne moŽe
biti stariji od prvoga, postane se tumači tijem
što su se glasovi 6a (možebiti u doba kad se glas
ć malo razlikovao od tj kao što je i sad kod ča-
kavskoga ć) mije1^ali u th., kao n. p. u kilićnt •
Vfkthl, n5ĆD£ • nbthl itd.f te se po tome shvatilo
kao da između kdćni • ki^tM nema razlike za
ona dva glasa. — Od xvi vijeka^ a između rječ-
nika u Vrančičevu: kiićni (,kuu6m') ,genuini
dentesS gdje se noj prije nahodi; u Mikafinu
(kati^i subi ,deates genuini, intimi , molares, ma-
zillares'), u Stuličevu (kataii uz kutan), u Vukovu
(kiit^r n. p. Eab ^đer stookzahn' ^đens molaris').
Izeo mu je dušu — ili kutiii zub. (D). PosIot.
danič. Ti ćeS im smnrit zube i slomiti kutije.
I. Đordi6, salt. 186. Dva mu je kut^a zuba iz-
bio. A. Kanižlii, kam. 57. U6ini Bog proteći
vodu iz kutAeg zuba mrtve kosti magareće. E.
Pavić, ogl. 200. Dva joj kutAa pokratio zuba.
Nar. pjes. juk. 67. Kutni zub izguliti. M. Pa-
vlinović, rad. 171.

2. KI^TlSri, aćij. vidi 1. kućan. — Oblik kuti&i
n^'. kućni, vidi kod 1. kutAi. — U naše vrijeme^
a između rječnika u Vukovu (vide kućni). Kutiii
lupež kuću kopa. Nar. posl. vuk. 164. Oni se
ćoek zabavi u razgovoru s ostalom kutdom će-
|adi. Nar. prip. vuk. 137. KutAi starjeSina vlada
i uprav)a kućom. Vuk, Živ. 249. I fi liome se
oprostio pred svom i^ezinom kutijom čejadi.
I^vdonoša. 1852. 9. Omrzla mi je kut£a radAa
kao da je krvnička. S. ^ubifia, prip. 85. Objesi
sito o klin pod kut^i trijem. 202. Neka znana
ruka već otvori kut]^9 vrata, i čovek nazva . . .
M. Đ. Milićević, medudnev. 154.

KflrTlJlCA, /. vidi kućnica. — Radi -tA- vidi
kod 1. I 2. kutiU. ~ U naše vrijeme^ a između
rječnika u Vukovu (vide kućnica s dodatkom da
se govori u Crnoj Gori). Marija Đurova bijaše
od onijeh starijeh Žena koHjeh danas rijetko
ima: srca ve}ačkoga, naravi (upke ako malo i
osorne, kut^ica, ... M. Vodopić, tužn. jel. du-
brovn. 1868. 220.

kUtI^IK, m. vidi kućnik. — Radi -tik- vidi

1. t 2. kutiii. — U naše vrijeme^ a između rječ-
nika u Vukovu (vide kućnik s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori). A u kući žeAena kuti^ika.
Nar. pjes. herc. vuk. 820. Ko će s kućom upra-
vjati, moj kutAiće! V. Vrćević, niz. 278.

KUT6leŽA, m. mačak što svagda leži u kutu
(na ogiMštu, na popretu). — U poslovicama du-
brovačkijem xvii i xviii vijeka. Kutoleža mačak.
(Đ. Z). Mačak kutoleža miša ne hita. (Z). Po-
slov. danič.

KUTOl^IN, m. mjesto gdje se drum okreče (gdje
je kut) ; samo kao mjesno ime na Krku i u fstri.

— Od XIV vijeka. V KutoAin. Stat. krč. ark.

2, 295. Kiitoj&in ,nom. propr. loci cujusdam, ubi
via flectitur'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. 57.

KUTOVI, m. pl, (uprav plur. kut), f^jem
ime.

a. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije). 185.

b. mjesto u Srbiji u okrugu šabačkome. Zem)«
u Kutovima. Sr. nov. 1869. 869.

KtiTBA, /. ša}iv naziv za žensko koje po ve-
likoj sreći vavije muči. — U naše vrijeme u Lid.
,Kad ta kutra zakutri, ne bi od Ae riječi, prvo
bi od studenog kamena^ J. Bogdanović. — ispo-
redi kutriti.

KI!jTBE, m. 0 muškome, kao kutra o ženskom.
J. Bogdanović.

KUTRENIN, m. mjesno ime prije našega vre-
mena, — e (poslije r) piŠem mj. negdašnega i
Kutrdninb. Spom. stoj. 185.

Kl!lTBE]^E, n. 4jelo kojijem se kutri. J. Bog-
danović.

KUTBETINO, n. n^esno ime prije našega vre-
mena. — Pišem e (poslije r) mj. -d-. Kutrfitiao.
Spom. stoj. 185.

KUTREVO, n. n^esno ime prije našega vre-
mena. 8. Novaković, pom. 186.

KUTRICA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u lugu kod Kutrice. Sr. nov.
1867. 602.

KtrTRITI, kiitrim, impf. slušati ili osluškivati
u muku Što drugi govore. — isporedi kutra, kutre.

— U naše vrijeme u Lici. ,Samo on kutri (slukti)
Sto mi divanimo'. ,Oni su ti }udi naj gori, što
vavije kutre'. ,Ovaj niti romori niti govori, nego
vavije kutri ka* i ćeno*. J. Bogdanović.

KUTUlSrCI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkome. Statist, bosn. 78.

KUTURACa, /. suvrst jabuke (u Podravini>
B. Šulek, im. 188.

KUTUROV, m. prezime. — xv vijeka. Georb-
gije Kuturovb. Spom. stoj. 44.

KUTUZ, m. tursko ime muško ili nadimak (tur.
qutuz, mahnit). — isporedi Kuduz. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Kutus ćuti, nište
ne govori. Nar. pjes. srem. 187. Al' govori
Kutuz-del'Alija. 188.

KUTUZERO, n. ti^jesno ime u Bosni, a) sdo
u okrugu Tuzle DoM. Statist, bosn. 95. — b)
zaselak u okrugu sarajevskome. 20.

KUTUZOV, adj. koji pripada Kutuzu. Kuta-
zova majko. Nar. pjes. srem. 138.

KUV-, vidi kub-.

KUVAO, kftvca, m. tr^ina(?). — U naše vri-
jeme u Istri. K&vac ,prunum ramicosum', g*
kC^vca. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 19.

KUVALOVO, n. mjesno ime (može biti uprat
posesivni adjektiv). — vidi u Daničičevu rječ-
niku : despot je Jovan dao KruSedolu ,blato Ka-
valovo*. M(on. serb). 541. (1496).

KUVELIOA, /. prezrela smokva, vidi kuveo.

— U naše vrijeme, a između rječnika u Stuli-
čevu (,ficu3 flacoida'). Smokva ima četiri dobe:
zadulica, šurica, pucalica (kad se jede) i uvelic*
ili kuvelica, kad uvene. L. Mrasović. — U Du-
brovniku i u okolini. P. Budmani.

KtlVELIČIOA, /. dem. kuvelica. — U Stuli-
čevu rječniku: ,parva ficus flaooida'.

KtlVELIĆ, m. prezime. — xvii i xviii vijeka.
Niko Kuvelić. Starine. 11, 117. (1678). KAigu
piše Kuvelić-Jovane. Nar. pjes. bog. 199.

KUVE^A, /. ime žensko. — U đubrova&t(^
drami xvi vijeka. ~ Može biti da nije izmišfeno.

Digitized by

>Joogle

KUVE^iA

84t

KUZMANOVI

jer ima i prezime Eaye}ić (vidi). Kad se rukovo
je Bade)a 8 Kuve}om. M. Đržić 450.

KfjVE^.IĆ, m. preeime. — Od xviii vijeka.
Od Martiiia Ki2ve}i6a. Nar. pjes. bog. 194. Pe-
tar Ki!iye}ić iz UŽioa. \, Stojanović.

KtrVEO, kili vela, adj, preirio (Čuo sam u Du-
brooniku samo kazati o amoktn, vidi ktivelica;
Vuk u rječniku govori da se u Boci govori i o
drtigome voću). — Po jedinome primjeru kod
kuveo6iti se kao da -e- stoji mj. iiegdainega d.

— Mislim da nije ni u kakvoj svezi s korijenom
glagola venuti. — U naše vrijeme u Dubrovniku
1 u Bodf a između rječnika u Vukovu : (u Boci)
prezreo, n. p. smokva, grožđe ,aberreif ,fracidas'.

KtlVEOČlTI SE, kAveoćim se, impf, postajati
kuveokom, kuvelicom (o smokvi)^ zreti, prezrije-
vati, — Postaje od kuveoka nastavkom i pred
kojijem se k mijeiia na 6, — U jedinome pri-
mjeru ima -i- mj, e, vidi kod kuveo. — U Du-
brovniku od XVI vijeka, a između rječnika u Stu-
ličevu (,andarsi appassendo, seccando, appassirsi
đei fichi' ,ficiis flaccescere'). Baslicijeh smokav
jes, i visi taj svaka po granah kako pes ali
dobra fiaka; ter kada pucaju i kad se kuvioče
suzico puštaju kako med i to6e. M. Vetranić 2,
273.

KtiVEOKA, /. vidi kuvelica. — U Dubrov-
niku od zvi vijeka^ a između rječnika u Štuli-
čevu (v. kuvelica). Sviiia utje6e se na puniji
želud, koza na bo|u travu, vuk na pritju ovcu,
hvrjak na smokvu kuveoku (grijeikom kuvroku;
moglo bi se čitati i knviokti, vidi kod kuveoćiti),
a čovjek utječe gdi ^e veće zlato. M. Držić 402.

KUVET, m. arap, quvve, quwet, tur. quvet,
sila, snaga, moč, u prenesenome smislu kod vojske.

— U naše vrijeme u Bosni. Da zaiSte kuvet i
topove. Nar. pjes. petr. 2, 339. Car 6e nama
silnu poslat vojsku, uz topove kuvet i jebanu.
Nar. pjes. hdrm. 1, 27. A uza Aih (katane) kuvet
i idaru. 1, 190. A us vojsku kuvet i zahiru.
1, 200. Dok sam junak bio u kuvetu, nije bilo
bo}ega junaka. 2, 8.

EUV^ŽDiN, Euveždina, m. ime manastiru i
selu u Slavoniji u županiji virovitičkoj, Bazdije).
144. — Od prije našega vremena, a između rječ-
nika u Vukovu (namastir u Fruškoj Gk>ri). Ku-
(ve)ždinb. S. Novaković, pom. 186. TJsrid Fruške
stoji Bese vina, ... i Opovo, Kuveždin, Bakovac.
M. A. Be^kovič, sat. Bdb. U* će Đivši ili Ku-
veždinu. Nar. pjes. vuk. 2, 826.

KUVEŽdInAO, Kuveždinca, m. čovjek iz Ku-
veždina (u manastiru kaluđer). — Akc, se mijeiha
u gen. pl. ICuv6žd7nflc&. — U Vukovu rječniku:
,einer von Kuveždin^

KUVŽŽDiNSKi, adj- koji pripada Kuvežđinu.

— U Vukovu rječniku: ,von Kuveždin^
KUVIJEBTA, /. vidi paluba. — Od tal. mlet.

coverta — Može biti da ima -ije- samo u juž-
nome govoru; tad bi u zapadnome glasilo kik-
v£rta. — Akc. se mijeAa u gen. pl. k!!ivjer&t&. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Stuličevu
(kuvijerta, gorna strana od broda ,navis pars
superior')- Pod kuvijertom u stentini s hustolinom
sve prožderu. A. Sasin 171^. Otisnu se plo-
viti . . . Kad su već bili na neki dio puta, zovne
on Aega noti^o kad su svi pospali, da iziđe na
kuvijertu. Nar. prip. vuk.* 251. Kapetan po-
stoji malo na kuvijerti (,kuvijertaS tal. ,coperta'
krov od broda). M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn.
186a 214. Hmuća se more po kuvijerti. 216.
KUVIlfr, kuviiia, m. vidi kunfin. — U naše

vrijeme u Lici. ,Nije8am ja, lugaru, u tvom ku-
vi^u sjeka' drva, nego n tuđem, nemoj me pi-
sati'. J. Bogdanović.

KUVIO-, vidi kuveo-.

KUVTZA, /. 4eka ptica, Vanellus cristatus.
G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 87.

KUVJELICA, vidi kuvelica.

KUZANA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu ša-
bačkome. Zem]a u Kuzani. Sr. nov. 1878. 775.

KUŽE ^ A, m. ime muško. — U jednoga pisca
našega vremena. HarambaSa Kuze]a. M. Đ. Mi-
lićević, zim. veČ. 211.

KUZINOVIĆ, m. prezime, vidi 2. Kuzun.

KUZLA, /. kuja, kusa. u Prigorju i ^Zagorju.
F. Hefele.

KUZLAC, m. klin kojim se pričvršćuje klupa
na lađu. u Posavini. F. Hefele.

KUZLAB, m. mjesno ime u Bosni. Kuzlar,
gradić kod ustja Jadra u Drinaču. F. Jukić,
zem). 44.

1. KUZMA, /. ime kozi. Bruvno. D. Hire.

2. KUZMA, / mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. Bazdije]. 59.

b. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
BazdijeL 189.

8. KUZMA, m. KoafLag, Gosmas, ime muško,
— isporedi Kuzman. — Od xiii vijeka, a između
rječnika u Daničičevu (,Gosma'). Od Plomina
sudac Đrnaba i JvLri(j) i Kuzma . . . Mon. croat.
11. (1275 prepis. 1546). Kuzma a sinb mu Ye}bko.
Deč. hris. 47. 99. Kuzbma i Semijunb. 57. Kuzmi
i Vlbku Pokranbčiću. Spom. sr. 1, 93. (1407).
Poli crikvn sv. Kuzmi i Damjana. Mon. croat.
74. (1450). Kuzma i Damjan. P. Posilović, nasl.
XI. M. Bijanković 125. S. Margitić, ispov. xxi.
L. Terzić xxii. Pristi Knzme i Jakoba. J. Ka-
vadin 322^.

KUZMAČIĆ, m. prezime. — Od xv vijeka,
Juran Kuzmačić. Mon. croat 18L (1487).

KUZMADAI^E, n. ime ihekoj Župi po svecima
Kuzmi i Damjanu. — xviii vijeka. Kuzmadaiie
zva se župa ona. Nad od. 58.

K&ZMAN, m, vidi 8. Kuzma. — Od prije na-
šega vremena, a između rječnika u Vukovu (,Kos-
mas' ,Co8mas*). Kuzmanb. S. Novaković, pom.
72. Zovite mi Damjana, nek donese tamjana,
zovite mi Kuzmana, nek donese ruzmana. Nar.
pjes. vuk. 1, 496. Podiže se Kuzman od Bje-
licah. Pjev. crn. 322l>. Kuzman NeSković. Bat
342.

KtlZMANA, /. žensko ime. u Lici. V. Arseni-
jević. — isporedi Kuzman.

KUZMANIĆ, m. prezime. — Od xviii vijeka.
Kuzmanić. And. KaČić, kor. 494. Poslanica
Antu Kuzmaniću u Zadar. Vuk, gramat i po-
lem. spisi. 3, 804.

KUZMANOVAČA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj
u županiji ličko-krbavskoj, Bazdije}. 30.

KtjZMANOVAČK!, adj. koji pripada Kuzma-
novači. J. Bogdanović.

KfiZMANOVČANIN, m. čovjek iz Kuzmano-
vaČe. J, Bogdanović. — Množina: Kilizmanov-
č&ni.

KtlZMANOVČANKA, /. žensko čejade iz Ku-
zmanovaČe. J. Bogdanović.

KfeMANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Čuješ li me, Kuzmanović-Vuče? Pjev. crn. 322'».
Miiojko Kuzmanović. Bat 420.

Digitized by

Google

KUZMAI^A

842

1. KUZUN

KUZMAAa, /. ime n^estu na Krku. — xv
vijeka. Na Koimaiii. Stat. kr6. ark. 2, 295. (1448).
KUZMABEA, vidi kusmorka.

1. KUZMICA, /. mjesno ime, — xviii vijeka,
Vrime zbora redovniŠkog u Kusmioi. M. Ka-
tanćić 45.

2. KfjZMIGA, m. ime muško (dem. 8. Kaima).
— XVIII vijeka. Ban Godomir i Eozmica. J. Ka-
vai&in 232ft

KUZMIĆ, m. prezime (po ocu Kugmi). — Od
XV vijeka, a između rječnika u Daničićevn (Knz-
mićb). Mihailb Kuzmićb. Mon. serb. 272. (1405).
Jurjem Knzmićem. Mon. croat. 389. (1596). Ba-
divoj Kuzmić. Bat. 148.

1. KfjZMIN, adj, koji pripada Kuzmi (vidi
8. Kuzma). — Od xv vijeka (vidi c).

a. uopče. Kada Kusmin sabor obrati* je. J.
Kavai&in 127^.

b. kod imena bijke. Knzmino cvijeće, Cy-
clamen L. (Sab)ar, LAstva). B. Šalek, im. 188.

c. kod mjesnijeh imena.

a) Selo Kazmino na Sitnice. Spom. stoj.
82. (1410).

b) Na vrh Knzmin. Mon. croat. 97. (1465).

2. KUZMIN, Kuzmina, m. mjerno ime.

a. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije). 144.

b. pomiike se selo s ovijem imenom xiv vijeka.
Utesaše mede SrddbAemn Selu ot Kozbmina u
Dbmitrova jagmila . . . SrddbAemu Sela i Kazb-
minu . . . Đeč. hris. 26. 95.

1. KUZMInAC, Kuzminca, m. čovjek iz sela
Kuzmina u Srijema. V. Arsenijović.

2. KUZMINAO, Kazminca, m. kajkavski Kaz-
minec, ime trima selima u Hrvatskoj u županiji
varaždinskoj. Bazdije). 94. 97. 105.

KUZMINKA, /. žensko 6e)ade iz Kuzmina;
Kuzminkii^a. V. Arseni jević.

KUZMINKIl^A, /. vidi Kazminka.

KtlZMINSK?, adj. koji pripada selu Kuzminu.
V. Arsenijević.

KUZMIVANOVA, /. ime mjestu na Krku, —
Biče složeno od Kuzma • Ivan, isporedi Kuzma-
daiie. — xv vijeka. Na vrh Kuzmin Kuzmiva-
nova. Mon. croat. 97. (1465).

KUZMOBKA, /. vidi kačmorka, — U Belinu
rječniku: ,carota, specio di radice' ^siser' 174»;
u Stulićevu: kuzmorka, trava ,siser'; u Voltigi-
jinu : 0amaČno štamparskom grijeŠkom) kuzmarka
^carotta, radice nota' ,m5hre, rothf^ oder gelbe
riibe'. — Kuzmorka, po}, kuczmerka, kucmorka
(Sium sisarum), carotta gialla (Kuzmić), carota,
siaer (Stulli), Đaucus carota L. (Visiani). B. Šu-
lek, im. 188. — BijeČ nije dosta pouzdana, jer
može biti postala noj prije u Belinu rječniku
štamparskom griješkom, pa je iz nega primili i
ostali,

KUZMOBKAB, m. čovjek što prodaje kuz-
morke. — U Stuličevu rječniku: štamparskom
grijeŠkom kuzomorkar ^siserum vonditor*. — Ne-
pouzdano.

KUZNAC, m. kovač. — Biječ je stara, ispo-
redi stslov. kuznbcb, rus. KyaHeu,^, možebiti i pra-
slavenska, isporedi pof. kuznia, kovačnica. —
Samo u knigama pisanima crkven\jem jezikom.
Jakože kuznbcb nekyj zlaatije hrblosti železbnimi
rastvarajetb rukodelbmi . . . Aleks. novak. 129.

KUZNICA, /. u okrugu požarevačkome u Sr-
biji blizu Oreškovice ima i druga jedna zidina
koju narod zove ,Kuznica', a oko ne leži mnogo

zgura. M. Đ. Milićević, srb. 1031. — Biječ je
i^egda značila: kovačnica, isporedi rus, KjraBsi^a,
vidi i kuanac.

K^JZO, kaz61a, m. vidi krbo}a. — Korijen ili
osnova može biti praslavenska, isporedi nšlov.
kozol, rus. KjraoB'b, pof. kažub, kožub, pa i lit,
kOzavas^ kOzabas; s toga Žto se ne slaže posve
oblik korijena može se misliti da je tuda riječ,

— Od XVIII vijeka, n(^ prije u Bjelos^enčevu
rječniku (^dores, caudeus sea codeus, alveos').
Kuzd, kužila, košarica od kore; lubora, krbuja.
U naj hvajenije jagode naj maAi kuzo treba no-
siti. Nar. posl. Mejo bere jagode u kuz61e gra-
bove ; kuz61i se prodiru, jagode se proeip)u. Nar.
pjes. u Lici. V. Arsenijević. Čobani a pro)eće
svrnu s drveta koru, previju je i sa strane klin-
čićima safiiju, te onda dođe ka* kesa kojo zovu
,ki!izd^ u ti^ kuzo beru jagode, u dekoii kuzo
stane po tri litre jagoda. J. Bogdanović. Kad
prispiju jagode, idu djeca u iagode, a i pastiri
beru ih i na većer nose kući. neki ponesu zdjela,
kra}aču ili kakav drugi sUd od kuće, a gdjekoji
ogule od podebela ogranka jasenova ili javorova
kore s dva ped)a, presaviju je po polovici i pre-
sumite gor^e krajeve (^postane (i2§), pa da tako
ostanu, provuku kroza Aih fiijak. u te kuzole
beru jagode, i kad su ih nabrali, zaćepe ih listom
ozgo, da se ne bi iagode prosule. , Ja sam danas
nabrao 4 kuzola jagoda, ima ih kao da si ra-
zastro cr)enu kabanicu*, u Dobroselu. M. Medić.
Kuzd, krbu)a, lubica za jagode. ^. Stojanović.

KUZOL, m. ime muško. ~~ xv vijeka, Kupil
od Kuzola. Mon. croat. 181. (1487).

KUZČLAŠ, m. opanak (kakav se obićno vida
kod Đanaćana). J^, Stojanović. — Od osnove
riječi kuzo (jer je sličan kuzolu ?).

KUZ6lI0A, /. u Vukovu rječniku: vide vo-
dijor s dodatkom da se govori u Hrvatskoj, —
Od osnove riječi kuzo.

KUZ6lIĆ, m. dem, kuzo. u Lici. V. Arseni-
jević. J. Bogdanović. M. Medić.

KUZUJEVO, n. ime n^estu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. Livada u Kuzujevo. Sr. nov.
1875. 219.

KUZULBAŠ, m. Persis, Persija, vidi ćeselbaš.

— XVII vijeka. Posla iz Carigrada na Kasulbai.
M. Đivković, zlam. 60.

KUZULBAŠA, m. Persijanac ili pers\jski car,
vidi ćeselbaša. — xvi vijeka. Trgovac ta posta
na kraj siita poznan od sfakoga gosta do Kuzal-
baSe stran. J. ArmoluSić vni.

KUZULBAŠANIN, m. čovjek iz Kuzulbaia
(vidi Kuzulbafi). — Množina: KuzulbaSani. Po-
zdravjenje svijem mojijem po|ub)enijem Kusal-
ba&anom od mene. M. Đivković, zlam. 61.

KUZULBAŠKI, aćij. koji pripada Kuzulbašu
(vidi Kuzulbad). — vidi i ćeselbaški. Arapi...
Ivana . . . odvedoSe ... u kusulbaška zemjo. M.
Đivković, zlam. 59. U kuzolbaSko* Eem)i. 61.

1. KUZUN, m. prezime. — U narodnijem pjes-
mama našega vremena u kojima je načineno od
Kuzinović (može biti da se kod toga mislilo na
2. kuzun), a ovo je postalo od K(tvTa-xovCTji'oi,
vidi I. Buvarac, pril. glasu. 47, 199. Drugu Vuće
kAi/°:u napisao, te je posla seru Dmitrovici ns
kojeno starcu Kozun-Jaiiu: ,Starče JaAo, od
Srijema kneže ! . . .' Nar. pjes. 2, 581. Na bije-
lom gradu Dmitrovici, onde bje&e starao Kuzun
Jano. 8, 53. Starac Jai^o Kuzinović (ili Kazno
Jai^o) knez od Srijema . . . Vuk, nar. pjes. (1824)

1, XJ.VIII.

Digitized by

Google

2. KUZUN

848

KUŽAN, 1, c, a) ce).

2. KUZUN, m. tur. qasum (qazy, jagi^)f jagne
moje ! kaie (Turčin) čefadetu od mila. — U naše
vrijeme. , Taman!' reĆe kadija ,a ti ih (svjedoke)
dovodi sjutra da vidimo, kusan ćeremile (milost
na meni ! (?)). Nar. prip. vrčev. 84. Đevojko,
kuznn! Ti govorii kao armija. M. Đ. Milićević,
međudnev. 78.

KUŽA, /. kuga. — Biječ aasma nepouzdana:
načinio je pisac xviii vijeka od kuSan samo radi
slika, £r k6 veoma unutrita i bez konca grijeha
^e kuža, to ima bit i prostorita sva pedepsa uek
produža. J. Kavaj&in 440b.

kI^ŽA^, kiižja, m. vidi kuže}. — U naše vri-
jeme u Istri. Kiiia} ,andaS gen. k(iž}a. D. No-
manić, čak. kroat. stud. 19.

K^ŽAN, k&žna, a^j* koji pripada kusi; is
toga se razvijaju i ifkeka osobita snačeiia. — Po'
staje od kuga nastavkom bn ; g pred h mijena se
na ž. — Od xvi vijeka (vidi kod c, b)), a između
rječnika u VranČičevu (,pestifer'), u Mikafinu
(kužan, okužen ,peste infectus, pestilentiosus,
morbosos'; ku£an, koji kugu donosi ^pestilens,
pestifer'; kužni, koji kuži ,exitio8Us'), u Belinu
(kužni ,appe8tato, infetto di peste' ,pe8tilentia la-
borans' 910; ,contagioso* ,contagio9us* 221h; ,in-
fetto* ,infectu8' 400b ; ^pestifero e postilente' ,pe-
stifer* 559ft), u Bjelostjenčevu (kajkavski kužen,
kugum otrovan ,pestilens, pestifer, peste affectus
1. infectus, pesti lentiosus*), u SttUičevu (,pe9te la-
boransO, ti Volti gijinu (,pestilenziale, attacca-
ticcio, epidemico' .pesthaft, ansteckend*), « Vu-
kovu (1. ,von der pest angestockt, verpostet' ,pe-
stilentus, pestifer*. — 2. ,unglucklich' ,miser*,
cf. jadan s primjerom iz narodne pjesme: Opet
kužna Kada dozivaSe).

1. a(^'. — Komp. : ki!ižnij?. A. d. Bella, rječn.
559*.

a. koji pripada kuži uopče, n. p.:

a) nemočf bolest Budući me od dilo-
vanja odvratio strah segalitj&e kužne nemoći. H.
Luoić 185. Služeći otrovanijem od zlijeh i kuž-
nijeh nemoći. B. Kašić, fran. 110. Kadi kužne
nemoći. A. d. Gosta 1, 178. U nemoći kužnoj.
Ant. Kadćić 161. U razpruže^u kužne nemoći.
I. J. P. Lnćić, razg. 182. — metaforički. Obra-
niti duše od kužne nemoći grij&h&. J. Matović
181. — Koji imaju bolesti kužne. M. Kadnić
81 2b. Kad se užeže kužna bolest. J. Banovac,
pred. 109. Od straSne bolesti kužne biti će oslo-
bođen. F. Lastrić, od* 858. Na niki misti otrovan
s kužnom bolestju. Đ. Eapić 144. Bolesnike
bolujuće od kužne i pri}epćive bolesti. Zbornik
zak. 1866. 88. — metaforički. Ovo je jedna bo-
lest kužna od koje se nije moguće pravo izli-
ci ti. J. Banovac, pripov. 152.

b) pomor, umor^ bič. Ako zaista pomor
kužni, udi|e dohodi. M. Kadnić 284''. Velik
kužni pomor be. P. Vitezović, kron. 144. A iz
rosnoga peči rila kužni pomor vražja sila. J. Ka-
vaAin 410». Kad je kužni pomor bio. P. Kne-
žević, pism. 120. U Ferari je počeo kužni po-
mor. A. Kanižlić, kam. 717. U vrime kužnoga
pomora. utoČ. xxiii. Kadi pomora kužnoga. A.
d. Costa 1, 14. Kužni pomor. Đ. Obradović,
basne. 844 — Skoro umora cjeć kužnoga moleć
za te sinka Boga. J. Kavai^in 328». — Đa nas
od kužnoga biča osloboditi dostojiš se. B. KaŠić,
rit. 888. Bič kužni koji visi nad ovim gradom.
I. J. P. Lučić, izk. 81. Kužnim bičom. G. Pe-
štalić 41.

c) otrov. On otrova se kužnom otrovom.
A. Kanižlić, bogo}abn. 458. Služiti rai^enim od
kužnoga otrova. L J. P. Lučić, izk. 10.

d) ogai/if rane, gnoj, petici, Umrije jedan
djotićak od kužnoga ogfka. B. KaSić, fran. 125.
— Ličiti rane kužne. A. Vita)ić, ist. 836. Okuži
se s kužnom bolešću, . . . zatvoriše mu se sve
kužne rane. J. Banovac, pred. 150. Dal* i tko
se Š iiim (kuŠnikom) sastane, lako prime kužne
rane. V. Đošen 256*. — Kužni napnu se miuri
na smrt, ako kužni gnoj iz £ih ne curi. A. Ka-
nižlić, rož. 106. — Vraćenu su izašli kužni pe-
tici po životu. S. ]^ubiša, prip. 268.

e) vrijeme kad kuga mete, mori. Bivši
gladno i kužno vrijeme. B. Kašić, ii^. 25. U
kužnu vrimenu. I. Grličić 182. Za Aih vreme
je kužno vrlo udesno. M. Đ. Milićević, pomenik.
5, 772. — U gdjekojim mjestima (kao n. p. u
Srijemu) }udi uz kužno doba oboru selo (t. j. po-
vuku brazdu oko svega Aega), da kuga u u ne
bi došla. Vuk, rječn. kod oborati. — Bo|o je
božić kužan nego južan. Nar. posl. vuk. 22.

f) zlo, nevofa. Kužno zlo. B. Kašić,
nasl. 182. Nikoga se viSe zlo kužno no dotaknu.
A. Kanižlić, fran. 78. — Kano ti odvitnika op-
ćinskoga u sviju nevo}ah, a navlastito u kužnoj.
72.

g) i drugo što je u Mcoj svezi s kugom,
te se shvaća kao da joj pripada. Bazplodei^u
kužnomu protivna. G. Peštalić 52. — Zatvor
kužni. VII. — O kažAeAu prestupaka suprot na-
redbam kužnim. Zbornik zak. god. 1858. 925. —
kužno grob|e, kao mjesno ime u Srbiji u okrugu
biogradskome. Sr. nov. 1868. 484.

b. koji boluje od kuge,

a) čefade.

€ui) U pravome smislu. Od ovije se
imamo čuvati, varovati i bižati veće nego da su
gubavi aliti šugavi aliti kužni. M. Divković,
nauk. 147. Oslobodi kužne. B. Kašić, per. 85.
Bižimo od kužnije. F. Lastrić, ned. 851. Nikad
nisam nikom mila, kao da bi kužna bila. V.
Došen 100*. Držani su za vrijeme od kuge ispo-
videt kužna. Đ. Bašić 809. Kad je muž gubav,
kužan, francav. Ant. KadČić •196. Kad bi bilo
kojegod od Ai kužno ili f ranca vo. M. Dobre tić
587.

bb) u metaforičkome smislu. Od jedne
tamne i kužne neprijate)nice. Korizm. 61^, 1
bludom bi kužna žena bit morala zatvorena. V.
Došen 95a.

b) mjesto (grad, selo itd,). Iz kužnoga
sela. A. Kanižlić, utoč. xxiii. — Amo pripada
i ovo: Glad i u kužnu kuću ulazi. A. d. Bella,
rječn. 801b.

c) iivotiiHa. Od jedne ovce kužne, otrovne
i gubave. M. Dobretić 125.

d) tijelo ili dio tijela u onoga Što bo-
luje od kuge. Tač smrdi kip kužan kada je na-
strt ran. Đ. Baraković, vil. 294. Nije snažna
molitva u kužni usti. J. Banovac, pred. 58.

c. koji donosi kugu, od kojega se prima
kuga,

a) u pravome ili dajbudi u iperbolič-
kome smislu (kad znači da je što vrlo nečisto ili
gadno), n, p. :

aa) duh, dah, para. Ne posadio se
ondi duh kužni, ni povitarce ošteteće! B. Kašić,
rit. 252. Kužni dah od smrti iz grla i&ihova
odiše. I. Đordić, ^salt. 34. Otruj se kužnu u
daha. uzd. 18. I^Teki kužni dah. bon. 89. —
Zmaj izmeće iz sebe kužnu paru. salt. 86.

bb) smrad. Iziđe jedan smrad kužan.
I. Držić 190. Da smrad kužni Aom zatvori (riČi
Bo^om), V. Došen 259b.

cc) vazduh, magla itd. A aer smradom
osta kužan. J. Kavaiiin 461h. — Neg dubok r>j

Digitized by

>Joogle

KUŽAN, 1, c, a) cc).

844

KUŽE^IG

u dolini gdje ga kožna magla bije. J. Kava£in
57b.

dd) ogaik u pravome smislu. Od kri-
latijeh kravosaoa is kijeh kužni ogi&i piSte, a
stog mu se visok sbaca granje otrovno za sje-
dište. I. Onndulić 474.

ee) Sto tjelesno uop6e. Nitkore, naj
veću žeđu da ima, usudi6e se piti studenca komu
na dnu vidi smije otrovite i druge nečistoće
kužne. M. Radnić 18^. (Lakomost) po crnoj
semji rije, blago Aorae da pokrije kao da bi bilo
kužno ir od trulog smrada ružno. V. Dojen 75*.
b) u prenesenome ili u metaforičkome
smislu, vidi kuga, b (osobito k(io moralno slo).
Ovo bi imalo biti saviSAe, kužno i &tetno. J.
Matović 480. Koja se cijenu spasovna, mnogo
puta jesu kužna. 475. — Đrusim zal nauk daje,
nauk gnusni, budi i kužni. A. Vita)ić, ist. 12.
I ovi kužni nauk onda se kazuje, kad vi niki
po6mete prid drugim od vašega iskrnega zlo go-
voriti. J. Banovac, pripov. 218. — Ah koja kužna
rič jest ono sebi, sebi ! A. d. Bella, razgov. 29.
Riječima i pismima kužnijema laživijeh proroka.
J. Matović 4. Da nije zdrava ikakva strana od
negova Života radi kužnoga grijeha. J. Matović
498. — Sviiem nerazbor vlada kužni. (i. Pal-
motić 8, 88D. — Od kužnoga korena srdi tosti
rodi ih se 6. NaruČn. 85h. — Dignite hranu
ovemu kužnomu ogi&u bježeći od zlijeh prigoda.
Đ. Bašić 152. — I on kužnijem dahom paka
kuži ]udska djela. J. KavaAin 57h. — Epikuro
ki objavi Baka i slijedi kužne stope. 457^. —
Litvanski vojvoda Vitoud sbaci ga naredivSi sa
sinodom da se kužni Grci u napridak nejmaju
za crkvene vladaoce obirati. A. Kanižlić, kam.
484. — (po bibl^skome: ,et in cathedra pestilen-
tiae non sedit^ psal. 1, 1). Ne sideći s nauka
toga sidalifića vrh kužnoga. A. Vita)ić, ist. 12.
On do istine sidi vrh kužnoga sidaližća koji ne
samo on kako on zlo čini i sagriŽuje, da jožće
i družim uzrok jest od zla i sagri&enja. 12. I
ne sjedi na kužnomu zlobnijeh stolu. I. Đorđić,
salt. 1. Da izrekoše u zle hipe, anćikrstom kad
ga (papu) zvafie, i^u (crkvu) sijed kužni svega
opažtva, sbor taština, šumna vražtva. J. Kava-
^in 455*.

d. u prenesenome smislu, uopće straian i
gadan, isporedi što je kazano kod c. J^judski
obraz, kužne od srde one (nakasni) ostalu sliku
imaju. 6. Palmotić 3, 7h. § Aim hudobni dusi
srte, množ na svako zlo pospijeŠna, ki se u slikah
kužnijeh vrte priko svijeta slaba i grešna. 8, 8^.
Kužne obraze, grde slike vazeli su dusi vrli.
8, 87a. Kako ovi će, lele i^ima! u adu moć meu
kužnijem obrazim% prijat utjehu ! J. Kavaiiin
408i>. Gdi ih kužne srde truju. AGO^, — Ovi
grijeh (nenavidost) jest toliko kužan, da Solomun
svituje da nitko ne ima blagovati s ni me, to jest
8 nenavid}ivcem. M. Badnić 279*. — U načine
i^im podobne kužnijem* riječmi ukorene (duše).
J. Kavai^in 404*>. — Može biti da amo pripada
i ovaj primjer (ako ne pod c, a)) : Zaklinem . . .
vas, zloćudne, srdite i kužne crve, živino Sko-
deća, . . . J. Banovac, blagosov. 146.

e. u prenesenome smislu, kaže se žaleći
koga ili što onako kao jadan, tužan, vidi u Vu-
kovu rječniku. Opet kužna Kada dozivala. Nar.
pjes. vuk. 2, 128. Udari se posred srca živa,
mrtva kužna pokraj Bajka pade. Vuk dodaje
nadno strane: , Kužna' i ovdje znači tužna, ža-
losna, nesrećna (kao i u kuizi ii na str. 128 u
stihu 222; to je pređašM stih). 8, 57. Avaj!
kužna i^ima boravjei^a! Osvetu. 2, 60.

2. adv. kftžno. — Između rječnika u Belinu

GpMtiferamente* ,p6«tifMre< 559*), u Bjelo$^en'
eevu CpestifereO, u Stulidevu (,pMtifertt'), u Vol-
tigijinu Opeatiforamente' ,pe8thaft*)- Ujeoa koja
su kužno bolesna. Zbirka sak. 1, 285. 1874. 891.

KUŽAl!r, kužAa, m. vidi 2. kuže}. — U naše
vrijeme u jednoga pisca is Boke kotorske. Udari
mu is rane kušaA krvi. 8. ^ubiSa, prip. 21.
Udari mu kužad krvi grlom i noeom. prič. 74.

KtrŽAVAO, Kiiž&vca, m. ime vrelu u Poči-
telu. J. Đogdanović. — Radi postat isporedi
kuže}.

KUŽDBA, /. pogrdna riječ. Skoroteča. 1844.
250.^,

KijŽDBAV, aij. vidi kudrav. — U Vukovu
rječniku: n. p. glava, vide kudrav.

KUŽELITI, kuželim, impf. (brsoj teci, o vodi.

— vidi 2. kuže}. -— U jednoga pisca čakavca
XVII vijeka. Može li nazada rika kuželiti? L T.
Mrnavić, osm. 15.

1. KUŽE^i, m. vidi kudjeja, c • d. — -u- stoji
mj. negdašnega ^. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi nslov. koželj, rus. Ky«e.*b, češ. kožel. —
Miklošić misli da je korijen u svezi s korijenom
u kudrav i kudje}a.

a. u značenu sprijeda kazanome. — U Mi-
kafinu rječniku (vidi kod kudje)a • preslica); u
Belinu: kuže} (gen. kuž}a!, vidi i pod b) ,conoc-
chia, istrumento da filare* ,oolus' 216h; m Stu-
liUvu: V. kudje]a iz Belina,

b. prema kudje}a, b, znciči n^eru (dva po-
vjesma). Kuže), dva povesma ujedno vesana. Po-
dunavka. 1848. 58. (Genetiv je označen: kuŽ}a.
V. Arsenijević). — vidi i kod desetić.

2. KfjŽEl(i, m. n<nj starije je znaČcAe u pri-
ir^erima : voda (moie biti i drugo Što iitko) koja
na čemu (n. p. na žlijebu) ili kroz što (n. p. kroz
cijev) brzo teče, te kad joj nestane ilijeba ili
cijevi samom svojom brzinom skače kroz vtuduh
u krivoj liniji (paraboli) ili u pravoj, ako skače
u visinu, — Nepoznata postai^a (teško je naći
svezu s 1. kuže}). — Od xvi vijeka.

a. sa značenem sprijeda kazanijem. Vru}a
k& kuže|em visoko metaše. P. Zoranič 53h. Vi-
dih da kuže] od vru}e tiho sta. 66*. Voda jedna
visoko kužej mećući. 69*. A pod Aom voda vre
iz bistra kužeja, studenac ki ne gre van svoga
teme}a. Đ. Baraković, vil. 181. Kuže], v. glogo}
(u Šibeniku). M. Pavlinović.

b. nejasno je značeiie u jednoga pisca xvii
vijeka : u naj prvome primjeru moglo bi biti zna-
čene kao kod a, u druga dva kao kod c. Tako
plov studeni kuže}a živoga toči sok vodeni iz-
vora prvoga; plitkim natop}enjem pisak plaka-
jući, sk&pim protočenjem strane snuikajući; naj
mane momče ga ne scini gaziti, putnik ne haje
ga rugom priskočiti. I. T. Mrnavić, osm. 18.
Kako strme rike daždi jesenskimi kad su na-
hlip}ene, pinami sidimi ter su zabi}ene, kuže}mi
kipući koliši svrtaju. 58. Kuže}i Viale smino
tlačimo. 82.

e. kolovrat, vrtlog. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: ,vorago, vertex, vortex*.

3. KUŽE^, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji modr usko riječkoj. Basdije}. 45. — Va^a da
je prema 2. kuže).

KUŽE^jATI, kužejam, impf. (u Šibeniku) vreti.
M. Pavlinović.

KUŽE^ČAC, kuže)čca, m. u Stuličevu rječniku
uz kuže)Čić. — nepouzdano,

KUŽE^člĆ, m, dem, 1. kuže} (uprav dem. ku-
že)ac ili kuže}ak, ali ove riječi nisu potvrđene).

— Samo u Stuličevu rječnUcu: ,parva colua^

Digitized by VjOOV IC

KTJŽEl^

845

kvačeAe

KfjŽEAE, n. 4i^lo kcj^em 8e kuii (ko koga
kuh), — U Ivekaifi6evu rječniku.

KUŽČTINA, /. augm. kuga. — Samo u jed-
nome primjeru pisca Dubrovčanina xvi vijeka,
u kojemu nije jasno snačei^e. Umiju gođiSnice . . .
gospi odgovarat i, Sto moga, krasti i po građu
udarat kažetine u lastL M. Đržić 84. po svoj je
prilici nominativ i značei^ je prema kuga, b, b)
aa) ; ne mislim da znači bolest (sjphiliB?) i s hro-
noloaičkijeh razloga,

KUŽIOA, /. dem, kuga. — U Vukovu rječniku
s primjerom : Lijepa vas kužica pomorila !

KUŽIĆ, III. prezime, — U naie vrijeme, Pre-
sudismo Nikoli Kužiću iz Valevske naije. Glasnik.
II, 1, 69. (1808).

KtlŽiN, kužina, m. tal. cugino, bratuČed, —
Od XVI vijeka u Dalmaciji, Mnim da se domišfaS,
kuiine dragi moj. N. Na}eškovi6 1, 828.

1. KUŽINA, /. vrst morske ribe. u Bakru. D.
Hire. ~ Ako je akc. k&žina, augmentativ je od
kuga.

2. K{JŽInA, /. tal, cucina, mlet. cusina, ku-
W«ia. — U Vukovu je rječniku zlo zabi^žen ak-
cenat. ~ U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu (kiižina ,die kilche' ,culina*, cf. kuina
• dodatkom da se govori u Crnoj Gori i po pri-
morju). TeSko onoj kužini de gospa ne ulazi! (U
Kotoru). Nar. posl. vuk. 816. Nadu sve pečeiie
i varivo iskotrjano kroz kužinu. Nar. prip. vuk.'
259. — U Dubrovniku samo pomorci govore ku-
žina, ostali komin (vidi 1. komin, c). P. Bud-
mani.

& KtlŽINA, /. tal. cugina, bratučeda, — ispo-
redi kužin. — U naše vrijeme u Dubrovniku, P.
Budmani^

K'&ŽITI, kMim, impf. inficere, peste inficere,
perfektivni glagol prema okužiti (vidi); često u
prenesenome ili metaforičkome smislu. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 • 8 sing. k&ž£). — Od xvn
vijeka, a između rječnika u Mikajinu (vidi kod
kužan; napose nema) gdje se naj prije nahodi,
u Belinu (,appestare, cagionare la peste' ,pesti-
lentiam faoere' 91^), u Stulićevu (,peste inficere,
cormmpereO*

a. aktivno. Ko vjeru obsluži i u vjeri bude
umriti, grijeh ga i^egov ve6 ne kuži. J. Kava^in
64b. Plemić svoje porode kuži i truje svijetle
ku6e vje&nom štetom. 124^. Licumijerstvom
kletim kuže i dvornike i gospodara. 860^. A po-
pove kuži vrla lakomija. 877l>. Zmije koje i^ega
sve ćeliju i otrovnim jedom kuže. 454^. Pazite
se od griha; ako li ih po nesrići i učinite, uko-
pigte ih i sakrite a nemojte ih o6ito fiiniti za
da mnoge ne kužite. J. Banovac, pripov. 221.
Koji (kvar) istom onog kuži, tko se kužnom rad
pridruži. V. Đoien 21tth.

b. sa se, pasivno, Proklestvom se i ona kuže
(stvorena), J, Kavaiiin 4b. I (uvene od svijeh
(dikala) strile prima bogat, kijem^ se kuži. 85^.

KtJŽJ[iIVAO, kdžjfvca, m. kušnik, — V jednoga
pisca Dubrovčanina xvin vijeka. Ifitem da se
tjeraju iz ovoga mjesta trgovci izvanStina, niSta
ma&e neg kuž)ivci. A. Kalić 102.

KUŽNA, /. ime žensko. Zem)ak. 1871. 2.

KfjŽNAV, a4j. kuian, — U poslovici dubro-
vačkoj XVIII vijeka. Gladan čovjek u kužnavu
kuću. (Z). Poslov. danič.

K^ŽNICA, /. kuina iena. — isporedi kužnik.
— U Stulićevu rječniku: ,mulier peste laborans'.

KUŽNIČEV, ac^j, u Stulićevu rječniku kod
kužnikov. — sasma nepouzdano.

KUŽNIČIN, a4j. koji pripada kužnici. — U
Stulićevu rječniku: ,ad mulierem pest« laboran-
tem spectans^

KtrŽNiČKI, a4j, koji pripada kuinieima. —
U Stulićevu rječniku: ,ad peste laborantes spec-
tans^

KUŽNIK, m. kužan čovjek. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Belinu (,appestato, infettato
di peste' pestilentia laborans' 91b), u Stulićevu
(,homo peste laborans'), u Voltigijinu (,impesta-
tore' ,aiistecker'). u Vukovu (,der pestkranke'
, pestilentia correptus'). Od ostalih da se b}udimo
kako od neprijateja i kužn^ka. Š. Bndiuić, sum.
104b. Kada imaju općit s kužnici. I. Držić 819.
Služit nastojaše i pomagati kužniko. P. Kne-
žević, osm. 877. Služeći kužnikom s }ubavju
neizrečenom. F. Lastrić, od^ 857. četiristo kuž-
nika ustade. A. Kanižlić, fran. 73. Uz kužuika
tko rad sidi. V. Đofien 93*. Znam da je trudno
liječniku ozdravit jednoga kuŽnika. Đ. Bašić 92.
Mogli bi nastojati kužnikom. A. d. Gosta 1, 85.
Jeli župnik dužan dati ovi sakramenat nemoć-
Mku kužniku? Ant. Kadčić 178. Zavitam se,
da ću ja kužnikom služiti. I. Velikanović, uput.
1, 433. Kužnikom i drugim otrovnim nemoć-
ni kom. M. Đobretić 258. Tko je tako brez pa-
meti, da bi kužniku dopustio u svoju kuću unići?
Đ. Kapić 364. Stvari koje su sagi i oduhi kuž-
uika izmetnute. G. Peštalić 238. — U metafo-
ričkome smislu. Smut)ivci jesu duševni kužnici.
J. Banovac, pripov. 218. A nu bludni vi kuž-
nici! V. ĐoSen 108b.

KUŽnIkOV, adj. koji pripada kuiniku, — U
Stulićevu rječniku: ,ad hominem peste laboran-
tom spectans'.

KUŽNIONICA, /. tt Voltigijinu rječniku: ,laz-
zaretto' ,]azareth'. — nepouzdano.

KUŽNONOSAN, kužnonosna, afij. vidi kugo-
nosan. — U jednoga pisca xviii vijeka, a između
rječnika u Stulićevu (,pestifer vel pestiferus, pe-
stem adferens'). Bog mrzi na smrad težih jezika
i srca kužnonosnih. A. d. Bella, razgov. 74. (nema
u negovu rječniku). — nepouzdano.

KUŽI^AČA, /. ime dvjema zaseocima u Bosni
u okrugu Tuzle DoAe, Statist bosn. 90. 91.

KUŽtStaK, m. ikeka otrovna bifka. — Postaje
od koga. Kužnak, Datura stramonium L. (Vuka-
sović, Praunsperger). B. Šulek, im. 188.

KVA, onomatopeja za glas u patke. — U pjesmi
ugarskijeh Hrvata, Jur se i race vstajadu, kva
kva kriču. Jačke. 224.

KyACE](i, m, drvo na kosi koje kosac drži
desnom rukom. Kupčina dol. D. Hire. — vidi
kvačak.

KVAČAK, kvdčka, m. vidi babak, 2, i ruce|.
— isporedi kvače). — Od iste osnove od koje je
i kvaka ; kao da je dem. kvak, ali ovaj supstantiv
nije potvrđen, — U naše vrijeme. Kvačak, držak.
Zem)ak. 1871. 2. Kvdčak, ruce} (na kosištu). \t.
9tojanović. Kvačak, desni držak u kose. Sui^a.
Đ. Hire. , Kvačak prediii i straždi^ drži kosac
u ruci kad kosi. Levai^ska varoš. D. Hire.

KVAĆANOVIĆ, wi. prezime. — U naše vrijeme.
Petra Kvačanovića. Glasnik, ii, 1, 199. (1808).

KVAČATI, kvačam, impf. izmišfati(?), isporedi
kucati, 1, b. — t/ jednoga pisca xviii vijeka.
Tu načimbe izvrsnije ko Ce bo)e zgotoviti broji,
kvaČa, izmišjije (griješkom izmisli* je) za Gavanu
pogoditi. J. Kavai^in 22b.

KVAČeAe, n. djelo kojijem se kvači ili se ko
kvači (vidi 1. kvačiti). J. Bogdanović.

Digitized by

Google

KVAČETI

846

KVAKA, o.

KVAČETI, vidi 2. kvačiti.

KVlČICA, /. dem. kvaka. — Od xviii vijeka.

a. uop6e. Iz pridana kraju mora ova (pluina)
daska gvozdeni nakriven jaV zakučat ankačić-
jar kvačica imati, a kojim se za pridAi stupčić
od pluga zakvači. I. Jablanci 48. (Pluini nož)
na ledi va}a da imade jedan mali gvozdeni an-
kaČić ili kvačicu koja mora s nosom doli okre-
nuta biti, da se u i^u mali sin^irčić ukvačiti
može. 49. (Na plugu) uz i^eg (lemešj dasku i
k sebi pritežu, ona nogu u pridAu se kvaČi
gvozdjem, uz nu koje dasku jaČi, i, da ona kud
se ne pomiče, pridAoj nogi lim gvozden popriče,
urizavii za kvačicu misto. J. S. Be)ković 19.
Kv&Čica, dim. od kvaka. J. Bogdauović.

b. vidi kvačak. Kvačica, drvo na kosi, koje
kosac drži u desnoj ruci. Kupčina dol. Đ. Hire.

c. vidi stržaja fna vinovoj lozi). Kvačica,
z kum se trs k kolu sam privežuje ,gabeln an
weinreben, đie sich selbst hefften'. K. Jambrešić,
rječn. u latinskome dijelu kod clavicula.

1. KVAČITI, kv&č£m, impf, zakucavati, zakva-
Hvati. — Postaje od kvaka. — Od xvm vijeka
(vidi 2, a).

1. aktivno. — U soijem primjerima u pre-
nesenome smislu. Kud Be^epa kvači Stanišina.
Osvetn. 2, 142. Evo ima toliko godina Sto kva-
čite, borbe zamećete. 8, 29. PodaleČe (orli) raz-
vijali krila, za dva mora kvačilo im perje. 7, 8.

2. sa se.

a. pasivno. Ona nogu u pridnu se kvači
gvozdjem. J. S. Be)ković 19. (vidi kod kvaka, a).

b. refleksivno, Jugovina puhne, a sretne
je sjever mrzloviću, ter se kvače o mrke oblake.
Osvetn. 8, 28. — U Lici u prenesenome smislu,
,E, poč^o se i na6 momak već kvačiti'. ,1 naŠa
se djevojka počela kvačiti, va)a da bi se već
udala^ ,Vide ti i^ega, 6 čim se on kvači, ka mačka
izgorelom nogom*. J. Bogdanović.

2. KVAČITI, kvačim, impf, vidi kvakati, a. —
U Voltigijinu rječniku: kvačeti, kvačem i kva-
čiti, kvačim ,cornacchiare' ,krahen'. — oba .«u
oblika vrlo nepouzdana : vafa da ih je pisac 'Ae-
kako načinio od kvakati, kvačem.

1. KVADAR, kv&dra, a^j. quadrus, četoero-
uglast, tal, quadro. — Na jednome n^estu xvi
vijeka, Učiniše on svoj grad Babiloniju v formu
,kvadru'; vsaki kvadar (radi ove riječi vidi 2.
kvadar) opasovaše 74 mije. Korizm. 45^. — Moie
biti da amo pripada i ovaj primjer, premda je
nejasan : Da bi 1 kelomna od zem}e do neba do-
ticala kvadra i da je vas nanizan britava tere
da bi ti gorje i dolje uza An hodio ležeći, da te
rježu na zalogaje . . . (mislim da treba shvatiti:
kelomna kvadra; vas nanizan biče pogreška pi-
ščeva, jer su ove riječi očito u svezi s kelomna).
Zborn. 178b.

2. KVADAR, kv&dra, m. u primjeru xvi vijeka
kod 1. kvadar nejasno, jer po riječi vsaki moglo
bi se pomisliti na stranu, ali po opasovaSe 74
mi)e ne moie biti drugo nego cijeli obod.

3. KVADAR, kv&dra, m. vidi slika (osobito
takova koja visi na zidu), tal. quadro. — U je-
dnoga pisca Sp}ečanina xviii vijeka. Sto kva-
dara i sto slika što su s ruka glasovitijeh. J.
Kavaiiin 28^. — U naše vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.

KVIdERNA, /. tal, quaderno (može biti da
ima i quaderna ti istome smislu, ali mi nije po-
znato), nekoliko tabaka čiste hartije sašito ili ve-
zano ujedno kao kMga, da se može što napisati
ili bifežiti, — U sjevernome primorju od xiii vi-

jeka. Nijedna kvadema od tržac. Zak. viuod. 69.
Držati kvademu kiiiga. Nared. modr. ark. 2, 88 .
Od kvaderne ,ili conta ili carte' . . . (riječi ,ili . . .
carte* latinskijem slovima). Mon. oroat. 103.
(1468). V naSoj kvaderni braćine rečene. 205.
(1514). Da stanem nabrajat od vaše mladosti ča.
ste potrpili do vaSe starosti, kvadornu bi spravi 1.
M. Kuhače^ić 41.

KVIdEBNICA, /. dem. kvaderna. — xv vijeka.
I činit po kancilere va jednu kvadernicu zapi-
sevat. Statut kastav. 1490. 205.

KVA.DRAT, kvadrdta, m. tal. quadrato, če-
tverougao u kojega su sve stranice i svi uglovi
među sobom jednaki. — U matematičkijem khi-
gama našega vremena (ima i naČii^na riječ če-
tvorina) ; ti aritmetici znači broj pomnožen jedan
put sam sobom. — V jednoga pisca xviii vijeka
znači ono u Čemu se hrani korporao u katoličkoj
crkvi, vidi i tobolac, tok. Pokle se apara misnik,
nima kvadrat na misalu ili svrhu kaleža posta-
viti. I. Krajić 53.

KVAdRATAN, kvidrfttna, adj. u kojega je
oblik kao kvadrat, — U naŠe vrijeme. P. Bud-
mani.

KVADRATIN, m. prezime. — U narodnoj
pjesmi istarskoj našega vreinena. Ovo ti je Ive
Kvadratine. Nar. pjes. istr. 1, 41.

KVAK, m. riječ srodna s kvaka, ali ne dosta
jasna značeiia. — Od xviii vijeka^ a između rječ-
nika u Vukovu (,in der redensart* : ja Aega ni u
kvak ,ignoriren* ,ignoro'). Što sada na ovo go-
vorite vi koji u mehani, za trpezom i na pirovi
na kvak i na nokat iztresate maulike? Đ. Rapić
266. Ja i&ega ni u kvak. (Ne bojim ga se ni-
malo). Nar. posl. vuk. 108. u oba se primjera
vidi da su poslovice u kojima na kvak i u kvak
stoje adverbijalno, te kao da bi kvak značilo nešto
vrlo maleno ili vrlo sitno, moiebiti : koliko se
može jednom zakvačiti (mislim da nije značene
koje če se sad kazati). Kvak, klićak u voća.
Toran u Slavoniji. D. Hire.

KVAKA, /. uprav je ista riječ što 1. kuka
(vidi) i od istoga korijena (u se promijenilo na
va). — Od XVIII vijeka (naj prije u Bjelostjen-
čevu rječniku),

a. kuka uopče, vidi 1. kuka, a. — Između
rječnika u Bjelostjenčevu (,uncu3'), u JambreŠi-
čevu (,unous'), u Vukovu (vide kuka). Čovik koji
u vodenici bijaSe hiti se kvakom, zakačenu (dje-
vojku) iza dna potegnu i izvadi. A. Kanižlić,
utoč. XXII. — Amo pripada i ovo u Vukovu
rječniku (kod kvaka): togli[ti] se kvako, kad dvo-
jica zakvače sredde prste od ruke, pa se vuku
koji će biti jači.

b. vidi mandal, zasovnica. — Između rječ-
nika u Bjelostjenčevu (kvaka, krakun, romasin
jpessulus'), u Jambrešičevu (kvaka na vratah ,pej-
sulus'), u Stuličevu (,vectis, pessulus' iz Hahde-
ličeva),

c. sprava na vratima kojom se vrata mogu
otvorati i zatvorati bez kfuča; dvije su glavne
vrste: prva je (starija, što se još nalazi na vra-
tima sefačkijeh ili siromaškijeh kuca ili soba) bez
brave i sastoji se iz male podufe (obično gvoz-
dene) daščice koja stoji na vratima i okreče se
uz vrata gore i dofe oko fedne osi na jednome
kraju, a auga je tako da joj se drugi kraj pruža
preko kraja vrata i kad se zatvora upade u pro-
cijep načii^en na drugome gvozdenome oruđu što
je zabodeno n do vratnik ^talijanski saliscendi);
druga se vrsta sastoji iz (ohično Četverouglastoga)
gvozdenoga mandaliča Što se pomafa isvan brave

Digitized by

Google

KVAKA, o.

847

2. KVAB, b, e).

jer ga tiska iMnutra elastiSno perOj a na dovrat-
niku ili na druaome vratnome krilu ima rupa
u koju ulaii kad se zatvora. — isporedi 6ek}uQ,
a) (gdje nije dovofno istumaČeno). — Prvo zna-
Me ima u Voltigijinu rječniku: ^salisoendo, sa-
liscendi' ,klinke, schnelle an der thiire*; drugo
u Popoviievu : ,klinke^ — Kod druge vrste i ono
(kao driak) čim se otvora i zatvora. Kvaka, a
brave ono sa Sto se hvata rukama, kad se vrata
otvoraju i zatvoraju. u Dobrosela. M. Modić.

d. veliki drveni batac, kojim so štike sabi-
jaju VL di'vo da se prekala. u Posavini. F. He-
fele. Kvaka, imo drvenom batu, kojim se Že-
}ezne sagvozde a pad zabijaju da raspukne. u
Posavini. F. Hefele.

e. držak u kose. ČuČerje. D. Hire. — vidi
kvačak.

KVAJCAČ, kvakdča, m. Ardea nycticorax. Đ.
Trstei^ak. — vidi kvakavac.

KVAJCAN, m. muški nadimak, u hrvatskoj
krajini. V. Arsenijević.

KVAkATI, kv&£em (kv&k&m), impf. puštati
%£ sebe glas kva kva (o nekijem pticama).

a. 0 vrani. — U Bjelostjenčevu rječniku:
kva£em, grakam kako vrana ,cornicor^

b. 0 patki, — U naše vrijeme u ugarskijeh
Hrvata. Baca kvaka. Jačke. 225. — isporedi
kva.

KVAkAVAC, kvAkavca, m. Nycticorax gri-
sens Gray, neka ptica. 8. Brusina, ptice hrv.-
srp. 108l>. — Po glasu kva kva, vidi kvakati.

KVAl^, Kvd^a, m. vis u Hercegovini. Glasnik.
22, 25. 55. — isporedi Kvanak.

KVINAK, Kv&i^ka, m. brdo 3'/, sata od Mo-
stara, pošav u Dubrovnik, ^j. Stojanović. — MoŽe
biti isto što Kvaii.

1. KVAB, /. vidi 2. kvar. — Od xv do kraja
xvn vijeka, a između rječnika u Daničićevu
(kvarb ,detrimentum'). Kako nam govore da
imate i driȣite samosilbjemb olova naSega Du-
brovčanina Dabiživa Latinice . . . Ako ga najde
koja kvarb ili čteta u tomej olovu sa vašb uzrokb
i za vašb uredb, naprav)enbje sve 6e biti svrbhu
vasb . . . Molimo vi, učinite što je dostojno a
kvari se učuvajte. Spom. sr. 1, 131. (1415). Ne
učini se u sem}i ni u }udehb nddna kvarb. 1,
184. (1416). Vidimo da nasb gospodbstvo vi }ubi
i našoj kvari i vaStini ndste radi koliko ni vaŠoj.
1, 164. (1422). Ako bi namb ne(vdru) ili koju
kvarb učinio ili našemb. Mon. serb. 347. (1427
u poznijemu prijepisu) Ako mu što bude od
kaura, ali smrt, ali ga ubiju, da vaša kvar bude,
a ako što bude od Turaka, da sam ja platac (za)
i!iogovo dugovane, i da odkupim svoju viru. Sta-
rine. 12, 8. (oko 1694). Ako mu Sto bi u vas,
kvar vaša; ako li mu Sto bi u nas, moja je vira
platac. 12, 7. (1699).

2. KVAB, m. kvareiie; šteta. — Akc. se mije^
u loc. sing. kvAru (u množini koja je dosta rijetka
moie biti da se mijeiia akc. u gen. pl. kvdr&, i
u dat., instr., loc. pl. kvdrima; a kad se umeče
ov, u svijem padežima: kv&rovi ili kvArovi?,
kvar6v& ili kvArdva ?, kvar6vima ili kvArovima ?,
kv&rove ili kvArove?). — Po nslov. kvar, bug.
pokvarjam, malorus. KoapuTu mogla bi biti stara
riječ; u našemu je jeziku (možebiti i u nsloven-
skome) bila isprva ženskoga roda (vidi 1. kvar);
kvar, m. jav}a se od xv vijeka (vidi b, f) aa)
aaa)). — Jamačno je isti korijen što i u ckvr-
niti, skvmiti (vidi); isporedi i u. Vukovu rječ-
niku: čkv&r, m. (u Bisnu) vide kv&r itd. (griješ-
kom je ispušteno u ovome rječniku). — Između

rječnika u Vrančičevu (,kvaarS škoda ,di8pen-
dium'), II Mika}inu (kvar, pomankanje ,labes, de-
fectus'; kvar, šteta ,detrimentum, damnum'), u
Bjelostjenčevu (kvar, šćap, šteta, gubitak, poguba,
poraza ,damnum, dispendium, jaotura, detrimen-
tum, inoommodum^ v. škoda), u Jambrešičevu
(,damnum')i u Stuličevu (,vitium, labes, mendi\,
noxa, damniim')? u Voltijijinu (,danno, pordita,
svantaggio' ,schaden'), u Vukovu (,die besch&di-
gung' ,damnum*, cf. šteta).

a. staAe čega kad je pokvareno (i uopće kad
je gore nego je prije bilo). Prez vsakoga kvara.
Anton Dalm., nov. test. 2, 124^. ]petr. 3, 4. (ne
mogu potpuniti, jer nemam kAige : jamačno ove
riječi odgovaraju grčkijem : iv ztp dipd^dgn^, i la-
tinskijem: in incorruptibilitate. dakle znače ne-
pokoarenost). Da mu osim stare rane na mišini
nije kvara. V. DoSen 127l>. Kvar očiju krva-
reAe slidi. J. S. Bo)kovič 208. Pak kad kra-
dom (kuvačica) donaliva vodo (u sirce) i gazda
se taj na kvar nabode, onda laž mu svaku izgo-
vara dajuč uzrok od sirce tnog kvara. 248. Kvar
,venderben* ,depei*imento'. B. Petranović, ručn.
kd. 24. — Amo može pripadati i ovo: Ovo,
kako ja scinim, (jest) brez kvara istine. A. Ka-
nižlič, kam. B57. — / kao kvareAe u moralnome
smislu: Po tom se stanu ženiti i udavati jedni
s drugima . . . tako se rasprostre kvar malo po
malo svuda kao kuga. Vuk, priprava. 200.

b. šteta.

a) uopče. Na kvar bliždega. F. Glavinić,
sviti. 56. Ako bi se podpisoval s kvarom dru-
goga. 68. Ako bi mu se poslam roka što pri-
petilo, to hoće moj kvar biti. Starine. 11, 82.
(1628). Ako u roku umre, naš kvar. 11, 86. (oko
1648). Može se iskati zadovo]ština za kvar. A.
Bačić 48. Kad se reče štogod s kvarom iskr-
nega. 131. Ti si i drugih kvara uzrok: mlogi
s tebe gube svrh dobara tilo, dušu, sebe. A. Ka-
nižlić, rož. 33. Da ja vas svit mogu steći izgu-
bivši dušu š i^imo, koja je korist? nije kvar veći
(nema većega kvara), fran. 125. Jošt brez kvara
svojijeh junaka. S. Stefanac 12. Brez kvara se
lako vrne. V. Došen 17^. Kada Turke čilo od-
tiraste, Slavoniju opet posidoste, sve od onda
ona se uprav)a i na novi običaj posta v)a ; aP se
evo postavit ne može, težka kvara! slava tebi
Bože! jer Slavonac ne da svoje diče da se idu
učiti a b c. M. A. Be}ković, sat. 02*. Bo|i
komad daje gospodarom, a nama se uvik tuži
kvarom. D8t>. Vrazi svaki dan zlo služe se na
kvar i štetu }udsku. I. Velikan ović, u put. 3, 466.
Đubre na kvar kad leži u toru. J. S. Be)ković
28. Orane dvo- ili trogodne s kvarom rižu se.
150. Iskra mala, ma vidje li kvara! Osvetn.
1, 72.

b) šteta u imanu, gubitak. Po kvaru to-
liko ,u dobrijeh' koliko u pošteiiu. A. Baćić 113.
Ako brez kvara kućnoga ne mogu otići. 382.
Vira koja mu kaže da su protivStine, nevoje,
kvarovi i nesriće plod i pedepsa griha naših. A.
Kanižlić, fran. 250. I da na kvar sada daje (tr-
govac) tako čine kad prodaje. V. Došen 120^.

c) u osobitome znače^u, u pofu šteta koju
Čini marha. I od svega pastir kvara va|a da sam
odgovara. V. Došen 221*. Kuda se s kvarova u
zalogu dotiruju od pojara. J. S. Be}ković 155.
Vodi marvu da kud po kvaru ne bodi. 156. Ako
je (stoku) na kvaru nađe, onda ih zaplijeni. V.
Bogišić, zborn. 417.

d) nestatak, nestajane. Sve činiše vino-
grade da se smetu i povade ne žaleći vinskog
kvara. V. DoSen 148b.

e) kad se žali radi štete, vidi 1. grohota,

Digitized by

Google

2. KVAE, b, e).

848

KVABAT, b, a).

b) i Skoda. O ! kvar svita po kom hode ! o ! kvK *
koju piju, vođe ! V. Došen 211». Jer i ovi lipi
riči kvar je, 8 kojim vas prodi6i. 270^. 8 kva-
rom Sto vas sem}a hrani. 219^. (Soadbarina je)
ko 8* udaje, trideset dukata; ko se ženi, tridest
i četiri ; ti se vidiš junak od mejdana, nije kvara
da atotinu dadeš. Nar. pjes. vuk. 2, 423.

fj uzrokovane kvara (kome ili čemu) is-
tiče se:

aa) različnijem glagolima kod kojijeh
je kvar logični objekat €uui) naj češće činiti,
učiniti itd. Ako bi se i jednom na dan napil
studene vodi, prud mu vdće čini nego kvar za
telo i za dušu vsakomu človdku. Pril. jag. ark.
9, 140. (1468). A o tom ne činite nam nazadka
nego orsagu kvar. Mon. croat 293. (1592). Da
8^ ne čini nijednom* ki kvar. J. Kava&in 517*.
Jeli komu kvar ili štetu učinio? A. Baćić 59.
Kakovi kvar učini čovjeku svaki smrtni grijeh.
Pisanica. 58. Izvidiše takodor, koji kvar od ne-
prijate^a Pragu varoSu bi učinen. I. Zaničić
94. Što u meci kvar učini (sviiia). V. Došen
172^. Sav komšiluk i sve selo viče da Jim
z marvom oni čine kvare. M. A. Re)ković, sat.
£4^. Jere mo^ba više kvara čini. £7*. Ubit
ju je griota, jerbo kvara ne čini (Ševa). M. Ka-
tančić 74. Što je caru kvara učifieno. Nar. pjes.
vuk. 2, 58. Hodi, kraju, da se darujemo, daru-
jemo, i da s' oprostimo, Što je koji učinio kvara.
2, 478. Da povratim onu poturicu, da nam kakva
kvara ne učini. 4, 232. Koliko je lako udario,
dva joj zuba kvara učinio. Nar. pjes. vila. 1866.
801. Đavolast je, mirovati neće, devpjka si,
učiniće kvara. 802. .Ta ču Aega danas objesiti,
dosta mi je učinio kvara, dosta kvara i joSte za-
rara. Nar. pjes. krasić. 1, 19. Hćaše vezir joSt
kvara počiniti. S. ^^ubiša, prip. 186. Siječe,
para i glave obara, silna junak počinio kvara.
Osvetn. 8, 108. — bbb) dati, zadati. Tvrdi beden
što obara, to li peči ne da kvara? V. Došen
92l>. Svi bo ma£e daše kvara neg taj lupež.
121». I iskniem kvar zadaje. 80». — ccc) po-
graditi. Dosta smrtna pogradili kvara. Osvetn.
2, 135. iftekoliko spalili pojata, i još Aešto po-
gradili kvara. 5, 59. — ddd) nanositi. Da se po-
rezovnikom ne nanosi kvar mankavimi namirami.
Zbornik zak. 1869. 90. — eee) praviti. Jer tko
inom smrtne kvare pravi. Osvetn. 1, 13. — fff)
raditi. Jedan drugom ne radio kvara. Osvetn.
2, 50. — OOO) tvoriti, stvoriti. Kakono se može
skladovati i medu se ne tvoriti kvara. Osvetn.
8, 23. Lađe bdiju s pruda budvanskoga, da mu
8 mora tko ne stvori kvara. 2, 103.

hh) biti na kvar. A još gorje na kvar
ti su domu. J. S. Bejković 413.

cc) postaviti (koga) u kvar. — U jed-
nome primjeru xvi vijeka. Koji bihu ondi odsu-
djeni rekoše lioj : ,£vo vrata jesu otvorena i ni-
kore jih ne čuva, izajdi i ubigni^ Odgovori sv.
Agata: ,Daleko od mene budi da ja venac mo-
jega boja izgubim, i da ja stražci u kvar po-
stavim*. F. Vrančić, živ. 44.

g) kvar se može platiti^ vratiti itd. S Ku-
cima se umirismo ali kvar platit ne možemo.
Starine. 10, 24. (1692). I kvar koga puk učini,
starešina plaća. V. Došen 221^. — I dužan jest
kvar povratiti. F. Glavinić, sviti. 76.

h) na raglične se načine pokazuje da je
kome šteta. Kad bi on trpio koji kvar. A. Baćić
125. — Da nit' kože niti kese (linac) čuva, da
kvar ne odnese. V. Došen 210a. — Zarad kvara,
što u vinu biva. 148l>. Neće biti men* od liega
kvar. A. T. Blagojević, pjesnik. 11. Tako kvar
je o zdravju težaku. J. S. Be)ković 488. A znam

nisi ništa učinio što bi caru danas kvara bilo.
Nar. pjes. petr. 2, 694. — Pa ćemo im besu dati
tvrdu, da im ništa od nas nema kvara. Osveto.
2, 113. ~ Ako bi po takvoj krivoj svidočbi slidio
kvar drugomu. A. Baćić 129. — Sada će nemo6,
sada kvar na te srnuti. A. Kanižlić, fran. 196.
— Od sto zrna 37 na kvar proidu. I. Jablanci
76. ~~ Klat s vrućine priko lita neće nitko sa
se, jer u kvar se meće. J. S. Bejković 437.

KVAbAN, kvima, a^j. kojemu je Hi na ko-
jemu je kvar. — Akc. se mijeiia u sloienoj de-
klinaciji: kv&rn?, kv&rna t^. ^ Od xvi vijeka
(vidi a, b))y a između rječnika u Vukovu (1. n.
p. orah, |ešnik, žito ,verdorben' ,corruptus'. —
2. čovjek, t. j. kilav. cf. štetan).

a. adj.

a) laesus, corruptus, vitiosus, prema 2.
kvar, a, pokvaren^ koji se pokvario. Trgovci kadi
kvarne stvari za dobro prodaju. Đ. Leaković,
nauk. 348. (Marva) zimnom pašom često kvarna
biva. J. S. Be^ković 153. Buduć pčele ovako
timarne, nisu lita do dvadeset kvarne. 166. I
š Ae (slame) kvarne i bolest pristane. 425. Ako
li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje
tamno bitL Vuk, mat. 6, 23. Ladari tvoji i kr-
mari tvoji i koji opravjahu kvarne lađe tvoje.
Đ. Daničić, jezek. 27, 27. — U osobitome zna-
čenUf kao pristojnija rijeČ mj. kilav, vidi u Vu-
kovu rječniku.

b) detrimento afifectus, prema 2. kvar, b,
kojemu je šteta učiAena, nanesena. Jedno 80 flo.
da sam kvaran i škodan. Mon. oroat. 299. (1595).
Ter bi mu se do roka smrt pripetila, da i v tom
kvarni budete. Starine. 11, 82. (1623). Nejte
mu više uzimati od dugovanja, jere je sada kva-
ran bio, ubili su mu tovaruša, tere i kvaran bi.
127. (1679). Ako ne bude meda ovi dana, ho-
ćemo bit kvarni. 128. (1679). Tako neposlan
malo kad je med se)ani pošten ; dok u selu je
što priko reda ili kvarno, t&(d) se na iieg gleda.
J. S. Be}ković 298.

b. adv. kv&mo, vidi Štetno kod Štetan. — V
Bjelos^enčevu rječniku: kvarno, štetno ,damnose';
u Stuličevu: v. štetno; U Volti^jinu: ,danno8a-
mente, svantaggiosamente' ,schfidlich*.

KVAB Antona, /. vidi kvarantina. Za osobe...
biće prvi dan kvarantene onaj kojega seje Čuvar
ukrcao. Zbornik zak. 3, 488.

KVABANTINA, /. tal. quarantina, quaran-
tena (upravo 40 dana), vidi kontumac. — ispo-
redi kvaran tena. — U naše vrijeme u Dubrov-
niku (P. Budmani) t u pisaca. Da ju je vjetre-
iLem prije kvarantine ili u istoj jurve izgubila.
Zbornik zak. 3, 458.

KVABAT, kvarta, m. četvrti dio, četvrt, če-
tvrtina, tal. quarto. — Akc. kaki je u gen. sing.
taki je u ostalijem padežima, osim nam. i aee.
sing, i gen. pl. kv&r&t& (u Vukovu je rječniku
zlo zabifežen akc. u gen. sing. kvarta). — Od zvii
vijeka po primorju, a između rječnika u Vukovu:
(po primorju) vide Četvrt.

a. uopće (naj češće kao dio sahata). Mi]a tri
tisuće sedamsto i pedeset i osam i jedan kva-
rat. M. Orbin 103. — Za jedan kvarat ure. P.
Badovčić, način. 440. Za po kvarta od ure. V>
Andrijašević, put. 281. Tri kvarta na drugu bi
segur sii^al dan, da na šance udru. M. Kuha-
čević 133. Kvart ,quarta pars', gen. kv&rta. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. 12. KvUrat ,quarta
pars', gen. kv&rta. 20.

b. u osobitijem znaČenima.

a) kao' dio lakta. Od lakta nije, od kvarta
nije, od pedi nije, svu gospodu prosvijetlL Srp.

Digitized by

Google

KVABAT, b, a).

84d

kVaeiti, 1, c, i).

nar. prip. i ca^. vuk. (1897). 859. odgonetlaj:
igla. 896. Noaine im po od kvarta bjehu. P.
Petrovih, gor. vijen. 61.

b) u VukofH* rječniku: (u Boci) austrijski
srebrni novac od pet krajoara .dstorreichische
silbeme funf kreuser munse' ,numi genus*. ovako
se tvao jer ih je četiri u cvanciki,

KVAbEI^E, n. djelo kojijem se kvari, — Sta-
riji je oblik kvarenje. — Između rječnika u Mi-
kafinu (kvarenje), u Bjelos^enčevu, u Vukovu.
Tako se upravo moie reći da kvarei&e jezika ide
sad mnogo brže. Vuk, pisma. 18. Jer se to ni-
jedno ne može 6initi bes kvare^a i štete našega
narodnoga a i slavenskog jezika. 88. Kominu
ot kvareiia čuvati. P. Bolić, vinodjel. 2, 71.

KVAbEŽ, f. i m. vidi kvarei&e. — U pisaca
našega vremena.

a. /. Nesrećno seme zaglup}ivai^a, dražei^a i
kvareŽi. B. Šulek, socijal. 9.

b. m. Pod kvarežom napoleonskih udvorica.
M. Pavlin ović, razl. spisi. 49.

KVABITAC, kvarica, m. ikeka vrsta bijela i
tvrda kamena u okolini dubrovačkoj. — Kao da
je postalo od tal. quarzo (bjelutak), i u moje sam
djetii/istoo slušao da i jest taj kamen^ ali sum1^am^
ima li oko Dubrovnika bjelutka. — U StuHčevu
rječniku: ^species lapidis albi et dari aedificiis
construondis, qui in Đalmatia frequentissime in-
venitur*.

KVAbITI, kv&rim, impf, uopče činiti da što
(objekat) bude gore nego je prije bilo, — ispo-
redi štetiti. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. kv&r&h, u aor. 2 t 8 sing, kv&r£, u part.
praet. pass, kv&ren ; u osialijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Postaje od 1. ili 2. kvar. —
Od XVI vijeka (vidi 1, a, g))^ a između rječnika
u Mikajinu (kvariti, štetiti ,labefacio, vas to, dis-
turbo, dissipo*), i4 Bjelostjenčevu (kvarim ,destruo*.
2. kvarim vino ,ejicio, vomo, evomo vinum'). u
Jambrešičevu (kvarim ,destruo^), u Stulićevu (v.
ištetiti), u Voltidijinu (,danneggiare* ,schaden,
,besch&digen'), u Vukovu (,verderben* ,corrumpo*).
1. aktivno.
a. činiti uopče da što (objekat) postane u
svojoj naravi ili bitnosti gore nego je bilo,

a) objekat je što tjelesno (često se misli
na hemičke promjene s kc^jijeh Što postaje nespo-
sobno za fudsko upotrebfavaiie). Otrovi u sudu
od zlata ne kvare suda. 8. Margitić, fala. 188.
Da ga (meso) većma smrad ne kvari. V. Došen
81*. Smotriše stari da ni voda to drvo ne kvari.
J. 8. Be)ković 89. ](iUto sirce svoju fučiju kvari.
Nar. posl. vuk. 178. — - Nijedan (prolog) nije
ostao neproćitan od mene; mnogo bi me puta
popovi karali, što kvarim crkovne ki^ige. D.
Obradović, živ. 28. — Začina mnoge stvari bo}e
Čini, a ne kvari. V. DoŠen 65^. Biber pali, sva
nam man^u kvari. Nar. pjes. petr. 1, 221.

b) u moralnome smislu.

€Ui) objekat je čefade ili čefad. ZnaAe
kvari naučena. M. Badnić 54^. (Djavo?) kvari
onih ki se oblače kožicami od jaganca, a unutra
kd zli pače vuci jesu. J. KavaAin 877 b. Koje
mnogo svita kvare (zdiU i bukare). V. Đošen
149a. ^aj više va}a da se (rodite(i) staraju da
dobro vospitanije Čadom svojim dadu, da i(h) ne
razmažujn, da i(h) ne kvare. Đ. Obradović, živ. 4.

bb) objekat je srce. SrČba dugačka
šteti i kvari srce. M. Badnić 274«. Svakom srce
kvare. P. Macukat 89.

cc) objekat je koja krepost ili uopće
koja duševna osobina. Svaka zloća i grih supro-
tivi se kri posti i kvari ju. F. L€wtrić, ned. 828.

Proždrlost kvari crizmenost, bludnost Čistoća.
328. Siromaštvo smućoje sve obitifi i kvari do-
brota sviju narava. A. T. Blagojević, khin. 84.
Grih bo)e i plemenitije duševne vlasti kvari i
šteti. B. Leaković, gov. 86.

c) objekat je tjelesna osobina. Oči joj
samo lipotu kvarahu. And. Kačić, kor. 80. Ogan
ga (miris) kvarL P. Bolić, vinodjel. 2, 87.

d) kvariti kome vo}u, ne puštati ga da
čini i^ešto što mu je ugodno. Kad čoek vidi da
ma se što na šteta ište ili Čini, ali od dobrote
neće drugome vo^e da kvari. Vuk, poslov. 290.

— Amo pripadc^u i ovaki primjeri : Da ne kvari
ćefa vojvodama. Nar. pjes. vuk. 4, 221. Ne mogu
mu kvariti hatera. Vuk, rječn. kod hater. Koji
kvari društvo, kod razvrzigra.

e) objekat je jezik, smisao, ortografija
itd,; napjev itd, U nas gdje kAiževnici niti
svoga narodnoga jezika upravo znadu niti hoće
da ga uče, nego ga okrećući svaki po svonfb
krivome znaiiu jednako kvare i grde. Vuk, pisma.
14. Prvi srpski spisate) . . . kako je počeo pi-
sati, odmah je počeo i jezik svoj kvariti. 17.
Slavenska ortografiju da kvarimo. 7. Doista je
čudno i smiješno da mi ,blagogla3ije' u tudijem
jezicima hvalimo, a u svome ga jeziku kvarimo
i grdimo. 19. Što je pisac . . . gdjegdje umetnuo
riječ koja kvari smisao. Đ. DaniČić, živ. kra}. i
arhiep. ix. Ar drhće joj glas groca bijela, pa
joj napjev v«»le mio kvari. Osvetn. 1, 53.

f) objekat je posao ili djelo uopče. Ako
bi Što činio, sve ono kvarim. A. Kanižlić, bo-
golubn. 508. Ali jednom kad ostari, da poslova
već ne kvari. V. Došen 12 1*^. Ja ne pišem iz-
mišjene stvari, niti što trud posleniku kvari. J.
S. Be)ković 6. Kad ko preko mjere hita, pa
kvari svoj posao. Vuk, poslov. 29. Kad bi ko
šćeo kome dobro kakvo da učini, pa onaj sam
kvari. 110.

g) u noj širemu je smislu objekat stvar.
Ta takov pat kvari tu stvar. Naručn. 59«. Dosta
sobom dobri stvari nerazložni način kvari. V.
Došen 183*.

b. trgati silovito dijelove od rega cijeloga,
te tako ovo uništavati ili nagrđivati. Šumu mladu,
šibarje kvari. M. Kataiičić 53. Ne kvari drveta
liegovijoh sjekirom. Đ. DaniČić, 5mojs. 20, 19.

— Veli liima SeAanine Ivo: ,Da mi ovde vatru
naložimo od pušaka našijeh kundaka, od mačeva
našijeh nožnica^ AV govori Jure barjaktare : ,Vi
nemojte tanke puško kvarit, tanke puške i britko
mačeve'. Nar. pjes. vuk. 3, 420. — Davaćemo
što god raja ište, ne kvarite carevih gradova.
4, 150. Da ne kvarim bijela bedena. (1824.) 1,
51. Dok je Petar još palio i kvario šanac u Ću-
priji, stigne Dorđije. Vuk, dan. 4, 13. Jednu
crkvu kvariti a drugu graditi (slaba je zaduž-
bina). Nar. posl. vuk. 113. — Da Moskovi raz-
sipaju i kvare Svecku. A. Tomiković, živ. 237.
Na četiri anđela kojima bješe dano da kvare
zem{u i more. Vuk, otkriv. 7, 2. — Udovičico,
golubičice ! ne roni suze, ne kvari lica. Nar. pjos.
vuk. 1, 231. Lice kvariš, te sokola hraniš. Nar.
pjes. vila. 1867. 13. Jedan drugom bijelo lišco
kvari. Osvetn. 2, 170. — Djaval ga razdirašo i
k varaše. Anton Dalm., nov. test. 99. luc. 9, 42.

C. uopće uništavati.

a) objekat je što tjelesno. Ne sabirajte
sebi blaga na zemfi gdje mojac i rda kvari. Vuk,
mat. 6, 19.

b) objekat je što umno. Sveti sinodi
opake naslidbe erotika odbacuju i kvare. A. Ka-
nižlić, kam. 353. Ne kti ona razvrći i kvariti
koja je u sinodu učinio. 422. — Bazličnost obi-

Digitized by

dfoogle

I

KVAEITI, 1, c b).

850

KVABTB

čaja ue kvari jedinstvo svoto crkve. iv. Je
dinstvo crkve opakima nauci kvare. 449. —
Kvarimo li dakle xakon vjerom? Bože safiavaj!
nego ga još utvrđujemo. Vuk, pavl. rim}. 3, 31.
— Zafito taka sumja kvari viru prisv. trojstva.
F. Lastrić, test 275^. — Ovaka pomankanja
kvare zaručenje. L Grličić, pat. 171. Događaji
koji ženidbu kvare. A. Baćić 421. Marko Ko-
larić iz Ribara tužio Ivana Maksimovića što je
š liime sprego vola, a sad Marko odstupa i kvari
spregu. Glasnik, ii, 1, 47. (I8O3). — Papa . . .
novi patriarkat ne samo ne potvrđuje nego kvari.
J. Pejkić 7.

d. objekat je mir, počivai^o, san Ud. ; sna-
čene je ometati, amStati, razbijati. Stvari koje
dižu i kvare mir i sklad medu vama. F. Lastrić,
od^ 244. Koji te (mir) nenavidi, kvari i razbija,
svet. 47b. Ne kvari mu počivai^a. Đ. Đaničić,
pri 6. 24, 15. Ne dade MiloS da ti kvare san.
A. Đ. Milićević, zlosel. 18.

e. u ovome je primjeru objekat Čefade; a
značeiie je: činiti mu štetu (gubitak) u imanu:
Od četvrte govorit ću stvari koja mlogog doma-
ćina kvari; to je, druže, Sto kazan i peku, pak
d Aih mlogi baš ništa ne steku. M. A. £e)ković,
sat. G5». — Amo pripada i ovaj primjer: Nači-
nite . . . slike od miševa koji kvare zera}u. Đ.
Đaničić, Isam. 6, 5.

f. 8 objektom vino, bfuvati. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku.

2. sa se.

a. pasivno, čijom se naj više mijer kvari
i tlači. F. Lastrić, svot. 48t>. Običaji po kojima
se ne kvari i ne oskvrnuje vira. A. Kanižlić,
kam. 250. Ne kvare li se na ti način odluČki
svetih otaca? 432. Grisi proti va iskrAemu jesu
oni kojima »e kvari i smota red, koji se ima dr-
žati prama iskr^emu. I. Velikanović, uput. 1,
348. Nek se mliko na štošta ue kvari. J. S.
Refković 294. A kasto se uma^uje (pjesma) i
kvari. Vuk, nar. pjes. (1824). 1, 32. Onda ne-
ćemo nikad ni mi ni on bo)e naučiti (nogo ćo
se još i drugi jednako od uih kvariti i naopako
učiti), pisma. 63. Tako se naj prije sovjet nadre
i počne kvariti, pravit, sov. 34. I ovaj im so
(jezik) koe od Hrvata, koe od sveštenstva, jako
kvari. M. Pavlinović, razg. 5.

b. refleksivno. Kad se vrste (kruha i vina)
počnu kvariti, ostavi Isus one vrste. I. Ančić,
svit. 186. Stabla obrizana u punu mjesecu suŠe
se i kvare. M. Radnić 119'^. Uzrok za što so
sada sičena grada ne kvari. J. S. Re}ković 89.
,Ova jeseil^a vrućina, pa se počelo meso i ono
koje je na dimu kvariti*. J. Bogdanović. — Oni
ki se kvare vinom kadano su podobni prascu . . .
Korizm. 49». Ždoro}ub sam so kvari. V. Došen
VII. ,Ma bila *e ispočetka kad je za i^ došla po-
štena, a sa' se lijepo počela nešto kvariti*. ,Poč'o
se on i to po vratiiju kvariti'. J. Bogdanović.

— Ko se hvali, sam se kvari. Nar. posl. vuk.
156.

1. KVAkNAR, Kvarnira, m. vidi 1. Karner.

— U jednoga pisca xvii vijeka (samo u sliku,
ali ima i tal. Quarnaro). Kakono i mornar, ako
je prom hitar, jidreć mimo Kvarnar, naskoči ga
vitar... Đ. Baraković, vil. 80. Pitajte Zadarske
otoke i kotar, i strane bakarske, Istriju i Kvar-
nar. 348.

2. KVARNAR, kvarndra, m. četrdesetina, če-
trdesetina. — RijeČ je romanska od lat. quadra-
genarium. — V naše vrijeme u Istri. Kvarn&r
iDumerus quadraginta* ; dva kvarnara ,octoginta*.
D. Nemanić, Čak. kroat. stud. 46.

KVARNER, Kvarnera, in. vidi Karner. — (J
naše vrijeme u Istri. Jedan brod se vozi po sz«di
Kvarnera. Nar. pjes. istr. 2, 135.

KVAR6nOSAN, kvarčnosna, adj. koji noii
kvar (u dva različna smisla). — U jednoga pisca
XVIII vijeka.

a. vidi kvaran, 1, a. Proti ovoj kvaronosnoj
(sa S n^. s piščevom ili štamparskom griješkom)
boljesti. I. Jablanci 82.

b. vidi kvaran, 1, b. Žito neće biti baŠ sa
svime onako kvaronosno. I. Jablanci 88.

KVAR6vANE, n. djelo kojijem ae koaruje.
Da im viŠe ne ima harai&a, nit^ iČesva kaćam
kvarovaiia. Osvetn. 8, 57. KvarovaAo erara pri
soli zapriiečiti. Zbornik zak. 1869. 96.

KVAROVATI, kv4rujem, impf. dva su zna-
čena: a) prelazno, kao kvariti; b) neprelazno,
biti na kvaru, na šteti, imati Štetu. — mislim
da je drugo običnije. — Od xviii vijeka.

a. prelazno. — U Bjelostjenčevu rječniku:
kvarujem drugoga ,damnifico*; u Stuličevu: ▼.
ištetiti iz Bjelostjenčeva ; u Voltigijinu: ,reoar
dauno, pregiudicare' ,schaden'.

b. neprelazno. — Između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (kvarujem, hason gubim ,damnum pa-
tior*). Ništa ne kvaruju zaradi ovoga vrimen*.
A. Kanižlić, utoč. 229. Koliko ću ja sada kva-
rovati. 56. Drugo nećete čuti nego tužbe, da
je . . . onaj kvarovao u trgovini ... Đ. Rapić
162. Tako Pero mejdan zadobio, ali dosta i on
kvarovao. Osvetn. 8, 129. Sve što bi kvarovalo
s kojekakova ureda uma|ena. M. Pavlinović, rasi.
spisi. 262.

KVARTA, /. it\jera za Uto (različna prema
mjestu i vremenu), tal. quarta. — Od xiv vijeka.
Ima biti u Po^icih vazdi mira stara, 6a je petim
dilom veća od bnefcačke, tako da prihodi u če-
tiri kvarte po}ičke pet stačunskih. Stat. po), ark.
5, 288. (1400). Ućiniše da u Po)icih . . . daje se
i uzim)o splickom kvartom Žito, i da se na ova
kvartu udre bilig župski; a omiška kvarta da
može biti za po splioke nove sadaj&e kn župa
učini, a toj priugovorišo da se drži prava kvarta
splioka aliti kamena. 305. (1623). Da se kupi
200 kvarat pšenice. Mon. croat. 62. (1437). Du-
žan mi je 2 kvarti pšenice. 326. (1555). Kriva
mira, krive kvarte. M. Marulić 304. Oni vo
koga si dao na izor Irudi, stoji na pogibli, moieŠ
uzeti tri uinika žita ili dvi kvarte pftenice. J.
Filipović 1, 48^. Kv&rta, mjera od žita, koja
po sadauoj mjeri drži 50 litara, u Lici. J. Bog-
danović. Kvarta nosi 4 varićaka, a 2Vs kvarte
ili 10 varićaka jeste »vraćah 6 varićaka ide a
,meč*. u Dobroselu. M. Medić. Kvarta ima 8
malića, a svaki malić tri mezane. Kvarta i pol
ima vagan, u Lici. F. Hefele. — I (mala) n^era
za dufinu. — u naŠe vrijeme u Istri, KvarU
,spithama minor^ D. Nemanić, Čak. kroat. slod.
ifbg. 25.

KVIrTATI, kvirt&m, impf. dUaniare. rastr-
zati (uprav sječi na četvero, kao Što mesari sijeka
životine, ali se upotrebfava u širemu smislu). —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pl. kvartdLmo, kvar-
tete, u aor. 2 I 8 sing. kvart&, u part. praet.
pass. kv&rt&n. — Postaje od tal. squartare (a
ovo od quarto, četvrtina, vidi i kvarat, i značilo
bi uprav : dijeliti na četvero) ; shvatilo se kao da
je 8 na početku naš prijedlog s, pa otevši ga,
načinilo se kvartati kao imperfektivni glagoL —
Od XVIII vijeka s Dubrovniku. Sijeci me, kvarta*
me. (Z). Poslov. danič.

KVARTE, /. pl. ime selu u HrveUskoj u iu-
paniji ličko-krbavskoj. Raadije|. 88.

Digitized by

Google

kVABTfea

651

KVAŠ, a.

, KVABTER, m.vidi kvartir. — U BJelostjen-
ievu rječniku: »mansio, stativa^

KVABTERMEŠTAB, m. 1^em, quarti«rmeistor,
čovjek (vojnik, oficir) koji traii i određuje sta
nove ta vojaku prije nego oca dođe u koje mjesto,

— U BjcloBtjenievu rječniku: kvartermešter ,me
tator, đosigoator hospitii, epidemicas^

KVABTIGA, /. neka mala ^njera za što iitko,
od tal. quarto, vidi kvarat, kvartuč (uprav je
4ie«w kvarta). — Na jednome mjestu xvi vijeka
u piaea čakavca. Imiie 1 kvarticu ulja. Koriim.
10».

KVlBTIČlĆ, w. dem. kvarat — isporedi
kvartić. — U nah vrijeme u Istri. Kvartlčić
,quarta pars*. D. Neouuiić, čak. kroat. stud. GO.

KVABTIĆ, m. dem, kvarat. — U naše vrijeme
u Istri. Kvart!6 ,quarta para^ D. Nemauić, čak.
kroat. stud. 38.

KViiBTIJEB, kyartij^ra, m. tal quartiere,
čemu je nc^j starije snnčene : četvrtina^ ali se i u
talijanskome i u našemu jeziku upotrebfaoa u
osobit^jtm značei^ima.

a. četvrtina, kad se iivotii^a (a i čefade) ra-
siječt ili rastrgne na Četvero, — Ovoga značena
nema u talijanskome kniievnome jeziku. — Od
XVII vijeka u Dubrovniku,

a) 0 če\adetu kad se rastrgne kohma ili
drukčije (negdašna pedepsa za krivce). Lupeži
gdje kradu tuj su obješeni i razdijejeni na kvar-
tijere. M. Orbin 113.

b) (u mesarnici) goveđe bedro a i predna
noga. Iskat grudi u zadi^em kvartijeru. (D).
Svaki kvartijer o svom vratnu visi (ovako je u
rukopisu; Daničič je hotio popraviti: vratu, što
nema smisla). (D). Za toj mesa od krave ni-
štare ne ostane, er njetko hoće spredAe a njetko
kvartijere zadiie. (D). Poslov. danić.

b. »Kvartijer od krme' zadi^a strana na brodu.
M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868. 216. — Tal.
quartier da poppa.

KVABTIL, m. vidi kvarti).

KVABTILSKI (tii kvarti|ski?), adj. koji pri-
pada kvartilu (ili kvartifu). — xviii v^eka. Za-
tvorili ste nam birove za kvartilske novce . . .
Zašto mi te kvartilske novce nismo kader dati.
Glasnik, ii, 3, 62. (1707).

KVABTUi, m. vidi kvartir. — U jednoga pisca
XIX vijeka (ali vidi i kvartilski). — Jedan put
piše KsapTHJi a na drugijem mjestima KsupiKAt,,
te se ne zna jeli htio napisati 1 ili \. Uzmem
sebi kvartil u gradu. 8. Tekelija. let. 119, 28.
Uzeo kvartilb doktor Soretić u domu gazde moga.
119.

KVABTI^iSKI, vidi kvartilski.

KVARTIN, kvartina, m. dem. kvarat. — Može
biti od tal. quartino (dem. quarto), mala n\jera
za što žitko, ali mislim, da je po pučkoj etimo-
logiji naČineno od tal. quattrino, mali novčič. —
U naše vrijeme u Istri. Kvartin, it. quartino,
četvrt. Naša sloga. god. 14, br. 4, str. 15.

KVA.BT1B, kvartira, m. nem, quartier, stan.

— Od XVIII vijeka,

a. uopće. U kojima djavli na kvartir u jesu.
E. Pavić, ogl. 520. Smrtne i^ima priprav}a kvar-
tire. Š. Stefanao 30. Nisu po noći hodile nogo
bile u svomu kvartiru. M. A. Refković, sat. C6&.
Ovdi silom iŠće svoj kvartir nesrića. M. Kuha-
čević 37. Poitam u moj kvartir. D. Obradović,
sav. 24. Uprav ide do kvartira banu. Nar. pjes.
hdrm. 1, 333. Gde sam kod ondašnega arhiman-

drita imao gospodski kvartir. Vuk, nar. pjes.
1833. 4, IX.

b. vojnički stan, može značiti Što i okd.
Tako je 1814 godine išao u ruski glavni kvartir,
čini mi se, čak u Pariz. Vuk, pravite}, sovj. 75.
Zimovati po kvartiru. Glasnik. 25, 68. (xix vijek),

KVABTIBAlirE, n. namjeŠtavaAe vojske po
kvartirima, — U naše vrijeme. Da se kozaci ne
utjesnavaju doČekivanem i kvartiraiiem vojske.
Nov. sr. 1834. 92.

KVAjRTiBNIK, m. ukučanin. — Postaje od
kvartir. — U pisaca našega vremena. Dok kvar-
tirnik u noj (kući) stanovati hoće. V. Bogišić,
zborn. 475.

KVIbTIBSKI, adj. koji pripada kvartiru. —
U pisaca našega vremena, Kvartirska pristojba.
Zbornik zak. 3, 136.

KVABTJĆBIĆ, m. uprav dem. kvartijer, ali
znači samo jagneče ili kozleče bedro (kao jelo).
— Od XVI vijeka u Dubrovniku. Od loni;e pokli
mož* manipuo izjesti, kv&rtjerić i kokoš ... N.
Đimitrović 102. Bih se zalognuo tobom kao bu-
breškom od kvartjerića (griješkom kvartjorića)
od mlijeka. M. Držić 406. Koji ono kvartjerići
bjehu, ono štono reče: drijemalo svoju je majku
sisalo. 408.

KVABTUČ, m. tal. quartuccio (uprav dem.
quarto), mjera za što žitko, vidi kutao, b. — U
sjevernoj Dalmaciji od sxviii vijeka. Da barilo
vina nosi kvartuča 84. M. Zoričić, aritm. 113.
Jedan kvartuč u}a. J. Viadmirović 23. Ako ima
bakrice dvije tri malo pojače od kvartuča i po.
Magaz. 186a 164.

KVAS, m. kiselo tijesto ili drugo što kiselo
s čega uskisae hfeb ili drugo što kao n. p. mli-
jeko. — isporedi kvasac. — Akc. se mijena u
loc. sing. kvisu i možebiti u množini (ako je
itna) gen, kvis&, dat., instr., loc. k visi ma, i
8 umetkom ov : kvasovi, kvas6va, kvas6vima, kva-
sove. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov.
kvas'b, rus. kbrci* češ. kvas, pof. kwas (ima i
lit. kvosas, kocef, ali je po svoj prilici slavenska
riječ). — Postelje od korijena kjrs (vidi kod kis-
nuti) u kojega se j promijenilo na va. — Iz-
među rječnika u Vrančičevu (,fermentum*), u Mi-
kafinu (,fermentum' ; kvas, pivo .cerevisia'), u
Belinu (,fermento, lievito* ,fermentum* 310^), u
Bjelostjenčevu (.fermentum*), u JambreŠičevu (,fer-
mentum*), u Stuličevu (.fermentum*), u Voltigi-
jinu (,fermonto, lievito' ,sauerteig') ; u Vtikovu:
[cf. maja 1] 1. ,der sauerteig* ,fermentum'. — 2.
,saure milch womit man die frische sauert' ,fer-
mentum'. — 3. pivarski kvasac ,die bierhefen'
,fermentum'.

a. u pravome značenu sprijeda kuzanome.
OprSsnaki bez kvasa pšeničnago. Š. Kožičić 32*.
Od mala kvasa veliko tisto uskisne. Nauk brn.
52^. Prilično jest krafevstvo nebesko kvasu koji
uzamši žena zamisi u tri uborka mliva. I. Đan-
dulavić 24«. matth. 13, 33. S kruhom bez kvasa.
I. Držić 357. Onda ne dadi(^^^u Žudije da se
naodi kruh u kvas. I. Ančić, svit. 175. Posve-
tiliŠte je dobro u pris i u kvas. S. Badrić, ukaz.
87. Zašto kruh u kvas nije svršen, nego ištećen.
J. Banovac, razg. 224. Prikladno je kra)estvo
nebesko kvasu. F. Lastrić, od^ 182. Kvas zami-
šivati. ued. 126. Kruh kisco iliti zakuvan s kva-
som. A. Kanižlić, kam. 458. Da u kruhu pše-
ničnomu ili bio kiseo to jest s kvasom . . . bo-
go)ubn. 192. Pogače se bez kvasa mijese. (Z).
Poslov. danič. Za sve da je kvas, kad je jur
uzrasto i uzkisnuo . . . Đ. Đašić 18. Metni malo
kvasa u vino. J. Viadmirović 25. U prisan se

Digitized by

>^uogle

KVAS, a.

852

KVASINA

posvetiti može ka* i u kvas. And. Eačić, razg.
163*>. Cvit muke brez kvasa od česa krasi slo-
ženi bijau. Đlago tari. 2, 284. S kvasom tište-
nim. G. PeStalić 244. Te jedno jutro umijesi
obilatan kolač u kvasu. Nar. prip. vrč. 59. U
Grbfu kad žena metne kruh u peć, oua uzevfii
Sto sa zem\e u ruku reče: ,Ovo u ruku a kruh
u kvasS da bi kruh u peći narastao. Vuk, rječn.
kod kvas. vidi i Nar. posl. vuk. 231. Pogača i pri-
ganica nijesu u kvas nego u prijesno, kod pe-
cati. Dok tijesto dođe u kvas. S. l^ubiSa, prip.
28. — U ovijem je poslovicama nejasno značene :
kvas ne moŠe značiti stolac. Jednom mahačom
na dva kvasa ne može se sidjet. (D). S jednom
tjelicom na dva kvasa sidjet ne može se. (D).
S jednom tjelicom na sto kvasa. (Z). Poslov.
danič. — Ne razumijem dobro ni ovu poslovicu:
Namjera kvas popija. (D). Poslov. danič.
D. metajvrički.

a) u tjelesnome smislu. S dubretnoga mlačna
kvasa voda voćkam opet novu kripost doda. J.
S. Bejković 311.

b) u duhovnome smislu. Otbložbso vetbhyj
kvasb. DomentijanA 5. IšČistito stari kvas. Zadar,
lekc. 25. pavl. Ikor. 5, 7. Očistite stari kvas.
N. Babina 128h. Očistivši stari kvas od liihove
zlobe. A. Vitajić, ist 289. — Pazite se od kvasa
farizejskoga. A. Baćić 303. Pazite se od kvasa
Farizea. B. Leaković, gov. 171. — Kvas, bagra,
krv. iBekla sam ja da unde ima Aemačkoga kvasa'.
M. Pavlinović.

e. hfeb u kvas. Nije se imao ukazati kvas
ili kruh kiseo. A. Baćić 299. Pa ga u hram
privodio smima do Časnoga na trapezi kvasa.
Osvetn. 2, 22.

d. pivo, vrsta piva. — vidi u Mikafinu rječ-
niku. — isporedi rus. KBach.

e. kad urezuju ospice (bogii^e), onda se vadi
kvas iz djece, kojoj su ospice na osam dana prije
u drugom selu urezane. ,Ne dam ja, da iz moga
djeteta vadite kvas^ u Dobroselu. M. Modić.

KVASAC, kvdsca, m. uprav jedan komad kvasa^
ali se upotreb}ava isto kao i kvas (kao materi-
jalno ime). — Akc. se mijena u voc: kvašče,
kv&sci, t u gen. pl. kvfi,s&r&. — Postaje od kvas
nastavkom bcb ne kao deminutiv neao kao indi^
vidualni supstantiv. — Od xt vijeka, a između
rječnika u Vukovu (uz kvas). Kvasbcb s medomb
sm^ivb polagaj na izmetb. Sredovj. lijek. jag.
star. 10, 107. Kvasac ,fermonto^ S. Budmani
421^. Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme
žena i metne u tri kopaiie brašna dok sve ne
uskisne. Vuk, mat. 13, 33. Malo kvasca sve
tijesto ukiseli. pavl. Ikor. 5, 6. Tijelo, koje se
dodaje da drugo lakše uzavri zove se £egov
kvasac. P. Bolić, vinodjel. 2, 141. Da vam ko
ne unese taj zli kvasac (kugu) u zem}u. S. \tVL-
biša, prip. 169.

KVASALICA, /. iiora se kosa kvasi (ne znam
ko je zabifežio). — vidi kvasilica.

KVASAN, kvisna, adj. u kojemu je kvas, koji
je uskisnuo. — Akc. se mije'ha u složenijem obli-
cima: kv&sni, kv&sna, kv&snoga itd. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Vrančičevu (.austerua),
u BjelostjcnČevu (kajkavski kvasen, kišio, uskis-
nut ,fermentatus'. 2. .austerus'), u Stulićevu (,fer-
mentatus'), u Voltigijinu (,fermentato, lievitato'
,gesauert').

a. 0 hfebu. U prisnu ili kvasnu kruhu. B.
Kašić, rit. 77. U prisnu ali u kvasnu kruhu.
I. AnČić, vrat. 215. Kruh kvasan. S- Badrić,
prav. nač. 49. Blagovao jagaiica s prisnim kru-
hom a no s kvasnim. J. Banovac, razg. 223.

Kruha kvasna ili ti u kvas kuhana. I. Velika-
n'>vić, uput. 3, 42. Da donose kvasna kruva.
Nar. pjos. herc. vuk. 321. I^eki komad kvasne
ječmenice. Osvetn. 1, 59.

b. 0 vinu (kiselu), vidi kvasina. ,Ovo je vino
kvasno', t. j. postalo je kvasina. u Dobrosela.
M. Medić.

e. 0 slanome mesu što se počelo kvariti. —
U jednome primjeru xviii vijeka. Čini k{u6em
kotao vode vriti, kvasno meso pak u iieg umaci,
ne za dugo već odma izvlači, i očisti Što jo na

fiem gadno. J. S. Be}ković H22. moie biti da
reba čitati kvarno.

d. nejasno je u ovome primjeru u kojemu
govori o tijelu dok je bilo živo (živ ? tust ?). Kad
bi kvasan tvoj kip svijetao i prejasan . . . J. Ka-
vaiin 393*.

e. n. kvasno, kao supstantiv, upotrebfaca se
s prijedlogom u kao kvas (vidi primjere kod
kvas, i u). Od posvoćenja u kvasno ali ti u prisno.
S. Badrić, ukaz. 73. Daklen je, vele, posvetio
(Isukrst) u kvasno, a ne u prisnu. J. Banovac,
razg. 222. Kruhom u prisno a no u kvasno ku-
hanim. I. Velikanović, uput 3, 42. Da se u la-
tinskoj crkvi ima posvoćivat u prisnu a u grčkoj
u kvasnu. M. Dobretić 346.

KVASAI^E, n. djelo kojijem se kvasa. J. Bog-
danović. — U Stulićevu rječniku 8 osobitijem
značenem: kvasa£e ruka od rujaba ,mananm
tumor ex nimio frigoreV

KVASATI, kv4s&m, impf. bujati (o tijestu kad
je u nemu kvas), pa i u prenesenome smislu, de-
bfati. obećati. — Akc. se mijeika u praes. 1 t 2
pl. kvasimo, kvasdte t u aor. 2 t 3 sing. kvasi

— U naše vrijeme, a između rječnika u Stuli-
ćevu (1. »fermentare*. 2. v. oteći). ,Vide, eli poč'o
kruv kvasati, pa meci peku na vatru'. Beka n
šali i ženi koja je zanoseća: ,PoČela e kvasati ne
znam na što će se izleći'. J. Đogdanović.

KVASATI SE, kv&s&m se, impf. vidi kisnnti,
a. ~ Samo u Stulićevu rječniku: ,formentescere'.

KVASEl^j, m. vrsta loze, koja dava grožđe
rdavo i }uto. Slovinac. 1881. 418.

KVAS I JA, /. gorko drvo fieke bifke (Quas3ia
amara L.) što se upotrebfava kao lijek. — R^jeČ
je tuđa. — U naše vrijeme. Seme od pepena
stuče se i pomeša s kvasijom i maslom. M. Đ.
Milićović, živ. srh. glasa. 22, 177.

KVASILICA, /. vidi u Vukovu rječniku: [cf.
kvasilo] 1. navrh drveta krpa što kosci nose u
vodijeru, te kvase kosu kad hoće gladilicom da
je oštre ,ein werkzeug der m&her die sense đa-
mit zu netzen' ,instrumentum fenisecae humec-
tandae falci'. — 2. u kovača čim vatru krope
,der kuhlwisch' ,peniculus stramineas carbonibos
refrigerandis*. kovačka je kvasilica mnogo veća
od kosačke i na dužemu dršku, a stoji u vodi u
koritu.

KVASILO, n. vidi kvasilica (u prvome zna-
čenu). — Od xviii vijeka, a' između rječnika u
Vukovu (vide kvasilica) s priinjerom: Nadigao
(ili zakeserio) kvasilo (,schimpflich fiir' brada).
(Što tribuje koscu?) Vodir, baba, brus, us ie
kvasilo naj laši^e bi načiniti bilo. J. S. Hej-
ković 256.

KVAsiNA, /. vidi ocat. ~ Akc. se mijeika u
gen. pl. kvEsJiift. — Postaje od kvas. — Oovm
se u sjevernoj Dalmaciji i u Istri, a jedina je
slavenska riječ u ovome značenu (vidi ocat i sirce).

— Od XVI vijeka, a između rječnika u Vranči-
čevu (,acetum^), u Belinu (,aceto, vino infortito'
,acetum' 26<>), u Bjelostjenčevu (v. ocet), m Stu-

Digitized by

Google

KVA8INA

858

2. EVAŠEI^

ličevu (,acetam*), u Voltijijinu (^acetositi, aoi-
đame' .saure'), u Vukovu: (osobito u Dalmaciji)
jđer esai^^ ^acetam'. cf. sirde, ocat. Napojon bi
kvasiuom. F. Vrančić, živ. 22. Popiše iz miSine
t6ko muve i kvasine. J. Kavai^iu 154b. Vari ga
u kvaaini. J. Vlađmirović 18. Kvasina đa ti se
ačini od vina. 25. Budaci vino ištećeno izgu-
bilo svoje bitje a dobilo drugo od kvasine. Ant.
Kad6i6 58. U ocat oliti a kvasinu obraćeno
(vino). M. Dobretić 847. Vino običavaše primi-
Šivati s kvasinom. I. J. P. Lučić, ick. 15. Sada
na rastanku deset vrči vina ni kvasine ni ostine,
nego dobra vina. Nar. pjes. istr. 1, 44. Srpski
nije ,ocet* nego ,ocatS a u Dalmaciji ima za
,sirće' još bo|a riječ ,kvasina^ Vuk, pisma. 45.
1. KVASITI, kvasim, impf, kauzalni glagol
prema kisnuti, b: Činiti dajto bude mokro (po-
Ujevanem, umakaiiem itd.). — Akc, se ne mijei^a
(aor. 2 i 8 tnng, kv&si). — Post(^je od kišnu ti,
promijenivši i (j)' na va, isporedi kvas. — Po-
tvrđeno je od XIV vijeka (vidi F. MikloSić, lex.
palaeoslov.' kod kvasiti), ali vala da je starija
riječ, jer je jatnačno postala kad je joŠ y uzdr-
iavalo svoj stari glas. Ima i u bugarskome je-
ziku. — Između rječnika u Mikafinu (,madefa-
cioOf u Belinu (,bagnare, ammoUare* ,madefacio'
124b; ,porre in infusione' ,infundo* 402*), n Stu-
ličevu Gmadofacere') ; u Vukovu: 1. ,netzen' ,hu-
mecto*. — 2. (u Dubrovniku) n. p. h)eb u kavu,
vide umakati.
1. aktivno.

a. u pravome smislu^ ali katkad u poetič-
kome ili iperboličkome. Pročbtb nadb vodoju davaj
srbkati i krasiti tdmd. Sredovj. lijek. jag. star.
10, 105. Koji plam da gase sve vode od svijeta
i daidi svi kvase . . . M. Vetranić 1, 855. Kva-
seći (dukat) vb vodd. Glasnik. 25, 34. (xvii vijek).
Vino, koje, premda nije voda, ništanemade kvasi
i pere. M. Dobretić 24. I kvasite vaše trgovine,
da više teže. Đ. Rapić 164. Zato iim ćeš pše-
nične posije kvasit. J. S. Bo}ković 162. Dii^e
kvase a šećerli vodi. 181. Kako se gdigod pla-
men pokaže, odma ga sa zemnom zagušuj i često
8 vodom kvasi. P. Đolić, vinod. 1, 255. Bosa
nebeska kvasi mu tijelo. Đ. Daničić, dan. 5, 20.
Da junačke ne polijeću glave i zem}ioa krv ne
kvasi crnu. Osvetn. 2, 118. Milan kvasio ob-
loga. Bos. vila. 1886. 17. — Jer premda mi usta
kvasi (čutura) ... V. Došen 169^. Te mu smrtna
usta kvasijaše. u Vuk, kovč. 105. Da mi dadeš
vode u kakav sud, da kvasim usta. Nar. prip.
vuk. 107. Kad se od sna beg probudi tmuSna,
ište vodu usta kvasit sušna. Osvetn. 4, 17. —
KvaSaše (suzama) obraz lijepi. Zborn. 109l>. Su-
zami kvaseć svoja prostirku. I. Ančić, ogl. 155.
Kvašaše s iiima (suzama) svoje prsi. M. ZoriČić,
zrc. 20. Grozno suze niz obraze lije, š nima
kvasi prebi jelu bradu. Nar. pjes. vuk. 8, 298.
Koli Lako omilio Mirku, muškijem ma suzam
kvasi brke. Osvetn. 2, 170. — Pridavam djela
moja, i kvasim jih u krv neprooijei&enu. Česti-
tosti. 68. — Pa za £ bratskom krv}u kvasiš ruko.
Osvetn. 8, 157. — Hladnijem potom mrske kvase
brazde. 1. 59. — (po talijanskome jeziku) Koji
(potoci) kvase visoke gore. I. Držić 4. Lijepa
župa Žri^avica koju paše more i kvasi. J. Pal-
motić 172. Koju kvasi potok Moska. A. Tomi-
ković, živ. 1. S istoka kvasi ga (grad Skadar)
Drin. S. ^ubiša, prip. 55.

b. metaforički. Taj kripos velika zgar
kvasi jednako pravedna i grjeŠnika. M. Vetranić
1, 866. Svak je dužan proći niti svoje bistvo, da
nije drogo nego jedna šaka praba, koga pušuć
vitar od oholosti raznosi na mnoge grije; od la-

komosti studen kvasi ga tuđim suzami. I. An-
čić, svit. 1.

2. pasivno. Od nebeske rose kvašen oćeš biti.
£. Pavić, 0^1. 404. Da se ječam ponakvasi prije
jer on (grijeikom) kvasen jednako se klije. J. S.
Be}kovic 119. Pelin i žalfija kvasena u vinu ili
rakiji kripi. 250.

3. sa se.

a. pasivno. Oli se ulijeva voda svrhu £ih,
oli se kvasu s oskrop|eAem. J. Matović 149.

b. refleksivno. — Između rječnika u Mi-
kafinu (,madesco, madefio*). Turčinu se žao kvasit
bilo. Pjev. crn. 269*. Meni se, Ružice, svagda
kvase oči kad pogledam na našu dragu decu.
M. P. Sapčanin 1, 188. — U prenesenome smislu^
kao mokriti se. O iže vb snd kvaseštihb se.
Sredovječn. liiek. jag. star. 10, 102.

2. KVASITI, kvasfm, impf. kauzalni glagol
prema kisnuti, a; Činiti da Sto uskisne^ da po-
stane kiselo. — Akc. kaki je u praes., taki je u
impf. kv&š&h, u aor. 2 t 8 kv&st, u part. praet.
pass. kv&šen ; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. — Postelje od kvas nastavkpm i. —
Riječ je praslavenska^ isporedi stslov. i Čei. kva-
siti, rus. KsacHTb, pof. kwasić; u našemu se je-
ziku uzdržala samo u sjeoerozapadnijem kralje-
vima. — Između rječnika u Belinu (,fermentare
o lievitaro' ,fermonto' 810*), u Bjelostjenčevu
(kvasim, kiselim ,fermento'), u Jambrešičevu ( fer-
mento'), u Stuličevu (v. kvasati iz Habdeličeva),
u VolHgijinu (,fermentare, lievitare' ,s&uern, gah-
ren*).

a. aktivno. Mldko kvasitL Domentijan* 817.
,Ko je ovaj gra kvasio, kad ga nije aobro za-
kvasio^ J. Bogdanović.

b. sa se, refleksivno^ vidi kisnuti, a. — Ls-
među rječnika u Bjelostjenčetm (kvasim se, ki-
šom se, kiselim se ,fermentor, fermentesco'). ,Ovo
0 vino počelo kvasiti se^ J. Bogdanović.

KVASNICA, /. pogača u kvas. — U Bjelo-
stjenčevu rječniku: ,torta fermentata'; u Stuli-
čevu: , placenta oum fermento' iz Habdeličeva ;
u Voltigijinu: ,torta fermentata' ,eine ges&uerte
torte*.

KVASNIK, m. pijanac (isporedi značeike kod
kvas, d, i rus. Ksaci*). — Riječ je stara, ispo-
redi stslov. kvasbnik'b. — Samo u knigama pi-
sanitna crkvenijem jezikom, a između rječnika
u Daničićevu (kvasbnikb ,vinolentus'). Podobajet
že episkopu byti ne kvasniku. Domentijaub 140.

KVASNOST, /. osobina čega što je kvasno, i
uopče kiselost. — Na jednome mjestu xvi vijeka.
Napojen bi kvasinom za da kvasnost naše krvi
na sebe prime. F. Vrančić, živ. 22.

KVASOVAN, kvasovna, adj. kino, ili koji je
u kvas. — XVIII vijeka. Vino ocatno oli ti kva-
sovno. Ant. Kadčić 58. Ne bješe dopušteno Žu-
djelima imati ikakva stvar kvasovnu. J. Ma-
tović 195.

1. KVAŠENIOA, f.jelo naprav]eno od križaka
hfeba s jajima i s masti. — U Vukovu rječniku :
,brotschnitten in eiern and schmalz' ,cibi genus'.

2. KVAŠENIOA, /. kiseli kupus. ~ U naše
vrijeme u Istri. Kv&šenica ,brassica capitata
acida^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 51.

1. KVAŠElilE, n. djelo kojijem se kvdst. — U
Mikafinu rječniku: (grijeŠkom) kvašenje; u Stu-
ličevu: ,mador'; u Vukovu.

2. KVAŠEl^E, n. djelo kojijem se kvd^. — U
Bjelostjenčevu rječniku : (griješkom) kvašenje, uz-
kisnutje ,fermentatio', i t« Stuličevu: ,actus fer-

Digitized by

Google

2. KVAŠESe

854

KVIČATI

mentandi' 8 dodatkom da je rijei ruska; kva-
seiie, V. kvašei^e is Bjelo8^enčeva,

KVATALICA, /. nejasna riječ u jednom pri-
mjeru XVIII vijeka y po svoj je prilici zlo štam-
pana. (Belsehuh) k6 raztvori spije od usta i raz-
globi na kosire, s kvatalice paru pusta. J. Ka-
vaAin 413b. moie hiti da treba čitati s žvata-
lice.

KVATEBNJ, adj. koji pripada kvatrima. —
U naše vrijeme u sjeverozapadnijem krajevima.
Slala sam ja na vodu u kvaternu nedi)u Hrv.
nar. pjes. 1, 21. Da bi znale matere ča su konci
kvaterni, ne bi v kvatrah predale ni dečicu kr-
f>ale. Nar. pjes. istr. 6, 14.

KVATERNIK, m. prezime, — D naše vrijeme
u Hrvatskoj. Schemi segn. 1871. 113.

K VA TIHA N, kvatirna, m. vidi kvaderna. —
Na dva mjesta xiv i xv vijeka. Što ishodi van
is kvatirna od kančirilije. Stat. po), ark. 5, 259.
Nepravo je sad iz<^bit sve ča iskasmo s trudom
dobitf u kvatirnih svu noć i dan pišud razlog.
M. Marulić 299.

KVATRE, kv&t&ra (i kvitri), /. pl quattuor
tempora, u katoličkoj crkvi četiri posta: marta,
juna, septembra^ decembra (u četiri doba od go-
dine). — isporedi kvatri. — Od tal. quattro tem-
pora. — Od xvi vijeka. U sridu od kvatar. Ber-
nardin. (1543). 20*. Izvršovati suhe poste ili
kvatre. Š. Budini ć, sum. 54b. Zapovida kvatre
četiri krat na leto obdrževati. F. Glavinić, cvit.
342b. Od posta zapovjednoga i od kvatara go-
difinijeh. 8. Matijević 56. Od bdenja iPti od
kvatar. I. AnČić, svit. 270. Jedne kvatre ali ti
korizmu pripostiti. V. AndrijaŠević, put. 296.
Postiti korizmu, kvatre i ostale zapovjedne poste.
Pisanica. 30. Četvera vrimena iliti kvatre. A.
Baćić 186. Znati va|a od četiriju kvatara : kvatre
vazda dolaze po prvoj nodi)i u korizmi ... A.
Kanižlić, bogo|ubn. xxx. Korizmu i četvere
kvatre kakono i ostale godiSne posto obslužiti.
E. Pavić, jezgr. 107. Što su četiri vrimena iliti
kvatre? I. Velikanović, uput. 1, 528. Da bi
znale matere ča su konci kvaterni, ne bi v kva-
trah predale ni dečicu krpale. Nar. pjes. istr.
6, 14. U Hrvatskoj govore , kvatre*, f. pl. (gen.
,kvatar&' i »kv&tri'). F. Ivekovič, rječn. kod
kvatri.

KVAtREN, adj. vidi kvaterni. ~ Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Da se pravo obslužuju po-
stovi korizmeni, četiri vrim6n&, to jest kvatreni,
i n^dvečerj&. I. Velikanović, uput. 1, 523.

1. KVAtRI, kvitrr, /. pl. vidi kvatre. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Stulićcvu (,quat-
tuor tempora*) u kojemu je zabileženo daje muš-
koga roda i da je gen. pl. kvatara, ali koliko se
sječam, Čini mi se da sam u Dubrovniku svagda
Čuo u ženskome rodu. Ovo su četvere kvatri:
prve kvatri dohode . . . M. Divković, nauk. xvi.
Prve su kvatri po čistoj srijedi. 132b. Četr vri-
mena ili kvatri. B. Kašić, rit. 2«. Ako nisi po-
stio u kvatri sve tri dni. zrc. 51. U kvatri če-
tvere. 123. Četvero kvatri. P. Posilović, nasl.

XV.

2. KVITRIN, kvatrina, m. tal. quattrino, vrlo
maleni novčić. — isporedi kvartin. — U jednoga
pisca Bošnaka xvii vijeka, a između rječnika
u Bjelostjenčevu (,quadrans nummus*). Dok se ne
plati sve pod puno naj poslidni kvatrin, soldin
al'ti novac. I. AnČić, vrat. 162.

KVItRNI, adj. vidi kvaterni. — U naše vri-
jeme u Istri. Tvoje sestre doma ni, zaČ ju j'
majka zaklela jeno jutro kvatrno. Nar. pjes. istr.

6, 11. Suboticu kvatrnu, nedi]icu kvatma. Nur.
pjes. mikul. 141.

KVAVKOVIĆ, m. prezime. — Pomiike se xvin
vijeka. And. KaČić, razg. 188. kor. 454.

KVlŽČAlJrE, n. djelo kojijem ae kveči. — U
Vukovu rječniku.

KVĆČATI, kvačim, impf. ispuštati is sebe gUa
kao kvek; nalazi se u dva osobita snačena. -
Akc. se ne mijena.

a. 0 4jetetu kad plače. — isporedi kv^kati.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Đečica kveče.
J. Rajić. boj. 78.

b. 0 mladome zecu. — U Vtikovu rječnika:
,kvek-schreien' ,gemo ut leposculus'.

KVŽKA, /. vidi kvečane. — U Vukovu rječ-
niku : ,das wehge8ch/ei (des jungen hasen)' ,ge-
mitus (lepusculi)'.

KVEKATI, kvekam, impf. vidi kvečati, a. -
Na jednome n^jestu xv vijeka. Kvekajućije čeda.
Mon. oroat. 155. (1493).

KVĆKIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Div-
nom šćeroom Kvekića Jovana. Nar. pjes. vuk.
5, 286. Kvekić. 2, 656. 661. (među prenumeran-
tima). Nikola Kvekić. Rat. 825.

KVĆKNUTI, kveknem, petf. ispustiti iz sebe
glas kvek (perfektivni glagol prema kvečati). -
Akc. kaki je u inf. taki je u ostalijem oblicima,
osim prezenta. — U Vukovu rječniku: kvek-
schreien (wio ein junger hase)* ^ingemisco ut le-
pusculus'.

KVENDA, /. neka mirisna trava. — Od fiem.
quendel, Thjmus serpjUum L. (majčina dušica).

— Između rječnika u Bjelostjenčevu: kvenda,
trava, v. špikinarda, i u Stuličevu: kvenda,
trava, v. dešpik jamačno iz Bjelostjenčeva.
Kvenda, nardus, spicinardus (Bjelostjenac, Sa-
b{ar. Vujičić), Andropogon nardus L. B. Šalek,
im. 188.

KVČRELA. /. tuiba (na sudu), lat. i tal. que-
rela. — Na jednome mjestu xvii vijeka. Jeli ka-
mata zaimati sto dukata jednomu, da ti od rasdre
i kas:\ pravednu tužbu i kverelu? B. Kašić, zrc
87.

KVERČLATI, kverM&m, impf. tal. querelare,
tuliti (na sudu). — isporedi kverela. — Na je-
dnome mjestu XVIII vijeka. Tužiti se pravdi proti
iLiim, ali kako mi govorimo, kverelat jih. H. Đo-
načić 62.

KVESIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
herceg. 1873. 254.

KVEŠTIJON, m. i /. tal quostione, pitaik,
raspra. — U primorju od xvi vijeka.

a. ne zna se kojega je roda. Kako se govori
na 12 kveštijoni. Naručn. 76b. Ako bi pop ki
at al kve&tijon dvigal. Mon. croat. 192. (1509).

b. muškoga roda. Velik je kveštijon isiski-
vana, dišpatai^a i prigovarana medu naučite{i.
M. Dobretić 54.

e. ienskoga roda. Ča još ni fiAena ona kve-
štijon z onemi hartami. u Istri. Naša sloga. god.
15, br. 83.

KVEŠTIJON, vidi kveštijon. Ki bi činili kve-
Štijun s oružjim. Statut vrbanski. 170.

KViČ, kviča, m. i^ko što kviči. — U nak
vrijeme u Istri. Kvič ,qni acriter olamat', gen.
kvlč&. D. Nemanić, čak. kroat. stuđ. 17.

KVlČAI^E, n. djelo kojijem se kviči, P. Bod-
mani.

KVIČATI, kvičim, impf. vidi skvičati. — U
naše vrijeme u gon^emu primorju. Kao da laju

Digitized by

Google

KVIČATI

855

KVOČKA

i da kvi£e potežući noge kadiji. V. Vrčović, igro.
51.

KVIČELA, /. vrsta đrogga. — Moie biti da
glasi kvi^jela. — ispoređi kvinac. — Satno u
Mikafinu rječniku: ,kTi&jela' ptica ^maluico, tordo,
Tisoada* ,tardas*.

KVIČIĆ, m. presime. — U naše vrijeme. Gaja
Kvičić is va|ev8ke naije, sela Grabovca. Glasnik.
II, 1, 14. (1807).

KVIČJELA, vidi kviSela.

KVlJ'EJftATl, kvijejam, impf. vidi bakvije}ati.

KVIjEB, kviiira, «. (teleća, ovćja, kozja,
sviikska, magareća) koža što nije uprav učiAena,
nego očišćena, vapnom galužena, katnenom plucem
isglađena, te se na ikcj pišf, ili se u iliu veŽu
kiMge, ili se rasteie na bulmevima itd. — Ake.
kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem padeiima
osim nom. i acc. sing., i voe, kvtjere? ili kTfjera?

— Oblik je juhii, po zapadnome govoru glasi
kvtr, kvira. — Riječ je đialmatska (vidi kod ke-
lomna) od lat. corinm. — Od ztii vijeka, a is-
među rječnika u Mikafinu (kvir. ki^iga od ko-
iiee ,meinbrana, carta per^tamena*)} u Belinu
(,carta pecora o pecorina* ^membrana' 174b; ,per-
gamena, carta pergamena' ^membrana' 555*), u
Štuličevu (kvir ^membrana, charta pergamena'),
ff Volti^ijinu (,carta pocorina, pergamena' ,per-
gament'). Da je sve nebo kvijer aliti k^iga od
pisanja. M. Orbin 281. Danas eovu latinski ,por-
gamenaS i^ema6ki , pergament', hrvatski ,kvijer'.
B. dalek, graf. amjetn. 5.

KVIJEEAN, kvijema, adj. koji pripada kvi-
jeru ili je načiiken od kvijera. — Samo u Štuli-
čevu rječniku: ,inembraneas vel ex membrana'.

KVUtJKATi; kvijučem, impf. ispuštati is sebe
glas kviju (kao praščić). — U jednoga pisca na-
šega vremena. A Francns odgovori: ,Istina je,
dok su onako mali (praščići) jesu Francuzići, ali
kad ostare i od deb}ina leže, pretvore se u
Nijemca, jer onda ne kvijaftu vui-vui, nego
grokću: ja ja ja^ Nar. prip. vrč. 156.

KViKA, /. vidi kvi6ade. — V naše vrijeme.
Ofiinu psa na pasji način, jer ga stade kvika.
Pravdonoia. 1851. 31. Ako obaznadu moje Že-
nice, vjeru ti dajem, staće ih kvika da do Boga
čuti 6o se. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn. 1868.
280.

KVILE, kvTleta, n. hyp. kvič. — U naše vri-
jeme u Istri. Kv?le ,clamatorS gen. kvTleta. D.
Nemanić, Čak. kroat. stud. 88.

KVILITI, kvilim, impf. cvi]eti (o prasetu). u
FuŽini. Đ. Daničić.

KVINAC, kvinca, m. neka vrsta ptice, vidi
kvičela. — U jednoga pisca Dubrovčanina zvi
vijeka. LetuSte su vrste svake po svoj gori rajske
ptice, ČuČke, kvinci, . . . M. Vetranič 2, 270.

KVINTAL, kvintdla, m. pondus ceDtenarium,
tal. ouintale, franc, (pa i liem) quintal, mjera
sa težinu, u kojoj je 100 obićnijeh mjera (prije
litara, funti itd); metrički je kvintal 100 iki7o-
grama. — U naše vrijeme. Uvosnina od svakoga
kvintala metričkoga teže nečiste. Zbornik zak.
8, 678.

KVInTANA, /. tal quintana, drveni fudski
kip (a gdjekad i samo greda zabodena u zemfu)
na koji su se negda vježbali za udarane kopjem.

— U dvije poslovice dubrovačke xvin vijeka,
Kvintani se Keno klai^a. (Z). Stoji k8 kvintana
soklinom. (Z). Poslov. danič.

KVINTIGA, /. neka mala mjera za te Unu.

nem. qnint, quentchen. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku: ,dragma'; dve kvintice ,sicillus, assarius';
kvi n tiče trotji tal ,scrupulus*.

KVINTLTKA, /. vidi kvintica. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Od svakoga 2 dragme
ili 2 kvintlike. I. Jablanci 160.

KVIt, i/iem. quitt (od franc. quitte), kaŽe se
kad se dvojica namire tako da nemaju medu so-
bom već nikakova duga; kod igre (kartaAa, koc-
kaiha) kaže se kad onaj što gubi meće na igru
u jedan put toliko novaca koliko je izgubio. —
Od zviiT vijeka. JoS da se n£ faro ukinuo, mlogi
bi s iieg ta i poginuo; kvit a duplo, nigdi te
ne bilo ! M. A. Be}kovi6, sat. E8a. ,Sa* smo se
ja i ti izravnali, pa smo onda kvit*. J. Bogda-
nović.

KVItA, /. vidi kvitancija. — U naše vrijeme
u Lici. J. Bogdanovič.

KViTANCIJA, /. vidi namira, namirnica. —
Od tal. quittanza. — U naše vrijeme u Lici.
,Lako 'e onom živiti, brte, ko svakog mjeseca
kvitanciju gradi'. J. Bogdanović. — I u Šule-
kovu rječniku kod quittung.

KVJŽTANCIJA, /. vidi quitancija. — Od tal.
quietanza. — V Bjelostjenčevu rječniku: ,accep-
ti latio, apotheca, schedula, sjngrapha, apocha'.

KVd, onomatopeja kao glas u kvočke, ispoređi
kvoc. — U naše vrijeme. UnesavSi slamu u sobu,
ne dreSi konopca nesro je izvuče i počne prosi-
pati vičući: ,kv6, kv8, kv6S a deca za iiim: ,piju,
piju, piju*. M. Đ. Milićević, živ. srh. se). 2, 22.

KVOC, glas kojijem ko hoće da kaže kako
kvočka oglašuje da se raskvocala. u Dobroselu.
M. Modić. — ispoređi kvo i kvocati.

KVOCA tiE, n. djelo kojijem se kvoče. — Sta-
riji je oblik kvocanje. — U Mikafinu rječniku :
kvocanje; u Belinu: kvocanje ,voce o canto della
gallina' ,gallinae singultus' 337*; u Štuličevu; u
Vukovu.

KVOCATI, kvdčem (rijetko kv6c&m), impf is-
puštati glas kao kokoš (kvočka) kad hoće da leži
na jajima i kad vodi piliće. — vidi kvoc i kvo.
— Akc. se ne mijeria (aor. 2 i 3 sing, kv5c&). —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(,glocido, glocio*), u Belinu (,chiocciare, la voće
che fa la chioccia' ,glocito' 190^; ,cantar, inteso
della gallina' ,canto' 337«), u Bjelos^enčevu
(kvočem ,glocito, glocio'), u Jambrešićevu (kvočem
,glocio'), u Štuličevu (,glocire*), u Voltigijinu
(,chiocciare* ,gluckzen*), u Vukovu (,glucken,
glucksen' ,glocio'). Svaka vas (žena) kako kokoš
kvoče u kući na svak čas. M. Držić 91. I kvočka
odbija piliće kvočući. Đ. Rapić 366. Pak na-
novo položke podlaži i svrhu nih što ti kvoČe
slazi. J. S. Be^ković 101. Ne treba kvocati nego
jaja nositi. Nar. posl. vuk. 210. Uzme doma-
ćica slame i kvočući (a za £om djeca pijučući)
prostre po sobi. Vuk, živ. 3. Kvočka kvoče. V.
Vrčević, igre. 18. — Kokoš koja kvoca. J. Mi-
ka(a, rječn. kod kokoš. Kvočka kvoca. Jačke.
225. — Sa se, pasivno bez subjekta. Od slame
s kojom se na badi!^i dan kvoče i pijuče ostavi
domaćica po nešto. Vuk, živ. 5.

KVOCl!rKATI, kv6cfik&m, impf. često kvocati
(uprav je dem). — 0 Štuličevu rječniku: ,fre-
quenter glocire*. — nije dosta pouzdano.

KVOCA K, m, kokošii^ac. \». Stojanović.

KVOČĆTINA, / augm. kvočka. — U Vukovu
rječniku.

KVOČKA, /. kokoš što se raskvocala, što leži
na jc^jima, što je izlegla piliće i vodi ih (preko

Digitized by

Google

KVOČKA

856

KVRGA, b.

9vega toga kvoie). — Od xvi vijeka, a itmeđu
rječnika u Mikafinu (,gallina glociens')^ u Be-
Unu (,ohioccia e biocca, la ^11 ina eho cova
Tova o ha i palcini' ,galliiia glociens' 190*; ,gal-
lina eho cova* .gallina inoabans* 336b), u Bje-
lostjenčevu (,gallina glociens, gallina matrixO> u
JambreŠičevu (,gallina ^locitans'), u Stulićevu
(»gallina matrix'), u Voltigijinu (,chioccia* ,gluck-
henne'), u Vukovu (,die gluckhenne* »gallina glo-
ciens').

a. u pravome smislu. Duh sveti jest ove riči
zlegal kako jedna kvo6ka. Postila, al. U jajcu
ko kvočka grije. ^. Glavinić, cvit. -444^. Leži
k6 kvočka na jajijeh. (Z). Poslov. danič. Da će
prije kvočka s jaja ustat. V. Došen 207^. Ostavi
mene, da čuvam kvoČku i pipliće. N. Palikuća
9. Kvočka odbija piliće kvočući. Đ. Bapić 366.
Ide kao sapeta kvočka. Nar. posl. vuk. 96. Ka-
koćo kao kvočka. (Osobito se govori ženama, kad
se što mnogo karaju i viču). 127. Lakoma
kvočka ne može piplića izvesti. (U Dubrovniku).
165. Omitario se kao kvočka. 238. Na zlatnoj
tepsiji od zlata kvočka s pilićima biser kfucala.
Nar. prip. vuk. 11. Pokloni joj mesečeva majka
zlatnu kvočku s pilićima. 72.

b. u ^ekijem igrama čelade Što radi kao
kvočka. Jedna djevojka ili dijete učini se k voć-
kom, druga djeca iV djevojke jedno drugom se
uhvati za skut ili kaiš ... S. Tekelija. letop.
119, 10. Muško klekne nasred odaje te on po-
stane piple, a ženska ga preveze pašom ispod
pazuha, te drži kraj od onoga pasa, i ona po-
stane kvočka ... U vrijemo igre vazda pile pi-
juče a kvočka kvoče ... V. Vrčević, igre. 18.

c. u prenesenome smislu, kod prostoga na-
roda kad ko kome što duguje načini se dvostruki
raboš: maiHi dio ostaje u dužnika, a veči u da-
iioca (rukodavaoca). ovaj se zove kvočka, a onaj
pile. — U Vukovu rječniku: ,boi dem doppel-
rabosch die h&lfte die der glaubiger beh&lt die
andere heisst „pile'^ also henne und hiihnlein)'
,par8 major bacilli numeris notati „raboš" đicti*.

KV60A, /. vidi kviga. — ^ U naše vrijeme u
Lici. ,La! kolika mu 'e kvoga na glavi narasla!*
J. Bogdanović.

KVOGA V, adj. na kojemu su kvoge. — U naše
vrijeme u Lici. ,Sva mu je glava kvogava'. , Čudne
grade za kola od ovog jasenića, samo da nije
kvogav*. J. Bogdanović.

KVOKA, /. u narodnoj zagoneci našega vre-
mena: riječ je onomatopejska isporedi kvocale.
Ide čiča Ičaka, nosi vreću čićaka; pusti vreću
Ičaka, stade kvoka čičaka. odgonet(aj: orasi u
vreči. Nar. zag. nov. 15« ».

KVOKNUTI, kv6knem, pf. vidi u Ivekovičeou
rječniku: na po sjesti, na po kleknuti po istočnom
običaju. Hrv. nar. pjes. i, 698. ,Sjed', Osmane
sine, kod meneka, da te, sine, nasvituje babo!*
On pred babu kvoknu na kolina. 4, 91.

KVOST, m. Equisetum L., konski rep, bifka,
— U rukopisu xv vijeka (po svoj prilici treba
čitati hvost). Kvost (hvost), slov. voSČ, vošče,
vošćenka, voščika, rus. xBom, xboii;obhiiki>, po}.
chwoszcz, chwoszczka, luž. chošć: hipuris, oauda
equina, asperela, equiseton (u mletačkome ruko-
pisu), £quisetum L. B. Šulek, im. 188.

KVRC, glas kojijem se kaže kako je ko koga
udario. — U naŠe vrijeme u Lici. ,Na edan put
ga iznenada kvrc po glavi'. J. Bogdanović.

KV:^0A1Je, n. djelo kojijem se korca, vidi kod
kvrcati.

K VRCATI, kvrc&m, impf. biti(?), česatifl). —

U naše vrijeme u Lici. ,Evo se Mile vavije po
glavi kvrca*. ,Ostav^te se kvrcai&a, jer ako ja ko^e
štapinom pro leđa kvronem, upaziće*. J. Bogda-
nović.

KVRCKA, /. II narodnoj zagoneci našega vre-
mena. Sprijed kvrcka, strag kačka, a u srijedi
kroz vodu teče. odgonetfaj: kazan (za rakiju).
Nar. zag. nov. 80.

KVRĆ, ać^j. vidi u Ivekovičevu rječniku: vidi
,kovrča3t* . . . Neću, babo, Klinki^e divojke, kvrće
kose, nosa potočita, to je, babo, nesritna divojka.
Hrv. nar. pjes. 4, 89.

KVRČA, m. (?) ime ovnu. Vetovo, Požega. D.
Hire.

KViČANE, n. djelo kojijem se kvrči. — U
Stuličevu rječniku: ,stridor, garrulitas*, i u Vu-
kovu: ,das knurren der katie* ,murmuratio*.

KviČATI, kvfčfm, impf. ispuštati iz sebe
(razliČne) glasove. — Akc. se ne mijena. — Riječ
je onomatnpejika (od kvrk? kvrc?). — Od xvh
vijeka^ a između rječnika u Mikafinu (.strido,
strideo* i kod črčati i skvrčati), u Stuličevu
(,odere strepitum vel clamorem, stridere, garrire,
crociare*), u Vukovu (,knarren* ,murmuro*)-

a. glas u žabe. A ti, kad zamnko još nijesi.
potrči, gubava žabo, u kd, a ovdi ne kvrči. I.
Gundulić 139. O žabo, s krjesovi pod' kvrČi i
krijeŠti. 141. A čujući žabe de kvrče: kvoA,
kvoi^! Nar. prip. vrč. 160.

b. glas u ptice. ImadiŠe jedna pticu, i iiu
bijaše naučio govoriti ,zdrava Marija*, dogodi so
jedan dan, da mu ona ptica uteče i odleti na-
dvor; namiri se na iiu. gladan soko, i tirajući je
da je ufati, naj posli je imade u svoje oštre
panže; koja videći se na pogibli poče kvrčati i
izgovarati: ,Zdrava Maria!* J. Banovac, pripov.
132.

e. duboki ali tihi glas u mačke kad joj jt
toplo i ugodno. — vidi kod presti. — U Vukovu
rječniku (oidi i kod kvrčaAe).

d. 0 crijevima^ vidi krčati, b, i mrštati. Po
Zlatumbegu poČmu crijeva kvrčati kao drop u
kaci. Nar. prip. bos. 1, 78.

KVRČEO, kvrčela(?), m. Bombynator igneus.
Božjakovina. D. Hire. — Postaje od kvrčiti.

KVRGA, /. što je na Čemu izraslo, osobito na
drvetu, čvor, guka. — Od xviii v^eka, a između
rječnika u Vukovu (,der auswuchs* ,excre8cens
gibber*).

a. u znače'hu sprijeda kazanome. Rećena je
bila šibka cvatuća Aaronova, ali bez svake kvrge
i koro griha. A. Tomiković, gov. 293. Na panu
dvije kvrge s obe strane. odgonetU\j : dva uha
na glavi. Nar. zag. nov. 230. Sikirica je kod
nas za sečede kvrga. P. Bolić, vinod. 1, 183.
Jelova guba raste i na deblu i na granama i na
kvrgama stari jela. Đ. Popović, posnav. robe.
350.

b. vala da je ista riječ u prenesenome smi^u,
kad znači liekakve muke na koje su se Aegda me-
tali optuženici ili krivci, jamačno su muke bile
u tome što čefade bijaše tako svezano (s ruJcama
ispod kojena?) da se nije moglo nikako ili malo
micati. — U naše vrijeme, a između rječnika u
Vukovu, po kojemu se tako zove i AekcStva igra:
svezati koga u kvrgu ,etwa in den bock spannen';
dizati se kvrge, t. j. čovjeka u kvrgu vezana
preko sebe premetati (u igri). — , Zašto sudija
ne turi krivca na muke, pa bi kazao sve?* ,£,
to bi bila kvrga, a od Ae da nas Bog sačuva!*
. . . ,Oni su (lopovi) kvrgu zaslužili*. M. Đ. Mili-
ćević, medudnev. 288«. Ako vi zbi}a hoćete da

Digitized by

Google

KVROA, b.

857

L, c.

vratite kvr^a, ja na ovome mestu ni jednoga
časa neću 6asiti. 296. Kazan okova u nakrst
ili a kvr^fu ima se određivati naj vifie na 48 ura.
Zbornik sak. god. 1569. 161. I^ega bi trebalo u
kvrgD pa na muke. Bos. vila. 1886. 211.

KViGAJA, /. vidi u Vukova rječniku: (u Šu-
madiji) nekaka kraška po kojoj imaju kao male
kvrge ^art birne' ^piri genus [Pirus communis L.,
var.]*.

KVKK, m. vidi kvrka. — U jednoga pisca na-
Sega vremena. Niti se što drugo 6uje do jejine
koja s naj goriSe stručice jablana guguće, i kvrka
S&b& u lužini. S. \iubida, prip. 19(i.

KV|LKA» /. vidi kvr6a&o. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukova : ,da8 knurren' ,atri-
dor* ,(der katze)*. Stoji kvrka po gradu Turakah.
Pjev. crn. 233^. Kvrka, lat. »gracidatio*. Slo-
vinac. 1884. 143.

KViKAVAC, kvfkavca, m. ime ptice, nalik
na kreŠtelicu, kad pjeva, poČim)e sa kvr-rr-r. J.
Bogdanović.

KV&KNUTI, kvfknem, pf. jedan put ispustiti
glas kao kvrk ; perfektivni glagol prema kvrftati.

— Akc. se ne mijena (aor, 2 t 3 «in^. kvfknu).

— U naie vrijeme, a između rječnika u Štuli-
6evu (kvrknuti, kvrknivam ,vocem ranarum in-
star emittere*), t u Vukovu: ,knurren^ ,immur-
muro (sicut felis)*. Dok ne upaneŠ do vrata u
dug, da ne moŠ ni kvrknuti. M. Pavlinović, rad.
120.

KVRKlitVATI, kvi-kdujem ili kvi-k££vam,
impf. iterativni glagol prema kvrknuti. — Samo

u Stulićevu rječniku ima oblik kvrknivam (ne
kvrknivam) kod kvrknuti.

KVRKO, m. vidi Kvrković.

KVRKOĆ-, vidi kvrkot-.

KVRKOTALAC, kvrk6taooa, ». brkalo, uprav
onaj što kvrkoče. — U Stulieevu rječniku (s -6-
mj. t, vidi kod kvrkotati): kvrkoćalac i griješkom
kvrkoćaoo ,garrulus, blatero, qui coasat'.

KVRK6TAl!rE, n. djelo kojijem se kvrkoče, —
U Stuličevu rječniku (kvrkoćaAe).

KVRK6tATI, kvl-koćem, impf, vidi kvrSati,
a (može biti deminutiv). — V Stulićevu rječniku
(gdje je 6 u inf. prema presentu) : kvrkoćati,
kvrkoćem ,coaxare'.

KVRKOVIĆ, m. prezime u Trogiru. — Po-
mine se xvji vijeka. Kvrkovića od plemena knez
Matija. P. Kanavelić, iv. .501. ~ Na drugome
mjestu u istoj knizi (str. 505) ima Kvrko što
vafa da je samo skračen oblik od Kvrković.

KVRLITICi7i kvrjeti?), kvrlim, impf. kvičati,
kvvčati (0 prascu). — Na jednome mjestu xvi
vijeka. Kozlić prnesen na bikariju kriči be be,
prasao kvrli. Korizm. 29&.

KV&ŽICA, /. dem. kvrga. — U pisaca našega
vremena. Kvržice ftetvorogube ,corpora quadri-
gemina*. J. Paučić, zoolog. 61. Kvržice za tak-
nuće ,papillae tactus*. 68.

KVRŽICA, /. vidi kvrga. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Ovo je Sipka na kojoj niti
je bila kvržica istočnoga niti kora griha uČi-
i^enoga. A. Kanižlić, fran. 113. bogo}ubn. 429.

L, slovo. — zove se tvrdo prema mekanome \.
a. jamačno je tvrdo 1 imalo u praslavensko
doba osobiti glas, kao pol I i tvrdo rusko a. to
se potvrđuje današnjem izgovorom svijeh slaven-
skijeh jezika, osim južnijeh i češkoga, kod kojijeh
se moie tvrditi da se ruizad malo vjekova pro-
mijenio a ostavio je još koji trag. sad u ovijem
jezicima, dakle i u našemu, glasi uopče kao obično
evropsko 1, n. p. u liemačkome, talijanskome,
francuskome (kod toga se misli samo na kiMževni
jezik, jer u dijalektima i^ekijeh od ovijeh jezika
nije svagda tako ; pa ima i kiiiievnijeh jezika u
Evropi u kojijeh 1 moie glasiti kao \, n. p. da
ne govorim o arbanaškome, u portugalskome, i
moiebiti nešto slično kao X u švedskijem i nor-
veSkijem dijalektima), sva je prilika da je stariji
glas bio i u stslovenskome i u našemu jeziku (od
prilike do xiv vijeka, vidi c). za prvi je dovojna
potvrda što se u glagolici i u ćirilici zove )udije,
dakle mekanijem glasom }, jamačno jer se mislilo
da je ovaj glas sličniji grčkome X nego tvrdi, dok
se za n uzeo tvrdi glas našb. (Miklošič je mislio
da su u stslovenskome bila tri glasa 1, 1, |, jer
mu je bilo preveč čudnovato pomisliti da bi se \
izgovaralo i pred mekanijem vokalima e, i, b, ^;
ali ako i jest čudnovato, moglo je biti, kako nam
svjedoči sadašni izgovor u maloruskome i u ar-
banaškome). za naš bi jezik bila jedna potvrda
što se 1 na kraju slovke promijenilo na o, vidi
c (kao i u nslovenskom na u; treba dodati da i
u liekijem sjevernijem slavenskijem jezicima sad
konsonantno \ glasi slično kao u), a druga što
se po nekijem krajevima u Bosni i u Srbiji (vidi
n. p. M. Đ. Milićević, srb. 681) čuje još glas
sličan starome \.

b. radi zdkond o omekšavaiHu vidi kod ].

e. većina štokavaca mijei^a na kraju sloga i
osobito na kraju riječi 1 na o: dao, meo, Čuo,
bio (mj. bil i bijel), dio i dijel, orao, debeo, ro-
dio, vidio, izuo, veoma (stsl. velbmi t velbma),
čuvaoca, žeteoca, pratioca itd. kod toga se oo sa-
iimfe u 6: b6 (od bosti), vo, do, go, so, soko,
kćca, toboca itd. jedan dio naroda sažimfe i ao
u 6: znam da je tako u Slavoniji, a naj bo}e mi
je poznato u Dubrovniku i u južnoj Hercegovini,
u Dubrovniku biva to bez izuzetka : dd (t. j. dao),
6rd, pdma, selo 6s5nik (stslov. Oslbniki*), Kon&-
v6ka itd.; u južnoj Hercegovini samo ako u riječi
poslije sažimana ostaje više od jedne slovke, dakle
6r6, p^so, ali dao, pao itd. — naj stariji su
primjeri ove promjene: na doo, putemb deo-
nimb. Sr. letop. 1847. 79, 53 (1381); konava-
oska. Mon. serb. 217. (1391); vlasteo, Rapaio,
Pavao. 229. (1397). — ima nekoliko riječi šio
su izuzeci ovoga pravila: u 1^ekijem se to može
tumačiti tijem da se razlikuju od drugijeh riječi
s kojima bi po ovome pravilu jednako glasile,
tako će biti bijel uz bio, palca (gen. sing. od
palac da se razlikt^je od paoci) ; kod drugijeh je
teško naći razloga, n. p. kod bol, obal uz obao,
svijetal (u Dubrovniku), kod dulca, ubilca itd.
(vidi Vuk, pisma. 39). razlog kod liekijeh može
biti što se rijetko upotrebfavaju, kao kod val, ili
što su iz tuđega jezika, kao b&l (tal. balio), kod
falas t* drugijem oblicima (kod ovijeh riječi vidi
se da se u starije doba 1 mijesio na o, ali se
poslije htjelo izjednačiti s talijanskima, vidi bao
I felas), kod balča (u Dubrovčana boca, t j. ba-
oča), kod bal«am; po analogiji povratilo se koje
1 I gdje ga prije nije bilo, tako sam u svome dje-

Digitized by

^uogle

^ c.

868

L'

tiiikshm čuo od Dubrovčana Mino tobooa, a sad
ih iwM koji govore tobolca, a moiebiii i kolca.
— marod je kaito saboravio postMke §la$a o t»
€mmk99ijem rjje^imm ; maj befi je primjer pnonnti
od pri-li»(p)-n^ti, od Icoje je riječi nmiimio pri-
ai^ati; vidi i svion (od svilan, aviona), t» Du-
brovniku osion od usilan i gen. pl. Kona vojaka
mj. Konavalaka (ali još oitaje OsalaČka, šentko
če}ade 8 Osonika, t j. Osaonika). amo pripada
što mnogi pisci^ a moiebiti i dobar dio naroda^
po analogiji prema drugijem pade i ima upotre*
bfavt^ju mj, pisalac, žetolac, nosilac itd. pisaoc,
žeteoc, nosioc, pa i u gen, pl. pisaooa, ieteooa,
nosioca mj. pisalaca, ietelaca, nosilaca, u kMec-
nome je jeziku svakako to pogreška dokle god su
iivi^ barem u jednome dijelu naroda, pravilni
oblici; ov^ko je i Vuk mislio i rugao se obliku
kooc (mj. kolac) što je i^ki pisac bio ismislio,
vidi Vuk, pisma. 88—39. (kao gotovo nijedan
sakon, ni ovaj se ne moie dotjerati do skraj-
iiosti: n. p. premda sam u Dubrovniku svagda
Čuo pravilne akueative mnoiine (uđi, mravi, crvi,
mislim da je bofe ne raslikovati se u takovijem
sitninama od ostaloga naroda, i sato pišem )ađe,
mrave, crve; tako je dobro i pravilno upotre-
bfavati oblike sa dat., instr,, loc. pl. na ma, ako
se još gdjegdje čuju, a to samo u pojedinijem
slučajevima, starinski oblici), tako su pogreške i
u mojom kući (u Dubrovniku), i mnogi drugi
oblici kakove nabraja Vuk (osobito pisma. 84-^
89) kojima bi se mnogo koječega moglo dodati,
n. p. rasao if^*. rastao u sadaihijeh pisaca, moie
se dogoditi da do koju godinu narod posne od-
baci pravilne oblike; spoznajem da bi u tome
slučaju bila afektacija ili arhaisam pisati ih
(kao Što bi bilo pisati starije oblike proklinati,
dvizati mj. sadašnijeh prokliiiati, diitati); ali fi-
lolog ne treba da bude prorok, nego da ostaje
pri onome što jest, i kod toga da mu vrijedi pra-
vilo: ismeđu iivijeh oblika treba isabirati pra-
vilnije, mislim da nije suvišno što sam podufe o
ovome govorio, jer toga stvar i vri jedu a još ču
dodati da mi se prigovorilo što kod Stulićev\jeh
oblika na oc dodajem svagda riječ griješkom.
ali baš kad i ne bi sve ono vrijedilo što sam
doslije 0 ovijem oblicima kazao, u Stuliča su ono
same pogreške, jer ih je on izmislio. Stulli je od
mene stariji više od dva naraštaja, i iivio je od
frilike u onakijem krugovima u kakvima sam i
ja (jer je bio moj rođak), a ja mogu reci da su
u moje doba bili obični u Dubrovniku samo pra-
vilni oblici, pa i u tuđijem riječima, kao u pre-
dlkalac, predlkoca, predikal&c&; poma, p&l&mft
(da je još dan danas Ai tako ne jamčim, jer se
u Dubrovniku pomoču škola i tuđinaca i pu-
rizma mnogo stvari promijenilo, te se govori i
k6i&ov], dok se za mojega doba govorilo samo
koni); dakle se moie pouzdano reci da on oblike
na oc ni čuo nije. ima tome i drugo svjedočan-
stvo : Stulli piše svagda oba oblika, n. p. nosilac
s gen, nosilca, i nosioc s gen. nosioca, po čemu
se vidi da on iMhovo postai/ie ni po što nije ra-
zumio, nego ih je tumačio na svoj način, i prema
gen. nosioca naČinao nom, nosioc. — D i^ekijeh
Štokavaca (koliko znam u ^evernoj Dalmaciji i
u Crnoj Gori) od al na kraju riječi ne postaje
ni ao ni 6 nego &, n. p. d&, ri^k&, fflSd&, pis&, gdje
mislim da treba shvačati & kao saieto ao. u fle-
kijem krajevima Crne Gore, ako je a umetnuto ili
stoji mj, negdašnega b, tako je i sad: rekb. u fie-
kijeh dalmatinskijeh štokavaca (jamačno po analo-
giji prema tijem oblicima) na kraju riječi il (jel)
postaje ia, n. p. nosia, govoria, vidia. ~ U mno-
gijeh štokavaca 1 ostaje nepromijeneno : dal, re-

kal, pisal, vidol, vidil, vesel, noeil, 6aL
drugijeh stcji a kao u sjeven^jsk rfiAiafii
štokavaca: dk, MA, jpSat^ vftĆa, iioala. a u ie-
kijek •šp&da 1 pomfe: «kre (tf^. ukrel, t,j, ukral),
vaaa (vaiel, usel), obrati, poslati (obratil, po-
slatil) itd. Baraković. — U kajkavaca ostaje 1
nepromijeneno ili se (blizu Varaidina) mijeika
na u kao u nslovennkome.

d. tt starome jesiku moalo je biti I t vokal
(silabično 1), te se pisalo Arilovskijem slovitM
<^ično lb a glago\skijem i \, n. p. dlb^b, pUkb,
albnbce, mlbftati t^. ; to je bivalo i kod riječi što
su u st4ovenskome jamačno glasile l-b i lb (adje
su 'h i h pravi vokali), kao n. p. plbtb (rus.
njioTb), blbha (rus. 6jioxn) jablbko (rus. aiS^oKo),
vidi dafe kod r. • jedno «e i drugo I u našemu
Jeziku uopče promijenilo na u (vidi i a); neo
stariji su primjeri snu drugoj polovici ziv
v\jeka. (bagrarskomb. Moa. serb. 44 god. 1254
nije pouzdano; a ni a Bugare. 14(i god. 1849

— II istome spomeniku ima kUne — nije ta-
kođer posve pouzdano; noj prvi poujfdani pri-
mjer mogao bi biti hambska. 217 god. 1891) ali
vaja da se glas isprva iole odlikovao od pra-
voga u, jer se uz ovo često nalazi pungno i no
(jamačno nije značilo pravi glas ao nego li^to
slično, a svakako razUčno od a), ovo se na-
hodi ne samo u starijim spomenicima od ziv
vijeka u naprijed nego i u liekijeh pisaca do
blizu kraja xvn vijeka, n. f. u Vetraniča, Div-
koviča. Radnica, nejasno je, zc^to se u istijeh
pisaca nalazi t no • u: čini se da prvo stoji kad
je dug vokal, a drugo kad je kratak, ali u tome
nijesu pisci dosta dosfedni, u i^kijem je spome-
nicima (osobito u glagolskima) u dosta pozna
doba pisano ol i el t ul. —- Protiva pravila pro-
mjene na u imaju ihekolika izuzetka kojima se
ne zna razloga, tako je kobasa, kobasica od klb-
basa, saova, po zapadnijem krajevima sava (kao
da 1 nije bio vokal nego da je riječ glasilu sblva,
isporedi Osaonik od Oslbniki., Osblnik), tomačiti
(jamačno nije narodna riječ) uz tumačiti. — osim
toga se lb na početku riječi promijenilo na la,
kao kod lagati, lagak, lan, last, lav; od Ibžica
postalo je ožica uz lažica, ilica, od IbSajakb
ožujak; od Lbciob Ocin, a Uićiu je arbanaški.

— Vokal se 1 uzdriao joŠ na otoku Krku, a na
Lastovu se nije promijenio na u nego na o: pok,
boha itd,

e. trna iiekoliko osnova i riječi (često tuđijeh)
u kojijeh je na početku slog la-. 4egda je prije
ovoga bio slog aU (koji se po svoj prilici poslije
promijenio na ol-), te pošto Slavenima nije ugodno
da stoji glas I (vidi i r^ ispred drugoga konso-
nanta, al- ili ol- promijenilo ae na la- (ito se
dogodilo i u sredini riječi, vidi kod plandovati).
čudnovato je da se glas al- još nalazi u kojemu
jeziku u nekijem riječima, treba pridati da se u
^jeveroistočnijem i u sjeverozapainijem jencitma
nalazi u ^kijem riječima lo- (lo-) v^. la-; vidi
labud, Labin, la6an, lađa, lakat, lane, lani itd.

f . 1 i n miješaju se medu sobom gdjekad
poslije konsonanata, n. p. slame^e n^, snameAe.
osobito poslije m: mlogi, mlidijah, Mleci, vidi i
kod n.

g. riječi što počinu glasovima bi- gube h u
večine štokavaca n, p. hlad itd.; riječi sa vl-
gube V ne samo u kajkavaca nego i u Crnoj
Gori, kao vladai&e, vladika, vlah. ovakove riječi
treba traiiti pod h i v. — imena Vladimir i
Vladislav t riječi što od Mh postaju mogu izgu-
biti V- t u drugijem krajevima.

V, vidi li.

Digitized by

Google

1. LA

859

LABBBINAT

1. LA, ^/a< kad se hoće pokazati kako tepa
dijete što još ne umije govoriti. — isporedi il«m.
lallen i grč, lak^at. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Mali pak sinčić Teopistus, jere ^voriti
ne nmiSe, poče rukama okretati, i la la la go-
voriti. Đ. iiapić 203.

2. LA, glas hes smisla u pripjevu. — V na-
rodni^ pjesmi našega vremena. Dva pribi;^, dva
pribiga gora pribigoSe, felđum popo, felda la la,
gora pribigoše. Nar. pjes. u Bos. prijat 1, 86.

3. LA, interj. okri^eno ala, vidi ala, f). La !
kolika mo je antramai&a ! J. Bogđanović.

4. LA; u i^ekoj narodnoj priNei našega vre-
mena ko 5to 1& (govori Turčin) snači: ko Sto
voli. — Riječ mi je posve nejasna. — Između
rječnika u Vukova : ,in der redensart' : ko što la
,nach bolieben' ,placet'. [cf. ko 2J. Ko što la!
(Uraneći Turčin kod Nijemaca u ropstvu zimi
svii^e uspe im vrlo vruća meću u korito; oku-
sivši svi&če meće i oprživSi se potrči brŽe boje
sa surlom u snijeg; on pak videći to pomisli da
svirče voli snijega nego meće, pa reče: ,Ko Što
la' — ko što voli — ). Nar. posl. vuk. 159.

LAB, L&ba, m. ime vodi i šupi u Kosovu. —

— Od Zli vijeka, vidi kod b.

a. voda. — Između rječnika u Vukovu : .fluss
in (Alt-) Serbien' ,fluviu3 Serbiao' s primjerom
iz narodne pjesme: Uvatio i Lab i Sitnicu, t u
Daničićevu: Labb. voda koja utječe u Sitnicu u
Kosova: ,selo Vraninb Dolb na Labu^ Mon.
eerb). 278. (1413). — Zaselakb sb one strane Laba
Gorili LukovbCb. Glasnik. 24, 259. (1381). Selo
Vraninb Đolb na Labu. Spom. stoj. 33. (1419).
U Kosovo već ulaze, ... uz Lab rijeku obraćaju.
J. Palmotić 177. Ukraj Laba ukraj vode ladne.
Nar. pjes.' vuk. 2, 170. Pokraj Laba i vode
Sitnice. 2, 265. — Po jednome primjeru xiv
vijeka dvije su rijeke istoga imena, ili, što je
veča prilika, dvije grane iste rijeke. Po Ibru gor-
iiemu ... i obdma Laboma. Svetostef. hris. 38.

b. župa. — Između rječnika u Daničičevu:
Labb, od grčke je zem}e Stefan Nemaiia osvojio
,Labb*. Mon. serb). 4. (1198—1199. Sava, sim.
pam. šaf. 1. to je bez sumiie župa na vodi Labu.

— Crbkovb u Labu svety Nikola. Glasnik. 24,
274. (1395).

LABA, /. ime sviiki (od labati?). F. Kurelac,
dom. živ. 41.

1. LABAN, ffi. biblijsko ime muško. Služi ocu
^e Labanu. F. Lastrić, test. ad. 58b.

2. LABAN, m. ime volu. Bruvno. D. Hire. —
isporedi laba.

3. LABAN, labna, ac^'. koji pripada labu (ri-
ječi lab nema u našemu jeziku, ali vidi lubina).

— -a- stoji mj. ikegdašnega b (stslov. 'l). — Samo
u rukopisima crkvenijem jezikom pisanima, a iz
iMh u Daničićevu rječniku (Ibbbnb ,oalvariae*).
Mdsto Ibbno raj bystb. Šafafik, lesekdrner. 12. K
Mesto kraiievo labnoje. Glasnik. 10, 240. (xvi
vijek).

LABANOV, adj. koji pripada Labanu. Po-
stavi se na službu Labanovu. A. Gučetić, roz.
jez. 250.

LABANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Pop Mitar Labanović. Magaz. 1868. 76.

1. LABAR, labra, m. nekakva ptica. — Samo
na jednome mjestu xviii vijeka. Ne porodi miš
lavića, ni kos labra (,labbra*) ni orlića. P. Kne-
žević, živ. 63. — Riječ je nejasna i vrlo sumniva.

2. LABAR, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu
kneševačkome. Livada u Labaru. Sr. nov. 1872.
787.

LA.BARA, /. iensko cerade što mnogo i bez-
obrazno govori (kaše se naj češće o sluškiM što
bezočno odgovara gospođi). — Akc. se mijei^ u
gen. pl. l&bftr&. — Ne znam postana; može biti
riječ onomatop^ska. — U naše vrijeme u Du-
brovniku, a između rječnika u Stulićevu (uz la-
barav) gdje stoji da je muškoga i ženskoga roda,
ali nije posve tako, neao kad se reče o muškome,
misli se da je kao brbfavo i bezočno Žensko.

LABARAG, labaroa, m. Čovjek što labara. —
Samo u Stulićevu rječniku (uz labarav).

LA.BARAST, adj. u Stulićevu rječniku (uz la-
barav).

LABArATI, lab4r&m, impf. govoriti mnogo i
bezobrazno (kao labara) — isporedi labariti. —
U ntiše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

lAbaRAV, adj, koji labara. — U Stulićevu
rječniku: ,linguax, loqaaz, blatero'.

LABARDlČ^NiK, Labardenika, m. u Vukovu
rječniku: brdo u Velebitu ,ein berg' ,montis
nomen^

LIbARICA, /. dem. labara. — U Stulićevu
rječniku uz labarav.

LABARITI, liLbanm, impf. vidi labarati. — U
naše vrijeme u Dubrovniku, a između rječnika u
Stulićevu (,arroganter loqui').

LABAS, m. ime psu, F. Kurelac, dom. živ. 64.

LABAŠ, m. prezime. — U naše vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 228.

LAbaŠTAR, l&baStra, m. vidi alabastar. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Lukovi biserni, pi-
laStri od labaštra. M. Jerković 100.

LABAT, »i. u Bjelostjenčevu rječniku kod
labud.

LABATI. labam, impf. uprav piti kao pašcad,
maćad itd. ; pa u širemu smislu, nepristojno jesti
i piti, pa i kao prostačka i porugjiva rijeČ mj.
jesti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. l&b&,
part. praet. pass. lab&n). — RijeČ je onomato-
pejska, jer kad pas pije. Čuje se od prilike glas
kao lab lab ili lap lap, isporedi grč. lan rta, tal.
lappare, nem. sohlappen — U naŠe vrijeme, a
izfneđu rječnika u Stulićevu (,devorare, helln-
onum more edere'). Bo}o je svašta labati, nego
svašta govoriti. Nar. bi. mehm. beg kapet. 28.
Labati, piti, reče se o psu. M. Pavlinović.

LABAV, adj. instabilis, infirmus, koji ne stoji
čvrsto, te se lako može pomaknuti ili svaliti. —
Nepoznata postat (jamačno nije u svezi s lat.
labare, labesoere itd. ni s tal. labile). čini mi se
da sam čuo i hlabav, ali ne jamčim. — U naše
vrijeme,

a. adj. To vam bese neka stara labava
zgrada. M. P. Šapčanin 1, 43. »Labavo* je ono
Sto nije čvrsto, tvrdo, zategnuto. (M. Đ. Mili-
ce vić). F. Ivoković, rječn. — / m moralnome
smislu, slab. Krivica mu je bila Što je bio labav
prema vladici Melentiju. M. Đ. Milićević, kraj.
srb. 66.

b. ado. labavo. Ulazio je kroz labavo zatvo-
rene prozore zaguš)iv zadah. Javor. god. 16, br.
41, str. 652.

LABDA, /. vidi lopta. — V Bjelostjenčevu
rječniku: v. balon; u Stulićevu: ,pallone' ,follis*
iz BjelostjenČeoa ; u Voltigijinu: ,ballone' ,ball*.

LABEĆATI, labećam, impf, u Stulićevu rječ-
niku: V. lebećati. — nepouzdano.

LABČRINAT, labćrmta, m. lafivQiv&og, laby-
rinthus, grčkom su se riječi ovako zvale dvije
zgrade u Eđiptu i na Kreti u kojima je bilo to-

Digitized by

>JoogIe

LABBRINAT

800

LABUD,

liko mnoštvo soba i hodnika, da bi se čovjek u I
iHima izgubio; ostalo je to i ine i za druge takove '
zgrade, pa i za gradine u kojima su na taj na-
čin putovi zamršeni. — isporedi labirinat. — Od
taL laberinto. — Od xvi vijeka (vidi kod b), a
između rječnika u Stuličevu (v. sahodi^ak) s do-
datkom da je uzeto u pisca Š. Menčetića.

a. u pravome smislu. Neka budu vrženi (mla-
dici) u Eahoduu i sametenu gradu od Laberinta
za jestojsku . . . nakazni (Minotavru) . . . Uijezo
i iziđe žiy i zdrav iz zametenoga Laberinta (Tc'
zeo) ... I. Gundulić 8.

b. u metaforičkome smislu. Ter me je u tamni
laberint zavela, iz ko^pa izljesti ne more ma
mlados, dokli me izvesti no bude lie rados. S.
MenĆetić 167. Ah da nestavne djevojčico pamet
bistru imaju kako bi ovo blago od čistoće scije-
nile, . . . ma zabliještone plamom od taština . . .
one 80 brzo, i kad naj maiie scijene, pokajane i
u laberintu od svakijeh nedragosti i grčila za-
mršene nadu. V. AndrijaSevid, put. 84.

LABICKO, m. ime prascu. F. Kurelac, dom.
živ. 41.

LABIĆEVO, n. mjesno ime. — vidi u Danici-
čevu rječniku: u hvostanskoj zem}i bješe ,pašište
Labićevo' koje kra) Milutin dade Hilandaru, a
međe mu bjehu ,kako uti6e Ribnikb u Drinb' i
,kako uti&e Lubižna u D^inb^ M(on. serb). 61.
(1293—^1802).

LAbIN, Labina, m. mjesno ime. — Akc. kaki
je u gen. sing. taki je u ostalijem padeiima^ osim
nom. i acc. sing., i voc. L&bino. — Između rječ-
nika u Vukovu: ,Albona (stodt in Dalmatien)';
kao da je Vuk pomeo a i b.

a. grad u Istri, lat. i tal. Albona. — Po-
staje od romanske riječi: radi la- mj. al- vidi 1
pod e. -in na kraju stoji mj» romanskoga -ona,
vidi Jakin, Nin itd. — Od xiii vijeka. Od strane
Labina i Plomina. Mon. croat. 8. (1275).

b. selo u Dalmaciji u kotaru spletskome.
Labin (Lubin). Bepert. dalm. 1872. 84.

LABINICA, /. mjesno ime. — -a- je ovdje mj.
liegdašnega h. — vidi u Daničičevu rječniku:
Lbbinica, ime mjestu ili rijeci, pomide se u me-
dama zema)a crkve treskavafike. G(lasnik). 11,
13L (1336-1846).

LABINKA, /. žensko čelade iz Labina u Istri.

— V naše vrijeme. Beršešcica (je) pomerila (ru-
kavice) a Plominka sakrojila a Labinka je ušila.
Nar. pjes. istr. 2, 42. — Bofe bi bilo L&bidka.

LABIji^ANIN, m. čovjek iz Labina u Istri, —
Množina: Labiiiani. — U naše vrijeme u Istri
(oblik je i u jednini Labitian). Parti se Labidan
do Plomin^i grada. Nar. pjes. istr. 2, 83.

LA.Bi!!rSKI, adj. koji pripada Labinu u Istri.

— U naše vrijeme u Istri. Sela labii^ske općine.
Naša sloga. 1882. br. 80.

LABtRINAT, labirfnU, m. vidi laberinat —
Tal. labirinto. — Od xvi vijeka u pisaca. Ako
li tko želi lal^irint zidati. M. Vetranić 1, 118.

LABIbInTSk!, adj. koji pripada labirintu.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Labirintski za-
tvor hudi. J. KavaAin 438a.

LAB^AN, m. vidi Labfani.

LAB^ANI, m. pl. ime selu u Kosovu što se
sad obično zove Lab}an. — U Daničičevu rječ-
niku: Labfane, u Hvosnu selo koje kra} Stefan
Prvovjenčani dade Žici ; ,s Lab}ani'. M(on. serb).
11. (1222—1228). biće i sada blizu Peći, samo
što ga na kartama pišu ,Labjan^ (i Lab}an. P.
Budmani). — Lab}an. 8. Novaković, obi. 112
(vidi kod lab)an3ki). Bat. 192.

LABLANSKI, adj. koji pripada Labfanima
ili Labfanu. Lab}anska Rijeka, voda. Na nacrtu
prištinskoga kraja koji je štampan us Hanovu
k]fiigu ,die reise von Belgrad uach Salonik, Wien
186 L' vidi se da se jedan deo G-račaničke Roke
u gori^em toku zove ,Lablanska RekaS a u vrhu
i^e pod samim visovima koji Novo Brdo odva-
jaju od Kosova nalazi se selo ,Lab}an^ S. No-
vaković, obi. 112.

LABO, m. ime volu. Sv. Petar, Ludbreg. D.
Hire.

LABOJEVIĆI, m. pL ime selu u Crnoj Gori.
Iz Labojevićah sela u Bio\op(avličima). u Pjev.
crn. 222b.

1. LABOR, m. vidi labura. — U naše vrijeme
u Istri. Naša sloga. god. 19, br. 48.

2. LABOR, m. prezime. — U naše vrijeme.
Schem. siben. 1875. 26.

1. LABORA. /. vidi labura. — Od xviii vijeka
u sjever nijeh čakavaca. Ni mira, dokle ga pod
laboru vrže. M. Kuhačević 86. L&bora ,deci-
pulae genus'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg.
828.

2. LABORA, /. lopta (?). — U Bjelostjenčevu
rječniku: v. ploh, t u Stuličevu: ,palla di piombo'
,alter* (jamačno iz BjelostjenČeva).

LIbRCNUTI (labfonuti), l&brcnem (I4brcnem),
pf. u Vukovu rječniku: vide čalabrcnuti.

L1.BRDA, /. u Vukovu rječniku : vide labrda.

— u Aemu stoji f. pl. jamačno griješkom,
LABRl^A, /. usna (s preziraAem). — isporedi

labrda. — Može biti u svezi s labati, ili s tal.
labbro. — U Vukovu rječniku: vide usna (,schimpf-
lich^) sprinterom: Sad ću te-polabr^i. LabrAa,
ime usnici, gubici. ,Đao mu po labr^i pa je za-
šutio', u Lici. F. Hefele.

LABUGKA, /. ime selu u Bosni u okrugu Tuzle
DoAe. Statist, bosn. 100.

LABUČAO, labučca, m. dem. labud (uprav
dem. labutao). — U Stuličevu rječniku : labutčac
uz labutić. — nepouzdano.

LABtlČlĆ, m. dem. labud (uprav dem. labutac).

— Samo u Stuličevu rječniku: labutčić uz la-
butić.

LABUĆi, acfj' koji pripada labutu ili labu-
tima. — U Belinu rječniku : sa starijim oblikom
labutji ,di cigno' ,cjgneus' 193b; i u Stuličevu:
labutiji, v. labudov s dodatkom da je uzeto iz
Belina.

LABUD, m. Cygnus (olor, musicus itd.), rod
vodenijeh ptica, u kojijeh se ističe bjeloča (ali
ima i posve crna vrsta) i pjevaAe (što je izmi-

šfeno). u- stoji n^. negdašihega 4. — Akc. se

mijeka u gen. pl. labdd&, u dat., instr., loc. pl
labddima, i u cijeloj množini kad se umeče ov:
labudovi, labud6v&, labudćvima, l&budoTe. —
Biječ je praslavenska : laboudb uz labontb, le-
bendb, lebedb, isporedi stslov. lebcdb, btig. lebed,
nslov. labod, lebed, rus. .^06641., .ie6fl4K Čež. la-
but\ pof. lab^dž, labjć. — Po Miklošiču je ger-
manska riječ i postade od stvnem. alpiz, anglsaks.
ylfete, stnord. iilft. MikloŠič još ispoređuje lat.
albus, grč. Alipći. — Badi la- vidi 1 pod e, —
Između rječnika u Bjelostjenčevu (labud, labut,
labat, ili guf ,cygnus, cyonus, olor*), u Jamibre-
šičevu (,oygnus, olorO; u Stuličevu (labud, ptica
,olor, cycnus*), u Volti^ijinu (labud t labut ,cigno'
,8chwan*); u Vukovu: ,der sohwan* ,oler, cygnu8*
[Bechst.].

a. u pravotne smislu. Da bude sad pjevati
kd i labud. J. KavaAin 402b. Labud tica bijela.

Digitized by

Google

LABUD, a.

861

LABUTAC

Nar. pjes. bog. 816. Šta je bili gavranova ili
crni labudova, toliko je naći )uđi kojim nered
ne naudi. V. DoSen i75>^. Po Cipru se bijele
gradovi kano bile tiče labudovi. And. Ka6i6,
razg. 181<^. Pavuni, labuđi, ... I. Jablanci 147.
Vrat bijeli u labuda kano. M. Katan6ić 67. Bu-
nila đevojka lava i labuda, lava i labuda i sivog
sokola. Nar. pjes. vuk. 1, 279. Bože mili! duda
velikoga! dali soko pronose labuda, dali vrauac
JakSića Todora? 2, 602. ProvedoSe bijela la-
buda i proneše pod krilima blago. 8, 12. I sa
kapom krilo od labuda. 8, 81. Sta se bijeli u
gori selenoj? oV je snijeg, aV su labudovi? 8,
527. Crkva se bijeli kao labud us niiesečnu
svijeću. 8. ](jubifia, prip. 195. Labud ,Cygnus'
Becbat J. Pan£i6, ptice u srb. 670. Cygnus mu-
sicus. Boolog. 206. Cygnus ferus. G-. Kolomba-
tović. progr. spal. 1880. 48 Cicnus canorus.
Slovinac. 1880. 82b. — Metaforički. Vi ćete se
uĆiniti bili labudovi i Božji prilidnici. J. Ba-
novao» pripov. 204.

b. ime ko^iu (ili i^ekome osobitome koiku ili
iofitt nekakve vrate), jer je bio (a moiebiti i 8 toga
ito ima vrat kao labud). — U narođnijem pjes-
mama našega vremena, a ismeđu rječnika u Vu-
kovu: u pjesmama ime koi^n (va(a da koji ie
bijel kao labud) s primjerima : Ti odjafii od kona
labuda. Skoči Jovan od zem|e na noge, i labuda
svoga usjahao. Labud bije jamu kopitima. Stoji
oika goje na Labiida. Nar. pjes. vuk. 2, 84. Frk
je baci na silna Labuda. 2, 87. Ti odjafii od
koda labuda. 2, 292. Dok eto ti Čer.gij6-Al«j-
bega na degovu vilenu labudu. 4, 55. On po-
jaha debela labuda. 4, 58. Labud, ime kodu.
Požega i Bosna. D. Hire.

e. ime drugijem domačijem Šivotii^ama:

a) ime bijelu ovnu. u Dobroselu. M. Medić.

b) prascu. Orozović. D. Hire.
LABUDA, /. ime domačijem iiootitiama,

a. l&buda, ime labudastoj t. j. bijeloj ovci.
u Dobroselu. M. Medić.

b. ime sviM. u Bosni. D. Hiro.
LABtlDAĆA, /. ime domačijem iivotiiiama.

a. sviiM, F. Kurelac, dom. živ. 41.

b. kravi. Orahovica, Slatina. D. Hire.
e. koei. Krupa, Bosna. D. Hire.

1. LAĐI^DAN, l&bMna, adj. koji je kao u la-
buda (bio). — V jednoga pisca našega vremena.
Ja joj vidim kose raspletene po labudni plivati
rameni. B. Badičević (1880). 841.

2. LABUDAN, m. u narodnoj zagoneci našega
vremena. — isporedi 1 labudan. Pogibe labudan
na Petrov dan; još mu lubina zja. ođgonetl(^j:
labudan je Uto, a lubina strnište. Nar. zag. nov.
216.

LABUDAST, adj. nalik na labuda po boji. u
Dobroselu. M. Medić.

LABtjDICA, /. labud ženka. — U naše vri-
jeme, a iztnedu rječnika u Vukovu (,das weibchen
▼om schwan' ,olor femina').

a. u pravome smislu. Da je sretna tica la-
budica. Nar. pjes. petr. 8, 81. Labudice, pak i
golubice. 8, 814.

b. u prenesenome smislu, ime domačijem ii-
voti^Mma.

a) ovci. Bruvno, Orahovac, Bosna. D.
Hire.

b) kosi. Bosna. D. Hire.

c) kokoši. Bastaj, Daruvar. D. Hire

LABtlDIĆ, m. dem. labud. — Od xviii vijeka,
a ismedu rječnika u Bjelostjenčevu (labuđi^ la-
butić, kufbić ,pullus olorinus') g^je se na^ prije

nahodi, u Stuličevu (v. labutić), u Vukova (Jun-
ger scbwan' ,pullus olorinus').

a. u pravome smislu, mladi labud. Padaju
mrtvi tići labudići. Hrv. nar. pjes. 4, 184.

b. u prenesenome smislu, ime prascu. F. Ku-
relac, dom. Živ. 41.

LABtlDINA, /. komušina, olvina. — isporedi
2. labudan. — U Vukovu rječniku: (u Bjolopa-
vlićima) vide komuSina.

LABOdOV, adj. koji pripada labudu ili la-
budovima. — Između rječnika u Bjelostjenčevu
(lahudov, labutov ,cygneus'), u Jambrešićevu
(,olorinus, oygneu8*), u Stuličevu (,cygneu9'), u
Vukovu (,des 8chwans' ,oygni').

a. uopče. Da joj Bog da oči sokolove i bijela
krila labudova. Nar. pjos. vuk. 2, 804. Buke
su joj krila labudova. 3, 548.

b. kod imena u bifke. Labudova trava, čcš.
labut' (Clematis) (Sab)ar). B. §ulok, im. 188.

e. Labudove Okno, ime bari u Srbiji u okrugu
vafecskome. M. Đ. Miličević, srb. 368.

LASt^DSKf, adj. koji pripada labudovima. —
U jednoga pisca xviii vijeka. Ona mora biti roda
labudskoga. D. Obradović, basne. 280.

LABUD?, a<y. vidi labudski. — U Jambreši-
čevu rječniku (u latinskome dijelu) kod cygneus.

LABUKOVAČKI, a^j. koji pripada Labukovu.

a. vidi Labukovo, a. LabukovaČka (opština).
K. Jovanović 93. — LabukovaČka Bijeka, voda,
vidi: Devica ili Golema Beka koja izvire u pla-
nini Devioi, prima Labukovačkn, Pirkovačku i
Popličku Reku ... M. Đ. Miličević, srb. 828.

b. vidi Labukovo, b. Labukovačko Ždrijelo,
ime ždrijelu u okrugu nišknme. Ova reka (Bela
Beka) teče kroz Labukovačko Ždrelo, udara na
selo Labukovo ... M. Đ. Miličević, kra). srb. 7.

LABUKOVO, n. mjesno ime u Srbiji.

a. selo u okrugu aleksinačkome. K. Jova-
nović 98.

b. selo u okrugu niškome. M. Đ. Miličević,
kra). srb. 7.

LABUNIŠTA, n. p. mjesno ime. — Prije na-
šega vremena. Spom. stoj. 185.

LABUBA, /. Miakva stupica za hvata1^e ptica.
-^ isporedi 1. labor t 1. labora. — Nepoznata
postaiiaj moglo bi biti u svezi s mag. \&b, noga.
— U jednoga pisca Čakavca zvui vijeka. Daun
Finka s jatom pod laburu spravi. M. Kubačević
157. Labura, sklopica, kloća (,vogelfalle'). 172.

LAĐUSOVO PO^iE, n. itne zaseoku u Hrvat-
skoj u županiji ličko krbavskoj. Bazdije). 83.

LABUT, m. vidi labud. — Između rječnika u
Mika^inu (labut, ptica ,cygnus, cycnus, olor'), u
Belinu (,cJgno, uccello acquatico noto' ,cycnns*
19db), u Bjelostjenčevu (kod labud), u Voltigi-
jinu (kod labud). Bijeli labuti. M. Vetranić 1,
44. I za toj on (Jove) zlatim dažjem se i vo-
lom satvori rogatim, labutom i orlom. H. Lučić
195. Ki (govor khige tvoje) zvoni tanko i be-
sidi visoko do zvizda, jak labut prid smrti. 288
Neg labut ke (pjesni) poje u blatu pribili. N.
Naješković 2, 5. Vran izleŽe lijepoga labuta. D.
Zlatarić 40^. Kako labut bili. D. Baraković,
vil. 78. Zabrani Žudjelom blagovati labuta. M.
Badnić 265«. Plače labut svoje usmrtje. L Đor-
dić, pjesn. 184. Zabrani obranom puku svomu
jisti i na posvetilište prikazivati labuta pticu,
zašto bo je labut prilika od licumirca. F. Lastrić,
ned. 801. Labut tica bijela. Nar. pjes. bog. 317.

LABI^TAC, labuca, m. dem. labut — U Stu-
ličevu rječniku uz labutić.

Digitized by

Google

LABUTIĆ 6

LAStrTIć, m. dem, labut. — vidi labudić. —
U Belinu rječniku: ^cignotto' ,palliis olorinus*
198b; u Bjelas^enčevu: kod labuđić; u Štuli-
devu : ,pullas olorinos'.

LABUTOV, a(^'. koji pripada labutUj labutima.
— U Belinu rječniku: ,đi ci^no* ,cygneus* 193b;
I u Bjelos^enćevu kod labudov.

LACEDEMONEZ, m. Lačedemonac. — Tal.
Lacedemonese. — U jednoga pisca čakavca xv
vijeka. Spartani ali Lacedemonezi. M. Marulić

1. LACIO, m. ime selu u Slavoniji u županiji
virovitičkoj. Bazdije). 184.

2. LAGIĆ, m. prezime. — - UnaŠe vrijeme. Schem.
bosn. 1864. ii. viii. xxvii.

LACKAIStE, n. dj^lo kojijem se lacka. — Iz-
među rječnika u Vukovu. Da bi ne pogubili lac-
kai^em decu. J. Bajić, pouč. S, 53.

LACKATI, l&ck&m, impf. vidi laskati. — U
naie vrijeme^ a između rječnika u Vukovu. Mi
ovde Tarke lackamo i sa liima kavge zametnuti
nećemo. Protokol pis. pr. M. Nenadovića. 31.

lAcSO, m. hyp. Vladislav. — Od xvi vijeka
(ali vidi i Lacković), a između rječnika u Volti -
gijinu (,Ladislao' ^Ladislaus'). Pridob v hižu
Lacka Kročića. Mon. croat. 200. (1512). Stipe :
Lacko. 236. (1584). Lacbko. S. Novaković, pom.

LACKOVIC, m. prezime po ocu Lacku. — Od
XV vijeka. Ivan Lacković. Mon. croat 187. (1489).
Mikula Lacković ban slovinski i hrvatski. P.
Vitezović, kron. 100. L&cković, prezime, u Sri>
jemu. V. Arsen ijević.

lAcLAV, m. vidi Vladislav. — xv vijeka. Ve-
liki Laclav. Mon. croat. 58. (1433). Knez La-
clav Veliki. 59. (1486). V vrime krala Laclava
Češkoga. 154. (1498).

likChAVJgS.f adj. koji pripada Laclavu. — Na
jednome n^estu xv vijeka gdje ima prosti oblik
Laclava). Kelemin Laclaval sin. Mon. croat. 59.
(1486).

LACLAV^jIĆ, m. prezime po ocu Laclavu, —
XV vijeka. Kelemin Lacla(v)lić. Mon. croat. 86.
(1459).

LACMAN, vidi lacmanin.

lIcMANČAD, /. coll. lacmanče. — Između
rječnika u Vukovu s primjerom iz narodne pjesme:
Desetero crno lacmančadi. Voda mu se puta)
kraj šatora . . . četvero ga voda lacmančadi. Hrv.
nar. pjes. 4, 258.

LACMANČE; l&cm&nčeta, n. dvrn. lacmanin;
mladi lacmanin. — Mj. množine ima coll. lac-
mančad (vidi). — U Vukovu rječniku: ,ein junger
lacman' Juvenis lacman'.

LACMANIJA, /. coll. od lacmanin. — U dva
primjera iz narodn^eh pjesama xviii vijeka: u
prvome moie značiti Nijemce^ u drugome se ističe
kao drugo nešto prema ,l^emadiji* (va}a da su
Talijanci). Ki^igu piŠe care Sulejmane, ter je
ša)e doli u Krajinu, na ime generalu Bergenti-
noviću : ^Ti sakupi djecu Lacmaniju, ja ću skupit
djecu Herceliju; dovedi ih na Sitnicu vodu, da
se ondi sab}om ogledamo, da vidimo ko je bo)i
junaka Kad ^nero ki^igu prolegajo, ončas caru
drugu otpisuje : ,Vjera moja, care Sulejmane !
neću kupit djecu Lacmaniju, neg^ ću kupit djecu
Hrvaćane . . .' Nar. pjes. bog. 282. Kad to čuo
Petre od Moskova, on mi lijepo Tojsku razre-
diva : Po)ake je prema jai^ičarim, a katane prema
Saraklijam, Lacmaniju prema Segmenima, iSTe-
madiju prema neferima. 824.

2 LaČAHAN

LACMANIN, m. u Grnc^ Chri i u Boci hh
torskoj ovako se zove 8 ^kifsm prezirtu^em čovjek
iz zapadne Evrope (n. p. Nijemac a nc^ čeiče
Talijanac) pa i uopče čovjek koji ne nosi na-
rodno nego evropsko odijelo. ~ MnoUna: lic-
mani. — Po tome se kate i u jednini l&cman.

— Po svoj prilici postaje od nem. landsmann,
ali vafa da se u onijem krajevima misli da je u
svezi s latinin (vidi). — Od xviii vijeka, a iz-
među rječnika u Vukovu: (u Crnoj O-ori) ,etwas
ver&chtliche benennung eines Deutschen und
Italieners (von landsmann?)' ,quasi contemptum
nomen Germani et Itali^

a. o Nijemcu. Kad pripravi ženerao postupit
Novoga grada, sakupio bijaše Lacmane i Itaii-
jane, i bješe sakupio Hrvate do Zadra grada.
Nar. pjes. bog. 169.

b. o Talijancu. Dogovore se da pamet ku-
puju u Mletkama, i da knez i pop dođu, da ih
lacmani (U ove krajeve narod naŠ prosti zove
ovako svakojega onoga ko talijanske a}ine nosi
ili, što oni kažu, vilaste gaće. osobito u Crnoj
Gori. V, Vrčević) ne bi prevarili. Nar. prip. vrč.
148. Ja sam se zaludu borio, da se prođemo
tijeh lacmana (Mlečica). 8. :^ubiša, prip. 15.
Lacmanin. Obično se i u Boci i a Cnioj Gori
upotreb)uje to ime kao poruga Italijancu i uopNĆe
inostrancu, a i svakome koji se odijeva po je-
vropski. cf. landsmann, Latinus. u Nar. pjes. bog.
371. Talijanca lacmaninom zovu. V. Bogišić,
zbom. 648.

e. ti širemu smislu, o čovjeku iz zapadne
Evrope. To ti se zna kao lacmana božić. (Va)a
da Sto se misli da on ne posti, pa i ne zna kad
mu je božić). Nar. posl. vuk. 819. Đavo i lac-
man (ovako zova ovamo, a osobito u Ornoj Gori
svakojega onoga te nosi uske — talijanske —
gaće i druge svjecke haline). u Nar. prip. vrč.
139.

d. 0 Bokefu (govore Ornogorci) Da se ru-
gaju Crnogorci : ,A Čudno li su lacmani (Bokefi)
strugali, a niko ih nije gonio!' S. J^iUbiša, prtp.
196. — Moie biti da amo pripada i ovaj pri-
mjer: Prevario me lacman (varoški dučangija) i
lacmanski sin, te mi prodao nekakve kave koja
ne puštava crnilo. Nar. prip. vuk.* 292.

e. u Dubrovniku se reče ne kao prava psovka
nego od šale kome (osobito djetetu) što je lukav^
bez obzira na predašiia zna^i^a. ,Lacmanine je-
dan!' ,Koji si ti lacmanin!' P. Budmani.

LACMANKA, /. iensko čefade kao laananin.

— U Vukovu rječniku: (u Crnoj Gori) ,etwas
verachtliche benennung einer Deutschen und Ita-
lienerin' ,qua8i contemptum nomen Germanae et
Italao'.

LACMANSKi, adj- koji pripada lacmanima.

— U naše vrijeme^ a između rječnika u Vukovu
(,einem lacman gehdrig'). Iz Primorja lacmanske
krajine. Pjev. crn. 259i^. Lacman i lacmanski
sin. Nar. prip. vuk. ' 292.

LACMANSTVO, n. osobina onoga koji je lac-
manin; tuđinstvo (s prezira^em). Hej lacmanstvo,
daleko ti kuća! Pjev. crn. 21*. Ogled. sr. 51.

LACNUTI, lacnem, pf. dem. laznuti. — O naie
vrijeme. Kacni mi jedan put da laonem dvapat. S.
Novaković.

LAČ, m. glad. — vidi kod lačan. — Prema
stslov. alBčb. — Samo u Stulićevu rječniku: ,£z-
mes, esuries, esuritio' s dodatkom da je uzeto iz
brevijara.

LAČAHAN, lačahna, adj. dem. lačan. -- Od
XVI vijeka, a između rječnika u Stuličevu (v. la-
čašan). LaČahna vuka s kozlići miriti. M. Ve-

Digitized by

>^uogle

LAČAHAN

LAĆATI

tiuDio 1, 882. Kakov je )>as, i koje je ćudi? —
Laćahan skakće vas. P. Hektorović 81. Da sinku
la6a^na prikloni sisiou. M. Đrii6 421.

LAČAN, l&Čna, adj. esuHens, jojunus, kojega
jednom muČi glttd jer davno nije io (railikuje Be
od drugoga enačeiia kod gladan ,famelicas' koji
često ili obično nema dosta hrane; Vuk bifeŠi da
se naj više kaie psetetu, ali, kako se vidi po pri-
mjerimaf naj češče se kaie čefadetUy i blaša je
riječ nego gladan, jer gladan moie biti i uvreda ,
a lačan nije nigda). — Naj stariji je prasla-
venski korijen alk (ili olk? vidi 1 pod e, a ovdje
dafe litavski MikJt ali je joS u praslavensko
doba (dajbudi ^j^lomice) od al (ili ol?) postalo
la. od toga korijena postade nastavkom i>n. ispo-
redi stslov, al'Lćbn'B, ladbrn^, rus, iM<iBuft. ćei.
lačn^, poy lacEny, pa i lit. alkanas, stprus. al-
ki ns. — lemeđu rječnika u Vrančičevu (Jačnu
biti ,esurire*), u Mikalinu (la6an, gladan »esu-
rieos, famelicus')» u Belinu (,affamato' ,famelicus^
40a; ^famelico, affamato' ^famelicos' 801^), u Bje-
lostjenčevu (kajkavski la6en ^famelicus, esuriens*),
II JambreHčevu (lačan ,famelicus*; laćen sem
,e8ario» fameo'), u Stuličevu (,famelicu8, oxariensOy
u Voltigijinu (.famelico, affamato' ,hungrig, bo-
gierigOt ti Vukovu : vide gladan ^naj više se kaže
peetetu).

1. adj. — Komp. l^Čnijt; nqj stariji je pri-
mjer. Đ. Baraković, vil. 279^; ima i u Belinu
rječniku: lačniji ,pii]^ afEstmato' ^magis. famelicos'
40*, • u Stulićevu. — Ako se igriče hrana ili me-
taforički drugo Što ieli onaj koji je lačan, stoji
u genetivUf vidi u primjerima.

a. 0 čefadetu. Ja đovo)e krat lačan bdh.
MoD. croat. 93. (IIG"^). Da ako bude lačan tvoj
neprijato}, napitaj i^ega. Bernardin 17. paui.
rom. 12, 20. No zabivaj pečalnih atdfiiti, nagih
odSti, lačnih napitati. Pril. jag. ark. 9, 140.
(1468). Lačnoga nd napital. Naručn. 86b. La.
čan bih i ne napitaste me. Korizm. 8b. Niki
stoje nagif žajni i lačni. 89b. Sirote lačne uz-
dišu. M. Vetranić 1, 221. Bazlomi lačnomu
kruh tvoj. N. Bai^ina 89b. isai. 58, 7. Lačnoga
napitahu. Zborn. 8*. I nasitifi lačna i žadna
napojiš. H. Lučić 204. Pitajuć lačnoga, suŽAe
odkupujuć, pojeći žednoga. P. Hektorović 46.
Vašijeh dika ke su lačne napitale i studenijeh
ogrijalo. N. Na)ešković 1, 165. I kad bi po-
stil ... i potom toga lačan bi. Postila. 18*.
Kako je čovik lačan, tako je slab. M. Divković,
bee. 606a. Lačan i gladan pojde u Betaniju. B.
KaSić, is. 41. Napitati lačnoga. M. Alberti xlvi.
Daje piću lačuim. 252. Poklije ja bjeh laČan i
vi me napitaste. M. Orbin 251. Ka ti će hvala
bit, jednoga divjačna satira pogubit i žedna i
lačna? L Gnndulić 151. Lačnih napićuje, žej-
nih napaja. F. Glavinić, cvit. 8*. I lačni i žedni,
trudni i mokri budući. 207*. LaČan i Žedan. A.
Oeorgiceo, nasl. 290. Pohoditi nemoćnoga, na-
hraniti lačnoga. 8. Matijević 92. Blagujući ostali,
ti sam ostaješ lačan. M. Kadnić 470*. Isukrsta
lačna i naga nasitiću i pokriću. P. Kanavelić,
iv. 429. Napitati jadna lačna. P. Posilović, nasl.
208b. Lačan človik n£ za Salu. P. Vitezović,
cvit. 85. Bo)e situ kopat negli lačnu plakat.
(D). Lačan za gospodstvo ne mari, a sit o dru-
gom ne radi. (Đ). U kući gdi se sved jedu go-
lubići, lačni ostaju djetići. (Đ). Pošlo v. danič.
Učar gostbe . . . danas lačan. A. Vita)ić, ist.
548*. I glad lačnoga i bol bolna ojde. ostan.
426. Lačan i go lasice ulazi. J. Kavaiiin 867b.
Ooli, bosi, lačni, blidi. A. d. Bella, razsrov. 82.
Vrativši se jedan dan iz po]a lačan i umoran.
147. Lačnijeh svakijom dobrom Bog naši ti. L

Đordić, salt 870. Moj Isukrst mnokrat lačan,
a ja gojen do razpuštenja. B. Zuzeri fib. La-
čan i umoran. J. Banovao, prisv. obit. 84. La-
čan sam bio i dali ste mi blagovat. J. Filipović
1, 158*. Ako si ti sin Božji, čini da ovo ka-
menje bude kruh, da lačan moreš blagovati. F.
Lastrić, od' 198. Koliko je lačniji gospar, to-
liko je izvrsniji kuhač. (Z). Lačnu sladak je i
pa)avac. (Z). Poslov. danič. I^ega lačna napi-
tali su. 8. Bosa 189b. £rbo oko Ae (smokve)
bješe (Jesus) laČan zaludu hodio, Aa prokle. 182*.
Da ga napita lačna a žedna napoji. Đ. Bašić
202. Da ih pokrije ako može golijeh i napita
lačnijeh. 802. Gledaj ga, gdje se nahodi mle-
dan, lačan, ubog . . . Misli. 60. Nit* sam lačan
nit' sam Žedan. Jačko. 6. Da bi se laČan na-
sitil. Nar. i)je9. istr. 6, 12. — Ali stojiš zlovofno,
er si lačan b'jela Ijeba? Nar. pjes. mikl. beitr.

1, 41. Da bi Ini dragoga vode napojila, lačna
nasitila. Nar. pjes. istr. 2, 69. Tu se lačan na-
hrani i žejan se napoji. Nar. pjes. mikul. 141.
Jedan put se još bar najij, da lačan ne umreš.
Nar. prip. mikul. 55. Sit lačnu ne vjeruje. Nar.
posl. u Bosni. V. Arsenijević. — Metaforički, u
duševnome smislu. Ako je lačan i gladan, naće
u i^emu kruh živi. A. GuČetić, roz. jez. 11. Križ
%(veti) jest 4ikarija betežnih, kruh lačnih. F.
Glavinić, cvit. 125b. _ Blaženi koji su lačni i
žedni pravde. N. Bai&ina 229*. matth. 5, 6.

D. 0 iivinčetu. Tad lačan korito prasac
ostav)aše. M. Marulić 15. Meju psi lačnimi.
Transit. 228. Priđe vuok lačan. M. Vetranić

2, 119. Budi da ovčice lačne pasti že)ahu. P.
Zoranić 48*. Cista napa, lačna mačka. (D). La-
čan pas lajat ne može. (D). Mačka sita lovi a
lačna krade. (D). Poslov. danič. Da ga koji la-
Čan lav razdrpi. A. d. Bella, razgov. 180. Lačni
psi. I. Đordić, salt. 192. — Vuk ždr}ivi sved za-
vijeva, tuda imanja vazda lačan. L Gundulić
554.

e. 0 tijelu Qudskome ili iivinskome) i o
dijelu tijela. La ti 'e tijelo lačno i nago. J. Ka-
va]&in lb. Ka tuga gorčija, ka žalost, ka pečal,
ka usta lačnija . . . strasnija more bit nego je
morski val, pogube nigdar sit? Đ. Baraković,
vil. 279b. Lačan trbuh neće riječi. (Z). Poslov.
danič. — MetaforiČki, o čefadi u duševnome
smislu. I tako nećeš nigda pustiti stada lačna
brez paše duhovne. F. Lastrić, od' 17.

đ. II prenesenome smislu.

a) koji ieli što kao IcUian hranu, ili koji
se ne moie nasititi (o ognu). Nek dogrusti ogdem
lačnim. L Zanotti, on. 43.

b) s aenetivom, kao lišen, ali se ni po
Što ne ističe ie(a. Lica bo ne imiše (voda), či-
stoće sve lačna, zasve pri jer biŠe bistra i pro-
zračna. P. Hektorović 70. Dušu praznu od gri-
jeha i lačnu taština i svjetovnijeh dobara. V.
Andrijašević, put. 237.

2. adv. l&čno. — Komp. : l&čnije, vidi u pri^
mjeru. — Ismeđu rječnika u Stuličevu (,cum
fame') t ti Voltigijinu (.affamatamente' ,hungrigO.
Do malo ćo srJitije, lačnije nasrnuti za iliu raz-
drpitL A. d. Bella, rosgov. 18.

1. LAČANE, fi. ijelo k^jijem se laia. — U
Stuli6evu rječniku: v. lač. — nepousdano.

2. LAČAlSrE(?), n. n^esno hne. — xvi vijeka.
Mikula I Lačada (,» laohyanya'). Mon. croat.
888. (1585).

LAČAŠAN, l&čafina, adj. vidi lačahan. — U
Stulićevu rječniku: ,esuriens, nonnihil famelicus*.

LAĆATI, lačam, impf. vidi lakati. — U Stu-
ličevu rječniku : ,esurire, fame laborare', i u Vol-

Digitized by

Google

LAĆATI

864

1. LABA

tigijinu: ^fameggiare, aver fame' yhangern^ —
nepouzdano.

LAČEĐEMON, m. vidi Laćeđomo^anin. — Od
tal. Lacedemone. — U jednoga pisca Dubrovča-
nina xyi vijeka, Lačedemoni (ne Lacedemoni,
kako je u akademijskome izdaiku) . . . poslaše
protiva Atenijezom Tirtea pjesnika. Đ. Rai^ina
III*.

LAČEN, adj. visok, tanak čovjek, u Lici. D.
Trstei&ak.

L AČILE, /. pl. (?) ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnoriječkome, I^Tiva u mestu zovomu Lačile. Sr.
nov. 1873. 299.

LAČKO, m. ime muško. — Moše se isporediti
s Lacko. — XIV vijeka. Đddb imi» La6bko. Đe5.
hris. 48. 100.

LAČNI, La6ana(?), m. pl ime selu u Srbiji u
Braničevu. — U spomeniku xiv vijeka. U Bra-
nićevu . . . solo Laftni. Glasnik. 24, 264—265.
(1882).

LAČNIK, m. lačan čovjek. — Samo u Štuli-
čevu rječniku: ,famelico^ ,esurio*.

LAČNIVATI, lafinujem, impf. gladovati, vidi
lakati. — Samo na jednome mjestu xvii vijeka.
Blaženi ki la6naja i žajaju pravde.. M. Alberti

XLVI.

lAČNOST, laćnosti, /. stane onoga što je la-
čany vidi 1. glad, a), — U Belinu rječniku:
,fame, appetito di mangiare' ,fames^ 301*; u Stu-
ličevu: ,fames'; u Voltigijinu: ,fame' ,hunger'.

LAĆ, m, mjesno ime, — U naŠe vrijeme, A kad
doSo k Laću malenomu. Osvetn. 5, 101.

LAĆAl^E, n. djelo kojijem ko lača ili se laća.
— U Vukovu rječniku (samo ea prvo enačene):
,das ergreifen' ,arreptio^

LAĆ ARAK, Laćarka, m. ime selu u Slavoniji
u županiji virovitičkoj. Kazdije). 144.

LAĆATI, l&ć&m, impf. latiti. — Akc. se ne
mijena (aor, 2 t 8 sing. 1&6&).

a. aktivno, — 0 Vukovu rječniku: ,ergreifen'
,arripio'.

b. sa se, refleksivno, — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Vukovu (,ubernehmen, er-
greifen' ,aggredior'). I onda se za lie meso laćaj.
J. S. Bejković 63. Neg tko tuđi da se za i^eg
laća. 438. A za svoje sito tko ima blago, nek
za gvožde laća se smiono. Osvetn. 2, 69.

1. LAĆE, adv. uzalud. — isporedi laći. — U
jednoga pisca našega vremena iz Budve. Otva-
rali joj laće kiiige, svetili masla, sve činili ko
Sto reče, a bo}e daće Bog. S. ^ubiša, prip. 91.

2. LAĆE, n. ime selu u Bjelopavličima. Glas-
nik. 40, 20.

LAĆČDEMON, m. Aaxi&a(fnav, Lac^aemon,
i^egdašiHa Spartanska država. — U Šulekovu
rječniku (,Laced&monien*).

LAĆEDEMĆNAC, Laćedemćnca, m. uđaKeđat-
lJ,6vtoq^ Lacedaemonius, Čovjek iz Lačedemona. —
U pisaca našega vremena. Likurg meda Laćede-
moncima. Vuk, dan. 5, 85. i u Šulekovu rječ-
niku (,Lacedamonier').

LAĆBDEMONKA, /. žensko če}ade iz Lačede-
mona. — U Šulekovu rječniku (,Laced&mo-
nierin*).

LAĆfeDEMONSKI, adj. koji pripada Lačede-
monu. — U Šulekovu rječniku (,lacedlLmonisch*),
14 kojemu ima i adverab : laćMemonski, na laće-
domonsku.

LAĆEDEMONANIN, m. vidi Laćodemonac. —

Množina: LaćedemćAani. — U Šulekovu rječ-
niku (,Lacedamonier').

LAĆENE, n. djelo kojijem ko lati (zgrabi,
ugrabi), — Na jednome mjestu xvi vijeka u pisca
čakavca. Ki uj imanja, laćenja ili rub}eDJa, koja
se zovu represalie, dopaŠćaju ... Š. Budinić,
ispr. 137.

LAĆE VATI, laćujem, tmp/. latiti (znači: hva-
tati^ loviti). — U naše vrijeme. Ka (kukufiaea)
pomore laćevat ftice i ftičine. Naša sloga. god.
13, br. 47.

LAĆI, adv. vidi 1. laće. — Samo u Vukovu
rječniku : laći, vide uzalud s dodatkom da se go-
vori u Paštrovičima.

LAĆISLED, m. ime selu u Srbiji u okrugu
kruševaČkome. K, Jovanović 128.

LAĆMAN, m. vidi poručik t lajtman (od čega
je postalo ,laćman' premjesti vSi se glasovi J t',
i slivfii se u ,ć*. F. Iveković). — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (,der lieutenant'
,subcenturio*). J^tVidi (ga) zvali laćman Aloksa.
P. M. Nenadović, mem. 273. Đode u Lici u selu
8mi}anu laćmanu Nikoli Borojeviću jedan starac.
Vuk, rječn. kod uprdjeti.

LAĆMANOV, adj, koji pripada lačmanu. —
U Vukovu rječniku : ,lieutenant9' ,8ubcentari-
oni3^

LAĆMANOVICA, /. lačmanova žena. — U
Vukovu rječniku : ,die lieutenantsfrau' ,uxor snb-
centurionis'.

LAĆMANSKI, ac^j, koji pripada lačmanima.

— U Vukovu rječniku: ,lieutenant3' ,8ubcenta-
rionis*.

LA.ĆUH, laćiiha, m, u Vukovu rječniku: od-
sječena loza sa nekolika grozda na Aoj ,ein wein-
reis mit trauben' ,sarmentum cum uvis' s do-
datkom da se govori u Risnu,

LAĆUNI, m. pl. Ojolamen europaeum L. (Vrb-
nik). B. Šulek, im. 188.
LAĐ, m, kovčeg, i^m. lađe. — isporedi ladica.

— Na jednome mjestu xvii vijeka, U domu co-
hovnom sanduk ili lad cehovni obdržavati će se.
Glasnik, ir, 8, 24. (1695).

LAD-, vidi hlad- i vlad-.

1. LAĐA, /. žena (svome mužu). — Akc. je
zabifežen po Stuličevu rječniku (.ladda*). — ispo-
redi rus. .4AA0, •AA^a, muž, — Nejasna postat^a,
može biti riječ iz slavenske mitologije, isporedi
2. Lađa, 1. i 2. lađo, ladati (češ. Lađa, bohynč
pohan9kych SlovanO, tolik co Venuše Latiodkil
,Venus' iz Mater verborum. Jungmann, ne znam,
jeli dosta pouzdano, ali ima još i češ. lađa, lijepa
djevojka, i slovački lađa, bestidna djevojka, dje-
vojčura), — U našemu se jeziku javfa od xvi
vijeka samo u poeziji, a između rječnika u Stu-
ličevu (fUKor*). Koja bi nerada Derenčinu biti )a-
bovca i lađa. H. Lučić 248. Komu obećala ti
se si bit lađa. 252. Sriću mnogu koju veomi
veće žudiS nego da si cat*u lađa. A. Cubranović
143. Imaš vojna . . . vuhovite ima oči, i pri-
hvata tuđe lađe. 145. Beo' ovako, komu a^ rada
biti }ubi ali lađa. 150. Zamani je tim bit mlada,
dobra, mudra i gizdava, i u svakom činu prava,
a takomu vojnu lađa. S. Boba|ević 206. O Du-
bravko, ... ja tvoj slidim ukras mnogi, lasve u
gox*ah da imam lađu. I. Gundolić 136. Ah da
kako satirica, ma sumi^iva divja lađa, moie na-
zret moja lica u prilici ovoj sada ! 157. Istočnom
si caru lađa, o djevojko plemenita! 896. Sad
prihvaća tuđe lađe, sad božice viŠi^e tjera, za vi-

Digitized by

Google

1. LAĐA

865

1. LAĐO

lami sad se krade. (^. Palmoti^. 2, 81. Peue mu
^će stara lađa. (Z). Pošlo v. danič.

2. LAĐA, /. žensko ime. — ispoređi 1. lađa.

— U tri primjera: prvi je xv vijeka i u 'hemu
kao da nema osobitoga jsnačena: Za tim dojde
treta, Lađa, blida suha kako klada. M. Marulić
261. n drugome primjeru iz našega vremena kao
daje ostatak mitologiČke tradicije: Tako mi Lađe
i Vlade i devet sjemena! Vuk, rjeSu. kod Vlada
rjc^je još ima : cf. Lađa, ali je Vuk zaboravio na-
pisati tu riječ napose; u trećemu izdai^u ima:
[Lađa, f. nom. propr. cf. Vlada 2], a na str. xxiii
zabifeiHi su izdavaoci akc. L4da što se slaše
s Vlada. — u trećemu je prin^eru mitologičko
ime (vidi kod 1. lađa). Uz &ih yile kolo zaigrale,
Lađu, Lo|u na uroke svale. Osvetn. 4, 30.

1. LAĐAN, m. hladan vjetar. — Uprav glasi
bllulan, ali nijesam mogao zabifeiiti ovu rijeČ na
nezinu izjest u, jer nijesam imao primjera nego
sam ga sad istom našao u Ivekovićevu rječniku.

— U narodnoj pjesmi našega vremena. Pafhjid
mi, pn(7)^ni, ("^jladane! dođi mi, dođi, dragane,
u moju bašču zelenu. Nar. pjes. herc. vuk. 236.

2. LAĐAN, w. prezime. — U naše vrijeme,
Schem. bosn. 1864. xi. xxviii.

1. LAĐAI^E, n. djelo kojijem se lađa. — U Vu-
kovu rječniku.

2. LAĐAI^E, n. ime dvjema selima u Hrvatskoj
u županiji varaždinskoj. Ladai^e doi^o i gorAe.
Bazdije]. 92. 103. — Jamačno je kajkavski oblik
mj. Vladale.

Li^ĐATI, l&dam, impf. vidi u Vukovu rječ-
niku: (u Hrvatskoj oko Karlovca) djevojke kr-
šćanske nakićene vijencima idu po selima uo6i
Đardeva dne, a u varoši na Đurđe v dan u jutru
od kuće do kuće i pjevaju, i to se zove ladati.

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pl 14-
dajfi, u aor. Iddah, u ^er. praes. Iddajfići, u ger,
praet. lidavfii ; u ostahjem je oblicima onaki kaki
Je u praes. 1 sing. — Može biti da postaje od

1. lađo.

lAđE, /. ime žensko (uprav je ipokoristik) . —
ispoređi 2. Lađa (ali može postati od Vladislava
ili od drugoga takovoga imena). — U naše vri-
jeme u Istri. Pisala mi je list moja sestra Lađe.
Nar. pjos. istr. 2, 106.

LADEŠIĆ-ĐBAGA, /. ime selu u Hrvatskoj u
županiji zagrebačkoj. Razdije). 73. — iVa dru-
gome je mjestu pisano LadeSići. Schem. zagr.
1875. 84.

LAĐETIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Paval
Ladetić. Mon. croat. 233. (1527). Iminje od La-
đetića. 336. (1585).

1. LAĐICA, /. dem. lađa (uprav dem. ladja ili
ladija; u prvome bi slučaju trebalo pisati ladjica,
tt drugome ladiiioa, ali se nalazi samo pisano
ladica). — Amo bez šumne pripada ovaj primjer:
Brodar ladicu tisnu na dvor. M. Đivković, zlam.
70. — A mislim da pripadaju također i ovi pri-
mjeri iz XV vijeka, u kojima znači liekakav sud
Hi vrstu ČašCf ali po svoj prilici nešto slično
maloj lađi : Ladice tri : dvd velike a tretbja mala,
pozlaćene, a jestb u i^ihb devetb litarb i četiri
unce; ladice tri: jedna velika a dvd male bele,
jestb u i^ihb tri litre i dvd un6e i dva akbsada.
Spom. sr. 2, 49. (1406). Đva na desete ladica
bilijohb srbbrbnijehb, potezaju trbdeseti i sedamb
litara, 8 unača, 2 axaga. Mon. serb. 372. (1433).
6 ladica volehb. 394. (1438). — Po primjerima
i u Daničićevu rječniku: ,vas quoddam'.

2. LAĐICA, /. kovčeg, kovčežić, — Od nem.
V

lađo s deminutivnijem nastavkom ica. — U Mi-
kafinu rječniku: ladica, skri&ica ,cassetta' ,scri-
nium*; u Bjelostjenčevu : ladica, škripa, sanduk,
kofan, skopnica. sraniSće ,aroa, cista, sorinium,
caj>sa'; u JambreŠičevu: ,cista, scrinium'; u Vol-
tigijinu : ,canterano, tiratore, cassettino^ .kastchen^

— U naše vrijeme u Hrvatskoj znači Što i Skra-
bija, fioka, čekmege. — U JambreŠičevu rječniku
ima drugo osobito znaČehe: ladica na koj koćiŠ
sedi ,capsus'.

LAĐIČICA, /. dem. ladica. — U Bjelostjenčeva
rječniku: ,arcula, cistula, scriniolum', i n Jam-
breŠičevu: ,cistella^

LAĐIKA, m. prezime, — U naše vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 228. — - ispoređi vladika.

LAĐIMIRCI, Ladimiraca, m. pl, ime selu u
Srbiji u okrugu šabačkome. — vidi Vladimirci.

— ispoređi Ladimirovci. — U naše vrijeme. Za-
rija Filipović iz sela Kaone prejavio Gabrila Jo-
vića iz Ladimiraca. Glasnik, ii, 1, 155. (1808).

LAĐIMIREVCI, Ladimirevaca, m. p. ime selu
u Slavoniji u županiji virovitičkoj. RazdijeJ. 137.

LADIMIROVCI, Ladimirovaca, m. pl. vidi La-
đi mirci i Vladimirci. — U naŠe vrijeme. Došao
k sudu Avram Milosavjević iz Ladimirovaca.
Glasnik, ii, 1, 151. (1808). Na prošenije kme-
tova sela Ladimirovaca. 182.

LAĐINA, /. ime selu u Hrvatskoj u županiji
bjelovarsko-kriŽevačkoj. Razdije}. 114. — Ne može
biti isto mjesto (uprav Suprot Ladini) što se po-
miiie u spomeniku xv vijeka. (Međa ide) putem
na uvrate drage i tako rečenoga Suprot- Ladini
u Kupu. Mon. croat. 170. (1498).

LAĐINAC, Ladinca, m. kajkavski Ladinec, ime
selu u Hrvatskoj u županiji bjelovarsko-križe-
vačkoj. Razdije}. 116. — Na drugome je mjestu
pisano Ladinci, m. pl. Schem. zagr. 1875. 168.

1. LA.ĐISLAV, m. ime muško, vidi Vladislav.

— Bez V- nalazi se od xi vijeka (u latinskome
spomeniku). ,Regnante nobilissimo rege Ladis-
clavo*. Đoc. hist. rač. 158. (1093—1095). Ladi-
slava sina ostavio. Š. Kožici ć 55^. Rajski ures
lica tvoga Ladislava prije slavnoga zanije gla-
som neg^ pogledom. I. Gundulič 375. Vri me
Ladislava drugoga kra)a vugrskoga. F. Glavini ć,
cvit. 139^. Despot sina negova Ladislava s ve-
likimi darmi k Janku odpravi. P. Vitezović,
kron. 122. Svetoga Štipana, Ladislava ... M.
A. Re)ković, sabr. 31.

2. LAĐISLAV, m. mjesno ime. — ispoređi 1.
Ladislav.

a. dva sela u Hrvatskoj u županiji bjelo-
varsko-križ evačkoj. Razdije}. 109. 113.

b. naseobina u Slavoniji u županiji virovi-
tičkoj. 141.

LAĐISLAV AC, Ladislavca, m. kajkavski La-
dislavec, ime selu u Hrvatskoj u županiji varaž-
dinskoj. Razdije}. 105. — ispoređi Ladislavci, 1.
I 2. Ladislav.

LADISLAVCI, Ladislavaca, m. pl. ime pusti
u Slavoniji u županiji srijemskoj. Razdije). 146.

— ispoređi Ladislavac.

LADIŠIĆ-SELO, n. ime selu u Hrvatskoj u
županiji ličko-krbavskoj. Schem. segn. 1871. 27.

LADl^AN, m. mjesno ime, vidi u Daničićevu
rječniku : Ladbi^anb, selu je Vojincima išla meda
,na obrbhb LadAana*. S(r). l(etop). 1847. 4, 52.

1. LAĐO, riječ bez smisla što se pripijeva u
pjesmama. — Može biti da je ostatak slavenske
mitologije, vidi 1. lađa i 2. Lađa, ispoređi 2.

Digitized by

doogle

1. LAĐO

866

LAĐA, b.

Lađo. — Pjeva se ili lađo lađo ui sucUci sttht ili
se itmjeikHJe na svakome drugome stihu lađo le
mile t oj lađo oj. — ^ naše vrijemef a između
rječnika u Vukovu (lađo, samo se u pjesmama
pripijeva, n. p. Gleda moma ođ malena, Lađo!
Lađo! ođ malena đo golema, Lađo! Lađo; l&đo
le, pripijeva se u pjesmama). U kite me nabe-
rite, lađo, lađo. Nar. pjes. petr. 1, 85. — Đurad
kosi po pobrđu, lađo le mile !, koi^a peiie po sa-
lađu, oj lađo, oj! Đurđu žećca dodijala, lađo le
mile!, Đurad koi^u govorio, oj lađo, oj ! Nar.
pjes. vuk. 1, 198. Sunce mi se krajem vije, la<io
le mile! to ne bilo jarko sunce, oj lađo, oj! 1,
219.

2. LAĐO, m. u JambreŠićevu rječniku: ,Bac-
chus^ — ispoređi 1. lađa i 2. Lađa. — n\je dosta
pouzdano.

LAĐO JE VICI, m. pL ime zaseocima u Srb^i.

a) u okrugu čačanskome, K. Jovanović 173. —

b) u okrugu uiičkome, 158.
LAĐO LE, vidi 1. lađo.

LAĐOM, vidi 1. lađo. — LftnjeiHii^e se u sti-
hovima: teđenom i oj lađom. — U naše vrijeme.
Gradila, teđenom, bola vila, oj lađom; na tem
građu, teđenom, troja vrata, oj lađom, koja vrata ?
teđenom. u krv slatna, oj lađom. Vuk, živ. 13.

LAĐOMIB-GBAĐIĆ, m. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u županiji varaždinskoj. Basđije). 92.

LAĐOli, m. u Stulićevu rječniku: ,Mar8'. —
ispoređi 2. Lađo. — nepouzdano.

lAjDOIJa, /. i^ekakvo drvo. — U ruiše vrijeme
u Istri. Mofićenice građu, spređ vama j' lađoAa.
Nar. pjes. istr. 2, 88. LađdAa ,arbor quaeđam'.
Đ. Nemanić, 6ak. kroat. stuđ. ifrtsg. 48.

LAĐBIJA, /. afcrium, ulaz(?) u kuču. — Od
tal. V atrio. — U ruiše vrijeme u Istri. Lađrija
,atrium'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stuđ. ifortsg.
35.

LAĐBUN, lađnina, m. lieka bubica Što živi na
brezama, — Zar od tal. lađrone, lupež? — U
naše vrijeme u Istri. LađrAn ,rhynchites betu-
leti^ Đ. Nemanić, 6ak. kroat. stuđ. 43.

LAĐUĆ, m. mjesno ime. Lađuć đoiii i gorAi,
dva sela u Hrvatskoj u Županiji zagrebačkoj.
Bazđije}. 88.

LADUŠ, m. ime muško. — xiv vijeka. Bratb
mu LađuSB. Đeč. hris. 88.

LAĐVA, /. vidi lađa. — U Bjelostjenčevu rječ-
niku : kod lađja, i u Stuličevu : v. lađa iz Bjelo-
stjenčeva.

LAĐVENAK, m. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. Bazđije). 58.

LAĐVICA, /. ševa, — Od romanske riječi što
je postala od lat, alauđa nastavkom ica (kao de-
minutiv). — U naše vrijeme u Istri. LađvTca
,alau(la'. Đ. Nemanić, &ak. kroat. stuđ. ifrtsg. 43.

LAĐVIČKO PO^iE, n. mjesno ime u Srbiji u
okrugu požarevaČkome. iSfiva u Lađvičkom Poju.
Sr. nov. 1866. 155.

LAĐVIĆ, m. ime selu u Hrvatskoj u županiji
modruško-riječkoj. BazđijeJ. 47.

LAĐA, /. drvena (u naše doba često gvozdena)
zgrada kojom se putuje (vozi, jedri^ plovi, vesla
itd.) na moru i uopće na vodi. starije je i pravo
znaČeiie uopće svaka ovakova zgrada; ali u naše
doba u svemu primorju (koliko znam) zove se
ovako samo mala lađa s jednom katarkom ili bez
katarke (vidi barka), a naj češće kad joj je dno
plitko (za vožene na rijeci) ; kad je velika zove
se brod (vidi brod, 2). — la- na početku postaje

od praslavemkoga o\- (vidi 1 pod e); ali u stsh-
venskome ima i oblik albđija. u sjevernijem jt
jezicima od ol- postalo lo-, u južnijem la-. ti
našemu je jeziku stariji oblik bio lađija, od čega
je postalo lađja, pa lađa. — Biječ je prasla-
venska, ispoređi stslov. aliđija, lađija, ladij, rus.
.lo^JH, ,\o^bii, .la^bH, češ. lođi. lođ', pof. lođxia,
lođž; ima i lit. elđija. — Nalazi se u čakavaca
i oblik lađva. — U gen. pl. Vuk piŠe lađi (vidi
Vuk, rjećn. 1818. xl; otkriv. 8, 9. 18, 17) koji se
nalazi od xviii vijeka (Glasnik ii, 3, 105 god.
1708); ali često ima i pravilni oblik lađa (A.
Eanižlić, fran. 82; A. Tomiković, živ. 260) koji
sam i ja svagda čuo. — Između rječnika u Vran-
Čićevu (lađja ,navigium'), u Mikafinu (lađja, v.
lađa; lađa, plav, brod ,navis, navigium*; lađa,
golica ,linter, ponto, ampractum'), u Bclinu
(,barca* ,navis' 129l> ; ,uavicella, đim. đi nave'
,navicula' 507^; ,schifo, battello* ,9chapha* 653»>),
u Bjelostjenčevu (lađja, lađva. plav ,navis, navi-
gium, alveus, ponto, cjmba, hippago, corbita,
lembus'), u JambreŠičevu (lađja ,navis'; lađja
mala ,scaphaO, u Stuličevu (lađja, v. lađa; lađa
,cymba, lembos^), u Voltigijinu (lađja ,nave, ba-
stimento* ,scbifif ; lađa, v. lađja), u Vukovu (,das
schiff' ,navis').

a. uopće (ne zna se, jeli svagda u prvome,
širemu smislu, o svakoj lađi, dakle i o maloj, ili
0 velikoj), lađja. Imaj svjetb sa ženomb svojomb,
đa srčanoga Aej ne pravi, jere ti se je boje vo-
ziti u utli \aLd(j)i u suđbci (! đuboci) vođi negoli
imati svjetb sa zlomb ženomb. Pril. jag. ark.
9, 141. (1520). U lađO^i se ne mogu sahraniti
nego tonu. M. Đivković, bes. 208<^. Lađje kreU
sve jimihu. Đ. Baraković, vil. 344. Noe bil je
u lađji. P. Vitezović, kron. 2. — lađa. Mješte
plavi i hrle lađe. Ćt. Palmo tić 1, 153. A pur-
geri uzimju svaki dobitak Sto bi padalo u varoš
ot kola, ot lađi . . . Glasnik, n, 3, 105. (1706).
Kakono na moru lađe i galije. S. Margitić, fala.
22. Đode u luku jedna brza lađa. B. Zuzeri
401. Druga pak likarija, ako se lađa razbije,
jest đa se tko prifati za dasku. F. Lastrić, ned.
195. Kada se jedan prvi put u lađi počne vo-
ziti, svet. 44a. Treći dan stiže osam lađa. A.
KaniŽlić, fran. 32. S jednom lađom ja strašivo
hranim tilo. V. Đošen 57h. Đa ma se bude lađa
razbila u moru. M. Đobretić 92. Đa bude vla-
dana od razloga kakono jedna lađa ođ timuna.
205. Iskočio kako iz lađe. J. Bajić, pouč. 1, 24
U dvadeset lađa (, fregate'). A. Tomiković, živ.
260. Čija lađa morem ide. Nar. pjes. petr. 1,
187. Trećina lađi propade. Vuk, otkr. 8, 9. Svi
gospodari od lađi ... 18, 17. Nasaditi lađa
.scheitern' ,in arenam impingo navim*. Vuk, rječ.
kod nasaditi. Nasukala se lađa, t. j. nasadila se,
nasjela. kod nasukati se. Natisnuti lađu na vođu.
kod natisnuti. Bazbila se lađa. kod razbiti se.
vidi i jedriti, plaviti se, voziti se, veslatL

b. u drugome smislu, mala lađa. Lađe da
hode od Đubice, Jesenovca i ostalih građov. Sta-
rine. 11; 90. (oko 1651). Andrija ostavi oca, vlak
i lađu. F. Lastrić, od' 120. Sad se nahodi Sa-
verio na dva mjesta u isto doba, u drijevu, i n
lađi. Đ. Basić 282. Vozila se &ajka lađa mala.
And. Kačić, razg. 319l>. Kušali su sa Četrdeset
plitkima lađama izvesti na adu jedan dobar broj
granatira. A. Tomiković, živ. 149. Dođi, babo,
i dovezi lađu. Nar. pjes. vuk. 1, 201. Ukraj
Save, ukraj vođe ladne, kud prolaze Žitarice lađa
1, 263. Vozar kaza orahovoj lađi, lađa kaza stu-
denoj vodici. 1, 324. Tekla Sava ispod Biograda,
izmetala lađu od mer^ana, i u lađi do tri adiđara
1, 328. Gledala sam šajku lađu i u šajci tri junaka

Digitized by

Google

LAĐA, b.

867

LAĐICA, a.

1, 441. Dunavom plovi lađa lagana. 1, 476. Niko
ne mož^ đa otisne lađe. 1, 557. Pak sađeja tanku
Sajku lađu, koju voze trideset vesala. 2, 688. Usta-
nnće more i jezera, potopiće lađe i galije. 8, 82.
On otiSte na dubjine lađu. 8, 848. Ova dvojica
prekriju Bojanu svojim lađama. S. ](iUbiSa, prip.
56. — U ovome j> primjeru mane nego barka:
Ova velika ribarica lađa poteže za sobom malu
plavčicu, koju jedino naziv] u ,ladaS jer druge
plavi zovu talijanski ,barka'. L. Zore, rib. ark.
10, 328.

e. meiaforički. Istina je da smo po s. kr-
štenju svi unidli u lađu čitavu od neockvr^enja
i opravdanja. F. Lastrić, ned. 195.

đ. u prenesenome smislUt oruđe za slagara
(kod ŠtampaiHa). Lađa je obifino drvena dad6ica
zarub)ena drvenom letvicom, da se postav)en slog
na liu ne sruši. B. Šulek, graf. umjet. 156.

e. n^esno ime.

a) pusta u Slavoniji u iupaniji virovi-
tiikoj. Razdijel. 135.

b) u Srbiji, om) Stara Lađa, mjesto u
okrugu aleksinačkome. I^iva na Staroj Lađi. Sr.
nov. 1869. 209. — bb) mjesto u okrugu crno-
riječkome. Niva kod Lađe. 1872. 419.

LAĐAD, /. coll. mnoštvo lađa. — U Stuličevu
rječniku: ,cymbarum copia*. — nepouzdano.

LAĐAN, lađna, ač^j. koji je načii^n od lađa
(n. p. most). — U jednoga pisca xviii vijeka.
Lađne moste sve pokvari širom. Š. Stefanao 44.

LAĐANGA, /. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist bosn. 118.

L AĐANI, adj. kod tijesnoga imena xiv vijeka ;
pisano je Ladijani, ali vala da bi sad glasilo
Lađa ni. A ot Broda u Ladijani DdlB. Svetostef.
hris. 8.

LA.ĐAB, lađdra, m. čovjek što upravja lađom
(vidi brodar, 2) ; ali može značiti svakoga čovjeka
što radi kod voieiia lađe. — Akc. kaki je u gen.
sing. taki je u ostalijem padežima, osim nom.
sing.f i voc: lađ&ru (lađ&re), l&đ&ri. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,dor schiflfer*
,nauta'). Od lađdrk nepoznan sidavši u korab)u.
A. Kanižlić, kam. 108. Kada opet žednim la-
đarom zapovidi da ga spuste u more. fran. 53.
Tilo je lađa, a duša je lađar. utoč. 408. Piše
od Argonavta iliti glasovitih onih lađara. 623.
Bojati će se na isti naČin brodari, lađari i ćini-
te]i, koji se na moru promeću. £. Pavić, ogl.
687. Lađar neće tako lako Boga moliti, kada je
nebo vedro. Đ. Bapić 195. Za lađare strašna
mjesta. Vuk, dan. 2, 36. Ono drvo što u lađara
stoji preko prsiju kad vuku lađu. rječn. kod
jarmenica. Posla Hiram na tijem lađama sluge
svoje, lađare vješte moru. Đ. DaniČić, Icar. 9,
27. Bremenosama, riječnim lađarima. V. Bo-
gišić, zakon. 210.

LAĐArEV, adj. koji pripada lađaru. — U
Vukovu rječniku: ,des schiffers* ,nautae*.

LAĐABICA, /. u narodnoj zagoneci našega
vremena. Lađarica lijeće kroz snašino cvijeće.
odgonetlc^: čunak za tkai^e. Nar. zag. novak.
240.

LAĐABIJA, vidi lađarstvo.

LAĐABOV, adj. vidi lađarev. -- U Vukovu
rječniku uz lađarev.

LAĐABSKJ, adj. koji pripada lađarima. —
U naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu
(,schiffer-^ ,nautarum^). Debelo uže lađarsko. M.
Badnić 85&. Na zbirci lađarskih riječi. Đ. Da-
ničić. rad. 9, 196.

LAĐARSTVO, n. lađarski posao i zanat. —
U Jainbrešičevu rječniku: (u latinskome dijelu)
pod navioularia: ladjarstvo, ladj arija, brodarska
znanost i moštrija.

LAĐl^Nf, aćfj. koji pripada lađi ili lađama.
— U Vukovu rječniku : n. p. trošak, iedek ,zum
schiffe gehorig' ,navalis^ — 1 kod mjesnoga
imena: Lađena Mahala, u Bosni dio trgovišta
Busovače u okrugu sarajevskome. Statist, bosu.
14.

LAĐENICA, /. ime n\jestu u Srbiji u okrugu
podrinskome. Zem}a u Lađenici. Sr. nov. 1867.
809. — Ima i Lađenice u množini što može biti
isto n^esto. Kukuruz u mestu Lađenicama. Sr.
nov. 1875. 1064.

LAĐENICE, /. pl. vidi Lađenica.

LAĐENIK, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist bosn. 16.

LAĐĆMk, lađeiidka, m. lađni most. — Na-
čii^eno u naše vrijeme. — U Šulekovu rječniku:
,schiffbrucke'.

LAđeVAO, Liđevca, m. mjesno ime.

a. Lađevac doAi t gonii, dva sela u Hrvat-
skoj u županiji modruško-riječkoj. Bazdije}. 54.

b. selo u Slavoniji u županiji požeškoj. Baz-
dijej. 125.

e. ime mjestima u Srbiji, a) u okrugu Ča-
čanskome. Suvat Lađevac. Sr. nov. 1870. 890. —
b) u okrugu smeđerevskome. l^Tiva u Lađevcu. Sr.
nov. (gdje ?). — c) u okrugu vafevskome. Livada
u Lađevcu. Sr. nov. 1878. 759.

1. lAđEVAČbJ, aćij. koji pripada selu La-
đevcu (vidi Lađevac, a). V. Arsenijević.

2. LAĐEVAČKI, a4j. koji pripada selu La-
đevcima (vidi Lađevoi, d). Lađevačka (opština).
K. Jovanović 148.

lAđeVCI, Ldđev&c&, m. pl. mjesno ime.

a. selo u Bosni u okrugu baiiolučkome. Sta-
tist bosn. 37.

b. selo u Dalmaciji u okrugu šibenskome.
Bepert dalm. 1872. 26.

c. zaselak u Hercegovini. Statist bosn. 112.

d. selo u Srbiji u okrugu rudničkome. K.
Jovanović 148.

lIđEVČANIN, m. čovjek iz Ldđevca (vidi
Lađevac, a). V. Arsenijević. — Množina: L4-
đevčani.

lAđEVČANKA, /. žensko če}ade iz Lađevca
(vidi Lađevac, a). V. Arsenijević.

LAĐEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijedne.
Šem. prav. 1878. 59.

LAĐEVIĆI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu
travničkome. Statist bosn. 78.

LAĐEVINA, /. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist bosn: 21.

LAĐi, adj. vidi lađeni. — Samo u Jambreši-
čevu rječniku (kajkavski ladji) u latinskome dijelu
kod navališ.

LAĐICA, /. dem. lađa. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Vrančičevu (lađjica ,cymba;
linter^ gcije se naj prije ndhodi, u Mikafinu (la-
đica, mala lađa ,navicula, navigiolum')} u Belinu
(,barca piccola, barchetta' 129^; ,navicella, dim.
di nave* ,navicula' 507l>), u BjelostjenČevu (la-
đjica, mala ladja ,linter, oymba, scapha, oelox,
navicula, navigiolum'), u Jambrešičevu (ladjioa
,cymba^^, u Stuličevu (,linter, navicula, oymbula'),
u Voltigijinu (ladjica ,navicella, vascellino^ ,schiff-
leinO, u Vukovu (,das schifflein' ,navicula').

a. u pravome smislu. Kada se dvije lađice

Digitized by

Google

LAĐICA, a.

868

1. LAGAHAN, I, a, a).

susretu ... M. Radnić 338^. Napuniše obiđve
ladice. P. Knežević, osm. 873. Bijahu u jednoj
ladici. F. Lastrić, od' 127. Unido u jodnu la-
dicu ribarsku. 240. Po6e mornare zvati i sakli-
£ati da ga k sebi primu u ladicu. And. KaČić,
razg. 27. Uputi se priko skadarskoga jezera u
jednoj malanoj ladici. 34. Da se ladica pokri-
vaše 8 valovi. B. Leaković, gov. 89. Ladica
s koie se riba hvata. Vuk, rjeSn. kod ribarica.

D. metaforički. Ladica apoStolska može biti
obrvana. M. Badnić 526^. Kada valovi od griha
na moru ovoga svita obastru ladicu duSe naSe.
F. Lastrić, ned. 82.

c. u prenesenome smislUf i^ešto slično pravoj
lađici,

a) tkalački Čunak^ vidi čunak, b), — U
Mikafinu rječniku: ladica za provlačiti potku,
čunak ,radius, panvelium*.

b) sud (srebrni itd.) u kojemu se hrani
tan\jan u crkvama katoličkima. — U Mikajinu
rječniku: ladica od tamjana ,acerra turis^ ; u Be-
Unu: ladica od tamjana ,Bavicella d' incenso^
,acerra' 507l>; u Stulićevu: ladica od tamjana
,thuris capsula (navicalae instar)^

c) u dubrovačkoj poslovici xvii vijeka kao
da znači drveni sud u kome stoji raemučeno
vapno za bijefene zidova. Jednom ladicom dva
mira obijelit. (Đ). Poslov. danič.

d) kao male načvi izdubene od jednoga
komada drveta. — U naše vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

LAĐIN, adj. koji pripada lađi. — Jedan put
je upotrebio DaniČič ovu riječ. Put ladin posred
mora. Đ. Đaničić, prič. 80, 19. -- Ali ima i u
mjesnome imenu: Ladina Bara u Srb^i u okrugu
va]ev8kome, I^iva u Ladinoj Bari. Sr. nov. 1867.
101.

lAđINA, /. augm. lađa. — Akc. se mijeiha u
gen. pl, ladinft. — U Stuličevu rječniku: »vilis
cjmba'. — U množini L&dine kao ime mjestu u
Srbiji u okrugu šabačkome. (Zasavica) ima dva
izvora, jedan iz potoka Batra, a drugi je na La-
dinama spram sela Noćaja. M. Đ. Milićević, srb.
419.

LAĐtJKINA, /. augm. lađa. — U Vukova rječ-
niku.

1. LAF, m. vidi u Vukovu rječniku: vide raz-
govor s primjerima iz narodnijeh pjesama : Vino
piše a laf provodiše. Da se malo lafa premetnemo.
(Nar. pjes. vuk. 3, 238). — Od pers. laf, tur.
laf, riječ, govor, razgovor, hvastane, lagane. —
Amo pripadaju i ovaki primjeri: Bacih joj se
dunom i jabukom, ona mene sa pen^era vič^:
,Lafe mečeš, uzeti me ne ćeš^ (,Laf metati^ znači
u Hercegovini podrugivati se). Nar. pjes. herc.
vuk. 178. Crno mu je srce u matere, što ga
nije lafu naučila, laf laiiti i aŠikovati. Nar. bi.
mehm. beg kap. 364.

2. LAF, m. vidi lav. — Po izgovoru ruskome
(u nom. sing. .^crt,). -- U Crnoj Gori, ali ne
znam jeli narodna riječ. Iz grmona velikoga lafu
izać trudno nije. P. Petrović, gor. vijen. ni. U
boju su kako i lafovi. Nar. pjes. vuk. 5, 166.
Š i^ime idu mnogi Crnogorci, sokolovi lafi oda-
brani. 5, 332.

LAFA, /. vidi ulafa, ulafica, ulefa. — isporedi
i rus. jiH'Piij sreća, pof. lafa, plaća. — U na-
rodnoj pjesmi iz Bake kotorske našega vremena.
A silno im obećajmo mito od Moškova lafu i
gospostvo. Pjev. crn. 72a.

LAFAR, lafra, m. u Bjelostjenčevu rječniku
kod lafra.

LA.F£TA, f, firm. lafette, drvena i gvozdena
sprava na kojoj je položen top. — U pisaca na-
šega vremena. Odene (top) lafetama i svom dru-
gom opremom. M. Đ. Milićević, pomenik. 5,
706.

1. LAFITI, m. pl. ^ctnC^ai, Lapithae, negda
narod grčki u Tesaliji. — U jednoga pisca xv
vijeka. Centaure pogubi Peritov s Lafiti. M.
Marulić 48.

2. LAFITI, lafim, impf. kao laf me tati, vidi
noj zadni primjer kod 1. laf.

LAFOH, m. ime psu. Bastaja, Daruvar. Đ.
Hire.

LAFBA, /. (vafa da je) ptica koja druge wibi
ili mami (kad se love ptice). — U Bjelostjenčevu
rječniku: lafra ali lafar ,avis alleotrix'.

LAFSKi, a^/. ikoji pripada lafu ili lafovima
(vidi 2. laf). — U pisca Crnogorca našega vre-
mena. Od viteštva odviknuta u liim lafđka srca
budi. P. Petrović, gor. vijen. iv.

1. LAQ, m. n^esno ime. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xvn vijeka. Pak slijediŠe put na-
prijeda, i u Lag se (po prilici kakva varošica.
S. Skurla) privažaju, kud Morava plaha ne da
gazom prići drugom kraju. J. Palmo tić 179.

2. LAG, m. vidi 1. jeka, c. — Zabifeiio neki
Dubrovčanin xviii vijeka u Novome Pazaru. Lag
,reco'. 8. Budmani 417^. — nije dosta pouz-
dano.

LAGA, /. vidi laza. — U poslovici našega
vremena. Vaga laga, mjera vjera (kaže onaj koji
ne vjeruje nepoznatu kantaru, nego sam mjeri
štogod kupuj nć, i dobro pazi na vagu kad ma
se štogod mjeri). Nar. posl. stoj. 94.

LAGAAN, vidi lagahan.

LAGACAK, lagdcka, adj. dem, lagak. — Ima
samo adv. lagAoko (lagahno) u jednoga pisca na-
šega vremena. Nikola, lagacko, kao leptir, prikrade
se. M. Đ. Milićević, zim. več. 92.

LAGAĆAK, lagačka, adj. dem. lagak. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Vukoou (dim.
v. lagan). Vrića perušina jest lagačka. M. Radoić
209b.

1. LAGAHAN, lagahna, a^/. dem. lagak (vidi
lak), ali se često ne pazi na deminutivna zna-
čehe nego vrijedi što i lak, od čega se tnožebiti
razlikuje što se češće upotrebfava sa značenem
levis nego sa facilis. — isporedi 2. lagahan. —
Postaje od osnove \bg nastavkom th-iin. — Ve-
lika većina štokavaca ne izgovara u ovoj riječi
h (vidi 1. h pod a), te glasi lagaan, l&gana itd.;
ali se naj češće govori i u nom. sing. m. lagan
prema ostalijem oblicima. — Treba dodati da jt
po Belinu rječniku drago a dugo, te bi po ^mu
akcenat bio lagdhan, lagihna. — Od xv vijeka
(vidi I, tk, e) bb)), a između rječnika u Vranci-
ćevu (lagahan ,levis; facilis'), u Mikafinu (la-
gahan ,levi8'; lagahan, brz, obrtan ,agilis'), u
Belinu (lag&han ,leggiere' ,levis' 432«), u Bje-
lostjenčevu (lagahan, v. legehen; kajkavski le-
gohen , levis' ; legehen , obrten ,agilis , expe-
ditus'. V. legek), u Stuličevu (lagahan ,levis.
agilis, dexter etc.'), u Voltigijinu (lagahan ,leg-
giero, lieve' ,leicht'), u Vukovu: l&gahan (cf. la-
gan) ,leicht' ,levis' s dodatkom da se govori u
Dubrovniku i u Bosni; lagaan, vide lagahan;
lagan ,leicht' ,levis' [vide lagahan].

1. adj. — Komp.: lagihniji (u Belinu rječ-
niku 432& i u Stulićevu).
a. loviš.

a) uopće. Vjetar je po svojoj naravi la-

Digitized by

Google

1. LAGAHAN, 1, a, a).

869

1. LAGAHAN, 1, b.

Afahan. M. Divković, nauk. 128^. La^hne kako
vlas. Đ. Baraković, jar. 46. Kako da bi bili la-
^hna pera. P. Bađov6ić, ist. 161. Od ajera la-
A^anoga. I. Anćić, og\. 54. U lagahnijeh ha}i-
nicah. B. Znzeri 282. Vitrovi nagli stvarma
malim i laganim josu prijate)i. F. Lastrić, test.
249b. liagane slamčice k visini uzdigao. 250b.
KazaSe svaka Aleksandru davSi ma dragi kamen,
koga metnuta na terezije nikakovu težinu pri-
tegnuti ne mogadijaše : ništanemai^e kada ga po-
suše prahom iliti lugom, toliko lagan osta, ko-
liko ga jodna slamčica pritezaše. svet. 17^. Od
lagane križ je slame. V. Đožon 25^. Ko da leži
na krilima lagahnijeh perušina. A. Kalić 480.
Ta zubaca što gvozdje imade nek se ,težke' ime-
nom poznade; druga koja sve drveno ima pod
imenom ,lagane* se prima. J. 8. Re}ković 28.
Jedne (semfej jesu odviše lagane. 26. PoluvlaŽne
i na po lagane (zetnje), 264. Bijeli golubovi
gdje na krilih k nebu đoprijefie i lagahne duše
u raj sniješe. Osvetu. 4, 47. Beo dim (od vis-
mutaj za svašta što je ladno uvati se, i postane
Žućkast lagan prašak. Đ. Popović, poznav. robe.
154. — S dativom. Ako sam malen, premalen,
mome sam koiiu lagaban. Nar. pjes. vuk. 1, 391.
— Metaforički. Jere jaram moj ugodan jest, a
brime moje lagahno. Bernardin 172. matth. 11,

30. Bromešco je moje lagahno. M. Divković,
nauk. 29. Brime i^egovo jest lagahno. Ivan
trog. 3^. Jaram jo moj ugodan i brime moje
lagano. 8. Margitić, fala. 226. Jaram moj ugo-
dan jest i brime moje lagano. L. Terzić 259.
Jaram lagani Isusov. F. Lastrić, svet. 202^. Zar
je ovo, mislite, lagano brime? B. Leaković, gov.

31. — Da te je on na terazija svoje pravice iz-
mirio i da te je veoma lagana naSao. E. Pavić,
ogl. 407. Postav]en si na terezije i našao si se
lagahan. And. KaĆić, kor. 297. — Ostaje pravo
značene, ali već prelazi na značeile kod b). Bit
će (tijelo) tako lagahno, da će moć naći se u
jedan hip gdje hoće. Misli. 90. Kad se digne
8 niznoko na perute lagane (ševa). M. Katančić
74. Dunavom plovi lađa lagana. Nar. pjes. vuk.
1, 476. Kad dođoše na to more sine i seđoše
na lagane lađe. 1, 556. Vidile se lagane kočije.
Nar. pjes. marjan. 55.

b) brzy hitar f okretan (vidi noj zadime
primjere kod a)).

cia) 0 čefadetu. Onda (tHčk) opet na
noge ustane lagan, frižak, pak raditi stane. M.
A. Kejković, sat. L4a. — U narodnijem se pjes-
mama kaie o hečimu (liječniku)^ vafa da je u
smislu: obrtan, okretan. Da tražimo lagahne
ećime. Nar. pjes. vuk. 1, 285. Da ti tražim la-
gane hećime. 8, 226.

bb) 0 životiiM (ko'hu). — U jednome
primjeru xvii vijeka u kojemu se govori uprav
0 jahačima, ali se misli i na koi^e. Jezdit opet
zapovijeda laganijem kolnicima. P. Kauavelić,
iv. 97.

cc) 0 krilima. Leti vila na lagahna
krila. Pjev. crn. 158«. Kano mui^a noseć strijelu
na lagahnu krilu. Osvetu. 1, 41.

dd) 0 nogama. — vrlo često u pjesmi.
8koći Miloš na noge lagane. Nar. pjes. vuk. 2,
187. Pa poskoči na lagane noge. 2, 239. Usta
Marko na noge lagane. 2, 338. Skočila se na
noge lagane. 2, 619. Kada ustanemo na noge
lagane. 4, 137. Daj digni se na noge lagane.
4, 425. Onda đipi na noge lagane. 4, 458. Nego
hajde na noge lagane. 4, 495. Skoči Turčin na
noge lagahne. Ogled. sr. 116. Hitro đipi na
noge lagahne. 439.

ee) 0 koraku (ističe se ne samo brzina

nego da je hod bez buke ili s malom bukom). —
isporedi 2. lagahan. Pa junaku zamijora korake,
ar tko bi mu mjerio lagahne? Osvetu. 2, 28.

ff) 0 vjetru. Što mu lagan ne da vitar
mira. J. S. Bejković 209.

gg) proclivis, propensus, s prijedlogom
na t akuzativom ili s infinitivom, u prenesenome
smislu, brz, rad (što učiniti). Toliko lagahan na
smijeh. B. KaŠić, nasl. 263. Joda bi misnici bili
lagani na dobro! I. AnČić, ogl. 54. Da vazda
budem pripravan i lagahan na svako dilo dobro.
J. Banovac, prisv. obit. 26. — Tako si ti la-
gahan dati uši prijevarami. M. Hadnić 242^.

c) 0 jelu što se lako probavfa. Jesti je-
stojska lagahnijeh. B. Kašić, zrc. 122.

d) u prenesenome smislu, osobito o ne-
kijem umnijem stvarima, može značiti ne samo
koji mnogo ne tegli, nego i koji mnogo ne vrijedi,
i uopče malen.

aa) o grijehu, uvredi itd. Grijeh la-
gahan i malahan. B. Gradić, duh. 80. Što jest
lagahno i vrijedno proštenja. S. Matijević 33.
Ako je lagahna zavidost, jest mali grijeh. 87.
Jer se ovi grisi čine lagani, lako se opraŠćaju.
J. Banovac, razg. 193. Jere su (grisi mali) la-
gani i odpustjivi. M. Zoričić, osm. 28. — Bu-
dući da u trgovini ne manka bar koja laž la-
gana. F. Lastrić, ned. 318. — Ako bi samo jodnu
zaušnicu ili ino lagahno uvriđenje učinili. S.
Matijević 84, Lagahno je uvriđenje koje se čini
čoviku priprosti tom u. P. Knežević, osm. 80.

bb) o pokori (crkvenoj, osobito kod
ispovijesti). Dajući lagahnu pokoru za teške
grihe. Aut. Kađčić 359. Pop lagane ispovijedi,
koji na ispovijedi naređuje lagane pokore. M.
Pavlinović.

cc) 0 bolesti ili o duševnome osječanu.
Sada će te ovi čas uititi lagahan ogi^ic. M. Div-
ković, zlam. 69. Ne samo za rane smrtne, dali
i za lagahne nemoći. P. Badovčić, način. 34.
1. Strah težak, 2. strah lagahan oli ti strah ve-
liki i mali. Ant. Kadčić 446.

dd) 0 cijeni. Da će sutra u ovo isto
doba brašno i ječam za jeftinu i laganu činu
prodavati. £. Pavić, ogl. 827. Tako postade
brašno i ječam za laganu činu. 328.

ee) uopče. Uzrok je lagahan. I. T.
Mrnavić, ist. 27. Ne hteći joj dati toliko la-
gahnu prigodu od novoga dobitja. P. Badovčić,
način. 72. Vidi svoga odkup^enja plod saviše
lagan. F. Lastrić, test. 154^. Sve su ostale stvari
vrimenite i kratke i zato lagane pram vič&osti.
od' 155. Žudije dakle, koji običavau u lagani
stvari biti sumi&ivi. E. Pavić, ogl. 626. Basrđen
isti Zelić na moje lagano pokaraiie ocepi se od
manastira. G. Zelić, žit. 805. — Ako ne prido-
budeš mala i lagahna. B. Kašić, nosi. 18.

e) levis, inconstans, mobilis, u prenese-
nome smislu, koji se lasno mijena, nestanovit.

aa) uopče. Po razlogu i po zakonu
sudite a ne po laganih iliti nestanovitih prikaza
samo. B. Leaković, nauk. 867.

bb) 0 čefadetu, vidi lakouman. Ča
hvalom uzneseš i budeš se Čudit, ako pak po-
tepeš tere budeš kudit, lagahan se hoć zvat, ne-
stanovit u sud. M. Marulić 146. Čisto svido-
čanstvo daješ od tebe onizijem koji te slišaju,
da si čoek lagahan jerbo su takove tvoje riječi.
M. Radnić 427b. Tko odma viruje lagan je (,qui
cito credit levis est*). F. Lastrić, svet. 181 ». —
Amo moše pripadati i ovo: Tko vjeruje lasno
lagahna je srca. M. Badnić 506^.

b. facilis, koji biva bez truda ili bez veli-
koga truda. Da joj su stvari teške lagahne, a

Digitized by

^uogle

1. LAGAHAN, 1, b.

870

LAGANSTVO

trudne lasne. B. Gradić, djev. 78. Srcu koje
stoji u Bogu svaka mu je stvar lagahna i lasna.
M. Badnić 871&. Obsluživši samu jednu, te la-
ganu zapovid Božiju. F. Lastrić, test. 867^. Za-
povidi moje za obslužeiie lagane jesu. M. A.
Be}kovićy sabr. 72. S. Kate Sijenka vejaše, da
dostojanstvo i lipost jedne duše taka jest, da se
svaki trud tkoji se ulagaše za obratit je ioiadi-
jafie 6init lagahan. Blago turi. 2, 18. Kolika je
bila lasnost ne sagrišiti u zapovidi tako laganoj.
I. Velikanović, uput. 1, 88. Lagahan način ži-
vjenja i blažen. I. M. Mattei 76. U istinu pomoć
je velika i steć novac lagana prilika. J. S. Be}-
ković 199. — Moie značiti gotovo što i ugodan ;
to se ističe u ovijem primjerima dativom: Lagan
će se put nam učiniti. J. Banovac, pred. 85.
Dužni smo ga (zakon) podpuno obsluživati, ka-
konoti koji je ugodan i lagan. F. Lastrić, ned.
875. Da jim se ne čini muČno obsluživaiie nego
lagflino i slatko. A. Kanižlić, uzroci. 189. Bri-
Aenje biti će im ugodno i lagano. L Garai&in
21. u ovome primjeru prijedlogom po s akuza-
tivom : A vrag mu je u pomoći bio dok je lipše
stvari izmislio, koje god su lagane po tilo, medu
kojim i kolo je bilo. M. A. Be|ković, sat. C8a.
2. adv. ikgahno (l&gano), s glagolima što
znače udarati, biti, znači: ne jako. — Mislim da
u ovome značei^u pripada amo a ne pod 2. la-
gahan, jer se u istome smislu upotrebfava i adv.
lako. — Između rječnika u Mikajinu (lagahno,
lako, polagahno ,leviter'), u Belinu (lagahno ,leg-
giermente' ,leviter' 482a; ,superficialmente, cio6
leggiermente* ,leviter* 7 18b), u Bjelostjenčevu (la-
gahno, V. lahko i ostala), u Stuličevu (,leviter,
facile, nuUo negotio'). — Komp.: lag&hnije (u
Stuličevu rječniku). Konopčići sideći lagahno
udarati. B. Kašić, rit. 55. Smrt ne udara la-
gano. y. Dofien VII. Koji lagahno se udara od
biskupa u obrazu. J. Matović 188. Zaušujući
liih lagano po obrazu. L J. P. Lučić, izk. 29.

2. LAGAHAN, 14g&hna, adv. dem. lagak, kao
1. lagahan, ali se od toga razlikuje akcentom i
značeiiem (kad se što lako miče, ne čuje se velika
ili baš nikakva buka; po tome adverab Ikg&hno
znači što i tiho; ali se još dafe išlo: uopće ko-
liko se što brie miče, biva to veća buka, po tome
l&g&han može dobiti posve suprotno značeiie prema
1. lagahan, 1, a, b)). — Kad se ne izgovara h,
glasi l&g&n, l&g&na. — Rijetko se nalazi adj,,
ali često adverab — Od xvi vijeka (vidi 2, a);
radi rječnika vidi 2.

1. adj. lentus, tardus, rijetko, u priinjerima
samo u drugome značei^u: o hodu, kroku, koji
nije brz, koji je spor. (Redovnik) s očima po-
niznim k zem}i i s redovničkim veličanstvom i
požtenjem, laganim hodom ... L. Terzić 885.
Nije hiće dobitnici vojsci, ona grede krokom la-
gahnijem. Osvetn. 7, 87.

2. adv. l^&bno (l&g&no), često sloieno spo:
polagahno (vidi). — Između rječnika u Mi/ca-
finu (lagahno, tiho ,remisse, leviter, placide^, u
Belinu (lagahno ,adagio, cio^ lentamente' ,cunc-
tanter' 29^), u Bjelostjenčevu (kajkavski legehno,
tiho ,placide, remisse'. v. lehko), u Volti§ijinu
(lagahno ,leggermente, adagio^ ,langsamO» u Vu-
kovu (l&gftno ,leise' ,leniter').

a. 0 zveku, glasu, buci, tiho. Meni javor
suh priSapta lagahno. M. Vetranić 2, 86. Pitao
lupež lupeža : ,Kako tako lagahno razbijaS vrata,
da se ne čuje?' Nar. prip. vrč. 217. Šćepan
liemu lagahno (odvrati). S. ^ubiša, prip. 107.

b. 0 mtcaiiu, ne brzo. Po kojoj ćemo (skali)
lagano uzaći. L Ančić, svit. 282. Ono što vijest
lagahno začela, ne znade sahraniti jezik koji je

brži. M. Badnić 427^. On lagahno sve zavoje
uze odvijat. P. Kanavelić, iv. 578. Saviše la-
gano iduće. F. Lastrić, test. 157b. Jer lagano
ne gamiže. V. Došen 192^. On lagano opet hodi
(magarac). 212t>. Onda majka ustane lagano.
M. A. Be)ković, sat. C6h. Sunce lagano postu-
pajući. K5l>. Ne trkom i naglo nego tiho i la-
gano. I. Velikanović, uput. 8, 802. Lagano po-
lagano sve to gori biva. D. Obradović, basne.
441. Neg lagano da vuku Šikara. J. 8. Re)ković
156. Kad magarac uz brdo ide, lagano ide; ali
kad se okrene niz brdo, sve se premeće. Nar.
posl. vuk. 118. Ko lagano ide, dale će otići.
144.

LAGAHAT, lagahta, a^j. dem. lagak, isporedi
1. lagahan. — U dva pisca Čakavca xvi v^eka.

a. adj. Dati mu pokoru malahtu i lagahtu.
Š. Budinić, ispr. 32. Jaram Isukrstov sladak i
lagahat Nauk. brn. 8*.

b. adv. Sagrešuje lagahto i vaodav]ivo. Š.
Budinić, sum. 190*.

LAGAHNOST, lagahnosti, /. osobina onoga
Što je lagahno (vidi 1. lagahan). — Bez h: la-
ganost. — Od xvii vijeka (vidi kod e), a između
rječnika u Mikajinu (lagahnost kod lakost), u
Belinu (lagahnos ,leggierezza' ,levita8' 482* ; ,agi-
liti* ,agilitas* 52^), u Bjelostjenčevu (kajkavski
legehnost ,levitas^ v. lehkoća), u Stuličevu (,le-
vitas, inconstantia etc.'). u Voltijijinu iji^gg^-
rezza' ,l6ichtigkeitO.

a. vidi 1. lagahan, 1, a, b) uopče. Treća ti-
lesa slavniC^^ izvrstitost jest laganost ili hitrost.
ovo će reći da će tako bit lagana i hitra da u
jedno trenutje oka moći će s jednoga kraja svita
doć na drugi. J. Filipović 1, 224». (Vah tijelo
u raju) imat će na sebi sve urese jednoga tijela
blaženoga, . . . naglos aliti lagahnos, toga radi
moć^ će u jedan čas odlećet s jednoga kraja od
svijeta na drugi. Đ. Bašić 812.

b. vidi h a, b) gg). Četvrto im poda jedna
hitrost i lagahnost priveliku za činiti dobro a
bižati zlo. I. T. Mrnavić, ist 1699. 162.

e. vidi 1. lagahan, a, f) aa). Jeda li ću za
to grije male Činiti, jere su lagani i odpust)ivi!
ta za to uzdam se ne činiti i zašto su lagani,
jer poradi liiove laganosti lako ću sebe pridobiti
i napastovaiia. M. Zoričić, osm. 28.

đ. vidi 1. lagahan, 1, a, g) bb). Učini me,
Gospodine, . . . obrtna bez lagahnosti. M. Alberti
481.

e. vidi 1. lagahan, b. Tada bismo poslije
svaka Činiti mogli s lagahnosti. B. Kašić, nasl.
18. Začina kojom se sve mučnosti na&e u lak-
šinu, gorčine u slatkost i težine u laganost obra-
ćaju. F. Lastrić, svet. 6*.

LAGAHSTVO, n. u Stuličevu rječniku uz la-
gahnost. — nepouzdano.

lIgAK, vidi lak.

lAGALA, n. pl. izmišUfia riječ u narodnoj
pričici našega vremena, koja bi značila: oruđe
ili alati za lagai^e. — Akc. se mijena u gen. 1&-
g&ia. — U Vukovu rječniku: ,da8 liigenwerk-
zeug, die liigenmittel' ,in8trumenta mendacii'.
, Ostala su mi lagala u selu, nego daj mi kola i
volove da ih donesem, pa ću ti onda lagati ko-
liko ti drago' (pripovijedaju da je nekakav laza
odgovorio caru, kad mu je car rekao: ,Kad se
tako )udi tuže da mnogo lažeš, dede da vidim
možeš li meni što slagati'. I car mu dao, te taku
i liega prevario).

LAGAN, vidi 1. i 2. lagahan.

LAGANSTVO, n. vidi lagahnost — Načineno

Digitized by VjOUV IC

LAGANSTVO

871

1. LAGATI, 1, a, a) aa).

od lagan (vidi 1. lagahan). — Na jednome mjestu
XVII vijeka u pisca Boši^aka. Laganstvo Ćini
stvar usaći gori. I. AnĆić, vrat. 199.

lIgAI^E, n. djelo kojpem se laže, vidi laž.
— Stariji je oblik laganje. — Između rječnika
u Mikafinu (laganje, laS ,n)endaciam, fialsam,
falsitasO, i u Vukovu. Grih ođ laganja. M. Ma-
rulić 266. Kadi bo je vele govorenja, tu je dosti
laganja. Transit 91. Plaćam ga (dug) svaki
dan, dim ti bres laganja. P. Hektorović 60. Od
laganja, laza, vuhvoati ... B. KaSić, zrc. 180.
Jezik od svijeta jest laganje. M. Badnić 289l>.
Ne mogu fiovjeku nauditi neprijate^i osobito la-
ganem i opadai^em. Vuk, rječn. kod vilino sito.

LAGIbIJE, /. pl laži, — Načii^eno tuđijem
nastavkom ili tal, eria, ili liem. erei. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,die liigen'
,mendacia*). I da napuni punu torbu lagarija.
Srp. zora. god. 1, sv. 5, str. 102.

LAGAŠAN, l&gašna, adj. vidi 1. lagahan. —
Od XVIII vijeka^ a između rječnika u Stulićevu
(lagašan, lagafino, v. lagahan eto.).
1. a4;.

a. vidi 1. lagahan, 1, a, a). Sud vode kad
prelijemo lagafian se učini. S. Margitić, fala.
250. ^ubav čini da je lagašan jaram. 263. La*
^šna slamka bija&e s. Mihoil. F. Lastrić, test.
250l>. Bika ostavka po zem|i stvari tedke a la-
gaSne nosi. ned. 252.

b. vidi 1. lagahan, 1, a, d), (Svist) sum-
niva jest maknutie snda od lagašui ukazada i
8kQp]aAa na sumnei&o malo ne od svako stvari.
S. Badrič, prav. nač. 45. Malašna se i lagafina
čini ona misa\ kojano donosi onu il* onu stvar
u pamet; ma da poznamo zla i Štetu koju uzro-
kuje u duši, umili bismo se čuvat. J. Banovac,
pred. 17.

e. vidi 1. lagahan, 1, ai e). Zašto je pro-
mjenjiv, izprasan, lagašan (svijet). M. Badnić
194b.

đ. vidi 1. lagahan, 1, b. Lagašno jest tr-
p|enje. 8. Badrić, prav. nač. 84.

t. adv. lagašno. — U Stulićevu rječniku kod
lagašan.

1. lAGATI, laždm, impf. kazivati ikešto što
nije istinito $ namjerom da se prevari onaj ko-
jemu se kazuje. — Prvo -a- stoji n^. Mgda^Mga
y praslavenskoga %. — Ake, kaki je u praes.
taki je u impf. lag&h, u ger, praes. l&ž(ići, u part.
I>raet. pass. l&g&n ; u ostalije^n je oblicima onaki
kaki je u inf. -> Riječ je praslavenska (l'bgati),
isporedi stslov, lagati, rus. Jirarh, čeŠ. Ihdti, poj,
Jgać. — Korijen je lug (da je indoevropski, hio
bi lugh) t nalazi se samo u baltičko-slovenskijem
i germanskijem jezicima^ isporedi lit. lugniti,
langinti, got, lingan, anglosaks. leogan, engl, lio,
stvnem. liogan, nvi^em. lugen. — Između rječ-
nika u Mikalinu (lagati, slagati ,mentior, emen-
tior, mendaoium dico^, u Belinu (,bnggiare, dir
boggia, mentire' ,mentior' 152*), u Bjelostjenčevu
(lažem, spe)avam laž ,mentior'), u Jambrešičevu
(lažem ,mentior*), u Stulićevu (,mentiri, menda-
cium dicere*), u Volti^ijinu (,bugiare, mentire'
jliigen'), u Vukovu (1. ,lugen* ,mentior^ 2. na
koga ,einen verleumden' ,mentior in quem')y u
Daničičevu (Ibgati jmentiri*).
1. aktivno.

a. nema objekta, ili što je uprav nepre-
lažni glagol (biti laiivj, ili što se objekat ima u
misli.

fi) u pravome smislu, subjekat je Cerade
ili Sto se kao čefade misli.

aa) uopće. IzBuađoste da je Ibgalb

kako zalb človdkB. Spom. sr. 1, 35. (1401). La-
žeSi; sin moj u jistinu žive. Zadar. lekc. 12.
8reg. 8, 22. Lažeš ti; sin moj žive. Bernardin
53. Lažeš; sin moj živ je. N. Baiiina 71*.
Bog . . . zna ... da (ja) ne lažu. Bernardin 20.
paul. 2cor. 11, 81. Bog zna da ne lažem. N.
Babina 86*. Prokleše starac ćud kino su lagali.
M. Marulić 91. (Vrag) more lagati. Naručn.
191>. Lažeš, Kaine, laŽeS. 51b. On sam ki ne
laže. sob. Ne laže i ne krade. Korizm. 77*.
Njeki laže za hitros, ali za glumu. Zborn. 5*.
Ovdje trjeba lagat i učinit veliko srce. M. Đr-
žić 232. NSkoji na ovo lagaše. Š. Budinić, sum.
90*. Jedno misli, drngo čini: vara, izdaje, laže
i hini. L Gundulić 222. Tko laže, vrag na liemu
jaše. (D). Poslov. danič. Tko na sudu zvan za
svidoka povo}no laže i sakriva istinu ... A.
Baćić 129. Jedan se očito naučio sve Bogom
kleti, lagati, psovati. J. Banovac, pred. 122. Ne
kuni se, lažući, imenom mojim. F. Lastrić, ned.
114. Lažac vištije laže od vraga. V. Đošen v.
Čineći siromah Vladimir da misnici a navlastito
biskupi lagati ne znadu . . . And. Kačić. razg.
85. Lažući i varajući biskupa. M. Dobretić 807.
Onaj laže koji meni kaže; onaj laže a ja pola-
gujem. Nar. pjes. vuk. 2, 60. Bre ne laži, orni
Arapine! 2, 898.. Sam ti kažeš da ti javno la-
žeš. 4, 870. Misli Ture što će i kako će, laže
Đoko al' ne laže Đoko : ,Taman laže, vsi mu je.li
majku !' 4, 476. Dobro laži, a krivo se kuni. Nar.
pjes. juk. 204. Ako laže, brada mu ne smeta (mlad
je, može mu joŠ podnijeti; jer je staru čoeku
osobito sramota i grehota lagati). Nar. posl. vuk.
5. Eo rad laže rad i krade. 152. Laže i kad
se Bogu moli. Lazo laže, a BCato maže. (Jedan
laže a drugi polaguje). 165. Tako pokajnioe za
mnom do vijeka ne lagale! (. . . Ovaj veli, ako
se krivo kune, da bi u Aegovu rodu niko ništa
ne učinio što bi va}alo hvaliti, nego pokajnice
sve da bi lagale). 808. EažuJ, Đuro, i nemoj
lagati. Pravdonoša. 1852. 1. Guste li, gospodo,
ovu guju kako slično laže? 81. Lagati ni va-
rati. V. BogiSić, zborn. 458. — Uz glagol moie
biti i dativ kojijem se kaše s kijem se govori kad
se laie, koga hoće da prevari laiae, ili na čiju
se štetu ili uvredu laie. Sad ,nam' ne laži, zač
ti nije lagati. M. Vetranić 2, 126. Lažeš, ne-
bore, sam tebi i Bogu. Michelangelo. 70. A iz-
nutra tebi laže, i snuje ti sto prijevara. J. Ka-
vai^in 85*. Laže Bogu. J. Banovac, pred. 82.
Misliti će da im lažeš. V. Đošen 82*. Pak ne
misli, da ti lažem. 257*. Poče ga moliti, da sade
š ikime besiditi od stvir£ od krajestva liegova
lažući mu i dajući tvrdu viru. And. KaČić, razg.
84. Neg virujeŠ što ti ona kaže i plačući u ki-
|eru laže. M. A. Be)ković, sat 15*. Laže ne
judma ma Bogu istomu. F. Matović 497. I po-
gledaj u Grahovo ravno pa ćeš vidjet, laže li ti
vila. Nar. pjes. vuk. 4, 458. Laskahu mu ustima
svojima i jezikom svojim lagahu mu. Đ. Daničić,
psal. 78, 86. — Lagati u svoju glavu isprva je
značilo (po biblij^tome mentitus es in caput
tuum. dan. 15, 55. 59) lagati na svoju dušu, na
svoju štetu, na svoj grijeh, poslije je dobilo zna-
čene: bezočno lagati. U jistinu lagal jesi u glavu
tvoju. Bernardin 51. dfui. 18, 55. U isto lagao
jesi glavi tvojoj. N. Banina 681>. Ja ti odgo-
varam i velim da laŽeš u glavu tvoju. M. Div-
ković, bes. 187—138. U glavu si lagal. Đ. Ba-
raković, jar. 70. Lažeš u glavu ,menti per la
gola< ,mentiri8 impudenter^ A. d. Bella, iječn.
481b. — ovo je drugo značeAe i kod lagati gla-
vom. A. d. Bella 481 >>. — lagati u svoje grlo
(tah mentire per la gola). Ja sam lagala v moje

Digitized by

^uogle

1. LAGATI, 1, a, a) aa).

872

2. LAGATI

grlo. Korizm. 81b. — la^ti posred usta. Svo
toj lažeš posred usti, na Trojane Što govoriš. 6t.
Palmotić 2, 148. Lažeš posred nsta ,iiienti per
la gola* »mentiris impudenter^ A. d. Bella, rje6n.
481l>. — Silino je tome i ovo : Mnogi lažci jesu
gori nego djavao liihov otac, koji, kada donese
laž na svijet i privari Evu našu majku, šlaga
s priobražefiem ulizavši u smiju nemajući usu-
deiia lagati na obras s obrazom s licem odkri-
venijem. M. Badnić 288b. Misliš da te oni vara,
iV u o&i da ti laže. V. Đošen 256b. Ali laže
sebi u o61 mjesto da prizna svoje bezakoi&e. Đ.
Đaničić, psal. 36, 2.

bb) 8 ikekijem 8e prijedlozima ističe o
kome se zlo (laino) Što kale, ispoređi klevetati,
opadati, paiikati. €Uia) 8 prijedlogom na • aku-
eativom. Starci lagaSe na Suzanu. M. Marulić
96. Kako psi laju, na mene lažući. M. Vetranić
1, 454. Na druga lagati. Š. Budini6, ispr. 78.
Ako lažu na one od svoga ofioija. I. Đržić 809.
Nemoj lagati na tvoga iskri&ega. I. Anfiić, vrat.
84. Na i&ega laže i ogovara ga. B. Leaković,
nauk. 862. Na te rožu su lagali. Jačke. 9. Da
ne lažu jedan na drugoga. Vuk, dan. 4, 5. Na
mene lažu i opadaju me. Vuk, odbr. od ruž. 14.
— bbb) 8 prijedlogom protiva (u primjeru 8 da-
tivom), Lažući protiva ikemu. And. Kačić, kor.
842. — ccc) 8 prijedlogom za i instrumentalom
(kod toga se ističe da čefade ne Čuje Što se o
1^emu laie). Tako se ova kužna bolest uzmnožala,
da se ne može dvoje sastati, ako za trećim ne
lažu. J. Banovac, pripov. 160. Neka kuji on
jezik zaveže, da za drugim drugi put ne laže.
M. A. Be)ković, sat. Đ4b.

ce) u dva pisca xvzii vijeka ima la-
gati od 8 genetivom (mj. o s lokativom) ; kod toga
se ne misli na opadaAe. To i vrsni }udi ćine, nit^
se fale, nit' se oine, dali samo dila čine od kri-
posti vrsne čine ; pak se većma s tim ukazu, neg
od sebe koji lažu. V. Dofien 40b. Jeda V maiie
}udi kaže, \V jeda li većma laže od zakona (Bo-
Žjega) i visine neg^ od krd)& i nizino? 256b.
Krivu svjedožbu zove aposto ako bi kojigod la-
gao od Jesukrsta i Sto se cijeni da se pristoji
negovoj pofali. J. Matović 408. — U jednome
primjeru ima i prema s dativom (zakonu), gclje
ovaj prijedlog moie značiti da se govori što nije
u zakonu nego suprotno, ali i kod toga se ne
misli na opadali: Prenajgorija laž jest od ne-
milosti kada kojigod laže prema zakonu oli od
zakona. J. Matović 411.

b) nije u pravome smislu, jer se ne misli
na neistinite ,riječi*, te znači što i varati, ili (kod
bb)) preneseno je od čefadeta na usta.

ijta) subjekat je čefade, ali glagol nije
u pravome smislu jer se ističe lagaiie ^elom, a
ne riječima. Zašto bi oba lagala, jedan z dilom,
a drugi s ričma. M. Đobretić 82. — Amo moie
pripadati i ovo, premda je gramatikalni subjekat
skazanje: Miloš velijeh vele kaŽe; hV skazanje
'e neveselo, kad u djelu većkrat laže. J. Ka-
vaAin 80b.

bb) subjekat su usta. Usta koja lažu
ubijaju dušu. A. Baćić 181.

cc) subjekat je crna tmina (pakao).
Nered, sila i pri vara kad je kod kog poglavara,
ne dobiva to s visine, dal* iz ome ima tmine,
koja što god kome daje, vara, laŽe i izdaje, . . .
laže opet gospodaru laž nudeći i pri varu da mu
tmina može dati oblast, krivo pak vladati. V.
Đošen 282b.

dd) subjekat je životiiia (u drugome
primjeru i rog). Jer ni jato od zviradi o zlu
svakom sve ne radi : . . . zmija ko|e, ar ne krade ;

ris lagati )ut ne znade ... V. Đošen 43b. Aku
koza laže, rog ne laže. (Va)a da je neko bijući
kozu odbio joj rog, pa se poslije odgovarao đA
nije istina). Nar. posl. vuk. 5.

ee) subjekat je Što umno ili uopće sto
neiivo. u naj prvijem primjerima misli se na na-
n^eru da se prevari, u ostalijem ne. Da b* se
koje }ttdsko tilo tako bisno pomazuilo^ te da
strana strani laže i opako stvari kaže ... V. Đo-
šen 187b. _ Do tada ue znaju gdi te pojt na
stražu, nego se ždribaju, ča Ždribi ukazu, svak
bo}u i dražu obrat bi hti' sebi, dal* ždribi ne
lažu, of meni, ta tebi. Đ. Baraković, vil. 109.
— Ovo misli, pak ćeš znati, da svit noće vise
dati neg san daje, koji laže kad našasto bla^o
kaže. V. Đošen 76«. — Obraz ti kaže, a djelo
ne laže. (Đ). Poslov. danič. — Pokli moje oči i
moje uši lažu. M. Đržić 181. Jeli istina ovo,
ali mi oči lažu? 222. Đa pameti oči lažu. V.
Đošen 56«. Trista puta oko laže, i na krivo
stvari kaže. 257b. §tap nalom}en oko kaže; al'
je cio; indi laže. 258«. — Jer u i&emn ka se
pazi slika majke tvoje ne laže. P. Kanavelić, iv.
442.

b. 8 objektom,

a) objekat je ono neistinito što se rije-
čima kaže.

€Ui) objekat je akuzativ koje zamjenice
ili samoga supstantiva laž. Ovo Sto govore nije
istina, pače da stvar mnogo inaka jest od onoga
što oni lažu. Š. Budinić. sum. 32«. Onda ćo^o
počne koješta lagati. Nar. prip. vuk. 202. >to
je tužbe, biva, laga raja. Osvetn. 4, 15. ~ Da
on tamne laži laže (vrag). V. Đošen 141b. _
Amo može pripadati i ovaj priu^: 1 prem
mnogu da did laže, baba veli: ,Pravo kaže'. V.
Đošen 165b.

bb) mješte objekta ima podložna re-
čenica a da. Lažuć ništa da nejmade. V. Đosen
56«. I od bludnog* smrada laže da je slađi od
pošteda . . . 83—84. — Đa se pamet misto gane
i čoviku lagat stane da gdi god je do sad bio,
što je čuo ir vidio, da on nije ta ni bio» dali
da je samo snio. 137b.

b) simulare, u prenesenome smidu, pre-
tvarati se ili pretvarati što na sebi; objekat je
ono što se pretvara. Lažu lice, lažu glavu. Uža
duiie svoga krila. A. Gledević 28db.

c) dissimulare, u prenesenome smislu, sa-
krivati; objekat je ono što se sakriva, Zem)a sa-
snićena pod čudom tolikim drhće uztresena tra-
som čuđolikim, tresuć se iza dna gorkosti ne
laže, gorkom tugom jadna bolest svoja kaže. L
T. Mmavić, ist. 182. Tih bogatstvo joŠ ne laio
hiže ke se liiove kažu. J. Kavadin 101«. — Amo
moie pripadati i ovaj primjer, u kojemu se pri-
jevarom kaie ono Što nije, Đa (f^) od smije
ribu lažu. V. Đošen 137b.

d) objekat je čefade kojemu se govori sto
nije istina, što se vara, — U narodnijem pjes-
mama našega vremena. Od nas pesma a od Bo^
zdravje. Nas lagali, mi polagujemo. Nar. pje^
vuk. 2, 60. No je Đoko očigledna kurva, što U
laže te ti blago mami. 4, 498. — Prema preda-
šiMjem primjerima moglo bi i ovdfje tebe biti aku-
zativ : Tebe laže Maloviću Đoko. Nar. pjes. vok.
4, 474. Laže tebe Maloviću Đoko, laže Đoko.
da mu blaga date. 4, 475.

2. sa se, pasivno. Sve se ovo od ne kaza,
sve ovako jeli, nije li? ja mnim nmogo da se
laže, nu se istine vele veli. I. Gundulić 302. —
Bez subjekta. Može se )udem lagat, a Bogu oe
može. (Đ). Poslov. danič.
2. LAGATI, lagam, impf, sldgatL - U Štuli-

Digitized by VjUUV IC

2. LAGATI

878

LAGODITI 1, c.

ievH rječniku : ,accamulare' s dodatkom da se na-
hodi u pisca Barakovića (?). — nepouzdano.

LAGATOB, m. ime mjestu u Srbiji n okrugu
podrinskome. Zem)a zovoma Lagator. Sr. nov.
1869. 104.

LAGAV, lagva, m. drveni sud, kaca, bačva,
bure. — Od nem, (bavarskoga) lage. — isporedi
lagrva. — Od xviix vijeka u našemu jeziku, ali
može biti mnogo starija riječ, isporedi čcŠ. Idhev,
pof. Iagiew. — U kajkavaca i u Istri (s kajkav-
sktjem oblikom la^ey). — Između rječnika u Bje-
lostjenČevu (u latinskome dijelu): la^ov kod ,đo-
lium^ ^dje se naj prije nahodi, i u Jambrešičevu
(u latinskome dijelu): veliki lagev kod »dolium^
Dokotal je lagev vina. Naša sloga. god. 18, br. 2.

LAGIN GROB, m. mjesto u Srbiji u okrugu
šabačkome. Vinograd kod Lagina Groba. Sr.
nov. 1873. 285.

LAGIIJtA, /. polakšane, polastica. — U naše
vrijeme u Istri (gdje je i prezime, vidi na kraju).

— Postaje od lagak (vidi lak). Ja sam se nade-
jala, da ćeš ti meni lagii^u đelat, hćerko moja.
Nar. pjes. istr. 5, 13. Lepo je bit na lagiiie
t j. ne imati nikakva posla, biti bez brige, na
Bijeci. F. Pilepić. Lagina ,levamen ; nom. propr.
fiam.^ D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftsg. 43.

lAgITI, Ugim, impf, lagati, ali kao demi-
nutiv i veče u šali nego ozbifno. — U Vukovu
rječniku: dim. v. lagati.

1. LAGNUTI, lagnem, impf, vidi 1. lagati:
oblik je perfektivan, ali je u jedinome primjeru
smisao imperfektivan. — 0 narodnoj pjesmi xvi
vijeka. Dvije sta mi se na Vodi karale, karavSi
se su vjedri udarile; jedna mi drugoj: , Nevjer-
nice moja, zač mi s^ vazela moga )abidraga?'
,Lagneš mi, lagneš kako huda glava, ja ti sam
hrabra i od prije znala*, u Š. Men6etić— Đ. Držić
510.

2. LAGNUTI, lagnem, pf. vidi laknuti. — U
naše vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Lipo je tu
zem}u kopat, još je lipše s perom pisat neg
3 motikum zem)u kopat, od motike ruke muknu,
ruke muknu u ramenih; a od pera ruke lagnu,
ruke lagnu u ramenih. Lipo je tu travu kosit,
još je lipše vince piti nego s kosom travu ma-
bat. od kose ti noge muknu, nogo muknu u ko-
lenih ; a od vinca noge lagnu, noge lagnu u ko-
lenih. Ja(ko. 240.

LAGI^ICA, /. goruče drvo. na Bijeci. P. Pi-
lepić.

LAGOBOBGI, Lagoboraoa, m. pl. mjesno ime,
vidi u Daničičevu rječniku: Lagoborbci, sol u je
Vilskoj išla meda ,na Pribiaa|B prbstb koji jestb
nadb Lagoborvoe'. M(on. serb. 144 god. 1349).
va)a da je pogrješka Sto stoji ,v' iza ,r^

LAGODA, /. ovu r\jeČ i druge što su od iste
osnove nije svagda lako razumjeti, jer se javjaju
u različnijem (u dobrijem i u zlijcm) smislima.

— Mislim da bi osnovi lagod- bio smisao nc^j
stariji: mir, mirnoča, iz kojega se mogu razviti
znaČena u dobru smislu: last, udobnost, ugod-
nost, umjerenost itd.; u zlu smislu: slabost, odakle
i obijest i zloba. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi nslov. lagoda, slabost, nevrijednost, zloća,
obijest, malorus. .iaro;\a, mir, mirnoća, Češ. la-
hoda ,lieblichkeit, sussigkeit, anmuth, đas sanfte
weeen' ,dulcor, dulcedo, suavitas, iucunditas'
(Jungmann). — U našemu jeziku u dva prin^era
iz Istre xvii vijeka i našega vremena. — U pr-
vome kao da znači: last, odmor, oblakšavane, a
u drugome: last, udobnost. Molitva jest pomoć

duši, lagoda tolu. F. Glavinić, cvit. 115». La-
goda ,commoditas^ D. Nemanić, čak. kroat. stud.
ifortsg. 32.

LAGODAN, l&godna, adj. postaje od lagoda t
nalazi se u različnijem značemma. — Biječ je
j)r aula venska, isporedi stslov. lagodbm. ,conve-
niens' ; nslov. lagoden ,sacht, mild ; bequom ;
wertlos, schlecht, iibel, nichtsnutz, bose; ausgo-
lassen* (PleterSnik) ; Češ. lahoduj ,lieblich, an-
gonohm, golind, sanft, mild. annehmlich, an-
muthig, glatt; sanft^ ,suavis, affabilis; in malam
partem: blanđus' ,schmeichlerisch ; zart, vorzar-
telt, passend, bequem^ (Jungmann); poj. lagodny
,sanft, gelind' (Linde).

1. adj.

a. ugodan, udoban. Lagodnu i svetlu (be-
^edu) stvoril jest. Anton Dalm., nov. tost. pred-
govor. Milost ne, što je sebi korisno i lagodno,
nego što mnozima koristuje većma razgleda. B.
Eašić, nasl. 217. Vrime nas uvrti u život la-
godan. Đ. Baraković, jar. 75.

b. slab.

a) u pravome smislu. — U Stulićev'u
rječniku: ,debilis, debilitatus' gćije ima i komp.:
Iag6dnijr.

b) u prenesenome (duševnome) smislu.
Lagodna zač je put človika i žene. M. Vetranić
2, 381.

c) u osobitome znače1^u, slab poslije bo-
lesti (kad se Čovjek istom oporavja). — U Mika-
finu rječniku: .convalescens'.

e. u Bjelostjenčevu rječniku ima kajkavski
lagoden, v. priprost, gdje se ne zna, jeli u dobru
ili u zlu smislu.

2. adv. lagodno.

a. vidi 1, a. Ima lipo, lagodno i razumno
pred £imi čtati. Postila. A1&.

b. bez truda ? Mogli bi . . . Leho lagodno
smrtju zavaliti. I. T. Mrnavić, osm. 47.

c. vidi 1, c. — U Stuličevu rječniku : ,de-
biliter, infirme, imbecilliter* gdje ima komp. la-
g6dnije.

LAGODITI, lagodfm, impf. umirivati, ublaži-
vati, kao da je ovako naj starije značene, vidi
lagoda od Čega postaje. — Biječ je praslavenska,
isporedi stslov. lagoditi ,convenire'; nslov. Ugo-
diti ,erquicken^ (PleterSnik); rus. JiaroAHTt, sla-
gati; češ. lahoditi ,mildern, lindem, sanfter ma-
chen, besanftigen; anpassen; liebkcsen, schmei-
cheln, scbdn thun^ (Jungmann); pof. lagodzić
,mildem, lindem, sanfter machen, besanftigen*
(Linde). — Između rječnika u Bjelostjenčevu (la-
godim, vgadam , tempero*, v. mešam), u Stuličevu
(,debilitare, infirmare') s dodatkom da je uzeto
iz BjelostjenČeva (?), u Volti jijinu (,temperare,
lenificare' ,massigen, lindem*).
1. aktivno.

a. uređivati, pHređivati, slagati. Vrhu pi-
šam duhovnih (papa Damazo) odluči ga neka
ih prigleda, prigledajući kara, karajući ih raz-
dijuje, razdijujući lagodi. F. Glavinić, cvit. 410^.
— Tome je slično i znaČene miješati (n. p. vodu
s vinom), raslavfati. n Bjelostjenčevu rječniku
(u latinskome dijelu): ,tempero'; vino z vodum
lagoditi ,vinum aqua tomperare'.

b. olakšavati. Molitva pamet čisti, volu
kripi, spomenutje lagodi ... F. Glavinić, cvit.
115A. NauČite}i, ki veru prosvit)uju, ufai'ie la-
gode. 855a. Post pamet čisti, vo)u na dobro
prigiba, spomenu tja lagodi. 400^. Ufonje put
k nebu lagodi. posl. 74.

c. kad je objekat čejađe, olakšavati mu
trud. Bi gladan on ki svakoga nasićuje, žojan

Digitized by VjOO V

le

LAOODITI, 1, c.

874

LAGUMATI

ki svakoga napaja^ trudan ki svakoga lagodi. F.
Glavinić, cvit. 420.

đ. laskatiy milovati^ i u metaforičkome ili
u prenesenome smislu. Ticanje pripogibivije od
sviju ćutjonja i prinemilostno lagodoće. Blago
tari. 2, 154. Baskošno Živac i lagodeć svoje tilo.
2, 824. Dali se jest našlo đice sedmogodištno,
tkojim buđuć pri tili i lagodili ih progonite] i, da
se odreku s. vire, hrabreno podnesoše muke. 2,
222. U}udno8ti koja gorštaka lagodi. M. Pa-
vlinović, rasi. spisi. 414. Lagodi ti koga, rije-
čima masati, blasniti. M. Pavlinovid.

e. slabiti, — U Stuličevu rječniku, — ne-
pouzdano.

2. sa se, recipročno, slagati se, sporazumije-
vati se. Tadk se lagodi viče, da ima prisežnik
pokazati . . . Stat. krč. ark. 2, 292. (1362).

LAGODNOST, /. osobina onoga što je lagodno,
vidi lagoda. — Od xvii vijeka.

a. prema lagodan, 1. a. Jere putevno pri-
gnutje, sfoje hotjenje, ufanje od povraćenja, po-
žuda, lagodnost ritko se bo6e uzdale6iti. B. Ka-
Sić, nasl. 25. Badi moje li 6asti ili tvoje lagod-
nosti i koristi većma se prigibješ. 128.

b. prema lagoditi, 1, a. — U Bjelostjenievu
rječniku (u latinskome dijelu): ,temperamentum,
temperatio, temperatura, temperieaS i u osobi-
tome značenu (o vremenu kad nije ni vruće ni
studeno) : lagodnost vremena ,temperies, ut tem-
peries coeli 1. aeris'.

c. prema lagodan, b, a). — U Stuličevu rječ-
niku: ,infirmitas, debilitas'.

d. prema lagodan, 1, b, c). — U Mikafinu
rječniku: ,convalescentia^ — Amo va}a da pri-
pada i ovajpritnjer: Ako pomast zdrav (zdravfe?)
ne dade, lije&it želiš oga& paka, s ]&im ako rda
sva ne pade, lagodnosti nije traka. J. EavaHin
403*.

LAG0D0BN08T, /. u Voltigijinu rječniku:
,temperatura, temperie d' aria^ ,eine gem&ssigte
art der dinge, als der luft ec.^ — Biječ nepouz-
dana, jer je po svoj prilici uzeta iz Bjelostjen-
čeva rječnika (vidi lagodnost, b) t trebalo bi Či-
tati lagodnost.

LAGODSTVO, n. samo u Stuličevu rječniku
uz lagodnost.

LAGOĐUŠIĆI, m. pL ime plemenu i selu u
Lici. — Pomine se xv i xvi vijeka. Čuju da se
je nika rota učinila v Lagodušićih ... I tu pri-
stupivše plemeniti |udi LagoduSići po imeni Ko-
šići i Hrančići i Badušići i Tvrdčići i Plavšići . . .
Mon. croat. 167. (1497). Anton Košić z Lago-
dušić. 182. (1501). To je bilo v LagoduSićih
polak kaštela. 184. (1508). Kada pridosmo na
lice zem)e, tu pridoše Lagodušići. 196. (lolO).
Matijom Badušićem z LagoduŠić. 204. (1513).

LAGOĐAHAN, lagodahna, a^j- dem. lagodan.
— isporedi lagodašan. — Samo u Stuličevu rječ-
niku: ,nonnihil debilitatus^

LAGOĐAHAT, lagodahta, at^j. u Stuličevu
rječniku uz lagođahan. — nije dosta pouzdano.

LAGODAŠAN, la^ođašna, adj. samo u Stuli-
čevu rječniku uz lagođahan.

LAGOĐEI^TE, n. djelo kojijem se lagodi. Zašto
tolika lagodjenja ovoj puti što im^ bit jizbina
crvi? Blago turi. 2, 168. — Amo pripada i ovaj
primjer u kojemu jamačno štamparskom griješ-
kom stoji lagolei^e mj. lagodei^e (smisao nije
dosta jasan). On koji vidijaše u srcu i^ihovu po-
tištenos od misli, a čujaše u riječi lagolei^e . . .
S. Bosa 94*.

LAGOTAN, lagotna, adj. vidi lagodan. — IJ

Bjelostjenčcvu rječniku: (kajkavski) lagoten ,de-
bilis, exiguus^ v. mlaliav; u Jambrešičevu : la-
hoten (sic) ,debili8'; ti Stuličevu: lagoten, v. la-
godan iz Bjelostjenčeoa ; u Volti jijinu: ,debole,
le^gerino' ,leicht, gering^ — Ima i adv. lagotno
u Bjelostjenčcvu rječniku: ,debiliter, exigue^

LAGOVA ČESMA, f. ime mjestu u Srbiji u
okrugu crnoriječkome. Niva kod Lagove Č^me.
Sr. nov. 1870. 818.

LAGOVATI, lagujem, impf. riječ nepoznata
značeika (zar je srodna s lagati, laskati?) u du-
brovačkoj poslovici XVII vijeka. S kijem je zi-
movat, nije ga lagovat. (D). Poslov. danič.

LAGUĆ, m. dolAak žrvaA. u Brodu. F. He-
fele.^

LAGUHAN, luguhna, adj. dem. lagak (vidi
lak), isporedi 1. i 2. lagahan. — Samo u narod-
nijem pjesmama našega vremena : u svijem je pri-
n^erima na nogo lagn(h)ne, te se poznaje samo
acc. pl. f. nominalne deklinacije. u onoga dijela
našega naroda što ne izgovara h, glasi lagiine.
— Između rječnika u Vukovu: lagiin, vide la-
gahan s dodatkom da se govori u Hercegovini.
vn}a da je sam Vuk načinio nom. sing. m. lagun,
kojemu nema drugdje potvrde. — / ovdje je za-
bifeŠen akcenat po Vukovu rječniku, ali prema
lagdŠan vafa da bi uprav bio akc. lagiihan, la-
guhna. Miloš skoči na noge lagune. Nar. pjes.
vuk. 2, 477. Usta Vuče na nogo lagune. 8, 880.
Skoči Ale na noge laguhne. Nar. pjes. horm.
1, 117. Osman skoči na noge laguhne. Smailag.
meh. 32.

LAGUM, m. podufi prokop ispod zemfe. — Od
tur. lagym, lagum. — Akc. je ovdje zabiležen po
Vukovu rječniku; u Ivekovićevu je lagtim; a ja
sam Čuo l&gam. — Od xv]ii vijeka.

a. kod opsade grada, prokop što neprijateji
načine do ispod bedema, pa ondje meču praha
(baruta) ili drufo što praskavo tako da se mošt
zapaliti i rastrijeskati bedem. — Između rječnika
u Vukovu (,die mine' ,cuniculus': potkopati ili
podmetnuti lagum ,eine mine anlegen' ,cunicu-
lum agoS cf. tavnik). Učinit podkope aliti la-
gume. S. Margitić, fala. 157. Ali Turci nigda
ne pristaju, juriš čine, lagum podkopaju. And.
Kačić, razg. 152^. Turci žestok lagum užegoŠe,
po Sigeta u lagum digoše. 178*. Da će se grad
lagumom u ariju baciti. M. Dobretić 136. Za
koliko se godina Biograd jest zidao? ipak za tri
miseca barutom i lagumi svega razoriše. Đ. Ba-
pić 397. Nas će Turci lagumom dignuti. Nar.
pjes. vuk. 2, 503. Gdi će biti lagum pod Mo-
ravom ? 2, 503. Pod Turke je lagum potkopala,
i na lagum Turke namamila; kad lagumu živu
vatru dade, odletiše pod nebesa Turci. 8, 564.
Bije Beča sa četiri strane, s jedne strane iz to-
pova bije, 8 drugo strane juriš bez prestanka,
s treće strane lagum potkopava, a s Četvrte kum-
barama pali. 3, 46. Pod kulu mu šanac prima-
koše, s dru<2:e strane lagura zakopaše. 4, 442.
Jer mu bješe oga& odolio od lagumah koje pod-
žegoše. Pjev. crn. 89l>. Svu Oziju u lagum di-
goše. 306*.

b. vidi u Vukovu rječniku: (u Srijemu) u
brdu iskopan podrum za vino ,art keller' ,cellae
genus'.

LAGUM ATI, lagdm&m, impf. lagumom dizati
u vazduh. — U narodnijem pjesmama naJšega
vremena. I čuvajte bedem ispod crkve, e će
Turci lagum potkopati i lagumat crkvu mana-
stira. Nar. pjes. vuk. 5, 113. Da veliki lagum
zakopamo, da negovu vojsku lagumamo. 5, 366.

Digitized by

Google

LAGUMATI

875

LAINOVKJ

Lagamaše prebijelu kalu. Nar. pjes. petr. 1, 246.
Htio je lagumati kuću. V. Bogišić, zborn. 600.
-LAGUMĆIJA, m. čovjek (vojnik) kojemu je
posao potkopavati lagume. — Od tur. lagum^.
— Ođ XVIII vijeka^ a između rječnika u Vukovu
(.der minirer^ »cunicularius*). Svega jula no pri-
staše Turci jade dajuć Beču bijelomu, lagum-
gije lagume žegući . . . And. Kačić, razg. 238^.

1. LAG'&N, adj, vidi laguhan.

2. LAGUN, m. n^asna riječ u narodnoj pjesmi
našega vremena. Gradi lagun na vodici hladnoj,
tu će doći mlađahne divojke i doći će mlade
udovice. Nar. pjes. marjan. 143.

LAGUŠAN, laguSna, adj. dem, lagak (lak). —
isporedi laguhan. — U Vukovu rječniku.

LAGVA, /. vidi lagav. Na stolu je lagva, va
lagvi je vino. JaSke. 81. Lagva, sud drveni za
piće. Zem|. 1871. 3.

LAGVAB, m. čovjek Što gradi lagve. — U
Jambrešičevu rječniku (u latinskome dijelu) : ,do-
liarius'.

LAGVIĆ, m. dem. lagav. — • U Bjelosljenčevu
i u Jambrešičevu rječniku (u latinskome dijelu):
,doliolum^

LAGVIĆAK, lagvićka, m. dem. lagvić. — U
Jambrešičevu rječniku (u latinskome dijelu) : ,do-
liolum*.

LAĆUVEB, m. arap, tur, la^iiverd ,Lapis la-
zuli', modri kamen sa zlatnijem iilamaf c^jei^en
je ali nije dragi kamen. — U naše vrijeme. Stare
kujun^je Cincari prave ga (tirkis) u na&oj zem]i
po nekim mestima i taj se zove ,laćuver^ Đ. Po-
pović, poznav. robe. 14.

LAH, /. vrlo sumniva riječ u kiMsi xvi vijeka,
po svoj prilici treba čitati laž. Ova (osma) za-
povM zakraćuje vsaku ,laah', vsako lastenje i
vsako zlogovorenje na iskri^ega. Š. Budinić, sum.
39h.

LAHy LAH-, vidi vlab, vlah-, lag-, lak-.
LAHALO, m. pretjeralac, koji pretjeruje. Slo-
vinac. 1880. 889.

lAhAI^E, n. 4jelo kojijem se laha (vidi 1. la-
hati). — V Stuličevu rječniku.

1. LAHATI, laham, impf. u Stuličevu rječ-
niku : ,celeriter egredi^, dcikle bi značilo brzo iz-
laziti, moše biti da je ovakovo znaČene bilo u
Dubrovniku za Stuličeva vremena; sad je živa
riječ u Dubrovniku, i znači: hoditi brzo uopče,
a to u nekom podrugfivome smislu, n. p. ,Što la-
ha§? pomirili su se^ P. Budmani.

2. LAHATI, laham, impf. pretjerivati, tal. ,esa-
gerare*. Slovinac. 1880. 389.

LAHATI SE, laham se, impf. vidi lakomi ti
se. — U jednoga pisca Hercegovca našega vre-
mena. Nećemo se lahat za tudijem. Osvetu. 3,
43. A ćesaru neće pomoć pravda, jer se laha
na tuda ogi^išta. 6, 67.

LAHCE, n.? ili f pl.? ime zaseoku u Bosni
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 29.

LAHČATI, vidi lakčati.

LAHČE, n. mjesno ime. — Prije našega vre-
mena. Spom. stoj. 185.

LAHČtNA, vidi lakćina.
LAHII^A, /. ime vrelu, Marindol kod Karlovca.
D. Hire.

1. LAHNUTI, lahnem, pf uzeti, uhvatiti, zgra-
biti. — Moie biti da je srodno s latiti (kao da
je deminutiv) ili još više s lajati, vidi 2. laja^e.

1. aktivno. — U jednoga pisca Hercegovca
našega vremena. Kad se prenu, lahna dugu po
srijedi di)ku. Osvetn. 3, 8. Borci staSe da du-
šicom dahuu, i da gladni krišku h]eba lahnu.
3, 103. Da je (glavu) zdravu ne puste bježanu,
već da mu je ko izdaj n u lahnu. 3, 133. Jednoć
gejak snese kabo mlijeka i zamoči da mu ga
razbijeli, ne bi V imo veće srkat bijela, aV Mo-
raća lahnu mu ga cijela. 5, 103. Jer svrvili Šiši
i goliši ter lahnuše Loju raiienoga pa snesoše
na (aršiju glavnu. 6, 79. Polećeli niz brda sol-
dati ter se love na kapiju prvu kano momci
udaćnoj djevojci, ko će prije lahntiti joj ruku.
7, 50.

2. sa se, refleksivno.

a. s penetivom, uhvatiti se, doči. ^ U istoga
pisca u kouega ima i aktivni oblik. Da se vo)an
lahne Gore Crne. Osvetn. 5, 6.

b. s prijedlogom na • akuzativom, popeti
se (na koi^a). — U jednoga pisca Čakavca xvif
vijeka. Ne taknuf strimena na koi&a se lahnu.
Đ. Baraković, vil. 87.

2. lAhNUTI, vidi laknuti.

lAhOB, m. tihi vjetrič, povjetarce. — isporedi
lahori ti. — U naše vrijeme. Lahor, Lavor, ggr.
,brise, sanfter wind tiberhaupt', tal. ,aura, uzza',
frc. ,brise, fraicheur', egl. ,breeze, cat^s paw'. B.
Šulek, rjećn. znanstv. naz. i u Popovičevu rječ-
niku: gelinder wind kod wind.

LAH6b£iI^£, n. djelo kcjijem (vjetar) lahori.
— U Vukovu rječniku (lav6reiie).

LAH6bITI, lah6rim, impf tiho duJiati, piriti,
pirkati (o vjetru). — U Vukovu rječniku (s v
ir^. h): lavćriti ,sanft wehen' ,de vento leni et
miti': vjetar po malo lavori. — Mislim kako i
Daničic (kor. 24) da v stoji mj. pravilnoga h.

LAHOTAN, lahotna, a^j* vidi lagodan. — U
Jambrešičevu rječniku: (h^jkavski) lahoten ,de-
bilisS t u Stuličevu: v. lagodan iz Habdeličisva.

LAhŠATI, vidi kod lakšati.

LAHŠtNA, vidi lakšina.

lAiK, m. Xaix6s (od laćg, puk), laicus. Čovjek
što nije svečenik, — Od latinske riječi ili od tal,
lAioo. -- Od XVI vijeka (vidi b).

a. uopče čovjek što nije svečenik, što je svje-
tov1^ak. Ako pokornik bude laik. B. Kašić, rit.
54. Toliko prima laik u samoj ostiji koliko mi-
snik u osti(jiJ i kaleiu. L ĐrŽić 398. Nok drugi
misnik sudi misnika posvećenoga, a laici i ne-
sveti )udi ne mogu. I. Ančić, svit 67. More
narediti kleriku da promlati drugoga klerika a
laiku laika. 75. Kanon koji zabrai&uje laika ili
svitovnoga za episkopa rediti. A. Kanižlić, kam.
44.

b. frater conversus, u manastirima (osobito
fratarskijem) Čovjek što pripada redu kao i mi-
snici, ali se bavi samo domačijem poslom a ne
crkvenijem. Mnisi stijahu se držati ga kako laika.
Mirakuli. 7. (Opat) š nim posla jednoga laika.
Pril. jag. ark. 9, 70. (1520). I u svakomu sve-
tomu redu (fratarskome) dvi su vrste čejadi:
jedni se zovu laici to jest ne posvećeni . . . ; ove
uzimaju misnici, da im sluše u stvari svitovAe . . .
I. Ančić, ogl. 115. Nahodeći se Paskval laik u
manastiru. J. Banovac, pred. 138.

c. idiota, s toga što su srediiega vijeka go-
tovo sami redovnici i uopče svećenici (,clerici')
bili učeni }udi, ostalo je do dana današiiega, da
se laik zove Čovjek nevjeŠt kakvoj znanosti. P.
Budmani.

lAiNOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
G. Jovo Lainović koji se rodio u Novome u Boki

Digitized by

Google

LAINOVIĆ

876

LAJATI, 1, a, h) cc).

od roditejrL iz FoSe u Ercegovini. Vuk, nar. pjos.

1, VI. ^

1. LAJ, laja, m, vidi lavež. — t/ jednoga pisca
XVIII vijeka. I (pas troglavi) ostavi onftas krute
laje. J. Kavai^in 892^. Tu božica od osveto svej
teftiši neprostivo nihov šaptat, laj i smoto. 442^.

— Po tijem primjerima vafa da pripada amo i
ovajf a ne pod 1. laja: Ujeda ih riječim, lajom,
i ogariva svojom čajora. J. Kavaiiin 57^.

2. LAJ, m. (?) nejasna riječ na jednome mjestu
XVIII vijeka ; stoji uz pas i kao da znači lajavac.
Po pržini kraj Dunaja teku u pored tri psa laja.
J. Kavanin 283*. (misli se na grb slavonski kako
je naslikan u M. Orbin, il regno degli slavi.
242).

1. LAJA, /. lavežf isporedi 1. laj. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Vučica . . . bune se ne boji ni
laja od pasa. M. Vetranić 2, 827. Od pasa prid
lajom. 2, 876.

2. LAJA, /. ime domaćijem zivotinama.

a. ovci, Bruvno, Bosna. D. Hire. F. Kurelac,
dom. živ. 32. Laja, crna ovca. D. Trstei'iak.
L&ja, imo lajastoj t. j. crnoj ovci. u Dobroselu.
M. Medić.

b. kozi. Bastaja, Daruvar. D. Hire.
LAJALAC, lajaoca, m. onaj (uprav pas, a u

prenesenome smislu i čovjek) koji laje. — U Mi-
ka}inu rječniku: lajalac, koji laje ,latrator' ; u
Belinu: ,abbajatore, propriamente cane che ab-
baja* ,latrator* 2*; u Stuličevu: lajalac i griješkom
lajaoc ,latrator, met. oblocutor^
LAJA LICA, /. žensko što laje, isporedi lajalac.

— U Belinu rječniku : .abbajatrice* ,latratrix'
2&, i u Stuličevu: ,quae latrat^

LAJAN, lajna, m. vidi lajno. — Samo u ru-
kopisu glagojskome xv vijeka. Pismo ih ta koje
zove gudcem, ki ne tiče ni v jedno vrimo cvita,
ko obaluje se vsb v lajau. Starine. 23, 74. (1496).

1. LAJAlifE, n. djelo kojijem se laje (vidi 1.
lajati). — Stariji je oblik lajanje. — Između rječ-
nika u Belinu (lajanje ,abbajamonto, propria-
mente il bajar del cane' »latratus* la), u Bjelo-
stjenčevu, u Jambrešićevu, u Stuličevu, u Vukovu.
Ki (psič) lajanjem svojim zece vzdvižo. Naručn.
2h. Ovi mrmi^avoi jesu oni koji paze stada dja-
vaoskoga, od koga neće da se izgubi nijedna
ovca, i ako se odijeli koja od krda djavaoskoga
i obrati se k Isukrstu oni ju progone s lajanjem
i klai^em govoreći zlo i mrmljajući . . . M. Radnić
17<^. Psi zaglušuju svojim lajanjem susistvo. A.
d. Bella, razgov. 72. Bestimaturi ga krune sve-
togrdnim lajaAem. J. Banovac, pripov. 58.

2. LAJAlSfE, n. insidiae, zasjeda, busija, uprav
djelo kojijem se laje (glagola laiati u oi^ome zna-
če'hu nema u našemu jeziku; ali ima stslov. la-
jati, laj^ ,insidiari'; može biti u svezi s lov i lo-
viti). — V kiMgama pisanima crkvenijem jezikom
(u starijim oblicima lajanije, lajanje), a između
rječnika u Daničičevu (lajanije »insidiae*). Seti
jego i lajanija rastrBgb. Stefan, sim. pam. šaf.
25. ErbstomB ograždajomi vragu protiv]ajem se
ne boješti se kazni jogo ni lajan(^>a. Mon. serb.
83. (1275—1321). Ne ustraši se kramoly jego ni
lajanija. Danilo 85.

LAJAST, acy. vidi lajav. M. Medić.

LAJATE^i, m. vidi lajatejstvo. — U Stuličevu
rječniku: ,nascondiglio' ,latebrae' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara. — nepouzdano.

LAJATE^iSTVO, n. vidi 2. lajaiie. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,insidiae'.

LAJATI, lajem, impf. ispuštati iz sebe glas

kao pas (obično se shvača kao onomatopeja bau
bau t7* vau vau). — Akc. se ne mijeAa (aor. 2 i
3 sing, laja, impt. l&j, ISjmo, lajte). — Riječ je
praslavenska, isporedi stslov, lajati, rus. jiaarb,
češ. liti, pof. lajać; twia i lit. loti • let. I8t. —
Korijen je la, a j umeče se samo radi zijeva
(isporedi lavež) ; može biti da je la onomatopeja
(isporedi latrare). — Između rječnika u Vranci-
čevu (,latraro*), u Mikafinu (Jatro, oblatro, al-
latro, conlatro*), u Belinu (,abbajare* ,latrare* 2*),
u Bjelostjenčevu (lajom Jatro, baubor'; v. bau-
k&m. 2. lajem kot lisica ,o:annio^ 8. lajom na
drugoga ,obloquor'), u Jambrcšičevu (lajem ,latro*;
lajem jakti lisica ,gannio*), u Stuličevu (,latrare*),
u Volti^ijinu (,bajare, latrare' »bellen'); u Vu-
kovu: 1. ,bellen' ,latro*. — 2. ,8cbimpflich fur
reden' ,gannire' s primjerima: Sve laje za Aim
koješta. Šta laješ? Ne laj (jhBiVs maul'); u Da-
ničičevu (,latrare').
1. neprelazno.
a. u pravome smislu.

a) 0 psu (pas laje i od radosti, ali se
obično misli da laje od fuiine), i o čejadetu kad
ispušta glas kao pas.

€UM) uopče. Jako besni pasb laje. Glas-
nik. 10, 251. Kako psi lajahu. Aleks. jag. star.
3, 274. Jao vam, psi nimi ki nećete lajati. Na-
ručn. 99&. Psi počefie lajati. Zborn. 44^. A
kako laje jak (pas). N. Naješković 1, 183. Pas
pakjeni laje i straši nage sjeni. ćt. Palmotić 2,
455. Laje ali ujisti ne more. I. Ančić. svit
245. Psi prijuti, ki kad laju... P. Hekto-
rović(?) 91. I za vuci laju i skoču (psi). J. Ka-
vai^in 378b. Paa svezan u sin^iru, koii more la-
jati al' ujest ne more. F. Lastrić, od 195. Nek
laje, samo da ne uijeda. (Z). Pošlo v. danič. Da
nit' reži, niti laje (pas). V. Došen 117». Kuga-
jući se čauŠ laje, kažuć svatom, da bi kučka.
158a. Da tko sa psim lajat stane . . . 190«. Li-
nac veli: ,Garov laje'. 256». Kera laje, švaler
hleba daje. Nar. pjes. vuk. 1, 632. Ne laje kuca
sela radi nego sebe radi. Nar. posl. vuk. 201.
Pas koji (mnogo) laje ne ujeda. 246. Što pas
više laje, mane ujeda. 359. Kučka nek laje a
žena nek muči. V. Bogišić, zborn. 46.

bb) kad se izriče ono radi čega pas
laje, može stajati : cuia) u acc. s prijedlogom na.
Pas privezan može lajati na čovjeka. M. Div-
ković, nauk. 98b. Psi na nas laju. M. Badnić
217i>. Na A no laja (ščenac mnoštvo). J. Ka-
va Ain lOh. Psi na nebo obnoć laju. V. Došen
133a. šibe, kerče ! ne laj na SvalerČe. Nar. pjes.
vuk. 1, 632. Ko na zvijezde laje, ispašće mu
zubi. 149. Maniti i na zvijezde laje. 175. Pas
i na zvijezde laje. 246. Teško vuku, za kime
no laju i junaku za kim ne govore. 813. Da
ne laju paščad na proroka. P. Petrović, gor.
vijen. 71. — bbb) u istome ili sličnome smislu
nalaze se prijedlozi za (s instr.), euprotiva (s dat.),
oko (s gen.). Nijo onde vuka, za kojim psi ne
laju. Nar. posl. vuk. 216. — Pas laje suprotiva
neprijatejem. I. T. Mrnavić, ist. 172. — A svi
grijesi kako kuČki oko i^ega lajati će. B. Zu-
zeri 37.

b) kaže se gdjegdje i o drugijem životi-
ihama u kojijeh nije isti glas kao u psa.

<ia) 0 lisici. Sa Tatinca lajaše lisica.
Nar. pjes. vuk. 4, 176. Sa Tatinca što laje li-
sica ono jeste Lazare Mutave. 4, 177.

bb) 0 vuku. Nenavidni ovčarom vu-
kova, koji laju a ne ujedan. A. T. Blagojević,
pjesnik. 50.

cc) 0 jazaveu. Jaz vi laju a jehine buČu.
Osvetu. 4, 70.

Digitized by

Google

LAJATI, 1, a, b) dd).

Qll

LAJHARIJA

dd) 0 lavUf vidi lav.
b. u prenesenome smislu,

a) o buci što čini što neživo. Trbuh
lajo, glad nemoć zadaje. Osvetu. 4. 83. Sa nih
laju topi nanizani^ i iglarko polajuju dilke. Osveta.
5, 107.

b) 0 čeJadetUf elo govoriti^ psovati^ bez-
obrazno govoriti, pa i u ne posve zlome smislu,
vikati.

aa) uopće. Pust* Judi da laju. P. Lu-
karević 88. Bezuanac neka bode, i nenavis neka
laje. J. Kava&in 79^. Okolo lajućih eretika. A.
Baćić 15G. Jedni se sve karaju, ko)u i laju
svako zlo govoreći. J. Banovac, pripov. 201.
Niti smo vas zvali da lajete; Sto god bo govo-
rite jesu laži. A. Kanižlić, kam 315. Oada didi
smradno laju. V. ĐoSen 163l>. Dal* kad laju i
kad psuju (proŽdori), 185^. A i onda dok si
mlada bila, ništa dobra nisi učinila nog lajala
kako i sad laješ. M. A. Be)ković, sat. Đ6». Kada
lajaše i podrugivaše se sa mnom neprijate)i moji.
G. Peštalić 14. Ne laj ! (kaže se kad ko pogano
govori, psuje, kuue, nosramne riječi izušća). Nar.
posl. stojan. 111. Ne laj, kako ti to smiješ reći?
S. J^ubiša, prip. 72.

bb) može se izreći o kome ili o čemu
se zlo govori (isporedi a, a) bb)), i to prijedlo-
zima : €iaa) na s acc. Krivovirci na rožario laju.
A. Kanižlić, utoč. 254. A ti na A i bisna laješ.
V. Đošen 125b. Koji laju na iskriiega. S. Rosa
78b. — bbb) za s instr, A pokojne od kapaj u (ne-
navidni), kad za Aima bisno laju. V. Došen
134*. — ccc) proti va ili suproć 8 dat. Kako psi
bisni laju protiva meni. P. Badovčić, način. 291.
Zaludu laju svi erotici protiva crkvi. A. Baćić
157. Da ne lajem suproć onimi. A. d. Bella,
razgov. 72.

2. prelazno, objekat je ono što se izušćuje
lajući (obično u prenesenome smislu).

a. ako je objekat to, Sto (relativno) itd,
može biti glagol i u pravome smislu. Što pas laje
vjetar nosi. Što pas na zvijezde laje to Bog ne
sluša. Nar. posl. vuk. 359. To im jezik i sad
laje. V. Došen 165l>.

b. objekat je supstantiv kojijem se u kratko
izriče smisao onoga što se govori. I smrad svaki
kada laje (bludnica), V. Došen 97l>. Kad sra-
motno no pivaju i smrad svaki kad ne laju
(svati). 152b. Jor pogrde takve laje, zao izgled
da svim daje. 153*. Svaku tamnost bisno laju.
168b.

c. objekat su same riječi (oratio recta) što
se izgovaraju, Ter ovako (ko pas) laje: ,Zdrav,
moj dragi raeštre!' A. Yita}LĆ, ostan. 100. Kao
crv grize iznutra dušu, lajući: ,Što si učinio?'
F. Lastrić, ned. 76. Na rimskoga papu lajati
,anathema' to jest proklestvo, jest opačina. A.
Kanižlić, kam. 855—856.

đ. mj. objekta ima podložna rečenica s da
(oratio obliqua). Tu Demokrit plaća veoma svo-
jim Bijednikom ki sneć laja, da od prašaka i od
atoma svijet se učini s i^ib micaja. J. Kavai^in
443<^. A sam proždor bisan laje, da za Boga on
ne Ij^aje. V. Došen 186*.

LAJAV, ađj. koji (mnogo) Ic^je (u pravome a
još češće u prenesenome smislu). — U naše vri-
jeme^ a između rječnika u Stulićevu (,latrans'),
u Vukovu (,der eine bose zunge bat, bosziingig'
,qui linguae acerbae et immodice liberae est',
cf. jezičan).

a. u pravome smislu, o psetu. Lajava kučka
selo učuva. Nar. posl. vuk. 1G5.

b. u prenesenome smislu, o čefadetu (vidi la-
jati, 1, b, b)), Lajavoj seki celivi rijetki. Nar.

posl. vuk. 1G5. Imao boro zlu i lajavu ženu.
Nar. prip. vrč. 86. Zla godina i lajava žena.
215. Beče se za lajavo žensko. Vuk, poslov.
210. Napao na ženu lajavu i krvomutnu. S. ^ivl-
biša, prip. 144. — I u ovome se primjeru govori
0 čefadetu kao o psetu: Čujete li lajavoga ku-
sova a šarenoga kudrova kako slično veze a
lijepo laže? Pravdonoša. 1851. 30.

e. u prenesenome smislu, o jeziku. Lajav (je-
zik) Sto više zbori, ma£e se mori. Nar. posl.
vuk. 165. Zla i lajava jezika. V. Vrčović, niz.
310.

LAJAVaC, laj&vca, m. lajav pas, ali Češće u
prenesenome smislu (vidi lajati, 1, b, b)) čovjek. —
Od xvn vijeka, a između rječnika u Belinu (,ab-
bajante, che abbaja' ,latrans^ 1a; ,abbajatore,
propriamente cano che abbaja' ,latrator' 2*), u
BJelos^jenČevu (kajkavski lajavoc, lajavica, koji
ali koja laje ,latrans, latrator, foem. latratrix*),
u Stulićevu (,latrans'), u Voltigijinu (,bajatore,
cialtrone' ,plauderer, 8cbwolger*), u Vukovu (čo-
vjek zla jezika ,menscb der eine b5se zunge hat'
,bomo linguae acerbae et immodice liberae' s do-
datkom da se govori u Boci). Ne odgovoriti la-
javcu jest rasrditi ga. M. Radnić 19^. Bazumite
li vi, niki lajavci i lajavice, kojeno tolike nepo-
štene i smrdeće riči govorite ? J. Banovac, razg.
63.

1. LAJAVICA, /. lajava kučka, ali češće u
prenesenome smislu (vidi lajati, 1, b, b)) žensko
čelađe. — ' Od xvii vijeka, a između rječnika u
Mikajinu (lajavica, koja laje ,oblatratrixO gdje
se n4; prije nahodi, u Belinu (,abbajante, cbe
abbajV ,latrans' lb; ,abbajatrice' ,lati*atrix' 2*),
u Bjelos^enčevu (vidi kod lajavac), n Stulićevu
(v. lajalica), u Voltigijinu (,ciarliera, oianciatrice*
,plauderinn*), u Vukovu (žensko zla jezika ,frauen-
zimmer das eino bdse zunge hat' .mulier linguae
acerbae et immodico liberae'). Bazumite li vi,
niki lajavci i lajavice, kojeno tolike nepoštene
i smrdeće riči govorite? J. Banovac, razg. 63.

2. LAJAVICA, /. dosadno pjevane kao lajane.

— U narodnoj pripovijeci našega vremena. Onda
lacman uzjaše na ii (đavola), ali mjesto pjesne
zaintači u lajavicu: ,tralala, tralala' itd. Dodije
se đavolu, pa upita lacmana: ,Ima li još koliko
od te proklete lajavice?' Nar. prip. vrč. 139.

lAjBAC, Idjpca, m. zovu u bosanskoj Krajini
neki fermen ali jo različitiji od običnoga. y,
Stojanović. — Od nem. leib.

LAJČAN, m. ime ovnu. Vetovo, Požega. D.
Hire.

LAJDICA, /. tt Vukovu rječniku: vide čunak
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj u kršćana.

— To je sama riječ ladjica u kojoj su premje-
šteni glasovi d t j.

LAJEV DO, Lajeva Dola, m. ime selu u Crnoj
Gori u katunskoj nahiji. Glasnik. 40, 18.

LAJFEB, m. ime psu. Bastaja, Daruvar. D.
Hire. — Od fiem. l&ufer. — isporedi lafor.

LAJHA, /. fraus, prijevara. — Postane vidi
kod lajhati. — U glagofskotne rukopisu xv vijeka.
Čineći hinbe i lajhe proti tebi i proti iskrdemu.
Kolunićev zborn. 3. Ako te lajhe i hinbe ke se
čine ako su vazda proti zakonu Božiju ali proti
zakonu šega svita. 4.

LAJHAB, m. fraudator, varalica. — Od srvnem,
leichaere, leicher. — BijeČ je kajkavska. — U
Stulićevu rječniku : v. varalac s dodatkom da je
uzeto iz Habdelićeva,

LAJHARIJA, /. vidi lajha. — Postaje od laj-

Digitized by

Google

LAJHAKIJA

878

1. LAK

har ialijanskijem ncistavkom eria (liem. erei). —
U glagolskome spomeniku xvi vijeka. Sebi čineći
s prehimbom i lajharijom. Mon. croat. 283. (1581).

LAJHARITI, lajharim, impf. vidi lajhati. —
Postaje od lajhar. — U Stulićevu rječniku: v.
varati s dodatkom da je uzeto iz Habdelićeva,

LAJHATI, lajbam, impf, frauđare, varati. —
Od srcnem, leichen. — u glagofskom rukopisu
XV vijeka, Ki hiniš i lajhaš tvoga iskriioga. Ko-
lunićev zborn. 3. Vazda ka(da) ti hinil i laj-
haš ... to jest vazda smrtni grib. 4.

LAJICA, /. ime ovci, Vetovo, Požega. D. Hire.

LAJIN, m. ime ovnu, F. Karelac, dom. živ.
82.

LAJIŠ, m. vidi lajin. — U narodnoj zagoned
našega vremena. Pun tor ovaca, medu Aima sam
lajiš bleji, odgonetfaj: pop u crkvi. Magazin.
1869. 124. — isporedi lajiša.

LAJIŠA, m. vidi lajiš. Pun tor ovaca, medu
i^ima sam lajiša bleji. — Crn lajiša med* ovcama
bleji. Nar. zag. nov. 173.

1. LAJKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ.
32.

2. LAJEA, /. nešto što laje. — U narodnijem
zagonetkama našega vremena. Laj ka laje, daleko
se čuje. odgonetjaj: prat)ača. Nar. zag. nov. 175.
Laj ka laje u dolini, čak se čuje a borini. odgo-
netfaj: puška. 184. Lajka laje u Morave, čak
se čuje u dubrave, odgonetfaj: sjekira. 204.

1. LAJKO, m. ime koi^u. F. Kurelac, dom.
živ. 10.

2. LAJKO, m. u narodnoj zagoneci našega
vremena. Kad pade fratar iz mede, lajko ga od-
mah pojede, odgor^tfaj: jaje(?). Nar. zag. nov.
75.

LAJKO VA, /. kao da je mjesno ime u Bod
kotorskoj* — u narodnijem pjesmama xviii vi-
jeka. Koji Lajkovom k Ledenicam odmaknu se
od Perasta. Nar. pjes. bog. 184. Koji za brdo
za prije pobjeći, koji Lajkovom bandom Lede-
nica. 187.

LAJKOVAC, Lajkovca, m. mjesno ime u Sr-
biji u okrugu vafevskome. Laj kovač, selo. K. Jo-
vanović 105. Laj kovač, zaselak. 102. Boiii Laj-
kovac, selo, 103.

LAJKO VINA, /. mjesno ime. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj našega vremena. Po široku
poju Laj kovini. Pjev. crn. 38^.

LAJNEN, aćij. stercorarius, koji pripada lajnu.

— U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka,
(Mravfe) u muhe Isgnene se stvoriše. M. Ve-
tranić 2, 167.

LAJNO, n, stercus. — Riječ je praslavenska,
isporedi stslov, lajno, češ. lejno, pof, }ajno. —
Nepoznata postaiia. — U knigama pisanima cr-
kvenijem jezikom^ a u naše vrijeme još u Istri.

— Između rječnika u Bjelostjenčevu (svinsko
lajno ,succerda' kod svinski, a u latinskome dijelu
pod excrementum i stercus), u Stuličevu (v. gnoj
iz Bjelostjenčeva)f u Daničičevu (,stercus'). Ija-
dehu lajna. Glasnik. 10, 224. Svinije lajno . . .
s maslomb polagaj na ranu. Sredovječn. lijek,
jag. star. 10, 108. Lajna suha lastoviča. 110.
Lajnom vodu oskvrni. Š. Kožičić 44*. Zame
komad lajna i klade ga na ogai^. Nar. prip. mi-
kul. 189. Lajnc. pogan goveđa, F. Kurelac,
dom. živ. 29. L&jni. stercus^ D. Nemanić, Čak.
kroat. stud. iftg. 5.

LAJO, m. ime ovnu (u Istri), F. Kurelac, dom.
živ. 63. — isporedi lajin.

1. iAJOTINA, m. i f, lajavac, lajavica. —
vidi kod 2. lajotina.

2. LAJOTINA, /. laz (ono što se laje). — U
naše vrijeme u Istri. Lajdtina ,gannitor seu gan-
nitrix ; mendacium^ D. Nemanić, čak. kroat.
stud^ iftg. 53.

LAJTMAN, acy. vidi poruči k. — Od nem.
leutnant (franc. lieutenant). — isporedi laćman
t lajtnant. — U naše vrijeme. A pod viknu Pavle
kapetane . . . On i lajtman ate otiskoše. Hrv.
nar. ^ pjes. 4, 147.

LAJTNANT, m. vidi poručik, lajtman, laćman.

— Nemam pismene potvrde (ipak vidi lajtnanto-
vica), ali sam čuo ocu riječ. P. Budmani.

LAJTNANTOVICA, /. lajtnantova iena, vidi
laćmanovica. — U jednoga pisca Slavonca xviii
vijeka. Jedna lajtnantovica i jedna barjaktarica.
M. A. Bojković, sabr. 11.

1. LAJUŠ, lajuša, m. lajavac. — U naše vri-
jeme u Istri, LajuLŠ ,latratorS gen. lajušU. Đ.
Nemanić, čak. kroat. stud. 48.

2. LAJUŠ, m. ime muško, ma§. Lajos ,Ludwig'.
LajuŠ, kra} ugrski. P. Vitezović, kron. 108. Po
Lajuša kraja smrti. 138.

LAJUŠEV, adj, koji pripada Lajušu, Marija
kći Lajuševa. P. Vitezović, kron. 108.

LAJZ, m. ime n^estu u Srbiji u okrugu kne-
ievačkome. Livada kod Lajza. Sr. nov. 1868. 208.

1. LAK, ać{j. levis; facilis, uprav koji malo
tegli, a od toga značeiia postaje drugo: koji po-
staje bez truda, koji se može učiniti bez truda
(isporedi obadva značeikt u tiem. leicht). — Su-
protno je t^žak. — Postelje od starijega oblika
Ibgbkb (praslav, lbg^ki>) tijem Što se prvo h pro-
mijenilo na a, a drugo je ispalo u soijem obli-
cima u kojima se poslije k nalazi vokal^ te bi
osnova bila lagk- a nominalni nom, sing, m. la-
gak, ali su se kod toga dogodile Mke promjene:
a) g ispred bezglasnoga k postalo je bezglasno
(k), te je onda ispalo i osnova je postala lak-;
tako vafa da se dogodilo u velike večine štoka-
vaca, u tome je slučaju po drugijem oblicima na-
stao nominalni nonL sing. m. lak; b) u ^evero-
zapadnijem krajevima mijeiHa se g ispred k na
h (vidi 1. k pod b): lahka, lahko itd.; nomi-
nalni nom, sing, m, ostaje tad lagak (viiU n. p.
Naručn. 84». 7bb; Korizm. 47b; A. Gheorgiceo,
nasl. 307; P. Vitezović, cvit. vii. 157; M. Kuha-
čević 39; Nar. prip. mikul. 55; l&gak, lahka,
lahko ,levis; facilis^ Đ. Nemanić, čak. kroat
stud. iiftsg. 20). oblike lahk (A. Georgiceo, nasl.
308) t lahak (Osvetu. 1, 56) jamačno su izmislili
sami pisci, također i lagko. Jačke 15; P. Bolić,
vinodjel. 2, 25 ; lagka. 2, 418 pisano je po eti-
mologičkoj ortografiji (u prvome prin^eru vafa
da treba čitati lahko, a u drugome lako t laka).
Često se nalazi pisano lahk- mješte lak-, jer pisci
sami nijesu izgovarali h, nego su ga pisali po
tobožikoj etimologiji; tako je jamačno u primje-
rima M. Radnica, iz Pjev, crn., lahko. Nar. pjes.
vila. 1868. 710, tt pisca Osvetnika; a po svoj pri-
lici i u pisca Kavaiiina (izdaiie je vrlo nepouz-
dano) i uopče u pisaca našega vremena, — BijeČ
je praslavenska, isporedi stslov, Ibg^k-b, rus, ^er-
tda (izgovori }ohki), češ. lehk^, pof, lehki (i letki).

— Osnova je indoevropska po svoj prilici In^ho,
isporedi lit, lenguas, snskrt. laghu, grč, iia^vi,
lat. le(g)vis, got, leihts, stvnem, llht (lenht), anglo-
saks. lungre (brz), — Između rječnika: a) lak
u Mikafinu (lak, lagahan ,levis'; lak, obrtan
,agilis, levis, mollis'), u Belinu (,leggiero' ,levis*
432<^; ,afErettoso, frettoloso' ,festinu8* 48b; ,agile,

Digitized by

Google

1. LAK

879

1. LAK, 1, a, c) cc).

presto e pronto neir operare' ,agilis' 62^; ,đestro'
,agilis< 252^; ,facile, agevole' .facilis' 299^), u
Bjelo8ijenčevu (v. legek), u Stulićevu (,levis, fa-
cilisO, u Voltigijinu (,agile, leggiero, passaticcio'
,leicht, schnell*), u Vukovu : 1. ,leicht (za tragon)^
jlevis*. — 2. yleicht (zu thun)' ^facilis'; b) lagak
u Bjelos^enčevu (vidi legek, eta; kajkavski le-
gek, lehkek, lasnii lak ^facilis, levis^ 2. ,agilis,
expeditas'), u Jambrešidevu (legek ,facilis, levis^),
u Stulićevu (v. lak iz Bjeloi^tnčeva), u Voltigi-
jinu (lagak, lahka Jeggiaro, lieve' ,gering, leicht'),
u Daniči6ecu (Ugbkb ^lovis*).

1. adj. — Komp.: a) l&kš£ kao da postaje
od lag-, te se f; ispred š mijena na š. — vrlo
često kod većine naroda, naj starci je primjer,
Zbom. 98b. nalasi se i u Belinu^ u Stulićevu
(pisano i lagši), u Voltigijinu^ u Vukovu rječ-
niku. — b) lahši (adv. lahše). N. Đimitrovid 4;
N. NaJeSković 1, 126. 290; (Z) Poslov. danič. 68;
J. Matović 395. nijedan mi privtjer^ osobito du-
brovački, nije pousdan, — c) lag}r po analogiji
prema dub}i, tap)i t^. — u većine čakavaca i u
sjeverozapadnijeh štokavaca, — naj stariji je
primjer. M. Marulić 30. — češće se nahodi ado,
lagje, vidi 2, — d) lakčiji. — samo u Stulićevu
rječniku: lagdiji ,levior*; lagli ^facilior'.
a. levifl, koji malo tegli,
a) u pravome smislUf uopće.
aaj 0 čemu ^elesnome. Učini tebi ko-
rab}u od drivja lahka i uglajena. Bernardin 95.
gen. 6, 14. Učini tebje korab)a od drijevja laka.
N. Babina 115*. Odjeća -vas resi laka, svita sama
i priprosta ... I. Gandalić 289. Lakši od pera,
od pluta. (Đ). Poslov. danič. To je zem)a plodna
i laka. N. Marci 89. Metni mene na laka no-
sila. Nar. pjes. vuk. 1, 551. Mala laka skočiče
ti glava. 5, 485. — Amo pripada bez sumiie i
ovaj prin^er : Svjete koje davam tebi da ne ufaš
u tvoe blago, nu uhi}en kad si u sebi da ti 'e
tijelo lačno i nago, ufaj, er narav gori uzlita
laka a težka doli hita. J. Kavai^in Ih. — (Kod
ovijeh primjera misli se i na značeihe pod b)) Po
moru na priliku lahkoga driva plavajuči. F. 61a-
vinić, cvit. 811h. Laka lađo, vatra t* izgorijela!
Nar. pjes. vuk. 1, 824. Pogradiću orahove šajke,
šajke lake, orahove lađe. 4, 238. I on seda na
lake kočije. 1, 539. Pake sjede u lake hintove.
2, 571. Ako ne ima laka krila. 6. Palmotić 2,
348. Te sproleti ptica lahki krili. Nar. pjes.
istr. 1, 32. I^u dofatit rukami naglo ie}aše la-
kim. M. Katančić 49. — I ovdje je u pravome
smislu: Ne gren ni obedvat, ću baren lagak
umret Nar. prip. mikul. 55. — U pjesmama se
vrlo često kaže o geferdaru da je lak, ako se baš
i nema u pameti pravo značene. Pa dovati laka
^everdana. Nar. pjes. vuk. 8, 12. Pa opali laka
geverdana. 3, 13. I prinesi laka ^eferdara. 4,
363. Dade nemu laka ^everdara. 4, 393. tako se
u jednoj pjesmi kaže i o vješalima (može biti da
se misli na nosila^ vidi sprijeda). Odnesi me pod
laka vešala. Nar. pjes. vuk. 1, 539. — Amo pri-
pada i ovaj primjer : Zlatne rude koje zem(a u
svom lakom krilu sakriva. A. d. Bella, razgov.
68. — Ne razumije se smisao u ovome primjeru
(može biti da laki stoji samo radi slika): Car
namignu na Giprijanski otok laki koga obsjede
Selim jaki. J. Kavai^in 190h.

bb) 0 metaforičkome smislu^ o duši.
Zač ništor nije teže od zlata na svijeti neg duše
ke zgriješe i umru kako ti, ni lahle od onijeh,
ke Boga poznaju, er stoje vrhu svijeh nebesa u
raju. N. Na)ešković 1, 126. To izusti, laku dušu
pusti. Nar. pjes. vuk. 2, 113. 188. često u na-
rodnijem pjesmama.

b) što je lako, miče se brzo; po tome
može značiti i brz, okretan (isporedi kod a) aa)).

€M) 0 čefadetu. Ja sam Grizivino . . .
grizem, žvem, ijem vino, brz, krjepak, hitar, lak.
M. Đržić 29. Ići ćeš lakši. M. Badnić 88«. Neka
iz gora brzi i laci, divji }udi sred slobode i sa-
tiri vese}aci u tamaŠah kola izvode. I. Đordić,
pjes. 88. Tu viknuše ti laki svatovi. Nar. pjes.
vuk. 1824. 1, 43. Posla care dva laka ulaka:
»Dovedite Bosi}ku djevojku*. 1, 158. Pak joj
dade lake pratiooo. 1, 585. Tn viknuše ti laki
čauši. 2, 57. On mi pušta lakoga telala. 3, 324.
Uza starce okrenu mrkoća a za liime ostala dru-
žina, sustigoše laki Kolašinci, te se biju ogAem
iz pušaka. 4, 406. Ustaj, pope, na noge lagane,
te potraži lake kalauze, baš hoćemo Stitarici
ravnoj. 4, 398. Sakupiše petnaest stotina laka
pjošca i brza kolika. 4, 506. A knez posla lake
poklisare. Ogled. sr. 69. Car mi prati dva laka
junaka. Nar. pjes. vila. 1866. 606. Pa izvadi
dvanaes dukata, te ih dade lakoj k^igonoši.
1867. 899. — Amo može pripadati i ovaj pri-
mjer u kojemu mladost stoji kao kolektivno ime :
Da biste činili da se ne staramo, toj bismo sad
ktili, žudimo toj samo: er je teška staros, ne
može skakati, a laka je mlados, sve bi ktjela
igrati. M. Držić 59.

bb) 0 živinčetu. A pod i&ime koii
ogdeni lakši i brži neg' sjever je. I. Gundulić
397. Pače rekbi, hitri i laci pružiće se (koM)
sad na zvijezde. 426. Plove jakno laka riba...
413. I skačući (srna) laka i hitra, na dubje se
meće i peAe. 554. — Amo umećem i primjere u
kojima se čejade ispoređuje sa živinčetom. Veće
lakši negoli kragujac Zbom. 98b. Lakši nego
orlovi. M. Badnić 113h.

cc) 0 nogama što brzo idu, isporedi
kod lagahan i lagahna. Lake mi se noge ušta-
piše. Nar. pjes. vuk. 1, 323. No su lake noge
pod hajdukom, u goru ga noge zanijeŠe. 3, 29.

dd) 0 rukama. Pero riži kako je bad-
kalo, kako b' lašiie pod koru se dalo, med drvom
ga i koru zahodi, ozgor doli lakom rukom vodi.
J. S. Be}ković 270. Na sirotnoga svakom je laka
ruka. Nar. posl. vuk. 191. Ona je lake ruke,
blage duše. M. Đ. Milićević, živ. srh. 1, 94.

ee) 0 vjetru, Lahkom^ vjetru priliknje
(žena). J. Kava^in 856^.

ff) 0 hodu (stupaju, tijeku}y pa i o
tancu. A što vidi oko bistro, ondi ureda laki
stupaj skokom slidi. L GundoliĆ 529. Da se
upravja lahkim tijekom. J. Kavadin 285». Vo-
dite lake tance. M. Vetranić 1, 30.

gg) midim da se u ovome primjeru
isto govori o Božjoj pravdi. Naj lahša je Božja
pravda. (Z). Poslov. danič.

c) proclivis, propensus, u prenesenome
smislu od pređa šnega kod b), brz, rad (što uči-
niti).

€Ui) s infinitivom. Oružjem se svi ob-
striješe (vojnici) s koi&em poteć vazda laci. I.
Gundulić 329. Tako lahk drugomu Sto ni drago
činit. A. Georgiceo, nasl. 308. Lak oprostiti
uvrideAa. P. Posilović, nasl. 122b. — Uz infi-
nitiv ima za po tuđijem jezicima. Lahša stvar
za uteć nigdir ni, koliko život naš. N. Dimi-
trović 4.

bb) s podložnom rečenicom u kojoj je
da. Zeka je naročito bio lak da dozna šta rade
Turci. M. Đ. Milićević, pomenik. 2, 173.

cc) s prijedlogom na i akuzativom.
Naj više jore lak bijaše (Cezar) na prošćenje.
H. Lučić 275. Lagak na smih i na^raztresenje.
A. Georgiceo, nasl. 307.

Digitized by

Google

1. LAK, 1, a, c) dd).

880

1. LAK, 1, a, 1) na).

iUl) 8 prijedlogom na i lokativom
(uprav znači brs i vješt). Živanović je bio čovek
vrlo vredan i na peru lak. M. Đ. Milićović, po-
menik. 2, 164.

ee) 8 prijedlogom u t lokativom. Imamo
biti laci a djelijeh božanstvenijoh. A. Gu&etić,
roz. jez. 246. Lak u poslijoh, djolijoh ,attivo,
eho fa o pu6 fare* »actuosus* 117a.

ff) 8 prijedlogom k. Da su (redovnici)
lahki k tomu dopuŠćenju. Naručn. 77 1>.

(IJ ističe 8e da kome ili čemu nije teško
twsiti ili podnositi (u pravome ali češće u pre-
nesenome smislu), ako se izriče ko ili što pod-
nosi, stoji u dativu.

na) 0 bremenu itd. Đrdme moje Ibko
jestb. Mon. serb. 5. (1198—1199). Breme moje
IbjCbko jestb. Sava, stef. 2. Joro jaram moj sla-
dak jest i togii^a moja jest lahka. Zadar. lekc.
68. matth. 11, 30. Jaram u istinu moj sladak
jest i brjemo moje lako. N. Kanina 177^. Brimo
bo moje slatko jest i naprdenje moje lako. 197b.
Jaram istinom moj sladak jest i togota moja
laka. 280A. Svako toŠko brjemo i\oj je (plavi)
lako. G. Palmotid 2, 442. Jaram Krstov ko 'e
ugodan i lak. J. Kavanin 385a, Da im lakše
brime bude. V. Đošen 67*. Lagak je križ žeja
pri povo)noj pići. M. Kuhačevid 89. Tako bit
će on (vaj) i lag)i volom ili kodma. J. S. Be}-
ković 24.

bh) 0 rnOci, tuzif nevofi^ zimi. Da mi
znoj trpiti bude lakša muka. Đ. Barakovid, vil.
26. Što i^egovu tugu lag}u radi Boga uĆini. A.
Georgiceo, nasl. iv. V zloj srići bud^ dobre vo}e :
lagje čini ta nevo}e. P. Vitezović, cvit. 66. —
Vb četvrbtbkb ašte budetb roždbstvo Kristovo,
zima li>ka . . . Sredovječn. lijek. jag. otar. 10, 117.

cc) 0 smrti. I svim nam lag}a je od
meda smrt vidit. M. Marulid 30. Smrt de mu
labka bit, jer de imat ufanje. A. Georgiceo, pril.
104. Mogaše ti kojom inom i lag)om smrtju nas
spasiti. A. KaniŽlid, uzroci. 94.

€Ul) 0 rani, udarcu. I ra^enje lako a
često more život pogubiti. J. Kavadin 5*. I^ošto
lakih zadobio rana. Osvetu. 2, 96. Malahna i
laka zaušnica. I. A. Nenadid, nauk krst. 102.

ee) 0 karatiu. S timi pokaranje ima
biti tibo, lahko i razborito. Š. Budinid, ispr. 28.

ff) zemfa ukopanome. Užival' duša t'
raj u družtvu tvoje vil\ a zem}a na svit saj laka
ti kostem bil\ Đ. Bai!iina 61b. Svaku t' molbu
višiii usliši, zem}a t* laka, u ku ležeŠ, a duh ti
se goru utiši! A. Čubranovid 164. Laka ti (ili
mu) zem(ica! Često se kaže o pokojniku. P. Bud-
mani.

gg) 0 čefadetu (što je blago, što nije
oštro). Parac svjetan, pun razloga, lak dobromu,
težak zlome. J. Kavanin 150^.

hh) uopće. Do lahka i do teška vri-
mena. Mon. serb. 274. (1410). — Lakša biva
svii^ska skika neg^ linoga jata vika. V. Đošen
209a. — Pobratima harna; tek nek mu je lakši
pokoj duši. Osvetu. 8, 51.

e) 0 jelu i piću (moglo bi biti značene
kao kod a), ali će često značiti : koje se lako pro-
bavi, prokuha), i u metaforičkome smislu. Ona
pida nikim je lahka, slatka, medvena. Korizm.
82^. (Isus) dajudi človiku jistvinu nebesku i
hleb Živi i lahki. 85a. Nestalo lahka braSne-
nika. Pjev. crn. 78a. Van mi kuvaj lake braš-
nenice. Nar. pjes. marjan. 2. Lagka voda. P.
Bolid, vinodj. 2, 418. Vina svakojaka i lahka i
jaka. B. Krnarutid 28. Crno je vino izrednije
i lakše. P. Bolid, vinodjel. 2, 52. — Mogao bi
amo pripadati i ovaj primjer u kojemu je su-

protno prema gust. Priložene i odložene masti
medu sobom razlicijoh sad gustijoh sad lakŠijob.
B. Zuzeri 155.

f) u prenesenome smislu, s toga što se
misli da što nije teško obično n\je ni veliko, moie
se misliti da znači od prilike što i malen, naj
češće ako se govori o čemu zlome, ali i o dru-
gome.

aa) 0 grijehu. Lag}i grijeh. M. Div-
kovid, nauk. 251. U grihu lagjemu bihote vi
tada. Đ. Barakovid, vil. 44. Ća jest grih lahki?
F. Glavinid, svitlost. 7. Očišdajudi ga od sva-
koga grijeha naj lakšega. M. Badnid 48 la. Gdje
uči lagle i okome grijehe okoljem razbirati. J.
Kavanin 126a. Koji je grih težji, koji li lakši.
A. Badid 879. MuČnije se pak čuvati od griha
lakoga iliti maloga, nogo od griha smrtnoga. J.
Banovac, razg. 193. Koji je grih teži, koji lije
lakši. 250. Ovi grih zove se lak, jer lako se od
i^ega oslobodi, lako se prosti. J. Filipovid 1,
203a. Kadkad grih zlodom uči^on lag)i je od
griha slabosti. I. Velikanovid, uput. 1, 344. Svaki
drugi grih jest lag}i. I. J. P. Lučid, razg. 94.

ho) 0 cijeni. Cijena je svemu laka.
M. Vetranid 1, 287. — Moie amo pripadati i
ovaj primjer: Sve carevo prodadoše i careva
haznu zatomiše i nadnicu laku ostaviše. Nar.
pjes. vuk. 2, 206.

cc) uopće. Nika je (sum^) silna, a
nika lahka. Naručn. 34a. Ne za uzrok podoban,
da brže za uzrok lagak i mal čini svoje rasr-
jenje. Korizm. 47b. s ovijem lahšijem imenom
lu pesti ne bi zapisana zapovijed. J. Matovid 895.
Kudimo laku i Šalucavu kAiževnost. M. Pavli-
novid, rad. 150.

g) u prenesenome smislu^ o duhu, o če-
fadetu (i o t\jelu)t kad mu se otme kakav teret
(grijeh, bolest itd.). Da moj dub lak bude . . .
kad svali sve trude od grijeha s rameni. M. To-
tranid 1, 463. Jere so čini lakši duh nemodnika
8 ufai!iem. J. Matovid 283. Cutedi se oslobođena
od one tegobe u prsi ma i štogod lakŠa otvori
oči. M. Vodopid, tužn. jel. dubrovn. 186a 240.
,Sad sam lakSa i malo du počinut*. 240. Pop
ostane na noge u dubak, lak kao poro. S. \n-
biša, prip. 244. — Amo moie pripadati i ovaj
primjer: Probudi vši se nemodnik lag}u ruku
oduti. Ivan trog. 18.

h) u pjesmama, o zdravju, prema zna-
čenu kod d). Tu se bane s carem sastanuo i za
lako zdrav}e upitao. Nar. pjes. vuk. 2, 170. Sto
počešdo k mene ne idete da s* za lako zdrav}e
upitate. 2, 233. Huke šire, u lica se )ube, za
lako se upitaše zdrav) e. 2, 286.

i) u prenesenome smislu, o snu, jer kao
da oblakšava terete i trude čefadetu. Gdi ga tra-
vom san laki dočika. J. S. Re)kovid 209.

k) u prenesenome smislu, koji se često
mijena, nestanovit.

cui) 0 čefadetu. Boji se spovidnika
svoga ki je lagak i nestanovit. Naručn. 76b. GKio
naglo viruje lagak je v srči svom. Naručn. 34*.
— Amo pripada i ovaj primjer (ako ne pod 1)) :
Za riči lahke žene ne maredi. F. Glavinid, cvit
405b.

bb) 0 srcu. Mlado je srce lakše od
pera kijem svaki vjetar vije. G. Palmotid 1, 256.
Človik lahka i slaba srca. B. Kašid, is. 60.

1) u goremu smislu nego kod k) moie
značiti lud (lake, dakle slabe pameti),

aa) 0 pameti. Žene od tizijoh strana
imaju polakšu pamet od judi. M. Driid 241. Ona
je (žena) lake prem pameti. G. Palmotid 2, 236.

Digitized by

Google

1. LAK, 1, a, 1) hb).

881

1. LAK, 2, t

bb) 0 čeHadetu. La^k ali manen. Na-
ni(n. 76l>. O ženo maaena, o živino lahka, ti bi
poražena. Korizm. 56t». Pige besideći od njekije
udovica lak^e. M. Badnić 125«. — vidi osobito :
Lak je ispod kape (prazne glave). Nar. posl.
vnk. 165. Kad ga knez razumije, i vide da je
lak ispod kape re6e ma . . . Nar. prip. vr6. 51.
Lak pod kapom. S. ^ubiša, prič. 58.

m) kad se nešto Što nije teško miče to
biva s malom bukom, s toga moie značiti u pre-
nesenome smislu 0 glasu, eveku, buci: koji se slabo
čuje, koji nije jak, koji je tih (isporedi 2. la-
gahan). Isas reče glasom lahkim. Korizm. 92a.
Ovdi paSa dobesjedi, i na govor svoj naredan
među svijetlim banim slijedi lak i kratak žamor
jedan. I. Oundulić 454.

n) od pređašnega enačeika (kod m)) po-
stolje drugo: koji nije brz, jer kad se što brso
miče, buka se obično čuje veča (isporedi 2. la-
gahan). — rijetko (kao adjektiv). Od obrtnijeh
nebes paka viku plodna obraćanja: tiha, plaha,
brza, laka, bez promjene, bez pristan ja. I. Gun-
duli6 212. — Moie biti da amo pripada i ovaj
primjer: Ja kako starac laglim (^/a(jr/im korakom?)
prohajam. F. Glavinić, cvit. 269h.

b. facilis, koji biva be$ truda, koji postaje
bes truda, koji se Čini beg truda, uopče s kojijem
nema truda.

a) uopče. Ni prijel lahkim zakonom od-
pušćenije grihov. Korizm. 80h. Koje naredbe,
koliko su lasne i lake, toj svaki dan vidimo. A.
Gućetić, roz. jez. 35. Iznajdoh jedan kruto dobar,
lagak i praviian način za takovo pismo. P. Vi-
tezović, cvit. vii. Lagak je put na grihote, ali
težak na dobrote. 157. Benedikta naredbe svete
su, lake i pune razbora. L Đordić, ben. 149. Put
kratak i lak. J. Filipović 1, 407b. Kolikrat lak
je veoma trud ... A. Kalić 414. Namjeriti se
na laku stazu u ovom životu. M. Pavlinovid,
rad. 104.

b) popuiiuje se dativom koji pokažite
za koga što nije trudno. Dva načina lakša, lašAa
i ugodnija krstjaninu. A. Gućetić, roz. mar. 8.
Trudna dila tim su ugodna, i naj teža laka tebi.

1. Gundulić 297. Onomu su laka svaka, sa svijem
srcem tko se stavi. ćh. Palmotić 1, 292. I^im su
laka djela teška, i^ih strah ne tre smrti blijedo.

2, 528. ^ubav im je s toga laka, ako harni budu
mjestu. J. Kavaiiin 109^. Sva su uzmnožna, sva
su laka vjerujućim. J. Kavai^in .S36h. To će
nam Iako biti oproštenje našije uvridenja, koja
ste primili od iskri^ije. F. Lastrić, od^ 284. I
nemu je lak posao svaki. M. A. Kejković, sat.
Llb.

c) popunuje se infinitivom koji ograni-
čuje značeM. Razlici sviti pojah lag}i i lazniji
govoriti neg li izpuniti. P. Zoranić la. — U
ovome prin^eru stoji za uz inf, po tudijem jezi-
cima: Nisu zapovidi Božije teže nego lakše za
obelnžiti se, nego li su vražije. F. Lastrić, od^
377.

d) sredM rod u genetivu s prijedlogom
iz t z (iz?) stcji adverbijalno. — U dva pisca
čakavca zvi t xvii vijeka. Oće se moći z lag-
lega red dati. Mon. croat 216. (1526). Iz lahka
se užge sama gdi je blizu og^a slama. P. Vite-
zović, cvit. 7. Česa človik ne kupuje to iz lahka
i daruje. 49.

e) u ovome prin^eru kao da znači : koji
oblakšava. Bazgovore davaš lake na bolesti teške
i jake. 6. Palmotić 2, 50.

2. adv, l&ko (radi oblika Ibgbko, lagko, lahkr
vidi sprijeda). — Radi stiha ima i okri^eno lak' :
Tko voinikom lak' vjeruje. .T. Eavai^in 252i^.

Lak' polako do cara se čulo. Nar. pjes. vila.
1866. 606. — Između rjfčnika u Mikafinu (lako,
polako, tiho, remisse, leniter, placide'; lako, la-
gahno ,leviter*), u Belinu (lako ,leggiermente'
,leviter^ 4d2<^; ,agilmente, con agilit4* ,agiliter'
52b ; ,a bell' agio, cio^ commodo' ,otiose, perco-
mode' 52b; ,lentamente' ,lente' 438^; a passo a
passo' ,pedetentim' 88b; ,a passo a passo' ,gra-
datim' 546b; ,a poco a poco' jsensim' 89^; ,facil-
lissimamente' ,f^oile' 299b), u Bjelostjenčevu
(lehko, lahko, l;i<^no ,leviter; faciliter, facile,
nuUo negotio, o.^pedite, leve, sine pondere'), u
Jambrešičevu (lehko ,facile, leviter'), u Stulićeou
(lako ,leviter, facile, pedetentim etc.'), u Voltigi-
jinu (lako ,facilmente, agevolmente' ,leicht'), u
Daničičevu (s po ,lente'). — Komp. (vidi kod 1):
a) l&kše. naj stariji je primjer. 1. Gundulić 370;
u Stuličevu rječniku ima lakše i lagše. — b) la^^e.
naj stariji je primjer. Naručn. 81* ; između rječ-
nika u Stuličevu (,facilius') t u Vukovu (\^g\e
s dodatkom da se govori u Hrvatskoj).

a. vidi I, a, b). Jer pedepsa s neba koli
lakše ide, teže pade. I. Gundulić 870. Bržje i
lag)e. A. Kanižlić, kam. 559. Lako skoči sa svilna
dušeka. Nar. pjes. vuk. 2, 195. Lako skoči ka'
da se pomami. 2, 285. Trže 8ab}a u desnicu
ruku, lako pode, pa Meha prestiže. 4, 232.

b. prema značeiiu kod 1, a. d) (u svijem je
primjerima komparativ), svagda u prenesenome
smislu. Lag)e 'e što god protrpismo. J. Kava6in
298b. Lakše mene prebojet jednoga. Nar. pjes.
vuk. 4, 15. — Često uz glagol biti znači da je
stane (tjelesno a i duševnoj bofe nego je prije
bilo. Odma mu bi lakše. J. Banovac, pred. 148.
Donesi mi vode iza gore da s^ umijem i da se
napijem, čini mi se, lakše će mi biti. Nar. pjes.
vuk. 8, 553. Devetoga (mjeseca) biće joj lakše.
(Kaže se bo)eš)ivoj ženi za koju se misli da je
trudna). Nar. posl. vuk. 58. Pitašo za sahat u
koji mu lakše bi. Vuk, jov. 4. 52.

e. s glagolom uvrijediti, vidi 1, a, /; aa).
Jer je bo}e umrit nego Boga ili naj lagje uvridit.
P. Filipović, istomač. 15.

d. jeftinije, isporedi 1, a, f) bb). Velik ti si
zijau učinila, od pedeset žutijeh dukatah ne mogu
ga lakše napraviti. Pjev. crn. 286b.

e. s glagolima što znače udariti, zamahnuti
znači: s malom silom, tako da se malo osijeti;
ali gotovo u svijem jprimjerima stoji ironički o
teškome udarcu. Basrdi se )uba Brankovića, Vu-
kosavu rukom udaraše, kako je je lako udarila
iz nosa joj krvca izvirala. And. Kačić, razg.
59<^. Kako ju je lako ufatio, obe oČi nadvor iz-
puznnše. Nar. pjes. u M. A. He}ković, sat. I8b.
Koliko ga lako udario tri puta se Vuče premet-
nuo. Nar. pjes. vuk. 2, 142. Koliko ga lako
udario tri mu zuba u grlo sasuo. 2, 143. Već
udari u tu vitu jelu, koliko je lako udario, vitu
jelu iz korena krenu, i grane joj na zem)u pa-
doše. 3, 37. Udari se rukom po ko)enu, koliko
se lako udario na ko(enu čista čoha puče. 3, 376.
— U ovome je primjeru u pravome smislu, ali
se ipak ističe ironija kao u pređašiMma. Lako
maše, al' udara teško. Nar. pjes. vuk. 2, 494.

f. vidi 1, a, m). često sloieno s prijedlogom
po. Zazva ju lahko po imeni. Mirakuli. 45. Kad
ta vil doteče, pruživ so jak zmija, koja se s da-
lece iz glasa nasmija ,Avoj me' rekoh ja ,Boga
dil, polako, er se Čut ovo tja mogaše daleko*.
Š. Menčetić 206. Govori polako, da ga je jedva
čut. M. Vetranić 2, 55. Ter ti se uvukoh naj
lahše doma ja. N. Na}ešković 1, 290. Tko lako
govori, daje se čuje. (D). Poslov. danič. Gospoje,
polako vičite. M. A. Eejković, sabr. 23. Kad

Digitized by

56 j

v3uogle

1. LAK, 2, f.

1. LAKAT

i^man opazio Marka, na đakona desnom rakom
maše: ,Lakše, sinko, da ^a ne probudiš'. Nar.
pjes. vuk. 2, 443. Odošo lako popijevat Pjev.
cm. 52a.

g. vidi 1, a, n). često složeno s prijedlogom
po. Lubdraže, hod^ lako. F. Lukarević 153. Pode
za i&ime polako. Ok&z. pam. šaf. 87. Na pedepse
stapaš lako, tećeš hrlo na darove. I. Gundalić
280. Lako po lako osvoji svega naroda s vri-
menom. K. Pejkić 28. Bog lako gre, ali brzo
stigne. (Đ). Kadgodi i tko lako bodi, brzo ga
stiza (stigne). (D). Kola lako greda, ali vele
nose. (D). Lako po lako ide se daleko. (Đ).
Poslov. danič. Oznojio bi se odeći po naj lakše.
F. Lastrić, ned. 120. Lako stani, brzo stapi. (Z).
Tko lako bodi, prije doma dođe. (Z). Poslov.
dauič. I^ećiji vapaj azlazi lako po lako a i&ečiji
uzlijeta pat nebesa. A Kalić 507. Pak dojde
polako iskušavati djake. M. A. Be]ković, sabr.
G31>. A.V pošeta gospoda Milica, lako šota po
carskom divanu. Nar. pjes. vuk. 2, 198. Viče
Turčin jedan na drugoga: ,LakŠo, Mujo, ne umori
marve^ 4, 187. Lako, lako, moja braćo draga!
Nar. pjes. petr. 2, 462. Lako, vranĆe, pust mi
ne ostao! 2, 515. Lako malo, kićeni svatovi.
3, 55. A lovom rukom na sunce maše: ,Lako
po lako, sunašco jarko! u Vuk, živ. 316. Ko
lakše ide, priđe doma dolazi. Nar. posl. vuk.
144. Ako dođe do nevo)e steće, boćeš vidit kako
lako kreće. Osvetn. 8, 65.

h. facile, bez truday bez velika truda, vidi
1, b. To je labko pravo razdiliti. Stat. po}, ark.
5, 250. Ne more se lahko suproć tomuj parna
zdvignoti. 5, 277. Voda ka se nabodi i more se
lahko imiti. Narućn. 5l>. Eretik labko bi klal
spovidajućega na blud. 77*. Toliko lagfe najde
odpušćenje. 81*. Malim gribom daju veliku po-
koru, a velike mimohode lahko. Transit. 41.
Vsaka protivšćinu lahko nosi. 70. Lahko pre-
maga djaval onih. 81. Vazel bi ga juže bil
labko. Š. Kožičić 49^. On labko more poma-
gati. Kateh. 1561. 102. Lagle jest kamenje
omehćati. F. Vrančić, živ. 42. Zašto tako lahko
popu podloži se jednomu (Atila)? F. Glavinić,
cvit. 98^. Silom liegovom lag)e nego naukom
tvojim svake hoćeš ozdrav}ati betege. 241a. Za
projti lag)e po tisknoći smitnoj. P. Badovčić,
način. 91. Lag)e uzdržati na pameti. I. Ančić,
svit. 31. Ne vjeruj lako jeziku tuđemu. M.
Badnić 433h. Smrt podnijeti od dobrije jest
lako, od zločestije nije tako lako. P. Posilović,
nasl. 42a. Naša Klara malo živa lag}o para nego
Siva. P. Vitezović, cvit. 127. Nikomu lagje ne
može se dogodit . . . L Grličić xvi. Nij' se lako,
nije, nije, tom zlotvora ukloniti. J. Kavai^in 24^.
Onako lako može vam zdravje dat, kako vas je-
lako stvorio. J. Filipović 1, 251*. Jedna bolest
tilesna koja je odavna u tilu ne more se lako
izličit, nego va}a mnogo trudit; tako zli običaji
za sagrišit ne mogu se lako izkorenut. 1, 344*.
Moći dugu tvomu apostolskomu lakše odgovo-
riti. 8, VI. Da može lag]e baciti. A. J. Kne-
zović XXXVII. (Bolan) smrt od zdravog lakše
nade. V. Došen 94^. Da bi se ova služba i ob
noć mogla lagje obsluživat. M. A. Re)ković, sat.
A6a. Bog bijaše lipo uredio, i grihoti stida na-
redio ... a dobroti neka bude lako ; pak je vrag
te stvari premetnuo i na dobro stida nametnuo,
a grišiti neka bude lako. 08*. Ovako ćete lagje
i u friško pripeti se na slavu. sabr. 1. Lahko
se glad trpi, gdi je dobra paša. M. Kuhače vić
39. Perivoj mu trudeć, lako plodi trave, voće
svako. N. Marci 21. Jer je lako vlaha uspo-
znati. Nar. pjes. vuk. 1, 41. Lako ćeš mi majci

ugoveti: docne legni a rano ustani. 1, 60. Ja
bi lako seju polazio al će Mujo zametnuti kavgu.
1, 542. Da nadojim nejaka sirota, ne bi li je
lakše uspavala da ne vidi kud joj ode majka.
1, 572. Lako ćemo tebi duvovati. 2, 91. Ja bih
stado lako namaknuo. 3, 91. Medu sobom žubor
uČiniše, kako će ih naj lakše udriti. 8, 339.
Znadem, braćo, i ja za te dvore, moremo ih lako
pohoditi. 8, 435. No će k tebe raja pohitati i
donijet groše i harače, onda ćemo lako za gla-
vare. 4, 488. Ko rad igra, lako mu se svira.
Nar. posl. vuk. 152. Ko tvrde veže, lak&A od-
rješuje. 156. Lakše je vjerovati nego ići te pi-
tati. Lakše je kamene uz brdo va}ati nego se
s ludim razgovarati. Lakše je steći nego saču-
vati. Lakše je pošteno namiriti nego sramotno
potezati. 166. Tako mi lako duŠa ispala! Takc
mi lako umrijeti! 302. Đa ga draži saža^eiiem
krijepe, da mu tijem lag)e trpit bude. Osvetn.
1, 46. Taj bi posao lako mogao roditi bunu. S.
^ubiša, prip. 172. I te se rane lakše zaliječiti
mogu. M. Pavlinović, razg. 4. Lako je smislit,
ali je maka učinit. Pravdonoša. 1852. 10. — U
rečenici lako biti kome, lako znači od prilike
što dobro, ugodno, isporedi 1, b. Slali po uega
panduri, ale lahko i^emu s Aimi. Nar. prip. mi-
kul. 80. Ako nas pogaze Turci, neće ni tebi
Iako biti. S. ^ubiša, prip. 181.

2. LAK, m. nem. lack, vrsta pokosta (što se
pravi od smole) ; naj bofi je japanski i kitajski.

— isporedi 1. laka. — Lak, bot. zool. lat. ,lacca'
,lack, gummilack^ tal. ,gomma laccaS frc.
,(gomme) laque\ egl. ,(gum-) lac'; ,lack, lack-
firnissS frc. ,laque', egl. ,lacker, lac-varnishS tal.
,lacca, vernice'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

1. LAKA, /. tal. lacca. vidi 2. lak. — U je-
dnoga pisca XV vijeka. Lako ter azuri ... M.
Marulić 78.

2. LAKA, /. vidi vlaka.

3. lAkA, m. vidi Lako. — Akc. se mijena u
voc. L&ko. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (vide Lako s dodatkom da je po istoč-
nom govoru). Ne bi V osvetio brata moga Laka
Vulauova. Pjev. crn. 32«i^.

LAKAC, lakca, m. čovjek lak (brz) na nogama,
vidi 1. lak, 1, a, b) aa). — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (,der Ifeichtfiias* ,homo
velox^ cf. lakić s dodatkom da se govori u Crnoj
Gori), Đe god bješe lakca i bojnika. Ogled. sr.
69. Ima brojem pedeset junakah . . . sve birana
lakca i momčeta. 467.

LAKABDIJA, /. vidi lakrdija. — - U naše vri-
jeme. A što ću ti dujit lakardiju? Nar. pjes.
mag. 1864. 84. — Govori se i u Dubrovniku.
,Ne misli se za to, to su samo i^egove lakardije'.
P. Đudmani.

1. LAKAT, lukta, m. cubitus, cubitum, uprav
zglob što je na ruci gotovo u srijedi između prsta
i ramena (još u uiemu smislu vanski oštri kut
što se načini kad se prigne ruka); od ovoga su
znaČei^a postala i Aeka druga. — la- stoji mj.
praslavenskoga ol-, vidi 1 pod e. — Akc. se mi-
jei^a u gen. pl. lakdt& (ovako Vuk bifeži; meni
je običniji akc. l&k&t&); radi akcenta vidi još
pod c. — Riječ je praslaoenska (olk'btb), isporedi
stslov. lak'btb, rus. kokoti, čeŠ. loket, pof. lokieć,
pa i lit. olaktis, olektis. — Osnova je ol- indo-
evropska, isporedi grČ. tbk^vri, lat. alna, staroir.
uile, got. aleina, skand. din, anglosaks. eln itd.

— Od stare osnove na b ostali su lieki oblici
duala još XV i xvi vijeka: dvije lakti. M. Drlić
441 ; tri lakti. Aleks. jag. star. 8, 291 ; M. Ve-

Digitized by

Google

1. LAKAT

1. LAKAT, c.

tranić 1, 40; F. Vrančić, živ. 53; četiri lakti.
Zborn. 34^. — U čakavaca ae moie k ispred t
mijeiiati na h (vidi 1. k pod b): lahta. P. Ba-
đovčić, način. 509; lahte. L Kra}ić 56 (nijesu
mi dosta pouzdani primjeri: lahte. J. Kava^in
265»; lahta. 808b; lahtova. 820b).

a. sa značeikem sprijeda kasanijem. — 1b-
medu rječnika (u Mma ima g^egdjs i snaČeiie
kao kod b) u Vrančičevu (,cubiiu8 ; ulna'), u Mi-
kafinu (lakat od rake ,cabitas, cubitam'), u Be-
Unu (fgombito, gomito' ,cubitus* 852b; ,braccio'
,cubitas' ; ,braccio, parte deir haomo dalla spalla
šino alla mano' ,brachium* 141b), u Bjelostjen-
čevu (kajkavski laket ruke ,cubitu9, cabitam,
brachiam'), u Jambrešičevu (laket rake ,cubitus'),
i# Stuličevu (,lSkat* od rake ,cubitas, cubitam'),
u Voltigijinu (,cabito' »arm'), u Vukovu (,der
ellbogen' ,cabita8': okrenuti kome lakat). Jedan
tih ki pihu žmul k ustom potoci; lakat mu za-
bihu, žmul iz ruk iskoči. M. Marulič 94. KrbVb
da pustitb otb lakta vb sbbornuju žilu. Sredo-
vječn. lijek. jag. star. 10, 104. (Misnik) padfii
prid inm (otarom) tja do na lakte. L Bandulavič
129^. 8 kojim (ogiiem) do lakta mu se izažgaše
(ruke) i u lug obratiše. P. Badovčić, način. 509.
Ne postavjajuć lakat na otar. I. Ančić, svit. 188.
Bje&e od ruku lakta oba na koljena naslonio. P.
Kanavelić, iv. 164. Govoreći spovist nizoko jima
se pokloniti, što se razumi da lahte rukovne ko-
lina dotiču. L Kra}ić 56. Drugu svoju laktom
gruha. y. Došen 118b. Lakti, pete i kolina kaŽu
činu od ha}ina. 205b. Kad se namigne okom,
ali dotegne laktom če)ade koje se nahodi blizu.
Đ. Bašić 93. Ako li se koja druga maSi, odsifć^
ću joj ruku do lakata. And. Kačić, razg. 155^.
Nasloni lakat na kolino. M. A. Bejković, sabr.
17. Metnuvši laktove na klecalo a glavu na
ruke. 22. Buke gole do lakta. Ant. Kadčić 157.
Zasukao ruke do lakata. Nar. pjes. vuk. 1, 536.
Bele joj se ruke do lakata. 1, 597. Pa mu obje
savezala ruke od lakatah te do vrh nokatah. 2,
30. Kroz rukave propali laktovi. 3, 94. Bijele
mu savezaSe ruke od lakata tenef do nokata. 8,
348. Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do la-
kata. Vuk, mar. 7, 3. Crno nosi porušenik ruho,
lakti vire, vjetri mu pazuho. Osvetn. 4, 10. —
U prenesenome smislu. Ostrvice skoro jedna drugu
laktom kosi. 8. ^iubiSa, prip. i. — U Dubrov-
niku je velika uvreda kad ko prema kome udari
desnom šakom na lijevi lakat (sprijeda ili s traga),
te se zove: omicati na lakat, omijerati na lakat.
P. Budmani. — Moie biti da je tome slično i
ovo : Imao sam ga na lakat 100 for. ^^^ štetovao
sam 100 for. na Bijeci. F. Pilepić.

b. cubitus; brachium, ruka od prsta do pra-
voga lakta ; cijela ruka do ramena. — U pri-
mjerima se ne moie raspoenati. jeli prvo ili drugo
značene. — vidi i u rječnicima pod a. Podržati
lakte svoje va visinu. Korizm. 7b. Ki usiče
lakat jednomu tovaridu. 81b. Najde se tilo čilo
i ništar nerazruženo izvan lahta livoga. Ivan
trog. 14b. Lakti na križu rastegnuti. B. Kašić,
zrc. 178. Da Bog ima oči, lakte i rake. M.
Orbin 156. Nu napokon Hajdar rani Dilaveru
lakat lijevi. I. Gundulić 539. Simo tamo sab)om
lupa, ori lahte, perja, ruha. J. Kavanin 265<^.
Siono mori lahta oba, mlateći se gorko vele.
308b. 8vete Pavle učenice lakat . . . 830b.

e. mjera za dufinu (od prilike po metra)^
uprav onoliko koliko je od prsta do lakta (vidi
a), isporedi lat. cubitum, tal. braccio, i^em. ell-
bogen i elle itd. — U Dubrovniku je za ovo
značene . drukčiji akc. nego za 9, i h : l&kat, lakta
itd^j gen. pl. lakSta. P. Budmani. — Između rječ-

nika u Mikafinu (lakat, mjera od lakta ,cubitus,
cubitum'), u Belinu (,misura d' un braccio' ,men-
sura cubitalis' 490^), u Bjelostjenčevu (kajkavski
laket merni, šink, aršin ,ulna, cubitus' itd.), u
Jambrešičevu (laket kem se meri ,u1na'), u Stu-
ličevu (l&kat ,braccio, misura' ,brachium'), u Vol-
tigijinu (,braccio' ,elle*), u Vukovu : ,die elle*
,ulna' s primjerima: Trista lakata (n. p. propao
u zem)u). Nekom dukat, nekom svite lakat; u
Daničićevu (lakbtb ,ulna'). Petb desetb lakbtb
skrblata. Mon. serb. 23. (1234—1240). Jegože
dlbgota 2 i širina 10 lakbtb. Domontijanb 110.
Kada gospodin biskup krsti niku crikvu, za svoju
muku ili trud imi dva bacila nova i dva bukala
nova od mi da i dva ručnika nova i dvanajst la-
kat platna nova. Kapt. sei^. ark. 2, 82. Oću da
jej se da sukna lakatb 10. Mon. croat. 102. (1466).
Bozi mu bihu izresli za ušima koliko lakat
Aleks. jag. star. 8, 229. Mani dosti je tri lakti
zem^e. 291. Plami se raširi svrhu peći lakat
četrdeset i devet. Bernardin6. dan. 3, 50. Ki
tanko razmjeri do lakta vas svijet saj. M. Ve-
tranić 1, 9. Tri lakti u d)inu mu su zadosti.

1, 40. Dobre sto lakata bješe širok. Zborn. 82b.
Koret od toliko lakata. M. Držić 134. Ja ću
poć uzet lakat konopca, ter se ću objesit. 181.
Da mi donese sto lakat kurdje)e od zlata tri
prste široke za pavijun. 318. Dvije lakti po-
stava njekoga kosmaČa. 441. činila je sebi uči-
niti jed^u stolicu malahnu tri lakti dugu. F.
Vrančić, živ. 53. Moro će se uzdignuti četrde-
seti lakata svrhu svijeh planina. M. Divković,
bes. 25b. Lakat Sestdeset dužine jimiše. Đ. Ba-
raković, jar. 61. Odi (su) oni ki se od svih |adi
dobitnici oglasiše? ... i ostali nebrojeni? svi su
u laktu zem}e zbijeni. I. Gundulić 234. Židovi
križ iliegov dvadeset lakat pod zem}u zakopahu.
F. Glavinić, cvit. 151«. Lahtom jer se kdigo ne
mire ikadar. I. IvaniŠević 807. Trijem širok
deset lakata. M. Badnić 185«. Sada hoće biti u
dva lakta zem}e ukopan. P. Posilović, cvijet. 53.
Svojijem laktom druzijeh mjerit. (D). Poslov.
danič. Bog od dva lakta. I. Đordić, salt. 68.
8udac božanstveni svijem striže na isti lakat.
B. Zuzeri 809. Petnaest lakata voda jo bila
nadišla svrhu sviju planina. F. Lastrić, test. 276<^.
Uzvišen lakat s zem}e. V. M. Gučetić 112. Sta-
jaše petnajest lakata daleko. A. Kanižlić, utoč.
564. Biti će mi dosti lakat zem}e tisne. rož.
49. Priložit uzrastu svomu lakat jedan. 8. Bosa
77b. Mjere s istijem laktom svoju tjesnoću i
tuđu širinu. Đ. Bašić 167. Živi lagum Turci
užegoŠo, tvrdi beden a lagum digoše, velika se
otvoriše vrata u širinu dvadeset lakata. And.
Kačić, razg. 234. Divne mi je poklonio dare:
tri kavada od svile cr)ene i četiri od suhoga
zlata, i jabuku zubom nagrizenu i naranča bi-
serom kićenu i tri lakta vela od Mletaka. Nar.
pjes. vuk. 1, 390. Puče crna zem^a po tri lakta.

2, 5. Kadifu ne dijele laktom ni aršinom. Pjev.
crn. 96«. Lakat nosi na rame, Škare nosi y ru-
čice. Nar. pjes. istr. 4, 22. Dođe jedan lakat-
ćose i peda)-brade. Nar. prip. bos. 1, 18. Ni tri
lakta u visinu stasa. Osvetn. 4, 11. — Jamačno
i ovaj primjer amo pripada, jer treba misliti na
lakat dubine, te lakbtb ne znači olla (kako se
čini da je i za ovaj slučc^j mislio Miklošič, vidi
negov lex. palaeoslov.') : Na Aej (gori) ležaše zmdj
jako se otb vbstoka do zapada i prSklaAaje se
pijaŠe otb mora na vsakj dbub po lakbtb ja (a)
zem}u jadešo jako i seno. I rehb azb Varohb
kb anđelu: ,Gospodi, po Čto pijetb zmy (sic) otb
mora po lakbtb na dbnh i kako ne oskudejetb
more?' Otkriv. varuh. star. 18, 20(5.

Digitized by

Google

1. LAKAT, đ.

884

LAKNDTI

d. klisaČa (palica kod igre klisa). — U naše
vrijeme u Crnoj Gori, vidi u Vukovu rječniku:
cf. ćeralica (u ovome rječniku ima kod deralica
štamparskom grijeŠkom lakaš mj, lakat i &pi5ica
mj. Stičica) « dodatkom da se govori u Crnoj
Gori,

2. LAKAT, Lakta, m. ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.

LAKATI, lačem, impf. biti lačan, gladovati.
— Osnovu i postaiie vidi kod lafian. — MoŽe biti
riječ praslavenska^ isporedi stslov. alkati, ali*-
kati, lakati, rus. a.iKaTK (i .^anu^Tb, češ. laknouti,
pof. lakni^ć), pa i lit. alkti, lek. alkt. — Samo u
knigama xvi vijeka pisanima jezikom miješanijem
s crkvenijem. Nasiti la5ućega (ili laćušćega).
Naručn. 93^. Prelomi Ia6u6umu (ili la6ušćuinu)
hleb tvoj. 96^. Blaženi ki laČut i žedajut. Š.
Buđinić, sum. 166^.

LAkČATI, likčam, impf. činiti da što (objekat)
bude lako. — Postaje od lagk- nastavkom ja, te
kj postoje 6 a pred nim g postoje k — Ima
samo u jednome primjeru xvi vijeka, u kojemu
stoji h mj. k (vidi kod 1. lak). — Drugo je lak-
šati što postaje od lakši. Drugi dio . . . lahća
tradi, znoji i teška rvanja. Š. Đudinić, sam. 167l>.

LAKČEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Pa s' otole primakao na torinu Masa Lakčevića.
Nar. pjes. vuk. 4, 421.

LAKČInA, /. vidi lakoća (u ikekijem primje-
rima kao da znači što i last). — Jamačno se akc.
mijena u dat. sing. lilkČini, u acc. sing. I&k6ina,
u voc. sing. l&kčino, u nom., acc, voc. pl. lak-
čine. — U pisaca čakavaca od xv do xvii vijeka,
ali samo u jednoga s -k-. Sva diluj na čast i na
slavu imena tvoga s poniženjem i s razborom,
s lakčinom i dobrovo(no, s napritkovanjem do
konca. M. Alberti 400. Daj meni razuminja
britkost, tumačenja tančinu, nauČonja lakčinu.
433. — U ostalijeh mj. -k- ima h (vidi 1. lak i
1. k pod b). I niki živu po mladosti i v lah-
činahb. Starine. 23, 73. (1496). Svit hoće lah-
činu, ter iŠće velu vlast. M. Marulić 103. Tisi
vitri hladom goi^ahu toplinu po|u tere gradom
dajući lahčinu. 195. Za srca lahČinu pojt ću u
Grad Novi. P. Hektorović 10. Da ništar lah-
čine, ništar bistrine, ništar razblude, ništar oho-
losti, ništar plahosti ukaže se u tvom hodeuju.
Nauk brn. 11<^. Tko muči i trudi, ta ne zna
lahČine, zač bo su meu }udi razlike gorčine. Đ.
Baraković, vil. 32. Već ni pamet u razlogu,
prišad Život r.a t-ančinu, nima mira ni lahčinu,
jak da leži na brlogu. 214. Najti ćeš velik mir
i tila lahčinu. A. Georgiceo, nasl. 72. Kripost
čini, da bude dobar Čovik, i odviše čini da čovik
diluje dobro s lahčinom, s hitrinom i sa svr-
šena tvom. Dali tko nima onu kripost i ako kad-
godi bude moći dilovati dobro, neće ga dilovati
nego li s mukom i s nesvršenstvom ... Ti vidiš
jedan koji ima nauk i običaj zvoniti gusle aliti
kopus ali liut, da zvoni pridobro i velikom lah-
činom premda no pogleda na žice, gdi drugi koji
nima nauka ali običaja moći će pribirati žice i
zvoniti, dali neće to činiti ni brzo ni dobro. L
T. Mrnavić, ist. 145. Kako jedan dar od lahČine
teles slavnih. P. Badovčić, način. 91. Koji s to-
likom lahčinom i mirom priminuše. 259.

LAKEDEMON, LAKEDEMONAO, LAKEDE-
MONSKI, Vidi lać-. — U Šulekovu rječniku.

LAKERDA, Petromyzon marinus, vrsta ribe.
J. PanČić, zoolog. 235. — Radi osnove isporedi
lokarda.

LAKETA, m. dem. Lako. — V naše vrijeme.

a između rječnika u Vukovu (hyp. v. Lazar).
,Lako* i ,Laketa' od ,Lazar'. Vuk, odg. na lažL
29. živ. 97.

LAKETIĆ, m. prezime (po ocu Laketi). — V
naše vrijeme. 1 on vodi Laketića Janka. Nar.
pjes. vuk. 4, 110. Junak Laketiću Janko. Pjev.
cm. 149h.

LAKI, m. sing. (?) mjesno ime. — Prije našega
vremena. S. Novaković, pom. 136.

L A KIČA, m. ime muSko. M. Eužičić. — vidi
Laketa.

1. LIKIĆ, lakića, m. vidi lakac — U naše
vrijeme^ a između rječnika u Vukovu (vide lakac)
s primjerom: Sve lakiće momke neženene koji
mogu stići i uteći. (Nar. pjes. vuk. 4, 417).

2. LAKić, m. prezime (po očevu imenu Laka).
— U naše vrijedne. latače se Lakić-Haseine. Nar.
pjes. vuk. 3, 345. Petar Lakić. D. Avramović
272. Ldkić, prezime, u Bačkoj. V. Arsenijević.
Luka Lakić, Hercegovac. Nar. pjes. petr. 1, 352
(među predbrojnicima).

LAKIĆEVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Svetozar Lakićević. Bat. 385.

LAKIĆI, m. pleme u Crnoj Gori. — U naŠe
vrijedne. Pop Mitar i Stovo Mitrović iz Seoca sa
nekoliko Lakića dotrče. Magaz. 1868. 77. I La-
kići Juti ubojnici. Ogled. sr. 470. Mirko Tokov
od sela Lakića. 471.

LAKIMIJA, /. equaria, hergela. — Samo u
knigama pisanima crkvenijem jezikom. — Ne
znam, treba li izgovoriti k ili ć (u knigama u
kojima se nalazi svagda je pisano ki). — Vafa
da je postalo od srgrč. XaxivCa : u Miklošičevu
lex. palaooslov.' trna lakinija ,equa uti vide-
tur* s jednijem primjerom i s dodatkom: ,voca-
bulum dubium'. vidi: nkt^d-ov^- noi/uvUav, ^vxo-
A/cur, laxtvta)v, fto(TxiiuuTa)V navjoCiav (Neophy-
tus, de calamitatibus Cypri). Ducange, glossa-
rium mediae et infimae graecitatis, gdje se do-
daje: ,Porcellos hic intelligi opinatur eruditu^
interpres', ali je u primjerima kao i kod laki-
nija u Miklošiča bez sumM značeiie što je sprijeda
kazano. Vlasi Kostadinovbci i Gojilovbci da pasu
lakimiju kobilb, a drugu lakimiju Tudoričevbci
i SušiČane. Deč. hris. 62. Ko^i i mb8ky bes-
čislbny i lakimije kodbskyje. Domentijan^ 155.
Stada ovbča mnogaja i crSdy velbbudb, lakimije
že kc]^bskyje. Danilo 137. Zlato mnogo i mno-
gyje inyje potr6by crbkovbnyje, lakimije že koćb-
skyje i skoty mnogy. 344. Da znašb, caru, jako
vb lakimijahb tvojihb konb čjudbnb rodi se. Aleks.
novak. 13.

LAKINCI, Lakinaca, m. pl. nježno ime u Sr-
biji u okrugu aleksinačkome. Livada u Lakinci.
Sr. nov. 1875. 517.

LAKMUS, m. Lacca musci. Lacca mušica, fi^Jba
modra boja što se vadi iz Mkijeh vrsta lišaja
(osobito Lecanora tartarea Ach. t Koccella fuci-
formis DC). — Od ikem. lackmus. — U pisaca
našega vremena. ,LackmusS bot lakmus, lat
, lacca musicaS tal. , lacca muffa', frc. ,tourne3oP,
egl. ,litmus'. B. §ulek, rječn. znanstv. naz.

LAKNOVIOA. /. vrst vrbe (Sabjar, Gojak).
B. Šulek, im. 188. — Moie biti da je sprijeda
otpalo V-.

lAkNUTI, l&knem, pf. postati lakijem, odlak-
nuti. — Postaje od lak. — U naše vrijeme. Hi
se zastide, ili mu laknu na srcu, tek mu se od
jedan put jezik odreši. M. P. Sapčanin 1, 84.
Pa se razgovarali međ^ sobom kako bi dobro
bilo da Srbija prihvati Bosnu, da i i&ima lakne

Digitized by

Google

LAKNUTI

885

1. LAKOM, 1, a, a).

od aga i spahija. M. Đ. Milićević, zlosel. 171.
Pa će ti laknuti i zaspaćeš kao mlado jagiie na
zelenoj travi. živ. srb. 1, 90. — Moie postati i
od osnove lah- (vidi 1. lak), te u krajevima^ gije
se ne izgovara h, ima i oblik lAnuti, vidi u Vu-
kovu rječniku lAnuti, l&ne ,leichtor werden' ,le-
niua e«t' s primjerom: Sad mi je lanulo malo*,
cf. odlahauti.

lAkO, m. hyp. Lazar. — Akc, se mijena u
voc. L&ko. — isporedi Laka. — U naše vrijeme,
a ismedu rječnika u Vukovu gdje se dodaje da
je po južnome govoru, U kuli je Stojakovid Lako.
Nar. pies. vak. 4, 118. Od Laka Popovića. V.
Vrčevic, ni«. 88.

LAKOČ, m. ime muško. — Vafa da je isto što
Lako. — U naše vrijeme u Crnoj Gori. Od popa
Lakoća Vojadinovića iz Bjelopavlića. u Pjev.
cm. 15 lb.

LAKOČEVIĆ, m. prezime (po ocu Lakoću). —
V narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena,
O vojvodo, Lakočević-Šuto. Pjev. crn. 245».

LAK6ĆA, /. osobina onoga što je lako. —
Radi oblika vidi 1. lak. — Akc. se mijetia u
dat. sing. lakoći, u aee. sing. l&koću, u voc. sing,
lakoćo, u nom., acc, voc. pl. lakoće. — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Vrančičevu (lahkoća
,facilita8*), u Belinu (lakoća ,leggierezza' ,lae-
vitas* 482»; ,facilit4, agrevolezza* »facilitas* 299b),
u Bjelostjenčevu (kajkavski lehkoća, lehkota, las-
noat, lasnoća »facilitas, levitas*), u Stuličevu (la-
koća .levitas, facilitas, agilitas*), u Volti^ijinu
(griješkom lakoća ,faciliti, agiliti' .leichtigkeit,
burtigkeit*), u Vukovu (,die leichtigkeit' »levitas*).

1. levitas.

a. prema 1. lak, 1, a, a; » b). 1'jelesa (če
se) svetije priobraziti s velike tegoće na velika
labkoća. M. Đivković, bee. 284*. Kad se s vo-
dom uje liva, odma skoĆi i popliva, nit' se pusti
s iLom združiti a jod ma^e pod i^om biti ; dar bo
lipi od lakoće nepridobit imat hoće. V. Đošen
86l>. Koji ne imajući u sebi lakoće i hitrine od
svetih. Đ. Bapić 18. Koje čudo snage i lakoće
u Aih danas ovde vidijesmo. P. Petrović, gor.
vijen. 4.

b. prema 1. lak, 1, a, c). Kripost jest dar
Božji kojim tko poznati i izpuniti dužnosti ži-
vota krstjanskoga i lakoću i prignutje ima. I.
Velikanović, u put. 1, 359. Odkuđa je takova
hitroća i lakoća suditi drugoga? Đ. Rapić 815.

C. prema 1. lak, 1, a, f). l^ihova lakoća
(malih zala) poteže veliku težinu. Đ. Rapić 136.

2. facilitas.

a. prema 1. lak, b, a). Da s većom la-
koćom budu obslnžene crkovne naredbe. A. d.
Gosta 2, 10. Nerazum Khinkov svfu lakoće klo-
buke i ardove praviti. A. T. Blagojević, khin.
83. ,Kiko i Zelić* složen je tolikom vještinom
i lakoćom. Osvetu. 4, viii.

b. prema 1. lak, 1, b, e). Sinovi izraelski
hotjahu lahkoću i slatkost u putu. M. Badnić
538*.

3. vidi u Vukovu rječniku: ćanut čovjek
,der angeschossene' ,non sanissimae mentis*, vidi
1. lak, 1, a, 1). — Ne znam, jeli muškoga ili
ženskoga roda,

LAK6ĆE!ifE, n. djelo kojijem se lakoti. - U
Bjelostjenčevu rječniku (u latinskome dijelu):
kajkavski lehkotei^e ,sublevatio'.

LAKODJELAC, lak6djelca, m. (o čefadetu) za-
ludan (koji djeluje samo što mu je lako). — U
naše vrijeme u Istri, (čakavski) Lahkodelac ,homo

desidiosua*, gen. lahkodelca. D. Nemanić, čak.
kroat. stud. 53.

LAKdKtiUNAST, adj, u kojega je (o pticama)
lak kfun. — IzmiŠleno u naše vrijeme. Lakok)u-
naste ptice »levirostres^ G. Lazić 51.

LAK6kRIL, adj. u kojega je lako krilo. —
U jednoga pisca našega vremena. Lakokrili vrh
Ae soko strepi. Osvetn. 4, 21.

LAK6KEiLKA, /. lakokrilo iensko (vila). —
U jednoga pisca našega vremena. Svrh oblakah
iz sunčanih zrakah lahkokrilka izlećela vila. S.
Milutinović u Pjev. crn. 70h.

1. LAKOM, adj, avidus, avarus, pohlepan. — .
Riječ je praslavenska, isporedi stslov. lakomi.,
rus. .tsKOMuft, čeŠ. lakomy, pof. lakomj. — Od
istoga je korijena od kojega je i lačan (vidi). —
Između rječnika u Vrančičevu (,avarus; parcus*),
u Mikafinu (lakom, lakomac ,avarus, illiberalis,
pecuniae appetens, tenax*), u Belinu (,avaro' ,ava-
rus* 119»), u Bjelostjenčevu (lakom, lakomec,
proždor, proždrlac, proždiralac ,gulo, ingluvio,
gulosus, cupes, charibdis, vorax, assotus, catillo,
comedo, comedus, homo gulae ventriquo deditus,
ligurio*, V. požiravec. — 2. lakom, pohlepen na
peneze ,avidas, cupidus pecuniarum, helluo et
hellus nummorum, pecuniae deditus, aeris sitiens,
famelicus auri*), u Jambrešičevu (,gulosus, gulo*)»
u Stuličevu (,avarus, tenax, avidus, delicatus,
moUis*), u Voltigijinu (,ingordo, ghiottone, avaro'
,fressig, begierig*), u Vukovu Ghabsiichtig* ,avarus*
s primjerom iz narodne pjesme: Lakom ajduk
bješe na dukate).

1. adj. — Komp.: Iak6mij£. u Belinu rječ-
niku: ,piiiavaro* ,avarior' 119«, i u Stuličevu.

a. 0 če]adetu. uprav bi značilo: pohlepan
uopče kao gladni za hranom (vidi lačan), ali se
upotreb]ava naj češče u znače1^u: pohlepan za
blagom, za novcima, pa po tome i u drugome:
koji neče da dade ili teško daje druaome novaca
nego ih sve hoče hraniti (,tenax* tvra, skup, škrt),
ova se dva znače^ia (pohlepan za blagom i tvrd)
rijetko mopu razlikovati. — značeika: proždrfiv
(u Bjelostjenčevu, u Jambrešičevu, u Voltigijinu
rječniku) ; ,delicatus, mollis' (u Stuličevu) ne po-
tvrd^ju se primjerima.

a) uopče. Tada človik jest zloddjno la-
kom i hlpeć kada se ne boji učiniti iznajti ve-
liku Čšćotu drugomu li za jedan mal prud. Ko-
lunićev zborn. 282. Lakomi k skuposti pineze
ki kupe . . . M. Marulić 117. Ako ki prime uti-
Senje, govore da je lakom. Korizm. 52*>. Bludnik
ali nečisti ali lakomi. N. Bai^ina 59 . paul. ephes.
5, 5. Lakoma kra)ice! M. Vetranić 1, 119. Bo-
gata lakoma. Zborn 131>. Pokli se lakom rit
ne može gospodar, ni sluga lakom bit za nijednu
nejma stvar. N. Đimitrović 5. Skup, kakov je
lakom. M. Đržić 211. Jesam netrpežliv, skup,
lakom. Kateh. 1561. 87. Ima biti ruke pro-
strane, to jest no ima biti lakom. M. Đivković,
bes. 5^. Videći žena da je muž lakom ... i da
ne čini lemozinu, može li bez dopuštenja i^egova
ona ju činiti? B. Kašić, zrc. 114. Prez svoje
svitlosti kad bude sunce bit, tad lakom do dosti
biti će blaga sit. Đ. Baraković, vil. 156. Da
jemaju čii^enja s }udmi lakomimi. P. BadovČić,
način. 191. Od jednoga človika lakoma, ohola
i bludnika. 260. I da ne bi od lakoma steko
ime. P. Kanavelić, iv. 428. Lakom dvaš plaća.
(D). Poslov. danič. Jedan lakomi koji nevo)an
život Čini. S. Margitić, fala. 139. Lakomi drŽi
blago kano suži\a. ispov. 41. Lakom koliko veće
ima, veću potribu ima. 41. Jeda bogatao lakom
priporučuje se Bogu. F. Lastrić, nod. 50. Mida,

Digitized by

>^uogIe

1. LAKOM, 1, a, a).

886

2. LAKOM

lakomi kra) Frigije. V. Došen v. Nije kamat-
nika tako tvrđa i tako lakoma. Đ. Bašid 16.
Lakom jest i siromah. I. Velikanović, uput. 1,
849. Lakom i tvrd. M. Dobretić 112. Ni od-
više biti lakom ni odviše razpuSten. 200. Meda
kojijoma je bio naj stariji pro mjere lakom. Nar.
prip. vr6. 10. — Amo pripada i ovaj primjer u
kojemu se kaže o zemfi (narodu) kao o čefadetu:
Moga samo reći, da odkada si viru svetu Isukr-
stovu zapozDao i primio, od tada je čistu uz-
držiš i po turskoj lakomoj zem}i zamiritim na-
činom raspružaš. Da bi mogli oni bidni krstjani
po Albaniji, Bosni i Serviji raztrkani mirno Boga
štovati i begove svete, da ti s jasprom ne tažiš
-turski gniv? A. d. Bella, razgov. 132.

b) 8 prijedlogom na t a akuzativom, zna-
čeike moie biti uopće pohlepan. Koji su mi la-
komi na blago. Nar. pjes. vuk. 4, 79. Latini su
lakomi na blago. Nar. pjes. istr. 1, 68. Koliko
je na novce i na ostali svaki plijen bio lakom
na vojsci. Vuk, dan. 1, 90. — Nije mu začinio
po vo)i liegovu jednu jizbina na koju je veoma
lakom bio. A. Tomiković, gov. 106. Tako je
lakom na jelo. Vuk, poslov. 98. — Da je hajduk
lakom na TurkiAe. Pjev. cm. 92*.

c) 8 prijedlogom za t instrumentalom
značeihe je isto kao kod b). Da je tko ^imrija,
skup i lakom za blagom. Đ. Bapić 261.

d) 8 prijedlogom na ♦ lokativom nije
jasno f jeli značene pohlepan ili tvrd. — Samo u
pisaca Dubrovčana xvi i xviit vijeka. Lakoma
i skapa žena je na zlatu. A. Držić 481. Nigdar
nijesmo bile lakome na zlatu. M. Vetranić 2, 128.
sto bogatao veće ima zlata, to je veće lakomiji
na nemu. M. Đržić 404. — Duši na kojijem on
je (Jezus) veomi lakom želeći svijeh ih dobiti. S.
Bosa 129*. — U ovome primjeru kao tvrd ali u
prenesenome smislu po talijanskome jeziku: Pa-
stijeru, ja pristupam da budem imat dio od one
bolesti ka druzijem ti obitaš ... na i^oj nemoj
mi lakom (tal. scarso, ovdje isto Što avaro) biti.
D. Zlatarić 71b.

e) 8 genetivom samijem ili s prijedlogom
od znači: tvrd. Lakomi rob svoje muke. V. Došen
V. Koji je prije bio lakom od svoga. A. Kalić
318.

f) 8 injinitivom znaČi tvrd. Lakom svoje
pri sebi držati. A. Georgiceo, nasl. 307. Ako
sam bio lakom udiliti za ]ubav Božju imajući
čime učiniti. P. Posilović, nasl. lllt>. Bio sam
lakom učiniti lemojzinu. S. Margitić, ispov. 16.
— Uz infinitiv ima za po tuđijem jezicima. Njeki
budu za plaćat desetine i prvine veoma tijesni
i lakomi. L Držić 200.

g) u jednome primjeru xviii vijeka mj.
infinitiva ima verbalni supstantiv u lokativu
s prijedlogom u. — znaČei^e je malo u prenese-
nome smislu (suprotno šted)iv). — Mozebiti po
tuđijem jezicima. Meštar nije bio lakom u naki-
ćenju. F. Lastrić, test. ad. 85*.

h) i 8 prijedlogom prema uz dativ (če-
fadeta) znaČene je jamačno tvrd. Da ne budemo
lakomi prama Bogu. A. Kanižlić, utoč. 585.
Svakomu koji je lakom prema mrtvijem. A.
Kalić 288.

b. 0 Životini, samo u narodnoj poslovici
0 kvočki; nije dosta jasno pravo značeiie. La-
koma kvočka ne može piplića izvesti. (U Du-
brovniku). Nar. posl. vuk. 165.

e. 0 čemu (stalku) duševnome, vala da je
značeM svagda pohlepan. Na što te su bijesne
že)e i lakome tve potakle? d. Palmotić 8, 41&.
Kad lakome svoje že)o rukam puni. P. Kana-
velić, iv. 18. — Sveci nijesu kao mi samoživi i

ćudi lakome. S. ^^ubiša, prip. 191. — (Juda)
krasti uljeze u lakomom tamnom grijehu blago
uboško. 6. Palmotić 3, 89». Od lakome pisat
zloće. V. Došen 75b. — Lakoma ga miso stište . . .
da opeta blago iŠte od pobjenijeh Dubrovčana.
J. Palmotić 340.

d. 0 stafitt ^elesnome, pohlepan. Kad la-
komog tko rad glada ]ude dere ... V. Došen
59*. — S tim l^omu žeđu gasi. 81^. — San
lakomi što mu dade. 77*.

e. 0 čemu umnome, pohlepan. Ponudi se
ti svojim nerazumnim i lakomim običajem mene
od carstva odagnati. Aleks. jag. star. 3, 267. —
Što lakoma vaša sila nije k sebi prigrabila. V.
Došen 235b. — U ovome primjeru kao da znači
tvrd, skup. Baskošna traćenja i lakoma tokoj
uklon^ se skrcanja, u sridovištvo stoj. M. Ma-
rulić 135.

f. 0 čemu tjelesnome, svagda u prenesenome
ili u metaforičkome smislu, pohlepan,

a) 0 dijelu ili udu fudskoga tijela. La-
komog srca mana. V. Došen 231*. Tko će indi
virovati, kada sudca dar ufati za lakomo osrda}e
da on može stupit da}e? 62^, — Kad krvava
svoju muku pod lakoma vrgu raku. 55*. — iJe-
gove su pune sreće ruke, a nijesu lakome na
blago. Osvetu. 2, 167. — Lakome su oči pri
pogači. (D). Poslov. daniČ. Lakome su oči prema
pogači, (drugo je značeike kod a, h)). Nar. posl.
vuk. 165.

b) 0 maču. Vze lakomi meč, ki vazda
želdše na trojsku krv. Pril. iag. ark. 9, 128.

c) 0 moru, metaforički. Duhovne razgo-
vore (lakomac) u lakomo topi more. V. DoŠen
58*. A.V lakomo ovo more (lakomac) . . . 60*.

d) 0 zimi, Nič zima lakoma, nič lito
posuši. D. Baraković, jar. 15.

2. adv. lakomo, avide, parče. — Između rječ-
nika u Mikafinu (lakomo, skupo ,avare, restricte,
avide, illiberiEJe' ; lakomo jisti ,avide comedereO,
u Belinu (,avaramente, con avaritia' ,avare' 119*;
,scarsamente* ,parce^ 650*), u Bjelostjenčevu (la-
komo, skupo ,gulose^ 2. ,avide, capide, avare,
restricte^, u JambreŠićevu (,gulose*), u Stulićevu
(,avare, avariter, parce^), u Voltigijinu (,golosa-
mente' ,fre8siglioh*). — Komp. : lakćmije. M.
Divković, bes. 822*, a između rječnika u Belinu
(,piu scarsamente* ,paroius* 6o0b) t u Stulićevu.

a. pohlepno.

a) 0 načinu kako se jede i pije. Kada
ji lakomo. Naručn. S8K Lakomo izjesti kakono
prasao. Zborn. 167*. Ki jide lakomo i požr-
jivo. Š. Budinić, ispr. 70. Da lakomije i slaje
budu blagovati. M. Divković, bes. 822*. — La-
komo pije. M. Vetranić 2, 829. Mnogi umru na
priječac, jer se lakomo napiju nezdravom vodom
iz jezera. S. l^ubiša, prip. 68.

b) uopće, čuvaj moje ruke da lakomo
ne prostru se vzeti dare. Transit. 157. Ljepos . . .
tebi Bog svu izda jakino mjesečcu između svih
zvizda kojih jes' hitila lakomo krjepostju. Š.
Menčetić 89. Lakomo grabi očima sve naokolo
sakupjene Jude. V. Vrčević, niz. 40.

b. tvrdo, skupo, škrto.

a) u pravome smislu. Koji lakomo hrani
. . . i drži svoje. Š. Budinić, sam. 121^.

b) u prenesenome smislu, nedovofno^ malo.
Tvu lipost naj prija glas mi dopovidi, od tebe,
pravo dim, lakomo ki zvoni. H. Luoić 188. La-
komo zaisto liega je hvalila pisan moja. 265.

2. LAKOM, adj. o svrdlu, vidi u Vukovu rječ-
niku : svrdao, t. j. oštar kojim se lasno vrti, kao
da sam ide. — Nejasno mi je postane : jeli isto
što 1. lakom (svrdao koji se lasno vrti shvaća se

Digitized by

Google

2. LAKOM

887

LAKOMICE

II prenesenome smislu kao pohlepan) ? ili je srodno
8 1. lak? ili je od iste osnove od koje je i 2. la-
komac i lakomica (lijevak, ili, što bi bila veća
prilika f nokat na plugu) ?

8. LAKOM, adv, vidi u Vukovu rječniku : umalo
,beiiiahe' ,haad multum abfuit' s dodatkom da
se govori u Bod. — Mislim da je isto što adv.
lako. — U naše vrijeme. Izbi dijete mufiko mrtvo
i lakoi^ glavom ne dade. Nar. prip. vak.^ 213.

1. LAKOM AC, I&kdmca (lakćmac, lakćmca),
m. lakom čovjek. — Akc. kaki je u gen. sing. la-
kdmca taki je u ostalijem padežima, osim nom.
sing.f i gen, pl. l&kom&c&; u Vukovu rječniku
ima i s drugijem akcentom: lakćmac, lakćmca,
koji se mijena u voc, : lak6mĆe, l&k6mci (i možebiti
u gen. pl. lakomdc&?). — Biječ je praslavenska,
isporedi rus. jiaKouei^'L, čeŠ. lakomec, pof. lako-
miec. — Između rječnika u Mikafinu (kod la-
kom), u Belinu (,avaro' ,avaras^ 119^), u Bjelo-
stjenČenu (kajkavski lakomeo kod lakom), u Stu-
ličevu (,homo avarus'), u Voltijijinu (,ghiottone'
,sehr begierig, fressig'), u Vukovu (,der babsUch-
tige' ,avaru9*). Fsaki pri|abodivac ali nečistac ali
lakomac. Bernardin 48. paul. ephes. 5, 5. O
žrlci, o lakomoi! Korizm. 2^. Jegda bi paćka-
vac i lakomac cesarastvoval. Š. Koži6i6 44b. La-
komcu svakomu što zlo stekal jes grabi mu huđa
5os. M. Vetranić 1, 118. Đjavao je, a nije la-
komac. M. Držić 190. Lakomca! dva mjende-
oka mi *e dao ! 196. Ne prima djela od lakomac,
koji 8U se dali na dobitak bez razloga. M. Điv-
kovid, bes. 65l>. Naredi lakomcem lemozine. B.
Kafiić, rit. 52. Lakomci biti će stjeskani prizlo-
Čestim neimanjem. nasl. 52. On (Mamona, vrag)
jima pod obar lakomci da praži. Đ. Baraković,
viL 816 Zato je stvar općena lakomcem da
prid smrti zanijeme. M. Orbin 44. Lakomac
bude gladovati. F. Glavinid, posl. 52. Lakomac
pridstav)a imanje Bogu. I. T. Mmavid, ist. 168.
Tu lakomci, tu zlobnici, tu nemili |udi stoje.
6. Palmo tić 2, 461. Gdi oni lakomac, koji mr-
zeći ne nepravedne dobitke . . . ? A. d. Bella,
razgov. 11. Kamo li ste, pri tvrdi lakomci? L.
^ubuj^ki 84. Da će mnogo lašde moć ulisti debel
konop u iglene uši, nego u raj bogati lakomac.
35. Taji i zabrai^uje lakomac no samo iskriiemu
ćim bi ga mogao podpomoći nego i sebi istomu.
A. Baćić 228. Niti bi lakomci toliko nastojali
za blagom. J. Banovac, pred. 89. Lakomci, ka-
matnici, s vašim krivicam vi prodajete Isukrsta.
pri po V. 78. Neće lakomac iskriiega da pomože.
uboj. 30. Lakomac za imati viŠe i steći niti se
uzdržaje od laži ni od zakletve. F. Lastrić, ced.
129. Poče dilo ovo lakomac (Juda) kuditi. A.
Kanižlić, kam. 515. Medu to plače ova zaruč-
nica Isukrstova nepristance neviđenu smrt takvih
mlogih lakomaca. E. Pavić, ogl. 644. Đo|e je
da t' reku: ,lakomče' negli: ,neimanče'. (Z). La-
komac blaga(j) je a blago gospodar. (Z). Sve
lakomcn naljeguje. (Z). Poslov. danič. Pakle-
noga suž^em dvora naj teža je to pokora: da
nit^ Boga uživaju, nit^ im muke kad pristaju, te
dvi vrste od pokore i lakomce svita more jer o
blago tko s^ omrsi (ubav s Bogom on pomrsi . . .
y. ĐoŠen 52—53. Ne vide se lakomci obraćeni
u blagodamike. Đ. BaŠić 18. Malo je bogataca
koji nisu lakomci. I. Velikanović, uput. 1, 349.
Ti si, gospodine, medu lakomci bio ruke proste.
Đ. Bapić 26. BaS lakomce neke Crnogorce ko-
jino su lakomi na blago . . . Nar. pjes. vuk. 5, 4.
Lakomac i laž)ivac odmah se pogode. Nar. posl.
vuk. 165. Lakomcu je vazda malo. 166. Ni u
lakomca mjere, ni u psa vjero. 224. U lakomca
tri toboca. 382. Kad su đavoli hodili po jednoj

kneževini da lakomci ma i kamatnicima oduzi-
maju tuđu muku . . . Nar. prip. vrč. 91. Ni lu-
peži, ni lakomci . . . carstva Božjega neće na-
slijediti. Vuk, pavl. Ikor. 6, 10. Tuda para la-
komca vara. V. Bogišić, zborn. 570.

2. LAK6mAC, lak<Smca, m. pretili četvrtak. —
U Ivekovičevu rječniku : u KrvAtakoj se u nekim
krajevima četvrtak prije poklada (katoličkih)
zove ,lakomac' (i ,lakomi' ili ,tusti' četvrtak;
isp. ,pretili četvrtak'). — Postelje od lakom u
enačenu: prošdrfiv.

3. LAKOMAC, lakdmca (lakćmac, lak6mca),
m. vidi u Vukovu rječniku: (u va)aonici od dr-
veta kao veliki lijevak, u koji voda teče ozgo
žlijebom (kao lakomicom u badai^) a iz i^ega
do)e u kacu u kojoj su ćebeta koja se va}aju
,art rinne in der wallmiihle' ,canalis genus'. —
isporedi 2. lakomica.

LAKOMAN, l&komna, adj. lakom. — U pjesmi
crnogorskoj našega vremena. Kojizi su lakomni
na blago. Ogled. sr. 213. — Ovaj je primjer Vuk
primio u rječnik pod zi.

LAKOMČAC, lakomčca, m. dem. 1. lakomac.

— U Stuličevu rječniku: ,aliquantulum avarus*.

— nepouzdano.

LAK6mČIĆ, m. dem. 1. lakomac. — U Stuli-
čevu rječniku ue lakomčac.

LAKOMČINA, m. augm. 1. lakomac. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Belinu (,ava-
rone* ,vir ingenti avaritia* 119*) gc^je se noj prije
nahodi, u Stuličevu (,avarissimus'), u Voltigijinu
(,golosaccio, avaraccio, avarone' ,ein garstiger
geizhals, gefressig'), u Vukovu (augm. v. lakomac).
Kod linog lakomČine. V. Došen 218b. Ostaje
još da lakomčinam prikazem ... I. J. P. Lučić,
razg. 31.

1. LAKOMICA, /. lakomo žensko čejade. — U
Belinu rječniku: ,avara, la femina' ,avara' 119*;
u Stuličevu: ,mulier avara' iz Habdeličeva; u
Vukovu: ,die habsiichtige' ,avara'.

2. LAKOMICA, /. uopčc sprava kojom teče što
žitko iz jednoga suda u drugi, ali dolazi samo
u osobitijem značeiMma ili u srodnima. — ispo-
redi 2. lakomac. — Postane mi nije jasno; može
se pomisliti da postaje od lakom, kao da sprava
lakomo guta ono što je Žitko, ali takovo tuma-
čene slabo vrijedi kod d. — Nahodi se i u novo-
slovenskome jeziku. — Od xvii vijeka.

a. vidi lijevak. — U Vrančičevu rječniku:
,inftindibulum' ; u Belinu: ,imbuto, stromento di
latta o legno per mettere il liquore entro a
qualche vaso* ,infundibulnm' 879*; u Bjelostjen-
čevu: lakomica, levalka, levak, levka ,enchitum;
infundibulum, instrumentum quo in vas liquores
infundimus'; u Jambrešičevu : ,infundibulum', u
Stuličevu: v. lijevka iz Belina; u Vukovu: vide
lijevak s dodatkom da se govori u Crmnici.

b. vidi vraA. — U Mikafinu rječniku kod
vraA.

c. žlijeb (ne svaki). — U Vukovu rječniku:
ždlijeb Što i^im teče voda u badaA (u Jadru) ,die
rinne' ,canalis'. — Lakomica, žlijeb kojim dolazi
voda na mlin. u Kostajnici. F. Hefele.

d. velik prozor na krovu štag}a kroz koji se
sijeno baca. I. Krši^avi, list. 9.

e. u Vukovu rječniku: vrh u raonika, cf.
nokat.

LAKOMICE, adv. laktom (kod udarana), ili
lako? — U narodnoj pjesmi našega vremena.
Udara me ta djevojka natrag s laktom lakomice.
Nar. pjos. vila. 1868. 465.

Digitized by

Google

LAKOMIČICA

888

LAKOMOĆUDAN

LAKOMIČICA, /. dem. 2. lakomica, a, — U
Stulićevu rječniku: ,parvum vas fusorium^

LAKOMIČINA, /. augm. 1. (i možebiti 2.) la-
komica. — U Vukovu rječniku: au^m. v. lako-
mica (štamparskom griješkom zahijjeieno je u
drugome izdanu da je muškoga roda^ a u tre-
čemu da je srednega).

LAK6mIJA, /. lakomost. — Postaje od lakom
tuđijem (talijanskijem) nastavkom ia. — Od xv
vijeka, a između rječnika u Vrančičevu (,avari-
tia'), u Bjelostjenčevu (kod lakomost), u Štuli-
čevu (v. lakomost iz Bjelostjenčeva). Lakomija
jest |ubavi> nepodobna imeti i obladati blagimi
se^ svita. Kolunićev zborn. 281. Taj t^ je konao
lakomije ka ne pušća ča zadije. M. Marulić 261.
Od i^e ka se Čini za lakomijn. Naručn. 94^.
Za (== radi) lakomiju postavjaše 1 vrč vina. Ko-
rizm. 8l>. V sem načelnika lakomija neh valna
bd. S. Kožičić 54*. Blagodanije protdvu sku-
posti ili lakomiji. Š. Budinić, sum. 120b. Jakov
toliko tvrdo uzvapi na bogatih radi liihove ]ute
lakomije i skuposti. 140^. Pokle te smuti stara
lakomija. Đ. Baraković, jar. 28. Lakomijom jer
se gubi (kripost). M. Gazarović 68. Iškariot
taknut grihom lakomije, pojde g Židovom. F.
Glavinić, cvit. 67l>. Lakomija (jest) nepravično
želenje imanja. 146^. Pustivši se potegnuti ali
od lakomije ali od oholije. P. Badovčić, način.
57. A popove kuži vrla lakomija. J. KavaAin
877b. A vi za lakomiju i da veće dobijete u
svetac privatate i posve jedni dilujete. J. Ba-
novac, pripov. 141. KCipiti blago za lakomiju.
Ant. Kadčič 4. Što je bila štedjivost može se
prometnuti u lakomiju. M. Pavlinović, rad. 128.
Lakomija ,avaritia'. Đ. Nemanić, čak. kroat. stud.
iftsg. 61.

LAK6mISLEN, adj. u kojega su lake misli (u
zlu smisluj isporedi 1. lak, 1, a, k) i 1)), koji lako
mislij dakle dobro ne razmišfa, — isporedi lako-
uman. -- U naše vrijeme po ruskome ^erKo»iu-

a. adj. A oštro šiba lakomisleno prezirai^e
svojega naroda. M. Đ, Milićević, pomenik. 1, 43.
Lakomislena deca. škol. 8. Koji ce umoti lako-
mislenu namigušu naučiti pameti. Srp. zora, god.
1, sv. 2, str. 57.

b. adv. lakomisleno. Gdi zaRlijep}eni narod
lakomisleno za svakim novim miš}ena načinom
čezneći. Nov. sr. 1884. 116. Ima (u putnim
mehanama) posuda koje se lakomisleno ne raz-
nosi na pesku prekomernim ribai^om. M. Đ. Mi-
lićevič, medudnev. 10. Što mu je lakomisleno
odmicao rokove. V. Bogišić, zakon. 153.

LAKOMISLENOST, lak6misleno3ti, /. osobina
čefadeta što je lakomisleno. — U naše vrijeme
po ruskome .lerKOMbUMeHocTK. Lakomislenost i^i-
ova lako bi se izviniti mogla. Nov. sr. 1834.
115. O ženidbi nije govorio od kake lakomisle-
nosti. M. Đ. Milićević, knez miloš u pričama.

**• >

LAKOMIT, adj. lakom. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. O trgovci lakomiti ke lakomos vajmeh
čini druge svijete nahoditi brodeći se po pu-
čini . . . M. Vetranić 1, 35.

LAKOMITI SE, lakomfm se, impf. biti lakom,
postajati lakom, raditi kao lakomac. — Akc, se
ne mijena (aor. 2 i 3 sing. lakomi). — Od xvii
vijeka, a između rječnika u Belinu (»avarizzare,
metter ad eflfetto 1' avaritia* ,avare agere* 119*),
u Stulićevu (,avarum esse, avaritia ardere, fer-
vere*), u Voltigijinu (,avarizzare , usureggiaro'
,^eitzen, wuchern'), u Vukovu (na što ,babsuchtig
sein' ,avaritia ducor*).

a. biti pohlepan, hlepjeti (uopče za blagom).

a) s prijedlogom na t ace. Koji o^ zado-
vojstvujući se sa svojim trudom lakomjaše se na
tuđe. D. Obradović, basne. 99. Na tuđe se ne
lakomi. Nar. pjes. vuk. 1, 187. Ako li se la-
komiŠ na blago, dok je, bego, u životu Janko,
biče blaga i tebi i Janku. 8, 878. LaŽac mnogo
obriče samo da bi izlagao, skupao se na viŠe la-
komi. Nar. posl. vuk. 165. Na tako se ne lakomi
blago. Osvetn. 2, 28.

b) može biti da amo pripada i ovc^j pri-
mjer u kojemu je s glagolom prijedlog a uz lo-
kativ. Ki se blaga napuniše svakom himbom . . .
i u i^em se lakomiSe u ogAenom zlatom noru.
J. Kavai^in 448b.

c) s infinitioom. Pamet tvoja, srce tvoje
i oči tvoje lakome se steci i skupiti blago him-
beno i nepravedno. M. Divkovič, bes. 310*.
Imamo se lakomiti naj prvo hvaliti Boga. nauk.
278l>. Što godi čovik veče ima, to se veće la-
komi imat. J. Filipovič 1, 4281>. Nemoj se la-
komit mnogo jist 1, 428b.

d) 8 podloinom rečenicom u kojoj je da.
Bogati, Što godi veće imaju^ toliko se veče la-
kome, da bi veči>« imali. M. Divkovič, bes. 472b.

e) s podloinom rečenicom u kojoj je ne-
upravno pitai^e. Lakomi se Mujagin Halile, ne
bi li se Filip umorio. Nar. pjes. hdrm. 1, 492.

b. biti tvrd, škrt, skup.

a) uopče. Kako li će sam sebi varavo dat
razumjeti, da se može štedjeti i lakomiti s onijem
Bogom, koji sa svijem sebe prida ciječa liega i
posveti? I. M. Mattei 52. S toga nam lakomi
se neplodna zem(a, hranu nam krati tjelesnu.
Štit 15. Er ti ne daŠ, er se ti lakomiš. A. Kalič
857. Jer kako je nadale licemjeru, kad se la-
komi a Bog če iščupati dušu Aegovu ? Vuk, jov.
27, 8.

b) s instrumentalom. Mrve iStem, želim i
prosim, ni to nijeste vrijedni udijelit? i tijem se
lakomite? A. Kalič 802.

c) s infinitivom. Hranom, odjećom, lož-
nicom, lijekom, svačijem potrebuju, a ti se la-
komiš utješit ih. A. Kalić 264. Koji se ne samo
lakomiš utješit siromaha, nu tuđe uzdržiš. 828.

c. nije jasno, jeli prvo ili drugo značefke
(može biti i jedno i drugo). Za to se čovjek ne
ima oholiti ni lakomiti. M. Divkovič, nauk. 41 &.
Tko je lijen ište pokoja u stvareh od ovoga svi-
jeta, a tko stanovito ište pokoja na ovomu svi-
jetu potreba je da se lakomi. 273«. Trudim, la-
komim se i mučim za uzdržati ovo što mi je od
mojijeh starijeh ostalo. V. Andrijašević, put. 290.

LAKOM](jAHAN, lakom)ahua, a(^'. dem. lakom.

— isporedi lakom)ašan. — U Stuličevu rječniku:
lakomjahan ,aliquantulum avarusS

LAKOM^AŠAN. lakom)ašna, a4j. u Stuličevu
rječniku: lakomjašan uz lakomjahan.
LAKOM](i£I^E, n. djelo kojijem se ko Uikomi.

— U Stuličevu rječniku: lakomjei^e, v. lakomost,
i u Vukovu: ,das habsuchtigseiu, die habsucht'
,avaritia'.

LAKOMNICA, / vidi 2, lakomica, a. — [7
naše vrijeme u Hrvatskoj. Bad^i, brente, Skafi,
preša, lakomnica itd. V. Bogišić, zborn. 27.

LAKOMNOST, l&komnosti, /. osobina onoga
Što je lakoman, vidi lakomost. — U jednoga
pisca XVI vijeka. U lakomnosti hoće zlo živjet.
M. Držić 220.

LAK0M6ĆUDAN, lakomććudna, a^j. koji je
lakome čudi. — Samo u Stuličevu rječniku : ,in-
dole avarus'.

Digitized by

Google

LAK0M0ĆUDN08T

889

LAKOBINA, b.

LAKOMOĆUDNOST, /. osobina onoga koji je
lakomočudan, — Samo u Sluli6evu rječniku : ,in-
doles avara^

LAK0M0ĆUD8TV0, n. u Stuličevu tjedniku
tff lakomoćadnost. — nepouzdano.

LAKOMOST, l&komosti, /. osobina onoga što
je lakom. — Od xv vijeka^ a između rječnika u
Mikafinu (lakomost, skupoća lavaritia, capiditas,
stađium pecaniae, iiliberalitas')* u Belinu (la-
komos fiDgordigia, avidit&' ^aviditas' 404^; ,ava-
rizia, desiderio immoderato di robba' 119*), u
Bjelostjenčevu (lakomost, lakomija, proždrei^e,
proždralost tgula, ingluvies, insatiabilitas, vora-
citas, liguritio, helluatio, nopotatus'; lakomost na
peneze ,appetitio, appetentia et cupiditas pecu-
niae, dići potest et de aliis rebus'), u Stuličevu
(.avaritia, avarities, aviditas immoderata'), u Vol-
tigijinu (,ingordi^ia, ghiottoneria' ,heftige sehn-
sacbt nach etwas, fressbegierde'), u Daničičevu
(lakomostfc ,aviditas*).

a. n(nj češče prema 1. lakom, 1, a, znači po-
hlepu za blagom, ili tvrdost (kad ko neće da se
ostavi blaga). Eda li bismo . . . ovoj zgora re-
čeno, pisano i obetovano potvor§li ali na mai^e
prdnesli kojomb hitrostju ali lakomostju, . . . tada
da smo prokleti. Mon. serb. 287. (1419 u pozni-
jemu prijepisu). Jeli (sagriiil) lakomostju ali
obožastvom. Narućn. 79b. Y kih raste skupost
i lakomost. Transit. 78. Trgovcem lakomos ter
6ini na svijeti svu tugu i žalos vrh pleći pod-
nijeti. M. Vetranić 1, IGl. Blud ali kojagodijer
nečistoća ali lakomost da ne pomene (se) medu
vami. N. Raiiina 59*. paul. ephes. 5, 8. Smrtni
grijeh jest lakomost. Zbom. 167*. Lakomos po-
četak oda svijeh zala jes. N. Đimitrović 6. Da
]&ih puti budu čisti bez primjese od svake lako-
mosti. A. Gučetić, roz. jez. 168. Lakomost se
ne čini samo po jedan način, . . . negoli se lako-
most Čini po mnoge načine, to jest: kamatom,
kradom, muzovjorstvom, lažju, krivljem kupo-
vanjem i prodanjem, i po mnoge ostale načine.
M. Divković, bes. 808—809. Lakomos mudros
gubi. (D). Mala lakomos velika šteta. (Đ). Po-
slov. danič. Ti podjamstva, ti osvete, ti lakomos
grubu služiš. A. Vita}ić, ostan. 22. Budući i^ešto
za lakomos ^ešto za nenavidos rasuo i poplijenio
naanastijer. I. Đordić, ben. 82. Lakomost jest
priko načina po)ub)e6e blaga. A. Baćić 228.
Ogad . . . očistit će od holosti, od lakomosti, od
bludnosti. J. Banovac, razg. 3. Kuca na vrati
bogataca i vlastela, ali naodi zatvorena k}učem
od lakomosti, žasto ,svi nastoje na lakomost
(štamparskom grijeikom lakomast)* veli prorok
8. Jeremija. F. Lastrić, test. 882*. Da nisi od
lakomosti gladna i žedna ili putnika i nevojna
od tebe otisnuo? A. KaniŽlić, bogo|ubnost. 183.
Lakomost je neuredna {ubav dobara ovoga svi-
jeta. E. Pavić, jezgra. 138. Bad nagle lako-
mosti. V. Došen 59*. A proždomoj lakomosti
nije dosti. 74b. Vide toliku lakomos u bogacih.
Đ. Bašić 804. Uzrok pak što ji puno uteče bi
običajna naši vojnika lakomost koji voliše s mrtvi
tilesina sadirati odoru nego ji do svrhe tirati i
sići. And. Kačić, razg. 284. Pridatje našega
spasiteja od Jude za lakomost. Ant. Kadčić 103.
Pače brez bogastva lakomost biti može. L Ve-
likanović, uput. 1, 849. Blagodarnost oli po-
datnost protiva lakomosti. M. Đobretić 202. Ne
bilo veće lakomosti, razdionstva, nestavnosti u
mojoj }ubavi prema tebi. L M. Mattei 28. Turci
misle, da će ovim obrabotavai&em komšije svoje
na lakomost i 8rebro}ubije vozbuditi. Nov. sr.
1834. 118.

b. u osobitome smislu, proidrjivost (nije dosta
jasno u prvome primjeru), (Djavao) iskusi Adama
gltoniju . . . iskusi ga od lakomosti 6bitujući
znanje od mudrosti. Korizm. IS^^ Kad likar
metne pijavicu, da izaŽme krv, tako se jako ufati,
ter sa svom lakomostju sasne onu krv, ... J.
Banovac, razg. 90.

e. kao pohlepa ima uza se:

a) prijedlog na s akuzativom, vidi u Bje-
los^jenčevu rječniku.

h) prijedlog za s instrumentalom. Lakomost
za novci priteže je. M. A. He)ković, sabr. 46.
Ako se napastuje na lakomost za blagom i bo-
gastvom. B. Leaković, gov. 74.

c) u dva primjera xvi vijeka ima genetiv
8 prijedlogom od. Lakomost od zlata zač Čini,
moj Bože, da se brat u brata poufat ne može.
M. Vetranić 1, 165. Odi ^e lakomos o(d) dinara,
što je grijeh, tu nije dobra ni veselja. M. Đržić
220.^

LAKOMOSTAN, lakomosna, ađj. koji pripada
lakomosti. — U jednome primjeru xviii vijeka.
Karao bi jošćer lakomosna i nepodobna požo-
lenja. A. d. Gosta 2, 35.

LAKĆMSTVO, fi. vidi lakomost. — Od xvi
vijeka^ a između rječnika u Stuličevu (v. meko-
putnost iz ruskoga) i u Vukovu (,die habsucht'
,avaritia'). Iže lakombstvo imatb ne moi^etb otb
zla ubdžati. Stefanit. star. 2, 292. Nebeskoga
oca sina (Juda) za lakomstvo vajmeh ! proda.
M. Vetranić 1, 318. Kako u lakomstvu tako i
u pokori Matija slide. I. J. P. Lučić, razg. 81.
Previj srce moje k otkrivenima svojim, a ne
k lakomstvu. Đ. Đaničić, psal. 119, 86.

LAK6m§TINA, /. vidi lakomost, lakomstvo.
— V jednoga pisca xviii vijeka. Od proklete la-
komštine. P. Posilović, nasl. 21. Od naj ma-
Aega tja do naj većega svi uče lakomŠtinu. 46b.

LAKONIK, m. Lačedemonac, — Od grč. Ict-
xu}vix6i i lat. laconicus, lakonski. — U jednoga
pisca XVI vijeka. Lakonik ti s^ vidit. F. Luka-
rević 278.

LAK6nOG, adj. u kojega su lake noge. — U
Stuličevu rječniku: v. hrlonog.

lAkONSKI, aclj' laconicus, koji pripada La-
čedemoi^anima. — Od grč. yždxatv, lat. Laco na-
stavkom ski. — U naSe vrijeme u pisaca. — U
Sulekovu rječniku : ,lacedlLmonisch'. — U prene-
senome smislu, koji (o čejadetu i o govoru) u
malo riječi mnogo izreče. — Ima i adv. l^kdnski
i u pravome smislu (u Sulekovu rječniku) i u
prenesenome: Odgovori mi starac lakonski. M.
Đ. Milićević, zim. več. 178.

LAKORA, /. vidi lakorina, a. Lakora, tvrdi
vrh na mesu ili kao kožica od sama mesa. U
naše vrijeme u Stonu : ,Što će ti to lakore !' M.
Milas.

LAKOBINA, /. tela cellulosa; praeputium. —
Prvo značeM, premda mu nema potvrde u kni-
gama, mislim da je starije, jer je Ure od dru-
goga, i ovo zadne gotovo nije ni poznato u Du-
brovniku. — Nejasna postaria; po obliku je
augmentativ, vidi lakora.

a. tela cellulosa, kao opnica što se često na-
lazi u mesu (jelu), osobito oko mišica (ribiča) i
žlijezda. — isporedi lakora. — V naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani. Lakorina, augm.
lakora. U naše vrijeme u Stonu : ,Ne vaja to la-
korine, daj mački'. M. Milas.

b. praeputium. — U Belinu rječniku: ,pre-
puzio. quella pellicina che dal membro del bam-

Digitized by

>^uogIe

LAKORINA, b.

890

LAKOUMNIK

bino si tagliava nella circoncisione' ipraeputium'
582», ♦ u Stuličevu: ,praepatiam* iz Belina.

LAKORINICA, /. uprav dem. lakorina, ali se
upotrebfava u istome značeiku kao lakorina, b.
— U jednoga pisca xviii vijeka^ a između rječ-
nika u Belinu (,prepuzio, quella pellicina eho
dal membro del bambino si tagliava nella cir-
conoisione' ,praepatium* 582ft), u Bjelostjenčevu
(v. obrezek), u Stuličevu uz lakorina. Lakori-
nica, to jest kožica priđua na adu potajnom sva-
koga mužkoga đitešca. I. Veli kano vi6, uput. 1,
488.

LAK0R6DI^iA, f. žensko čejade što lako (bez
velika truda) rađa. — U Stuličevu rječniku: v.
lasnorodu]a.

LAKORČDIHiA, /. satno u Stuličevu rječniku
uz lakorodi}a.

LAK6rUK, ad). koji je lake ruke. — U Šu-
lekovu rječniku: ,leichthandig'.

LAKOSRĐ, a(^'. iracundas, koji se lako (bez
velikoga uzroka) srdi. — U jednoga pisca na-
šega vremena. Ali su u ovom pitai&u narodi veoma
lakosrdi i 6esto nepravedni jedan prema drugome.
M. Đ. Milićević, zlosel. 54. Po naravi žustar i
lakosrd. pomenik. 8, 320.

LAKOST, lakosti, /. vidi lakoća. — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov. ]i>gi>kostb, rus. ^er-
KocTb, češ. lehkost, pof. lekkoš6. — Između rječ-
nika u Mikalinu (lakost, lagahnost ,levitas, £u-
tilitas*). u Belinu (lakos ,leggi6rezza' Jaevitas'
482»), u Stuličevu (v. lakoća), u Voltigijinu (v.
lakoća), u Daničičevu (Ibgbkostb ^levitas^.

a. prema 1. lak, 1, a, a> t b). Obuče se u
tijelo nadareno darmi od lakosti. A. Gučetić,
roz. jez. 245. Dade mu svitlost, lakost, tančinu
i netrpjenost. J. Filipović 1, 110*. Kad se kripi,
lahkost steče. M. Kuhačević 24. Lakos tvoje
ruke moguća koliko tegota Božije desnice. A.
Kalić 178. Nesta mi snage, nesta lakosti. M.
Đ. Milićević, zlosel. 290.

b. prema I. lak, 1, a, c). Građanin će ostati
u svom neznai^u, s velikom lakošću da traži ono
što ne treba, a da ne traži ono §to treba. M. Đ.
Milićević, medudnev. 16.

e. prema i. lak, 1, a, d). Lahkost nevoje
naše. Anton Đalm., nov. test. 2, 52. paul. 2cor.
4, 17. Ona nosi svoga sina devet miseci u utrobi
brez svake tegoće sa svom lakostju. J. Filipović
1, 544b. X sa veću lakost štioca. T. Babić 1.

d. prema 1. lak, 1, a, k). Li>gkostiju razuma.
Glasnik. 11, 64. U bojenju svomu ne imij bilig
lakosti. Nauk brn. 11b. K ovomu ne poteže
ćeka lahkost zaisto, ni taština ili putevnost. B.
Eašić, nasl. 245.

e. prema 1. lak, 1, b uopće: Težino Fronto-
nova nauka i lahkosti Plinijeve. Transit. 6.
Daje mu lakost učinit ga (dobro dilo). J. Fili-
pović 8, 281b. — Jifno može pripadati i ovaj
primjer: Razložio je iz šivala i uzigrai^a očiju,
iz lahkosti života, iz sladkosti razgovora, da je
u liemu jedna duša rođena za vladai^e. A. To-
miković. Živ. 26.

f. kao oblakšavane. Skrušenjem molimo, da
po Aega vo|u lahkost oćutimo odbivši nevo}u.
M. Marulić 33. DaV tim ću dostignut koj ugodi
lahkost. 88. Uživah svita slast, sad sam pun
čemera, pun svake gorkosti; teška muka moja
ne ufa lahkosti imit ni pokoja. 284. Vrelo od
lakosti. B. KaSić, rit. 366. Uspomen' se truda
moga, pridajem ga, majko, tebi, za imati lakost
sobi. P. Posilović, cvijet. 220. U paklene gorke
tmine gdi lakosti nigdar ima od pakleni strašni

zmija. 225. S velikom lakosti i mirom duše
ostavićes grihe. nasl. 86^. Smrt ne daje muku,
nego lakost pravednomu. 41». Ali se može do-
goditi da se ko zamoli i kom dragom svecu, pa
da dobije lakost ili pomoć. M. Đ. Milićević,
slave. 8.

LAK08VITAK, lakosvitka, adj. koji lako
osvanu (?), u prenesenome smislu. — Na jednome
mjestu xviix vijeka. Niova mlada i lakosvitka
zaktevai^a na dobro okreću. Đ. Obradović, sav.
56.

LAK6tA, /. vidi lakoća (i radi akcenta), —
Biječ je staraj isporedi stslov, lbgi»kota, rus,
jiepKOTa. — Između rječnika u VranČičevu (,le-
vitas'), u Bjelostjenčevu (lehkota kod lehkoća. 2.
ilevamen'. 3. lehkota, odpušćeAe stran, vuža ,1a-
xitasO, u Jambrešičevu (lehkota ,facilitas, le-
vitas'), u Stuličevu (v. lakoća). Kako m6gu mene
(t. j, sebe) u bidnom životu ovomu pritrpit i
imat lahkotu? A. Georgiceo, nasl. 122. Ftipo-
ruka svilnih buba radi vridnosti i^iove i lakote
posla oko i^iju. J. S. Re)ković 199. Nisam si
mislila da će bit moj mili kdj drugoj lakota.
Jačke. 88. Još vam more biti velika lagkota.
186. Porazgrnem pepeo, izvadim mušicama žišku,
metnem je na ćeramidu, napipam svecu i počnem
piriti žišku da bih upalio svecu (onda još nije
bilo palidrvca, ove današde lakote). M. Đ. Mi-
lićević, let. več. 309. Naši sa stari videli mnogo
većih muka, nije pravo da nama vek prođe a
samoj lakoti. zlosel. 228. One, kuČke, hoće la-
kotu. 277. I odmah osetim neku lakotu- na srcu.
medudnev. 95. čovek koga smo poznavali kao
velika gospodina da se ovako ostavi gospodstva
i lakote, pa ode u vojsku na muke svakojake,
bejaše nam vrlo veliki, pomenik. 2, 171.

LAKOTAN, l&kotna, a^j. koji je s lakotom.
lak. — Ima samo adv, lakotno (lako, ugodno) u
jednoga pisca našega vremena. Znao je pisati
živahno i lakotno. M. Pavlinović, rad. 151.

LAK6tITI, lak6t£m, impf, lakSati, ohlakša-
vati. — Postaje od lakota. — Od xvii vijeka^ a
između rječnika u Bjelos^enčevu (kajkavski leh-
kotim, pomažem, ugledam ,8ublovo') t u Stuli-
čevu (v. lagšati).

a. aktivno. Vo)a k trudu trud lahkoti. P.
Vitezović, cvit. 20. Riješene jednoga zadatka
lakoti riješei\e drugoga. M. Pavlinović, rad. 142.
Da narodu živjet lakoti mo. Osvetn. 5, 106.

b. sa se, refleksivno. Tako se hrabrene des-
nice lahkote. P. Vitezović, odil. 48.

LAK0UČN08T, /. osobina onoga koji lako
uči (u primjeru nije posve tako značeiie). — U
jednoga pisca xviii vijeka. Za iz vrsti tost razbo-
ritosti slideća iziskuju se . . . lakoučnost . . . La*
kouČnost jest takva s kojom se tko hitro i lako
prigne na opomenu i nauk pametnih )adi. B.
Leaković, nauk. 471.

LAKOUMAC, lakćiimca, m. lakouman čovjek.
— U jednoga pisca xix vijeka. Sveštet sastran
budi kratkoumcu, pravi razvrat neka j' lako-
umcu. S. Milutinović u Pjev. crn. 829*>.

LAK6uMAN, lakćdmna, ačij. koji je laka (vidi
1. lak, 1, a, k)) uma. — Po rus, aerfcojuHua. —
U pisaca našega vremena. To lakoumno popa-
štaiie i dotjeralo nas. M. Pavlinović, razg. 74.

LAKOUMNE, n. vidi lakoumnost. — U pisaca
našega vremena. Ako se koje djelo učini iz ob-
jesti, lakoumja . . . Zbornik zak. 8, 207. J u ^m-
lekovu rječniku: lakoumje ,leichtsinQ'.

LAKOUMNIK, m, lakouman čovjek. — U je-
dnoga pisca našega vremena. Ti lakoumnici na-

Digitized by

Google

LAKOUMNIK

891

LAKTAE

vodeni su đonapokon na sramotna djela. M. Pa>
vlinović, rad. 120.

LAK6uMn6sT, lak6uinno9ti, /. osobina lako-
umna iefadeta. — U pisaca našega vremena.
Kvar, malodušnost na jednoj, a lakoumnost i
naduvenost na drugoj strani. M. Đ. Milićević,
zlosel. 20.

LAKOUZĐ, acfj. o koi^u koji je lak na uzdi
t. j. koji sluša i naj mailii kret što učiniš uzdom.
A. Ostojić.

lAeOV, adj. koji pripada Laku. Od sina La-
kova. V. Vrčević, niz. 83.

LAKOVICA, /. ime n^estu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Livada preko Lakovice. Sr. nov.
1869. 637.

LAKČVJERAN, lak6vjerna, acij. credulus, koji
lako vjeruje. — Od xviii v^eka. Lakovirne va-
rajuć trgovce. J. S. Be(ković 72. Velika je sla-
bost lakovernu biti s onim koji je poznat da
laže. Đ. Obrado vić, basne. 434. Stan\ serdare,
lakovjeran li si ! P. Petrović, Sćep. mal. 10.
Narod je ovaj lakovjeran. S. ^ubiša, prip. 94.
Vi Mijata mučenikom gradite u oči lakovjerna
puka. 255. Pak ih nada lakovjerne krijepi.
Osvetn. 4, 55.

LAKO VIC, m. prezime (po ocu Laku). — U
naše vrijeme. S pobratimom Lukom Lakovićem.
Nar. pjes. vuk. 5, 412. Stefan Laković. D. Avra-
mović 261.

LAKIiDIJA, /. tur. laqyrdy, besjeda^ rijeiiy
razgovor^ tvrdna ; u našemu jeziku često u zlome
smislu : prazne riječi^ riječi bez smisla^ bezposlica,
trice (pa i šala). — isporedi lakardija. — Od
xvjii vijeka^ a između rječnika u ViHkovu (,die
tandelei* ,nugae*).

a. prazne riječi itd. (vidi sprijeda)] može
biti da je ovo značei^ postalo od tur. boS la-
q7rdy (vidi boš). Štiju se novine, gonetke i la-
krdije. P. Knežević, osm. 67. Odi se uče igrat
i svakakve lakrdije pivat. M. A. Be)kovič, sat.
04*. Pokorite također uši vaše, liih začepivši . . .
ne samo od šale i maškare, nego i od lakrdije
naj maiie. Đ. Bapić 227. Drugo ne čini, nego
sve lakrdiju zbija. 263. No bi li ja to učinivši
bila svega svita zapretica, lakrdija i maškara?
385. I jedva ti čekaju da koga nadu da se na-
sluša tijeh lakrdija. M. Pavlinović, razg. 4. To
su Vlasi izumeli da poplaše Turke, boš lakrdija !
M. Đ. Milićevič, jur. 41. — U Šulekovu rječ-
niku: ,po8se; possenspiel, possenstiick*, dakle dra-
matična šala.

b. besjeda. Kad Novica začu lakrdiju . . .
Nar. pjes. vuk. 4, 497. A Sta ću ti dujit lakr-
diju? Pjev. crn. 230*». Vuk im tuđe reče lakr-
diju. Nar. pjes. horm. 1, 180. Pokraj bega stade
na nogama, pa Alija veli lakrdiju. 1, 204. Onda
će istom guslar otpočeti ,razgovor* ili kako kažu
,besjedu' ili ,lakrdiju'. P. Krauss, smailag. meh.
70.

LAKRDtjAŠ, lakrdijAša, m. Čovjek koji zbija
lakrdije (Šale). — Akc. kaki je u gen. sing. taki
je u ostalijem padežimaj osim nom. sing.^ i voc. :
lakrdij&šu, lakrdijftši. — U Vukovu rječniku :
,der spassvoger jocosus' [vide šajivac].

LAKŽDISAlJrE, n. djelo kojijem se lakrdiše.
— Između rječnika u Vukovu. Nije vrijeme od
lakrdisai^a. Osvetn. 3, 153.

LAKRDISATI, laki-dišem, impf. zbijati šale
(lakrdije), — Akc. se mijeiHa u aor. 2*3 sing.
lakrdisa. — Od xviii vijeka, a između rječnika
u Vukovu (vide šaliti se). Ja se šalim i lakr-

dišem. Đ. Rapić 366. Obično pjevaju oni koji
idu uz vuka a on meda tim lakrdiše. u Nar.
pjes. krasić. 1, 185.

LAK8ITI, lakši, impf. sunce kad bliže k za-
padu ide, rekne se: ,laksi sunce'. Podunavka.
1848. 58.

LAKŠA, /. oblakšavai^e. — Riječ vrlo sumiiiva
na jednome mjestu xviii vijeka ^pisano je -b-
mj. k, a i to može biti sumnivo, vM kod 1. lak).
S koga odvrgoh se i pozabih skrb putenih nasla-
jenja, svijeta razkoš, . . . poblep blaga i poštenja :
svaka ovd* ime od dobara nosu, a uzrok su paklijeh
žara, ka ne lakše neg brjemeni, ne pomoći neg
nemoći, ne plod dobar neg sjeneni ... i napokon
duhu škodni jesu a Bogu neugodni. J. Kavai^in
543».

LAKŠAriE, n. djelo kojijem se lakša. — U
Ivekovičevu rječniku: radna kojom tko lakša
kome što.

LAKŠATI, l&kš&m, impf. oblakšavati. — Akc.
se mijena u praes. 1 t 2 pl: lakšdmo, lakš&te,
u aor. 2 t 3 sing. lakša, u part. praet. pass.
14kš&n. — Postaje od komp. lakši. — Od xviii
vijeka (vidi kod b).

a. prelaznOf u značehu sprijeda kazanome.

— Između rječnika u Stuličevu (v. lagŠati; lag-
šati ilevare, moderare, facilem reddere'). Ti (na-
dežda) na morju siAem lakšaš vesla breme. L.
Milovanov 105. Isti boli duhovnog vidara, Aemu
lakšat te je muke dano. Osvetn. 4, 61.

b. neprelaznOy postajati lakše — U Belinu
rječniku: lakša nemoć ,miglioramento, diminu-
zione di malattia' ,morbi diminutio* 48i3b g€^je se
naj prije nahodi.

LAKŠA VATI, likš&vam, impf. iterativni gla-
gol prema lakšati. — U Stuličevu rječniku: lag-
šavati, freg. uz lagšati.

LAKŠtNA, /. lakoča (uprav osobina onoga što
je lakše). — Od xvii vijeka, a između rječnika
u Stuličevu (lahšina ,levitas' ; lakšina, v. lakoća),
u Volti^ijinu (,leggerezza, facilit^' ,leichtigkeit').
Uskrsnu Isus, i Četiri prija blaženstva, t. j. svi-
tlinu, lakšinu, tančinu , . . . F. Glavinić, cvit.
172b. Šesto blaženstvo tela jest lakšina. F. Ola-
vinić, posl. 78. Od lakšine s kojom prohodi
svijet M. Badnić ix. Promisliti lakšinu s kojom
sve prohodi. 87». Sve trči naglo k svojoj svrsi
s velikom lakŠinom. 150*. Hitrost i brzina
s kojom prohodi vesele od svijeta ovdi jest pri-
likovano k lakŠini s kojom prohodi san. 267*.
Mučnost svu u lakšinu obraća. F. Lastrić, test.
ad. 127*. Prikoredna lakšina i prignutje na za-
kletvu jest sum^iva. Blago turi. 2, 89.

1. LAKTAC, lakca, m. dem. lakat — U Stu-
ličevu rječniku: laktac, laktca ,brachiolum'. —
nepouzdano.

2. LAKTAC, m. neka bi]ka. Laktac, po}, lo-
kietka (Betula ojcoviensis), Picris hieracioides
L. (Lambl). B. Šulek, im. 189.

8. LAKTAC, m. kajkavski Laktec, selo u Hr-
vatskoj u županiji zagrebačkoj. Razdije). 85.

LAKTAČA, /. vidi lakat, &. — U naše vrijeme.
Pogodi jodnoga čobanina u desnu ruku, i odere
mu kožu s laktače te poteče krv. M. Đ. Mili-
ćević, zim. več. 85.

LAKTA N, laktna(?), adj. koji pripada laktu.

— U Bjelostjenčevu rječniku: kajkavski lakten
,cubitalis', i u Stuličevu: ,brachialis'.

lAkTAR, laktdra, m. gusjenice više vrsti
,geometrina* ili ,geomotrae* (Aem. ,spanner'). na
Braču. A. Ostojić.

Digitized by

Google

LAKTAŠI

892

LALELI

LAKTAŠI, m. pl, ime selu u Bosni u okrugu
bai^luikome. Statist bosa. 84.

LAKTĆTINA, /. augm. lakat. — U StuU6evu
rječniku: »immanis lcu^rta8^

LAKTICA, /. pasuhoi?). — U Stuličevu rječ-
niku: ,axilla'. — n^e dosta pouzđ'tno.

LAKTIĆ, m. đem. lakat. — UBelinu rječniku:
ibracciolino' ,brachiolam' 146i», t u Stuličevu: v.
laktac.

LAkUM, m. vidi rabati akum, isporedi i lo-
kuma. — Tur. lokam. — 0 narodnoj pjesmi na-
Sega vremena. Te donese dećerli lakuma i bijele
alve na tabaku. Nar. pjes. vila. 1867. 877.

LAKUMIĆPO^E, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevaČkome. Livada u Lakumić-po}e.
Sr. nov. 1875. 1417.

LAKUŠIJE, /. pl. ime selu u Slavoniji u
županiji požeškoj. Kazdije|. 128.

LAL, adj. ružičast, -— Od pers. tur. la'l, lal,
rubin; crven, — Ne mijeika se po padežima. —
U Vukovu rječniku [vide ružičast], cf. al s pri-
mjerom is narodne pjesme : Kupicu ti lal papuče.

1. lAla, /. vidi 1. lale. — Od xvii vijeka^ a
ismeđu rječnika u Mikajinu ilala, cviiet ,tuli-
panus') g4je se noj prije nahodij u Belinu (,tu-
lipano, fiore' ^tulipanus' 748«), u Bjelostjenčevu
(v. tulipan), u Stuličevu (lala, cvit ,tulipa'i, t«
Voltigijinu (,tulipano' ,talpe'). Kao zlatna lala
na mafitrafi. Nar. pjes. herc vuk. 108. Lala, 1. tu-
lipano (Della Bella, Aquila— Buć), anemone (Kuz-
mić).. Tulipa gesneriana L. ( Vodopić) ; 2. Papavor
rhoeas L. (8ab)ar, Dubica). B. Šulek, im. 189.
Lala ,die tulpe' ,Tulipa ^esneriana*. G. Lazič
128. Div(a lala ,wilde tulpe' ,Tulipa silvestrisS
128. — I u naše vrijeme u Dubrovniku, P. Bud*
mani. — Vafa da je isto i ovo (u prenesenome
smislu): Lala, ime Sto ga mlada pridijeva sta-
rijem mufikom. Skoroteča. 1844. 248. Bijela lala,
ime što ga mlada pridijeva mlađem ženskom.
1844. 249. (,bela lala').

2. LALA, m. turski velikaš, turski dvoranin,
—- Pers, tur, lala, rob, sluga; dvoranin; odgo-
jite} (turski je car kao od mila ovijem imenom
zvao dvorane). — Naj češče u množini (lale i
veziri) u narodnijem pjesmama. — U naše vri-
jeme, a ismedu rječnika u Vukovu (samo u mno-
žini l&le, po naj višo u pjesmama: lale i veziri
s primjerima is narodnijeh pjesama : Turci braćo,
lale i veziri. Lale Sćau biti Bugarina. Bude liega
lale i vojvode). l^Tu mi prose lale i veziri, lale
prose, a carica neće. Nar. pjes. vuk. 2, 72. On
8aziv|e lale i vezire, sastavio sto i dvadest paša
i četrest učtugli vezira i dvadeset starijeh ka-
dija, pa govori care Ibrahime: ,8Iu?e moje, lale
i veziri!* 8, 86. Podiže se Ćuprilijć-vezire, on
otide u lov u planinu, i sa š i^ime lale i veziri.
4, 842. A odoše lale na zasjedu. 8, 848. Dino-
paši riječ besidaSe : ,Lalo moja , Dino paša
stari!' 5, 854. Te siječe lale i vezire, do jedne
se lale dogo^aSe, no mu lala aman zaiskaie.
Pjev. crn. 227«. Pak je care lalam besjedio.
Nar. pjes. mag. 1844. 97. Kad to zaČu paša od
Budima, od derta je na noge skočio, pa dozivje
Ibru silihdara: ,Lalo moja, silihdare Ibro!' Nar.
pjes. juk. 488. Baš ako će, lalo odabrana!
489. Ša}e blago Crna Gora teško, da podmiti
u Stambolu lale. Osvetn. 2, 180. Opravi sićana
fermana i s Aim lal u opremi va|ana. 2, 185.
Omer pašo, moja lalo prva! 3, 61. Pođi zdravo,
moja prava lalo! 4, 40. Lala, dvorski učite),
vezir, u Nar. pjes. hdrm. 1, 616. Lala, učitej,
odgojite), car (turski) tako zove sve svoje dvorske

a i druge službenike, tako i vezir zove svojo, u
Hrv. nar. pjes. 4, 698.

8. LALA, Ml. (i f. ?) ime muško (i žensko ?).

a. muško bes sum^. — U dva primjera xiii
vijeka, a između rječnika u Dantčičevu. Lala
sb ddtiju, zetb mu Stanb sb ddtiju, . . . Lala
8b ddtiju. Mon. serb. 60. (1298—1802).

b. ne zna se, jeli muško ili žensko. — Naj
prije IZ vijeka (u latinskome spomeniku). Lala.
Doc. hist rač. 888. (850-896). Meu mlados ostala
tuj poznah jadovan i Krista i Lalu ter ostah
mramoran. M. Vetranič 1, 76. Lala, muško i
žensko. S. Novaković, pom. 78.

4. LALA, a^;'. šaren. — isporedi lal i laloli.
u Nar. pjes. herc. vuk. 858.

LALATI, lalam, impf, tepati (o ^j^tetu Što
istom počiiie govoriti). — Od liem. lallen. — V
Bjelostjenčevu rječniku : lalam, poču&am govoriti
,fari incipio*; u Stuličevu: v. sabesjediti iz Bje-
lostjenčeva; u Voltigijinu: ,balbettare' ,lallen'.

LALATOVIĆ, m. prezime, — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj našega vremena. Pak je (kikigu)
ša)e selu Osriniću, Nikoliću i Lalatovićn: ,Ajte
k mene, dvije moje raje!' Pjev. crn. 88*.

1. lALE, Uleta, n. Tulipa L. (osobito Tulipa
gesneriana L), neki cvijet (i bifka). — Pers. tur.
lale. — isporedi 1. lala i tulipan. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,tulp6' ,Ta-
lipa'). A koji luk za koren imade, kakvog sumbul
i lale izdade ... J. 8. Be)ković 226. Te su
vrsti sumbuli, Hl i je i tulipan (zvat se lale smije).
814. Zađe joj lale za glavu. Nar. pjes. vuk. 1,
222. Za glavom joj zadeveno lale. Nar. pjes.
petr. 1, 224. Lale, Tulipa gesneriana L. (Vuk).
B. Šulek, im. 189. — I u prenesenome smislu.
Lale, tulipan, cvijet, i svaki nakit oko ženske
glave, na kapi, obično umjetno cvijeće, (u Hrv.
nar. pjes. 4, 698). F. Iveković, rječn. Za glavom
joj od bisera lale. Nar. pjes. vuk. 1, 299.

2 lALE, m. ime muško u Crnoj Gori, — Ake.
se mijeika u voc. L&le. — Može biti da je hyp.
Lazar (ali isporedi i 8. Lala). — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukovu (gije je zabifežen
akc, L&le po ernogorskome govoru): muški na-
dimak. Đockan dođe Drekalović Lale. Pjev. crn.
42a. Lale Drekalović. u Nar. pjes. vak. 5, 831.

— I prezime u okolini dubrovačkoj, P. Bndmani.
8. LALE, umetnuta rijeČ u govor kao bez oso-
bitoga znaČena, ali se po svoj prilici kaže od
mila. — Od xvi vijeka, Lale, ži mi doša! pravo
ti ja ve)u. M. Vetranić 2, 825. Da j' u mene,
lule Lazo! što j' u cara blago, ja bi soala, lale
Lazo, šta bi kupovala. Nar. pjee. vuk. 1, 856.
Muka, lale! sa četiri strane. Osvetn. 2, 76. —
Često uz mile. S vašim lale mile nepristance
gladeći ju. I. Velikanović, prik. 29. Lale mile
drago djevovai&e! Osvetn. 5, 66. dto to pomaže,
da amo: mile, lale, šimŠirove grane. M. Pavli-
nović, razg. 18. vidi i: Lale, lubimao. u Nar.
pjes. petr. 2, 698 (ovo bi moglo hiti isto što i 2.
lala, ali jamačno to nije u starijim primjerima).

— Ne znam, pripada li amo ove^j primjer ili
pod 4. lala: Šesto lale puške pozlaćene. Ogled.
sr. 228^

4. lAlE, m. samo u vok. sing. ,qai stulta lo-
quitur*. Slovinac. 1880. 87.

LALELI, adj. šarenkast. — isporedi lal • 4.
lala. — Postaje od lale (vidi 1. lale) turskijem
nastavkom li. — U pjesmama našega vremena.
Sretose je do tri momka mlada, od miline svak
Fatu dariva: Mujo momče laleli papuče,... Nar.
pjes. herc. vuk. 170. Laleli, Sarenkaeto. 358.

Digitized by

GoogU

LALETIĆ «

LALETIĆ, m. prezime, — xiv vijeka, a iemeđu
rječnika u Daničićevu (Laletićb). Valda Laletićb.
GlasDik. 15, 290. (1348?).

LALEVIĆI, m. pl. ime selu u Gmoj Gori u
Bjelopavlićima. Glasnik. 40, 20.

1. LA.LICA, /. dem, 1. lala. — Akc. se mijena
u gen, pl. l&ircft. Lalica, Talipa gesneriana L.
(Vođopić). — Lalica carigradska, Tulipa mon-
strosa Alsch. (Vođopić). B. Šalek, im. 189.

2. LIlICA, m. (ili f.?) dem. 3. Lala. — Prije
našega vremena, S. Novaković, pom. 73.

1. LALIĆ, m. prezime (po ocu Lali). — Fo-
mine se Često i u različnijem n^estima od xvii
vijeka. — U Dubrovniku se ovako zvala pučka
obitef s Lopuda god. 1630. P. Bađmani. Fraao
Lalić. B. Betera, ćat xx. Lalić. Sejaćioa. 4.
Vi Krstići i Lalići, . . . J. KavaAin 153». Qe-
rosim Lalić. Nar. pjes. petr. I, 349 (medu pred-
brojnicima). Lalić, prezime, u hrvatskoj kra-
jini. V. Arsenijević. Ilija Lalić. Rat. 92. Obren
Lalić. 356.

2. LALIĆ, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Livada u Laliću. Sr. nov. 1873.
691.^

LALIĆI, m. pl. mjesno ime (vidi I, Lalić).

a. zaselak u Bosni u okrugu Tuzle dorie.
Statist, bosn. 98.

b. zaselak u Hrvatskoj u županiji zagre-
bačkoj. Bazdije|. 65.

LALINAO, Lalinca, m. ime selu u Srbiji u
okrugu niškome. M. Đ. Milićević, kra). srb. 126.
U sela Lalincu. Rat. 132.

LALINAČKI, adj. koji pripada Lalincima. —
isporedi lalinski. — Kod imena vode u Srbiji u
okrugu kneŽevaČkome (vidi Lalinci, a)). Lali-
naćka Reka. Glasnik. 19, 290.

LALINOI, m. pl. mjesno ime u Srbiji, a) selo
u okrugu kneievačkome, K. Jovanović 112. —
b) selo u okrugu ruduičkome. 145. — c) selo u
okrugu vranskome. M. Đ. Milićević, kral. srb.
304.

LALINOVAC, Lalinovca, m. ime selu u Srbiji
u okrugu topličkome. M. Đ. Milićević, kral. srb.
387.

LALINSKI, adj. koji pripada selu Lalincima
(vidi Lalinci, ajj, isporedi lalinački. Laiinska
(opština). K. Jovanović ll2.

LALKOVIĆ, m. prezime. — xv vijeka, vidi u
Daničićevu rječniku : Lalbkovićb, Šibeničanin
,Gojak Lalbkovićb' 1402. (Spom. sr.) 1, 40. —
Na kom je sidil Marko Lalković. Mon. croat.
161. (1495).

LALOČAN, lalodna, a^. koji pripada laloci
ili lalokama. — V BjelostjenČevu rječniku: la-
ločni ,maxillaris' ; u Stulieevu : grijeikom laloćan
,maxillaris' iz Bjelostjenčeva ; u Volti^ijinu: la-
ločni ,mascellare' ,was zum kinnbacken gehort^

LA.LOGA, /. vidi laloka. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. (Vitelije) vulčen (vučen) s kladoju
jnže položili mu behu pod lalogami (,mento
mucrone gladii subrecto'. Suotonius, vit. 17). Š.
Kožićić 34b.

LALOJE, m. ime muško, vidi 3. Lala. — xiv
vijeka^ a između rječnika u Daničićevu. Laloje.
Glasnik. 15, 292. (1348?).

lAlOKA, /. čefust^ vilica, kosijer. — isporedi
laloga i lalnka. — Riječ je (laloki* ili laloka)
praslavenska, isporedi stslov. laloka, rus, asuiku,
ćeš. lalok, po}. Falok. — U našemu se jeziku na-
lazi u sjeverozapadnijem krajevima, a između

\ LAMAI^E

rječnika u BjelostjenČevu (laloka, zvalo ,maxilla,
mandibnla'; 2. laloka gorAa ,maxilla supera'; 3.
laloka dolina ,maxilla infera'), u Jambrešičevu
(,maxilla, mandibula's u Stuličevu (,maxilla' iz
Habdelićeva), u VoUigijinu (,mascella, ganascia'
.kinnbacken*) Kako Samson prioblada sve Fi-
liŠtee, on s lalokom svetog križa sve Farisee.
Azbakv. 1690. 35. Da se gatare u lalokah kra-
)evskih i iiegova usta u sudu ne pometaju (jprov,
16, 10'). E. Pavić, ogl. 284. Što nitko drugi od
straha kazati ne smije ili neće, to satiri učine
smijućim i posprdfivim obrazom, napečitom gu-
bicom i razdrjitima lalokami od pedfe širokim.
M. A. Rejković, sat. A4to— 5*. Sin uhiti moju
medveđicu za obadve laloki. Nar. prip. mikul.
80. ^

LALOM, vidi kolalom lalom.

LALOŠ, m. ime muško. — isporedi 3. Lala. —
Od XIV vijeka. Sinb mu Lalolb. Deć. hris. 37.
Lalošb. S. Novaković, pom. 73. Laloš vojvoda.
M. Đ. Milićević, srb. 935.

LALOTIĆ, m. prezime. — xvi vijeka. Paval
Lalotić. Mon. croat. 304. (1597).

LALOVA ČESMA, /. ime n^estu u Srbiji u
okrugu emoriječkome. Livada kod Lalove Česme.
Sr. nov. 1872. 602.

LALOVIĆ, m. prezirne. — U naše vrijeme. Ni-
kola Lalović. Rat 388.

LALOVO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevačkome, l^iva u Lalovom Brdu.
Sr. nov. 1875. 3.

LALUKA, /. vidi laloka. — Samo u VranH-
ćevu rječniku: ,maxilla'.

LALZA, m,(?) ime muško (?). ~ Ima samo
adjektiv posesivni Lalzin u spomeniku xiv vijeka,
i otale u Daničićevu rječniku (Lalbzinb). Lalb-
zinb bratb Andreja. Glasnik. 15, 309. (1348?).

LALZIN, adj, koji pripada Lalzi, vidi kod
Lalza.

1. LAMA, /. lamina, lim. — Tal. lama (gvožde
od sabfCf od noia itd.J. — U naše vrijeme.

a. uopće. S onu stranu Bojane, tu je šator
od lame; po dnu sjedi leventa, na ruci mu đe-
vojka. — odgonetfaj: feAer. Nar. zagon. mag.
1864. 101. Lama od cinka (,zinkblech'). Zbornik
zak. 3, 710. Lama že}ezna (,eisenblech*) dolazi
u prometu. 1853. 900.

b. karika, pavta (na pušci). — Između rječ-
nika u VtUcovu: (u Ornoj Gori) vide [karika]
pavta, n. p. na pušci s prinčevom iz narodne
pjesme: Puško moja, vjera ti je tvrda, nemoj
mene ogiiem prevariti, kako pođem Boci u Ko-
toru, oću tebe divno opraviti a srebrne lame
udariti. — O ramenu zelenu latinku, na i&oj
devet srebrnijeh lama. Nar. pjes. vuk. 4, 325.

c. turpija, pila. — U Istri, L&ma ,lima'. D.
Nemanić, čak. kroat stud. iftg. 19.

2. LAMA, /. na jednome it^estu xvi vijeka
va}a da je lat. lamia, vještica, ženski vampir,
Našasta je lama 1 vrhu mrtva tela. Š. KožiČić

LAMANA DRAGA, /. ime selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-rijeČkoj. Razdije). 46.

LAMANTIRATI, lamantiram, impf. tužiti se,
nem. lamentiren. — U sjevernijeh čakavaca na-
šega vremena. Počel je va)e lamantirati na iie.
Nar. prip. mikul. 140.

lAmANE, n. djelo kojijem se lama (lamfe),
— U BjelostjenČevu rječniku: ,fractio*; u Jam-
brešičevu; u Stuličevu.

Digitized by

Google

1. LAMAB

894

LAMPEE

1. LAMAB, m. ime selu u Bosni u okrugu
TujBle DofW. Stotist. bosn. 90.

2. LAMAB, m. čovjek što kuje lamu ili lame.

— U pisaca našega vremena. Lamar ,blech-
schmied'. Zbornik zak. 2, 297.

lAmATI, l&m&m (l&mlem), impf. iterativni
glagol prema lomiti. — Od xyi vijeka^ a između
rječnika u Bjelostjenčcvu (lam)em, lamati, pretr-
gavam, lamam, lomim , franko, rumpo, abrumpo'),
u Jambrešićevu (lam)em ,frango'), u Stuličevu
(jfrangere, rumpere'), u Voltigijinu (lamati, la-
mam, lam)em ,rompere, spezsare' ,brecheny zer-
breohen').

1. aktivno, u pravome i u prenesenome smislu.
Beđovnik lama oStija. Korizm. 83^. Ti lamaš
srdca od grišnikov. Transit. 100. Vila ruke lama.
P. Vitezović, odil. 50. Kuje, tupi, lam}e mače.
cvit. 2.

2. sa se.

a. pasivno. Bazvezan snopić kako se lako
lam)e. J. Bapić, pou6. 1, 133.

b. refleksivno (u prenesenome smislu). Što
se muSifi, fito se lamaS misa)u tvojom? F. Vran-
čić, živ. 50.

lA.MBA, /. zasječena, zalamb)ena daska za
krov. A. ,Kakav ti je krov?' B. ,Pc»d lambu^ (u
Bađevini). 1^. Stojanović. vidi i: Žlijeb na stupu,
u koji ulažu daske od hambara, zovu ,lamba^ I.
Kršiiavi, listovi. 20.

LAMBAĐA, /. vidi lampada. — Od ngrčk.
Itt^Ttdđa (tt iza (jl glasi b). — 1] kiUzi pisanoj
erkvenijem jezikom i otale u Daničićevu rječniku
(lambbada ,lampas'). Udari jego lambadojn. Glas-
nik. 11, 91. Lambada. 197.

lAmBIE, m sprava kojom (pomoču vrućine)
čini se da se od koje tvari rastave oni dijelovi
što lakše vjetre, pa da se ohlade i sakupe napose
(kao i\ešto žitko), kao n. p. rakija iz dropa ili
iz vina, ali se lambik razlikuje od običnoga kotla
jer je tako načiiien da djeluje mnogo većom sUom.

— Od tal. lambicco. — Od xvii vijeka ^ a iz-
među rječnika u Mikafinu (lambik, kapilo ,stil-
licidium, capitellum, alembicum*) g^3^Je se noj
prije nahodi. Lambik, sprava za pecivo rakije.
I. Pavlović. Lambik, chem. (banica) ,destillir-
blase, destillirkolben, alembik', frc. ,balon, matras,
alambic', egl. ,still, alembic', tal. ,limbicco, ve-
8cica^ B. Sulek, rjećn. znanstv. naz.

LAMBINIOA, /. vidi u Daničićevu rječniku:
Lambbinioa, crkva je treskavaĆka imala ,na Ba-
dušti' vodenicu kuplenu,otbLambinice^ G(lasnik).
13, 874.

LAMBITI, lambim, impf. graditi lambu. L
Kršnavi, listovi. 20.

LAMBOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Gligorije Lambović. Nar. pjes. vuk. 3, 583 (među
prenumerantima).

LAMBUBA, /. Icnac u kom se mlijeko kiseli
(gruša). u Prigorju, Posavini. F. Hefele.

lAmENKA, /. ime iensko. — Od prije našega
vremena, a između rječnika u Vukovu (,frauen-
name' ,nomen feminae'). Lamenbka. S. Nova-
ke vić, pom. 73.

LAMEŠ, m. vidi lemeš. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. Lameže i rala spravjaju oraĆi. M.
Vetranić 2, 292.

LAMINAC, Laminca, m. ime dvjema selima:
Laminac novi i stari u Hrvatskoj u županiji
bjelovarskO'kriievačkoj. Bazdije). 107.

LAMINCI, L&minac&, m. pl. ime selu u bo-
sanskoj Krajini niže Gradiške. M. Bužičić.

LAM^jIV, adj. koji se lako lomi (lamje). —
Na jednome mjestu xvii vijeka. Lamjiva stvar.
P. Vitezović, kron. 166.

LAMICA, f. riba Sto je Jonu proroka progu-
tala (u Vranskom), a u Leskovcu neka hala što
jede jude (obićno je spomii^u u pričama). M. Đu-
rović. — isporedi 2. lama.

LAMOVITA, /. ime selu u Bosni u okrugu
bihaćkome. Statist, bosn. 53.

LAMP, m. vidi lanap. Gdi nit se lamp svje-
tliska ni muiia og&ena. M. Vetranić 1, 97. Vi-
djece se izlaziti iz oblaka lampi aliti sjecaaa
od mniitL. M. Orbin 224.

1. LAMPA, /. vidi svjeti)ka. — vidi i lanpa.

— Od fitfm. lampe t tal. lampa. — U naše vri-
jeme. Svetu lampu lud vjetar ugasi. P. Negoš,
gor. vijen. 93. Kad preda mnom gori lampa.
M. Đ. Milićević, zim. več. 352. Lampa zname-
nara propisana za brodove. Zbornik zak. 1868.
25.

2. LAMPA, /. vidi lamp. — U BjelostjenČevu
rječniku: v. blesk.

LAMPADA, /. vidi svjeti)ka, kandilo, tal. Um-
pada. — Od xviii vijeka. A lampada uzima ranu
aliti svitlost od u)a. S. Margitić, fala. 24. Go-
raše trista i šeset i pet lampada. 99. Lampade,
što ste tako pomrčele? J. Banovac, pripov. 75.
Đvi lampade od srebrift. L. Vladmirović 6. To-
like sviće i lampade na slavu Bogu užežene. A.
Tomiković, gov. 195.

lAmPAK, m. ovako se zovu: gajtani na to-
zlucima i Čakširama ispod kojih se kovče priši-
vaju. L. Lazarević (preko S. Novakovića).

LAMP AS, m. vidi lampaš. — U Voltigijinu
rječniku: ,lampada, lampana* ,lampe^ — Može
biti da je zlo prepisano iz Bjelosljenčeva rječ-
nika.

LAMPAŠ, m. vidi lampada. — Maj. Idmpds
(od lat. lampas). — isporedi lampas. — Od xviii
vijeka po sjeverozapadnijem krajevima, a između
rječnika u Bjelostjenčevu (lampaš, svetnica, svet-
ilkak, fener ,lampas, lampada, latema, Ijchnus^},
g4je se noj prije nahodi, i u Jambrešićevu {.lam-
pas'). Nego se i u lampaše za gorjeti moŽe po-
tribuvati. I. Jablanci 166. Da mi nažgeS sviću
i lampaš nebeski. Jačke. 122.

lAmPATI, limp&m, impf. sijevati. — isporedi
lan pati. — Od rijetke talijanske riječi lamparc.

— Od XVI vijeka. MuAe lampaju. M. Vetranić
2, 17. Smete se brijeme i bivši počelo lampat
i grmjet. L Đržić 186. Sad lampa, sad grmi,
rekal bi svit tone. M. Kuhačević 153. — Vala
da amo pripada i ovaj pri^njer (u kojemu nije
u pravome smislu) : Da mu većekrat na uru srce
trepeće i lampa. P. Badovčić, način. 31.

LAMPIGA, /. rod na žučenici. Lampica, Le-
ontodon taraxacum L. fructus (u Karlovcu). B.
Šulek, im. 189.

LAMPIN, adj. koji pripada lampi (vidi 1.
lampa). Ja ne vidim ni dokle dopire lampina
svetlost. M. Đ. Milićević, zim. več. 352.

LAMPINA, /. augm. lampa. — U naše vrijeme
u Istri. L&mpina ,augm. lucerna^ Đ. Nemanić,
čak. kroat. stud. iftg. 17.

LAMPBE, m. ime muško u nekijem vlasteoski-
jem kućama u Dubrovniku. — Nalazi se, osim
nominativa, gen. Lamprete, dat. Lampretevi, t
dva oblika za instrumental : L(om)pretomb što je
sumiMv, i Lamprbjemb što je čudnovat. — Po
svoj je prilici isto što ,Lampridius, Lampridio'

Digitized by

Google

LAMPBE Si

što se nahodi u starijem spomenicima^ vidi Mon.
hist. rač. 22. 25. 32 itd. — xiv i xv vijeka, a
između rječnika u Daniiićevu (Lambpre, Lamb-
prete, ime muško). Sbtvori milostb krajbstvo mi
Lambpretovi Minbčetiću. Spom. sr. 2, 47. (1340).
Lambpre Črdvićb. Mon. serb. 215. (1390). Sa
vlasteli izab;*anijemi . . . L(om)pretomb Sorbgo-
ćevićemb . . . 287. (1419). Lampre Sorbgočevićb.
295. (1420). S Lamprbjemb Sorbgo6evićemb. 299.
(1420). (sva tri eađna primjera iz poznijega prije-
pisa).

LAMPBICA, m. dem. Lampre. — xv vijeka, a
između rječnika u Daničičevu (Lambprica, dem.
Lambpre). Kneza Lamprice Sorkočevića. Spom.
sr. 1, 76. (1422).

LAMUČ, m. mjesno ime (nekakvoj lokvi u
Istri). — U spomeniku xiii vijeka (u poznijem
prijepisu). Od tu ravno na loki Lamača . . . Da
su Bakjano svoje živine na LamaM . . . napajali.
Mon. croat 18. (1275 prepis. 1546).

LAN, m. linum; Linum usitatissimnm L., pre-
divo i bifka. — -a- stoji mj. ikegdainega b. —
Radi akcenta ču dodati da je u Vrančicevu rječ-
niku pisano laan, po čemu bi akcenat bio l&n, a
čini mi se da sam i ja tako od koga čuo. —
Biječ je praslacenska (lbn7>), isporedi štslov. Ibn-h,
rus. Ae-Hi,, čeŠ. i poj. len. — Ista je riječ što i
lit. linas, lett. liui, got. lein, stvnem, lln, staroir.
lin, lat. linum, grč. livov, mislim da je došla iz
latinskoga ili iz grčkoga jezika preko german-
skoga, ali drugi (n. p. O. Schrader) misle da je
riječ indoevropska. — Između rječnika u Vran-
čicevu (,laan' , linum'), 14 Mikafinu (lan, predivo
, linum'), u lielinu (,lino* ,linum* 440*>), u Bjelo-
stjenčevu (,14n', predivo ,linum*), u Jamhrešičevu
(,14n* ,linum'), u Stulićevu (,linum*), u Voltigi-
jinu (,lino' ,iein, flachs'), u Vukovu: ,der lein'
,linum [L.]*. cf. ćeten; u Daničičevu (Ibub ,li-
nnm*).

II. predivo. Da daje stasb Ibna trij deseti po-
vdsbmb. Glasnik. 15, 305. (1348?). Zavit v platno
Cisto, to je lan prebeli. NaruČn. 26*. Va onoj
košu)i od lana. 30l>. Od lana kako pram u
kratko ki zgori. M. Votranić 1, 107. Ka činiš
tokoje, u kući noć i dan da zaman ne stoje ni
vuna da ni lan. H. Lučić 286. Da ako li lana
užgavši staviš tuj malo rasćešjana . . . P. Hek-
torović 14. Balotice od kućin od lana. M. Bi-
janković 59. Lan i vunu za odiću. L. Terzić
224. Mnogo driva i kamenja, vreće lana i bum-
baka. Nar. pjes. bog. 99. Zamotat jih u lan.
Aud. KaČić, kor. 104. Lan, dok se iz i&ega uSini
izvrstiti i pritanki bez, mlogo mora prije trpiti.
A. Tomiković, gov. 92. Kra)i se oblače u pri-
proste ha)ine od lana. 198. Baba babi grebla
lan, da joj zaman prođe dan. Nar. posl. vuk. 10.
Trla baba lan, daje prođe dan. 321. Obično se
pred kućom nabija kude)a i lan. Vuk, poslov.
343. Kad se ogrebje tudjeja ili lan. Vuk, rječn.
kod ogreb. (Ručica) kude]e ili lana. kod ručica.
(Trliti) lan, t. j. trti ga. kod trliti. Hoće da mu
skisne lan i konopce. S. ^ubiša, prip. 173.

b. bi]ka. —- U ovome značenu ima i množina
lanovi (vidi primjere iz narodnijeh pjesama). Kad
dan bude svetog DobroČi^e nek se žene lan sijat
ne hiAe i to boje jutrom neg od podne da su
iiive dobrim lanom rodne. J. S. Be}ković 252.
Udri, udri, sitna kiša, te porosi žito, vino, i tri
pera kukuruza, i lanove za darove i kude] u tan-
koviju. Nar. pjes. vuk. 1, 113. Pusti, pužo, ro-
gove, da oremo dolove, da sejemo lanove. Nar.
pjes. sreuL 56. Lan, . . . linum (Lurante, mle-
tački rukopis), Linum usitatissimnm L. (Vuk,

5 LANAC, b.

Vođopić). B. dulek, im. 189. — Ima osobitijeh
vrsta ili sličnijeh bifaka: Lan bogorodičin, češ.
len matki BoŽi, po}. Linaria vulgaris Mili. (Lazić,
Vuk). — Lan divji (div|i, Vuk), rus. /^HKiii agrt*,
lino salvatioo (Kozmić), linaria (Jambrešić), Li-
naria vulgaris Mili. (Vuk). — Lan plavetni, Li-
num austriaenm L. (Lazić). — Lan rutavi, Li-
num hirsutnm L. (Lazić). — Lan žuti, Linum
flavum L. (Lazić). B. Šulek, im. 189. Div)i lau,
vide bogorodičin lan. Vuk, rječn. Lan ,flachs',
pro)etni, ]etni i zimski ili jari, pemac i ozimac.
oko Karlovca. F. Hefele. vidi i funtaS, jarik,
okaš. Zlatni lan ,deutscbes goldhaar' ,Ghryso-
coma linosyris*. G. Lazić 151.

lAnaC, Unca, m. veriga. — Akc. se mijena
u voc. sing. l&nče, i u svoj množini: l&nci, 1&-
n&c&, l&ncima, l&nce. — Ima praslavenski oblik
lanbcug^ ili laubcnhi*, isporedi stslov. lanbcugi>,
laubcnh^*, rus. ARni\yn,y malorus. ARatj,yr-h aslu-
ujni*, češ. lancuch, po}, laiicuch, pa i lit. len-
cugas; ali naša riječ vaja da je od mog. Idncz,
kao i bug. laniic, nslov. lanec, malorus. asluu,^,
pa i rum. lanj. — Miklošič (etymol. wdrterb.
160^) misli da su ove riječi u svezi sa srvnem.
lan, lanne, veriga, radi krajikega -cagx meni je
teško vjerovati da je riječ evropska, nego mislim
da je istočna (turska ? finska ?), te moie biti da
je Magari nijesu primili od Slavena nego da je
nihova od starina: tad bi oba dva oblika sla-
venska bila uprav istočnoga poslana, te jedan bi
bio primfen u starije doba (lanbcugr* ili lanb-
cuhi.) iz kojega turskoga ili finskoga jezika, a
drugi (lanac) u mlađe iz inagarskoga. isporedi
biočug ili biočuh i belenzuka. ~ Od xvii vijeka,
a između rječnika u Mikafinu (lanac, veriga ,ca-
tena') gdje se naj prije nahodi, u Bjelosijenčevu
(,lano, sin^ir ,catena'), u Jamhrešičevu (lano ,oa-
tena'), u Stuličevu (,catena' iz Mikafina), u Vol-
tigijinu (,catena* ,kette'), u Vukovu: (u vojvod-
stvu) ,die kette' ,catena'. cf. sin^ir, verige.

a- veriga. Demir Ham zlati mi lancmi ali ti
sinžirmi svezanoga sobom je pelal. P. Vitozović,
kron. 113. Jošter k tomu uže s lancem dugim
dade. A. Kanižlić, rož. 52. Svaki dan tri puta
on 8 uzlići ili s lanci tilo svoje trzaSe. A. Ka-
nižlić, uzroci. 218. Okovavši ga na težak gvoz-
den lanac. E. Pavić, ogl. 348. Ufativši kraja,
sveza ga na lanac. 352. Kad ga hotijau sve-
zati, potrza na sebi lance. 518. Tu je bila
strašna lupa, vika, zveka lanaca i strašni gla-
sovi. Nar. prip. vuk. 79. Čuje kako lanci kra-
maju. Nar. prip. mikul. 48. Da svezu careve
Aihovo u lance. Đ. DaniČić, psal. 149, 8. Što bi
lakše bilo past u klancu, no li lipsat pod sab)om
u lancu. Osvetu. 4, 62. — metaforički. Teško je
pokidati lance koji nas odavna isprekrižaše. M.
Pavlinović, rad. 109. — Tanka zlatna veriga.
,Koji donese lanac da se devet puta obavije oko
naše kućo, onoga ću ženiti' . . . Starija braća do-
nela po lanac koji se nije mogao ni jedan put
omotati oko kuće; onda naj mladi da ocu ku-
tiju, a kad je otac otvori i izvadi iz ne zlatan
lanac. Nar. prip. vuk. 78. nosi se na vratu ne
samo kao nakit nego kao znak dostojanstva.
Zlatni lanac ako ćeš, nesi ga. A. J. Knezović
152. Da mu se zlatan lanac na vrat postavi.
E. Pavić, ogl. 407. Lanac s vrata liemu skide.
Nadod. 200. Dva lanca od čistoga zlata. Đ. Da-
ničić, 2mojs. 28, 14.

b. vidi jutro, 8. — Jamačno je u ovome
smislu mađarska riječ. — U naše vrijeme po sje-
veroistočnijem kraljevima, a između rječnika u
Vukovu (lanac zem)e ,(las jooh' ,jugerumS cf.
jutro, dan). Zemja 30 lanaca. M. D. Milićević,

Digitized by

Google

LANAC, b.

896

LANDA

pomenik. 3, 315. To opredijeli domaćin od usjeva
jedan ili dva lanoa. V. Bogišid, zbom. 118. 8 tim
novcima najme po koji lanac zemje. 117. (oba
su ta dva primjera iz Banata).

LANAD, /. coll. kao množina od lane. — U
Vukova rječniku: ,die rehkalber' ,pulli capreae'.

1. LANAK, l&nka, m. dem. lan. -— U naŠe
vrijeme u pjesmi ugarskijeh Hrvata. Divojčica
lanak sije. Jačke. 47.

2. LANAK, lanka, m. ime volu. F. Kurelao,
dom. živ. 61.

LANAP, l&npa, m. tal. lampo, svjetlica, blijesak.

— isporedi lamp. — Akc. kaki je u gen. sing.
taki je u ostalijem padešima, osim nom. i acc.
sing., i gen. pl. l&n&pa. — Radi -n- vidi kod m.

— U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
LA.NAR, lanAra, m. uopće čovjek kojemu je

zanat baviti se lanom: koji pripravfa lan, koji
če, koji prodaje lan itd. — U Mikafinu rječ-
niku: lanar, koji tka stvari od lana ,linteo'; u
Belinu: ,linajuolo* ,linariu3' 440b; u Bjclostjen-
čevu: lanar, koji lan priprav{a ,linarius, lino-
pola*; II Jambrešičevu : ,linipola*; u Stuličevu:
lanar, koj tče stvari od lana ,linteo' iz Mikafina.

LANAJEICA, /. žensko čefade kao lanar. — U
Mikafinu rječniku: lanarica, koja tka stvari od
lana ,textrix<, i u Stuličevu: ,teztrix'.

LANBINSKA KUĆIŠTA, m. pl. n^jesno ime.

— U spomeniku xiv vijeka, U Lanbbinbska Ku-
ćišta. Svetostef. hris. 19.

LANCA, f. kopfe^ sulica; lađa. — Tal. lan-
cia (u starijem jtziku i mlet. lanza) s obadva
značeiha (ali mislim da nije drugo znaČene po-
stalo od lat. lancea, nego od lanx). — Akc. se
mijei^a u gen. pl. l&n&c&. — Od xvi vijeka.

a. sulica, kopfe.

a) u pravome smislu. Jednom lancom pro-
bosti ga hoće. Zborn. 51b. Probodofie lancom
iiegove prsi. I. ĐrŽić 173. Bane od ča val i od
lance. P. Badovčić, ist. 62. Marijo, koja sina
tvoga mrtva lancom raniti vidila si. P. Posilović,
nasl. 184^. Lancom proboden. L. Torzić 87.
Mrtvu 8 lancom prsi otvoriti. F. Parćić 57. Od
onoga milosrdja zdenac, koji po lanci soldaćkoj
iz prisvetoga boka tvoga isteče. I. Kra|ić 30.

b) u prenesenome smislu, vrlo dugo drvo
slično vretenu što je privezano katarci na ma-
ljem lađama i nosi jedro (vidi lantina). — D
Stuličevu rječniku: .antenna'.

b. mala lađa. Maleno je vrime postajalo, aV
to ide lanca sajka brza. And. Kaćić, razg. 319b.
U lanci aliti šajci. kor. 492.

LANCAK, lancaka (?), m. dem. lanac. — Samo
u BjelostjenČevu rječniku: kajkavski lancek, ve-
rižica ,catenula'.

lAnCANA, /. tal. lanzana, iHeko debelo uže
na lađi. — U naše vrijeme u primorju. Škote
potezat i lančane vezivat. Naša sloga. god. 15.
br. 23.

LANCATI, lancam, impf. zakivati u verige (u
lanac). — U jednoga pisca našega vremena, a
između rječnika u Voltigijinu (,iuoatenare' ,in
kotton legen*). Trgline kojimi su lancali klasične
umotvore. M. Pavlinović, razl. spisi. 894.

LANCATUB, vidi Vancatur. Lancatura ime-
nemb. Aleks. novak. 18.

LANCI, l&nac&, m. pl. plaćenici vojnici iz Ne-
mačke^ bili su pješaci i nosili su kopfe; u Du-
brovniku ih je Mko vrijeme republika držala kao
stražare i vojnike ; pa uz to ili su sami bili svi-
rači ili su imali uza se svirače. — Jednini nema

potvrde. — Tal. lanzo, što vaja da je narod mi-
slio da postaje od lanoia, lanza (vidi lanca), ali
je uprav skraćeno od i^m. landskneoht. — U
maškarati xvi vijeka, na kojoj je ime: Lanci
Alemani, trumbetari i pifari. M. Vetranić 1, 248.
Zač smo lanci trumbetari ... 1, 248. Tako ćemo
jošte reći da smo lanci Alemani ... 1, 249. Gdje
se trinka u brijeme svako s nami lanci kompa-
Auni. 1, 250.

LANCINA, /. u Stuličevu rječniku uz lanca.

— nepouzdano.

LANCOVE, /. pl. ime livadama. Kupčina doAa.
D. Hire.

LA.NCUN, lanciina, m. plahta (na postefi). —
Od tal. lenzuolo. — Od xv vijeka u sjevernijeh
čakavaca. Dva lancnna. Mon. croat. 112. (1473).
2^vio ga u lancun bil. M. Marnlić 189. I za-
vise ga lancuni čistimi s mirisanjem. Bernardin
90. joann. 19, 40. Opasa se jednim lanounom.
Korizm. 91b. Napravi mu poste}u z devetim
lancuni. Nar. pjes. istr. 2, 41. Zame jedan lan-
cun, zašije nutar kra]a. Nar. prip. mikul. 147.
Lanciln ,linteum', gen. lancQn&. Đ. Nemanić, čak.
kroat. stud. 46.

LANCUŠ, m. ime psu. F. Kurelao, dom. živ. 46.

LANCA, /. vidi lancA (samo u značenu kod
a, a)). — Od XVII vijeka, a između rječnika u
Vrančičevu (,pilutn; sarissa') gdje se naj prije
nahodi, i u BjelostjenČevu (v. darda). Lančon
raiien. P. Badovčić, način. 433. Vidila si otvo-
riti svoje prsi prisvete jednom lancom. P. Posi-
lović, nasl. 71». S lanČon ra^en. L. Terzić 86.

1. LANČAC, lančca (?), m. dem. lanac, vidi 1.
lančić. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Jambrešičevu (kajkavski lančec ,catella, catenula)
i u Stuličevu (lančac, lančca ,catenula'). Ugodan
je ovi lančac iliti derdan Gospi. A. Kanižlić,
utoč. 412. Oko boku lista lančac M. Katančić
75.

2. LANČAC, lančca (?), ^ka bifka. — Postaje
od lan kao deminutiv. — Između rječnika u Stu-
ličevu (,linaria, herbae speciesO* Lančac (Stalli),
Lančić, (lanika), rus. .^eHoK-b (Linaria), .i^HMHica
(Mjagrum), Češ. InSnka (Thesium), po}. iDica,
Inianka : linaria (Pizzelli), osiride (Kuzmić, Stulli,
Pizzelli), Linaria vulgaris Mili. B. Šulek, im.
189.

1. LANČIĆ, m. dem. lanac. — isporedi lančac.

— Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(.catenula') gdje se naj prije nahodi, u StuliSetu
(uz lančac), u Vukovu (dim. v. lanac). Četiri
zlatna lančića. £. Pavić, ogl. 146. Osim mjese-
čića i lančića i hajina skerletnijeh. Đ. DaniĆiit
sud. 8, 26. Nizove i lančiće i trepet)ike. isai.
3, 19.

2. LANČIĆ, m. vidi 2. lančac.

3. LANČIĆ, m. prezime. ~ Od xv vijeka. Jurem
Lančićem. Mon. croat. 68. (1447). Miloš Lan6ii.
Bat. 29.

4. LANČIĆ, m. ime selu u Hrvatskoj u župa-
niji varaždinskoj. Bazdije). 92.

LANČUG, m. ime selu u protopresviteratu mo-
hačko)ne. Šem. prav. 1878. 40. ~ vidi kod lanac.

LANDA, /. kriška. — Nepoznata postaika. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(landa, fi)a kruba ,bucella'), u Bjelos^enievu
(landa kruha ,buccelia panis praecisa'), u Stuli-
čevu (,buccella'). Nit' poda mu m& ogluha jednu
malu landu kruha. J. Kavaiiin 31b. L&nda ^oha,
t. j. rezan, kriška, (u Fužini). Đ, Daničić. —
Amo vafa da pripada i ovaj primjer u kojemu

Digitized by

Google

LANDA

897

LANEN

je nejasan smisao^ ali je svakako metaforiČki:
Mudri Tikva isvjetri^ je, a ne Živu Nikulanđe,
Haračića sada nije, Mrnavčića prisne lande. J.
Kava^in 875».

1. LANĐAI^E, n. c^)elo kojijem se landa (vidi

1. landati). ~ U Iljelos^enčevu rječniku : ,di visio,
partitio, distributio camis, panis eto.S u Štuli-
ćevu: V. rasdijejene ur Habaeličćva,

2. iAnĐAI^E, n. ^elo kojijem se landa (vidi

2. landati). — U Vukovu rječniku: ,da8 schlen-
dem' ,obambulatio otiosa'.

8. lAnĐAHsTE, n. djelo koj^em se landa (vidi
8. landati). — U Vukovu rječniku: ,das klatsohen'
,garritns'.

4. lANDAI^E, n. 4jelo kojijem se landa (vidi
4. landati). — U naše wnjeme u Dubrovniku. P.
Budmani.

5. lAnDAIStE, n. djelo kojijem se ko landa
(vidi landati se). — U naše vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

LANDAltAltE, ft. cijelo kojijem se landara, —
U Vukovu rječniku,
LANĐIrATI, land^r&m, impf. vidi 8. landatL

— Akc se mijeiia u praes, li 2 pL: landarimo,
landardte, u aor, 2 i 8 sing.: l&ndar&, u part
praet aet. l&ndarao, l&ndar&la. — U V%M0VU
rječniku: n. p. jesikom ^klatschen' ,garrio'.

1. LANDATI, Iftndftm, impf, regati^ dijeliti (na
lande). — V Bjelostjenčevu rječniku: landam,
delim «divido, partior, partio, dioitnr de oome-
stibilibus, ut oame, pane etc'; u Jatnbrešićevu :
landam ,deartuo, divido'; u Stuličevu: v. raidije-
)iti is H€U)deličeva ; u VoUi^inu: »spartire, di-
videre' ,theilen, abtheileu'.

2. LA.NDATI, l&nd&m, impf. tumarati^ vrfati,

— Nepoznata postaiia. — Akc, se mijeAa u praes,
1 i 2 pl, landdmo, landdte, i u aor, 2 i 8 sing.
l&nd&. — Od XV vijeka^ a ismeđu rječnika u Vu-
kovu: ^umhersoblendern' ,obambulo'. — Obhodeć
okoli sluge jim landahu. M. Marulić 28.

8. lAnDATI, l&nd&m, impf. svašta govoriti,
brbfati, blebetati. — Ake. je kao kod 2. landati.

— Moie biti ista riječ što 2. landati (u prene-
senome smislu), jer se dodaje ili ima u misli je-
zikom. — Od zviii vijeka, a između rječnika u
Vukovu (jesikom ^klatsohen' ,garrio'). Ostalo
vreme landati i u vetar blebetati. Đ. Obradović,
basne. 224. Kaže se čovjeku vjetre^aku koji
mnogo landa jesikom. Vuk, rječn. kod hlapi-
muha.

4. LAnĐATI, l&ndftm, impf, biti po stražAici
šakom (osobito dijete; kaše se češče u šali nego
nagbif), — Ake, je kao kod 2. landati. — Moie
biti onomatopejska riječ, —• U rutše vrijeme u
Dubrovniku, P. Budmani.

LANDATI SE, l&nd&m se, impf u Dubrov-
niku se kaše da se ko ,larula* kad stoji ili hodi
beg potrebe po gimi ili po hladnome vjetru a nije
dovofno obučen Hi pokriven, ,Što se tu landaS
po ovoj zimi? hoćeš li da te protisne?' P. Bud-
manL

L1.NĐAV, adj. vidi u Vukovu rječniku: koji
landa jezikom ,klatschhaft' ,garrulu8'.

LANĐICA, f, dem. landa. — Između rječnika
u Bjelostjenčevu (»buccella') i u SttHičevu (,ezi-
gua bucella' iz Habdeličeva). L&ndica ,segmen-
tum panis^ Đ. Nemanić, 6ckk. kroat. stud. iftsg.
85. — / u Fuiini. Đ. Danifiić.

LANDIKATI, landikam, impf vidi 2, lan-
dati (?). — U naše vrijeme u Istri, Ter znate da

ni lažno poć landikat po kucah. Nafia sloga. god.
9, br. 24, str. 95.

LANDiŠTE, n. plandište (otpalo je p na po-
četku). — vidi u Vukovu rječniku : (u Ornoj Gori)
vide plandište s primjerom: n}egle su ovce u
landište.

LANĐOL, m. ime selu u Srbiji u okrugu sme-
derevskome, K. Jovanović 149. — Može biti da
u ovome primjeru stoji griješkom Landova mješte
Landola: Dok pogubim i Jovana kneza iz Lan-
dova sela malenoga. Nar. pjes. vuk.^4, 187—188.

LANDOLAC, Landolca, m. prezime. -- U Sr-
biji, Đimitrije Landolac. Sr. nov. 1868. 228.
Sreten Landolac. Bat. 87. — Jamačno: čovjek
iz Landola.

LANDOLSKI, acij. koji pripada Landolu. .
Landolska (opština), E. Jovanović 149. — Ima
i Landolski Potok, ime rnjestu u okruau smeđe-
revskome, Niva u Landolskom (griješkom Lan-
dalskom) Potoku. Sr. nov. 1874. 188.

LANDOV, m., LANDOVO, n.(?), vidi kod
Landol.

LANDBA, /. vidi u Vukovu rječniku: ona
tanka kožica na salu ,die schmerhaut* , membrana
adipis^ U landri se salo suši s dodatkom da se
govori u Srijemu,

LANĐRIn, landrina, m. Ardea cinerea L.,
Čapfa siva. — U naše vrijeme u Dubrovniku, S.
Brusina, ptice hrv.-srp. nastavak. 105b. Drugo
značene: Oiconia nigra. Slovinao. 1880. 82* nije
dosta pouzdano.

lIlNE, l&neta, n. mlade od srne (i od jelena).
— Nema mrtoiirte, ne^o je zamjećuje eoll. lanad
(vidi), — -e stoji t^j, ikegdašikega q (lan^, gen.
lanQte). — la- stoji mj. ikegdašikega al- f7t ol-,
vidi 1 pod e. — Osr^va je praslavenska, isporedi
stslov. alBub, jelen^ rus. Jianb, češ. lanč, laA, pof.
lani, laik ; ima i stprus. alne, lit, elnis, jelen, lonć,
košuta, let. alnis. — Jamačno je isti korijen što
i kod jelen (vidi), — Od xv vijeka, a između
rječnika u Vukovu O^a« rehkalb' ,vitnlus ca-
preae, hinnulus'). Prikladan je moj po}ub)eni srni
i lanetu jeliiiemu. Bernardin 155. cantic. 2, 9.
U toj hrt j^ubićin za jednim mladim lanetom
proteće. P. Zoranić 87*. Dva jelinka, dva la-
neta uveznuli u teneta. Đ. Baraković, vil. 217.
Bježi po}ub(eni moj kakono srndać i lane je-
lensko. M. Badnić 422b. Kod koSute živo lane.
Nar. pjes. vuk. 1, 614. Kao lane. (Be5e se za
zdravo malo dgete). Nar. posl. vuk. 182. Ja pre-
grlih tu listinu slavnu kano srna iz popaska lane.
Osvetu. 6, 70. — 0 djetetu od milir^. Beću i
tebi, moj jablane, stvar istinu, ne od laži, s kom
mi u slurbi tvoj naj draži (?), ži mi ovo mlado
lane! M. Pelegrinović 179.

LANECE, l&neceta, n. dem, lane. — Postaje
od lanetr nastavkom bce; ispred c ne čuje se t,
ali se nalazi pisano. — xvi vijeka. Kad joj (ko-
šuti) strjelica priluta lanece umori. M. Vetranić
1, 106. Ter ti bin ukrala lanetoe od košute. 2,
279. Za lanetca jelinov. Nauk. bm. 58*.

LANEĆI, atfj, koji pripada lanetu, lanadi. —
Na jednome mjestu xvi vijeka (sa starijim oblikom
lanetji). U moš£i od lanetje Sare kožice. P. Zo-
ranić 45*.

lAnEN, (u^*. koji pripada lanu; koji se čini
od lana; koji se vadi iz lana, — -a- sU^i n\j.
MgdcMega b; e mj. ikegdcMega d. — Biječ je
praslavenska, isporedi stslov. lbndui», (rus, jilha-
Hoži), češ, Indni, po}, Inianj. — Između rječnika
u Bjelostjenčevu Clinens'), u Jambrešičevu (,li-

67

Digitized by

Google

LANEN

LANIŠĆE

neus'), u StuHćevu (,lineiis*). u Voltijijinu (,đi
lino* ,l®"ioo*), u Vukovu (.flachs-* ,llneiis'). 8nopy
IbndDj sbvlSkbše vbžgoie. Danilo 351. Piganb i
medb i Ibndno sdme sbtrivb i sbvbkupivb po-
maŽi . . . SredovjeČn. lijek. jag. star. 10, 106.
U)e laneno. Naru6n. 56^. Telesnici imaju biti
laneni. 26^. Zob)n i sjeme laneno. M. Vetranić
2, 280. Nigđar na se niSto laneno ne postavi.
B. Gradić, djev. 88. Od lanena bessa. A. Baćić
358. Misnici svrhu izvanske babine obla6ifie du-
gačku lanenu košu(u. E. Pavić, ogl. 145. David
s lanenim pojasom opasan. 262. OtrvSi ji s la-
nenim ruSnikom. 605. Kom od lanenoga sje-
mena. I. Jablanci 31. Korporal i plik imadu
bit od postava oliti platna lanenoga. M. Do-
bretić 895. 8 kojim se posli laneno sime sije.
. J. S. Be)ković 121. Za to letin iV laneno ujo . . .
282. Sime laneno. O. PeStalić 248. SveStenik
neka obuče svoju ba)inu lanenu i gaće lanene
neka obuće na tijelo svoje. Đ. Danićić, 8mos.
6, 10. Ha}ini vunenoj ili lanenoj. 18, 47. Bilo
je i lanena platna više nego sada. M. Đ. Mili-
ćević, živ. srb. 1, 65. Mislim kako je pamuk
poskupeo da se i tamo mora više nositi kono-
p}ano a bliže k Ceru laneno. 1, 65.

LANET, m. u Stuličevu rječniku ug lanetac
s dodatkom da se nalazi u pisca Vetranića(?).

— sasma nepouzdano.

LANETAO, laneoa, m. u Stuličevu rječniku:
lanetac, lanetca ^esca qua catuli aliique quadru-
pedes familiares nutriuntur adhuo juvenes^ —
sasma nepouzdano.

LANI (Uni), adv. prošle godine, zadiie godine,
nasad godinu dana. — la- stoji mj. praslaven-
skoaa ol, vidi 1 pod e. — U Dubrovniku je dug
zaaM slog : l&n£. — Biječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. lani, rus, Jiona, čei. Ioni, poj. Ioni.

— Po obliku kao da je lokatio sing. nepoznata
supstantiva, vidi i onomlani. — Moie biti da je
isti korijen što i u grč. dlXog, drugi^ lat. alius,
staroir. aile, got. alis. znači li druge godine? —
Po istočnome govoru glasi Une. ~ u Crnoj se
Gori na kraju dodaje h: l&nih. — U jednome
pnmjeru iz Crne Gore ima oblik lanik (Nar.
pjes. vuk. 5, 524). ako nije štamparska pogreška,
bilo bi dodato k isto što 3. k. — Između rječ-
nika u Belinu (X anno passato* ,anno praeterito'
85^), u Bjelostjenčevu (lani, lansko leto, prošasno
godižće ,anno superiore, anno praeterito 1. elapso
etc.'), u Stuličevu (,anno elapso*), u Voltigijinu
(lani, lansko lito ,anno passato, scorso' ,das ver-
gangene jahr'); u Vukovu: (južn. [i sap.]) ,vo-
riges jahr' ,anno elapso'; u Daničićevu: ,anno
superiore'.

a. lani.

a) uopće. I lani piša naamb listb. Spom.
sr. 1, 82. (1406). Lani trikratb bilb je predb
nami. Mon. serb. 326. (1428). Kako sam lani
bil. Mon. croat. 219. (1527). Zać bi bila, znai,
po tebi jur u paklu prija lani. Đ. Barakovic,
jar. 131. Gdje zlamenja mjesto hrani još i ostatke
male njeke od mostova koje lani car prostrije
priko rijeke. I. Gundulić 320. Tim kad još bi
veće puta jakno i lani izgubio. 450. Gdi se
lani rodi, letos se odradja. P. Vitezović, odil. 3.
Plaće sve ono što se je lani smijala. N. Pali-
kuća 28. Gundul ovo lani služeć kra)u Karlu
trećem. J. KavaAin 187''. Spomifiem se da lani
prem u ove dni s ovoga mista besidio sam. A.
đ. Bella, razgov. 63. Lani prođe a sad ne dođe.
(Z). Poslov. danić. Kolikoj bi lani u tvome staiiu
od tvoje bratje. M. Zorićić, osmina. 17. Pripo-
vidke od starina kaŽe, kan* da b* lani bile. V.

Došen 89^. Koje žene i koji {udi Uni u ovo
doba mimo i veselo ikihov život provađaha! Đ.
BaŠić 249. Lani na danaži&i blagdan. Grgur iz
Vareša, kral. mar. 68. Đe si, Đoko ? nide te no
bilo ! snaS de si se sarekao Uni da poodii semju
Šumadiju. Nar. pjes. vuk. 4, 818. ĐaP nijesu
lani poginuli? Ogled. sr. 68. Kad nas Uni pre-
variSe Turci. 441. Kako onda i UnL (Kako je
ostalo onda tako stoji i danas). Nar. posl. vuk.
126. Ko me je Um bio, ni sad mi nije mio.
147. Pokazuje dokle je snijeg lani bio. (Beče se
u žali kad žensko idući po rosi ili po blatu po-
digne skute povisoko). 252. Sve bo}e lani. 279.
Sestru koju sam jožte lani bio obećao drugome.
Pravdonoša. 1852. 8. Da sam Uni znao što ove
godine inam, ne bih bio jadan. 10.

b) s prijedlogom od znači vrijeme Šio je
prošlo u zadi^j godini dana. Htio ti sam rijet
nješto majde još od lani. N. Na)ežković 1, 278.
Procinite koliko ih je od lani umrlo. J. Banovac,
pripov. 9. Koji još od lani nije se ispo vidio. F.
Lastrić, ned. 196. Nikim od Uni, nikim od
priklani a nikim od 10, od 20 i više godina.
387. Što je blatna još od lani. V. Došen 208>.
Kose jesu od lani pokojne. J. S. Be)ković 117.
Ne samo od lani, nego od početka. Djelovod.
prot. 158. — Ovdje od lani znači laMci: A još
bi ovi dan, kako snijeg od lani, da između svijeh
jedan pastir te ne brani. I. Gundulić 162.

b. Une. — Između rječnika u Vukovu : (iit)
vide lani. Evo tebi tri iu^ige stigoše : jedna lane,
druga onomUne, a treća je ove godinice. Nar.
pjes. vuk. 1, 556. Da si lane po redu počeo.
Osvetn. 2, 81. L&ne oder l&ne ,anno eUpso'. D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61.

c. l&nih. — Između rječnika u Vukovu (n
Ornoj Gori) W! lani. Znaš, Alija, Sto je laoih
bilo kada ti je poginuo babo. Nar. pjes. vak. 4,
90. Lanih sam ti izgubio baba a jutros ću tebe.
4, 92. Koji mu je lanih poginuo. P. Petrović,
gor. vijen. 51. U Crnoj Gori ima primjera da
se ,h' izgovara de mu nije mjesta, n. p. govori
se ,lanih' (mjesto ,lani'). Vuk, poslov. xziv. —
U ovome je primjeru sama ortografjska pogreška
(u nemu ima i mih, svah, teh mj, mi, sva, te):
Doke je ovde bila vojska lanih. Glasnik, ii, 3,
62. (1707).

d. Unik. Dar ne znate, što je lanik bilo?
Nar. pjes. vuk. 5, 524.

LANIGA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. živ.
82. — Jamačno postaje od lane.
LANIH, LANIK, vidi lani.

1. LANIK A, /. na jednome mjestu xvii cijela
kao da znači laneno platno, Zać tebi da li^&
gizdava planinka bilija od mlika i od svih U-
nika. M. Tomašević u Đ. Barakovic, vil. 867.

2. LANIKA, /. neka bifka. — isporedi lanilist.
Lanika, rus. .ibHHHKa, po|. luianka (Linaria), če^
Inčnka (Thesium), Inice (Myagrum), osiris, li-
naria (I. Sab)ar), Linaria vulgaris Mili. B. ŠuleL
im. 190.

LANILIST, m. neka bifka, — isporedi lanika
— Sastavjena riječ od lani (lanbui, koji pripada
lanu) i list. Lanilist, Linaria vulgaris Mili
(Panćić). B. Šulek, im. 190.

LANINAC, Laninca, m. ime mjestu u Srbiji »
okrugu biogradskome. Livada u Lanincu. Sr. uo^.
1864. 111.

LANINO POLE, n. ime mjestu u Srbiji «
okrugu biogradskome. Livada u Laninom Fojo-
Sr. nov. 1872. 5.

LInIŠĆE, vidi Unište.

Digitized by

Google

LANIŠNI B

LANIŠNI, acfj* koji pripmda mjestu Laniitu
ili LaniiHma, — Na jednome mjestu xiy vijeka
(gdje t nije ispalo) kod n^esnoga imena, U Lb-
zuitbnjj Potok, fifvetostefl hris. 9.

LANIStaNSKI, adj. koji pripada selu La-
nUtu (u Srbiji u okrugu jagodinskome). Lani-
itaoska (opitina). K. Jovanović 106.

lAnIŠTE, n. pofe na kojemu je bio iKegda po-
sijan lan. — U čakavaca i u štokavaea laniiće
(vidi h, a) bb)). — Od xiy vijeka (vidi h, b) aa)),
a ismedu rječnika u Vukovu (,acker auf đem
einst flachs gebaut war' ,ager olim lino oonsitiis'}.

a. u pravome smislu. AV jim ne da ići na
laniSta. J. S. Bejković 817.

b. kao mjesno ime.

a) u jednini.

aa) selo u Bosni u okrugu Tusle DoM.
Statist, bosn. 92.

bb) Laniiće, selo u Hrvatskoj u šupa-
niji sagrebaikoj. Baxdije|. 71.

cc) u Srbiji. a€sa) selo u okrugu jago-
dinskome. E. Jovanović 106. — bbb) selo u
okrugu pirotskome. M. Đ. Milićević, kral. srb.
234.

b) plur. Lanifita.

€Ui) vidi u Daniiićevu rječniku : Lbniita,
Eomaraninia je a Bibarima išla međa »prdsb po-
tokb trdskavbćkij osb rbtb posrdđb BnČija i po-
srMh LbĐiitb'. M(on. serb). 95. (1630). katunu
,Bl&tbeu*, koji je dao crkvi arhandelovoj u Pri-
irenu car Stefkn, ifila je meda ,us ddlb vile Lb-
nifitb'. G(lasnik). 15, 290. (1348?). mjesto će biti
isto u oba spomenika.

bb) ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
gujevačkome. Niva u Laništima. Sr. nov. 1878.
75t5.

LANITA, /. obraz, jagodica. — Riječ je stara^
isporedi stslov. lan i ta, rus. ARuma. — Samo u
kfiigama pisanima crkvenijem jesikom (ali vidi i
lanito), a ismedu rječnika u Stuličevu (gena,
mala, maiilla s dodatkom da je riječ ruska) i u
Daničičevu (,mala'). Gdd takova vida slćpu roS-
đeno, imaže takyje krasoty dozrdti, takyje do-
brotj, takjje &istoty, paki že neSistdj i otbnudb
osbkvrbnendj lanitd pohvalu dSvbstva Čistotj
tvoje izrednaa kako rečeta? Mon. serb. 58.(1298
— 1302).

LiANITO, n. vidi lanita. — Samo u jednome
primjeru našega vremena, a ismedu fječnika u
Stuličevu. A iz o&iju joj grunuše suze niz bijela
lanita. Srp. zora. god. 2, sv. 2, str. 84.

LiANKA, /. mjesno ime u Slavoniji, a) pusta
u iupaniji srijemskoj. Bazdije). 151. — b) sa-
selak u iupaniji virovitičkoj. 140.

IjANOTA, /. ime kravi? F. Kurelac, dom. živ.
24.

IjANOV, aS^j. vidi lanen. — Na jednome mjestu
XVII vijeka, a između rječnika u Stuličevu (v.
lanen). Plovuća kamika, lanova simena, orlova
jazika, vučjega vimena, ... Đ Baraković, vil.
262. — 1 kod imena neke bifke u naše vrijeme.
Lanova travina (Alschinger), v. Travina lanova.
B. Šulek, im. 190. Travina lanova, Mjagrum
sativum L. (Alschinger). 412.

LANPA, /. vidi lampa. — Radi -n- vidi kod
m. — Akc. se mijeika u gen. pl. l&n&pa. — U
naše vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

LANPATI, l&npa, impf. vidi lampati. — Radi
-n- vidi kod m. — U naše vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.

lANPBE^A, /. žensko če\ade što prede lan.

9 1. LANUTI

— U poslovici dubrovačkoj xviii vijeka. Lan-

Se|a vino ne prodaje. (Z). Poslov. daniĆ. —
islim da se i sad govori u Dubrovniku. P.
BudmanL

1. LInSKI, vidi laAski.

2. lANSKI, aiij. samo u Stuličevu rječniku:
V, lanen.

LANTENA, /. vidi lantina (tal. V antenna). —
U jednoga pisca is Istre xvii vijeka. Nav ima
lantenu. F. Glavinić, ovit. 444^.

lAnT^BNA, /. tal. Untema, feiier. — Na
dva mjesta u pisaca čakavaca xvi vijeka. Priđe
na *no mdsto s lanternami. Korizm. 93^. Priđe
8 lanternami. Anton Dalm., nov. teit 160h. jov.
18, 3.

LANTIĆ, m. n^asna riječ (po svoj prilici vrsta
drva) u narodnoj pjesmi istarskog našega vre-
mena. Pod £im 8U fpod gradom Mlecima) kla-
dani pali od lantića. Nar. pjes. istr. 2, 99. vidi
i : ,Lanti6' ne znam Sto bi bilo (lan ta «» polovica
vratnice ?). drugdje sam Sitao ,od kampića' mjesto
te rijeci, to je priličnije (?). kampić-drvo je ,legno
campeggio' ,blauholz^ 6, 4(5.

lAntJnA, /. u rječnicima i gotovo u svijem
prin^erima je snaČei^e kao što sam pisao kod
lanca, b; ako je tako, postaje od tal. antenna, a
sa člankom T antenna; ali sam ja čuo u Du-
brovniku i u okolini dubrovačkoj enačeiie: tro-
uglcuto jedro kakvo je na lađama s jednom sa-
mom katarkom, i to odgovara posve talijanskome
vela latina. — Od xvx vijeka, a ismedu rječnika
u Mika^inu (lantina od drijeva ,antenna'), u Be-
linu (,antenna, leguo attraverso deir albero il
anale sostiene la vela' ,antennaOt u Bjelostjen-
čevu (lantina, prikrstak od arbora ,antennaO, u
Stuličevu (v. lanca is Mikafina), u Voltijijinu
(,antenna' ^segelstange').

a. u prvome snačei^u. Mi toj govorivfii, lan-
tinu svmuše, timun naftinivši, vesla samaknuše.
P. Hektorović 36. ViSa iiega o lantini tankoj.
And. Kačid, razg. 182l>. Da se more vidjeti ne
more no sve jedra, veslo i lantina. Pjev. crn.
304a. Usađeni jambor posred lađe na koga se
uzdigne jedro privezano dugoj a tankoj palici,
koju naziv)u ,lantina', zove se ,arbuo'. L. Zore,
rib. ark. 10, 828.

b. drugo značene kao da je u ovome pri-
mjeru: Jarbuli su od jelve zelene, a lantino od
kite bafiilka, a parići od suhoga zlata. Nar. pjes.
istr. 2, 65.

LANUGA, /. vidi 2. lanika. Lanuga (I. Sabjar),
V. Lanika. B. Šulek, im. 190.

1. lAnUTI, l&nem, pf. jedan ptU zalajati. —
Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i 8 sing.
linfi. — Postaje od korijena la, vidi kod lajati.

— Ima i stslov. lan^ti ; u našemu se jeziku javla
istom od XVIII vijeka (vidi kod b); a izmeau
rječnika u Vukovu (»einmal bellen' ,adlatro*).

a. 0 pravome smislu, o psu. Kako čujeS psa
da lane. D. Obradović, basne. 77.

b. u prenesenome smislu, o čefadetu kad što
nepristojno ili laiivo progovori, ili uopće (kaže
se svagda s preziraiiem). Dali kako tko što lane,
odraa i^emu na um pane ... V. Đofien 133*.
Nejma slave, ni kriposti, na što pijan svat ne
lane. 160^. Nejma stvari već pogane, što smradno
svat ne lane. 160^. Šiju ću joj zavrnuti, samo
ako lane. M. P. Šapčanin 1, 91.

c. u prenesenome smislu, o pušci (kao da
progovori, kad pukne). Kad se stanu Turci i Br-
dani, a kad lane puška u gomili, pobiće se juti
Kolašinci. Nar. pjes. vuk. 4, 323.

Digitized by

Google

2. LANUTI

900

L A PACKI

2. LANUTI, l&nem, jp/. kao plamenom dignati.
,Ćorđom mahnu, ikojzi glavu lanu'. M. Pavli-
nović. Lanut, ođnit Čvrsto: vuk ovou, ora* kokoS;
svit vođu iz bunara u čas lanu. J. Grupkovič.

— Moie biti da je isto Sto lapnuti. — Mislim
da amo ide i ovaj primjer ie xvii vijeka (ne u
pravome smislu): S krme zlamen ogilem lanu.
I. Zanotti, en. 19. (,Flammas cum regia puppis
extulerat^ Virgil. aeneid. ii, v. 256, 257).

8. lANUTI, vidi laknuti.

LAI^TATI SE, l&£&m se, impf. jadikovati, tu-
žiti se. — Od tal, lagnarsi. — Na jednome nfjettu
XV vijeka u pisca čakavca. Da buded imati kad
vele uspitad, ne htij se laiiati da ma£ša poskitafi.
ribar na udicu založaj nadije, da ulovi ribicu
koja se nadije. M. Marnlić 181.

lAnSK!, a4i. koji pripada prošloj godini^
koji je bio ili se dogodio proile godine (lani). —
Biječ je praslavenska^ isporedi rus. aoRCKo^, Češ,
loAsky, lonskj, poj. Joiiski. — Postaje od lani
(praslav, olni) nastavkom bsk, te nb postade ii,
ali se govori i piše i l&nsk£ (vidi i u ruskome i
u češkome jeziku). — Između rječnika : lai&ski u
Stulićevu (,anni elapsi*) i u Vukovu (,vorjahrig'
,anni superioris') ; — lanski u Belinu (lansko go-
difite ,1' anno passato' ,anno praeterito* 85^), ti
Bjelostjenievu (lanski, profiasnoga godišća ,pri-
oris 1. praeteriti anni'), u Stulićevu (v. lai&ski),
u Voltigijinu (,deir anno passato* ,von dem ver-
flossenen jahre*}.

a. 0 godini, vremenu u godini^ danu, mje-
secu, laiiski. Od lai&skoga godišta. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 56^ paul. 2cor. 9, 2. Laiisko go-
dište. B. Gradić, djev. 8. Od 9 Marte lai&ske
godine izlaze u Biogradu novine. Vuk, odg. na
laži.l8. — Tim odkiMla laiisko lito mlad kn^ević
razbi cara, s drugami ona strelovito preko teS-
kijeh strana udara. I. Gundulić 890. Na po-
}ačke ravne strane (ai^sko ljeto ti se odpravi.
562. Ka su se bila turskoj sili lansko leto po-
dala. P. Vitezović, kron. 209. — S deset tisuć
kl bojara u istočnoj skupnijeh strani, laj&sku jesen
mlada cara od po)ačke sile obrani. I. Gundulić
296. Mati koja od sterosti bješe umrla laiiske
zime. J. Palmotić 62. — (Spasov danak) al*
ikešto je |epši od lai^skoga. Osvetn. 2, 177. —
La&skoga je aprila priminula. B. Gradić, djev.
155. — Čas prokli£em laAski po sto pute. P.
Petrović, gor. vijen. 4. — lanski. U lanskoj go-
dini. B. Zuzeri 26. Vojska bila ie ove god. 1696
veća nego lanske. A. Tomiković, živ. 71. Lički
beg za obist lanskoga božica u Zadar posla list
Đ. Baraković, vil. 298. U lanskijeh svetkovinah.
B. Zuzeri 851. Ah spomen* se svak, i žali lansku
jesen. I. Gundulić 517.

b. 0 čemu što se lani uradilo ili što je uopče
lani bilo. lanski. Tuj bo iz nova slavna zgoda
dobiti se lai&ske složi. I. Gundulić 488. Naj boli
je svjedok tomu od laiiskoga boja zgoda. 448.

— Ja ki sam slišio svidočanstvo laiisko. I. T.
Mrnavić, osm. 187. — Od lai&skog plodeiia umorna
počiva. M. A. Be}ković, sat. L6*>. — Što rekoh
u laifkskoj pohvali. A. Kalić 540. — Kupi klasje
po laiiskom strništu. Nar. posl. vuk. 164. Traži
vatre na laiiskom vatrištu. 819. — Na priliku
laiiske kiše kojeno se spomiiiaš. E. Pavić, jezgra.
167. — Neće biti ni biliga, ka* ni laiiskog sada
sniga. V. Došen 227&. Bilo pa i prošlo ka* i
laiiski snijeg. Nar. posl. vuk. 18. Prošao kao
laiiski snijeg. 265. Ta se ne broji koliko ni
laiiski snijeg. 812. — Ja sam lafiski i onom-
laAski. (Kazao vrabac kad su ga pitali kako će
prezimiti). 110. — Spomenete se laikskoga ju-

naštva. Ogled. sr. 478. — Jedva ove godine
ostenu u laiiskim granicama. Vuk, grada. 17. ~
Od lai&ske svečane sjednice do današ^e. Đ. Da-
ničić. rad. 18, 167. — lanski. Kako je v Unskom
požu&skom spravišću dokoiiano. Mon. croat. 805.
(1597).

LAOLAO, Laolca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu poiarevačkome. — vidi Laole. Niva u La-
olcu. Sr. nov. 1867. 446.

LAOLE, n. ime dvjema selima u Srbiji u okrugu
poiarevačkome. — Nepoznata postat (vaja da
je između a t o ispao koji glas: h, j, v?). Malo
Laole, Veliko Laole. K. Jovanović 142. 143. M.
Đ. Milićević, srb. 1069.

LA0L8KI, ac^'. koji pripada selu Laolu. M.
Laolska (Malolaolska opština). K. Jovanović
142. V. Laolska (Velikolaolska opština). 143.

LAOE, m. vidi lavor. Oko glave laor savijaše,
kako koju burmu dogoAaše, svoju dragu u lica
}ub}aše. Nar. pjes. petr. 1, 162. Laor (Sab]ar),
V. Lavor. B. Šulek, im. 190.

LAOSL AV, IH. vidi u Daničičevu rječniku : La-
oslavB, gledaj Laslovb.

1. LAP, m. komad? vidi lapat, od čega može
biti da postaje tijem što se izgovaralo lapt, pa
poslije otpalo t. — U Bjelos^enčevu rječniku:
lap, plat zem)e ,plaga torrae^ 2. lap, plat sukna
,particula pauni', i u Stulićevu: iSp ,partioula'
iz Bjelostjenčeva.

2. LAP, m. vidi u Vukovu rječniku: gipka
zemla u ritu ,wasseriger boden' ,terra humida'.
— Jeli ista riječ što 1. lap (vidi prvo znaČene
u Bjelosljenčevu rječniku kod 1. lap)?

8. LAP, m. vidi: Lap, u Vrai&icu. veliki rak
koga po dubrovaŠkoj okolici zovu ,karlo'. L.
Zore, rib. ark. 10, 842.

4. LAP, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. -— Može biti isto što 2. lap. L&p,
bara u vračarskome srezu. Glasnik. 19, 182. Bašte
na Lapu. Sr. nov. 1875. 411.

LAPA, /. selo u Bjelopavlićima (ne znam ko
je zabifežio),

LAPAG, Lapca, m. n^esno ime. Lapac doiii t
goriii, dva sela u Hrvatskoj u županiji ličko-
krbavskoj. Bazdije}. 41. — Poznato je od xv
vijeka (vidi lapački).

lApAOI, l&pat&kft, m. pl ovako se zovu tri
gorna želuca u preživalaca (naj češće u vola),
osobito naj prvi i naj veći u kojemu stoji hrana
(trava i sijeno) prije nego se opet povrati u usta
kroz jed^k, pa s ikim zajedno i druga dva (vidi
2. kapura f kikige kod kAiga, f). -^ Po postaAu
je jamačno množina od lapatek (jer kad se iz-
vade lapaci iz životii^, nalik su na krpe), —
Oblik je akuzativa prešao u nominativ, kao što
često biva, te se obli« lapatke (vidi) shvatio kao
da je ženskoga roda, ali, koliko ja znam, u Du-
brovniku je običniji pravilni oblik lapaci. — U
naše vrijeme u Dubrovniku, a između rječnika u
Stulićevu (lapatci, lapateka ,trippe< »ezU*) t ti
Voltigijinu (lapaci, lapaoa(Mc^ ,trippa' ,wanst, ge-
darme'). — U prenesenome smislu, ali samo od
šale ili od ruga, znači: trbušina (i Judska). ,Vidi
mu lapateka!' P. Budmani.

LA.PAGKE, /. pl. vidi u Vukovu rječniku: u
vodenice prekaje one daske na kolu Sto udaraju
u vodu. lapacke su pribijene za motoruge.

lApAČKI, adj. koji pripada selu Lapcu, —
Od XV vijeka. Knez stola lapačkoga. Mon. croat
71. (1448). Sudci stola lapačkoga. 117. (1478).

Digitized by

Google

LAPAČKI

901

LAPĆANIN

Kolo igra uvrh Zrmanice, ta se hvata lapaČka
đevojka. Nar. pjes. krasi ć. 1, 12G. L&pačk7, što
pripada selu Lapcu. V. Arsenijović.

lApAĐ, m. poluostrvo što zagraduje grašku
Itiku (blitu Dubrovnika). P. Buđmani, i na liemu
selo. Bepert. đalm. 1872. — BijeČ je tuda^ po-
miiie se od xiii vijeka u latinskijem spomenicima :
»Lapido' 1272, ,Lapedo* 1282, ,Lapado' xiv i xv
vijeka, vidi K. Jire6ek, die romanen in den
stkdten dalmatiens. 1. 60. Dva prosora put bre-
zu (astojca Lapada na luku grušku i more put
otoka Dakse. M. Vodopić, tužn. jel. dubrovn.
1868. 185. Crkva s. Mihajla arkanđela u Lapadu.
280.

lApaDSK!, adj. koji pripada Lapadu. — U
jednoga pisca Dubrovčanina našega vremena.
Bat Šipka sa lijeve lapadske strane, s desne Kan-
tafik na u^ću Bijeke svršuje luku gruSku. M.
Vodopič, tužn. jel. dubrovn. 1868. 177.

1. LAPAK, Idpka, m. jezičac u pisku na gaj-
dama. L. Đordević.

2. LAPAK, lipka. m. vidi (čakavski) lap&k,
gen. lapkU, isto što i p}oštica. Slovinao. 1880. 87.

8. LAPAK, lapka, m. ime rodu bi\aka. Lapak,
Lappa Tourn. (Pančić). B. Šulek, im. 190.

LAPABA, /. 1^ekakva vrsta ribe. J. Pančić,
ribe u srb. 8.

LAPABDATJe, n. djelo kojijem se laparda. —
1) Stuličevu rječniku.

LAPABDATI, lap4rd&m, impf. govoriti mnogo
i svašta bez osobitoga smisla. — U naše vrijetne
u Dubrovniku (P. Budmani), a između rječnika
u Stuličevu (,inepte loqui').

LAPAŠTINA, /. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
topličkome. M. Đ. Milićević, kra). srb. 887.

1. lApaT, m. u naj Šifemu smislu vafa da
znači: zvek ili udarac koji se često ponavfa i to
8V(Mki put od prilike nakom jednako dugoga vre-
mena. — Može biti riječ onomatopejska. — Od
XVII vijeka. — U ovome primjeru vala da je u
širemu značetiu: Obratih kraju rat s pol vesal,
ne veće, suhi me kraj prijat prida se li neće ; iz
bu£e jekeće (,gechecchie', ne ječeće kako je u
akademijskome izdaiiu) nim lapat sve na hip,
nazad me odmeće. Đ. Baraković, vil. 286. — U
uiemu smislu: jako udaranje srca ili teško di-
sali, u pisaca Dubrovčana^ a između rječnika
u Stuličevu (,cordis palpitatio*). Lapat srca pri-
padena. B. Zuzeri 22. Tužnoj majci lapat u
srcu podiže so. 76. Klonuće svako i noga bahat
lapat bi joj u no srcu, jeda je on, probudili.
220. Koji lapat, koje čeznuće neće priuzet tužno
srce svojom krivinom probodeno! 98. Kd lapat
koji igda u prsijeh ne pristaje. 299. — Oblaze
mu duhatnicu, lapat se na lioj ne nahodi. 251.
Stupa i stupaj us pregibi va, i nenadni lapat ćuti.
P. Sorkočević 580». Pred ponoću Jele teže se
ustrudi, lapat uzraste, grudi silovito odisahu, du-
hatica odeb]a i zaigra žestoko. M. Vodopić, tužn.
jel. dubrovn. 1868. 240.

2. lApAT, 14pta, m. komad, dronak. — ispo-
redi lap. — RijeČ je praslavenska (lap-btb), ispo-
redi rus. .laiioTi., pof. }apeć; ima i lit. lopas t let.
iSps. — Vaja da je riječ germanska, isporedi
stviiem. lappa. — Između rječnika u Mikafinu
(lapat, malo svite ,panni particula*), u Belinu
(,pezzo o striscia di tela o panno' ,panni frustum'
559^), u Stuličevu (,panni fragmentum').

a. dronak (vidi i u rječnicima). Izriza je
(kalinu) na tolike lapte na kolike mogaše. J.
Filipović 3, 385^. Lapat, komad raskinute tka-

nino. M. Pavlinović. — Amo moie pripadati
ovaj prin^er: Oblak spuštaj uć se na lapte . .
M. Pavlinović, razl. spisi. 421.

b. komad zemje, pofe. Ako bi se tko s kim
saminio plemenšćine laptom ali ih veće... Stat.
po), ark. 5, 261. Moram prodati jedan lapat
zem}e. Mon. croat. 249. (1549). Ne more se pro-
vrit kud plandišća bihu, ni lapte procinit kad
žitom rii&ihu. P. Zoranić 57^^. S manum ćeš si
malo lapat nagnojiti. JaČke. 155. Teško moraš
žat po laptih. 219. Lap&t, pole, livada, na Krku.
L Milćetić.

3. lAPAT, Lapta, m. itne selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj. Bazdije). 52. — Može
biti da se isto pomine xv vijeka, ili da je zna-
čeiie kao koi 2. lapat, b. Daše vsi kupno i je-
dino vas svoj del blata pod Marinac poli Lapat
Karinov. Mon. croat. 142. (1490).

4. LAPAT, lapta, m. vidi leut. — Od i/iem.
laute. — U Bjelostjenčevu rječniku: lapt ,lyra,
dicitur etiam vulgo testudo'.

lApATAK, l&patka, m. dem. 2. lapat, znači
što i 2. lapat, a. — ^ naŠe vrijeme u Dubrov-
niku. ,Bazdro sam rukav; visi mi lapatak'. ,Po-
reso se je; visi mu lapatak kože'. P. Budmani.
Ta razdrpanu mrežu naziv) u ,lapaci' (lapataka).
L. Zore, rib. ark. 10, 355.

LAPATI, lapjem, impf. klimati (?). — Vala
da je od iste osnove od koje je i 1. lapat. — Na
jednome mjestu xviii vijeka. Janičarska vrh pre-
stola nek s perčini glava laple. J. Kava^in
292*.

LAPATINCI, Lapatinaca, m. pl. ime selu u
Srbiji u okrugu topličkome. M. Đ. Milićević.
kraj. srb. 387.

lApATKAB, m. čovjek što prodaje lapatke
(vidi lapaci). — Samo u Stuličevu rječniku: ,ex-
torum venditor*.

LAPATKE, /. pl. vidi lapaci. — U Vukovu
rječniku : vide burag s dodatkom da se govori u
Dubrovniku.

LAPATKOPBODAVALAC , lapatkoprodava-
oca, m. u Stuličevu rječniku: griješkom lapatko-
prodavaoo uz lapatkar. — nepouzdano.

L APAT^ilV, adj. vidi u Vukovu rječniku : vide
govorliv s dodatkom da se govori u Srijemu. —
Miklošič misli da je sprijeda otpalo h. Lapatfiv.
vgl. hlaptati. F. Miklošić, vergl. gramm. 2, 227 ;
ali može biti da je u svezi s 1. lapat i lapati.

lApaTSkJ, adj. koji pripada selu Laptu.
V. Arsenijević.

LAPAVICA, /. kiša i snijeg zajedno, sužAe-
žica. — V naše vrijeme, a između rječnika u
Stuličevu (,nix cum pluvia*), u Vukovu (,regen
und schnee durch einander' ,pluviae nivibus
mixtae^ cf. alauža). Kad ^*e mećava ili lapavica.
Vuk, pisma. 41. — Daničič (kor. 222) isporeduje
s klapavica i misli da je sprijeda otpalo h.

LAPČA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu sme-
derevskome. iJiva u Lapči. Sr. nov. 1870. 511.

LAPČANI, m. pl. ime plemenu u Hrvatskoj.

— Ne znam jeli isto što množina od Lapčanin.

— XV vijeka. Sudac Mikula Đobrećić z Vosce
od plemena Lapčan. Mon. croat. 120. (1484). 144.
(1490).

lApČANIN, m. čovjek iz Lipca. V. Arse-
nijević. -- Množina: L4pčani. — Pomi1^e se yv
vijeka. Nim naj prvo, ako te oni kupiti, akj li
ne htit(i) oni, a ono ini LapČaninb. Mon. jroat.
72. (1448).

Digitized by

Google

LAPČANKA

902

LAPTATI

lIPČANKA, /. žensko 6e]ađe is L4poa. V.
Arsenijević.

LAPČaA, m. ime mjestu u Dalmaciji. — Od
zviii vijeka. Od Lap5aiia. Norini 68. Na mesto
LapćaA koje se danas zove i ,Gra lac' i koje je
dvadeset mi)a na jugoistok od Makarske. S. No-
vaković, obi. 58.

lApČEVIĆ, iw. preeime. — U naše vr\jeme.
Đ. Avramović 218. 288. §em. prav. 1878. 90.
Lazar L4pčević iz Uzica. \i, Stojanović.

LAPČIĆ, m. prezime; plur. Lapčići, pUme u
Crnoj Gori. — U jednoga pisca našega vremena.
Nabasa stran i dalek patnik na obor Vuka Vu-
lova Vranete Lap&ića Srednomahine. S. J^ubiša,
prip. 90. — A sa Šćepanom bez večere u Lap-
6i6e. 109. Da ga pusti poći do Lap&ića. 127.

lAPĆANIN, m. čovjek iz Lipta. V. Arseni-
jević. — Mnoiina: L4pćani.

LAPĆANKA, /. žensko če)ade iz Lapta. V.
Arsenijević.

LAPĆATI, vidi laptati. — U Stulićevu rječ-
niku.

LAPEŠ, m. bjelilo. — isporedi lapis. — U naše
vrijeme u Istri, LEpeš yceru88a^ Đ. Nemanić,
6ak. kroat. stud. 81.

LAPEŠIĆ, m. dem. lapeS. Lapefiić ^oerossula^
D. Nemanić, čak. kroat. stud. 57.

LAPIGA, /. nekakav nakit na ienskome odijelu,
— Va\a da je od iste osnove od koje je i 1. la-
pat. — U jednoga pisca čakavca xvi vijeka. O
žene ohole s kudami i s pdnelami, s fajtili i
s lapicami! Korizm. 24^.

LAPIS, m. vidi olovka, piša] ka, plajvaz, tal.
lapis. — U naše vrijeme po Dalmaciji, Ja umijem
i po nešto lapisom čertati ikone. G. Zelić 57.

LAPIŠTOV, m. Phalacrocorax carbo Leach.,
vidi vranac (S. Brusina, ptice hrv.-srp. nastavak.
102). — Isto je: Lapištov ,der seerabe' ,Pele-
canus carbo^ G. Lazić 67.

1. LAPITI, vidi 1, hlapiti. — U Vukovu rječ-
niku.

2. lApITI, lApim, impf. vidi 2. hlapiti (gtj^e
nije zabiježen akcenat; ovaj se mijena u aor. 2
I 8 sing. hl&pf). — U Vukovu rječniku: verdun-
ston' ,ovanesco^

LAPKATI, lapćem, impf. kao da znači kad
subjektu srce jako kuca, vidi 1. lapat. — U jed-
noga pisca ZVIII vijeka. Uzvelične okoliše raja
sveti ke slaviše lapćuć srcem. J. Kavaiiin 484b.
Kroz prozirne svak bo kipe lapćuć gleda stvari
lipe. 499b.

lApLENE, n. vidi hlap^eiie (gdje nije zabi-
Jeien akcenat), — 1) Vukovu rječniku : ,da3 ver-
dunsten* ,t6 evanescere*.

LAP](jE SELO, ft. mjesno ime. — U naše vri-
jeme, ,Lap}e selo' ima na reci Gračanici. S. No-
vaković, obi. 112.

LAPNUTI, lapnem, pf. vidi hlapnuti. — U
Stuličevu rječniku: ,avide deglutire, absorbere,
vorare', t u Vukovu: vide hlapnuti. — S toga
što je ova riječ u Stuličevu rječniku može biti
da joj nije ista osnova kao kod hlapnuti, jer
Stulli ne bileži riječi u kojima je nestalo h kod
večine naroda ; ali bi moglo biti da je on ovako
čuo od sefaka dubrovačkoga ili od Hercegovca
te zabifežio ne istražujući dafe, — Po tome ne
znam pripada li amo ovaj primjer (ali je veča
prilika da pripada pod hlapnuti): Đa tvoj brat
lapne sve tvoje suho i sirovo. V. Vrčević, niz.
101.

LAPOČ, m. lieka bijka i cvijet, Lapoč, rus. ah-
njza, .AanjiuHHK'L (Nymphaea), ćeš. lapaček (Ana-
gallis), lapatka (planta qaaedam aqnatioa), Njm-
phaea alba L. (Vujičić). B. Šulek, im. 190.

LAP6nAC, Lap6noa, m. čovjek iz Aekoga na-
roda što živi u ijevemoj Skandinaviji i Busiji.

— isporedi Lopar. — Jjkc. se mijeiha u voe. L&-
pdnče, Lap6nci, i u gen, pl. L&p6n&c&. — U naŠe
vrijeme (Vuk je upotrehio ovu riječ). Laponci
(žive) od sjevernog jelena. Vuk, priprava. 21.

lApONIJA, /. zemfa gdje žive Laponci, — U
Sulekovu rječniku: ,Lappland\

LAPONIJANAG, Laponijanoa, m. vidi La-
ponao. ~ Na jednome mjestu xviii vijeka. La-
ponijanci. A. Tomiković, Živ. 119.

lApONSkS, acij. koji pripada Laponiji ili
Laponcima. — U Sulekovu rječniku: ,lapp-
l&ndisch'.

LAPOB, m. marga, lieka vrsta zem\e u kojoj
ima mnogo vapna ili magnezije, koja se vrlo mrvi
na vazduhu. Lapor, min. ,merger, tal. ,marga,
marna', fro. ,marne', egl. ,marl'; vapneni lapor
,kalkmergel', tal. ,marna calcarea'; liaŠki lapor,
min. ,liasmergel' ; ilovast lapor, glinen lapor
,tegel, thonmergel', tal. ,marna argilloea', frc.
,marne argileuse, argile marne', egl. ,itfgilaoeous
niarl'; mjedit lapor ,kapfer8chiefer'. B. Šnlek,
rječn. znanstv. naz. L&por ,der mergel'. govori
se u sjev. Hrvatskoj. F. Iveković, rjefin.

1. LAPOVAC, Lapovca, m. prezime (uprav
Čovjek iz Lapova). — U naše vrijeme, liilosav
Lapovac. M. Đ. Milićević, srb. 144.

2. LAPOVAC, Lapovca, m. ime selu u Hrvat-
skoj u županiji modr usko riječkoj. Bazdije]. 55.

LAPOVAČKI, ać{j. vidi lapovski. — Kod
mjesnoga imena u Srbiji u okrugu kragujevač-
kome. Livada u bari lapovaĆkoj. Sr. nov. 1807.
584

LAPOVCI, Lapovaca, m. pl. ime selu u Sla-
voniji u županiji virovitičkoj. Razdije). 182.

LAPOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu kra-
gujevačkome, K. Jovanović 120.

LAPOVSKI, adj. koji pripada Lapovu, La-
povska (opština), K. Jovanović 120.

LAPRINA, /. Puffinus obscurus. G. Kolom-
batović. progr. spal. 1880. 47, i^ka ptica. —
Va^a da je postalo od tal. artena ili ardena, vidi
8. Brusina, ptice hrv.-srp. nastavak. 164h.

LAPSATI, lapsam, impf. lokati. Lapsao kao
kuja. u Lici. D. Trstenak. — Vaja da je riječ
onomatopejska, isporedi labati.

LAPSKI PUT, m, mjesno ime (Labbski Puti).

— XIV vijeka, Nizb ddlb prdzb Labbski Putb.
Svetostef. hris. 8.

LAPSUlSr, m. ime selu u Bosni u okrugu trav-
ničkome. Statist, bosn. 71.

LAPŠINA, /. ime selu u Mtdumurju. Schem.
zagr. 1875. 148.

LAPT, vidi 4. lapat.

LAPTA, /. vidi lopte. — V Bjelasijenčevu
rječniku: v. balon.

lApTANE, n. djelo kojijem se lafče. — Sta-
riji je oblik laptanje. — U Belinu rječniku : lap-
tanje ,r anelare de* cani' ,anholatio* 79^. 165^ f
u Stuličevu.

lApTATI, l&pćSm, impf, o psu, kad od umora
ili od vrućine ispMtivši jezik teško dtše, — Va}a
da je onomatopejska riječ (isporedi 1. lapat t
lapkati), ali nije isto što 1. t 2. hlapteti. — Od

Digitized by

Google

LAPTATI

908

LASA; b, a).

XV vijeka, a ismeđu rječnika u Belinu (,anelare,
come fanno i cani pel caldo' ^anhelo' 79^; ,ane-
lare, inteso đel cane con la liDgua fuori đella
bocca per calđo o fiatica' ,aĐhelo^ 165^), ti Stuli-
četm (laptati, laptjem ,caiiem anhelare'), u Volti-
gijinu (laptati, grijeikom lapčem »anelare, ali-
tare, asmare' ,kcichen, athmen, nach etwas seh-
Den'). Hrti ter o/rari za i^imi tiftaći, kakono vah-
tari, laptahu skačaći. M. Maralić 14. — U ovome
Daničtčevu prin^eru znači što 1. blaptati, i nafa
da je Daničić shvatio kao dem. labati: Koji
stane laptati jezikom vodu, kao što lapće pas.
Đ. Đaniftić, sud. 7, 5. — f/ ovoj narodnoj eago-
neci moie biti da je isto što 2. blaptati: Turska
kapa preko dola lapće. odgonetfc^ : sito. Nar.
zag. nov. 209.

LAPTINA, /. komad izderane babine. M. Pa-
vlinović. — Uprav je augm. 2. lapat.

LAPUŠA, /. vidi slađan. J. Pančić, flor. biog.
456.

LABA, vidi kod lari.

LARAĐ, l&rda, m. slanina, — Od tal. lardo.

— Sad se često govori u Dubrovniku i lardo
sredikega roda, isporedi libro. — Od xvi vijeka,
a između rječnika u Belinu (,lardo' »lardum*
425&) t u Stulićevu (,lardo* ,lardum, laridum')-
Ako vidiš (u snu) da larad tu6eš, toj prilikuje
smrt od kogagodijer. Ako vidiš da larad bla-
guješ, toj prilikuje avancanje od družbe mudre.
Zborn. 184^. Služim svim krub, larad. M. Đržić
26. Kupi kupusca, kupi larda. 133. To t^ nose
dvije zdjele: svaka, kolik mijećak: larda, gol^-
brć&... A. Sasin 102. Larda dobar bokun. 149.
Neće mačka larda. (D). Poć u mačke po larad.
(D). Svari to na lardu. (Đ). Kd kupus na lardu.
(Z). Pošlo V. danič. Nije ovo peča larda. Nar.
pjes. bere. vuk. 289.

LARĐAC, l&roa, m. dem, larad. — Samo u
Stulićevu rječniku: lardac. lardca ,laridi frn-
stolum*.

lAbĐATI, l&rdam, impf, natapati rastopfe-
nijem lardom. — U Stulićevu rječniku: v. na-
lardati.

LABDICA, /. jedna od malijeh križaka sla-
nine (larda), kojima se proizbada jelo (meso, zec
itd.) prije pečena, — V Dubrovniku od xvi t;»-
jeka, a između rječnika u Belinu (nakititi lar-
dicom ,lardare, dar lardelli' ,lardulis distinguere'
425&^). Polovica zad]!ia od zečića, lardica okolo
nazadijevana. M. Đržić 271.

LABĐIĆ, m. dem. larad. — Samo u Stulićevu
rječniku: v. lardac.

LARDO, n, vidi larad.

LABE, vidi kod lari.

LABGO, n. daleko. — Tal. largo, širok, — Od
XVIII vijeka u gornem primorju gdje se upotre-
bfava Iz l&rga u značeihu : iz daleka. Iz larga ga
ugledala budimska lijepa kralica. Nar. pjes. bog.
91. Iz larga ih bješe vrle Turke zamjerila. 140.

— U naše vrijeme u Istri ima adv, largo i znači
daleko. L&rgo od it. ,largoS a znači Širok, a u
Klani (u Istri) zamijenili pojam taj, pa ga rabe
za daleko n. p. tamo — largo, largo ! F. Srinčić.
L&rgo oder l&rgo ,longe'. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. iiftsg. 61. Ima i komp,: largSje. Đ. Ne-
manić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61.

LABI, lari lare lera — lari lara, pripjev u
narodnoj pjesmi istarskoj našega vremena. Nar.
pjes. istr. 2, 85.

LABIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme u Senu.

— Ima adj, posesivni Larićev u ovom primjeru :

Napis nad vrati Larićeve kuće u Senu. u Mon.
eroat. 58.

LABIĆEV, adj. koji pripada Lariću, vidi
Larić.

LABMA, /. buka, ali treba razlikovati dva
značetia: prvo je buka što se navlas čini da se
radi kakve opasnosti što prijeti (n. p. navale ne-
prijatčfd, vatre itd,) sakupe vojnici ili uopće ludi;
drugo je buka, vika, buna uopće, — Mislim da
prema značeMma postaje od dvije različne ne-
mačke riječi: u prvome smislu od alarm (frane.
alarme), u drugome od larm (što je postalo od
prve), uprav vafa da je postalo od alarm, a da
je drugo značene došlo docnije od larm. — Od
XVIII vijeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu
(larma, buka, buna ,classicum, tumultus mili-
taris'), u Jambrešićevu Cclassioum'), u Stulićevu
Gclassicum'), u Vukovu (jder larm' ,tumultas'.
cf. buna s dodatkom da se govori u vojvodstvu),

a. u prvome značeiiu. Eto puška baš na
Prajzkoj straži puče, Salka pak na larmu draži.
Š. Stefanac 7. Đa oni larmu ne načine. M. A.
Be[ković, sabr. 41. Tako za zloćom i opačinom
trču, baš kano kada bnbaii ili zvono na larmu
udaraju. Đ. Bapić 106. Kad to čuše mladi Ud-
biiiani, na gradovi pucaju topovi, za Stojanom
larmu uČiniše. Nar. pjes. krasić. 1, 56. Pale mi
na larmu možare. 1, 99. (Panos) se noću za-
pali kad se učini kakva larma. Vuk, rječn. kod
panos.

b. u drugome značei^u. S oba kraja treska,
huka, larma od leleka. Osvetn. 1, 78. Tu je
vika, tu je praska, larma. 2, 84.

LABMa6iJA, m. čovjek što Čini larmu. —
Postaje od larma turskijem nastavkom ^. — U
Vukovu rječniku: ,der l&rmmacber* ,tumultu-
arius^

LABMAlirE, n. djelo kojijem se larma, — U
Vukovu rječniku,

LABMATI, l&rm&m, impf, bučati, grajati, vi-
kati. — Akc, se ne mijena (aor, 2 t 8 sing. larm&).
— U Vukovu rječniku: .l&rmen' ,tumaltuor^

LABO, m. ime muško. — Prije našega vre-
mena. S. Novaković, pom. 78.

LABTEŠ, m. ^a^QTr}i, Laertes, ime muško
grčko. — Ima samo oblik Sto od i^ega postaje:
Lartešević, Lartešev sin u rukopisu glagofskome
XV vijeka. I tada bdše v Grc^h 1 mudar Človok
imenom Urikšeš Lartešević. Pril. jag. ark. 0,
126.

LABTEŠEVIĆ, m. ^aigTiA^m, vidi kod Larteš.

1. LABVA, /. lat. larva, obrazina, — U Bje-
lostjenčevu rječniku: larva, krinka, maškara, kra-
banosnica ,larvae, larva, vnltus fictus et simu-
latus, facies conficta, facies histronea, persona
histronea^

2. LABVA, /. krava (kao pristojnija riječ), —
U naše vrijeme u Skurini, F. Pilepić.

LAS, LAS-, vidi vlas, vlas-.

lAsa, /. hyp. lasica. — - Akc. se mijena u voc. :
l&so, l&se. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (hyp. v. lasica) s primjerom : Laso la-
siČice, pozdravili te naši mili, da ti odgrizu uši
(kažu da va{a reći lasici, kad je čovjek vidi, pa
će onda sve mise poklati i rastjerati).

a. u pravome smislu. Došla je lasa s lasici.
Nar. pjes. istr. 2, 160.

b. ti prenesenome smislu.

a) ime kozi u koje je bio trbuh. — U Vu-
kovu rječniku: lasasta koza ,wieselfarbige ziege'
,capra mustelini coloris infra pectus^

Digitized by

Google

LASA, b, b).

904

LASKALAC

b) cuDnus. Kad to vidi bula Omerova,
prama i^emn lasa kazivala. (Nar. pjes.) A. Ostojić.

— Ima i rus, jiacHi^a ,valva bestiarum'.

cj sabfa, od šale ili od ruga. — U Vu-
kovu rječniku: »(schenhaft) der sabel' .acinaces^

LASAC, lasca, m. ime (lasastu) volu. F. Ku-
relac, dom. iiv. 24.

1. LASA K, laska, a^j, lasan, laBtan(?), — Na
jednome mjestu xviii vijeka. Tako vo6e trgati se
voli ; kad ga strgaš, pomoći na daske (te zabave
jesu vrlo laske). J. 6. Ro^kovi(S 838.

2. lASAE, liska, m. kao ime kašastome) psu.

— U narodnoj zagoneci našega vremena, po svoj
prilici mjesec, jer mu se vidi često samo (bijela)
polovica. Koliko je po}e nemjereno, na nemu su
ovce nebrojene; pred iiima je Ogran čoban, za
i6ima jo Lasak pasak. odgonetfaj: nebo, zvijezde,
sunce, mjesec. Nar. zag. novak. 217.

1. LASAN, lasna, vidi last-.

2. LA.SAN, liisna, m. ime (lasastu) jarcu, u
Đobroselu. M. Medić. F. Karelac, dom. živ. 38.

LASAST, adj. nalik na lasicu (o zivotini u
koje je bio ili subjelast trbuh a hrbat tamne boje).

— U naše vrijeme, a između rječnika u Štuli-
ćevu (,animal cujas dorsum nigrum et venter
albus est') t u Vukovu (n. p. koza ,wieselfarbig'
,mustelini coloris'). Vodni je kos malo lasast
ispod guie. u niskom okrugu. S. Pelivanović. —
Ima i jedan prir^jer xviii vijeka gdje se kaše o
bradi, ali značeiHe nije jasno (>ar mj. vlasas ta?).
Razlike im (vragovima) o kosiri^ brade visu stra-
hovite, . . . k& lasasta i borasta, kozja i devska, . . .
J. Kavaiiin 410«.

LASASTA, /. ime kozi (v. Vuka). F. Kurelac,
dom. živ. 88. — vidi lasast.

LASCI, Las&cfi, m. pl. ime selu između srpske
suhe granice, Drine i Višograda; u i^emu žive
i Srbi i Turci. \t. Stojanović.

1. LASE, /. motika (u Sali): ,Kad dođe lase u
ruke, sve će iz tebe ispustiti^ (pretilina). — U
sjevernoj Dalmaciji, M. Pavlinović. — Uprav je
ipokoristik, ali ne znam, može li biti od lasica.

2. LASE, /. pl. (?), ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 80.

LASI, m. pl, suvr^t vinove loze crna grožđa
(u Dalmaciji). B. Šulek, im. 190.

1. LASICA, /. Mustela vulgaris Briss., lieka
iivotiiia. — isporedi nevjestica, podlasica, ula-
sica. — Riječ je praslavenska, isporedi stslov. la-
sica, rus, ,iMCHi;a, češ. lasice, poj, lasica. — Iz-
među rječnika (u kojima nije svagda dobro tu-
mačeno) u Mikafinu (lasica, zvjerka .mustella,
viverra'), u Belinu (,donnola' ,mustela^ 277l> ;
,fiftina' ,martes' 300«), u Bjelostjencevu (,mustela
i. mustella'), u Jambrešićevu (,musteUa'), u Stu-
ličevu (,donnoIa' ,raustella'), u Voltig^jinu (,mar-
tora, faina' ,marder*), u Vukovu : ,das (die) wiesel*
,Mustela [vulgaris]. cf. nevjestica.

a. u pravome smislu. Vrve da idi u u ^u
sami, k6 i lasica zatrav]eni. J. Kavanin 49Il>.
Pij krvi od lasice. J. Vladmirović 28. Guje koju,
a akrapi štip{u, lasice mu ore naušnice. Nar.
pjes. juk. 461. 464. Hej kosove! ... pa tako ti
gi&ijezdo ne plakalo od lasica i od gušterica !
Osvetu. 2, 34. Lasica i miš. Đ. Dani6ić, 3mojs.
11, 29.

b. bijela lasica, Mustela erminoa L. — ispo-
redi bjololasica. — Od xviii vijeka, a između
rječnika u Belinu (bijela lasica ,armellino, ani-
maletto bianchissimo' ,muste1a alba' 102h) g^e
se naj prije nahodi, i u Stuličevu (bijela lasica,

zvijer ,armeUino' ,musteUa alba, alpina' iz Be-
Una). Ziboline, bijele lasice, ... A. Tomiković,
živ. 4.

e. i^ekakva riba (Petromyzon fluviatilis L. ?).

— U Mikafinu rječniku: lasica, riba »pesce do-
nola, lam preda' ,mustella, lampetra, murena flu-
viatilis', t u Stuličevu: ,lampreda, sorta di pesce*
,muraena' is M%ka}ina.

2. LASICA, /. ime selu u Bosni u okrugu sa-
rajevskome. Statist, bosn. 9.

LASIĆICA, /. dem. lasica. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Stuličevu (,parva mostella')
t u Vukovu. LcMo lasičice. Vuk, rječn. kod lasa.

LASIČIĆ, m. mlađe od lasice (uprav dem,). —
U Vukovu rječniku: ,das junge wie8el' ,catolu9
mustelinus'.

LASIČINA, /. (Durante), v. Lisičina. B. Šulek,
im. 190.

LASIČJI, adj. koji pripada lasici ili lasicama.

— U Vukovu rječniku: ,wiesel-* ,muđtelinu3'.
LASIČKI, adj, vidi lasičji. — Samo u Stuli-
čevu rječniku: ,mustelinus'.

1. lASIĆ, m. vidi lašifiić. — Postaje od lasa
kako laSičić od lasica. — U naše vrijeme u Istri.
Došla je lasa s lasici. Nar. pjes. istr. 2, 150.

2. lASIĆ, m. prezime, — U naše vrijeme.
Schem. herceg. 1873. 256. — U Konavlima ima
i pleme Lasici. P. Budmani.

LASIN, m. ime psu. F. Kurelac, dom. živ. 45.

1. LASINA, /. 1. vrst vinove loze bijela grožđa
(u Dalmaciji, Danilo); 2. vrst vinovo loze crna
grožđa (u Dalmaciji, Danilo). B. Šulek, im. 190.

2. LASINA, /. n^esno ime.
A. vidi 2. Lasica.

b. mjesto u Srbiji u okrugu vafevskome. Niva
u Lasini. Sr. nov. 1869. 510.

LA8ININA, m, kao da je prezime u narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. ,Ja ću tebi dobru poslat po-
moć, dobru pomoć trides hi}ad vojske, prid pješ-
cima Lasanina Španu' (piše duid mletački). Nar.
pjes. bog. 812.

1. LASIl^A, /. Lithospermum L. (Tomaj). B.
Šulek, im. 190.

2. LASINA, /. ime selu u Hrvatskoj u Župa-
niji zagrebačkoj, Razdije}. 80. — Na drugome je
mjestu pisano Lasina. Schem. zagr. 1875. 190.

1. LASKA, /. blanditiae, laskave riječi. — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov, laska, rus. .lacKa,
Češ. liska, poj. laska, pa i lit. loska, let. laska.

— ispoređuje se sa stnord. elska, fubav, — Iz-
među rječnika u Stuličevu (,alleotatio* s dodatkom
da je uzeto iz brevijara). Ona tla6i i p}uje na
negove laske i prit6e. Živ. kat. star. 1, 221.
Koji laskom i blaznostiju dvižući sini ... ^.
Budinić, sum. 129b. (Suleman-paša) Milošu s naj
većim laskama piše, da i on pristane s ćaja-
pašom. Vuk. građa. 62.

2. LASKA, /. itne nekijem vrstama riba.

a. A losa vulgaris Cuv. — U Mikafinu rječ-
niku: laska, riba ,laccia, pesce' ,alosa, olupea';
u Bjelostjencevu: laska, riba ,alota (fiic), clopoa
(sic/; u Stuličevu: laska, vrsta od ribe ,laccia,
cheppia, pesce di mare* ,alosa, clupea' iz Mika-
fina.

b. Telestos Agassizii Hock. J. Pan&ić, ribe
u srb. 122.

LASKAC, m. nemiran. Živ deČko. Dugaresa.
D. Trstei^ak.

LASKALAC, l&skaoca, m. čovjek što laska. —

Digitized by

Google

LASKALAC

905

1. LASKATI, 1, b.

U Stuličevu rječniku: laskalac i gHjeikom las-
kaoo ,adalator, assentator'.

LASKALIOA, /. iensko čelade što laska, — U
Stuličevu fjeiniku: ,quae aaalatar, a8seDtatrix'.

lAsKAI^E, n. 4i^lo kojijem se laska. — Sta-
riji je oblik laskanje. — Između rječnika u Mi-
kafinu (laskanje, lojenje ^assentatio, adolatio,
blanditiae*), u Stuli&vUf u Vukovu. Laskanji i
obitanji velikimi nade goniti. Živ. kat. star. 1,
2ia ŠvitoTiii ]abe gladeika i laskaiia. M. Rađnić
292*. Uzđaj se u to tvoje laskaiie. J. Banovac,
pred. 22. Bret laskaiia iliti olizivafia. E. Pavi6,
ogl. XIV. Laska]!ie Dalilino. 203. Koji mu ova
slobodno brez laskanja izgovori. 269. Hćafie
Mirčeta da ukroti paiu s laskavom. S. ^ubiša,
prip. 166. Čovjeku ću govoriti bez laskai^a. Đ.
Daničić, jov. 82, 20. Osvojiće carstvo laskaiiem.
dan. 11, 21.

LASKAlB, m. ^daxaQii, muško ime grčko (sred-
liega vijeka). — ziii i xiv vijeka, a ismeđu rječ-
nika u Daničičevu: Laskarb, car grčki ,Oeodor
Laskarb' bjeie tast kra|u Badosavo. D(omen-
tijanb) 126. — Zem]a što je8(tb) držalb Laskarb
Kotanicb ... i zemju što su držali pronijarije
grbČBsci . . . Laskarb, . . . Spom. stojan. 26. (1382).

LASKA BIN, m. pregime. — U naše vrijeme.
Schem. segn. 1871. 96.

1. LASKAT, adj. svijetao. — ispoređi 2. laskat.

— Santo na jednome mjestu xvii vijeka. Obraz
prigizdavoga sina koji bijaše po običaji svijetal
i laskati. P. Bakšić 15.

2. LASKAT, m. sijevai^e (mune^ u naj gadnemu
primjeru: sijevane svijetla oruija). — Od pra-
slavenskoga korijena Ibsk ili litsk, ispoređi nslov,
i čei. lesk, rus. jiock'b, po/. Ijsk (vidi kod la-
Stiti se. — Od xvii vijeka. Ide brod leteći, a
nazad osta kraj; ... na kraju sta vapaj i laskat
za nami kako kad b)uje zinaj živimi glaf&ami.
Đ. Baraković, vil. 386. Ni6 laskat od zgora,
8 oblaka gromna buk. jar. 93. Grm)avina, las-
kat, trisk . . . Laskat zasiipjuje. F. Glavinić, posl.
47. OgAen laskat. B. Krnarutić 30. S oblakov
će laskat sjati. A. Vitajić, ist. 326«. Laskat
muiie. J. Kavafiin 104l>. — Vi železaom u las-
katu, ja dobivam, reče, u zlatu. J. Kava^in 44«.

LASKATAN, laskatna, ačij. svijetao, koji sijeva,

— ispoređi 1. i 2. laskat. — Na jednome mjestu
XVII vijeka. Da je bilo oružje duhovno ovih
obrtnih i izporedjenih šeregov virnih |udih nere
ono laskatno i hrabreno. M. Alberti 514.

LASKA.TAI![E, n. djelo kojijem se laskata. —
Stariji je oblik laskatanje. — Igmedu rječnika u
Bjelostjenčevu (kajkavski les'ketaiie ,rutilatioO i
u Stulićevu (v. svjetlost). S velikom grmjavinom
i laskatai^em nebeskim. I. T. Mrnavić, ist. 72.
Bliskaj laskatanjim. A. Georgiceo, nasl. 205.
Lask(^a^tanje od mn^e. A. Vita^ić, ist. 266. Da
se daž učini u muiiu ili laskatanje. 482.

LASKAtATI, lask&t&m i l&skaćem, impf. sije-
vati (o muiii, pa i vopče). — Ima i nslov. leske-
tati. — Postaje od 2. laskat. — Od xvii vijeka,
a igmedu rječnika u Vrančičevu (,micare; ruti-
lare*) i u Bjelostjenčevu (kajkavski lesketam ,ru-
tilo, mico, rutilum facio').
1. aktivno.

a. beg subjekta (o muni). Huknuhu vitri,
grm|aŠe iz neba, laskataše iz oblaka. F. Gla-
vinić, cvit. 402

b. sa subjektom, Vidih mui^a gdi laskata.
Đ. Baraković, vil. 215. Laskaću jejine očima
zrčeći. 257. Gromi grme, muiie laskataju. A.
Georgiceo, prilike. 70. S grada Troje svagdi

plaha og^a more laskataše. L Zanotti, en. 22.
Vidit ćeš gdi laskaću mjesec, zvižde . . . J. Ka-
vadin 10«. Zavezuje i sva zlata ti drag kami,
da laskata. 36«. Da}ne i zvijezde laskataju.
129«. Na kov Božji dom laskata. 320«. U po-
zlatnoj vrh vrat' ploči jasna slova laskataju.
480«. — instrumenicUom. Ako i ogi&em laskataju
(zvijegde). J. Kavaikin 472«.

C. u metaforičkome smislu. Kojim dostojno
biše mudrostjn laskatati. I. Zanotti, med. priš.
18. Tako i djeve u onom viru svom ljepotom
laskataju. J. Kavaiiin 197«.

2. sa se, refleksivno, znaČene kao kod aktiv-
noga glagola, — U jednoga pisca xvii vijeka, a
igmedu rječnika u Stuličevu (kajkavski lesketati
se, V. laštiti se ig Habdeličeva), Strašnima pla-
meni laskatajući se, čestokrati )ude strašiti hote.
I. Zanotti, med. priš. 14. Sunop pravde i svitlost
svita pojednako laskatajući se. 16. Stakleno se
laskataše. en. 89.

LASKATEti, m. u Stuličevu rječniku: v. la-
skavac js dodatkom da je ruska riječ.

LA8KAT£](iAN, laskate^na, adj. laskav. —
Samo u Stuličevu rječniku: ,cum adulatione, adj.*
8 dodatkom da je riječ ruska, — U istome rječ-
niku ima i adv. laskate^no.

LASKATEJ[iSTVO, n. u Stuličevu rječniku: v.
laskaiie s dodatkom da je uzeto iz bukvara.

1. LASKATI, lask&m, impf, blandiri; adulari,
kao da je starije gnačeke: milovati, blazniti, bla-
giti, miriti, tažiti, a kasnije da se shvatilo u go-
remu smislu: hvaliti koga, ugađati kome laživijem
riječima. — Akc. se ne mijeiia (aor. 2 i 3 sing.
l&sk&). — Biječ je praslavenska, ispoređi stslov.
i češ. laskati, rus. .lacicaTb. — Postaje od 1. laska.
— Isprva je bio prelazni glagol (u našemu je-
ziku do XVIII vijeka). — Između rječnika u Mi-
kafinu (laskati, lojiti, mamiti ,assentor, adulor,
blandior, dare auribus aliquid, servire auribus* i
kod blazniti), u Stuličevu (,allicere. inesoare,
adulari, assentari etc.'), u Vukovu (.schmeicheln'
,adulor').

1. aktivno.

a. prelazno,

a) s prvijem značei^em. Ima grišnika
riči pripe(ati slatkimi laskajući. Naručn. 84)*.
Tako se čini ludu djecu varat i sladkijem ih
riječmi laskat. M. Držić 411. Oni jih laskajući
kako j* običaj Jubovnikov. P. Zoranić 32«. Ka-
kono otac i mati držeći dijete na krilu doji,
grije, laska, tješi i uči govoriti . . . onako ti pa-
stiri duhovni imaju otčinom i majčinom }n-
bavju... laskati i tješiti obećanjem slave i učiti
i da umiju govoriti što se pristoji poštenju Bo-
žjemu i ]&ih spasenju. M. Divković, bes. 461«.
Ne va)a sinove uzdizati laskajući i milujući. J.
Banovac, pripov. 256. — Može se izreci instru-
mentalom ime kojijem se sove kad se kuka. Vrstna
krala Basilija . . . otoem laska papa, oarom sve
i danaska. J. KavaAin 267«.

b) s drugijem gnačeikem. Laskajući sami
sebe. Š. Budinić, sum. 133«. Poče }ubenimi (sic)
besidami Evjenija ka sebi laskati. F. Vrančić,
živ. 75. Četiri stotine laž)ivije proroka laskaše
kra)a Akaba. M. Radnić 186^. Koji prid tobom
laskaju te. 289^. Spasite) pokara one Farizee
koji ga laskahu prid dim. 318'). Zato poČe ga
na svaki način laskati i ulagivati mu se. £.
Pavić, ogl. 456.

b. neprelaeno ; što je objekat kod a stoji u
dativu ; svagda je drugo gnačeAe. Komegod laska
više nego obično. D. Obrado vi ć, basne. 34. Niti
mi je potreba kome laskati. 308. I jednako su

Digitized by

>^uogIe

1. LASKATI, 1, b.

906

LA8NITI

mu laskali đa 6e biti vesir u Biogradu. Vuk,
dan. 8, 221. Ko laska prijatelima, i^egovijem će
sinovima o6i posahnuti. Đ. Daniftić, jov. 17, 5.
Laskaju ti Deprijate}i tvoji. psal. 66, 3. Laskahu
mu ustima svojima. 78, 86.

0. nema objekta ni dativa; u svojem pri-
mjerima kao da je drugo žnačeike. Ako (si go-
voril riči) blaznive laskajući, to jest samo re-
čene sa ulisti u milost drugih. P. Radovčić,
naĆin. 588. Kad koji nepristojno laska. J. Rajić,
pouć. 1, 98. Malodušan laska od straa. D. Obra-
dović, basne. 448. ,Pokoj imao ko te rodio !' doda
Mirćeta laskajući. 8. ^ubiSa, prip. 158. — Su-
bjekat 8U ^riječi*. Ki varaju s ričmi ke laskaju.
P. Eadovfcić, ist 141.
2. sa se.

a. pasivnOt bez subjekta, (U bogata Vlaha
i goveda su pametna) jer mu se laska. Vuk,
pošlo V. 825. Neće više biti . . . gataiia kojim se
laska. Đ. Daničić, jezek. 12, 24.

b. refleksivno, kao aktivno s drugijem zna-
Čeihem; u jedinome je primjeru laskati se oko
koga, isporedi ulagivati se. — Ima i rus. .la-
cKaTLCfl oKo.«o Koro. Koji se oko ni laskaju. E.
Pavić, ogl. 887.

2. LASKATI, lask&m, impf, vidi laskatati i
laStiti se. — U jednoga pisca čakavca xvni vi-
jeka ima praes. lašćem (vidi drugi primjer kod
b). — Od XVII vijeka.

a. aktivno, A iz očiju iskre ognene laskahu
mu (idolu), F. Glavinić, cvit. 29 1^. Laskati,
kad se zrak krijesi pred oluju, ital. ,]ampeggiare^
M. Pavlinović. — U ovom prin^eru ima part.
praes. laskatući, što je jamačno pogreška^ jer
treba čitati laskajući t7t moiebiti laskatjući (la-
skačući od laskatati): Prisvitla vojska slavodo-
bitnica mučenikov susrila tebe, obkružilo tebe
s lizani mnoštvo od laskatući ispovidnikov ! L.
Terzić 18—19.

b. sa se, refleksivno, značene je isto kao kod
aktivnoga glagola. Ni sve zlato što se laska, niti
je grom vse što praska. P. Vitezović, cvit. 75.
Ki su tvrdi i lašću se (kameni). J. Kavaiiin
205».

8. LASKATI, l&sk&m, impf. dem. lizati. —
Prvo -a- stoji mj. b, vidi laznuti. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Idete srtati po tuđih koritih
kao psi laskati krv po bikarskih padinah. J. Ba-
novac, pripov. 184.

4. LASKATI, liskam, impf. u južnijeh caka-
vacaf vidi: Laskat, goniti mazgu i tući je da
brže ide. Slovinac. 1882. 187.

5. LASKATI, llisk&m, impf. jedro laska, kad
se uvija i hoće da naduši na drugu stranu. M.
Pavlinović. — Može biti tuđa riječ, vidi laskati.

LASKAV, adj. koji laska (vidi 1. laskati, ali
samo u drugome značenu), koji pripada laskanu.
— Biječ je praslavenska^ ali osim stslovenskoga,
u ostalijem jezicima odgovara prvome značenu
glagola laskati, te znači: milostiv, dobrohotan,
blag, isporedi Češ. laskav^, poj. laskawy, (rus.
.lacKORijft), ali stslov. laskavi ,adulatorius, adu-
lationis*. — Između rječnika u Stulićevu (,adu-
landi vim habens').

a. adj. kaže se o čefadetu i o riječima. Prd-
vratiše jego laskavyimi slovesj otb Jubbve ro-
di te)a svojego. Danilo 124. Laskav, koji se
udvara. M. Pavlinović. — U jednome primjeru
0 knigama (nije dosta jasno značene: laživ?).
Bježi dakle od otrova kćiga opakije i nevjemije
i izpraznije, laskavije, . . . M. Radnić 127».

b. adv. laskavo. — Između rječnika u Mi-
kafinu (laskavo, lojeći, mameći ,assentatorie') i

u Stulićevu (v. laskate)no). Ja ću vam javiti ako
mogu s ovim Turcima ito laskavije činitL Pro-
tokol pis. pr. M. Nenadovića. 31.

1. LASKAV AG, l&sk&vca, m. laskav čovjek. —
Od XVII vijeka, a između rječnika u Mikafinu
(laskavac, mamac, koji loj i ,a8sentator, adulator')
gt^je se noj prije nahoai, i u Stuličevu (v. la-
skalac). Zamke od svijeta jesu laskavci. M. Rad-
nić 192^. Bježimo od laskavac*. 317a.

2. LASKAVAC, laskavca, m. ikeka vodena ptica,
Coljmbus septentrionalis. G. Kolombatović. progr.
spal. 1880. 49.

LASKA VAN, laskavna, ac^j. vidi laskav. —
Na dva mjesta xvii i xix vijeka. Mrsi na slatke
riječi i la»kavne. M. Radnić 818<^. Mehmed
Alija odveć je laskavno pismo g. Brineln u Lon-
donu poslao. Nov. sr. 2, 11.

LASKAVICA, /. laskavo žensko čefade. — U
Mikafinu rječniku: ,adulatrixS

LASKAVOST, /. osobina čega ito je laskavo.
— U Stuličevu rječniku : v. laskade.
LASKNUTI, l&sknem, pf. vidi lasnuti.

1. LASKO, m. ime lasastom psu. u Lici. V.
Arsenijević.

2. LASKO, m. ime muško (vafa da je hyp.
Ladislav ili Lazar). — Na jednome n^estu xvii
vijeka. Lasku ruku desnu otsiječo. P. Kanavelić,
iv. 183.

LASK6ĆA, /. vidi lasnoća. — Samo u jednoga
pisca XVII vijeka koji mislim daje načinio ovu
riječ pomiješavši lakoća i lasnoća. Ne imad gr-
diti u i^ima laskoću od virovai^a. M. Radnić
24*. Ne bi se povratili na Aihove zle običaje
s tolikom laskoćom. 180«. Uzdai^e jest laskoća
za npadnutje. 259^. S velikom laskoćom pogr-
đevao bi ono. 878*.

LASKOSRDSTVO, n. proždrfivost. — Samo
u knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a između
rječnika u Stuličevu (,edacitas' s dodatkom da
je riječ ruska). Laskosrbdbstvo bo priležnyimk
vbzdrbžanijomb pobddi. Danilo 84.

LASLAVIĆI, m. pl. ime selu u Hrvatskoj u
županiji modruško-riječkoj, Razdije}. 61. — - Na
drugome je mjestu pisano: Laslavićselo. Schem.
zasT. 1875. 79.

LASLAVIĆ-SELO, n. vidi Laslavići.

LASLOV, m. ime muško. — Prije našega re-
mena, vidi u Daničičevu rječniku: Laslovb. po
maurskom ,Laszlć*, Vladislav, gledaj ,Janbkiilo-
vićb', ime mu jedan (etopisac piše .Laosl&v-b^
G(la8nik). 10, 273. -.- Odb Laslova J a at k u lovila.
Okaz. pam. šaf. 79. Jankulovićb Laoslavi*. Gls^
nik. 10, 273.

LASLOVO, n. ime selu u Slavoniji u županiji
virovitičkoj. Razdijej. 136. — isporedi Laslo.

LASNIK, m. očito štamparska pogreška u kniH
XVIII vijeka što treba čitati glasnik (vidi). Posla
prid sobom lasnike da mu sprave pristalište a
iiekomu visu samaritanskomu. S. Rosa 104l>.
isporedi: ,Mi8it nuutios ante conspectum suum,
et euntes intraverunt in civitatem Samaritano-
rnm, ut pararent illi'. luo. 9, 52. — OUde je
prešlo u Stuličev rječnik : (štamparskom griješkom
laznik, stoji među lasnijo t lasniti) fpraeoursor".

LASNITI, lasnim, impf činiti da što (objekat)
bude lasno. — Samo na jednome n^estu u pisca
Dubrovčanina xviii vijeka, i možebiti po nemu
u Stulićevu rječniku (,facilem reddere, efficere').
Stećeš običaj koja lasni i razsladiva sve, što is-
prva bude mučno. 1. M. Mattei 808.

Digitized by

Google

LA8N0ĆA

907

LA8N0ST, d.

LASN^ĆA, /. facilitas; oommoditas, levitas,
osMna onoga što je laano (vidi 2. lastan), isporedi
lakoća. — Ake. se mijetia u dat. sing. l&snoći, u
aec, sing. l&snoću, u voc. sing. lasnoćo, u nom.,
acc., voc, pL lasnoće. — Od xvii vijeka ^ a iz-
među rječnika u Belinu (,facilita, a^volezva' ,fa-
cilitas* 299b), u Bjelos^jenčevu (vidi kod lakoća),
u Stulićevu (,facilitas, oommođitas' 8 dodatkom
da je Uzeto u pisca Lastrića).

a. facilitas, osobina kojom se što bez truda
može činiti. Daj meni lasnoću nauĆiti. M. Div-
ković, nauk. 247. Lasnoća od ove slobe izlazi
čestokrat od nepom]o ispovidnikov. M. Bijan-
ković 8. O lasnoći kojom se moŽe raj steći. B.
Zuzeri 818. Maknutje pak od utifienja i razgo-
vora jest siromahom, koji imaju veću lasnoću
uĆiniti Bogu posluh kad su zvani negoli bogati.
F. Lastrić, od* 237. Porađa u čoviku lasnoću,
prignutje i slobodu činiti ista dila. F. Lastrić,
ned. 120. Običaj daje lasnoću i slobodu dilo-
vati. 120. Za iskušat bistrije lasnoću lapovidi
Božije za obslužiti se, razgovorimo se, molim,
ovako . . . 377. Lasnoća kojom Jezus činio je
množ svakijeh čudesa. S. Bosa 89>^. Koji istom
lasnoćom tilesa naša izbudiće i izvesti iz gro-
bova, kojom učinio je ista iz ništa. L Velika-
nović, upnt. 1, 818. Lasnoća ove službe. Štit.
28. Može se promatrati za niku lasnoću i brz-
nost koja čovika Čini laka i brza na dobro di-
lovaiie. B. Leaković, nauk. 467. Lasnoća do-
lazi od navike na radiju. M. Pavlinović, rad. 41.

b. polakšai^t oblakiica (i prigoda), Uzdam
se da ćete dragovo]no darak ovi truda moga za
vaSu lasnoću primiti. F. Lastrić, od^ 3. Ako ne
morete imati lasnoće ispoviditi se, bari prije nego
legneš učini pravo skrušenie. 270. Mogao si
ono slovo učiniti, za lasnoću od onije koji će
štiti, s akcentom, test. xii. Po dva govorenja
za svaku nediju priko godine lasna, kratka i
ravna Ramo za lasnoću pastira naselačkije puka
priprostitoga i nenaučnoga, uređena, ned. i. Ova
naša pokvarena narav slaba ne naodi tolike las-
noće i ugodnosti u obsluženju zakona. 877. Po-
znati ćemo koliku nam lasnoću čine za obslu-
žiti ovu prvu zapovid Božju. B. Leaković, nauk.
274. Svaku lasnoću u svojoj službi koju su imali
činiti zadobili su. A. Tomiković, gov. 119.

C. commoditas, lastj ziv}eike bez truda i bez
brige. Iz ovoga iman:o naučiti ponizi vati se i ne
mariti za falu i poštenje svitovne, niti za las-
noću i uživanje nikakovo na ovomu svitu. F.
Lastrić, od* 161. Što mi imamo prositi od Boga
u ime Isusa? Jeda lasnoću živ]enja, dužinu ži-
vota, blago i bogastvo? 225. Odrekavši se do-
bara i lasnoće života svitovnega. 299. Poznade
da lasnoće građanske, mekšine domaće u kući
oČinoj razasipabu pamet begovu. 304.

đ levitas, lakoumnost. Biskupi koji s to-
likom lasnoćom daju svete redove svakomu. M.
Đobretić 827.

LA8N6ĆUDAN, lasnććudna, adj. koji je lasne
čudi (s kojijem je lasno živjeti^ uludan, ugodan,
pogodan), — Samo u Stulićevu rječniku : ,indole
comis, tractabilis, faoilis, mansuetus, affabilis^

LA8N6ĆUDN6sT, lasnććudnosti, /. osobina
onoga što je lasnočudan. — Samo u Stulićevu
rječniku: ,indoles tractabilis, faoilis, mansueta,
affabilis'.

LASNOBČDUiA, /. vidi lakorodija. — U Stu-
lićevu rječniku: ,quae facile parit'.

LA8N0B6dUVA, /. u Stulićevu rječniku uz
lasnorodija.

lAsNOST, /. vidi lasnoća. — U jednome pri-

mjeru ima t između s » n : Milostivost i lastnost
i priklonstvo za nadariti. J. Matović 828. —
Od XVI vijeka, a između rječnika u Mikalinu
(,faoilitas*), u Belinu (,faoilit&, agevolezza' ,faci-
litas' 299^), u Bjelosijenčevu (vidi kod lakoća),
u Stulićevu (,otium, commoditas, facilitas, vita
mollis'), u Voltigijinu (,agilit4, prontezza' ,fertig-
keit, geschwindigkeit^).

a. vidi lasnoća, a. Oćutit ćete njeku lasnos
puta Božijega. B. Gradić, djev. 101. Od kojega
izhodi neuminje, zla ćud, muČnost u dobru či-
lienju a lasnost u zlu či^enju. I. T. Mrnavić,
ist. 263. Budući Izraelićani sa avom lasnošću
osvojili veliki grad od Jerika ... J. Banovac,
razg. 146. Jer se ne bi Isukrst osvetio za to-
lika uvrideAa primjena, mogući se sa svom las-
nošću, zašto svemoguć, ali ne hti. pred. 29.
Odma mu se razvali u grlu puštema i ozdravi
sa svom lasnošću. 150. Služi mu za utišei^o i
za lasnost trpit. J. Filipović 8, 856b. Lasnost
na zlo. A. Kanižlić, bogo)ubnost 268. Sad gre&-
niči kriju svoj grijeh s onom lasnosti s kojom
se krije u početak djetešce u utrobi zavijeno.
Đ. BaSić 178. Proći kroz svaku goru s onom
lasnosti, s kojom zrak sunčani prohodi kroz sud
golotni. 812. Kolika je bila lasnost ne sagrišiti
u zapovidi tako laganoj. I. Velikanović, uput.
1, 83. Kako polučiš lasnost u prostom jeziku . . .
Đ. Obradović, basne. 843.

b. vidi lasnoća, b (u kojemu primjeru može
značiti što i prigoda). Imaju razdifena učenja,
zapovidi . . . s tolikom pom]om, lasnostju i razu-
minjem. M. Bijanković 16. Mise neka se s onim
redom razrede, da govoreći jih u vrimena odlu-
čena, providi se i bogojubnosti i lasnosti od puka.
48. Podah i kartelu koja jima stati u sekriijtiji
za lasnost svakoga redovnika. 1. Krajić 4. NiStar
nikad nadodano, odnijeto, niti naj mai&ša riječ
prominena koje su bogo}ubstva pod zapovid, dali
koje nisu nego za lasnost i bogo)ubstvo dobro-
vojno. 71. Ta ista dadoše meni uzrok prikazat
tebi ovo moje dilovafie predičica za lasnost re-
dovnika hrvaskoga. J. Banovac, pred. v. Pišem
s mane slova što se je moglo za lasnost. ix.
Dok sam i na moju lasnost kakad nastojao . . .
F. Lastrić, tost. xiii. Procini načine i lasnosti
koje imaš za saranit se. M. Zoričić, osmina. 101.
Za veću i&iovu lasnost mećem ista bogomo)(^i^a
latino. 158. Držim, koliko sam kuša* i vidio,
da će (ova kiMga) dati lasnost i pastirom s otara
i pripovidaocem s pripovidališta. zrcalo, v. Za
veću lasnost i bistrinu moga učenika, aritm. 10.
Ti si imao prigodu i lasnost za znati. And.
KadČić 15. Za ugodnost i lasnost od puka. 88.
Za lasnost veću ispovidnika. 201. Kad pokornik
nahodi po ovomu načinu lasnost za pravije so i
čistije ispoviditi. 209. Za veću lasnost oniziju
koji budu štiti i učiti. M. Đobretić 445. Budu
odabrani za potribu ili za lasnost vlasti ti('/*^ cr-
kava. I. J. P. Lučić, nar. 40.

C. vidi lasnoća, o. Koji živu u obilnosti i
lasnosti. F. Lastrić, od* 248. — Amo može pri-
padati i ovo: Učini mi tu Jubav po tvojoj las-
nosti ,id ubi por otium tibi licebit mihi gratum
fac^ J. StuUi, rječn.

d. vidi lakoća, 1, a. Čineći vas ostali put
tolikom brzinom i lasnosti, kako da ga nebeska
ruka nošaše po sfemu putu. B. KaŠić, i^. 92.
Ogan vodu k sebi neće, mokrost sušu ne pri-
jima, a težČinu lasnost nima. Đ. Baraković, jar.
6. Skoto veli, govoreći od lasnosti cd blaže-
nijeh, da sfeti u raju neće imati mjesta da sjede,
ma prije da stoje na nogah; jer nagnutje od dil&

Digitized by

>Joogle

LASNOST, d.

908

2. LA8T

ali od uda od tijela čini se da je suprotiva las-
noati. M. Orbin 267.

e. vidi lasnoća, d. Da se s tolikom lasuostja
lupeži, kamatnici ... ne odrifiuju, ne bi tolikoga
brezakoi^a bilo. J. Banovac, pripov. 177.

LA8N0TV0RITI, lasnotvorim, impf. u Stuli-
ćevu rječniku: y. lasniti. — nepouzdano.

LA8N0UHITAN, lasnouhitna, ad{j. koji se
lasno uhiti (shvati?). — Samo a(2t;. lasnouhitno
u jednoga pisca Dubrovčanina zviii vijeka. Toli
paka štogod u i^emu lasnouhitno uzkušaš, sve to
slavi Božjoj priloži. T. Ivanović 4. -— nepouz-
dano.

LA8N0VALIŠTE, n. tf^jesto gdje se lasnuje.

— Samo u Stulićevu rječniku: v. lotrovaliSte.
LA8N6vATI, lisnujem, impf. Uvjeti u lasti

(u besposlici). — Postaje od lastan. — Samo u
Stulićevu rječniku: ^d^sidere, cessare, otiosum
esse, compressis manibus sedere, nihil agere,
otiari' ; lastnovati, v. lasnovati s dodatkom da je
uzeto iz Belina(?).

LASNO VJERO VAL AC , lasnovjerovaoca , m.
čovjek Što lasno vjeruje. — U Stulićevu rječniku:
lasnovjerovalac i gr\ješkom lasnovjerovaoo ,cre-
dulus'. — nepouzdano.

LA8N0VJER0VALI0A, /. iensko čefade što
lasno vjeruje. — U Stulićevu rječniku: ,credula*.

— nepouzdano.
LA8N0VJEK0VAliE, n. djelo kojijem se lasno

vjeruje. — U Stulićevu rječniku : »credulitas*, i u
Voltigijinu: lasno verovane, lasno vjerovade ,cre-
dulit^' ,leiohtgl&ubigkeit^ — nepouzdano.

LASNUTI, lasnem, pf. sinuti. — -a- stoji mj.
^egdašiiega b; između s » n ispalo je k (ali se
gdjegdje nalazi: laskne. F. Glavinić, cvit. 396;
lasknu. I. Zanotti, eu. 45), te je korijen Ibsk ili
Ksk, vidi kod laštiti se. — Hiječ je praslavenska^
isporedi bug. l^sna, nslov. lesnoti, rus. ^locHHTb,
čeŠ. Isknouti se, lesknouti se, po\. lskn%6 si^,
lsn{|ć sie (i Ijskn^ć, Iysn2|ć).

1. aktivno.

a. uprav o muiii^ pa i o drugome. Jak
mui^a gdi lasne. Đ. Baraković, vil. 255. Kako
muiia laskne u istoku. F. Glavinić, ovit 396&.
Mu6a lasnu. A. Vitajić, ist. 52^. Očiju s kimi
muiia kd da lasne. J. Kavanin 418l>. — Ti nam
si bili kam nezcine vridnosti s koga kad lasne
plam otidu tminosti. Đ. Baraković, vil. 7. Lum-
barde otvori, da lasne trus veli. 72. Pluton bi
jimal strah vidivši gdi lasne kada se užge prah,
ter kako grom prasne. 108. Kako kad lasne
prah spod živa ug|ena. 290. Osin je gdi i mrak,
dokle zrak ne lasne, a kada lasne zrak, tad osin
ugasne. 327. Netom lasne iskre zlamen. jar.
24. Tminu dileč ajer lasknu. I. Zanotti, en. 45.

b. bez subjekta (o mutii?). Gđe lasne, tu
prashe. Nar. bi. mehm. beg kapet. 62.

c. u prenesenome smislu, moie biti da part.
praet. act. stoji kao adj. i znači: svijetao. ^Fri-
kaza se moj primili vas izrai&en sinak meni, komu
sjaše obraz bili, lasnuo bješe ^i( rumeni, snig
mu bili ličce bješe. M. Vetranič 2, 401.

2. sa se, refleksivno^ značei^e je kao kod ak-
tivnoga glagola (moie biti praslavensko , vidi
sprijeda u češkome i pofskome jeziku). Zadi se sa
juga tmast oblak na gori, mui^a ga otvori, lasnu
se nada me. Đ. Baraković, vil. 258. — Tamo se
naše sab}e lasnuše. I. T. Mrnavić, osm. 82. —
Na po) u je neka lepa svatja, među i^im je Kra-
)eviću Marko, ki se lasne kako sunce žarko.
Nar. pjes. istr. 2, 71. — U jednoga pisca ča-
kavca ima oblik lasniše se (aor. 3 pl.), po svoj

prilici' samo radi slika. Kad sunce prasniše, u
te vojske kraj i veće se lasniše neg ogdeni zmaj i.
B. Krnarutić 16.

lAsOI^A, »i. ime (lasastu) jarcu. Đaataja, Da-
ruvar. D. Hire.

LASOV, fw. ime (lasastijem) domaćijem životi-
fiama.

a. psu. F. Kurolac, dom. živ. 45. Magazin.
1867. 71.

b. prascu. Orozović. D. Hire.

LASOVA, /. ime (lasastoj) kravi. Bastaja, Da-
ruvar. D. Hire.

LASOVAC, Lasovca, m. ime selu u Hrvatskoj
u županiji bjelot^arsko-križevačkoj. Bazdije|. 108.

LA80V1Ć, m. prezime. — U naše vrijeme.
Boca 36.

LASOV KRST, m. mjesno ime. — - xiv vijeka.
Do Lasova Krbsta. Svetostef. hris. 12.

LASOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu crno-
riječkome. K. Jovanović 166.

LASOVSKI, aćij' koji pripada Lasovu. La-
sovska (opština). K. Jovanović 166.

1. LAST, l&sti, /. prijevara, lukavstvo. — -a-
stoji mj. negdašiiega h. — Riječ je praslavenska
(Ibstb), isporedi stslov. Ibstb, rus. Jiecri., čei. lest,
pol. lešć. — Jamačno je došla iz germanskoga
jezika, isporedi got. lists, u ostalijem german-
skijem jezicima list; isprva se shvaćalo u dobrome
smislu: umnost, pametnost (korijen se Us nalazi
još u got. lais, znam, pa i u laisjan, učiti koga,
skand. leeren, anglosaks. la^ran, stvnem. Idren
itd.). — U našemu se jeziku nalazi u kikigama
pisanima crkvenijem ili miješanjem jezikcfm, ali
je još živa riječ u istočnoj Srbiji (vidi noj zadiM
primjer); između rječnika u Daničićevu (Ibstb
,frau3^). Na gndvb Ibsti ne pomyS)aše. Stefan,
sim. pam. šaf. 3. Namb različbnovdrbnj sb U-
stiju jav(ajušte se gorbši okanbnSj nevdrnyhb
javiše se. Mon. serb. 89. (1330). Umiju biti
meštri vsakihb lasti i vsakihb lotarstvi. Kolunićev
zborn. 237. Ki nima v jezici svojom lasti. Ko-
rizm. 77h. I^ih lastju i^ega nepovinna v svitah
ženskih uČiniše ga priti do pape. Transit. 92.
Jer bih ja ne sagrSsil, ako bi ne bilo lasti dja-
valske. 69. BiŠe prehinen lastiju djav)eju. 73.
Pobrinu se novimi lastmi prehiniti ju. Mirakuli.
80. Poznavši hinu i last zloga i nečistoga djavla.
99. Otrovan umri jadom v kalež vavrženim En-
rika lastiju. Š. KožiČić 24^. Prsijane lastiju
veće neže krepostiju pobedi. 36«. Lastju sotono.
Š. Budinić, sum. 196«. Blažen muž koga ni
obuzroČil Gospodin grihom, niti jest u duhu be-
govu lasti. M. Alberti 316. I viće svećaše, da
Isusa lastću jamut i ubijut. 451. — L&st, laž.
Čuo sam ovu riječ u ovom značeiliu u selu Pra-
lianima u okrugu rudničkom u Srbiji. L Pa-
vlović.

2. LAST, /. kao daje uprav značene protivno
riječima: trud, muka, te bi po tome značilo po-
koj, i još bo}e: staiiie (i živfeiie) kad čefade ne
osjeća ništa fizički neugodno, što se novom riječi
kaže udobnost (commoditas, tal. comodo, nem.
bequemlichkeit, engl. comfort) ; ali se nalazi i u
drugijem značeiMma, i nije ih svagda lako razli-
kovati. a- stoji mj. b. — Osnova se nahođi

samo u južnijem jezicima, vidi kod lastan. —
Nejasno je postane; isporeduje se s tal. lesto,
brz, hitar (vidi list) ; nalazim zabifeženu konjek-
turu pok. Vafavca po kojoj bi Ibstb postalo od
osnove staroslovenske riječi Idtb (Idtb jestb, Idtijji
jestb, i^ioiiv, licet). — Rijetko je muškoga roda.

Digitized by

Google

2. LAST

909

LASTA, o.

vidi 8. last. — Itmedu rječnika u Belinu (,co-
mođit^, B^iOf comodo' ^oomođitas' 205^; ,ozio'
»đesidia' 592«), u Bjelostjenčevu (v. manguvai&e),
u Stuličevu (v. lasnost), u VoUi^ijinu (,agio, co-
modit^, osio' ,bequemlichkeit*), u Vukovu (,die
leichtigkeit* ,&cilita8^).

a. commoditas, u gnaČeiiu sprijeda kažanome.
Jur počnimo danas pobožno Živiti . . . držat či-
stii^e put, tela ne dati last. M. Marolić 61. Od-
luka nimaju služit Bogu virno, ner last da oži-
vajn ter da jim je mirno. 106. Posteći u po-
koji, ni dajnć tilu last. Transit. 282. Jer pravo
govoru, poStedih las meni i da većma udvora
tvoj obras rumeni; da većma ja tebi proslavim
ljepotu, ne dah mir sam sebi ni svomu životu. Š.
Menčetić 160. Lasti čas ne čuti život moj, ni
mira, ni s dušom, ni s puti, tolik me trud tira.
168. Ohol moje lasti branit se priprav|am. Š.
Budinič, ispr. 76. Od muke sle umre s velikom
nečasti, tko počet Čin pusti, Želeč stat u lastL
Đ. Rai^ina 88h. Vaš perivoj lotra neće, u svoj
lasti koji leŽi. A. Sasin 198«. Privrže me s lasti
vele u žalosti vrhovate. M. Gasarović 88. Koje
(HloJ oče last i pokoj od ovoga svita. L Ančić,
vrat. 204. Čeko bi ih paka česar, da sa svpm
svojom lasti u Bim grad krcati i obilni povrate
se. B. Zuzeri 12. Važe tijelo koje ne hlepi drugo
nego u lasti gojiti se. 89. On u uboštvu a ja
u lasti i bogastvu. 86. Nahodim se u svakoj
lasti. 118. Ima. sebe sciniti nedostojna svake
lasti. P. Knežević, osm. 994. Las je naj veći
trud. (D). Las savižAa šteta gotova. (Z). Prvi
trud posljed^a las. (Z). Poslov. daniČ. Koji
pridstav}aju kojugod obilnost i last, i veće cijenu
nego voju Božju. J. Matović 404. Ne može se
sprijate)iti sa srcima straSivijem i razbludjenijem
koja uzdišu jedino za lasti, pokojom i naslade-
iiima ovoga svijeta. L M. Mattei 162. Nahođah
se (štamparskom griješkom nahodeh se) u Širini
i sa svom lasti. 187. Koii odljepivaju svoje srce
od pohlepe bogastva i lasti ovoga Života. 188.
Da od puta kad dugoga počinule budu u lasti,
za dana se žudenoga mogu spravit pime časti.
P. Sorkočević 579^. Mala last bude Često velika
muka. (dto bi se u početka moglo lasno učiniti
ono poslije bude mučno i teško). Nar. posl. vuk.
174. Prva last potoiia muka. (Kad Čoek neće
odmah što da radi nego sve odgađa govoreći:
,lasno ćemo'; jer sila puta ono što bi se u po-
četka lasno moglo učiniti bude poslije teško).
259. A koi^i fiegovi nisu se navadali na nepo-
trebitu last. M. Milićević, međudnev. 8. — Uprav
pokoj (počivaiie poslije truda). Tko trudi, za
trudom čeka las. Š. Menčetić 142. Kada trudiš
za trudom azmi las. D. !EUu&ina ixa.

b. otium, desidia, u slome smislu: danguba,
besposlica, feiMvost. Tako ništar čineć zlo činit
uči last. M. Marulić 188. Prije k6 mrav oda
svuda svak nošaše sebi hranu; sad za ne imat
malo truda svak mre u lasti g5 na stanu. L
Gundulić 148. Tim nije Čuo Čim bez znanja dni
u izpraznoj lasti traju. 144. Ležećoj tamnoj
lasti u svom srcu mjesta ne da. Ćt, PaJmotić 2,
874. Nastoj živjet časno iz mlada od isprazne
dalek lasti. 2, 880.

e. voluptas, razlikuje se od a tijem ito se
ističe da se ne samo ne osjeća ništa neugodno,
nego da se uživa što je ugodno, dakle: uiivaAe,
raskoša (nije svagda u zlome smislu). Li gorkost
i neslast ne prava sujenja bližiiim Ae ne da last,
po}uti toženja. M. Marulić 86. Pa ta put ti za
istinu uze meni gospoštinu, i po tvojoj ti oblasti
prignu mene na sve lasti. 819. Ter koga po-
gledaš prislatkim pozorom ... las njeku oćuti. Š.

Menčetić 70. Kad se još vidih ja u kril fie ra-
dosti, sunačce mnih da sja kon moje mladosti:
toliku ćućah slas, ar ne znam izriti, ter uvik
onu las vazel bih trpjeti. 266. Baskoša tolika
nebeskom radosti opija človeka, da zajde sebe
van, da ne zna, gospoje, što je noć, što je dan
u lasti toj stoje. M. Vetranić 2, 289. I oni ki
trudi }uvenom pod vlasti, veli se, man žudi pri-
jati ke lasti. V. Vodopić u N. NaJeSković 1, 846.
U mjesto minuće lasti i vremenitoga dobra no-
umrlstvo duše i tijela, blaženstvo vjekušte . . .
B. Gradić, djev. 27. Udane još u puti bolesti i
tuge imaju, u kojoj se samoj micaše da las i ras-
koše imaju. 88. Čuvaj i varuj da last, po-
hot, vo)a, že]a ali pohlep svist ali razbor tvoj
ne posile. P. Zoranić 67*. Jer koja može las
Človiku tužnu bit, pooknivši kratak čas, kad ima
duh pustit? Neg brzo ubij ga. D. Zlatarić 85 h.
Tim (Piram i Tizba) hćahu da sluČit bude ih
svitla čas s vjerom kom izručit ufahu svoj trud
vas, ali im taku las oci dat ne htješe braneć što
u iiih vlas obranit ne bješe. 86^. Veće u lasti,
mila moja, putimo se put lijepoga mjesta od mira
i pokoja. I. Gundulić 120. Čim raskoše tve raz-
bira, zameta se srce u lasti. 174. Ko je srca
že|na i spravna svoje u lasti dni trajati, dh. Pal-
motić 1, 110. Vi živete sveđ u lasti. 2, 147.
Od vječne je dike i časti mladu da daleče žive
od lasti. 2, 202. Dokle u bludnoj živje lasti.
8, 14h. Nastojiš veselo trajat vrime, navlastito
ovih dana proklete lasti. A. d. Bella, razgov. 69.
Ona las, živinska ona razbluda, ona taština, ona
oholas. B. Zuzeri 871. Tilesne lasti tražiš. P.
Knežević, osm. 286. Trjebuje da ostavi las, raz-
bludu i nečistoću. Đ. Bašić 11. Provode dnevi
u lasti. 27. Živjet u lasti, u razbludah. 75.
Ostavite las i mekoputnos. 186. Nije pristojno
da vi gojite tijelo u lasti i u razbludah. 240.
Ko mi će po vratit one dnevi, koje izgubih u
lasti, u smijeha? 248. Ne hlepi za minućijem
raskošam, za lasti zema}skom. I. M. Mattei viii.
Odmetni od sebe svaku last, ugodnost, razgovor
i svjetovno oblakšanje. 812.

đ. obijest ? '- U jednome primjeru xviii vi-
jeka. Uzdignu se u svoj lasti, al se s grisi ne
ogrubi. P. Knežević, živ. 4.

e. lasnoia, lakoća, — D jednome primjeru
zviii vijeka. Da će ti svu last uzmnožiti du-
hovne tvoje zabave na čast srca prisvetoga. I.
M. Mattei 814.

8. LAST, m. vidi 2. last. — Na tri tr^esta xv,
zvii, XVIII vijeka. Ti si se lastu dal, da dobra
ne činiš. M. Marulić 224. Zašto su vazda tijelo
svoje u raskošju i u lastu držali i hranili. M.
Divković, bes. 146h. 8 velikim lastom i vese|em
nošahu ju. S. Margitić, fala. 225.

lAsTA, /. vidi lastovica (uprav je hyp. la-
stovioa). — Akc. se mv'eiia u voc: l&sto, l&ste.
— U naše vrijeme (a moiebiti od xviii vijeka,
vidi b); između rječnika u Vukovu (,die 8chwalbe'
,hirundo'. of. lastavica).

a. u pravome smislu. Jedna lasta ne čini
pro^eća. Nar. posl. vuk. 112.

b. u jednome primjeru xviii vijeka moie biti
da metaforički znači: djevojka, ali smisao nije
jasan. Djevojčica sramna 'e svaka, bježi, a želi
bit }ab}ena, ako se odkrije, brani a paka klana
kad je uzmo^ena; ako čekaš da ona lasta prije
se odkrije, miso 'e tašta. J. Kavaiiin 258b.

c. morska lasta, Sterna hirundo L., vidi Čigra^
e). Morska lasta ,die seeschwalbe' Sterna hirundo.
G. Lazić 67. Po Marinkoviću ,morska lasta*. S.
Brusina, ptice hrv.-srp. nastavak. 156*.

Digitized by

Google

LASTA, d.

910

2. LA8TAN, 1, a. a).

đ. Lasta Preatina, ime mjestu u Crnoj Ovri.
Gone Turke uz dole Prontine od Presjeke do na
vrh dolovah ; četirista glavah posjekoŠe, od Do-
lovah do Laste Prentine dvojinom ih vifio po-
sjekoSe, kada bjeha us Lastu Prentinu no za-
vika MatijaŠev Janko . . . Ogled. sr. 71.

1. lIsTAC, l^soa, m. dem. 8. last. — U Vu-
kovu rječniku: vide last 8 dodatkom da se go-
vori u Bačkoj.

2. LASTAC, lasca i lastaca, m. laiac, laiivae.

— Poštede od 1. last nastavkom bcb. — Riječ je
stara f isporedi stslov, Ibstbcb, rus, abCTeu!*. — U
hkigama pisanima crkoenijem ili miješanijem je-
likom (nalasi se pisano i Ibstbo t lasteo). Onb
se Ibstbcb hoditb . . . Zborn. drag. sreć. 18. Da
je on lastac rekal. Anton Đalm., nov. test. 46h.
matth. 27, 68. Da su se tim lastacem Ž i^ih
obolimi visokimi i slatkimi besddarai od pravoga
nauka dali prelastiti i odvesti, ap. 25*. Duh
istino a duh lastec. Š. Budinić, sum. 48h. S ko-
jimi združiti i nabrojiti se može lastac ili raz-
metnik Elimas. 135^.

1. LASTAN, lasna, adj. laiiVy varav. — Po-
staje od 1. last — Može biti riječ praslavenska,
isporedi stslov. Ibstbnit, rus. ^ecrnuft, čeŠ, lestnj.

— Samo u knigama pisanima erkvenijem ili
miješanijem jesikom^ a između rječnika u Dani-
čičevu (Ibstbub ,fallax'). Vb Ibstndmb žitiji semb.
Stefan, sim. pam. šaf. 27. Toga ci6 sveti Paval
capovida, da imamo bižati i sa vsima silama i
moćju nafiom uklapati se od onih naučite)a koji
po slatkih i lastnih besidah privaraju i hine
srdoa bezgriSnih i priprošćih. Š. Budinić, sum.
128».

2. LASTAN, Idsna, adj. postaje od 2. last, te
dobiva raslična snačeiia, ali je noj običnije fa-
ci lis (vidi 1. lak, 1, b). — -t- ietneđu sin ispada
te kako se adverab lasno naj čeSče govori, zabo-
ravilo se da mu je mjesto i u nom. sing. m. no-
minalne deklinacije, pa se češće čuje lasan nego
lastan (osim osobiti jeh snaČeiiia kod kojijeh se
misli na postane od last). u mlađijem primjerima
-t- nije pouzdano, jer može biti da su ga pisci
upotrebjavali, jer su mislili na last, ako ga i
nijesu izgovarali: lastan se nahodi u M. Marulić
257; S. Menčetić 114. 836; N. Dimitrović 15; B.
Gradić, duh. 4; F. Lukarević 201; A. Gučetić,
roz. jez. 214, roz. mar. 278; B. Sašić, rit. 21;
M. Orbin 91. 181. 294; L Držić 5. 47. 89. 217.
258; (3t, Palmotić 1, 46; S. Matijević 5; J. Pal-
motić 80; V. Andrijašević, put. 13; S. Margitić,
fala. 85. 140. L Đorđić, salt. i. 435; P. Knežević,
muka. 29; F. Lastrić, test. ad. 101«; A. Kanižlić,
bogoiubnost. 15. 46. 112. 418; utoć. 267; S. Bosa
2^; Misli. 95 (vidi i u Belinu, BjelostjenČevu,
Stulićevu, Volti^ijinu, Vukovu rječniku), za druge
oblike ima Ibstbno. Sava, tip. hil. glasn. 24, 208;
lastbno. Aleks. novak. 51; pa i na drugijem mje-
stima, osobito u pisca Matoviča xviii vijeka koji
gotovo nigda ne izostavfa t. — Po razlici pisatia
(8 t i bez t) t značena neki pisci razlikuju kao
da su dvije ili tri (Vuk) različne riječi (vidi u
rječnicima) ; k Vukovu bifešei^u dodaću da u
Dubrovniku riječi listan ne znam da sam igda
čuo i da se ondje izgovara lAsan što on piše 1&-
aan, a mislim da je i negovo lasan ista riječ. —
Po tome što u DaniČićevu rječniku ima lasbnb
,faoili3* po riječi lasnije iz Spom. sr. 15. (1398)
moglo bi se pomisliti da isprva vokal nije bio b
nego svagda a; ali premda se u istome spome-
niku drugdje ne piše nigda a mj. b, znamenito
je da u spomenicima one iste godine u istoj knizi
ima i riječi s &, kao. doSadb. 14; izbnašadb; bo-

sanskoga. 15; izbnafiodb; napravanb; jedanb. 16;
dbnoSiiago; ovanb (gen, ph); doSalb. 17. dakle
treba da i u lasnije stoji a fi^'. starijega b. —
Uopče mislim da lastan t lasan s razliČnijem
akcentima i snačeMma uprav je jedna sama riječ:
listan, a da bi u složenoj deklinaeiji akeenat bio
lisni, lisnft itd, — Od xiv vijeka (vidi 2, a), a
ismeđu rječnika u Mikafinu (lasni »facilis, pro-
olivis'; i kod dobar: dobar, lastan, dobre ćudi
,oommodns, probus, bene moratus, jostos'), u Be-
linu (lasni ,fieusile, agevole' ,&ciliB' 299h; lastan
za zaboravit ,scordevole, dimentichevole, cio& di
poca memoria ,oblivio8us' 658h; lastan ,comodo,
agiato' ,oomodus' 206^; ,indulgente' ,indiilgens*
897b)y tt BjelostjenČevu (lasni, lastnost^ v. legek
eto.; lastan, v. naređen), u Stuličecu (lastan,
lastni, V. lasan; lasan ,facili8, oommodna, aptos,
idoneus, opportunus'), u Voltigijinu (lasni ,agile,
pronto' ,leioht, burtig'; lastan ,agiato, comodo'
,bequem'); u Vukovu: l&san, ,leicht (za thun)'
,facilis*. cf. lak; l&san ,daraaf aosgehend, ge-
eignet' ,qui apparet posse, idoneus' sprinterom:
Snaho naša, dilber-Sofijano! jesi 1' lasna, hoćei
prebo|eti7 (Nar. pjes. vuk. 1,285); listan, lisna
(l&sn£, lftsn&), vide besposlen, of. last s dodatkom
da se govori u Dubrovniku (?),

1. acy. — Komp. (vidi i kod 2) : a) nqj obič-
nije l&iiir. — između rječnika u Mikafinu, u
Stuličevu, u Vukovu. — fi) lisniji. Š. Budinić,
ispr. 87; Đ. Baraković, vil. 17; L J. P. Lučić,
razg. 57; V. Vrčević, igre. 67; lastniji. J. Ma-
tović 108 i još na fUkolika mjesta, — y) listi.
— osnovi last- dodaje se nastavak \, te od stj
postaje sć, Sć, št. — samo F. Lastrić, ned. 377,
ali ima liekoliko viŠe primjera kod 2. — đ) ne-
jasan je oblik liSjt, vidi: Đoteći lašje odpuitenje.
A. d. Gosta 1, 168. — Pred i ispada j: Pedipsan
3 laiima pedipsami. 2, 128. — vidi i kod 2.

a. facilis, koji biva bez muke, bez truda,
vidi 1. lak, 1, b.

a) uopče. Moje putovanje brzo je i lasno
je. Zborn. 66^. Koji nauk da joŠ laš£i bude.
J. Mika]a, rjeĆn. predgovor. Ne slušaš Boga u
stvarma lasnijem i lagahnijem. M. Badnić 546^.
Nije sum}e da jest lašiii i kraći način. M. Bijan-
ković 4. Evo dakle lašći put u kra)estvo ne-
besko. S. Margitić, fala. 139. čini da su sva
dila naša lasna i vesela. 224. Nije vidio ni naj
lašno pod pomoći za umjet se osloboditi. B. Zu-
zeri 52. Stvari čine se lasno. L P. Marki 96.
Za lašdu službu pastira se)anski. J. Banovac,
razg. I. Odlučiti jedan način laSAi. L A. Ne-
nadić, nauk. 7. Budući stvar lasna. 101. Put
lip i lasan. A. Kačić, kor. 72. Nejma stvari
IsL&Ae. 100. Za lašće porodetie. Ant. Kadčić
133. Čistoća koja nami daje lastno ulaziSte u
kra}estvo nebesko. J. Matović xxv]i*. Imali
bismo put lastniji k nebu. 275. Ne nahodeći se
stvari lastnije od (ubavi. 322. Lastniji će biti
način mrzjeti £u. 389. Lasniji i kraći put I.
J. P. Lučić, razg. 57. U istinu nije lasan posao.
A. Kalić 33. Nije stvar lasna. I. Garailiin 25.
I što lasnu probavu imade. J. S. Ite)ković 296
Kakva stvar jest lasica nego li snilaziti? A. To-
miković, gov. 115. Koliko se ovaj posao čini
lasan toliko je i još više širok i dugačak. Vuk,
nar. prip. iv. (Posao) vrlo lasan. V. VrČević,
niz. 27. Pred ixom toči) s velikim točkom sa
lašće okretaje. M. Đ. Milićević, zlosel. 10. —
U ovakijem se primjerima ima u pameti : za vr-
Šeiie, izvr šivane itd. Koje naredbe, koliko su
lasne i lake, toj svaki dan vidimo. A. Gučetić,
roz. jez. 35. Ne čudimo se dakle, bratjo, što se
u sadašnemu naraštaju ništa više ne vidi, nego

Digitized by

Google

2. LA8TAN, 1, a, a).

911

2. LASTAN, 1, R, c) bb).

potlačenje sapovidi Boiije, premda nisu ma6ne,
kakono Abramova, nego lasne. F. Lastrić, ned.
211. Oli bi bio lasan, oli ma6an zakon. J. Ma-
tović 828. — A u ovijem se prin^erima ug lasan
ima u pameti: razamjeti. Sva pisan ova jest
dosti iasna. A. Vitajić, ist. 855. Po dva govo-
rei&a sa svaku nedi|a priko godine, Iasna, kratka
i ravna. F. Lastrić, ned. i. ovdije ae ima u pa-
meti: rasamieti ili naučiti. Molitva pako ova
jest također tako Iasna. A. Kanižlić, bogo(ub-
nost. 14. — Na se ćeš ter stavit krivinu i sazor,
ako me ozdravit ne bude tvoj pozor, koji lik
lastan jes: čiu^ da me u kril svoj, gospođe, ter
ures prizove obraz tvoj. Š. MenČetić 114. Evo
jedno ezempio aliti nauk lastan. M. Orbin 181.
Zaftto je taki iiegov nauk lastan i sladak. I.
Đržić 5. Muku promijeniti u jedno remedio i
način toliko lastan. 47. Toliko mi je dofiao
sladak i lastan (nauk). 89. Predikat nauk zdrav
i cjelovit i lastan. 258. Ustavi se siona voda
i put lastan meni poda. 6. Palmotić 1, 46.
Slijedi ovi put tako lastan. V. Andrijafiević, put.
13. I ukaza lastan način, ne s trudom ni po
skala ni po uži. S. Margitič, fala. 85. Put la-
stan ostav)amo a mučnim ođimo. 140. Hotjeh
redovnicam dati lastan način, da razumiju što
govore. I. Đorđić, salt. i. Razgovor ravan, la-
stan, svatko ga lasno more učiniti. F. Lastrić,
test. ad. lOlA. Ovi način od molitve budući da
je lastan, jest meni naj ugodniji. A. Kanišlić,
utoč. 267. Zakon lastan. bogo)ubnost. 46. Bu-
dući da nam je ostavio tako lastan način. 112.
Đa porod lastan i srican dopustiš. 418.

b) vidi 1. lak, 1, b, b). Đa joj su stvari
teške lagahne, a trudne lasne. B. Oradić, djev.
73. Dva načina lakša, laši^a i ugodnija Erstja-
ninu. A. Gučetić, roz. mar. 8. Lasna i mala ta
je stvar nami. 6. Palmotić 2, 446. Prem su
lasna svaka i^emu. I. V. Bunić, dubrovnik. 3.
Svaka mu je stvar lagahna i lasna. M. Kadnić
871*. Lasna obrana neka nam je glada i mraza.
J. Kavai^in 56^. — Hoć poni da tebi tvoj post
lastan bude, pomisli u sebi, ke t^ počitah trude.
M. Marulić 257. — Mješte dativa ima u ovome
primjeru prijedlog za 8 akugativom: Naređen
s lastnijem načinom za pripovijedaoce. J. Ma-
tović XIII. — Amo pripada i ovaj primjer u ko-
jemu je prijedlog u 8 lokativom : Tvoje laSi^e ra-
zumjei^e u štei^u. I. Đorđić, uzd. v.

c) vidi 1. lak, 1, b, c). Laste su zapo-
vidi Božije obslužiti se nego vražije. F. Lastrić,
ned. 377. — I premda je ova naj veća i naj prva
zapovid }ubav, sa svim tim za obslužiti ju jest
naj laši^a. B. Leaković, gov. 222. — Način mnogo
sputan i lastan za prići na bogo}ubstvo. B.
Gradić, duh. 4. Naučiti lastan i općoni put za
umjeti se ispoviđjeti. S. Matijević 5. Slab po-
tok lastan prem za proć. I. Đorđić, salt. 435.

d) sredni oblik lasno stoji u akuzativu
8 nekijem prijedlozima u adverbijalnome značenu.

aa) na lasno. — Između rječnika u
Belinu (na lasno .faoillissimamente' ,facile' 2991>).
Naći ću u mojoj na lasno pameti. F. Lukarević
28. Na lasno i brzo moćeš toj vidjeti. 204. Na
lasno se on rasrČi, i na lasno miran bude. S.
Boba)ević 231. U smijehu kim na lasno svim
odkriva da tim vara svijet i laže. 232. Mojome
nu smrti sad možeš na lasno i Grke satrti i
shranit grad časno. M. Bunić 64.

bb) u lasno. Koji razbiju u lasno pos.
I. Đržić 198.

b. proclivis, propensus, vidi 1. lak, 1, a,
c), ali mislim da treba drukčije shvatiti postane
značeika; kod lastan va\a da ovo postaje kao ak-

tivno (koji moie bez truda Ho uraditi) od obič-
noga pasivnoga (koji se moie bez truda uraditi).
^) 9 prijedlogom na i akuzativom (naj
češče verbalnoga supstantiva). Na smilovanje
mnogo lasni i obilni Bože. B. Gradić, duh. 89.
Neka nijesmo odveće bijesni i lasni na rasrčbu.
M. Orbin 16. U koliko je narav i^ih (ženskih)
lasica na plač. 804. Đa 'e naravna slabos mnoga
lasna na grijeh. B. Betera, ćut. 59. Đa se ne bi
učinili lastniji na ogriješeAe. J. Matović 108.

b) s infinitivom, Lasna ti si, o mladosti,
pustit za dvije ome oči od nebesa sve Ijeposti.
I. y. Bunić, mand. 5. Mi smo mlogi toliko lasni
uvriditi našeg iskrnega. F. Lastrić, od' 244.

c. aptus, idoneus, sposoban (vidi u Štuli-
čevu i u Volti^ijinu rječniku). Ima se ukazati
spravan i lastan. B. Kašić, rit. 51. — J « infi-
nitivom. Od kojih (očiju) sam pogled ozdravit
lastan jes na svijetu svaku zled. F. Lukarević
201. ^ Prema tudijem jezicima uz infinitiv ima
za. Postaju vridni i lasni za podnositi svaki trud.
A. Tomiković, živ. 3. — vidi i u Vukovu rječ-
niku l&san s primjerom^ gdje mi smisao nije
dosta jasan.

đ. kao suprotno prema mučan moie lastan
značiti: udoban, ugodan (oblik je nom. sing. m.
lastan), vidi u Belinu, Bjelostjenčevu, Stuličevu,
Volti^ijinu rječniku (u ovome bi moglo biti zna-
čeihe kao kod e). Kako naj oštrija a}ina, ako će
biti od kostreti, kada se mekim kožam podstisivi,
lasna je i ugodna. S. Margitić, fala. 264. Ho-
tijaše uredit mu Život lastan. S. Kosa 2*. U
pokoju mirnu i lasnu. P. Kanavelić, iv. 67.

e. 0 čefadetu može se shvatiti u zlome
smislu: koji neče da trudi, besposlen (nom. sing.
m. lastan, vidi u Vukovu rje^iku). Đe nemoj
der već kasniti, ni toliko lastan biti. P. Kne-
žević, muka. 29.

f. 0 čefadetu, s kojijem je lako postupati,
po tome: dobroćudan, blag. — U Mikafinu i u
Belinu rječniku (samo lastan).

g. kao što lak zamjent^e lasan, tako i ova
riječ zamjeikuje onu.

a) vidi 1. lak, 1, a, a) i b), Jelinova
skoka, postupaja hitra, lasniji od vitra, da ti
svit zavidi. Đ. Baraković, vii. 17. MAu da već
neg vitar bi lasan život moj. 166. (Sluge) neka
su dobre naravi, lasni, pospiješni i službeni. I.
Đržić 293. Ke u bojih da su lasne, obrezahu
desnu sisu. J. Kava£in 272^. Đa je lasniji i da
više skoči. V. Vrčević, igre. 67. — Svaki od
blaženijeh biti će lastan i i mace priveliku hr-
loću. M. Orbin 294.

b) vidi 1. lak, 1, a, d). ImifŠi zavit reda
tišdijega, nisu imili dispensu ili dopušćenje prije
ner ulizli jesu u red lasniji. §. Buđinić, ispr.
87. Muka s imanjem podnijet lasna je. (Đ). Po-
slov. danič. Po đrugijeh laštiijeh pokorah. A.
Baćić 390. Laši^a bi mi bila smrt moja. F. La-
strić, test. 102h. Pokoru premda lasnu, dostojnu
i pravednu. M. Đobretić 148. Što bi učinilo
lastniju muku. J. Matović 74. Onda će im lasna
biti tegoba ženidbena. B. Leaković, gov. 32. —
Učinit nam će se trud svaki lastan. A. Gučetić,
roz. jez. 214. Trpeći su u nevo}i, lastan svaki
trud imaju. J. Palmotić 80. Vjerujem da ćeš
uslišiti moje molbe u ovemu poslu koji toliko
utišti me a tebi je prilastan. Misli. 95.

c) u prenesenome smislu, o zdravju kad
je bofe.

€ut) 0 samu čefadetu. Zašto se ćuti
laši^i kad mu da lijeke. L Đržić 819.

bb) 0 zdravfu ili uopće o tjelesnome
staiiu, znači što i bo)e. stoji u akuzativu sred-

Digitized by

Google

2. LASTAN, 1, g, e) bb).

912

2. LASTAN, 2, a, a).

ikega roda 8 prijedlogom na. Neka i^e vrijednosti
u meni nebogu sve sione bolesti na lasno pri-
mojcn. 6. Đržić 416. UpitovaSe dakle liih od
vrimena, u koje mu se je na lafiiie obratilo. L.
Tereić 194.

d) vidi 1. lak, l,t^f) aa). Čineći lastan
grijeh u život. I. Đriić 217.

e) vidi 1. lak, 1, a, k) i 1). Slobod vo(e
jndske mlokava i lasna je. P. Badovčić, ist 164.
Izdajicam ste vjerovali odveć lasni i odveć hudi.
J. Kavai^in 415«. — Tko tuda stvar b|ude, ako
će bit častan, nemoj da on bude misalu svom
lastan. Š. Menčetić 886. — Hti' vele sluSati a
malo govorit na uha svijem dati ne hotjej lastan
bit. N. Đimitrović 15. Čini mu posnat i^egovo
neharstvo i naĆin lastan. M. Orbin 91.

2. adv. Idsno (mj» lastno što se nalazi i pi-
sano), obično faoile prema 1, a, bez truda, bez
muke, radi akcenta vidi sprijeda, — Između rječ-
nika u Mikalinu (,faoile, nullo negotio, nullo la-
hore*), 14 Belinu (»facillissimamente* ,faoile' 299t>;
,comodamente, agiatamente, con comodit^' 205^),
u Stulićevu Gfacile, expedite, nullo negotio, sine
lahore, adv.*). — Komp, : a) naj češće l&fi&e. naj
stariji su primjeri xvi vijeka: N. Baiiina 148*.
228*; Zbom. 88*. 49b; N. NaJeSković 1, 289. 806;
2, 70; A. Gućetić, roz. jez. 15. 295 itd, — /3) Ik-
smje. naj stariji je prin^er xrv vijeka: Spom.
sr. 1, 15. (1898). — y) lagtS, nekolika puta u
Divkoviča, vrlo Često u Lastrića, dva puta (laSće)
u jednoga pisca našega vremena (Osvetn. 2, 168 ;
8, 144). — J) l&Sje. i^ekolika puta u dva pisca
XVI X t XVIII vijeka: J. Eava£in 864*. A. d. Gosta
1, 8. 92. 168. t jedan put lafi)e u jednoga pisca
XVII vijeka: I. T. Mmavić, osm. 178. — - bez -j-
na dva mjesta u pisca Divkoviča, Da prije i la&e
obsluži zakon. M. Đivković, nauk. 11*. Da mogu
la6e na svoj naćin živjeti. 781>.

a. facile, bez truda, bez velika truda^ bez
muke, vidi 1, lak, 2, h.

a) uopće. Što je ladiie reći: ,odpuštujut
se tebi grijesi*; ali reći: ,ustani ter hodi*? N.
Bai^ina 148*. luc. 5, 28. LaSi&e će kami)a uljesti
proz uži od igle negli bogatao uljesti u kra-
{estvo nebesko. 228*. matth. 19, 24. Baj dobiva
se takoj lasno. Zbom. 9*. Pravije i laSiie. 49b.
Prijate|a je trudno steć, a lasno zgubiti. K. Đi-
mitrović 20. Ako ga hoće ozdravit, lasno mogu.
M. Đržić 216. Lasno se mogu sabrati ... Š.
Budini ć, sum. 8*. U kratko i lasno može se vi-
djeti. A. GuČetić, roz. jez. 6. Da se laži&e budu
izkorijepiti kletve. 15. Neka lasnije i bo|e mogu
se ispovijedati. A. Komnlović 8. Neka laste i
dobrovoi^e (dobrovofnije) tebe svomu stvorite}u
služe. M. Đivković, bes. 88b. Svaka stvar ište
svoju priliku, zaito se laste i Ijep&e slaže (sj svo-
jom prilikom, nauk. 28*. Đa ju svak može lasno
naučiti. 81*. Mudro svito vati svak druga lasno
smi. Đ. Baraković, vil. 154. Tako lasno misli
svoje ne opće kra|i promijeiiati. I. Gundulić 51.
Lasno dobit krunu od svita bi s vitezim tač
hrabrenim. 290. Toliko bi lasnije imalo biti
varovati se. L T. Mmavić, ist. 89. Lašiie je
proć jednoj kami)i proz uži . . . L Đržić 277.
Ki sniženijeh lasno čuje. 6. Palmotić 1, 71.
Združen sa mnom laši^e vele zvjereiie ćefi moć
tjerati. 1, 187. Neć moć lasno bježat veće. 1,
210. Nu je lašj&e čuvat mire. 1, 265. Tko pro-
misli svoje stvari privarit se lasno neće. 1, 265.
Tako lasno, kao mliš, ne će lijepa se udat La-
vinija. 2, 84. Vječne slave nije steć lasno. 2,
202. Nemoj lasno virovati. I. IvaniSević 222.
Lasno je ispravit tanku hvoju. I. V. Bunić, mand.
7. Bo|e i lafiiie izgovarati. J. Mikaja, rječn.

predgovor. Neka te lažite mogu grliti. V. An-
drijaSević, put. 189. Ali će se ItAte uŽeći . . .
M. Badnić 56b. Tko vjeruje lasno lagahna je
srca. 506*. Jegu^a lasno se hita istom travom
koju pase. (Đ). Ko hoće časno, neće lasno.
(D). liasno je hodit niz vodu. (Đ). LašAe će
glava dobit klobuk, neg klobuk glavo. I(Đ). Po-
slov. danič. Đa mo)enje bude lasnije usližano.

A. Vitajić, ist 229. Svuku se da la&ne boj biju.
8. Margitić, fiala. 72. LaiAije je (sic) naćij^asta-
vicu u vrime zimi^e . . . nego prava prijate|a. 91.
Ne dadu se lažno (sic) izkorinit. 211. Ocu blago
sve ostavi, neka lašde Boga skvi. ispov. 156.
Lavi, u kijeh jame lasno upade. J. Kavaiiin 8*.
Laši^e deva nljezti će kroz iglice tanke . . . 62b.
Lačan i g6 la&£e ulazi. 867b. Skrufien uzdah
more lasno odnijet sve krivine. 482b. Ne bi
zakon Božji smio tako lasno prestopati. 484b.
Lasnije je obraniti gr&d od vojske oružane. 462*.
Đa ga lasnije zla izbavi . . . 588b. Neka lažne
duža naža bude moć primiti rosu duhovnu. A.
d. Bella, razgov. 62. Đa će steć laS^e vječna
dobra. I. Đordić,. salt. 825. Što od cvijeta lažite
izgine? 87. Zrak sunca tvoj priteže pogled
lasno. 98. Kad jedna duža u ono tijesno vrijeme
podpuno je ugodena, kako lažde od redovnika
primi pomoć, kako slade od raja spomene se!

B. Zuzeri 878. Đa će nam biti lasn^e spasiti
se. H. BonaČić 117. Ove stvari ostaju lasno a
glavi. 125. Budi mi vjerni pomoćnik u težkoćah
i nevo|ah da ih lasnije svladam. Pisanica. 91.
Niti ono može se prudnije i lasnije rasžiriti po
stranah. I. P. Marki 5. Laft£e bi da nebo i
zem)a poginu ... M. Leku&ić 25. Što se lažite
može. A. Baćić 2. Đa čovik lažAe pocnade }u-
bav. 84. Na početku lasno je iz duže istirati
grih. J. Banovac, pred. 8. I da ovo može laifie
učinit, jedan od Aegovih vitnika ovi mu svit
dade. razg. 19. Jedan dobar krstjanin sva svoja
ostavi, za moći lažhe nastojat za spaseAe duŽe.
22. Bog je dobar, on će prija i laži&e prostiti
nego jedan čovik umrli. 28. Đa laS£e može
pridobiti napasti djavaoske, tilesne i svitov^e.
216. Živine Bog stvori, da lažAe a sem)u Re-
daju nego k nebeeom. J. Filipović 1, 8*. Što se
u kratko kaže, lažfie je u pameti di^t. 1, 166*.
Moć lažite fale dati Bogu. P. Knežević, životi.
5. Žene lasno porađaju. 46. Kako ćete lasno
svi ovo činiti. F. Lastrić, od* 67, Nikakova
griha ne ima u koji laž te i čežće apadi^'u. 75.
Ništa lažte nije, nego reći: kigem se. 104. Đa
ga nižto lažte nije odvratilo od reČen^je nasla-
denja, nego li Česta uspomena od smrti. 155.
Svatko ga lasno more učiniti i razumiti joS lažAe.
test. ad. 101*. Učiniti pokora i umirivži se
s Bogom dostignuti lasno slavu nebesku, ned. 9.
Đa grižnik s lasnim oprožtenjem brea svakoga
pokaranja ne uzme slobode IsJb&e i Češće sagri-
živati. 79. Zažto nit^ ima otrovnijega ijeda kojim
se lažte i više truje duža. 148. Grihom od blnd-
nosti naj lažte se i naj viže truje pleme )usko.
148. Zašto niki istinu mračnu lažte vin^u, nego
očitu? 165. Kad pomalo i u kratka vam go-
vorim, uzdam se da ćete bo)e i lažte upamtiti
282. Laste ću i prije ja učiniti ovo Sto sam
počeo, nego li ćeš ti dosegnuti ono Sto misliš.
255. Zakon Božji jest lasno obslužiti. 876. Po-
kvarena narav čovječe prignuta je Tasda zlo
prije i laste virovat nego li dobro od iakr^ega.
418. Lažite ću ja moći nebesa dobiti. A. J. Kne-
žević 140. Lasno cara na osvetu navede. A. Ka-
nižlić, kam. 95. Budući da se ove kAige lasno
ne nahode. 175. Na ovi razlog Latini laano od-
govaraju. 846. Gdi se (na pofu) ne nahods

Digitized by

Google

2. LASTAN, 2, a, a).

918

2. LASTAN, 2, a, a).

lasno stabla sa lad. iito6. 471. Lasno se na
praTU vira obratiše. 621. Soineći da Saverija
lasno će od Aega pridobiven biti. fran. 41. Sci-
neći da će se 8 ovom podpomoćju ustarano ne-
snabožtvo lasno satrti. 47. Da bi posli gole
kosti lasn^e prinesli. 74. Lasno je |abiti one
koji nam dobro čine. 216. Đa ovako naak i^ihov
lasnije rasumiti moga. nsrocL ix. Đa se pako
joS laš£e od svojih griha spomene. bogo}abnost
116. Sada se lasnije rasumiti more. 122. Đa
ono Sto prosift, laine isprosiš. 420. Đa svetije
živaći, lasnije dobije kra^estvo nebesko. 478.
ZaSto se poazda Ui&te ženu privariti. £. Pavić,
ogl. 6. Đa ga posli laiike vladaocem u6ini. 82.
Đa saSeti boj laiiie dovrši. 282. Zašto jo laš£e
uslišan sin kod svoga otca. F. Matić 10. Lasno
ću jih jadna majka is tamnice iskupiti. Nar.
pjes. mikL beitr. 1, 18. Kobili su pohve pukli,
a kobili i laš£e. (Z). Tko tvrdo sveže, lašfie
odveže. (Z). Poslov. daniČ. Eto srite marvu
poslija i sina po naj lašiie idući za i^ioia. M.
Zoričić, srcalo. 284. Prilasno će upasti i u smrtne
(grihe). osmina. 28. Mrav krilati lasno se strunL
y. Đošen V. Nadali sa se pisaoci, da se lasno
mogu namiriti ki&ige i^ihove na štioce. ix. Lasno
ćeš se naučiti. 82«. Kako ga je težko steći
(blago)y lasno prosut 58^. Qdi kada se grijat
stanu, već se lasno ne rasstanu. 97«. Onskko je
lasno steći. 118t>. Đa se ostavimo lasno kleti i
u poslima sitnijem, jerbo tko lasno kune se . . .
S. Bosa 78b. Nije lasno he gusle vikati (,vije-
kati^ ni junake po imonu svati. And. Ka&ić,
rasg. 2«. Udarivši na odmetnike, lasno ji pri-
dobiše. 26. Što se fali Sesar Vasilija da će mi
se umećati glavom, to se može lasno dogoditi.
89^. Že)aše da se poglavice biju medu se i da
se bijući skonča kra)estvo slovinsko, sa moći ga
UALe poda se metnuti. 46. Mučno će ti bit vi-
rovati, da su naši vojnici tako lasno turske glave
odsicali. 888. Zlamenuje zemju koja se lasno
rasasiple. kor. 289. Zato evo je stavjam, nek ju
može svak lašAe primiti. F. Kadman 45. Đa ga
mogu laš6e naučiti. L. Vladmirović 9. Ako se
može lasno imati. Aut. Kadčić 78. Lasno ne
viruj ni jednomu ni drugomu. 244. Lasno je
baciti kamen u more, ali ga je mučno izvaditi.
259. Obran za uprav)ati lasje (1nc> i bo}e svako
naše dilovanje. A. d. Gosta 1, 8. Ovo je naj
lašAe učiniti. L Velikanović, uput. 1, 827. Đa
bi grišnici lašAe mogli božanstvenoj pravdi za
grihe dug iz platiti. 8, 118. Đa pak lašiie bude
uslišana, pristupa k pristo)u milosti u vrime
prigodno. 8, 447. Istu stvar naskočiše mnogo
lastnije. J. Matović 8. Koliko lastno privariSe
neopazne duše. 8. S kojijem bi načinom last-
nije mogli dostignuti. 5. Đa se ne mogu tako
lastno razumjeti. 8. Jere čudeso tolikoga (^'ela
lastnije se vjeruje. 22. Tijelo . . . lastno se pri-
giAaše na zapovijed duše. 64. Sva dodijala i
muke lastnije podnosimo. 74. Đa bi lastnije ra-
zumjeli. 240. Za doći laši^e u poznaiie. Norini
4. Za tako lasnije nas k sebi pritegnuti. I. J.
P. Lučić, doct. 87. LašAe je živiti. Đ. Obra-
dović, živ. 7. Laši^e bi ko od gladna medveda
utekao, no od tebe. 66. Linost izagnavši, lasno
će put u nebesa pogoditi. Đ. Kapić 148. Kako
voda š Aeg se lašAe sliva. J. S. Bejković 29.
Buduć da je istinu lasno opaziti. B. Leaković,
gov. 7. LaŠne bo je s jednim novčićem dug iz-
platiti, nego štono govore, kožom vraćati. 86.
Blagosivaju se zaručnik i zaručnica, da brime
svoi'e lašne mogu nositi. 90. Onda ćemo od liega
lašne dobiti ono što želimo, nauk. 118. Kra-
{estvo koje se puno lasnije more začeti u pa-

meti. Grgur iz Vareša 87. Đ\jete je ludo i ne-
vjesto, ti ćeš ]&ega lasno nadigrati. Nar. pjes.
vuk. 2, 29. Lasno bi se, brate, iženili. 2, 48.
Nije lasno izdati Momčila. 2, 106. Ti ćes lasno
videt Čilu krila. 2, 108. Ja ću lasno kop)e
okrenuti. 2, 145. Lasno ćemo omrazit Momira.
2, 158. Lasno ćeš ga darivati, babo. 2, 185.
Nije lasno Leki pomenuti. 2, 282. Kod šureva
neću poginuti jali rane lasno dopanuti. 2, 269.
Nije lasno u Kosovo poći. 2, 271. Žensku stranu
lasno prevariti. 2, 285. I lasno ih pridobit mo-
žemo. 2, 814. A lasno je piti rujno vino i }u-
biti solunske devojke. 2, 466. Lasno zeta po-
znavati bješe po i^egovu perju i Čelenci. 2, 548.
Lasno je s Grajom mejdan dijeliti, no pričekaj
deli Tatomira. 8, 29. A mudre je lasno svjeto-
vati. 8. 807. Nije lasno Foču porobiti. 8, 56a
A da nije Juse i Avdije lasno bismo plijenili
ovce. 4, 45. Koje lasno brojit ne mogaše. 4, 79.
Bog će lasno pogubiti Turke. 4, 82. Po lako
de, pobratime Luka ! nije lasno sjeći naŠe Turke.
4, 91. Tu možemo lasno udariti. 4, 112. Ta
lasno je kavgu zametnuti, a.V je teško krvcu
oprostiti. 4, 806. Dobar espap lasno kupca nade.
Nar. posl. vuk. 59. Ženu i izderanu kapu lasno
je steći. 50. Ko tvrdo veže, lasnije driješi. (U
Bisnu). 156. Ko hoće časno ne može lasno. 158.
Ko lasno vjeruje, lasno se i prevari. 144. Lasno
je biti s tudijem dobar. Lasno je govoriti al* je
teško tvoritL Lasno je gotovu detetu otac biti.
Lasno je dijete imati, ma je teško sina imati.
Lasno je (đavolu) u ritu svirati u karab}e. (jer
onde trske ima dosta zakarab}e?). Lasno je za-
povijedati, aV je mučno iz vrši vati. Lasno je zdra-
vomu bolesnoga savjetovati. Lasno je iza grma
strije^ti. Lasno je iz puna vrata pjevati. Lasno
je ispod japun^ta prstima pačati. Lasno je
kavgu zametnuti, al^ jo teško kavzi ^vap dati.
Lasno je kamen u Dunav baciti, ali ga je mučno
izvaditi. Lasno je luda prevariti. Lasno je na
dobrom vremenu kormaniti. (U vojvodstvu). Lasno
je naučiti, nego je muka odačiti. Lasno je ne-
va}ala na zlo navratiti. 166. Lasno je odbiti
krivica na mrtvoga. Lasno je pokraj Čaša ju-
nakom biti. Lasno je reći, nego je muka odreći.
Lasno je reći ptrše, ali se usne tresu. Lasno je
sirotu ucvijeliti, al' je mučno odenuti. Lasno je
s punim trbuhom post hvaliti Lasno je srditka
rasrditi. Lasno je s tuđim dobrom dobar biti.
Lasno je tadim rukama za vrelo gvožde hvatati.
Lasno je ćelava obrijati. 167. Lasno se dobro
zaboravi, ali zlo mučno. Lasno se oženiti, al* se
mučno raženiti. 168. LašAe je — gledaj : Lakše
je. 168. Lasno ćemo ih ukrasti, pusti ti mene.
Nar. prip. vuk. 210. Đa lasnije i bo}e posao
svrši. Nar. prip. vrč. 4. Sto bi se u početku
moglo lasno učiniti ono poslije bude mučno i
teško. Vuk, poslov. 174. Svaki čovjek, osobito
tuđin, ne može lasno znati, rječn. predg. ii.
Lasnije je u grijeh pasti nego ga liječiti. V. Vr-
čević, niz. 182. Golemo je padišahu carstvo,
lasno ćemo namjerivat vojsku. Osvetu. 8, 121.
I Krco je zabavio Turke, da je lašfie vojevati
Mirku. 8, 129. Lasno ćete rane lijekati i još
laši^e okajati glave. 8, 159. Ja bih to lasno
pogodio. M. Pavlinović, razg. 63. Svak je voleo
nasipom i zaobići samo da lašde putuje. M. Đ.
Milićević, zim. več. 294. — U istome se enačenu
upotrebfava i s glagolom hotjeti bež infinitiva
(vidi botjeti, II, A, 2, a, a) đd))^ n. p.: A Bog
suncu tijo odgovara: , Jarko sunce, moje čedo
drago! bnd^ veselo, ne budi (utito, lasno ćemo
s prokletom djevojkom: ti zasijaj, preplani joj
lice, a ja ću joj udu sreću dati, udu sreću, sve

Digitized by

Google

2. LASTAN, 2, a, a).

914

LA8TAE

sitne devere, zla svekrvu, a svekn^ gorega ; setide
se, kom' se protivila'. Nar. pjes. vak. 1, 805.
Stan'te, braćo, kićeni avatovi! dok se malo se-
strice nagledim, laano ćemo mi za vaše blago,
lasno ćemo, ako jesmo }udi. 8, 172.

Ik) s dat%vom onoga koji Sto radi, i in-
finitivom glagola. Neka mu je lasnijo ondi trti.
Stat po), ark. 5, 265. Laste se može ćovjek
sloSiti ćovjekom negoli ... M. Divković, nauk.
28*. Neka nam je laste znati. 112*. Silnom
caru lasno je bilo sve pridobit puke ine. L Gun-
dulić 449. Lasno tebi, care Osmane, bi na krunu
doć od svijeta. 497. Mom junaštvu lasno nije
besjedam se pomagati. 6. Palmotić 1, 204. Lasno
tebi pri vari ti djevojčicu mladu stase. 1, 879.
Sijed neizmijema tvoga znanja pretvoriti lasno
ti je. I. y. Bunić, mand. 15. I^ega *e lasno
prevariti, a onijeh mučno uloviti. J. Kavanin
d5b. OgtJi užeć vrhu slame, ako i mao, lasno
*e svima. 222*. Laste je devi proć Irroz iglene
uši, nego li je bogacu unić u kra}estvo nebesko.
F. Lastrić, od* 142. Jeda mu nije bilo jednako
lasno stvoriti vino od ništa, il vodu od iii pri-
pravjenu u vino obratiti? ned. 64. Molim, komu
će biti laste izličiti se? 195. Kako mudrijema
i pametnijema biti će lasno prevratiti na svoj
način. I. A. Nenadić, nauk. 10. Ovo se događa
tako lasno koliko listu z gore pasti, koliko vitru
slančicom mahati. M. Zoričić, osmina. 56. U
kratko ćemo istumačiti, koja općeno pristoje
svima sakramentom, za da nam paka lašiie bude
besiditi od svakoga ponase. Aut. KadČić 107.
Koje stvari lastno će biti parokima poznati. J.
Matović 24. Lasno ti se sanku osjetiti. Nar.
pjes. vuk. 8, 78. Lasno ti je bilo četovati i zlo
činit po našoj krajini, dok nijesam bio dorastao
a do koiia a do oštre sab]e. 8, 877. Lasno ti je
dete pogubiti, kome nema ni šesnaest leta; al*
od*, ago, te pogubi starca. 3, 401. I^ima jeste
lasno bjesovati. 4, 88. Lasno ti je, more, babe
pržit u po noći kad niko ne vidi, al* je mučno
mejdan dijeliti u po podne svijetu na vidiku. 4,
169. Lasno ti je starca izgubiti, no je muka
momče dočekati 4, 818. Lasno ti se tomu pri-
sjetiti 4, 450. Lasno je ćerki s majkom predu
snovati. Nar. posl. vuk. 167. LašAe je nebu i
zem}i proći, nego li jednoj titli iz zakona pro-
pasti. Vuk, luk. 16, 17. Sad je nama lašće kući
doći. Osvetu. 2, 168. Siraku je lasno zaplakati.
Pravdonosa. 1852. 28. — Mogao bi amo pripa-
dati i ovaj primjer: Kudd se trbgovcemb lasnije
uzbvidi a oni te hoditi. Spom. sr. 1, 15. (1898).
(samo tu. Đaničić).

b. u ovome se prin^eru ne misli da su-
l^ektu nema muke kod radiie^ nego se prema gla-
golima istomačiti i ukazati misli da nije muČno
^razumjeti^. Da mi si toliko lasno sve istomačio
i ukazao. M. Orbin 18.

e. kad se govori o Miemu Sto ne znamo
Sto je ili Sto 6e biti, riječju lasno javfamo da je
viSa prilika da će biti nego da neće, — Uz lasno
Cesto stoji da, ali moie biti i bez toga. Za ovijem
će se lasno zgodit da kra)evsku krunu rodit brzo
mi će smrt žegova. O-. Palmotić 1, 294. Zna-
dući vele dobro . . . lasno da bi upal u lovinu
protivnikov. A. Vitajić, ist. 218. Veoma lasno
da (sa) slabosti od naravi na razpušteiie sveđ
prignute oslabili ste u duši štogod. B. Zuzeri
71. Tko odgovara vrcajući: ,doću paka', veoma
lasno da ne dođe igda. 98. Ako mu take štete
napomeneš, veoma lasno da će se nasmijat tobom.
847. Er veoma lasno da je i An zamjerio kad
je reko ... A. Kalić 586. — Znajući da otac
neće lasno zabranit svojim sinovom ono što je

za i^ihovu korist. L Grličić 21. (Živine) kada
su na jednom mistu bili u pogibili, neće se tako
lasno vratiti na isto misto. F. Lastrić, od* 111.

d. prema 1. d ili e, ugodno, udobno. Ka-
rati neka osobito na onu uru govore misu, kad
je puku lasnije. M. Bijanković 48. Ako bi tko
rekao da milost božanstvena za to samo daje se
za da lasnije čovik more pravedno živiti ... I.
J. P. Lučić, nar. 4.

e. prema 1, g moie značiti i kad Sto mnogo
ne tegli (nije teSko) u pravome i u prenesenome
smislu.

a) u pravome smislu. Udrivši ga naj
laši^e, pače samo dignu vši ruku na Aoga. F.
Lastrić, ned. 271.

b) u prenesenome smislu,

aa) sa samijem dativom ; ističe se staike
ili iiv}e¥ie bez muke. AV će Aima laste biti na
sudu nego vama. F. Lastrić, ned. 880. Laste
će, laste biti nevimikom na strašnomu sada
nego li vama. 880. Vas zazivao da dojdete
š £om plakati, jer će laš6e i doj biti. P. Kne-
žević, muka. 7. JoSt bi odkupite}u ndiemu laši&e
bilo; ali ovo je nepodnos)ivo i težju muku sina
Božjemu zadalo ... B. Leaković, nauk. 57. Digni
magaretu klašde, magaretu lašAe. Nar. posl. vuk.
58. Lasno je tebe, al* je teško poštenom čoeka.
(Beče u šali vrši^ak vršiiaku). 167. — U ovome
primjeru moie se shvatiti i u ovome smislu, ili
kao lako u pravome: I^em napridno, kesi biće
lašfie. J. S. Be)ković 82. — Osobito o zdravfu.
AlekseuBdrb že vBstavb, i potirb vb rucd prijema
i proslbzivb se reče : ,^ubimyj moj Filipe, težbko
mi jestb sije piti'. Filipb že reče: ,Caru, pi, ne
boj se; po Ibstbno ti će biti'. Aleks. novak. 51.
Kada bolesnik ima kod sebe dobra i vima li-
kara, lašiie mu se čini. S. Margitić, fala. 192.
Ako ma ne bude lašAe, veoma mu se bojati
smrti. 290. Odma mu lašAe bi. J. Banovac,
pred. 182. Mlogo bi ti laste bilo i volio bi sve
muke paklene onda sam trpiti. F. Lastrić, ned.
222.

bb) uz dativ ima i infinitiv glagola
kojijem se kaie Sto je muČno izvrStti, £r zao glas
donesti nikomu lasno nije. N. Na|ešković 1, 278.
Er bi mi sve lašAe nebogu podnesti neg živjet
1, 806. Jeli ti lašiie te muke podnositi, ali ona
bolest u tilu? M. Zoričić, zrcalo. 218. — Moie
se i izostaviti dativ. Zašto je smrt priku pod-
nijeti lašiie dvaš, neg . . . N. Na|ešković 2, 70.

cc) stoji u istome značeiku ali ne uz
infinitiv, nego uz personalni glagol. Vb 8 dbnb
Ibstno bolitb i ozdravdetb. Sredovječ. lijek. jag.
star. 10, 99. Neka uhvaćeni vinom laSAe smrt
podnesu. M. LekuŠić 94. Za tim druga odlaka
i svrha jest dobra od ženidbe i udadbe, da laŠte
živu na ovom svitu drugujući i podpomažući se
medu sobom. F. Lastrić, ned. 66. Koliko bi
svaki grišnik laste za ono vrime muke paklene
podnio. 308. Lastnije bi mogao podnijeti do-
sade života. J. Matović 808. Da se ili umre
laši&e ili ozdravi brže. T. Ivanović, nauk. 77.
Da je rana od krvna dušmana, lašće bi je pre-
bolio Luka. Osvetu. 8, 44.

€M) u ovijem primjerima stoji kao
suprotno adverbu skupo: Milijenko, dar je ovi
oni dar blaženi, ki lasno čine svi vazdakrat )a-
veni. I. G-undulić 155. Ali odkup)enje čovika
nije ga tako jeftino stalo ni lasno, nego mlogo
mučno i^skupo. F. Lastrić, ned. 204.

lISTAB, lastira, m. mladi listić na lozi. —
Od grč, ^laax&QU)v^ ngrč. fHaar&^i. — U naSemu
jeziku od xvi vijeka (ima i bug. lastar), a iz-
među rječnika u Stuličevu (,pa]mes' iz brevijara)

Digitized by

Google

LA8TAB

915

2. LA8T0VATI

i u Vukoffu Gđas jange reblaab' ^pampinusO*
Afite koma požlbtdetb obnusb . . . lastare mlade
da grizetb mdsto zelija. Sređovječ. lijek. jag.
star. 10, 111. Kad opali mraz ili plamei&ača što
mlado, n. p. lastar ili usjev kakav. Vak, rjeČn.
kod oprhnutL * Kao što lastar postaje list. M.
Đ. Milićević, zlosel. 814.

LAsTATI, IkatAm, impf. Ustati (o lozi). —
Akc se mijei^ u praes. 1 t 2 pl: lastdmo, la-
stdte, • u aor. 2 i 8 sing. l&stft. — Postaje od
lastar. — U Vukovu rječniku: ,sioh belauben
(vom veinberge)' ^frondesoo^ of. lastar.

LASTA V-, vidi lastov-.

lAsTIN, a4j. koji pripada lasti (vidi lasta).

— U Vukovu rječniku: ,schwalben-' ^hirundinis'.

— Vidi i: Lastin rep, Papilio Machaon. J. Pau-
čić, Bool. 261. Lastin repak, Papilio Machaon.
K. Crnogorac, sool. 145.

LASTINA, /. vidi 2. last. — Od xviii vijeka.
Prikaiaju drozijema veliku lastinu safaliti ime
Oca. J. Matovic 464. Prva muka pošjedna la-
stina. Nar. bi. mehm. beg kapet. 81.

LASTINE, f. pl. ime selu u Hrvatskoj u žu-
paniji varaidtnskoj. Bazdije}. 100.

lAsTISAI^E, ft. 4jelo kojijem se lastiSe. — U
Vukovu rječniku.

LASTISATI, UistišSm, impf. u Vukovu rječ-
niku: vide laskati

1. LASTITI, lastim, impf. vidi 1. laskati (moie
snačiti Sto i varati uopče). — Postaje od 1. last.

— -a- stoji mj, ikegdaiikega h. — Moie biti riječ
praslavenska (Ibstiti), isporedi stslov, Ibstiti, rus.
-lecTHTfc, češ, Istiti. — Do xvii vijeka.

ft. aktivno. Čine {udi cgiješivati lasteće po
sve dni. Zbom. 162a. On se k nam mnogo krat
povraća, lasti i nagaiia na grih. Postila. M41>.
Jazioi svojimi lastćahu. M. Alberti 257.

b. pasivno. Sada je od svojega vlašćega po-
željenja potegi^en, laSćen. Anton Đalm., nov.
teSt. 2, 1591>. jao. 1, 14.

e. sa se, refleksivno. Ne Ibstite bo se, bratije
moja. 8ava, tip. hil. glasn. 24, 178. Pomeni se,
okajanjj človdče, li>ste se vb vdcd semb . . . Da-
nilo 84. ASte li rećemo, jako grdha ne imam,
sami se lastimo. Š. Budinić, sum. 115b.

2. LASTITI, lastim, impf. vabiti (razlikuje se
od 1. lastiti jer se ne shvaća u zlome smislu). —
Ne snamj jeli ista riječ Sto 1. lastiti; moglo bi
postati i od 2. last. — U dva primjera (stariji
je zvi vijeka, vidi kod a).

a. aktivno. Bog lubeznivo nas vabi i lasti.
Kateh. 1561. 24.

b. sa se, refleksivno, uHvati, Uvjeti u lasti.
Sad se lasti i rone u slasti. Osvetn. 3, 162.

1. lAsTIV, adj. vidi laskav (moie imati i
druga znače^). — Postoje od 1. last. — Riječ
je praslavenska, isporedi stslov, Ibstivb, rus. Ae-
rrHBuit, .ikCTHBuft, čeS. Istiv^, pof. lšoiwy. — Do
zvii vijeka, a između rječnika u DaniČičevu
(IbstivB ,&llax'). Sb Ibstivjj, sbmrbty dostojnjj . . .
Đomentijan^ 17. K lastivim prorokom. Transit.
21. Gospodine, oslobodi dušu moju od ustah
nepravednih i od jazika lastiva. M. Alberti 54.

— laiiv uopče, 1 takovyje glagolj Ibscivjje vd-
štajnšto jemu na dlbze, okonbčaSe hotdnije svoje.
Danilo 124. Poraza i ubija ričmi lastivimi.
Transit 41. Kako tašće i lastivo je ovo ufanje.
64. y lastivim govorenju. Anton Dalm., nov.
tost. 2, 97. paul. thess. 2, 5. — ugodan (moie-
biti ne u zlome smislu). 1 da ova vera krsti-
janska ne grede od človi&aake moći, mudrosti ili

oblasti, ili od 6ovi6a8koga šegava nauka, i od
lipa slatka ili lastiva pregovaranja . . . Postila.
v8h. I govorenje moje ne biše v lipih, Segavih
(lastivih) besedah ĆloviSaske mudrosti. Anton
Dalm., ap. 28h. ^ U ovome prir^jeru moie zrM-
čiti ugodan ili ufudan ? : Bodi se otrokb va čislo
junbćevo: budetb častanb i utvaranb i rumenb
obrazomb, Šitijemb obradujetb; lastivb, gizdavb,
}ubivb (kb) šenamb i ka vasakomb človekomb.
Starine. 10, 124. — U ovome primjeru kao da
znači: taSt, ponosit. Da se sad veseo, sad ža-
lostan, sad miran, sad smućen, . . . sad krotak,
sad lastivi najdeš. B. EaSić, nasl. 170.

2. LASTIV, adj. koji se laSti. — Vafa da je
tako značeiie u ovome primjeru xviii vijeka:
Stvara mu se isto blato u lastivo suho zlato. J.
Kavauin 48h.

LASTIVAN, lastivna, adj. vidi 1. lastiv. —
Riječ je stara, isporedi stslov. IbstivbU'b. — U
kiMgama pisanima crkvenijem ili mijeSanijem je-
zikom, a između rječnika u DaniČičevu (Ibstivbnb
,fiftllax'). Žitije sije Ibstivno. Domentijanh 74.
Lbstivnjj mostb ustrajajetb. 55. — Ima i adv.
lastivno. ZJvdsda nastav^ajuštij ne lastivno vb Je-
rusalimb . . . Starine. 2l2, 198.

LASTOŠ, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. živ.
88.

LASTOŠA, m. ime jareu. F. Kurelac, dom.
živ. 88.

LASTOVA, /. vidi lastovica. — Na jednome
mjestu u pisca D. RaiMne, pa otale u Belinu
rječniku (,rondine, uccello noto' ,hirundo' 682) i
u Stuličevu (v. lastovica). Lastova ptica ona pK>d
strehom tuđome sagradi sve gAizdo ne s malom
mukome. D. !EUu&ina 101*.

1. LASTOVAC, lastovca, m. čovjek Sto lastike.

— U Stuličevu rječniku: ^deliciarum nimio otio
deditus'.

2. LASTOVAC, Lftstdvca, m, čovjek s ostrva
Lastova. — Akc. kaki je u nom. sing, taki je u
gen. pl. L&stov&c&. — U naSe vrijeme. P. Bud-
mani.

LASTČVAlte, n. 4J^lo kojijem se lastuje. —
Između rječnika u Vukovu. Koliko i koliko na-
šega štiveAa nije ništa 'do ktiiževna lastova^a.
M. Pavlinović, rad. 144. To je puko lastovaue
uma. 149. ,Nema više lastovaAa, ruke na po-
sao !< M. Milas.

1. LAST6vATI, Ilbstujem, impf. Uvjeti u lasti,
biti besposlen, besposliČiti. — Akc. kaki je u
praes, taki je u impf. l&stov&h, u impt, l^tuj;
u ger, praes. l&stuj(ići; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf, osim aor. 2 i 8 sir^g. 1&-
stov&, t u part, praet, act. l&stovao, l&stovftla.

— Od XVI vijeka, a između rječnika u Belinu
(,star comodamento' ,comode vivere' 205t>), u Stu-
ličevu (v. lasnovati), u Vukovu (biti besposlen
,mussig gehen* ,otior'. of. besposliČiti). Nego bol
pohađa, malo ih pustujuć, ka s lasta dohađa, pa
malo lastujuć. P. Hektorović 71. Bob ne može
lastovat. (D). Poslov. daniČ. Nijesu sveti lastu-
jući rajsku slavu zadobili. A. yita)ić, ostan. 80.
Ne pustit tijelo da leži, da lotrtge, da lastuje.
A. Kalić 45. Nikomu đake ne može bit uprav
lastovat. 869. Volili su gladovati nego lasto-
vati. M. Pavlinović, rad. G3. ,Evo svetaca pa
ćeto dosta lastovati^ M. Milas.

2. LASTO VATI, lastujem, impf. lagati, varati.

— Postaje od 1. last. — Samo u jednoga pisca
ZVI vijeka. Koji himbeno kažu i lastuju da Hri-
stijani jedva, toško i trudno mogu uzdržati ne-

Digitized by

Google

2. LASTOVATI

916

LA8T0VIČIĆ

zdraKno ili divaćkoje stanje ćistote. Š. Budinić.
sum. 111^. Iže izlijet krv i iže lastujet najam-
nikf^, bratja sat. 140«. eoolesiastio. 84, 27.

LASTO VIC A, /. ptica što pripada kojemu od
rodova Hirundo, Ohelidon, Gotyle, osobito Hi-
rundo rastica L. ; ali 8e u prenesenome smislu
ovako eovu i druge iivotine i neke neiive stvari,
— U naše je vrijeme kod većine naroda običniji
mladi oblik l&stavica, vidi: Po svemu primorju
i po Crnoj Qori govori se ,lastovica' m. plasta-
vica*. Vuk, poslov. xlviii. noj stariji je primjer
ovoga oblika: Ldtajetb jakože lastavica. P. J.
Šafarik u Wiener jahrbiicher der literatnr bd.
58. anz. bi. 116, ah ne gnam od kojega je doba
(u DaniČićevu je rječniku). — Osnova je lastov-
praslavenska^ isporedi stslov. lastovica, malorus,
jiacTOHHi^a, (rus, .^acTOHKa), ćeš. laštovice, vlasto-
viče itd,; nslov. lastavica, lastovka. — N^asno
je postaifie: MikloSić je isprva mislio na snskrt.
rHs jsonare', poslije na lit. lakstlti ,flattern*. —
Ismedu rječnika: lastovica u Vrančičevu (,hi-
rundo'), u Mikafinu (lastovica, ptica ,hirundo*;
lastovica, riba ,nirundo, piscis'), u Belinu (,ron-
dinella, rondine piccola' ,hirando parva'; ,ron-
dine, pesce' ,piscis hirunđo' 682^), u Bjelostjen-
čevu (lastovica, ptica, kak i morska riba ,hi-
rundo'. 2. lastovica vodena ,drepanis, hirundo ri-
paria'), u JambreHćevu (,hirundo'), u Stuličevu
(lastovica, ptica i riba ,hirundo'); u Vukovu: 1.
,vide' lastavica ,mit allen ableitungen'. — 2. (u
Dubrovniku) nekaka morska riba ,art seefisch'
,piscis quidam marinus'. — lastavica u Stuličevu
(v. lastovica iz bukvara), u Voltigijinu (,roDdi-
nella' ,schwalbe'), u Vukovu: (cf. lastovica) ,die
schwalbe' ,hirundo'. cf. lasta; u DaniČićevu (,hi-
rundo*).

a. Hirundo, Chelidon itd,, osobito Hirundo
rusUca L. a) lastovica. Lastovica jestb meka
ptica . . . Starine. 11, 199. Lastovica jestb ne-
zlobiva ptica. 202. Uklon' se i biži, nem^j to
dati, svej u jednoj hiži lastovioam stati. P. Hek-
torović 82. Cvilu to mi cvi|ade drobna ptica
lastovica. Nar. pjes. u Đ. Đaraković, vila. 144.
Kako ptić laštovice tako pifi6im. M. Alberti 289.
Laštovice na gredab. P. Badovčić, ist 12. Jedna
lastovica ne 6ini primaljetja. (Đ). Poslov. danič.
Hitra lastovica. A. Vitfi}i6, ist 274». Može se
pri likovati zloća nekrepkosti lastovicam. K. Ma-
^rović 81. Cefiila ib tioa lastovica. Nar. pjes.
vuk. 1, 489. Đa su se obrnuli v laštovice. Nar.
pjes. istr. 8, 21. Štimam pticu vemu lasto vicu.
Ja&ke. 128. Đolećela lastovica na svu prešu.
Nar. prip. vrč. 186. Lastovica, Hirundo rustica.
Slovinac 1880. 80*. — b) lastavica. Upade mu
u oko skotine od lastavice M. Đivković, nauk.
480. Pjevaju lastavice u poSetak primalitja. M.
Radnić 800a. More se prilikovati zlotja od ne-
teme}stva lastavicam. P. Posilović, cvijet. 154.
LaSiiije je naći lastavicu u vrime zimiie. S. Mar-
gitić, fala. 91. Ta aždaja kad se digne, lasta-
vicu tiču stigne. V. Đofien 40b. Lastavica tica
zapivala. And. KaČić, rasg. 27». Ona tuži kano
kukavica, a previja kano lastavica. Nar. pjes.
vuk. 1, 212. Već m* ostavi jadnu bez zakletve,
da ti kukam kao kukavica, da prevrćem kao la-
stavica. 2, 209. Poletio soko tica siva od sve-
tii^e od Jerusalima i on nosi tiču lastavicu. 2,
295. Cvili paša kako lastavica. 8, 76. Vila
giiizdo tica lastavica. 8, 171. Dva obraza dva
đula rumena, obrvice s mora pijavice, trepavice
krila lastavice. 8, 257. AV ga čuje ptica lasta-
vica. Nar. pjes. istr. 1, 82. Da se k nebu la-
stavica vine. Osvetu. 2, 101. Lastavica, Hirundo
domestica. J. Paučić, zoolog. 205.

b. vrsta morske ili uopće vodene ptice, vidi
čigra, c). Lastovica morska, tal. folega. L. Zore.

— Lastovica morska ,rondine di mare'. Progr.
gim. karl. 1878. 41. Lastovica morska ,Stema
minuta*. Slovinac. 1880. 82*.

e. ovako se zovu ikeke vrste riba što mogu
letjeti nad vodom (vidi i u rječnicima). Lasto-
vica, Esocoetus volitans L. u Dubrovniku. P.
Budmani. — Lastavica prava ,Dactjlopterus vo-
litans*. G. Kolombatović, pesci. 8. — Lastavica,
,Triglia lineata*. 8. Letica lastavica ,Exocoetus
Bondeleti'. 21.

đ. kao ime konu (Lastavica). — Između rječ-
nika u Vukovu: u pjesmama ime koi^u (va)a da
što je brz i lak kao lastavica) s prin^erom:
Sedlaj, slugo, dva koAa viteza: mene vilu, tebe
lastavicu. Ti osedlaj koda Lastavicu. Nar. pjes.
vuk. 2, 55. Izvedoše koda Lastavicu. 2, 57. I
opremim dva koda viteza: mene Vilu, tebe La-
stavicu. 8, 249. Na vilenu kodu Lastavici. Nar.
pjes. juk. 845.

e. u prenesenome smislu, vidi u Vukovu rječ-
niku: lastovica (u Crnoj Gk>ri) sastav)eni rogovi
u kuće, na kojima š)eme stoji, za to se kaže:
kuća načidena na ,lastovicu*, u koje sa strane
dezine dužine nema rogova nego stoji osječena,
nalik na lastavicu kad raširi krila s primjerom
iz narodne pjesme: Bijelu mu zanijela kulu, od-
nijela desnu lastovicu. uprav je lastovica strana
od kuće na kojo^ nijesu nasloieni rogovi na zidu,
nego se sastavfaju, tako da je gonii dio od zida
kao trokut, mislim da je ime od toga postalo Što
su rogovi negda bili duli i sačiikavali kao lasto-
vičji rep. P. Budmani. Bijaše zid visok tri
Seži^a, a na vrb laštovice zvonik. 8. ^ubiša,
prip. 196. Mletačko joj je zvono srebrna zvuka
nad zapaddom lasto vicom. prič. 129.

f. u prenesenome smislu, vidi u Vukovu rječ-
niku : lastavica, na glavčini ona jama u koju se
uglavi špica.

g. malin jedan čudna čina i razlika; biše
preslica od dvanadeste lastovic. P. Zoranić 74^.
vidi: Lastavica jest klin od drenovine u šiSki.
šiška ima obično sedam lastavica, u Posavini.
F. Hefele. Lastavica ,der spindel im spindelrad'
u vretenki u Šiški. u Posavini. F. Hefele.

h. Lastavica, ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 119.
lIsTOVAČkJ, a4j. koji pripada lastovicama,

— U naše vrijeme (lastavački). Vjede su joj la-
stavačka krila. Mag. 1869. 106.

LASTOVIČAD, /. eoll. lastovičić. — 5^ oblikom
lastavičad u naše vrijeme. L4stavič&d, u Sara-
jevu. (Đ. Šurmin). coll. od: lastavičići. F. Ive-
ković, rječn.

LASTOVIČAN, lastovična, a^, koji pripada
lastovici, lastovicama. — Od ziv ili od zv vi-
jeka, a između rječnika u Bjelostjenčevu (lasto-
vični ,hirundinens, birundinianus*) i u Stuličevu
(lastovičan ,birundininus* iz Bjelostjenćeva), La-
stavično gnezdo. Sredovječn. lijek. jag. star. 10,
124.

LASTOVIČEI^TE, n. djelo kojijem se lastoviči.

— U Vukovu rječniku: l&stavičede.

LASTO VIČICA, /. mlada lastovica. — U Stu-
ličevu rječniku: lastovičica ,parva birundo, pul-
lus hirundinis', t u Vukovu: l&stavičica.

LASTO VIČINA TRAVA, /. (prema ;t<^'<^««' «=
lastavica), rus. .^acTaBiii^a, Chelidonium majus L.
(Jambrešić). B. Šulek, im. 190.

LASTOVIČIĆ, m. mlada lastovica, — Od zviii
vijeka (]&stavičić), a između rječnika u Vukovu

Digitized by

Google

LA8T0VIČIĆ

917

LAŠĆITI

(l&stavičić ,die junge 8chwalbe' »pullos hirun-
đinis'). A osuditi hoće u dolini Josa&ta kako
goli lastaviČići ostati. Đ. Rapić 8.

LA8T0VIČITI, l&stoviftrm, impf. vidi u Vu-
kavu rječniku: l&9taTi6iti, graditi lastavice na
glav5ini.

LASTOVIčji, a€^j. koji pripada lastovicama,
— Gotovo je u svijem primjerima l&stavičjt. —
Od ZV vijeftaj a između rječnika u Stuličevu (la-
stovič ui lastovičan is Divkoviča?) i u Vukovu
(lastavićji ySohwalben' ^hirandininus'). Laj na suha
lastoviSa. Sredovječn. lijek. jag. star. 10, 110.
Lasta vičje skotine upade T6bi(ji) u oko. M. Div-
kovi6, bes. 258*. Upade skotina lastavičja na
oči Tobine. M. Badnić 299h. Iz gdizda lasta-
vi&ijega. E. Pavić, ogl. 864. ZUispa pod gnizdom
lastavičijim. And. Kačić, kor. 278. GFledajde ti
lasta vičije glave. D. Obradović, basne. 808. Pla-
kaSe Tobija, kada od skotine lastavičje oćoravi.
Đ. Bapić 77. — 1 kod imena bifke. Lastovi6ji
koren (I. Sab)ar), Lastovi6ćak (Sab^ar), Lastovka
(Bjelostjenac), rus. .lacToeeHb, 6efi. lašfovi6nik,
(prema lat) hirnndinaria (Bjelostjenac), Cjnan-
chum vincetozionm BBr. (Stulli). B. Šulek, im.
190.^

LASTOVIČkI, aćH. u SMičevu rječniku: v.
lasto vičan.

1. lIsTOVIČJS'AK, m. vidi u Vukovu rječ-
niku : l&stavi66&k| svnlao kojijem se vrti kad se
grade lastavice na glav&ini.

2. LASTOVIČAaK, to. lieka bifka. - Između
rječnika u Stuličevu : l&stovičiiak »vincetozioum,
voz bot.^ Lastavičiiak ,die schwalbenwur£' ,as-
clepias vincetozicam'. G-. Lazić 115. Lastavičdak,
rus. .^acTOBei^'b, Gynanchum vincetozicum BBr.
(Orfelin), v. LastovičAak (vidi kod lastovićji).
B. dulek, im. 190.

LASTOVIĆ, m. vidi lastovičić. — U narodnoj
pjesmi našega vremena (l&stavić). Odnijela ptice
lastavice. Nar. pjes. juk. 420.

1. LA8t6vKA, /. iensko čefade s Lastova.
P. Budmani.

2. LASTOVKA, /. vrsta masline koja raste
visoko i granato. Slovinac. 1882. 187. — Vaja
da raste na Lastovu.

8. LASTOVKA, /. lastovifji koren^ vidi kod
lastovičji.

LASTOVO, n. ostrvo u Dalmaciji blisu Mfeta,
tal. Ldgosta, grČ. yi&Siaxov, lat. Ladestum, Au-
gusta, i na liemu trgovište (Bepert. dalm. 1872.
12). — Nalazi se pisarM od zvii vijeka^ a iz-
među rječnika u Mikafinu (Lastovo, otok ,Ge-
ladus. Augusta^ g^je se ruij prije nahodi, u Be-
linu GLagosta, isola nello stato raguseo' ,La-
destris' 428«), u Vukovu (,insel Lagosta unwelt
von Bagusa*). Knez od Lastova. J. Palmotid
271. (Lastovo, otok za Korčulom, koji je spadao
pod vlast dubrovačke republike. 8. Skurla. 277).
Lijepe otoke od Lastova i od Lopuda vam do-
bavi. J. Kavaiiin 1881>.

LASTOVSKI, adj. vidi u Daničičevu rječniku:
lastovbskjj, što pripada Lastvi, koju vidi: ,1a-
stovbsko blato'. M(on. serb). 6a (1305—1807).

LASTBIĆ, m. prezime piscu BošUaku zviii
vijeka koji se obično piše Filip iz Oćevije, vidi
F. Lastrić, od\ test., ned. P. Budmani. — ispo-
redi Lastrić.

LASTUBA, /. vidi palastura. — U Bjelostjen-
čevu rječniku: lastura, naj vekša ostriga ,pina,
concha margaritifera, concha oyteriaca, ostrea

major*, i u Volii^inu: ,conca, oonchiglia' ,mu-
scheP.

LASTUŠA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. živ.
88.

1. LASTVA, /. skača, zaskok, mjesto medu
ratovima gdje Sto raste. M. Pavlinović.

2. LASTVA, /. rnjesno ime. — Lsmeđu rječ-
nika u Vukovu (ovako se zovu mnoga mjesta u
Crnoj GU>ri i onuda po susjedstvu, n. p. ,Lastva
Ozrinićka', planina od Nikšića do Kčeva, Cuca
i Pješivaca; ,Kastel Lastva', lazaret i nekoliko
ku& u Pafitrovićima kod mora), i u Daničičevu :
selima koja je kra(ica Jelena dala manastiru bo-
gorodice rtačke išla je međa ,otb Lastbve, kako
teče studbubCb Mostbcb u lastovbsko blato'.
M(on. serb). 68. (1805—1807). mislim da će to
naj prije biti sadaši^a Lastva koja se italijanski
pi&e ,Castel Lastua'.

a. selo u BostU u okrugu bihačkome. Statist,
bosn. 52.

b. liekoliko mjesta u Crnoj Gori, planina.
Olasnik. 40, 27. 80; selo u Čevu. 40, 18. Od pi-
tome Lastve Crnogorske. Pjev. cm. 89l>. U kr-
vavu Lastvu Ozrinićsku. 88*.

c. selo u Dalmaciji u kotaru kotorskome^ tal.
Castel Lastua. Bepert. dalm. 1872. 7.

d. selo u Hercegovini. Statidt. bosn. 125.
LASTVO, n. vidi 2. last — Od zviii vijeka,

a između rječnika u Stuličevu (v. lasnoća). Umri,
kd je živio, u lastva (Epolun). J. Kavaiiin 890b.
Bogatstvo i lastvo nije od potrebe razvoju naj
uzviženijih moćiju naravi ludske. M. Pavlinović,
rad. 15.

LASU^A, /. epithimum (u mletačkome ruko-
pisu), Cuscuta epithymum L. B. §ulek, im. 190.

LASVANIN, m. prezime. — Pomi1^e se zviii
vijeka. Petar Lasvanin. Norini 58.

lIŠOA, /. dem. laž. — (T Stuličevu rječniku:
lažca ,mendaciunouluro'.

lAŠČINA, m. (if.?) augm. lažac. —V jednoga
pisca zviii vijeka. L&žč£nft mnogo na svitu. V.
DoSen v. Pak lažčine nepoStene grle, )ube takvo
Stene. 188^. A lažčina sam laž b)uje. 1411>.
Krivokletnoj pram lažčini. 148*.

lAŠĆAC, Idšćaca, m. rt^esto na nebu vedro
među oblacima (vidi oko). — U naše vrijeme u
Istri (po štokavskom govoru bilo bi laštac).
LSSćac i(dem) q(uod) blSSćac, gen. iSSćaca. Đ.
Nemanić, čak. kroat. stud. 40. — Kod bleSćac
ima ,loous ubi coelum nubilosum disserenat'.

LAŠĆATI se, lašćam se ili lašćim se(?), impf.
vidi laStiti se. — U VranČičevu rječniku: ,splen-
dere*.

LAŠĆET DIV^I, m. Ornithogalum umbellatum
L. (Novak). B. Šulek, im. 190. na Hvaru?

LAŠĆĆTAK LUK, m. vrsta div|ega luka. M.
Pavlinović.

LAŠĆETICA, /. Andropogon pubescens Vis.
(Lambl). B. Šulek, im. 191.

1. LAŠĆiNA, /. vidi 2. last. — Po štokav-
skome bi govoru glasilo laStina. — Od zviii vi-
jeka. Ne bi li ti Bog dao lastčinu. Nar. pies.
juk. 155. Mnoga braća razbluđena u laScini
turskoga običaja. M. Pavlinović, razl. spisi. 202.
LaSćina, last, izmjena u trudnom poslu Sto se
komu dade, ital. ,sollievo^ M. Pavlinović.

2. LAŠĆINA, /. dio grada Zagreba rM is-
toku. Bazdije). 89. — Po svoj je prilici sprijeda
otpalo V.

LAŠĆITI, vidi Uštiti.

Digitized by

Google

LAŠIOA

918

LAŠTITI, 2, b.

LASICA, /. ime ovci. F. Eurelac, dom. živ. 82.
LASiĆ, m. prezime. - U naSe vrijeme. Dimi-
trije LaSid. Bat. 185.

LASKA, /. đjetinaria, lakrdija. — U Belinu
fjeiniku: ,pastocchia* ,nagae' 546^; u Stulićevu:
,niigae' isBelina; u Voltigijinu: ,ragazsata, ba-
gatella' ,kinderey, gauokelej^

1. LAŠKAI^E, n. 4jelo kojijem se laska (vidi

1. laSkati). — U Stulićevu rječniku : »latrooinium,
fartum^

2. lAŠKAI^TE, fi. cijelo kojijem se laska (vidi

2. laskati). -— U Ivekovićevu rječniku.

1. LASKATI, laskam, impf. krasti. — Samo
u Stulićevu rječniku: ,farari'.

2. LASKATI, lafikam, impf. ugoniti u lai, go-
voriti da ko (objekat) laže — Postaje od laž
(-Ž- ispred k promijenilo se na i). — U Iveko-
vićevu rječniku s primjerom: Ti 6ijega laškad
pobratima? Hrv. nar. pjes. 8, 222.

8. LIŠKATI, l&Skam, pf. popustiti, odriješiti
(riječ mmarska). — Od tal. lasciare, mlet. lascar.

— U naše vrijeme u Dubrovniku. P. Badmani.
LAŠKOVAG, L&Sk6vca, m. ime selu u bosan-
skoj Krajini u sjeverozapadnom kraju planine
Kozare. M. Bnžičić.

LAŠNIOA, /. ime selu u Srbiji u okrugu alek-
sinačkome. M. Đ. Milice vid, srb. 811.

LAŠMnA, /. osobina onoga što je lašne, ispo-
redi lasnoća. — Na jednome n^estu xyiii vijeka.
Za dati ma laši^ino. And. Kaćić, kor. 166.

LA§]&6ĆA, /. vidi lafii&ina. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. To se sdrži u )ubavi Božjoj
za lašiioću od zakona. S. Margitić, fi»la. 223.

lAŠTEI^E, n. djelo kojijem ko lasti ili se što
lasti. — Starci je oblik laStenje. — Između
rječnika u Belinu (laStenje ,lisciamento, abbelli-
mento* ,ezpolitio' 441^) i u Stulićevu (,8plendor,
fulgor, nitor'). Laštenje od svitlosti. B. Kažić,
rit. 174. Gizde, raskošne odi6e i laštenja ne
pristoje neg žonam nečistim. Blago tori. 2, 156.

— U ovijem primjerima nije jasno snačeAe: laž?
laskaiie? Izbodi na si svijetb laštenje i grdi sni
i prizraci. Zborn. 162^. Ova zapovM zakraćuje
vsaku lah, vsako lažtenje i vsako zlogovorenje
na iskriiega. Š. Budinić, sum 89^.

lAŠTILAG, l&Stioca, m. — U pisaca našega
vremena. ,lackirer^ Zborn. zak. 2, 296.

lIŠTILO, n. oruđe sa laštei^e. — Između
rječnika u Stulićevu (,instrumentum perpoliendis
metallis'). — I u pisaca našega vrefnena. Laštilo,
techu. jpolireisen, polirstahlS frc. ,brunnisoirS
egl. tburnisker', tal. ,branitojo, forbitojo'; cr)eno
laštilo, tal. ,rosso da bmnire' ,polirroth, ronge,
crocus, pariser roth', frc. ,roage (k polir)', egl.
jeweller'8 red, rouge, crooos'; ,glanze, gl&nzma-
schine^ frc. ,lis8oir', egl. ,glazing maohine, sa-
tining-apparatus, sleeking-machine, smoothing-
machine'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

1. LAŠtInA, /. u jednome primjeru našega
vremena kao da snaći lasnoća ili last (vidi 2.
last). Kolikih maka je stala ta poto&a laština.
M. Pavlinović, rad. 68.

2. LAŠtIna, /. osobina onoga što se lasti ili
Što je ealašteno. — U pisaca našega vremena.
Laština, tech. (glac) ,politurS tal. , poli tara, for-
bitura, lostroS chem. ,blickS tal. ,lampo, lam-
peggio'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

LIŠTITI, l^tfm, impf. levigare, polire, illi-
nere, činiti da što bude glatko tako da odsijeva.

a- stoji mj. MgdaHega b. — Mj. -St- u ča-
kavaca a i u zapadnome govoru kaže se šć. »
Akc. se mijeiHa u praes. 1 » 2 pl.: laštimo, la-
štite, u aor. 2 » 8 sing. I&št7, u part. praet. pass.
lEšten. — U aktivnome obliku kao da se nalazi
samo u našemu (i u ruskome) jeziku, ali je ko-
rijen Usk (l-bsk u ruskome) praslavenski. postaje
od ovoga korijena nastavkom i te se pred Hm
sk mijeiia na s5, S6, šć, št. — isporedi stslov.
Ibštati se ,splendere*, ćeš. lesk, Isknoati se, les-
knoati se, Ištiti se, poj. Iskn^c si^, Isnać si^,
Isnić sig, (rus. aocKi>, .locHjTb, .loa^HTb).

1. aktivno.

a. ti pravome smislu. -— Amo moie pripa-
dati ovaj primjer: Vino lašći lica. M. Gazarović
117b. — IJ ovijem je primjerima poikešto prene-
seni smisao. A čelo ma (Kupidu) blad ]uveni
lasti, resi i odiva. 8. Bobajević 232. Koliko ćeš
moć trpiti smrad tvoga istoga tila, koje sada
toliko laStiS i miluješ! A. d. Bella, razgov. 222.

b. u osobitome značeiiu, ličiti, bijeliti, ru-
meniti (lice), čersati (u ovome rječniku ima samo
refleksivni oblik čersati se). — isporedi tcU. li-
sciare. — U Dubrovniku od xvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (,lisciare, allisciare' ,levigo'
441^) t u Stulićevu (gdje stoji uz laštiti se, ali
ima primjer za aktivno značeiie uzeto u pisca
M. Držića, vidi pod b; isti je prUnjer i u Be-
linu rječniku). Kih je taj poso vas obrvo tan-
čati i laštiti obraz, ne presti ni tkati. M. Držić
90. Mrči i lasti dlake sijede i od obraza sabor
tmasti. L Gundulič 459.

c. u prenesenome smislu, laskati. — U Be-
linu rječniku: laštiti tkoga ,adalare, lusingare'
,adalor* 87b.

đ. neprelazno, značeiieje kao kod 2. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Sto ubožkoj obitili
pristoji kft li laSti a svili . . . J. Kavanin 854*.
Kratice k& zlatnimi ha}inami lasti. 521*. —
Part. praes. akt. ncUazi se češće u istome smislu.
Stan po klondih alizan lašćeć kako meden. M.
Marulić 77. Kako krištaldenu lašćečema jaspida.
Anton Dalm., nov. teSt. 2, 205l>. apok. 21, U.
Dva venca od roŽic i ži)ev laSčećih. F. Vrančić,
živ. 18. Bi viđen s obrazom nebeskijemi svijet-
lostijemi čudnovato prosvijetljenijem i laštečijem.
B. Kašić, id. 74. Obkružila tebe s lirimi množ
od laštećih spovidnika. rit. 119.

2. sa se.

H. pasivno. A mastim od čerse daleko na-
šaste lica im (vUam) svuder se pengaju i laste.
1. Gundalić 145.

b. refleksivno, nitere, ^aU se, ^jajati se;
prema zrMĆe^u koa 1 svjetlost ne ishodi iz sa-
moga subjekta (kako iz sunca, zvijezde, svijeće
itd.), nego odsijeva jer je gladak (kao zrcalo Ud.).
— Od XV vijeka, a između rječnika u Mikajinu
(laštiti se, sjati se ,niteo, nitesoo, oolluceo, elu-
ceo, luceo, splendeo, fulgeo, splendesco'), m Be-
linu (,lacoicare' ,luceo' 444b), u Stulićevu (,fal-
gere, refulgere, fulgarare, ooruscareO, u Volti-
gijinu (,lacicare, lucciare, lisoiare* ,gl&nzeD,
schimmern*). Bika mala laščaSe se kako zlato.
Aleks. jag. star. 8, 807. I na brade prami la-
šćaše se ckvara. M. Marulič 49. Mlada kožica
lasti se na meni. M. Držić 51. Nu ako li, ruso,
u belu kopniš ličce da t* se lasti, . . . savija^ ga
u rasu belu. A. Čubranović 147. Da kolar vina
se laSći. Nauk brn. 28b. Guste iie kose koje s«
lašćahu zlatnom sfjetlošću. B. Kašić, per. 20.
Bez svrhe i kraja plahe su i tašte (vile), biooim
od jaja Čela se i&ih laste. I. Gundulić 144. Ono
malo nadvoriie masti izpečene koja okli i koja
se lasti. B. Zuzeri 266. Laićiti se, svijetliti se

Digitized by

Google

LAŠTITI, 2, b.

919

LATIČNO

od svijeta jali od masti; more se laici od sun-
čanih Braka; uglađena sabja laS6i se ; če)ade
mladoliko lašći se; ugor se lašći od masti. M.
Pavlinović. Ormari mu se ladte, mogao bi se u
nih ogledati. M. Milas. — U ovome primjeru
kao £i svjetlost ishodi iz sama subjekta (splen-
dere, fulgere) : Vidi ju (kamaru) prosfijet)enu sa-
mijemom s^etlosti usrjed koje biše sfeti otac
lašteći se i sjajući is sebe čeote zrake od sfje-
tlosti. B. Kafiić, vL. 82.

TiAŠTIV, ađj. koji se lasti. ~ Od xvii vijeka^
a ismedu rječnika u Belinu (,liscio' ^laevis' 441^),
tt Stulićevu Osplendens, resplendens, fulgens, re-
fulgens, ooruscans eto.'), u Voltigijinu (,liscio,
luoicante' ,glansend^.

a. a4j' Kroz tve šilom zarađene i laštive
ženske prame. 6. Palmotić 2, 188. A od laštiva
orna ebana s tle trpeze gladke ustaju. 8, 61«.
Ona bjefie tka}ica postava bilijeh i laštivijeh. S.
Bosa 190<^.

b. adv. l&štivo. — U Stulićevu rječniku:
,nitide, splendide, lucide'.

lAŠTIVAC, 14gt£vca. m. čovjek što lasti (samo
u prenesenome smislu: laskavac). — Samo u Be-
linu rječniku: ,adulatore, lusingatore' ,adulator'
38*.

LAŠTBE, /. pl. ime mjestu u Istri. — U ru-
kopisu XIII vijeka prepisanome xvi. Idoše na
LaStre. Mon. croat. 19. (1275 prep. 1546).

LAŠTBICA, /. nadimak pjesmi sastavjenoj za
smijeh i za maškaru. M. Pavlinović.

LAŠTBIĆ, vidi Lastrić. ,P. Philippus Laštrić
ab Oćevia'. Sohem. bosn. 1864. 99.

LAŠTBITI SE, laStrim se, impf. laštiti se, —
Samo na jednome mjestu xyiii vijeka^ gdje može-
hiti stoji -r- grijeikom. Na i^ima su devetera
vrata, ka se laštre, kanda su od zlata. J. Krm-
potić, malenica. 4.

1. lAStVO, n. laž, — Uprav lažbstvo. — Od
XVI vijeka, a ismeđu rječnika u Belinu (,buggia,
menzogna' ,mendacium' 152«), u Stulićevu (,fictio,
simulatio'; lažtvo, v. laž), u Voltigijinu (lažtvo,
v. laž). Kaže laštvo neprijat^}& danaSi^ih. D. Ba-
Aina d7b. Za laž zlo stoji taj ki so pokore od
lažtva ne boji. F. Lukarević 124. Lažtva ne
mari Činit mi bez broja. 137. Hotio sam lažtvom
ozlobit višne. 247. Nenavidos, lafitvo, u svakom
nevjera. A. Sasin 128.

2. LAŠTVO, fi. (uprav bi trebalo kasati ulaS-
tvo), vidi ulaz. — U ruiše vrijeme u tjevemoj
Dalmaciji, Kad jedna obite} spane na samu kćer,
onda . . . zovu kakva vrijedna mladića u laštvo
(u kuću). y. Bogišić, zbom. 855.

LAŠVA//. mjesno ime u Bosni.

a. rijeka, — Ismeđu rječnika u Vukovu
(rijeka koja teće kroz Travnik i utjeće u Bosnu
,ein fluss in Bosnien' ,fluviu8 Bosnae'). Pregazili
LaSvu i Busovku. Osvetn. 7, 81.

b. ime saseoku u okrugu travnićkome. Sta-
tist bosn. 62.

LAŠVAKIN, m. presime (čovjek iz Lašve), —
Pomiiie se xviii vijeka. Petar LaSvanin. Norini
75.

LAT, m.(?) na jednome mjestu u pisca Du-
brovčanina ima ni u lat što može značiti : ni po
Sto; ali može biti da treba čitati ni ulazit. Ja
neću ni u lat goru. M. Đržić 167.

lAtA, /. hyp. Latinka. — U Vukovu rječ-
niku s primjerom iz narodne pjesme: Tebe ć'
Lata omrasiti s majkom.

1. lAtAE, Idtka, m. iMto izatkano, tka1^e, —

Po svoj je prilici ista osnova što je i u prasla-
vertskome lata, krpa, prikrpa, isporedi rus. aata^
češ, lata, po}, lata, vidi i 1. latica. — U naše
vrijeme, Vezak vezla Merima djevojka na pen-
jem na debelom latku. Nar. pjes. vuk. 1, 257
—258. Latak ,stoff'. Hajdenak 58. Latak, tvar
,zeug^ 59. Pamućni latak ,baumwoll-stoff'. 58.
Svileni latak ,8eidenstoff'. 54. Vuneni latak
,wollstoff^. 54.

2. LATAK, Ifttka, m. vidi lakat od čega po-
štede pren^eštaiiem slova k » t. — Od xviii vi-
jeka u liekijem kraljevima. Nemojte štogod činiti
nepravetno u sudu, u latku, u utezu, u mjeri.
J. Matović 897. ,Latak' mjesto ,lakat^ G. Martić
u Nar. pjes. juk. xi.

LATANA, /. ime liekakvoj rijeci, po svoj pri-
lici iHem. Leitha. — U jednoga pisca Dubrovča-
nina XVI vijeka. Do rijeke Latane. M. Vetranić
1, 45. Dunav i Latana. 8, 268.

LA.TAS, fft. prezime, u hrvatskoj krajini. V.
Arsenijević.

LAT&bAn, Laterdna, m, Lateranae aedes, ba-
silica Laterana, papiftski dvor i crkva (svetome
Ivanu u Bimu), U Bim gdi u orikvi od Late-
rana nahodi se stolac od drva. F. Glavinić, cvit.
20—21. Isti Konstantin u polaći svojoj od La-
terana. 864a. u eri k vi od Laterana gdi sveti
otac misu služaSe. 8711>. Prozva ju (crikvu)
svetim Ivanom od Laterana. 481b. — U ovome
primjeru stoji kao pridjev uz svetoga Ivana
(crkvu) : U crkvi svetoga Ivana Laterana. A. Gu-
ćetić, roz. mar. 65.

LATEBANENSKI, adj. vidi lateranski. Crkva
Lateranenska. P. Knežević, osm. 871. U saboru
lateranenskomu. A. d. Gosta 1, 25. J. Matović
206.

LATEBANEZ, m. čovjek (kanonik) što pri-
pada lateranskome kaptolu, — Na jednome mjestu
XVII vijeka. Kanonika regulara lateraneza. B.
Kašić, nasl. x.

LATEBANSK!, adj. koji pripada Lateranu.
— Od XVII vijeka. Z ramenom crikvu, da ne
pade, podpira lateransku. F. Glavinić, cvit 885b.
Bim i lateranske države izručivši papi. 482«. On
svo'e stavi u red lateranski. J. Kavaiiin 1481*.
A ova je zapovid ućii^ena u saboru lateranskomu
godine 1215. J. Banovac, razg. 288. Od sdbdra
luteranskoga, fiorenskoga. J. Matović 198.

1. LlTICA, /. vidi značeiie u Vukovu rječ-
niku (uprav je dem, 1, lata, vidi kod latak). —
V naše vrijeme, a između rječnika u Stulićevu
(,pars indusii sub axillaO i u Vukovu (klinčić u
kofiu)e pod pazuhom ,der armzwiokeP ,cuneus
tunicae^ Latica ,cuneu8 tunicae'. D. Nemanić,
čak. kroat. stud. iftsg. 48.

2. LATICA, /. Bromus arvensis L., ovsik, divja
zob, — u Srbiji u okrugu pirotskome. S. I. Pe-
livanović. javor. 1881. 128.

8. LATICA, /. žensko ime, — U latirukome
spomeniku xviii vijeka. ,Soror dioti Gruboe La-
tina'. K. Jireček, die wlachen. 9. (1285).

LATIČIĆ, m, prezime, vidi u Daničićevu rječ-
niku: Latičićb, vlastelin vojvode Badovana Pa-
vlovića i sina mu Ivaniša, prvoga »dvorbskjjS
knez ,Pavao Latičićb' 1489—1442. M(on. serb).
401. 418. — Vlastelin sinova istoga vojvode Ba-
dosava knez ,Tomašb Latičićb' 1454. M(on. serb).
472. ~ PomiiHe se i xviii vijeka. Latičić. And.
Kačić, kor. 455.

LATIČNO, n. ime planini između Pive i Go-
lye. (ne znam, ko je zabifežio).

Digitized by

Google

LATIFA

LATtFA, /. dnugojub, cvijet. — Od arap, tur.
latif, ugodan, — U narodnoj pjesmi hercegovačkoj
našega vremena, Gon^e lale koća sedla, al-baber
se za put sprema, a latifa derbe muti, a neven
ga redom poji. Nar. pjes. horo. vuk. 1, 26i. La-
tifa, dragojub. 345.

1. LATIN, adj. vidi latinski. — Od tal latino.
— XVI • XVII vijeka.

a. vidi latinski, a. Ko pomanjkanje latinim
jezikom govorit se ,reciduum^ Š. Buđinić, ispr.
40. Bez manja potrebna od jezika latina. I.
Dr£ić 296. U latinomu alfabetu je slova 22. I.
Ančić, vrat. xii. Purgatorio od riči latine ,purgo*.
157.

b. vidi latinski, c. Da se sjedine s latinom
crkvom. I. Ančić, svit. 175. Latina žena ne ima
slidit običaja muSa Grka. 219.

2. LATIN, m. suvrst vinove loze (u Samoboru).
B. Šulek, im. 191.

8. lAtIn, m. prijevod na latinski jesik (kao
školska sadača). — Po tal. latino. — U jednome
primjeru pisca Dubrovčanina xvi vijeka, gdje
dati latin stoji u prenesenome smislu, kao što ne-
ugodno naručiti ili učiniti. Pedant : Nije mi drag
ovi Turčin ovdi, smesti če moje posle. ,Nolo te',
poč mu ću dat jedan latin. M. Đržić 174.

4. LATIN, m. vidi . Latinin. — xvi t xvii vi-
jek^, a između rječnika u Bjelostjenčevu (Latin,.
Talijan ,Italus'), u Jambrcšičevu (»Italus*), u Vol-
tigijinu (,Latino, e anche Italiano' ,Italiener').
Oblast koju Latin zove jurisdikcion. Š. Budinić,
ispr. 9. Što Latin govori ekvivokati. B. Eašić,
zrc. 46. Lino papa bi Latin, u Volteri od Tos-
kane rojen. F. Glavinič, cvit. 319*. Nij' Latina
ali Grka . . . J. KavaAin 278*.

5. lAtIn, Latina, m. ime selu u Hrvatskoj u
okrugu modruško -riječkome. Bazdije}. 52.

LATInAO, Latinca, m. vidi Latinin. — Od
XIV vijeka, a između rječnika u Stuličevu (,Italu8,
Latin us') t u Daničičevu (Latinbcb, gledaj La-
tinin b). l!ribb grada (Dubrovnika) )udije mbde
suda da ne imaju razve predb Dubrovčani vinu
predb Latinci. Mon. serb. 228. (1895). Viruj,
pobro, ako ti je drago, jor to znadu Turci i La-
tinci. And. Eačić, razg. 318^. Đa su pak svu
rimsku Dalmaciju Hrvati posjedovali, priznaje
sam dalmatinski latinac Lucius. M. Pavlinović,
razg. 27.

LATINAŠ, latin&ša, m. koji umije ili koji
piše latinski. — U jednoga pisca našega vremena.
Aroižakan Toma, splitski latinaš. M. Pavlinović,
razg. 32.

lATINČAD, /. coll. Latinče. — U naše vri-
jeme, a između rječnika u Vukovu: (coll.) ,die
jungen Lateiner' Juventus latina'. Eto gore na
bijeloj kuli, onde ima dvoje Latinčadi, zovu tebe
na mejdan junački. Nar. pjes. vuk. '2, 475. Do-
vešću ti dvoje LatinČadi. Pjev. crn. 262l>.

lATINČE, L&t£nčeta, n. dem, Latinin. — Mješte
mnoiine ima coll. Latinčad (vidi). — V naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (»das La-
teinerohen' ,Latinellus'). kV povika sa grada La-
tinče. Nar. pjes. vuk. 2, 144. A povika s bo-
dena Latinče. 2, 476. — U narodnijem se pjes-
mama često kaše bijelo Latinče (kao o građa-
iiinu što nije pocrnio na suncu kao sejak). IJstan\
momče, bijelo Latinče. Nar. pjes. vuk. 2, 145.
Pusti kop|e Miloš Voinović, te prikova bijelo
Latinče, prikova ga za Ledanska vrata. 2, 146.
I ufatiš bijelo Latinče. Nar. pjes. petr. 1, 11.

LATINI, m. pl, ime selu u Bosni u okrugu
bihačkome. Statist, bosn. 49.

920 LATININ, b.

1. lAtINICA,/. latinica slova, latinski alfabet.

— U pisaca naloga vremena. Eh ! pa zaSto bar
ne bacite latinicu? M. Pavlinović, razg. 74.

2. LATINICA, m. prezime u Dubrovniku xv
vijeka, vidi u Daničičevu fječniku : Dubrovčanin
»Dabiživ Latinica' 1408--1415. (Spom. sr.) 1, 44.
181.

lAtINIČIĆ, m. prezime, isporedi 2. Latinica.

— vidi u Daničičevu rječniku: Latiničićb, Du-
brovčanin VlahuSa Latiničićb 1444 držao je ca-
rine u hercega Stjepana (Spom. sr. 2, 110. 111.
118).

lATINIĆ, tfi. prezime (isporedi Latinica). —
XVI vijeka, Po&tovanomu Niku Latinicu. N. Na-
joSković 1, 297.

LATInIJA, /. coll, Latini. — U narodmjem
pjesmama našega vremena, a između rječnika u
Vukovu (,dio Lateiner' ,Latini' s primjerom iz
narodne pjesme: Nek se čudi mudra Latinija).
Dok ne znate što je Latinija. Nar. pjes. petr.
2, 690.

lAtININ, m, Latinus, čovjek iz naroda što
je ihegda iivio (u Italiji) u Lac\ju (Latium) i u
Rimu-^ iz ovoga su postala i druga značei^, —
Množina: Latini (gen, L&tfnft). — Od prvijeh
vremena, a između rječnika u Mikafinu (Jtalns'),
u Belinu (pl. Latini ,Latini' 426^; Latinin Jta-
liano, d' Italia' ,Italus' 421»), u Vukovu (1. ,der
Lateiner' ,Latinus'. — 2. ,der Italiener' ,Italus'.

— 3. u Crnoj Gori i onuda po okolini zove se
Latinin svaki čovjek zakona rimskoga s primje-
rom iz narodne pjesme : Pokraj mora sve Latine
|ute. — 4. kao Sto u Dalmaciji primorci i Bo-
duli zovu sve ]ude sa suhe zem)e iznutra ,yia-
sima', tako i Vlasi svakoga koji je obučen u ta-
lijansko odijelo zovu ,Latininom', makar bio koga
roda i zakona), u Daničičevu (.Latinus' za Čo-
vjeka rimske vjere; u tom značeiiu dolazi i sa
Dubrovčane). — Ima u jednome rttkopisu xyi
vijeka riječ latini posve krivo napisana (pisac je
preveo ovako latinsku riječ tinea!!): Koje lupei
ne more poletjet ni latini (,latjnj') ne more ga
privenut (,quo fur non appropiat neque tinea
corrumpit'). N. Bai&iua 320«. luo. 12, 83.

a. u značei^u sprijeda kazanome (Latinus).
Koji bjehu u linbu . . . bez nijedne zloće, Žudio
buai ali Latinin ali Grk. Zbom. 122«. Rodom
je tudinin, došo k nam njekada, državom La-
tinin. S. Gučetić Bendevišević 208. Spijevanja
od vrijednijeh Latina ali Grka. D. Zlatarić viii.
K nam Latinin jedan grede . . . Trojani se i La-
tini rate, biju, ko)u i sijeku. 6. Palmotić 2, 140.
Sve okolovine, koje Latini zovu ,oircum8tantiaf '.
S. Matijević 19. Toliko Latini koliko Italijani
ovo slovo ,g' inako izgovaraju. B. Gkunaiiić 18^.
Bič koju ni Grk nije mogao istomačiti ni La-
tinin. I. Zanotti, ined. prifi. 80. Latini boga
zovu ,deu8'. M. A. Be|ković, sabr. 56. Kog će
vraga Latininu ono ,met' na kraju riječi, kad
kaie ,egomet, ipsemet' itd.? Nov sr. 1817. 541.

b. u širemu smislu, Italijanac, Talijanae,
Boj su bili š iiima (Turcima) Hrvati, Bi^Aaci,
Grci ter Latini, Srbli ter Po}aci. M. Marulić
245. On Turke s načinom izagna iz Pu^e,. bivši
jar Latinom smoklo do koSu|e. H. Lučić 257.
U ove jur strane, Latini gdi stoje. D. Raiiina
78^. Ako Latini u stvareh i^ih jezika kime svak-
Čas govore . . . 162h. Prid Mm postupa mn-
čenstvo koje Latini zovu ,martirio'. B. Kašić,
per. 94. Latini ti hfalu daju, Nimoi tokoji gdi
si bio. M. Gazarović 141 b. Naskočiv Latine i&ih
grade naruži. I. T. Mrnavić, oem. 20. Ksko se
radjamo Hrvati ali Latini, iftt. 86. Vrle Gote

Digitized by

Google

LATININ, b.

921

1. LATINKA, a.

i Slovine mi đigosmo jar, da sbija sve Bimjane
i Latine u primorska Dalmacija, (jh. Palmotić

1, 11. Ne čini raslikosti od Grka, Žudija, Lati*
nina, Ilirika, TadeSka. L An6i6, vrat 124. Na
Latine vojska posla. P. Vitesović, kron. 142.
A oieni dva nejaka sina s preko mora otad od
Latina. Nar. pjes. vok. 2, 180. — često o MU-
HćinM. Mi gospodina vojevoda Badosavb i sin
mi knesB Ivanifib dajemo na viddnbje vsakooma
&lovdka koma se podobaa i prdt koga lice ovb
naSfc listb otvorenb dojde, ali bi prdd gospodina
cara tarskooga a ili prdd gospodina kra)a agrB-
skooga a ili prdd gospodina kra}a Tvrbtka bo-
sanakooga ili inooga Bošiianiiia a ili gospodina
srbpskooga a ili Latinina . . . Mon. serb. 868.
(1482). Ja, veliki vojevoda gospodinb Stdpanb
daja na viddnbje vsakoma človdka maloma i ve-
likomu prddb koga se isnese sej zapisanbje nafie
otvorenno ali prddb prdsvdtldmb gospodinomb
oeearomb rimbsodmb i kra)emb ngarscdmb ali
prddb oaremb torsodmb a ili prddb kra}a bosan-
skoga a ili inoga BoSi&anina a ili prddb gospo-
dina srpskoga a ili Latinina . . . stvori milostb
goepootvo mi, da je vidimo vsema svdta kako
grada Đabrovnika, knesa i vlastelom i vsoj op-
6ind dabrovačkoj . . . potvrbdismo imb . . . vsd i
vsakoje pove)e . . . 881—882. (1485) (kod ova dva
primjera Daničić dodaje : ovdje se va}a da misle
Mlečići). To jest slavni i bojnički narod kojino
je o hrabranstva sta' svojih raka hrabrenički^^,
a ne a noga zakovanstva ko neskladno liega
para, kad Latinin ga akara. J. KavaAin 241l>.
Vele Aema mladi jaAičari: ,Ne bndali, kneže La-
tinine' . . . Car je nema tiho besidio : ,Silna glavo,
Latinine Pavle'... And. Kačić, rasg. 172». La-
tini se ho6e aaSnditi, a onome srpskom odijela.
Nar. pjes. vak. 2, 586. I a Mletka Sto bide La-
tina. 2, 545. Gadan adet bješe a Latina svađ-
bovati roda devojaČkom. 2, 548. Dok dodoie
Mletka pitomome bijela dvora bana Latinina.

2, 582. Podiže se dažde od Mletaka, pa on ide
pod čador Štipanu, pa govori dažde Latinine.
Nar. pjes. marj. S, — U ovome primjeru enači
čovjeka čiji je jesik postao od latinskoga : Erde-
|ani, Maarovlasi, crni i or)eni Latini. J. Ka-
va&in 2881>.

e. čotpek Ho pripada rimsko katoličkoj crkvi
(moie biti da je ovo tnačei^ postalo po katolič-
kome crkvenome jesiku još prije nego su se crkve
rasdijeiile). Sto jestb dohodkb otb Latinb, tozi da
jestb crbkvi. Glasnik. 15, 807. (1348?). Jedan
način kim se krste Grci, a dragim Latini. Na-
raČn. 6^. Đviže se jedan blnd od jeretičastva
meja Grci i priđe dari do Latinov. Transit. 187.
Otci Greci i Latini istočne i zapadne crikve. Š.
Bndinič, sam. 11a. Ove riječi ni Latini ni Vlasi
ne priobma a svoj jezik. M. Đivkovič, nauk.
96b. Grkiiia žena nek slidi razlog muža Lati-
nina. L Ančič, vrat. 219. Duhovnike s i^ima
ine i Latine i Slovine. J. Kavaiiin 100*. Go-
vore Grci da posveće&e, koje Latini Čine, da
nije dobro. J. Banovac, razg. 222. Nigdi se ne
naodi (u nijednome saboru) da se je ijedan u
ovome protivio i govorio protiva Latinom. 224.
Kakono Grci, tako i mi Latini. A. Kanižlić,
kam. I. Sveti oci i Grci i Latini. A. d. Gosta
1, 18. Prvi (Srbi grčke crkve) zovu ftore (Srbe
rimske crkve) ,Latini^ D. Obradović, basne. 806.
dužfii okričene glave, Latini su Hoti, KastriotL
Osvetn. 8, 98. I pokupi Miridita ravna, pokraj
mora sve Latine }ute. 4, 218. Kao Sto Bistjane
Srbima ravna u Hercegovini Krstjane Latinima.
F. Jokić, zem). 48. Latini » rimokatolici. V.
Bogifiič, zbom. 644—645.

d. tt nc^ širemu smislu, čovjek is zapadne
Evrope (kod toga se moie misliti i na vjeru što
nije istočnO'pravoslavna), i same primorce na-
šega naroda ostali narod sove ,Latinima'. Pri-
Sbdbše Latinije i prdješe Gbsarb-gradb. Sava,
sim. pam. žaf. 18. Balduin Konte od Fijandre
bi prvi cesar Latinin u Carigradu. K. Pejkić
50. Odemo li mi mirovat s mirom, Latinine ne-
vjerni junače ? Nar. pjes. bog. 160. Pak s^ opremi,
ode u Latine, kada dođe bijelu Ledanu . . . Nar.
pjes. vuk. 2, 188. Latini su stare varalice. 2,
186. I donese glave od Latina. 2, 476. Pobra-
time, ^ne od Latina! 2, 519. Mudar kao La-
tinin. Nar. posl. vuk. 188. Hercegovci svakog
Evropejca zovu Latininom. Magaz. 1868. 55. —
Vbsaky gostb i trbgovbcb i Latininb. 2^k. pam.
šaf. 46. Kbdi prii Latininb Srbbina, da da
Latininb Srbbinu polovinu Latinb a polovinu
Srbb)b svedoke . . . Gde komu daje Dubrovbča-
ninb svoj dobitbkb komugode trbgovbcu, tere mu
odb liega u bbfab udritb, da se klbnd Latininb
za tozi, da bude vdrovanb po zakonu. Mon. serb.
147. (1849). Da ga za to ne poiSte ni carstvo
mi ni gospoda carica ni gospodinb kra) da ini
ni nitko odb vlastelb carstva mi, ni Grkb ni La-
tininb ni trbgovecb ni Sasinb ni ini nitko u
zem)i carstva mi . . . Spom. sr. 2, 28—24. (1856
prepis. 1862). Zakonb nd ni jestb slično da se
Latininb za Srbbina odbklbne ni Srbbinb za La-
tinina, nu jestb zakonb kako to jo u povedi
zapisano da je porota Dubrovčaninu begova dru-
žina Dubrovčanb. Spom. sr. 1, 8. (1895). Pak
ne idi pokraj mora sida, jer su česte u Latina
straže. Nar. pjes. vuk. 2, 98. Posla zetu Miloš-
Obiliča u Latine da kupi harače. 2, 211. Od-
jaha ga gradu Dubrovniku, pa prodade i&ega u
Latine. 8, 94. Ode pravo k moru na krajinu u
Latine vidat desnu ruka. 8, 471. Kad dođemo
do Kotora grada, tu hoćemo, braćo, zapaziti baš
Mehmeda mojega sinovca, nek pašuje i nek go-
spoduje, neka za to i Latini znadu. 4, 70.

e. Latinin, kao prezime ili muški nadimak.
Kiiigu piše Jerko Latinine. Nar. pjes. vuk. 8,
297. Bogom brate, Šime Latinine! 8, 548.

LATINITI se, lA-tinTm se, impf, postajati La-
tinin (vidi Latinin, c), kao imperfektivni glagol
prema polatiniti se, — U naše vrijeme. Volio
bih se turČiti oli latiniti. S. J^ubiša, prip. 138.

1. lITINKA, / žensko cerade kao Latinin.

— Akc, se mijeika u gen. pl, L4tin&k&. — Od
zvi vijeka (vidi kod b), a između rječnika u Mi-
kafinu GItala*), u Belinu (Latinka ,fem.' ,Italiano,
d' Italia* ,Italu8'), u Bjelos^enčevu (Latinka, Ta-
lijanka ,Xtala'), ti Stulićevu (,mulier itala, latina'
iz D, JRaiitne), u Voltigijinu (,Italiana' ,Italie-
nerinn*), u Vukovu (1. ,die Lateinerin' ,Latina^

— 2. ,die Italienerin' ,Itala'. — 8. ,frauenzimmer
romischer religion'. — 4. ,frauenname' ,nomen
feminae').

a. vidi Latinin, a, — U jedinome primjeru
Manto Latinka metaforički znači vilu latinske
poezije (Virgilija iz Mantue). Nigder se pri-
minka Šibenskoj (vili) nahodi, van Manto La-
tinka. tt Đ. Baraković, vil. 368. — Ovaj primjer
uprav amo ne pripada, jer odgovara značeiMma
pod Latinin, a i b : U sinci od duba vile mnoge
okolo vode sijahu (»> sidahu) i u krilu jabuke
iz duba po razlikih rukah trgane razgledajući
u i^e se gizdahu. i taj jedna koj naj pri u krilo
se nadazrih, vidih da joj na prsih pismo zlatih
slof dijaše LATINKA, i u iie mnoge i mnoge
jabake dvojega jezika male i velike bihu (ale-
gorija: kMevnost latinska i talijanska). P. Zo-
ranić 69».

Digitized by

Google

1. LATINKA, b.

922

1. LATINSKI, 1, a.

b. vidi Latinin, b. Latinko gospoje (meta/o-
rički 0 Italiji), oholi tvoj ures i dike te tvoje
slove se do nebes. M. Vetranić 1, 82. ^iubav
veliku jednoJEi gospoji Latisci nošade. Đ. Ba-
nina 10&. Kako ga umori Livija zla Latinka.
sob. M& mila Latinka )ubka t' se viđaše. 102b.
Bih Vilu (Slovinku) odpravi\ u Zadru da poje . . .
al^ oni voliše Latinki pogodit, sramni su možebit
jezikom svojime, ter vole govorit svaki čas tu-
jime. Đ. Baraković, vil. 18. O nakazo, (uska
neprilike, za te li su Latinke divojke? And. Ka-
čić, razg. 172h. Na krilu mu Latinka, latinski
mu govori. Nar. pjes. vuk. 1, 417. Prepade se
Cruojević Ivo, te Latinci snasi progovara : ,Snaho
moja, Latinko devojko . . .' 2, 557. Piše kiiigu
Latinki divojki. Nar. pjes. istr. 1, 47.

e. vidi Latinin, c. Grk nek slidi Latinku
ženu. I. AnČić, vrat. 244&. Da joj druge u svu
zem]u nije, ni bijele bule ni vlahiAe, niti ima
tanane Latinke. Nar. pjes. vuk. 2, 228. Da se
junak oženiti neću ni Latinkom ni Srpkiiiom
mlađom. 8, 95.

d. vidi Latinin, d. Pa otide niz po}e le-
dansko; gledale ga Latinke đevojke. Nar. pjes.
vuk. 2, 145.

e. latinka, vrsta puške (skovane u sapadnoj
Evropi). No upali bijelu latinku, aP mu pusta
ogai& ne prifati. Nar. pjes. vuk. 4, 181. O ra-
menu zelenu latinku. 4, 825. Pobismo se š i^ima
iz pušaka, jednu ubih puškom srmalijom, a ti
drugu zelenom latinkom. 4, 828. Tanka puška
zelena latinka. Pjev. crn. 181h. Latinci dade
vatru živu. 246b. A na rame breŠke i latinke.
Ogled. sr. 465. On latinku pušku dohvatio. 475.
Đe je tvoja svijetla latinka? 207. Zaciktaše
breške i latinke. Nar. pjes. mag. 1869. 115.

f. ime žensko (vidi i u Vukovu rječniku).
Latinka Maksina. Glasnik, ii. 8, 74. (1706—1707).
Latinbka. S. Novaković, pom. 73.

g. ime ovci. Bruvno. D. Hire.

2. lItINKA, /. 1^eka bifka. Latinka (le-
dinka?), Bellis perennis L. (Gospić), cf. Ledin-
ćica. B. Šulek, im. 191.

3. LAtInKA, /. žensko 6e|ade iz Latina; La-
tinanka. V. Arsenijević.

LATINKIN, ad[;. koji pripada Latinci (vidi
Latinka, f). — xviii vijeka. Mihat Latinkin.
Glasnik, ii, 8, 79. (1706—1707).

lATINKIIJa, /. vidi Latinka. — V jednoga
pisca XVIII vijeka, a između rječnika u Stuličevu
(uz Latinka). Latinkiifiu seb^ za druga nađe. Na-
dod. 151.

LATInLUK, m. ime mahali u Sarajevu gdje
su prebivali katolici. — Postaje od osnove latin
turskijem nastavkom lyk. U Sarajevu hladno pije
vino po varošu i po Latini uk u. Nar. pjes. juk.
612. Prije doŠastja Eugeniova u Sarajevo, muo^o
je kuća krstjanskih bilo, koji su svi š i&ime otišli
preko Save, od kojih se u Sarajevu mahla Latin-
luk i sad zove. F. Jukić, zemjop. 32.

LATINOVCI, Latinovaca, m. pl ime selu u
Slavoniji u okrugu požeškome. Bazdje]. 128.

lAtINOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Nikola Latinović. Nar. pjes. petr. 1, 853 (među
predbrojnicima) .

1. LATINSKA, /. (t. j. zemja), vidi kod la-
tinski, 1, a t b.

2. LATINSKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. Zem)a pod vinogradom u La-
tinskoj. Sr. nov. 1875. 95.

1. LATJnSKI, ač^j. koji pripada Latinima;

rojslična su znaieiia kao i kod Latinin. — ispo-
redi đački, a, b). — Biječ je praslavenska, ispo-
redi stslov. latintski*, rus, AUTuacKik, češ. latinskj,
poj. laciiiski. — Između rječnika u VranČičeDu
(latinska zemja ,ltalia'), u Mikafinu (latinska
zemJa, Italija ,ltalia, Ausonia, Vitullia, Vitalia,
Hesperia^), u Belinu (,latino' ,latinus' 426b; ^ita-
liano' ,italus* 421*; latinska zem}a ,Latio' ,La-
Hum* 426b; ,Italia' 421«), u Bjelos^enievu Gita-
lious' ; latinska, talijanska zemja ,Italia, Antonia,
Hesperia, Vitalia'), u Jambreiićevu (,italicus';
latinska zem}a ,ItaliaO, u Stulićecu ^latinus, la-
tius'), u Voltigijinu (,latinska zemja ,Italia' ,Ita-
lien'), u Vukovu (,lateinisch' .latinus'), u Dani-
čičevu (latinbskjj ^latinus'; za ostatke starih
Bimjana, i to MleČiće; za vjeru rimska).
1. adj.
a. latinus, prema Latinin, a. — my češće
0 jeziku, riječima, slovima, knigama, piscima, U
vanđeju nazarenskomu koje on (sveti Jerolim)
prinesao jest u latinski vlaški jezik. B. Kašić,
is. 74. Molitve bogojubne iz latinskoga jazika
istumaČene. A. Georgiceo, nasl. 846. Krstjenje
grškim jazikom zlamenige opranje, i tako sveta
orikva i u latinskomu jaziku uzdrži ri6 gršku
zoveći ga ,baptismus^ I. T. Mrnavić, ist. 120.
Zove se misnik ,sacerdos' latinskim jezikom. I.
An&ić, ogl. 17. Dja6kim aliti latinskim jezikom
nasta se zvati Slavonija. P. Vitezović, kroa. 51.
Ovi sakramenat zovu Grci ,eucharistia', a u jezik
latinski zlamenuje ,bona gratia^ J. Banovac,
razg. 221. Misnici naroda našega koji se latin-
skim jezikom ne služe. B. Pavlović 8. Na 1446
Vilemiro Vladmirović bi biskup od Kresovije i
u jeziku latinskomu i grčkomu puno naučan i
razuman. And. Kačić, razg. 192. Diploma a la-
tinski jezik ovako počimje . . . 814. — u ovome
primjeru latinsko sred1^ega roda znači: latinski
jezik. Glas je, Bandur da pismati iz grčkoga u
latinsko riječ (riječ^ mj. riječi?) obranom još
preobrati đjelopravje bizantinsko. J. Kavanin
180b. — I u latinske riječi i slova svako pismu
činit (sic) umihu ; nijedan kanče sad to ne omi.
96«. Bič ,satir^ dohodi od latinske riči ,satyra'.
M. A. Bejković, sat. A4a. Načinifie na zidu
svrhu zdenca ovaj nadpis latinskima ričma : ,£x
puteo hio aquas* itd. H8b. — Pisaoci riječi naše
pišu latinskijem slovima ... B. 6amaAić A8».
Tijem slovima mi se ne služimo neg slovima la-
tinskijema. A4b. Ova je pjesma prvi put na-
štampana 1774 godine u putovanu ,Fortisovom'
po Dalmaciji i to latinskijem slovima. Vuk, nar.
pjes. 8, 527. — 4 poveje, . . . dvije latinsci a dvi
srspscije. Mon. serb. 107. (1383 u posnijemu
prijepisu). Bazumnici stari jazika grčkoga i hitri
pismari pisma latinskoga. Đ. Barakovi^ viL 72.
,A' slovo drugo (u ,ZadarJ pak u sebi nT mai^e
latinske ki^ige zrak i slovo prvake. 100. Svojim
djelom latinskime grijeh prikrati. J. Kavanin
97«. Ovu mi prediku bi potriba od polovice
skračati mnogo . . . zato, ako ćeš ju cilovitu,
uzmi iz latinske, ondi je oila. F. Lastrić, test.
ad. 64. — Pisci izvanski, grČki, latinski. J. Ka-
vaAin 116*. — U ovijem primjerima znači što i
rimski: (Govori Kajfa): Nijesmo moćni mi ni-
koga na smrt sudit, draži moji; sudca u ruci
latinskoga smrt i život krivijeh stoji. (x. Pal-
mo tić 8, 75«. Ovi puci ... do malo iza premi-
nutja Benediktova iz strana sjevemijeh sunuše
se s jednom poplavicom od onižja više latinske
kra)evine. I. Đorđić, ben. 117. tako i u ovome
primjeru Latinska (zemfa) moie značiti rimsko
zapadno česarstvo: U istoku niki oarevaše, po
Latinskoj niki krajevaše. Nadod. 11.

Digitized by

Google

1. LATINSKI, 1, b.

928

1. LATINSKI, 2, a.

b. italions, tdlijanskif prema Latinin, b.
Sto pišete la one koji su (e]adB prodavali tamo
na drdvdhb . . . mnogo smo trudili . . . posilaje
iara(aje na sve strane koliko se je naSa moštb
prostirala da se ne prodaja ; jer s toga bdSe pri-
rokb rusaga a i namB po latinbsedhb mdstehb
gdd goToraha: ,Bosna prodaje {adi a tamo je
Bosna blisa vasb a toj ste vbse jedno'. Spom.
sr. 1, li6. (1419). A ili prddb gospoda srbpbsku
a ili prddb gospoda bosanbska a ili prddb go-
spoda latinska Qamačno «« mletačku). Mon. serb.
388. (1487). 891. (1488). ZoV France kra|a, pak
Bov' i Inglitere, . . . Čehe lov' i Ugre, ... eov'
latinske knece . . . M. Maralić 242. Ter osmi-
naesti dan stavismo noga van na latinske kraje.
P. Hektorović 78. U latinskoj Bem{i. B. Gradić,
djev. 140. I^esni razlike Dinka Ba&ine ... a
kojih on kaže sve Sto se sgodi ma stvoriti kros
)abav stojeć a gradu latinskom od ^angle. Đ.
Bai&ina i*. Grada moj, ki se mož* s tvojima
vridnosti takmiti k latinskim mnosima. 78l>.
Prinesoh is latinskoga pastijersku pripovijes
Tassova. D. Zlatarić v. U latinskoj semji. 84*.
Po sve kraje drSave latinske. A. Gaćetić, ros.
mar. 18. Lb liilana drSav latinskih mesta. F.
Glavinić, cvit. 28^. Vnogi kloštri toliko u la-
tinskoj, koliko a franeSkoj cem|i pasti stahu.
51b. Gore ke latinska od franačke rasdi|uja
sem|a. 818b. U Asisa od Umbrije, latinskih
dršav mista. 888«. Plemstvom more se takmiti
s latinskijem gradovima. J. Kavaiiin 198^. Kad
latinsko vino piše (Francuzi). V. Došen 54b.
Uzvisuje i semja slovinska, još i lipa država
latinska brez pristanka Marulu divojku. And.
Kačić, razg. 174b. Pa odoše Mletku latin-
skome. 2, 516. Neka kupi svu latinsku (mU-
tačku) silu. 2, 559. O moj taste, dužde od
Mletaka, kupi vojsku, svu latinsku zem}u. 2,
565. ^uto cvili Đurad Čamojević u Mlijetku
gradu latinskome u tavnioi kra)a latinskoga.
2, 568. Dobro, majko, u zem{i latinskoj,
jesam, mati, curu isprosio u onoga bana od
Mletaka. 2, 578. Otidoše u zem]u latinsku
dok dođoše Mletku pitomome. 2, 582. Preko
mora u zemju latinsku. 8, 286. Treći derdan
od latinskih rošpi. 8, 489. I hi|adu latinskih
cekina. Nar. pjes. juk. 814. — Latinska (eemja)
znači Italiju. Dojde Karlo nikoji Solenka iz La-
tinske, ir je iz daleka. M. A. Bejković, sat. H2b.
U Latinsku pošao. S. Tekelija. let. 119, 6.

e. catholicus romsnus, rimokatolički, prema
Latinin, c. Latinbskjmb ijereomb. Stefan, sim.
pam. šaf. 2. Latinbskoje krbštenije. 2. Jeresb
latinbsku. Zak. duš. pam. šaf. 29. Vdru latinb-
skuju. 29. Popove latinbsci, koji su u Šik}i,
tere drbže vinograde baštino, da daje vsaki popb
čbbrb vina crkvi (arhandelovoj u Prizrenu. Đ.
Danićić). Glasnik. 15, 287. (1848?). Učini se kon.
cilij za složiti crikvu grčku z latinskom. F. Gla-
vinić, cvit. 218b. Budući da meu trieset i šest
župih izvanskih samo jest jih osam od latinskih.
M. Bijanković 108. On nasija prav nauk grčki i
latinski Basilski u sbor glasoviti, kim kti odmet-
stvo predobiti. J. KavaSin 177*. Toliki sabori
koji su bili toliko u grčkoj koliko u latinskoj
zem]i. J. Banovac, razg. 224. Od crkve latinske
iliti rimske. A. Kanižlić, kam. i. Sjutradan po
latinskomu vodokrstju. And. Kačić, kor. 470.
Po svoj crkvi zapadiioj latinskoj. A. d. Gosta
1, 127. U crkvi latinskoj. M. Đobretić 85. Da
im nema lica ni oblika u svu srpsku zem)u i
latinsku. Nar. pjes. vuk. 2, 536. Jesi V čuo la-
tinsko Primorje, kod Primorja rišćanske Kotare ?
8, 120. Svu gospodu srpsku i latinsku. 5, 427.

K latinskome gradu Dubrovniku. Pjev. crn. 18 1«.
I Mirdite što se krste krstom latinskijem. Osveta.
8, 62.

đ. occidentalis, europaeus (?), prema La-
tinin, d. Dve tepsije latinskehb foramb. Mon.
serb. 408. (1441). 27 lažicb i 9 bada|akb ... 2
težje latinbske forme . . . Spom. sr. 2, 100. (1441).
Ksd se ženi srpski car-Stjepane u Ledanu gradu
latinskome u latinskog kra}a Mijaila. Nar. pjes.
vuk. 2, 182. Kako care ode po devojku na da-
leko u zem}u latinsku. 2, 187. Pa otrča dru-
mom za svatovi sa šest stotin latinskih katana.
2, 150. (Knez Lazar) kAigvL ša]e gospodi la-
tinskoj, u k&izi im ovako besjedi: čujete li, go-
spodo latinska? pustite mi mog zeta Miloša, po-
dajte mu od zem]e harače. 2, 214. Peul bio u
zem|i latinskoj, te kovao svijetlo oružje. 8, 280.
Oštre ćorde kova latinskoga. 8, 819. — Vafa
da i ovo amo pripada : Latinski, fino, gospodski :
,Dala mi je latinskoga cvića' (karanfila, ]ubice
itd.). M. Pavlinović.

e. na l^tinskfi stoji adverbijalno kao la-
tinski kod 2. a) vidi a. Na latinsku ,latinamente ;
latine*. A. d. Bella, rječn. 426b. — f,) mdi b.
Na latinsku ,air Italiana' ,italice'. A. d. Bella,
rječn. 421*. — c) vidi c. Sve kuće od ovoga
plemena (Kačiča) drže svetoga Ivana za svoga
brani te] a; . . . oni u donem primorpi slave ga
na latinsku po našemu boŽiću. And. Kačić, kor.
470.

f. kod mjesnijeh imena u Srbiji.

a) prema značenu kod a. Latinske Kule,
Latinski Grad, razvaline u okrugu cmoriječ-
kome. M. Đ. Milićević, srb. 880. — Latinski
Grad, ruševine u okrugu niSkome, Od grada se
poznaju samo okolni zidovi, taj je grad čuvao
,Latinski put* koji je u staro vreme išao od Niša
tuda na Belu Palanku . . . Se)aci vele da je i
onaj grad i to korito gradio nekakav ,Latinski
Car' ; ali imena tome caru niko ne zna i ne po-
mi&e. kra}. srb. 17.

b) prema značenu kod c. U selu GradAi
(u okrugu vraiiskome) imaju teme}i od nekake
crkve koju se}aci zovu ,Latinska Grkva^ . . ,La-
tinska Manastirina' u selu Drenovcu, ostaci od
neke stare zidine ... M. Đ. Milićević, kra|. srb.
284—285. — Između Vučinca i Dobrotića (u
okrugu topličkome) ima jedna crkvica koja se
zove ,latinska', a oko lie je groble. kral. srb.
875.

2. adv. li^t£nski. — Između rječnika u Mi-
kafinu (,italice'), u Belinu (.latinamente' ,latine*
426b), u Bjelosijenčevu (,italice*), u Stuličevu (,1a-
tine*).

a. vidi 1, a. Primismo jedaub listb odb
vaše prijazni (od Hrvoja) koji bdše pisanb la-
tinbski. Spom. sr. 1, 66. (1405). Za više svidi-
te)stvo mojomb rukomb latinski upisano kako
niže udrži. ,Ego Balsa' itd. Mon. serb. 508.
(1467). Pisanb vbldtb 6979, nojevra 4 a pakb
kako se latinski razumd, odb roždbstva Hristova
1470, nojevra 4. Mon. serb. 514. (1470). Život
svetih ispisan grčki, latinski, ... F. Glavinić,
cvit. XIX. Virovaiie latinski iz grčkoga zove
se ,symbolum^ J. Filipović 1, 50». Ma^i, to
jest madraci, bili su kra}i, ako i ne veli ivan-
de}e latinski pisano. F. Lastrić, test. 59. Koja
zato latinski se zove dan gospodinov, a naški
zovemo nedija. ned. 124. Zato oni Babilonsku
kulu stase zidat, . . . meduto jim Bog odluku
smete i jezik jim jedini pomete na taj način
da u šest jezika govoriše; . . . jedan ište da
mu kreča dadu, drugi pako latinski ne znadu,
nego vodu do Aega donesu. M. A. Be]ković, sat.

Digitized by

>Joogle

1. LATINSKI, 2, a.

924

LATITI, 8, a.

K7». Koji se trudio oko prevođoda riječi na
liemaČki i na latinski. Vak, rječn. predg. iii.

b. vidi 1, b. Slovnik u komu izgovaraju
se rije&i slovinske latinski i djački. J. Mika}a,
rjeftn. i. Ne samo djački, nego i latinski aPti
talijanski, predg. Na krilu mu Latinka, latinski
mu govori. Nar. pjes. vuk. 1, 417. AV Tadija
riči razumio, i latinski poče govoriti: ,0 Sei^ani,
žalosna vam majka !^ Nar. pjes. marjan. 62.

2. LAtInSEI, ađj. koji pripada selu Latinu.
V. Arsenijević.

LATtNSTVO, n. osobina onoga što je latinsko
(u rječnicima: latinski jezik). — U Belinu rječ-
niku : (,latinitli' ,latinitas* 426b) gdje se noj prije
nahođif u Stuličevu (,latinitas'), u Volti^ijinu
(,latinit&, latinismo' ,latein^). A katolištvo je la-
tinstvo. M. Pavlinović, razg. 18.

LATINŠĆICA, /. (oko Zagreba) talijanski ku-
kuruz koii se od skora sije po našim krajevima.
Đ. Daničić.

1. LATMaNIN, m. Latinin, — U jedinome
primjeru (našega vremena) rimokatolik. Osim što
ga ištu Latiiiani. Osvetu. 6, 81.

2. LATtl5[ANIN, m. čovjek iz sela Latina. V.
Arsenijević.

LATMaNKA, /. žensko čejade iz sela La-
tina; Latinka. V. Arsenijević.

lAtIBNA, /. fei/iery lat. latema. — Na jed-
nome tijestu XVIII vijeka. 1 zalagao u tovirne
svijoti^ak, crvić za latirne. J. Kavai^in 164^.

LATITI, latim, pf. uhvatiti, uzeti (brzo ili
na silu), spopasti, zgrabiti. ~ Akc. se ne mijeika
(aor. 2 I 3 sing. l&tf). — Nepoznata postaiia. —
Od XV vijeka (vidi predzadM primjer kod 1, a,
aj), a između rječnika u Mika}inu (latiti, popasti,
uhititi ,prehendere, apprehendo, capio, sumo^^ u
Bjelostjenčevu (latim, v. popadam), u Stuličevu
(,oeleriter abripere, capere, sumere'), u Vukovu
(,schnell ergreifen' ,arripio*).
1. aktivno,
a. subjekat je čefade ili što se misli kao
če}ade.

a) objekat je Čefade. Da mene krudelo
židovski puk lati. M. Marulić 174. TJkladali bi
se u pru protiva }udem crikvenim lateći jih. Š.
Budinić, ispr. 183. Dopusti da ga jimaju latiti.
F. Vrančić, živ. 22. Otide sluga ovi noharni i
uađe jednoga druga svoga, koji mu dužan bijaše
samo 100 groša i lativši ga pokazivaše kao da
će ga zadaviti. F. Lastrić, od' 283. Vojnici . . .
udi{ veseli ga latiše (Isusa), test. 116l>. Nikakav
čovik lativši ga, rva se š i^im. 868^. Isus dakle
budući poznao, kako bi došli da ga late i učine
ga kra}em, uteče. ned. 160. Čuvši ovo i^egova
gospoja . . . lati dva sinčića, te s dicom otide . . .
107. Đjavao lativši onoga i s dušom i tilom
odnese u vič^e muke paklene. 882. Đjavao lati
ju da ju izvuče iz grada. svet. 179^. Latite vi
Katu ter ju spropejajte. Nar. pjes. istr. 6, 19.
— Moše se izreci akuzativom s prijedlogom za
dio tijela ili udo što se osobito uhvati kod objekta,
Lativši za ruku toga nesrićnoga, učini da zdrav
ustade. Blago turi. 2, 180. Onda ga (žensko
dijete u liekoj igri) jedno lati za noge, a drugo
za glavu, kao da ga ponesu. Vuk. nar. pjes. 1,
496. — Metaforički (prevariti, uloviti), (Djaval)
lati Adama i Eugu v raji zema|skom. Kolunićev
zborn. 247. Gine podzglavnice pod glavu vsega
urastenja za latiti duše. Š. Budinić, sum. 127^.
ezech. 18, 18.

b) objekat je životii^a, Ku (košutu) latit
želeći dugo vrime trujah. P. Zoranić 11*. — Ne

boj se, nego lati tu ribu za žvale, izvuci na
suho, rasparaj &u. F. Lastrić, ned. 222.

c) objekat je što neživo. Judita mač lati
Đ. Baraković, jar. 77. Latiše kamenje i bili bi
ga još ondi kamenovali. F. Lastrić, od' 205.
Martin, lativši mač, razriza na pole svoju ka-
banicu. 876. Lati svoju luoarion. ned. 75. Ima-
jući sud u|a ili pomasti drage, lativši &im gasi
oni smrad i ogaž. 178. Basrdi se i lativSi, satr
vas sud. 220. Lativši nož dijete zakla nekršteno.
401. Lati ovi list, pridade slugi. svet. 92^. Ni-
kone lativši iedan štap otira ga. M. Pavičić 21.
Lativši glavnu goreću, tom zatira tu paklena
nakazan. Blago turi. 2, 167. Sto je muško la-
tilo oružje. Osvetu. 5, 34. Lati čašu i pij. Doiia
vojna Krajina. (Ko je zabi}^žio ?J — Mole se iz-
reći kako se objekat uzimje. Lopate koje momci
obiručke late. J. S. Be|ković 420. Pa u ruke
lati ^everdara. Nar. pjes. vuk. 4.. 52. Golu 8ab|Q
u ruke latio. Ogled. sr. 184. -- amo može pri-
padati i ovaj primjer: Nemu oni pogani nauk
donosaše na pamet i na jezik običajne psovke,
ar je latio jezik zubi te grize. F. Lastrić, ned.
78.

d) objekat je što umno. Sdlni late i hd-
taju kra)evstvo nebesko. Š. Budinić, sum. 97«.

e) bez objekta, kod toga može jednako
glagol biti prelazni. Lati, nije svatko mati. (Uzmi
što ti se dige, jer nije svatko mati da ti da ono
što je naj boje). Nar. posl. vuk. 168. — Ili jt
glagol neprelazni, te mješte objekta ima akuzativ
s prijedlogom za. I ti s liima lati la oružje.
Osvetn. 2, 155. — isporedi 8, b.

f) mješte objekta ima infinitiv; u gla-
gola je latiti onda drugo značene: početi, naka-
niti se, AV kad gazda esapiti lati, a,V se Aemu
ni polak ne plati. M. A. Be|ković, sat. £7*.
Kućnik va|a da znade alate, kima radit posle-
nici late. .T. S. Be|ković 16.

b. subjekat je ruka ; primjer je u prenese-
nome smislu. Ako naoštrim kako mu^u mač moj
i lati sud iliti pravdu ruka moja. F. Lastrić,
ned. 92.

c subjekat je životiiia. ,Ne padoše na
zem}u^ veli s. pismo ,dok ji latiše lavi i sve kosti
£iove satrše'. F. Lastrić, test 200«. Dođe lav i
lati ovna . . . dođe med vid, lati drugoga . . . ned.
75. Putnik smion udrit i ščekati, a ioii smrvit
što poda se lati. Osvetn. 4, 32.

đ. subjekat je što neživo. Prostrta je mriža
da lati lovinu. M. Marulić 178.

e. subjekat je što umno. Prije nere te lati
svita uvridjenje. I. T. Mrnavić, mand. 50. Pri
ner nas zlo lati mi zlo propudimo. osm. 125. I
debelu (ovcu) nemoć prije lati. J. S. Bejković
368. Jer ga posli drugi posao lati. 89.

2. pasivno. Odi ću laćen biti tere na smrt
pridan. M. Marulić 172. (Isukrst jest bil) na
skončanje laćen, vezan i popejan za umriti. Sta-
rine. 17, 287. (1555). Ako mi budemo latjene od
Aih . . . F. Vrančić, živ. 56.

3. sa se, refleksivno, značeiU je slično kao
kod aktivnoga glagola. — Između rječnika u Vu-
kovu (n. p. posla, ko&a ,ergreifen' ,adgredior').
— Što je objekat kod aktivnoga glagola stoji:

a. u genetivu (naj običnije). Tujega se late.
M. Marulić 141. Meni voćka trećeg lita cvate,
kad se grane dobro debla late; ako li je prifiit
poneiaki, četiri pet on dočeka svaki. J. S. Be}-
ković 147. — Naj češće je u genetivu kakav po-
sao, n. p,: Za ovim nas uči da nijedan čovik
nima se ovoga latiti i na ovo se postaviti nač
n£ od Boga pozvan ni postav{en. Postila. N4>.
On se štagf d i većega lati. M. A. Rejković, sat

Digitized by

Google

LATITI, 8. a.

925

LAUŠA

Cib. Dosta zamršen posao koga sam se latio.
Đ. Đaničić. rad. 20, 155. Meka, na koja bi na-
Tabili sve da se skapa late rada. M. Pavlinović,
razg. 65. Ter se svojih latite poslaka. Osvetn.
6, 21. ■— slično je i ovije: Te sakapi do trideset
droga i lati se drama širokoga. Nar. pjes. vila.
1866. 4da

b. u instrumentalu (o poslu) s prijedlogom
za. Ter žestoko za poslom se late. J. 8. Be(-
ković 2.

e. latiti se rukom u ^ep. dosegnuti. Use
s' lati rakom a ^pove. Nar. pjes. krasić. 1, 15.
LATKA, /. vidi 1. ladica (?). - U Stuličevu
rječniku: ladka ,lebes, cacabus, ahenura, calda-
rium* s dodatkom da je ugeto iz brevijara. —
nepouzdano.

LATKOVAC, Latkovca, m. ime tijestu u Sr-
biji u okrugu kruševačkome. K. Jovanović 126.

LATKOVIĆ, m. prezime (sprijeda je jamačno
otptUo V, te bi uprav glasilo Vlatković). — U
naše vrijeme. Što bi Stanko Tarak promašio do-
čekuje Latković-Jovane. Nar. pjes. vuk. 4, 190.
Latkovi6. Schem. zagr. 1875. 213. 265. Schem.
diac. 1877. 68. Latković, prezime. Srp. nov.
1880. 750. — I kao mjesno ime (uprav Latko-
vici k(^e vidi). K. Jovanović 108.

LATKOVIĆI, m. pl. ime selu u Srbiji u okrugu
vafevskome. M. Đ. Milićević, srb. 408. — vidi i
Latković pri kraju.

LATOV, Idtova, m. carinik, čovjek što pregleda
i Čuva carinu i prijevoz. — Od mag. Idtć. — U
naše vrijeme^ a između rječnika u Vukova: ,der
uberreiter (aufseher bei der mauth und bei der
uberfuhr;' ,portitoris genus^ I doneo barata u
velikoj čuturi u kojoj su austriski latovi mislili
da je vino. M. Đ. Milićevič, pomenik. 5, 735.
Van 8 nasapa žene se cirliČu, a latovi : ,Đrž* se,
Mujo !* viču. Osvetn. 4, 35. Latov, carinski nad-
glednik ,zoll-aufeeher'. Jur. pol. terminol. 662.

LATOVIĆ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
XVIII vijeka. Lov lovio Latović-Ivane. Nar. pjes.
bog. 801.

LATOVTjiEV, adj. koji pripada latovu. — U
Vukovu rječniku: ,des iiberreiters^ ,portitoris'.

LATOV^iEVICA, /. latovfeva žena. — U Vu-
kovu rječniku: ,die iiberreitersfrau* ,uxor porti-
toris^

LATOVtiEVIĆ, m. prezime (po ocu latovu?).
— U naše vrijeme. Dođe k sudu Milivoj Lato-
vjević. Glasnik, ii, 1, 182. (1808). Latovjević. D.
Avramović 185.

lAtOVSk!, ac^j. koji pripada latovitna. — U
Vukovu rječniku: ,\iberreiter-* »portitorum*.

lATBUA, /. cijelo kojijem se časti Bog (vidi
klai&ati, 8, b, b)). — - Od grč. lajgfCa. ~ Od xvi
vijeka. Ka rič je latrija? Odgovara sveti Toma . . .
činenje ko se ima Čin(»^ti Bogu samomu a ne
inomu stvorenju. Korizm. 14^. Jeda se jest po-
klonil inomu nego Bogu latrijom. Š. Budinić,
ispr. 54. Bogu latrijom to jest naj viškom časti
(imamo se klai^ati). B. Kašič, zrc. 89. Latrija
reci će naški bogočašte&e. J. Banovac, razg. 76.

lATUN, latAna, m. šuta mjed, pirinač. — Od
tal. mlet. laton (isporedi i f rane. laiton; u kM-
ševnome talijanskome jeziku ottone). — U jednoga
pisca Dalmatinca xvii vijeka. Dva kandilira od
latuna. M. Bijanković 83. — I u naše vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani.

LATVICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu ušič-
kome. K. Jovanović 162. — S istijem se imenom

pomiike mjesto prije našega vremena. Latvioa. S.
Novaković, pom. 186.

LAUD, m. vidi Laudan. — U Vukovu rječ-
niku: (stajaće, a kad što pripovijedaju o i^emu,
onda kažu ,Laudan') ,der general London (lies
Laudon)' s primjerom iz narodne pjesme : Medu
nima Laud ^nerale.

LAUDAN, Laud&na, m. uprav Laudon (piše se
i London), prezime austrijskome maršalu xviii
vijeka. — Od xviii vijeka, a između rječnika u
Vukovu (cf. Laud). (1757) bilb načalnikb u vojski
kra)ičinoj Laudanb i Nadaždija, veltmaršali.
Glasnik. 20, 17—18 (u rukopisu crkvenome xviii
vijeka).

LAUDAnOV, adj. koji pripada Laudanu. —
Kod imena mjesta u naše vrijeme : Laudanov Ša-
nac u Srbiji u okrugu biogradskome. — Između
rječnika u Vukovu: Laudanov, n., p. šanac (na
Vračaru) ,des generals Laudon'. liTiva iza Lau-
danova Sanca. Sr. nov. 1868. 204. Niva do
Šanca Laudanovog. 1872. 440.

LAUDANOVIĆ, m. prezime. — U naše vrijeme.
Stanoje Laudanović. Rat 888.

LAUDANT, m. vidi Laudan. — U rukopisu
XVIII vijeka pisanome crkvenijem jezikom. Lau-
dantb i Nadaždija, veltmaršali,... Laudant velt-
maršalb . . . Glasnik. 20, 18.

LAUDON, m. vidi Laudan. — xviii vijeka.
Ne dočekaš ]utog Laudona. J. Rajić, boj. 20.

LAUR, m. lovor, lovorika, — Tal. lauro. —
U jednoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Petre
i Dmitrić Nikola, krui^eni laurom igraju u kola.
N. Na}eSković 1, 318.

1. LAURA, /. Laura, ime muško (talijansko).
P. Budmani. — isporedi 2. Lavra.

2. LAURA, /. vafa da je isto što 1. lavra. — U
narodnoj pjesmi crnogorskoj nečega vremena, kao
mjesno ime. Bijela je vila dozivala iz Laure
turske kalaure. 'Pjev. crn. 26».

LAtlRATI, lai!Lr&m, impf. jamačno od tal. la>
vorare, truditi, pa u prenesenome smislu, biti,
tuči. — U narodnoj zagoneci našega vremena,
a po ikoj u Vukovu rječniku (lai!ir&, u zagoneci:
Pendo visi, pendo žja, tendo pendo laura). Pendo
visi, penda (pendo. Nar. zag. nov. 59) zja, pendo
pendu laura. Srp. nar. prip. vuk. (1897) 861. od-
gonet}aj: zvono i zvečak. 397.

LAUŠ, m. ime muško, mag. Lajoš ,Ludwig'. —
isporedi 2. Lajuš. — Od xiv vijeka, a između
rječnika u Daničičevu: Laušb, po mađarskom
,Lajos' ,Ludovicus' : ,Laušb kra)b' maurski 1400.
M(on. serb). 248. (Spom. sr.) 89. i drugi kra|
mađarski kojega ,ubi na Muhaču carb Sulimanb.
1526. (Okdz. pam. šaf.) 88. cf. Lovušb. — Listi
kra|a Lauša i kra|ice Marije. Mon. croat. 203,
(1513). Po zapovidi Lauša kra|a ugarskoga. 258.
(1552). Gdi tvoj stric, primudri Lauš, cr]en
klobuk prija. H. Lučić 285. U Aih (bugarkiiiah)
jošte vas svijet puni glas i bojna djela slovu od
Lauša, ki se kruni u Budimu i Krakovu. I.
Gundulić 818—314. Janko i Lauš od svijeh
bjehu samo ostali jošte živi. 378. Lauš sin
kra)a boemskoga. 6. Palmotić 2, 160. Gdi si,
Laušu, druže smioni? 2, 229. Lauš koji zagr-
|enu na štit drža s Vislom Savu. J. Kava^in
262^. Ona £emu porodi Lauša i Matijaša. Nar.
pjes. bog. 69. Laušb. S. Novaković, pom. 73.
Besedi i^ojzi Lauš ban. Nar. pjes. vuk. 1, 593.
,Lauš se banu poklai^a^ (mjesto: ,Lauš-banu se
poklana'). Vuk, nar. pjes. 1, viii.

LAUŠA, /. žensko ime prema muškome Lauš.

Digitized by

Google

LAUŠA

926

1. LAV, d.

— Prije našega vremena. LaaSa. S. Novaković,
pom. 78.

LAUŠAN, m. ime muško, vidi Lauš. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Kad Laašan na
Kosovo pade. Nar. pjes. petr. 8, 826.

LAUŠEVIĆ, m. prezime (po oeu Laušu). — U
ntiše vrijeme. Đ. Avramović 240. 256.

LAUŠUE BRESJE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu pošarevaČkome. I^Tiva a Laušijem Bresja.
Sr. nov. 1873. 6&a

LAUT, m. vidi }«Qi. — Po fiem. laute. — Na
jednome mjestu xvii v^peka. Tubel (smisli) zpe-
vanje, citare, lant i ostala i^e. P. Vitezović,
kron. 1.

LAUTABI, m. pl. ime selu u ffrvaitkoj u šu-
paniji modruško-rijeikoj. Bazdije}. 44.

LAUTEVCI, Lautevaca, m. pl. mjesno t«M. —
Prije našega vremena. Lautevci. Spom. stoj. 185.

LAUTOB, m. ime muško. — U narodnoj pjesmi
našega vremena. I prosi je Laatore devere . . .
Nar. pjes. vila. 1867. 18.

likVŽAf f. u Vukovu rječniku: vide alaaža.

1. LAV, m. Felis leo L., poznata evijer. —

isporedi laf, arslan. a- stoji mj. AegdašiUga

h. — Riječ je preulavenska (Ibvi.), isporedi stslov.
Ibvl, rus, AeBi»^ češ. lev, po}. lew. — Došlo je
is germanskoga jezika, isporedi stviHem. lewo,
nvikem, ldwe ; germanska je riječ postala od lat.
leo, a ova od grč. Umv, što je po svoj prilici
došla ie hamitsko-semitskijeh jezika. — Naš prosti
narod jamačno misli da je lav istoga korijena
la od kojega je i lajati (isporedi 8. lav, 1*. lava,
lavež), vidi: Tad zalaja devet )atih lava. Nar.
pjes. vuk. 2, 805. — Između rječnika u Vranci-
čevu (,leoO, u Mikafinu (lav, zvijer ,leo'), u Be-
Unu (,leone* ,leo' d88l>), u Bjelostjenčevu (v. oro>
slan), u Stuličevu (,leoO, u Voltigijinu (,lione'
,16we'), u Vukovu: ,der 16we* ,[Felis] leo[L.*; cf.
arslan]; u Đaničičevu (iBVb ,leo^). — U mnoiini
se moie umetnuti ov ili ne. na jednome n^jestu
XVI vijeka ima gen. pl. lavi: Kon tebe ni sada
ni vakov ni lavi primrlih od glada. H. Luoić
252.

a. uopće. Bikasta jakože Ibva. Stefan, sim.
pam. šaf. 21. KriČaše kako lav. Korizm. 19^.
Človik bude izjiden od jednoga lava. 82b. Ako
vidiš (u snu) da lav tr6i, toj priliknje oprav}enje.
Zbom. 134». Koje bi (dvi ialosti) gorskoga
umorir još lava. P. Hektorović 71. Jak zvijeri
kad tjera po gori srdit lav. Đ. Baiiina 15b.
Bješe meu lavi. M. Divković, nauk. 47*. Tijekom
stižem srne plabe, snagom rvem lave obole. L
Oundulić 136. I lav mnokrat u planini pića
ostane drobnijeh ptica. 501. Lav oboli svakčas
zlatnom grivom stresa. 555. Izajde kako Đa-
nijol iz jame lavov. F. Glavinić, cvit. 89b. Vas
vijek zdrži lav očinu ćud i narav. Ćt. Palmotić
2, 494. Bacani lavom. M. Badnić 10*. Bi mu
data smrt od jednoga lava. 187*. Bojeći se od
naglosti nemile lavov. A. Vita{ić, ist. 28. Sretit
će ga zvijerje i lavi. J. Kavai^in 8*. Nu i lavi
isti |ube, mebka a suza stijenu dabe. 40*. Omrt-
vomu medvjed prašća, lav prostrta ne raztrese.
77*. Bi Danijel bačen n jamu medu lave. J.
Banovac, pripov. 20. Jaše na lavu. (Z). Poslov.
danič. Lav neće mrcine. V. Đošen v. Hi lava
koji riče. 15b. Nit' lav uvik srdit reži. 72*.
Da je na vam pasja glava, i za vami rep od
lava. 178*. U jamu lavsku u kojoj biše sedam
lava. And. KaČić, kor. 308. Lavo i medvide.
Ant. Kadčić 87. I]ada muba ne more uĆiniti
jednoga lava. M. Đobretić 285. Mrav pred la-

vom postavjen. J. Bajić, pou&. 1, 21. Lavovi
ako su i kipeli ot jarosti ... 1, 50. BAnila de-
vojka lava i labuda. Nar. pjee. vuk. 1, 279. Oko
kop}a devet dobri koda, a pored di devet }ati
lava, tad zavriita devet dobri ko&a, tad zalaja
devet |uti lava. 2, 805. Lavica jedno okoti, ali
lava. Nar. posl. vuk. 165. Na kapiji stoje dva-
naest lavova i čuvaju grad. -Nar. prip. vuk.*
289. — U basni. Baskaja se lbvi» o poslani(/»)
jego . . . Jako vidd jego lavb . . . Steflanit i ihn.
star. 2, 271. Nije ortaštvo s lavom imat, sam
jer dobit svu će primat J. Kavadin 251*. —
Ćefade ili što se misli kao Čejade isporednje se
s lavom ili radi bjesnoće i krvoločnosti, ili radi
junaštva i snage* Kako 1 lav jadovit. Korizm.
45*. Suprotivnik vaš djavao kakoto lav revući
obbodi. N. Ba&ina 148b. ipetr. 5, 8. Kao lavi
idau na mene. L Anćić, vrat. 41. Neprijate|i
sa svih strana reže kako lavi. P. Posilović, nasl.
200*. Baba gora od kuge i od lava. V. DoŠen
III. Pomamni kao lavL 59*. Odoru mu svu do
krpe kano lavi izkidaše. 124*. Lavom srČbu
nek ostavi (poglavar). 281*. Usrnufie kano lavi
strvni. Osvetn. 4, 85. — Ovdje trjeba učinit
srce od lava a obraz od zle žene. M. Držić 806.
Nisu tiče sokolovi sivi, no uskoci kano lavi Živi
Osvetn. 8, 56. — Prija upućeda bijaše (Bog) kao
žestoki lav. J. Banovac, razg. 187. Zdrav kao
lav. Nar. posl. vuk. 89. — Mali kip ili ures
nalik na lava. Lavb jedanb srebrbni pozlaćenb
a jestb u demb jedanadesete unačb i tri akbsade.
Spom. sr. 2, 49. Lavb jedanb od bisera a jestb
u demb dvS unce i dva akbsada. 50. (1406). —
kao nakit kod veza. JeV ti druga vezen jagluk
dala? ja sam ti ga i |epSega dala, što na Aemu
tridest i tri lava... Nar. pjes. vuk. 1, 197. vidi
i kod b.

b. mletačka je republika imala kao znameike
i grb krilatoga lava (svetoga Marka), te u pre-
nesenome smislu lav Često znači mletačku vladu.
Komu hoće slava sluti mnoga lita pod kre{nti
lava. Đ. Baraković, vil. 40. Još Dubrovnik
s davAom krunom stoji cjeć vjere a slobodi
medu lavom i drakunom. L Oundulić 889. Još
sred usta |uta zmaja i nokata bijesna lava oko
tebe (Dubrovniče) s oba kraja slovinska je sva
država. 890. Morski lav se k demu (Dubrov-
niku) uputi, sved degove že{an krvi, da mu poda
nemir ]uti. J. Palmotić 8. I nastoji sa svom
spravom, da obrani grad rođeni, ili 'e trijeba
bit se s lavom, ili dođe zmaj ogdeni. 42. Lav
krilati pazi mjesec s gledom krivom. J. Kavadin
216b. Danas je ota^bina u škripcu medu lavom
i zmajem (Mlečićem i Turčinom). S. l^ubiSa,
prip. 68. Boka će oboriti krilatoga lava. 288.

e. znak (zvijeide) u zodijaku. — Između
rječnika u Belinu (lav nebeski ,leone, segno del
zodiaco' ,leonis signum' 483b). JunbCb, rakb,
Ibvb, skorfia, kozi rogb, . . . Stearine. 10, 119.
Lav. Zbom. 127b. Vrh lava sunačce kad stane.
M. Vetranić 1, 161. Febo zlatoglav v zlamenu
biše kogano Čuva lav. B. Krnarutić 24.

đ. 14 prenesenome smislu, junak (Čovjek sna-
šan i hrabar kao lav). O čudni v Judeh i hrabri
vitezi i lavove : Acilišu i Ektore i Ajakešu i Ne-
store! Aleks. jag. star. 8, 250. S sedam sinov,
sedam lava. J. KavaAin 251*. On na svojoj do-
movini sebe strašnog^ lava čini. V. Došen 122*.
Imade sedam sinova, svi sedam žestoki lava.
And. KaČić, razg. 88. Još deliju kažem od mej-
dana, po imenu Makar-kapetana, ovo biše lave
od dvi glave. 242. Pa dok mi je slugu odbra-
nijeh, odbranijeh, lava izbranijeh ... i dok mi
je lava odbranoga, od Srijema pisara Andrije...

Digitized by

Google

1. LAV, d.

927

LAVEŽ

Nar. pjes. vuk. 4, 290. Dok je a mene mojih
kapetana i momaka, lava odbranijeh. 4, 289.

e. u elome smislu, o čejadetu (naglu^ krvo-
ločnu itd,), Bijaći primaju kašteli, g^^dove, tako
t' sve obladaju pri|ut] lavove (Turd). M. Ma-
rulić 245. Molim te, gospođu, ne budi srcem
lav, ter ne daj da podu skončat se za {ubav. S.
Men6eti6 154. Isto(m) me nemoj dat isjee* tomu
lavu. M. Đrži6 82. I paklenom takvom lavu
(klevetniku) ne uteku ni u slavu (pokojni). V.
DoSen 129b.

f. 0 vragu, po biblijskome jeeiku. Oslobodil
si mene ... od lavov priprav{enih na izidenje.
Zadar. lekc. 75. ecolesiastic. 51, 4. Ne bi sad
poznal ni lave pak)ene. M. Vetranić 1, 259. Ja-
doviti ovi lav (đjaval). P. Rcuiovfcić, način. 70.
Ti si paklenomu lavu glavu obolu skršio. L.
Terzić 88. Pak i lava paklenoga stisnu, da ga
jadno biža. J. Kavai^in 27*. Đa ga ne bi lav
pakleni tu zagunu^ i zaplijeni'. 505*.

g. u prenesenome smislu, o drugijem životi-
fiama.

a) Morski lav ,der seeldwe' ,Phoca jubata'.
G. Lazić 48.

b) Lav mrav)i ,Myrmecoleon*. J. Panftić,
zool. 259.

2. LAV, m. Leo, ime muško (ista je riječ što
1. lav). — Prevedeno po lat. Leo. — Od xvi
vijeka. Papa Leon ili Lav veldki. Š. Budinić,
sum. 45*. Ni kruna uvita kom ga Lav okruni.
Đ. Baraković, vil. 41. Svete ikone koje bjeSe
počeo bezbožno ukidati Lav Isaurski. Đ. Da-
ničić, pisma, t u Sulekovu rječniku (,Leo*).

3. LAV, /. uprav je isto što lavež, ali se na-
lazi samo u enačenu: pseto (kao pogrda če}a-
detu). — V jednoga pisca Dubrovčanina xvi
vijeka, I na sto tko nogu oda psa postav] a, i
togaj rijet mogu da zaman trud sprav^a, za ništor
za drugo ner dala nije narav na stolu u dugo
da stoji pasja lav. M. Vetranić 1, 230. Čelo ti
sad kaže, jedna pasja lavi, da jezik tvoj laže po
bradi i glavi. 2, 875.

1. lAvA, /. lavež. — Od xvi vijeka (vidi naj
eadiM primjer). Od pasa nije čuti ni bune ni
lave. M. Držić 424. More djavao napastovati i
poticati i navlačiti na zlo, ali ako mi ne privo-
{imo, ne more nam nauditi ni zadati rane du-
hovne, zaludu mu je lava. F. Lastrić, od' 195.
Tada čete viditi skripil^u, lavu i griž&u svijesti
vaše. ned. 76. KaŽuć lavom da on neče osta-
viti. V. Došen 82*. Ćovik sa psim da zalaje, i
za lavu da rič daje. 186b. i dvonoge tako psine
lavu čine na visine. 133*. Na prozor je pomolio
glavu, da razbere i stravu i lavu. Osvetn. 1, 72.
Kad se prenu, oču visku, lavu. 3, 8. Za kojim
vukom lave nejma, teško li se iiemu. Nar. bi.
mehm. beg kap. 286. — U ovome je primjeru
isto što 3. lav: Pasju tu lavu na svijeti nitkore
za rep ni za glavu uhvatit ne more. M. Vetranić
1, 228.

2. LAVA, /. kameihe od velike vrućine žitko
što izbacuju vulkani, tal. lava. — U pisaca na-
šega vremena. Vruća lava iz Vezuva. Vuk, pri-
prava. 24. Unutra u zemji strašne velike vatre
izbacuju silu rastopjenijeh metala (lave), pepeo
i kameAe. 102. i u Sulekovu rječniku (,lava*).

3. LAVA, /. i^eka bifka, vidi 8. lavina. Lava,
Alchemilla L. (Đella Bella), v. Lavina. B. Šulek,
im. 191. — U Belinu rječniku nijesam našao ove
riječi.

4. LAVA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu-
paniji varaždinskoj. Razđije}. 100.

5. LAVA, /. žensko (?) ime. — isporedi 2. Lav.

— Prije našega vremena. S. Novaković, pom. 72.

1. LAV AC, lavca, m. vidi lavić. — Samo u
Stuličevu rječniku: ,parvus leo' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara.

2. LAV AC, lavca, m. brbjavac. — Od korijena
la glagola lajati, vidi i laviti. — Samo u Stuli-
čevu rječniku: ,blatero'.

LAVAN, lavna, a€^j. lavski. — Samo u Stuli-
čevu rječniku: ,leoninus^

lIVANDA, /. vidi đešpik, tal lavanda. —
Od XVIII vijeka. Lavande travo. J. Vladmirović
30. Lavanda, rus. .^asaH^a, češ. lavanđule, la-
vendula, po}. lewanda, lawandola (Bartulović,
Danilo), 1. Lavandula of&cinalis L. (Visiani); 2.
Lavandula špica L. (Lambl), v. Levanda. B.
Šulek, im. 191.

LAVABSKl, a^;. koji pripada lavri. — U
kMgama pisanima crkvenijem jezikom sa starijem
oblikom lavrbskjj. Bratijami lavrbskjimi. Do-
mentijan* 188. Vi» lavrbsku metohiju. 273.

LAVAST, a4j. riđ, riđast (kao lav). — Po
tal. lionato. — Samo u Belinu rječniku: ,lionato'
,fulvus* 440b, i u Stuličevu: ,lionato, color di li-
one* ,fulvu8'.

LAVČAO, lavčca, m. u Stuličevu rječniku: v.
lavčić. — nepouzdano.

lA^VČAD, /. coll. lavče. — U naše vrijeme.
A za Aime osmero lavčadi. Nar. pjes. petr. 3,
287. Ter poSeta slavan generale kano lave na
odmazdu |uti, kad mu lavčad česva zvijer smuti.
Osvetn. 7, 25.

LAVČAlfr, m. ime mjestu u Dalmaciji. — Po-
mine se xvni vijeka. VukaSina (Kačiča) zapade
na dio Brist, Lavčad i Podjezerje. And« Kačić,
kor. 467. Stari Eačići iz Lavčai&a. 467.

lIvČE, l&včeta, n. dem. 1. lav. — Mješte
množine ima coll, lavčad (vidi). — U naše vri-
jeme. A lavče se hitro dogodilo. Nar. pjes. petr.
3, 33. Pak on lavče gleda po plećima. 3, 871.

LAVČŽTINA, /. lavska koža. — Postaje od
lavče. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj našega
vremena. Prigrni se strašnom lavčetinom. Pjev.
cm. 62b.

LAVČIĆ, m. dem, lav (uprav dem. lavac ili
lavak, ali ni jedno ni drugo nije potvrđeno),
vidi lavić. — U jednoga pisca xviii vijeka, a
između rječnika u Stuličevu (,parvus leo, leonis
catulus*). Lavčić u onom lugu rfidf lovit slobod
dugu. J. KavuAin 193*.

LAVENDA, /. vidi lavanda. — Badi postaiia
vidi lavendula. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Od metvice, lavende ... Z. Orfelin 418.

LAVENDULA, /. vidi lavanda. — Od nem.
lavendel. Eutioa, pelin, žalfija, medvica i laven-
dula. G. Peštalić 246.

LAVŽTINA, /. augm. 1. lav. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Baš kakono lavetine jake pri-
dobiše iiegove vojake. Nadod. 179.

LAVEŽ, m. vaja da je od tal. laveggio, lonac.

— Na jednome mjestu xv vijeka gdje se kaže o
trbuhu (punu jela ili u kojemu se kuha jelo, kao
u loncu). Svih jistvin laveži bihu trbusi Aih.
M. Marulić 82.

lAvEŽ, m. lajaAe. — isporedi 1. lava. — Po-
staje od korijena la glagola lajati. — V naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu (,das ge-
belle' ,latratus' s primjerom: Stoji lavež pasa).
Lavež pasa. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 86. I

Digitized by

Google

LAVEŽ

928

LAV0BI8

psetu koje sa lavežom &im ih sa brijeg prati.
Osvetn. 1, 84. Gora glasi, lavež uši duši. 4, 24.

1. LAVI, m. pl. 8amo u jednoj narodnoj pjesmi
našega vremena : po gnačenu moglo bi biti slično
nemačkome lehen, ali je jatnačno rijeČ turska;
ipak je ni u jednome turskome rječniku nijesam
mogao nači : Imao sam nešto malo blaga, mloge
lave i mloge timare . . . Što su bili lavi i timari,
pojagmili Turci na miraze. Nar. pjes. vuk. 2,
275.

2. LAVI, m. pl. ime (još i dan današni) strmoj
hridi na kojoj počeše graditi Dubrovnik. — Po-
mi^ se u latinskijem i lalijansk^jem kiiigama
(,Labes, Lave') več od prvijeh vremena (vidi K.
Jireček, đie Bomanen in den st&dten Đalmatiens.
1, 60). vafa da je romanska riječf mošebiti od
stgrč. laa<;^ kamen^ hrid. Oštru od Lava stijena
ovu. Ćt, Palmotić 1, 8. Na visoke dvije gore,
ke su blieu oštrijeh Lava. 1, 8. Vrh ovezijeh
oStrijeh stijena, ke se od prije zvahu Lavi. 2,
519. Pod Brgatom i Lavima korab)a je ova
veće. 2, 211. Vrhu Lava oStrijeh stina da se
8£1& ne uiboji. J. Eavai^in 181b.

L A VIC A, /. žensko od lava. — Biječ je pra-
slavenska, isporedi stslov. Ibvica, rus, jibBHi;A,
češ. Ivice, pof. lwica. — Između rječnika u Mi-
kalinu (.leaena'), u Belinu (,leonessa' ,leaena'
488i>), u Stuličevu (,lea, leaena'), u Volti^ijinu
(,lionessa' ,16winn*), u Vukovu (,ldwin* ,leaenaO,
u Daničičevu (Ibvica ,leaenaO> Svirdpyje Ibvioe
isSeđijo. Glasnik. 18, 860. Kada lavica rodi
svoju ditcu ona je rodi mrtve i gre tja od iiih,
Kolunićev zborn. 196. Naostrivši se srdu, poče
ruti kako lavica. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468).
Ja sam kako lavica. Eorizm. 45«. Ako vidiš (u
snu) lavice, toj prilikuje strah. Zborn. 184«.
Iziđe lavica srdita. D. Zlatarić 87l>. Delo Itvovo,
jego raždajetb 1b vica. Starine. 11, 191. Prva
Živina bješe prili&na lavici. M. Đivković, bes.
3071). Jak lavica, kad sred stijena laviće joj lo-
vac digne. I. Gundulić 841. Jak lavica usred
gora, kad pritisne glad ju {uti, na sve strane uši
otvora . . . 400. Snagom materi on (kaplan) la-
vici a ocu je risu sličan glavom. 555. Žesto-
čiji od jedne lavice. B. Eašić, per. 41. Lavica
ku lovčar uhiti. I. T. Mrnavić, osm. 60. On če
kakono lavica ustati. P. BakSič 206. Jak la-
vice skaču. 6. Palmotić 2, 897. Kako zle la-
vice. 2, 468. I lavica tako bijesna obći ranit
prije ^ore. I. V. Bunić, mand. 5. Od bijesne
lavice pak|ene ovčicom bi te učinila. V. Andri-
jašević, put. 288. On će kakono lavica ustati.
M. Lekušić 155. Lavica nemila. J. Filipović
1, 412a. Koga je lavica razadrla. 1, 469«. Jedna
biše prilična lavici. And. Kačić, kor. 294. La-
vica okoti jedno, ali vrijedno. Nar. posl. vuk.
165.

LAVIČICA, /. dem. lavica. Jedna lavičica mla-
jahna. P. Zoranić 28*.

LAVIČIĆ, m. samo u Stuličevu rječniku uz
lavić. — Ima i stslov. Ibvičištb.

LAVIĆ, m. mlade od lava (uprav dem. 1, lav).
— Ima i stslov. Ibvištb. — Od xvi vijeka, a iz-
među rječnika u Mikalinu (lavić, mali lav ,scy-
m(n)uB, leunculus'), u JBelinu (,leoncello' ,catulus
leonis' 488b), u Stuličevu (,leonis catulus'), u
Vukovu (,ein junger 16we* ,catulu8 leoninus*).
Kako 1 lavić. Korizm. 45*. Neka ova otide la-
vica proć meni s lavici ka ide. F. Lukarević
299. Jak lavica, kad sred stijena laviće joj lovac
digne ... I. Gundulić 841. U vojnici lavić. P.
Vitezović, odil. 79. Kad psića biju, i lavić se

boji. (Đ). Poslov. danič. Kako ^e hitar na lo-
vina lav ali lavić ... A. Vita)ić, ist. 48^. La-
vici još režeći za sgrabiti svir da hode. ist
851l>. Ki rezahu jak lavici bijesni. L Đordić,
salt. 188. Koga je lavica razadrla jer je otišao
liezine laviće uzetL J. Filipović 1, 469«. Ne po-
rodi miš lavica. P. Knežević, životi. 68. Došal
je lavo 8 lavici. Nar. pjee. istr. 2, 150. Zubi
lavićima satira se. lav gine nemajući lova, i la-
vici rasipaju se. Đ. Daničić, jov. 4, 10—11. Na-
vrani se lavo s lavićima. V. VrČević, igre. 40.

1. lI^VINA, /. augm. lav. — isporedi lavetina

— Na jednome mjestu rvii vijeka. Da je djavao
kano jedna lavina. I. Ančić, vrat. 195.

2. LlVINA, /. usov, — Od tal. lavina Hi od
liem, lawine. — U Sidekovu rječniku Glasine').

8. LAVINA, /. lieka bifka. Lavina, AlchemilU
vulgaria L. (Lambl), v. Lavska noga. B. Šulek,
im. 191.

LAVIbINAT, lavirfnta, m. vidi labirinat. —
-V- stoji mješte b po novome grčkome jeziku. —
U pisaca našega vremena. U neki lavirinat poj-
mova . . . Javor. god. 16, br. 41, str. 652.

LAVITI, lavim. impf. brbfati. — Postile od
korijena la (vidi lajati), isporedi 2. lavac. — U
Stuličevu rječniku: ,inepte loqai'. — nije dosta
pouzdano.

LAVKAl!r£, n. čb'elo kojijem se lavka. — U
Stuličevu rječniku.

lIvKATI, l&včdm, impf, ispuštati iz sebe alas
kao lisica (uprav je dem, lajati). — U Stuličevu
rječniku: ,far la vooe di volpe' ,gannire'.

LAV^ATE^, m. čovjek što lavja, vidi lovac.

— U Stuličevu rječniku: ,venator, praedator*. —
nepouzdano.

LAVLAT£](iICA, /. iensko čelade kao lavfaU}.

— U Stuličevu rječniku: ,venatriz, quae prae-
datur^ — nepouzdano.

LAVtiATI, lav|am, impf, loviti (uprav kao
iterativni glagol), — U Stuličevu rječniku: v.
ulavlati. — nepouzdano.

LAVJiE, n. coll. lav. — Na jednome n^estu
XVIII vijeka s -j- n^. }. Boje 'e )adem prebivati
u pustoše posrjed lavja. J. Kavaiiin 406b.

LAVJ^ii, adj. lavski, — Pastele od 1. lav na-
stavkom j što se poslije v mijeilia na I (u prvome
je primjeru j). — Biječ je praslavenska^ isporedi
stslov. Ivij, M. lvy, po\. \wy, — Samo u dva
primjera xvii t xviii vijeka. Sminoet lavju kad-
godi izrod }udski odije. L T. Mmavić, osm. 151.
Jakos lav)a. J. Kava&in 290l>.

lAvO, m. hyp. 1. lav. — U naše vrijeme.
Došal je lavo s lavici. Nar. pjee. istr. 2, 150.
Navrani se lavo s lavićima. V. VrČević, igre.
40.

LAVOB, m. lovor. — Od xviii vijeka. Koliko
lavora (kad nema u Belinu rječniku, vafa da je
štamparska pogreška mj. lovora) koji su nedavno
usahnuli. A. d. Bella, razgov. 25. Lavor, La-
vorika (Visiani), rus. .aasp'b, češ. vavHn, Launu
nobilis L. (Lambl, Visiani), v. Lovor. B. Šalek,
im, 191.

LAVOB, LAVOB-, vidi lah-.

LAVOBIKA, /. vidi lavor. Hi (kite kuče) U-
vorikom. Magazin. 1866. 56.

LAVOBIS, m. Felis leopardus L., ileiba zvijer.

— Biječ je sloiena od lav i ris kao i latim^
leo-parduB. — U Mikalinu rječniku: ,parđas, leo-
pardus, pardalis'; u Belinu (,leopardo' ,leopardiis*
488i>), 14 Bjelostjenčevu i u Jambrešičevu (u la-

Digitized by

Google

LAV0EI8

929

LAVBO

tinskome dijelu kod leoparđus), u StnUćevu (la-
voris, zvijer ,le9pardu8^) 8 dodatkom da se na-
hodi u pisca Gunduliča f?), u Voltigijinu Gleo-
pardo' »leopard').

LAVOBISEI, a4i. koji pripada lavorisu ili
lavorisima. — Samo u Siuličevu rječniku: ,leo-
pardinu8^

LAVOBOV, adj. koji pripada lavoru, koji je
načinen od lavora, — Na jednome mjestu xvin
vijeka, gdje moše biti da stoji piščevom ili štam-
parskom griješkom mj, javorov. Kadno lani prođe
niz kotare i proneso gusle lavorove. And. Kaćić,
razg. 1».

1. LAVOV, adj, koji pripada lavu, lavima, —
Riječ je prtislavenska, isporedi stslov. Ibvovrb,
rus. ^bBOB-b, češ. IvoVf, po}. lwowy. — lemeđu
rječnika u Mika}inu (lavov, od lava ,leoninii3')i
u Belinu (Jeonino^ ,leoninas' 488^), u Voltigijinu
Gleonino, di lione' ,10wenhaftOi u Vukoou (,des
ldwen' fleonis'), u Đaničičevu (iBvovb Jeonis*).
Lavova mati. Stefanit. star. 2, 288. Od rak la-
vovih. Transit. 114. Ufft preluda ovčica a6initi
proti sili lavovi. 271. I^ih žabi bihu kako la-
vovi. Anton Dalm., nov. test. 2, 187. apoc. 9, 8.
Sahrani mene iz usta lavovih. B. Kašić, rit. 384.
Usta težina kao usta lavova. Vak, otkr. jov.
18, 2. Od usta lavovijeh. Đ. I)ani6ić, psal. 22,
21.

2. LAVOV, m. Leopolis, ilem. Lemberg, glavni
grad n Galiciji. — Po po}, Lwow. — U Šule-
KOVU rječniku (,Lemberg').

LAVOVIĆ, m. vidi lavić (uprav kao lavov sin).

— U narodnoj pjesmi našega vremena. Dok evo
ti devet lavovića. Nar. pjes. petr. 8, 884.

LAVOVKIl^TA, /. žensko čefade iz Lavova. —
U Šulekovu rječniku (,Lembergerin').

LAV0V5iANIN, m. čovjek iz Lavova, — Mno-
iina: L&vovpini. ~ U Šulekovu rječniku (,Lem-
berger*).

LAVOVJil, adj. vidi lavji. — Samo u Štuli-
eevu rječniku: ,leonina8' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara,

LAVOVO 8ŽL0, n. n^esno ime. — Prije na-
šega vremena. 8. Novaković, pom. 136. — vidi
lavov.

1. LAVOVSKI, adj. vidi lavski. — U jednoga
pisca našega vremena. Kojima lice bijaše kao
lice lavovsko. Đ. ĐaniSić, Idnev. 12, 8. Da se
baci u jamu lavovsku, dan. 6, 7. 12.

2. LAVOVSKI, acij, koji pripada Lavovu. — U
Šidekovu rječniku (,lemberger').

1. LAVBA, /. ovako se zovu Aeki veliki ma-
nastiri u istočnoj crkvi, — Srgrč, i novogrč.
lavga (piše se gdjegdje i Idfi^a), što je možebiti
isto što stgrč, kavga, mahala. — BijeČ je stara,
isporedi stslov. lavra, rus. .aaepa. — Između rječ-
nika u Vukovu (tako se zovu veći manastiri, kao
n. p. lavra Studenička) t u DaniČičevu (Aoci)(>a,
manastir). Velikyibi» lavrb. Mon. serb. 26. (1284
— 1240). Pripovijeda se da je Jovana nekad bila
kao lavra. Vuk, dan. 1, 18. U Srbiji bilo ve-
likih manastira, ldvr£, pod koje su se stav]ali
drugi manastiri i crkve. Đ. DaciSić, maj kov. 58.

— Studenica, Nareče svetjj veliku lavru. Do-
mentijan*. 25. Monastirb tb prijemb, naricajetb
jego zvati se lavra Simeona. h 94. Da vidite
lavru Studenićku ne daleko od Novog Pazara.
Nar. pjes. vuk. 2, 211. Samo se zna da je bio
jeromonah u lavri Studenici. M. Đ. Milićević,
pomenik. 1, 51. Iz studeničke lavre. M. P. Sap-
čanin 1, 186. — Hilandar. Vb monastyri lavri

Hiianđarskoj. Mon. serb. 49. (1261). Vb svetuju
i velikuju lavru srbbbskuju, vb monastirb gla-
gojemii Hilanbtarb. 125. (1847). — (U Svetoj
Gori) lavra svetago Atanasija. Domentijanh 81.

— Da je on kaluđere kod lavre u Jerusalimu
razdelio. Javor. god. 16, br. 87, str. 589. —
Vino piju srpski poglavari u Morači kod bijele
crkve, kod velike lavre Nema&ića. Nar. pjes.
vuk. 5, 401.

2. LAVBA, f. lovor. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Ti si kuća Nazaretska, jer s^ u £emu
nači&ena, a od lavre sad Loretska, jer u gaj si
Ae stav)6na. P. Knežević, pism. 180. — Moše se
shvatiti da je isto što 8. Lavra.

8. LAVBA, /. vidi Laura. — U Belinu rječ-
niku: ,Laura' 429h.

LAVBANIN, m. čovjek (osobito kaluder) što
živi u lavri. — Množina: la vrani (starije la-
vrane). — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom, a između rječnika u DaniČičevu (lavra-
ninb, ko živi u lavri). Vb lavru Že došbdbše sve-
taago Atanasija, prodani byše i lavrane kupiSe
je. Domentijan* 188. Lavrane glagola&e se.
Domentijanh 81. Lavranomb prdtiti. 82.

LAVBANKE, /. pl. suvrst trešAe (u Primorju).
B. Šulek, im. 191.

LAVBCA, m. dem, Lavre. — xv vijeka, a iz-
među rječnika u DaniČičevu (Lavrbca ,Lauren-
tius dem.')' Lavbrbca Sorbgočevićb. Mon. serb.
347. (1427).

LAVBE, Lavreta, (starije Lavrete), m. dem.
Lavrentije. — isporedi Lavrca. -r- U Dubrovniku
XIV t XV vijeka, a između rječnika u DaniČičevu
(Lavre, Lavrete ,Laurentius')< Lavre Vlbkasovićb.
Spom. sr. 2, 19. (1848). Lavre SorbgoSevićb.
320. (1428).

lAVBENAC, L&vrSnoa, m. vidi Lavrentije t
Lovrjenac. — U jednoga pisca iz Istre xvii vi-
jeka. 1 tako učini s. Lavrenao. F. Glavinić, ovit.
268*. (Udovicu) kad rukom prikriži Lavrenac.
269*. Ksisto reče Lavrencu . . . 269*. — Ima i
nom, bez a : Lavreno. Sveti Lavreno. F. Glavinić,
cvit. 268*. Oni pečeni Lavrenc. 271h.

LAVBENCIO, m. vidi Lavrenao. — U istoga
pisca, Koga kad s. križem Lavrencio prikriži.
F. Glavinić, cvit. 270*.

lA-VB^NČIĆ, m. prezime (po ocu Lavrencu).

— Od XVII vijeka. Od oca Ivana Lavrenčića iz
Varaždina. I. Ančić, vrat. i.

LA.VBENTIJE, m, uđuvgivjiog, Laurentius,
ime kaluđersko. — Od xiv vijeka, a između rječ-
nika u DaniČičevu (Lavrenbtije .Laurentius*, cf.
Lovrenbtije). Karakalu igumenb Lavrentije ijero-
monahb. Mon. serb. 127. (1847). Lavrentije. S.
Novaković, pom. 72. Lavrentije Gerčić, nasto-
jate} man. Hodoia. Nar. pjes. vuk. 3, 588 (među
prenumerantima),

lAVBENTUEV, acij. koji pripada Lavren-
tiju, — Kod imena bifke. Lavrentijeva trava
,Consolida media^ Z. Orfelin 491.

LAVBĆTANSkJ, adj. koji pripada Loretu,

— -av- stoji po lat. lauretanus. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. Prinešenje s. hiže Lavretanske
na Trsat. F. Glavinić, cvit. xxiii.

LAVBIOTSKI, adj, koji pripada lavri. — U
knizi pisanoj crkvenijem jezikom. Jego otb po-
raboštenija lavriotbskaago svobodi. Domentijan*
184. Sb igumenomb lavriotbskyimb. 271.

lAVBO, m, hyp. Lavrentije. — xv vijeka, a
između rječnika a i)rtnt^/<5f »w(,Laurentius*). Lavro

Digitized by

v^Vogle

LAVEO

990

1. LAZ, f.

Migovićb (vlaateličić JeUne Sanda\€vic€). Spora.
«r. 2, 95. (1438). — UBftru,Lavro Si^ovićb* 1M2.
M(on. serb). 416. (Spom. sr.) 2, 122. bez samAe
je istomu prezime u drugom spomeniku ^Migo-
vićb^ koje vidi. Đ. DaniČić, rječo. kod Šigovićb.
LAVBOV, adj. lovorikov. — isporcdi lavor i
2. la\'ra. — U jednoga pisca našega vremena.
Ako dobivaju lavrovih venaca ... M. Đ. Mili-
ćević, Skol. 89.

LAVETIJE, m. ime muško ^ jamačno skraćeno
(mozebiti samo u pismu) Lavrentije. — Prije na-
šega vremena, Lavrbtije. S. Novakov ić, pom. 72.

LAVSKI, adj. koji pripada lavima. — RijcĆ
je stara, isporedi stslov. Ibvbski., mozebiti i pra-
slavenska^ isporedi čcš. levskj. — Između rječ-
nika u Belinu (,leonino' ,leoninus' 433^), u Stu-
ličevu (v. ]avov|i iz brevijara), u Vukovu (,16-
wen-* yleoninus')<

1. adj.

a. uopče (moie biti i u prenesenome smislu,
vidi 1. lav, d, e, f)). Oni ga vazamŠe vrgoše u
jamu lafsku. Bernardin 62. dan. 14, 29. Prilič
obraza ćetireh živin: obraz človir^ji i obraz
lafski . . . 166. ezek. 1, 10. Toliko je strašan
glas lavski . . . M. Divković, bes. 6 17a. u pri-
lici lavskoj. zlam. 25. Ne projde godišće, to
roka daju ti, da lavsko lovifiće silan car oćuti.
D. Baraković, vil. 68. Utvrdi srcu moć, bud'
lafske naravi. 293. Kako si oslobodil . . . Da-
nijela iz jame lavske. M. Alberti 435. Zavapiti
glasom velikim kano je lavski. I. AnČić, vrat.
66. Zapasti u oholost lavsku. M. Badnić 187*.
Solomnn priliknje jakost i slobodu pravetnije
k jakosti i slobodi lavskoj. 237*. f^udi pitomi
običaju obući srce svoje žestinom lavskom. 280b.
Boje se {udi režaiia lavskije. 560b. Kako si
oslobodio Danijela od jame lavske. P. Posilović,
nasl. 157*. Lavsku i kožu s iiom popadoh. L
Zanotti, en. 47. Žestok lavski zub. A. Vita|ić,
ostan. 16. Dalmacija kaže tri krunate lavske
glave. J. Kavaiiin 284b. Lavska rila. 472b.
Lavskom febrom veoma gori mjesec črčak sr-
paA. 473*. Prvo (iivo) ima lice lavsko. 516*.
Otmi lavskijeh iz čejusti mene. L Đordić, salt.
65. Boga moli Danijel u jami lavskoj. J. Fili-
pović 1, 811*. Da se baci u Spi)u lavsku. F.
Lastrić, test. 199b. Prividivfii duhom proročan-
skim u &emu i kroČinu ovčiju i lavsku žostinu.
ned. 43. Zatvori usta lavska. svet. 38>i. Danijel
u jami lavskoj. E. Pavić, ogl. 408. Če|u3ti joj
bijau kano čejusti lavske. 681. Iztezaše iz žrala
lavskih. M. PaviŠić 41. Zajer misliš da svak
ima lavsko srce, kad mač prima ? V. Došen 126*.
Iz usta lavskih. And. KaČić, kor. 135. Pođe da
vidi kakva je lavska čast. D. Obradović, basno.
38. U jamu lavsku spuštan. Q. Peštalić 71. —
Nil lavsku ima adverbijalno značehe, vidi 2. Na
lavsku režati. I. Đorđić, ben. 190.

b. kod mjesnoga imena. Za čuvalca veli-
koga dvora (u Carigradu) rečenoga ,Kod U3ta
lavski' bi postavfen Petar Julijan. And. Kačić,
razg. 158.

c. kod imena bifaka.

a) Lavska noga (prema lat.), češ. Ivi-
stopa, Ivova stopa: stellariii, pes leonis (Durante),
Alchemilla vulgaris L. (Sablar). B. Šulek, im.
191.

b) lavski rep. — Između rječnika u Stu-
lićevu (lavski rep, trava ,orobanche*). Lavski rep,
Orobanche L. (Vujičić). B. Šulek, im. 191.

2. adv. l&vski, kao lav, kao lavi. — Između
rječnika u Vukovu^ (,wie ein I6we' ,leonis more*).
Naš Jerolim lavski riče: ,Vino 'e otrovi J. Ka-

I vai^in 27*. Bani slavski ki se rva&e svejer lavski.
231^. Lavski su se borili, da ne puŠte tursku
silu. S. ^ubiša, prip. 81. Jedem jelo lavski, ide
mleko kravski. M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 85.

lAvOr, lavura, m, umivaonica, leden, — Od
Aem, lavor (od f rane. lavoir, n^esto g^e se umiva,
kupa). — U naše vrijeme. Od srebra se prave
i lavuri, taAuri, ibrici, fiećernice. Đ. Popović,
posnav. robe. 189.

1. LAZ, m. a) semita; b) hiatus, ostiam ; e) ve-
teretum, vervactum; d) acervus lignorum. —
isporedi 2. laz, 1. laza, lazina. — Premda su
dosta različna značena, mislim da je ipak jedna
ista riječ, u koje je noj starije jedno od prva
dva značena %m kojeaa su se razvila osttUa : isprva
vafa da je značene bilo mjesto kud se prolazi (a))
ili kud se tdazi (b)). — Ako je tako, riječ po-
staje od korijena ISz (vidi laziti), i nije potrwno
misliti na postaike iz tuđega jezika (MHUoOe
ispoređ^je korijen las u stvhem, oalasueo ,comar-
canus'). — Riječ je praslavenska : sa značenem
a) rus. AMi*, po\. laz (4azy ,8tammenden, kldUe,
wurzeln, buschwerk') ; sa značeiiem e) nalov. las ;
(češ. las, neizorano vješto).

a. semita, uski put (putaika) što malo po
malo fudi ili iivotii^ načine u Sumi ili u armfu
samo prolazeči onuda. — U StuUčevu rječniku:
,via, semita, callis'.

b. hiatus, ostium, foramen, kad je Sto ogra-
đeno (zidom, tflotom, živicom itd.) mjesto kud se
moie prolaziti; kod toga se ne misli obično na
prava vrata (ako ne u prenesenome smislu) nego
na mjesto gdj^ je ograda razvafena ili prolo-
mfena. — isporedi 2. laz. A kada li probile be-
dene i široke laže otvoriSe. And. Kačić, razg.
I52b. Ograđena zidom Suma, £iva ili po}e imade
ulaz — l&z. na Krku. L Milčetić. L&z ,aper-
tura saepisS gen. l&za. D. Nemanić, čak. kroki.
stud. 10.

e. vervactum, novale, tijesto gdje se iskrčila
(ili gdje se još krči) Suma da se moie semfa iz-
raditi, ovo je značeAe postalo is kojeaa od dva
pređaSha. — Između rječnika u Danie%6evu (lazb
,ager novalis'). I takoŽde imb priloži kra)evb8tvo
mi goru da si sSku lazove. Spom. stoj. 12. (oko
1300). Koliko je uzmožbno |uđemb crkovnjmb
da si Čine laže, i vse što je kbto Činilb laie na
i^ih zora}i da sije ima svetaja crkvi. Glasnik.
49, 363. (1326). Sdnokosb u Zlomb Po}i ... i
lazb u sređbi^ega luga. DeČ. hris. 59. Sb liva*
dami, s paŠišti i sb laži i sb planinomb. Mon.
serb. 138. (1348). Nitko besb hotdnija mitropo-
litova da ne trdbi laza na zem]i na crbkovbnoj,
ni vinograda sadii Glasnik. 24, 246. (1853). Ja
sam juče sjekao laz. S. ]^ubiša, prip. 189.

d. vidi u Vukovu rječniku: kao mala i&iva,
osobito između kamei^a s prin^erima: Bo}e je
navrh laza nego nadno lasa (Nar. posL vuk. 24).
Krivo ralo Lazarevo, krive lase rasor&lo (Nar.
posl. vuk. 160). — Ovo značeike postaje od pre-
đainega (kod c), ako nije isto.

e. vidi u Vukovu rječniku: (u Crnoj Gori)
mjesto gdje je mnogo Šume isječeno (n. p. kr-
Čei^a radi) i drveta popadala jedno na drugome
,eine menge iibereinander gefallter baome* ,silva
caesa'. cf. carev laz. — Jamačno ovo znače^
postaje od značena pod c (vidi ondje u primje-
rima laz kao objekat s glagolima sjeći, trijebiti).
— 7 I* Širemu smislu, gomila. Nit* u dolu pro-
cvanulo cvijeće, no laz pustih naložen trupina.
Osvetu. 2, 173.

f. često kod mjesnijeh imena, aHi 9e ne moie
znati koje je pravo značei^e između pređahkij^.

Digitized by VjUUV IC

1. LAZ, f, a).

981

LAZAB

€lj Laz.

aa) u Crnoj Gori aelo u katunskoj na-
hiji. Glasnik. 40, 19.

bb) u Hrvatskoj selo u iupaniji zagre-
bačkoj, Bazdije}. 84.

cc) u Srbiji ime mjestima. €uia) u
okrugu aleksinačkome. I^iva u Lazu. Sr. nov.
1875. 22. — bbbj u okrugu čaianskome. Zabran
u mesta Lazu. Sr. nov. 1871. 290. — ccc) u
okrugu kneževačkome. I^ive u Lazu. Sr. nov.
1872. 170. — ddd) u okrugu kragujevačkome.
I^iva u Lazu. Sr. nov. 1875. 851. — eee) u
okrugu kruševačkome. I^Tiva zovoma Laz. Sr. nov.
1871. 852.

b) Laz Pavlovi<!a, n\jesto u Hrvatskoj. —
Pomii^e se zvi vijeka. Postavi ju ondi kadi sam
sede, to je na Laz Pavlovića sta. Mon. croat.
250. (1549).

c) Braišinfc LazB. Mon. serb. 87. (1827).

d) Carev Laz.

€Ut) Otfc tudu u Carevb lazb, kako ne-
staje laza. Glasnik. 15, 276. (1848?).

bb) u Crnoj Gori (vidi Carev Laz). Carev
Laz (krSevina careva). Pjev. crn. 14^. U ta doba
udario Janko s desne strane iz gore Pržnika,
iivim ogi&em Turke ućeraSe medu guste šume i
klisure, guste Sume brže optekoŠe i u i&ima Turke
zatvoriše; tu stojafie dok Turci nestaše, i to
mjesto Carev Laz nazvaše. Ib^, Udari im i Đu-
raškov Janko, nu da ti se nagledati, pobre, kako
srpske sab)e sijevahu, a dušmanske glave zije-
vahu, a srete ih drv}e i kamei^e, ne uteće od
Aih ni kamena, to se mjesto Carev Laz nazvalo
i po danas vazda će se zvati. 175*. Ogled. sr.
86.

e) DragomanB Lazb. Mon. serb. 95. (1880).

f) Gusti Laz, selo u Hrvatskoj u šuptmiji
modruikO'Hječkoj. Bazdije}. 45.

g) Ko8ma6i (ili Kosamfti?) Laži. U pla-
ninu na Kosmbče Laže. Mon. serb. 92. (1380).

h) Podb Eovačevb Lazb. Mon. serb. 94.
(1880).

i) Prdko Mirujeva Laza. Glasnik. 15, 276.
(1348?).

h) Stari Laz, selo u Hrvatskoj u županiji
modruško-riječkoj, Bazdije). 62.

1) Trnov Laz, selo u Srbiji u okrugu to-
pličkome. M. Đ. Milićević, kra). srb. 897.

m) Na Vlaški Lazb. Mon. serb. 94. (1830).

2. LAZ, /. vidi 1. laz, b. — xvii i xviii vijeka.
Tad projdoh na vrata na ka se izlazi gdi četa
najata bdi stražu i pazi, prošad van kroz laži
kud oči put kažu najdoh se na stazi pod Ka-
menar-stražu. Đ. Baraković, vil. 25. Ta biži po
stazi ne obziromice, ta skoči prik laži, drugu
put pri tiče. 74. Slišajući iz i)ola6e službenici
vemi i draži dotekoše priko laži gdi Suzana
s glasa plače. jar. 68. Koi^a nek ugradi ne-
ulaz|iva u laz grada. L Zanotti, en. 15. Četvero
krat na laz grada prista. 18. Za tom hižom laz
otajna kako u tmini nikoj stase. 81. PadSi
dvara laži zjahu. 88. Ovdi jest laz otvorena
smrti. 44. Ne istira koi^e na onu istu laz na
koju su unišli. M. A. Be)ković, sabr. 71. L&z
,apertura saepis^ gen. laži. Đ. Nemanić, Čak.
kroat. stud. iftsg. 65.

1. LAzA, /. vidi 1. laz, b, i 2. laz. — U ča-
kavaca od XVI vijeka, a između rječnika u Stu-
lićevu (uz laz). Sada slišaše vapaj u vrtli, sluge
od hize pritekoše kroz lazu da vide ča biše.
Bemardin 50. dan. 18, 26. LSz&, prosijek u međi.
Slovinac. 1882. 187. L9z& ,apertura sepis^ D.
Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 81.

2. LAZA, m. hyp. Lazar, vidi Lazo. — Akc.
se mijena u voe, L&zo. — U naie vrijeme (može
biti i od prije, vidi noj prvi primjer, ali ovo
može biti i hyp. Lazara). — Između rječnika u
Vukovu: vide Lazo s dodatkom da je po istoi-
nome govoru. Laza. S. Novaković, pom. 78. Ti
mi zovni Badanović-Lazu. Nar. pjes. vuk. 2, 25.
Tada Lf»u nadvladah Turci, i pogibe srpski
knez Lazare. 2, 298. Miloš ubi za Lazu Mu-
rata. 4, 184. S Bogatića Martinović-Lazu. 4,
141.

LAZAC, Lasca, ni. mjesno ime.

a. dva zaseoka u Hrvatskoj u županiji mo-
druško-Hječkoj. Bazdije]. 48. 46.

b. selo u Srbiji u okrugu čačanskome. K.
Jovanović 167.

LAZAČKI, a4j, koji pripada Laseu (vidi La-

zac, b). LazaČka (opStina). K. Jovanović 167.

LAŽAN, lažna, adj. znači. što 1. i 2. lastan.

— -a- stoji mj. negdaši^ga h. — Jamačno po-
staje od korijena Ibg (vidi 1. lak), isporedi ststov.
Ibzd, dopušteno, rus. aibh, lako, češ. Ize, pof. Iza.

— Od prvijeh vremena (vidi b).

a. a4j' vidi 1. lastan (zaludan?). — U doa
pisca Dubrovčanina xvi vijeka. Obijesni i lažni
Boga zabiste. M. Vetranić 2, 88a Na ]ubav tuže
se i lažni uzdišu. M. Držić 84. — ^ sredi^mu
rodu s prijedlogom na: na lažno, kao da znači:
bez ome te, — u jednoga pisca čakavca xvi vijeka.
Tako misalju uznit po)em budu hodit, ter na
lažno cvilit pod jelom zelenom u sinci sidoći.
P. Zoranić 24». — U srednemu rodu u naše
vnjeme znači u Istri : danguba, besposlica. Neutr.
lažno ,otium^ Đ. Nemanić, čak. kroat stud. iiftsg.
20.

b. adv. lažno, lako (?). ASte imutb hotSti ra-
sdcati želdzomb vrata, to ne bude imb Ibzbno.
Zbom. drag. sreć. 17.

LAZANIĆ, m. prezime. — xvn vijeka. Ovit
treći darovan gosp. Nikuli Lazanićn vlast. braS-
komu, kuratu postirskomu. I. Ivani šević 69.

LAZANKA, /. vrsta kruške. Vetovo kod Po-
žege. D. Hire. Lazanka, lazarinenbim (Veselić).
B. Šulek, im. 191.

LAZ AIStA, f, riječi bez smisla ; brbfai^e. — Vafa
da je ista riječ što lazaiie (vidi) u prenesenome
smislu. — U naše vrijeme u Istri. Hodi to ti
iiega pitat, ćeš čut lazai^u. Naša sloga. god. 14,
br. 16, str. 65. — I u Dubrovniku. ,Što će te
tvoje lažaiie? misliš se š &ima izvadit i ne platit
što imaš^ P. Budmani.

LAZll^TATI, laziA&m, impf. brbfati. — vidi
lazaAa. — U naše vrijeme u Istri. ,Ca lazaiiaš
prez potrebe?' F. Simčić.

lAzAIStE, /. pl tal. lasagne, vrsta jerišta
(tanko tijesto izrezano na jednake trakove). —
isporedi lozai^e. — Od xvi vijeka po primorju,
a između rječnika u Mikafinu (lazai^e, jerište
,tagliulini, lasagne' ,laganum' i kod škrob), u
Bjelostjenčevu (,leganum, artolaganum, tracta
panis'). A kamo lazai^e, kamo li joŠ žmire ? M.
Držić 429. Nijesu laza&e bez magafie. (D). Po-
slov. danič.

LAZAI^TKA, /. va)ar sa mlince, u Lici. D.
Trstei&ak.

LAZAB, m. uidCagog, Lazarus, biblijsko ime
(iz novoga zavjeta). — U Dubrovniku se izgo-
vara L&^ar. ,Crkva svetoga Lazara*. ,Pod La-
starom'. P. Budmani. vidi i: Zora, ^ar, La^ar.
B. damaAić C5b. — Od prvijeh vremena, a iz-
među rječnika u Belinu (,Lazzaro' ,LaKarus' 480<^),

Digitized by

^uogle

LAZAB

982

LAZAEIČKI KJ^UČ

u VukovUf u Daničićevu (Lazarb ,Lazarus'). Će-
tveredbnevnago Lazara vb Vi^aniji. Domontijanl'
99. Lazare, hodi vanka. Bernardin 60. joann.
11, 43. Smrađ|iv Lazar grob ostavka. J. Ka-
va^in 68^. Uskrisi Lazara brata Marije Mand.
F. Lastrić, test. bil. 186b. Lazare ! izidi na po}e.
Vuk, jov. 11, 43. — BiSe niki prosjak jimenom
Lazar. Bernardin 88. luc. 16, 20. Povist ubo-
goga a čestita Lazara. J. Kavaiiin v. Epuluni
molit će se bijednom^ Lazaru. 568l>. Bijaše jedan
siromah, po imenu Lazar. Vuk, luk. 16, 20. —
Lazarb. Svetostef. bris. 84. — Hranoje a bratb
mu Lazarb. ĐeČ. bris. 86. — Azb blagovdruyj
knezb Lazarb, samodrbžbcb vseje srbbbskyje
zem}e. Mon. serb. 194. (1880). Pokle Lazar tijem
silovo bješe i umri na Kosovo. J. KavaAin 185^.
Lazar Grob]anovi6, despot ili poglavica od Ba-
šije. Knez Lazar biše sin Pribica Greb)anovića.
And. Kačić, razg. 56. Gar-Lazare sjede za ve-
čeru. Nar. pjes. Vuk. 2, 288. Tada reče srpski
knez-Lazare. 289. Krstaš barjak srpskog knez-
Lazara. 3, 80. — Sinovi Vlbkovi Grbgurb i
Đurbđb i Lazarb. Mon. serb. 223. (1392). — Mi
milostiju Božijeju gospodinb Srbblemb despotb
Lazarb. Mon. serb. 476. (1457). Diže se iskat u
svom dvoru Lazar despot od Servije dva junaka
po izboru da uda za i^ib kćeri dvije. L Gun-
dulić 386. — U Bde)skom stignu boju smrt Mi-
loša i Lazara. 378. — AndrijaS (Krafević) se mo-
}aše baši ne toliko za sebe koliko za brata La-
zara. Nar. pjes. u P. Hektorović 23. — Posilaju
čoveka na ime Lazara Sebišanina. Mon. serb.
557. (1566). — Laži, laži, Lazare (vidi kod laza-
rica, b). Nar. pjes. vuk. 1, 119. — Oj Lazare
livadare! ko ti dade tu livadu? I, 302. Budila
zora Lazara: ,Ustani gore, Lazare!' 1, 340. —
Bogom brate, Pecirep-Lazare ! 4, 41. Mutap
Lazar koi^a nać ne može. 4, 302. Do samoga
Živković-Lazara. Ogled. sr. 248. Lazar Pa-
vlović. M. Đ. Milićević, kra}. srb. 381.
LAZABA, /. ime žensko prema muškome Lazar.

— Prije našega vremena. S. Novaković, pom.
73

LAZABET, 911. tal. lazzaretto, lazzeretto, isprva
bolnica za gubavce (postaje od Ldzzaro, Ldzzero,
Lazar y vidi luc. 16, 20), pak zgrada u kojoj se
čuvaju i motre čefad i trgovine što su došle iz
kužna mjesta. — Ovo je značetie i kod baba^dfer
(u ovome rječniku zlo pisano babačafer t zlo tu-
mačeno) i ba^afer (ovako se još govori u Dubrov-
niku, ali nije zabileženo u rječniku). P. Budmani.

— U Dubrovniku la^iret P. Budmani. — U
naše vrijeme, a između rječnika u Vukovu: ,die
quarantane*, cf. kotromanac (g(^e je tumačeno
kao kontumac). Tako bi isto dolazili i u sremske
manastire da nema lazareta i drugijeh smetni.
Vuk, živ. 87. I odma još u lazaretu (kontu-
macu) stane kupiti frajkor za Nemce. dan. 4,
14. Ni iz Dubrovnika u Novi po suhu drukčije
ne može otići nego s pratiocima od lazareta
preko turske zemle. poslov. xix. U zemunskome
lazaretu. Nar. prip. vuk. viii; Lazaret pomorski
je lučki i pomorski zdravstveni zavod. Zbornik
zak« 2, 715. Ako su se osobe za prvih 12 sati
po ustanovlenu kontumaca iskrcale u lazaret. 3,
438.

LAZABETSKI, adj. koji pripada lazaretu.
Lazaretski putni list ,contumaz-pass'. Jur. pol.
terminol. 120.

LAZABE V, adj. koji pripada Lazaru. — ispo-
redi Lazarov. — Između rječnika u Vukovu (La-
zarev dan, Lazareva subota ,Lazarstag (der
samstag vor den palmsonntag)* ,dies festus s. La-

zaro'. cf. lazarice) i u Daničićevu (Lazarevb ,La-
zari*).

a. uopče. Sb Stepanomb bratomb Lazarevemb.
Okaz. pam. šaf. 79. Zetb Lazare vb, knesb 6te-
fanb. 80. Jelača dbšti Lazareva. 80. Ukazuje
se po prilici Lazarevi. Naručn. 56^. V kući La-
zarevi. Korizm. 91b. j kupe se gospođa prid
dvorove Lazareve. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 19.
Od Marije sestre Lazareve. S. Bosa 84*. Noćom
ode ka Kruševcu ^rradu, pa ne sćede Lazarevoj
kuli, veće pade u po]e Kruševo u pšenica slav-
noga Lazara. Nar. pjes. vuk. 2, 259. I pogodi
Lazare vu slugu. 4, 320. Da me okrune Laza-
revom krunom. S. !^ubiša, prip. 171.

b. Lazareva subota, vidi u Vukovu rječniku.
Na Lazareva subotu bere se cveće. M. Đ. Mili-
ćević, živ. srb. 2, 7.

c. kod mjesnijeh imena u Srbiji).

a) Lazarev Kladenac, izvor u okrugu
vranskome. Ima izvor ,Lazarev Kladenao' koji
vele da je pronašla vojska cara Lazara, kad je
jednom tuda prolazila. M. Đ. Milićević, kral.
srb. 275.

b) Lazarevo selo, selo u okrugu niŠkame.
M. Đ. Milićević, kra}. srb. 126.

LAZABEVICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
užiČkome. Livada u Lazarevici. Sr. nov. 1861.
56. ^

LAZABEVIĆ, m. prezime (po ocu Lazaru). —
isporedi Lazarović. — - U naše vrijeme. Prvo jeste
Lazare vić Luko koji Šapcem komandira gradom.
Nar. pjes. vuk. 4, 226. Boško... poznan je tamo
pod imenom Bogdan Lazarević. u Pjev. om.
326*. Tuži Jakova Lazarevića. Glasnik, ii, 1,
48. (1808). — I u Dubrovniku ima prezitne La-
zarević. P. Budmani.

LAZABEVIĆI, m. pl mjesno ime (pl, Laza-
rević).

a. knežina u Grbfu između Kotora i Budve.
Vuk, posl. XVIII.

b. selo u Bjelopavličima. Glasnik. 40, 20.
LAZABI, m. ime zaseoku u Hrvatskoj u žu-
paniji modruško-riječkoj. BazdijeJ. 48.

LAZABICA, /. postaje od Lazar, u osobitijem
znaČeiMma.

a. vidi u Vukovu rječniku: lazarioa, tako
zovu slijepci onu veliku pjesmu od kneza La-
zara i od kosovskog boja. lazarica se počine:
,Car-Murate u Kosovo pade; kako pade, sitnu
knigu piše, te je ša)e ka Kruševcu grada*, a sve
su ostale kosovske pjesme komadi od lazarice.

b. vidi u Vukovu rječniku: lazarice. — Do
skora je bio običaj u Srbiji (a može biti da je
gdješto i sad), da idu lazarice (nekoliko djevo-
jaka) uoči Lazareve subote od kuće do kuće, te
igraju i pjevaju pjesme od Lazara (onoga Sto ga
je Hristos vaskrsao). po Srijemu i danas skupe
se djevojke uoČi Lazareve subote i stanu u kolo
a pruže ruke od sebe, pa dignu malo dijete muško
te ide preko ruku, a one pjevaju: ^Lasi, laži,
Lazare, te dolazi do mene' ita.

C. i^ka bifka. Lazarica (lažičarica ?), Cocble-
aria officinalis L (Vujičić). B. Šalek, im. 191.

đ. crkva svetoga Lazara. Eno svoni zvono
na Lazarioi. M. Đ. Milićević, jur. 9.

e. ime selu u Srbiji u okrugu kruievačkome.
K. Jovanović 125.

LAZABIČKi, adj. koji pripada lazaricama
(vidi lazarica, b). LazariČka pesma. M. Đ. Mili-
ćević, kra}. srb. 3ia

LAZABIČKI K^itjČ, m. ime mjestu u SH^i
u okrugu kruševačkome (koji pripada Lazarici?,

Digitized by

Google

LAZABIČKI KJ^UČ 91

vidi lazarica, e). I^TiTa u K)a6a Lazaričkom. Sr.
nov. ia67. 240.

1. LAZABIĆ, fii. presime (po ocu Lazaru). —
U naše vrijeme, Sohem. šego. 1871. 818.

2. LAZABIĆ, m. vidi Lazarići, a.
LAZABIĆI, m. pL tijesno ime,

a. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 114.

— Pomine se od xv vijeka, a ismedu rječnika u
Đaniiićevu (selo ^Laiariće' s g^rađom K}aiein i
mnogim drugim selima dade kra) bosanski Tomaš
Ostojević sinovima vojvode IvaniSa ĐragiSića
1446. M(on. serb). 439). — U naše vrijeme i u
jednini f vidi u Vukovu rječniku (gdje ima samo
primjer iz narodne pjesme: Ajde s vojskom La-
zariću ravna). Dođe aga Oaoku širokome pod
maleno selo Lazarica. Nar. pjes. vuk. 4, 469.

b. kao mjesto u Srbiji pomiike se xviii vi-
jeka, Debe|ić od Lazarica iz Servije. And. Kači6,
kor. 454.

LAZABIJA, /. vidi 1. lazarin. — D narodnoj
pjesmi našega vremena. Koji svoga tila žalit
neće od vlaškoga gvozda studenoga, ni od duge
puške lazarije. Smailag. meh. 54.

1. LAZABIN, m. iHeka vrsta puščane cijevi. —
ispoređi lazarija. — Biječ je talijanska^ ali mi
n^e poznata. — U Vukovu rječniku : ,art flinten-
rohr' ^fistula quaedam jaculatoria' ; u prvome je
trđaHu dodatOf a nema u druga dva: ,qum
(quondamT) Lazzarini Veneti^

2. LAZAjKiN, Lazarina, m. pučanin dubro-
vački što pripada braci svetoga Lazara^ vidi P.
Budmani u Stcuri pisc. hrv. 21 (D. Zlatarić), viii.

— U Dubrovniku se izgovara ^ mj, z kao u
Lazar.

LAZABKU^A, f, Asperula odorata L., neka
bijka, — Između rječnika u Vukovu : ,art pflanze*
fherbae genus^ [^Asperula odorata L.'j. ova trava
po naj više raste u hladu, lozica joj je tanka i
mekana gotovo kao u broća, a cvijet sitan bio
kao u zmije oko. govori se da je ova trava |e-
kovita za^ raiiava usta i desni. Lazarkii&a, kao
broć, bijela cvijeta (Vuk), Asperula odorata L.
(Vukasović). B. Šulek, im. 191.

LAZABOV, adj. vidi Lazare v. Lazarova dobra
duša, pusti od glada da pogine. J. KavaAin 29b.
Lazarovo čestito uživai^e. J. Banovac, pripov.
280. ](iubi Lazarova. Nar. pjes. mikl. beitr. 1,
24. Da mu smrde rane Lazarovo. M. A. Be)-
ković, sabr. 78. — I kod mjesnoga imena u Sr-
biji u okrugu kneievačkome : Lazarov Trap. Isiva
u Lazarovom Trapu. Sr. nov. 1875. 765.

LAZABOVAC, Lazarovca, m. ime selu u Sr-
biji u okrugu jagodinskome. K. Jovanović 108.

LAZABOVICA, /. Lazarova iena. — U na-
rodnoj pjesmi XVIII vijeka. Lijepu setu pošeta
Milica Lazarovica. Nar. pjes. bog. 10.

LAZABOVIĆ, m. prezime, vidi Lazarević. —
Između rječnika u Đaničičevu (Lazarovićb, do-
lazi jedan put kao prezime despotu Stefanu sinu
cara Lazara). Proročastvije svetago Stefana La-
zarovica. Glasnik. 11, 168. To im bješe ostavio
vitez kneže Lazaroviću. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 50. Tu mi bješe došetao Stjepane Lazaroviću.
Nar. pjes. bog. 25. čuj me dobro, Lazarović-
Bamo. Pjev. crn. 70^.

lAzATI, l&z&m, impf. iterativni glagol prema
laži ti. — U jednoga pisca našega vremena, Jur
Grahovo turski parip gaza a sto guja u kamenu
laza . . . Osvetn. 1, 66. Nit' ko zmija da proz
zem|u laza. 5, 25.

LAZAVICA, /. Ujede li koga zmija, bahornik,

) LAZm, a.

kad je na križ rasjekao ranu pa je obavio ne-
kakvom mjeŠanijom sastav^enom od više trava,
okrene se prama istoku, pa muklim glasom stane
da popijeva: ,Plazi, plazi, plazavioa, ubiće te
lazavica, danas je (u. p.) Petrov dan : nećeš uteći !'
na Promini. A. Ostojić.

LAZBINA, /. n^esto (ili način?) kuda se (ili
kako se) lozi ili ulazi (?). — U jednoga pisca
našega vremena, AV je svakomu ta jedina laz-
bina k neumrlosti. M. Pavlinović, razl. spisi.
285.

em sluČa-
pravi oblik

LA2iE, /. pl. n^esno ime. — U nekijen
jevima, ako ne u svima, stariji je i pra
Laži (vidi).

a. tri zaseoka u Bosni u okrugu sarajev-
skome. Statist, bosn. 20. 28. 29.

b. u Slavoniji, a) dva sela u županiji po-
žeškoj, Bazdije). 125. 180. — b) pusta u župa-
niji srijemskoj. 151.

c. liekadašni zaselak (do god. 1862) u Srbiji.
K. Jovanović 88.

LAZEIStE, vidi lažei^e.

1. LAŽI, lizi, /. pl. prijelaz preko većih rijeka
(kao na brvini). de je rijeka uska pa se pretnri
2—5 drveta i preko Aih prelaze. (Ko je zabife-
žio?), ^

2. LA2n, m. pl, mjesno ime (plur, 1. laz). —
ispoređi Laz.

a. selo u Crnoj Gori u Kucima. Glasnik.
40, 21.

b. u Hrvatskoj, a) u županiji modruško-
riječkoj: Laži, zaselak; Crni Laži, selo. Bazdije).
48; Pods)emeni Laži, Trski Laži, dva sela. 44;
Laži novi t stari. 46. — b) selo u županiji va-
raždinskoj. Bazdije}. 95. — c) selo u županiji
zagrebačkoj. Bazdije). 67*.

c. selo u Slavoniji u županiji srijemskoj,
Bazdije). 149.

LAZICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
jevskome. Livada u Lazici. Sr. nov. 1867. 687.

1. lAzIĆ, m. mjesno ime.

a. u Istri. Lazlć ,nom. propr. campi^ Đ. Ne-
manić, čak. kroat. stud. 88.

b. u Srbiji u okrugu smederevskome. Livada
u Laziću. Sr. nov. 1875. 584.

2. LAZIĆ, m, prezime. — Unose vrijeme. Koji
svoga kradioca Jovana Lazića tužiti ide. Glasnik.
II, 1, 14. (1818). Jovan Lazić. M. Đ. Milićević,
srb. 842. Petar Lazić. Nar. pies. vuk. 2, 656
(među prenumerantima). — I kod mjesnoga imena
u Srbiji: Lazića Bara u okrugu vafevskome,
Voćiiak u Lazića Bari. Sr. nov. 1861. 295. —
Lazića po)e, u okrugu užičkome. \t. Stojanović.

lAzIĆI, m. pl. ime dvjema mjestima u Srbiji
u okrugu užiČkome. ^. Stojanović.

L AZIL A, n. pl, vidi u Vukovu rječniku: skele
po kojima se ide kad se što zida ,das baugeriist'
,machina aedificationis*. cf. koze. — U naše vri-
jeme. Utvrđivati odrove ili lazila na susjedovoj
zemli. V. BogiSić, zakon. 50.

LAZILO, m. čovjek što laži. — U poslovici
dubrovačkoj xviii vijeka. Trčalo i lazilo staju
se, a,V ne druže. (Z). Poslov. danič.

LAZIMICE, adv. lazeči. — U Vukovu rječ-
niku: ,reptando'.

LAZIN, ađj, koji pripada Laži, — U naše
vrijeme.

a. uopće, Dija Lazin. Glasnik, ii, 1, 16.
16. (1808). Danas presudismo: da je kobila La-
zina. 49.

Digitized by

Google

LAZIN, b.

1)84

LAZJE

b. kod imena bifke. Lasina trava (Sab|ar,
Janđa), ▼. LasarkiAa. B. Šalek, im. 191.
e. kod mjtanijfh imena u Srbiji,

a) Lasina Cnmaraiia, mjesto pod kumom u
okrugu biogradskome. Olasnik. 19, 182.

b) Lasin Brijeg, Suma a okruga pođrin-
skome. \t. Stojanović.

lAzINA, /. vidi 1. lac (uprav je augmentativ),

— Akc se mijeiHa u nom.^ ace., voe. vi. l&iine,
gen, pl. l&z£n&. — Od xviii vijeka (vidi d).

a. vidi 1. las, a. Koje na svijetu svojom la-
linom gredu. M. Pavlinović, rasi. spisi. 285.

b. vidi 1. las, b. Lastna ,apertura sepis'. D.
Nemanić, 6ak. kroat. stud. iftsg. 89.

e. vidi oplasa. — U Vukovu rječniku,
đ. vidi 1. las, c. U to doba paleći lazine
ikeki se}anin u po]n ... I. Đordić, ben. 188.
Osta jedan kao pan u lazinu. (Kad kome svi
pomru. U Ornoj Gori). Nar. posl. vuk. 242. Bra-
]&evina i lasina Jovice Mićunova. V. Vrčević,
niz. 28. Šuma lazine, što ispod sjekire pada.
287. Ostadoše na lasini sa golijem vrhom. S.
]^ubiSa, prip. 16. IspaiUo se kao star dub u la-
sini. Nar. bi. mehm. beg kap. 402. Kako li
obje strane isnijele s lasine svoje komade bes
više pogibije. Srp. šora, god. 2, sv. 8, str. 55.

e. vidi 1. laz, d. — Ismedu rječnika u Vu-
kovu 8 primjerom ie narodne pjesme : Tu panula
lasina Turakah. Jer oko Ae lasina ležaše od Tu-
rakah i turskijeh ko£ah. Nar. pjes. vuk. 5, 207.

f. kod mjesnijeh imena.

a) selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Bazdije]. 78.

b) ime mjestima u Srbiji, cia) u okrugu
cmoriječkome, iSriva u mestu zovomom Lazioa.
Sr. nov. 1878. 827. — bb) u okrugu kragujevač-
kome. Livada u Lasini. 1878. 689. — cc) u
okrugu podrinskome. L&zina, i&iva u okrugu po-
drinskome. L. Stojanović. — dd) u okrugu va-
fevskome, Niva u Lasini. Sr. nov. 1867. 67.

LAZINE, /. pl, mjesno ime (plur. lasina).

a. selo u Hrvatskoj u županiji zagrebačkoj.
Basdije(. 68.

b. u Srbiji, a) u okrugu biogradskome. Li-
vada u Lasinama. Sr. nov. 1878. 808. ^ b) u
okrugu uiičkome. I^iva sovoma Lasine. 1870.
656.

LAZU^, n. ime n^estu u Srbiji u okrugu
kneievačkome. Vinograd u Lasii&u. Sr. nov. 1871.
82. — Vala da je isto Sto Lazii&e Pole. Glasnik.
19, 289.

1. lXzITI, l&ztm, impf. složeno s prijedlozima
(vidi dolaziti, islasiti, polasiti, ulaziti itd,) znači
ito i hoditi, ali samo po sebi znači: hoaiti po-
trbuške ili Četveronoške, kao n. p. eroi, zmije,
guSteri, isporedi gamisati, gmisati, hmi)eti, pu-
sati. — Ovakovo je značeike praslavensko, ispo-
redi stslov, lasiti, rus. .^asHTb, pof, Jasić, češ, la-
siti. — Akc. se ne mijeiHa (aor. 2 t 8 sing. l&z£).

— Postaje od korijena Idz, vidi iz]esti, u)esti,
tijem Sto se -d- promijenilo na a. — Između rječ-
nika u Belinu (,8trisciarsi per terra oome le šerpi
ecc' ,repto* 718*>), u Stuličevu (v. hoditi »serpere,
repere, reptare*), u Voltigijinu (»rampicare, stri-
sciare, serpeggiare' ,kriocben, klettera')» u Vu-
kovu: (stAJA^e) ,gehen* ,eo, gradior' s primjerom:
Laži, laži, Lazare, te dolazi do mene (vidi kod
2. lazarica, gdje značene nije uprav hoditi, jer se
govori o malome djetetu, a osim toga laži stoji
kao aliteracija prema Lazare ; jamačno je Vtik po-
znavao ovu riječ samo po toj pjesmi, pa je mi-
slio na složene glagole dolaziti itd.); u Danici-
ćevu: ,incedere', ali u jedinome primjeru što do-

nosi drit^o je značeike (vidi naj prvi primjer kod
h, a)). Vidi i laži miče.

a. u pravotne smislu, o životiilkama. Od ptica
po naravu svomu i od dobitka po naravi nih i
oda svakoga ka lase po sem)i po naravi svojoj.
N. Ba&ina 115b. gen. 6, 20. Sve što pliva, sve
što plaši, što se koti od gi&ilada, što se vere,
štono lasi ... J. Kava&in 21^. Lase živa ne-
brojena. L Đordić, salt. 852. Za tebe je stvorio
brda i planine i sve u Aima živuće i Useće i
letušće. A. Kalić 289. — Is i^ega la2a(A;u crvi.
L Anćić, ogl. 184. Al* po sem)i crv lasući. A.
yita|ić, ostan. 225. Po licu joj raspadenu pasu
i lase gadni crvi. B. Znseri 271. PotiSteniji od
crva koji lasi po sem}i. Đ. Bašić 100. — Kudi
lase gušterice. M. Vetranić 1, 18. — U mrtvilo
)uto zmga isprid mraza Ćim se vu6o, svižd ustav)a,
krug ne svija, neg žalosna lasi muće. ć^. Pal-
motić 54*. — Upitajte mravi koji laže po zem(i.
Đ. Bašić 188. — U ovome priinjeru o koiku kad
se pruži kod brzoga trka. Oštro Ajka goni mamna
doru, oštro goni, a dobar se }uti, po dva kop}a
u visine klisa . . . katkad lasi na stražnim no-
gama, prve meće pod kolana none. Hrv. nar.
pjes. 4, 252.

b. 0 čefadetu.

a) kad ide četveronoške. Laže na ruko
svojeju, vlaćaše po sebd nozd svoji. Stefkn, sim.
pam. šaf. 21. — često o ^etetu, Naj prije ondi
što saplaka i mlađahno lasi dijete ... 6, Pal-
motić 8, 49*. Kad matoro dete hoće da lasi (če-
tveronoške) sluti na goste. M. Đ. Milićević, živ.
srb. 2, m,

b) kad je klijenito ili hromo, ili uopče
slabo, znači : hoditi ali polagahno i ne jednakijem
korakom. Da gdd sutb drdva na AihbŽe jesi la-
siU? Đomentijan* 841. Ivan Vairan ... bi to-
liko u obijeh nogab spet i sgrćen, da za hoditi
potrebovaše mu, kd živini, smucati se i lasit po
sem(i. I. Đordić, ben. 192. — Lažahu po sem)i
upijuće. Starine. 5, 108. Ne mogoše se uzdig-
nuti i lažahu po sem)i. Zborn. 82*. JŽuho lasi
kao indijana Žaba. M. Đržić 861. I na ]& (mač)
toj pri strani ja padoh laseći, a noga na grani
osta mi viseći. D. Baiiina 61*. Pogledajte ga
(Jezusa) gdje leži na semli... kako lasi po noj.
Đ. Bašić 56.

c) uopče polagahno hoditi, vuči se, vlačiti
se. Ja plijezim, i lazim, i ulagam svud ruke,
obilnos gdi pazim od stoke i muke. I. Oundulić
149. Njeki bezredno se tamo i amo viju i lase.
B. Zuseri 287. Vosi se u čahoru po Bijeoi, a u
skor&ah lasi po PrijeoL (Z). Poslov. danić. Lasi
samodrug put sela. Dubrovnik. 1870. 15.

e. 0 Čemu ikeŽivome (umnome u prvome pri-
n^jeru), polagahno se vlaČiti, dovlačiti, ^ubav ka
i^ih steže i po Aih ka lasi brso se užeže . . . D.
Bai^ina 27*. OgaA koliko puta na Aegovu za-
povijed prista laži ti i prliti? Đ. Bašić 288. Pri-
likujem ja krivovjernos gustoj, gnusnoj maglini,
koja se uzdižuć iz mutnijeh ležećijeh voda na
način dima laži, stere se. A. Kalić 510. Zlaćano
jutro od onuda lasi. B. Radičević (1880). 884.
Svjetlost mirno laži. M. Pavlinović, rad. 172.

2. LAZITI, l&zim, impf. (med), vaditi saće iz
košnice, na Braču. A. Ostojić.

LAZIV, adj. u Stuličevu rječniku: v. koračiv.
— - nepouzdano,

LAZJE, adv. dopušteno. — -a- stoji mj, ikeg-
dašiiega b, a -je iiy. d. — Vala da je isti korijen
što je kod 1. lak. — Vidi u Daničičevu rječniku:
Ibzd ,licitum', mjesto toga gri ješkom stoji ,lbže*:

Digitized by VjUUV IC

LAZJE

1. LAŽ

yNa vosku vtoryhb pismenb prbyyhfc ne zagla-
đivSe ndstb \hie postavi ti^ I)(omentijanb) 148.

1. LAZNIGA, /. festve. — Samo u Stuličevu
rječniku: ,8calae^

2. LAZNIGA, /. motika sređilie Teličine kojom
se kopaju tanke zemle, gdje sa laži. Slovinac.
1881. 418.

8. LAZNIGA, /. selo u Srbiji u okrugu poža-
re vačkome, E. Jovanovid 148.

liAZNIČANi UzniČna, ac(;. kqji pripada laini-
eama (vidi 1. laznica). — Samo u Stuličevu rječ-
niku: ,scalaris^

LAZNIČIGA, /. dem. 1. laznica. — Samo u
Stuličevu rječniku: v. skalica.

LAZNIČKI, a^;. koji pripada Lašnici (vidi
3. Laznica). Lazni6ka (opStina). K. Jovanović
148.

1. LAZNIK, vidi lasnik. — U Stuličevu rječ-
niku (na svome mjestu): ^praecursor' s dodatkom
da se nalazi u pisca S, Rose,

2. LAZNIK, m. ime saseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Bazđije). bosn. 24.

LAZNOJEVIĆI, m. pl, ime easeoku u Srbiji u
okrugu kruievačkome. K. Jovanović 182.

LAZNUTI, l&znem^ pf. jednom polieati. — -a-
stoji mj. i^egdaŠi^ga h. — Akc. kaki je u praes.
taki je u aor, 2 t 8 sing, l&znii t u part. praet
pass. lasndt. — Postaje od korijena liz glagola
lizati tijem Sto se -i- mijeifM na b; ova se pro-
mjena moie biti dogodila več u prcalavensko
doba, isporedi nslov, -leznoti, čeS. Izati (što ne
gnam, jeli dosta pousdano), — Od xvi vijeka, a
između rječnika u Mika}inu kod oblaznuti, u
Stuličevu (,nonnibiI lambere'), u Vukovu (,einmal
lecken' ,Iambo') Htoć meda slatkoga đa lažne.
Đ. Baraković, vil. 182. Moju krv lažne. B. Kr-
narutić 82. Onda metne prst na jezik te po-
kvasi, pa umo6i u onaj prah i lažne malo da bi
doznala fito je. Vuk, Živ. 232. Sve je uređeno
i čisto (u toj kučij, Sto ono vele, meda da laznefi.
M. Đ. Milićević, omer. 195. Dok ne žgaSe tro-
janske zidove, ne laznaSe krvi Parisove. Osvetu.
1, 59.

1. lAzO, m. hyp. Lazar. — isporedi 2. Laza.
— AkCu se mijena u voc. L&zo. — Od prije na-
šega vremena, a između rječnika u Vukovu (hyp.
V. Lazar s dodatkom da je po jušnome govoru).
Laso. S. Novakovih, pom. 78. Zaručnica Laza
Badanovića. Nar. pjes. vuk. 2, 21. Gare pita
vjerna slugu Laza: ,0j Boga ti, vjerni slugo
Lazo!' 2, 298. & Aime pije Lazo barjaktare, a
do Laza Đaničiću Vide. 8, 440. I doziva Bako-
vica Laza: ,ĆujeS li me, Bakoviću Laso?* 4, 898.
Zatekoše me na putu Lazo Perov, Đuro . . .
pravdonoša. 1852. B. — U Dubrovniku se reče^
ali samo u Šali, ne za uvredu, čefadetu što laže
(Lfd^o). ,Eo bi ti sve vjerovo, moj L&^o!' P.
Badmani. vidi i: Lazo laže, a Mato maže. Nar.
posl. vok. 165.

2. LAZO, n. vidi 1. laz, b. — Od xviii vijeka.
Tko na svome vinogradu lazo prodre. V. ĐoSen
91*. Lazo, a) otvoren prolazak u građi jali u
zidu na vinogradu : ,Otvorio mi je lazo na vino-
gradu*. — b) zagraditi lazo, pomoći : ,Bog je da^
ono mrve sira, to mi je zagradilo lazo'. M. Pa-
vlinović.

LAZOB, m. vidi Lazar. — xiv vijeka, a iz-
među rječnika u Daničičevu (Lazorb). Lazorb.
Deč. hris. 42. 55. Glasnik. 15, 289. (1348?).

LAZOVAG, Lazovca, m. ime mjestu u Srbiji

u okrugu kragujevačkome. I^iva na Lazovcu. Sr.
nov. 1878. 922.

lIzOVI, m. pL ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevačkome. — Uprav je pl. 1. laz, c. Li-
vada u Lazovima. Sr. nov. 1861. 290.

lAzOVIĆ, m. prezime (po ocu Lazu). — V
naše vrijeme. I pozovi Lazovića Bada. Nar. pjes.
vuk. 4, 898. Već bijele kule Lazovića. 5, 252.
G-ospodine Lazović-Stevane. Nar. pjes. petr. 2,
487. Marko Lazović. Bat. 79.

LAZO VINA, /. ime zaseoku u Srbiji u srezu
crnogorskom okruga užičkoga. K. Jovanović 160.
(griješkom ,Alazovina*). Negda je bilo dvojice
Turaka Muje i Aze L&zovići. judi odonde zovu
se: ,s LasovineS a ne drukčije, (tako mi piša
Milićević). Đ. Daničić.

LAZtrKATI, lizačem, impf. dem. laziti. — U
Stuličevu rječniku: ,itare; reptare^

lAzUM, adv. arap. ISzim, tur, lazjm, po-
trebno. — isporedi lazun. — U naše vrijeme u
Bosni. Lazum nijesu do dve đuvegije. Nar. pjes.
hdrm. 2, 284. Lazum, nužno je. V. Vrčević,
nar. prip. 226. Što je dobro i samo se hvali,
nije lazum da ga drugi kaže. Nar. bi. mehm.
beg kap. 288.

lAzUN, vidi lazum. Čini mi se, kako Meho
kaže, tu će dosta svata lazun biti. Smailag. meh.
83,

lAzUB, m. modra boja. — Od iste osnove od
koje je i la^uver (vidi); moše biti da je ruska
riječ: JiRajph, a ova (kako misli Miklošič) bila
bi uprav od pers. lazur (lazvard, lasurd). — U
rukopisu xvii vijeka pisanome crkvenijem jezikom,
Skazanije za lazurb platnenj tanky. — Vbsmi
lazurb \2Xixx(s))Lj} , . . sbvbkupi u sbsudb iz Sta
hošteži pisati . . . Glasnik. 25, 86.

LAZUBDA, m. augm. Lazo. u Lici. V. Arse-
nijević.

LAZUŠE, /. pl, često se izdanci daleko pod
zem}om lazeći (puzeći) provlače, i tek docnije
izbiju iz zem(e i tada se zovu: ,lazuSe' (,sto-
lones'). K. Grnogorac, bot. 61.

1. LAŽ, laži, /. što se neistinito reče znajuči
da nije istina, nan^erom da drugi vjeruje, —
-a- stoji mj, negdašikega b (praslav. %), — Akc,
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padežima,
osim nom. i aee. sing,, instr. l&žju (ali l&ži), loc.
sing. \hži, gen. pl. liit, dat., instr., loc. pl. la-
žima. — Miječ je praslavenska (Irbžb), isporedi
stslov. Hžb, rus. AOTKh, češ. lež, po}, iež. — Po-
stelje od korijena Hg glagola lagati nastavkom
b pred kojijem se g mijena na ž. — Ima za
instr. sing,, osim oblika lažju t laži i lažjom (A.
Eanižlić, kam. 119. 856. 627); ovako vafa da se
i sad govori u Slavoniji. — Između rječnika u
Mikafinu (,mendacinm, falsum, falsitas')i u Be-
linu (,buggia, menzogna' ,mendacium' 153^), u
Bjelostjenčevu (,mendaoium, falsum, falsitas^i u
Jambrešičevu (,menđacium'), u Stuličevu (,men-
dacium*), u Voltijijinu (,bugia, menzogna' ,men-
đacium'), u Vukovu (,die luge' ,mendacium* s pri-
mjerom: Utjerati koga u laž ,einen liigen stra-
fen' ,argao menđacii'), u Daničičevu (,lbžb ,men-
dacium')- — U kojemu primjeru (kao S. Bosa
84l>; V. Đofien 132»1>; vidi dafe) može laž zna-
čiti: uopče neistinost ili što neistino, ali je to
teško raspoznati; zato su ovdje svi primjeri za-
jedno i bez obzira na koje se načine može ova
riječ upotrebfavati. Nenavisti i Ibži otbcb. Do-
mentijanb 79. U nsteh ^ih ni naSasta laž. Zadar,
lekc. 5. apoc. 14, 5. Ostavifši laž govorite istinu.

Digitized by

Google

1. LAŽ

1. LAZA

Bornardin 140. paal. eph. 4, 25. Nasad a laž
pobijeni bifie. M. Marulić 69. LaS šalna od na-
rava svoga je mali grih. NaruSn. 54*. Prokleta
laž, krajenje, ubojstvo. 78*. Jesi li kada učinil
falsivost ili hiubu ili si rekal laŽ? 86b. Umno-
žaju se ondi laži i taSće besede. 94*. S falsiju
i s laži. Korizm. 9b. Ako laž osvane, nu mraka
ne s&eka. Š. MenSetić 813. Misliš li da sam ja
došao ovdje da bih }udi lažju hinio? Pril. jag.
ark. 9, 70. (1520). Ukloniti se laži ovogar svi-
jeta. 71. (1520). Sve je to gola laž. M. Vetranić
2, 266. Jeda se, jaoh, sgodi, da tebi laž reče
na mene tkogodi? N. Na]ešković 2, 118. Laž
na laži. M. Đržić 18. I laži tolikoj tvoj jazik
nemoj dat. P. Zoranić 52b. Koji laži govori.
Š. Budinić, sam. 40*. Laži prazdnovite. 116*.
Kada laži tvori na sudu. ispr. 66. Ti me čuvaj
od hudobe, himbe, laži. L T. Mmavić, nauk.
1702. 81. Beći laž od grijeha smrtnoga, grijeh
jest smrtni. S. Matijević 56. Otiđi od mene,
lažirode, stvorče od laži. P. Badovčić, način.
186. Lucifer za laž spade u pakao. ogl. 69.
Inako bi se rekla laž. svit. 182. Nahode se
veće laži među il^ima nego meu siromasi. P. Po-
silović, nasl. 46b. Laž kratke noge ima. (D).
Poslov. danič. Laž koja je zloća protivna istini.
K. Ma^arović 69. Lažima i istinom tiČe časti
svačigove. J. Kava^in 59b. §a]iva laž ,buggia
giocosa' ,mendacium iocosum*; prudiva lal ,bug-
gia offtciosa' ,mendacium officiosum'; štetna laž
,buggia pemiciosa' ,mendacium damnosum^ A.
d. Bella, rječn. 152*. Zaslijep^enu od giieva lasno
iz usta laž uteče. I. Đordić, uzd. 144. Laž je
od naravi svoje zla. A. Baćić 181. Jer su ovi
grisi mnogo u običaju, n. p. reći koju laž u
šali . . . J. Banovac, razg. 198. Kolike ste pute
vi to zapuStali, koliko da je sve laž, što vam se
pripovida! pred. 48. Ovi je svijet na laži ,gli
odiati e perseguitati sopravivono^ S. Budmani
422b. Tolike laŽi učine i nepravde. F. Lastrić,
od^ 51. Više se izkušuje laŽi negoli istine. 369.
Zakletva dakle lažna ili ti u laž nikad ne more
biti brez griha smrtnoga, ned. 116. Da i go-
vorenje i zlamenje naše bude vazda istinito i
brez svake laži. 176. Ali za pokaranje svojo
laži primi gubu od koje se rečeni izličio. 415.
Iznađe jednu vele grdobnu laž. A. Kanižlić, kam.
85. Da bi se uslobodio i^ih lažju potvoriti. 52.
Oči tova Barda laž ovu caru. 57. Drugi su iz-
mislili novu laž. 88. Što je četu toliku l&ž£ na
pomoć uzajmio. 88. Cara potvoraju lažjom. 119.
Nikoji laži tako budalaste iznose. 229. U očitoj
i još vrućoj laži ufaćen. 260. Nakupio je su-
proti iiemu neizbrojene laži. 298. Teofil u laži
biše našast. 806. Hotio bi lažjom ovi sveti sabor
opogauiti. 856. Evo nove debele laži ! 862.
Ovima lažma natovaren ode u Bim. 882. Sinod
je opak i pun laži. 412. Ni lažjom ne more se
od laži osloboditi. 627. Mudro odgovoriše od-
krivši iiegove laži. 800. Uslobodi se tako go-
lema laž izniti. 805. Svijest našla bi me u laži.
uzroci. 8Q. V: Što je laž? — O: Jest jedno go-
vorene protiva onomu što se ima u pameti za
privarit drugoga. — V: Koliko je struka laž?
— O: Trostruka: maskar)iva, korisna i štetna.
F. Matić, jezgra. 71. Djava daje početke od
privare, od laži. M. ZoriČić, osmina. 13. Laž
ovijeh izmiš|otina zavidnijeh ukaza. S. Bosa
84b. A kad laži razpazari, svoj pri^avor ište
stari, da u fiemu laži kuha . . . Laži svoje dok
umisi i o vratu i&i obisi . . . V. Došen 89b. Znaš
da tvoje laži hole neće odit diče gole... Takva
mu se čina daje, hole laži kad prodaje,... Koja
(glava) smradne krune traži, kada b}uje hole

laži; stvari sobom plemenite neće da se lažma
kite. 40*. Na hi{ađe laži kuje i priđ prostim
jatom b)uje ... i iz i^ega laži žuče svakog mu-
drog da nauče, da kri posti tu ne stoje, od kuda
se laži roje, dali da je to uliSte tamni laži i bu-
nište. 41*. Uvik nosi vriću laži. 180b. Tko u
bistroj gleda vodi, kad uza i^u čovik hodi, kaže
mu se, da je tako da on visi naopako ; voda laže
i po tvori da on s nogam stoji gori... ar varati
tko se ne da laž vodenu on ne gleda. 182*. Nek
se odma ne podlaže glasu što mu drogi kaže, i
lasno će, kad pogodi, naći strmu laž u vodi.
182b. Badi s lažma zamazati. 188*. Da laž
tamnu brizgat stanu. 189*. Da laž ovu i on
kaže. 141*. Da on tamne laži laže. 141b. ^ata
zmiju vrag namisti, da Aegovu laž navisti. 141b.
S jedne male laži ide na veću. Đ. Bašić 163.
Sve ove i druge laži budući Milošu od žene Vu-
kosave prikazane. And. KaČić, razg. 56. Laž
ovu primivši Lazar za istinu . . . 57. Viruj,
pobre, ovde laži nije. 283b. Premda je laž, ou
tvrdo viruj e. M. A. Be|ković, sat. F8b. Još
može sudac nas ufatiti u laži. sabr. 88. Da je
(ispoviđ) vima t. j. da je bez laži. Ant. Kadčlć
205. Koja se osvađa (na ispovidi) ... od niki
mali laži koe joj se događaju kupajući i proda-
jući. M. Dobretić 93. Budući se ufatila u laži.
144. Tko bi reko laž na ispovidi. 145. Laž
pokriva istinu. J. Bajić, pouč. 1, 34. Ako slaže,
laž mu na postei&e! (gledaj: Na čast mu laŽ).
Nar. posl. vuk. 8. Žena se uzda u plač a lupež
u laž. 80. Laži su gospodske stvari. Laž se
prede primi nego istina. Laž čuo, laž kazao.
(Kako sam čuo tako i kazujem). 165. U laži je
plitko dno. U laži su kratke noge. 832. Zet i
^ega uhvati u laži. Nar. prip. vuk. 111. To je
istinska laž (u šali). Vuk, rječn. kod istinski.
Ugnati koga u laž. kod ugnati. Ugoniti koga Q
laž. kod ugoniti. (radi enaie^a : dokazati da ko
laitj vidi u Vukovu rječniku kod laž). Koji pre-
tvoriše istinu Božiju u laž. Vuk, pavl. rim. 1,
25. Kad se Turčinu nai poslije dosadi što mu
Hero očevidnu laž protiv sebe jednako potvr-
đuje . . . poslov. 254. Pravda i istina imaju
samo po jedan put, a laž i budalaština imaju ih
koliko ko hoće. pisma. 29. U koiima (novinama)
ništa drugo nema do laži i ružena. odg. na laži.
8. Oholi pletu na mene laž. Đ. DaniČić, peal.
119, 69. Doista, gle, laž učini la£)iva pisa}ka
k&iževnička. jer. 8, 8. Prosipate po koju laž u
puk. S. ](jubiša, prip. 26. Te laži prodavaj komn
drugome, ja znam Što si ti. 64. On je na istini,
a mi na laži. 147. Budi čovjek, pa ti laži neće
nauditi. 172. Oni su na istinu a mi smo na laž.
Pravdonoša. 1852. B. (Mje laž omrkla tu i osva-
nula (t. j. s lazom ne da se naprijed ići). 1852.
14.

2. LAŽ, /. u Vukovu rječniku: (u Dubrovniku)
otišao u laž, kad ko ude ženi u kuću (postane
,ulez') ,nubere uxori*). — Uprav je riječ ulaz
(vidi)^ ali se obično govori : pošao u ulaz, oženio
se u ulaz, te se u brzome govoru čuje samo jedno
u. P. Budmani.

8. LAŽ, m. laiac, — Ima stslov, l'bžB u tome
enačenu i Ibžb u kiMgama pisanima erkvenijem je-
zikom, a između rječnika samo u Stuličevu (,men-
daxO. AŠte kbto reČetb: ,Boga )ub)u a brata svo-
jego nenavidej* Ibžb jestb. Danilo 72. Ijoann.
4, 20.

1. lAŽA, /. vidi 1. laž. — Akc. se mijena u
voe.: l&žo, l&že. — Može biti riječ praslavenska,
ali je svakako stara riječ, isporedi stslov. Hža,
rus. .iHca, gorMui. Iža. — Između rječnika u Bt-

Digitized by

Google

1. LAZA

937

LAŽAC

Unu (,buggia, monzogna' ,menđacium' 153<^), u
Stuli6evu (kod laž), u Daniiićevu (IbŽa ^meada-
ciamO« Pecali i obidy, Ibže i smdha. Sava, tip.
hil. glasn. 24, 182. Potvoromb i Ibžomb. Zak.
doč. pam. šaf. 47. Laza, prirota, karbe. Sta-
rine. 23, 78. (1496). :(iabiti istina, laže se 6a-
vati. M. Marulić 61. Ei lažu tvoriše pram ovoj.
86. Jistinu učeći i pišući, a i^im laže rašČii^a-
jući. Živ. jer. star. 1, 227. Pitaj ga od laže,
krivorotstva. Narućn. 89b. ;^abav bez laže. N.
Ba&ina 80b. paul. rom. 12, 9. Od usta koja
govore lažu. 173b. ecclesiastio. 51, 8. Ne pri-
mijefiati k istini nijedne laže. Zborn. 4^. Gdje
se nepravo teče, hinbom, tadbom, lazom. 167*.
Čin* da si milostiv, i laže se ćuvaj. P. Hekto-
rović 87. Da je i sve ostalo ono s lazom slo-
ženo i izmiž)eno. 55. Oni velike proć meni
rekli jesu laže. N. Dimi tro vić 64. Čemu su tej
laže? N. Na}ešković 1, 134. Jer tko će razlućit
istinu od laže? 1, 839. Veće se veruje lažam
toga lašca. Mon. croat 230. (1527). Ni tebi ni
i^emu neću lažu vjerovat. M. Držić 170. Imamo
se čuvati od svake laže. Nauk bm. 44^^ Imaš
znati, da je laza sebe zvati Erstjaninom a djela
Isukrstovijeh ne činiti. M. Đivković, bes. 54*.
Koji govore lažu. B. Eašić, rit. 185. Malahnu
lažu govoreći, zrc. 26. Mnogo ti govorih pri-
kladne laže spam. Đ. Baraković, vil. 294. Ovo
je veće nego laza. M. Orbin 48. U sto obraza
priobraža* i privraćaj sto besjeda, varka, izdajstva,
sumira, laza i hitrina . . . L Gundulić 479. Tko
se kune s lazom. I. Držić 155. Da se puk pri-
vari lazom našijeh taštijeh čari. 6-. Palmotić 1,
48. Ne su čini sve vuhvenstva, sve himbenstva,
mame, tlape, varke i laže. 2, 74. Da pamet mi
u i^oj kaže svakolika pomai^kaifia istinito i bez
laže. I. Akvilini 294. Odgovori brez nijedne to
ti laže, jer istina ča se kaže. P. Hektorović (?)
148. Laza na laži, a istina na istini ostaje. (D).
Za laže carina se ne plaća. (D). Poslov. danič.
Bazabrati istinu od laže. E. Magarović 50. Znaj
da jesu mnogi načini od laza . . . jesu laže koje
se govore za prevariti drugoga ... 69. Laza
kratke noge ima. A. d. Bella, rječn. 152*. Pri-
koriti koga lazom. 481b. Mii lazom č&s da
o truju. I. Đorđić, salt. 10. Premda je on vir od
laza. B. Zuzeri 88. Priprosti }udi u kojijeh ti
bijaše postavio tvoje ufanje varajući ih tvojimi
lažami. M. LekuSić 62. Da nijesu ovako cijenu
riječi, mai^e bi laza bilo za mincu. (Z). Poslov.
danič. Kada prid fie izajde sa svojom pompom,
gizdom i lažama. M. A. Be)ković, sabr. 32. Ovdi
se učimo uklaAati od laže. J. Matović xxib.
Laza ne bi mogla nigdo proći da se u iatinu ne
preoblači. D. Obradović, basne. 434. Prevare,
kletve, laže, sve je to Aemu dobro došlo. sav.
84. Što si čuo ništa laza nije. Nar. pjes. vuk.
3, 429. Što pašinu ruku po]ubiše za i^egove laže
prevelike, repate im laže obećaje. 5, 138. Ako
ti se laza Čini, a ti dođi o večeri. Nar. pjes.
vila. 1866. 881. Pričeli su }udi laže virovati.
Nar. pjes. istr. 2, 21. Drugoga človika i laže
pomoru, a mene neboga istini ne mogu. 2, 22.
Dragi ti list ša]e, otpis* mu drugoga, al* nemoj
s lažama. 2, 93. Đe laza omrkla tu i osvanula.
Nar. posl. vuk. 75. San je laza a Bog je istina.
274. Koji je varao i mamio svijet kojekakvim
izmiš)enim lažama. Nar. prip. vrč. 3. Gđjekoje
malo vojvodice koje su svoja vojvodstva mai^om
hrabrošou ili s novcima i s lažama dobili. Vuk,
dan. 1, 89. Oboje krupna laŽa. S. ^ubiša, prip.
84. Znam ja, gdje se ta laza začela i ko je u
nas unio. 185. Sve što sam kazao, gola je laza.
222.

2. LAŽA, m. (i f.) lažac, lašjivac. — Akc. je
kao kod 1. lažac. — Od xviii vijeka, a iemeđu
rječnika u Vukovu (,der liigner' ,mendax*). Tač
li ti lažami dvoranskimi ugajaš? I. T. Mrnavić,
osm. 37. Jednom laza smoČno ije. (D). Poslov.
danič. Povirova prorok ovomu laži. £. Pavić,
ogl. 300. Sastala se laza i polaža. Nar. posl.
vuk. 275. Ubog muž gotova laza. 325. Mi se
opomenusmo da ovaj laza kaza još za života:
,Poslije tri dana ustaću*. Vuk, mat 27, 63. Te
derviša, kao lažu i varalicu, izvedu na po{e.
odg. na laži. 18. Jer, ako bi mu se ostavilo na
vo}u, postalo bi (dete) laza. M. Đ. Milićević,
škol. 13.^ Čovek laza mora se uhvatiti. 17.

3. LAŽA, m. ime muško f isporedi 2. Laza. —
Ima samo posesivni adjektiv LaŽin sviii vijeka.
Ovio Lažin brat. Glasnik, ii, 8, 80. (1706—1707).

LAŽAO, lž,šca, m. čovjek što laže. — Akc. se
mijeiia u voc: l&šče, lasci, t u gen. pl. laždc&.
— Moie biti stara riječ^ isporedi rus. .laceni.. —
V našemu se jeziku javfa od xv vijeka, a između
rječnika u VranČičevu (,mendax*)» »* Belinu (,bug-
giardo, mentitore, chi diče buggie' ,mendax' 152*;
,chi diče il falso o falsit&' ,falsidicus' 800b), u
Bjelostjenčevu (kajkavski lažoc, lažlivec ,menđax,
mendaciloquus, holophanta'), u Jambrešičevu (la-
žec ,mendax*), u Stuličeou (v. laživac), u Voltigi
jinu (,bugiardo, bugiardone, menzognero' ,lugner'),
u Vukovu (,der lugner' ,mendax'). Zatajaše Bog^
tam^aci ter hinci, ubojice, lotri, nepomnivi linci,
lasci krivorotni. M. Marulić 118. Anjel zali
lažac je. Naručn. 19^. Bil bi lažac i tovariš
grdšnikov. Transi t. 127. Veliki lotri, tati, lasci.
Korizm. 37b. Đo|e je |ubiti razbojnika nego
lažca. Zborn. 5*. Lažac po vijek vas shraniti
ne more pri sebi svoju Čas. M. Vetranić 2, 135.
Lažcu ni istinu nf moći vjerovat. N. Dimitrović
11. Veće se veruje lažam toga lašca. Mon. croat.
2.S0. (1527). Drži me za većega lašca od svijeta.
M. Držić 406. On jest lažac. Anton Dalm., nov.
test, 145b. joann. 8, 44. Lažac nijesi ti. F. Lu-
karević 179. Tko se zove Krstjanin, a ne Čini
djela krstjanskijeh, on je istinito lažac i hiiliao.
M. Đivković, bes. 54*. Nije krudeo ni lažac. I.
Držić 372. Što su lažci. I. Ančić, svit. 75.
Psalmišta reČe: ,Ja reko u duhu« svak je čovik
laž' (psal. 115, 2); kako govori sedamdeset to-
mačite{a, ne veli David, da je svaki čovik lažac
nego da je svaki čovik laž. M. Badnić 166b.
Mrske su usne lažaca. 288b. Lašcu istina neće
biti virovana. P. Posilović, cvijet. 183. Boje
jest )ubiti lupeža nego li lažca. 133. Lašcu se
ni istina ne vjeruje. (D). Poslov. danič. Tko
govori da }ubi Boga a brata svoga nenavidi lažac
je. S. Margitić, fala. 271. Tako ii&ac, lažac, li-
cumirac. 284. Đo}o je }ubiti lupeža nego li lažca.
E. Magarović 70. Moli Boga da lažce sudi i
izgubi. A. Baćić 181. Zašto je on lažac od po-
čela. 498. Ja se ne mogu lažac učiniti. J. Ba-
novac, pripov. 154. ir se namiramo na jednoga
lašca ili krivokleca. 158. Da drakun jest jedan
lažac. F. Lastrić, od' 194. Zašto je lažac i otac
od laži. ned. 333. Ako tko reČe : , Ja }ubim Boga'
a brata svoga nenaviditi bude, lažac jest. 339.
Ova kniga jest od lažca složena. A. Eanižlić,
kam. 8. Da bi tako bogogrdnomu lažcu viro-
vali. 56. Neviran lažac. 278. Lažac gori duha
paklenog. V. Došen v. Onog koga lažac blati.
132b. Tamni lažče! sram te bilo! 142*. Uka-
zujući mu da 6u lažci svi i^egovi hudobni pro-
roci. And. EaČić, kor. 246. Sveti Aguštin Igetže
da Isusa lašcem zvahu. L. Vladmirović 28. Ah
opaki lažče! I. Velikanović, prik. 87. Zašto bo
tko se uzda u lažca s lažcem će poginuti i iz-

Digitized by

>Joogle

LAŽAC dl

gubiti se. B, Bapić 98. OproSćoi&e lažcu isprosi.

1. J. P. La6ić, nar. 94. I lažca se privariti ne
da&. J. S. Be)koyić 283. Moj tovarufi! al' si
lažac! Jačke. 242. Jel' to hinac. jel' to lažac?
Nar. pjes. istr. 6, 15. Lažao i skupac lasno se
pogode. Nar. posl. vuk. 165. To je lažac, koji
se aorta6io sa tri izješe. S. l^jubiša, prip. 103.
A pak lažac, ki mu meku vrŽe. Osvetu. 4, 22.
Bofi je jezik u nijeraca, nego u lašca. Nar. bi.
mehm. beg kapet. 438. Laž&c ,mendaz', gen.
lašc&. Đ. Nemanić, čak. kroat stud. 28.

LAŽAČICA, /. u Stuličevu rječniku: v. laži-
vica. — nepouzdano.

lAŽAE, lliška, m. vidi ožujak. — Od xviii
vijeka, a između rječnika u Vukovu (,der m&rz'
^mensis martius'. cf. ožujak) 8 dodatkom da se
govori u Dubrovniku (radi toga vidi T. Maretić.
nastav. vjesn. 5, 242). Prvi je misec u 6ifuta
lažak ... A u Četrnaesti dan laž ka počina se
svetkovina od večerAe. A. Bačić 299. Prvi je
misec u Žudija lažak ili marač... 14 dan laska
počimje svetkctvina od večerice. J. Banovac, razg.
222. Miscca lažka oli ožujaka. M. Đobretić 97.

— Jedan pisac Slavonac xviii vijeka ovako zove
četvrti mjesec (a treći ožujak). TravaA misec
imenom se izda, . . . nikoji ga pozivaju lažkom,
to znaS Sto je u jeziku naškom: lažak vrime
svakojako laže. J. S. Be|ković 171.

LAŽAN, lažna, adj. falsus, fictus, adulterinus,
simulatu?, uprav koji pripada laii (vidi 1, a),
ali obično znači: koji nije ono što se misli ili
govori da jest, koji nije pravi (nepravi, neisti-
niti), te n\je isto što laživ, laž)iv, premda se
često nalazi i u ovome značehu (vidi 1, c).

— Biječ je stara, isporedi stslov. l-^žbui., rus.
.lOHCHuft. — Između rječnika u Belinu (lažni
,falso, non vero' , falsus^ 301^ ; ,po8ticcio, cio^
finto' ,fictus' 576^), u Stuličevu (,mendaciloquus,
falsus, fictus, mendax, fallaz'), u Voltigijinu
(lažni, lažliv ,falso, menzognero^ ,fal3ch, liigen-
haft'), u Vukovu (,fal8ch' ,falsus*), u Daničičevu
(Užbub ,falsus').

1. adj.

a. uopće koji pripada laii. — U jednome
primjeru xviii vijeka. Svoj priiavor ište stari,
da u i^emu laži kuha, iskat sutra fi liima kruha,
i pri varu da načini, da kruh lažni čim začini.
V. DoSen 89b.

b. u značenu sprijeda kazanome (koji nije
istiniti, pravi).

a) 0 riječima i uopće o čemu što se go-
vori. Da ne sliše lažnih stvari. Transi t. 157.
Neću ja nijedna stvar lažnu rijet. M. Vetranić

2, 185. Ništoro lažno rijet. 2, 51. Umrijeti
vo}u neg lažno što riti. M. Đržić 434. Tope
istinu lažne riči. J. Kavai^in 864^. U kih često
duh propasni objetom nas lažnijem blazni. 470^.
Zakletva dakle lažna iliti u laž nikad ne more
biti brez griha smrtnoga. F. Lastrić, ned. 116.
Mnoge lažne pogrdne tužbe. I. J. P. Lučić, izk.
17. Tražahu lažna svjedočanstva na Isusa. Vuk,
mat. 26, 59. Bujović prospe lažni glas. S. J^u-
biša, prip. 182.

b) 0 čeladetu što se pretvara da jest ono
što nije. Lbžnij prorokb. Okdz. pam. šaf. 88.
(Petar) pobedi tu Simuna lažnago proroka. Š.
Kožičić 4&. Lažni proroci te novo škole. S. ^u-
biŠa, prip. 280. — Ki se vašim bogom lažnim
pokla&ate tere praznim. P. Hektorović(?) 91. U
kući Aihovijeh lažnijeh bogova. Đ. ĐaniČić, Isam.
81, 9. Jer će izići lažni Hristosi i lažni pro-
roci. Vuk, mat. 24, 24. — Z lažna arhijereja.
Š. Kožičić 25^. Ivanu lažnomu arhijereju. 52^.

) LAŽAN, 2.

— Lažni car Šćepan mali. P. Petrović, sćep.
mal. 1. — Napastovan od jedne lažne nemoćiiice.
Ant. Kadčić 886. — Kad se o svjedocima kaše,
značei^ bi bilo: koji laiu (dakle laiivi). a ipak
mislim da to amo pripada, prvo jer su laini
svjedoci ,nepravi% a drugo jer se misli na lainc
svjedočanstvo. Lažni svjedoci dolaziSe. Vuk, mat.
26, GO. Lažan svjedok. Đ. ĐaniČić, 5mojs. 19,
18. Pod mi tiše lažne svjedoke. S. l^iubiŠa, prip.
147.

c) 0 i^ekijem tjeUsnijem stvarima što su
izopačene ili krivotvorene (novci, mjera itd. pa
i pismo). Ko bi kovao lažne novce bivao bi sa-
žežen. Đ. Đaničić, maj kov. 72. — U raci su mu
mjerila lažna, osija. 12, 8. — Lažni k}učevi i
kuke za otvarale ,dietriche and aufsperrhacken'.
Jur. pol. terminol. 182. — O lažnomb pisaniji.
Zak. daš. pam. šaf. 41 (vidi primjer kod 2 pri
krcaju). AV u lažnom pismu krivom . . . J. Ka-
vaAin 62*. Liste lažne slagajući. Ant. Kadčić
284.

đ) 0 čemu umnome što je hiiieno ili iz-
mišleno (u nekijem slučajevima moie se i čovjek
sam varati). Od sna ustav i lažno vidinje upustiv
žalostan bih. Aleks. jag. star. 8, 289. — Lažno
tvoje mnenje. P. Knežević, osm. 65. — Nije mane
lažno i isprazno ufai^e onih koji uzdaju se a
Aiovo mogućstvo. J. Filipović 1, 266*. Imali
lažnu uzdanicu. Pjev. crn. 20^. Što imali lažnu
uzdanicu. Ogled. sr. 50. — (Mahomet) nova nika
lažnu veru i zakon dast. Š. Kožičić 15>^. Vole
u svojim lažni zakoni umriti. J. Banovac, pred.
59. — Koji u svomu pripovidai^u navištuju puka
kriva oli lažna čudesa ili proročanstva. Ant.
Kadčić 296. — Grlimo smradno stvorene u i^emn
polagajući našu svrhu, naše lažno počivale i ža-
losno uživale. 358. — I ne molim za lažnu ne-
moć. I. Akvilini 821. — ^jubav da ne bude
lažna. Vuk, pavl. rimj. 12, 9. — Lažna slava
mora uvenuti, a prava slava cvati i raste boz
prestanka, pism. 60. — Sebe nikim lažnim na-
činom skužaju. I. Ančić, svit. 45. — Kriva
pravni, lažna baci, zva istinu (Aristotel). J. Ka-
vai&in 96b.

C. vidi laživ, laž}iv.

a) 0 čefadetu. Pak lažan bude zvan, kad
pravo besidi. Đ. Baraković, vil. 237. U ovom
me lažna nitkor neće najti. J. Armolušić vi.
Nemoj biti lažan. 71. Što će lijepo moć složiti
od izkota lažnih sluga. J. Kavaiiin 470*. Veli
da u raj ne idu }udi ovi potajni, dvostruki i
lažni. F. Lastrić, od' 249.

b) 0 čemu drugome (u metaforičkom
ili u prenesenome smislu), čuj se lažnih ćudi,
laza zlo navija. M. Maralić 9i2. Neharnu la-
komu, hvastavu človiku, naj već lažnomu pod-
jamnu jaziku. Đ. Baraković, vil. 324. — TT
lažni i u tužni ki u saj svijet ufaju. M. Vetranić
1, 470. Koga lažni svit ne more prijati. I. An-
čić, vrat. 79. — Živote slabi, lažni, gorki, zasi-
lieni. Transit. 97. — Nisu meni sanki lažni, niti
)ube dosadne. M. Katančić 51.

2. adv. lažno, uopće nepravo, neistinito. —
Između rječnika u Stuličevu («fallaciter, falso,
false')- LaŽQo su smišjena svidočtva pram meni.
M. Maralić 85. Koji i^u lažno oklevetaŠe. S.
Budinić, sum. 154^. Lažno, kupo i himbeno
nosil se jest na suda. ispr. 61. Tako ga lažno
osvadi. I. Ančić, vrat. 38. Što )adi od tebe reka
lažno. M. Badnić 14<^. Što sa iznašli a Aih
ki^ige, nisu lažno sve pisali. J. Kavai&in 461*.
Ove muke zadadoše mu Žudije budući ga lažno
osvadili. J. Filipović 1, 90*>. Premda mu lažno
biše prikazano . . . And. Kačić, razg. 87. I jos

Digitized by

Google

LAŽAN, 2.

930

LAŽIČIOA

si mi lažno kazivao. Hrv. nar. pjes. 2, 247. Baš
jest to lažno zboriti. Nar. prip. yuk. 209. Da
ne abijeS ; ne činiš pre}ube ; ne ukrađeS ; ne svje-
dočiš lažno. Vuk, mat. 19, 18. Kloni se po^a-
nijeh praznijeh razgovora i prepiraAa lažno na-
zvanoga razuma, pavl. Itim. 6, 20. Ne svjedoči
lažno na bližAoga svojega. Đ. Daničić, 5mojs.
5, 20. — Badi ovijeh prin^jera vidi 1, b, c): O
lažnomb pisaniji. Ašte se obrdŠtetb u Čijemb hri-
sovu}i slovo Ibžiio prdpisano. Zak. đuš. pam. Šaf.
41. Lažno podpišujući. Ant. Kađčić 284.

LAŽAI^KA, /. vrsta kruške. Đakovština. D.
Hire.

LAŽAKA, /. pogrdna riječ. Skoroteča. 1844.
250.^

LAŽAV, adj. laiiv, lažjiv. — U naše vrijeme,
a između rječnika u Vukova (,lugenhaft' ,men-
dax* 8 dodatkom da se govori u Crnoj Gori). Svi
lažavu vjeru Peru daše. Nar. pjes. vuk. 5, 5.
On je jedna lažava budala. Ogled. sr. 168.

LAŽBEN, adj. samo u Stuličevu rječniku uz
lažan, gdje ima i ado. lažbeno, v. lažno.

lAŽBENICA, /. samo u Stuličevu rječniku:
V. laživica.

lAŽĐEnJe, m. samo u Stuličevu rječniku: v.
laživac.

LAŽBENOST, /. samo u Stuličevu rječniku:
,falsitas, malitia*.

LAŽĐENSTVO, n. samo u Stuličevu rječniku
uz lažbenost.
LAŽE, vidi lazje.

LAŽE-, vidi laži-. — Nalazi se samo u kiM-
gama pisanima crkvenijem jezikom i to u obliku
Ibže, kao Ibžeapostolh, Ibžebratb, Ibžeprorokb itd.
(vidi F. Miklošić, lex. palaeoslov. kod Hže-).

LAŽEIStE, n. djelo kojijem se laži. — Nahodi
se .samo krivi oblik lazeAe. — Između rječnika
u Stuličevu (lažete, v. hodjene). Lazone sitnijeh
mravi. B. Zuzeri 18.

LAŽI-, stoji složeno s drugijem riječima kao i
ij/ivđo; pseudo-, uznačenu: laian, nepravi^ vidi
lažiapoštol, lažibog itd. — Shvača se kao da po-
staje od impt laži od alagola lagati, ali je sta-
riji oblik bio l-bžo-, vidi laže-.

LAŽIAPOŠTOL, m. lažni aposto. — vidi laži-.

— U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Niki
lažiapoštoli kuko} siju. A. EaniŽlić, kam. 169.

lAŽIBISKUP, m. lažni biskup. — vidi laži-.

— U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Bijau
onamo poslali Viktora nikoga lažibiskupa. I. Ve-
likanović, uput. 1, 251.

LA.ŽIBOO, lažiboga, m. lažni bog. — vidi
laži-. — U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka.
Vas svit krivim bogom i lažibogom štovaiie i
postelje nosaše. L Velikanović, uput. 1, 192.
Ostavivši lažibogova štovaAe. 1, 248.

1. LA.ŽICA, /. kao čaša ili čašica ne vele du-
boka a često produga s podulijem drškom kojom
se zahvata što žitkOy naj češče jelo (n. p. juha)
kad se nosi k uMima. može biti od srebra^ kosi-
teraj gvozda itd. pa i od drva (vidi kašika), kosti
itd. — -a- stoji mj. negdašAega b (praslav. t»),
te je od starijega oblika Ibžica (kojemu nema
potvrde u našemu jeziku), osim lažica, postalo
ožica (vidi 1 pod d) i premještanem žlica, pa i
još lozica što mislim da je po pučkoj etimologiji
od za-ložiti, t žica tijem što je otpalo 1. — Akc,
se mijeiHa u gen. pL laž£c&. — Biječ je prošla-
venska (ližica), isporedi stslov. li.žica, (rus. .iohckr),
češ. Ižice, goinluž. Ižica (mislim da glasi žica),

(po], teszka, lyžka). — Jamačno je deminutiv
(isporedi rus. i poj. deminutivni nastavak ka), ali
osnova nije jasna, radi n* ne može se pomisliti na
lizati ; viša je prilika da je u svezi s osnovom
ruskijeh riječi .Aor^b, dolina, široki klanac, .^om-
HctiTi., dupsti itd. ; ta bi osnova log mogla postati
od leg (vidi 1. leći), jer obično i čejade i žtvotiria
leži na dubfemu tnjestu nego je naokolo. ^Noj
stariji su primjeri u našemu jeziku iz xv vijeka,
— Između rječnika u Vukovu (samo dodano u
trečemu izdaiiu: lažica, vide žlica; a za života
Vuk je zaboravio zabifežiti ovu riječ, premda je
poznavao i cijenio kao vrlo dobru, vidi naj zadii
primjer; a zabiležio je i lažičica) t u Đaniči-
čevu (Ibžica ,coclilear')- Đvadosti i osamb lažica
i devetb bada)akb potežu tri litre, 11 unačb; ...
tri lažice jajčane;.. . tri lažice okovane... Mon.
serb. 408. (1441). kod ova dva primjera Daniiič
s pravom bifeži da su pogreške: 22 lozice bele.
Spom. sr. 2, 102. (1441). 8 lužice. 100. (1441).
Po svojstvu našega jezika pravilnije je ,lažica'
i ,21ica* i ,ožica* nego ,ložica*, i sve tri se ove
prve riječi u narodu više govore od ovo poš}edde.
Vuk, pisma. 40.

2. LAŽICA, /. đem. 1. laž (boje je lašca). —
Samo u Belinu rječniku: ,buggia piocola' ,men-
daciolum' 152^.

3. LAŽICA, /. vidi jašterica, a (gdje se može
vidjeti kako i zašto postaje od laž). — ULžica,
čibu}ica na jeziku od lagala, u Sarajevu. (Dr. Đ.
Šurmin). F. Iveković, rječn.

4. lIŽICA, /. laživo čejade (muško i žensko;
u prvome slučaju vaja da bi moglo biti muškoga
roda, ali je u svijem primjerima ženskoga). —
Akc. je kao kod 1. lažica. — Od xviii vijeka
(vidi a na kraju).

a. žensko čejade. Omače Marija nezrelice, a
Marko, prije no zaboravi, piša oni čas u Mletke
sve što ču od one lažice. S. l^ubiŠa, prip. 65.
A lažice nisu bile vile. Osvetn. 3, 12. L&žica,
lažjivica. u Lici. V. Arsenijevič. Lažica ,femina
mendax^ Đ. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 43.
— Amo može pripadati i ovaj primjer, premda
u nemu nije riječ o čejadetu nego o knizi, ali
shvaćenoj kao čejade: Jeda ju je (knigu) stid
kao lažicu na svitlost izići? A. Eanižlić, kam.
69.

b. muško čejade. Đode zgoda da se tijeh la-
žica (Mlečiča) oprostimo. S. JUubiša, prip. 16.
Svjetova vladiku da se prođe Sćepana i da ga
prožene kao lažicu. 113. Sva se ova sila ovdje
ukopala, trostruka će doći u pohode toj lažici
(Ščepanu) što ste okrunili. 122. — Ima u Du-
brovniku Lažica i kao prezime. P. Budmani.

JjkŽlCAR, m. lažni car, vidi laži-. — U naše
vrijeme. Dok naj poslije opremi kolače lažicaru
na poje OetiAe. P. Petrović, šćep. mal. 57. Ovo
je bio prvi čin lažicara. S. ^jubiša, prip. 109.

LAŽIĆAN, ližična, ačij. koji pripada lažici
ili lažicama (vidi 1. lažica). — xv vijeka, a iz-
među rječnika u Daničičevu (Ibžičbnb ,cochle-
aris'). Bjuda Ibžična. Spom. sr. 2, 102. (1441).

LAŽIČICA, /. dem. 1. lažica. — isporedi oži-
čica, žličica. — Po svoj se prilici upotrebjava i
u pravome smislu, ali imam primjera samo za
preneseno značene: ,praecordia, scrobiculus cor-
dis* jamica između prsi i trbuha (nem. herzgrube,
magengrube, franc. creux de V estomao itd.). —
Između rječnika u Vukovu (,die brusthfthle* ,ca-
vum pectoris^ cf. ložičica. Žličica). Dovati me
Aom po tabanima, ispod pazua, po lažičici . . .
Vuk, dan. 2, 13ii. ,Die herzgrube* prevedeno je

Digitized by

Google

LAŽIČICA

94rj

LAŽIV, 1, b, h).

^srčana jamica^ (a to se a naroda Eove ,laži6ica'
ili »žličica'), pisma. 25. Jelek joj se taj na la-
žiSici spu&ava sa tri srebrna dugmeta. M. Đ.
Milićevid, sim. yeč. 147.

LAŽIN, adj. koji pripada Laii, vidi 8. Laza.

LAŽIN^A, /. Zo9tera marina L. (mislim na6i-
Aeno i priraslo od tal. ^Valga'). na Braču. A.
Ostojić. — vidi vaoga. — Va\a da je postalo od
vaižina (augm, od valga, vaoga). P. Budmani.

LAŽIPATHIJABHA, m. lažni patrijarha, vidi
laži-. — U jednoga pisca xviii vijeka. Car je
Focija kao lažipatrijarhu protirao. A. Kanizlič^
kam. 488.

LAŽIPBOHA, /. Hfjba bifkoj uprav laina proha,
vidi laži-. Lažiproha, phalaris (I. Sabjar), 8e-
taria viridis Beauv. B. Šulek, im. 191.

LAŽIPBĆEOK, m, lašni prorok. — vidi laži-.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Ne prorok, nego
lažiprorok. I. Velikanović, uput. 1, 281.

lAŽIBOD, m. (vrag) koji laii rada. — U doa
pisca XVII f XVIII vijeka. Otiđi od mene, laži-
rode, stvorČe od laži! P. Badovčić, način. 136.
Lažiroda ako V vraga čine ludi . . . J. EavaAin
421«.

LAŽISAbOB, m. lažni sabor. — vidi laži-. —
U jednoga pisca xviii vijeka, IskupivSi lažisabor,
na istomu protiva papi Nikoli osudu proklestva
proglasi. I. Velikanović, uput. 1, 284.

LAŽI8IN6dA, /. lažna sinoda. — vidi laži-.

— U jednoga pisca xviii vijeka. Vridan je na-
zvati se pseudosinodom ili lažisinodom. A. Ea-
nižlić, kam. 412.

LAŽITOBBA, /. torba puna laži, t. j. vrlo
laživo če}ade. — V naše vrijeme u Istri. Laži-
torba ,homo mendax'. Đ. Nemanić, čak. kroat.
stud. iftsg. 68.

LAŽIV, ac{j, koji laže; često se miješa u sna-
če1^u 8 lažan (vidi). — Eiječ je praslaoenska,
isporedi stslov. li.živ'b, rus. .iHCHRuii, ćeš. Iživ^,
po{. lžyvy. — Ima i oblik lažjiv (vidi). — Iz-
među rječnika u Belinu Gapparente, falso' ,falsus'
90^), vidi i kod i; i u Sttdičevu (v. lažben).

1. a4j. — Komp.: laživij£, u Belinu rječ-
niku: ypid buggiardo' ,mendaoior' 152*.
a. koji laže.
a) 0 čefadetu, Človik laživ je mrseć
Bogu. Transi t. 90. Pogub|an u laživoj bratji.
N. Baiiina 35». paul. 2cor. 11, 26. Nemojte se
ufati u riječi od laživijeh. 64*. jer. 7, 4. Ter
da on (Pilato) Židove lažive ne čuje. N. Na)eS-
kovič 1, 182. A pri' vo|u ne bit živa ner ostati
u rugu, da sam u svem svim laživa. M. Pele-
grinović 172—178. Akoprem Apolo laživ nf. D.
Zlatarić 84*. Ki laži vi proročanstva luda poju.
6^. Palmotič 2, 95. Ne budite laživi Bogu u
vašoj molitvi. V. M. Gučetić 64. Procinit se
mogu lako (dica)^ da su hola i laživa. V. Đošen
881». Bio je varavac laživi. 8. Bosa 1211». ZaSto
je mlados slobodna, plemstvo oholo, trgovci la-
živi. Đ. BaSič 16. Pedipsa pristojna laživima
prikaži te}i. A. d. Costa 2, 178. Pomoć slaba i
laživa čovjeka. L. Badić 92. Svaki čovjek
laživ . . . J. Matović 406. Laživ i lakom brzo
se pogode. Nar. posl. u Lici. V. ArRenijević. —
Amo mogu pripadati i primjeri u kojima se kaže
0 ustima i o jeziku : Od ust laživijeh. Zborn. 5*.
Da, da bi sad živa, ti bi učinila taj usta laživa,
ka ju su (Elenu) hvalila. H. Lučić 220. Usti
imaju svi laŽive. I. Đorđić, salt. 80. — Laživi
ježiče ! Đ. Zlatarić 52h. Laživijeme ter je-
zikom . . . imena se moga odričeš. Q. Palmotić

8, 67*. Laživa ću bit jezika. A. Gledević 151*.
— 0 ceradi se govori i u ovijem primjerima:
Grad laživi uie Troju. 6. Palmotić 1, 204. La-
živa je ovo traga. 1, 282. Laomedonta vnhve-
noga od lažive on ie krvi. 2, 114.

b) 0 Čemu arugome, u prenesenoime ssmsIu.
Laž učini laživa pisa^ka kAiževnička. Đ. Daničić,
jer. 8, 8. — Da lažive cvijet masline plod is sebe
ne izbacL J. KavaAin 171*. — O svite himbeni,
o srićo laživa, nitko ti duge dni u tebi ne uživa.
D. Babina 142*. Nu kada ga spanje ostavi, videć
da je sve ta&tina, sred ubožtva san nepravi i la-
živu čes proklina. Ćt. Palmotić 8, 29*. Svaku
er satvar, ku nebo prikriva, nesreća laživa, ka-
kono vjetra gi^iv zema}ski drobni prah promiiia.
D. Badina 150*. .

c) mislim da je i u ovakovijem primje-
rima isto enaČeM (u prenesenome smisla), premda
se može shvatiti da snači Što i lažan. A neslične
u ovo vrijeme sne lažive tja vrzimo. ćl. Pal-
motić 2, 298. Laživ je san svaki. J. Palmotić
441. — Ovomu si užu (ja) svijeta laživomu. N.
Dimitrović 61. Čemu ćete laživi svijet {ubiti?
I. Đordić, salt 8. Vide Marko, kad će umrijeti,
suze proli. pa je govorio: , Laživ sv^jete, moj
lijepi cvijete! Tjep ti bježe, ja sa malo hodah!
ta za malo, tri stotin^ godina, zeman dođe da
svijetom promijenim. Nar. pjes. vnk. 2, 441. Na
svijetu onom laživome. Nar. pjes. petr. 2, 11. —
Laživ pogled dragijeh oČi. P. Kanavelič, iv. 78.
Jer izvan laživi moj ga smih izdaje. H. Lučić
201. Strah ti je u licu sred smijeha laživa. 8.
Gučetić BondeviŽević 220.

b. lažan, vidi lažan, 1, b.

a) 0 čefadetu. Meju kipi krSvih i laŽSvih
bogov. Š. Budinić, sum. 83*. Poklonivši se be-
govom laživijem. A. Gučetić, roz. jez. 188. Orakuo
laživoga boga Apolina biSe umuknuo. B. Kažić,
is. 6. Klai&ahu se laživijem i nepravijem bego-
vom. M. Orbin 278. Od koga boga laživoga.
L. Terzić 166. Tako čii^ahu hudovjemici svo-
jijem laživijem bogovima. I. Đordić, salt 40.
Da se kla&a laživom bogu Belfegoru. 868. Na
čas laživoga Apola. ben: 40. Poevetivam krv
laživijem bogovima. V. M. Gučetić 18. Uz visio
si lažive bogove. Đ. Bažić 52. Idoli, , to jest
bogovi laživi. J. Matović 421. Slave Gova la-
živoga i Netuna vodna boga, pak lažive hipe
ostale, ke pogani )udi imaže, u pjesnima dižu i
hvale. N. Marci 18. — Čuvajte se od laživijeh
proroka. N. Bai^ina 152*. matth. 7, 15. Čovjek
ovi . . . laživi je prorok. 8. Bosa 78b. Izajdože
laživi proroci na svijetu. J. Matović 8. Bije-
cima laživijeh proroka. 4. Jedan od tijeh laži-
vijeh proroka. S. ](iubi&a, prip. 230. — Dajući
poštenu dvorbu i nas)ednike tomu kra)u laži-
vomu. L Đordić, ben. 119. Bit ćeS za rug uzet
kd kraj laživi. B. Zuzeri 127. — I laživom gosta
služi (hajduku). V. DoSen 289b. — Od laživijeh
svjedokah osvaden. I. A Nenadić, nauk. 260.
Dva laživa svjedoka. 8. Bosa 155b. Pogubiti
lažive svidoke. A. d. Gosta 2, 159. Ta dva la-
živa svjedoka. 8. ^ubiŽa, prip. 208.

b) 0 čemu drugome. Ne htite se ufati n
riči lažive. Bernardin 47. jer. 7, 4. Laživo slovo
kako olovo teško a pak kako pjena po vodi us-
plove. Pril. jag. ark. 9, 142. (1520). Da to riječ
sada tva laživa izlazi. I. Gundulić 111. JEUči
nisu jur lažive. P. Vuletić 77. Treba ih (riječi)
osuditi za lažive. I. Đordić, ben. 124. Laživim
govorenjem. Š. Budinić, sum. 89b. Xve him-
beno i laživo govorenje. Ć-. Palmotić 1, 207.
Virovati i^egovu laživu nagovaranju. L. Terzić
43. Ako tvoja pritač znaš da ni laživa. M. ICa-

Digitized by VjOOV IC

LAŽIV, 1, b. b).

941

LAŽIVICA

rulić 26. U pripovijestima laŽivijem. V. Anđri-
jašević, put. 348. 2Sato se uzdat noću voće u
obećanja tva laživa. Đ. Babina 49^. Kojim je
govorio stvari lažive i neistine. A. Komulović
9. Laživijeh stvari iznošahu. 8. Bosa 155b.
Oslobodi, Gospođine, duša sluge tvoga, kakono
si oslobodio Suzanu od lažive krivine. B. Ka6i6,
rit. 121. I k tomu pristavi laživijeh kletava, od
svoje |ubavi &im bi]eg on dava. I. Gundulić 155.
Zafito zakletva laživa i nesvijestna jest grijeh.
J. Matović 849. Budi pjesan tva laživa, korisna
je tvoj požudi. I Đordić, pjesn. 80. Puka va-
rafie nauci novimi i laživimi. B. EaŠi6, is. 58.
Učiše krive i lažive nauke. V. M. Oučetić 117.
U ikakvo ime zakona, oli je pravo oli laživo.
J. Matović 181. Prjevareni s laživijem imenom
ženidbe. 817. Istina ta je igod, ku vi htjeh sad
riti, za sve er je laživa komugod viditi . . . Đ.
Saiiina 128*. — Koja je stvar laživa i sasma
prema istini. M. Orbin 22. Zašto je sve to
nestavno, sve laživo, sve bjeguće. V. Andrija-
Sević, put. 249. — Jer ne pozna i ne vidi Sto
laživo ruho skriva. I. Gundulić 4G1. — Na tvu
glavu like laživa ruda prama nastoj stavit svu
napravu. 6. Palmotić 1, 824. Ne ugađaju se
kose 8 glavom, ere su lažive. A. d. Bella, raz-
gov. 280. — Ne gub* s tvo krivine za ures la-
živi ljepote istine. L Gundulić 145. — Hitro ti
je tuđa obraza on lažive uzeo izglede, (r. Pal-
motić 1, 51. — Ovi stav]aju bludnos na mjerila
laživa. Đ. BaSić 149. Ovo je kamik kuSenik
koji odkrije i pravo zlato i laživo. A. d. Bella,
razgov. 187. Da si pravi dragi kami, a ne laživ.
187. — Ovaj plač ne more bit laživ. Š. Men-
četić 122. — Za mfi smrt laživu duh se tvoj
odija. 8. Gučetić Bendevižević 297. — Videnija
laživa. Transit. 146. San lažive prikaživa svej
nakazni. P. Kanavelić, iv. 580. — 8ni su lažive
sjen misli. F. Lukarević 284. 8 kojom se od-
meće duSa s laživijem mislima. J. Matović 888.

— Nevjernici za ukazat se pravovijemi u laživoj
vjeri svojoj. I. A. Nenadić, nauk. 211. 8 ko-
jijem bi se poznala prava od lažive crkve. J.
Matović 92. — Blaženstva tva su sva (»rićo !), za
sve er su zrit lipa, nekripka, laživa, nesvijesna.
Đ. BaAina 181b. Koje da drugo dobro čeka,
neg lažive posred slasti u prikorne Štete upasti ?
(jr. Palmotić 2, 28. Ah radosti ma laživa! 2, 48.

— Vi cijenite da su darovi istiniti, a nisu nego
laživi. t). Bašić 7. — Dobra vremenita ovoga
svijeta da su 8pad}iva i laživa ... T. Ivanović
100. — Posrid mira laživoga. B. Betera, ćut.
165. Drugačije laživ oni bio bi mir. I. Velika-
nović, u put. 8, 450. — Bitje i život nib laživi
prilika je lijepa groba. (Sr. Palmotić 8, 80^. —
Poznam slave lažive. I. Đorđić, uzd. 51. — Umrla
ufanja poprav su laživa, sumira i strah, vidu
ja, istin se odkriva. I. Gundulić 89. — LaŽiva
je milos i izprazna ljepota. L Držić 291. ~
Mrtvo ufanje ne oživ|iva^; pusti, pusti taj la-
živa svjedočanstva od )ubavi. I. Gundulić 188.

e. u širemu smislu^ koji pripada uopće
laii, isporedi lažan, 1, a. Nije ovo dub laživi,
s koga zmija hotje rijeti ... N. Na)ešković 1,
152. Od riječi Činifi laživ trg svakomu. F. Lu-
karević 62. (Actliieva) sulica ne more stati pod
laživu mificu UrikSevu. Pril. jag. ark. 9, 138.
(1468). Laživo privarenje. A. d. Gosta 2, 182.
2. adv, l&živo. — Između rječnika u Belinu
(,lalsamente' ,fal8e' 800b) t u Stulićevu (v. lažno).
Ludi od svijeta zlo govore i laživo glase hude.
J. Palmotić 44. Ter mu ide laživo svijetlu caru
govoriti. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 58. Svjedo-
čanstvo koje se laživo govori od zakletnika. J.

Matović 407. — Svađi laživo. Š. Budinić, ispr.
74. Da bišo obađen laživo radi zavidosti. B.
Kašić, is. 55. Da ćo biti obađen laživo od kri-
vijeh svjedoka. 8. Bosa 11b. Koji je ozloglasio
laživo drugoga. B. KaSić, zro. 92. Tako mrtve
tko dotiče, kad laživo na id viče. V. DoSen 180^.

— Kad laživo i^ega fale. 86b. _ Zakleti će se
krivo i laživo. A. Komulović 17. Lasno će se
zakleti laživo. B. Kašić, zrc. 26. Ako si se za-
klinao laživo ... 44. Što su se kleli krivo, vu-
hovito i laživo. I. Đorđić, salt. 191. Tko se
zakliAe krivo i laživo. I. A. Nenadić, nauk. 116.
Za što se ne sramite zaklićat laživo na pravdi ?
D. Bašić 100. Niti se S i^im (imenom) bude za-
klinati laživo. J. Matović 842. — Laživo hineći
vas saj svit jur vlada (sreća) ... D. Babina 48*.

— Što sudite krivo i laživo. L Đorđić, salt 281.

— Kako su i^eki laživo sumjeli. J. Matović 115.

— Da bi Boga laživo zvao za svjedoka. J. Ma-
tović 850.

lAŽIVAC, l&ž!vca, m. laiiv čovjek. — isporedi
laž}ivac. — Ake. kaki je u gen, sing, taki je u
ostalijem padeiima^ osim noiti. sin^,, i gen, pl,
l&živftc&. — Riječ je stara, isporedi stslov. li^ži-
vbcb, fus, MatuBem*. — Lmeđu rječnika u Mi-
kalinu (,mendaz, fallas, falsus'), u Belinu (,bug-
giardo, mentitore, chi diče buggie' ,mendax' 162^ \
,chi diče il falso o falsit&< ,fdl8idicu8' 800b), u
Stulićevu (,mendaciloquus, qui mentitur'), u Vol-
ti§ijinu (uz lažao). Ako bih rokal da ga ne
znam, biti ću laživac priličan k vam. Bernardin
61. joann. 8, 55. Koja zvir naj gore ujida i
rani . . . ? — Od divjih jest zviri nesramni la-
živac . . . P. Hoktorović 81. Spomeni se, nehar-
niče, bratu er ne dah mom* pomoći, neka Ijepos
tva, laživče, mene ovako bude oći. 8. Bobajević
226. Od ovoga isti prorok i krivi pripovidavac
i laživac imaše biti držan. Ivan trog. 24b. La-
živca himbenoga sagubit će tvoja sila. A. Vi-
ta)ić, ist 19b. Človik svaki jest laživac. 411.
A to er himben i laživac ima narav hitra liha.
J. KavaAin 60^. Upisni laživao »buggiardissimo*
,mendacissimus'. A. d. Bella, rječn. 152*. Koji
mu drago laživac na svitu, razgov. 77. Jedan
laživac i lupež udij trču na krivu zakletvu. J.
Banovac, pripov. 164. Laživao dobiva da mu se
i istina ne vjeruje. (Z). Laživcu nije ni istina
vjerovana. (Z). Poslov. danič. Onemu je izle-
tjela i možebiti nehoteći jedna laž iz usta, to t*
je laživac. Đ. Bašić 98. Jeli ikad Bog pokarao
u ovomu viku laŽivco? Blago turi. 2, 190. Pa-
kleni laživac. A. Kalić 50. Jere se poznava la-
živac i krivokletnik. J. Matović 408. Djavao . . .
laživao jest. 413. L&živac, l^£vca, laž]ivac. u
Lici. V. Arsenijević. — 0 svijetu. Pogoduje se
čestokrat svijet da je laživac. B. KaŠić, nasl.
141.

lAŽIVAČkI, adj, koji pripada laživcima. —
Samo u Stulićevu rječniku: ,ad mendaciloquos
spectans^

lAŽIVAST, a€^j, samo u Stulićevu rječniku:
V. lažben.

LAŽIVČAC, laživčca, m. u Stulićevu rječniku
uz laživčić. — nepouzdano.

LAŽIVČIĆ, m. de^n. laživac. — U Belinu rječ-
niku: ,buggiardello' ,mendaculus' 152^ i u Stu-
lićevu: laživčić, mali laživac ,mendax, dim.S

LAŽlVČINA, m. augm. laživac. — U Belinu
rječniku: ,buggiardo in sommo građo* ,ez men-
dacio compositus* 152^ i u Stulićevu: laživčina,
veliki laživac ,magnus mendax' u Belina.

LAŽIVICA, /. (i m.) laiivo iensko čejade, ali

Digitized by

vjuogle

LAŽIVICA

942

se može kazati i o muškome. — ispoređi 2. la-
žica i lažjivica. — Od xvi vijeka (vidi b).

a. iensko čefade, •— Između rječnika u Stu-
lićevu (,meađaciloqua, quae mentitur*). Laži viče,
kako možete tako s Bogom govorit? . . . ostat
ćete priđobite. Đ. Bašić 81. Laživioa, f. lažji-
vica. u Lici. V. Arsenijević.

b. u ovome primjeru kao da se kaže o muš-
kome: Imajte na pameti jero jo prorokovano:
,Ja takoj govorim, makar bih bila laživica^
Zbom. 78b.

LAŽIV0GLA8AN, laživoglasna, adj. u Stuli-
ćevu rječniku : ,non veridiciis, fallas, falsidicus^
— nepouzdano.

LAŽIVOOTAO, laživooca, m, lažni (nepraoi)
otac. — U Stuličevu rječniku : ,fictus parens (h.
e. haud verus)*. — nepouzdano.

LAŽIVOPB6kOK, m. vidi lažiprorok. — U
Stuličevu rječniku: ,falsu9 vaticinator*. - nije
dosta pouzdano.

LlŽlVOST, liživosti, /. osobina koga ili čega
što je laživo (lažno), laž. — Od xvin vijeka.
Kolikom pomiiom Žudije otvorili bi i ukazali
očito laživost da misto pravih proročanskih od-
vjeta Krstjani budu kriva proročanstva isnili.
L Velikanović, uput 1, 123. Nikakav vid laži-
vosti nije danas više u običaju. D. Obrado vič,
basne. 443.

LAŽIVSTVO, n. osobina koga što je laživ,
ispoređi laživost. — U jednoga pisca Dubrovča-
nina^ a između rječnika u Stuličevu (,falsitas').
Može lasno zasramiti laživstvo tašto prem bez-
očnijeh neprijateja. B. Zuzeri 189. Nenavidos,
laživstvo, mrmoŠenje . . . 374.

LAŽJE, n. coll. laž. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Čuvaš li se od lažja, od neustrpjenstva ?
Misli. 77.

LAŽ^A, m. vidi čauS, b). — U kneževačkome
okrugu u Srbiju ČauS ili, kako ga ovde zovu,
laž)a obara stolice. V. Bogišić, zbom. 251.

LAŽ^jIV, adj. vidi laživ. — Po analogiji prema
bod)iy, drem}iv, govorjiv itd. zamje¥iuje se na-
stavak iv nastavkom ]iv kao da je postalo od
glagola a ne od supstantiva laž. — Ima i novo-
slov. laž}iv t bug. Ibžliv. — Od xvi vijeka (vidi
Divkovič(ve primjere kod 1, a, a), i b, b)^ i 2\a
između rječnika u Bjelostjenčevu (,falsuB, men-
daciloquus, falsus et mondax')f u Jambrešičevu
(laž) ivo i nevredno roči ,affaniae'), u Stuličevu
(v. lažben), u Vcltigijinu (vidi kod lažan), u Vu-
kovu Cltigenhaft' ,mendax').
1. ad{j.
a. koji laže.
a) 0 čefadetu. Jerbo ne samo od nikije
i od mlogije, nego baš od sviju )udi u općinu
potvrđuju SS. listovi da su lažma podložni i la-
ž)ivi. F. Lastrić, ned. 177. Jur znaše tko je, i
lažjiv kako je, himben i pogan. P. Knežević,
životi. 55. Barda je bio laž)ivi obtužite}. A.
Kanižlić, kam. 50. O prokleti i lažlivi ! F. BačL-
man 21. Vi )udi laž|ivi, ča ste učinili! Nar.
pjes. istr. 2, 21. — Amo pripada i ovo: Ko mi
je god kazivo laž}iva je duša. Protok, pis. pr.
M. Nenadovića. 176. — 0 ustima i jeziku: La-
ž]iva usta mrska su Gospodinu. M. Đivković,
bes. 100^. Sva usta laž]iva zove Isus vrata pa-
klena. I. Ančić, vrat. 32. Neka oilijome usta
laž}iva. Đ. Daničić, psal. 31, 18. — Jezik laž]iv.
P. Posilović, nasl. 47b. Bog nenavidi jezik la-
Ž)iv. A. Baćić 131. Bici ju isprazne i jezik la-
žjiv mlogo puta. F. Lastrić, ned. 277. Govore

LAŽ^ilV, 1, b, b).

za mnom jezikom laž)ivijem. I). Daničić, psal.
109, 2.

b) o čemu drugome, u prenesenome smislu.
Laž) ivo staklo svaku stvar veću pokazuje. J.
Bajić, pouč. 1, 19. — I^ezin znak nije laž{iv. 1,

31. — Poznao sam da je more laž)ivo. D. Obra-
dović, basne. 389.

c) 0 svijetu, vidi laživ, 1, a, c). Od ovoga
tužnoga i mučnoga, laž|ivoga izdajnika svita. P.
Posilović, nasl. 136b. Da naše blaženstvo nije
od ovoga svita laž|ivoga, već ima drugi svit, na
komu se u vik žive. J. Banovac, razg. 85. La-
žfivomu svitu ne zamiriti se. A. Kanižlić, uzroci.
138. U tminam od ovoga laŽ|iyoga svita. Ant
Kadčić, predg. i.

b. lažant ispoređi laŽiv, 1, b.

a) 0 čefadetu. ŠtovaSe bogove laž|ive.
J. Filipović 3, 14*. Da bogovi tvoji jesu lažjivi
idoli i drakuni. F. Lastrić, test ad. 86*. Štovaše
lažfive bogove. M. Zoričić, zrcalo. 148. Idole
ali ti laž) ive bogove od srebra. And. KaČić, kor.

32. Odnese svu i^iovu odoru, još i laž^ive bo-
gove. 190. Pi-ikazivaše tamjan laŽ}ivim bo-
govom. I. J. P. Lučić, razg. 114. — Pazite se
od laž)ivi proroka. F. Lastrić, od' 248. Laž)iv
ću se prorok naći. svet. 106b. Te on dobavi
ovoga laŽ)ivoga proroka. Nar. prip. vrČev. 3. —
U nekakvoj zem)i oglasi se laž)iv vrač. Vuk,
poslov. 79. — Laž jest, da je ikada koji papa
nazvan Jermon . . . Oni laŽ)ivi Jermon imao bi
postati papom god. 604. A. Kanižlić, kam. 228.
Izmjena laž}ivih Đemetrija. A. Tomiković, živ.
11. Laž) ivi Nero. 20. — Protiva laŽ)ivomu pa-
tri jarki. A. Baćić 244. — U takoma premda la-
žjivu (jer je samo 4jakon) ispovidniku. M. Do-
bretić 123. — Puti su (u pakao) široci, raskošni
(jamačno raskošne) i staze, zač tuda svidoci la-
ž)ivi ulaze. Đ. Baraković, vil. 294. Od laž}iyi
svidoka os vadit se. B. Pavlov ić 56. Laž)ivi svi-
dok. B. Leaković, nauk. 363. Kum svog kuma
na sudove cera i dovede laž)ive svjedoke. Nar.
pjes. vuk. 2, 2.

b) 0 drugome čemu. Biječi svedu lažjive.
S. Margitić, fala. 252. Beći rič laž)ivu. J. Ba-
novac, pripov. 158. Laž^iva obećaAa. M. Badnić
7^. I oni i^ima (poslaše) vraže laž)ivo obećale.
M. A. Be)ković, sabr. 33. Krivovirci laž}ivim
pogrdama jesu progonili. A. Kanižlić, kam. 676.
](judska je fala laž)iva. 8. Margitić, fala. 151.
Ne reci kriva iliti laŽ)iva svidočanstva. F. La-
strić, od' 76. Poglavari misniČki i sav sabor
tražahu laŽ}ivo svidočanstvo suprot Isusu. ned.
176. Ja dragovo}no laž)iva svidočanstva pod-
nosim. M. Zoričić, osmina. 104 Zakletva la-
Ž)iva jest psovka. F. Lastrić, ned. 115. Zakletva
laž)iva nikad za nikad ne more se učiniti brei
griha smrtnoga. 115. Da ga nisi pogrdio za-
kletvom laž)ivom. 1 16. Nije.su lažjivi oni nauci.
I. GrliČić 81. Protiva laž)ivomu nauku. A. Ba-
ćić 499. Tminama od sumji i nauka lažjivi. F.
Lastrić, test. iv. Ova lAŽ]iva zapovid nigdi se
ne nahodi u knigah. A. Kanižlić, kam. 87. S la-
ž)ivijemi knigami otimaju. M. Đivković, nauk.
21<^. Ta je ki^iga lažjiva i podmetnuta. A. Ka-
nižlić, kam. 357. I^egov neami učenik lažjiva
ki^igu piša. M. Zoričić, zrcalo. 53. Iznesu ne-
kako laž)ivo pismo. Vuk, grada. 23. Kako se
nekakva laž)iva ki^iga uvatila. dan. 3, 150. —
Trgovci kada laž)ivu miru drže. B. Leaković,
nauk. 843. LaŽ}iv novac. 343. — Jacinta koja
bi na sud privedena, ali se toliko znade prav-
dati i suze laž)ive prolivati, da ioj kra) virova.
And. Kačić, razg. 44. Slušajući ne slatku molbu
i laž)ive suze. kor. 138. Plač nije potribit, pače

Digitized by

Google

LAŽ^ilV, 1, b, b).

948

LEBDJETI

gdigod more i ]aŽ}iv biti. I. J. P. Lučić, đoct.
12. — Laž|iv san. I. Grličić 259. - No ima
prave Jubavi nego li himbenu i lažjivu. M. Div-
ković, bes. 414^. Piše ki^igu Kaštriotiću punu
laž)ive )ubavi| slatki i medeni riČi. And. £a6ić,
razg. 127. Da naše bogo)ubstvo bude pravo i
istinito, a ne laž)ivo. Grgur is Varoša 135. —
Kratka i laž}iva jest sva slava od ovoga svijeta.
M. Bađnić 6l>. — Drži za malo ova laž]iva dobra.
M. Badnić 8^. Neka ne skuplamo na nebu
spenze lažfive. 92*. Postav]ajući ufaiie svoje u
stvari zemajske i u lažjiva bogastva. P. Posi-
lović, nasl. 211>. Izprazna i lažjiva dobra traže.
A. Kan izli ć, uzroci. 15. — Uživat laŽ{ivo ras-
košje ovoga svita. J. Banovac, pred. 95. Ba-
dosti su ove kratke i laž|ive. A. Kanižlić, uto6.
387. — Lipa je bila ne onom laž]ivom i mimo-
hodnom lipotom. 601. — Po čemu se razaznaje
pravo skrušene od laž)ivoga? L J. P. Lučić,
doct. 18.

2. adv, laž}ivo. — Između rječnika u Bjelo-
stjenčevu (,mendaciter, false, misere et tenuiter'),
ti Jambrešićevu (,mendaciter^), u Voltijijinu (,bu-
giardamente' ,lugenhafter weise')* Dođe laž^ivo
plačući. M. Divković, zlam. 17. Laž)ivo Isu-
krsta Gospodinom zove. nauk. 16*. Ako budeš
laž}ivo suđen. M. Badnić, pogr. 14^. Jer laž}ivo
Boga za svidoka zazivaš. A. Baćić 70. Ako si
rekao što od koga laž]lvo, oblaži se prid kim si
govorio. J. Banovac, pripov. 158. Mnogi su
eretici govorili laž|ivo. uboj. 28. Kako si mu
ti ]aŽ]ivo bio rekao. F. Lastrić, test. 303*. Ne
zakuni se lažjivo imenom mojim. ned. 115. Pa-
trijarha laž|iVo obtuže. A. Kaniž|ić, kam. 629.
Koji izmiš]a i laž)ivo proglasuje papinske ki^ige.
fran. 218. Dvi sestre bijau laž|ivo ozloglašene.
M. ZoriČić, zrcalo. 41. kada jim počme laž}ivo
obećavati dug život. M. A. Be)ković, sabr. 82.
Ne samo ne ima krstit, ma ne more ni prikazat
lai)ivo da krsti. M. Dobretić 12. Privarit ga
lažjivo. 18. Koja budu neistinito ili laŽjivo do-
stignuta. L J. P. Lučić, nar. 80. Laž] ivo sve-
doČiti. J. Bajić, pouč. 8, 47.

lAŽ^IVAC, lližjlvca, »I. lažjiv čovjek, vidi la-
živac. — Od XVIII vijeka, a između rječnika u
Bjelostjenčevu: (kajkavski) lažlivec (vidi kod la-
Žac) gdje se naj prije nahodi, u VoUigijinu (uz
lažac), u Vvkovu (,der Itigner^ ,mendaxO. Lakomac
i laž)ivac odmah se pogode. Nar. posl. vuk. 165.

lAŽ^jIVICA, vidi laživica. — U naše vrijeme,

a. /. iensko cerade. — Između rječnika u
VoUigijinu (,bugiarda* ,lugnerinn') t u Vukovu
(,die liignerin^ ,mendax femina'). Dušo moja,...
Bog će na tebe kao lažjivicu omrznuti. Đ. Da-
ničić, pisma. 86.

b. m. muško čejade. Id* odatle, jedan laž}i-
vico! Nar. pjes. vuk. 1, 455.

LAŽN6ĆUDAN, lažn6ćudna, adj. koji je lažne
(laiive) čudi, — Samo u Stuličevu rječniku: ,iii-
dole mendax'.

LAŽNOĆUDNOST, /. osobina lažnočuđna če-
fadeta. — Samo u Stuličevu rječniku: ,indoles
mendax^

LAŽN0ĆUD8TV0, n. samo u Stuličevu rječ-
niku uz lažnoćudnost.

LAŽNČGLASAN, lažnogl&sna, adj, samo u
Stuličevu rječniku: v. lažiglasan, gdje ima i adv.
lažn6gl&sno ,per infamiam falsam'.

lAŽjSiV, adj. vidi lažjiv. — U naše vrijeme
u Istri, Lažljiv, lažiiivo, lažljiva ,mendax\ D.
Nemanić, čak. kroat. stuđ. iiftsg. 84.

lAŽI^IVAG, lažsivca, m. laifivae, vidi lažniv.

— U naše vrijeme u Istri. Lažiifvac ,mendaxS
gen. lažni vca. D. Nemanić, čak. kroat. stud. 53.

LAŽl^iVATI, lažAujem ili l&žniv&m, impf.
laznuti. — U Stuličevu rječniku (griješkom) la-
znivati, laznivam uz laznuti.

lAŽO, m. hyp. lažac. — Akc. se mijena u voc.
l&Žo. — Govori se češče u Sali nego ozbifno. —
isporedi 1, Lazo na kraju f i 2. laza. — U naše
vrijeme u Dubrovniku. ,Ti si lieki lažo, ne može
ti se ništa vjerovati'. ,MuČi, lažo, ne laži^ P.
Buđmani.

lAŽOV, laŽ6va, m. laiac, laiivae. — Na-
stavkom ov pokazuje se preziraM kao da se go-
vori sa psetom, — U naše vrijeme. M. Đ. Mi li-
ce vić, škol. 17. Narodnih lazova i varalica, soci-
jalizam. 6.

LAŽOVIOA, /. ime Mvi. — U spomeniku xiv
vijeka u kojemu je stariji oblik s -h- mj, a. Lbžo-
vica. Spom. stoj. 88. .(1846).

lAŽOVSkI, adj, koji pripada laiovima. ,Pa
to su kao petaČko, oca ti lažovzkoga!' cikne knez.
M. Đ. Milićević, knez miloS u pričama. 6.

1. LE, riječ bez smisla, vidi u Vukovu rječ-
niku: dodaje se u pjesmama kod gdjekojijeh ri-
ječi na kraju, n. p. Paun seta, vojno le, na ven-
Čai^e, s sobom vodi, vojno le, punicu — Pora-
nile devojke. Jelo le, Jelo, dobra devojko — Oj !
i dva svata i dva uprosnika, Id le)a le! kud vi
odite, što vi tražite? le lela le! — Naša doda
Boga moli, oj dodo, oj dodo 16 1 — Đurad kosi
po pobrđu, lađo le mile — Neven vene le, za
goricom le, leja le — .

2. LE, vidi }o. — U Vukovu rječniku: vide }e.
LEAĆKA ČESMA, /. ime mjestu u Srbiji u

okrugu biogradskome. Livada kod Leačke Česmo.
Sr. nov. 1867. 135.

LEAKOVIĆ, m. prezime. — xviii vijeka. B.
Leaković, gov. i.

LČANDBA, /. Nerium oleander L., i^ka bifka,

— Od tal. leandro. — U Mikajinu rječniku:
leandra, dubčić ,nerium, rododaphne, rododen-
drum*, i u Stuličevu iz Mikafina, i u naše vri-
jeme u Dubrovniku, P. Budmani. Leandra, rus.
jieaH^P'B, Nerium oleander L. (Vodopić). B. Šulek,
im. 191.

LČANDBO, m. Mavđgog, Leander, ime muško.
-— Tal Leandro. — Od xvi vijeka, A ne toj za
ino, neg* pokoj da mogu skonČat nam, jakino
Leandru no bogu. N. Nalešković 1, 59. Leandro
tač moćno Eru svu }ub]aše. D. Bai&ina 11b.
More plivaše Leandro u noći. 58h. U ki&izi
k Leandru. J. Matović 150.

LEBANI, m. pl, ime selu u SHnji u okrugu
topličkome, M. D. Milićević, kra}. srb. 887. —
Moie biti da bi uprav glasilo HJebani.

LŽBDJETI, Ićbdim, impf, libratis alis pen-
dere (o ptid, a moie se kazati i o drugoj iivO'
tiiM sto leti) kao stajati nepomično u vazduhu
ne mičuči krilima. — U naše vrijedne, Bi)ak ne
lebdi. Dubrovnik. 1870. 9. — t u Šulekovu (leb-
diti) f u Popovičevu rječniku (lebdeti): ,schwe-
ben*. — Mislim da je tako značeiie i u ovome
primjeru : Prorok Jezeki) vidi na ogiSenijem ko-
lima divne likove životii^a . . . idu i lebde nad
zem|om. D. Daničić, pisma. 122. — U prenese-
nome smislu (prema ikem, 8chwebende schuld).
Lebdeći ili fundirani državni dug. Zbornik zak.
1870. 198. — U Vukovu rječniku ima drugo zna-
Čene: Čuvati ili uprav stajati nad čim s velikom
fubavi kako majka nad djetetom ; ali je jamačno
to samo preneseno (isporedi kad ptica lebdi nad

Digitized by

\^uog\e

LEBDJETI

944

LEČICE

svojijem gnijeedom) . lebditi ,zartlich pflegoii* ,fo-
veo, cum amore curo' s primjerom: , Lebdi oko
nega kao mati oko doteta' (ili ,nad detetom').
Nar. posl. vuk. 168. vidi i: Ako je deto bono,
majka lebdi nad nim. M. Đ. Milićević, škol. 6.
— Mislim da je -i- samo po zapadnome govor u,
vidi u Popovićevu rječniku. — U ovome pri-
mjeru kao da znači (u prenesenome smislu): že-
feti, čeznuli. Ne hajaše što su crni budi, no svak
lebdi da jim kreše grudi. Osvetn. 3, 141 — 142.

LĆBĐEISe, n. djelo kojijem se lebdi. Koji su
u lebdeiia i žaru svom smetani i zadržavani bi-
vali. Sr. nov. 1834. 94.

LEBEĆ-, vidi lebet-.

LEBED, m. vidi labud. — V Stuličevu rječ-
niku: V. labud s dodatkom da je riječ ruska.

LEBEDITI se, lebedim se, impf. lebditi, (7»;ie-
piti: Da je kuća ograđena u onoj župi, svaki bi
se pop onde lebedio (iŠao dragovo)no). M. Pavli-
nović. — isporedi lebdjeti na kraju.

LEBEDSKA BLJEKA,/. Lebedska Beka, mjesto
(voda) u Srbiji u okrugu vraiiskome. M. Đ. Mi-
lićević, kraj. srb. 282.

LEBĆKTJA, /. ustanak, buna{2). — Pravi bi
oblik bio rebelija i poštede od lat. rebellio, tal.
ribellione, nem. rebellion. — U naŠe vrijeme. Da
Milutina uapse ćrez to što bunu i loberiju diže.
Djelovod. prot 81. Kud so deo Košut posle le-
berije. M. D. Milice vić, s dun. 17.

LEBET, m. ime selu u Srbiji u okrugu vran-
skome. M. Đ. Milićević, kra{. srb. 302.

LEBĆTAl^E, n. djelo kojijem se lebeče. — U
Stuličevu rječniku: (grijeikom) leboćai^e.

LEBŽTATI, Ubećem, impf, kolebati se, tetu-
rati. —■ XVIII vijeka u pisca Dubrovčanina, a
između rječnika u Stuličevu (griješkom lebećati
po obliku prezenta ,fluctuare, titubare, agitare,
vacillare'; lebetati, v. lebećati). Treši^om lebeću
naše kuće. Štit. 15.

LEBINA, /. (HJebina?) ime selu u Srbiji u
okrugu čuprijskome. K. Jovanović 179.

LEBUSfSKI, aćfj. koji pripada Lebini, kod
mjesnoga imena : Brdo lebii&sko, u Srbiji u okrugu
čuprijskome. Vinograd a Brdu lebiiiskom. Sr.
nov. 1867. 187.

LEBL£:BLJA, /. tur. leblebi ,prženica, naro-
čito neki pržen grašak koji Turci uz rakiju rado
griskaju'. Đ. Popović, tur. reč. glasn. 59, 134.
Naut, koji mi u Biogradu popržen kupujemo kao
,leblebije'. M. Đ. Milićević, kra). srb. 12.

LČBEAK, lebrdka, m. vidi lombrak.

LĆBKČNIK, m. planina u Gacku. (Ko je za-
bifeiio?). — vidi LebrSnik.

LEBEICA, /. vrsta veza. — U naše vrijeme.
Poskuće vezeno na lebrice, okanoa i kosjerićo.
S. ^iUbiSa, prič. 124.

LEB&l![i, adj, samo lebrAi pen^er u Vukovu
rječniku^ (po Vukovijem biUškama) : koji nije sa
sokaka nego iz avlije. — Nejasna riječ; zar od
pers. tur. leb, usna, pa i kraj, strana?

l£iBBO, n. vidi rebro. — Ct^e se po djever o-
zapadnijem krajevima u naše vrijeme. Kako ju
je čizmom udario, tri joj lebra odmah on izbio.
Nar. pjes. marjan. 124. Lebrd ,costa', pl. ISbra.
D. Nemanić, čak. kroat. stud. iftg. 7.

LEBEOVIĆ, m. prezime, vidi u Daničićevu
fječniku: Lebrovićb, Dubrovčanin ,Marinb Le-
brovićb' drža carine u carice Milice. (Spom. sr.)
2, 44. (1407?). na istoj strani latinski: Ad in-
stantiam Marini de Lebro.

LEBRSNIK, m. planina u Hercegovini. Glas-
nik. 20, 300. 308; 21, 295.— isporedi Lebrčuik.

— Ne znam koji je pravi oblUc; isporedi i le-
brni.

LEBUT, m. vidi labud. — Od xvi do xviii
vijeka, a između rječnika u Vrančičevu Colovi
OJ gnus*) i u Stuličevu (v. labud). Biloću pri kih
(prsih) tad lebut bi izgubil. H. Luoić 193. Ža-
leći lebut smrti svoje. P. Zoranić 4b. Ki te
(poji) kot lebut leteći bil vedrinom jidrit. 74*.
Kakono i lebut odvraćen od jata. Đ. Baraković,
vil. 25. Perje ga prikrije orlova krejuta, per-
nicu nadije biloga lebuta. 87. Kako da bi (glasi)
od lebuti. I. IvaniSević 197. Lebut cvili. 821.
Utve i labuti (u rukopisu xviii vijeka lebuti)
gdi okolo cvijet beru. M. Vetranić 2, 280.

LĆCAISe, n. djelo kojijem se ko leca. — U
Vukovu rječniku: ,das unpasssein, die anplUslicb-
keit* ,invalitudo*.

LĆGATI SE, l§c&m se, impf. starije je zna-
Čene: plašiti se. — -e- stoji tnj. negdainega §.

— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 8 pl. 1^
cajCi, u aor. Ićcah, u ger, praes. l^cajCići, u ger.
praet. Ićc&vši, u part, praet. act. Ucao; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing.

— Uprav bi bio imperfektivni glagol prema lek-
nuti se, ali (koliko znam) ooome zadnemu gla-
golu nema potvrde u našemu jeziku. — Korijen
je praslavenski (lenk sa značenem, kako MiJUošič
misli, ugibati, pregibati, vidi i 2. luk), isporedi
stslov. l^Šti, pregibati, rus. .lAKH/TbCH, poplašiti
se, češ. leknouti, poplaŠiti, po}, l^kać, plašiti.

a. sa starijim značenem sprijeda kazanijem,

— Između rječnika u Bjelostjenčevu (lecam se,
V. plašim se), u Stuličevu (v. plašiti se iz Bjelo-
stjenČeva), u Voltigijinu (griješkom lečati se, v.
plašiti se). Od guštera gdi se leca (plašivi zec).
V. Došen 127».

b. ne biti posve zdrav, biti naloš. — U Vu-
kova rječniku: ,unpa8s sein' ,minns bene valeo'.

LEOtjdN, lecij6ni, /. vidi lekcija, tal. lesione.

— Od XVII vijeka po primorju. Može govoriti
ofičice mai^e od trijeh lecijoni. B. KaSič, fran.
177.

LECKA, adv.? (malo) dem. \. Uić iz Srbije.
(zabifeiio Đ. Đaničić). — isporedi lečka.

LEC^ilV, acij. plašiv, vidi lecati se. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: v. plah, t u Stuličevu iz
Bjelostjenčeva.

LECNUTI SE, lecnem se, pf. od leoati se,
poplašiti se. — Na jednome mjestu xviii vijeka.
Koju teke perom ta,ko(h) pak se lecnu(^^ i od-
mAko(h). V. Došen 113b.

LEČ, m. tal. Lecce, grad u Italiji. — U jed-
dnoga pisca Dubrovčanina xvi vijeka, a između
rječnika u Belinu (,Lecce, citt4 in terra di
Otranto* ,Aletium' 430*). Dar na ovo der u
Lecu podah za te pinez toki, da se a mojoj krvi
umiješ? A. čubranović 158.

LEČAnJk, lečanika, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: vide Čekrk (na čemu se cijevi suču) s do-
datkom da se govori u Srijemu. — isporedi i
letka (od Čega može biti da postelje).

LEČEVICA, /. ime selu u Dalmaciji u kotaru
spletskome. Bepert. dalm. 1872. 84.

LEČIOA, /. ime mjestima u Srbiji, a) u okrugu
crnoriječkome. I^iva u Lečici. Sr. nov. 1875. 460.

— b) u okrugu stnederevskome. Vinograd a Le-
čici. Sr. nov. 1875. 999.

LĆČICE, /. pl. vidi u Vukovu rječniku: vide
sočivica s dodatkom da se govori u BaraAi. —

Digitized by

Google

LEČICE

945

LEĆEVO

Riječ je sumiMva radi -6-, jer jamačno postelje
od lećk; ako nije zlo zabifsiena, moie biti po-
stala od mag. lenose, Uče,
LEČINSEA (zem|a), /. ime mjestu u Hrvatskoj.

— XV v\jeka, Zem}a Lečinska. Mon. croat. 319.
(1440).

1. LEĆKA, adv. (malo) đem. V. Ilić iz Srbije.
(zabifežio Đ. DaniČič). — isporedi lecka.

2. LEČKA, /. zamka (?). — U glagofskoj kiiizi
XVI vijeka u kojoj je pisano l^čka. — Jamačno
stoji -e- fiy. negdašihega § i rijeČ je u svezi s Iflk.
Ona biše zamka i Idčka od duš. Mirakuli. 85.

LEĆ-, vidi letj-.

1. LECA,/. Ervum lena L., isporedi leće, sočivo.

— -e- stcji mj. AegdaiMga %. — Vaia da je riječ
praslavenska (lentja), premda nije potvrđena u
sjevernijem slavensktjem jezicima : trna stslov. 1q-
šta, bug. lešta, nsloo. leča, mrus, }en6a (gdje bi
-en- bilo po po}skome jeziku), ali ima i lit. len-
šis, po kojijem bi se oblicima činilo da je i^egda
bilo i u pofskome jeziku. — Postile od lat, lena
(gen. lentis). — Između rječnika u Vrančičevu
(Jens^, u Mikafinu (leća, 8o6ivo, soćivica ,lea8,
leaticula'), u Belinu (.lente' ,lens' 483»), u Bje-
lostjencevu (Jens'), u JambreŠičevu (Jdas'), u Stu-
lićeou (,leDs, lenticula'), u Voltigijinu (leća i
griješkom leća ^lente, lenticohia' ,linse'), u Vu-
kovu: (a Crnoi Gori) vide leće gdje je (po svoj
prilici zlo) zahifezen akc. Ićća; u Dubrovniku je
leća. P. Budmani. Lešta svari sb vodomb. Sre-
dovjoČn. lijek. iag. star. 10, 106. Leću issušivb
da jestb {=jeae) s medomb. 111. Za zdelu leće
proda svoje prvorojonje. Korizm. 65<^. Bob i
leća korizmina hrana jes. M. Držić 362. Vazme
malo smokav i datalov i leće. F. Vranćić, živ.
109. Kad obog:ati, leća mu se omrazi. (D). Po-
slov. daaič. Upita u svo^ mlađeg brata zdi-
liou leće. A. d. Bella, razgov. 147. Nesvijesui
mladić za varivo leće prodo je Jacobu prvo-
rodatvo. B. Zuzeri 293. Nosi sobom smokve
male, nješto leće i datale. N. Marci 105. Dvije
te vo}e, ka' i kadiju leću zobat. (U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 57. Leća (leobya u mletaĆkome
rukopisu), ćeš. lecha (Orobus), rus. .ahii;, cslav.
l^šta, lens, lenticula (u mlet. rukop.), Ervum lens
L. (Vodopić, Vuk). B. Šulek, im. 191. -- S ne-
kijem pricUevima moie značiti i druge bijke:
Leća blatna, (prema lat) lenti o lentiohia pa-
lustre (Kuzmić), Lemna palustris L. — Leća
divja, aphaca (Jambrešić), Lathyrus aphaoa L.

— Leća vodena, lenticula amnis (u mletaćkomo
rukopisu), pupilla oculi (Kuzmić, Anselmo da
Canali), Lemna palustris L. B. Šulek, im. 192.
vidi i u Mikafinu rječniku: leća vodena, trava
koja raste svrh vode ,lens palustris', i u Štuli-
ćeou iz Mikalina.

2. l£ĆA, /. vitrum lenticulari forma, komad
stakla tako izrađen i izglađen da je sličan zrnu
lečCf te se kroza i/i gleda kad se hoče vidjeti što
povečano; pa se u širemu smislu kaie i kad
strane nijesu pupčaste nego su (obje ili jedna)
jamaste. — Ista je riječ što 1. leća, ali je shva-
ćena u ovome smislu po tuđijem jezicima, ispo-
redi tal. lente, franc. lentille, 1^em. linse itd. —
isporedi 2. lećak. — U pisaca našega vremena.

— U Šulekovu rječniku s osobitijem značei^em:
iHešto slično prozirnome zrnu leće što stoji u oku
za zjenicom ,kry8talllin8e*.

LEĆ AC, lećca, m. vodena leća. Lećao, Lemna
palustris L. (Jambrešić). B. Sulek, im. 192.

LEĆAJIV, ađj. u kojega su leća (pjege) po
licu. — U Vukovu rječniku: lećajiv ,8ommer-

fleckig' ,lentiginosus' s dodatkom da se govori u
Srijemu.

1. LĆĆAK, Iććka, m. Ervum ervilia L., vrsta
leće. — U Vukovu rječniku: krupnije i okruglije
od leće ,eine art linse' ,lentis genus [Ervum lens
L. var.]*. Lećak (Vuk, Crna Gora), Ervum er-
vilia L. B. Šulek, im. 192.

2. LĆĆAK, Iććka, m. vidi 2. leća. — U pisaca
našega vremena. Lećak, phjs. lat. egl. ,lens',
,linse', frc. ,lentille', tal. ,lente'; . . . jamast lećak
,concave linse, zerstreuungslinae', tal. ,lente con-
cava*, frc. ,lentille concave*, egl. ,concave lens' ; . . .
B. Šulek, rjećn. znanstv. naz.

LEĆAN, lećna, ađj. koji pripada ledi. — Samo
u Stuličevu rječniku: ,lenticularis'.

1. Lll^ĆE, n. vidi leća. — U naše vrijeme, a
između rječnika u Vukovu (vide soćivo s dodat-
kom da se govori u Hercegovini). Jakov dade
Isavu hjeba i skuhanoga leća. Đ. Đaničić, Imojs.
25, 34. Ondje bješe i&iva puna leća. 28am. 23,
11.

2. Li^ĆE, n. pjega iuckasta ili tamnije boje
nalik na zrno lece, što (u višemu ili manemu
mnoštvu) postelje feti na nepokrivenijem dijelo-
vima tijela (na licu, na rukama itd.) u čeladi
tanke i bijele koie, osobito ako su crvene iose.

— Premda je drukčiji akcenatf ista je riječ što
1. leće. — U Vukovu rječniku: ,der sommer-
fleok' ,lenticula', cf. Ićće s dodatkom da se go-
vori u Srijemu i s primjerom: Ima leće na
obrazu.

LĆĆfeliE, n. djelo kojijem se leti. — Stariji
je oblik letjenje, lećenje, a nalazi se (i u juž-
nijeh i istočnijeh pisaca) i oblik letenje i leteiie.

— Između rječnika u Vrančičevu (letenje ,vola-
tio'), u Mikafinu (letenje), u Belinu (letjenje
,volamento, volo, il volare' ,volatus' 776*), u
Bjelostjenčevu (letede, v. letaće), u JambreŠičevu
(letede u latinskome dijelu kod volatus), u iS»fti-
lićevu (leteAe i letjeAe), u Vukovu. Kako kra-
gujac od letjenja. Zborn. 121b. Ako je u sne
stanovito vjerovao ... ili u sretanje, ili pjetje,
kukurikanje, u letenje ili krenutje od letuŠtih.
B. Košić, zro. 34. (Andio) taj čas rajske u dvo-
rove hrlo upravi sve letjenje. J. Palmotić 3, 94*.
Peča}e£e . . . zabraAuje lećei^e duše naše k raz-
miS}aAu. M. Badnić 153*. Struo jest priličan u
perjn k svraki i jastrebu i sokolu, ali ne u le-
će£u. 265b. Kolesa s letećem naglijem. 437b.
Čoek rađa se na trud a ptica za letei^e. 486^.
Orlu među pticam radi visoka lećeAa. S. Mar-
gitić, fala. 100. Lastovioam koje vas život svoj
istrate u lećei^u. K. Ma^rović 81. Oblijetat
oko i^e s ugodnim leteAem. F. Lastrić, test
346b. Pridomiš}enje koje se čini od lećenia ptica.
A. d. Costa 2. 125. K stogodišdem lotenu spre-
majući se. Đ. Obrado vić, basne. 226. Evo s ko-
jim načinom vol orla, a lav jest slidio čovika,
krila sststaviti biše, i jedan drugoga na letene
pomagaŠe. Đ. Bapić 90. Badi brzine u leteću . . .
J. S. Be]ković 162. Za zmaja pak misli se da
je kao ogćevit junak od kojega u lećeAu ogać
odskače i svijetli.* Vuk, rječn. kod &la.

LĆĆEV, acij, koji pripada leći. — Od xv vi-
jeka. Lećeva zrbna. Sredovječn. lijek. jag. star.
10, 110. Proć o lećevu zrncu. (D). Poslov. danič.

LEĆEVn^E, n. ime tijesta u Srbiji u okrugu
kneievačkome. iSTiva u Lećeviću. Sr. nov. 1875.
782.

LEĆEVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. liTiva u Lećevu. Sr. nov. 1875.
1433.

Digitized by

Google

1. LEĆI

946

1. LEĆI, 1, a, e).

1. LEĆI, ležem, pf. (o čefadetu i o životinij a
može se kazati i o čemu drugome) postaviti se
(na zemfUf na postefu itd., uopće na što ravno)
tako da nijedan dio ne ostaje na višemu od dru-
goga, nalazi se (ali rijetko) u prelaznome (kau-
zalnome) značenu, vidi 2. — MjeŠte -e- u obli-
cima sadaŠnega vremena u praslacensko doba
bilo je en (ovaj je glaSy kako će se vidjeti, u ric-
kijem jezicima prešao i na druge oblike). — Akc.
kaki je u praes. taki je u impt. lezi i u part.
praet. act, Ihgao (ali lig\&, Ihglo itd) i u part.
praet. pass. ložon (vidi 2); u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u infinitivu (i u aor. 2 i 3
sing. liže). — BijeČ je praslavemka, isporedi
stslov. leSti, l^ga, rus. Aenh, AHvy, ćeš. (starinsko)
Uci, leha, poj. lec (lođz, li^c, l^dz), l^g^. — Od
istoga korijena postaje ležati t lijegati (imper-
fektivni i iterativni glagol prema loći; a to le-
žati nije, nego je leći inkoativni glagol prema
ležati) i kauzalni glagol ložiti; osim toga leg-
nuti (vidi); vidi i 2. leći.
1. ncprelazno.
a. 0 čefadetu i životini.

a) uopće. — Između rječnika u Mika-
finu (.decumbo, procumbo*), u Belinu (,colcar8i
e coricarsi' ,cubo* 199*), u St ulice vu (,decum-
bere, procumbere, cubare, jacere'), u Voltigijinu
(leći, ležim, lijegam ,colcar3i, coricarsi, sdra-
jarsi' ,8icb niederlegen'), u Vukovu (,8ich legen'
,decambo'), u Daničićevu (leći, legu ,decumbo^).

— Korijen je indoevropski legh, isporedi grč.
l^/og, postefa, kš^ojuai^ leći ću^ ik^^aio^ ^lixTo,
leže (aor.), lat. lectas, srvi^em. ligen, ležati, an-
glosaks. liegan, engl. to lie; nema ga u azijat-
skijem jezicima. Goyoru takoj vam da mnogi od
istoka i od sa pada dođu i legu sa Habramom i
Izakom i s Jakobom. N. Baćina 32&. matth. 8,
11. U poju lekši. Zborn. 37b. Dokle oti trudi,
legši počinimo. P. Hektorović 23. Majka pla-
čući Jesusa, vrh križa leže. N. Na^eSković 1, 133.
A nemu (Jesusu) rekoše: ,Na križu lezi ti'. 1,
140. Fengam poć leć gori. M. Đržić 46. Pače
ću veću rit, sve štq se plašiš već, to ćeŠ pri'
prid stup moj umorna trudna leć. Đ. Haiiina
91b. I prosih i^ega tad, kojega griha rad u paklo
doido leć. Đ. Baraković, vil. 825. Na križu hti
leći. jar. 104. Leže umoran prid vrati. A. Ka
nižlić, kam. 255. Legavši, ostade odkriven. E.
Pavić, ogl. 21. Prorok legavši u jednu kolibicu.
429. Tko zlo odar prostre, zlo i leže. (Z). Po-
slov. danič. Dica gola ruha traže; oci vele: ,Lezi,
vraže!* V. Došen 209*. Kada voli lino leći, neg
radeć steći. 209^. Legavši na drugu stranu. J.
Vladmirović 18. Legavši na ruku. 41. Lezi
tamo, ne digla se! Nar. pjes. vuk. I, 296. Leže
Merja na meke dušeke. 1, 596. Zlo si leg'o, a
gore ustao ! 2, 508. Svoj trojici leže čelo glavo.
3, 40. Pobij zube, pa lezi u kolijevku. (Kad ko
kaže da je mnogo mladi nego što je). Nar. posl.
vuk. 249. Koje (dijete u dječinoj igri) stigne i
uhvati, ono mora leći. Vuk, nar. pjes. 1, 496.

— Ja pasti budu ovce i leći iiih učiifiiu. N. Ba-
bina 42 b. ezek. 34, 15.

b) osobito i naj češće kod spavana (i^eki
primjeri kod a) mogu i amo pripadati). To rek
leže spati. Aleks. jag. star. 8, 258. Još nf legao
spati. M. Vetranić 2, 855. I rano lez' ter spi,
a 8 jutra ustani. N. Dimitrović 22. Leže sudac
i zaspi. N. Naješković 1, 202. Poći ću tužna
leć malahno pospati. 1, 224. Neg vazda mirno
sam otide ončas leć (sin mi). 1, 279. Rec' ako
nećeš doć, zašto bih legla sad. 1, 286. Večer,
kada greŠ leći. Kateh. 1561. 43. Lez' ter spi
boz misli, već tuge ne imam. D. Hai^ina 92^.

Trikrat ovo, kada ležoš, rec'. A. Cubranović
150. Er kad ležoŠ da ju (ovu travu) staviš kolak
srca. Jedupka nezn. pjosn. 237. Zmorena leže
spat. Đ. Baraković, vil. 143. Prije nego leieš.
I. Đržić 74. Prije nego se čuje misa leže jedan
spat. 121. Kada se ima poć leći spati. V. An-
drijašović, put. 202. Lezi bez večero, da ustaneš
boz duga. (D). Poslov. danič. I leže spavati. S.
Margitić, ispov. 9. Što ste legli i pospali? V.
Došen 105b. Neka mama kasno leže, pak se
dugo ne proteže. ?07l>. Zlo ga lega' i zoricu
zaspa\ And. KaČić, razg. 27)«-. (JI izu u jednu
gustu dubravu i leže spavati. 129. A ja lo<^
da pospavam. Nar. pjes. vuk. 1, IIG. Žetvu žolo
tri jetrve, legoše mi pospavati. Nar. pjes. vuk.
1, 170. Večeraše i sofru digoše, svako leže de
je mjesto kome. 1, 474. U vino mu bendeluke
mesa, dok opoji putiću Bogdana; leže junak
strmo bez uzglavja. 1, 543. Ja ću leći sanak
boraviti. 2, 299. Ni sedoSe, ni se odmoriSe, ni
legoše, ni sanka imaŠo. 2, 326. Marko leg^o
sanak boraviti. 2, 338. Carica legla na leda, pa
spava. Nar. prip. vuk.' 240. Kad večerali, po-
prati ih u ćeliju ... Oni legii. Nar. prip. vrč.
118. Kad hoće da leže spavati. Vuk, živ. 297.

c) 8 kim, uz koga. Nitko s nikim a ja
(s) Sladomilom na odar legosmo. P. Zoranić
19b. — icšće coucumbere (de ooitu). Ončas će
tja uteć, a negli jednu noć na slami s tobom
leć. N. Na|ođković 1, 184. Bogme neć u odar
k meni leć, neka znaš. N. Naiešković 1, 250.
Lezi, ženo, zakon te vežo. (D). Poslov. danič. I
legavši zajedno, mučeći se u nepoštena lilu za-
spaše. J. Banovac, razg. 150. Pak još prije
nego š ni me ležeš, koliko god uzlića savežeš.
onoliko neće godinica tebi, sinko, dosaditi dica.
M. A. Be)ković, sat. F3a. Da š ^om ne more
loći nikako no sagrišiv smrtno. M. Dobretić 524.
Sunce zado medu dve planine, momak leže medu
dve devojke; jednu )ubi, a drugu ne }ubi. Nar.
pjes. vuk. 1, 215. Gron^elale, loz^ kod mene! I,
454. Ne lez\ kdigo, ne lezi, jazijo! sa mnom
,legla' seja Ivanova! 1, 469. Kad su legli u
meku poštedu. 1, 583. Buho skide, leže sa kra-
(icom, te kratici ob}ubio lice. 2, G7. Pa s ca-
ricom ležo na jastuke. 2, 257. Pitali babu : ,Eo-
liko ima da nijesi s dedom legla?' Nar. prip.
vrč. 215. Turci se ovamo obično žene u četvrtak
kako će uoči petka (i^ihovog sveca) prvi put loći
3 nevjestom, u Nar. pjes. herc. vuk. 40.

d) čelade leže kad je bolesno. Baibo|e
se careviću Mujo, ... pa on lože u meke dušeke.
Nar. pjes. vuk. 1, 568. Leže Osman rane bolo-
vati. Nar. pjes. hdrm. 2, 95. — Ja ću leći, pa
ću i umreti. Nar. pjes. vuk. 1, 552. Da je meni
leći, pa umreti! 1, 634. Kad ban Ivan Karlović
ležo na smrt. M Pavlinović, razg. 40.

e) leći u grob, u zemju itd. i samo leći
može značiti umrijeti (od naravne smrti, od bo-
lesti). V crkvi logu (ja) vekivečnim ložanijem.
Mon. croat. 317. (1368). Mojemu grbbu {^^ grobu)
dge mi so prbluči leći. Mon. sprb. 416. (1442 u
poznijemu prijepisu). Leže u grob muža svoga.
M. Marulić 5. Er imate i vi leći prjeđe mno;co
ner li muite gdi je miris taj smrdeići. M. Ve-
tranić 1, 29. Nijedan ini lik rasržbi ni veći, ner
kad misli človik, da će mrtav leći. P. Hekto-
rović 43. Oto sad tuj ložo, takoj ktje smrt prika,
NikŠa. N. Naiešković 1, 814. Koji će nemiran
za tebe leć u grob. 2, 14. Tve diko, kojijom ću
biti rob dokoli budu leć u oni tamni grob. 2, 80.
Svaku t' molbu viSAi usliši, zem}a t^ laka, u ka
ležeš, a duh ti se goru atiši! A. Cubranović
164. A vazda t' ću harna biti dočijem si na

Digitized by

Google

1. LEĆI, 1, a, e).

947

2. LEĆI, 1, f, «; hb).

ovem sviti, i u zem|u pak kad ležeš. Jedapka
neza. pjesn. 240. Kog^ srčba žože, prid vrimonom
u grob leže. V. Došen 8b. Dok za hranu crvom
leže. 88«.

f) vprav pasti ali u prenesenome smislu :
poginuti (od nagle smrti umrijeti^ biti ubijen).
Grdi se s nim boreći, ni vitez ni junak ne more
ne leći, toliko biŠe jak. H. Lučić 257. Bez glave
Osman prid nim leŽe. I. Oundulić 525. Prvi
Koreb leže mrtav. I. Zanotti, en. 29. Do)e loŽe,
^ore ne ustade. Nar. pjes. vuk. 2, 443. Živ se
naže, mrtav zem|i leže. Pjev. crn. 244«. Padne
li se, lakše s puške leći. Osvetn. 4, 33. — Amo
može pripadati i ovaj primjer: ZaČ je taj dar
veći, i ufat grob imit, srid mora neg leći i pića
ribam bit. P. Hektorović 72.

g) uopće kad Čejade nema već snage da
stoji na nogama. Leći pod brime ,succumbere
oneri*. J. Mika}a, rječn. Dok umoran pod i^im
leže (pod uzrokom vire linac). V. Došen 267«.

— MetaforiČki, Bdi, trudi, ne lozi razumom tvo-
jime. Đ. Baraković, vil. 72. — No lezi, vraže!
kaie se kad se što iznenada događa te se treba
otrijezniti i ne zapustiti se. Dok se mi tome još
čudasmo i ko£e tovarasmo, ne lezi vraže ! eto ti
pudara od onijeh vinograda. Nar. prip. vuk. 8.

— O iivotiM. Sličan zecu kad je lega\ kad prid
hrti u grm pade, pak su orli vrhu iiega. D. Ba-
raković, vil. 168.

h) 0 vojsci^ kao počinuti ili utaboriti se.
Sudimo da oće (turski) car (s vojskom) na jednu
stranu Dunaja leći. Mon. croat. 217. (1526). Le-
goSe vojske i narediše straže. Duk)anin 33.
S onu stranu te vode Bojane, s onu stranu turska
leže vojska. Nar. pjes. vuk. 1, 600.
b. 0 Čemu neživu,

a) u ovijem se primjerima može shvatiti
kao u pravotne smislu. Dim je crni lega' nad
Bajice. P. Petrović, gor. vijen. 106. Kad se
lađa nakrivi, tad vele: ,legla je'. L. Zore, rib.
ark. 10, 227.

b) u metaforičkome smislu, kao da se
govori o čemu živome. Čini 6in7 seji Ivanovoj,
upisuje u ćetiri kAige. ... a četvrtu pod uzglav)e
meće: ,Ne \ez\ kiiigo, ne lezi jazijo!...' (ispo-
redi ne lezi, vraže! kod a, g)). Nar. pjes. vuk.

1, 469. Lezi, h)ebe, da te jedem. (Kad se go-
vori za koga koji nikakvoga drugoga posla ni
brige nema, nego da jede gotovo). Nar. posl.
vuk. 168. Sunce leglo i jurve zaspalo. Osvetn.

2, 8. Mjesec leže, zem)u zado tavnu. 4, 51.

c) kao pasti, ali i to u metaforičkome
Sfnislu. — U Vukovu rječniku: leže krv, t. j.
pade krv, pogibe neko. — Ja sam mu sve tvoje
reci iskazao i svaka mu je na srce legla (viai
kod srce). Protokol, pis. pr. M. Nenadovića. 163.

d) također kao pasti, ali u značenu:
propasti, ili uništiti se, nestati Na uzdu ga (dar)
kori u veže, zarad slave Što no leže. V. Došen
157«. Leže Đunis, propalo ufahe, slomiše so
krila Aleksincu. Osvetn. 5, 72. A kad bješe
leglo agovai^e. Osvetn. 6, 21. Da spane kod
Ingleza pošteiie, trgovina bi im legla. M. Pavli-
nović, rad. 111. Ali je nesloga između ^ega i
patrijarha trajala i da]e, i tek je legla u leto
1857. M. Đ. Milićević, pomenik. 1, 22.

2. prelazno, u kauzalnome značenu: činiti
da ko ili što (objekat) leže.

a. aktivno. — Od xvii vijeka (ne vrlo
Često), a između rječnika u Mikafinu (leći koga,
stavit ga u poste)u ,collocare aliquem in lecto'
467b). Tad otac naj prvi dvignut ga (ditića) po-
seže; ... u skut ga svoj leže. Đ. Baraković, vil.
138. Pošavši počivati leže dite uza se. J. Ba-

novac, pripov. 64. Izvede je na bijelu kulu . . .
Kad đevojku leže u odaju, eto ti joj mile sve-
krvice. Nar. pjes. herc. vuk. 44. Leže Ala na
zelenu travu, a pokri ga zelenom dolamom. 89.
Ti me lezi u meke dušeke. Nar. pjes. petr. 1,
332. Unese ga (brata) u šikli odaju, te ga leže
na meke dušeke. Nar. pjes. horm. 2, 182.

b. sa se, refleksivno, kao sleći se, spctsti,
umaniti se. — Na jednome mjestu xvi vijeka.
Obris' te sve ured, neka so prije leže (febra). N.
Na)ešković 270. — U pravome smislu, kao leći.
u primjeru našega vremena. On se k Anđi na
dušeke leže. M. Pavlinović (iz narodne pjesme).
2. LĆĆI, Ićžem, impf. u naj užemu smislu o
pticama, grijati jaja ležeći ili sjedeći na nima
dok iz HtA iziđe mlad; u širemu smislu može
značiti Što i kotiti, rađati (vidi i izleći); obič-
nije je pasivno (sa se) nego aktivno. — Mislim
da -e- stoji mj. negdašiiega e (vidi dafe). — Akc.
se m^ei^a u aor. 2*3 sing.'^leie, i u part. praet,
act. m. legao (ali l^gla, Ićglo itd.). — Vafa da
je isti korijen što je kod 1. leći (tako MMošić
misli) ; ali već u praslavensko doba -e- je postalo
en za sve oblike, i u sjevernijem je jezicima (daj-
budi kad nije složen) glagol primio nastavak
non (n%), inporedi pof. lqgnqć, vrjl^c (wyl^dz),
ćeš. lihnouti.

1. aktivno. — Između rječnika u Bjelostjen-
čevu (ležem ,foetum procreo, foetum edo. v. pa-
rio*) i u Vukovu (,bruten* ,incubo*).

a. 0 pticama. Jarebica ukrade jaja tuđa i
leže i(h) i izvede ptiće. M. Badnić 263«. Z jajca
su i orli ptice, al' ne legu golubice. P. Vite-
zović, cvit. 110. Golubica, ako joj i odnesu ptiće,
opet u istomu mistu druge leže. J. Filipović 1,
168t). Leći ptiće. Đ. Daničić, isai. 34, 15. Gni-
jezdo vije, ter gojence sebi leže sive. Osvetn. 1,

3. Kokoši piple ili piliće legu i izlegu. F. Ku-
relac, dom. živ. 52.

b. subjekat je jaje. A ti, koko, jaja nosi,
a ti, jaju, pilu lezi. Nar. pjes. heru. vuk. 286.

c. 0 drugijem životiAama što nose jaja.
Saru}a ne leže jaja, kakono ostale vrste zmija.
F. Lastrić, ned. 361. Pčele u košnici novi narod
legu. F. Đorđević, pčelar. 7.

đ. u prenesenome smislu, o drugijem živo-
tinama što ne nose jaja, i o čefadetu. Sve što
lisica leže, sve liha. M. Držic 307. — Pa po
tome reko bi obome da su lioga sultan ije legle.
Osvetn. 2, 145. S te nedaće nabreknuo Pašo i
rođene gatavice naSo, da ga legla u košu)i majka.

4, 39.

e. također u prenesenome smislu, kad su-
bjekat nije što živo. 1 što zem|a plodna leže od
pitomijeh milijeh zvijeri sve skupilo tu se bjeŠe.
J. Palmotić 223. — Ili kom je davno čelo crve
leći već začelo. V. Došen 237 b. — Crve vlaga
podzem]oiia leže. J. S. Bejković 139.

f. u metaforičkome smislu, kao rađati, od-
gajati, hraniti itd. ; objekat je svagda što zlo ili
takovo da se o liemu govori s preziranem.

a) subjekat je če(ade.

aa) objekat je guja u metaforičkome
smislu: zle misli, neprijatefstvo, izdajstvo itd.
Guju leći u srcu. F. Lastrić, ned. 110. ^jute
legu u srcijeh guje. Osvetn. 2, 176.

bb) objekat je kuga u metaforičkome
smislu. Te kako će linac sjati, koga smradna li-
nost blati? kad se u smrad što porine, teško iz
lieg svitlost sine; dal* u smradu kad Sto leži
prije iz deg kuga reži nego jasna svitlost sine,
ćer hitrine, a smrt tmine, kada hitri zrak uleže,
brzo trulu kugu ,leže* i linčina kad ne radi,
otruje so i osmradi. sto kad linac truli le/o,

Digitized by

^uogle

a. LEĆI, 1, f, a) hh).

948

LED, a.

nego trulu kugu ,leže' sobe naj pri da obori pak
i druge da pomori? V. Došen 255^—256^.

cc) objekat je što umno (nenavidostj
izdajstvo). (Orih nenavidosti) premda je u svemu
naj siromašniji od svi ostalih, u ovom hoće da
se ukaže naj himbeniji, jer ne samo ga leže u
svom vražjem srcu, nego jošte ukazuje ga očito
pram svom iskn&emu ... S. Badrić, prav. nač.
25. Oni mu (laukrstu) otvoriše prsi, kino u
srdcu legu nenavidosti. .T. Banovac, razg. 149.
To je zlameAe da sprav)a i leže izdaju. F. La-
stric, ned. 85.

dd) u jednome je primjeru objekat
toj^o? ^^ tojage sebi leći znači: dobiti batina.
Ba& ni linci po razlogu nadati se tom no mogu,
jer to znadu, kada ISgu, da tojage sebi legfi. V.
Đofien 220b.

b) i subjekat i objekat oboje su grijesi.
Pozlobjenje svoga iskn&ega leže ne samo ubojstvo
iznutrice nego i zdvorai^o. F. Lastrić, ned. 289.
(Proidrlost) kao matica lože mloge druge grihe.
424.

c) subjekat je zlatna ruda a objekat je
zlato. Neka ide pogledati gAizdo koje zlato ležo
i aždaje koje g* preže: majka mu je prva bila
crna zem)a, žuta gAila; a vatra mu lice dade,
blato zlatom da postade. V. Došen 218<^.

2. sa se, pasivno. — Između rječnika u Bje-
lostjenčevu : ,(proprie convenit animalibus) nascor^
i u Stuličevu (,pullos ex ovis oriri').

a. 0 pticama. Odi svračke i vrane ne bi
se legle sad. M. Vetranić 1, 7. Ptičica glasi
sfaka oni dolac gdi se ležo. M. Oazarović 134b.
Ona (golubica) )ubi turai& svoj na koji leti i u
kom se leže. B Zuzeri 167. Djelo vica od Ne-
retve mutne, gdi se legu plemenite utve. And.
KaČić, razg. 72^. Tu se tići jalkuni6i legu. Nar.
pjes. vuk 1, 337. Pod ovijom strasnijem stan-
cem leže se soko i jastreb. S. ^ubiša, prip. 4.
— metaforički. Šibeniče gnizdo sokolovo, u tebi
se legu sokolići. And. Kačić, razg. illK

b. 0 drugijem Hvotinama što izlaze iz jaja.
U kijeh se će gušterice i repate zmije leći. M.
Vetranić 1, 31. Od tvoga će se tijela leći crvi,
zmije i ostale živine. M. Divković, nauk. 41«^.
Crv koji se lože u čovjeku . . . J. Mika)a, rječn.
kod crv. U kojoj se legu jedovite zmije. B. Zu-
zeri 140. Baruština, u kojoj se svakojake živine
otrovne legu. F. Lastrić, ned. 426. Gi^ide od
šta se legu. J. S. Be)ković 189. Bagudno sime
leže se na različita legla. 202. U travi se |ute
zmije legu. Nar. pjes. vuk. 2, 17.

c. 0 ostalijem iivotiiliama i o čejadetu i o
onome što se misli kao čefađe (može biti i u me-
taforičkome smislu). Vuci i lavi legu se i plode.
M. Vetranić 1, 61. Vidimo živo sftEiko leći se u
pasminah. M. Gazarović iv. Od kojizih imadu
30 leći sve živine. And. Kačić, kor. 8. No se
legu žabe i bivoli. Nar. pjes. vuk. 2, 567. U
potoku dje se legu vuci. Nar. pjes. stojad. 2,
170. Jesi li vidio kad se košute legu? Đ. Da-
ničić, jov. 89, 4. Pod granama i&egovijem sve
zvijeri po|ske lezijahu se. jezek. 31, 6. — Dje
se legu vuci i hajduci. Nar. pjes. juk. 581. —
Sunce grije, kiša ide, đavoli se legu. Nar. pcsl.
vuk. 296.

đ. u naj širemu smislu, o svemu što se
rađa. Eako Bog nasićuje zem|u i liu napuhuje
razlici mi stvari koje se u i&oj rađaju i legu. A.
Vitajić, ist. 848.

e. u prenesenome smislu,
a) 0 tjelesnome zlu. Ovo gnijezdo u komu
se kote i legu nevo)e, tuge ... B. Zuzeri 167.
Kako V Čija desna jače segla, onako se pod Aom

kuga legla. Osvetn. 2, 163. Ma što većma dom
tvrdoćom steže, to se veća nosit u ^em leže.

4, 67.

h) 0 moralno^ne zlu. Jer so zled velika
u srcu liih leže. N. Dimitrović 65. Od kojih se
pak legu smrtni grisi. J. Banovac, pripov. 241.

c) 0 čemu umnome što nije zlo. Verujem
da se nauka . . . leže u svakom umu napose. M.
Đ. Milićević, zlosel. 159. I stigao )ubav roda
svoga, jer mu se je u srdašcu legla. Osvetn.

5, 35.

LfsĆICA, /. dem. leća. — U Bjelas^enčevu
rječniku : ,lenticula' ; lećica vodena ,lenticula pa-
lustris, lens palu8tris^ — Lećica, lenticula (Bje-
lostjenac), Ervum lens L.; v. Lećika. B. Šulek,
im. 192. Lećica vodena (Bjelostjenac), Lećika
(L Sab}ar), Lemna palustris L. Đ. Šulek, im.
192.

LfeĆIKA, /. vidi kod lećica.

LEĆINA KUPA, /. ime n^jestu u Srbiji u
okrugu aleksinaČkome. Niva u Lećinoj Bupi. Sr.
nov. 1873. 307.

LEĆIV, adj. koji leti ili koji moie letjeti, —
U narodnoj pjesmi crnogorskoj našega vremena.
Orlovima da smo lećivijem. Pjev. brn. 133^.

LECIVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. Zabran u Lećivo. Sr. nov. 1857.
571.^

LEĆICA K, m. jedikak (jamačno pokvareno od
jpdAak). — U Stuličevu rječniku: v. grkjan.

LED, leda, m. voda što se smrzla u komadima
veliki jem (i vrlo velikijenif n. p. jezero) i pro-
zirna j>, a ne kao snijeg, isporedi i mraz. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je i u ostaUjem
padežima, osim nom. i acc. sing., i loc. sing. IMu,
i gen. pl. i dat., instr., loc. pl. kad umeču ov:
led6v&, led6vima (ledovima?). — Miječ je bal-
tičko-slavenska, isporedi stslov. led-b, rus. Jte^^i*,
češ. led, po}, lod, stprus. ladis, lit. ledas, let. le-
dus. — Između rječnika u Vrančičevu (»glacies'),
u Mikafinti (led, mraz .gelu, glacies, gelicidium'),
u Belinu (,gelo, ghiaccio' ,gelu* 338b; ,ghiaccio*
,glacies' 342^), u Bjelos^jenčevu (»glacies, con-
tractio aouae ex frigore^, u Jambrešičevu (,gla-
cies')» u Stuličevu {,f^e\u, algor, gelicidium, gla-
cies'), u Voltigijinu (,ghiaccio, diaccio^ »eia'T) ^
Vukova (1. ,das eis' ,glaoies^ — 2. ,der hager
,grando', cf. grad: pobio led vinograde), u Da-
ničičevu (ledb ,glacies').

a. u smislu kao Što je sprijeda kcufano. I
togaa vbzdviže velbmi razdeženo slbnbcc vb zem|i
toj, jako rastajati se vbsdmb leddnicamb zem{e
toje ; i konbČavŠu se ledu vb dvord kra}eve . . .
Domentijan& 249. Leda prosihb. Domentijanb 156.
Bihu našli 1 kus leda. Korizm. 22*. Taj posal
u meni tako se razčini, kako led studeni na
sunca vrućini. P. Hektorović 66. Grijav peČu
leda. M. Držić 53. Narav je dala red svemu i
dobro bitje: zimi 'e dala led, a prolitju cvitje.
9B. Zem)a biše pokrivena ledom. B. Kašić, fran.
13. Da bude tišina po luci kako led. Đ. Bara-
ković, vil. 106. Gojko i Uroš sred zasjeda od
turske su sab]e pali, ki su u ognu priko leda za
cesara vojevali. I. Gundulić 877. Na visokoj
strmoj gori sred sjevera i sred leda od kriposti
stoje dvori. 6. Palmotić 2, 442. Igrajući se na
ledu prispi joj smrt I. Ančić, vrat. 148. Pro-
hodimo s og&a u lede. J. Kavaiiin 398b. Da
one, kd i ledi ki silni ogiii razČiiiaju . . . 514*.
(Studen) kupi sve svitovi&o lede: iz Kaukaža,
Alpi, ... L. !(jubuŠki 21. Deva, kad ima priti
priko jedne rike smrznute prv)e nego se usudi.

Digitized by

Google

LED, a.

949

LEDAN, 1, o, a).

dobro izvidi s pridnim noo^mi, moro li jo mraz
ol' ti led pođniti. M. Zoričić, osmina. 57. U led
smrznute kapi. M. A. Eejković, sat. LS^. Od
sjevernog vjetra baš do leda se smrznu. I. Ja-
blane! 198. I moći ćeš izvažat po ledu. J. S.
Re]kovi6 39. I u zem}i već nestane leda. 130.
Pila košuta na ledu vodu. Nar. pjes. vuk. 1, 59.
Sveti Jovan more zaledio, on zaledi dvanaos le-
dovah, ... u dno mora care opazio, tri je leda
glavom prolomio, pa se natrag opet povratio, i
na glavu kami dofatio, i prolomi dvanaes le-
dovah. 2, 83. Ništa nemaš lijepo viđeti već
bijelo brdo Durmitora okićeno ledom i snijegom
usred }eta kao usred zime. 2, 105. Čist led na
kome odozgo nema snijega ili Čega drugoga.
Vuk, rjeČn. kod vedrac. Plasa loda. kod plasa.
Santa leda. kod santa. Sveti Arandeo prekrsti
rukom more, te na i^emu postane led od devet
arŠina debeo. nar. pjes. 2, 84. Kd kad sunce
santu leda kravi. Osvetn. 2, 26. -- Metaforički.
Zna đavola na ledu potkovati. (Zna mnogo ko-
ješta, osobito se reče za onoga koji se čini miran
1 prost, a pun je davolstva i lukavstva ». Nar.
posl. vuk. 98. — Navesti koga na tanak led (pre-
variti ga). 185. — Veće viruj u ledu slovu nego
svitu himbenomu. P. Posilović, nasl. 197*. Piši
kukom po ledu (n. p. kad je kome dužan ko od
koga se ne moŽe naplatiti). Nar. posl. vuk. 248.
Zapisi na led, da se zna koliko je. V. Bogišić,
zbom. 463. — Posijati sjeme od žita vandeos-
koga, i ostavivši ga pod istijem ledom, otiti
inuda, dokle bi sazrjelo. B. Kašić, fran. 74. —
Ta je igra dovela neodvis crnogorsku na plitki
led. 8. ](jubiša, prip. 99. — Hitra ti je, da je
led (da se ne reče Bog) ubio! Nar. pjes. juk.
831.

b. velika studen (takova da se voda mrzne).
Plam se vruć ogi^eni plamenom gasiti (če), i zimi
studen mraz leđome topiti. Đ. Kanina 124^. Od
grada visina zaslaAa vitra led. Đ. Baraković,
vil. 106. Trpimo mraz i led. jar. 15. Sad po
suncijeb, sad po ledu. 6. Palmotić 1, 125. Ledi
zimni i snjegovi. I. Akvilini 41. Snig i led
podnose. F. Lastrić, ned. 391. Nit* podnose na-
poreda s vama sunca ili leda. V. Đošen 78'\
Da Skenderbeg po snigu, daždu i ledu Turko
laš6e možo loviti nego po lipu vrimenu. And.
Kačić, razg. 113.

c. grad. Kadano led iliti tuča s kišom i
vatra iliti gromovi i muAe prosipaju se iz istog
oblaka. F. Lastrić, ned. 891. Kao gusti led u
vinograd usrnuvši. A. Kanižlić, kam. 166. Mak
ti ne rodio, i ako ti rodi, led mu se zgodio! rož.
34. Ako li si posijao žito, pak led potre, \V je
suho lito. M. A. Ee}ković, sat. H6>^. Da ne
padne leda ni snijega do jedan put u godini
dana. Nar. pjes. vuk. 2, 8. Nije dobro led ni
u marami kroz vinograd proneti. (U Srijemu).
Nar. posl. vuk. 214. vidi i u Vukova rječniku,

đ. ne mogu enati u kojemu od predaŠnijeh
značeika treba shvatiti. Vitri, krupe, ledi . . . M.
Marulić 116. Svita su ovega i snizi i daždi i
ledi studeni. A. Vitajić, ostan. 305. Ledovi su
i mećave u te tužne sve države. S. Margitić,
ispov. 259. Blagosivjajte, ledi i studeni, Gospo-
dina. J. Banovac, blagosov. 339. Blagosivajte,
ledovi i snigovi. Gospodina. B. Pavlović 44.
Snigovi su i ledovi. V. Došen 16*. Pak on vitra
i pošaje leda i bo}aru uraditi ne da. M. A. Re}-
ković, sat. E7a. Neka promotri vitar, oblak,
kišu, led, snig, mui^e i gromove, sabr. 56. I go-
spodske dare dijeliše, što je i^ima Gospod po-
klonio : . . . Sveti Savo leda i snijega . . . Nar.
pjes. vuk. 4—5. , Otkud sam se nadao da me

sunce ogrijo, odonud me led bije. Nar. posl. vuk.
243. Caruje kao guja na ledu. (Kad je kome
zlo). 843.

e. u metaforičkome ili u prenesenome smislu.

a) stane Čefadeta koje nikako Aešto (lubav,
ham ost itd.) ne osječa; često se mjeile Čefadeta
kaše prsi, srce itd. Pak se sva oklopi (gospoja)
mramorom i ledom. H. Lučić 245. Ter i ne
užezi srdačce od leda. I. Gundulić 13B. Oči
ogi^ene, prsi od leda (u bludnice). 222. I^e gi&iv
}ubav moju uzmnaža; žeravom me led satvara.
222. Ja ka sam došle od leda na neizbrojne
molbe bila ... 6. Palmotić 1, 41. Neće od
mraza ni od leda ni kamene bit naravi, da sve
sr^be ne ustavi. 1, 70. Što u meni dobro ugleda,
sladka že}o, nego sreo mrazno od leda? a,V k6
sunce od iztoči hotje led moj rastopiti. L V.
Bunić, mand. 28. Prsi mrazom ogradenijeh led
je u ogai& obratila. P. Kanavelić, iv. 75. Dje-
vojčica sad je sva led, sad goruća opeta je.
B. Bettera, or. 17. Led od neharnosti naše . . .
F. Lastrić, test. 146^. -— Amo moie pripadati i
ovo: Probija ti dušu led općenoga nehaja za
tvoje spise. M. Pavlinović, rad. 47.

b) stane kad čefade i tjelesni Mad osječa
radi straha^ čude1^a itd. Ja ostah od leda. D.
Zlatarić 73^. Dažd od krvi, led bojazni rogo-
bornom puku hasni. J. KavaAin 188l>. Priuze
ga taki led od straha, da izgubi i ono malo
snage što mu jošter ostajašo. B. Zuzeri 123.
!^ubavi moje plamen ledom straha žudinskoga
bi zagašen. F. Lastrić, test. ad. 86.

f. neka bi}ka, u koje su vidjeti na Ustima
kao mali komadiči leda^ vidi ledak. — U naŠe
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.

LĆDAC, 16ca, m. vidi kristao, c. — Gen, pl.
led&cfi. — U pisaca našega vremena. Ledac,
chem. min. (kristal), lat. ,cry8tallus' ,krystall'
xQ7^aTalkog, frc. ,cristal*, egl. ,crystal*, tal. ,cri-
stallo'. B. Šulek, rječn. znanstv. naz.

LĆDAK, l^tka, m. lieka bifka. — vidi led, f.
Ledak, Mesembryanthemum crystallinum L. (Vo-
dopić). B. Šulek, im. 192.

LEDAN, IMna, a^. uprav koji pripada ledu^
ali se upotrebifava i u drugijem značeiMma kao
leden. — Biječ je praslavenska^ isporedi rus.
aeAHuft, češ. ledn]^. pof. lodny. — Između rječ-
nika u Belinu (leđni ,freddo* ,frigidu8' 829*), u
Stuličevu (V. leden), u Volti^ijinu (leđni, v. le-
den), u Vukovu (vide leden).
1. adj-

a. pun leda. Otkli Vitoš mrazni, otkoli
Kunovica leđna niče. GI-. Palmotić 1, 21. Jezik
kl se s leđna mora do adrijanskijeh voda stere.
2, 161. (More) adrijansko, crno i leđno. 2, 275.
Do leđna oceana. 2, 838. — U dno ledno Grot-
landije. 2, 353. — U Kaukazu leđnom. P. Ka-
navelić, iv. 205. Leđnu stranu gdi su mrazi.
J. Kavai&in 466l>. U slovinskoj leđnoj strani. I.
Đordić, pjesn. 5.

b. koji se sastoji iz leda. Primaljeće je diglo
rijekam okov leđnu. I. Đordić, uzd. 60. Leđna
kora sva dok se ne svati. J. S. Re}ković 427.
^ I 0 vodi što se smrzla. Sunce leđnu vodu
stapa. N. Marci 31.

c. studen^ hladan kao led (moše biti gdjegdje
i koje od predašiMjeh znaČeika).

a) u pravome smislu. Leđna zima. P. Ka-
navelić, iv. 502. Leđne od zime da plam šćiti
kod vrućina da hlad brani. A. Vita)ić, ostan. 9.
Leđna zima. N. Marci 103. — Pomami se Jordan
vođa leđna. Nar. pjes. vuk. 1, 123. — Div u)eze
u leđnu pećinu. 2, 37. — Pa iziđe iz leđne tam-

Digitized by

Google

LEDAN, I, c, a).

95()

LEDEN, 1, c, h).

uice. 3, 35-4. — O noći, tvoju vlas još moju
s požađe, čin* da tva leđna tmas smrklit svit
vas bude. Đ. Babina 74^. Ni no6 tmasta ni
mrak leđni Aih stupaje no ustav|a. G. Palmotić
3, 88A. Dio leđne noći. P. Ranavelić, iv. 26.
Zimnijeh noći leđne tmine. 507. — 0 6e]ad€tu
kojemu je tima. Ne razgrija brata leđna (Epolun).
J. EavaAin 9b.

b) u metaforičkome ili prenesenome smislu.

€Ui) 0 sili. Da prisabne sii^e more, da
sa po)a tvrđe od stijeno, da dol vrhom pada
^ore, da sa leđne sile o/^ene. A. Vita|ić, ostan.
26.

bb) 0 sreUf vidi led, f. a). Ter ako mu
ni ovime leđno srce ne raždežeš ... A. čubra*
nović 150. Moje se leđno srce trese, da te sunce
ne odnese. G. Palmotić 2, 27. Moje leđno srce.
P. Eanavelić, iv. 572.

cc) 0 strahu, o šumni itd. Gorufita se
I ubav rodi s leđnijem strahom uporoda. G. Palmotić
2, 10. Sva protrnu leđnijem strahom. P. Sor-
kočević 579b. — Leđnu ostavi sumi^u koja |uto
tebi sumAit poda. A. Palmotić 1, 82. Leđnoj
sumi^i veli. P. Kanavelić, iv. 56»>. — Nu da
opaka samica moja i leđne se misli utaže. Ć-.
Palmotić 8, 92b. _ 0 strašivu čefadetu, U lice
udrit ćeš leđne straSivice. L Dordić, salt. ()2.

2. adv. ISđno, kao led. — Lb medu rječnika
u Belinu (,gelatamente' ,gelide< 338b) i u Stidi-
ćevu (v. ledeno).

a. u pravome smislu. Mii ruku svom usam
moja vil (uvena, i viđiv, da leđno sva bješe stu-
dena ... D. Bai^na 104*. Ođkle sjever dune
leđno. I. Đorđić, salt. 369.

b. u prenesenome smislu, isporedi 1, c, b)
cc). I ustresoh se (uto i leđno. G. Palmotić 3,
108*.

LĆDAB, leđira, m. Čovjek što prodaje led. —
Samo u Stuličeou rječniku: ,nivis venditor'.

LEDAbICA, /. ti Stuličevu rječniku: v. lede-
nica. — Uprav po obliku bilo bi žensko čefade
prema leđar.

LEDEN, adj' uprav koji se sastoji is leda, ali
se nalazi u istijem enaČeiMma kao leđan. —
Drugo -e- stoji mj. ikegdainega d. — Akc. se
mijena u složenijem oblicima IMent, lklen&, Ić-
dend^. Ićdendj itd. — Riječ je stara, isporedi
stslov. leđdnrb, (rus. .^e^AHofi, Ae^nuhiH, AhAHnoU).

— Između rječnika u Mikajinu Ggeliđus, conge-
latus, frigore concretus, rigidus^, u Belinu (,ge-
lato o ghiacciato^ ,gelatus' 338b; ,ghiacciato, di
venuto di ghiacoio' 342b; ,ghiaocesco, di qualit&
di ghiaccio' ,glacialis* 842b; ,fređđo' jfrigidus'
329«), u Stuličevu (,glaciatus') , u Voltigijinu
(i^g:hiftcciftto, gelato' ,gefrorenO, u Vukovu (,eis-
kalt' ,gelidus': ledeno medeno! ,ruft der scher-
betverkaufer').

1. ađj.
a. vidi leđan, 1, a. Uprijećilo se je ledeno
more. M. Držić 240. 8 dubrovačke pokrajine
do ledena mrazna mora. I. Gunđulić 276. 81ijedi,
slijedi tva vlas mnoga (tijesan joj je jur ki*aj
ovi) preko mora ledenoga novoj zem}i bit car
novi. 317. More Baltiko ili ledeno. F. Glavinić,
cvit. XIV. Do ledena mora okolo. G. Palmotić
1, 111. Tja do mora ledenoga. J. EavaAin 232^.
Mora od crna do ledena. 267<^. Od adrijanskijeh
pokrajina do ledenoga mora. L Đordić, ben. 5.

— Pred sjevera ledenoga ka se rodi. 6. Pal-
motić 1, 21. Ledeno polunoćje. A. Tomiković,
živ. V. Slijedi, slijedi, kraj ledeni tijesan ti je.
J. Kavai^in 2()9& Vitežki kad čuvahu svo'e le-
deno podunavje. 26 1*.

b. 0 mrazu, snijegu^ gradu; ne znam, jeli
značeike kao kod a ili kod c. Mlati me slana,
daž; trudi me leđon mraz. M. Vetranić 2, 89.
O vi, gore kamenite, kijem po onijeh vjetri plaši
ledenima Čine mrazi zle studeni vjekovite. I.
Gunđulić 98—99. Suliman car oini^eni ko^ je
silu silom odbio s po|skijeh kraja mraz ledeni.
448. Gine mladac zamamjeni jak visoke vrh
planine ispred sunca mraz ledeni. G. Palmotić
2, 10. U žestini ledenoga mraza. I. .T. P. Lučić,
razg. 132. Ledenijem snijegom zora An štrapaše.
P. Kanavelić, iv. 40. — Naglo dažjeć grad le-
deni. A. Vita]ić 51b. _ j^no pripada i ovtuj
primjer u kojemu je riječ 0 gradu: Ele pazi od
ledene kiše. J. S. Be|ković 425.

e. studen kao led, vidi leđan, 1, c.

a) u pravome smislu. I s odjećom smr-
znutome ledena ih zima slijedi. L Gunđulić 480.
U paklu je zima prileđena. F. Lastrić, nod. 390.

— Sve vođe ledene, sve rose studeno, sve noćne
tamnosti ... Đ. Baraković, vil. 19. Čini je
(soldate) u ledenu u večer vođu položiti. F. Gla-
vinić, cvit 70b. Stao bi u onoj vođi ledenoj.
J. Filipović 3, 374b. Evo, pobro, ledena bunara!
napijte se ledene vodice! Hrv. nar. pjos. 4, 162.
Kad zapi vaš uz i^u ledenog kod vrutka volarskog.
M. Katančić 41. — Popade me u onoj sjeni znoj
krvavi i ledeni. J. Eavaiiin 445^. Ruža po-
blijeđi i popane je ledena pot S. ^ubiša, prip.
59. — A to nije ledena tavnica, no nekaka jama
bezdanica. Vuk, rječn. kod bezdantca. — Dan
je, ali iza oblaka od kamenja ledenoga (-» tam-
nice) proć goruća na dvor zraka vik ne možo
sunca moga. L Gunđulić 851. Kako moŽe leden
kamen dati vatru? V. Došen 261 . — Ko je u
proljeće leden, ogrije ga jesen. V. Bogišić, zborn.
472. — Salamandra, zvijer studena, mai&e V čudo,
da pravja se, k6 ostaje sve ledena. J. Kavadin
40*. Kako si grijala ledeno tilo degovo. A. Ka-
nižlić, bogo)ubnost. 871. — Ako s bukom u ke
doba zavije sjever ledeni se . . . L Gunđulić 445.
Kad u večer leden vitar puhn'o. Nar. pjes.
marjan. 28. Ledena i smrznuta vrimena. A.
Tomiković, gov. 83. — Verugu tko ledenu na
svom vratu sužaA nosi. V. Došen 25^. Leden i
mrazan, ni u miru ni u goju, zastranih sebe van
daleče svijes moju. M. Vetranić 2, 82. — Mra-
morne su i kamene oči, usti, ruko i noge, rarazne,
vajmeh, i ledene liih milosti stoje mnoge. I.
Gunđulić 267.

b) u prenesenome ili u metaforičkome
smislu, isporedi leđan, 1, c, b). Ni nas smeta, ni
poraza vruće ufanje, strah ledeni. I. Gunđulić
44. Strah nas leden svijeh posijeČe. G. Pal-
motić 1. 92. Ki bijeg i strah tvoj ledeni mno-
krat kara i prikori. 1, 207. Nenadni strah le-
deni svijes i pamet mu zanose. 1, 240. Strah
ledeni sveđ ga mori. 1, 285. Još me leden strah
ophodi. 1, 366. I leden mu strah grediše po
sred srca žalostnoga. A. Vita}ić, ostan. 93. Ne-
nadni strah ledeni moju pamet svu zanese. J.
Kavaćin 392^. Priklopi strah ledeni tamničare.
P. Sorkočević 590<^. Strahom leden dojdoh tamo.
M. Gazarović 119. .Svu me strah popađa, sva
sam mraz ledeni. G. Palmotić 2, 64. — Pusti
tuge ke te kf ]u, jad ostavi tvoj ledeni. 2, 24.
Srce moje svakako u ledenoj stine smećL 2, 22.

— Bastopi ledeno srce moje. A. GuČetić, roz.
jez. 210. U srce ledeno jednoga od dva lupeža.
B. Kašić, is 67. Užezi u meni ugas&eni ogaik
ledenoga srca moga. A. Georgiceo, priL 14. —
Kameno i ledeno srce moje. V. Andrijašević,
put. 9.'). UgriC;^ Gospodine, ledeno srce moje.
I. GrliČić 152. Krstjanin tvrđa i ledena srca.

Digitized by

Google

LEDEN, 1, c, b).

951

LEDENIŠTE

F. Lastrić, test. 829^. Zrake božanstvenoga
sunca rastopiše ledeno srce liegovo. A. Eanižlić,
utoč. 200. Da ti se to srce ledeno okrene u
ogaA od )abavi duhovne. M. ZoriĆić, osmina. 24.
Đa se nstave tolika bezakoAa, kojijem tolika le-
dena aliti mramorna srca sramote te i vrije-
đaju. I. M. Mattei 132. Bažeći {ubav Božju u
ledenomu srcu (udskomu. I. J. P. Lučić, đoct.
50. Mrazno i ledeno }ucko srce. A. Kalić 495.
U ledenoj duši mojoj. V. Andrijašović, prav. 17.

— Mi mlogi smrzli, ledeni i studeni stojimo bez
svake {ubavi i devooijona. F. Lastrić, ned. 263.

— Koja ovo nova že)a moje srce veže i strijela
i ledenu miso grije? G. Palmotić 1, 40. — Lvo-
reći z dvorbom svim vil puna sve slave ka ledom
studenim utvrdi srce sve ... taj leden ja kami
mne6 razbit, mojima bolnima že)ami i nadbam'
tamnima . . . Đ. Babina 129ab. — ^n u Božjoj
kad }ubavi leden tebe mraz uhita. A. Vita)ić,
ostan. 48. — Studena i ledena sulica od nehar-
nosti. F. Lastrić, test 153*.

đ. crjstallinus, koji je sličan ledu (vidi
kristao, c, ledac). Nebo k6 se zove kristalin, t. j.
nebo stakleno ili ledeno. F. Olavinić, cvit. 8<^.

— 0 šećeru kad se sgusii na osobiti način (kao
ledac). Pospi sa stučenim ledenim šećerom. Z.
Orfelin, podr. 74.

e. kod imena bifaka^ vidi ledak t led, f,
isporedi d. Ledena trava, Mesembrianthemum
crjstallinum L. J. Panćić, bot. 315. Belo ledeno
cveće (Mesembrjanthomum crystallinum L.) K.
Crnogorac, bot. 93.

f. kod mjesnoga imena. Ledeni do, utrina
u Tomai&u (u Srbiji u okrugu pedrinskome). J(j.
Stojanović.

2. adv. IMeno, kao led, studeno. — U Mi-
ka\inu rječniku: ledeno, mrazno .gelido^; u Be-
linu: ,gelatamente' ,gelide' 888^; u Stulićevu:
,frigide, gelide'; u Voltigijinu: ,gelatamente, fred-
damente' ,erfrorner wei8e, fro9tig^

L£:DENAV, adj. ledan, leden. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. U Norvejiju nit' te stavi, ni
pod pojas ledenavi. J. Kavai^in 13^.

1. LEDČNICA, / postaje od leden, a nalaei
se u različnijem značeiMma. — Moie biti stara
riječ, vidi kod a t b.

a. jama Hi uprav mjesto iskopano i nači-
neno pod zemfom za hraiiene leda. — ima u
ovome značeiHu i stslov, leddnioa. — Između rječ-
nika u Stuličevu (,servandae glaciei cella*), u
Vukovu (,die eisgrube' ,fovea glaciaria'), u Da-
ničičevu (,fovea ad conservanda glaciei frusta').
Vb vsdhb ledenicahfc poiskavb. Domentijanb 154.

— Amo moie pripadati i ovo (mjesno ime) : Pe-
Štera koja se zove Ledenica (u Srbiji u okrugu
aleksinaćkome). M. Đ. Milićević, srb. 777.

b. dugi a dosta tanki komad leda što po-
staje gdje voda sve jednako kapi i malo po malo
se mrzne, isporedi kod mosur. — isporedi rus.
.lOAeHHi^a. — Između rječnika u Vukovu (,der
eiszapfen' ,stria'). Vas se (đogin) sjaje kao lede-
nica. Nar. pjes. horm. 2, 237. Prebio se kao
ledenica. Nar. bi. mehm. beg kap. 196. Za po-
jasom mu se sjaju dva srebri^aka kao dvije le-
denice. M. Đ. Milićević, zim. već. 226. Nit' mu
smele ledenice sante. Osvetn. 7, 4.

C. neka bifka, vidi ledak. Ledenica- trava,
glaciola (Kuzmić), cyperu8 (Vujičić), Mesembry-
anthemum crystallinum L., v. Ledak. B. Šulek,
im. 192.

đ. Ledenica, mjesno ime. Ledenica, planina
u Pivi iznad Goranska. (Ko je zabifežio?). —
vidi i Ledenice.

e. u prenesenome smislu, iensko čefade osa-
mfeno i s toga žalosno i kao sleđeno. — U na-
rodnoj pjesmi našega vremena. Kad se, Jovo, na
taj put oprav]aš, na kim, sine, zem|a i gradovi,
na kim, sine, do tri kule blaga, na kim, sine,
ledenica majka? Nar. pjes. srem. 147.

2. LEDŽNICA, /. vidi u Vukovu rječniku : (u
Crnoj Gori) mala puška okovana srebrom ,eine
mit silber beschlagene pistole' ,argento ornatum
telum* [cf. ledenik]. — Po svoj je prilici od tur.
Venedik, Mleci ili Mlečič (vidi F. Iveković, rjećn.
kod ledenik); va^a da je narod pokvario riječ
po pučkoj etimologiji misleći na sjaj srebra (ispo-
redi ikeke primjere kod 1. ledenica, b). On izvadi
pušku ledenicu. Nar. pjes. vuk. 4, 86. Za po-
jasom ledenice male. 4, 508. I za pojas ledenica
sjajna. 4, 520. PopadaŠe od pasa puške lede-
nice. Pjev. crn. 49<^. Na plećije ^everdari zjali,
ledenice sjale za pojasom, a o bedrih krivošije
ćorde. Osvetn. 5, 119. Pa im dodade šišanu, dva
čita laganijeh ledenica i dva ve)a noža. S. Ma-
tavu), novo oružje. 80.

LEDŽNICE, /. pl. (isporedi 1. ledenica) mjesno
ime.

a. u Bosni dva sela u okrugu Tuzle Done:
Ledenice pravoslavne f turske. Statist, bosn. 88.

b. Ledenice gori&e t do^e, dva sela u Dal-
maciji u kotaru kotorskome. — Pomiiiu se od
XIV vijeka, vidi u Daničićevu rječniku : Ledenice
,dolbiie' i ,gon^e^ dva mjesta koja je car Stefan
dao Kotoru. M(on. serb). 149. (1351). tu je ,na
Ledenioahb' imao carinu knez Pavao 1399. (Spom.
sr. 1, 23). i sada su ta oba sela blizu Bisna. —
Koji Laj kovom i Ledenicam odmaknu se od Pe-
rasta. Nar. pjes. bog. 184. Božić zove s Lede-
nica. Nar. pjes. herc. vuk. 341.

c. selo u Hrvatskoj u županiji modruško-
riječkoj. Bazdije]. 49. — Pomiiie se od xiii vijeka.
Z Ledenio Batko prvad. Zakon vinod. 55.

LEDENICI, m. pl. (uprav pl. ledenik) neka
bijka, vidi ledak. — Između rječnika u Stulićevu
(ledenici, ledenika ,ghiacciuolo , sorta d' erba'
firia*). Ledenici. Ledenik, Ledenika (Vujičić),
phaaganium (Vujičić, Stulli), cristallaccia, ghiac-
oiola erba (Aquila — Buć), Mesembrjanthemum
crjstallinum L. B. Šulek, im. 192.

1. LEDŽnIk, ledenika, m. vidi ledenici. —
Između rječnika u Stulićevu (,cristallacoia o
ghiaccio, sorta d' erba' ,phasganion*).

2. LEDĆNiK, Ledenika, m. mjesno ime.

a. selo u Hrvatskoj u županiji ličko-krbavskoj.
Bazdije). 30.

b. selo u Slavoniji u županiji virovitičkoj.
Bazdije). 135.

3. LEDENIK, ledenika, m. vidi 2. ledenica. —
Akc. kaki je u gen. sing. taki je u ostalijem pa-
dežima, osim nom. i acc. sing., i voc.i ledenice,
ledenici. — U naše vrijeme, a između rječnika
u Vukovu (vide ledenica 3.). Što V ne mećeš do
dva ledenika? Pjev. crn. 169». Isturismo lede-
nike, ko£i zarzaŠe. M. P. Šapčanin 1, 107.

4. LEDČNIR, ledenika, m. i^ekakav ubrusac
na kome su nanizani novci, što nose ženske na
glavi u Srbiji. Ako se ovaj prevez naniže pa-
rama, što nose mlade, on se zove tada : ,ledenik^
M. Đ. Milićević, živ. srb. 1, 69.

1. LEDENIKA, /. vidi ledenici.

2. LEDĆNIKA, /. vidi 3. ledenik. iSTemu dade
dvije puške ledenike. Pjev. crn. 168l>.

LEDENIŠTE, n. u Stulićevu rječniku: v. le-
denica, koje značene nije pouzdano, jer ledenica

Digitized by

Google

LEDENIŠTE

952

LEDINCI

treba da bude pokrivena, a ledeiii&te po obliku
ne znači mjesto pokriveno; ali dolazi prije na-
šega vremena kao mjesno ime. Ledeni&te. S. No-
vaković, pom. 137.

LEDENIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz le-
denište. — sasma nepouzdano.

LEDJJNIT, adj, vidi leđan i leden. — Na je
dnome mjestu xviii vijeka. Spod pojasa ledenita . . .
do pojasa vrutenita. J. KavaAin 274^>.

LEDENITI, ledenim, impf. u Stulićevu rječ-
niku: V. lediti s dodatkom da je riječ ruska. —
Nema druge potvrde u našemu jeziku, nego moie-
biti u ovome primjeru gdje je sa se, refleksivno
(ako ne pripada pod ledeneti). Krv u nerau le-
deni se i mrzne. F. Lastrić, svet. 92l>.

1. LEDŽl^AČA, /. vidi u Vukovu rječniku:
,špai^olski tali jer koji se po drugijem mjestima
zove ,direka6' i ,direklija' .ein spanischer thaler'
,thalerus hispanicus^ s dodatkom da se govori u
Hercegovini. — Radi poslana isporedi što je ka-
zano kod 2. ledenica (o sjaju srebra).

2. LEDĆiSaČA, /. vidi 2. ledenica. — U naše
vrijeme. Za silahom dvije ledei^ače. Nar. pjes.
horm. 1, 210. Ledei^ača, puška ili kubura u
srebru okovana. Nar. bi. mehm. beg kap. 201.
Puška ledeAača. V. Vrčević, niz. 125.

1. LEĐČI^AK, ledei^ika, m. vidi u Vukovu
rječniku : kao gvozdena gužva što se nosi na nozi
da se po ledu ne kliza ,art eisschuh' ,soleae quae-
dam ferreae euntium per glaciem'; t: Ledei^aci
zvali su se osobiti klinci za potkov koi^ski, ko-
jima su kodi potkivani, ako je trebalo po ledu
ići ili s konem po kakvoj strašnoj poledici tr-
čati. S konma tako potkovanim smjelo se natr-
6ati na naj veću nizbrditu poledicu. Turske ha-
tlije naročito su na mrazu polivali vodom str-
menite strane da nalijeću na nih s ko^ma tako
potkovanim, te da ogledaju svoje i koi&sko ju-
naštvo. S. Novaković.

2. LED£:]!SrAE, ledei^aka, m. vidi 2. ledenik. A
pri pasa sabju alamanku, a za pojas do dva le-
denaka. Nar. pjes. vila. 1867. 426. Led^i^&k,
vrsta malih pušaka. ^. Stojanović.

LEĐEI^E, vidi ledene.

LEDEl^ETI, ledenim, impf. postajati led, mr-
znuti se. — Ima i rus. ledenStt. — - U svijem
primjerima stoji mj. d po zapadnome govoru i.
Već ledenim, veće stinu. I. Ivanišević 248. Srca
ista nihova bili su počeli utvrdijevati se i lede-
ni ti. A. Vitajić, ist. 528. Onde muči priveli ka
zima . . . koja čini rike studeniti i još žive vode
ledeniti. T. Babić 15. Malo po malo ledeni u
nami ]ubav prama Bogu. M. ZoriČić, osmina. 29.

LEDERKI]!^A, /. vrsta jabuke. Valpovo. D.
Hire.

LEDI, /. pl. vidi leđa. — U jednoga pisca
Dubrovčanina xvi vijeka, a između rječnika u
Bclinu (jdorso, dosso' ,dorsum* 279» s Držićevijem
primjerom), i u Stulićevu (,dorsum* s dodatkom
da se nalazi u M. Držića). Ima nos od pedi, a
od osla ledi. M. Držić 54.

LEDICI, m. pl. ime selu u Bosni u okrugu sa-
rajevskome. Statist, bosn. 10.

LĆDINA (ledina), /. terra inculta, zapušteno,
neobrađeno pofe (u ikekijem primjerima kao da
znači što zem|a uopće). — -e- stoji mj. negdaš-
i^ega ^. — Riječ je stara i postaje od prasla-
venske osnove lend nastavkom (moiebiti kao
augmcntativ) ina, isporedi stslov. ledina, rus. jih-
AviBR (ah/^h, ahao), ćeš. lađa, lađo, (pof. l%d, zemfa,
kopno, suho), gorneluž. lađo, niželui. Tedo. —

Ispoređ^je se sa švedskijem linđa ,brachfeld^; a.
mislim da je od germanskoga land (vidi u pof-
skome jeziku), premda nije jasno kako se germ.
a promijenilo na mekani vokal (i tal. landa,
franc. lande 8 isHjem znaČeikem što naše ledina
vala da postaju od germ. land). — Između rječ-
nika u Mikafinu (ledina, zem}a neorana ,novalo,
vactum'), u Belinu (,campo incolto' ,ager incultus'
164^; ,fonđo sterile^ ,funđus sterilis' d22t>), u
BjelostjenČevu (,ager; novale^; v. tratina), ti Jam-
brešićevu (»pratum, arvnm*), ti Stulićevu (ledina,
zemja neorana ,solum incultum^), u Voltigijinu
(jbaredo, terra incolta' ,ein brachliegendos land'),
u Vukovu (zem)a koja skoro nije orana ,unge-
ackertes land' , sol um incultum*), u Daničičevu:
,terra inculta^ Š(afaHk), lesek(5rner). 77. Do Mi-
loševe Aive Sto je ledina. Deč. hris. 67. Što je
narav sazđala u pustoj ledini. M. Vetranić 1,
141. Svaki od nas u ledini, protrapiv ju kako
on hoće, lijep vinograd da t' učini. N. Naješ-
ković 1, 163. Ter bismo trapili sve naše ledine,
kuće napravili. 1, 283. Neistrapjene ledine. B.
Kašić, fran. 33. Opasena ledina ni sebi ni dru-
zijem. (D). Sama ledina gladom mre a neg da
bi žito dala. (D). Poslov. danič. Težati jednu
ledinu i izvadit iz £e unaprid korist. A. đ. Bella,
razgov. 8. Vjerit ću se ter s prčijom nastojat
ću se pokrpiti i ponovit moje ledine. B. Zuzeri

186. Vidiću mloge ispuste i ledine. F. Lastrić,
test. 396b. ZaŠto ove ledine držite zaludu ? svet.
122^. Malahan đubak izvađen iz tvrde« ledioe,
prinesen u meku i pretilu zem|u. V. M. G-učetić

187. Gdi ledina tvrda smeta. V. Došen 42b.
Zem)a je bez sjemena kd ledina zapuštena. Đ.
Bašić 1. Mogu prodati se nike ledine. A. d.
Gosta 1, 270. Da se u ledinu obrati A. Kalić
572. Nek se trave po ledini stvore. J. S. Bej-
ković 47. Jer dok sniga popiju ledine. 107. A
junaci ledinu kopaju. Nar. pjes. vuk. 1, 487. Pa
udari kop]e u ledinu. 2, 248. Kada se je guja
probudila, mrtav Musa po ledini skače. 2, 409.
Po četiri mjeri po ledini. Nar. pies. juk. 516.
Na ledini Čador razapeše. Nar. pjes. petr. 2, 180.
Kako akšam pade na ledinu, ode Arap iskupjati
vojsku. Nar. pjes. hdrm. 1, 21. Zabosti papak
u ledinu. (Pobjeći). Nar. posl. vuk. 82. Nokat
u ledinu (uteče, ili bježi!}. 226. Bepom o le-
dinu. (Umro). 271. Baci čosino blago na ledinu
i pobegne. Nar. prip. vila. 1867. 719. Što se
bijeli kraj Trebiiia grada po ledini do bedena
crna! Osvetn. 1, 86. BrvaČ parca na ledinu
svali. 4, 2. A skukali bijedni iseoci na ledini
izostavŠi pusti. 5, 122. Smrt lešine po ledini
va|a. 7, 48. Ako zem)u pustiš pod ledinu, rasti
će plijevor i škodna travurina. M. Pavlinović.
rad 108. — / kao mjesno ime (vidi i Ledine):
u Srbiji u okrugu poiarevačkome: Vinograd u
Ledini. Sr. nov. 1865. 625. Niva u Ledini. 1870.
37. — u okrugu smederevskome. iSTiva u Dugačkoj
Ledini. Sr. nov. 1871. 121.

LĆDINAO, LMfnca, m. mjesno ime.

a. selo u Hercegovini. Schem. herceg. 1873.
224.

b. kajkavski Ledinec, selo u Hrvatskoj u
iupaniji varaždinskoj. Razdijej. 102.

LEDInAK, lodinka, m. vidi u Vukovu rječ-
niku: brežu|ak na ledini ,ein hug^el' ,collis^

LEDINAN, IMina, a^/. koji pripada ledini,
koji je ledina (o mjestu). — Na jednome mjestu
XII vijeka. Urekoste dati mi mdsto ledinno. Glas-
nik. 25j_^ 307. (1193).

LČDINCI, L^din&ca, m. pl. ime selu u Slavo-
niji u iupaniji srijemskoj. Bazdije{. 143.

Digitized by

Google

LEDINČICA

958

LEDOVNTCA

LEDINČICA, /. liefca bifka. Lodinćica, Bellis
perennis L. (Sladović). B. Šulek, im. 192.
LEDINE, Ledina,/, pl mjesno ime (pl. ledina).

a. dva sela u Hrvatskoj, a) u županiji bje-
lovarsko kriievaikoj. Bazdije}. 116. na drugome
je mjestu pisano Ledina. Schem. zagr. 1875. 179.

— b) u županiji varaždinskoj. Rar.đije}. 93.

b. u Srbiji.

a) mjesto u okrugu biogradskome. Livada
u Ledine. Sr. nov. 1870. 718.

b) Bijele Ledine, dva mjesta^ jedno u
okrugu kruševaikome : iSfiva na Beli Ledina. Sr.
nov. 1875. 248; drugo u okrugu požarevačkome :
Niva na Beli Ledina. 1875. 281.

LEDINICA, /. dem. ledina. — U naše vrijeme.
Kopa cima tvrdu ledinica. Nar. pjes. juk. 84.

LfeDINICE, /. pl. mjesno ime u Hrvatskoj
(isporedi ledinica). — xv vijeka. V naših malinih
ki su V Žrnovnici pod Ledinicami. Mon. croat.
65. (1445).

L^DINIČANIN, m. čovjek s Ledinica (vidi
Ledinice). — Množina: LMiniĆ&ni. — U ruko-
pisu XIV vijeka u kojemu stoji -^ mj. e, i instr,
pl. ima n€Uttavak na ami (vidi kod građanin).
Meja Novograci i meju Lddiničami. Mon. croat.
1. (1309).

1. LEDtl^AE, ledindka, m. ^eka bifka (što
raste na ledini). — U naše vrijeme ^ a između
rječnika u Vukovu (nekaka trava koja ima žut
cvijet i okrugao list, a korijen kao zrno kuku-
ruzno ,art planze' ,herba quaedam [Ficaria ra-
nunculoides Moench.]). — Ledii&ak, rus. jiaahhk'b
(Hierochloa), čeS. ledenec (Lotus), (Vuk), Ficaria
ranunculoides Roth (Pančić). B. Šulek, im. 192.

2. LEDiliTAE, m. ime livadi u Zaovinama (u
Srbiji u okrugu užičkome). \. Stojanović.

LĆDIŠTE, n. u Stulićevu rječniku: v. ledenica.

— Značeiie je nepouzdano kao i za ledeništ«
(vidi). — U naše vrijeme pisci upotrebfavaju u
drugome smislu, vidi: Ledište, phys. (mrazište)
,nullpunkt, gefrierpunkt, eispunkt (am thermo-
raeter)*, tal. ,punto di gelo, punto di ghiaccio',
frc. ,poiut de froid, de congćlation*, egl. ,freezing-
point^ B. Sulek, rjeČn. znanstv. naz.

LEDIŠTVO, n. u Stulićevu rječniku uz lediSte.

— sasma nepouzdano.

LĆDITI, IMim, impf. činiti da što (objekat:
u pravome smisluj vodaj postane led. — Akc. se
mijena u praes. 1 t 2 pl, : ledimo, ledite, u aor.
2 i 3 sing. ISdf, u part. praet. pass. ISđen. —
Od XVI vijeka,

1. aktivno. — Između rječnika u Mikafinu
(lediti, činiti ledena ,gelo, congelo'}, u Stulićevu
(,gelare, congelare, glaciare*), u Vukovu (,zu eis
machen' ,glacio^).

a. u pravome smislu. Zimi vitri dušeć vode
svude ledeć. P. Zoranić 58b. l^ih ne lede zimni
mrazi. P. Kanavelić, iv. 91. Sada mraz }ut ledi
naga. I. Dražić 50. Plam da ledi, led da grije.
J. Kavania 30». Voda ih smrzuje i ledi. F. La-
strić, ned. 91. U vodi koja ji ledi i smrzuje, al'
ne zatuSuje. 391. Odkud sam se nado da me će
sunce ogrijat otud me mraz ledi. (Z). Poslov.
danič. — U ovome primjeru lediti znači nešto
mane nego smrzivati: objekat (šio nije izrečen)
duše su osudenijeh u paklu, te je smisao da osje-
ćaju stOden kao led, ali da ne gube osjećaj kao
što se događa kome što se zmrznuo (isporedi i
druge primjere istoga pisca): Nije se dakle ču-
diti da je pakao jezero vatre goruće koja žeže
a ne sažiže, jezero vode pristudene koja ledi a
ne smrzuje. F. Lastrić, ned. 891.

b. u prenesenome smislu. Vrh pristoja go-
sposkoga on ponosit tako sjedi, ter s pogleda
ohologa svaČja srca strahom ledi. J. Palmotić
74. Strahovi srca nam lede i sapiAu. Štit. 16.
Ogad mrazno ledi u tisuću srca ufa6e. B. Be-
tera, or. 28.

2. sa se, refleksivno, postajati led. — Između
rječnika u Mikafinu (lediti se, mrznuti ,gelasco,
obrigeo, frigore concresco*), u Stulićevu (,glaciari,
congelari, gelascere etc.O* u Voltig^jinu (,ghiao-
ciarsi, agghiacciarsi, gelarsi*), u Vukovu (,zu eis
werden, gefrieren* .glacior^).

a. u pravome smislu. Ovdi u zimu daž se
ledi. V. M. Gučetić 210. Došao je u vrimenu
studenu, kada se smrzivaju svaka i lede. A. To-
miković, gov. 875.

b. u prenesenome smislu. Kod ogfia zrak
gdi sja, sve se zlo lediti, a kad je dalek tja, vas
u plam vruć iti. D. Rai&ina 9». U srcu momu
ledi se krv moja besjedeć o tomu. M. Bunić 7.
Studeni se vas i ledi od nevo)e i napasti. J.
Krmpotić, katar. 184. Lediti se od pripasti. I.
M. Mattei 72. Ja se ledim pred Aime od srama.
Nar. pjes. mag. 1864. 86.

LEDMANOVAC, Ledmanovca, m. ime mjestu
u Srbiji u okrugu biogradskome. Niva u Ledma-
novcu. Sr. nov. 1865. 509.

LEDNIK, m. u Stulićevu rječniku : v. ledenica
s dodatkom da je riječ ruska.

lSdNUTI, ISdnem, pf, postati led, smrznuti
se. — U naše vrijeme, samo u prenesenome smislu.
,Čim to čuh, leđnu me nešto u srcu. a ja, po-
mislim, ne će dobro biti*. I. Pavlović.

LEDILA ŽUKA, /. V. Žuka. B. Šolek, im. 192.

LEDOBOLAN, ledobolna, a^j. u kojega je bolest
na bubrezima (leđima, vidi leda). — U Jambre-
šićevu rječniku: kajkavski ledobolen ,nephriticus^

lSdOGUZ, m. vidi u Vukovu rječniku: gla-
vica u Cerovcima ,name eines hiigels* ,collis
nomen^ — Riječ je složena.

LEDOHNIĆ, m. kao da je prezime. — xv vi-
jeka. Tomašić Ledohnić. Mon. croat. 111. (1472).

LĆDOJKA, /. riječ načii^ena (iz šale? Vuk
kaže: iz sažafeiui) od led mj. djevojka (va\a da
znači djevojku hladne ćudi). — U Vukovu rječ-
niku: (,bedauernd mit anspielung auf led ,fiir)*
djevojka.

LEDOVAN, adj, koji pripada ledvima (bu-
brezima; rtVJt leđa). — U Bjelostjenčevu rječniku:
ledovna bol ali križićev ,nefritis*, i u Jambreši-
ćevu: ledovna bol ,nephritis'.

LEDOVIT, adj, ledan. — U jednoga pisca
XVIII vijeka. U zimna doba koja su u Makarskoj
veoma lede vita. I. J. P. Lučić, izk. 15.

LEDOV^iA, /. bolest na bubrezima (vidi leda).
— U Bjelostjenčevu rječniku : ledovja, beteg koji
veliku žeju čini ,diabetes*; ledovja, zažgai&e ,re-
num inflammatio, accensio^

LEDOVJiE, m. bubreg; leđa. — vidi leda. —
U Bjelostjenčevu rječniku: ledovje ,ren*. 2. le-
dovje, križići ,lumbus*; u Stuli&vu: ,renes* iz
Habdelićeva; u Volti^ijinu: v. ledje.

LEDOVNA,/. vidi u Bjelostjenčevu rječniku:
ledovna, primorska bukva ,fagus'.

LEDOVNIOA, /. ledovna bolest, vidi u Bjelo-
stjenčevu rječniku: ,idom (quod* ledovna bol);
osim toga kod bol : bol ledovja, ledovnica, trgade,
zavijale okol bokov, bolest od bedre ,ischia,
ischias, sciatica* ; i u Stulićevu : v. beteg iz Hab-
delićeva. — Ima u Bjelostjenčevu rječniku i zna-

Digitized by

vjuogle

LEDOVNICA

954

LEĐA, 4, c, b).

čcne: bubreg^ kod bubrog: bubreg, obistje, le-
dovnica ,ren^

LEDUŠTI, ađj. studen kao led. — Samo u
Stulićevu rječniku: ledušt ,valde frigidna*.

LEDVA, ledava, n. pl. vidi leđa. — V jednoga
pisca čakavca xvi vijeka. Priko ledav. Ant. Đalm.,
nov. test. 49. mar. 1, 6. Propasana ledva pa-
meti vaši. 2, 122. Ipetr. 1, 13. Od Abraamovih
ledav izašli. 2, 147. jov. 7, 5.

LEDVEN, adj. leden. — Od xviii vijeka u
sjecernijeh čakavaca i u kajkavaca ^ a između
rječnika u Ujelostjenčevu (.glacialis*. 2. ledven,
zamrzel .congelatus, gelidus, rigidus, durus prae
frigore, frigore concretus') gdje se naj prije na-
hodif u Jambrešićevu (»glacialis^, u Stuličevu (v.
leden iz Habdelićeva). Pod nom je voda ledvena.
Jačke. 294. — Ima i adv. ledveno u Bjelostjen-
čcvu rječniku: ,gelide, rigide, i u Voltigijinu:
v. ledeno.

LEDYĆNICA, /. vidi 1. ledenica, a. — U Bje-
lostjenčevu rječniku: ,fossa glacialis', t u Stuli-
čevu: V. ledenica iz Habdeličeva. — I u naše
vrijeme u Zagrebu, Đ. Đaničić.

LEDVENITI, ledvenim, impf. lediti, ledeniti.

— U Bjelosfjenčevu rječniku: ledvenim, ledim,
zmrzjavam ,glacio, conglacio, congelo, gelo,
astringo frigore, in glaciem verto*. — Ima i re-
fleksivni glagol sa se u Bjelostjenčevu rječniku:
ledvenim se, ledim se, zmrzavam se ,glacior, ge-
lasco, obrigeo, obrigesco, frigore obstringor 1.
concresco, coeo, coagulor, nive prainaqiie con-
creseo, in glaciem convortor', t u Voltigijinu:
V. lediti se.

LEDVENOST, /. osobina onoga što je ledveno.

— U Bjelostjenčevu rječniku: ,rigor', i u Volti-
gijinu: .f^eddezza, freddore' ,kiilte, frost'.

LEDVIJB, vidi leda.

LEĐ, adj. samo na jednome mjestu (crkvenijem
jezikom), vidi u Daničičevu rječniku: leđb ,de-
bilis*: ,9labo i lede bjvajetb otroče'. Š(afafik,)
les(ekdr). 82. — Po smislu Daničič tumači : slab.

— U ostalome je riječ posve nejasna; može biti
da je u svezi s osnovom leda (vidi F. Miklošić,
etjmolog. w6rterb. lG2a).

LĆĐA, n. pl. lumbus, renes, dorsum, naj sta-
rije značene vala da je: sredM dio hrbata nad
bocima; osim toga ima drugo značeiHe: bubrezi
(što je vrlo rijetko u primjerima), i uopće hrbat
(vrlo često; a za naj starije se značeike češče
upotreb}ava riječ krsta). — - -e- stoji mj. ^egdaš-
nega %, — Osnova je prasla venska lendvi-, ispo-
redi stslov. l§dvb t Igdvija (ali obično u mno-
žini) jlumbas, renes', rus. ^habch, bedro, češ.
ledvi t pof. l^džwie ,lambu9, renes'. — Isprva
moiebiti ienskoga roda, u našemu je jeziku sred-
i/iega i svagda u množini. — Jamačno je ista
osnova što se i u gcrmanskijem jezicima nahcdi,
isporedi stnord. i anglosaks. lend, stvnem. lenti,
novoviiem. lende (,lumbas'). moglo bi biti isto lat.
lumbus (kad bi ovdje -b- postalo od indoevrop-
skoga dh, isporedi brada i lat, barba); ako nije,
onda su po svoj prilici Slaveni primili ovu riječ
od Nijemaca.

1. naj stariji oblik ledvije (f.? ili ledvija,
n.?) nalazi se samo u crkvenome jeziku u naj
starijemu značeAu, a između rječnika u Daniči-
čevu (ledvije ,lumbi*). Po srddS ledvij vb hrbbbtb.
Glasnik. 11, 91.

2. vidi ledva.

3. u kajkavskome se govoru (kao i u sloven-
skome) umeće o meda d * v, vidi ledovje (zna-
čene je i bubreg).

4. ispada v.

a. tijem naj prije postaje oblik ledija ili
ledbja. u n(^ starijim su prin^jerima (u crkve-
nome jeziku) oblici kao da je rod ženski, a iz-
među rječnika u Daničičevu (ledija, pl. nentr.
,dorsum') s prin{jerom: Pubolitb ramenma i Id-
dijami. Š(afaHk,) les(ek). 129. — U tome kao i
u ovome primjeru ja ne znam jeli uprav naj
starije znače Ae ili hrbat, Znamenije imatb na
6rdvd i na IMijahb i blizb sbsca i na no^d. Sta-
rine. 10, 125. (xv vijek). — U ovome primjeru
može značiti bubrege ili krsta: O ledbjahb koga
bole. Starine. 10, 92. (xvii vijek),

b. kasnije postelje oblik lodia: samo u Ma-
ruliča (vidi naj zadni primjer kod b)), u Div-
kovića, u Radnica, u Posiloviča (u Divkoviča
ima i oblika ženskoga roda). — Između rječnika
u Stuličevu (,lumbi, renes').

a) krsta. Na tri mjesta na krštenja po-
mažuju čovjeka, kada se krsti: na prseh, na le-
djah i na čelu. M. Divković, nauk. 86*. Be-
dovnik pomaže ulijem na prseh i na ledijah
onoga koji se krsti . . . Što ga pomaiiije na le-
dije zlamenuje . . . 146*.

b) hrbat. Odmetnuti će ono sa ledja
svoja. M. Divković, bes. 283*. Obrnušo k meni
ledja odstupajući. 238«. Križ koji nosim na
ledjah mojijeh. nauk. 25b. Noseći priteški križ
na svojije ledah (jamačno štamparskom grijeŠkom
mj. ledjah). 2201). Isus se okrenu ledjami Gospi,
zlam. 66A. Zdrav, priumi(eni vrat Isukrstov koji
je za nas pobijan zaušnicami, i prisveta ledja
koja su za nas bici pobijana! nauk. 224. Okre-
nuvSi mu svijet ledja. M. Badnić 27*. Vidi ko-
liko teme|ita drže ledja prijateji Božji i kako ji
pomaže. 28^. S križem na ledije. P. Posilović,
nasl. 77l>. — Jamačno pripada amo i ovaj pri-
mjer XV vijeka u kojemu vafa da je ledjma (mj,
ledjima) dual: ZavrgSi se malo za ledjma. M.
Marulić 268.

e. naj mlađi je oblik leda, koji se javfa
od XVI vijeka, kod ovoga su oblika rijetki ženski
padeži, a ima na jednome mjestu gen. pl, Ićdt
(A. Kanižlić, rož. 115). — Između rječnika u
Mikafinu (,lumbus') i kod hrbat, u Belinu (,lombo'
, lumbus' 442b; ,reni, parto della schiona di fuori'
,renes' 611b; ,dorso, dosso' ,dorsum' 279*), u
Stulićevu (leda, v. ledja), u Voltigijinu (leđa, v.
ledje), u Vukovu (,der nicken' ,dorsam' s pri-
mjerom: Za Božijim leđima, t. j. u bu^ku ili
na strani, gdje ni Bog no vidi).

a) krsta. Da mu se trbu sa leda pri-
lopi. D. Obradović, živ. 48. Jednu mi dede pod
glavu meće, drugu mi dede za leda meće, treću
mi dede pod noge meće. Nar. pjes. vuk. 1, 297.

b) hrbat. Jaoh si ve moja leda, teške
ti bjehu one bale. M. Držić 840. Koji okrene
leda i pleća k zemajskijem. M. Badnić 2*. Ja
sam leda moja momu Bogu obratio. J. Filipović
8, 182^. Teško bi bilo i^e kosama i ledim, kad
bi je se ti dokopao. F, Lastrić, ned. 224. Na
liogovih ledih lukavstvo progai^aše. A. Kanižlić,
kam. 126. Leda mu okrenu, fran. 87. Leda
uemu obrati. 148. Dok suze niz lica, s ledi krv
ne livam. rož. 115. Skinut s leda sebi runo.
V. Došen 150>^. Ouskijam so leda glade (na pa-
zar ih). 173*. Pod većim se dušek muca, kog
mišaju leda vruća. 253*. Jer po ledih snig i
kiša dere. M. A. Be)ković, sat G5*. Dobro ga
istuku, a navlastito po ledim. N. Palikuća 22.
Volio bi da bude udren po ledi. 42. Neka po-
tavne oči Aiove da ne vide i leda £iova Taida
ugrbavi. I. Velikanović, uput. 1, 178. Imadu mu
se odkriti ploća oli ramena do po leda. M. Do-

Digitized by

Google

J.EDA, 4, c, b).

955

LEĐEVICA

bretić 257. Što nam nije milo vidi ti, to za leđa
mećemo. D. Obradović, živ. 8. Arfiinom po ledi.
62. Ako te K^i kaluderi nvate, teiko tvojim
ledma. 114. Moraju ue isa leda nego bal u
oči svakomu čoviku istinu kazati. B. Leaković,
gov. 107. Da su morali okreniti leda. A. To-
miković, živ. 45. Xek ledami okrenu. G. Pe-
Stalić 58. Mor dolamu na grbava leda. Nar.
pjes. vak. 1, 528. Skide s leda bugar- kabanicu.
2f 150. Na slugi na pleća nabrojiše triost i Šest
zlatni buzdovana, dobro slugi leda namekšaše.
2, 434. I odnese Haj kunu devojku ... I pozna
mu Hajku na leđima, pa potrže zlaćena kubura,
te ga gada sa leda junaka, al* ne može od Hajke
devojke, već zalazi i^emu isprijeka. 3, 184—185.
Na glave im kape od tri vuka, na leđima kože
od mededa. 3, 338. Đoćeka ga Brdanine Pero
a na svoje dvije puške male, na prsi mu toke
prolomio i na ledi pen^er otvorio. 4, 107. Kad
vidio moja leda onda i tebe! Nar. posl. vuk.
115. Okreni leda. (Idi, tepi se). 287. Ja uprtim
torbu s prosom na leda. Nar. prip. vuk. 208.
Žensko dijete legne na travi na leda. Vuk, nar.
pjes. 1, 496. Otide im za leda. Đ. Daničić,
2mojs. 14, 19. Vidjećeš me s leda. 88, 23. Ba-
ciše zakon tvoj za leda. nemij. 9, 26. Da vas
je takih pet, pa bih vam svima ugrejao leda!
M. P. Šapčanin 1, 129. Turke iznenadi gruhane
topova s leda. S. ]^ubiša, prip. 83. Iza tvojijeh
leda sije razdor i mrždu. 230. Đak okrene starcu
leda, koji osta mahajuć glavom. 263. — U pre-
nesenome smislu. Pa sve to da bi Srbija mogla
na svoja leda naprtiti? M. Pavlinović, razg. 48.

— 0 iivotini. Staro magare sve ra£eno po ledi.
N. Palikuća 11. — 0 čemu neživu. Prama ledama
plužnoga noža. I. Jablanci 50. — 0 mjestu. Jer
kad prede Gabeli za leda, ni Mostaru meko biti
neće. Osvetn. 5, 47. Ona mjesta moraju od leda
k polnoći gledati. I. Jablanci 198.

c) ne snam^ jeli hrbat ili krsta. Baš i
leda koga Ćešće bole. J. S. Re)ković 62. Pauna
nam leda bole. Nar. pjes. vuk. 5, 184.

1. l£đaN, IMna, ađj. koji pripada leđima,

— Od XVIII vijeka, a između rječnika u Štuli-
ćevu Glumbaris^). Pune sandučiće kostiju ručni,
nožni, leđni. Đ. Obradović, živ. 124.

2. LEĐAN, m, u narodnijem pjesmama našega
vremena ime i^ekakvu gradu (latinskome). — Ako
-e- stoji mj. negdašiiega q, t^jem se imenom ja-
mačno isprva mislilo na Pofake (Lehe), te se od
kra} ledanski ili kra} Ledanin načinilo kao to-
božne gradsko ime i to po mag, Lengjel, vidi
S. Novaković, iiber Legjan-grad (Ledjan-stadt)
der serbischen volkspoesie u Archiv fiir. slav.
philol 3, 124—130. J. Perwolf (archiv. 4, 70-
71) misli da postaje od (lat.) .Lendizi', Ladici,
pofskoga plemena što se pomiiie od ix vijeka^ od
čega bi bila i mađarska riječ, ali da naša riječ
nije došla iz mađarskoga nego se uzdržala po
davnoj tradiciji. — Između rječnika u Vukovu
gdje ima samo da je stajača riječ i primjer (vidi
dafe): U Ledanu gradu latinskome. — Kad se
ženi srpski car Stjepane, na daleko zaprosi de-
vojku, u Ledanu gradu latinskome u latinskog
kra)a Mijaila. Nar. pjes. vuk. 2, 132. Podigo se
od Ledana kra)o preko J^i^Čke i preko Pojačke.
Pjev. crn. 122l>. Pravo zdravo ka Ledanu gradu
Nar. pjes. juk. 254. Od Karlovca do Ledana
grada. Nar. pjes. petr. 2, 29.

LEĐAnIOA, /. nekakva trava s koje boluju
ovce. — isporedi ledavioa. — U Stuličevu rječ-
niku: ,herba ovibus morbum gigiions'.

LĆ^DANIN, m. čovjek kojipripada gradu Ledanu,

— Množina : Ledani. Po naj više Ledaninu banu.
Nar. pjes. juk. 252. — Pomine se prije našega
vremena i znači : Pufak (vidi S. Novaković. archiv
fur slav. philolog. 3, 128-129). 1440. »Consti-
tutus est in Ungaria rex Vladislav Ledianin^
(Srp, jetopis Đ. Brankoviča u latinskome prije-
vodu u Archiv. 8, 20).

LfeĐANSKf, adj. koji pripada Ledanu. — Iz-
među rječnika u Vukovu (s dodatkom da je sta-
jaća riječ ,von Lodan' t s primjerom iz narodne
pjesme: Pa on ode niz po|o ledansko). Doćera
ga do ledanskih vrata. Nar. pjes. vuk. 2, 146.
Veli i^emu ledanska kra}ica. 2, 152. Piše ki^igu
ledanskomu banu. Nar. pjes. juk. 253. U didije
lodanskoga kraja. Nar. pjes. petr. 2, 26. Kroz
ledansku veliku Čaršiju. 2, 208. — Pomi1^e se
prije našega vremena (u značnnu: pojski, po-
(ački). ,A fratre suo roge ledianensi' Iddijanskago
kra)a. Srp fetop. Đ, Brankoviča u latinskome
prijevodu u Archiv fiir slav. philol. B, 11.

LEĐA.ŠOA, ledašAc&, dem. leda. — U Vukovu
rječniku: dim. v. leda.
LEĐA VICA, /.

a. životidska protoč. M. Pavlinović.

b. trava poput ječma koja raste iz koi^ske
ili magareće krkaline, te mlad od i^e zaleđa. M.
Pavlinović.

LEDE, n. u Voltigijinu rječniku: ,roni* ,die
nieren*. — R\ječ nepouzdana, jer stoji u jednini
a tumačena je kao množina, vidi leda.

1. LEDEN, m. (mjedena) umivaonica, — Od
tur, leken, legen, lejen. — Od xviii vijeka, a
između rječnika u Belinu (,catino, vaso di terra
per lavar le mani' ,malluvium' 177b; ,conca,
specie di vaso noto* ,concha* 209l>) gdje se naj
prije nahodi (zlo je tumačeno, kao da je zemafski
sud), u Bjelosljenčcvu (v. medenica. 2. v. kotel),
u Voltigijinu (.catino' ,napf, waschbeoken'), u
Vukovu ([legen] »kupfernes waschbecken' ,pelvis*,
cf. sahan). Voda ostane u ledenu. D. Obradović,
živ. 90. Te on pije crveniku vino, ne pije ga
čim se vino pije, već ledenom od dvanaest oka.
Nar. pjes. vuk. 2, 897. Tad po turski leden do-
niješe. Nar. pjes. hdrm. 1, 145. Sve se čudi
dilber Andelija, gdo dogatu iz ledena daje. 1,
564. Doniješe leden i ibrika. 2, 568. U Srbiji
se po varošima umiva nad ledenom. Vuk, kovč.
84. Kojoj su (kujni) duvari ukrašeni mnogim
lepo oribanim sudima : sofra-tepsijama, lede-
nima ... M. Đ. Milićević, medudnev. 47.

2. LEDEN, m. mjesno ime,

a. selo što se pomiike prije našega vremena,
Ledenb (selo). S. Novaković, pom. 187.

b. vidi 2. Ledan. — U narodnoj pjesmi cr-
nogorskoj našega vremena. Pa ga vodi u Ledenu
gradu . . . Dokle dođe u Ledenu gradu . . . Pjev.
crn. 280b.

LEDENČIĆ, m. dem. 1. leden (uprav bi bilo
dem. ledenak ili ledenac, ali ove riječi nijesu
potvrđene), — U Belinu rječniku: .oatinello e
catinella, catiuo piooolo* ,catillus' 177*.

LĆDENINA, /. augm, 1. leden. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Popi Marko
ledeninu vina. Nar. pjes. vuk. 2, 250.

LĆDEl&E, n. djelo kojijem se ledi, — U Stu-
ličevu rječniku: (griješkom) ledei&e.

LČĐEB, m, vidi 1, leden. — U naše vrijeme.
Leder alve u medu kuvane. Nar. pjes. herc. vuk.
117.

LEĐEVICA, /. bvUst u brava, vidi lodsnica t
ledavica. — Na jednome n^estu xviii vijeka. Le-

Digitized by

>^uogIe

LEĐEVICA

956

2. LEGAT

devici lik: kad bravČe zaloda, zalivaj ^a bilim
vinom. J. Vladmirović 25.

LEĐEVIŠTE, n. ime tijestu u Srbiji u okrugu
aleksinaikome. Niva u LedeviStu. Sr. nov. 1867.
131.

LEĐEVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. Siva u Ledevo. Sr. nov. 185. 859.

Li:ĐINE, ISdina, /. pl. augm. leda. — U naše
vrijeme, a između rječnika u Vukovu. Nabra Aemu
strana smija, strana smi^a i bosija, privali mu
uz ledine. Nar. pjes. vak. 1, 296.

LEĐOŠA, /. ime svidi. Terezovao, Virovitica.
D. Hire.

LEFANAT, l^f&nta, m. slon, vidi elefanat. —
U BjelostjenČevu rjeiniku: lefant ,elefant' (sic).

LilFANĆI, adj, koji pripada lefantu ili le-
fantima, vidi elefanći. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. Gdi bi zelen venSac vili ali krunu
od vridnosti, koga ne bi prihinili, od lefanće da
su kosti? H. Lučić 211.

LEFANDINOV, ac(j. u rukopisu xv vijeka itna
lefandinov rog, te kao da enači: slonoo zub, ali
mislim da, jer je rukopis jamačno preveden s grč-
koga, moie biti griješkom ovako napisano po
kakvoj grčkoj riječi što ne postelje od ilšwcti,
slon, nego od tlatpog, jelen, te bi onda značilo :
jeleni rog. Otb gubb . . . Drugo. Jelenij rogb
iŽdegb i rastbrb davaj piti s vinomb. — Drugo.
Lofanbdinovb rogb rasti bci i strugotind sb vi-
nomb toplemb davaj piti. SredovjeČn. lijek. jag.
star. 10, 107.

LEFANSKI, a4j' uprav koji pripada lefan-
tima, ali je u jedinome primjeru (xviii vijeka)
snačene: od slonova kosti, vidi elefanći. Vrat joj
turan k6 lefanski. J. Kavaiiin 521*.

LEFAlSr, m. vidi elefnii,

a. slon, — U Mikafinu rječniku: lefaA, slon,
fi), živina ,elepha8, elephantus, barrus*, i u Be-
linu: ,elefante* ,elephas' 385b s dodatkom da je
barbarska riječ.

b. slonova kost (slonov sub). — U jednoga
pisca XVII vijeka. Blizu i^ih (nozdrva) sakrivaš,
dva prsta malo mai^\ gdi piću vazimaš, zubi
kako lefai^. Đ. Baraković, vil. 17.

LČFAl^i, adj. vidi elefadi. — xvii vijeka.

a. koji pripada slonu (samo lefada kost). —
Između rječnika u Vrančičeou (lefada kost ,ebur')
gdje se noj prije nahodi, i u Mikafinu (lofana
kost ,ebur*). Lefade kosti. Đ. Baraković, vil.
263.

b. vidi elefanći i lefanski. Turne lefaći, moli
za nas. B. Eašić, is. 122.

LŽFAl^SKi, adj. vidi lefaAi, b. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Lofai^ske ke su (hiže) od
kosti. A. Vita)ić, ist. 137.

L&G, vidi lego.

LEGA, u brojenicama (u dječjoj igri) riječ
koja znači broj šest. — U naše vrijeme u Istri.
— vidi kod deiio.

LEGAG, lekca, m. kon koji rad leže ,equus
cubitor*. F. Kurelao, dom. živ. 10.

LEGALAN, l^g&lna, adj. legalis, zakonit. —
Po latinskoj riječi u pisaca našega vremena.
Kućarac koji legalnom svjedo^bom dokaže . . .
Zbornik zak. god. 1853. 22.

LEGALIOA, /. rod izrasli kod insokta. J.
Panćić, zool. 243. Legalicu ,terebra' (imaju ra-
delice) za ulagane jaja u organske materije. K.
Crnogorac, zooJ. 129. — Postaje od 2. leći.

LEGALIzAciJA, /. potvrda sa strane spo-

sobne vlasti kojom se i^ešto priznaje kao zakonito
ili istinito. — Po tudijem jezicima. — U pisaca
našega vremena. Potvrde o legalizaciji i vidimo-
vadu imadu se providit pečatom sudbenim. Zbor-
nik zak. god. 1853. 317. Legalizacija, t. j. po-
tvrda istinitosti potpisa. 1863. 605. Isprave ne
trebaju legalizacije ako su proviđene pećatom
uredovnim. 1866. 23.

LEGALIZtBAl^E, n. djelo kojijem se legati
žira; legalizacija. Da su previđena potrebitim
legaliziranima . . . Zbornik zak. 3, 295.

LEGALIZtBATI, legaUz£r&m, impf. potvrđi-
vati (što može učiniti samo na to određena vlast
ili ured) što kao pravo ili zakonito. — Od nem.
legalisiren. — U pisaca našega vremena. Kada
se legalizira potpis od stranke. Zbornik zak.
god. 1863. 604. Legalizirati oporuke i izpravo
svake vrsti. 1871. 401.

LEGALtZOVATI, legalizujem, impf. vidi le-
galizirati. Legalizovati isprave... Zbornik zak.
god. 1866. 24.

L^JGALO, n. vidi u Vukovu rječniku: vide
loža, n. p. zećja s dodatkom da se govori u
Srijemu.

LEGAN, m. ime volu. Bruvno. D. Hire.

1. lSGAI^, legija, m. Gaprimulgus europaeus
L., fleka ptica, isporedi kozodoj. Slovinac. 1880.
30a. G. Kolombatović. progr. spal. 1880. 16. vidi:
Pouzdanije je ime ,legad' (nego ,kozodoj% jer
nam Vodopić, Doderlein i Košić jemče da se go-
vori u Dubrovniku ; za Sp)et jemĆe Šurić i Ko-
lombatović ... S. Brusina, ptice hrv.-srp. (na-
stavak). 72t>. — Ima i drugo znaČeAe (s dru-
gijem akcentom) u Srbiji: Legati, legi&a, š)uka
,waldschnepf (u požarevaćkom okrugu). Đ. Da-
niČić.

2. LEGAN, legda, m. lijen čovjek (Što jednako
leii). — U naše vrijetne u Istri. Lega& ,homo
desidiosusS gen. legAa. D. Nemanić, čak. kroat.
stud. 21. ^

LEGAI^E, n. djelo kojijem se Ugd. — Stariji
su oblici leganije t leganje. U leganju i r&smiš-
{anju stvari duhovnijeh nasitit da se ne može.
B. Gradić, djev. 70. Koliko va|a leganije od
libara."!. Držić 13. Budući se mi od djetinstva
leganjem ali čtenjem i pisanjem latinskoga je-
zika zadojili . . . B. 6amaAić A5l>.

1. L£iGAT, m. legatum, zakonska riječ, vidi:
Ako komu nije ostav)en dio nasjodstva koji se
odnosi na svukoliku zaostavitinu, nego samo ka-
kova stvar pojedina, jedna ili više stvari isto
vrste, kakova suma ili kakovo pravo; tad osta-
v)ena stvar, ma vrijednost dežina Činila naj veći
dio zaostavštine, zove se zapis (legat), i onaj
komu je ostav}ena nema se smatiuti kao na-
sjednik nego samo kao zapisovnik (legatar). Gra-
đanski zakonik. §. 535. — Postaje od latinske
riječi (možebiti preko tal. legato i Hem. legat).
— U naše vrijeme pisci upotrdffavaju riječi zapis
t zapisak (vidi). — Od xvi vijeka. Čto po te-
stamentu komugod ostavjeno jest, a to se zovu
legati. 8. Budinić, ispr. 112. Naredbenosti od
testamenta i od legata. B. KaSić, zrc 56. Ako
no plate prijo duge negoli legate. L Držić 314.
One legate i mise kojeno ne ispuniste. J. Ba-
novac, pred. 4. Legat nije po ti način nego
o9tav)e&e . . . M. Dobretić 387. Darovi i legati
Školskoj blagajni namijeAeni. Zbirka zak. 1, 240.
Sve tužbe koje se tiču legata ili darova&a za
slučaj smrti. 1853. 1219.

2. L^^GAT, m. legatus, papin poslanik. — Od
XVII vijeka. Bi odafial legat. Ivan trog. 3. Koji

Digitized by

Google

2. LEGAT

967

LEGLIĆ

/^od bijaše izabran po patu crkvenom na ozp:or
rečeno pristolje, cvaše se legat, to jest vikar...
S. Badrić, akaz. 7.

LEGA.TAB, legatdra, m. srlat legatarius, vidi
kod 1. legat.

LČGATI, l^m, impf. legere, čitati, štiti. —
Po svoj je prilici dalmatska riječ (vidi kod ke-
lomna, kimak) od lat, legere. — Od xvi vijeka,
osobito u Dubrovniku.

a. aktivno. Ovidja pod legaj od Javena djela.
M. Vetranić 1, 112. Te li ste pecali u knigah
legali z grijehom puk vladati ? 2, 857. Ki pisma
legate. 2, 873. Nijesi legao u libru. Zborn. 62^.
Ali pak nijeste li legali u pismijeh? N. Najefi-
ković 1, 121. Pastijer lega Sto je upisano po
jabuci. 2, 210. Ako li stvari hoć krjeposne le-
gati ... 2, 123. Legaj te ga (libarce). B. Gradić,
djev. 6. Koja (Ubra) da oni legaju. I. Držić 11.
Prijori komunski . . . imaju bit ]udi od dobre
naravi ... da su velo legali . . . 280. Priložimo
da mi u naš jezik ni legati ni pisati ne u&imo.
B. C^amai^ić A5b. Onijem koji legaju. V. Andri-
jasević, put. 7. Ne umije nego u svoje libro
legat kako dum Petrina. (Đ). Poslov. danič.
Breno lega: ,Mdj Filidi ka s Ijeposti srce mi je
osvojila^ A. Gledević 14*. Ki^igu tanku legaše,
grozne suze proljevaše. Nar. pjes. bog. 32. Janko
knigu legaše, sincim svoj ij em govoraše. 81. —
U ovome primjeru vafa da je oblik legu skraćen
od legaju. Kad Nov)ani kj&igu legu a na prešu
drugu pišu. Nar. pjes. bog. 204.

b. sa se, pasivno. Koje se legaju po sve go-
dište. N. BaAina 18*. Lega se u istorijahB. Pril.
jag. star. 9, 27. (1520). Od straha lega se. Zborn.
6b. Ne mogući se rukopisi lasno imati ni le-
gati. B. Eašić, nać. 8.

LEGATIĆI, Hl. pl. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist bosn. 26.

Ll^GATOV, ađj. koji pripada legatu (vidi 2.
legat). OdluČiŠe ne diliti se od vrat legatovih.
Ivan trog. 8.

LEGAT UŠ, m. vidi 2. legat — Od lat. legatus
po mađarskome iggovaratiu. — xvii vijeka. Bi-
jaše zvan ,legatuš natus^ K. Pejkić 6.

LĆGAVAC, 16g&vca, m. čovjek Sto lega, čitalac.
— U jednome primjeru pisca Dubrovčanina xvii
vijeka. Prigovor legavcu. I. Držić 9.

L:£:GBABA, /. Mca riba, vidi u Vukovu rječ-
niku : riba ,der steinbeisser' ,Gobitis taenia Linn.'.

1. LĆGEN, m. vidi 1. leden. — U Vukovu
rječniku.

2. LEGEN, III. vidi 2. Leden. — U naše vri-
jeme. Ja sam iz Legen-grada. Nar. prip. vuk.*
225.

LEGENDA, /. srlat. legenda (tal. leggenda),
pripovijest iz života kakva sveca, ili cijeloga ži-
vota. — Od XVII vijeka. Kako ono u legendi
upisah i^egovoj. F. Glavinić, cvit 410^.

LEGi^NDAB, legendira, m. kiMga u kojoj su
legende. — Od srlat. legendarium. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. U početku našega legendara
hoće najti. F. Glavinić, posl. 47.

LĆGElSr, m. vidi 1. leden t 1. legen. — Od
XVII vijeka, a između rječnika u Mikcifinu (legeA,
mjedenica ,pelvis, concha, labrum'; legeii za
prati ruke ,polubrum, tuUium, malluvium') gije
se noj prije nahodi. Pak mu podaj tri legeža
vina. Nar. pjes. juk. 256.

LEGEl^UŽAi ime selu u Bosni u nahiji prije-
dorskoj. I. Kovaćević, bos. 71. — Drugc^je se
ne pomiM.

LEGET, m. ime bari u Slavoniji. Begul. save.
207.

LEGETIĆ, prezime. — U naše vrijeme. Košta
Legetić. Šem. prav. 1878. 56.

LEGIJA, /. lat. legio, u rimskome vojniStvu
noj veći odio vojske (isprva od 380 vojnika, ka-
snije i od 10000). — U pisaca našega vremena.

— U šulekovu rječniku: ,legion^

LEGIJON,/. t/» m. vidi legija. — Od i^em. legion.

— Od XVII vijeka. Jednu legijon soldatov, t. j.
šest tisuć šesto šesdeset i šest. F. Glavinić, cvit.
318. — U prenesenome smislu, o vragovima. Ja
činim da je cio legijon, to jest, šest hi)ada šest
stotina šesdeset i šest vragova u mene unišlo.
Đ. Bapić 186.

LEGIN, riječ nejasna u poslovici dubrovačkoj
XVII vijeka. Šegin legin. (D). Poslov. danić. —
/ ime domačijem životii^ama. a) ime psu. F. Ku-
relac, dom. živ. 46. -— b) ime nerastu. Orozović.
D. Hire.

LĆGISTAB, l^gistra, m. vidi registar. — Od
XVI vijeka, a između rječnika u Bjelos^jenčevu
(kajkavski legister ,regi8trum, codex, liber, ta-
bula, commentarius accepti, codex rationum, re-
gistra'). Po legistrih popisavši. Mon. croat 258.
(1556). Ki i^oj bi v legistar naj prija postav|en.
Oliva. 21.

LEGIŠTAB, m. vidi legistar. — Na jednome
mjestu XVI vijeka. Legistar uĆiAen svrhu spe-
)anja svidokov. Mon. croat 251. (1552).

LEGIŠTBOM, III. vidi legistar. — Od lat. re-
gistrum. — Na jednome mjestu xvi vijeka. I
s pravednoga gradskoga legištroma izpisal je.
Mon. croat 284. (1581).

LEGITATI, legitam, impf. micati se. U Posa-
vini. F. Hefele.

LEGITIMACIJA, /. srlat. legitimatio, djelo ili
spis kojijem se što priznaje kao zakonito (iskaz,
iskaznica) ; djelo ili spis kojijem se nezakonito
dijete priznaje kao svoje (uzakoi^ei^e, pozakoiiene).

— U pisaca našega vremena. 1 providjeti ih
ispravom potrebnom radi legitimacije. Zbirka
zak. 1, 188. Listovi oružni služe za legitimaciju,
god. 1858. 49. Koja će mu u opsegu uredovnog
kotara one vlasti, koja je boravnicu izdala, služit
za legitimaciju osobe negove. 396.

LEGITIMIBATI, legitimir&m, impf. Hem. le
gitimiren, činiti ili pokazivati što kao zakonito
uopće; u osobitome značeiiu primati i spoznavati
nezakonito dijete kao svoje; sa se, refleksivno,
dokazivati svoju pravu ličnost. — U pisaca na-
šega vremena. — U jednome primjeru našega
vremena ima praet. pass. u srednemu rodu kao
adverab. (Pjesme) još nijesu legitimirano na-
rodske. S. Milutinović u Pjev. crn. 94*>.

LEGIVO, n. Užine (grijai^e jaja). — U jed-
noga pisca Slavonca xviii vijeka. Ta zlameiia
živadi izdaju koje veće k legivu pristaju. J. S.
Be)ković 157. Krupda živad višje jaja grije, kod
Ao kvara u legivu nije. 158.

LEGLET, m. ime (istoričko hrvatsko). — Po-
mine se u ovome obliku xviii vijeka. A Stipau
je (rodio) Legleta nazvana . . . Kada Leglet na-
raste veliki . . . Nadod. 158.

LEGLETOV, adj. koji pripada Legletu. Svi
prijaki sini Legletovi. Nadod. 159.

LEGLIĆ, leglića, m. vidi leglo (muško). — U
naše vrijeme. Braneć bega i ko&a goluba od di-
dije Tutek-harambaše i leglića Trivun-haram-
baše. Hrv. nar. pjes. 4, 227.

Digitized by

Google

LEGLIT

*»58

4. LEH

LEGLIT, m. vidi Leglet — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Leglit, zlo kopile. J. Kavaniii 25 1^^.

LŽGLO, n. ono što se izleze (mlade). — Od
XVIII vijeka^ a između rječnika u Vukoou (,die
bruf ^progenies^ 8 primjerom: Pasjo loglo !).
EaŠna legla već nisu uzdana. J. 8. Kojković
202. Loglo držeć oseV svako. 288. Ćiji jo stup
ili dobio, onog je i plod ili le«>lo. V. Bogisić,
zborn. 436. -- S preziranem o čefadi. Listom
ćemo za bajrnkom poći, ter hajdučko zatrapiti
leglo. Osvetn. 2, 188. Pa dočeka kršne posla-
nike od ustaškog legla odabrano. 6, 37. — U
znaienu: gnijezdo (mjesto gdje se leže). Josu grih
ili ti legla i gi^izda gdi se grisi logu. F. Lastrić,
ned. 426. Ter gojence sebi I0/.0 sivo da mu leglo
no ostaje pusto. Osvotn. 1, 3.

LŽGNUTI, legnem, pf. vidi i. leći (kao da bi
bila i^eka razlika u znaienu jer se legnuti može
shvatiti kao deminutiv te uprav znači u jedan
put (hitro) leci). ~ Akc. se mijena u aor. 2 t 3
sing. legnu. — Često se upotrebfavciju samo
oblici sadaSi^ga vremena. — Oblik je prasla-
venskit isporedi stslov. legnJ^ti, čeS. lehnouti, pof.
l^gn^ć. — Između rječnika u Stuličevu (,decum-
bere').

a. aktivno. (Svitia) hruča, rita, legne u zmo-
Čiru. M. Marulić 43. Nigda kleknuv . . . nigda
nica legnuv . . . 207. Bari, prije nego legneš
učini pravo skrušenje. F. Lastrić, od* 270. Po-
nukujem da niti legnete ni ustaneto, ne zlame-
novavši se s. križem. 325. Morete ovo istraži-
vale Činiti pametju samom u poste)i, kada legneš.
ned. 310. Pak u grihe kao u blato legne. M
A. Eejković, sat. D3^. Pak već legne pod ru-
tavo ćepe. K2b. Ondi legne na zelenoj travi.
K4a. Đocno legni, a rano ustani; Nar. pjes. vuk.

1, 60. Baao legnem, 'a docne ustanem. 1, 229.
Da ja legnem sanak boraviti. 4, 28. Pa legne
spavati. Nar. prip. vuk. 19. Legnuvši potrbuške.
Vuk, nar. pjes. 1, 150. Žensko dijoto legne na
travi na le<^. nar. pjes. 1, 496. Ako koga vitak
^ilit žegne, iV tko koi^u pod kopito legne. Osvetu
4, 19.

b. sa se, pasivno bez subjekta. — U večer
kad se poslovi svrše, prije nego se side večerati,
prije nego se legne počivati... F. Lastrić, ned.
404.

LEGO, conj. nego. — U naše vrijeme u Istri.
Miko kona za gradom kovaše, nijedan ga z duga
ne gledaše, lego sestra i )uba nogova. Nar. pjes.
istr. 2, 38. Nisi mi se ti s tim zamirila, lego
majka mi te no da zeti. 2, 76. Lego ,sed ; solum'.
D. Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61. — Ima
i oknheno leg. Ne zovem te na večeru, brajne,
log te zovem na tihe zgovorke. Nar. pjes. istr.

2, 30. O ]ubo Jupčice, napoj me vodice! — Pre-
dragi slugo moj, niman je kaprice. — Leg kade
ti j* ona ku si sinoć đonila? 2, 69.

LEGO VA C, Legovca, w. mjesno ime. — xiv
vijeka. Putemi> prdzb Legovbcb. Glasnik. 27, 291.
(1347).

LEGBAD, m. ime trgovištu u Međumurju.
Schem. zagr. 1875. 137. — Pomine se od xvi
vijeka. Sada stojeći na Legrade. Mon. croat. 810.
(1599). Zastanek be na Legradu. P. Vitezović,
kron. 192.

LEGROMANAT, legr6m&nta, m. vidi nogro-
manat. — U šafivoj pjesmi pisca Dubrovčanina
XVIII vijeka. I krsti se od amanta kako od tenca
legromanta. L Đordić, marunko. 12 (vidi Archiv
fiir slav. philol. 2, 454 i 455).

LEGENDA, /. vidi legenda. — Po tal. leg-

genda. — U jednoga pisca Bošikaka xvii vijeka.
Govori otac Bonaventura u le^ndi. I. Ančić,
svit. 178.^

LEdtjON, lo^ijćiii, /. vidi legija. — Od tal.
legione. — Na jednome n^estu xvii vijeka. Voj-
voda od rimske le^ijoni. B. Kašić, per. 142.

1. LEH, adv. vidi )e (samo, istom). — U naŠe
vrijeme u sjeverozapadnijeh čakavaca. Cera jesan
s dragin govorila, danas ga nis* čula ni vidila,
da bin mu ja leh koi^a vidila, kako da bin dra-
goga mojega. Nar. pjes. istr. 2, 76. Kćeri se
držale leh po ve|ašku. Nar. prip. miknl. 1. On
lipo leh sedi i se to gljeda. 12. Leh su počeli
i već fine. 78. Već je tako rutav, a leh gre va
prvu školu. 80. Leh ,9olum'. D. Nemanić, čak.
kroat. stud. iifortsg. 61. Leh, samo, n. p. daj
mi leh to. na Bijeoi. F. Pilepić.

2. LEH, conj. nego (isporedi lego, leho, lehor).
— U naše vrijeme u ^everozapadnijeh čakavaca.
Kad se vila sanka probudila, ne zagleda vila
nigder ni jednoga, leh u po)u Marka Krajevića.
Nar. pjes. istr. 1, 28. Ne proklićaj, Marko, te
Crne gorice, leh se šeći. Marko, malo po na-
predak. 1, 28. Volila bim krunu zgubit, leh
crnoga Morca )ubit. 2, 30. Volel bi se mladi
po Pantu šetati leh u Bneci gradu baškote hr-
stati. 2, 99. Va 6oj nikoga leh ča velik ogan
gori. Nar. prip. mikul. 2. Raje bin ov čas
umrla leh tebe bušnula. 5. ,Ma nidnoga ni bilo
blizu' reče mu mat ,leh Ča pope)uha za kuton'.
27. Bil je jači leh saki čovek. 80. Leh ,sed'.
D. Nemanić, čak. kroat. stud. iiftsg. 61.

8. LŽH, m. Pojak. — -e- stoji mj. i^egdaštkega
?. — Oblik bi praslavenski bio Lenh-b, ali se čini
da se sami Pofaci nijesu ovako zvali (jer u po\'
skome nema oblika L^ch) nego da to itne dolazi
od susjednijeh naroda^ isporedi (st)rus. i malo-
rus. ^ax'b, (Češ. Lech, plemič, pof, Lech i Lach
što su tuđe riječi), lit. Lenkas. ma^. Lengyel.
vidi i 4. Leh. — Između rječnika u Mikafinu
(Leh, Po|ak ,Polonus, Sarmata'), u Beliuu (,Po-
lacco, natural di Polonia* .Polonus* 570»), u
Bjelostjenčevu (v. Lendel), u Stuličevu (,Polonus'),
u Daničičevu (Lehb ,Polonu8').

a. uopče. Turske krvi usred blata medu Lehe
junak skoči. L Gundulić 830. Po razmirju i
razboju mou Lehi i Turci. I. T. Mrnavić, osm.
3. Tatre i Lehe koji pobihu. J. Kava^in 267^

b. u jednini može značiti pofskoga krafa ili
narod pofski (ne može se u svakome prin^eru
razaznati koje je značeiie). Hodi carb Osmanb na
Leha. Okdz. pam. šaf. 85. 88. Spom. stoj. 127.
Cesar i^emški, kra} franački, špadska kruna, Leh
čemerni i gospoda sva od svijeta ištu pleme
suproć sebi cjeć poroda. L Gundulić 805. Kaž'
mi sve što od cara bi do Leha. 321. Nu po
vo)i, ali usi}en ako Osman Leha moli. 478. Pak
on ode u zem)u lehansku, te podiže Leha i Po-
maka. Nar. pjes. vuk. 8, 48.

e. tt jednoga pisca xvii vijeka znači zemfu,
državu pojiku, te u jednome prinčevu stoji u
jednini, u drugome u množini. Istom koje mnoštvo
na Lehu izgubi. L T. Mrnavić, osm. 179. Nje-
steršćica voda iz Lehov izvira. 59.

4. LEH, m. ime muško, jamačno izmišfeno k€U)
osnovaoca krafevine pojske. — Ista je riječ što
3. Leh. O ŠiŠmane, vedra krvi, ki od Leha i od
Kraka treći imenom, slavom prvi, u kra]evstvu
si od Po)aka. L Gundulić 314. S bijelijem
gnijezdom orlovime Leh se u jednoj ruci objavi.
427. Iz mjesta, u kom s gnijezda orlova Leh
grad prvi zazva Gnijezdom. 441. Od Leha su
svi Po]aci, od Rusa se Rusi zovu. Ćt. Palmotić

Digitized by

Google

4. LEH

959

LEJOM

2, 519. Čob, Leh, Bus, tri brata mlada. J. Ka-
vaiiin 260». — Gttnđulić u Osmanu meće kao
ime nekakva Pofaka: Loha i Kraka ubi u jedno
(Sokolića), I. Gunđulio 410.

LEHANSEI, aćlj. pofački (koji pripada Le-
sima). — U narodnoj pjesmi našega vremena.
Pak on ode u zem|u lohansku, te podiže Leha i
Po)aka. Nar. pjes. vuk. 3, 48.

LEHATI SE, leham se, impf. u jednoga pisca
našega vremena koji sam na istoj strani tumači:
lehati se = dražiti se. — Al* nadmoćja duŠa ne
doprla, jer se leha tjelesina prhla joŠ na ćuhe
bludnijeh namama. Osvetu. 4, 69.

LEHIN, m. vidi 3. Leh. — Samo u jednoga
pisca XVII vijeka. Tako vodeni skok toti Lehin
^lozi. I. T. Mrnavić, osm. 41. Kad smo na Le-
hine s caroin se odpravili. 93.

LEHINANE, n. djelo kojijem se lehina. — U
Ivekovićevu rječniku (leiAane).

LEHiNATI, 16hiii&m, impf. vidi u Vukova
rječniku: leiAati, vidi čaminati. — DaniČić (kor.
178) misli da je poslije -e- ispalo h.

1. LEHO, vidi 2. neh. — U naše vrijeme u
Istri. Naša sloga. god. 15, br. 80.

2. LEHO, m. ime muško. -— xiv vijeka. Leho
z detiju. Svetostef. hris. 81.

LEHOB, vidi 1. leho (dodano je na kraju r
= že). — U naše vrijeme u Istri. Naša sloga,
god. 20, br. 5.

LEHOTA, /. ime potoku u Bosni. Glasnik. 22,
57. ^

LEHOV, adj. koji pripada Lehu (vidi 3. Leh).

— Na jednome mjestu xvii vijeka. Koja vas
srića bi na Lehovoj rati? I. T. Mrnavic, osm.
37.

LŽHOVKIl^A, /. iensko čefade prema 3. Leh.

— U narodnoj pjesmi našega vremena. Doveo je
Lehovkinu Maru. Hrv. nar. pjes. 8, 75.

LEHSAN, III. okrneno Lehsandar. — Xa jed-
nome mjestu XVIII vijeka. Po vojnicah Lehsan,
Totio. J. Kavanin 563b.

LEHSANDAR, L^hs&ndra, m. vidi Aleksandar.
Dosta bi Lehsandar komu bi svit u Ćes. Š. Men-
četić 222. Velikomu Lehsandru kra)u srbskomu.
D. Zlatarić vii. Vidu Lehsandra u toj kući. J.
KavaAin 101b. Vlast Filipa i Lehsandra. 228b.
Stas Lehsandra, brid Neruna. 469*>. — Radi
stiJia ima u jednome primjeru xviii vijeka i nom.
Lohsandr: Lehsandr, Cesar, Sansun, Davi. J. Ka-
vanin 351^. — Često je u pisaca Dubrovčana
nom. Lehsandro po tal. Alessandro. — između
rječnika u Belinu (, Alessandro, nome proprio'
,Alexander'). U gradu ki njekad Lehsandro kra)
stavi. N. Dimitrović 104. Kra} Lehsandro ve-
liki, od Srbji gospodar . . . učini pro.stiti svoj
kući spijevaoca Pindara. D. Eanina ivb— va. Isti
kra} Lehsandro razbivši Darija ... yK Car Leh-
sandro primogući, u vremena starijeh ljeta mlad
kd i ja vojujući, dobi carstvo svega svijeta. L
Gundulić 294.

LfenSANDRHA, /. vidi Aleksandrija. — U
Belinu rječniku : ,Alessandria, citta d' Egitto'
,Alexaudria' 60*.

LEHSlNDBiNA, /. ime žensko prema muš-
kome Lehsandar. — Od tal. Alessandrina što je
uprav deminutiv. — U jednoga pisca xvii vijeka.
Lehsandrina bi divica. J. Armolušić 48.

LEHSANDRINKA, /. žensko čefade iz Leh-
sandrije. — U Belinu rječniku: (,Alessandrino,
voće gentilizia' ,Alexandrinus* 60b.

LEHSAN DRINSKI, adj. koji je iz Lehsan-
drije. — U Belinu rječniku: ,alessandrino, d' Ales-
sandria' ,Alexandrinus' 6(X

LEHSANDBII^ANIN, wi. čovjek iz Lehsan-
drije. — Množina: Lehsandrinani. — U Belinu
rječniku: ,Alossandrino, voco gontilizia' ,Alexan-
drinus* 60b

LEHSANDBO, vidi Lehsandar.
LEtx^ATI, vidi lehiAati.
LEJ-, vidi lih-, lij-, lijeh-.
LĆJAVICA, /. paraljrsis, nem. ,lahmung'. —
Na Braču. V. Tomić.

LEJIJON, lejij6na, m. ili lejijćni, /. vidi le-
gija. — U pisaca čakavaca xv: vijeka. Voće od
dvanadesto lejijoni anjel. Korizm. 93^. Da mu
da jedan lejijon udarac . . . jest šest tisuć, šest
sat i Šest deset i šest. 95b. Krstijanska lejijon.
Š. Kožičić 36a.

LEJ t JUN, lejijiina, m. vidi legija. — isporedi
lejijon. — U pisca čakavca xvii vijeka. I posjet
meni sada veće od dvanadeste lejijuna anjeli.
M. Alberti 456.

LČJIST, m. jurisperitus, Čovjek vjeŠt zakonu^
čovjek što se bavi zakonom, zakonak (u jedinome
primjeru u osobitome smislu: Čovjek vješt rim-
skome pravu, kao suprotno riječi kanonist). —
U jednoga pisca čakavca xvi vijeka. Drugačije
računaju kanonisti, a drugačije lejisti. NaruČn.
68b.

LEJISTAB, l^istra, m. vidi legistar. — U
jednoga pisca čakavca xvu vijeka. Skupno
(vojsku) obajđoše, lejistar (broj od vojske) od-
privSi u ]&em zapisaše. B. Krnarutić 15.

LEJIŠTBOM, m. vidi legištrom. — U Dani-
čičevu rječniku: leištromb, srl. ,registrum, ta-
bulae^- ,kapitulu u koga leže lejištromi'. M(on.
serb). 248. (1400). ,sb pravimi lejištromi'. 249.
samo u tom jednom spomeniku.

LEJKA, /. tikva. — Jamačno je istočni oblik,
te bi južni bio lijka, isporedi lijevati. — U naše
vrijeme u Srbiji. Lejka, tikva za vodu; kad je
preštu}asta, kao što su mahom ove tikve za vodu,
onda je zovu : ,gušava lejka^ U Leskovcu (samo)
čuh. M. Đurović. Lejka ,Lagenaria vulgaris
L.*. u niskom okrugu. 8. I. Pelivanović. Kad
svetite} dođe u Grdilicu, ukradu mu lejku (vrg)
a on ih prokune. M. Đ. Milićević, kra}. srb.
331.

LEJKO, wi. ime muško. — isporedi Lejo. —
XIV vijeka, a između rječnika u Daničićcvu.
Lejko Stuparevićb. Glasnik. 15, 271. (1348?).

LĆJLEK, m. vidi 2. lelek. -— Od xvii vijeka
u Bosni: Takojer vele da lejleci čine: kada im
ostare otac i mati, sinovi nih stave svoga otca
i mater na svoje gi^ijozdo i kakono malahno
dijete stave i(h) polak svojije prsa i tako i(h)
griju i hrane. M. Divković, bes. 157b. — 0 ča-
doru. Natovari lejlek crven čador. Nar. pjes.
horm. 1, 348.

LEJO, m. ime muško. — xiii t xiv vijeka, a
između rječnika u Daničičevu. Leja cegara dS-
tbca. Mon. serb. 62. (1293—1302). Otb Leja.
Glasnik. 13, 370. — I u ova dva primjera treba
jamačno čitati tu kao jo: Bratb mu Lecu. Glasnik.
15, 298. (1348?). Ki;r Letu (ovako je popravio
Daničič po rukopisu, a štampano je Pnyletu).
24, 270. (1888).

LEJOM, /. vidi lejijon. — U jednoga pisca
čakavca xvi vijeka. Jedna krstijanska lejom. »S.
Kožičić 35b.

Digitized by

Google

LEK

960

LEKEN

l£k, »i. u i^i »na bfiće' ili ,ua ploke' ona
buća, odnosno onaj kamen u što se smjera. ^-
Na Braču. A. Ostojić. — ispoređi ru8, Autn, i
ji-km,, pof. lik, broj, raČun.

LEEA, m. ime muško, — Od xiv vijeka (vidi
kod Đukađin, a), a između rječnika u Daniči-
ćevu. Da da Leka i i^egova snahu. Starine. 11,
78. (oko 1567). Duka Leka sprema ko6a da ide.
Nar. pjes. vuk. 1, 208. Na vrani se mlado momče,
Leka, terzijn sin. 1, 857. U Prizrenu u bijelu
gradu poglavicu Leku kapetana. 2, 226. Gk>8po-
daru Leki kapetanu. 2, 282. Poglavice, Leko
kapetane! 2, 232. Avaj, Leka! vesela ti majka!
Idi, Leka, de ti sjedi seka. 2, 235. A moj brate,
Leka kapetane! 2, 241. BaBbo}e se Leka Duka-
dinče. Pjev. crn. 64*>. Pred Aima je Leka Ma-
(atović. 76^. Od Leke Mastilovića uskoka iz
Gacka, u Pjev. crn. 824*. Leka Đordević. Rat.
382. Lčka, ime muško. I. Pavlović.

LĆKAN, m. ime muško. I. Pavlović. — ispo-
ređi Leka.

LEEANOMAGLJA, /. stoji u mlađemu ruko-
pisu n\j, lekanomat. Starine. 8, 222.

LEEANOMAT, /. liekakvo vračaM sa koje se
upotreblavaju z^ele. — ispoređi lekanomagija.
— Od grč. lacavofiamCa (lixdvri zdjela). —
U rukopisu xv ili xvi vijeka. VlbŠbbnuju leka-
nomatfc načetb tvoriti. iJeks. stojan. 4.

LEKAKIĆ, lit. prezime, — Na jednome n^estu
XVI vijeka. — Po svoj prilici -e- stoji mj. d (u
istome spomeniku ima pridevkom, vreme, mesta
itd,), Ivan Lekarić. Mon. croat. 185. (1504).

LE&CI. Legaca, m. pl. ime (pisano Legci)
dvjema zaseocima u Hrvatskoj u županiji ličko-
krbavskoj. Bazdije). 38.

Lf^KGLJA, /. lectio, uprav čitane ili nešto što
se čita, ali se upotrebfava u osobitijem znače-
ikima, — Od xvi vijeka. — Ovdje se samo bifeie
i^ka značena za koje imam prin^ere, radi He-
kijeh drugijeh moie se vidjeti kod lekcijon.

a. nauk, učene (ono što učitef uči učenike),
u pravome smislu (ispoređi predavane) i u pre-

nesenojfie. Običaj ga oče naučiti veće nego dru<(a
lekcija. NaruČn. Sd^^. Oćemo viditi jedna kratku
lekciju od vskreSenija. Korizm. lOla. Zadovo)an
mojim čestim predavačem lekcija. D. Obradović,
živ. 21. Marija daje lekciju i uči u izvrstitostma
duhovnfma svetoga Ignatiju. A. Tomiković, gov.
194. U Beču g. Vendrih daje lekcije o indijskom
jeziku. Vuk, dan. 2, 123.

b. ^^0 učite} dade učeniku da nauči (vidi
zadaća, zadatak). I sila je puta znao lekciju boje
nego ijedan od đaka. Vuk, nar. pjes. 1833. 4,
XIX. Ako je koji (đak) onaj dan . . . bio bijen
za lekciju . . . pošlo v. 296.

e. vrijeme učeiia (od dana do dana). Ućite]
napiše dakn naj prije slova, pa kad ^i pozna,
onda mu piše srica&e lekciju za lekcijom. Vuk,
dan. 2, 119^

LEKCIJON, lekcijćni, /. t lekcijćna, m. vidi
lekcija. — U osobitijem značeiiima.

a. u jednome primjeru xvii vijeka (gdje je
m.) moie biti da je znaČdi/e kao kod lekcija, a.
Kako oće Gabrijel u lekcijonu 60 . . . I. Ančić,
svit. 218.

b. čitane komada svetoga pisma (n, p. sta-
roga zavjeta ili poslanica iz novoga) preko mise (f.).
PoČitiu pistole i vandelja i lekcijoni koje se le-
gaju po sve godište na misi. N. Rai^ina 13&.

e. u rivMkome brevijaru tri ili devet čitaiia
(često iz iivota svetaca), a) f. Papa Pa val peti
zapovida, oficij angela čuvara držati . . . z devet
lekcijoni ... F. Glavinić, cvit. 326^. — b) m.
Isto se štije od svete divice Agate u lekcionu 5.
I. Ančić, vrat. 78. Svrhu lekoijona: ,Agrum hane
fertilem'. F. Lastrić, test. 395.

d. vidi lekcija, c. (f.). Imaju ustudijat veoma
dobro dih lekcijoni. I. Držić 281.

LEECtjUN, lokcijiini, /. vidi lekcijon (u pri-
mjerima je značei^ kao kod lekcijon, c). Lek-
cijun (,LektiunO druga. Đomn. lesk. arch. 4, 430.
Lekcijun tretja. 431.

LEKEN, m. ili f.? češ. leknin, lekno, Nym-
phaea (alba) L. (Lalangue, Sab)ar, a Zagrebu),
V. Lepen. B. Šulek, im. 192.

Popravci.

Slr..vr.

80a 20 ozg, 1. klis popravi 2. klis, c.

101 »> 12 ozd. praslavenska „ stara.
105* 17 „ Karsnieivski ^ Karsnieioicz.
159b 8 „ izbriši pritnjer: Fodi — ')o.
163b 18 „ primjer: Koji prvi - 2, 37 ide pod

bbb).
168b 28 „ k6kačem popravi k6kačem.

190l> 27 „ količina „ količina.

226» 9 ozg. do „ do kojena.

308* 83 „ pošto se — smisao) „ prezreti,

vidi iskopneti.
880*> 28 „ jemački) popravi jemaČki.

Str. vr.

503»^ 13 ozg. kam' popravi krem\

503l> 34 ozd. novac — coura,ntmiinze popravi: vidi
1 kremencija.

588>i 36 ozg. 1. popravi 2.

G()8*» 22 ozd. nije kroj — bez krpeža popravi :
Vuk upoirebfava riječi samoga pisca
kojemu odgovara (vidi: za kroj
našog upravo jezika sposoban, u
gram. i polem. spisi. 144).

«)2r)a među 2. KROZ t KROZDEŠA umetni:
KROZAČ, vidi kod 1. kroz.

670* vr. -27 ozd, f. popravi f.

Tisak Dioni(^ke tiskare u Zagrebu 1898 — 1903.

Digitized by VjOOQIC

Digitized by

Google

Digitized by

Google

Digitized by

Google

UNIVER:

TAlfFORD UNIVERSITV

RSITY LIBRARIES S

iRIES • STANFORD

IIVERSITV LIBRARlls . STANFORD 'SnIvERSItT'' LIBRARIES • STAN FO

.IBRARIES . STANFORD U N IVERSiTV >LIBRARIES • STANFORD [J |Sj VER'

iTANFORD UNIVERSITV^.

tanFord universitv LIBRARI

iNFORD universitv LIB

'ITV^i-IBRARlES S

Digitized by

Google